(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Kazivanja o Vjerovjesnicima - Ibn Kesir"





"^r 




^1 




3^ 


9j 




^J-f 


/,UXy 


.^ K 5^5 


z*^. 





Naziv na arapskom: 

Kasasu-I-enbija' 

Redaktura: 

hfz. Hasan Popara 

Strucni konsultant: 

Muharem Omerdic 

Urednik: 

Fahrudin Sijamhodzic 

Lektor: 

Aida Krzic 

Korektura: 
Abdulmedzid Nezo 
Abdulvaris Ribo 
DTP: 
Semir Sisic 

Izdavac: 

Hum d.o.o. - Buzim 

Prodaja i distribucija; 
ilum.d.o.o@gmail.com 

tel: 062 157 180 




Hafiz Ibn Kesir 



KAZIVANJA O 
VJEROVJESNICIMA 



Izvore priredio: 
Muhammed Ahmed Abdulaziz 



Preveo; 
Ahmed Adilovic 



Buzim 1428.-2007. god. 



RIJEC IZDAVACA 



Hvala Allahu ^ Koji je objavio knjigu (Kur'an) u kojoj su vijesti o 
onima prije nas i onima koji ce doci poslije nas, i Koji ga je ucinio 
Knjigom sacuvanom od svih izmjena i devijacija. Allah ^ je 
direktno na Sebe preuzeo obavezu zastite i cuvanja Kur'ana, pa kaze; Mi. 
uistinu, Kur'an ohjavljujemo izaista cento Mi nad njim bdjeii. (El-Hidzr, 9.) 

Neka je salavat i selam na Muhammeda ^ nakon kojeg nema poslanika, 
koji kaze: "Mi, vjerovjesnici smo jedne vjere." Kazivanja o vjerovjesnicima su 
rijeci prijatne i zanimljive dok su u isto vrijeme tuzne, zbog toga sto se u njima 
govori proslim narodima od kojih je Allah M neke unistio a neke spasio. 

U kazivanjima o vjerovjesnicima i njihovim narodima su velike pouke i 
upute. Allah ^ kaze; U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom 
obdareni. Kur'an nije izmisljena besjeda, on priznaje da su is finite knjige prije 
njega objavljene, i objasnjava sve. i putokaz je i milost naroda koji vjeruje. 
(Jusuf, 111.) 

Allahovi ^ vjerovjesnici su Njegovi odabranl robovi koje je On odabrao da 
budu posrednici izmedu Njega i Njegovih stvorenja i ukazao im posebnu pocast 
time sto im je poslao objavu. Oni su i pored toga sto su Ijudska bica, bili sa 
najvecim znanjem o Allahu M, ibadetima i najvecom bogobojaznoscu, i zbog 
toga su zasluzili da ponesu emanet prenosenja vjere, Allah ^ nije ostavio nijedan 
narod a da im nije poslao poslanika ili nekog ko ce im prenijeti poslanicu, od 
dobrih Ijudi koji su slijedih njihov put. Allah M kaze: Tvojeje da opominjes, a 
svaki narod je imao onoga ko gaje na Pravi put upucivao. (Er-Rad, !.)[.. .a nije 
bile naroda kome nije dosao onaj koji gaje opominjao. (Fatlr, 24.) 

Allah ^ je pocastio naseg poslanika Muhammeda ^ time sto gaje ucinio 
imamom (vodom) svih vjerovjesnika, a nas je pocastio time sto nas je ucmio 
njegovim sljedbenicima (Ummetom), neka je Allahov salavat i selam na njega i 
na sve vjerovjesnike i poslanike. Knjiga je nazvana KAZIVANJA O 
VJEROVJESNICIMA a ne kazivanja o poslanicima zbog toga sto je u akidi 
(vjerovanju) poznato da je svaki poslanik vjerovjesnik, aU svaki vjerovjesnik 
nije poslanik, pa prema tome ona obuhvaca kazivanja i o vjerovjesnicima i o 
poslanicima. 

Ovdje zelimo ukazati da Allah M u Kur'anu nije spomenuo sve poslanike i 
vjerovjesnike. U vezi toga Uzviseni veli: / poslanicima o kojima smo prije 
kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali... (En-Nisa', 164.) 



Takoder treba da znamo zbog koje svrhe su slati poslanici, a one su 
mnogobrojne: 

a) ocuvanje Allahove ^ vjere, 

b) da Ijudi upoznaju svoga Gospodara i Njemu jedinom cine ispravan 
ibadet, 

c) da ih upozore na svrhu zbog koje su st\'oreni, i na kraju da iznesu dokaz 
protiv Allahovih M stYorenja, ako ne budu vjerovali. 

Allah M kaze: O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da 
IJudi poslije poslaniica ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali - a Allah 
je silan i mtidar. (En-Nisa', 165.) 

Takoder je bitno spomenuti da su vjerovjesnici imali najveca iskusenja 
zbog prenosenja Allaliove ^ vjere. Neki od njih su muceni, dnigi su ubijani i 
to sve zbog toga da ostane najskuplja stvar a to je Islam, Allahova iM vjera, i da 
se Ijudi upute na Pravi put. 

Biljeze Buharija i Muslim da je Poslanik ^ u Bici na Uhudu kada je ranjen 
relcao: "Nece se spasiti narod koji okrvavi lice svoga vjerovjesnika", pa je torn 
prilikom objavljen ajet: od tehe ne zavisl da li ce On pokajanje njihovo primiti 
Hi ce ih na make staviti.jer oni su zaista nasilnici. (Ali 'Imran, 128.) 

Allahova ^ volja je bila da im oprosti i da udu u Allahovu ^ vjeru u 
skupinama. 

Cast nam ie da bosnjackom narodu predstavimo knjigu KAZIVANJA 
VJEROVJESNICIMA autora Hafiza Ibn Kesira u izdanju na kome su izvrsene 
korektiu-e i ispravke. Nastojali smo da stil knjige bude lagan i jednostavan za 
sve kategorije citalaca. 

U samom prevodenju, recenziji i korekturi ucestvovala je grupa istaknutih 
profesora i strucnjaka iz ove oblasti. Na kraju molimo AUaha ^ da primi od 
nas ovo djelo, da se smiluje njegovom autoru, da nagradi svakog ko je 
ucestvovao u izdavanju ove knjige, i da bude od koristi svakom citaocu. 

Zahvaljujemo Allahu ^ na kraju kao sto smo Mu zahvalili i na pocetku. 



PREDGOVOR PREVODIOCA 



Neka je neizmjema hvala Allahu M, Stvoritelju svega, Svemogucem, 
Sveznajucem, Onome Kome ce se sve vratiti. Neka je salavat i 
selam na najodabranijeg od svih Ijudi i vjerovjesnika, posljednjeg 
Bozijeg poslanika, Muhamraeda M. 

Ebu el-Fida' Ismail ibn KLesir je jedno od iiajpoznatijih imena u nekoUko 
disciplina islamskih znanosti. Roden je 700. god. po Hidzri, odnosno 1301. 
godine po Isau im, u Busri kod Daraaska. U sestoj godini zivota sell u 
Damask, gdje zivi i radi sve do svoje smrti, 774. god. po Hidzri, odnosno 1373. 
god. po Isau )&\. 

Police iz ugledne ulemanske porodice, take da se vrlo rano poceo baviti 
izucavanjem islamskih znanosti. U jedanaestoj godini svoga zivota naucio je 
Kur'an napamet, a poslije je savladao i ucenje Kur'ana na priznatim kiraetima. 
Allah ga je obdario izuzetnim moralnim kvalitetima, poboznoscu i snagom 
pamcenja i razlucivanja. Znanje je stjecao pred najvecim autoritetima tadasnjeg 
islamskog svijeta, tako da je u svoje vrijeme postao najveci strucnjak u vise 
naucnih disciphna, posebno u tefsiru, hadisu i historiji. 

Napisao je izuzetno velik broj djela iz raznih znanosti, od kojih cemo ovdje 
navesti samo tri; 

1. TEFSIRU-L~KUR^ANI-L-AZIM (TEFSIR VELICANSTVENOG 
KUR'ANA). Ovo djelo je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih tefsira 
uopce, a i dan-danas je mozda najcitaniji tefsir. Dozivio je veliki broj izdanja, 
sto u punom sto u skracenom obliku. Obicno je stampan u cetiri toma. Tipican 
je primjer tradicionalnog tefsira. 

2. §ERHU SAfflffl-L-BUHARI (KOMENTAR BUHARIUNOG SAHIHA). 
Ovo djelo je iz oblasti hadisa, ali ga autor nije uspio dovrsiti. 

3. EL-BIDAJE VE-N-NIHAJE (POCETAK I KRAJ). Ovo je jedno od 
najvecih historijskih djela uopce, posebno iz oblasti historije Islama. U njemu 
autor ima jedinstven pristup toj tematici. On je tu obradio period od stvaranja 
svijeta i Adema «£!'. preko historijskih dogadaja sve do 768. god. po Hidzri 
(kada je djelo dovrseno), pa do predznaka Smaka svijeta, prozivljenja i ulaska 
u Dzennet i Dzehennem. Zato i jeste nazvano: POCETAK I KRAJ. Stampano 
je vise puta, uglavnom u cetmaest velikih tomova. 



Djelo KAZIVANJA O VJEROVJESNICIMA je samo jedan dio tog 
ogTomnog djela POCETAK I KRAJ. Autor u njemu obraduje period od Adema 
,^1 do Isaa ^i. Kao poznati islamski tradicionalist, koristio se sljedecim 
izvorima: Kur'anom, Hadisom, predajama od islamskih ucenjaka i ponekad 
predajama od krscana i jevreja. 

Pri tome Je bio krajnje precizan. Npr. kod citiranja bilo kojeg hadisa on 
navodi ko ga prenosi, kao i stepen njegove vjerodostojnosti, ako je to potrebno. 
Kao vjerodostojan registrator naucnog nasljeda on vjemo navodi razlicite 
predaje, cak i suprotne, da bi se onda nakon toga opredjelio za onu koja je 
najuteraeljenija. Obicno bi nakon toga rekao: A Allah, najbolje, zna. 

To citaoca ne treba iznenaditi i zbuniti, jer su djela klasicnih autora 
islamskih znanosti obi£no na taj nacin pisana, Naime, na bosanskom jeziku do 
sada smo se iz ove oblasti uglavnom susretali sa djelima gdje je vec odabrana 
najvjerodostojnija predaja i samo ona se navodi. Medutim, ovo je i na 
arapskom jeziku jedno od najopsimijih djela iz ove oblasti, pa smo smatrali da 
ga treba prevesti u cijelosti, bez ski'acenja. 



BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM 



Objavljujuci ti ovaj Kur'an, Mi ti o najljepsim dogactajima 
kazujemo, iako prije njega, zaista, nisi nisia znao. (Jiisuf, 3.) 
Mi smo slali poslanike i prije lebe. O nekima od njih smo ti kazivali, 
a o nekima nismo... (El-Mu'rain, 78.) 

Mi cemo ti ispricati njihov dogadaj istinito... (El-Kehf, 13.) 

A sa svim ovim dogadajima koje ti kazujemo o poslanicima Mi ucvrscujemo 
tvoje srce. J u ovima tije dosla istina, pouka i opomena vjernicima. (Hud, 120.) 

U kazivanjima o njima zaista inia pouke za razumom obdarene. Kur 'an nije 
izmisljen govor. tiego potvrda onog sto je prije objavljeno, objasnjenje svih 
stvari i uputa i milost narodu koji vjentje. (Jusuf, 111.) 

... Zato kazuj o tim dogadajima, da hi oni razmisljali. (El-A'raf, 176.) 

To je Mas dokaz koji smo dali Ibrahimu protiv njegova naroda. Mi dizemo 
na visoke stepene onoga koga Mi Iwcemo. Tvoj Gospodar je zaista mudar i 
sveznaju&i. */ poklonismo mu Ishaka i J a 'kuba, i svakog uputismo - a Nuha 
smojos prije uputili - i od njegovih potomaka Dawuda, i Sidejmana, i Ejjuba, i 
Jusiifa. i Mtisaa i Harima - tako mi nagradujemo one koji dobra djela cine - i 
Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi su oni bi!i dobri - */ Ismaila, i El- 
Jese 'a, i Jimusa, i Luta - svima njima smo prednost nad ostalim Ijudima dali. 
(El-En' am, 83.-86.) 

Te poslanike smo jedne nad dnigim odahrali. S nekima od njih Allah je 
razgovarao. a nekeje na visoke stepene uzdigao. A Isaii, sinu Merjeminu, Mi 
smo ocite dokaze dali i Dzibrilom ga podrzali. Da je Allah htio, ne bi se oni 
poslije njih medusobno iibijali. kada su im vec doslijasni dokazi. ali, oni su se 
razisli, pa ima onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju. Daje Allah htio. oni se 
ne bi medusobno ubijali, ali Allah radi ono sto On hoce. (El-Bekare, 253.) 



10 



Adem alejhi selam 



STVARAN JE ADEMA m 



Uzviseni Allah kaze: *A kada tvoj Gospodar rece melekima: "Ja cu 
na Zemlji namjesnika postavitil", oni rekoSe: "Zar ces na njoj 
postaviti onoga ko ce nered ciniti i krv prolijevati, a mi Te 
velicamo, hvalimo i samo Tebe obozavamo? " On rece: "Ja znam ono sto vi ne 
znate. " *I On pouci Adema imenima svih stvati, a onda ih predoci melekima i 
rece: "Kazite Mi njihova imena, ako istinu govorite!" *"HvalJen nek si!", 
rekose oni, "mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i 
Mudri. " *"0 Ademe", rece On, "red im ti imena njihova!" I kad im on kaza 
njihova imena, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne 
nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!" *A 
kad rekosmo melekima: "Ucinite sedzdu Ademu!" - oni sii je ucinili, ali Iblis 
ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. *I Mi rekosmo: "O Ademe, 
nastanite se ti i tvoj a zena u Dzennetu i jedite u njemu koliko god zelite, i 
odakle god hocete, ali se ovom drvetu ne prlblizavajte pa da sami sebi 
nepravdu nanesete!" */ sejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz 
onog u cemu su bill "Sidite!", rekosmo Mi, "jedni drugima cete neprijatelji 
biti, a na Zemlji cete boraviti i do roka odredenog zivjeti!" * I Adem primi neke 
rijeci od Gospodara svoga, pa mu On oprosti. On doista prima pokajanje. On 
je milostiv. *Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene ce vam uputstvo 
dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili,. nicega se nece bojati i ni za cim 
nece tugovati. *A oni koji ne budu vjerovali i koji dokaze Nase budu poricali - 
bice stanovnici Dzehennema; - u njemu ce vjecno ostaii!" (El-Bekare, 30.-39.) 

Uzviseni, takoder, kaze: Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Adema, 
od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" i on bi. (Ali 'Imran, 59.) 
Uzvijcni, zatim, kaze: O Ijudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas je od 
jednog covjeka stvorio, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje 
mnoge muskarce i zene rasijao. ! Allaha se bojte - s cijim imenom jedni druge 
molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, doista, stalno nad vama bdi. 
(En-NisaM.) 

Uzviseni, takoder, veli: O Ijudi, Mi vas od muska i zenska stvaramo, i na 
narode iplemena vas dijelimo, da biste se raspoznavali. 

Kod Allaha je najpriznatiji onaj ko Ga se najvise boji. Allah, uistinu, sve 
zna i nije Mu nista sliriveno. (El-Hudzurat, 13.) 



12 



Adetn alejM selam 



Zatim, Allah ^ kaze: On Je taj koji vas od jednog covjeka stvara, a od 
njegaje drugu njegovu stvorio, da se uz nju smiri. I kadaje on nju obljubio, 
onaje zanijela lahko breme i nosila ga; a kadjojje onootezalo, njih dvoje su 
zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam darujes zdrava potomka, bit 
cemo, doista, zahvalni!" (El-A'rSf, 189.) 

Na drugom mjestu Uzviseni veil: *Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik 
dali, aposlije melekimd rekli: "Ucinite sedzdu Ademu!". pa su je. osim Iblisa,^ 
ucinili; - onje nije htio uciniti. * "Sta teje sprijecilo da ucinis sedzdu kada sam ti 
naredio?". upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega 
od ilovace", odgovori on. * "E onda izlazi iz Dzenneta! ", rece On, "ne prilici ti 
da u njemu prkosis; izlazi, ti si, zaista. od onih prezrenih!" *"Daj mi vremena 
do njihova ozivljenja! ", rece on. * "Daje ti se vremena! ". rece On. * "E zato sto si 
odredio pa sam u zabludu pao ". rece, "kunem se da cu ih na Tvom pravom^ putu 
presretati, *pa cu im i sprijeda i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i vidjeces da 
vecina njih nece zahvalna bid!" * "Izlazi iz njega pokuden i ponizen! " , rece On. 
"Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista cu Dzehennem 
napunitil! *A ti, o Ademe, i zena tvoja u Dzennetu stanujte i odakle god hocete 
jedite. samo se ovom drvetu ne priblizujte da se prema sebi ne ogrijesitel" *I 
sejtan im pace dosaptavati, da bi im otkrio stidna mjesta njihova. koja su im 
skrivena bila, i rece: "Gospodar vas vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne 
biste meleki postali, Hi da ne biste besmrtni bili". *i zaklinjase im se: "Ja sam 
vam, doista, iskreni savjetnik!" *I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo 
okusise, stidna mjesta njihova im se ukazase i oni po sebi dzennetsko Usee 
stavljati pocese. "Zar vam to drvo nisam zabranio?!". zovnu ih Gospodar 
njihov, "i rekao vam: 'Sejtan vamje, zbilja otvoreni neprijatelj?!" *"Gospodaru 
nas". rekose oni, "sami smo sebi nepravdu ucinili, i ako nam Ti ne oprostis i ne 
smilujes se, sigumo cemo biti izgubljeni. " * "Izlazite!", rece On, "jedni drugima 
cete neprijatelji biti! Na Zemlji cete boraviti i do smrti ostati. *Na njoj cete 
zivjeti, na njoj umirati, i iz nje ozivljeni bid", rece On. (El-A'raf, 1 1.-25.) 

Na drugom mjestu Allah iS kaze: Od zemlje smo vas stvorili, u nju cemo 
vas vratiti, i iz nje cemo vas ponovo izvesti. (Ta-ha, 55.) Takoder, Uzviseni veli: 
*Mi smo covjeka stvorili od ilovace, od ustajalog blata. *a jos prije smo 
stvorili dzinne od uzarene vatre.* I kad tvoj Gospodar rece melekima: "Ja cu 
stvoriti covjeka od ilovace, od blata ustajalog, *i kad ga oblikujem i u njega 
udahnem dusu, vi mu ucinite sedzdu!" *Svi meleki su ucinili sedzdu, *osim 
Iblisa, onje odbio uciniti sedzdu sa njima. *"0 Iblise", rece On, "zasto nisi 
ucinio sedzdu?" * "Nije moje", rece. "da cinim sedzdu covjeku koga si stvorio 
od ilovace, od ustajalog blata. " * "Onda izlazi iz Dzenneta ". rece On. "neka si 
proklet!, *i neka se prokletstvo zadrzi na tebi do Sudnjeg dana! * "Gospodaru 
moj", rece on. "daj mi vremena do dana kada ce oni biti ozivljeni!" * "Daje ti 
se rok", rece On, * "do Dana vec odredenog". * "Gospodaru moj". rece, "zato 
sto si me u zabludu doveo. ja cu im na Zemlji poroke lijepim prikazivati i 
sigumo cu ih sve zavesti, *osim Tvojih iskrenih robova. " * "Ovo je pravi put 
koga cu se Ja drzati", rece On, *"nad Mojim robovima ti neces imati nikakve 

13 




Adetn alejhi selam 



vlasti. osim imd onima koji te hudu sUjedlli, od onih zalutaUh. " ""Za sve njih 
mjesto sastanka Dzehennem ce biti. *0n ce sedam kapija imati i kroz svaku ce 
odreden broj njih proci. (El-Hidzr, 26.-44.) 

Uzvi§eni, zatim kaze: */ kada rekosmo melekima: "Ucinite Ademu 
sedzdu!", oni suje svi, osim Iblisa ucinili. "Zar da ucinim sedzdu onome koga 
si Ti od ilovace stvorio?", rece. *"Reci mi", rece onda, "evo ovoga koga si 
iznad mene uzdigao, ako me ostavis do Smaka svijeta sigurno cu. osim 
malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti." *"Odlazi!", rece On. 
"Onima koji se za tobom budu povodili i tebi, Dzehennem ce kazna biti. *I 
zavodi glasom svojim koga mozes, i potjeraj na njih svoju konjicu i svojit 
pjesadiju, i budi im ortak u imecima i u djeci, i daji im obecanja - a sejtan ih 
samo obmanjuje - *ali ti. doista, neces imati nikakve vlasti nad robovima 
Mojimf'A Gospodar tvoj je dovoljan zastitnik. (El-Isra', 61.-65.) 

Uzviseni, takoder, veli: A kad smo melekima rekli: "Ucinite sedzdu Ademu!", 
svi su je oni osim Iblisa ucinili. On je bio od diinna, pa se ogrijesio o 
naredenje Gospodara svoga. Pa zar cete njega i njegovo potomstvo pored 
Mene kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji?! Kako je to losa 
zamjena silnicima! (El-Kehf, 50.) Zatim, Allah 3k kaze: *A Ademu smo ii 
pocetku naredili; ali onje zaboravio, i nije odlucan bio. *A kad smo melekima 
rekli: "Ucinite sedzdu Ademu " - svi suje oni, osim Iblisa, ucinili, on nije htio. 
*"0 Ademe", rekli smo, "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj zeni, zato mu 
nikako ne dozvoli da vas izvede iz Dzenneta, pa da onda budes nesretan. *U 
njemu neces ni ogladnjeti, ni go biti, *u njemu neces ni ozednjeti ni zegu 
osjetiti. " *AU sejtan mu poce dosaptavati i govoriti: "O Ademe, hoces li da ti 
pokazem drvo vjecnosti i carstvo koje nece nestati? " */ njih dvoje pojedose s 
njega i ukazase im se stidna mjesta njihova, pa pocese po njima dzennetsko 
Usee stavijati - take Adem nije Gospodara svoga poslusao i s putaje skrenuo. 
*Poslije gaje njegov Gospodar odabranim ucinio, pa mu oprostio i na pravi 
put ga uputio. *"Izlazite iz njega svi", rece On, 'jedni drugima cete 
neprijatelji biti! Od Mene ce vam uputa dolaziti, i onaj ko bade slijedio Moju 
uputu. nece zalutati i nece nesretan biti. *A onaj ko okrene glavu od Moje 
Knjige, tqj ce teskim zivotom zivjeti, i na Sudnjem danu cemo ga slijepa 
ozivjeli!" * "Gospodaru moj", reci ce, "zasto si me slijepa ozivio. kad sam vid 
imao?" *0n ce reci: "Tako su i tebi dolazili Nasi dokazi ali si ih ti zaboravio, 
pa ceS danas ti isto tako biti zaboravljen! " (Ta-ha, 1 1 5.- 1 26.) 

Uzviseni, dalje, veli: *Reci: "Ovoje vijest velika. *fl vi od nje glove okrecete. 
*Ja nisam nista znao o odabranim melekima kada su se prepirali - *meni se 
objavljuje samo dajasno opominjem. " *Kadje melekima G<Kpodar t\'oj rekao: 
"Stvorit cu covjeka od ilovace. *pa kad mu ohlik dam i udahnem dusu. ucinite 
mu sedzdu!" *Meleki su, svi do posljednjeg, sedzdu ucinili, *osim Iblisa - on se 
uzoholio i postao nevjernik. *"0 Iblisu!", rekao J e On, "sia te navelo da ne 
ucinis sedzdu onome koga sam Ja svojom ntkom st^'orio? Jesi^i se uzoholio. Hi 
mislis da si uzvisen? " * "Ja sam bolji od njega ", rekao je on. "mene si stvorio 
od vatre, a njega od ilovace. "*"£ izlazi onda iz Dzenneta! ". rece On, "proklet da 



14 



Adem alejhiselam 



si! *Moje prokletstvo ce te do Sudnjeg dana pratiti!" * "Gospodaru moj", rece 
on. "daj mi wemena do dana kada ce oni ozivljeni bid. " *"DaJem ti", rece On, 
*"do dana vec odredenog. " '^"Tako mi Tvoje velicine", rece. "sigurno cu ih sve 
na stranputicu navesti, *osim Tvojih medu njima iskrenih robova. " * "Istinom 
se iiunem i istinu govorim ", rece Allah, * "sigurno cu sa svima, tobom i onima 
koji te budu slijedili. Dzehennem napunitil " *Reci: "Ne trazimja od vas za ovo 
nikah'u nagradu i Ja nisam izvjestacen. *Kur 'an je doista cljelom svijetu 
opomenai */ vi cete uskoro saznati njegovu poruku!" (Sad, 67.-88.) 

To je ono sto se na razlicitim mjestima u Kur'anu navodi o ovom dogadaju, 
a sve to smo vec protumacili u nasem Tefsiru. 

Ovdje cemo sada navesti tok samog dogadaja, u skladu sa ovim casnim 
ajetima i hadisima Bozijeg Poslanika ^. Od Allaha txazimo pomoc u tome. 

Uzviseni nas obavjestava da se On obratio melekima rijecima: Ja cu na 
Zemlj'i namjesnika postavitt (El-Bekare, 30.) Zatim nas obavjestava o Svojoj 
zelji da stvori Adema i njegovo potomstvo, koji ce smjenjivati jedni druge: On 
cini da jedni druge na Zemlji smjenjujete (El-En'am, 165.), kao i rijecima: / 
koji vas na Zemlji namjesnidma postavlja. (En-Neml, 62.) On je time o tome 
obavijestio meleke da bi istakao vaznost stvaranja Adema i njegovog 
potomstva, kao sto se obicno vazna stvar zna najaviti prije nego se ona dogodi. 
Meleki su, da bi saznali i otkrili mudrost toga, a ne da bi se suprotstavili ili 
mnanjivali vrijednost Ijudskom rodu ili iz zavisti, kao sto se cini nekim 
mufessirima-neznalicama, upitali: "Zar ces postaviti onoga ko ce na njoj nered 
ciniti i krv prolijevati? " (El-Bekare, 30.) 

Stav Katadea je da su meleki znali da ce take biti, jer su to vidjeli od dzinna 
koji su na Zemlji bill prije Adema. 

Abdullah ibn Omer je rekao: "Dzinni su bili prije Adema na dvije hiljade 
godina, pa su prolijevali krv. Zato je Allah protiv njih poslao vojsku meleka, 
koji su ih protjerali na morska ostrva." 

Od Ibn Abbasa se prenosi slicno misljenje, a od El-Hasana da su u tome bili 
nadahnuti. 

Dmgi ucenjaci smatraju da su to saznali iz Lewhu-1-mahfilza. Po njima, to 
su im prenijeli-HaiTjt i Marut, a ovi opet saznali od Sidzilla, meleka iznad njih. 
Ovakvog je misljenja Ibn Ebi Hatim od Ebu Dza'fera el-Bekira. 

ovome postoji jos jedno misljenje da su meleki znali da sve sto je 
stvoreno od zemlje mora iiTiati i njene osobine. 

"A mi Te velicamo, hvallmo i samo Tebe obozavamo. " (El-Bekare, 30.), tj. 
mi Te neprestano obozavamo i niko Ti od nas ne odbija poslusnost. Ako Ijude 
stvaras da bi Te obozavali, pa evo nas, mi Te neprestano, i danju i nocu 
obozavamo. 

On im rece: "Ja znam ono sto vi ne znate!" (El-Bekare, 30.), tj. Ja po 
pitanju njihovog stvaranja znam razlog, koji vi ne znate. Medu njima ce biti 
poslanika, vjerovjesnika, iskrenih, sehida i dobrih Ijudi. 



15 



Adent alejhi selam 



Zatim im iznosi Ademovu prednost nad njima u pogledu znanja, pa kaze: / 
On pouci Adema imenima svih stvari. (El-Bekare, 31.) Ibn Abbas kaze da su to 
imena pomocu kojih Ijudi raspoznaju: Ijude, zivotinje, Zeralju, doline, mora, 
brda, deve, magarce, narode i dr. 

Mudzahid kaze: "Poucio ga je imenima posuda i cupova, lonaca i si." 

Mudzahid, takoder, kaze: "Poucio ga je imenu svake zivotinje, ptice i svih 
stvari." Ovakvog su misljenja Se'id ibn Dzubejr, Katade i drugi. 

Er-Rebi' kaze: "Poucio ga je imenima meleka", a Abdurrahman ibn Zejd: 
"Poucio ga je imenima svojih potomaka." 

Najispravniji stav je onaj koji kaze da je Allah M Adema poucio imenima 
Svojih stvorenja i njegovih djela, od najmanjih do najvecih, na sta je ukazao i 
Ibn Abbas, r.a. 

Buharija u torn smislu navodi hadis kojeg pored njega navodi i Muslim od 
Se'ida i Hisama, oni od Katadea, on od Enesa ibn Malika, a on od 
Muhammeda ^ da je rekao: "Vjemici ce se na Sudnjem danu okupiti i reci: - 
Kada bismo nekoga mogli naci ko ce se za nas kod naseg Gospodara zauzeti, 
pa ce otici Ademu i reci: - Ti si otac Ijudskog roda. Allah te je stvorio Svojom 
rukom. Melekima je naredio da ti ucine sedzdu. Poucio te je imenima svih 
stvari..."' citirajuci hadis do kraja. 

...a onda ih predoci melekima i rece: "Kazite Mi njihova imena, ako istinu 
govorite!" (El-Bekare, 31.) Hasan el-Basri kaze: "Kadaje Allah htio da stvori 
Adema, meleki su rekli: - Nas Gospodar nece stvoriti ni jedno dmgo stvorenje, 
a da od njega necemo biti znaniji, pa su zbog toga stavljeni na kusnju." To su 
rijeci Uzvisenog: ako istinu govorite! (El-Bekare, 31.) 

Po ovom pitanju ima i drugacijih misljenja koja smo naveli u nasem Tefsiru. 

"Hvaljen neka si!", rekose oni, "mi znamo same ono cemu si nas Ti 
poucio: Ti si Sveznajuci i Mudri. " (El-Bekare, 32.) tj. Ti si visoko iznad toga 
da bi iko znao bilo sta od Tvoga znanja, a da ga Ti nisi poucio. 

U tom smislu Uzviseni kaze: A od onoga sto On zna - drugi znaju samo 
onoliko koliko On zeli. (El-Bekare, 255.) 

"Ademe", rece On, "reci im ti imena njihova!" I kad im on kaza njihova 
imena, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i 
Zemlje i da samo Ja znam ono stojavno cinite i ono sto krijete?" (El-Bekare, 
33.) To jeste, znam ono sto je tajno, kao i ono sto je javno. 

Po nekira ucenjacima, pod rijecima Uzvisenog: znafn ono stojavno cinite, 
misli se na rijeci meleka: "Zar ces postaviti onoga ko ce na njoj nered ciniti? ", 
a pod rijecima: i ono sto krijete na rijeci Iblisa koji je prikrio oho lost i 
zavidnost prema Ademu ^m. Ovo misljenje zastupaju Se'id ibn Dzubejr, 
Mudzahid, Sudejj, Dahhak i Sewri. Za ovakvo misljenje opredijelio se i Ibn 
Dzerir. 



' Buharija 91119114X0 IFethu-l-Bari; Muslim 1/84/322; Tirmizija 38/10/2434. 



16 



A dent alejhi selam 



r 



Ebu el-AIije, Rebi', Hasan i Katade kazu da se rijeci Uzvisenog: / ono sto 
krijete - odnose na rijefii meleka: "Nas Gospodar iiece stvoriti ni jedno drugo 
stvorenje a da od njega necemo bitt znaniji i odabraniji." 

Rijeci Uzvisenog: A kad rekosmo melekima: "Ucinite sedzdu Ademu! "- oni 
suje ucinili, ali Iblis ne htjede, on odbi i uzoholi se. (El-Bekare, 34.) su velika 
Allahova pocast Ademu kada ga je Svojom mkom stvorio, i u njega od Svoga 
duha, udahnuo. U kom smislu Uzviseni na drugom mjestu kaze: / kad ga 
oblikujem i u njega udahnem diisu, vi mu ucinite sedzdu! (EI-Hidzr, 29.) 

Dakle, Allah M je Adema odlikovao sa cetiri stvari: stvorio ga je Svojom 
plemenitom mkom, u njega je udahnuo od Svog duha, naredio melekima da mu 
ucine sedzdu i poucio ga imenima svih stvari. 

Zato je Musa, s kojim je Allah M direktno razgovarao, kad se s Ademom u 
uzvisenom dmstvu raspravljao, o cemu ce kasnije biti govora, rekao: "Ti si 
Ademe otac covjecanstva, Allah te je Svojom rukom stvorio, u tebe je od 
Svoga duha udahnuo, melekima je naredio da ti ucine sedzdu, i naucio te je 
imenima .svih stvari," Ovako ce mu reci i ostali Ijudi na Sudnjem danu. Ovo 
samo napominjemo, o tome ce, ako Bog da, kasnije biti vise govora. 

Allah ^ u dmgom ajetu kaze: *Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik daii. 
a poslije melekima rekli: "Ucinite Ademu sedzdu!". pa su je osim Iblisa 
ucinili: onje nije htio uciniti. * "Sta teje sprijecilo da ucinis sedzdu kad sain ti 
naredio? ", upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre st\'orio, a njega 
od ilovace", odgovorion. (El-A'raf, 11.-12.) 

Hasan el-Basri kaze: "Ovdje je IbUs pribjegao analogiji, i onje prvi koji je 
to ucinio." Muhammed ibn Sirin kaze: "Pn/i koji je pribjegao analogiji je Iblis. 
Sunce i Mjesec su se poceh obozavati samo tim." Oba ova raisljenja navodi Ibn 
Dzerir. 

To znaci da je Iblis usporedivsi sebe i Adema, zakljucio da je on vredniji od 
Adema pa je odbio da mu ucini sedzdu, iako mu je to zajedno sa melekima bilo 
naredeno. Ukoliko se analogija kosi sa tekstovima (Kur'ana i Sunneta), ona je 
pogresna i kao takva se ne moze prihvatiti. U navedenom slucaju analogija nije 
bila valjana, jer je zemlja bolja i korisnija od vatre. Zemlja je mima, 
dobrocudna, naklona i blagorodna, a vatra nepostojana, hirovita, nepredvidljiva 
i sklona da pred sobom sve pali i zari. 

Pored toga, Allah ^ je pocastio Adema time sto ga je Svojom mkom 
stvorio i sto je u njega udahnuo od Svoga duha, Zato je melekima i naredio da 
mu ucine sedzdu. O tome Uzviseni kaze: "^I kad tvoj Gospodar rece melekima: 
"Ja cu stvoriti Sovjeka od ilovace, od blata ustajalog, *i kad ga oblikujem i u 
njega udahnem dusu, vi mu ucinite sedzdu!" *Svi meleki sit ucinili sedzdu, 
*osini Iblisa, onje odbio da ucini sedzdu sa njima. *"0 Ibli.se", rece On, 
"zasto nisi ucinio sedzdu?" *"Nije moje da cinim sedzdu covjeku koga si 
stvorio od ilovace, od blata ustajalog. " *"Onda izlazi iz Dzenneta", rece On, 
"neka si proklet! *i neka se prokletstvo zadrzi na tebi do Sudnjega dana!" 
(El-Hidzr, 28.-35.) Sejtan je ovo od Uzvisenog Allaha i zasluzio jer je upomo 



17 



Adem alejhi selam 



omalovazavao i potcjenjivao Adema nastojeci da se uzdigne iznad njega, 
istovremeno se suprotstavljajuci Bozijem naredenju i prkoseci Njegovim 
rijecima koje su se odnosile na Adema ^. 

Pi*vo se poceo pravdati ali mu ono nista nije pomoglo. Zapravo, njegovo 
pravdanje je bilo gore od samoga grijeha koji je vec pocinio. O tome Uzviseni 
veli: */ kada rekosmo melekima: "Ucinite Ademu sedzdu" - oni je svi, osim 
Iblisa, ucinise. "Zar da ucinim sedzdu onome koga si od ilovace stvorio? ", 
rece. *"Rec! mi", rece onda, "evo ovoga koga si iznad niene uzdigao: ako me 
ostavis do Smaka svijeta sigurno cu, osim malobrojnih, nad potomstvom 
njegovim zagospodariti. " * "OdlazH". rece On, "onima koji se za tobom budu 
poveli i tebi - kazna dzehennemska bit ce vam prava kazna! *I zavodi glasom 
svojim koga mazes i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pjesadiju, i budi im 
ortak II imecima i u djeci, i daji im obecanja - a sejtan ih same obmanjuje - 
*ali ti. doista, neces imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! " A Gospodar 
tvojje dovoljan zastitnik. (El-Isra', 61.-65.) 

U suri Kehf Uzviseni kaze: A kad smo rekli melekima: "Ucinite sedzdu 
Ademu" - svi suje, osim Iblisa ucinili, on je bio od dzinna, pa se ogrijesio o 
naredenje svoga Gospodara, pa zar cete njega i njegovo potomstvo pored 
Mene kao prijatelje prihvatiti?! (El-Kehf, 50.) tj. on je namjemo, iz svoga 
prkosa i nadmenosti, izasao iz pokomosti Allahu i odbio da izvrsi Njegovo 
naredenje. To se desilo samo zbog njegove pokvarene cudi i niske sklonosti, 
koja ga je iznevjerila kad se najmanje nadao. On je, kao sto je i sam priznao, 
stvoren od vatre. 

U torn smislu, u hadisu koga biljezi Muslim u svom Sahihu, od Aise se 
prenosi da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Meleki su stvoreni od svjetlosti, dzinni 
od plamena i vatre, a Adem kako vam je opisano."' 

Hasan el-Basri kaze: "Iblis nikada ni jednog trenutka nije bio melek." Sehr 
ibn Husib kaze: "Bio je jedan od dzinna, pa je Allah kada su napravilj nered na 
Zemlji, protiv njih poslao vojsku meleka, pa su ih pobili i protjerali na morska 
ostrva. Iblis je bio medu zarobljenima, pa su ga meleki sa sobom poveli na 
nebo, gdje je boravio neko vrijeme. Kada je melekima naredeno da ucine 
sedzdu, onje odbio da je ucini." 

Ibn Mes'ud, Ibn Abbas i neki ashabi, medu kojiraa je i Se'id ibn el- 
Musejjeb i drugi, kazu: "Iblis je bio poglavar meleka na nama najblizem nebu." 
Ibn Abbas kaze: "Ime mu je bilo Azazil." 

U jednoj drugoj verziji od Ibn Abbasa se kaze da mu je bilo ime El-Haris, 
En-Nakkas kaze da mu je nadimak bio Ebu Kurdus. Ibn Abbas dodaje: "Da je 
bio u jediioj grupi meleka koji su se zvaU dzinni. Njihov zadatak je bio da 
cuvaju dzennetske basce. On je medu njima bio jedan od najuglednijih, 
najznanijih i najpoboznijih. Imao je cetiri para krila, kasnije ga je Allah 
pretvorio u prokletog sejtana." 



Muslim 53/10/2996; Ahmed u svom Musnedu 6/168/Haleb 1 ostali. 



18 



Adem alejhi selam 



11 



Allah iSfe u suri Sad kaze: *Kadje melekima tvoj Gospodar rekao: "Stvorit 
cu covjeka od ilovace. *pa kad mu oblik dam i udahnem dusu, ucinite mu 
sedzdu!", ""meleki su svi do posljednjeg sedzdu ucinili. *osim Iblisa; on se 
uzoholio ipostao nevjernik. *"0 Iblisu", rekao je On, "sta teje navelo da ne 
uciniS sedzdu onome koga sam Ja Svojom nikom stvorio? Jesi li se uzoholio, ill 
misliS da si uzvisen? " * "Ja sam bolji od njega ". rekao Je on. "mene si stvorio 
od vatre, a njega od ilovace." *"E, izlazi onda iz Dzenneta!", rece On,^ 
"proklet da si! *MoJe prokletstvo ce te do Sudnjeg dana pratitil"^ 
*"Gospodam moj". rece on, "daj mi vremena do dana kada ce oni ozivljeni 
bitV." *"DaJem ti", rece On, *"do dana vec odredenog" *"Tako mi Tvoje 
velicine ", rece, "sigurno cu ih sve na stranputicu navesti, *osim Tvojih medu 
njima iskrenih robova." *"Istinom se kunem i istinu govorim", rece Allah. 
* "sigurno cu sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, 
Dzehennem napuniti. " (Sad, 71 .- 85.) 

A u sm-i El-A'raf Allah ^ veli: * "E zato sto si odredio pa sam u zabludu 
pao". rece, "kunem se da cu ih na Tvom Pravom putu presretati; *pacu imi 
sprijeda i straga, i zdesna i slijeva prilaziti. i vidjeces da vecina njih nece 
zahvalna bitif" (El-A'raf, 16.-17.) Tj„ zato sto si me u zabludu doveo, sigurno 
cu im postavljati sve moguce zamke i sa svih strana prilaziti. Sretan ce biti onaj 
ko ga ne poslusa, a nesretan onaj ko ga bude slijedio. 

Iraami Ahmed kaze: "Pricao nam je Hasim ibn el-Kasim, da je cuo od Ebu 
Ukajla (tj. Abdullah ibn Ukajl es-Sekafi), da je prenio Musa ibn el-Musejjeb, 
od Salima ibn Ebi el-Dzada, da je cuo od Sebreta ibn Ebi Fakiha da je rekao; - 
Cuo sam Bozijeg Poslanika ^ da je rekao: "Zaista sejtan presrece covjeka na 
putevima..." i dalje citira hadis do kraja kao sto smo spominjah pnhkom 
opisivanj a Iblisa. 

Mufessiri se razilaze po pitanju, kojim je melekima naredeno da ucine 
sedzdu Ademu. Vecina ih smatra da se to odnosilo na sve raeleke, jer se tako 
razumije iz opceg znacenja ajeta koji govore o tome. 

Drugi smatraju da se to odnosilo samo na meleke na Zemlji. Ibn Dzerir 
preko Dahhaka, ovakav stav prenosi od Ibn Abbasa. lako su ovakvo misljenje 
prihvatili i neki mufessiri iz kasnijih generacija, treba napomenuti da je lanac 
prenosiiaca ove predaje prekinut (munlcati'i) i da joj je kontekst nepouzdan 
(fihi nekaretun). 

Prvi stav je ispravniji jer na njega ukazuje i tekst hadisa: ..^.i On naredi 
Svojira melekima da mu ucine sedzdu. lako je i ovo uopceno znacenje... Allah 
najbolje zna sta je tacno! 

Allahove rijeci Iblisu: "E onda izlazi iz Dzenneta!" (El-A'raf, 13.) / "Izlazi 
iz njega" (El-A'raf, 18.) su dokaz da je on bio na nebu, pa mu je naredeno da 
izade iz njega. Time je sisao i sa stepena i polozaja kojeg je stekao ibadetom i 
povodenjera za melekima u pokomosti i robovanju. To mu je oduzeto zato sto 
se uzoholio, bio zavidan i sto se suprotstavio svome Gospodaru, pa je na 
Zemlju ponizen i pokuden bio protjeran. 




19 



Adem alejhi xclum 



Allah M }C naredio Ademu da se nastani u Dzennetu sa svojom zenom, 
rijecima: / Mi rekosmo: "O Ademe, nastanite se ti i tvoja zena u Dzennetu, i 
jedite u njeinu koliko god zelite i odakle god hocete ali se ovom dt-vetu ne 
priblizujte, pa da sami sebi nepravdu nanesete! " (El-Bekare, 35.) 

Uzviseni u suri EI-A'raf kaze: *"Izlazi iz njega pokuden i ponizen", rece 
On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista cu 
Dzehennem napuniti! *A ti, o Ademe, i zena tvoja u Dzennetu stamijte i odakle 
god hocete jedite, samo se ovom drvetu ne priblizujte, da se prema sebi ne 
ogrijesite!" (EI-A'raf, 18.-19.) 

Allah 5i, takoder, kaze; *A kada smo melekima rekli: "Ucinite sedzdu Ademu!" 
-svisujeoni, osim Iblisa, ucinili. *Onje odbio. "O Ademe", rekli smo, "ovaj 
je doista neprijatelj tebi i tvojoj zeni, zato mu nikako ne dozvoli da vas izvede iz 
Dzenneta, pa da onda budes nesretan. *U njemu neces ni ogladnjeti ni go biti, 
*u njemu neces ni ozednjeti ni zegu osjetiti. " (Ta-hS, 1 1 6.-119.) 

Iz konteksta ovih ajeta se razumije da je Hawa stvorena prije Ademovog 
ulaska u Dzennet, jer Allah di kaze: "A ti, o Ademe, i zena tvoja u Dzennetu 
stamijte!" (EI-A'raf, 19.) Ovog je misljenja Ishak tbn Bi§r, kako se i razumije 
iz ovih ajeta. 

Medutim, Sudejj od Ebu Saliha i Ebu Malika, a oni od Ibn Abbasa i Murrea 
Ibn Mes'uda i drugih ashaba prenose da su rekli: "lb lis je protjeran iz 
Dzenneta, a Adem se nastanio u njemu. Ademu je dodijalo samom lutanje po 
Dzennem bez zene uz koju bi se smirio. Tako je jednom zaspao, i kada se 
probudio ugledao je pored svoje glave zenu kako sjedi. Allah ju je stvorio od 
Ademovog rebra. "Ko si ti?", upitao ju je, "2;ena", odgovorila je. "A zasto si 
stvorena?", upitao je ponovo. Ona odgovori: "Da bi se uz mene smirio." 
Meleki su ga, zeleci da provjere njegovo znanje, upitali; "Ademe, kako je 
njeno ime?" On je odgovorio: "Hawa." "A zasto joj je ime Hawa?", upitali su. 
"Zato sto je stvorena od neceg sto je zivo", odgovorio je. 

Muhammed ibn Ishak od Ibn Abbasa prenosi da je ona stvorena od 
njegovog najkraceg rebra na lijevoj strani. To se desilo dok je spavao, a 
umjesto tog rebra, praznina mu je popunjena mesom. 

Potvrdu za ovo imamo u rijecima Uzvisenog: O Ijudi. bojte se svoga 
Gospodara koji vasje odjednog covjeka stvorio, a od njega je i dnigu njegovu 
stvorio i od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao. (En-Nisa', 1.) Potvrdu 
za to imamo i u sljedecim rijecima Uzvisenog: On je taj koji vas odjednog 
covjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kadje 
on nju obljubio ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a had joj je ono 
otezalo, njih dvoje su zamolili Allaha... (EI-A'raf, 189.) O ovom ajetu cemo, 
ako Bog da, kasnije opsimije govoriti. 

Buharija i Muslim u svojim Sahihima navode hadis koji prenosi Za'ide od 
Mejsere el-Esdza'ia on od Ebu Hazima a ovaj od Ebu Hurejre u kome stoji da 
je Muhammed # rekao: "Prema zenama lijepo postupajte. Zena je stvorena od 



20 



Adem alejhiselam 



rebra, a rebro je najzakrivljenije pri vrhu. Ako pokusas da ga ispravis slomit 
ces ga, a ako ga ostavis, ostat ce krivo. Zato lijepo prema zenama postupajte."' 
Ovo je Buharijin citat. 

Mufessiri se razilaze u tumacenju rijeci Uzvisenog: ...ah se ovom drvetu ne 
priblizujte. (El-Bekare, 35.) Jedni kazu da se pod ovim misli na lozu. Od Ibn 
Abbasa, Se'ida ibn Dzubejra, Sa'bije, Dza'da ibn Hubejra, Muhammeda ibn 
Kajsa i Sudejja u verziji od Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda i nekih drugih ashaba 
stoji: "levreji smatraju da je to psenica " Ovako se prenosi od Ibn Abbasa, 
Hasana el-Basrija, Wehba ibn Munebbiha, Atijje el-Awfija, Ebi; Malika, 
Muharriba ibn Dessara i Abdurrahmana ibn Ebi Lejia. 

Wehb jos dodaje: "Zrno od te vrste psenice je mekse od putera i slade od 
meda." Sewri od Ebu Husejna, a on od Ebu Malika prenosi da se pod 
ajetom: ...ali se ovom drvetu ne priblizavajte misli na palmu. Ibn Dzurejdz, 
medutim, prenosi da Mudzahid misli da je to bila smokva. Ovo raisljenje 
zasttipaju Katade i Ibn Dzurejdz, a Ebu-A!ije kaze: "To je bilo takvo drvo 
da bi onaj ko jede njegov plod morao vrsiti nuzdu, a u Dzennetu se ne vrsi 
nuzda. 

Ova neslaganja nisu velika. Allah ^ nije spomenuo koje je to drvo bilo. Da 
je to vazno i potrebno da znamo, Allah ^ bi to rekao. Isti slucaj je i sa ostalim 
sh'arima u Kur'anu koje nisu navedene. 

Medutim, kada se radi o razilazenju mufessira u pogledu Dzenneta u kome 
se Adem nastanio, da li je on bio na nebu ili Zemlji, potrebno je sva misljenja 
dobro razmotriti i zauzeti stav po tom pitanju. 

Vecina ucenjaka smatra da je on na nebu, tj. Dzennetu-1-Me'wa, jer se to da 
razumjeti iz vise ajeta i hadisa kao sto su rijeci Uzvisenog: I Mi rekosmo: "O 
Ademe, nastanite se ti i tvoja zena u Dzennetu... (El-Bekare, 35.) Lam i elif 
(odredeni clan u rijeci e!-Dzennete) podrazumijevaju da to nije bilo koji 
Dzennet, nego onaj koji je vec poznat, a po Islamu to je boraviste u "Dzennetu- 
1-Me'wa". Isti slucaj imamo u rijecima Musaa mM: "Zbog cega si i nas i sebe 
izveo iz Dzenneta (el-Dzenneti)...?" Ovo je dio jednog hadisa, a o kome cemo 
jog govoriti. 

Muslim u svom Sahilni navodi hadis od Ebu Malika el-Esdzei'ja - cije je 
irae Sa'd ibn Tarik - on od Ebu Hazima Seleme ibn Dinara, on od Ebu Hurejre 
i Ebu Malika, on od Rebi'a, a on od Huzejfe da je Muhammed M rekao; "Allah 
ce sakupitt sav svijet, pa ce vjemici kad im se priblizi Dzennet, otici do Adema 
i reci: "Oce, ...zamoli da nam se otvore dzennetska vrata!" A on ce reci: "A sta 
vas je drugo istjeralo iz Dzemieta do grijeh vaseg oca?"^ On, zatim, dalje citira 
hadis do kraja. 

U ovom hadisu je jak dokaz da se radi o Dzeimetu-1-Me'wa, iako i u njemu 
ima nekih spomih momenata. 




' Buharija 60/1/3331, 5\i4,5lU/Fethu-l-Barv, Muslim 17/18/1468. 
"' Hadis biljezi Muslim 1/84195. 



21 




Adent alejhi selam 



Drugi mufessiri kazu da Dzeiinet u kome se Adem nastanio nije bio vjecni 
Dzeiinet, jer mu je ii njemu bilo zabranjeno da jede sa jednog drveta, jer je u 
njemu spavao, prisao mu Iblis i iz njega bio izveden. Sve ovo je nespojivo sa 
pravim Dzennetom. 

Ovaj stav zastupaju i Ubejj ibn Ka'b, Abdullah Ibn Abbas, Wehb ibn 
Munebbih i Su^an ibn Ujejne. Ibn Kutejbe ga zastupa u svom djelu el-Me'arif, 
kao i kadija Munzir ibn Se'id el-Belutl u svom Tefsiru. Ovaj posljednji o tome 
je napisao i posebno djelo. Takav stav on prenosi i od Imama Ebu Hanife i 
njegovih ucenika, neka im se Allah smiluje, Isti stav Ebu Abdullah Muhammed 
ibn Omer er-Razi ibn Hatib er-Rejj u svom Tefsiru prenosi od Ebu el-Kashna 
el-Belhije i Ebu Muslima el-Asbehanija, dok ga Kurtubi u svom Tefsiru 
prenosi od mu'tezilija i kaderija. 

U prilog ovom stavu govore i citati iz Tev/rata (Tore), svete knjige jevreja i 
krscana. 

O neslaganju po ovom pitanju pisali su i: Ebu Muhammed ibn Hazm u 
djelu el-MUelu we-n-Nihalu, Ebu Muhammed ibn Atijje u svom Tefsiru, 
Ebu Isa er-Rummani u svom Tefsiru (s posebnim osvrtom na vecinu koja 
zauzima prvi stav), Ebu el-Kasira er-Ragib, i kadija EI-Mevi^erdi u svom 
Tefsiru. On kaze: "U pogledu Dzenneta u kojem su njih dvoje (Adem i 
Hawfa) bili nastanjeni, ucenjaci se opredjeljuju za jedan od dva stava; da je 
to bio pravi, vjecni Dzennet, i da je to dzennet koji je Allah same za njih 
dvoje stvorio. Po drugom stavu, dzennet koji je Allah njima dvoma bio 
pripremio bio je dzennet iskusenja, a ne pravi, vjecni Dzennet, koji se 
dobija kao nagrada." 

Oni koji zastupaju drugi stav razilaze se u dva pravca. Jedni kazu da je taj 
Dzennet bio na nebu, jer im je naredeno da sidu iz njega. To je misljenje 
Hasana. Drugi pak kazu da je on bio na Zemlji, jer je Allah ^ njih dvoje 
iskusao grijehom u tom Dzermetu, zabranjujuci im samo jedno drvo, a ne i 
ostale plodove. To misljenje zastupa Ibn Jahja. Sve navedeno se desilo nakon 
sto je Iblisu naredeno da ucini sedzdu Ademu. Allah, opet, najbolje zna koji je 
od ovih stavova najispravniji. Dakle, Ibn Jahja govori o tri stava s tim sto se iz 
njegovih rijeci ne da razumjeti za koji se on licno opredijelio. Ebu Abdullah er- 
Razi u svom Tefsiru po ovom pitanju navodi cetiri stava: tri koja navodi i 
Mewerdi i cetvrti: neizjasnjavanje. On jos navodi i stav Ebu Ali el-Dzebaije da 
je to bio Dzennet na nebu, ali nije Dzennetu-1-Me'wa. 

Zastupnici drugog stava postavljaju pitanje na koje treba odgovoriti. Oni 
kazu da nema sumnje da je Allah, nakon sto je Iblis odbio da ucini sedzdu 
Ademu, protjerao Iblisa i naredio mu da izade iz Dzenneta. To naredenje je 
bilo defmitivno i nije se moglo odbiti, ni osporiti. Zato je Allah M rekao: Izlazi 
iz njega pokuden i ponizen! (El-A'raf, 18.) Uzviseni je, takoder, rekao: E, onda 
izlazi iz Dzenneta. ne prilici ti da u njemu prkosis! (El-A'raf, 13.) Na drugom 
mjestu je rekao: E, izlazi onda iz Dzenneta, proklet da si! (Sad, 77.) Pod 
skracenim oblikom zamjenice "mu" u ovim ajetima misli se na Dzennet, nebo 



22 



Adem alejhi seium 



ili polozaj, Na koju god od ove tri stvari da se odnosi, jasno je da Iblisov 
boravak na mjestu s kojeg je protjeran i udaljen, nije bio sudbinski, tj. nije mu 
bilo odredeno da bude tamo, niti da svraca i prolazi tuda, 

Navedeni ucenjaci dalje kazu da se iz kur'anskih citata jasno vidi da je Iblis 
dosaptavao Ademu i obracao mu se rijecima: "Hoces li da ti pokazem drvo 
vjecnosti i carstvo koje nece nestati?" (Ta-ha, 120.) ili: *"Gospodar vas vam 
zabranjuje ovo drvo satno zato da ne biste meleki postali. Hi da ne biste 
besmrmi bili", *i zaklinjase im se: "Ja sam vam. doista. savjetnik iskreni!" *I 
naprevaru ih zavede... (El-A'raf, 20.-22.) 

Dakle, ocito je da se on s njima u Dzennetu sastajao. 

Na ovo pitanje im je odgovoreno da se on mogao sa njima sastati u 
Dzennetu kada je bio u prolazu, all da tamo nije stalno boravio. Ili, da im je 
mogao dosaptavati sa dzennetskih vrata, ili ispod neba. Medutim, ovaj treci 
odgovorje sporan. Allah najbolje zna. 

Oni koji zastupaju ovaj stav kao dokaz navode hadis koji Abdullah, sin 
Imami Ahmeda u djelu ez-Zijadat navodi od Hudbe ibn Halida, on od 
Hammada ibn Seleme, on od Humejda, on od Hasana el-Basrija, on od Jahjaa 
ibn Dararea es-Sa'dija, a on od Ubejja ibn Ka'ba da je rekao: "Kada je Adem 
bio na samrtnoj postelji, pozelio je grozd dzennetskog grozda, pa su sinovi 
krenuli da mu ga potraze. Medutim, naisii su na meleke koji su ih upitali: "O 
sinovi Ademovi, gdje ste krenuli?" "Otac nam je pozelio dzennetskog grozda", 
odgovoriii su. Na to su im meleki rekli: "Vratite se, dovoljno ste uradili." 
Zatim su mu meleki dosU, uzeli mu dusu, ogasulili ga i opremili u kefine; 
Dzibril mu je klanjao dzenazu, a ostali meleki su klanjali iza njega. Kada su ga 
ukopali, rekli su: "Ovako cete postupati sa umrlim osobama." 

Ovaj hadis sa senedom i cijehm tekstom ce biti citiran kada budemo 
govorili Ademovoj S^l smrti. 

Oni dalje kazu: "Da nije bilo moguce uci u Dzennet u kojem je Adem 
boravio i iz kojeg je pozelio grozda, njegovi sinovi ne bi ni isli da ga traze. Ovo 
ukazuje da je Dzennet, o kome se govori, bio na Zemiji, a ne na nebu." Allah 
najbolje zna! 

Oni dodaju: "Cinjenica da elifu i lamu u ajetu: A ti, o Ademe, i zena tvoja, 
u Dzennetu stamtjte! (El-Dzennete) nije prethodilo nista na sto bi se oni 
odnosili, moze se uzeti kao ispravno misljenje da je to bilo nesto sto je 
opcepoznato i u svijesti prisutno. Medutim, iz konteksta ovih ajeta se 
razumije da je Adem stvoren od zemlje i nema nikakvih sigurnih dokaza daje 
podignut na nebo. Ovome ide u prilog tvrdnja daje Adem stvoren da bude na 
Zemiji. U torn smislu Allah saopcava melekima: Ja cu na Zemiji namjesnika 
postaviti. (El-Bekare, 30.) 

Oni tvrde da u tom smislu treba razumijevati i rijeci Uzvisenog; Mi smo 
ih na kusnju stavili kao sto smo vlasnike Jedne basce na ktisnju stavili... 
(El-Kalem, 17.) Elif i lam se ne upotrebljavaju za opce pojmove, a u ovom 



23 



Adetn ahjhi selam 



tekstu im nije prethodilo nista na sto bi se mogli odnositi, pa se odnose na 
poznatu stvar u svijesti Ijudi, koja se moze zakJjuciti iz konteksta. Dakle, radi 
se o basci (El-Dzemiet), 

To sto se ovdje govori o silazenju, kazu oni, ne mora znaciti da je silazenje 
bilo s neba, jer Allah M kaze: "O Nuhu", bi mu receno, (glagol: hebeta) 
"isb-caj se s pozdmvom Nasim i blagoslovima tehi i narodima koji ce se 
izroditi od ovih koji su s tobom!... " (Hud, 48.) Nuh se nalazio na ladi kada je 
pristala na brdo Dzudijj, nakon sto se voda povukla sa Zemljine povrsine. 
Njemu je tada naredeno da side (hebeta) sa svojim saputniciraa na zemlju, sa 
blagoslovom na njega i na njih. Allah M, zatim, kaze: Idite u grad, imat cete 
ono sto tmzite! (El-Bekare, 61.) Takoder, Uzviseni veh: a ima ga, doista, 
(kamenja) koje se od straha pred Allahom nisi... (El-Bekare, 74,) Ovo su 
prirajeri iz Kur'ana. U hadisima i arapskom jeziku, opcenito, slicnih primjera 
ima mnogo. 

Oni dalje kazu da nista ne opovrgava stav da je Dzennet u kojem je boravio 
Adem bio visi od ostalih predjela na Zemiji. U njemu je bilo razlicitog drveca, 
plodova, hiadova, naslada, Ijepota i zadovoljstava, kao sto kaze Allah ^: U 
njemu neces ni ogladnjeti, ni go biti... (Ta-ha, 118.); tj. tvoja unutrina nece biti 
pacena gladu ni vanjstina nezaodjevenoscu, zatim: / u njemu neces ni ozednjeti, 
niti zegu osjetiti. (Ta-ha, 119.); tj. unutrina ti nece patiti od zedi, ni vanjstina od 
vrelog sunca. Dakle, u oba ova slucaja, jedno uz drugo je navedeno zbog 
slicnosti. 

Kada je Adem okusio plod zabranjenog drveta, bio je protjeran na Zemlju, 
gdje se suocio sa nedacama, naporom, teskocama, zaloscu, brigom, islcusenjima i 
si. Na njoj ce se pojaviti Ijudi sa razlicitim vjerovanjem, moralom, djelima, 
prohtjevima, namjerama i rijecima. Uzviseni dalje kaze: Na Zemiji cete 
boraviti i do roka odredenog zivjeti. (El-Bekare, 36.) 

Iz ovoga se nuzno ne podrazumijeva da su do tada bill na nebu. Evo slicnog 
primjera u rijecima Uzvisenog: I poslije toga rekosmo sinovima Ismilovim: 
"Nastanite se na Zemiji, pa kad Smak svijeta dode, dovest cemo vas izmijesane. " 
(El-Isra', 104.), a poznato je da su prije toga bili na Zemiji, a ne na nebu. 

Oni dalje kazu da ovaj stav nije iznjedrio stav onih koji danas nijecu 
postojanje Dzenneta i Dzehennema, Ova dva stava ne uvjetuju jedan drugi, jer, 
svi iz prvih i vecina iz potoujih generacija vjeruju u postojanje Dzenneta i 
Dzehemiema, na osnovu ajeta i sahih hadisa koji o njima govore, Allah ^, 
opet, najbolje zna sta je tacno. 

Ailahove ife rijeci: / sejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz 
onoga u cemu su biU. (El-Bekare, 36.) se odnose na Dzennet. / izvede ih iz 
onoga u cemu su bili. (E!-Bekare, 36.); tj. izvede ih iz blagostanja, uzivanja i 
zadovoljstava i ostavi na ovom svijetu gdje ce se muciti, patiti i zaiostiti. Ibhs 
je to ucinio tako sto im je dosaptavao i u njihovim srcima uljepsao svoja lazna 
obecanja. U torn smislu Uzviseni kaze: I sejtan im poce dosaptavati, da bi im 
oikrio stidna mjesta njihova, koja su im skiivena bila, i rece: "Gospodar vas 



Adem alejhiselam 



le 



V 



vam zabranjuje ovo drvo samo zalo da ne biste meleki postali, Hi da ne biste 
besmrtni bill " (El-A'raf, 20.); tj. sejtan im je govorio da im je drvo zabranjeno 
samo zato da ne bi meleki ili besmrtni postali. Drugim rijecima, htio inn je reci: 
ukoliko ga okusite, poslacete takvi. 

Izaklinjase im se. (EI-A'raf, 21.); tj. kleo im se da istinu govori. "Ja sam 
vam doista savjemik iskreni. " (El-A'raf, 21.) Uzviseni u drugom ajetu veli: Ali 
sejtan mu poce dosaptavati i govoriti: "O Ademe, hoces ii da ti pokazem drvo 
vjecnosti i carstvo koje nece nestati?" (Ta-ha, 120.); tj. hoces li da ti pokazem 
drvo, pa da vjecno u blagostanju ostanes u carstvu koje nece prestati, pod 
uvjetom da ga probas i sa njega okusis. Medutim, ovo ubjedivanje i zavodenje 
bilo je lazno obecanje koje se u stvamostt nije moglo obistiniti. 

Sejtan je pod izrazom di-vo vjecnosti, mislio na ono, sa kojeg je obecavao 
da ce, ako ga okusi, Adem vjecan postati. Mozda bi to moglo biti ono drvo o 
kojera Imami Ahmed prenosi sljedeci hadis; "Abdurrahman ibn Mehdi nam je 
pricao da je cuo od §u'bea, on od Ebi Dahhaka, a on od Ebu Hurejre da je 
Muhammed ^ rekao: "U Dzennetu ima jedno drvo, kroz ciji hlad konjanik 
moze ici sto godina, i da opet ne dode do kraja. To je drvo vjecnosti."' 

Isti hadis Ahmed citira i sa drugim senedom koji ide preko Gundera, 
Hadzdzadza i Sii'bea. Ovaj hadis, takoder od Su'bea, navodi Ebu Dawud i Et- 
Tajalisi u svom Musnedu. 

Gunder kaze da je pitao Su'bea da li u hadisu stoji: "To je drvo vjecnosti", 
pa mu je odgovorio da u hadisu nema rijeci: "To je". 

Ovaj zadnji navod citira samo Imami Ahmed. 

Uzviseni dalje kaze: / na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusise, 
stidna mjesta njihova im se ukazase i oni po sebi dzennetsko Usee stavljati 
pocese. (El-A'raf, 22.) 

U poglavlju Ta-ha Uzviseni slicno kaze: / njih dvoje pojedose s njega i 
ukazase im se stidna mjesta njihova, pa pocese po njima . Usee dzennetsko 
stavljati. (Ta-ha, 121.) Hawa je okusila plod toga drveta prije Adema, pa je i 
njega na to navela. Allah najbolje zna! 

Na to ukazuje i hadis koji navodi Buharija: "Pricao nam je Bisr ibn Muhammed 
da je cuo od AbduUaha, on od Ma'mera, on od Hamama ibn Munebbiha, a on 
od Ebu Hurejre da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Da nije sinova Israilovih meso 
se ne bi kvarilo, i da nije bilo Hawe ni jedna zena ne bi prevarila svoga muza."^ 

Sa ovim lancem prenosilaca jedino Buharija citira ovaj hadis. Buharija i 
Muslim ga u svojim Sahihima biljeze i preko Abdurrezzaka koji ga je cuo od 
Ma'mera, on od Hemama, a on od Ebu Hurejre. Ovaj hadis Ahmed i MusUm 
navode sa sasvim drugim senedom, koji ide preko Haruna ibn Ma'nifa - Ebu 
Wehba - Amra ibn Harisa - Ebu Junusa i Ebu Hurejre. 



' Ahmed u svom Musnedu 2/455/Haleb, Buharija u svom Sahihii 5 9/S/325 l/Fethu-l-bari, Muslim u 
svom Sahihu 5 1/1/2826 i drugi. 

- Buharija 60n/3Z0/Fethu-I-ban, Muslim 17/19/1470 i drugi. 



25 



Adent alejhi selam 



**U Tewratu - knjizi jevreja i krscana - stoji da je zmija navela Hawu da 
okusi plod drveta, predocivsi joj da je stable dobro za jelo i za mudrost 
pozeijno. Kada je Hawa, po nagovoru zmije, okusi la plod drveta, navela je i 
Adema da ga i on okusi. Ovdje se Iblis uopce ne spominje. U torn moraentu 
njihove oci su se otvorile, pa su vidjeli da su goli, te su poceli skupljati lisce od 
smokve i njime se pokrivati. Dakle, u Tewratu stoji da su bill goli i prije toga. 
Wehb ibn Munebbih kaze; "Njihova odjeca je do tada bilo svjetlo na njihovim 
stidnim mjestima." 

Citirani navod iz Tewrata, kakvog oni danas imaju, je iskrivljen vjerovatno 
prilikom prevodenja, jer ne moze svako prevoditi sa jednog jezika na drugi, 
pogotovo onaj ko ne poznaje arapski jezik, i nedovoljno razumije djelo koje 
prevodi. Zato kod njih u prijevodu Tewrata na arapski ima mnogo gresaka, i u 
rijecima, i u znacenju. Casni Kur'an, nasuprot ovom, ukazuje da su Adem i 
Hawa imali odjecu: O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede sejtan kao 
sto je roditelje vase iz Dzenneta izveo, skinuvsi s njih odjecu njihovu da bi im 
stidna mjesta pokazao njihova! (El-A'raf, 27.) Ove kur'anske navode ne mogu 
pobiti nicije druge rijeci. Allah najbofje zna! 

Ibn Ebi Hatim kaze da je cuo od Alijje ibn el-Hasana ibn Eskaba, on od 
Alije ibn Asima, on od Se'ida ibn Ebi 'Arube, on od Katadea, on od Hasana, a 
on od Ubejja ibn Ka'ba da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Allah m je stvorio 
Adema visokog rasta i duge kose, poput palme, Kada je okusio plod drveta, 
spalaje sa njega odjeca i prvo sto mu se pokazalo bilo je stidno mjesto. Kadaje 
ugledao svoje stidno mjesto, poceo je trcati kroz Dzennet, ali mu se kosa 
zakacila za jedno drvo, pa ga je iscupao. Tada ga je Milostivi zovnuo: 
"Ademe... je li to od Mene bjezis?" Cuvsi dozivanje Milostivog, Adem je 
rekao: "Gospodaru... ne, nego od stida."' 

Sewri od Ibn Ebi Lejie, on od El-Minhala ibn Amra, on od Se'ida ibn 
Dzubejra, a on od Ibn Abbasa u pogledu rijeci Uzvisenog; / oni po sebi 
dzennetsko Usee stavljati pocese. (EI-A'raf, 22.) kaze da je to bilo lisce 
smokve. Sened (lanac prenosilaca) je ovdje ispravan, ali bi moglo bitl da je ovo 
misljenje preuzeto od ehli-kitabija, jer su rijeci u navedenom ajetu opcenitijeg 
znacenja. Allah najbolje zna! 

Hafiz Ibn Asakir preko Muhammeda ibn Ishaka prenosi od Hasana ibn 
Zekwana, on od Hasana el-Basrija, a on od Ubejja ibn Ka'ba da je Muhammed 
^ rekao: "Vas otac Adem je bio visok poput palme - sezdeset lakata. Imao je 
bujnu kosu i pokrivena stidna mjesta, Kada je pocinio gresku u Dzennetu 
ukazala su mu se stidna mjesta, pa je izasao iz njega, gdje mu je naisavsi pored 
jednog drveta zapala kosa. Tu ga je Gospodar zovnuo: "Zar bjezis od Mene, 
Ademe?" "Gospodaru, ne od Tebe", odgovorio je, "nego me je stid zbog onoga 
sto sam uradio."^ 



' Biljezi ga Sad u et-Tabekatu-l-kubra 1/1/9 (da'if). 

^ Et-Taberi u svom Tarihu 1/160/ Mearif, Ibn Asakir 2/35 l/re/?2/6 (da'if). 



26 



Adem alejhi selam 



Ibn Asakir ovaj hadis citira i sa drugim senedom koji ide preko Se'ida ibn 
Ebi 'Arube - Katadea - El-Hasana - Jahjaa ibn Datnrea - Ubejja ibn Ka'ba i 
Muhammeda ^i. 

Ovaj sened je ispravniji, jer Hasan el-Basri nije zivio kada i Ubejj ibn Ka'b. 

Ovaj hadis se prenosi i sa trecim senedom koji ide preko Hajserae ibn 

Sulejraana el-AtrabuIsija, Muhammeda ibn Abdulwehhaba, Ebu Mirsafea el- 

Askalanija, Adema ibn Ebi Ijasa, Sinana, Katadea, Enesa i konacno do Bozijeg 

Poslanika #;. 

*"Zar vam to drvo nisam zabranio?!", zovnu ih Gospodar njihov, "i rekao 
vam: 'Sejtan vamje zbilja otvoreni neprijatelj?!" *"Gospodaru nas", rekose, 
"sami smo sebi nepravdu ucinili, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes se, 
sigurno cemo biti izgubljeni. " (El-A'raf, 22.-23.) 

Ovo je priznanje grijeha, vracanje pokomosti, poniznosti, skrusenosti, 
skromnosti i trazenje pomoci od Uzvisenog u teskom momentu. Tko god je 
ovu tajnu od Ademovih potomaka kasnije primjenjivao, okoncao je uspjesno i 
na ovom i na onom svijetu. 

"Izlazite". rece On. "jedni drugima cete neprijatelji biti. Na Zemlji cete 
boraviti i do smrti ostati. " (El-A'raf, 24.) 

Ove rijeci su upu6ene Ademu i$^\, Hawi i Iblisu, a po nekima, i zmiji. 
Naredeno im je da izadu iz Dzenneta u momentu kada su jedni drugima postali 
zakleti neprijatelji. 

Misljenju da je i zmija bila s njima, ide u prilog vjerodostojni hadis u kome 
Muhammed ^ nareduje da se ubijaju zmije, rijecima: "Mi se sa njima nismo 
pomirili od kako smo protiv njih objavili rat."' 

Rijeci Uzvisenog: "Izlazite iz njega svi", rece On, "Jedni drugima cete 
neprijatelji biti!" (Ta-ha, 123.) su upucene Ademu i Iblisu, pri cemu se Hawa 
priklanja Ademu, a zmija sejtanu. 

Po drugima, ovo se odnosi na sve njih, iako je zapovijed data u obHku 
dvojine, Slican primjer nalazimo i u rijecima Uzvisenog: / Dawudu i 
Sulejmanu, kada su sudili o usjevu sto su ga nocu ovce necije opasle - i Mi smo 
bili svjedoci sudenju njihovom. (El-Enbija', 78.) 

Ovako je receno iako se zna da kada sudija sudi, sudi izmedu dvije strane: 
okrivljenog i onog koji ga je okrivio. Medutim, ovdje je receno: / Mi smo bili 
svjedoci sudenju njihovu (mnozina - vise od dva). 

Sto se tice spominjanja izlaska dva puta u rijecima Uzvisenog: *"Sidite", 
rekosmo Mi . "Jedni drugima cete neprijatelji biti, a na Zemlji cete boraviti i 
do roka odredenog zivjeti!" * I Adem primi neke rijeci od svog Gospodara, pa 
mu On oprosti; On doista, prima pokajanje, i On Je Milostiv. "^Mi rekosmo: 
"Silazite iz nJega svi! Od mene ce vam uputstvo dolaziti. i oni koji uputstvo 
Moje budu slijedili - nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati. *A oni koji 



Buharija u svom Sahihu 59!\A/?,257/Felhu-l'bari, Muslim 39/36/2233 i drugi. 



27 




Adetn alejhi selam 




ne budu vjerovali i dokaze nase biidu poricali - bit ce stanovnici Dzehennema; 
u njemu ce vjecno ostati!" (El-Bekare, 36,-39,), neki mufessiri vele da se pod 
prvim naredenjem da sidii misH na silazak iz Dzenneta na nama najnize 
(dunjalucko) nebo, a pod drugim na silazak s neba na Zemlju. 

Medutim, ovakvo shvacanje nema podloge, jer se u rijecima Uzvisenog 
kaze: "Sidite", rekosmo Mi, "jedni drugima cete neprijatelji biti, a na Zemlji 
cete boraviti i do roka odredenog zivjeti! " sto ukaziije na to da se pod prvom 
zapovijedi misli na silazak na Zemlju. Allah najbolje zna. 

Ispravno shvacanje je da je Allah u Kur'ami zapovijed ponovio dva puta, 
iako se radi zapravo o jednom. 

Medutim, oba ova slucaja zrace mudroscu, Tako je uz prvo naredenje 
spomenuo medusobno neprijateljstvo, a uz dm go uvjetovo: da ko hoce da bude 
sretan, mora sHjediti uputu koju 6e im slati, a ko to ne bude htio poslusati, 
nesrecnik ce biti. Za ovakav nacin izlaganja u Casnom Kur'anu ima Jos mnogo 
primjera. 

Hafiz Ibn Asakir od Mudzahida prenosi da je rekao: "Allah ife je dvojici 
meleka naredio da Adema i Hawu udalje iz Njegove blizine, pa je Dzibril 
Ademu sktnuo Icrunu s glave, a Mikail raspleo vijenac, pri cemu je Adema 
zakacila jedna grancica. Adem je pomislio da ce se na njega smjesta sruciti 
kazna, pa je pogeo glavu i zamoiio: "Oprost, oprost!" Tada mu je Allah rekao: 
"Zar bjezis od Mene?" "Ne, nego te se stidim, Gospodaru", odgovorio je 
Adem.' 

El-Ewza'i prenosi od Hasana tj, ibn Atijje da je Adem boravio u Dzemietu 
sto, a u drugom rivajetu sezdeset godina, te da je za Dzennetom plakao 
sedamdeset godina, zbog grijeha koji je ucinio, a zbog ubijenog sina cetrdeset 
godina, Ovo navodi Ibn Asakir. 

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je Ebu Zer'a da je cuo od Osmana ibn Ebi 
Sejbe, on od Dzerira, a on od Se'ida da je Ibn Abbas rekao: "Adem ?**» je 
spusten u mjestu Dihna, izmedu Mekke i Taifa," 

Od Hasana se prenosi da je pricao da je Adem spusten u Indiji, Hawa u 
Dziddi, Iblis u Destemjanu - nekoliko milja od Basre, a zmija u Asbehanu^ 
Ovo takoder navodi i Ibn Ebi Hatim. Es-Sudejj kaze da je Adem spusten u 
Indiji, a sa njim i Hadzeru-1-eswed (Crni kamen). Pored toga, Adem je u ruci 
snio i dzemietskog lisca koje je zasadio u Indiji, pa su tamo narasia mirisna 
drva.'' 

Od Ibn Omera se prenosi da je Adem spusten na Saffi, a Hawa na Merwi. 
Ovo, takoder, prenosi Ibn Ebi Hatim. 



' Ibn Asakir u svom TariJiu 2/352/Tehzib. 

^ Ibn Sad u et'Tabekatu-l-kubra Ul 1,12/Tahrir 



^ Prethodni izvor, 
" Prethodni izvor. 



28 



Adem alejhi selam 



Abdiirrezzak prenosi da je cuo od Ma'raera, on od Awfa, on od Kasame Ibn 
Zuhejra, a on od Ebu Muse el-Es'arija, da je rekao: "Kada je Allah :^ spustio 
Adema na Zemlju naucio ga je da pravi sve i opskrbio ga plodovrma iz 
Dzenneta. Dakle, ovi vasi plodovi su iz Dzenneta, same se ovi kvare, a 
dzermetski ne kvare." 

El-Hakim u svom djelu el-Mustedrek kaze: "Pricao nam je Ebu Bekr ibn 
Belwih da je cue od Muhammeda ibn Ahmeda ibn en-Nadra, on od Mu'awije 
ibn Ainra, on od Za'ida, on od Ammara ibn Ebi Mu'awije el-Bedzlija, a on od 
SeMda ibn Dzubejra da je Ibn Abbas rekao: "Adem je nastanjen u Dzennetu 
izmedu ikindije i zalaska Sunca, a ne u neko drugo vrijeme."' 

El-Hakim dalje kaze: "Ovaj riwajet je sahih po uvjetima Buharije i 
Muslima, s tim sto ga oni ne navode." Muslim u svom Sahihu prenosi od 
Zuhrije, on od A'redza, a on od Ebu Hurejre da je Muhammed ^ rekao: 
"Najbolji dan u kome Sunce izlazi je petak: toga dana je Adem stvoren, toga 
danaje uveden u Dzennet i toga dana je istjeran iz njega."' 

U istom Sahihu u drugoj predaji stoji: "Toga dana ce biti Smak svijeta." 
Ahmed navodi da je cuo od Muhammeda ibn Mus'aba, on od Ewzaije, on od 
Ebu Ammara, on od AbduIIaha ibn Feruha, a on od Ebu Hurejre, da je Boziji 
Poslanik ^ rekao: "Najbolji dan u kome Srnice izlazi je petak: toga dana je 
Adem stvoren, toga danaje uveden u Dzennet, toga dana je istjeran iz njega i 
toga dana ce biti Smak svijeta." Ovaj riwajet zadovoljava uvjete Muslima. 

Ibn Asakir od Ebu el-Kasima el-Begawije navodi da mu je pricao da je cuo 
od Muhammeda ibn Dza'fera el-Wirkanija, on od Se'ida ibn Mejsere, a on od 
Enesa da je Boziji Poslanik M rekao: "Adem i Hawa su spusteni na Zemlju 
goli. Bill su zaodjenuti samo u dzennetsko hsce. Adema je opeklo Sunce pa je 
poceo plakati i govoriti Hawi: "O Hawa, Sunce me je opeklo." Zatim je Dzibril 
donio pamuk i naredio Hawi da ga prede, pokazavsi joj prethodno kako se to 
radi, a Ademu da tka i plete, pokazavsi i njemu kako se to radi." On dalje 
dodaje: "Adem u Dzennetu sa svojom zenom nije imao odnos. Ucinio je to tek 
onda kada su zbog ucinjenog grijeha i kusanja zabranjenog drveta protjerani iz 
Dzenneta." Zatim kaze: "Njih dvoje su spavali odvojeno; jedno bi spavalo u 
nekoj uvali, a drugo pored nje. Tako su radili dok nije Dzibril dosao Ademu i 
naredio rau da se sastane sa Hawom i poducio ga kako ce s njom imati intimni 
odnos. Kada se sa njom kao muz i zena sastao, dosao mu je Dzibril i upitao: 
"Kakva ti je bila zena?" "Lijepa", odgovorio je."^ Ovo medutim nije bio 
pouzdan hadis i ni u kom slucaju ne moze se pripisati Bozijem Poslaniku. 
Vjerovatno su to rijeci nekog od kasnijih ucenjaka, mozda Se'ida ibn Mejsere, 
tj. Ebu Imrana el-Bekrija el-Basrija, za koga Buharija kaze da se od njega ne 
mogu s vjerodostojnoscu prihvatiti. Ibn Hibban za njega kaze da prenosi lazne 
hadise, a Ibn Adijj da je nanio stetu hadiskoj naucj. 



' Ibn Sad ii et-Tabekatti-l-kubra, 1/1/12/ Tahrir. 

- Muslim u svom Sahihu 7/5/854, Ahmed u Musnedu 1/512/ Haleb i drugi. 

^ Ibn Asakir u svom Tarihu 2/353/Tehzib. 



29 



Adetn alejhi selam 



Sto se tice rijeci Uzvisenog: I Adetn primi neke rijeci od Gospodara svoga, 
pa mu On oprostl On, doista prima pokajanje, On je Milostiv. (El-Bekare, 37.), 
neki smatraju da se to odnosi na rijeci: "Gospodaru nas", rekose oni, "sami 
smo sebi nepravdu ucinili, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se 
sigurno cemo biti izgubljeni. " (El-A'raf, 23.) Ovaj stav se prenosi od 
Mudzahida, Se'ida ibn Dzubejra, Ebu el-AHja, Er-Rebi'a Ibn Enesa, Hasana, 
Katadea, Muhammeda ibn Ka'ba, Halida ibn Mi'dana, Ata'a el-Hurasanija i 
Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema. Ibn Ebi Hatim navodi da je cuo od AH 
ibn el-Hasana ibn Eskaba, on od Alijja ibn Asima, on od Se'ida ibn Ebi 
'Arube, on od Katadea, on od Hasana, a on od Ubejja ibn Ka'ba, da je 
Muhammed ^ rekao: "Adem *3i je rekao: "Gospodaru moj, ako se pokajem, 
hoces li me vratiti u Dzennet?" "Hocu", odgovorio je Gospodar. Na to se misli 
pod rijecima Uzvisenog: / Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu 
On oprosti. (El-Bekare, 37.) Medutim, ovaj hadis je garib, a ima i prekid u 
lancu prenosilaca. 

Ibn Ebi Nudzejh od Mudzahida prenosi da je rekao: "To su bile rijeci: 
"Boze, nema boga osim Tebe, slava i hvala pripada samo Tebi. Gospodaru 
moj, sam sam sebi nepravdu ucinio pa mi oprosti, jer Ti si od milostivih 
najmilostiviji. Boze, nema boga osim Tebe, slava i hvala pripadaju samo Tebi, 
Gospodaru moj, sam sam sebi nepravdu ucinio, pa primi moje pokajanje, jer Ti 
si Onaj Koji prima pokajanje i Ti si Milostiv." 

Hakim u svome Mustedreku preko Se'ida ibn Dzubejra prenosi da je Ibn 
Abbas u pogledu rijeci: / Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu 
On oprosti, rekao: "Adem je pitao: "Gospodaru moj, zar me nisi Ti stvorio 
Svojom rukom?" "Jesam", odgovorio je. Onda je upitao: "Zar nisi udahnuo u 
mene od Svoga duha?" "Jesam", odgovorio je. "Zar mi, kad sam kihnuo nisi 
rekao: - Allah ti se smilovao! - Zar nije Tvoja milost iznad Tvoje srdzbe?" 
"Jeste", odgovorio je. "Zar mi nisi propisao da cu ja ovo uraditi?" "Jesam", 
rekao je. "Hoces H me onda ponovo vratiti u Dzennet ako se pokajem?" 
"Hocu", odgovorio mu je Allah."' 

Hakim zatim dodaje: "Sened ovog hadisa je tacan, ali ga Buharija i 
Muslim ne navode." Hakim, Bejheki i Ibn Asakir preko Abdurrahmana ibn 
Zejda ibn Eslema prenose da je cuo od svog oca, a on od svog djeda, on od 
Omera ibn el-Hattaba da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada je Adem ucinio 
grijeh, rekao je: "Gospodaru moj! Tako ti Muhammeda, molim Te da mi 
oprostis." Allah ga je na to upitao: "Otkud ti znas za Muhammeda, a jos ga 
nisam ni stvorio?" Adem je odgovorio: "Gospodaru moj, kad si me Svojom 
rukom stvorio i u mene od Svoga duha udahnuo, ja sam podigao glavu i na 
stubovima Arsa ugledao natpis: "Nema boga osim All aha, Muhammed je 
Allahov poslanik." Znao sam da ces Ti uz Svoje ime spomenuti samo onoga 



' Navodi Ahmed Sakir ii Umadetu-t-tefasir skraceni Ibn Kesirov Tefsir 1/136/ Mearif i El- 
Hakim u el-Mustedrekii 2/545/ Hajdarafaad, 



30 



Adem alejhiselam 



ko Ti je najdrazi od svih stvorenja." Allah ^ je na to rekao: "U pravu si, 
Ademe. On Mi je najdraze stvorenje, pa posto si Me njime zamolio, vec sam ti 
oprostio. Da nije Muhammeda, ne bih ni tebe stvarao."' 

Bejheki kaze: "Hadis u ovoj verziji prenosi samo Abdurrahman ibn Zejd 
ibn Eslem. Medutim, ovaj hadis je da'if (slab)." Allah, opet, najbolje zna. 

U smislu ovog ajeta Uzviseni na drugom mjestu kaze: Tako Adem nije svoga 
Gospodara poslusao i s putaje skrenuo. Poslije gaje njegov Gospodar odabranim 
itcinio, pa muje oprostio i na pravi put ga iiputio. (Ta-ha, 121.-122.) 



Dijalog izmedu Adema i Musaa i^ 

Buharija kaze: "Pricao nam je Kutejbe da je cuo od Ejjuba ibn en- 
Nedzdzara, on od Jahjaa ibn Ebi Kesira, on od Ebu Seleme, a on od Ebu 
Hurejre da je Muhammed ^ rekao: "Musa :K@i je jednom prilikom prigovorio 
Aderau f^: "Ti si onaj zbog cijeg su grijeha Ijudi istjerani iz Dzenneta, i ti si ih 
unesrecio". Adem je na to odgovorio: "O Musa, ti si onaj koga je Allah 
odabrao Svojom objavom i sa kim je direktno govorio. Zar mi prigovaras zbog 
necega sto je Allah zapisao prije nego sto me je i stvorio" - ili je rekao: "... sto 
mi je Allah odredio prije nego sto me je i stvorio?" Zatim je Muhammed % 
rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa."^ 

Ovaj hadis navodi i Muslim od Amra en-Nakida. Navodi ga i en-Nesaija 
preko Muhammeda ibn Abdullaha ibn Jezida, a ovaj od Ejjuba ibn en- 
Nedzdzara. Ebu Mes'ud ed-DimJski kaze: "O ovome Buharija i Mushm, osim 
ovog, ne navode drugi hadis." 

Ovaj hadis navodi Ahmed od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, a on od 
Hemama a on od Ebu Hurejre. Prenosi ga i Muslim od Muhammeda ibn Rafi'a, 
a on od Abdun-ezaka. 

Imami Ahmed navodeci ovaj hadis kaze da je cuo od Ebu Kamila, on od 
Ibrahima, on od Ebu Sihaba, on od Humejda ibn Abdurrahmana, a on od Ebu 
Hurejre, da je Muhammed gi rekao: "Adem i Musa su se prepirali, pa je Musa 
Ademu rekao: "Jesi li ti onaj Adem kojeg je njegov grijeh istjerao iz 
Dzenneta?", pa muje Adem odgovorio: "A jesi li ti onaj Musa kojeg je Allah 
odabrao Svojom objavom i Svojim govorom, i koji mi sada prigovara zbog 
necega sto je bilo odredeno prije nego sto sam stvoren?" Boziji Poslanik ^ je 
rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa." Ovo je ponovio dva puta.'' 

Ja dodajem da ovaj hadis Buharija i Muslim navode i preko Zuhrije, on od 
Humejda ibn Abdurrahmana, on od Ebu Hurejre, a on od BozijegToslanika ^ 
u slicnoj verziji. 



' Hadis da'if, biljezi ga Et-Taberani u el'Mudiemu-i-sagir, 2/82,82/T. Misr.; Ibn Asakir u svom 
rffi7/iM2/259/Teh2ib. 

' Buharija u svom Sahihu bSiyAlWFethu-l-bari; Muslim u svom Sahihu dAllllkSl i drugi. 

' Ahmed u svom Musnedu 1/264/Haleb, Buhanja u svom Sahihu 60/'il/2409/Fethu-l-bari, 
Muslim u svom Sahihu 46/2/2652. 



31 



^ 



Adem alejhiselam 




Navodeci ovaj hadis Imam Ahmed kaze da je cuo od Muawije ibn Amra, on 
od Za'ide, on od El-A'mesa, on od Ebu Saliha, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg 
Poslanika M da je rekao: "Adem i Musa su se prepirali, pa je Musa rekao: 
"Ademe, ti si onaj koga je Allah Svojom rukom stvorio i u tebe od Svoga duha 
udahnuo. Ti si zaveo ijude i izveo ih iz Dzenneta!" Adem je na to odgovorio: "A 
ti si, o Musa, onaj koga je Allah odabrao Svojim govorom. Prigovaras mi za 
nesto sto sam uradio, iako mi je to Allah odredio prije nego sto je nebesa i 
Zemlju stvorio!" Poslanik ^ je tada rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa."' 

Ovaj hadis prenose i Tinnizija i Nesaija od Jahjaa ibn Habiba ibn Adijja, on 
od Ma'mera ibn Sulejmana, on od njegovog oca, a on od A 'mesa i dalje istira 
senedom. Tirmizija kaze da je ovaj hadis garib zbog Sulejmana et-Tajmija koji 
ga prenosi od A'mesa. On dalje kaze: "Neki ovaj hadis prenose od A'mesa od 
Ebu Saliha od Ebu Se'ida," 

Ja na to dodajem: "Tako ga prenosi Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar u svom 
Musnedu, od Muhammeda ibn Musenne, on od Mu'aza ibn Eseda, on od Fadla 
ibn Musaa, on od A'mesa, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Se'ida. 

Pored toga, prenosi ga i El-Bezzar sa senedom koji ide preko Amra ibn Ah 
el-Felasa - Ebu Muawije - A'mesa - Ebu Saliha - Ebu Hurejre ili Ebu Se'ida do 
Muhammeda ^. 

Ahmed kaze da je ovaj hadis cue od Su^ana, on od Amra, on od Tawusa, a 
on od Ebu Hurejre da je Boziji Poslanik M rekao: "Adem i Musa su se prepirali, pa 
je Musa rekao; "Ademe, ti si nas otac; unesrecio si nas i izveo iz Dzenneta." 
Adem mu je na to odgovorio: "O Musa, ti si onaj kogaje Allah odabrao Svojim 
govorom", a Murre kaze: "Svojom objavom - i Svojom ti rukom pisao. Zar me 
ukoravas za nesto sto je Allah cetrdeset godina prije nego je mene stvorio, 
odredio da ce mi se desitt?" Poslanik je dodao: "Tako je Adem nadgovorio 
Musaa. Tako je Adem nadgovorio Musaa. Tako je Adem nadgovorio Musaa "" 

Ovaj hadis, takoder, prenosi i Buhaiija od Alijja ibn el-Medinija, on od Sui^ana, 
on od Amra, on od Tawusa, on od Ebu Hurejre da je Muhammed M rekao: "Adem 
i Musa su se prepirali, pa je Musa rekao: "Ademe, ti si nas otac; unesrecio si nas i 
izveo iz Dzenneta." A Adem mu je na to odgovorio: "O Musa, Allah te je odabrao 
sa Svojim govorom i Svojom rukom ti pisao. Zar me ukoravas za nesto sto je 
Allah, cetrdeset godina prije nego je mene stvorio, odredio da ce mi se desiti?" 
Poslanik je rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa," ponovivsi to tri puta. 

Suljan navodi hadis slican ovom, sa lancem prenosilaca koji ide preko Ebu 
ez-Zinada - El-A'redza - Ebu Hurejre do Bozijeg Poslanika M. 

Ovaj hadis sa desetak seneda prenose svi sastavljaci najpriznatijih hadiskih 
zbirki, osim Ibn Madzea. Sened ovog hadisa ide preko Su^ana ibn Ujejne, 
Amra ibn Dinara, Abdullaha ibn Tawusa, njegova oca i Ebu Hurejre do 
Bozijeg Poslanika M. 



' Ahmed u svom Musnedu 2/398/Halep. 

^ Ahmed u svom Miisnedu 7381/Mearif; Buharija u svom Sahihu 1 l/Ul/Fethu-l-bari i drugi. 



32 



A dent ahjhi selam 



Ahmed navodeci ovaj hadis, kaze da ga je cuo od Abdurrahmana, on od 
Hammada, on od Aramara, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika ^ da 
je rekao: "Musa se jednom prilikom sreo sa Ademom i upitao ga: "Jesi li ti 
onaj Adem kojeg je Allah stvorio Svojom nikom, naredio melekima da mu 
uctne sedzdu i nastanio ga u Dzennetu, pa si opet ucinio ono sto si ucinio?" 

Adem je na to rekao: "Jesi li ti onaj Musa sa kojim je Allah direktno 
govorio, kojeg je odabrao Svojom objavom i dao mu Tewrat? Jesam li ja stariji 
ili Bozije odredenje? Ne, nego Bozije odredenje", odgovorio je Adem i take 
nadgovorio Musaa.' 

Ahmed kaze da je ovaj hadis cue od Affana, on od Hammada, on od 
Ammara ibn Ebi Ammara, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika M. Po 
drugoj predaji, on ga je cuo preko Hmnejda, on od Hasana, a on od jednog 
covjeka, za koga Hammad kaze da pretpostavlja da je to Dzundub ibn 
Abdullah el-BedzIi - da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Musa je sreo Adema", i 
onda navodi hadis do ki'aja. 

Hadis sa ovim senedom prenosi jedino Ahmed. 

Pored toga, Ahmed navodi da je cuo od Husejna, on od Dzerira - tj. Ibn 
Hazima, on od Muhammeda - tj. Ibn Strina, on od Ebu Hurejre, a on od 
Bozijeg Poslanika iS da je rekao: "Musa je sreo Adema, pa ga je pitao: "Jesi li 
ti onaj Adem kojeg je Allah stvorio Svojom rukom, nastanio ga u Dzennetu i 
naredio melekima da mu ucine sedzdu, pa si opet ucinio ono sto si ucinio?" 
Adem mu je na to odgovorio: "Jesi li ti onaj s kim je Allah govorio i objavio 
mu Tewrat?" "Jesam", rekao je. "Smatras li da je to meni bilo propisano prije 
nego sto sam stvoren?", upitao je Adem. "Da", odgovorio je. Poslanik je rekao: 
"Tako je Adem nadgovorio Musaa. Tako je Adem nadgovorio Musaa."" 

Ovaj hadis tako prenosi i Hammad ibn Zejd od Ejjuba i Hisama, oni od 
Muhammeda ibn Sirina, on od Ebu Hurejre, a on od Poslanika. Tako ga prenosi 
i Alijj ibn Asim od Halida i Hisama, a oni od Muhammeda ibn Sirina. Oba ova 
lanca prenosiiaca zadovoljavaju uvjete Buharije i Musiiraa. 

Ibn Ebi Hatim navodi da je cuo od Junusa ibn Abdulaiaa, on od Ibn 
Wehba, on od Enesa ibn Ijada, on od Harisa ibn Ebi Dijaba, on od Jezida ibn 
Hurmuza, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika % da je rekao: "Adem 
i Musa su se prepirali kod svoga Gospodara, pa je Adem nadgovorio Musaa. 
Musa mu je rekao: "Jesi li ti onaj koga je Allah Svojom rukom stvorio, 
udahnuo u njega od Svoga duha, naredio melekima da mu ucine sedzdu i 
nastanio ga u Dzennetu, i zbog cijeg je grijeha svijet iz Dzemieta protjeran na 
Zemlju?" 

Na to mu je Adem rekao: "Jesi li ti onaj Musa kojeg je Allah odabrao 
Svojom objavom i Svojim govorom, i dao ti ploce na kojima je objasnjenje za 
svaku stvar, i koga je On Sebi priblizio da bi s njim razgovarao? "Za koliko 




' Ahmed u svom Musnedu 2/464/Haleb. 
- Ahmed ii svom Musnedu 2/392/Haleb. 



33 



Adem alejhi selam 



vremena je Allah ispisao Tewrat?" "Za cetrdeset godina", odgovorio je Musa. 
Na to je Adem upitao: "A jesi li naisao u Tewratu na ove rijeci: / tako Adem 
nije Gospodara svoga poslusao i s puta Je skrenuo. (Ta-ha, 121.) "Jesam", 
odgovorio je. Na to je Adem rekao: "Zar me ukoravas za nesto sto sam uradio, 
kad mi je Allah, cetrdeset godina prije rodenja, propisao da cu to uraditi?" 
Zatim je Poslanik rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa." 

El-Haris kaze da je ovaj hadis cuo od Abdurrahmana ibn Humiuza, on od 
Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika ^.' 

Muslim ovaj hadis navodi od Ishaka ibn Musaa el-Ensarije, on od Enesa ibn 
Ijada, on od El-Harisa ibn Abdurrahmana ibn Ebi Zebaba, on od Jazida ibn 
Humiuza i El-A'redza, oni od Ebu Hurejre, a on od Muhammeda ^. 

Ahmed ga navodi od Abdurrezaka, on od Ma'mera, on od Zuhrije, on od 
Ebu Seleme, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika M da je rekao: 
"Adem i Musa su se sporili, pa je Musa rekao: "Ademe, ti si onaj koji je svoje 
potomstvo u vah'u uveo." Na to je Adem rekao: "Allah te je odabrao Svojom 
objavom i Svojim govorom i objavio ti Tewrat, Jesi li nasao u Tewratu da sam 
ja izveden iz Dzenneta?" "Jesam", odgovorio je. Tako ga je Adem nadgovorio." 

Ovaj navod zadovoljava uvjete Buharije i Muslima, ali ga oni ne navode. U 
rijecima: "Ti si onaj koji je svoje potomstvo u vatru uveo", postoji nekaret 
(kontradikcija sa dmgim hadisima). 

To sto smo naveli, sve su to rivajeti hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre. 
Dakle, od njega ga prenose: Humejd ibn Abdurrahman, Zekvan, Ebu Salili, Es- 
Simen, Tawus ibn Kejsan, Abduirahman ibn Hurmuz, El-A'redz, Ammar ibn 
Ebi Ammai-, Muhammed ibn Sirin, Heraam ibn Munebbih, Jezid ibn Hurrnuz i 
Ebu Seleme ibn Abdurrahman. 

Ovaj hadis prenosi i Hafiz Ebu Ja'Ia el-Musili u svom Musnedu od halife 
Omera ibn el-Hattaba, neka mu se Allah smiluje. On kaze da ga je cuo od El- 
Harisa ibn Miskina ei-Misrija, on od Abdullaha ibn Wehba, on od Hisama ibn 
Sa'da, on od Zejda ibn Esleme, on od svoga oca, on od Omera ibn el-Hattaba, a 
on da je Boziji Poslanik M rekao: "Musa >^\ye, rekao: "Gospodaru moj, pokazi 
nam Adema koji je i nas i sebe izveo iz Dzenneta." Kada mu je Allah pokazao 
Adema, Musa mu je rekao: "Jesi li ti Adem?" "Jesam!", odgovorio je. Musa je 
upitao: "Jesi li ti onaj u koga je Allah ^ udahnuo Svetog duha, naredio 
melekima da mu ucine sedzdu i poducio ga imenima svih stvari?" "Jesam", 
odgovorio je. "Sta te je onda navelo da izvedes iz Dzenneta i nas, a i sebe?", 
upitao je. Adem je na to upitao: "Ko si ti?" "Ja sam Musa", rekao je. "Jesi li ti 
onaj Musa, sto je posian sinovima Israilovim? Jesi li ti onaj sa kim je Allali 
govorio iza zastora, bez ijednog posrednika od Njegovih stvorenja?" "Jesam", 
odgovorio je. Na to je Adem rekao: "Zar mi prigovaras za nesto sto je Allah 
vec bio odredio da bude?" Poslanik je zatim dodao: "Tako je Adem nadgovorio 
Musaa. Tako je Adem nadgovorio Musaa."^ 



' Ibn Asakir u svom Taribu 2/346/ Tehzib, 
^ Ebu Dawud u svom Sunenu 2/528/Haleb. 



34 



Adent alejhi selam 



Ovaj hadis navodi i Ebu Dawud od Ahmeda ibn Saliha el-Misrija, a on od 
Ibn Wehba. 

Ebu Ja'la kaze da je ovaj hadis cue od Muhammeda ibn el-Musenne, on od 
Abdulmelika ibn es-Sabah el-Mesme'ija, on od 'Imrana, on od er-Rudejnija, on 
od Ebu Mudzliza, on od Jahjaa ibn Ja'mera, on od Ibn Omera, a on od Omera. 
Ebu Muhammed kaze: "Gotovo sam siguran da on prenosi od Poslanika M da 
je rekao: "Adem i Musa su se sreU, pa je Musa rekao Ademu: "Ti si otac 
covjecanstva, Allab te je nastanio u Dzcnneti; i melekima naredio da ti sedzdu 
ucine ." Adera je na to rekao: "O Musa, zar ne shvacas da je to meni bilo 
propisano?" Poslanik je na kraju rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa. 
Tako je Adem nadgovorio Musaa." 

I ovaj lanac prenosiiaca je dobar, Allah najbolje zna. 

Ranije smo naveli verzije ovog hadisa koje idu preko Fadla ibn Musaa, 
A'mesa, Ebu Saliha, Ebu Se'ida, te preko Imami Ahmeda, Affana, Hammada 
ibn Seleme, Humejda, Hasana, i od nekog covjeka. Hammad kaze: "Mislim da 
je to bio Dzundub ibn Abdullah el-Bedzli", do Poslanika M: "Adema je sreo 
Musa..." i dalje se navodi kompletan hadis, 

Sto se tice ovog hadisa, Ijudi su ga razlicito shvatili: Tako ga neke kaderije 
odbacuju zato sto se u njemu krivica baca na sudbinu. 

Medutim, neke dzebrije ga uzimaju kao dokaz, jer im ocito ide u prilog, 
posto u njemu stoji: "Tako Adem nadgovori Musaa", a on ga je nadgovorio 
pravdajuci se sudbinom, O tome cemo, kasnije, opsimije govoriti. 

Dnigi kazu da ga je nadgovorio zato sto mu je Musa prebacio grijeh za koji 
se vec bio pokajao, a onaj ko se pokaje za ucinjem grijeh, racuna se kao da ga 
nije ni ucinio. 

Neki kazu da je Adem nadgovorio Musaa, zato sto je stariji od njega. Drugi 
kazu da je to zato sto mu je on otac (predak). Ima i onih koji kazu da je to zbog 
toga sto su oni imali razlicite vjerozakone. I konacno, neki smatraju da se to 
desilo zato sto su njih dvojica u svijetu Berzeha i sto su im prestale sve 
obaveze. 

Nepobitno je, dakle, da je ovaj hadis prenesen u razlicitim verzijama. 
Ponekad se navodi samo po znacenju, U torn slucaju njegova vjerodostojnost je 
spoma. 

Sustina predaja, koje navode Buharija, Muslim i ostali, je da mu je 
prigovoreno sto je i sebe i svoje potomstvo izveo iz Dzenneta. Na to je Adem 
odgovorio: "Nisam vas ja istjerao, nego Onaj ko je odredio da izadete iz 
Dzenneta, tako sto sam okusio ploda drveta. Onaj koji je to odredio i propisao 
prije nego sto sam i stvoren, a to je Allah M, a ti mi prigovaras za nesto s cim 
ja nemam nista vise od toga nego da mi je drvo s kojeg sam okusio bilo 
zabranjeno. To sto je izvodenje iz Dzenneta povezano sa tim, nisam ja kriv. Ja 
ni sebe ni vas nisam izveo iz Dzenneta, nego AUahovo odredenje i jedino On 
zna kakva je mudrost u tome," Zato je Adem nadgovorio Musaa. 



35 



Adem alejbi nelam 



Ko odbacuje ovaj hadis, nastran je, jer ga je od Ebu Hurejre prenio 
ogroman broj prenosilaca (mutewatir), a da ne govorimo o Ebu Hurejri i 
njegovoj pravednosti, dobrom pamcenju i preciznosti. 

I pored toga, ovaj hadis prenose i drugi ashabi o cemu smo vec govorili. 

Ko ga tumaci nastrano kao sto smo gore vidjeli, taj ne razumije ni rijeci ni 
znacenje, U tome nema niko pristrasniji od dzebrija. 

Njihove tvrdnje su sporne iz vise razloga: 

Pi-vo: Musa m^\ nije mogao prigovarati za djela za koja se njegov pocinilac 
vec bio pokajao. 

Drugo: Sam Musa je ubio neduzna covjeka, pa se zbog toga pokajao i 
zamolio Allaha ^: "Gospodaru moj, ja sam sdm sebi zlo nanio.pa mi 
oprosti. " I Onmu oprosti. (EI-Kasas, 16.) 

Trece: Kada bj odgovor na ukor zbog grijeha bio da je to sudbina koja je 
covjeku propisana prije nego je stvoren, onda bi se, svaki onaj kome bude 
prigovoreno za grijeh, pozvao na odredenje koje je prethodilo, pa bi kisas i 
hudud (serijatske kazne) bile izlisne, I kada bi se sudbina uzela za krivca, onda 
bi se svako time pravdao za grijehe koje ucini, od sitnih do velikih, sto bi onda 
rezultiralo uzasnim posljedicama. 

Zato je jedan ucenjak rekao da je Ademov odgovor bio pravdanje sudbinom 
nevolje (silaska iz Dzenneta), a ne grijeha kojeg je pocinio. Uzviseni Allah 
najbolje zna. 



Hadisi koji govore o stvaranju Adem'a ^m\ 



Imami Ahmed navodi da je cuo od Jahjaa i Muhammeda ibn Dza'fera, oni 
od Awfa, on od Kasame ibn Zuhejra, a on od Ebu Musaa, da je Boziji Poslanik 
m rekao: "Allah M je stvorio Adema od pregrsti zemlje koju je uzeo od svih 
vrsta zemlje. Zato su Ademovi potomci, kao i zemlja: ima ih bijelih, crvenih, 
cmih i boja izmedu tih."' 

On ovaj hadis prenosi i od Huzae, on od Awfa, on od Kasame ibn Zuhejra, 
a on od Es'arije, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Allah ^ je sU'orio Adema od 
pregrsti zemlje koju je uzeo od svih vrsta zemlje. Zato su Ademovi potomci 
kao i zemlja: ima ih bijelih, crvenih, cmih i boja izmedu tih. Ima ih veselih, 
feznih naravi i izmedu toga, Ima ih dobrih i zlih i izmedu toga." 

Ovakav hadis prenose i Ebu Dawud i Tinnizija. Ibn Hibban u svom Sahihu 
navodi od Awfa ibn Ebi Dzemile A'rabija, on od Kasama ibn Zuhejra Mazinija 
Basanja, a on od Ebu Musaa Abdullaha ibn Kajsa Es'arije, da je Poslanik ^ 
rekao, i navodi tekst hadisa. 

Tinnizija kaze: "Ovaj hadis je hasen-sahih." 

Sudejj navodi od Ebu Malika i Ebu Saliha, oni od Ibn Abbasa, a u drugoj 
verziji od Murrea, on od Ibn Mes'uda, a on od nekih drugova Poslanikovih ^ 
da su rekli: "Uzviseni Allah je poslao Dzibrila na Zemlju, da Mu donese sa nje 

' El-Bejheki u svom Sunenu 9/3/Hajdarabad i drugi. 



36 



Adem alejhi selam 



ilovace, pa je Zemlja rekla: "Utjecem se AUahu od tebe i toga da me okmjis i 
unakazis." On se tada vratio neobavljenog posla i rekao: "Gospodaru moj, 
Zemlja je zati'azila kod Tebe utociste, pa nisam nista uzeo." 

Allah je onda poslao Mikaila, pa je ona ponovo od AUaha zatraziia utociste, 
te se i on vratio neobavljenog posla, rekavsi kad se vratio isto §to i Dzibril. 
Onda je Allah >® poslao Meleka smrti, pa je Zemlja ponovo zatraziia utociste, 
ali joj je on rekao: "Ja trazim utociste kod AUaha da se ne vratim neizvrsenog 
naredenja." On je zgrabio sa povrsine, sa raznih mjesta, bijele, crvene i cme i 
izmijesao ih, Zato su Ijudi razlicitih boja. 

On je zemlju uzeo i nakvasio je, pa je postala Ijepljiva ilovaca; tj. prijanjali 
su joj dijelovi jedan na dmgi. Zatim je Uzviseni rekao melekima: Stvorit cu 
covjeka od ilovace, pa kad mu oblik dam i udahnem dusu, ucinite mu sedzdu! 
(Sad, 71.-72.) 

Allah ^ je Adema stvorio Svojom rukom, da se Iblis ne bi nad njim 
uzoholio. Stvorio ga je kao covjeka. On je bio tijelo od ilovace cetrdeset 
godina, racunajuci godinu da je duga kao sedmica. Meleki su jednom prilikom 
naisli na njega i uplasili se od onoga sto su vidjeli. A Iblis se bio najvise 
uplasio. Kad je kasnije pored njega nailazio udario bi ga, pa je tijelo zvecalo, 
kao sto odzvanja gmcarija od suhe ilovace. U tom su znacenju rijeci 
Uzvisenog: ...od sasusene ilovace, kao sto je gmcarija. (Er-Rahman, 14.) 
Zatim bi Iblis rekao: '^Zasto si stvoren?" Onda bi usao u tijelo kroz usta, i 
izasavsi na zadnjicu, rekao bi melekima: "Nemojte se ovoga bojati. Vas 
Gospodar je postojan, a ovo je suplje. Da imam vlast nad ovim, ja bih ga 
razbio." 

Kada je dosao cas u kome je Allah ^ htio da u njega udahne dusu, rekao je 
melekima: "Kada u njega udahnem dusu, ucinite mu sedzdu." Kada je u njega 
udahnuo dusu i dusa dosla u glavu, kihnuo je i meleki su rekli: "Reci: el-kamdu 
lillahil" Kada je rekao el-hamdu lillahi, Allah mu je rekao: "Smilovao ti se tvoj 
Gospodar!" Kada mu je dusa usla u oci, ugledao je dzennetske plodove, a kada 
mu je usla u stomak, pozelio je da jede i skocio prije nego sto mu je duh usao u 
noge, zureci prema dzennetskim plodovima. 

Na to se ukazuje u rijecima Uzvisenog: Covjek je stvoren od zurbe. (El- 
Enbija', 37.) Svi meleki su ucinili sedzdu, osim Iblisa; on je odbio da ucini 
sedzdu. (El-Hidzr, 30.-3 1 .) Dalje se navodi kompletan dogadaj.' Za neke navedene 
stvari postoji potvrda u hadisima, iako je vecina toga preuzeta iz israilijjata. 

Tako Imami Ahmed navodi da je cuo od Abdussameda, on od Hammada, 
on od Sabita, a on od Enesa, da je Poslanik ^ rekao: "Kada je Allah stvorio 
Adema, ostavio ga je koliko je htio, pa je Iblis poceo oko njega obilaziti. Kada 
je vidio da je supalj, shvatio je da je to stvorenje, pa se vise nije od njega 
bojao."" 



' Ibn Asakir ii svom Tarihu 2/341,342/Teh2ib; Et-Taberi u svom Tarihu 1/94/Mearif . 
' Ahmed u svom Musnedu 3/1 52,229,240,254/Haleb; Muslim u svom Sahihu 45/3 1/26 11 . 



37 



Adem ale/ hi selam 



Ibn Hibfaan u svom Sahihu navodi da je cuo od Hasana ibn Sufjana, on od 
Hudbea ibn Halida, on od Hammada ibn Seleme, on od Sabita, a on od Enesa 
ibn Malika, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada je u Adema udahnuta dusa i 
kad mu je dosla do glave, kihnuo je i rekao: "Neka je hvala Allahu, Gospodaru 
svih svjetova!", na sta je Uzviseni rekao: "Allah ti se srailovao!"' 

Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar navodi da je cue od Jahjaa ibn Miihanmieda ibn 
es-Sekena, on od Hibbana ibn Hilala, on od Mubareka ibn Fudale, on od 
Ubejdullaha, on od Habiba, on od Hafsa ibn Asima ibn Ubejdullaha ibn Omera 
ibn el-Hattaba, a on od Ebu Hurejre, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada je 
Allah stvorio Adema, Adem je kihnuo i rekao: "Hvala Allahu", a Allah mu je 
uzvratio: "Smilovao ti se tvoj Gospodar, Ademe!"^ 

Ovaj lanac prenosilaca je dobar, ali ga oni ipak ne navode. 

Omer Ibn Abdulaziz kaze: "Kada je melekima naredeno da ucine sedzdu, 
Israfil je to prvi uradio, pa mu je Allah dao da mu Kur'an bude zapisan na 
celu." Ovo prenosi Ibn Asakir. 

Hafiz Ebu Ja'la navodi da mu je pricao Ukbe ibn Mukrim, a njemu Amr ibn 
Muhammed, a on je cuo od Ismaila ibn Rafi'a el-Makberija, a on od Ebu Hurejre, 
da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Allah ilije Adema stvorio od zemlje. Prvo ga je 
ucinio ilovacom, a onda ga ostavio dok se ilovaca nije ustajala i osusila. Zatim 
ga je oblikovao, a onda ga ostavio dok nije ilovaca postala poput gmcarije. Iblis 
je prolazio pored njega i govorio: "Ti si sigunio radi neceg vaznog stvoren." 

Zatim je Allah ^ u njega udalmuo dusu. Prvo u sto je dusa usla bile su oci i vid. 
Tada je Adem kihnuo, pa mu je Allah ukazao Svoju mi lost i rekao: "Smilovao 
ti se tvoj Gospodar!" Zatim mu je Allah rekao: "Ademe, idi do one skupine pa 
im se obrati i zapamti sta ce ti reci." Kad im je prisao, nazvao im je selam, a 
oni su odgovorili: "We alejke-s-selamu we rahmetullahi we berekatuhu (neka je i 
na tebe AUahov mir, mi lost i bereket)." Allah di mu je tada rekao: "Ademe, ovo je 
tvoj pozdrav, i pozdrav tvojih potomaka " "A sta su to moji potomci, Gospodaru?", 
upitao je Adem, pa mu je Allah rekao: "Izaberi jednu moju ruku, Ademe." 
"Odabirem desnu, a obje ruke moga Gospodara su desne", rekao je. Tada je 
Allah otvorio Svoju saku, pa su se u njoj pojavili potomci Ademovi. Nekima 
od njih usta su sijala od nura, Ademu je posebno zapalo za oko svjetlo jednog 
covjeka, pa je upitao: "Gospodaru, ko je ovo?" "To je tvoj potomak Dawud", 
odgovorio je. "Gospodaru, koliko si mu odredio da zivi?", upitao je. "Sezdeset 
godina", odgovorio je Aiiah. "Gospodam", rece on, "dodaj mu od mog zivota, 
pa neka napuni sto godina." Allah je tako i odredio i zato uzeo svjedoka. 

Kada je Ademu istekao zivot, Allah muje poslao Meleka smrti, pa mu je Adem 
rekao: "Zarmi nije ostalo jos cen-deset godina zivota?" "Zar ih nisi poklonio svom 
potomku Dawudu?", odgovorio je melek. Adem je to porekao, pa zato porice i 
njegovo potomstvo. Zaboravio je, pa zaboravlja i njegovo potomstvo. * 



"3 



' Ibn Sad u ei-Tabekatu-l-kubra preko Ibn Abbasa 1/1/9/Tahrir. 
^ Prethodni izvor. 

^Hadis da'if, biljezi ga Ibn Sad ii ei-Tabekatu-l-kubra 1/1/9/Tahiir; Ibn Asakir u svom Tarihu 
2/346/Tehzib. 



3S 



Adem alejhi selam 



Ovaj hadis prenose i Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar, Tirmizija i Nesaija u djelu 
Dan i noc (el-Jewm we-I-lejle) preko Safwana ibn Isaa, on od Harisa ibn 
Abdurrahmana ibn Ebu Zijaba, on od Se'ida el-Makberije, on od Ebu Hurejre, 
a OD od Poslanika ^. Tirmizija rau daje ocjenu hasen-garib, sa ovim lancem 
prenosiiaca. 

Nesaija kaze da je on munker (odbacen). Ovaj hadis prenosi i Muhammed 
ibn 'Adzlan od svog oca, on od Ebu Se'ida el-Makberije a on od Abdullaha ibn 
Selama. 

Tirmizija navodi da ga je cue od Abda ibn Humejda, on od Ebu Ne'ima, on 
od Hisama ibn Sa'da, on od Zejda ibn Eslema, on od Ebu Saliha, a on od Ebu 
Hurejre, daje Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada je Allah stvorio Adema, potrao 
ga je po ledima, pa mu je iz kicme izaslo svo potomstvo koje ce Allah kao 
Ademove potomke, stvarati do Sudnjeg dana. Allah je dao da je svaki od njih 
imao nur (svjetlo) pred ocima. 

Zatim ih je On pokazao Ademu, pa je Adem upitao: "Gospodaru, ko su ovi?" 
"Ovo su tvoji potomci", odgovorio je Allah. Tada je ugledao jednog covjeka 
cije mu se svjetlo posebno dopalo, pa je upitao: "Gospodaru, a ko je ovo? 
Allah mu je rekao: "Ovo je covjek koji ce biti medu posljednjim generacijama 
tvoga potomstva, po imenu Dawud." "Gospodaru", upitao je Adem ponovo, "a 
koliko si mu odredio da zivi?" "Sezdeset godina", odgovorio je Allah. 
"Gospodaru", rekao je Adem, "podaj mu od moga zivota jos cetrdeset godina." 

Kada je Ademu istekao zivot i dosao Melek smrti, upitao je: "A zar mi nije 
ostalo jos cetrdeset godina?", a melek je rekao: "Zar to nisi poklonio svom 
potomku, Dawudu?" On je to porekao, pa zato porice i njegovo potomstvo. 
Zaboravio je, pa zato zaboravlja i njegovo potomstvo. Pogrijesio je, pa grijesi i 
njegovo potomstvo."' 

Tirmizija ovom hadisu daje ocjenu kao hasen-sahih (dobar-vjerodostojan). 
Ovaj hadis se u vise predaja prenosi i preko Ebu Hurejre, od Bozijeg Poslanika 
%. Hakim ga citira u svom Mustedreku preko Ebu Ne'ima el-Fadla ibn Dekina 
i daje mu ocjenu kao sahih po uvjetima Muslima, ali ga ne navode ni Muslim 
ni^Buharija. 

Ibn Ebi Hatim ovaj hadis prenosi od Abdun-ahmana ibn Zejda ibn Eslema, 
on od svoga oca, on od Ataa ibn Jesara, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg 
Poslanika ^, s tim sto u njemu stoji: "Zatim ih je pokazao Ademu i rekao: 
"Ademe, to su tvoji potomci." 

Vidjevsi da medu njima ima sakatih, grbavih, slijepih i sa drugim 
nedostacima, Adem je upitao: "Gospodaru, zasto si ovo uradio sa mojim 
potomcima?" "Da bi bio zahvalan na Mojim blagodatima", odgovorio je.' 

On, zatim, citira slucaj sa Dawudom, sto ce biti navedeno u predaji od Ibn 
Abbasa. 



' Tiraiizija u svom Sunem 48/8/3076; Ibn Asakir u svom Tarihu 2/346,347/ Tehzib. 
^ Ibn Ebi Hatim u Helu-Uhadis 2/88/Es-Selefije. 



m 



Adem alejhi seiam 



Imami Ahmed u svom Musnedu navodi da je cuo od Hejsama ibn Haridzea, 
on od Ebu er-Rebia', on od Junusa ibn Mejsere, on od Ebu Idrisa, on od Ebu 
ed-Derdaa, a on od Poslanika ^ da je rekao: "Kada je Allah stvorio Adema, 
dodimuo mu je desnu plecku, i izveo njegove potomke, bijele poput bisera! 
Zatim mu je dodimuo lijevu plecku i izveo njegove potomke crae, poput uglja, 
Onda je rekao onima na desnoj strani; "Ovi ce u Dzennet i to je gotovo." Zatim 
je rekao onima na lijevoj strani: "Ovi ce u vatru i to je gotovo."' 

Ibn Ebi ed-Dunja navodi da je cuo od Halefa ibn Hisama, on od Hakema 
ibn Sinana, on od Husiba, a on od Hasana, da je rekao: "Kada je Allah stvorio 
Adema, iz njegove desne strane je izveo stanovnike Dzenneta, a iz lijeve 
stanovnike Dzehennema. Zatim su razasuti po Zemiji, Neki od njih su bib 
slijepi, neki gluhi, a neki sa nekim drugim nedostacima, pa je Adem upitao: 
"Gospodaru, zar nisi moje potomke jednakim stvorio?", pa mu je odgovorio: 
"Ademe, htio sam da Mi se zahvaljuju." 

Slican citat navodi i Abdun-ezzalc od Ma'mera, on od Katadea, a on od e!-Hasana, 
Ovaj hadis prenosi i Ebu Hatim. Ibn Hibban u svom Sahlhu. navodi da je 
cuo od Muhammeda ibn Ishaka ibn Huzejme, on od Muhammeda ibn Besara, 
on od Safwana ibn Isaa, on od Harisa ibn Abdurrahmana ibn Ebi Zubaba, on od 
Se'ida el-Makberija, on od Ebu Hurejre, a on Bozijeg Poslanika # da jeVekao: 
"Kada je Allah stvorio Adema i u njega udahnuo dusu, Adem je kihnuo i 
rekao: "Hvala Atlahu." Na to mu je Allah uzvratio; "Srailovao ti se tvoj 
Gospodar! Ademe idi do onih meleka, pa im nazovi selam." 

Na to je Adem dosao i nazvao im: "Es-selamu alejkum ", odgovorili su: 
"we alejke-s-selamu we mhmelullahi. " (neka je i na tebe Boziji spas i milost). 

Kada se Adem vratio, Gospodar mu je rekao: "Ovo je tvoj pozdrav i 
pozdrav tvojih potomaka." 

Zatim mu je Allah, drzeci zatvorene sake, rekao: "Odaberi koju hoces " 
"Odabirem desnu mku svoga Gospodara, a obje ruke moga Gospodara su 
desne i blagoslovljene." Allah ih je tada otvorio, kad u njima bijahu Adem i 
njegovi potomci. "Gospodaru, ko su ovi Ijudi?", upitao je Adem. "To su tvoii 
potomci", odgovorio je Allah. 

Svakoj osobi medu ocima je pisalo koliko ce zivjeti. Medu njima je bio 
|edan covjek, svijetla lica - ili medu najsvijetlijim, kome je bilo propisano da 
21VI samo ceti-deset godma. "Gospodaru, ko je ovo?", upitao je Adem. "Ovo je 
tvoj potomak Dawud", odgovorio je. Allah mu je propisao cetrdeset godina 
zivota. "Gospodaru, produzi mu zivot", zamolio je Adem. "Toliko mu je 
propisano", odgovorio je, a Adem je dodao: "Ja mu od sebe dajem sezdeset 
godma. "Evo tebe, evo njega!", rekao je Allah, "a sada, ulazi u Dzennet." 

Adem je boravio u Dzennetu koliko je Allah htio, a onda je bio izveden Za 
to vnjeme Adem je brojao svoje godine. Kadaje dosao Melek snuti, Adem mu 
je rekao: "Pozuno si, jer mi je propisano da zivim hiljadu godina." "Jeste, ah si 

' Ahmed u svom Musnedu 6/441/Haleb; Ibn Asakir u svom Tarihv 2/347,348/ Tehzib. 



40 



Adem alejhi selam 



ti od toga svora potomku Dawiidu dao sezdeset godina", odgovorio je. Adem je 
to porekao, pa porice i njegovo potomstvo. Zaboravio je, pa zaboravija i 
njegovo potomstvo. Od tada je naredeno da se zapisuje i da se uzimaju 
svjedoci."' 

Buharija navodi da je cue od AbduUaha ibn Muhatnmeda, a on od 
Abdurrezaka, on od Ma'mera, on od Hemmama ibn Mimebbiha, a on od Ebu 
Hurejre, da je Poslanik ^ rekao: "Allah je stvorio Adema visokog sezdeset 
arsina i rekao mu: "Idi i nazovi selam onoj grupi meleka i slusaj sta ce ti 
odgovoriti, jer ce to biti tvoj pozdrav, i pozdrav tvojih potomaka." Kada im je 
prisao i nazvao: "Es-selamu alejJaim!", oni su uzvratili: "We alejke-s-selamu 
we rahmetuUah!" 

Svi koji udu u Dzennet bit ce u Hku Adema. Ljudi su od tada sve do danas 
po rastu sve manji i manji,^ 

Ovako ga Buharija navodi u poglavlju pod naslovom "Isti'zan" od Jahjaa 
ibn Dza'fera, a Muslim od Muhammeda ibn Raifa. Njih dvojica ga prenose od 
Abdurrezaka. 

Imami Ahmed navodi da je cuo od Ruha, on od Hammada ibn Seleme, on 
od Alijja ibn Zejda, on od Se'ida ibn el-Musejjeba, a on od Ebu Hurejre, da je 
Boziji Poslanik ^ rekao: "Adem je bio sezdeset arsina visok, a sedam arsina 
sirok."^ Ovaj hadis navodi same Ahmed. 

Imami Ahmed, takoder, navodi da je cuo od Affana, on od Hammada ibn 
Seleme, on od Alijja ibn Zejda, on od Jusufa ibn Mehrana, a on od Ibn Abbasa, 
daje rekao: "Kada je objavljen ajet o dugu, Boziji Poslanik ^je rekao: "Adem 
je bio prvi koji je porekao, Adem je bio prvi koji je porekao." 

Kada je Allah stvorio Adema, potrao ga je po ledima i iz njega izveo sve 
potomke koji ce biti stvoreni do Sudnjeg dana, a onda mu ih je pokazao, 
Pogiedavsi, Adem je ugledao jednog covjeka blagoslovljena lica, pa je upitao: 
"Gospodaru, ko je ovo?" "Ovo je tvoj potomak, Davmd", odgovorio je. "A 
koliko ce zivjeti, Gospodaru?", upitao je Adem. "Sezdeset godina", odgovorio 
je. "Gospodaru", rekao je Adem, "produzi mu zivot." "Hocu, ako cu mu dati od 
• tvoga zivota", odgovorio je. Ademu je bilo propisano hiljadu godina zivota, pa 
mu je dao od sebe cetrdeset godina. Allah je to zapisao i uzeo meleke za 
svjedoke. 

Kada je istekao Ademov zivot, dosli su meleki da mu uzmu dusu, pa je 
Adem rekao: "Ostalo mi je jos cetrdeset godina zivota." Na to mu je bilo 
receno: "Aii ti si to poklonio svom potomku Dawudu." "Ne, nisam to ucinio", 
odgovorio je Adem. Na to mu je Allah pokazao ono sto je zapisano, a meleki su 
posvjedociU protiv Adema."'' 



' Ahmed u svom Musnedu 1/252,299,37 1/Haleb. 

- Buharija u svom Sahihu 19/\/6221/Fethii-!~bari; Muslim u svom Sahihu 5 1/ 1 1/284 i drugi. 

^ Hadis da'if, biljezi ga Ahmed u svom Musnedu 2/535/Haleb. 

* Hadis da'if, biljezi ga Ahmed u svom Musnedu 1/252, 299, 371/Haleb i drugi. 



« 



41 



A dent alejhi selam 



Ahmed takoder navodi da je cuo od Esveda ibn Amira, a on od Hammada 
ibn Seleme, on od Alijja ibn Zejda, on od Jusufa ibn Mehrana, a on od Ibn 
Abbasa, da je Boziji Poslanik |i rekao: "Prvi ko je porekao bio je Adem", to je 
rekao tri puta. "Kada ga je Allah stvorio, potrao ga je po lediina, izveo njegove 
potomke i pokazao mu ih. Adem je ugledao jednog covjeka blistavog lica i 
rekao: "Gospodaru, produzi mu zivot." "Hocu, ako ces mu ti dati od svoga 
zivota", odgovorio je Allah. Adem mu je dao cetrdeset godina od svoga zivota. 
Allah je to zapisao i pozvao meleke da budu svjedoci. 

Kada mu je Allah htio primiti dusu, Adem je rekao: "Ostalo mi je jos 
cetrdeset godina zivota", ali mu je bilo receno: "To si ti poklonio svom 
potomku Dawudu." Medutim, on je to porekao, pa je Allah pokazao ono sto je 
zapisano i donio dokaz protiv njega, Ipak, Allah je dao Dawudu sto godina 
zivota, a Ademu hiljadu."' 

Ovaj navod citira samo Ahmed. Alijj ibn Zejd nije povjerljiv i kada je on u 
pitanju treba biti oprezan. 

Taberanija navodi od Alijja ibn Abdulaziza, on od Hadzdzadza ibn Minhala, 
on od Hammada ibn Seleme, on od Alijja ibn Zejda, on od Jusufa ibn Mehrana, 
on od Ibn Abbasa i jos nekih, da je Hasan rekao: "Kada je objavljen ajet o 
dugu, Muhammed sg je rekao: "Prvi ko je zanijekao bio je Adem" i ponovio to 
tri puta." On zatim citira hadis do kraja. 

Imami Malik ibn Enes u svom Muvettau navodi od Zejda ibn Ebu Enisea 
da je cuo od Abdulhamida ibn Abdurrahmana ibn Zejda ibn el-Hattaba, a on 
od Muslima ibn Jesara el-Dzehnija da je Omer ibn el-Hattab upitan o ajetu: / 
had je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i 
zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: "Zar J a nisam Gospodar vas? " 
Oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedocimo. " (El-A'raf, 172.), rekao: "Cuo sam 
Bozijeg Poslanika % daje upitan o ovom ajetu, pa je rekao: "Kada je Allah 
stvorio Adema potrao mu je leda Svojom desnicom, iz njega izveo njegovo 
potomstvo i rekao: "Ove sam stvorio za Dzennet i oni ce ciniti djela 
dzennetlija." Tada je ponovo potrao Adema po ledima, opet iz njega izveo 
potomstvo i rekao: "Ove sam stvorio za Dzehennem i oni ce ciniti djela 
dzehennemiija." 

Na to je jedan covjek rekao: "Boziji Foslanice, cemu onda rad?", pa mu je 
Poslanik s^ odgovorio; "Kada Allah nekoga stvori za Dzennet, uputi ga da cini 
djela dzemietlija, tako da umre kao dzennetlija, a kada Allah nekoga stvori za 
Dzehennema, uputi ga da cini djela dzehemiemlija, tako da umre kao 
dzehennemiija."^ 

Ovako hadis prenose: Imami Ahmed, Ebu Dawud, Tinnizija, Nesaija, Ibn 
Dzerir, Ibn Ebi Hatim i Ebu Hatim. Ibn Hibban ga u svom Sahihu u nekoliko 
verzija navodi od Imami Malika. 



' Prethodni izvor. 

^ Ebu Dawud 2/529/Haleb; Tirmizija u svom Sunenu 48/8/3075 i drugi. 



42 



Adem alejbi selam 



Tirmizija 2a ovaj hadis kaze da je hasen, ali ga Muslim ibn Jesar mje 
mogao cuti od Omera. Tako kazu i Ebu Hatim i Ebu Zur'a, s tiin sto Ebu Hatim 
dodaje: "Izmedu njih je Ne'im ibn Rebi'a." 

Ovaj hadis Ebu Dawud navodi od Muhammeda ibn Musaffe, on od Bekijje, 
on od Omera ibn Dzes'ama, on od Zejda ibn Ebu Enisea, on od Abdulhamida 
ibn Abdurrahmana ibn Zejda ibn el-Hattaba, on od Muslima ibn Jesara, a ovaj 
od Ne'ima ibn Rebi'a, da je rekao: "Bio sam kod Omera ibn el-Hattaba kadaje 
upitan za ovaj ajet..." i zatim navodi hadis. 

Hafiz Darekutai kaze: "Omer ibn Dza'sem Ebu Ferwe ibn Jezid ibn Sinan 
er-Rehawi se slaze sa Zejdom ibn Ebu Eniseom i vjerovatno su njihove rijeci 
vjerodostojnije od MaHkovih, neka mu se Allah smiluje." 

Sve u svemu, svi ovi hadisi ukazuju na to da je Uzviseni izveo Ademovo 
potomstvo iz AdeiTiove kicme, podijelio ih na desne i lijeve, a zatim rekao: 
"Ovi ce u Dzennet i gotovo, a ovi ce u Dzehennem i gotovo!" 

§to se tice pozivanja Ijudi da sami protiv sebe posvjedoce priznajuci 
jedinsU'o Bozije, o tome se u vjerodostojnim hadis ima ne govori, pa je otuda 
povezivanje tumacenja 172. ajeta iz sure El-A'raf sa ovim spomo, o cemu smo 
opsimije govori li u nasem Tefsiru. 

U njemu smo ovome detaljno naveli sve hadise, predaje i senede, pa 
ko zeli da se s tim bolje upozna neka tamo pogleda! Allah, opet, najbolje 
zna! 

Imami Ahmed navodi jos jedan hadis koji je cuo od Husejna ibn 
Muhammeda, on od Dzerira, tj. Ibn Haznna, on od Kulsuma ibn Dzebra, on od 
Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn Abbasa, da je Poslanik m rekao: "Allah je 
uzeo obecanje iz Ademove im kicme na Dan Arefata. 

On je tada iz nje izveo njegove potomke, postavio ih ispred Sebe 1 upitao: 
"Zar Ja nisam vas Gospodar? " "Jesi, mi svjedocimo ". odgovorili su. "Ovo 
zato da ne biste na Sudnjem danu rekli: 'Mi ovome nismo znali nista. ' Ih, 
da ne biste rekli: 'Nasi preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi^ 
smo pokoljenja poslije njih. Zar ces nas kazniti za ono sto su lazljivci cinili?" 
■p-A'raf, 172.-173.) 

Ovo je hadis sa dobrim i jakim lancem prenosilaca, koji zadovoljava uvjete 
Muslima. Prenosi ga Nesaija i Ibn Dzerir. El-Hakim ga biljezi u svom 
Mustedreku od Husejna ibn Muhammeda el-Merwezija. Hakim kaze da mu je 
sened sahih, ah ga Buharija i Muslim ne navode. Razlika postoji samo oko 
Kulsuma ibn Dzebra, jer se od njega prenosi i kao Poslanikove i kao njegove 
rijeci. 

Takoder postoji i predaja od Se'ida ibn Dzubejra da su to rijeci Ibn Abbasa. 
Awfi, Valibi, Dahhak i Ebu Dzemre takoder ga prenose kao Ibn Abbasove 
rijeci. Ovakvih predaja ima vise i one su potvrdenije. Allah najbolje zna. Tako 
se i od AbduUaha ibn Omera prenosi i da su to i Ibn Abbasove rijeci, i 
Poslanikove ^. Prva verzija je vjerodostojnija. 



43 



^ P! 




Adein akjhi selam 



Vecina onih koji se opredjeljuju za misljenje da je obecanje uzeto od 
Ijudi, rukovode se rijecima Imami Ahmeda koji kaze da je cuo od 
Hadzdzadza, on od Su'bea, on od Ebu 'Imrana Dzunija, a on od Enesa ibn 
Malika, da je Poslanik M rekao:"DzehennemIiji ce na Sudnjem danu biti 
receno: "Da je tvoje sve sto je na Zemlji, da li bi to sve dao da se iskupis od 
ovoga?" "Bih", odgovorit ce. Na to ce mu Allah odgovoriti: "Od tebe sam 
trazio sta je lakse od toga. Dok si jos bio u Ademovoj kicmi od tebe sam uzeo 
obecanje. da Mi neces nilcoga ravnim smatrati. Ti si to ipak porekao, pa Mi 
pripisujesdruga."' 

Buharija i Muslim ovaj hadis prenose od Su'bea. 

U pogledu rijeci Uzrvisenog: / kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih 
sinova izveo potomstvo njihovo. (EI-A'raf, 172.) i onih iz sljedecih ajeta, Ebu 
Dza'fer er-Razi prenosi od Rebi'a ibn Enesa, on od Ebu el-AIijje, a on od 
Ubejja ibn Ka'ba da je rekao: "Toga dana su se svi Ijudi koji ce se roditi do 
Sudnjeg dana pred Njim skupili; pa ih je stvorio, dao im lik, od njih uzeo 
obavezu i posvjedocio: "Zar Ja nisam vas Gospodar?" "Jesi", odgovorili su. 

On iin je tada rekao: "Pozivam za svjedoke sedam nebesa, sedam zemalja, i 
vaseg oca Adema, da na Sudnjem danu ne bi rekli da za ovo niste znali. Znajte 
da nema boga i gospodara mimo Mene. Nemojte Mi smatrati nikog ravnim. 
Slat cu vam poslanike koji ce vas upozoravati na obecanje i ugovor koji ste Mi 
dali; slat cu vam Svoju knjigu." 

"Svjedocimo da si Ti jedini Gospodar i Bog i da nema drugog gospodara ni 
boga", odgovorili su i tako pokazali pokoraost. 

On je podigao njihova oca Adema, pa ih je pogiedao i medu njima vidio 
bogate, siromasne, lijepe i iiizne. "Gospodaru, kad a bi ih ucinio jednakim!", 
zamolio je Adem, a Allah je odgovorio: "Volim da Mi se bude zahvalno." 

Medu njima je vidio i poslanike kako svijetle poput svjetiljki. Oni su dali 
posebno obecanje o poslanstvu i vjerovjesnistvu. O tome Allah m kaze: Mi 
smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli i od tebe. i od Nuha, i od Ibrahima i 
od Mtisaa i od haa. stna Merjemina. Mi smo od njih cvrst zavjet uzeli. (El- 
Ahzab, 7.) Zatim: Ti okreni svoje lice Islamu, kao pravi vjernik, vjeri, prema 
kojoj je On ijiide stvorio. Ne treba da se mijenja Allahova vjera. jer je to 
prava vjera. (Er-Rum, 30.) Zatim: Ovaj Kur'anje opomena, kao i prijasnje 
opomene. (En-Nedzm, 56.) I takoder rijecima: Mi smo znali da se vecina 
njih nece zavjeta drzati i znali smo da ce vecinom, doista, eriiesnici biti 
(El-A'raf, 102.) 

Ovu predaju u svojim Tefsirima preko Ebu Dza'fera navode: Abdullah ibn 
Ahmed, Ibn Ebu Hatim, Ibn Dzerir i Ibn Mirdewejh. Pored ovoga, od 
Mudzahida, Ikrime, Se'ida ibn Dzubejra, Hasana el-Basrije, Katadea, Sudejja i 
vise ucenjaka iz prvih generacija prenose se i vise predaja po sadrzaju slicnih 
ovim hadisima. 



' Buharija 60n/3334/Feth.<~l-bari', Muslim 50/10/52 i drugi. 
44 



Adem alejhiselam 



P 



a 


'e 

a 
i. 

id 



t 



Ranije srao naveli da su meleki kada im je Allah M naredio da ucme sedzdu 
Ademu svi izvrsili Bozije naredenje, samo je Iblis odbio da to uradj iz zavisti i 
neprijateljstva prema Ademu. Zato ga je Allah protjerao iz Svoje Milostt i ucmio 
mu je nepristupacnom, usljed cega je kao omrazen i proklet spusten na Zemlju. 
Imanii Ahmed navodi da je cuo od Weki'a, Ja'laa i Muhammeda, 
Ubejdovih sinova; oni od el-A'mesa, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Hurejre, 
da ie Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada covjek prouci ajet sa sedzdom pa ucmi 
sedzdu sejtan se povuce i Icroz plac govori; "Tesko meni! Covjeku je naredeno 
da ucini sedzdu pa je ucini, i uci ce u Dzennet, a mem je naredena, pa sam 
odbio da je ucinim, pa cu zato u vatru"' Muslim ovaj hadis citira preko Weki a 
i Ebu Muawije, a on od el-A'mesa. 

Kada se Adem nastanio u Dzennetu, ne ulazeci u to je li on bio na nebu ill 
Zemlji, cemu smo ranije govorili, sa svojom zenom Hawom je jeo koliko god 
i odakle god su htjeli. Kada su okusili plod zabranjena drveta, sa njih je spala 
odjeca koju su imali, i spusteni su na Zemlju. O tome koje je to mjesto na 
Zemlji bilo, ranije smo opsirno govorili. 

Postoji vise misljenja o tome koliko je Adem boravio u Dzennetu. Jedni 
kazu da je to trajalo samo jedan dio dana kako ga mi danas racunamo. U torn 
smislu citirali smo hadis koji navodi Muslim od Ebu Hurejre, da je Poslanik M 
rekao- "Adem je stvoren u zadnjim momentima na isteku petka. Takoder smo 
naveli hadis u kome stoji da je: ''Adem stvoren u petak i iz njega protjeran u 
petak." Ukoliko se radi o istom danu, ispada da je i stvoren i istjeran iz 
Dzeiineta u petak. Ranije smo rekli da su sest dana kao i ovi nasi dam. Dakle, 
on je u Dzennetu boravio samo dio ovog naseg dana. 

Medutim, ovakvo shvacanje je spomo. Ukoliko je, pak, njegovo protjerivanje 
bilo u nekom dmgom danu, a ne u onom u kojem je stvoren, ili, ukoliko uzmemo 
da su ti dani dugi sest hiljada godina kao sto navodi Ibn Abbas, Mudzahid i Dahhak, 
za sto se opredjeljuje i Ibn Dzerir, onda je on u Dzennetu proveo dugo vremena. 

Ibn Dzerir kaze: "Poznato je da je on stvoren u zadnjem sahatu petka, a da 
jedan sahat od toga dana iznosi osamdeset tri godtne i cetiri mjeseca. On je kao 
tijelo od ilovace, prije nego je u njega udahnuta dusa, proveo cetrdeset godina. 
U Dzennetu je, prije nego sto je iz njega istjeran, proveo cetrdeset tri godine i 
cetiri mjeseca." Allah, opet, najbolje zna. 

Abdmrezak prenosi od Hisama ibn Plasana, on od Ata'a ibn Ebi Rebbaha, da je 
rekao: "Kada je Adem spusten, noge su mu bile na Zemlji, a glava u nebesima, pa 
ga je Allali smanjio na sezdeset arsina." Slican riwajet se prenosi i od Ibn Abbasa. 

Ova tvrdnja je sporna zbog hadisa koji smo vec naveli, a o kome ucenjaci 
kazu da je sahib. Naime, Ebu Hurejre od Bozijeg Poslanika M prenosi da je 
rekao: "Allah je sU'orio Adema sezdeset arsina visokog, i od tada pa sve do 
danas Ijudi se smanjuju." Prema ovom hadisu, on nije stvoren visim od 
gezdeset lakata. Njegovi potomci se sve do sada smanjuju rastom." 



' Muslim u svom Sahilm 1/35/133; Ibn Madze u svom Sunemi 5/70/1052 i dnigi. 
' Ibn Asakir u svom Tarihu 2/345/Tehzib. 



45 



Adem alejhi selam 



Ibn Dzerir od Ibn Abbasa navodi da je Allah ^ rekao: "Ademe, Ja imam 
sveto mjesto ispod Arsa. Otidi do njega i tu Mi napravi hram, a zatim oko 
njega ucini tawaf, kao sto meleki cine tawaf oko Moga Arsa." Allah mu je 
poslao meleka koji mu je pokazao mjesto i poducio ga obredima. On dalje 
navodi da je svaki korak koji je Adem tada nacinio, postao nakon toga 
obred. 

Od njega se takoder prenosi da je rekao: 'Trvo sto je Adem pojeo na 
Zemlji bilo je sedam zraa psenice koje mu je donio Dzibril. Adem je upitao: 
"Sta je to?", pa mu je odgovorio: "Ovo je sa zabranjenog drveta koje si 
okusio." "Sta cu s njima?", upitao je Adem. "Posij ih u zemlju", odgovoreno 
mu je. Adem je tako i uradio, pa je iz svakog zma niklo po sto hiljada 
klasova. Kada je zito naraslo i sazrelo, Adem ga je: pozeo i ovrhao, samlio, 
zamijesio i napravio hljeb, ulazuci veliki trud i napor u poslu. O tome je 
Uzviseni rekao: Zato nikako ne dozvoli da vas izvede iz Dzennela. pa da se 
onda mucis. (Ta-ha, 117.) 

Prva odjeca im je bila od ovcije vune. Adem ju je ostrigao, a onda su je 
Zajedno izaprali, pa je Adem sebi satkao ogrtac, a Hawi dugu kosulju i veo. 
Ucenjaci se ne slazu oko toga je li se Ademu i Hawi rodilo koje dijete u 
Dzennetu ili nije. Jedni kazu da su prvu djecu dobili na Zemlji. Drugi pak 
smatraju da su im se djeca pocela radati u Dzennetu, te da su se u Dzennetu 
rodili Kabil i njegova sestra. Allah najbolje zna. 

Oni zatim navode da je Hawa uvijek radala blizance musko i zensko i da je 
muskarcima naredeno da zene sestre iz drugog poroda, a ne bliznakinje, tako 
da niko od njih nije mogao ozeniti svoju sestru bliznakinju. 

Kazivanje o Ademovim sinovima Kabilu i Habiiu 

Allah M kaze: *IspricaJ im pricu o dvojici Ademovih sinova onako kakoje 
bilo, kada su njih dvojica zrtvu prinijeli, pa kadje odjednog bila primljena, a 
od dnigog nije, ovaj Je rekao: "Sigurno cu te ubiti!" "Allah prima samo od 
onih koji su bogobojazni", rece onaj. * "/ kad hi ti pruzio ruku svoju prema 
meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju ruku prema tebi da te ubijem, jerja 
se bojim Allaha, Gospodara svjetova. *Ja zelim da tiponeses i moj i svoj grijeh 
pa da hudes stanovnik u vatri. A ona je kazna sa sve nasilnike. " *f strast 
njegova ga navede da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od 
izgubljenih. * Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji, da bi mu 
pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo svoga brata. "Tesko meni!", povika on. 
"zar ija ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I 
pokaja se. (El-Ma'ide, 27.-3 1 .) 

O ovom dogadaju smo opsirno uz Boziju pomoc i zahvalu govorili u nasem 
Tefsiru o poglavlju El-Ma'ide. 

Ovdje cemo ukratko navesti samo dio onoga §to se o ovome prenosi od 
ucenjaka iz ranijth generacija. 



46 



Adent alejhiselam 



Es-Sudejj navodi od Ebu Malika i Ebu Saliha, a oni od Ibn Abbasa, a po 
dmgom senedu od Murrea, a on od Ibn Mes'uda i vise ashaba da je Adem 
muske potomke izjednog poroda zenio sa zenskima iz dmgog poroda. Tako je 
Habil htio ozeniti Kabilovu bliznakinju, koja je bila starija i Ijepsa. Medutim, 
Kabil je htio da uzme onu koja je bila namijenjena Habilu, pa mu je Adem 
naredio da ozeni Habilovu blizanidnju. Kad je to Kabil odbio, Adem im je 
naredio da prinesu zrtvu, a on sam se uputio u Mekku da obavi hadzdz. Prije 
nego je posao, Adem je od nebesa trazio da mu cuvaju djecu, ali su to ona 
odbila. Zatim je to trazio od zemalja i brda, ali su to i oni odbili, pa se Kabil 
prihvatio tog emaneta. 

Kada je Adem otisao, njih dvojica su prinijela zrtvu; Habil je imao stoku pa 
je zaklao jednu dobru mladu ovcu, a Kabil je prinio zrtvu u sveznju najslabijeg 
zita. Kada je vatra sisla, progutala je Habilov kurban, a Kabilovu zrtvu nije ni 
dotakla. Na to se Kabil naljutio i rekao da ce ubiti Habila, kako ne bi ozenio 
njegovu sestm! Na to je Habil odgovorio da Allah prima zrtvu od 
bogobojaznih. 

Ovo se sa vise seneda prenosi i od Ibn Abbasa i od Abdullaha ibn Amra, 
koji jos dodaje: "Tako mi Allah a, ubijeni je bio jaci, ah ga je uzdrzanost 
sprijecila da digne mku na svoga brata!" 

Ebu Dza'fer el-Bakir navodi da je Adem bio prisutan kad su primili zrtvu i 
kadje od Habila bila primljena, a od Kabila odbijena. Tada je Kabil rekao: "Od 
Habila je zrtva primljena zato sto si za njega ucio dovu, a za mene nisi." Kabil 
je Habilu zaprijetio da ce ga ubiti u Ademovu odsustvu. 

Kada je pala noc i Habil zakasnio sa stadom koje je cuvao, Adem je poslao 
Kabila da vidi sta je sa njim i sto ga nema. Kada ga je pronasao, rekao mu je: 
"Od tebe je zrtva primljena, a od mene nije!" "Allah prima od bogobojaznih", 
odgovorio je Habil, pa se Kabil naljutio i udario ga komadom zeljeza sto muje 
bio u ruci i usmrtio ga. 

Po drugom misljenju, zatekao ga je kako spava i kamenom mu razbio glavu 
i tako ga ubio. Po trecem misljenju, on ga je udavio i grizao ga kao sto to 
zivotinje rade, pa je od toga umro. Allah najbolje zna! 

Nakon sto mu je brat zaprijetio da ce ga ubiti, Habil je rekao: "/ kad bi ti 
pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prema tebi 
da te ubijem.Jerja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. " (El-Ma' ide, 28.) 

Ove njegove rijeci ukazuju da je bio lijepo odgojen i da se bojao Uzvisenog 
Allaha s jedne strane i da svome bratu nije htio nauijeti nikakvo zlo kao on 
njemu, s dnige strane. 

U torn smislu, Buharija i Muslim navode daje Boziji Poslanik^ rekao: "Kada 
se dva mushmana sa isukanim sabljama sukobe, i ubica i ubijeni ce u vatm." 
Ashabi su upitali: "Boziji Poslanice, jasno nam je za ubicu, ali zasto ubijeni?" 
"Zato sto je i on imao namjeru da ubije onog dmgog", odgovorio je.' 



Buharija u svom Sahihii B>l/2/6S75/Fethu-l-bari; Muslim u svom Sahihu 28/32, 33 i drugi. 



47 



Adem alejh i selam 



"Ja zelim da ti pones es i moj i svoj grijeh, i da budes stanovnik u vatri. A 
onaje kazna za sve nasilnike. " (El-Ma' ide, 29.), tj. ja ne zelim da tebe ubijem, 
iako sam jaci i snazniji od tebe. Ti si naumio da protiv mene uradis ono sto ja 
nikad ne bih protiv tebe: da poneses i moj i svoj grijeh. Tj. da preuzmes na sebe 
grijeh zbog mog ubistva i pored grijeha koje si imao prije toga. Ovo su rijeci 
Mudzahida, Sudejja, Ibn Dzerira i jos nekihi. 

Nije tacno da se grijesi ubijenog, samim cinom ubistva, prenose na iibicu, 
kao sto to neki pogresno zakljucuju. Ibn Dzerir navodi jednoglasnost islamskih 
ucenjaka da to nije tacno. 

Sto se tice hadisa kojeg navode oni koji dovoljno ne poznaju Poslanika ^: 
"UbJca na ubijenom ne ostavlja ni jednog grijeha."', moze se reel da takvi nista 
ne znaju o djelima u kojima su sabrani sahih, hasen ih da'if hadisi. 

Medutim, na Sudnjem danu ce biti slucajeva da ce ubijeni traziti svoj hakk 
od ubice, pa dobra djela ubice to nece moci podmiriti, pa ce se onda dio grijeha 
ubijenog stavljati na teret ubice. To se potvrduje u sahih hadisu koji govori 
opcenito o nasilju, a ubistvo je jedan od najgorih vidova toga. Allah, opet, 
najbolje zna. 

Mi smo ovo, hvala Allahu, detaljno izlozili u nasem Tefsiru. 

Imami Ahmed, Ebu Dawud i Tinnizija navode od Sa'da ibn Ebi Vekkasa, 
da je prilikom ubistva Osmana ibn Affana rekao: "Svjedocim da je Boziji 
Poslanik rekao: "Zaista ce se desiti smutnja pri kojoj ce onaj ko sjedj biti bolji 
od onog ko stoji, onaj ko stoji bolji od onoga ko ide, a onaj ko ide bolji od 
onoga ko trci.'" 

Neko je upitao: "A sta ako mi ude u kucu i digne ruku na mene da me 
ubije?" "Budi kao Ademov sin", odgovorio je. 

Ovaj hadis navodi i Ibn Mirdewejh od Huzejfe ibn el-Jemana, a on od 
Poslanika ^-, s tim sto u ovoj verziji stoji: "Budi kao bolji Ademov sin." 
Slicnu predaju od Ebu Zerra prenose: Muslim, Ebu Dawud, Tinnizija i Ibn 
Madze. 

Imami Ahmed kaze da je ovaj hadis u nesto dmgacijoj verziji cuo od Ebu 
Muawije i Weki'a, oni od el-A'mesa, on od AbduUaha ibn Murrea, on od 
Mesruka, a on od Ibn Mes'uda, da je Poslanik ^ rekao: "Niko nikoga ni kriva 
ni duzna nece ubiti, a da dio krivice nece snositi Ademov stariji sin, jer je on 
prvi koji je uveo u praksu ubistvo."^ 

Ovaj hadis navode autori svih sest najvjerodostojnijih zbirki, osim Ebu 
Dawuda. Svi ga prenose preko el-A'mesa. Pored toga, od Abdullaha ibn 
'Amra ibn el- 'Asa i Ibrahima Nah'ija se prenosi identicna verziia ovog 
hadisa. 



' Hadis da'if, biljezi ga Es-Sehawi u el-Mekasidu-l-hasene 365/950. 
^ Buharija 61/25, 92/9; Muslim 52/10/13 i dmgi. 
' Buharija 23/32, 60/1, 96/15; Muslim 28/27 i dmgi. 



48 



Adem alejhi selam 



Sjevemo od Damaska, iia brdu Kasijun, nalazi se pecina koja se 20 ve 
"Pecina krvi". Ona je poznata po tome sto se vjeruje da je Kabil kod nje ubio 
Habila. Medutim, to je preneseno od ehli-kitabija, i Allah najbolje zna da li je 
to tacno ill nije. 

Hafiz Ibn Asakir u zivotopisu Ahmeda ibn Kesira, za koga kaze da je dobri, 
navodi da je u snu vidio Poslanika ^, Ebu Bela-a, Omera i Habila. On je od 
Habila zatrazio da se zakune da je to njegova krv, pa se zakleo. Zato je :tio1io 
Allaha da kod tog mjesta dova bude kabul (primljena), pa mu je to Allah 
udovoljio. U tome ga je podrzao i Boziji Poslanik sg, tako sto on, Ebu Bekr i 
Omer, posjecuju ovo mjesto svakog cetvrtka.' 

Ovo je ipak samo san. Ako je i prenesen ispravno od Ahmeda ibn Kesira, 
ne moze se na osnovu njega donositi serijatski propis. Allah najbolje zna. 

Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji, da bi mu pokazao 
kako da zakopa mrtva brata. "Tesko menil", povika on. "zar ija ne mogu, 
kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo svoga brata?" I pokaja se. 
(El-Ma' ide, 31.) 

Neki kazu da je Kabil, nakon sto je ubio svoga brata, njegovo mrtvo tijelo 
nosio na ledima godinu dana. Drugi kazu da gaje nosio cak sto godina! Tako je 
bilo sve dok mu Allah nije poslao dva gavrana. Sudejj, pozivajuci se na ashabe, 
prenosi da su gavrani bill braca, da su se posvadali i da je jedan drugog ubio. 
Prezivjeli je iskopao rupu u zemlji, uvukao u nju tijelo ubijenog i zagrnuo ga. 
Kada je to Kabil vidio, pomisUo je: "Tesko meni, zar i jane mogu. kao ovaj 
gavran, da zakopam mrtvo tijelo svoga brata?" Zatim je ucinio one sto 1 
gavran, i pokopao tijelo svoga brata. 

Neki historicari i zivotopisci navode da se Adem zbog ovog jako razalostio 

i da je spjevao stihove, koje Ibn Dzerir prenosi od Ibn Humejda: 

Zemlja i sve stoje na njoj se promijeni. 

Pa njeno lice posta prljavo i ruzno. 

Sve sto ima boju i okus se promijeni, 

I malo sta na Zemlji osta lijepo. 

Adem je tada cuo glas: 

"Oce Kabilov, oni su obadvojica ubijeni, 

Onaj zivije kao i onaj mrtvi, ubijen, 

Jer onjepocinio zlo kojegse bojao, pa dode placuci. " 

Medutim, spomo je jesu li ovo Aderaove rijeci. Moguce je da je Adem u 
ialosti nesto slicno svojim jezikom rekao, pa su to neki kasnije prepjevali. 
Ipak, ovome su podijeljena misljenja. Allah najbolje zna sta je tacno od svega 
ovoga. 



Tekzib Ibn Asakira 1/441. 



Adem alejhiselam 



Mudzahid dalje navodi da je Kabil kaznjen istog dana tako sto mu je 
potkoljenica srasla s bedrom i sto je licem uvijek morao pratiti Simce. To mu je 
bilo kao kazna jos na ovome svijetu, zbog pocinjenog grijeha, nanesene 
nepravde i zavidnosti prema svome bratu. 

U jednom hadisu Boziji Poslanik ^ kaze: "Nema ni jednog grijeha zbog 
kog Allah brze kaznjava jos i na ovome svijetu, kao sto je nasilje i kidanje 
rodbinskih veza."' 

**U svetoj knjizi EMi kitabija, za koju tvrde da je Tewrat, nasao sam da 
stoji: "Allah ^je Kabilu odgodio kaznu. 

On se nakon ubistva nastanio u mjestu zvanom Nud, istocno od Adena, 
kojeg nazivaju Kanin, Dobio je sina Enoha, a on sina kada, ovaj sina 
Mawijeala, on sina Matuzeala, a on sina Lameha. Lameh se ozenio sa dvije 
zene: Adorn i Selom. Ada mu je rodila Jabela. 

On je prvi koji je stanovao pod satorima i koji je zaradivao imetak. Ona mu 
je rodila i Jubala. On je prvi koristio gudacke i duhacke instrumente. Sela mu je 
rodila Tubalkina. On je prvi obradivao olovo i zeljezo. Ona mu je takoder 
rodila i kcerku, po imenu Neoma. 

Adem se zatim sastao sa svojom zenom, pa mu je rodila sina i dala mu ime 
Sit. Allah mu ga je dao umjesto Habila kojeg je ubio Kabil. §itu se rodio sin 
Enos." 

Tamo se jos navodi: "Kada je Sit roden, Adem je imao sto trideset godina i 
poslije toga je zivio jos osam stotina godina. Kada se rodio Enos, Sit je tada 
imao sezdeset pet godina. Poslije toga je zivio jos osam stotina i sedam godina. 
Pored Enosa on je imao jos sinova i kceri. 

Kada je Enos dobio sina Kainana, imao je deve'deset godina. Poslije toga je 
zivio jos osam stotina i petnaest godina, radajuci sinove i kceri. 

Kada je Kainan imao sedamdeset godina rodio mu se sin Melajil. Poslije 
toga je zivio jos osam stotina i cetrdeset godina, radajuci sinove i kceri. Kada je 
Melajil imao sezdeset pet godina rodio mu se Jared. Nakon toga je zivio jos 
osamsto trideset godina, radajuci sinove i kceri. 

^Kada je Jared imao sto sezdeset dvije godine rodi mu se Henoh. Nakon toga 
je zivio jos osam stotina godina, radajuci sinove i kceri. 

^Kada je Henoh imao sezdeset pet godina rodi mu se Metuzala. Nakon toga 
je zivio jos osam stotina godina, radajuci sinove i kceri. Kada je Metuzala imao 
sto osamdeset sedam godina, rodio mu se Lameh. Poslije toga je zivio jos 
sedam stotina osamdeset dvije godine, radajuci sinove i kceri. 

Kada je Lameh imao sto osamdeset dvije godine, rodi mu se Noje (Nuh a^). 
Poslije toga }e zivio jos pet stotina dvadeset pet godina, radajuci sinove i kceri. 
Kada je Noje imao pet stotina godina, rodili su mu se: Sem, Ham i Jafet," 
Upravo ovako stoji u njihovoj knjizi. 



Hadis sahih, biljezi ga Ebu Dawud 2/574; Tirmizija 38/57/251 1 i drugi. 



50 



Adem akjhiselam 



Mediitim, vise ucenjaka sumnja u tacnost ovih navoda, narocito kada su u 
pitanju iodine. Ocito je da tu ima dosta ubacenih stvari, koje su neki iiavodili 
kao svoj dodatak ili komentar. Zatim, tu ima mnogo gresaka, koje 6emo kada 
za to dode vrijeme, ako Bog da, navesti. 

Imam Ebu Dza'fer ibn Dzerir u svojoj Historiji navodi da je Hawa Ademu 
izrodila cetrdesetoro djece, u dvadeset poroda.' 

To navodi i Ibn Ishak i poimenice ih nabra.ia. Allah, opet, najbolje zna. 
Drugi, pak, kazu da je rodila sto dvadeset puta i svaki put zensko i musko. Prvi 
su bili Kabil i sestra mu Kulejma, a posljednji Abdulmugis i sestra mu 
Ummuimugis. 

Kasnije se svijet namnozio i rasirio po Zemlji. U torn smislu Allah m 
kaze- Ijudi, bojte se svoga Gospodara koji vasje odjednog covjeka stvorio, 
a od njegaje i dnigii njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muskarce t zene. 
(En-Nisa', 1.) 

Neki historicari navode da je Adem m^ uim-o tek kad je dozivio da vidi 
stotme hiljada potomaka: svoje djece i unucadi. Allah najbolje zna. 

Onje taj koji vas odjednog covjeka sivara - od njegaje drugu njegovu 
stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio. ona je zanijela lahko 
breme i nosila ga; a kad joj je ono otezalo. njih dvoje su zamohh Alaha, 
Gospodara svoga: "Ako nam darujes zdrava potomka, bit cemo, doista. 
zahvabii'" I kad imje On darovao zdrava potomka, posUje su potomci njihovi 
izjednacUi druge s Njim. u onome sto im On daje - a Allah je vrlo visoko tznad 
onih koje Njemu ravnim smatraju! (El-A'raf, 189.-190.) 

U ovim ajetima Allah m pi-vo govori o Ademu, a onda o Ijudskom rodu 
uopce. Pod daljim tekstom se ne misU samo na Adema i Hawu, nego na cijeh 
Ijudski rod. 

Isti je slucaj i sa rijecima Uzvisenog: Mi smo, zaisia. covjeka od biti 
Zemlje 'st^>o^li. a zatim ga, kao kap sjemena. na sigurno mjesto stavili. 
{EI-Mu'minun, 12.-13.) 

Takav je slucaj i sa rijecima Uzvisenog: Mi smo vama najnize nebo sjajnim 
Tvijezdama ukrasili i ucinili da vatra iz njih pogada sejtane. (El-Mulk, 5.), a 
zna se da svaka zvijezda ne pogada sejtane, nego se i ovdje pod konkretonn 
stvarima misli na opcenite. 

Imanii Ahmed navodi da je cuo od Abdussameda, on od Omera ibn 
Ibrahima, on od Katadea ibn el-Hasana, a on od Semreta, daje Boziji Poslamk 
% rekao- "Hawi su u pocetku umirala djeca, pa joj je pnsao Iblis i rekao: "Daj 
mu ime Abdulharis, pa ce zivjeti." Ona mu je take dala ime pa je ostalo zivo. 
To je doista bila sejtanska rabota i dosaptavanje." 



' Et-Taberi u svom Tarihu 1/145/Mearif . 

- Hadis da'if, biljezi ga Tirmizija 48/8/3077 i drugi. 



51 



Adem alejhi selam 



To navode i Tirmizija, Ibn Dzerir, Ibn Ebu Hatim i Ibn Mirdewejh u svojim 
Tefsirima, kada tumace ovaj ajet. Hakim ovo navodi u svom Mustedreku. Svi 
ovu predaju prenose od Abdussameda ibn Abdulwarisa. Hakim za ovu predaju 
kaze da je lanac prenosilaca ispravan, aii je ni Biiharija ni Muslim ne navode. 
Timiizija kaze da je ova predaja hasen-garib, i da se kao takva prenosi samo od 
Omera ibn Ibrahima. Neki ovu predaju prenose kao Abdussamedove rijeci, a 
ne rijeci Poslanika %. 

Vjerovatnije je da ova predaja predstavlja rijeci nekog od ashaba, pa se 
zato ne moze prihvatiti kao hadis, Ocito je da ju je neko preuzeo od jevreja 
(israilijjat). Postoji i druga verzija ove predaje, koja se pripisuje Ibn 
Abbasu, iako je jasno da je to preuzeto od Ka'bu-l-Ahbara, Allah najboije 
zna. 

Hasan el-Basri je drugacije protumacio navedene ajete. Da je spomenuta 
predaja zaista od Poslanika, kako se prenosi od Semre, Hasan se sigumo ne bi 
opredijelio za drugacije misljenje. Allah, opet, najboije zna, 

Allah ife je stvorio Adema i Hawu da bi biU praroditelji Ijudskog roda, 
da bi od njih razmnozio muskarce i zene, pa kako onda moze biti da djeca 
koju je radala Hawa nisu ostajala u zivotu, kako se kaze u navedenoj 
predaji!? 

Prema tome, gotovo je zasigumo pogresno ove rijeci pripisivati Poslaniku 
M. Bit ce da su to rijeci nekog od ashaba. Allah najboije zna. Ovo smo, hvala 
Allahu, do u detalje razradili u nasem Tefsini. ' 

Pored toga, Adem i Hawa su bill mnogo bogobojazniji nego sto se o njima 
navodi u ovoj predaji. Adem je otac covjecanstva, koga je Allah Svojom rukom 
stvorio, u njega dusu udahnuo, naredio melekima da mu ucine sedzdu, poducio 
ga imenima svih stvari i nastanio ga u Dzennetu. 

Ibn Hibban u svom Sahihii navodi od Ebu Zerra da je jednom prilikom 
upitao; "Boziji Poslanice, koliko je bilo vjerovjesnika (nebijja)?", pa je 
odgovorio: "Sto dvadeset cetiri hiljade." Zatim ga je upitao: "Boziji Poslanice, 
a koliko ih je poslanika (resula)?", paje odgovorio: "Dosta, tri stotine trinaest." 
"Boziji Poslanice, ko je bio pi-vi od njih?", upitao je. "Adem", odgovorio je. 
"Boziji Poslanice, je li on i poslanik i vjerovjesnik?", upitao je. "Allah ga je 
Svojom rukom stvorio i u njega dusu udahnuo, nakon sto ga je oblikovao", 
odgovorio je, 

Taberanija navodi da je cuo od Ibrahima ibn Naile Asbehanija, on od 
Sejbana ibn Feruha, on od Nafj'a ibn Hunnuza, on od Ata'a ibn Rebbaha, a on 
od Ibn Abbasa, da je Boziji Poslanik m rekao: "Hocete li da vam kazem'ko je 
od meleka najodabraniji? To je Dzibril, Od poslanika je najodabraniji Adem, 
najvredniji dan je petak, najbolji mjesec je ramazan, najbolja noc je Lejletu-1- 
kadr, a najodabranija zena je Merjema, 'Imranova kcer."' 



' Es-Sujuti u el-Fethu-l-kebir 1/474. 



52 



A dent alejhi setam 



Ovaj sened je da 'if, jer za Nafi'a ibn Hurmuza Ibn MuMna kaze da je lazac. 
Ahmed, Ebu Zer'a, Ebu Hatim, Tbn Hibban i drugi kazu da nije pouzdan, Allah 
najbolje zna. 

Ka'bu-I-Ahbar je rekao: "Niko u Dzennetu nece imati bradu osim Adema. 
On ce imati do pasa emu bradu. U Dzennetu niko nece imati nadimak, osim 
Adema. Na ovom svijetu nadimak mu je Ebu el-Beser (otac covjecanstva), a u 
Dzennetu ce mu nadimak biti Ebu Muhammed (otac Muhammedov)." 

Ibn Adijj preko sejha Ibn Ebi Halida prenosi od Hammada ibn Seleme, on 
od Amra ibn Dinara, a on od Dzabira ibn Abdullaha, da je Poslanik ^ rekao: 
"Stanovnici Dzenneta ce se zvati po svojim imenima, osim Adema, koga ce 
zvati Ebu Muhammed." 

Ovo prenosi i Ibn Adijj od Alije ibn Ebi Taliba, ali je to slaba predaja iz 
svih aspekata gledano. A Allah, opet, najbolje zna. 

U hadisu o Israu, koga navode Buharija i Muslim, stoji: "Kada je Boziji 
Poslanik S dosao do Adema na prvom nebu, rekao mu je: "Dobrodosao, dobri 
sine i dobri poslanice!" Sa njegove desne strane je bilo puno Ijudi, a isto i sa 
lijeve. Medutim, kada bi pogledao na desnu stranu nasmijao bi se, a kada bi 
pogledao na lijevu zaplakao bi. Ja sam upitao: "Dzibrile, ko je ovo?" On mi je 
odgovorio: "Ovo je Adem, a ono su duse njegovih potomaka. Kada pogleda na 
desnu stranu - gdje su dzeiuietlije - nasmije se, a kada pogleda na lijevu stranu - 
gdje su dzehennemlije - zaplace."' Ovdje smo prenijeli znacenje hadisa. 

Ebu Bekr el-Bezzar navodi da je cue od Muhammeda ibn el-Musenne, on 
od Jezida ibn Haruna, a on od Hisama ibn Hasana, da je Hasan rekao: 
"Ademova pamet je bila kao pamet sve njegove djece." 

U pogledu rijeci Poslanika ^: "Pa sam prosao pored Jusufa i vidio da mu je 
dato pola Ijepote", neki ucenjaci vele da to znaci da je imao samo pola Ijepote 
od Adema $^. Ovo se uklapa, jer je Allah stvorio i oblikovao Adema Svojom 
plemenitom rukom i u njega dusu udahnuo, a On stvara najljepse. 

Mi smo naveli preko Abdullaha od Omera i Ibn Omera rijeci za koje se 
smatra da su rijeci ashaba, a po dmgima rijeci Poslanika: "Kada je Allah 
stvorio Dzennet, meleki su rekli: "Gospodaru nas, podari nama ovo, a Ijudima 
si stvorio Zemlju da na njoj jedu i piju." "Tako Mi Moje velicine i slave, Ja 
necu staviti u istu ravan onoga koga sam Svojom rukom stvorio i onoga kome 
sam rekao da bude, i on bi", odgovorio je Allah. 

Postoji i hadis koga prenose Buharija, Muslim i jos neki sa nekoliko lanaca 
prenosilaca, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Allah je Adema stvorio prema 
Svome liku," 

Ucenjaci govore o ovom hadisu i zauzimaju brojne stavove, ali ovo nije 
mjesto da ih iznosimo, Allah najbolje zna. 



' Muslim u svom Sahihu 1/74/263; Buharija eOfSBSAVFethu-l-bari. 



53 



Adem alejkiselam 



Ademova ;^1 smrt i njegova oporuka sinu Situ 8^1 

Rijec "sit" znaci Allahov dar. Adem i Hawa su ga tako nazvali zato sto su 
ga dobili nakon ubistva Habila. 

Ebu Zerr prenosi od Bozijeg Poslanika ^: "Allah je objavio sto cetiri 
suhufa, a samom Situ je objavio pedeset suhufa." 

Muhammed ibn Ishak kaze: "Kada se Ademu priblizila smrt, oporucio 
je sinu Situ, poducio ga racunanju vremena, danju i nocu, poducio ga 
obredima u toku dana i noci i upoznao ga o potopu koji ce se poslije 
desiti." 

On zatim kaze: "Kaze se da porijeklo svili zivih Ijudi danas vodi od 
Sita, a potomci druge Ademove djece su izumrli i nestali." Allah najbolje 
zna. 

Kada je Adem >^ umro - a to se desilo u petak - iz Dzenneta su mu od 
AUaha dosli meleki i donijeli cefine i opremu. Adem 3i@i je ostavio 
oporuku svome sinu, a oni su mu izrazili ta'zijet (saucesce). Ibn Ishak 
dodaje; "Tada se desilo pomracenje Sunca i Mjeseca, punih sedam dana i 
noci." 

Abdullah ibn el-Imam Ahmed navodi da je cuo od Hudejja ibn Halida, on 
od Hammada ibn Seleme, on od Humejda, on od Hasana, a on od Jahjaa - tj. 
ibn Damre Sa'dija - daje rekao: "U Medini sam vidio jednog sejha kako drzi 
predavanje. Pitao sam ko je, pa su mi rekii daje to Ubejj ibn Ka'b. On je rekao: 
"Kada se Ademu priblizila snirt, rekao je sinovima: "Sinovi moji, ja sam se 
zazelio dzennetskih plodova." 

Oni su krenuli u potragu za dzennetskim plodovima, pa su ih sreli 
meleki koji su nosili za Adema opremu i cefine. Sa sobom su nosili 
motike, lopate i korpe. Meleki su ih upitali: "Ademovi sinovi, sta hocete i 
sta trazite?" Oni su odgovorili: "Otac nam je bolestan, pa je pozelio 
dzennetskog voca." "Vratite se, jer je vas otac zavrsio svoj zivot", 
odgovorili su. 

Kada su dosli, Hawa ih prepozna, pa se pribila uz Adema, ali joj je on 
rekao: "Skloni se od raene, ja sam prije tebe dosao na red. Ostavi me, neka 
meleki izvrse zapovijed Uzvisenog Gospodara." 

Na to su mu meleki uzeli dusu, okupali ga, umotali u cefine, balzamovali, 
iskopali mu mezar, klanjali dzenazu i nakon toga spustili u kabur. Zatim su ga 
zatrpali i rekli: "O sinovi Ademovi, ovako cete postupati."' (lanac prenosilaca 
ovog hadisa je vjerodostojan) 

Ibn Asakir od Sejbana ibn Feruha navodi da je cuo od Muhammeda ibn 
Zijada, on od Mejmuna ibn Mehrana, a on od Ibn Abbasa, daje Muhammed M 
rekao: "Meleki su donijeli cetiri tekbka na Ademovoj dzenazi, Ebu Bekr ce 



Ahmed u svom Musnedu 5/136/Haleb. 



54 



Adem alejhi selam 



donijeti cetiri tekbira na Fatiminoj dzenazi. Omer ce donijeti cetiri tekbira na 
Ebu Bekrovoj dzenazi, a i Suhejb ce donijeti cetiri tekbira na Omerovoj 
dzenazi."' 

Ibn Asakir zatiiTi kaze: "Ovaj riwajet od Mejmuna prenose i drugi, samo sto 
ga Mejmun prenosi od Ibn Omera." 

Razlicita su misljenja o tonne gdje je Adem im ukopan. Najpoznatije 
misijenje je ono da je ukopan na brdu na kome je spusten, u Indiji. Drugi stav 
je da je to brdo Ebu Kubejsa u blizini Mekke. Po trecem misljenju, Nuh im je 
za vrijeme potopa njega i Hawu ponio na tabutu i ukopao u Jerusalimu. Ovo 
navodi Ibn Dzerir, 

Ibn Asakir navodi da je Ademova 3^i glava ukopana kod Ibrahimove 
dzamije, a noge kod stijene u Jerusalimu i da je Hawa umrla godinu dana 
nakon njega. 

tome kobko je Adem ^m zivio postoji nekoliko razlicitih misljenja. Mi smo 
ranije naveli hadis koga prenose Ibn Abbas i Ebu Hurejre, u kome Poslanik M 
kaze da je u Lewhu-l-mahfiizu zapisano da ce on zivjeti hiljadu godina. 

**U Tewratu stoji da je zivio devetsto trideset godina. Medutim, ovo nista 
ne umanjuje vrijednost hadisa, jer ovo nije sigumo i odbacuje se, zato sto se 
kosi sa vjerodostojnim predajama nepogrj esivog (Poslanika). 

Pored toga, njihove rijeci se mogu uskladiti sa rijecima hadisa, jer, ono sto 
se navodi u Tewratu - ako je vjerodostojno - odnosi se na njegov boravak na 
Zemlji, nakon silaska iz Dzenneta. 

To je devet stotina trideset suncevih godina, sto odgovara devet stotina 
pedeset sedam mjesecevih godina. Kada tome dodamo cetrdeset tri godine koje 
je proveo u Dzennetu prije protjerivanja, kao sto to navode Ibn Dzerir i jos 
neki, dobijamo hiljadu godina. 

Ata' Hurasani kaze: "Kada je Adem uraro, sva ziva bica su za njim plakala 
sedam dana." To navodi i Ibn Asakir. 

Kada je Adem ^i umro, obaveze poslanstva je preuzeo njegov sin Sit im. I 
on je bio poslanik, kako se navodi u hadisu kojeg prenosi Ibn Hibban u svom 
Sahihu od Ebu Zerra, on od Poslanika m u kome se kaze da je njemu 
objavljeno pedeset suhufa. 

Kada mu se priblizila srnrt, on je oporucio svome sinu Enosu, pa je on preuzeo 
vodstvo, a nakon njega njegov sin Kainan. Nakon njega vodstvo je preuzeo njegov 
sin Melajil. To je onaj za koga Perzijanci tvrde da je vladao sa sedam carstava, 
da je on prvi sjekao drva i pravio velike gradove i utvrde, da je izgradio grad 
Babilon i grad Es-susii-1-Alcsa. Takoder tvrde da je on pobijedio Iblisa i njegovu 
vojsku, da ih je protjerao na krajeve Zemlje i na pianinske gudure, kao i da je 
pobio veliki broj dzinna i sejtana. Zatim kazu da je imao veliku krunu, da je 
volio drzati govore Ijudima i da je njegova drzava trajala cetrdeset godina. 



Es-Sujuti u el'Felhii-l-kebir 2/3 16. 



55 





Adem alejhi seiam 



Kada je umro, vodstvo je preuzeo njegov sin Jared, a kada se i njemii 
priblizila smrt, oporucio je sinu Henohu, a to je Idris im prema onom sto je 
poznato. 



56 



^^^^^^^^^^^v^B^H 


f^ 




am 




1 


(je 


^ 






^Ka^!^^ 






/ 

1 






1 



Idris alejhi selam 



IDRIS 



Allah M kaze: */ spomeni it Knjizi Idrisa! On je bio iskren, vjero- 
vjesnik, *i Mi smo ga na visoko mjesto uzdiglL (Merjem, 56.-57.) 
Dakle, Allah ^ hvali Idrisa i daje mu karakteristike poslanstva i 
velike iskrenosti, a to je Henoh, koga smo spomenuh. On je direktan predak 
Bozijeg Poslanika M kao sto to navodi vise poznavalaca rodoslova. 

On je prvi od Ademovih potomaka kome je, nakon Adema i Sita, neka je 
Allahov mir na njih, dato poslanstvo.' 

Ibn Ishak navodi daje on prvi koji je pisao perom. Zatekao je Adema i u 
njegovo doba zivio tri stotine i osam godina. Neki Ijudi smatraju da se na 
njega misli u hadisu kojeg prenosi Muawija ibn el-Hakem es-Sulemi, u kome 
se kaze daje Poslanik M upitan o proricanju pomocu linija u pijesku, pa je 
odgovorto: "Bio je jedan poslanik koji je take povlacio linije, pa cije linije 
pogode, to je to." 

Mnogi ucenjaci iz oblasti tefsira i serijatskih propisa tvrde daje on prvi koji 
se bavio time, pa ga nazivaju: Hurmusu-1-heramise (Prorok nad prorocima), i 
na njega iznose mnoge neistine kao sto su ih iznoslli na vjerovjesnike, ucene 
Ijude, mudrace i evlije. 

... / Mi smo ga na visoko mjesto nzdigli. Pod ovim se mish na one sto je 
vjerodostojno preneseno u Buharijinoj i Muslimovoj zbirct u hadisu o Isra'u i 
Mi'radzu, da ga je Boziji Poslanik M sreo na cetvrtom nebu. 

Ibn Dzerir navodi da je cue od Junusa, a on od Abdula'Iaa, ovaj od Ibn 
Wehba, on od Dzerira ibn Hazima, on od A'mesa, on od Semra ibn Atijje, a 
on od Hi lata ibn Jessafa da je rekao: "Ibn Abbas je u mom prisustvu pitao 
Ka'ba: - Sta se misli pod rijecima Uzvisenog o Idrisu: i Mi smo ga na visoko 
mjesto uzdigli? a on odgovorio: - Allah je objavio Idrisu: - Ja cu ti svaki dan 
podizati stepen za onoliko koliko zasluze svi sinovi Ademovi." Vjerovatno se 
misli na one koji su zivjeli u njegovo doba, pa je htio da jos vise postigne. 
Tada mu je dosao jedan melek sa kojim je bio prijatelj, pa muje Idris rekao: - 
Allah mi je objavio to i to, pa porazgovaraj o tome sa Melekom smrti, kako 



' Ovaj eser (vijest) biljezi Ibn Sad u ei-Tabekatu-l-tibra (1/1/16), preko Hisama ibn Muhammeda 
es-Saiba el-Kelbija, a on od svog oca, od Ebu Saliha, od Ibn Abbasa. 



58 



Idris ale/hi selam 



bih sto vise dobrih djela uradio! Ovaj ga je ponio na svojim krilima i uzdigao 
na nebo. Kada su stigli na cetvrto nebo, susreo ih je Metek smrti, koji se 
upravo spiistao. Kada je ovaj melek Meleku smrti ispricao sta ga je zamolio 
Idris, Metek smrti mu je rekao: "A gdje je Idris?" Ovaj je odgovorio: "Evo ga 
na iTiojira ledima." Melek smrti je na to rekao: "Cudne li stvari! Poslan sam 
da Idrisovu dusu primim na cetvrtom nebu, pa sam se pitao: - Kako cu mu 
dusu primiti na cetvrtom nebu, kad je on na Zemlji?!" Take mu je tu primio 
dusu. Na to se misH u rijeciraa Uzvisenog: / Mi smo ga na visoko mjesto 
uzdigli. (Merjem, 57.) 

Ovo navodi i Ibn Ebi Hatim kad tiimaci ovaj ajet, samo sto kod njega 
stoji daje Idris rekao meleku: "Upitaj Meleka smrti koliko mi je ostalo od 
zivota?" Ovaj ga je, dok su jos bill zajedno, upitao: "Koliko mu je jos ostalo 
zivota?" Melek smrti je odgovorio :"Ne znam dok ne pogledam." Kada je 
pogledao, rekao je: "Pitas me za covjeka kome je od zivota ostao jos samo 
jedaii trenutak." Kada je ovaj melek pogledao pod svoja krila, gdje je bio 
Idris, vidio je da mu je, a da nije ni osjetio, dusa vec bila primljena." 
Medudm, ovo su israilijjati i tu ima nekih pojedinosti koje se ne mogu 
prihvatiti, 

U pogledu rijeci Uzvisenog: / Mr smo ga na visoko mjesto uzdigli. Ibn Ebi 
Nudzejh navodi daje Mudzahid rekao: "Idris je uzdignut, kao sto je uzdignut i 
Isa, i nije umro." Ako je pod ovim mislio da sve do sada nije umro, to je 
spomo, a ako je mislio da je ziv uzdignut na nebo, a onda mu gore primljena 
dusa, to nije u suprotnosti sa onim sto navodi Ka'bu-1-Ahbar. A Allah najbolje 
znakakoje bilo! 

U pogledu rijeci Uzvisenog: / Mi smo ga na visoko mjesto uzdigli. Awli 
od Ibn Abbasa navodi: "On je uzdignut na sesto nebo i tamo je umro." Isto 
to kaze i Dahhak. Medutim, vjerodostojniji je hadis Buharije i Musi ima u 
kome stoji da je on na cetvrtom nebu; takvo misljenje zastupa Mudzahid i 
jos neki. 

Hasan el-Basri u pogledu rijeci: i Mi smo ga na visoko mjesto uzdigli, kaze 
da se rime misli na Dzennet. Neki kazu da je on uzdignut jos za zivota svoga 
oca, Jareda, sina Malaleela. Allah najbolje zna! Drugi, opet, kazu da Idris nije 
bio prije Nuba, nego u vrijeme Israilovih sinova, 

Buharija kaze: "Od Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa se prenosi da je Ilijas, u 
stvari, Idris. Za to nalaze podlogu u hadisu o Isra'u, kojeg prenosi Zuhri od 
Enesa, U njemu stoji daje Muhammedu M dok je prolazio pored njega, rekao: 
"Dobrodosao dobri brate i dobri vjerovjesnice!", a nije rekao kao sto su mu 
rekii Adem i Ibrahim: "Dobro dosao dobri vjerovjesnice i dobri sine!" Oni 
kazu: "Da je Idris bio njegov direktni predak, obratio bi mu se rijecima kao i 
njih dvojica."' 



' Hadis biljezi Ibn Asakir ii svome Tari.hu 1/382/Tehzib. Ovaj hadis smo naveli sa senedom 
kada smo govorili o Ademovom sinu. 



59 



Idris ale j hi selam 



Medutim, ovo nije dokaz i ne mora tako biti, jer, mozda, prenosilac nije 
najbolje zapamtio tekst hadisa. Mozda mu se Idris f^\ tako obratio zbog 
skromnosti i poniznosti, i nije mu se nuzno moralo spomenuti zvanje ocinstva 
kao ni Ademu, ecu covjecanstva. S druge strane, Ibraihim je nazvan Allahovim 
prijateljem jer je najpriznatiji i najodabraniji poslanik, ulu-l-azm, nakon 
Muhammeda si. Neka je Allahov blagoslov na sve njili. 



60 



Nuh ale] hi selani 



^\Jllm\ 



On je Nuh, sin Lameha, ovaj sin Matiizale, on sin Henoha - a to je 
Idris - on je sin Jareda, ovaj sin Malaleela, ovaj sin Kainana, ovaj 
sin Enosa, ovaj sin Sita, a on je sin Adema a^i, oca covjecanstva. 
Prema navodima Ibn Dzerira i drugih, on je roden sto dvadeset sest godina 
nakon smrti Adema i^\. 

Prema krscanskom i jevrejsltom racunanju, o cerau smo ranije govorili, 
izmedu Ademove smrti i Nuhova rodenja proslo je sto cetrdeset sest godina. 
Izmedu njih je, kako navodi Hafiz Ebu Hatim ibn Hibban u svom Sahihu, bilo 
deset kamova (generacija), gdje kaze: "Pricao nam je Muhammed ibn Omer 
ibn Jusuf, da je njemu pricao Muhammed ibn AbduhTieUk ibn Zindzewejh, 
kome je govorio Ebu Tewbe, a njemu Muawija ibn Selam, da je cuo od brata, 
Zejda ibn Seiama, a on od Ebu Selama, a ovaj od Ebu Umame, da je jedan 
covjek upitao: "Boziji Poslanice, da li je Adem bio poslanik?" On mu je 
odgovorio; "Da, Allah je s njim govorio." On je opet upitao: "Koliko ie bilo 
izmedu njega i Nuba?" Poslanik je odgovorio: "Deset generacija." 

Ja dodajem da ovaj hadis ispunjava uvjete koje postavlja Muslim, ah ga on 
ipakne navodi. 

U Buharijinom Sahihu se od Ibn Abbasa navodi: "Izmedu Adema i Nuba je 
bilo deset generacija i svi su bili musliraani." 

Ako se pod izrazom karn (stoljece, generacija) misli na sto godina, kao sto 
smatra vecina Ijudi, onda je medu njima sigunio bilo hiljadu godina. Medutim, 
moguce je da je taj period bio i duzi, ako uzmemo u obzir da Ibn Abbas kaze 
da je deset generacija bilo u Islamu. Jer, mozda je medu njima bilo jos stoljeca 
kada Ijudi nisu bili u Islamu. Medutim, hadis koga prenosi Ebu Umame to 
ogranicava na "deset generacija", a Ibn Abbas dodaje da su bih u Islamu. 

Ovo dakle, pobija tvrdnju nekih krscanskih, jevrejskih i drugih historicara 
koji kazu da su Kabil i njegovi potomci obozavah vatru. A Allah, opet. nai'ioljc 
zna! 

Ako se, pak, pod izrazom karn misli na Ijudsku generaciju, kao sto je u i-ijcOima 
Uzvisenog: A koliko smo generacija nakon Nuha uniSdli! (El-Isra', 17.), ili: Zatim 
smo nakon njih stvorili generaciju drugih. (El-Mu'mintin, 31.), ili: I mnogim 
generaci/ama izmedu njih (El-Furkan, 38.), ili: A koliko smo samo generacija 
prije njih unistili! (Merjem, 74. i 98.) Poslanik ^ je rekao: "Najbolja generacija 



62 



Nuh aiejhi selam 



[e 

[o 

n 
e 



m 



je moja generacija." (tj. oni koji zive sa mnom) Generacije prije Nuha 
zivjele su veoma dugo. Prema ovome, izmedu Adema i Nuha je proteklo 
hiljade godina. A Allah najbolje zna. 

Ukradco, Allah ^ je poslao Nuha i^ nakon sto su se poceli obozavati kipovi i 
taguti, a Ijudi skrenuli u zabludu i nevjerstvo, Allali ga je poslao iz milosti prema 
Svojim robovima i on je prvi resul (poslanik) poslan stanoviiiciraa Zemlje, sto 
ce potvrditi i oni koji budu stajali pred Allahom ilfe na Sudnjem danu. 

Ibn Dzerir i dmgi kazu da se njegov narod zvao "benu-Rasib" (sinovi Rasiba). 

Historicari se razilaze o tome koliko je imao godina kada je postao poslanik. 
Jedni kazu da je imao pedeset, drugi tri stotine i pedeset, a treci cetiri stotiue i 
osamdeset godina. Ova misljenja navodi Ibn Dzerir, pripisujuci trece Ibn Abbasu. 

Allah Ji na vise mjesta u Casnom Kur'anu kazuje o njemu, njegovom 
narodu, kaznjavanju potopom onih koji nisu htjeli vjerovati i o tome kako je 
spasio njega i one kojj su bili u ladi. O tome govori u surama: El-A'raf, Junus, 
Hud, El-Enbija', El-Mu'miniin, Es-§u'ara', El-'Anlcebttt, Es-Saffat, El-IktirSb. 
Konacno, po njemu je nazvana jedna posebna sura. 

Tako Allah 5i u suri El-A'raf veli; *A// smo Nuha poslali njegovom narodu, 
pa imje rekao: "O narode moj, obozavajte Allahal Vi nemate drugog boga osim 
Njega! Ja se za vas plasim kazne na Velikom danu!" *A glavesine iz njegovog 
naroda su odgovorile: "Mi zaista smatramo da si ti u ocitoj zabhidi. " Na to je 
on reliao: *"0 narode moj, nisamja ni u kalcvoj zabludi, nego sam poslanik od 
Gospodara svjetova. *Dostavljam vam poslanice svoga Gospodara i savjetujem 
vas. i ja znam od Allaha ono sto vi ne znate. *Zar vamje cudno sto vam dolazi 
opomena vaseg Gospodara po covjeku, jednom od vas, da vas opomene, da biste 
bill bogobojazni i da hi vam se Allali smilovao? " *Ali, oni su ga u laz utjerivali. 
pa smo njega i one koji su bili s njim u ladi spasili, a potopili one koji su poricali 
Nase dokaze. Onisu, zaista, bilislijep narod. (El-A'raf, 59.-64.) 

A u suri Junus, Allah ^ kaze: */ ispricaj im vijest o Nuhu! Kada on rece 
svom narodu: "O narode moj, ako vam tesko pada moj boravak i moje 
opominjanje Allahovim dokazima ~ aja se na Allaha oslanjam - onda se, zajedno 
sa bozanstvima svojim, skupite i odlucite, i neka to ne bude tajno, a zatim 
primijenite na meni i ne odgadajte! *A ako se oh-enete, pa ja od vas ne trazim 
nikakvu nagradu. Mene ce same Allah nagraditi, i meni je naredeno da budem 
musliman. " *Ali, oni su ga u laz utjerivali, pa smo Mi spasili njega i one koji su 
bili s njim u ladi i ucinili ih namjesnicima, a potopili one koji su Nase dokaze 
poricali! Pogledaj kako su zavrsili oni koji su bili opominjani! (Junus, 71.-73.) 

Zatim, u suri Hud, Allah ^ veli: *I Mi poslasmo Nuha njegovu narodu. "Ja 
vas, zaista, jasno opominjem ", govorio je on, 
Allaha. Bojim se za vas kazne Bolnoga dana 
koje nisu vjerovale, su rekle: "Koliko mi vidimo ti si samo covjek kao i mi, a 
vidimo i da te hez ikakvog razmisljanja slijede samo oni koji su niko i nista 
medu nama; ne vidimo da ste i u cemu bolji od nas. Naprotiv, mi vas smatramo 
lascima. " * "O narode moj", govorio je on, "sta mislite ako samja na pravom 



* "da ne obozavate nikog osim 
" '''Glavesine njegovog naroda 



63 



Nlih ale/hi selam 



putu svoga Gospodara i ako mije On od Sebe dao poslanstvo, a vi ste slijepi za 
to, zar cemo vas mi prisiljavati da to, protiv vase volje, priznate? *0 narode 
moj! Ja od vas za to ne trazim nikakvo blago, moja nagradaje same kod AUaha. 
Ija necu otjerati one koji vjeruju, oni ce se sresti sa svojim Gospodarom; alija 
vidim da ste vi narod koji ne zna. *0 narode moj! Ko hi me od AUaha 
odbranio kad bih ihja otjerao? Zar ne shvatate? *Ja vam ne kazem: 'Kod mene 
su Allahove riznice ' - niti: 'Ja znam gajb (nepoznato) ' - niti kazem: 'Ja sam 
melek', a ne kazem ni za one koje vase oci s prezirom gledaju: 'Allah im nece 
dati nikakvo dobro. ' - Allah najbolje zna staje u njihovim dusama -jer, bih tada 
bio nepravedan. " *Oni mu rekose: "O Niihu, s nama si raspravljao, pa si 
oduljio raspravu. Daj neka nam se desi to cime nam prijetis, ako istinu govorisl " 
*"Ako Allah htjedne", rece on, "On ce vam to dati, i vi mu necete moci umaci! 
*Moj savjet vam nece koristiti ni kada bih zelio da vas savjetujem, ako Allah 
hoce da vas ostavi u zabludi. Onje vas Gospodar i Njemu cete se vratiti. " *Zar 
oni da govore: "On ga izmislja!" Red: "Ako gaja izmisljam, moj je grijeh, aja 
nemam nista s tim sto vi grijesitel" */ Nuhu se objavi: "Od tvog naroda nece 
vise niko vjerovati, osim onih koji vec vjeruju, pa se ne zalosti zbog onog sto oni 
rade! *I pravi ladu po Nasem nadzoru i Nasem nadahnucu, i ne obracaj mi se 
vise zbog nevjernika, - oni ce bid potopljeni! *I onje pravio ladu, i kad god bi 
pored njega prolazile glavesine njegovog naroda, izrugivali bi mu se. "Ako se vi 
rugate nama ", govorioje on, "i mi cemo se rugati vama, kao sto se i vi rugate. 
*I saznat cete kome ce doci ponizavajuca kazna i ko ce u vjecitoj patnji bid. " *A 
kada Je dosla Nasa odredba i provrila voda. Mi smo rekli: "Ulcrcaj u nju od 
svake vrste po jedan par, svoju porodicu - osim onih za kojeje vec receno - i one 
koji vjeruju", a maloje bilo onih koji su s njim vjerovali! */ on rece: "Utrcujte 
se u nju, u ime AUaha. nekaplovi i neka pristane! Moj Gospodar, zaista prasta 
i milostiv je. " */ ona je zaplovila s njima na valovima velildm poput brda, a 
Nuhje zovnuo svoga sina, kojije bio podaleko: "Sinko moj, ukrcaj se s nama i 
ne budi s nevjemicima! " * "Sklonit cu seja na kakvo brdo ", rekaoje, "koje ce 
me zastititi od vode. " A Nuhje rekao: "Nema danas nikoga ko ce Allahove 
odredbe biti posteden osim onoga kome se On smiluje!" I val ihje razdvojio. i 
on bipotopljen. *I bi receno: "Zemljo, gutaj svoju vodu, a ti, nebo, prestani!" 
I voda se povuce i ispuni se odredba, a lada pristade na El-Dzudijju, i bi 
receno: "Daleko bio narod nevjernicki!" *A Nuh je bio zamolio svoga 
Gospodara i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je od moje porodice, a Tvoje 
obecanjeje istinito i Ji si od mudrih najmudriji!" *"0 Nuhu", rece On, "on 
nije od tvoje porodice, on radi ono sto ne valja, zato Me ne moli za ono o cemu 
ne znas! Savjetujem te da ne budes neznalica. " ^"Gospodaru moj", rece on, 
"utjecem Ti se da trazim ono o cemu ne znam, i ako mi Ti ne oprostis i ne 
smilujes mi se, bit cu izgubljen ". *I bi receno: "O Nuhu, pristani sa seiamom 
Nasim i blagoslovima tebi i narodima koji ce se izroditi od ovih koji su sa 
tobom! A bit ce i naroda kojima cemo dati da uzivaju, a zatim ce ih Nasa bolna 
kazna stici. " *To su vijesti gajba, koje ti Mi objavljujemo. Ni ti ni tvoj narod 
prije ovoga o njima nista niste znali. Zato budi strpljiv! Kraj ce, zaista, biti u 
korist bogobojaznih. (Hud, 25.-49.) 



64 



Nuh alejhi selam 



U suri El-Enbija', Allah ^ kaze: *I Nuha, kadaJoSprije zamoli, pa mu se 
odazvasmo i spasismo njega i njegovu porodicu od velike nevolje, *j 
pomogosmo ga proiiv naroda koji je poricao Nase dokaze. Oni su bill opaki 
Ijiidi, pa smo ih sve potopili. (El-Eiibija', Id. -11.) 

A u suri El-Mu'minUn, Allah ^ kaze: *Mi smo Nuha poslali njegovu 
narodu pa im je rekao: "O narode moj, samo Allaha obozavajte! Vi nemate 
drugog boga osim Njega. Zar necete hiti bogobojazni? " *Ali glavesine iz 
njegovog naroda, koje nisu vjerovale, rekose: "Ovo je samo covjek kao i vi, 
koji hoce da je od vas bolji. Da je Allah htio. poslao bi meleke! Ovako nesto 
nismo culi od nasih predaka davnih. *On je samo hid covjek pa pustite ga 
rieko vrijeme!" *"Gospodani moj". race on, "pomozi mi, jer me u iaz 
utjemju!" *I Mi nut objavismo: "Pravi ladu po Nasem nadzoni i Nasem 
nadahnucu, pa kada dode Nasa naredba i voda provri. ti u nju iikrcaj^ od svake 
vrste po jedan par i svoju porodicu, osim onih o kojima je vec receno. I ne 
obracaj Mi se za one koji ne vjeruju! Oni ce zaista bid potopljeni! *Pa kada se 
smjestis - ti i oni koji su sa tobom u ladi, red: "Hvala Allahu, koji nas je 
spasio od naroda nasilnickog! " */ red: "Gospodaru moj, iskrcaj me na 
blagoslovljeno mjesto. Ti to najbolje umijes. " *U tome su, doista. pouke, i Mi, 
doista, stavljamo na kusnju. (EI-Mu'minun, 23.-30.) 

U suri Es-Su'ara', Uzviseni kaze: *Nuhov narod je poslanike smatrao 
laznim. ""Kada im njihov brat Nuh rece: "Zar se AJlaha ne bojite? *Ja sam 
vam, sigurno. pouzdan poslanik ""Zato se bojte Allaha i meni se pokoravajte! 
*Ja od vas za to ne trazim nikakve nagrade. Moj a nagrada je samo kod 
Gospodara svjetova. ""Zato se bojte Allaha i meni se pokoravajte!" *0n! mu 
rekose: "Zar da tebi vjerujemo, a slijede te oni koji su niko i nista?" *"Ne 
znamja". rece on, "sta su oni radili. *Oni ce samo pred mojim Gospodarom, 
da znate, polagati racun, *a ja necu tjerati vjernike! *Ja samo jasno 
opominjem!" *0m rekose: "O Nuhu, ako ne prestanes, sigurno ces biti 
kamenovan!" * "Gospodaru moj", rece on. "moj narod me u Iaz utjeruje, *pa 
presudi izmedu mene i njih. i spasi mene i vjernike koji su sa mnom!" ""Pa smo 
spasili njega i one koji su bili s njim na prepunoj ladi, *a zatim ostale potopili. 
* Zaista u tome ima pouke, all vecina njih nisu vjernici. *A tvoj Gospodar je, 
zaista, Silan i MHostiv. (Es-Su'ara', 105.-122.) 

U suri El-'AiTicebnt, Allah Ji kaze: *IMi smo poslali Nuha njegovu narodu, 
paje medu njima ostao hiljadu. manje pedeset godina, pa ihje zadesio potop, 
dak su cinili nasilje. *Pa smo spasili njega i one koji su bili u ladi, i udnilije 
poukom svjetovima! (El- ' Ankebut, 14.-15.) 

U suri Es-Safmt, Allah 5fe kaze: */ kad Nasje Nuh zovnuo, Mi smo se iijepo 
odazvali *i spasili njega i njegovu porodicu od velike nevolje, */ u zivotu 
njegove potomke ostavili, *i u kasnijim generacijama spomen na njega 
sacuvali: *"Selam Nuhu medu svim svjetovima!" *Tako Mi nagradujemo one 
koji dobra djela cine. *0n je, doista, od Nasih robova vjernika. * Zatim smo 
ostale potopili. (Es-Saffat, 75.-82.) 



65 




Nuh alejhi selam 



U suri Ei-Iktirab, Allah ^ veli: *PriJe njih Nuhov narod nije vjerovao i roba 
Naseg su u laz utjerivali i govorili: "Ludak", pa je bio onemogucen. *Ionje 
svoga Gospodara zamolio: "Ja sam pobijeden, pa pomozi!" *Pa smo nebeska 
vrata otvorili vodi kojaje obilno lila, *z ucinili da iz zemlje provru izvori, pa su 
se vode sastale, kakoje bilo odredeno. *A njega smo nosili na ladi, od dasaka i 
klinaca, *koja je plovila pod Nasim nadzorom. To je bila nagrada za onog ko 
je bio odbacen. *I Mi smo je kao pouku ostavili, - pa ima li ikoga ko ce je 
primiti? I kakve su bile Moja kazna i Moje opomene!? *I Mi smo Kur'an 
olaksali za shvacanje, pa ima li ikoga ko ce shvatiti? (El-Kamer, 9.-17.) 

Uzviseni, takoder, kaze: U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! *Mi smo Nuha 
poslali njegovu narodu: "Opominji svoj narod prije nego sto im dode bolna 
kazna!" * "O narode moj". govorioje on, "ja vasjasno opominjem: *Obozavajte 
Allaha, Njega se bojte i meni pokorni budite! *0n ce vam oprostiti vase grijehe 
i do odredenog casa vas poziviti. A kada Allahov odreden cas dode, on se ne 
maze odgoditi! Kada bi to vi znali! " * "Gospodaru moj", rece on, "ja sam svoj 
narod pozivao i danju i nocu, *ali ihje moje pozivanje jos vise tidaljilo. * I kada 
god sam ih pozivao da im oprostis, prste su svoje u usi stavljali i haljinama se 
svojim polcrivali i u tome su bill iiporni i pretjerano oholi. *Zatim, sam ih 
otvoreno pozivao, *pa im i javno i tajno govorio: * "Trazite oprost od svoga 
Gospodara, jer On, doisla, mnogo prasta. *07J ce vam obilnu kisu slati, *pomoci 
vas imecima i sinovima, i dati vam basce i rijeke! *Sta vam je pa se Allahove 
velicine ne bojite, *a On vas ufazama stvaral? Zar ne vidite kakoje Allah sedam 
nebesa, jedno iznad dnigog, stvorio, *i Mjesec na njima svijetlim ucinio, a Sunce 
svjetiljkom dao? * Allah vasje od zemlje, poput bilja stvorio, *zatim ce vas u nju 
vratiti i iz nje ponovo izvestl * Allah vamje Zemlju ucinio prostirkom *da biste 
po njoj prostranim putevima isli. " *" Gospodaru moj", rece Nuh, "oni me nisu 
poslusalipa slijede one ciji im imeci i djeca samo propast uvecavaju. *Oni velike 
spletke prave *i govore: "Nemojte niposto svoje bogove napustati! Niposto ne 
ostavljajle ni Vedda, ni Suwa 'a, ni Jegusa, ni Je 'uka, a ni Nesra! */ tako su 
mnoge u zabludu doveli; pa ti nasilnicima jos vecu zabludu daj!" */ oni su zbog 
svojih grijeha potopljeni, pa ce bid. u vatru uvedeni, i mimo Allaha drugog 
pomagaca nece naci. * "Gospodaru moj ", rece Nuh, "ne ostavi na Zemlji ni 
jednog nevjernika, *jer ako ih ostavis, u zabludu ce Tvoje robove dovoditi, i 
samo ce grijesnike i nevjernike radati! * Gospodaru moj, oprosti meni, mojim 
roditeljima, onome, ko kao vjernik, ude u moju kudu i svim vjernicima i 
vjernicama, a nasilnicima samo propast povecaj ! " (Nuh, 1.-28.) 

Mi smo u nasem Tefsiru, o svakom od ovih citata, vec govorili, a sada cemo 
iznijeti sadrzaj kompletne price prema ovim citatima, hadisima i predajama. 

Allah ^ na vise mjesta u Kur'anu spominje i hvali Nuha ,■^1, a kudi one 
koji su mu se suprotstavljali. Tako Uzviseni u suri En-Nisa', kaze: *Mi 
objavljujemo tebi, kao sto smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima nakon 
njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Ja'kubu i 
potomcima, i Isau, i Ejjubu, i Jimusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Dawudu smo 
dali Zebur */ poslanicima o kojima smo ti prije kazivali, i poslanicima o 



66 



Nuh alejhi selam 



kojima tijos nismo kazivali, - a Allah J e sigurno sa Musaom razgovarao.- o 
poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili. tako da ijudi nakon 
poslanika nikakva opravdanja pred Allahom ne bi imalL A Allah je Silan i 
Mudar. (En-Nisa', 163.-165.) 

U Suri El-En' am, Uzviseni veli: *To je Nas dokaz koji smo dali Ibrahimu 
protiv njegova naroda. Mi uzdizemo na vise stepene koga Mi hocemo Tvoj 
Gospodarje doista Mudar i Znan. */ Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba; i 
svakog uputismo - a Nuha smo jos prije uputili - i od njegovih potomaka 
Dawuda. Sulejmana. Ejjuba, Jusufa, Musaa i Haruna - i tako Mi nagmdujemo 
one koji dobra djela cine */ Zekerijjaa i Jahjaa i Isaa i Iljasa - svi oni su bill 
dobri *i Ismaila i El-Jese'a i Jumsa i Luta - svima njima smo dali prednost 
nad dnigima *i neke od njihovih predaka i potomaka i brace - Mi smo ih 
odabrali i uputili napravi put... (El-En'am, 83.-87.) 

Kazivanje o njemu u suri El-A'raf je vec ranije navedeno. 
U suri Et-Tewbe, Uzviseni kaze: Zar im nije doSla vijest o onima prije njih: 
Nuhovu narodu. Adu. Semudu i Ibrabimovom narodu. zatim stanovmcima Medjena 
i onima cija su naselja izvrnuta? Njihovi poslanici su im donosih jasnedokaze 
i Allah im nije nepravdu cinio. nego suje sami sebi cinili. (Et-Tewbe, /U.J 
Kazivanje o Nuhu u surama Junus i Hud vec je ranije navedeno. 
U suri Ibrahim, Uzviseni veli: Zar vam nije dosla vijest o onima prije vas: o 
narodu Nuhovu. Adu, Semudu i o onima poslije njih. koje samo Allah znaf 
Njihovi poslanici su im donosili jasne dokaze, ali su oni svoje ruke na usta 
stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo^ u ono sto vi donosite i mi mnogo 
sumnjamo u ono na Sto nas vlpozivatel " (Ibrahmi, 9.) 

U suri El-Isra', Uzviseni veli: O potomci onih koje smo sa Nuhom nosili. on 
Je doista bio zahvalni rob. (El-Isra', 3.) 

U istoj suri Allah iSfe, takoder, veli: A kotiko smo generacija nakon Nuha unistili! 
A dovoljnoje to sto Gospodar tvojzna i vidi grijehe Svojih robova. (El-Isra , 17.) 

Kazivanje o Nuhu u surama El-Enbija', El-Mu'minOn, Es-Su'ara' i El- 
'Ankebut vec je ranije navedeno. 

U suri El-Ahzab, Uzviseni veli: / kada smo od vjerovjesnika uzeli ^^vjet J 
od tebe. i od Nulla, i od Ibrahima. i od Musaa. i od Isaa sina Merjemina. i Mi 
smo od njih cvrst zavjet uzeli. (El-Ahzab, 7.) 

U suri sad, Uzviseni veli: "^ I prije suporicali Nuhov narod. i Adifaraon. 
- vlasnik velikih gradevina - *i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke. losu 
saveznici. *Svi su oni poslanike u laz utjerivali. pa Moju kaznu zasluzili. 
(Sad, 12.-14.) 

U suri Mu'min, Uzviseni veli: ""Prije njih je Nuhov narod poricao. a i 
skupine nakon njih. Svaki narod je nastojao da se domogne svoga poslanika. i 
trudio se da neistinom pobije istinti. pa sam ih Ja kaznio. a kakvaje bila Moja 
kaznal */ tako se obistinila rijec tvoga Gospodara na onima koji nisu htjeli 
vjerovati. da ce stanovnici vatre bltil (Mu'min, 5.-6.) 



67 



Nuh alejhi selam 



U suri Es-§ura, Uzviseni veli: On vam propisuje u vjeri ono sto je propisao^ 
Niihu, i ono sto objavljujemo tebi, i ono sto smo propisali Ibrahimu, Musau i 
Isau: "Pravu vjeni provodite i u njoj se ne razilazite!" Idolopoklonicima je 
tesko to na sta ih ti pozivas. Allah odabire Sebi orioga koga On hoce i upiicuje 
Sebi onoga ko Mu se iskreno obrati. (Es-Sora, 13.) 

U suri Kaf, Uzviseni kaze: *PriJe njih suporicali: Nuhov narod, stanovnici 
Ressa, Semud, *Ad, faraonov narod, Lutov narod, *stanovnici Ejke i narod 
Tubbe 'a. Svi su oni poslanike u laz utjerivali, pa su kaznu Moju zasluzili. 
(Kaf, 12.-14.) 

U suri Ez-Zarijat, Uzviseni veli: I Nuhov narod jos prije. Oni su, doista, bili 
grijesan narod. (Ez-Zarijat, 46.) 

U suri En-Nedzm, Uzviseni veli: / Nuhov narod jos prije, koji je bio 
najokrutniji i najobjesniji. (En-Nedzm, 52.) 

Kazivanje o Nuhu iz sure El-Iktirab (El-Kamer) je vec navedeno, a u suri 
El-Hadid Uzviseni kaze: Mi smo poslali Nuh a i Ibrahima, i njihovim 
potomcima dali vjerovjesnistvo i Knjigu. Neki od njih su na pravom putu, a 
mnogi od njih su grijesnici. (El-Hadid, 26.) 

U suri Et-Tahrim, Uzviseni kaze; Onima koji ne vjeruju Allah navodi 
priinjer Nuhove zene i Lutove zene. One su bile udate za Nasa dva dobra roba, 
pa su ih iznevjerile. Zato im njih dvojica nece moci kod Allaha nista pomoci, i 
bitce receno: "Udite vas dvije u vatru, sa onima koji uiaze!" (Et-Tahrim, 10.) 

Sto se tice sadrzaja dogadaja koji su se desili Nuhu i njegovu narodu, na 
osnovu Kur'ana, hadisa i predaja, vec smo naveli rijeci Ibn Abbasa da je 
izmedu Adema i Nuha bilo deset generacija i da su sve bile u Islamu. To 
prenosi Buharija. Takoder smo naveli da se pod izrazom karn misli ili na 
generaciju, ili na stoljece. Zatim su se, nakon tih cestitih generacija, desiie neke 
stvari koje su Ijude tog vremena navele na obozavanje kipova. 

Povod za to u jednoj predaji navodi Buharija. U njoj Ibn Dzurejdz kaze da 
je cuo od Ataa, da je, tuniaceci rijeci Uzvisenog: I govore: "Nemojte niposto 
svoje bogove napustatil Niposto ne ostavljajte ni Vedda, ni Suva 'a, ni Jegitsa, 
ni Je 'uka, a ni Nesral ", Ibn Abbas rekao: "Ovo su imena dobrih Ijudi Nuhovog 
naroda. Kada su pomrli, sejtan je dosaptavao njihovim potomcima da podignu 
kipove na mjestima gdje su oni odsjedali i da ih nazovu njihovim imenima. Ovi 
su to i uradili, ali ih jos nisu obozavali. Medutim, kada je ta generacija pomrla i 
nestalo znanje, ti kipovi su se poceli obozavati."' 

Ibn Abbas dalje kaze: "Ovi kipovi koji su podignuti u doba Nuhovog 
naroda, poslije su obozavani i kod Arapa." 

To isto prenose Ikrime, Dahhak, Katade i Muhammed ibn Ishak. 

Ibn Dzerir u svom Tefsiru kaze: "Pricao nam je Ibn Humejd da je njemu 
pricao Mehran, da je cuo od Sufjana, ovaj od Musaa, a on od Muhammeda ibn 
Kajsa, da je rekao: "To su bili dobri Ijudi u vremenu izmedu Adema i Nuha, 



Ovu predaju biljezi Buharija u svome Sahihu 2/381. 



68 



Nuh alejhi selam 



imali su svoje sljedbenike koji su ih oponasali. Kada su oni pomrli, ovi koji su 
seza njima povodili, su rekli: "Kada bi ih naslikali, bolje bismo obavljali 
ibadet kada ih se sjetimo!?" I tako su ih oni naslikah. Ah, nakon sto su i ovi 
pomrh, i iza njih dosh drugi prisao im je Iblis i rekao: "Oni su ih obozavah i u 
njihovo ime im je padala Idsa." Tako su ih Ijudi poceli obozavati. 

Ibn Ebi Hatim prenosi da je Urve ibn ez-Zubejr rekao: "Vedd, Jegus, Je'uk, 
Suva' i Nesr su bili Ademovi sinovi. Vedd je bio najstariji i najvise je cinio 
dobra Ademu." 

Ibn Ebi Hatim takoder navodi: "Pricao nam je Ahmed ibn Mensur, da je njemu 
pricao El-Hasan ibn Musa, a ovom Ja'lcub, da je cuo od Ebu el-Mutahhera, da 
je kod Ebu Dza'fera el-Bakira, dok je bio u namazu, spomenut Jezid ibn el- 
Muhhb. Kada je zavrsio namaz, rekao je; "Spomenuli ste Jezida ibn el- 
MuhUba. On je ubijen u podmcju u kome je prvi put, mimo Uzvisenog AHaha, 
obozavan neko drugi " Zatim je spomenuo Vedda i rekao: "On je bio dobar 
covjek, i u svom narodu omiljen. Kada je umro, okupili su se olco njegovog 
kabura u Babilonu i zalili za njim. Kada je Ibhs vidio koliko zale za njira, 
pretvorio se u Ijudsld hk i rekao im: "Vidim koliko zalite za ovim covjekom. 
Hocete li da vam ga naslikam i da se shka postavi tu gdje se sastajete, pa da ga 
se tako prisjecate?" Odgovorili su da hoce, pa im ga je naslikao. Tu sliku su 
stavili na mjesto gdje su se okupljah i poceli ga spominjati. 

Kada je Iblis vidio da ga spominju, rekao im je: "Hocete li^^da u kuci 
svakog od vas napravim njegov kip, pa da ga se i tako sjecate?" Rekli su: 
"Hocemo." Tako je za svaku kucu napravio njegov kip, pa su ga se i tako 
poceh sjecati. Njihovi potomci su to dozivjeli, pa su gledali kako to oni rade. 
I kako su se novi potomci radali, Iblis ih je poducavao kako ce ga se sjecati, 
dok nije djecu njihove djece naveo da ga uzmu za boga i pocnu ga obozavati, 
mimo All aha ^i. 

Tako je kip koga su nazvali "Vedd", bio prva stvar koja se pocela obozavati 
mimo AUaha ^." 

Iz ovog konteksta se vidi da je svakog od ovih kipova, obozavala jedna 
grupa Ijudi. Kako je vrijeme prolazilo, oni su sa slika prelazili na oblikovane 
figure, kako bi djelovalo jace, a zatim su ih mimo Ailaha ^ poceli obozavati. 

Bilo je mnogo nacina obozavanja tih kipova, a mi smo ih na odgovarajucim 
mjestima u nasem Tefsiru i navodi h. Hvala Allahu ^. 

U Buharijinom i Muslimovom Sahihii }e potvrdeno da je Boziji Poslanik % 
kada su pred njim Ummu Seleme i Ummu Habiba spomenule crkvii po imenu 
"Marija" koju su vidjele u Abesiniji, i pocele opisivati njenu Ijepotu i slike, 
rekao: "To su Ijudi koji bi na kabum dobrog covjeka, kada umre, pravili 
bogomolju, a onda u njoj slikali te slike. To su kod AUaha iM najgori Ijudi!'" 



' Bioje musliman. 

- Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 8/48/427, 434/Fethu-l~Bari; Muslim u svom Sahihu 

5,3/16; Nasaija u svome Sunenu 8/13/Et-Tidzarije; Ahmed u svome Musnedu 6/5 1/Halebi. 



69 



Nuh alejhi selam 



Time se zeli reci da je Allah M, kada se nered rasirio na Zemlji i nevolje 
naiTinozile obozavanjem kipova, poslao Svoga roba 1 poslanika Nuha ^i da 
poziva obozavanju samo Allaha, koji nema sudniga, i da odvraca od obozavanja 
bilo cega sem Njega. 

On je bio prvi poslanik (resul) kojeg je Allali poslao na Zemlju, kako stoji u 
Buharijinom i Muslimovom Sahihu. Oni biljeze od Ebu Hajjana, da je cue od 
Ebu Zur'e ibn Amra ibn Dzerira, a ovaj od Ebu Hurejre, da je Poslanik ^ u 
hadisu o sefa'atu rekao: "I oni ce doci Ademu i reci: - Ademe, ti si otac 
covjecanstva. Allah te je Svojora rukom stvorio, u tebe udahnuo od Svoga duha, 
melekima naredio pa su ti ucinili sedzdu i nastanio te u Dzennetu, pa zar se neces 
za nas zauzeti kod svoga Gospodara? Zar ne vidis u kakvoj smo situaciji i sta nas 
je snaslo? - On ce im na to reci: - Moj Gospodar se zestoko naljutio, kako nije ni 
prije, niti ce poslije toga. Zabranio mi je jedno drvo, pa Ga nisam poslusao! Sta 
cu sa sobom, sta cu sa sobom? Idite nekom dmgom, idite Nuhu! - Tada ce otici 
Nuhu i reel: - O Nuh, ti si prvi poslanik Ijudima na Zemlji i Allah te je nazvao 
zahvalnim robom. Zar ne vidis u kakvoj smo situaciji i sta nas je snaslo? Zar se 
neces za nas zauzeti kod svoga Uz\dsenog Gospodara?- On ce im odgovoriti: - 
Moj Gospodar se danas naljutio kako se nikada prije nije naljutio, a niti ce 
poslije. Sta cu sa sobom, sta cu sa sobom?"' Dalje se navodi kompletan hadis, 
kako ga navodi Buharija u kazivanju o Nuhu. 

Kada je Allah poslao Nuha )^\, pozvao ih je da obozavaju samo Allaha, 
Jedinog, koji nema sudruga, i da pored Njega ne obozavaju nikakve kipove, 
idole ni tagute,^ te da priznaju da je On jedan i da nema boga ni gospodara sem 
Njega. Allah 3fe je to isto naredio i poslanicima nakon njega, a svi oni su bill 
njegovi potomci, kako kaze Uzviseni: A njegove potomke smo ostavili u zivotu. 
(Es-Saffat, 77.). 

Na drugom mjestu o njemu i Ibrahimu, Allah kaze: A Mi smo njihovim 
potomcima dali vjerovjesnist\>o i Knjigii. (EI-Hadid, 26.) Dakle, svi vjerovjesnici 
nakon Nuha su njegovi potomci, pa tako i Ibrahim. 

Allah M kaze: Mi smo svakom narodu poslali poslanika: "Ohozavajte 
Allaha, a klonite se taguta!" (En-Nahl, 36.) Allah ^, takoder, veli: Upitaj 
Nase poslanike koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se mimo 
Milostivog, druga bozanstva obozavaju! (Ez-Zuhruf, 45.). Uzviseni zatim, veli: 
Mi prije tebe nismo ni jednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: 
"Nema boga osirn Mene, pa Mene obozavajte!" (El-Enbija', 25.) 

Zato je Nuh govorio svome narodu: "Obozavajte Allaha! Vi nemate drugog 
boga osim Njega! Ja se za vas plasim kazne na Velikom danu!" (El-A'raf, 59.) 
Takoder im je govorio: "Nemojte obozavati nikoga sem Allaha. Ja se, doista, 
za vas plasim kazne na Nesnosnom danu! " (Hud, 26.) 



' Hadis biljeze Muslim u svom Sahihu 1/84/322; Buharija 60/3, 65/17,5; Ebu Dawud 39/16; 
Tirmizija u svome Sunenu "h^ll i 35/10; Ahnied u svome Musnedu 2/398, 435, 436/ Halebi. 

^ Rijed tagut doiazi u razlicitim znacenjima u Kur'anu: kip, sejtan, sihirbaz, sudac koji ne sudi 
po onome sto je Allah 3S objavio i onaj koji mijenja AUahov ^ zakon. (op. p.) 



7Q 



Nuh alejbi selam 



Zatim im je govorio: "O narode moj, obozavajte Allaha, vi nemate drugog 
boga osim Njega. Zar necete biti bogobojazni? " (El-Mu'minun, 23.) Zatim im 
je govorio: "O narode moj, ja vas jasno opominjem: "Obozavajte Allaha, 
Njega se bojte i meni pokorni huditel" (Nuh, 2.-3.) "A On vas u fazama 
stvara. " (Nuh, 14.) 

Sve su ovo casni ajeti u kojima se govori da je Nuh na najrazHcitije nacine - 
nocu i danju, tajno i javno - svoj narod pozivao AUahu, cas budeci u njima 
zelju, cas ih zastrasujuci. Medutim, nista od ovoga nije na njih djelovalo i 
vecina njih je ustrajavala u zabludi, krivom putu i obozavanju kipova i kumira, 
pa su Nuhu ^m, u svakoj prilici, iskazivaU neprijateljstvo i grdili i njega i one 
koji su sa njim vjerovaU. Prijetili su im kamenovanjem i protjerivanjem. To su 
s nekima i ucinih i tako prevrsiH svaku mjem. 

Glavesine iz njegovog naroda (tj. njihove vode i uglednici) su odgovarale: 
"Mi, doista, smatramo da si ti u otvorenoj zabludi" (El-A'raf, 60.) 

Na to je on rekao: "O narode moj, nisatn ja ni u kakvoj zabludi, nego 
samja poslanik Gospodara svjetoval" (El-A'raf, 61.) tj, ja nisam zalutao 
kao sto tvrdite, vec sam ja na pravom putu, poslanik Gospodara svih 
svjetova, koji kad kaze necemu da bude, onda to i bude. "Dostavljam vam 
poslanice svoga Gospodara i savjetujem vas, i znam od Allaha ono sto vi ne 
znate. " (El-A'raf, 62.) 

Ovo je jedna od osobina poslanika; da bude rjecit, tj. da lijepo savjetuje i da 
od svih ijudi o Allahu ^ najvise zna. 

Izmedu ostalog, oni su mu govorili: "Koliko mi vidimo, ti si samo covjek 
kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmisljanja slijede samo oni koji su medu 
nama niko i nista; ne vidimo da ste i u cemu bolji od nas. Naprotiv mi vas 
smatramo lascima. " (Htld, 27.) 

Njima je bilo cudno da poslanik bude covjek, pa su korili one koji^su ga 
slijedili i smatrali su ih najgorim medu sobom. Govorili su da je to najnizi sloj 
Ijudi, kao sto je govorio Heraklije: "To su oni koji slijede poslanike." A to je 
samo zato sto ih niko nije mogao sprijeciti da slijede Istinu. 

Rijecima: bez ikakva razmisljanja. oni su htjeli kazati: "Cim si ih ti pozvao, 
oni su ti se odazvali, bez ikakva razmisljanja i razmatranja." Medutim, bas to 
sto im prigovaraju je, u stvari, vi'Hna, zbog koje se pohvaljuju - neka je Allah s 
njima zadovoljan! - jer za ocitu istinu nije potrebno puno razmisljanja, 
razmatranja i premisljanja, nego je treba odmah slijediti i predati joj se cim se 
pojavi. 

Zato je AUahov Poslanik ^, hvaleci Ebu Bekra, rekao: "Koga god sam 
pozvao u Islam nije odmah, bez razmisljanja prihvatio, osim Ebu Bekra. 
On nije ni jednog trenutka oklijevao," Zato je i njegova prisega pod 
drvetom bila tako brza, bez ikakva razmisljanja i kolebanja, a njegova 
prednost nad ostalim ashabima, neka im se Allah smiluje, tako jasno 
izrazena. 



71 



Niih (ilcjlil SL'lam 



I zato je Allahov Poslanik ^, kada je htio napisati oporuku u kojoj je 
namjeravao njega odrediti za halifu, a to ipak nije ucinio, rekao: "Allah i 
vjemici odbijaju da to bude iko drugi do Ebu Bekr'V neka mu se Allah smiluje. 

Sto se tice rijeci nevjemika Nuhovog naroda upucenih njemu i onima koji 
su uz njega vjerovali: "...ne vidimo da ste i u cemu bolji od nas " one znace: Mi 
ni nakon sto ste se izjasnili da vjemjete. kod vas ne vidimo nikakvu odliku niti 
vrlinu po kojoj bi bili bolji od nas. * "Naprotiv, mi vas smatmmo lascima. " 
* "O narode inoj ", rece on, "sta mislite ako sam ja na pravom putu svoga 
Gospodara i ako mije On od Sebe dao yjerovjesnistvo, a vi ste slijepi za to, zar 
cemo vas mi prisiljavati da to, protiv vase volje, priznate? " (Had, 27.-28.) 

Ovo je primjer kako se blago i lijepo postupaio sa njima prilikom pozivanja 
na Istinu. Tako sto Uzviseni kaze: pa mu se blagim rijecima obratite, ne bi li se 
doz\'ao ilipobojao! (Ta-ha, 44,), ili: Na putu svoga Gospodara mudro i lijepim 
savjetom pozivaj i s njima na najljepsi nacin mspravljaj! (En-Nahl, 125.) 

On im je govorio: "Sta mislite ako samja na pravom putu svoga Gospodara 
i ako mije On dao Svoju milost" (tj. vjerovjesnistvo i poslanstvo), "a viste slijepi 
zato" (tj. a vi to ne razumrjete i niste upuceni na to), zar cemo vas mi prisiljavati 
da to, (tj. da cemo na vas vrsiti pritisak i prisilu zbog toga?) protiv vase volje, 
priznate?" (Hud, 28.) (tj. dok ste u torn stanju, ja vam ne vidira nikakva izlaza). 
"O narode moj! Ja od vas za to ne trazim nikakvo blago, moja nagr-ada je same 
kod Allaha. " (HQd, 29.) (tj. ja od vas ne zelim nikakvu naloiadu za to sto vam 
prenosim i sto ce vam koristiti i na ovom a i na onom svijetu. Ja to trazim same 
od Allaha, cija je nagrada za mene bolja i trajnija od onoga sto mi vi dajete.) 

Iz njegovih rijeci: "Ija necii otjerati one koji vjeniju, oni ce se sresti sa svojim 
Gospodarom, negoja vidim da ste vi narod koji ne zna. " (Hud, 29.) se vidi da su 
oni, izgleda, trazili da on vjemike udalji od sebe, i da su mu obecali da ce se oni 
oko njega okupiti ako to uradi. Medutim, on je to odbio rekavsi im; "Oni ce se 
sresti sa svojim Gospodarom ", (tj. bojim se ako ih otjeram, zar ne shvacate?). 

I zato je Allah m Bozijem Poslaniku M, kada su kurejsijski nevjemici trazili 
od njega da otjera od sebe siromasne i nemocne vjemike, kao sto su Ammar, 
Suhejb, Bilal, Habbab i njima slicni, to zabranio, o cemu smo opsimije govorili 
u surama El-En' am i EI-Kehf. 

"Ja vam ne kazem: 'Kod mene su Allahove riznice ', niti: Ja znam nevideno \ 
niti kazem: Ja sam melek " (HQd, 31.), tj. ja sam same rob i poslanik, i kao takav 
od Aliahovog znanja znam samo ono sto me je On poucio, mogu samo ono za sta 
mije On dao snagu, ija ni za sebe ne posjedujem ni koristi ni stete, osim onoliko 
koliko Allah hoce. "A ja vam ne kazem ni za one koje vase oci s prezirom 
gledaju: (tj. za svoje sljedbenike) 'Allah im nece dati nikakvo dobro' Allah 

\ Hadis biljeii Muslim u svom Saliihu 44/1/1 1, Tekst hadisa glasi: "Od Aise, r.a., se prenosi da 
je rekJa: - Rekao je Poslanik ^, za vrijeme svoje bolesti: - Pozovi mi Ebu Bekra i svoga brata 
da napisem oporuku, jer bojim se da neko ne zazeli pa kaze: - Ja sam preci - Allah m 1 vjemici 
odbijaju da to bude ika drugi do Ebu Bekr." Biljezi Ebu Dawud u svom Simemi 16/11 - Haleb 
Ahmed u svome Musnedu 4/322, 6/34, 47, 106, 144 - Haleb. 



72 



Nuh alejhiselam 



ra 

f" 

I 



JCl 



najbolje zna staje u njihovim dusama - jer, bih tada bio nepravedan. " (Hud, 
31.), tj, ja ne mogu za njih reci da oni kod Allaha na Sudnjem danu nece imati 
nikakva dobra. Allah najbolje zna kakvi su oni, i On ce ih nagraditi prema 
onom sto je u njihovim dusama - ako je dobro, dobrim, a ako je lose, losim. 
Slicno su rekli i na dmgim mjestima: * "Zar da tebi vjerujemo, a slijede te oni 
koji su niko i nista? " * "Ne znamja ", rece on, "sta su oni radili. *Oni ce samo 
predmojim Gospodarom, da znate, racun poiagati, *aja necu tjerati vjernike! 
*Ja samo jasno opominjem!" (Es-Su'ara', 1 Il.-l 15.) 

Mnogo je vremena proslo u raspravljanju izmedu njega i njih, kako Allah ife 
kaze: Pa je medii njima ostao hiljadu, manje pedeset godlna, pa ih je zadesio 
potop. doksii cinili nasilje. (EI-'AnkebQt, 14.), tj. i pored toliko dugog perioda, 
samo je mali broj njih njemu povjerovao. 

I kada god bi jedna generacija iziniirla, oporucivali bi onima iza sebe da mu 
ne vjenijii, da se protiv njega bore i suprotstavljaju mu se. Tako bi otac, kada 
mu sin poraste i raogne razumjeti, nasamo ga savjetovao da ne vjeruje Nuhu, 
koliko god zivio i koliko god postojao. 

I njihova pokvarena priroda je odbijala vjeru i slijedenje Istine. Zato je Nuh 
rekao: "/ samo ce grijesnike / nevjernike radati. " (Nuh, 27.) 

I zato: Oni mu rekose: "O Nuhu. s nama si raspravljao pa si raspravu 
oduijio. Daj neka nam se desi to cime nam prijetis, ako istinu govoris!" "Ako 
Allah htjedne", rece on, "On ce vam to dad, i vi mu necete modi umaci!" 
(Hod, 32.-33.), tj. Allah ifeje Taj Koji odreduje, i Njemu nista ne moze umaci 
niti Ga odvratiti. Nego, kad On necemu kaze: BudU, ono i bude. "Moj savjel 
vam nece korisiiti ni kada bih zelio da vas posavjetujem, ako Allah hoce da vas 
ostavi u zabludi. On je vas Gospodar i Njemu cete se vratiti. " (Hod, 34.), tj. 
koga Allah zeli ostaviti u zabhidi, niko ga nece moci uputiti. On je Onaj Koji 
upucuje koga On hoce, a dovodi u zabludu koga On hoce. On radi ono sto On 
hoce. On je SilnJ i Mudri. On najbolje zna ko zasluzuje uputu, a ko zabludu. 
Njemu pripada neizmjema mudrost i neoborivi dokaz. 

I Nuhu se objavi: "Od t\>og naroda nece vise niko vjerovati, osim onih koji vec 
vjeruju ", ovo mu je bila utjeha za sve sto su mu ucinili, "pa se ne zalosti zbog 
onoga sto oni rade!" (Hud, 36.) I ovo je utjeha Nuhu ai£H zbog njegovog naroda, 
jer niko vise nece vjerovati, osim onih koji su vec povjerovali. Tj. neka te ne 
zalosti to sto se desilo, jer je pobjeda blizu, a njena nagovijest neobicno cudna. 
"/ pravi ladu po Nasem nadzoru i Nasem nadahnucii i ne obracaj Mi se 
zbog nevjemika - oni ce bill potopljeni!" (Hiid, 37.) 

Zato je, kada je izgubio svaku nadu da se situacija mogla popraviti i spasiti 
i kada je vidio da u njima nema nikakva dobra, te da ga na sve nacine, djehma i 
rijecima, vrijedaju, suprotstavljaju mu se, i utjeruju u laz, Nuh ^i^ zamoHo 
Allaha ife da na njih izlije svoju srdzbu, pa se Allah odazvao njegovom pozivu 
i udovoljio njegovoj molbi. Uzviseni o tome kaze: I kada Nasje Nuh zovnuo. 
Mi smo se lijepo odazvali i spasili njega i njegovu porodicu od velike nevolje. 
(Es-Safflt, 75.-76.) On, takoder, kaze: I Nuha, kada jos prije zamoli, pa mu se 



73 



Nuh alejhi selam 



odazvasmo i spasismo njega i njegovu porodicu od velike nevolje. (EI-Enbija', 
76.) Allah ^, takoder, veil: "Gospodaru moj". rece on, "moj narod me u laz 
utjenije, pa presudi izmedu mene i njih, i spasi mene i vjemike koji su sa 
mnom!" (Es-Su'ara', 117.- 11 8.) Allah di, takoder, kaze: / on je Gospodara 
svoga zanwlio: "Ja sam pobijeden. pa pomozi!" (El-Kamer, 10.) 

On, takoder, veil: "Gospodaru moj", rece on, "pomozi mi, jer me u laz 
utjeruju! " (El-Mu'minun, 26.). 

On, takoder, kaze: */ oni su zbog svojih grijeha potopljeni, pa ce biti u 
vatru uvedeni, i mimo Allaha drugog pomagaca nece naci. * "Gospodaru moj", 
rece Nuh, "ne ostavi na Zemlji ni jednog nevjernika! *Jer ako ih ostavis, u 
zabludu ce Tvoje robove dovoditi, i samo ce grijesnike i nevjernike radatil" 
(Nuh, 25.-27,). 

Tako se protiv njih nagomilalo njihovo neyjerstvo, grijesi, nemoral i dova 
od strane njihova poslanika. 

Tada je Allah M naredio Nuhu ^&\ da pravi ogromnu ladu, tako veliku da 
joj nije bilo slicne ni prije ni poslije. 

Allah ^ tada Nuha upozorava da se, kada se ispuni Njegova odredba i 
zadesi ih Njegova kazna, koja zlikovce ne moze mimoici, kod Njega ponovo ne 
zaiaze za njih, jer Allah ^ je znao da bi se on, mozda, mogao sazaliti kada vidi 
kako ih patnja obuzima. Znajuci da nije isto slusati i giedati, Uzviseni kaze: a 
ne obracaj Mi se vise zbog nevjernika, oni ce biti potopljeni! (Hud, 37.) 

/ on je pravio ladu, i had god bi pored njega prolazile glavesine njegovog 
naroda izrugivale bi mu se. (Had, 38.), tj, mgale su mu se, vjemjuci da se nece 
desiti ono ciine im je zaprijetio. "Ako se vi rugate nama", govorioje on, "i ?ni 
cemo se rugati vama, kao sto se i vi rugate. " (Hud, 38.), tj. mi cemo se vama 
rugati i cuditi zbog vase ustrajnosti u nevjerovanju i tolikom inatu, zbog kojeg 
ce vas i zadesiti kazna. "I saznat cete kome ce doci ponizavajuca kazna i ko ce 
u vjecnoj patnji biti. " (HQd, 39.) 

Oni su na ovom svijetu bill poznati po otvorenom nevjerovanju i pretjeranoj 
tvrdoglavosti, a takvi ce biti i na buducem svijetu, jer ce i tada poricati da iin je 
poslanik uopce dosao. 

U torn smislu, Buharija navodi: "Pricao nam je Musa ibn Ismail, da je 
njemu pricao Abdulwahid ibn Zijad, a njemu A'mes, da je cuo od Ebu Saliha, a 
on od Ebu Se'ida, da je Boziji Poslanik ^i rekao: "Nuh SSBi i njegov narod ce 
doci, pa ce mu Allah ilfe reci: "Jesi li Im prenio?" "'Jesam, Gospodaru moj!", 
odgovorit ce on. Zatim ce Allah ^ pitati njegov narod: "Je li vam prenio?", oni 
ce reci: "Ne, nama nikakav vjerovjesnik nije dolazio!" Zatim ce Allah ^ pitati 
Nuha: "Koga imas za svjedoka?", a on ce odgovoriti: "Muhammeda i njegove 
sljedbenike", pa cemo mi tada posvjedociti da je on prenio."' 



' Hadis biljezi Buharija u svoni Sahihii 6Q/3/'i339/Fethti-l-Bar!; Ahmed ii svom Mitsnedu 3/32/ 
Haleb; Es-Sujuti u el-Feihii-l-kebir 3/415 i kaze da ga biljeze Ahmed, Buharija, Tirmizija i 
Nesaija. 



74 



7Vk/i alejhi selam 



tome govore rijeci Uzvisenog: / tako smo od vas stvorili pravednu 
zajednicu, da budete svjedoci protiv ostalih Ijudi, i da bi Poslanik bio protiv 
vassvjedok. (El-Bekare, 143.) 

Izraz weset u ovom ajetu znaci pravediiost. Dakle, ova zajednica ce, pored 
potvrde svoga istinitog i potvrdenog Poslanika, potvrditi da je Allah M uistinu 
poslao Nuha, da je i njemu objavio Istinu, da gaje s njom zaduzio, da ju je on 
prenio svom narodu kako najljepse i najpotpimije moze biti, te da nije nista 
propustio da im naredi sto ce im u vjeri koristiti, kao sto nista nije propustio sto 
bi im moglo stetiti, a da im nije zabranio i na to ih iipozorio. 

Tako su radili i svi dmgi poslanici. Stayise, on je svoj narod upozorio i na 
Mesiha-Dedzdzala, iako nije bilo nagovjestaja da ce se pojaviti u njihovo 
vrijeme, iz sazaljenja i samilosti prema njima. 

Buharija tako navodi: "Pricao nam je Abdan da je njemu pricao Abdullah, a 
on je cuo od Junusa, ovaj od Zuhrije, a on od Sahma, da je Ibn Omer rekao: 
"Boziji Poslanik ^jejednom prilikom stao pred svijet, zahvaho se Allahu kao 
sto treba, a zatim spomenuo Dedzdzala i rekao: - Ja vas, doista, upozoravam na 
njega. A nema ni jednog vjerovjesnika da svoj narod nije upozorio na njega. 
Nuh je svoj narod upozorio na njega. Ah, ja cu vam reci nesto o njemu, sto ni 
jedan vjerovjesnik nije rekao svome narodu: vi znate da je on corav, a znate i 
da Allah nije corav."' 

Ovaj hadis Buharija i Muslim prenose i sa drugim senedom: "Prenosi ga 
Sejban ibn Abdurrahman, od Jahjaa ibn Ebi Kesira, ovaj od Ebu Selemea ibn 
Abdurrahmana, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik ^ rekao: "Hocete li da 
vam kazem o Dedzdzalu ono sto ni jedan vjerovjesnik nije rekao svom narodu? 
Corav je i sa sobom ce imati primjer Dzemieta i Dzehennema, Ono za sta kaze 
da je Dzemiet, bice u stvari Dzehennem. Upozoravam vas na njega kao sto je 
Nuh upozoravao svoj narod."* (citat Buharije) 

Neki ucenjaci predasnjih generacija kazu: "Kada mu se Allah odazvao, 
naredio mu je da zasadi drvo, od kojeg ce kasnije napraviti ladu. Posadio gaje i 
cekao stotinu godina da naraste, a ondaje narednih stotinu godina obradivao to 
drvo." Drugi kazu da gaje obradivao cetrdeset godina. Allah najbolje zna! 

Muhammed ibn Ishak prenosi rijeci Sewrije: "To je bilo tikovo drvo. Drugi 
pak smatraju da je to bio bor, kako stoji i u Tewratu." 

Zatim Sewri dodaje: "Allah mu je naredio da ladu napravi osamdeset arsina 
dugu, da je zalije katranom spolja i iznutra, i da joj pramac napravi tako da 
bude kos, kako bi mogao sjeci talase." 

A Katade veli: "Ta lada je bila duga tri stotine, a siroka pedeset arsina. 
Ovako stoji i u Tewrahi, kako sam ja procitao." Hasan el-Basri kaze: "Ona je 
bila duga sest stotina, a siroka tri stotine arsina." 



' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 92/26/7127 Fethu-1-Bari; Es-Sujuti u eUFethu-i-kebir 
1/458 i kaze da ga biljeze Buharija, Muslim, Ebu Dawud i Tirmizija od Ibn Omera. 

" Hadis biljezi Muslim u svom Sahihu 52/20/109 i njegov je citat; Es-Sujuti u el-Fetku-l-kebir 
1/473 i kaze da ga biljeze Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, 



75 



Nuh alejhi selam 



Medutim, to se ne slaze sa onim sto se razumije iz rijeci Uzvisenog, u nasoj 
istinitoj Knjizv. po Jedan par, ukoliko je to direktni objekat u ovoj recenici. Ali, 
ako uzmemo da je to apozicija za rijec zewdzejni, a da je objekat ispusten u 
recenici, onda se iskazi slazu, Allah, opet, najbolje zna! 

Neki kazu, a prenosi se i od Ibn Abbasa da je rekao: "Prva ptica koja je usla 
bio je papagaj. Zadnja zivotinja koja je usla bio je magarac, a Iblis je usao 
drzeci se za njegov rep." 

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je moj otac, da je cue od Abdullaha ibn 
Saliha, a on od Lejsa, kome je pricao Hisam ibn Sa'd, daje cuo od Zejda ibn 
Eslema, a on od svoga oca, daje Poslanik ^ rekao: "Kada je Nuh ulacao u ladu 
od svake vrste po jedan par, Ijudi u ladi sii mu rekli: - Kako cemo biti sigami? - 
ili su rekli: - Kako ce stoka biti sigurna, kada imamo lava? Tada je Allah za 
iijega stvorio ogradu, i to je bila prva ogi'ada na Zemlji, Zatim su se Ijudi 
pozalili na misa: Ta mala stetocina ce nam unistiti hranu \ stvari! Tada je Allah 
nadahnuo lava da kihne, pa je iz njega izasia macka, pa se mis sakrio od nje." 

Ova predaja je mursel (predaja koja nije sasvim pouzdana, zato sto se u 
lancu prenosilaca ne navodi ashab). 

... svoju porodicu - osim onih za koje je vec receno - tj. osim onih protiv 
kojih je dova uslisana, koji nisu vjerovali. Jedan od njih je bio i njegov sin Jam, 
koji je takoder potopljen, o cemu ce jos biti govora. 

... ( one koji vjeniju, tj. ukrcaj u nju iz tvog naroda one koji vjeiaiju, a malo 
je onih i<oji su s njim vjerovali! (Hiid, 40.). Tako je bilo, iako je on medu njima 
dugo boravio i upomo ih pozivao, i danju i nocu, koristeci razlicite metode, cas 
ih zastrasujuci i prijeteci, a cas pobudujuci u njima zeiju i obecavajuci lijepe 
stvari. 

Ucenjaci se ne slazu po pitanju broja onih koji su sa njim bill u ladi. Tako 
Ibn Abbas kaze: "Bilo je osamdeset muskaraca, sa svojim zenama", a Ka'bu-1- 
Ahbar: "Bilo je ukupno sedamdeset dvije osobe." Po trecem misljenju, bilo ih 
je ukupno desetoro. 

Ima misljenja, da su to bili samo Nuh, njegova tri sina, i cetiri snahe, 
ukljucujuci i zenu njegova sina Jama, koji se izdvojio i udaljio, i nije kao ostah, 
posao putem spasa. Medutim, ovo misljenje je u suprotnosti sa tekstom ajeta, u 
kome stoji da se u nju pored njegove porodice, ukrcala i gnipa vjeraika koji su 
sa njim vjerovali: "... / spasi inene I vjernike koji su sa mnom!" (Es-Su'ara', 
118.) Postoji jos jedno misljenje, po kome ih je bilo samo sedmoro, Sto se tice 
Nuhove zene, ona mu je rodila sve sinove: Hama, Sama, Jafeta, Jama - kojeg 
ehli-kitabije nazivaju Kenan i koji je potopljen - i Abira. Nuhova zena je umrla 
prije potopa, a jedni kazu da je i ona potopljena sa ostalima, jer je, zbog svog 
nevjerstva, bila od onih kojima je kazna vec bila propisana. 

**A kod ehli-kitabija stoji daje i ona bila u ladi. U torn slucaju, moguceje 
da je postala nevjemica nakon toga, ili da joj je kazna odgodena do Sudnjeg 
dana. Medutim, ispravniji je prvi stav, zbog Nuhovih rijeci: "ne ostavi na 
Zemlji nijednog nevjemika!" (Huh., 26) 



I 



11 




Nuh alejhi selam 



Allah M veli: *Pa kada se smjestis ti i oni koji su sa tobom u ladu, red: 
"Hvala AUahu. Koji nas je spasio od naroda nasilnickog! " V red: 
"Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti si Onaj Koji to 
najbolje uinije. " (El-Mu'minun, 28.-29.) 

Dakle, naredio mu je da zahvali svom Gospodaru na ladi koju mu je dao, pa 
ga poinocu nje spasio i presudio izmedu njega i njegovog naroda i take ga 
zadovoljnim ucinio, za razliku od onih koji su mu se suprotstavljali i u laz ga 
utjerivali. 

Tako Allah -^ kaze: *Onaj kojije sva stvorenja stvorio i Koji vamje lade i 
deve dao, da na njima putujete, *da se koristite njihovim ledima. i da se sjetite 
blagodati svoga Gospodam, kada se popnete na njih i kazete: "Slavljen neka 
je Onaj Koji je dao da nam ovo shizi, mi to sami ne bi mogli postici. *I mi 
cemo se sigurno svome Gospodaru vratiti. " (Ez-Zuhmf, 12.-14.) 

Ovim je naredeno da se sa dovom pocinju svi poslovi - kako bi bill hairh i 
sa Bozijim blagoslovom se pohvahio zavrsili. Tako je Allah # Svom 
Poslaniku ^, kada je Hidzru cinio, rekao: / red: "Gospodaru moj, uvedi me 
kao iskrenog i izvedi me kao iskrenog, i podari mi od Sebe snagii koja ce mi 
pomocL " (El-Isra', 80.) 

Nuh ?;^ je poslusao ovo naredenje, i rekao: "Ukrcajte se u nju, u ime 
Allaha, neka plovi i neka pristane! Moj Gospodar, doista, prasta i milostivje. " 
(Hud, 41.), tj, neka ona sa AUahovim imenom i pocne, a i zavrsi plovidbu. 
"Moj Gospodar, doista, prasta i milostivje", ali pored toga sto On prasta i sto 
je Milostiv, On i zestoko kaznjava. Njegova kazna se ne moze otkloniti od 
zlikovaca, kao sto je pogodila stanovnike Zemlje koji nisu u Njega vjerovali i 
koji su drugog obozavali. 

Uzviseni Allah, zatim, kaze: I onaje zaplovila s njima na valovima velikim 
poput brda. (Had, 42.) Zato sto je Allah s neba spustio takvu kisu kakva na 
Zemlju nikada nije pala, niti ce vise ikada pasti. Lila je kao iz mjesina, Pored 
toga, On je naredio Zemlji, pa je voda kuljala sa svih strana, kako Allah M- 
veli: */ onje Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeden, pa pomozi!" *Pa 
smo nebeska vrata otvorili vodi koja je obilno lila, *i ucinili da iz Zemlje 
provru izvori, pa su se vode sastale, kako je bilo i odredeno. *A njega smo 
nosili na ladi, od dasaka i klinaca. " (El-Kamer, 10,-13.) 

Rijec dusur u ovom ajetu znaci: kiinci, ekseri, a koja je plovila pod Nasim 
nadzorom, znaci Mi smo je cuvali, pazili, motrili i nadgledali. To je bila 
nagrada za onog koje bio odbacen. (El-Kamer, 14.) 

Ibn Dzerir i jos neki kazu da se potop dogodio trinaestog augusta, po 
koptskom racunanju vremena.' 

Allah 'M, takoder, kaze: / Mi smo vas, kada je voda sve preplavila, na 
plovilu nosili, (El-Hakka, 11.), tj. na ladi, da bismo vam to ucinili poukom i da 
bi to zapamtilo uho kojepamti. (El-Hakka, 12.) 



Biljezi et-Taberi u svom Tarihu l/189/Mearif . 



78 



IVuh alejhi selam 



Jedan broj mufessira kaze; "Voda se tada podigla petnaest arsina iznad 
najvjsocije planine na Zemlji." Tako stoji i kod ehli-kitabija. Dmgi kazu da se 
podigla osamdeset arsina i da je poplavila cijelu Zemlju, uzduz i poprijeko, 
doline i nizine, brda, pustinje i pijesak, tako da na Zemlji nije ostalo zive duse, 
ni staro ni mlado. 

Imami Malik navodi misljenje Zejda ibn Eslema: "Ljudi su u to doba 
nastanjivali sve doline i brda." Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem' kaze: "Svaki 
djelic Zemlje u to doba imao je svoga vlasnika." Obadvije ove predaje navodi 
Ibn Ebi Hatira. 

■ ...a Nuh je zovnuo svoga sina, kojije bio podaleko: "Sinko moj, ulwcaj se s 
nama i nemoj biti s nevjernicima!" * "Sklonicu se ja na kakvo brdo", rekao je 
on, "koje ce me zastititi od vode. " A Nuhje rekao: "Nema danas nikoga ko ce 
Allahove odredbe biti posteden, osim onoga kome se On smiluje!" Talas ihje 
razdvojio i on hi potopljen. (Hud, 42.-43.) 

Ovdje se radi o Jamu, Semovom, Hamovom i Jafetovom bratu. Po drugom 
misljenju, ime mu je bilo Kenan. Bio je nevjemik, radio losa djela i nije 
ispovijedao vjeru svoga oca, pa je propao sa ostalim koji su propali. 

Tako je to bilo, a sa njegovim ocem su se spasili Ijudi koji mu nisu bili nista 
u rodu, aii su bili iste vjere i slijedili njegova oca. 

/ hi receno: "Zemljo, giitaj svoju vodu. a ti, nebo, prestani!" I povuce se 
voda i ispuni odredba, a lada pristade na El-Dzudijjii, i bi receno: "Daleko bio 
narod nevjernicki!" (Htld, 44.) 

Dakle, kada je sa stanovnicima Zemlje bilo zavrseno, i kada na njoj nije 
ostao niko ko bi obozavao nekog mimo All ah a M, Allah je Zemlji naredio da 
proguta svoju vodu, a nebu da stane, tj. da prestane Hti kisu. I povuce se voda, 
tj. smanji se u odnosu na ono kakva je bila. / ispuni odredba, tj. snaslo ih je 
ono sto je Allah jos prije znao i odredio, a to je da ce ih zadesiti kazna koja ih 
je zadesita. 

/ bi receno: "Daleko bio narod nevjernicki!" tj. oni su prokleti jezikom 
sudbine; neka su daleko od Allahove milosti i oprosta! 

tome Allah iS, takoder, kaze: Ah, oni su ga u laz uijerivali, pa smo njega 
i one koji su bili s njim u ladi spasili, a potopili one koji su poricali Nase 
dokaze. Oni su, doista, bili slijepi. (El-A'raf, 64.) 

Allah ife, takoder, kaze: Ali. oni su ga u laz utjerivali, pa smo Mi spasili 
njega i one koji su bill s njim u ladi i ucinili ih namjesnicima, a potopili one 
koji su Nase dokaze poricali! Pogledaj kako su zavrsili oni koji su bili 
opominjani! {Jtinus, 73.) 

Allah ^, takoder, veli: ... / pomogosmo ga protiv naroda koji je poricao 
Nase dokaze - oni su bili opaki Ijudi, pa smo ih sve potopili. (El-Enbija', 77.) 



' Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem ei-Adewi lunro 82. h.g. Vidjeti Takribu-t-Tehzib 1/480, 941.' 



79 



Nllh olejjii selum 



Allah ^, takoder, veil: *Pa smo spasili njega i one koji su bill sa njim na 
prepunoj ladi, *a zatun poiopili ostale. *Doista u tome ima pouke, all vecina njih 
nisu vjernicL *A tvoj Gospodarje, doista, Silan iMilostiv. (Es-Su'ara', 119.-122.) 

Allah iSi, takoder, kaze: Pa smo spasili njega i one koji su bill u ladi i 
licinilijepoiikom svjetovima. (El-'Ankebut, 15.) 

Allah Jfe, takoder, veli: ...azatimpotopili ostale. (Es-Saffat, 82.) 

Allah ^, takoder, veil: */ Mi smoje kao pouku ostavili, pa ima li ikoga ko 
ceje primiti? */ kakve su bile Moja kazna i Moje opomene!? *I Mi smo Kifr 'an 
olaksaU za shvacanje, pa ima li ikoga ko ce shvatiti? (El-Kamer, 15.-17.) 

Allah M, takoder, veli: */ oni su zbog svojih grijeha potopljeni, pa ce biti u 
vatfu uvedeni, i mimo Allaha drugog pomagaca nece naci. * "Gospodani moj", 
rece Huh, "ne ostavi na. Zemlji ni jednog nevjernika, jer ako ih ostavis, u 
zahhidu ce Tvoje robove dovoditi i samo ce grijesnike i nevjernike radati!" 
(Nuh, 25.-27.) 

Allah Jfe, kome pripada svaka hvala i svako dobro, je uslisao njegovu dovu, 
pa od nevjernika nije ostalo ni jedno oko koje ce treptati. 

Ebu Dza'fer ibn Dzerir i Muhammed ibn Ebu Hathii u svojim Tefsirima 
navode od Ja'kiiba ibn Muhammeda Ziihrije, a on od Kada Mewlaa AbduHaha 
ibn Ebi Rafi'a da je on cuo od Ibrahima ibn Abdurrahmana ibn Ebi Rebi'a, a 
on od Aise - majke pravovjemih, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Da se Allah 
smilovao ikom od Nuhovog naroda, smilovao bi se majci jednog djeteta!" 

Tekst hadisa u cjelosti glasi: "Nuh iStSi je ostao medu svojim narodom 
hiljadu godina - manje pedeset. On je posadio drvo koje je raslo sto gcdinr., pa 
je naraslo veliko i razgranalo se. Zatim ga je posjekao i poceo od njega praviti 
ladu. Neki Ijudi su prolazili pored njega i ismij avals mu se, govoreci: - Ti pravis 
ladu na kopnu, pa kako ce ona ploviti?, a on bi im odgovarao: - Znacete vi to. 

Kada ju je dovrsio i voda pocela naokolo plaviti, mati jednog djeteta se 
uplasila za dijete koje je jako voljela, pa ga je ponijela na jedno brdo, i popela 
se do njegove trecine. Kada je voda dosla do nje, sa djetetom se popela na vrh 
bida. Kada joj je voda dospjela do vrata, podigla je djete uvis, ali su se ipak 
obadvoje utopili. Da se Allah ikom od Nuhova naroda smilovao, smilovao bi se 
majci tog djeteta!"' 

Medutim, ovaj hadis je garib. Ipak Ka'bu-1-Ahbar, Mudzahid i jos neki 
prenose slicnu pricu. Bojim se da ovo nisu rijeci Poslanika ^ nego nekog 
ashaba (mewkuf), preuzete od nekog slicnog Ka'bu el-Ahbani. Allah najbolje 
zna. 

Uglavnom, Allah dS nije ni jednog nevjernika ostavio u zivotu. 

Pa kako onda neki mufessiri mogu tvrditi da je Awdz ibn Ink - Hi Ibn Inak - 
zivio prije Nuha, pa sve do vremena Musaa? Oni govore da je bio okorjeli 
nevjemik, silnik i inadzija. Zatim kazu da nije iz zakonitog braka, nego da ga je 



Biljezi Et-Taberi u svome Taribii 1/180/Mearif . 



80 



Nuh aiejhi xclain 



njegova majka, Ademova kcerka, rodila kao vanbracno dijete, Zatim kazu da je 
bio toliko visok, da je lovio ribu u morskim dubinama, a zatim je pekao na 
suncevoj ploci! Zatim kazu da je ismijavao Nuha u tadi, govoreci mu; "Sta se 
ovo desava s tobom?" Zatim, da je bio visok tri hiljade tri stotine trideset i tri 
arsina, i druge gluposti, koje zbog njihove neistinitosti i neispravnosti ne bismo 
ni navodili, da nisu navedene u mnogim tefsirskim djelima, historijama i 
Ijetopisima. Pored toga, one su u suprotiiosti sa zdravim razumom, a i sa 
izvorima Islama. 

Ako se ovo posmatra sa stanovista zdrava razuma postavlja se pitanje: 
Kako se moze prihvatiti da je Allah M iinistio Nuhovog sina zato sto nije 
vjerovao, iako mu je otac bio poslanik citavom narodu i voda svih vjemika, a 
nije unistio Awdza ibn Inka - ili Inaka, koji je bio jos gori i pokvareniji od 
njega, kako i sami navode?! 

I kako to da se Allah nije smilovao nikom od Nuhovog naroda, cak ni majci 
onog djeteta, pa ni samom djetetTJ, a smilovao se kopiletu, silniku, inadziji, 
zlocincu, okorjelom nevjerniloi i velikom sejtanu, kako sami navode?! 

Ako se to, pak, posmatra sa stanovista izvora Islama, vidjet cemo da Allah 
ii veli; A zatim potopili ostale. (Es-Su'ara', 119.) Takoder, On kaze: 
"Gospodaru moj", rece Nuh, "ne ostavi na Zemlji ni jednog nevjernika!" 
(Nuh, 26.) 

Zatim je njegova visina, koju oni navode, u suprotnosti s hadisom kojeg 
prenose Buharija i Muslim, a u kome stoji da je Poslanik ^ rekao: "Allah je 
stvorio Adema sezdeset arsina visokog, i od tada se Ijudi sve do sada 
smanjuju." 

Ovo su rijeci Istinitog, za koga je dokazano da samo istinu govori, i da je 
nepogrjesiv, jer ne govori po svom hiru: to su samo rijeci koje mu se 
objavljiiju. (En-Nedzm, 4.}, i koji kaze da se Ijudi sve do sada smanjuju. Tj. 
Ijudi su se neprestano smanjivali u visini od vremena Adema do dana kada je to 
Poslanik M rekao, pa sve do Sudnjeg dana. Prema tome, niko od Ademovih 
potomaka nije bio vislji od njega. 

Kako se preko ovog moze preci, a uzeti rijeci lazljivih nevjernika od ehli- 
kitabija, koji su od AUaha objav!jene knjige mijenjali, krivotvorili, tumacili po 
svom nahodenju {te 'vil), izbacivali i ubacivali kako im je odgovaralo, A sta tek 
niislis onome sto oni sami prenose ili sto im je povjereno, kad su takvi 
vjerolomnici i lasci, neka je na njih Allahovo prokletstvo sve do Sudnjeg dana! 
Ja mislim da je ova prica o Awdzu ibn Inaku samo jedna od izmisljotina 
njihovih otpadnika i zlikovaca, koji su bili neprijatelji poslanicima. A Allah iM 
najbolje zna! 

Zatim, Uzviseni Allah navodi Nuhovo zauzimanje kod Gospodara za svoga 
sina i njegovo raspitivanje u zelji da od Gospodara sazna i otkrije zbog cega 
mujepotopljen sin, 

Pitanje je ovako fonnulirano: "Obecao si mi da ces sa mnom spasiti i moju 
porodicu, a on je iz moje porodice, pa zasto je potopljen?" 



81 



Nuh alejhi selam 



Pa mu je odgovoreno: On nije iz tvoje porodice, tj. on nije od onih koje sam 
obecao spasiti jer. Mi smo ti rekli: i tvoju porodicu, osim onih o kojimaje sud 
vec donesen. (El-Mu'minun, 27.) On je jedan od onih kojima je vec bilo 
sudeno da ce zbog svoga nevjerstva biti potopljeni. I zato je bilo sudeno da se 
on izdvoji iz kruga vjemika, pa je potopljen sa svojim istomisljenicima - 
nevjemicima i nasilnicima. 

Zatira Allah ^3 kaze: / bi receno: "O Nuhu, pristani, sa selamom Nasim i 
blagoslovima tebi i narodima koji ce se izroditi od ovih koji su sa toboml A 
bice i naroda kojima cemo dati da uztvaju, a zatim ce ih Nasa bolna kazna 
stici. " (Hud, 48.) 

Kada se voda povukla sa Zemljine povrsine i kada je bilo ponovo moguce 
hodati po Zemlji i nastaniti se na njoj, Nuhu '^i je doslo naredenje da side sa 
lade, koja je, nakon duge plovidbe, pristala na vrh brda El-Dzudijj, a to je 
poznato brdo na Arabijskom poluotoku, sa selamom Nasim i blagoslovima, 
dakle, sidi i neka si spasen i blagoslovljen i ti, i narodi koji ce se posHje radati. 

Ovdje se misli na one koji ce biti njegovi direktni potomci, jer Allah je 
same Nuhu >^ dao poroda i nasljednika i nikom vise od vjemika koji su bill sa 
njim. Allah ^ kaze: / u zivotu ostavismo njegove potomke. (Es-Saffat, 77.) 

Tako svi Ijudi koji danas zive na Zemlji, bez obzira na rase, vode porijeklo 
od tri Nuhova sina: Sema, Hama i Jafeta. 

Imami Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdulwehhab, da je cue od Se'ida, a 
ovaj od Katadea, kome je pricao Hasan, a on je cuo od Semre, da je Poslanik M 
rekao: "Sem je predak Arapa, Ham Abesinaca a Jafet Bizantinaca."' 

Kadis slican ovom prenosi i Timiizi od Bisra ibn'Muaza el-Akdija, a on od 
Jezida ibn Zurej'a, ovaj od Se'ida ibn Ebi 'Arube, on od Katadea, on od 
Hasana, on od Semreta, a on od Poslanika ^. 

Sejh Ebu Omer ibn Abdulberr kaze da se slican hadis prenosi od Poslanika 
^ preko 'Imrana ibn Husejna, i dodaje: "Pod izrazom "Bizantinci", ovdje se 
misli na prve Bizantince, a to su Grci (Junan), koji vode porijeklo od Rumija 
ibn Lubtija ibn Junana ibn Jafeta ibn Nuha S®i." 

Zatira se prenosi od Ismaila ibn Ajasa, da je cuo od Jahjaa ibn Se'ida, a on 
od Se'ida ibn el-Musejjeba, daje on rekao: "Nuh je rodio trojicu: Sema, Jafeta 
i Hama, a svaki od njih je opet rodio troje. Tako je Sem rodio Arape, 
Perzijance i Bizantince, Jafet Turke, Slovene i Je'dzudz i Me'dzudz, a Ham 
Kopte, cmce i Berbere."^ 

Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar u svom Musnedu navodi: "Pricali su nam 
Ibrahim ibn Hani' i Ahmed ibn Husejn ibn Abbad Ebu Abbas, da je njiraa 
pricao Muhammed ibn Jezid ibn Sinan Rehawi, a njemu njegov otac, daje cuo 



' Hadis biljezi Ahmed u svome Musnedu 5/8/Haleb; Et-Taberi u svome Tarihu 1/209/Mearif; Es- 
Sujuti u ei-Fethti-l-kebini 2/150 i kaze biljezi ga Hakim u el-Mustedrehi; Hakim u Musnedu i 
Tinnizija od Semure, Biljezi ga Ibn Sad u et-Tabekalu-l-kubra 1/1/18/Et-Talirir. 

^ Hadis biljezi Ibn Sad u et-Tabekatu-l-kubra l/I/18/Et-Tahrir; Et-Taberi u svome Tarihu 
1/210 /Mearif; Es-Sujuti u el-Fethu-l-kebini 3/303, 



82 



Nuh alejhi sclum 



im 



ce 

sa 

je 
% 

je 
sa 



od Jahjaa ibn Se'ida, a ovaj od Se'ida ibn el-Musejjeba, a on od Ebu Hurejre, 
da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Nuh je rodio: Sema, Hama i Jafeta. Od Sema su 
nastali Arapi, Perzijanci i Bizantinci, i u njima je dobro. Jafetovi potomci su 
Je'dzudz i Me'dzudz, Turci i Sloveni, i u njima nema dobra. Hamovi potomci 
su Kopti, Berberi i cmci."' 

On, zatim, kaze: "Koliko je nama poznato, ove rijeci se vezuju za Poslanika ^ 
samo u ovoj predaji. Ona se prenosi samo od Muhammeda ibn Jezida ibn 
Sinana, a on od svog oca." Medutim, strucnjaci iz oblasti hadisa imaju 
prigovora na njega, i njegove rijeci ne smatraju pouzdanim. 

Ova predaja se prenosi i sa dmgim senedom - od Jahjaa ibn Se'ida 
(mursel), ali se ne vezuje za Vjerovjesnika ^ nego ispada da su to rijeci 
Se'ida. 

Ja na to dodajem da su od Se'ida sigumo prenesene rijeci koje navodi Ebu 
Omer: "Od Wehba ibn Munebbiha se prenosi slicna predaja." Allah najbolje 
zna! Jezid ibn Sinan Ebu Feruh Rehawi nije pouzdan, tako da se na njegove 
rijeci ne mozemo osloniti. 

Neki kazu da su ta tri Nuhova SJ^Si sina rodena tek nakon potopa, a da su mu 
prije toga rodeni Kenan, koji je potopljen i Abir, koji je umro prije potopa. 

Medutim, ispravno je da su ta tri sina bila s njim na ladi, zajedno sa svojim 
zenama i majkom. Tako stoji u Tewratu. Neki navode da je Ham imao odnos sa 
svojom zenom na ladi, pa ga je Nuh prokleo, rekavsi da mu plod sjemena bude 
ruzan, I tako mu se rodi sin, cmac, po imenu Kenan ibn Ham, predak cmaca. 
Dmgi pak kazu da je Ham vidio oca kako spava, dok rau je sramotni dio tijela 
bio otkriven. On ga nije htio pokriti, nego su to ucinila njegova braca. Zato ga 
je Nuh prokleo, rekavsi da mu se promijeni njegovo sjeme i da njegova djeca 
budu robovi potomcima njegove brace. 

Imami Ebu Dza'fer ibn Dzerir prenosi od Alijja ibn Zejda ibn Dzed'ana, a 
on od Jusufa ibn Mehrana, da je od Ibn Abbasa cuo, da je rekao; "Isaa, sina 
Merjeminog, su njegovi ucenici upitali: "Da li hi nam mogao prozivjeti nekoga 
koje bio u Nuhovoj ladi, pa da nam kaze nesto o njoj?" Nato je on sa njima 
otisao do jedne humke, uzeo saku zemlje i upitao ih: "Znate li sta je ovo?" Oni 
su odgovorili: "Allah i Njegov poslanik to najbolje znaju." On im je rekao: 
"Ovo je peta Hama, sina Nuhovog." Zatim je stapom udario zemlju i rekao: 
"Ustani, sa AUahovom dozvolom!" i jedan covjek je ustao otresajuci prasinu sa 
glave na kojoj je bila sijeda kosa. Isa 3^ ga je upitao: "Jesi li takav umro?" 
"Ne", odgovorio je on, "umro sam mlad, nego sam mislio daje ovo Sudnji dan, 
pa sam zato osijedio." 

Isa ^m mu je, zatim, rekao: "Pricaj nam o Nuhovoj ladi!" Rekao je: "Bila je 
hiljadu i dvije stotine arsina duga, a sest stotina siroka, Imala je tri sprata: jedan 
za zivotinje i zvijeri, drugi za Ijude i treci za ptice. Kada se namnozio izmet od 
zivotinja, Allah ^ je nadahnuo Nuba n^\ da dodime rep od slona. Kada je to 



Prethodni izvori. 



83 



Nuh alejhi selam 



uradto, iz njega su se pojavili krmak i kxmaca, koji su poceli jesti izmet. A kada 
je mis svojim zubima poceo busiti ladu, Allah M je nadahnuo Nuha ;KS5 da 
dotakne lava izmedu ociju. Kad je to uradio, iz njegove nozdrve izasli su 
macak i macka, pa potjerali misa." Isa >i^i ga je zatim upitao: "Kako je Nuh ^i 
znao da je sve potopljeno?" a on mil odgovorio: "Poslao je gavrana da ga o 
tome obavijesti, pa je gavran nasao jedan les i spustio se na njega, pa ga je orl 
prokleo strahom. Zato gavran ne zivi u blizini kuca. Zatim je poslao goluba, 
koji se vratio noseci masHnovo lisce u kljunu i blato na nozi. Tako je on saznao 
da je sve potopljeno, pa mu je stavio zelenu ogrlicu, koja se vidi na njegovom 
vratu, i ucinio mu dovu da bude druzeljubiv i u sigumosti. Zato gokibovi zive u 
blizini kuca." Zatim su upitali: "Boziji poslanice, zar ga necemo odvesti nasim 
kucama, pa da sjedi sa nama i da nam prica?" On im je odgovorio: "Kako ce ici 
sa vama neko ko vise nema nafake?" Zatim mu je rekao: "Vrati se, sa 
Allahovom dozvolom!", pa je ponovo postao zemlja."' Ovo je vrlo slaba 
predaja (garib dzidden). 

Alba' ibn Alimer prenosi od Ikrime, da je Ibn Abbas, rekao: "Sa Nuhom u 
ladi je bilo osamdeset Ijudi sa svojim porodicama. U ladi su proveli sto pedeset 
dana. Allah iSi je usmjerio ladu prema Mekki, pa je ona kixizila oko Ka'be 
fietrdeset dana, a zatim juje usmjerio prema EI-Dzudijju, gdje je pristala. Tada 
je Nuh ;^i poslao gavrana da ga obavijesti sta se desava na Zemlji pa je nasao 
jedan les na kome se zadrzao. Zatim je poslao goluba, koji mu je donio 
maslinovo lisce, i dosao sa nogama uprljanim zemljom, Tako je Nuh shvatio da 
se voda povukla, pa se iskrcao u podnozju E!-Dzudijja, izgradio jedno selo i 
nazvao ga Semanin (Osamdeset), Jednog dana su osvanuli govoreci osamdeset 
jezika, medu kojima je bio i arapski. Posto jedni druge medusobno nisu 
razumijevali, Nuh ?^i im je prevodio." 

Katade i jos neki kazu: "Oni su se ukrcali u ladu desetog redzeba. Plovili su 
sto pedeset dana, i u njoj ostali mjesec dana, kada je pristala na El-Dzudijj. Iz 
lade su izash desetog dana mjeseca muharrema." 

Ibn Dzerir navodi rijeci Poslanika M koje ovo potvrduju, i u kojima stoji da 
su oni taj dan postili (merfli'). 

Imami Ahmed navodi: "Pricao nam je Ebu Dza'fer, a njemu Abdussamed 
ibn Habib el-Ezdi da je cuo od svoga oca Habiba ibn Abdullaha, a on od Sibla 
da je Ebu Hurejre rekao: "Poslanik ^ je jednom prilikom prosao pored nekih 
jevreja, koji su postili Jevmi "asuru (deseti dan muharrema), pa ih je upitao: 
"Zasto danas postite?" Oni su odgovorili: "Na danasnji dan je Allah spasio 
Musaa i sinove Israilove od potopa, a potopio faraona. Na danasnji dan lada je 
pristala na El-Dzudijj, Nuh S^i i Musa ^1 su postili ovaj dan iz zahvainosti 
Allahu," Na to je Poslanik M rekao: "Ja sam blizi Musau od vas, pa mi je i 
prece postiti ovaj dan, nego vama." Zatim je naredio ashabima da poste,^ pa 



' Ovu predaju biljezi Et-Taberi u svome TariJm 1/181, 182/Meanf , 
^ Hadis biljezi Ahmed u svome Musnedu 2/359, 360, 



84 



Nuh alejhi selam 



kaze: "Ko je od vas jutros zapostio neka post dovrsi, a ko nije, neka posti 
ostatak dana!"' Ovaj hadis ima potvrdu i u Buharijinom Sahibu u nesto 
drugacijoj verziji, u kojoj se ne spominje Nuh >iKS». A Allah najbolje zna! 

Mnoge neznalice tvrde da su oni tada pojeh ostatke hrane, da su skupih sve 
zitarice koje su im ostale, toga dana ih istucah, te da su svoje oci podvukh 
surmom da bi ojacali vid koji im je oslabio kada su ugledali svjetlost dana 
nakon boravka u tami lade, Medutim, nista od ovog nije pouzdano. Tacno je da 
tome govore pojedine jevrejske predaje, ali se na to ne moze osloniti, niti za 
tim povoditi. Allah, opet, najbolje zna! 

Muhammed ibn Ishak kaze; "Kada je Allah M htio prekinuti taj potop, 
poslao je vjetar na povrsinu Zennlje, pa se voda umirila, i presahll su njeni 
izvori na Zemlji. Voda se pocela smanjivati, povlaciti i uranjati u Zemlju. Lada 
je prema U'rdnji sljedbenika Tewrata pristala na El-Dzudijj desete noci sedmog 
mjeseca, a vrhovi brda su se ukazah prvog dana desetog mjeseca. Kada je 
nakon toga, proslo cetrdeset dana, Nuh je otvorio okno na ladi koje je sam 
napravio, i kroz njega pustio gavrana da mu izvidi situaciju sa vodom, ali se on 
nije vratio. Zatim je poslao goluba, koji nije mogao pronaci suho mjesta gdje bi 
se spustio, pa se vratio, 

Nuh je ispmzio luku prema golubu, ulivatio ga i unlo unutra, Kadaje proslo jos 
sedam dana, ponovo je poslao goluba, koji se nije vratio odmah, nego tek navece. 
U kljunu je nosio maslinovo Usee, pa je Nuh tako shvatio da se voda smanjila. 

Nakon sljedecih sedam dana, on je ponovo pustio goluba koji se nikako nije 
vratio. Tako je Nuh Sffli saznao da se povrsina Zemlje ukazala. Kada se 
napunila godina dana otkako je Allah naredio potop do dana kadaje Nuh pustio 
goluba i nastupio prvi dan druge godine, ukazala se povrsina Zemlje, pojavilo 
kopno i Nuh jfeSl uklonio prekrivac s lade. 

Ovo sto navodi Ibn Ishak je po sadrzaju potpuno isto kao i tekst Tewrata, 
kojijekod ehli-kitabija. 

Ibn Ishak zatim kaze: "Dvadeset seste noci drugog mjeseca dmge godine, bi 
receno: "O Ntihii, pristani. sa selamom Nasim i blagosJovima tebi i narodima koji 
ce se izroditi od ovih koji su sa tobom! A bice i naroda koji ma cemo dati da 
uzivaju, a zatim ce ih Nasa bolna kazna stici. " (Hud, 48.) 

**Ehli-kitabije navode da je Allah rekao Nuhu ^l: "Izadi iz lade sa svojom 
zenom, sinovima, snahama, i sa svim zivotinjama koje su na ladi - neka rastu i 
neka se mnoze na Zemlji!" 

Kada su izasli. Null fia« je zrtvenik Allahu ^ uzeo od svih dozvoljenih zivotinja 
i od svih dozvoijenih ptica i zaklao ih kao kurban Allahu ife. Allah mu je tada 
obecao da vise nikada nece dati potop stanovnicima na Zemlji i kao znak sjecanja 

Ovo je dio hadisa ciji je sened izbrisan i on nema nikakve veze sa prethodnim hadisom koji 
se, takoder, prenosi od Ebu Hurejre, a njegov pocetak je: "Poslanik ^ je postio Jevmi asLini,..pa 
do kraja hadisa." Biljeii Ahmed u svome Musnedu 5/359/HaIeb; navodi se u Serhu meani-l- 
asari od Tahawije 2/75/Egipt. 



85 



Nuh alejhi selam 



na to obecanje, dao dugu u oblacima. Od Ibn Abbasa se prenosi da je za dugu 
rekao da je ona zastita od potopa. Neki kazu: "U tome ima simbolike jer je to 
luk bez tetive", tj. da ovi oblaci nece napraviti potop poput onog prvog. 

Neke neznalice iz Perzije i Indije negiraju da se potop uopce dogodio, dok 
neki od njih kazu: "Potop se desio u Babilonu, ali do nas nije stigao. Mi 
nasljedujemo vlast s oca na sina sve od Komursa - misle na Aderaa - do 
danasnjeg vremena." To govore manihejci, vatropoklonici i sejtanovi sljedbenici. 
Ovo su njihove mudrolije, otvoreno nevjerstvo, totalno neznanje, oho lost i 
nijekanje Gospodara Zemlje i nebesa. 

Pripadnici vjera koji prihvacaju objavu preko Bozijih poslanika i naslijedeno 
znanje iz minulih vremena, jednoglasno vjeruju da se potop zaista dogodio, da 
je zahvatio citavu Zemlju i da Allah nije ni jednog nevjemika tada ostavio.u 
zivotu, usUsavajuci dovu Svoga bezgrijesnog i cvrstog poslanika i izvrsavajuci 
vec ranije propisanu sudbinu. 

Nesto o samom Nuhu 3^ 

Uzviseni Allah kaze: Onje, doista, bio zahvalni rob. (El-Isra', 3.) Kaze se 
da je on zahvaljivao Allahu na jelu, picu, odjeci i uopce na svim stvarima. 

Imam Ahmed kaze: "Pricao nam je Ebu Usame, daje njemu pricao Zekerijja 
ibn Ebi Za'ide, daje cuo od Se'ida ibn Ebi Burde, a on od Enesa ibn Malika, 
da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Doista je Allah zadovoljan sa robom koji pojede 
zalogaj pa Mu na njemu zahvali, ill nesto popije pa Mu na tome zahvali."' 

Ovaj hadis preko Ebu Usame navode i Muslim, Tinnizija i Nesaija. U 
svakom slucaju, jasno je da je zahvalan onaj ko izvrsava sve obaveze: srcem, 
rijecima i djelima, jer zahvalnost podrazumijeva to sve, kako pjesnik kaze: 

Tri vam moje blagodati koriste. 

Ruka.jezik i srce skriveno. 

Post Nuha im 

Ibn Madze u "Poglavlju o postu Nuha ^i" kaze: "Pricao nam je Sehl ibn 
Ebi Sehl, daje njemu pricao Se'id ibn Ebi Merjem, daje on cuo od Ibn Luhej'a 
a on od Dza'fera ibn Rebi'e, ovaj od Ebu Firasa, a on od Abdullaha ibn Amra 
da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Nuh je postio cijelo vrijeme, osira na dane 
Ramazanskog i Kurbanskog bajrama."" 

Ibn Madze ovaj hadis prenosi i preko Abdullaha ibn Luhej'a, sa istira 
senedom i istim tekstom. 



' Hadis biljezi Muslim u svome Sahihu 48/89; Tirmizija u svome Sunenu 23/18 i Ahmed u 
svomeA/w5Me^K 3/100, 117/Haleb. 

^ Bilje2i ga Ibn Madze u svome Sunenu 1 /524. Kaze el-Busajri u Ez-Zewaid: "Ovaj sened je 
da'if zbog slabosti Ebu Luhej'a" - takoder ga biljezi Albani u Silsiletu-l-ehadisi-d-da' ife 4/459 
/El-mektebu-1-IsIamijj . 



86 



Nuh alejhi selam 





A Taberanija navodi: "Pricao nam je Ebu Zinb Ruh ibn Ferdz, da je njemu 
pricao Omer ibn Halid el-Harani, a njemu Ibn Lubej', da je cuo od Ebu Katade, 
a on od Jezida ibn Rebbaha Ebu Firasa, a on od Abdullaha ibn Amra koji kaze 
da je cuo Bozijeg Poslanika m da kaze: "Nuh je postio cijelo vrijeme, osim na 
dane Ramazanskog i Kurbanskog bajrama. Dawud je dan postio a dan mrsio. 
Ibrahim je postio tri dana u svakom mjesecu, pored toga neko vrijeme bi postio 
a neko mrsio." 

Nuhov a^l hadzdz 

Hafiz Ebu Ja'la kaze: "Pricao nam je Sufjan ibn Weki' da mu je pricao 
njegov otac, a on cuo od Zem'ata - tj. Ibn Ebi Sahha - a ovaj od Seleme ibn 
Wehrama, da je Ikrime cuo da je Ibn Abbas rekao: "Boziji Poslanik m je 
obavljajuci hadzdz, kadaje dosao u dohnu Usfan, upitao; - Ebu Bekre, koja je 
ovo doHna? On mu je odgovorio: - Ovo je dolina Usfan, a Poslanik ^ je na to 
rekao: - Ovuda su prolazili Nuh, Hud i Ibrahim na mladim devama koje su 
imale ulare izradene od vlakana, a na njima su i gomji i donji ogrtaci bih od 
sukna. Tako su oni hodocastili Ka'bu." Ovaj hadis je garib.' 

Nuhova ^i oporuka sinu 

Imami Ahmed kaze: "Pricao nam je Sulejman ibn Harb, da je njemu pricao 
Hammad ibn Zejd, a on cuo od Sak'aba ibn Zuhejra, ovaj od Zejda ibn Eslema 
- Hammad kaze da misli da je Zejd cue od Ata'a ibn Jesara, a on da je Abdullah 
ibn Amr rekao: "Bili smo sa Bozijim Poslanikom ^, kada se pojavio neki beduin 
koji je na sebi imao putnicko dzubbe, zakopcano brokatorn, pa je Poslanik ^ 
rekao: - Ovaj covjek je ponizio ugledne Ijude - ili je rekao: - Zeh poniziti ugledne 
Ijude, a uzvisio neugledne. Boziji Poslanik ^je zatim prikupio uzase svoje dzubbe 
i rekao mu: - Zar takvu odjecu ne nosi onaj ko ne razmislja?! Poslanik ^ je 
zarim rekao: - Kada je Bozijem poslaniku Nuhu ?^i dosao smrtni cas, rekao je 
svome sinu: - Oporucujem ti sljedece: Naredujem ti dvije stvari, a zabranjujem 
ti druge dvije. Naredujem ti La ilahe illellah, jer kada bi se sedam nebesa i 
sedam zemalja stavili na jednu stranu, a La ilahe illellah na drugu, druga strana 
sa La ilahe illellah bi prevagnula, i kad bi sedam nebesa i sedam zemalja bile 
karike raskinutog lanca rijeci: La ilahe illellah i subhanallahi we bi hamdihi 
(nema boga sem AUaha i neka je Allah slavljen i hvaljen) bi ih povezale, jer 
one povezuju sve stvari i zahvaljujuci njima sva stvorenja dobijaju nafaku. A 
zabranjujem ti sirk (obozavanje bilo koga sem Allaha) i oholost! 

Abdullah zatim nastavlja: "Ja ili neko drugi je upitao: - Boziji Poslanice, 
sirk nam je poznat, ali sta je oholost? Je H to kada neko od nas ima lijepu 
obucu, sa lijepim remenovima? - Nije, odgovorio je. Ovaj je ponovo upitao: - 



' Biljezi Ibn el-Dzewzi u svojoj knjizi Mesini-l-garamu-s-sakin ila esrefi-l-emakin, od Urwe 
ibn Zubejra da je Nuh >m obavio hadzdz prije potopa. Vidi: Subulu-l-huda ve-r-reSacI od Saliha 



1/243 sa korekturom di. Mustafe Abduiwahida. U vezi s ovim postoje i druge predaje. 



87 



Null alejhi selam 



Je li to kada neko iraa lijep ogrtac, pa ga nosi? - Nije, odgovorio je. Ovaj je 
opet upitao: - Je H to kada neko ima jahacu zivotinju, pa je jase? - Nije, 
odgovorio je on. Ovaj je opet upitao: - Je li to kada neko ima dosta prijatelja, 
pa se oni diiize sa njim? - Nije, odgovorio je on. Zatim sam ja, ili je neko dmgi, 
upitao; "Boziji Poslanice, pa sta je oholost?", a on odgovorio: - Odbijati istinu i 
oraalovazavati Ijude." Ovo je sahih hadis, ali ga oni ne navode.' 

Ebu-1-Kasim Taberani ga navodi od Abdurrahima ibn Sulejmana, a on od 
Muhammeda ibn Ishaka, on od Amra ibn Dinara, a on od Abdiillaha ibn Amra, 
daje Boziji Poslanik ^ rekao; "Nub je oporucio svome sinu: - Oporucujem ti 
dva svojstva i zabranjujem ti dmga dva..." i zatim citira hadis do kraja. 

I Ebu Bekr el-Bezzar navodi ovaj hadis od Ibrahima ibn Se'ida, on od Ebu 
Muawije Darira, a ovaj od Muhammeda ibn Ishaka, da ga je cuo od Amra ibn 
Dinara, a on od AbduUaha ibn Omera ibn el-Hattaba, a on od Poslanika %. 
Medutim, citao je da ovaj hadis od Poslanika #: prenosi i Abdullah ibn Amr ibn 
el-'As, kako navode Ahmed i Taberanija. Allah, opet, najbolje zna! 

**EhU-kitabije tvrde daje Nuh ^i imao sest stotina godina kada se ukrcao 
u ladu, 

Ibn Abbas ima slicno misljenje, koje smo vec naveli. On jos dodaje; "Onje 
nakon toga zivio jos tri stotine i pedeset godina." Medutim, toje diskiitabilno, 
jer, ukoliko se to ne slaze sa kur'anskim tekstom, onda je sigurno pogresno. Iz 
Kur'ana se razumije da je Nuh Wk u svom narodu, od primanja poslanstva do 
potopa, boravio hiljadu manje pedeset godina i da ih je zadesio potop dok su 
nepravdu cinili. Koliko je zivio nakon toga, to samo Allah zna. 

Ako je vjerodostojno to sto se prenosi od Ibn Abbasa - da je postao 
poslanik kada je imao cetiri stotine i osamdeset godina i da je nakon potopa 
zivio tri stotine i pedeset godina, u tom slucaju ispada daje zivio hiljadu sedam 
stotina osamdeset godina, 

Sto se tice Nuhovog ms, mezara, Ibn Dzerir i Erzeki od Abdurrahmana ibn 
Sabita, ili nekog drugog tabi'ina navode mursel predaju, po kojoj je njegov 
mezar kod Ka'be. 

Taj stav je jaci i vjerodostojniji od onog kojeg zastupaju mnogi ucenjaci 
kasnijih generacija, po kojem je njegov mezar u mjestu El-Bika', koje se danas 
zove Kereku Nuh. Kako oni navode, m je i dzamija izgradena radi toga. Allah 
najbolje zna! 



Hadis sahih, biljezi ga Ahmed u svomt Musnedu 2/196/170, 225/Haieb; El-Bejheki u El-Esma' 
79; El-Hejsemj li Medzmeii-z-Zewaid 4/220 i kaze: "Slieno biljeze Ahmed i Taberanija " 
Hejsemi dodaje ii svojoj predaji: "Oporucujem ti "tesbih" (slavljenje) jer je to ibadet svih 
stvorenja i "tekbir" (velicanje)." Biljezi ga EhBezzar u hadisu od Ibn Omera, i prenosioci kod 
Ahmeda su pouzdani (sikat). Biljezi ga Buharija 2/251/548. 



88 



Hud alejhi selam 



KAZIVANJE O HUDU m\ 



On je Hud, sin Saleha, a on je sin Arfahsaza, a on opet sin Sema, sina 
Nuhova 33. Po drugom misljenju Hud se zvao Abir sin Salehov, a 
on je sin Arfahsaza, a on sin Sema, koji je sin Nuha \my Po trecem 
misljenju Hud je sin AbduUahov, a on je sin Rebah Dzamdov, a on je sin 
Adov, a on je sin Awsov, a on je sin Iremov, a on je sin Semov, koji je sin 
Nuhov S^l. Ovo navodi Ibn Dzerir. 

On je bio iz plemena koje se zvalo Ad ibn Aws ibn Sem ibn Nuh. To su bili 
Arapi koji su stanovali u pjeskovitim brdima El-AJikaf, u Jemenu, izmedu 
Omana i Hadremewta, na prostoru koji je gledao prema mom, a koji se zove 
Es-§ihr. Dolina koju su nastanjivali, zvala se Megis. 

Najcesce su stanovali u satorima sa velikim stubovima, kao sto kaze Allah M: 
*Zar ne znas sta je tvoj Gospodar it radio sa Adorn, *Iremom, sa velikim 
stubovima? (El-Fedzr, 6.-7.). Ovdje se misH na Iremov Ad, takozvani Prvi Ad. 
Dmgi Ad je bio kasnije i o njemu cemo govoriti na drugom mjestu. Prvi Ad je 
Ad *Iremov, sa velikim stubovima, *kakvi ni ujednoj zemlji nisii bili stvoreni. 
(El-Fedzr, 7.-8.) Ovdje se, po jednima, misli na narod, a po drugima na 
stubove. Medutim, ispravno je prvo misljenje, kako smo objasnili u 
nasem Tefsiru. 

Oni koji tvrde da rijec Irem oznacava grad, po nekim u Siriji, po drugim 
u Jemenu, po trecim u Hidzazu, a po nekima na nekom cetvrtom mjestu, 
grijese i govore nesto za sto nemaju nikakva dokaza, argumenta niti 
potvrde, 

Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Zeixa navodi jedan dugi had is o 
vjerovjesnicima i poslanicima, u kome stoji: "Od njih su cetvorica Arapi: Hud, 
Salih, §uajb i tvoj Poslanik, Ebu Zerre." 

Po jednom misljenju Hud ^m^ je prvi koji je govorio arapskim jezikom. 
Wehb ibn Munebbih, pak, smatra da je to bio njegov otac. Neki drugi kazu da 
je to bio Nuh. Ima misljenja da je to bio Adem a^i, sto je i najvjerovatnije. 
Pored ovoga, postoje i druga misljenja. Allah najbolje zna sta je tacno. 

Za Arape koji su bili prije Ismaila mA se kaze da su cistokrvni Arapi. To su 
mnoga plemena u koja spadaju i Ad, Semud, Dzurhum, Tasm, Dzedis, Emim, 
Medjen, Imlak, Dzasim, Kahtan, Benu Jaktan i druga. 



90 



Hud alejhi selam 



I 

1 
n 
n 



a 



U 



§to se tice arabiziranih Arapa, to su potomci Ismaiia, sina Ibrahima el- 
Halila ■^\. Ismail, sin Ibrahimov - neka je na obadvojicu mir i spas - je bio prvi 
koji je govorio cisti, knjizevni arapski jezik. Naucio ga je od plemena 
Dzurhum, koje se nastanilo u blizini Ka'be, gdje je vec bila njegova majka. O 
tome ce, ako Bog da, biti vise govora na drugom mjestu, a ovdje cemo same 
napomenuti da ga je Allah tome poducio kako hi mogao razumljivim jezikom 
objasnjavati, Muhammed MJQ, takoder, govorio tim jezikom. 

U svakom slucaju. Ad - tj. Prvi Ad - je bio prvi narod koji je nakon potopa 
poceo obozavati kipove. Imali su tri kipa: Samda, Samuda i Hirra. 

Allah im je kao poslanika poslao jedriog od njih - Huda im, koji ih je 
pozivao AUahu. O tome Uzviseni Allah u suri El-A'r5f, nakon kazivanja o 
Nuhovom narodu i njegovoj sudbini, kaze: *A Adu poslasmo njihova brata 
Huda. "O narode moj", govorio je on, "Allaha obozavajte, vi drugog boga 
sem njega nemate, pa zar se ne bojite?" *Glavesine iz njegova naroda, koje 
nisu vjerovaie, odgovarale su: "Mi, zaista smatramo da si ti neznalica i mi 
mislimo da si ti lazljivac." *"0 narode moj", govorio je on, "nisam ja 
neznalica, nego sam ja poslanik Gospodara svjetova. *Ja vam prenosim 
poslanice svoga Gospodara i ja sam vam pouzdan savjetnik. *Zar vam je 
cudno sto vam dolazi uputa od vaseg Gospodara preko jednog covjeka od vas, 
da vas opominje? Sjetite se kada vasje On ucinio nasljednicima nakon Nuhova 
naroda i dao vam krupniji rast, zato se sjecajte Allahovih blagodati, kako biste 
uspjeli!" *Oni su govorili: "Zar si nam dosao zato da samo Allaha 
obozavamo, a da osiavimo ono sto su nasi preci obozavali? Daj nam to cime 
nam prijetis. ako istinu govoris!" *Onje govorio: "Na vasje vec pala kazna i 
srdzba vaseg Gospodara. Zar se vi sa mnom prepirete o nekakvim 
imenima kojima ste ih vi i vasi preci nazivali, a o kojima Allah nikakav dokaz 
nije objavio? Zato pricekajte, a i ja cu s vama cekati!" *I Mi smo iz milosti 
Nase spasili njega i one koji su bili s njim, a do posljednjeg unistili one koji su 
poricali Nase dokaze i koji nisu vjerovali. (El-A'raf, 65.-72.) 

U suri Hud, Allah 0j, nakon kazivanja price o Nuhu, kaze: *A Adu 
poslasmo njihovog brata Huda. "O narode moj", govorio je on, "Allaha 
obozavajte!, vi drugog boga sem Njega nemate. Ta vi samo izmisljate. *0 
narode moj. ja od vas za ovo ne trazim nikakvu nagradu. Moj a nagrada je 
samo kod Onega koji meje stvorio. pa zar ne shvacate? *0 narode moj, trazite 
oprost od svoga Gospodara i pokajte Mu se, pa ce vam On slati obilnu kisu i 
dace vam da budetejos snazniji nego sto ste sada, i ne odlazite kao zlikovci!" 
*"0 Hude", govorili su oni, "nisi nam donio nikakav dokaz, i mi necemo 
napiistiti nase bogove na tvoju rijec i mi ti ne vjerujemo. *Mi samo kazemo da 
te je neki nas bog zlom pogodio. " "Ja uzimam Allaha za svjedoka", rece on, 
"a i vi posvjedocite da ja nemam nista s tim sto vi druge obozavate *mimo 
Njega; i zato svi zajedno protiv mene kakvu varku smislite i nimalo mi vremena 
ne dajte! *Ja se oslanjam na Allaha, moga i vaseg Gospodara! Nema ni jednog 
zivog bica a da nije u Njegovoj vlasti. Moj Gospodar zaista pravedno postupa. 
*A ako se vi okrenete, pa ja sam vam. vec prenio ono sto vam je po meni 



91 



Hud aiejhi selam 



poslano. Moj Gospodar ce neki drugi narod umjesto vas doves ti. i vi Mu 
nimalo necete moci nauditl Doista moj Gospodar nad svakom stvari bdije. " */ 
kadaje dosla Nasa odredba, Mi smo, miloscu Nasom, Huda i one koji su s njim 
vjerovali spasiU i kazne ih zestoke postedjeli. *Eto, to je Ad, oni su dokaze 
svoga Gospodara poricali, bili neposhisni Njegovim poslanicima i sUjedili 
svakog stlnika, inadziju. *Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a i na 
Sudnjem danu ce ih praliti. Doista Ad nije vjerovao u svoga Gospodara. 
Daleko nekaje Ad, narod Hudov! (Hud, 50.-60.) 

U sun El-Mu'minun, Allah M, nakon kazivanja o Nuhovom narodu, veli: 
*Zatim smo nakon njih stvorili generaciju drugih. *i poslali im jednog od njih 
kao poslanika: "AUaha obozavajte, vi nemate drugog boga sem Njega, zarse ne 
bojite? " *Ali su glavesine iz njegovog naroda. koje nisu vjerovale i koje su 
poricale susret na onom svijetu i kojima smo dali raskos na ovom svijetu, 
govorile: "Ovoje samojedan covjek kao i vi; jede ono sto i vijedete i pije ono 
sto i vi pijete; *i ako se pokorite covjeku koji je kao i vi, sigurno cete bili 
gubitnici. *Zar vania on da prijeti da cete, posto pomrete i zemlja i kosti 
postanete, doista biti prozivljeni? *Daleko je, daleko to cime vam se prijeti! 
*Postoji samo zivot na ovom svijetu, mi umiremo i zivimo, i prozivljeni necemo 
biti. *Onje samojedan covjek koji o Allahu iznosi lazi, i mi mu ne vjerujemo. " 
* "Gojipodaru moj". rece on, "pomozi mi, jer me u laz utjeruju! " * "Uskoro ce se 
oni pokajatil", odgovori On. *Injihje s pravom pogodio strasan glas, pa smo ih 
kao naiws rijecni ucinili. Daleko bio narod nasilnicki! (El-Mu'minQn, 31.-41.) 

U suri Es-§u'ara', Allah ^, nakon kazivanja o Nuhovom narodu, veH: '^Ad 
je poricao poslanike. *Kada im je njihov brat Hud rekao: "Zar se ne bojite? 
*Ja sam vam poslanik pouzdani. *pa se bojte AUaha i pokorni mi budite! *Ja 
od vas za to nikaki'u nagradu ne trazim, moj a nagradaje samo kod Gospodara 
svjetova. *Zar na svakoj uzvisici palate zidate, da biste druge ismij avail, *i 
podizete utvrde kao da cete vjecno zivjeti, *a kada silu provodite, provoditeje 
kao silnici? *Pa bojte se AUaha i budite mi poslusnil * Bojte se Onoga koji vam 
je dao ono sto znate: *dao vam je stoku, i sinove, *i basce i izvore. *Ja se, 
doista, za vas bojim patnje Velikog dana!" *Oni rekose: "Noma je svejedno, 
savjetovao ti Hi ne savjetovao, *ovako su vjerovali i drevni narodi */ mi 
necemo biti kaznjeni!" *Tako su ga u laz utjerivali, pa smo ih unistili. U tome, 
doista, imapouke, all vecina ih nisu bili vjernici, *a tvoj Gospodar je doista 
Silan i Milostiv (Es- Su ' ara ' , 1 23 . - 1 40 . ) 

U suri Fussilet, Allah ^ veli; *Sto se tice Ada, oni su se na Zemlji, bez 
ikakva osnova bili uzohoUli i govorili: "Koje od nasjaci?" Zar nisu uvidjeli 
daje Allah, koji ih je stvorio, jaci od njih? Oni su Nase dokaze poricali, *pa 
smo protiv njih, u danima nesretnim, poslali zestok vjetar. da bijos na ovom 
svijetu iskusili ponizavajucu kaznu - a kazna na onom svijetu jejos teza ~ i niko 
im nece pomoci. (Fussilet, 15.-16.) 

U suri El-Ahkaf, Allah ^ veli: *I spomeni Adovog brata kadaje svoj narod 
u Ahkafu opominjao - a opominjaca je bilo i prlje i poslije njega: "Nemojte 
obozavati nikoga osim AUaha, ja se, doista, za vas bojim kazne Velikog dana!" 



92 



Hud alejlii selam 



*Oni sti odgovaraU: "Zar si dosao da nas od nasih bogova odvratis? Daj nam 
to cime nam prijetis, ako istinu govoris! " * "Samo Allah zna had ce to b'Ui ", 
govorio bi on, "aja vam samo prenosim ono s cime sam poslan, ali vidim da 
ste vi narod koji ne zna. " *Kad su ugledaii jedan oblak koji se prema njihovim 
dolinama kretao, rekli su: "Ovoje oblak koji nam donosi kisu!" "Ne! To je ono 
sto ste pozurivali: vjetar koji vam nosi bolnu kaznu, *koji, po naredenju svoga 
Gospodara, sve rusi. " I tako su se ujutro samo njihova boravista vidjela! Tako 
Mi kaznjavamo zlocinacki narod. (Ei-Aiikaf, 21.-25.) 

U suri Ez-Zarijat, Allah Jfe veli: */ o Adu, kada na njih poslasmo zestok 
vjetar, *koji nista, do cega je dosao, nije ostavio, a da ga u trulez nije 
pretvorio. (Ez-Zarijat, 41.-42.) 

U suri En-Nedzm, Allah 5i kaze: */ daje On drevniAd unistio, *i Semud, pa 
nikoga nije postedio, *iNuhov narod jos prije, kojije bio najokrutriiji i najobjesniji, 
*i prevfTiiita naselja Onje prevrnuo, *pa ihje snaslo ono sto ihje snaslo? *Pa u 
koju blagodat svoga Gospodara tljos sumnjas? (En-Nedzm, 50.-55.) 

U suri El-Iktirab (El-Kamer), Allah ^ veli: *Adje poricao, pa kakve su bile 
Moja kazna i Moje opomenel *Mi smo na njih, jednog nesretnog dana poslali 
zestok vjetar, koji je neprestano puhao */ dizao Ijude, kao da su iscupana 
palmina stabla. *Pa. kakve su bile Moja kazna i Moje opomene! *Mi smo Kur 'an 
olaksali za shvacanje, pa ima !i ikoga ko ce shvatlti? (El-Kamer, 1 8.-22.) 

U suri El-Hakka, Allah ^ veli; *A sto se tide Ada, oni su unisteni zestokim, 
silovitim vjetrom, *kome je On vlast nad njima sedam noci i osam dana 
uzasfopno bio prepustio, pa si u njima povaljane Ijude, kao da su suplja 
palmina debla vidio. *Pa vidis li daje iko od njih ostao? (El-Haklca, 6.-8.) 

U suri El-Fedzr, Allah 3fe veli: *Zar ne znas staje tvoj Gospodar sa Adorn 
uradio *Iremom, sa velikim stubovima, *kakvi ni u jednoj zemlji nisu bill 
sti'oreni *i Semudom, koji je u dolini stijene klesao, *i faraonom, koji je 
satore imao, *koji su na zemlji nasilje cinili *i nered na njoj umnozili, *paje 
t\'oj Gospodar bic kazne na njih spustio. *Tvoj Gospodar, doista, stalno 
prati. (El-Fedzr, 6.-14.) 

Mi smo, hvala Allahu, u nasem Tefsiru na svim mjesrima gdje se ova 
kazivanja spominju, o njima vec govorili. 

Adu se jos govori i u sljedecim surama Et-Tewbe, Ibrahim, El-Furkan, 
El-'AnkebQt, Sad i Kaf. 

A sada cemo navesti to kazivanje prema ovim kur'anskim citatima i 
predajama. 

Vec smo rekli da su oni prvi narod koji je obozavao kipove, nakon potopa. 
Allah ife im kaze: Sjetite se kada vas je On ucinio nasljednicima Nuhovog 
naroda i dao vam kntpniji rast. (El-A'raf, 69.) Tj. ucinio ih po rastu, snazi i 
odvaznosti najistaknutijim narodom u njihovo vrijeme. 

U suri EI-Mu'minun, Allah ife kaze: Zatim smo nakon njih stvorili generaciju 
drugih. (El-Mu'minQn, 3 1 .), tj . Hudov narod. 



93 



Hud alejhi selam 



Drugi kazu da se ovo odnosi na Semud, zbog rijeci Uzvisenog: / njih je s 
pravom pogodio strasan glas, pa smo ih kao nanos rijecni ucinili. (El- 
Mu'mintin, 41.) Oni kazu: "Salihov narod su oni koji su unisteni glasom, a sto 
se tice Ada, oni su unisteni zestokim silovitim vjetrom. (EI-Hakka, 6.) Medutim, 
to sto oni kazu ne iskljucuje mogucnost da je protiv njih bio poslan i glas, i 
siloviti vjetar, kao sto ce biti navedeno u kazivanju o stanovnicima Medjena i 
Ejke na koje se srucilo vise razlicitih kazni. Pored toga, nema nikakve sumnje 
da je Ad bio prije Semuda. 

Hoce se reci da su pripadnici Ada bili okorjeli nevjemici, drski i oholi u 
obozavanju kipova, pa im je Allah poslao jednog od njih da ih pozove Allahu, i 
obozavanju i vjerovanju sanio u Njega. Medutim, oni su ga u laz utjerivali, 
prkosili mu i ruzno govorili o njemu, pa ih je Allah kaznio onako kako 
kaznjava Silni i Mocni. 

Nakon sto im je naredio da AUaha obozavaju, podstrekavao ih na pokomost 
Njemu, ti'azenje oprosta od Njega, obecao im za to dobra i ovog i onog svijeta, 
i nakon sto im je zaprijetio kaznom i na ovom i na onom svijetu ukoliko ne budu 
tako radili, Glavesine iz njegovog naroda koje ni.su vjerovale, odgovarale bi: 
"Mi, doista, smatramo da si ti neznalica. " (El-A'raf, 66.), tj. to cemu nas ti pozivas 
je neznanje u odnosu na nase obozavanje kipova od kojih se nadamo pomoci i 
nafaci. Pored toga, smatramo da ti lazes kada tvrdis da te je Allah poslao. 

"O narode moj", govorioje on, "nisamja neznalica, nego samja poslanik 
Gospodara svjetova. " (El-A'rSf, 67.), tj. nije onako kako vi mislite i vjerujete. 
"Ja vam prenosim poslanice svoga Gospodara i ja sam vam pouzdani 
savjetnik. " (EI-A'raf, 68.) Prenosenje neceg podrazumijeva da se nc laze o 
onom sto se prenosi, nista ne dodaje i ne umanjuje od toga. Zatim, to 
podrazumijeva da se sve prenese razgovijetnim i jezgrovitim rijecima, te da u 
njima nema nikakvih nejasnoca, proturjecnosti i iskljuclvosti. 

Pored prenosenja na ovaj nacin, a u cilju savjetovanja svog naroda, iz 
samilosti prema njima i zelje da budu upuceni, on ne trazi od njih nikakvu 
nagradu nlti protuusiugu, nego, poziva Allahu i samo u Njegovo ime savjetuje 
Njegova stvorenja. 

Zato on i nagradu trazi samo od Onog ko ga je poslao, i u cijoj su ruci sva 
dobra i ovog i onog svijeta. Zato on kaze: "O narode moj.ja od vas za ovo ne 
trazim nikakvu nagradu. Moja nagradaje samo kod Onoga koji meje stvorio, 
pa zar ne shvacate? " (Hud, 5 1 .), tj. zar nemate razuma, pa da njime shvatite i 
razumijete da vas ja pozivam jasnoj Istini, koju svjedoci i vasa priroda prema 
kojoj ste stvoreni? To je istinska vjera koju je Allah ^ objavio Nuhu. On je 
unistio Ijude koji su mu se protivili. A evo i mene, pozivam vas toj istoj vjeri 
ne trazeci od vas za to nikakve nagrade. Ja tu nagradu ocekujem od Allaha, 
koji vlada svakom stetom i svakom koristi. Zato onaj vjemik u suri Ja-sin 
kaze: * "Slijedite one koji od vas nikakvu nagradu ne traze, a na pravom su 
putu! *Zasto ja ne bih obozavao Onoga koji me je stvorio, a Njemu cete se 
vratiti?" {Ja-sin, 2\. -22.) 






94 



Hud alejhi selam 




Izmedu ostalog, Hudu je njegov narod govorio: * "O Hude, nisi nam donio 
nikakav dokaz, i mi necemo napustiti nase bogove na tvoju rijec, i mi ti ne vjemjemo. 
*Mi samo kazemo da teje neki nas bog zlom pogodio. " (Hud, 53.-54.) 

Dakle, oni kazu: Nisi nam donio nikakvo cudo koje bi potvrdilo da je istina 
to sto govoris, a mi nismo takvi da cemo napustiti obozavanje nasih kipova 
samo na tvoju rijec, a da nam ne doneses nikakav dokaz ni argumenat. Mi smo 
ubijedeni da si ti iud pa tako govoris. Mi mislimo da te to zadesilo zato sto se 
neki nas bog na tebe rasrdio, pa ti je razum poremetio, i zbog toga te snaslo ludilo. 
To je kada oni kazu: "Mi samo kazemo da teje neld nas bog zlom pogodio. " * "Ja 
uzimam Allaha za svjedoka ", rece on, "a i vi posvjedocite daja nemam nista s 
tint sto vi driige obozavate *mimo NJega; i zato svi zajedno protiv mene kakvu 
varku smislite i nimalo mi vremena ne dajte. " (Hud, 54.-55.) 

Ovo je primjer kako im se suprotstavljao, napadao njihove bogove i od njih 
se odricao, objasnjavajuci da oni nista ne koriste, niti stete, da ne predstavljaju 
nista vise od mrtve, nepomicne tvari, te da koliko moze uciniti mrtva tvar, 
toliko mogu i oni, Govorio im je: Ako oni doista mogu pomoci, koristiti i 
stetiti, kao sto tvrdite, pa evo mene - odricem ih se, proklinjem ih, pa ucinite mi 
kakvo lukavstvo i ne dajte mi nimalo vremena, svi vi zajedno sa svim onim sto 
mozete skupiti i uraditi, nemojte mi dati ni jedan cas vremena, cak ni koliko 
treptaj oka. Ja necu uopce obracati paznju na vas, necu razmisljati o vama, niti 
se na vas osvrtati. "Ja se oslanjam na Allaha, moga i vaseg Gospodara. Nema 
nijednog zivog bica a da nije u Njegovoj vlasti. Moj Gospodar zaista pravedno 
postupa. " (Hud, 56.) 

Tj. ja se oslanjam samo na Allaha, u Njega se uzdam i priklanjam se 
Njegovoj velicini, koja sigumo nece dozvoliti da zaluta onaj ko tu potrazi 
utocista i tu se skloni. Ja samo na Njega obracam paznju, samo se na Njega 
oslanjam i samo Njega obozavam. 

Samo ovo je nepobitan dokaz da je Hud AUahov rob i poslanik, a da su oni, 
zbog svog obozavanja nekog drugog mimo Allaha, u neznanju i zabludi. To sto 
mu oni nikakvo zlo i nevolju nisu uspjeli nanijeti, ukazuje na istinitost onoga 
sto im je govorio, i na neispravnost i izopacenost njihovog shvacanja i 
vjerovanja. 

Potpuno isti ovakav dokaz prije njega je koristio i Nuh ^1 u svojim 
rijecima: "O narode moj, ako vam tesko pada moj boravak i moje opominjanje 
Allahovim dokazima - aja se na Allaha oslanjam, onda se, zajedno sa svojim 
bozanstvima, skupite i odlucite, i neka to ne bude tajno, a zatim na meni 
primijenite, i ne odgadajte! " (Junus, 71 .) 

Tako je govorio i Ibrahim i^l: * "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim 
smatrate, osim onoga sto moj Gospodar hoce da bude. Moj Gospodar Svojim 
znanjem sve obuhvaca, pa zar se necete dozvati? *A kako bih se bojao onih 
koje s Njim izjednacujete, kada se ni vi ne bojite sto Allahii druge ravnim 
smatrate, tako vam On za to nikakav dokaz nije dao? Pa kojaje od ove dvije 
skupine preca da bude sigurna, ako znate? *Oni koji vjeruju i svoje vjerovanje. 



95 



Hud alejki selam 



sa zulumom ne mijesaju, oni ce biti sigurni i oni su na pravom putu. " *To je 
Nas dokaz koji smo Mi dali Ibrahimu protiv njegova naroda. Mi uzdizemo 
na vise stepene koga Mi hocemo. Tvoj Gospodar je, doista, mudar i znan. 
(El-En'am, 80.-83.) 

Uzviseni u suri El-Mu'minQn, kaze: *Ali su glavesine iz njegovog naroda, 
koje nisu vjerovale i koje su poricale susret na onom svijetu i kojima smo dali 
raskos na ovom svijetu, govorile: "Ovoje samojedan covjek kao i vi; jede ono 
sto i vijedete i pije ono sto i vi pijete. */ ako se pokorite covjeku kojije kao i vi, 
sigurno cete biti gubitnici. *Zar on da vam prijeti da cete, posto pomrete i 
zemlja i kosti postanete, doista biti prozivljeni? " (El-Mu'minun, 33.-35.) 

Oni su smatrali da je nemoguce da Allah posalje covjeka kao poslanika. 
Ovu sumnju su iznosile ranoge neziialice nevjernici prije a i sada, kao sto kaze 
Allah Ji: Zar je Ijudima cudno sto smo jednom covjeku od njih objavili: 
"Opominji Ijude!" (Junus, 2.) Allah ^ takoder veli: *Ljude je, kada im je 
dolazila objava, odvracalo od vjerovanja samo to sto su govorili: "Zar je Allah 
covjeka kao poslanika poslao?" *Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno 
hodali. Mi bismo im s neba meleka kao poslanika poslali. " (El-Isra', 94.-95.) 

Zato im je Hiid ^'i govorio: "Zar vamje cudno sto vam dolazi uputa od vaseg 
Gospodara preko jednog covjeka od vas, da vas opominje? " (El-A'raf, 63.) tj. 
nije to cudno, jer Allah najbolje zna kome ce povjeriti poslanstvo. 

* "Zar on da vam prijeti da cete, posto pomrete i zemlja i kosti postanete, 
doista biti prozivljeni? *Daleko je, daleko to dime vam se prijeti! *Postoji samo 
zivot na ovom svijetu; mi umiremo i zivimo, a prozivljeni necemo biti. *On je 
samo jedan covjek koji o Allahu iznosi lazi, i mi mu ne vjerujcmo. " * "Gospuuaru 
moj", rece on, "pomozi mi, jer me u laz utjeruju!" (El-Mu'minun, 35.-39.) 

Oni nisu vjerovah u Sudnji dan i nijekali su prozivljenje tijela nakon sto 
postanu zemlja i kosti, i govorili: "Daleko je, daleko ta prijetnja! Postoji samo 
zivot na ovom svijetu; mi umiremo i zivimo, a prozivljeni necemo biti. " Tj. 
jedni Ijudi umim, a drug] se radaju. Ovo je vjerovanje onih koji vjeruju u 
beskonacnost ovog avijeta, kako tvrde neke neznalice bezboznici: "Materice 
radaju, a zemlja guta." 

Sto se tice dewrija, to su oni koji vjeruju da se oni vracaju na ovaj svijet 
nakon svakih trideset sest hiljada godina. 

Medudm, sve je to laz, nevjerstvo, neznanje, zabluda, prazno blebetanje i 
pokvarena masta, bez ikakvih dokaza i argumenata, cemu je sklon razum 
razvratnih nevjernika od one vrste Ijudi koji ne razmisljaju i koji ni.su na 
pravom putu, kao sto kaze Allah d^: / da bi srca onih koji ne vjeruju u buduci 
svijet bila sklona tome, i zadovoljna time, i da bi pocinili grijehe koje su 
pocinili. (El-En 'am, 113.) 

On im je, savjetujuci ih, govorio: *"Zar na svakoj uzvisici palate zidate, 
da biste druge ismijavali, */ pravite utvrde kao da cete vjecno zivjeti?" 
(Es-Su'ara', 128.-129.) On im kaze: Zar na svakoj uzvisici pravite velike i 
ogromne gradevine poput nepotrebnth palaca i slicno, i tako ih praveci prkosite 



96 



Hud alejhi seiam 



'lO 



m 



w 







dnigima. To je zato sto su oni stanovali u satorima, kao sto kaze Allah Jfe: *Zar 

ne znas staje tvoj Gospodar uradio sa Adorn *Iremom. sa velikim stubovima, 

*kakvi ni ujednoj zemlji nisu bili stvoreni? (El-Fedzr, 6.-8.). 

Ad Irema je Prvi Ad, narod koji je stanovao u satorima koji su bili 

postavljeni na stubovima. 

Oni koji tvrde da je Irem grad od zlata i srebra i da se moze prenositi iz 

jedne zemlje u drugu, grdno se varaju i grijese, i tvrde nesto za sto nema 

nikakva dokaza. 

*I pravite utvrde - jedni kazu da su to dvorci, drugi golubinjaci, a treci 

catmje za vodu - kao da cete vjecno zivjeti, tj. vi se nadate da cete dugo zivjeti 

na ovom svijetu. 

* "A kada silu provodite. provodite je kao silnici? *Pa bojte se Allaha i 

budite mi poslusni! * Bojte se Onoga koji vamje dao ono sto znate: *dao vam 

je stoku, i sinove. *i basce i izvore. *Ja se, doista, za vas bojim patnje Velikog 

(fa«fl.'"(Es-SQra', 130.435.) 

Oni su mu, izmedu ostalog, govorili: "Zar si nam dosao zato da samo 

Allaha obozavamo, a da ostavimo ono sto su nasi preci ohozavali? Daj nam to 
cime nam prijetis. ako istinu govoris!" (EI-A'raf, 70.) Tj. Zar si dosao zato da 
samo Allaha obozavamo, a da mijenjamo vjeru nasih oceva i predaka? Pa ako 

je istina to sto objavljujes, daj nam patnju i kaznu kojom nam prijetis. Mi ti, 
doista, ne vjerujemo, necemo te slijediti i necemo te priznavati. 

Oni su takoder govorili: * "Nama je svejedno, savjetovao ti Hi ne 
savjetovao. *ovako su vjerovali i drevni narodi, *i mi necemo biti kaznjeni. " 
(Es-Su'ara', 136.-138.) Ukoliko jednu rijec u ovom ajetu procitamo kao halk. 
kako je po jednom kiraetu, onda se time misli na krivotvorenje vjere drevnih 
naroda, tj.: Ovo sto ti objavljujes je falsifikat, to si ti prepisao iz knjiga drevnih 
naroda, Tako ovu rijec tumaci nekoliko ashaba i tabi'ina. Ukoliko, pak, tu rijec 
procitamo kao hidtik, kako je po drugom kiraetu, onda se misli na vjeru, tj,: 
Ova nasa vjera je vjera naroda drevnih - nasih oceva i djedova, i mi je necemo 
promijeniti niti preinaciti, nego cemo se stalno nje drzati. A obadva kiraeta 
odgovaraju njihovim rijecima: i mi necemo biti kaznjeni! 

On im je govorio: "Na vas je vec pala kazna i srdzba vaseg Gospodara. 
Zar se vi sa mnom prepirete o nekakvim imenima kojima ste ih vi i vasi preci 
nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato pricekajte, i ja cu 
sa vama cekatil" (El-A'raf, 71.), tj. sa tim rijecima vi ste vec zasluzili 
Allahovu kaznu i srdzbu. Zar obozavanje samo Allaha, koji nema sudruga, 
poredite sa obozavanjem kipova, koje ste vi isklesah i sami ih od sebe nazvali 
bogovima? Vi i vasi preci ste im dali imena, i o tome Allah nikakva dokaza 
nije objavio. Tj. za ono sto ste radili, On vam nije dao uputu ni argument, a 
posto vi odbijate prihvatiti istinu i uporno ostajete u zabludi, te vamje svejedno 
da li vam ja zabranjujem to sto radite ili nije, sacekajte Allahovu kaznu koja ce 
vas zadesiti, Njegovu silu koja se ne moze odvratiti i Njegovu patnju koja se ne 
moze sprijeciti. 



97 



Hud alejhi selam 



Allah iife kaze: *"Gospodani moj", race on, "pomozi mi, jer me ii laz 
utjeruju!" *"Uskoro ce se oni pokajati", odgovori On. *I njih je s pravom 
pogodio strasan glas, pa smo ih kao nanos rijecni ucinili. Daleko bio narod 
nasilnicki! (El-Mu'minQn, 39.-41.) 

Allah Ji takoder kaze: *Oni su odgovarali: "Zar si dosao da nas od nasih 
bogova odvratiS? Daj nam to cime nam prijetis, ako istinu govoris! " * "Samo 
Allah zna had ce to biti", govorio bi on, "aja vam samo prenosim ono s dim 
sam poslan, alt vidim da ste vi narod koji ne zna. " */ kada su ugledali jedan 
oblak koji se prema njihovim dolinama kretao, rekli su: "Ovo je oblak koji 
nam donosi kisu! " - "Ne, to je ono sto ste pozurivali; vjetar koji vam nasi 
bo I nil kaznii, *koji, po naredenju svoga Gospodara, sve rusi. " I tako su se 
ujutro samo njihova boravista vidjela! Tako Mi kaznjavamo zlocinacki narod. 
(El-Ahkaf, 22.-25.) 

Allah ^ govori o njihovoj propasti, kao sto smo vec na vise mjesta naveli 
sazeto i opsimo. 

Npr.: I Mi smo iz milosti Nase spasili njega i one koji su bili sa njim, a do 
posljednjeg unistili one koji su poricali Nase dokaze i koji nisu vjerovali. (El- 
A'raf, 11.) ill */ kadaje dosla Nasa odredba. Mi smo, Nasom miloscu, Huda i 
one koji su s njim vjerovali spasili i surove ih kazne postedjeli. *Eto, to je bio 
Ad, oni su dokaze svog Gospodara poricali, bili neposlusni Njegovim 
poslanicima, i slijedili svakog silnika, inadziju. *Na ovom svijetu ih je pratilo 
prokletstvo, a i na Sudnjem danu ce ih pratiti. Doista Ad nije vjerovao u svoga 
Gospodara. Daleko nekajeAd, narod Hudov! (Hud, 58.-60.). Hi npr.: Injihjes 
pravom pogodio strasan glas, pa smo ih kao nanos rijecni ucinili. Daleko bio 
narod nasilnicki! (El-Mu'minun, 41.) Hi: *Tako su ga u laz utjerivali, pa smo 
ih unistili. U tome, doista, ima pouke, ali vecina ih nisu bili vjernici, *a tvoj 
Gospodarje, doista, Silan IMilostiv. (Es-Su'ara', 139.-140.) 

Sto se tice detaljnijeg opisivanja njihove propasti, o tome Allah ^ veh: / 
kada su ugledali jedan oblak koji se prema njihovim dolinama kretao, rekli su: 
"Ovoje oblak koji nam donosi kisu!" - "Ne, toje ono sto ste pozurivali: vjetar 
koji vam nasi bolnu kaznu. " (El-Ahkaf, 24.). Ovoje bio pocetak njihove kazne, 
Njih je prije toga bila zadesila susa i neplodnost, pa su trazili kisu. Kada su 
ugledali taj oblak na nebu mishli su da je to plodna kisa, ali to je bila kisa 
kazne. Zato Allah M kaze: 'We.' toje ono sto ste pozurivali", tj. kazna koju su 
pozurivali govoreci: "Daj nam to cime nam prijetis, ako istinu govoris!" (El- 
Ahkaf, 22.). Slicno se navodi i u suri El-A'raf 

Jedan broj mufessira, i jos neki, ovdje navode predaju, koju navodi Imam 
Muhammed ibn Ishak ibn Jesar, u kojoj on kaze: "Nakon sto su bill upomi u 
svome nevjerovanju u Allaha M, On im je uskratio kisu tri godine, sto ih je do 
kraja iscrpilo. U to vrijeme kada bi Ijude snasla kakva nevolja, trazili bi pomoc 
od Allaha sa svetoscu Ka'be. Ona je tada bila poznata kod Ijudi, a oko nje su 
stanovali Amalicani. Oni su potomci Amelika, sina Lauzovog, koji je bio 
Semov sin, a on je sin Nuha ^m. Poglavar im je tada bio covjek po imenu 



98 



Hud aiejhi selam 



Muawija ibn Bekr, a majka mu je bila iz naroda Ad i zvala se Dzelheza bint 
Hajberi. Tako je Ad poslao delegaciju od blizu sedamdeset Ijudi da bi Jm kod 
Ka'be molili za kisu. Kad su stigH do Muawije ibn Bekra, u predgradu Mekke, 
svratili su kod njega i tu ostali mjesec dana pijuci vino, uz zabavu koju su im 
priredivale dvije Muawijine robinje-pjevacice. Put do Muawije je takoder 
trajao mjesec dana. Kada se njihov boravak kod njega oduljio i kad se poceo 
sazaljavati na svoj narod, ispjevao je stihove u kojima je, stideci se da im 
direktno naredi da odu, to od njih zatrazio. Naredio je svojim pjevacicama da 
im te stihove otpjevaju. 

Evo tih stihova: 

Tesko tebi Kajle, ustaj 
Da nam Allah da oblake 

I da natopi Adovu zemlju. Jer Ad 
Vec ne moze da govori, 

Od velike zedi, kojii ne zeUmo 
Ni oronulom starcu, a ni djetetii. 

iene su im bile dobro. 
All sada ostase hez muzeva. 

Zvijer im dolazi usred dana, 
Ne bojeci se Adovih strijela. 

A vi ovdje itnate sta zelite, 
Tokom cijelog dana i noci 

Sram vas bilo, vi njihova delegacija, 
A oni ne osjetise ni sigumosti ni spasa! 



■H 



Oni se tada sjetise zbog cega su dosli, pa odose do Ka'be da mole za svoj 
narod. Ispred njih je molio Kajl ibn Anz, pa Allah stvori tri oblaka: bijeli, 
crveni i cmi. Zatim ga zovnu jedan glas sa neba i rece mu: "Odaberi sebi - ili 
svom narodu - jedan od ovih oblaka." On na to odgovori: "Odabirem cmi 
oblak, jer u njemu ima najvise kise." Na to mu onaj glas rece: "Odabrao si 
nrnogo pepela, koji od Ada nece ostaviti ntkoga - ni roditelja ni dijete. Sve ce 
oil dokrajciti osim Benu Luzijja." To je bio Adov ogranak, a stanovali su u 
Mekki, pa ih nije zadesilo one sto je zadesilo Ad. Njihovi potomci i nasljednici 
su Dnigi Ad. 

On dalje kaze: "Allah je dao da taj crni oblak, kojeg je Kajl ibn Anz 
odabrao, zajedno sa kaznom koju je nosio u sefai, ode prema Adu. Dosao im je 
dolinom koja se zvala El-Mugis. Kada su ga ugledali, obradovali su se i rekli: 
*"Ovo je oblak koji nam donosi kisu!", pa je Uzviseni rekao: "Ne! To je ono 
sto ste pohirivali: vjetar koji vam nasi bolnu kaznu, *koji, po naredenju svoga 
Gospodara, sve nisi. " (El-Ahkaf, 24.-25.), tj. rusi sve ono sto mu je naredeno. 

Prvi ko je vidio sta je u njemu i ko je shvatio da je to vjetar, bila je jedna 
zena, kako kazu, iz Ada, a zvala se Mehd. Kada je ona shvatila sta je u njemu, 
vrisnulaje i onesvijestila se. I kadaje dosla sebi, upitali su je: "Sta si vidjela, 



99 




Hud alejhi selam 



Mehd?", ona je odgovorila: "Vidjela sam vjetar u kojem je nesto slicno vatri, a 
ispred nje su Ijudi, koji je vode." Allah je taj vjetar okrenuo protiv njih sedara 
noci i osam dana uzastopno, pa je on sve iz Ada unistio, i nikoga nije postedio. 

On dalje kaze: "Hud im i vjemici koji su bill sa njim su se, prema onom sto 
mi je receno, sklonuli na sigumo mjesto, tako da njih nije zadesilo nista od 
cega bi se koza jezila ill sto nije uzivanje. Vjetar je bijesnio nad Adorn, izmedu 
neba i Zeralje, bacajuci na njih kamenje..." Zatim on navodi dogadaj do kraja. 
Imam Ahmed u svom Musnedu^ navodi hadis slican ovoj predaji. 

On glasi: "Pricao nam je Zejd ibn el-Habbab, da je njemu pricao Ebu el- 
Munzir Selam ibn Sulejman Nahwi, a njemu Asim ibn Ebu Nudzud, da je cuo 
od Ebu Waila, a on od Harisa ibn Hasana - a kaze se i ibn Jezida Bekrija, da je 
rekao: "Krenuo sam da se pozahm Bozijem Poslanikii M na Ala 'a ibn 
Hadremija. Iduci tako progao sam pored nekoga, pa sam prepoznao da je to 
jedna starica iz plemena Benu Temim, koja je bila iznemogla. Relda mi je: - 
Allahov robe, ja trebam otici do Bozijeg Poslanika M, pa hoces H me povesti do 
njega?" 

On dalje kaze: "Poveo sam je, pa kad sam dosao u Medinu, ugledao sam 
dzamiju prepunu Ijudi. Vidio sam emu zastavu kako leprsa i Bilala sa 
opasanom sabljom pred Bozijim Poslanikom ^, pa sam upitao: - §ta ovo Ijudi 
rade? OdgovoriH su: - Poslanik hoce da posalje Amra ibn 'Asa u vojni pohod." 

On dalje kaze: "Ja sam sjeo, a on je usao Poslaniku (ili je rekao: "u njegovu 
sobu.") Zatrazio sam da udem, pa mi je to dozvolio. Usao sam i nazvao mu 
selam, a^on rne upitao: "Je li se desilo nesto izmedu vas i plemena Benu 
Temim?" "Da", rekao sam, "mi smo u prednosti nad njima. Iduci ovamo, 
naisao sam na jednu staricu iz tog plemena. Bila je iznemogla, pa me zamolila 
da je povedem do tebe. Evo je sada kod vrata." On joj je dozvolio te je ona 
usla, i rekla; "Boziji Poslanice, ako bi htio da napravis granicu izmedu nas i 
Benu Temima, ucini da to bude pustinja Dehna, jer je ona bila nasa." Zatim se 
starica uzmjala \ planula pa nastavila: "Boziji Poslanice, kome ce se pozaliti 
tvoj nevoljnik?", a ja na to rekoh: "Ja sam poput onog sto je rekao: - Sam sebe 
sam ukopao! Jer poveo sam ovu zenu ne znajuci da mi je ona protivnik. 
Utjecem se Allahu i Njegovom Poslaniku od toga da budem poput Adove 
delegacije! Na to mi on rece: "A sta se desilo sa njom?" To je znao bolje od 
mene, ali je htio da to cuje od drugog. Ja sam tada ispricao sljedece: "Narod 
Ada je pogodila susa, pa su oni poslali svoga izaslanika po imenu Kajl. On je 
svratio kod Muawije ibn Bekra i ostao kod njega mjesec dana. Muawija ga je 
za to vrijeme gostio vinom, a zabavljale su ga njegove dvije robinje-pjevacice. 
Kadaje napunio mjesec dana, otisao je u brda Tihema i zamolio: "Boze, ti znas 
da ja nisam dosao radi bolesnika da ga izlijecim, niti radi zarobljenika da ga 
otkupim. Boze, podaj kisu Adu, kao sto si to i prije radio." Tada pored njega 
pocese prolaziti crni oblaci, i iz njih mu se rece: "Odaberi!" On pokaza na 

' Hadis u Musnedu 3/482/Haleb; takoder ga biljezi i Timizija 4/52/3273, 3274. 



100 



Hud alejhi selam 



jedan cmi oblak, pa mu se iz njega rece: "Uzmi ga, eto ti mnogo pepela, koji 
od Ada nece ostaviti nikoga!" On dalje kaze: "Kako sam ja obavijesten, na njih 
nije poslan vjetar nista veci od onog sto moze proci b-oz ovaj moj prsten, dok 
nisusvi unisteni." 

Ebu Wail zatim kaze: "Istinu je rekao. Obicaj je, kada se Ijudi i zene salju 
kao delegacija, da im se kaze: - Nemojte biti kao delegacija Ada!" 

Ovaj hadis navodi i Tirmizija od Abda ibn Humejda, a on od Zejda ibn el- 
Habbaba. Navodi ga i Nesaija, od Selama Ebu el-Munzira, a on od Asima ibn 
Behdele, Od njega ga navodi i Ibn Madze. Uglavnom, ovaj hadis prilikom 
tumacenja ovog dogadaja, navodi vise mufessira, kao npr. Ibn Dzerir i diugi. 

Moglo bi biti da se kontekst ovog hadisa odnosi na propast Drugog Ada, 
Jer, kako navode Ibn Ishak i drugi, u njemu se spominje Mekka, a ona je 
nastala tek nakon Ibrahima Se^i, kada je on tu nastanio Hadzeru i sina Ismaila, 
pa se kod njih nastanilo pleme Dzurhum, o cemu ce poslije biti govora, a Prvi 
Ad je bio prije Ibrahima i^i. Zatim, u njemu se navodi Muawija ibn Bekr i 
njegova poezija, a ona je iz vremena nakon Prvog Ada i ne lici na predasnju 
poeziju. Pored toga, u njemu se navodi da je u torn oblaku bila vatra, a Prvi Ad 
je unisten zestolcim vjetrom. Ibn Mes'ud, Ibn Abbas i neki ugledni tabi'ini kazu 
da je to bio ledeni, zestok vjetar, koji je bjesnio. 

... home je On vlast nad njima sedam noci i osam dana uzastopno bio 
prepustio, (El-Hakka, 7.), tj. uzastopno, cijele dane i noci. Jedni kazu da je prvi 
od tih dana bio petak, a drugi da je to bila srijeda. 

...pa si u njima povaljane Ijude, kao da su suplja palmina debia vidio. 
(El-Haklca, 7.) On ih u ovom ajetu poredi sa pahninim deblima, koja nemaju 
krosnje, zato sto bi vjetar podigao nekog od njih uvis, okrenuo ga naglavacke, 
a zatim mu razbio glavu, pa bi tako ostalo tijelo bez glave. Kao sto Allah Sk 
kaze: Mi smo na njih jednog nesretnog dana poslali zestok vjetar... (El- 
Kamer, 19.), tj. za njih nesretnog dana, cija je kazna nad njima bila 
neprekidna. 

... koji je neprestano puhao i dizao Ijude, kao da su iscupana palmova 
siabla. (El-Kamer, 20.) Ko kaze da je srijeda bila dan te velike nesrece i zbog 
tog srijedu smatra nesretnom, on grijesi i suprotstavlja se Kur'anu, jer se u 
dmgom ajetu kaze: Pa smo protiv njih u danima nesretnim poslali zestok 
vjetar. (Fussilet, 16.), a poznato je da je to bilo osam uzastopnih dana, pa kada 
bi zbog toga oni sami po sebi bill nesretni, onda bi svi dani u sedmici bili 
nesretni, a to niko ne kaze. Naprotiv, ovdje se pod pojmom "nesretni dani" 
misli da su za njih nesretni. 

Allah ife, takoder, kaze: / o Adu, kada na njih poslasmo zestok vjetar, (Ez- 
Zarijat, 41.), tj. vjetar koji nikakva dobra ne donosi. Jer, jedan izoliran vjetar ne 
donosi oblake niti oplodava drvece, nego je on neplodan i od njega neraa 
nikakvih dobrih rezultata. Zato Allah ^ kaze: ... koji nista do cegaje dosao, 
nije ostavio, a da ga u trulez nije pretvorio. (Ez-Zarijat, 42.), tj. u nesto 
bezvrijedno i prolazno, sto se uopce ne moze iskoristiti. 



101 



Hud aiefhi selam 



Buharija i Muslim u svojim Sahihima navode od Su'bea, on od Hakema, a 
ovaj od Mudzahida, da je Ibn Abbas pricao, da je Boziji Poslanik ^ rekao; "Ja 
sam potpomognut istocnim, a Ad je unisten zapadnim vjetrom,"' 

Allah # kaze: Ispomeni Adovog bmta kadje svoj narod u Ahkafu opominjao, 
- a opominjacaje bilo i prije i posUje njega: "Nemojte obozavati nikoga mimo 
Allaha,ja se, doista, bojim za vas kazne Velikog dana. " (El-Ahkaf, 21.). Sto se 
tice ovog ajeta, ocito je da se ovdje radi o Pi-vom Adu, jer je kontekst slican 
kontekstu Hudovog naroda, a oni su Prvi Ad. Ipak, moguce je da se ovdje misli 
i na Drugi Ad, na sto upucuje ono sto smo vec naveli, kao i hadis kojeg cemo 
navesti, a prenosi ga Aisa, r.a. 

Sto se tice rijeci Uzvisenog: I kada su ugledali jedan oblak koji se prema 
njihovim dolinama kretao, rekli su: "Ovo je oblak koji nam donosi kisu!" 
(EI-Ahkaf, 24.) Kada je Ad ugledao da se u zraku fomiira nesto poput oblaka, 
oni su pomislili da je to oblak koji donosi kisu, ali je to bio oblak koji donosi 
kaznu. 

Vjerovali su da je to milost, a bila je kazna. Od njega su ocekivali dobro, a dobili 
su zio. Allah Jfe zatim kaze: "Ne, toje ono sto stepozurivali!" (EI-Ahkaf, 24,), 
tj. kazna koju ste pozurivali. A zatim to Allah ^ objasnjava: vjetar koji vam 
nosi bolnii kaznu. (El-Ahkaf, 24.). Moguce je da je ta kazna bila zestoki, silni, 
ledeni vjetar koji je neprekidno puhao, sedam noci i osam dana, pa nikoga od 
njih nije u zivotu ostavio, nego ih stalno pratio, tako da je za njima ulazio cak i 
u pecine i planinska skrovista gdje ih je obuzimao, izbacivao napolje i 
unistavao. On je na njih rusio cvrste kuce i utvrdene palace, Kako god su rasli i 
odgajali se u znaku svoje sile i moci, i govoriU: "Ko je od nas jaci?", tako je 
Allah protiv njih poslao nesto sto je jos jace i snaznije od njih; zestoki vjetar. 

Moguce je da je taj vjetar na kraju i foraiirao oblak, za koji su oni, koji su 
jos bill postedeni, mislili da se u njemu nalazi milost i kisa za njih, a Allah im 
je u njemu poslao vatru kako navodi vise ucenjaka. U torn slucaju njihova 
kazna bi bila poput one koja je zadesila stanovnike Medjena koje su unistili 
Zajedno ledeni vjetar i uzarena vatra, a najgora kazna je ona koja se sastoji od 
medusobno suprotstavljenih oblika (vruce-hladno) popracena uz to jos 
zastrasujucim glasom koga Allah M spominje u suri El-Mu'minQn. Allah, opet, 
najbolje zna, 

Ibn Ebu Hatim navodi: "Pricao nam je moj otac, da je njemu pricao 
Muhammed ibn Jahja ibn Durejs, a njemu Ibn Fudajl koji je cuo od Muslima, a 
on od Mudzahida, a ovaj od Ibn Omera, da je Boziji Poslanik ^ rekao; "Allah 
nije otvorio izlaz vjetru kojini je Ad unisten nista vise od halke na prstenu. On 
je, naigavsi pored beduina, dizao njih, njihovu stoku i imetak izraedu neba i 
Zemlje. Kada je dio Ada koji je bio u naselju, ugledao taj vjetar, ...rekli su: 
"Ovoje oblak koji nam donosi kisu!" (El-Ahkaf, 24.) Medutim, taj vjetar je 
beduine i njihovu stoku bacio na one u naselju." 



' Hadis biljezi Buharija l5/26/l035/Fetini-l-Bari; 59/5/3205/Fethu-l-Bari\ 60/6/ 3343/ 
Fethu-J-Bari; Muslim 9/4/17; Ahmed u svom Musnedu 1/232,282, 324, 341, 355, 373. 



102 



Hud alejhi selam 



Ovaj hadis navodi i Taberani od Abdana ibn Ahmeda, a on od Ismaila ibn 
Zekerijjaa Kufija, a on od Ebu Malika, a on od Muslima Melaije, a on od 
Mudzahida i Sei'da ibn Dzubejra, a oni od Ibn Abbasa, da je Boziji Poslanik m 
rekao: "Allah nije vjetru, koji je poslao na Ad, otvorio izlaz nista vise od halke 
na prstenu. Ovaj vjetar je beduine iz pustinje uznio prema onima u naselju. 
Kada su stanovnici naselja ugledali taj vjetar, rekli su: - Ovo je oblakkoji nam 
donosi kisu, jer ide prema nasim dolinama. U njemu su bill stanovmci pustmje, 
pa su baceni na stanovnike naselja, i tako unisteni " 

On dalje kaze: "Vjetar se oteo kontroli cuvara, pa je izasao kroz vrata,," a ja 
dodajem: "Neki drugi su rekli: - Izasao je bez mjere." 

Uglavnom, diskutabilno je da li su ovo rijeci Poslanika ^. Pored toga, o 
Muslimu Melaiji, postoje razna misljenja a u hadisu postoji i jedna vrsta 
kontradikcije. Allah, opet, najbolje zna! 

Prema navedenom ajetu, oni su ugledali arida, sto jezicki znaci oblak, kao 
sto na to ukazuje i hadis koji prenosi Haris ibn Hasan Bekri, ako njega uzmemo 
za pojasnjenje ovog dogadaja. 

Jos je to ocitije u hadisu kojeg prenosi Muslim u svom Sahihu gdje on kaze: 
"Pricao nam je Ebu Bekr Tahir, da je njemu pricao Ibn Vehb, a on je cuo od 
Ibn Dzurejdza, da je njemu pricao Ata' ibn Ebi Rebbah, da je Aisa r.a. rekla: 
"Kada bi vjetar poceo zestoko puhati, Boziji Poslanik ^ bi govorio: - Boze, ja 
Te molim za dobro od ovog vjetra, dobro od onoga sto je u njemu i dobro od 
onoga sto Ti s njira satjes, a utjecem Ti se od zla ovog vjetra, zla onog sto je u 
njemu i zla onog sto Ti s njim saljes.- Kada bi oblaci prekrili nebo, promijemo 
bi mu se izgled lica, izlazio bi i ulazio i hodao tamo-ovamo. Tek kada bi pocela 
padati kisa, smirio bi se. Aisa je to primijetila i upitala ga o tome, a on joj 
odgovorio: - Aisa, mozda da bude kao sto je rekao narod Ad: I kada su ugledali 
jedan oblak koji se prema njihovhn dolinama kretao, rekli su: "Ovo je oblak 
koji nam donosi kisu!" (El-Alikaf, 24.)' 

Ovaj hadis navode i Tinnizija, Nesaija i Ibn Madze, od Dzurejdza. Drugu 
predaju ovog hadisa navodi Imam Ahmed: "Pricao nam je Harun ibn Ma'ruf, 
da je njemu pricao Abdullah ibn Wehb, da je njemu pricao Amr - tj. Ibn el- 
Haris - da je njemu pricao Ebu en-Nadr, da je on cuo od Sulejinana ibn Jesara, 
a on od Aise, da je rekla: "Nikada nisam vidjela Bozijeg Poslanika ^ da se 
grohotom smijao, pa da su mu se mogli vidjeti kutnjaci. On bi se samo 
osmjehivao." Zatim ona kaze: "Kada bi on ugledao oblake ili vjetar, to bi mu se 
vidjelo na Hcu." Rekla je: "Boziji Poslanice, kada svijet ugleda oblake oni se 
obraduju, nadajuci se da je u njima kisa, a kada ti vidis oblake, ja sani 
primijetila na tvom lieu zabrinutost?" On joj je odgovorio: "Aisa, ko mi 
garantira da u njima nije kazna? Hudov narod je kaznjen vjetrom. Kada su ga 
oni ugledali, rekli su: - Ovo je oblak koji nam donosi kisu!"* Iz ovog hadisa je 



■ 343/ 



' Biljezi ga Muslim 9/3/15. 

^ Hadis biljezi Muslim 9/3/16; Es-Sujuti u el-Fethu-l-kebiru. 



103 



Hud alejhi selam 



jasno da su se zbila dva dogadaja, kao sto smo to prije naveli. Prema tome, 
kazivanje koje je navedeno u suri El-Ahkaf se odnosi na Drugi Ad, a ostaii 
kur'anski ajeti govore o Prvora Adu. A Allah ^, opet, najbolje zna sta je 
tacno. 

Ovaj hadis Muslim navodi od Haruna ibn Ma'rufa, a Buharija i Ebu Dawud 
od Ibn Wehba. 

Kada smo govorili o hadzdzu Nuha im, naveli smo da je i Hud ^1 obavio 
hadzdz. Od vladara pravovjemih, AHje ibn Ebi Taliba, se prenosi da je kabur 
Huda ^1 u Jemenu. Drugi pak navode da je u Damasku. Neki Ijudi tvrde da 
mu je kabur jedno mjesto u zidu dzamije u Damasku koji je okrenut prema 
Kibli. Allah di najbolje zna. 



104 






td 



br 




Salih alejhi selam 



KAZIVANJE O SALIHU 8^1, SEMUDOVOM 
VJEROVJESNIKU 



Semud je ime poznatog plemena, a dobili su ga po njihovom pretku 
Semudu, bratu Dzedisa. Njih dvojica su sinovi Asira, sina Iremovog, 
a on je sin Sema, sinaNuhovog. 

Oni su bili cistokrvni Arapi. Stanovali su u Hidzru, koji se nalazi izmedu 
Hidzaza i Tebuka. Boziji Poslanik M je prosao pored tog mjesta kada je sa 
muslimanima isao na Tebuk. 

Zivjeli su nakon naroda Ad, i obozavali su kipove, kao i oni. Allah im je 
poslao jednog covjeka od njih, Allaliovog roba i Njegovog poslanika: Saliha, 
sina Ubejdovog, a ovaj je bio sin Masihov, on sin Ubejdov, a on sin Hadirov, 
on opet sin Semudov, a Semud sin Asirov, on sin Iremov, a on sin Nuhov aSJ. 
Salih ih je pozvao da obozavaju samo AUaha, koji nema nikakva sudruga, da 
odbace kipove i druge bogove, i da Mu nikog ne pripisuju, Neki od njih su mu 
povjerovali, ali vecina ih je odbila da vjeruje. 

Suprotstavljali su mu se i rijecju i djelom i namjeravali da ga ubiju. Ubili su 
devu koju je Allah ucinio dokazom protiv njih, zbog cega ih je Allah kaznio 
onako kako kaznjava samo Silni i Mocni. 

Tako Allah Ji u sun El-A'raf veli; *A Semudu poslasmo njihova brata 
Saliha. "O narode moj", govorioje on, "obozavajte Allaha, jer vi drugog boga 
nemate! Dosao vam je jasni dokaz od vaseg Gospodara: ova AUahova kamila 
Je znak za vas, paje pustite da pase po Allahovoj zemlji, i ne cinitejoj nikakvo 
zlo, pa da vas bolna kazna zadesi! *I sjetite se kad vas je On ucinio 
nasljednicima poslije Ada i da vas je na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim 
palate pravite, a u brdima kuce klesete. Sjetite se AUahovih blagodati, i ne 
cinite zlo. po Zemlji nered praveci! " *A glavesine njegova naroda, koje su se 
bile uzoholile, upitase potlacene medu njima, koji su vjerovali: "Znate li vi 
sigurno da je Salih poslan od svoga Gospodara? " Oni odgovorise: "Mi, 
doista, vjerujemo u ono sto je po njemu objavljeno. " *Oni koji su bili oholi, 
rekoSe: "Mi, doista, ne vjerujemo u ono sto vi vjerujete!" *I zaklase onu 
kamilu, ne poslusase naredenje svoga Gospodara, i rekose: "O Salih, daj nam 
to cime nam prijetis, ako si Poslanik!" * I zadesi ih strasan potres, pa u svojim 
kucama osvanuse mrtvi i nepomicni. *0n se okrenu od njih i rece: "O narode 
moj, prenio sam vam poslan icu svoga Gospodara i savjetovao vas, ali vi ne 
volite one koji vas savjetuju. " (EI-A'raf, 73.-79.) 



106 



Salih alejhi selam 



A u suri Hud, Uzviseni veli: *A Semudu poslasmo njihova brata Saliha. On 
imje govorio: "Narode moj, Allaha oboiavajte, jer vi drugog boga osim Njega 
nematel On vas je stvorio od zemlje i dao vam da zivite na njoj. Pa od Njega 
oprost trazite ipokajte Mu sejer, je moj Gospodar blizu i odaziva se. *Oni mu 
rekose: "O Salih, ti si tnedii nama prije ovoga bio omiljen. Zasto nam branis 
da obozavamo ono Sto sii i nasi preci obozavali? Mi. doista, sumnjamo u ono 
cemii nas ti pozivas. " * "O narode moj", govorio je on, "sta mislite. ako samja 
potpimo siguron ko mije Gospodar i ako mi je On od Sebe milost dao, ko ce 
me odbraniti od Allaha ako Mu budem neposlusan? Vi biste same uvecali moju 
propast. *0 narode moj, ova Allahova kamila vamje dokaz, pajepustite neka 
pase po Allahovoj zemlji, i ne cinite joj nikakvo zlo, da vas ne bi stigla skora 
kazna. " *Ali, oni je zaklase. pa on rece: "Uzivajte u svojim kucama jos tri 
danal Toje istinita prijetnja. " *I kadje dosla Nasa odredba, Mi smo miloscu 
Nasom, Saliha i one koji su s njim vjerovali spasili od ponizenja toga dana. 
Tvoj Gospodar je, doista, Jaki i Silni. *One koji su cinili nasilje pogodio je 
strasan glas. pa su u svojim kucama osvanuli mrtvi i nepomicni, *kao da ih u 
njinia nikad nije ni bilo. Semud, doista, u svoga Gospodara nije vjerovao. 
Daleko bio Semud!" (Hud, 61 .-68.) 

A u suri EI-HJdzr, Uzviseni veli: *Stanovnici Hidzra su u laz utjerivali 
Poslanike. *Mi smo im dali Nase dokaze. ali su se oni od njih ob-etali. *0m su 
u brdima klesali kuce, misleci da su bezbjedni, *pa ih je jednog jutra zadesio 
strasan glas, *i nista im nije koristilo ono sto su bill stekli. " (El-Hi dzr, 80.-84.) 

U suri El-Isra', Uzviseni veli: A da ne saljemo cuda sprjecava nas samo to 
sto prijasnji narodi nisu u njih vjerovali. Mi smo Semudu kao vidljivo cudo 
kamilu dali, ali su se oni ogrijesili o nju. A cuda saljemo samo da zastrasimo. 
(El-lsra', 59.) 

U suri Es-Su'ara', Uzviseni veli: *Semudje Poslanike u laz utjerivao. *Kad 
im je njihov brat Salih rekao: "Zar se ne bojite? *Ja sam vam Poslanik 
pouzdani, '^pa se bojte Allaha i pokorni mi budiie! *Ja od vas za to nikakvu 
nagradu ne trazim, moja nagrada je samo kod Gospodara svjetova. ^Zar 
mislite da cete ovdje biti ostavljeni bezbjedni, *m vrtovima i medu izvorima, *u 
usjevima i medu pahnama sa zrelim plodovima? */ da u brdima vjesto kuce 
klesete? *Pa se bojte Allaha i pokorni mi budite, *i ne slusajte one koji u zlu 
pretjeruju, *one koji nered na Zemlji cine, a ne zavode red. " *Oni rekose: "Ti 
si, doista, opcinjen! *Ti nisi nista drugo do covjek kao i mi. Ako istinu govoris, 
daj nam neki dokaz!" *0n rece: "Evo deve koja ce piti odredenim danom, a vi 
drugim, vama poznatim. *I ne cinite joj nikakvo zlo, pa da vas zadesi kazna 
Velikog dana! " *Ali, oni je zaklase, i potom se pokajase, *i zadesi ih kazna. U 
tome, doista, ima pouke, ali vecina ovih nece da vjeruje! *A ti'oj Gospodar je, 
doista, Silan i Milostiv. (Es-Su'ara', 141.-159.) 

U suri En-Neml, Uzviseni veli: *M/ smo Semudu poslali njihova brata 
Saliha, da bi Allaha obozavali, a oni se podijelise na dvije grupe koje su se 
medusobtw svadale. * "O narode moj", govorio imje on, "zasto pozurujete zlo, 
prije dobra? Zasto od Allaha ne trazite oprosta, da bi vam se ukazala milost?" 



107 



Salih alejhi selam 



*0m rekose: "Mi tebe i one koji su s tobom, smatramo losini predznakom!" 
On odgovori: "Vasa zla slutnja Je kod Allaha. Uistimi, vi ste narod koji je 
stavljen na kusnju. " *A u graduje bilo devet osoba koje su ne red, nego nered 
po Zemlji cinile. *One rekose: "Zakunite se bogom da cemo njega i njegovu 
porodicu nocu ubUi. a onda, svakako, njegovom zastUmku reci: "Mi nismo 
prisust\>ovali pogibiji njegove porodice, i mi, doista, istinu govorimo." *! 
smisljali su spletke, alt Mi smo ih preduhitrili kada se nisu ni nadali. *Pa 
pogledaj kah'GJe bila posljedica njihovog spletkarenja - sve smo imistili, i njih 
i narod njihov. *Eno njihovih kiica, praznih, zbog nepravde kojii su cinili. U 
tome, doista, ima pouke narodii koji zna. *A spasili smo one koji su vjerovali i 
kojisu se Allaha bojali. (En-Neml, 45,-53.) 

U suri Fussilet, Uzviseni veli: *A sto se tice Semuda, Mi smo im ukazivali 
na pravi put, all su oni vise voljeli sljepilo nego pravi put, pa ih je zadesila 
ponizavajuca kazna od nmnje, prema onome kako su zasluzili, *a spasili smo 
one koji su vjerovali i koji su se Allaha bojali. (Fussilet, 17.-18.) 

U suri Iktirab (EI-Kamer), Uzviseni veli: *Semudje poricao opomene, *pa 
su govorili: "Zar da covjeka. Jednog od nas slijedimo? Tada bismo stgurno bili 
u zabludi i ludi. *Zar has njemu, izmedu nas, da bude poslana Objava? Ne, on 
je lazljivac oholi! " *Sutra ce oni saznati koje lazljivac oholi! *Mi cemo poslati 
kamihi, da bismo ih iskusali, pa pricekaj i budi strpljiv. *I obavijesti ih da ce se 
voda izmedu njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupice onaj cljije red! *Ali, 
oni pozvase jednog od svojih, pa je on uze i zakla. *Pa kakve su bile Moja 
kazna i Moje opomene: *Mi smo poslali na njih jedan jedini krik, i oni su 
postali poput sasusenog i izlomljenog siblja. *A Mi smo Kur'an olaksali za 
shvacanje, pa ima li ikoga ko ce shvatiti? (El-Kamer, 23.-32.) 

Uzviseni, takoder, veli: *Semud je iz obijesti svoje poricao. *Kada se 
najnesretniji izmedu njih podigao, *Allahov Poslanik im je rekao: "Pustite 
Allahovu kamilu, neka pije!" *Ali, oni su ga u laz utjerivali i zaklalije. pa ihje 
njihov Gospodar zbog njihovih grijeha kaznio i sravnio sa zemljom, *i ne boji 
se posljedica toga. (Es-Sems, 1 1 .-15.) 

Allah m> u Kur'anu na vise mjesta govori o Adu i Semudu zajedno, kao sto 
je u surama: Tewba, Ibrahim, EI-Furkan, Sad, Kaf, En-Nedzm i El-Fedzr. 

Kaze se da ehli-kitabije ne znaju za ta dva naroda, i da se oni ne spominju u 
njihovoj laijizi-Tewratu. Medutim, u Kur'anu stoji da ihje Musa obavijestio o 
ta dva naroda. Tako Uzviseni u suri Ibrahim veli: */ Musa rece: "Ako vi i svi 
drugi na Zemlji ne budete \jerovali pa, Allah je, doista, neovisan i dostojan 
^Zar vam nije dosla vijest o onima prije vas, o Nuhovom narodu, Adu i 



hvale. 



Semudu i o onima poslije njih koje samo Allah zna? Njihovi poslanici su im 
donosili jasne dokaze. " (Ibrahim, 8.-9.) Jasno je, dakle, da su ovo tacno 
Musaove rijeci njegovom narodu. Medutim, buduci da su ta dva naroda Arapi, 
oni nisu posvetiH dovoljnu paznju kazivanju o njima i to zapamtili, iako je 
kazivanje o njima bilo poznato za vrijeme Musaa i^m\. O ovome smo opsimo 
govorili u nasem Tefsiru. Neka je hvala Allahu za to. 



108 



m 



Salilt alejhi selam 



A sada cemo iznijeti tok dogadaja: sta je sa njima bilo, kako je Allah spasio 
Saliha ^i i one koji su s njim vjerovali, i kako je do posljediijeg unistio narod 
koji je cinio nepravdu svojiin nevjerovanjem, oholoscu i suprotstavljanjem 
svome Poslaniku 'i^. 

Vec smo rekli da su oni bili Arapi, da su zivjeli nakon Ada, i da i pored 
toga nisu uzeli pouku iz onoga sto se njima desilo. Zato im je njihov Poslanik 
^1 govorio: *"0 narode moj, ohozavajte Allaha, jer vi drugog Boga nemate! 
Dosao vamjejasni dokaz od vaseg Gospodara: ova Allahova kamila je znakza 
vas, pajepustite dapase po Allahovoj zemlji, i ne cinitejoj nikakvo zlo, pa da 
vas bohm kazna zadesi! *I sjetite se kadvasje On ucinio nasijednicima poslije 
Ada i da vas Je na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate pravite, a u 
hrdima kiice klesete. Sjetite se Allahovih blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji 
neved praveci. (EI-A'raf, 73.-74.), tj. On vas je ucinio nasijednicima njihovim 
da biste uzeli pouku iz onog sto se njima desilo i da biste radili drukcije nego 
oni. I On vam je dozvolio ovu zemlju, da u njenim ravnicama pravite palate, / 
da u hrdima vjesto kuce klesete. (Es-§u'ara', 149.), tj. da ih spretno, lijepo i 
dobro pravite. Zato, odgovorite onda na AUahovu blagodat zahvalom, dobrim 
djeljma i obozavanjem samo Njega, koji nema sudruga, a cuvajte se 
suprotstavljanja i nepokomosti Njemu, jer je posljedica toga kobna. 

Zato ih je ovako savjetovao: *Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni 
bezbjedni, *u vrtovima i medu iz\^orima, *u usjevima i medu palmama sa 
zreiim plodovima? (Es-Su'ara', 146.-148.), tj. plodovima koji su obilni, 
mnogobrojni, lijepi i zreli. */ da u brdima vjesto kuce klesete. '^Pa se bojte 
Allaha i meni pokorni budite, *i ne slusajte one koji u zlu pretjeruju, *one koji 
tiered na Zemlji cine, a nezavode red. (Es-Su'ara', 149.-152.) 

On im je, takoder, govorio: "Narode moj, Allaha ohozavajte, jer vi drugog 
boga osim Njega nemate! On vas je stvorio od zemlje i dao vam da zivite na 
njoj!" (Uud, 61.) Tj. On je Onaj Koji vas je sl^orio i oblikovao od zemlje i dao 
vam da zivite na njoj - dao vam ju je, sa svim usjevima i plodovima. 

Dakle, On je onaj koji stvara i opskrbljuje, koji zasluzuje da bude samo On 
obozavan, a niko dnigi. "pa od Njega oprost trazite i pokajte Mu se!" Tj. 
napustite to u sto sada vjerujete i posvetite se obozavanju samo Njega, pa ce 
vam On to primiti i oprostiti vam. "Jer je moj Gospodar blizu i odaziva se. " 
(Hud, 61.) 

Oni mu rekose: "O Salih, ti si medu nama, prije ovoga, bio omiljen ", tj. mi 
bismo voljeli da si dobro razmislio prije ovih rijeci, odnosno prije nego sto si 
nas pozvao da obozavamo samo jednog Boga, da ostavimo bogove koje smo 
do sada obozavali i da se odreknemo vjere nasih oceva i djedova. Zato su mu 
rekli: "Zasto nam branis da obozavamo ono sto su i nasi preci obozavali? Mi, 
doisia, sumnjamo u ono cemu nas tipozivas. " (Hiid, 62.) 

"O narode moj". rece on, "sta mislite, ako samja potpuno siguran ko mije 
Gospodar i ako mije On od Sebe milost dao, pa ko ce me odbraniti od Allaha 
ako Mu ne budem poslusan. Vi biste samo uvecali moju propast. " (Hud, 63.) 



lOf 



V 



Salih alejhi selam 



Ovo je primjer njegovog obracanja, blagog postupanja i uctivog odnosa 
prema njima u pozivanju na dobro, to jest sta mislite ako bude onako kako vam 
ja govorim i cemu vas ja pozivam? Kako cete se opravdati kod Allaha i sta ce 
vas spasiti od Njega, kad trazite da vas prekinem pozivati da Mu budete 
pokomi? Ja to ne mogu, jer mi je to obaveza (wadzib), a i kad bih to uradio, ni 
vi, ni bilo ko dmgi ne bi me mogao od Njega spasiti, niti mi pomoci. Zato'cu 
vas ja pozivati same Allahu Jedinom, koji nema sudruga, sve dok On ne 
presudi izmedu mene i vas. 

Oni su mu takoder govorili "Ti si doista opcinjen!" (Es-5u'ara', 153.), tj. 
opcaran. Ovim su htjeli reci: Nisi svjestan sta govoris kada nas pozivas' da 
obozavamo samo Allaha i da se odreloiemo drugih bogova. Vecina ucenjaka 
rijec musehharin u ovom ajetu turaaci u znacenju "opcinjeni." Po drugora 
misljenju, rijec musehharin znaci: "ko uza se ima dzinna." U torn slucaju, oni 
su htjeii reci: Ti si covjek koji je opsjednut dzinnima. 

Medutim, prvi stav je ispravniji, sto se vidi i iz njihovih rijeci nakon toga' 
"Nisi ti nista drugo do covjek kao i mi", i iz rijeci: "Ako istinu govoris dai 
nam neki dokaz. " (Es-Su'ara', 154.). 

Ovim od njega traze da im pokaze kakvo cudo, koje bi potvrdilo da je tacno 
to sto objavijuje. *0n rece: "Evo deve koja ce piti odredenim danom a vi 
drugm. vama poznatim. V ne cinite joj nika/cvo zlo. pa da vas zadesi 'kazna 
Velikog dana. " (Es-Su'ara', 155.- 1 56.). 

On im je takoder rekao: "Dosao vamjejasni dokaz od vaseg Gospodara- 
ovaAUahova kamilaje znakza vas, pajepustite da pase po Allahovoj zemlji. i 
ne cimtejoj nikah'o zlo pa da vas bolna kazna zadesi! " (El-A'raf, 73.). 

Pored toga, Uzviseni veli: Mi smo Semudu kao vidljivo cudo kamilu doU 
ail su se oni ogrijesiii o nju. (El-Isra', 59.) 

Mufessiri navode da se narod Semud jednog dana okupio na uobicajenom 
mjestu, pa mi je dosao Boziji poslanik Salih da ih pozove Allahu opomene 
upozori, savjetuje i naredi im. r , 

Oni su mu na to rekli: "Bi li ti mogao uciniti da nam iz ove stijene - 
pokazavsi na jednu stijenu - izade deva, takvih i takvih osobina?" Zatim su 
poceh opisivati njene osobine i karakteristike, medu kojima je bilo i to da bude 
krupna i steona u desetom mjesecu. 

Poslanik Salih ,^1 im je rekao: "Sta mislite, ako vam ucinim ono sto ste 
trazih potpuno onako kako ste rekli, hocete li povjerovati u ono sto vam 
objavljujem 1 potvrditi moje poslanstvo?" Rekli su da hoce, pa je od njih uzeo 
zakletvu 1 obecanja za to. ■ 

Zatim je otisao do mjesta za klanjanje, i klanjao Allahu M koliko ie bilo 
odredeno a zatrni zamolio svoga Gospodara da udovolji njihovoj moibi 
Tada je Allah M naredio stijeni da se rascijepi i da iz nje izade velika u 
desetom mjesecu steona deva, sa svim osobinama i karakteristikama koje'su 
oni tr&ziii. 



no 



SaUh alejhi selam 



rn 






de 



Kada su je, bas takvu, ugledali, i svojim ocima vidjeli veliko cudo, zastrasujuci 
prizor, zapanjujucu moc i nepobitni dokaz, mnogi od njih su poceli vjerovati, 
all je vecina i dalje bila ustrajna u svome nevjerstvu, zabludi i prkosu. Zato 
Uzviseni kaze: ali su se oni ogrijesili o nju, tj. zanijekali su je i vecina ni na 
ovaj dokaz nije pocela slijediti istinu. 

Glavni medu onima koji su povjerovali, je bio Dzundu' ibn Amr ibn Mehallat 
ibn Lebid ibn Dzewas. On je bio jedan od plemenskih poglavica. Kada su i ostali 
uglednici htjeli da prihvate Islam, od toga su ih odvratili: Zuab ibn Amr ibn Lebid, 
Habbab - koji se brinuo o Idpovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dzelmes. Tako je 
Dzundu' pozvao svoga amidzica Sihaba ibn Halifii koji je bio ugledan medu 
njiraa, i kad je htio da primi Islam, ovi su ga sprijecili pa je on stao na njihovu 
stranu. Tim povodom, jedan od muslimana po imenu Mehres ibn Ganeme ibn 
ez-Zemil, neka mu se Allah smiluje, u stihovima je rekao: 

Amrovi Ijudi bili su pozvali 

Sihaba u vjeru Poslanika 

Semudova poglavicu i sve druge 

Paje namjeravao da se odazove 

A da se odazvao Salihu hi iigled porastao 

AH gaje odvraiio drug mu Zuab 

Tako su se zalutali Ijudi tz Hidzra 

Nakon upute zlu okrenuli. 

Zato im je Salih H0< rekao; "Ova Allahova kamila... ", tj. dodao ju je uz 
Allahovo ime da bi joj dao pocast i vaznost. Tako se npr. kaze: Allahova kuca 
(Ka'ba) i Allahov rob (covjek). "... vamaje dokaz", tj. potvrda da je istina ono 
sto vam objavljujem. "... pajepustite neka pase po Allahovoj zemlji, i ne cinite 
joj mkakvo zlo da vas ne bi stigla skora kazna. " (Hud, 64.) 

Tako je dogovoreno da deva bude kod njih, da pase odakle hoce i da pije 
vodu svaki dnigi dan. Kad bi dosao dan u kome je red da pije vodu sa bunara, 
oni bi svoje potrebe vode, dan ranije, odnosili kucama. Drugi kazu da su pili 
njeno mlijeko, koliko god su mogli, Zato im je rekao: "koja ce piti odredenim 
danom, avidrugim, vama poznatim. " (Es-&u'a.ra\ 155.) 

Zato je i Uzviseni rekao: Mi cemo poslati kamilu, da bistno ih iskusali, ^. da ih 
ispitamo da U ce vjerovati ili nece. Allah je najbolje znao kako ce oni postupiti. ... 
pricekaj ih, tj. sacekaj da vidis sta ce uraditi ...?' budi strpljiv, (El-Kamer, 27.) na 
njihovim neugodnostima, dok ti ne dode jasan znak. / obavijesti ih da ce se voda 
izmedu njih i nje dijeUti, svakom obroku pristupice onaj cijije red. (El-Kamer, 28.) 

Medutim, kada im se ovo oduljilo, njihovi pametnjakovici su se sastali i 
dogovoriH da zakolju devu, i take je se rijese, kako bi imali vode u izobilju. 
Sve to usput je uljepsavao sejtan. Allah ^ veli: J zaklase kamilu, ne poshisase 
naredenje svoga Gospodara, i rekose: "O SaUh, daj nam to cime nam prijetis,- 
ako si Poslanik " (El-A'raf, 77.) 



Ill 



Salik alejhi selam 



Onaj ko je preuzeo na sebe da je zakolje bio je njihov poglavar Kadar ibn 
Salif ibn Dzundu', covjek crvenkastobijele boje, plavih ociju i ride kose. Za 
njega se pricalo da je dijete bludnice i da je roden na SalifovoJ postelji, ciji se 
otac zvao Sajban. Devu je zaklao uz odobravanje svih, pa se grijeh pripisuje 
svima njima, 

Ibn Dzerir i drugi mufessiri govore o dvije zene iz Semuda. Jedna se zvala 
Saduk bintu-l-Mahja ibn Zuhejr ibn el-Muhtar. Poticala je iz ugledne i bogate 
porodice. Bila je udata za jednog covjeka koji je primio Islam, pa ga je 
napustila. Ona je pozvala svoga araidzica Masrea ibn Mehredza ibn el-Mahjaa i 
ponudila mil se, ako zakolje devu. Druga se zvala Unejza bint Ganim ibn 
Mudzliz, a nadimak joj je bio Ummu Ganeme. Bila je starica, nevjemica i 
imala je kcerke od svog muza Zuaba ibn Amra, jednog od plemenskih 
poglavara. I ona je ponudila sve cetiri kcerke Kadaru ibn Salifu ako zakolje 
devu, da od njih cetiri izabere koju hoce. Ova dvojica mladica su se spremila 
da je zakolju, i o tome upoznali svoj narod. Njima su se pridruzila jos 
sedmorica, tako da ih je ukupno bilo devet. 

O njima se govori u rijecima Uzvisenog: A u graduje bilo devet osoba koje 
su po Zemlji, ne red, nego nered cinile. (En-Neml, 48.) Oni su i drugima u 
plemenu govorili da se deva treba zaklati, pa su i ostali uz njih pristali i 
odobrili im, Nakon toga su otisli da traze devu. Kada se ona pojavila sa 
pojilista, Masre' joj se prisuljao, odapeo strijelu na nju i ranio je u nogu. Zene 
su dosle i pocele bodriti Ijude iz tog plemena da je ubiju. Cak su i svoj a lica 
otkrile, kako bi ih potakle na to. Najbrzi je bio Kadar ibn Salif koji je na nju 
krenuo sa sabljom i posjekao joj noge, pa je pala na zemlju, riknuvsi jako, da bi 
upozoriia svoje mladunce. On joj je proboo vrat i zaklao je. Njeno devce - koje 
je upravo odbijeno - popelo se na nepristupacno brdo i riknulo tri puta. 

Abdurrezzak od Ma'mera, prenosi od nekog ko je cuo da je Hasan rekao: 
"Devce je upitalo: - Gospodaru moj, gdje mi je majka?" Zatim je uslo u jednu 
stijenu i nestalo u njoj. Po drugom misljenju oni su ga stigli pa i njega zaklali. 

Uzviseni, kaze: *Ali, oni pozvase jednog od svojih. *paje on itze i zakla i 
kakve su bile Moja kazna i Moje opomene!? (El-Kamer, 29.-30.) Uzviseni, takoder, 
veli: *Kada se najnesretniji medu njima podigao. *AUahov Poslanik imje rekao: 
"Pustite AUahovu kamilu. neka pije!" (Es-§ems, 12.-13.), tj. pazite je. *Ali oni 
su ga u laz utjerivali i zaklali je, pa ihje njihov Gospodar zbog njihovih grijeha 
kaznio i sravnio sa zemljom, *i ne boji se posljedica toga. (Es-Sems, 14.-15.) 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdullah ibn Numejr, da mu je pricao 
Hisam - Ebu 'Urve - a on je cuo od svoga oca, da je Abdullah ibn Zera'e rekao: 
"Boziji Poslanik ^ je jednom prilikom drzao hutbu, pa je kada je spomenuo 
devu i onog ko ju je zaklao, rekao: Kada se najnesretniji medu njima podigao: 
Taj covjek je bio energican, iigledan i raocan u svom plemenu kao Ebu 
■=™'« "1 Ovaj hadis od Hisama prenose Buharija i Muslim. 



Zem'a.' 



' Hadis sahih, biljezi ga Ahmed u svom Musuedu 4/17/263/Haleb; Muslim u svom SaMhu 
51/13/49; Buharija u svom Sahikii 65/9 1/4942. 



112 



Salih alcjhi seiain 



Muliammed ibn Ishak navodi: "Pricao mi je Jezid ibn Muhanomed ibn Hasim, 
da je on cuo od Muhammeda ibn Ka'ba, a on od Muhammeda ibn Hasima ibn 
Jezida, a ovaj od Ammara ibn Jasira, da je Boziji Poslanilc M rekao Aliji: "Hoces li 
da ti kazem ko su najnesretniji Ijudi?" "Hocu", odgovorio je. Poslamk je rekao: 
"To su dva covjeka, jedan od njih je opaki covjek iz Semuda, koji je zaklao 
devu, a drugi je, Alija, onaj koji ce te udariti ovuda - tj. po tjemenu - od koga 
ce ti se krvlju natopiti ovo - tj. brada." Ovaj hadis prenosi Ibn Ebi Hatnu. 

Zatim, Uzviseni \q\v. I zaklase onu kamilu, i ne poslusase naredenje svoga 
Gospodara. i rekose: "O Salih. daj nam to erne nam prijetiS, ako si poslanik^' 
(El'A'raf, 77.) Ovim rijecima, oni su pokazali otvoreno nevjerovanje po vise 
pitanja: 

- Nisu poslusali AUaha i Njegovog Poslanika, pocinivsi ono sto im je bilo 
strogo zabranjeno, tj. zaklavsi devu koju im je Allah dao kao dokaz. 

- Poziirivali su kaznu protiv sebe, pa su je i zasluzili iz dva razloga: Prvo 
sto se ispunio postavljeni uvjet: / ne cinite joj nikak-vo zlo da vas ne bi stigla 
brza kazna. (HQd, 64.) U drugom ajetu stoji: velika (Es-Su'ara', 156.), a u 
trecem holna (El-A'raf, 73.), sto je sve istinito. Drugo sto su pozurivali kaznu. 

- §to su u laz utjerivali Poslanika koji im je dao nepobitan dokaz za svoje 
poslanstvo i istinitost. Oni su to sigumo znali, ali su ih njihovo nevjerstvo, 
zabhda i inat naveli na to da odbiju istinu i mogucnost da ih zadesi kazna. 
Allah m veli: AU, onije zaklase, pa on rece: "Uzivajte u svojim kucamajos in 
dana! Toje istinita prijetnja. " (Hud, 65.) 

Navodi se da je prihkom klanja deve, prvi na nju ruku digao Kadar ibn 
Salif, prokleo ga Allah. On joj je posjekao noge pa je pala na zemlju, a za njim 
supotrcali i ostali da je sabljama raskomadaju. Kada je to ugledalo njeno devce 
pobjeglo je od njih, popelo se na najvise brdo i rilcnulo tri puta. 

Zato im je Salih rekao: "Uzivajte u svojim kucamajos tri dana". tj. od 
daiias. Medutim, oni nisu vjerovali ni u ovu sigumu prijetnju, nego su, kada je 
pala noc, htjeh ubiti i njega i, - prema njihovim tvrdnjama - poslati ga kuda i 
devu, Oni rekose: "Zakunite se bogom da cemo njega i njegovu porodicu nocu 
ubiti". tj, sakupiti ih u njegovoj kuci i pobiti ih, a zatim zanijekati i poreci 
ukoliko njegovi zastitnici budu trazili krvarinu. Zato su rekli: '\..a onda cemo 
svakako njegovom zastitniku reci: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji njegove 
pomdice, i mi, doista, istinu govorimo. " (En-Neml, 49.) 

Allah iSi veli: *I smisljali su spletke. ali Mi smo ih preduhitrili kada se nisu 
ni mdali. *Pa pogledaj kakvaje bila posljedica njihovog spletkarenja; sve smo 
unistili, i njih i njihov narod. *Eno njihovih kuca. praznih, zbog nepravde koju 
su ciniii. U tome doista ima pouke narodu koji zna. *A spasili smo one koji su 
vjerovali i koji su se AUaha bojali. (En-Neml, 50.-53.) 

Tako sto je Uzviseni na one koji su htjeli ubiti Saliha poslao kamenje koje 
ih je pogadalo, i unistilo prije ostalog naroda. U cetvrtak - prvi dan cekanja - 
Ijudi iz Semuda su osvanuh pozutjelih lica, kako im je rekao i Salih ^». Kada 
je pao mrak dozivali su se; "Prosao je jedan dan odredenog roka." 



IB 



m: u 



Salih alejhi selam 



Drugog dana najavljenog roka - u petak - osvanuli su pocrvenjelih lica, a 
kad su omrkli, rekli su; "Prosla su dva dana odredenog roka," 

Treceg dana odredenog roka - u subotu - osvanuli su cmih lica, a kada su 
omrkli, rekli su: "Eto, prosao je odredeni rok" Kada je osvanula nedjelja 
obukli su se, spremili i sjeli, iscekujuci kakva ce ih kazna, muka i nesreca 
zadesiti, ne znajuci sta ce sa njima biti, niti sa koje ce strane kazna doci. Kada 
je izaslo Sunce, dosao im je glas odozgo, s neba, a ispod njih se zemija 
zatresla, pa su duse izdahnule, zivoti se ugasili, pokreti se ukocili, glasovi 
umukli i istina se obistinila. Tako su u svojim kucama osvanuli nepomicni, 
tijela bez dusa i bez pokreta. 

Kaze se da od njih ovo niko nije prezivio, osim jedne zene koja je od ranije 
bila nepokretna. Zvala se Kelbe bintu-s-Silk - sa nadimkom Zurej'a. Bila je 
okorjela nevjemica i protivnica Saliha ^m. Kada je ugledala kaznu, prohodala 
je i pobjegla sto je brze mogla. Tako je dosla do jednog naselja gdje su zivjeli 
Arapi i ispricala im sta je vidjela i staje zadesilo njen narod. Bilaje iznurena 
zedu, paje zatrazila vode. Kada se napila, umrla je. 

Uzviseni veli: ...kao da ih u njima nikad nije ni bilo, tj. kao da u njima nisu 
zivjeli udobno, svak sa svojom nafakom i bogatstvom. Semud, doista, u 
Gospodam svoga nije vjerovao; daleko nekaje Semud! (Hud, 68.)= tj. on ih je 
ovim prokleo i prizvao zov sudbine. 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdurrezzak da je njemu pricao 
Ma'mer, da je cuo od Abdullaha ibn Usmana ibn Hasima, a on od Ebu ez- 
Zubejra, da je Dzabir rekao: "Kada je Boziji Poslanik ^ prolazio pored Hidzra, 
rekao je: - Nemojte traziti cuda! Trazio ih je Sahhov narod, pa su im pokazana 
- znaci deva - koja je ovuda dolazila, a ovuda odlazila. Prekrsili su naredenje 
svoga Gospodara i zaklali je. Pila je njihovu vodu jedan dan, a oni njeno 
mlijeko drugi dan. Ali, oni su je zaklali, pa ih je snasao jedan krik, kojim je 
Allah usmrtio sve, koji su bili pod nebeskim svodom, osim jednog covjeka koji 
se zatekao u haremu Allahove Ka'be. "Ko je to bio, Boziji Poslanice?", upitali 
su ashabi, pa je on odgovorio: - Bio je to Ebu Regal, ali kada je izasao iz 
hareraa i njega je pogodilo ono sto i njegov narod."' 

Ovaj hadis zadovoljava uvjete Muslima, ali nije naveden ni u jednoj od sest 
vjerodostojnih zbirki. Allah najbolje aia. 

Abdurrezzak kaze: "Ma'mer kaze da ga je obavijestio Ismail ibn Umejje, da 
je Poslanik ^jednom prilikom prosao pored kabura Ebu Regala i rekao: "Znate 
li ko je ovdje?" Ashabi su odgovorih: "To Allah i Njegov Poslanik najbolje 
znaju." Onje rekao: "Ovo je grob Ebu Regala, jednog od Semudovih Ijudi. Bio 
je u AUahovom haremu, pa ga je to sacuvalo od Allahove kazne. Ah, kada je iz 
njega izasao, zadesilo ga je ono sto je zadesilo i njegov narod, pa je ukopan 
ovdje, Zajedno sa zlahiom grancicom. Poslije su ga Ijudi trazili s macevima u 
rukama, i kada su ga nasli, izvadili su tu grancicu." 



Ovaj hadis biljezi jedlno Ahmed u svome A/wjnetfw 3/296 /Haleb. 



114 



Salih alejbi selam 





Abdurrezzak zatim kaze da je Ma'mer cuo od Zuhrije da je Ebu Regal, 
ustvari, Ebu Sekif. Ovaj hadis u ovoj verziji je mursel. 

Muhammed ibn Ishak u Zivotopisu Poslanika navodi ovaj hadis u nesto 
drugacijoj verziji, bez prekidanja seneda, od Ismaila ibn Umejje, koji ga je cuo 
od Budzejra ibn Ebi Budzejra, a on od Abdullaha ibn Omera koji kaze: "Kada 
smo sa Bozijim Poslanikom ^ putovali za Taif i prolazili pored jednog kabura, 
cuo sam da je rekao: "Ovo je kabur Ebu Regala, a to je Ebu Sekif. Bio je iz 
naroda Semuda, On se zadesio u ovom haremu, pa ga je to spasilo, ali, kada je 
izasao iz njega, ovdje ga je zadesila kazna, koja je zadesila i njegov narod, pa 
je tu i ukopan, Znak da je to tako jeste zlatna grancica, koja je zakopana sa 
njim. Kad bi ga otkopali, nasli bi je uz njega." Na to je svijet pozurio i iskopao 
grancicu iz tog mezara." Hadis ovako navodi i Ebu Dawud od Muhammeda ibn 
Ishaka. 

Nas ucitelj, Hafiz Ebu el-Hadzdzadz Mizzi, neka mu se Allah smiluje, kaze 
da je ovaj hadis vjerodostojan (hasen-aziz). 

Ja na to dodajem da ga, u torn obliku, prenosi samo Budzejr ibn Ebi 
Budzejr, cije se ime spominje samo u ovom hadisu. Pored toga, od njega ga 
prenosi samo Ismail ibn Umejje. Nas ucitelj kaze: "Moguce je da je on 
pogresno shvatio kada je rekao da su to rijeci Poslanika (merfu'), pa bi u tom 
sliicaju ovo mogle biti rijeci Abdullaha ibn Amra, a da je to on nasao u 
jevrejskim knjigama." Allah, opet, najbolje zna! 

Ja, opet, na ovo kazem da u spomenutoj mursel predaji kao i u hadisu kojeg 
prenosi Dzabir, postoji potvrda za to. Allah, opet, najbolje zna! 

On se okrenu od njih i rece: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu 
svoga Gospodam i savjetovao vas, ali vi ne volite one koji vas savjetuju " (El- 
A'raf, 79.) Ovim rijecima Uzviseni nas upoznaje da se Salih ^l ovako obratio 
svom narodu, nakon njihove propasti. Dakle, napustajuci njihovo prebivaliste 
prema nekom drugom, narodu je rekao: "O narode moj, prenio sam vam 
poslanicu moga Gospodara i savjetovao vas", tj. ja sam se na sve nacine: 
svojim rijecima, djelima i namjerom trudio da vas uputim ...ali vi ne volite one 
koji vas savjetuju, tj. vi po svojoj pokvarenoj naravi niste bili spremni prihvatiti 
istinu, niti ste je zeljeli. Zato ste dopali bolne kazne u kojoj cete zauvijek ostati, 
i ja nemam nikakva nacina da vam pomognem, nitl sam to duzan. Ja sam svoju 
obavezii prema vama ispunio; dostavio sam vam Objavu i savjetovao vas, a 
Allah cini ono sto On hoce. 

Tako se Poslanik ^ obratio poginulim musricima na Bedru, nakon tri noci. 
Stao je kod njih, a onda uzjahao devu, naredio pokret pred ki-aj noci i rekao: "O 
poginuli, jeste H se uvjerili da je istina ono sto vam je vas Gospodar obecao? Ja 
sam se uvjerio da je istina ono sto mi je moj Gospodar obecao." 

Zatim im je izmedu ostalog rekao: "Vi ste bili lose drustvo svom Poslaniku: 
poricali ste me, a drugi svijet mi je povjerovao; istjerali ste me, a drugi su mi 
pruzili utociste; borili ste se protiv mene, a drugi su me pomagali. Lose li ste 
drustvo bili svome Poslaniku!" 



115 



Saiih alejbi selam 



\ 



Omer mu je na to rekao: "Boziji Poslanice, govoris ijudima cija se tijela 
raspadaju." Poslanik je na to rekao: "Talco mi Onoga u cijoj je ruci moja diisa, 
vi nista bolje od njih ne cujete ono sto im govorim, samo sto oni ne 
odgovaraju." Kaze se da se Salih *Sii nakon toga preselio u harem Ka'be i tu 
ostao sve do svoje smrti. 

Imam Almied navodi: "Pricao nam je Ve'ki da je njemu pricao Zem'a ibn Salih, 
da je cuo od Seleme ibn Wehrama, a on od Ikrime, da je Ibn Abbas rekao: 
"Kada je Poslanik ^ prolazio laoz dolinu Usfan, na putn za hadzdz, upitao je: - 
Ebu Bekre, koja je ovo dolina? On mu je odgovorio: - Dolina Usfan. Tada je 
Poskinik rekao: - Oviida su prolazili Hud i Salih >feBi na mladim devama koje su 
imale ulare izradene od vlakana, a na njima su i gomji i donji ogrtaci bili od 
vunenog platna. Tako su oni izgovarali telbijju i hodocastili Ka'bu."' 

Lanac prenosilaca ovog hadisa je dobar (hasen). Vec je naveden u kazivanju o 
Nuhu fiSS, a prenosi ga Taberanija s tim sto se tamo govori o Nuhu, Hudu i Ibraliimu. 

Poslanikov ^ prolazak dolinom Hidzr - teritorijom Semuda - 
u godini pohoda na Tebuk 

Imam Almied navodi; "Pricao nam je Abdussamed da je njemu pricao Sahr 
ibn Dzuwejrijje, da je on cuo od Nafi'a, da je Ibn Omer pricao: "Kada je Boziji 
Poslanik ^ krenuo sa ashabima prema Tebuku, sa njima se zaustavio u Hidzra, 
kod Semudovih naselja, pa su nasuli vodu iz bunareva iz kojih je pio narod 
Semudov, te su njome zamijesili hljeb i napunili posude. Medutim, Poslanik im 
je naredio, pa su prosuli vodu i tim hljebom nahranili deve, a onda ih odveo do 
bunara iz kojeg je pila deva. Zabranio im je ulazak u isklesane kuce gdje je 
zivio kaznjeni narod rekavsi: "Bojim se da vas ne zadesi ono sto je zadesilo i 
njih, pa ne ulazite tamo gdje su oni zivjeli!"" 

Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Affan, da je njemu pricao 
Abdulaziz ibn Muslim, a njemu Abdullah ibn Dinar, da je cuo od Abdullaha ibn 
Omera, da je Boziji Poslanik M, dok je bio u Hidzm, rekao: "Ne ulazite ovim 
kaznjenicima, osim placuci, a ako ne mozete plakati, nemojte im ni ulaziti, da 
vas ne bi zadesilo ono sto i njih."^ 

Buharija i Muslim ovaj hadis u svojim Sahihima navode u vise verzija. 

U nekim verzijama ovog hadisa stoji da je on, kada je prolazio pored 
njihovih stanista, oborio glavu i potjerao svoju jahalicu, a ashabima je zabranio 
ulazak u njih, osim placuci. U jednoj verziji ovog hadisa stoji da je Poslanik^ 
rekao: "Pa ako ne mozete plakati, onda se pravite da placete, iz bojazni da vas 
ne zadesi ono sto je i njih zadesilo!" 



' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 1/232 /Haleb. 

^ Hadis biljezi Buharija 65/15 - 2IA102IFe!!m4-Bari\ Ahmed ii svome Musnedit 2/72, 9I/Haleb; 
El-Humejdi u svom Musnedu 2/290/653; Ibn Hisam u Siri 327/Egjpat; El-Wakidi u El-Megad 
397/Egipat; Muslim li svom Sahihu 53/1/2981. 

■" Hadis biljezi Ahmed ii svom Musnedu 2/66 /Haleb. 



116 



Salih alejhi selam 



da 



Ired 



\'as 



Imam Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Jezid ibn Harun, da je cuo 
od Mes'udija, a on od Ismaila ibn Ewseta, da mii je pricao Muhammed ibn Ebi 
Kebsa Ensarija, a njemu njegov otac - kome je bilo ime Amr ibn Sa'd, a po 
drugima Amir Ibn Sa'd, neka Allah bude zadovoljan sa njim: "Kada je bio 
poliod na Tebuk, Ijudi su pozurili prema Hidzru da dodu do ostataka naselja tog 
naroda. To je cuo Boziji Poslanik ^ pa je svijet pozvao i rekao: "Skupite se 
radi namaza!" Ja sam dosao do Poslanika ^ a on, pridrzavajuci se za nekog, 
rece: "Nemojte ulaziti narodu na kojeg se Allah rasrdio!"Na to mu je jedan 
covjek rekao: "Boziji Poslanice, mi im se cudimo", a on je na to rekao: 
"Hocete li da vam kazem sta je cudnije od toga? Covjek izmedu vas, koji vam 
prica onom sto je bilo prije vas i o onom sto ce biti poslije vas. Zato budite 
ustrajni na pravom putu pa vas Allah nikada nece kazniti, Doci ce jedan narod 
koji se nikako nece mocl od toga odbraniti." 

Lanac prenosiiaca ovog hadisa je dobar (hasen), ali ga ne navode u 
sest vjerodostojnih zbirki. Govori se da su Ijudi Salihovog naroda dugo zivjeli. 
U pocetku su pravili kuce od ilovace, pa hi im se srusile prije nego sto umm, pa 
su onda poceli klesati kuce u kamenim brdima. 

Takoder se navodi da im je Salih a^i, nakon sto su od njega trazili cudo i 
nakon sto im je Allah dao kamilu iz stijene, rekao da paze na nju i njeno 
mlado koje joj je bilo u utrobi, upozorivsi ih da ce ih, ukoliko joj ufiine bilo 
kakvo zlo, stici Allah ova kazna. On im je takoder rekao da ce je zaklati i da 
ce to biti uzrok tijihove propasti. Cak im je opisao covjeka koji ce je zaklati, 
rekavsi da ce on biti rumene boje lica, plavih ociju i ride kose. Oni su onda po 
citavom kraju poslali uhode, sa zadatkom da ubiju dijete koje bude tako 
izgledalo. Takoje dugo vremena proslo; jedna generacijaje prosia, a druga je 
dosla. 

Jediiog dana, jedan od njihovih poglavara je zarucio sina sa kcerkom 
drugog njihovog poglavara, i ozenio ga njome. Iz tog braka se rodio onaj ko ce 
zaklati devu tj. Kadar ibn Salif, pa uhode nisu mogle da ga ubiju zbog ugleda 
njihovih oceva i djedova u narodu. On je rastao brzo, tako da bi za sedmicu 
narastao koliko dnigi za mjesec dana. On je vremenom postao njihov poglavar, 
kome su bill pokomi. Njegove strasti su ga navele da zakolje devu, a u tome su 
mu pomogli osmorica najuglednijih. To su ona devetorica koja su htjela ubiti 
Saliha )m. 

Kada su zaklali devu i za to cuo Salih i^i, dosao im je, placuci zbog nje. 
Oni su ga primili, izvinjavajuci mu se i govoreci: "Ovo nisu uradili nasi 
ugledni Ijudi nego mladici." Dalje se kaze da im je naredio da poprave tu 
gresku lijepo postupajuci prema devcetu. Oni su ga pratili, a ono se popelo na 
jednu planinu. Kada su se popeH za njim, ono se popelo na vrh planine, tako da 
je bilo visoko toliko da ga ptice nisu mogle dohvatiti. Tu je plakalo lijuci suze, 
a zatim se olcrenulo prema Salihu ^!^\ i riknulo tri puta. Na to im je Salih rekao: 
"Uzivajie u svojim kucama jos tri dana! To je isiinita prijetnja. " (Hiid, 65.). 
Zatim im je rekao da ce sutra osvanuti pozutjelih lica, dmgi dan crvenih lica, a 
treci dan cmih lica. 



117 



( 



Salih alejhiselam 



Cetvrti dan im je dosao jedan krik, jaci od svih gromova, koji ih je obuzeo, 
pa su osvanuli u svojim kucama mrtvi. 

Medutim, neki dijelovi ove predaje su spomi i suprotstavljaju se onom sto 
se moze razumjeti iz Kur'ana u pogledu kazivanja o njima, o cemu smo ranije 
govorili, Allah Jfe, opet, najbolje zna sta je tacno! 



118 



Ibrahim alejhi selam 



KAZIVANJE O IBRAHIMU 
HALILU 



Ibrahim je sin Tara (250), sina Nahora (148), a on sin Saruga (230), sina 
Reva (239), a on sin Falega (439), sina I-Iebera (464), a on sin Sala 
(433), sina Arfaksada (438), a on sin Sema (600), sina Nuhova ^i 

Ovo je tekst ehli-kitabija iz za njih Svete knjige, a ja sam iza svakog imena 
brojkom oznacio koliko su zivjeli, prema onom sto oni navode. Vec je bilo 
govora o duzini zivota Nuha ^&\, pa nema potrebe to ponavljati. 

Hafiz ibn Asakir, u svojoj Historiji, govoreci o zivotu Ibrahima Halila 
(Allahovog prijatelja), prenoseci od Ishal-ca Ibn Bisra Kahilije, iz njegovog 
djela el-Mubtede, navodi da je Ibrahimovoj majci bilo ime Emila. Zatim od 
njega prenosi dugu pricu o tome kako ga je rodila. Kelbi kaze da joj je bilo ime 
Buna bint Kribta ibn Kersi i da je porijeklom od Arfaksada, Semovog sina, a 
Sem jeNuhov sin. 

Ibn Asakir u vise predaja navodi da je Ikrime rekao: "Ibrahimov fm 
nadimak je bio Ebu ed-Dajfan."' 

**Ehli-kitabije zatim kazu da su se Tarn, kada je imao sedamdeset pet 
godina, rodili Ibrahim ^i, Nahor i Haran. Haran je kasnije dobio sina Luta, 
Oni kazu da je Ibrahim ^l bio srednji i daje Haran unn-o jos za oceva zivota 
u mjestu gdje je i roden, tj, u podrucju Haldejaca. Time misle na Babilon, Taj 
stav je ispravan i poznat kod onih koji istrazuju zivotopise, historiju i 
dogadaje. 

Hafiz Ibn Asakir takoder kaze daje taj stav ispravan. On navodi od Hisama 
ibn Ammara da je on cue od Wehda, on od Se'ida ibn Abdulaziza, a on od 
Meldiula, daje Ibn Abbas rekao: "Ibrahim je roden u Guti kod Damaska, u selu 
po imenu Berza, a na brdu koje se zove Kasijun." Nakon toga, Hafiz kaze: 
"Ispravno je ipak, da je on roden u Babilonu, a ovo mu se mjesto pripisuje zato 
sto je na njemu klanjao kad je dosao pomoci Luai mSi\"' 

Oni zatim navode da je Ibrahim ozenio Sam, a Nahor Melhu, kcerku 
Harana, tj. braticnu. 

Zatim navode daje Sara bila nerotkinja, da nije mogla radati. 



' Ibn Asakir u svom Tarihu 2/141/Et-Tehzib. 
^ Ibn Asakir 2/13/Et-Tehzib. 



120 



Ibrahim alejhi selam 



**Zatim ehli-kitabije kazu: "Tara je, sa svojira sinom Ibrahimom, njegovom 
zenom Sarom, i njegovim braticem Lutom, izisao iz zemlje Haldejaca i otisao u 
zemlju Kenanaca. Nastanili su se u Haraau, gdje je Tara i umro, u svojoj 
dvjesta pedesetoj godini." Ovo potvrduje da on nije roden u Haranu, nego u 
zemlji Haldejaca, tj. u Babilonu. 

Dakle, oni su krenuli sa namjerom da dodu u zemlju Kenanaca, podnicje 
Jerasalima, pa su se nastanili u Haranu. Haran je u to doba,^ zajedno sa 
Arapskim poluosti-vom i Samom, pripadao Haldejcima koji su obozavali sedam 
zvijezda, Graditelji Damaska takoder su bili ove vjere. Okretali su se prema 
Sjevemjaci. Raznim rijecima i postupcima su pokazivali da obozavaju sedam 
zvijezda. Zato je na svih sedam kapija starog Damaska, za svaku zvijezdu,^bio 
po jedan hram u kojima su, u njihovu cast, priredivane svetkovine i pnnosene 
zrtve. U to doba, dok su stanovnici Harana obozavali zvijezde i kipove, svi 
Ijudi na Zemlji su bili nevjemici, osim Ibrahima-Halila, njegove zene i bratica 
mu Luta H0,. 

Ibrahim im je bio taj preko koga je Allah M uklonio ta zla i dokinuo tu 
zabludu. Njemu je Allah 3fe, jos u mladosti, dao zdrav razum, a kad je porastao 
odabrao ga za Svoga Poslanika i uzeo Sebi za prijatelja (Halila). Allah ^^kaze: 
Mismojosprijelbrahimu razboritosl dali i dobro gapoznavali, (El-Enbija', 51.), 
tj. 00 je bio dostojan za to. 

Uzviseni, takoder, veli: *IIbrahima. kadjegovorio svome narodu: "Obozavqjte 
Allaha i Njega se bojte! To vamje bolje, ako znate. * Vi mimo Allaha obozavate 
kimiire i lazi izmisljate. Oni, koje vi mimo Allaha obozavate, ne mogit vas 
nikak\'Otn hnvwm nahraniti, pa kod Allaha trazite opskrbu, Njega obozavajte i 
Njemu zahvaljujte; jer cete se Njemu vratiti! *A ako vi budete poricali, pa i 
narodiprije vas su poricali, a Poslanikje duzan samo da jasno prenese. *Zar 
oni ne vide kako Allah stvara stvorenja? On ce to ponovo uciniti. Allalmje to, 
doista, lahko. " *Reci: "Putujte po Zemlji i gledajte kako je On prvi put stvorio. 
AUah ce to i dnigi put st\>oriti. Allah, doista, sve moze. *0n kaznjava koga On 
hoc-e i milost dqje kome On hoce, i Njemu cete se vratiti. *Vi Njegovoj^ kazni /te 
mozete umaci ni na Zemlji ni na nebu, i vi mimo Allaha nemate ni zastitnika ni 
pomagaca. *A oni koji ne vjeruju u Allahove dokaze i susret s Njime, ti su 
izgitbili nadu u Moju milost, i njih ceka bolna kazna. " *Odgovor njegovog 
naroda bijaSe samo: "Ubijte ga Hi ga spalitel" - alt. Allah gaje spasio od vaUe. 
U tome, doista, ima dokaza za narod koji vjenije. *I on rece: "Vi ste mimo 
Allaha kumire prihvatili, da biste u zivotu na ovom svijetu medusohne 
prijateljske odnose odrzavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih cete se 
odricati i jedni druge proklinjati. Vase prebivaliste ce biti vatra i necete imati 
pomagaca. " *I Lut mu povjerova! A Ibrahim rece: "Ja selim svome Gospodaru, 
On je, doista, Silni i Mudri. " *I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonuU i njegovim 
potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu nagradu dali, 
ana onom ce, doista, jedan oddobrih biti. (El-'Ankebut, 16.-27.) 

Zatim Uzviseni navodi Ibrahimovu raspravu sa svojim ocem i narodom, o 
cemu cemo, ako Bog da, dalje govoriti. 



121 



Ibrahim alejhi selam 



Njegov otac je bio prvi koga je pozvao na Pravi put. Otac mu je bio jedan 
od oiiih koji su obozavali kipove i bilo je najprece da se iskrenim savjetom 
obrati svome ocu. 

O tome Uzviseni veli: *I spomeni u Knjizi Fbrahima. On je bio istinoljiibiv, 
vjerovjesnik. *KadaJe rekao svome ocu: "Oce, zasto obozavas ono sto niti cuje, niti 
vidi, niti ti maze ista koristiti? *Oce, menije doslo znanje koje tebi nije doslo, pa me 
slijedi ija cu te na pravi put uputiti. *Oce, ne obozavaj sejtana! Sejtanje Milostivom 
neposhisan. '^Oce, bojim se da te odMilostivog ne stigne kakva kazna, pa da budes 
sejtanu dnig. " '^Onje rekao: "Zar ti, Ibrahime, mrzis moje bogove? Ako neprestanes, 
sigurno cu te kamenovati. Zato me ostavi na miru!" * "Nekaje mir na tebe", rece 
on, "Ja cu moliti svoga Gospodara da ti oprostijerje On dobarprema meni. *Ija 
napustam i vas i ono cemu se vi mimo AUaha molite, aja cu moliti svoga Gospodara, 
nadam se da mi moj Gospodar nece odbiti moju dovu. " (Merjem, 41 .-48.) 

Uzviseni ovdje navodi kako je tekla rasprava i dijaiog izmedu Fbrahima i 
njegovog oca, kako ga je na pravi put pozvao najblazim rijecima i na najljepsi 
nacin. Objasnio mu je nistavnost njegovog obozavanja kumira, koji, niti cuju 
molbu obozavaoca, niti vide gdje se on nalazi, pa kako ce mu onda ista 
koristiti, dati bilo kakvo dobro, nafaku ili pomoc? 

Zatim ga je podsjetio da mu je Allah dao uputu i korisno znanje, iako je 
mladi od oca: "Oce, menije doslo znanje koje tebi nije doslo, pa me slijedi, ija 
cu te na pravi put uputiti", tj. put koji je ispravan, jasan, lahak, istinit i kojim 
ces postici dobro i ovog i onog svijeta. 

Kada mu je Ibrahim pokazao pravi put i uputio savjet, on ga nije poslusao i 
primio od njega, nego mu je zaprijetio i pokusao da ga zaplasi rijecima; "Zar ti, 
Ibrahime, mrzis moje bogove? Ako ne prestanes, sigurno cu te kamenovati! " Po 
jednima, time je mislio samo na rijeci, a po drugima na stvamo djelo. "Zato me 
ostavi na miru!", tj, idi od mene i zadugo se ne vracaj! 

Na to mu je Ibrahim rekao: "Nekaje mir na tebe" (Merjem, 47.), tj. od 
mene te nece snaci nista lose i od mene neces dozivjeti nikakvo uznemiravanje, 
ti si od mene miran. Cak mu zeli dobro rijecima: "Ja cu moliti svoga 
Gospodara da ti oprosti.jerje on dobarprema meni. " (Merjem, 47.) 

Ibn Abbas i drugi kazu: "Tj. blag, jer me je On uputio da Njega obozavam i 
samo Njega vjeaijem." Zato on kaze: "Jja napustam i vas i ono cemu se vi 
mimo AUaha molite a ja cu moliti svoga Gospodara, nadam se da mi moj 
Gospodar nece odbiti dovu. " (Metjem, 48.) 

Ibraliim je doista, kao sto je i obecao, za njega molio u svojim dovama. Malutim, 
kada mu je postalo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao, kako kaze 
Uzviseni: Ibrahimovo trazenje oprosta za svoga oca biloje samo zbog obecanja 
koje muje dao. A cim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se 
odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sazaljenja i milostiv. (Et-Tewbe, 114.) 

Buharija navodi: "Pricao nam je Ismail ibn Abdullah, da je njemu pricao 
njegov brat Abdulhamid, a on je cuo od Ibn Ebi Zi'ba, ovaj od Se'ida 
Makberije, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik m rekao: "Ibrahim ce na 



122 



Ibrahim alejhi selam 



Sudnjem danu sresti svog oca Azera a na njegovom lieu ce biti prasina i 
zemlja, pa ce mu Ibrahim reci: - Zar ti nisam rekao da mi se ne suprotstavljas? 
Na to ce mu otac reci: - Danas ti se necu suprotstavljati." Ibrahim ce tada reci: 
"Gospodaru raoj, obecao si mi da me na Sudnjem danu neces poniziti, a zar 
ima veceg ponizenja od toga da mi otac bude u vatri?" Allah ce odgovoriti: "Ja 
sara nevjemicima zabranio Dzennet," Zatim ce mu se reci: "Ibrahime, sta je to 
ispod tvojih nogu?" On ce pogledati i vidjeti uprljanu zaklanu zivotinju, koja 
ce biti uzeta za noge i bacena u vatru."' Jedino on navodi ovako u kazivanju o 
Ibrahimu. 

U svom Tefsiru on kaze: "Tako prenosi- Ibrahim ibn Tahman od Ebu Zi'ba, 
on od Se'ida Makberije, a on od Ebu Hurejre." 

Ovako ga prenosi i Nesaija; od Ahmeda ibn Hafsa ibn Abdullaha, on od 
svog oca, a ovaj od Ibrahima ibn Tahmana i dalje redom. Bezzar ga u sHcnoj 
verziji navodi od Hammada ibn Seleme, on od Ejjuba, on od Muhammeda ibn 
Sirina, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika %, mada u toj verziji ima 
neceg neobicnog (garib). On ga navodi i u drugoj verziji: od Katadea, on od 
Ukbea ibn Abdulgafira, on od Ebu Se'ida, a on od Poslanika ^. 

Allah ife kaze: / kada Ibrahim rece svom ocu Azeru: "Zar kipove uzimas za 
bogove?! Ja, doista, vidim da ste i ti i tvoj narod u ocitoj zabludi. " (El-En' am, 
74.) Iz ovoga se razumije da je Ibrahimovom ocu bilo ime Azer. Medutim, 
vecina poznavalaca rodoslova, medu kojima je i Ibn Abbas, kazu da mu je bilo 
ime Tareh, a ehli-kitabije kazu; Tara. Tako se kaze da mu je nadimak dat po 
kipu koga je Azer obozavao. 

Ibn Dzerir kaze; "Ispravno je da mu je ime bilo Azer, a moguce je da je 
imao dva imena, ili da mu je jedno bilo ime a drugo nadimak." 

Moguce je da je ovo sto on kaze tacno. Allah, opet, najbolje zna! 

Zatim, Uzviseni veli: */ tako mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i 
Zemlje. da hi cvrsto vjerovao. *Kada nastupi noc, on ugieda zvijezdu i rece: 
"Ovoje moj Gospodar!" A posto zade, rece: "Ne volim one koji zalaze!" *A 
kada ugieda Mjesec kako izlazi, rece: "Ovoje moj Gospodar!" A posto zade, 
rece: "Ako me moj Gospodar ne uputi, doista cu biti jedan od onih koji su 
zalutali. " *A kad ugieda Sunce kako izlazi, rece: "Ovoje moj Gospodar, ovoje 
najvece!" A posto zade, on rece: "O narode moj, ja nemam nista s tim sto vi 
Mjemu drtige ravnim smatrate! "^Ja okrecem svoje lice, kao pravi vjernik, 
Onom koji je nebesa i Zemlju stvorio, i ja nisam idolopoklonik. " *I njegov 
narod se s njim raspravljao. On je rekao: "Zar da se sa mnom o Allahu 
raspravljate, a On meje uputio? Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pripisujete, 
osim onoga sta moj Gospodar hoce da bude. Moj Gospodar svojim znanjem 
obiihvaca sve, zasto se ne urazumite? *A kako bih se bojao onih koje Njemu 
pripisujete, kada se vi ne bojite sto Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On 
za to nikakav dokaz nije dao? I znate li vi ko ce, mi ili vi, biti siguran? *Oni 



' Biljezi ga Buharija u svom Sahibu 60/^/235Q/Fethu-l-Barr, Ibn Asakir u svom Tarihu u istoj 
verziji kao i BuhELrija 2/137. 



123 



Ibrahim alejbi xelam 



koji vjeruju i svoje vjerovanje sa zulumom ne mijesaju, oni ce biti sigiirni i oni 
su na pravom putu. " *To je Nas dokaz koji smo Mi dali Ibrahimu protiv 
njegova naroda. Mi uzdizemo na vise stepene one koje Mi hocemo. Tvoj 
Gospodarje, doista, imidariznan. (EI-Eii'am, 75.-83.) 

Ovo je bio predmet njegove rasprave sa svojim narodom Icroz koju im je 
objasnio da ova, nama vidljiva tijela, kao sto su svjetlece zvijezde, nisu 
nikakva bozanstva koja pored Allaha ^ treba obozavati, nego stvorena, 
podredena i potcinjena Allahova stvorenja koja se cas pojavljuju, a cas nestaju 
iz nas eg vida. Nasuprot njima, Uzvisenom Gospodaru nista ne promice, nista 
Mu nije skriveno. On je Stalni, Vjecni i bez prestanka. Nema boga niri 
gospodara pored Njega. 

Prvo im je objasnio da to zvijezda ne moze biti. Kaze se da se pod 
spomenutom zvijezdom mislilo na Veneru. Zatim je sa nje presao na Mjesec, 
jer je on sjajniji i ijepst od nje, a onda na Sunce kao najsjajnije, najblistavije i 
najijepse nama vidljivo nebesko tijelo. I za njega je rekao da je potcinjeno, 
vodeno, predodredeno i podredeno, kako kaze Uzviseni: Od Njegovih znakova 
su i HOC i dan, Sunce i Mjesec. Ne cinite sedzdu Suncu ni Mjesecu. vecje cinite 
AUahu koji ihje stvorio, ako samo Njega obozavate. (Fussilet, 37.) 

Zato je on rekao: *A kada ugleda Sunce kako izlazi. rece: "Ovo je moj 
Gospodar, ovo je najvece!" A posto zade, on rece: "O narode moj. ja nemam 
nista s tim sto vi Njemu druge ravnim smatrate! ""Ja okrecem svoje lice, kao 
pravi vjernik. prema Onome koji Je nebesa i Zemlju sh'orio i ja imam 
idolopoklonik!" *1 njegov narod se s njime raspravljao. On je rekao: "Zar da 
se sa mnom o Allahu raspravljate, a On meje uputio? Ja se ne bojim onih koje 
vi Njemu pripisujete, osim onoga sto moj Gospodar hoce da bude. " (El-En 'am, 
78.-80.)> tj. ja ne obracam paznju na ova bozanstva koja vi pored Allaha 
obozavate, jer ona nista ne koriste, ne cuju i ne shvacaju. Ona su podredena i 
potcinjena, kao sto su zvijezde i sl„ ill napravljena, isklesana i istesana, kao sto 
su kumiri, 

Ocito je, dakle, da su ove njegove rijeci o zvijezdama bile upucene 
stanovnicima Harana, jer su ih oni obozavali. Ovo pobija tvrdnje onih koji kazu 
da je to rekao dok je jos bio mlad, kada je otisao od porodice, kako npr. kaze 
Ibn Ishak i jos neki. Takva misljenja temelje se na israilijjatima, a njima se ne 
moze vjerovati, posebno onda kada se kose sa istinom. 

Stanovnici Babilona obozavali su kipove, i oni su ti s kojima je Ibrahim >& 
raspravljao o obozavanju kipova, polupao im ih, ponizio i dokazao njihovu 
mstavost, kako Allah :M kaze: */ on rece: "Vi ste mimo Allaha kiimire pnhvatili, 
da biste u zivotu na ovom svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali a poslije 
na Siidnjem damt, jedni drugih cete se odricati i jedni druge proklinjati 
Vase boraviste ce biti vatra i necete imati pomagaca. " (El-'Anlcebut, 25.) 

U suri El-Enbija', Uzviseni veli: *M smo jos prije Ibrahimu mzboritost 

dah I dobro smo ga poznavali, ^Kada on svome ocu i svome narodu rece- 

Kakvi su ovo kumiri kojima ste odani?" ''Oni odgovorise- "Mi smo nase 



124 



Ibrahim alejhi selam 



oceve zatekli da ih obozavaju. " * "/ vi i vasi ocevi ste bill u ocitoj zabludi ", 
rece on. * "Jesi U nam donio Istinu, Hi se sails? ". upitase oni. *On rece: "Ne, 
nego vas Gospodarje Gospodar nebesa i Zemlje, koji ihje stvorio, aja sum od 
onih koji vam to svjedoce. *I tako mi AUaha. cim se udaljiteja cu vam kumire 
ttdesiti!" *I on ih sve u komade porazbija, osim onog najveceg, da bi se njemu 
obratili. *"Ko uradi ovo sa nasim bogovima". povikase oni, "doista je 
nasilnik!" *"Culi smo jednog momka kako ih spominje", rekose, "ime mu je 
Ibrahim. " * "Dovedite ga da ga Ijudi vide ", rekose, "da posvjedoce. " * "Jesi li 
ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime? ", upitase. * 'We", rece on, "nego 
toje uradio ovaj najveci medii njima, pa iipitajte ih, ako mogii govoriti. " *I oni 
se zamislise, pa sami sebi rekose: "Doista ste nepravedni! " *Zatim oborise 
glave i rekose: "Ta li znas da ovi ne govore." *"Pa zar pored AUaha 
obozavate nesto sto vam ne moze ni koristiti ni kakvu stetu nanijeti? ", upita on. 
*"Tesko vama i onima koje, mimo AUaha, obozavate! Zasto se ne opametite?" 
Oni rekose: * "SpaUte ga t vase bogove osvetile, ako cete sta ciniti! " *Mi 
rekosmo: "Vat}-o, budi hladna i spasonosna Ibrahimu!" *1 oni htjedose da mu 
postave zamkii, ali Ik Mi ucinismo najvecim gubitnicima. (El-Enbijfi', 5 1. -70.) 

U suri Es-Su'ara', Uzviseni veli: */ ispricaj im vijest o Ibrahimu. *kadaje 
si'oga oca i svoj narod upitao: "Sta to vi obomvate? " *a oni odgovorili: "Obozavamo 
kumire, i stabw smo im odani. " * "Da U vas cuju kada ih moUte? ", upita on, 
* "i da li vam koriste Hi vam stetu nanose? " * "Ne ", odgovorise oni, "nego smo 
nase oceve zatekli da tako rade." *"Znate li vi", upita on, "da su to, sto 
obozavate *vi i vasi davni preci, * doista, neprijatelji moji? A nije Gospodar 
svjetova, *koji me je stvorio i na pravi put upiitio, *koji me hrani i poji, *koji 
me, kad se razbolim lijeci, *koji ce me usmrtiti i zatim ozivjeti, *i koji ce mi, 
nadam se, pogreske na Sudnjem danu oprostiti! *Gospodaru moj, podari mi 
mudrost i udruzl me s dobrima. " (Es-Su'ara', 69.-83.) 

A Xi suri Es"Saffat, Uzviseni veli: *Iste vjere kao i on, doista je bio i Ibrahim. 
Kadje svome Gospodaru cista srca dosao, *kadje svoga oca i svoj narod upitao: 
"Sta to vi obozavate? *Zar lazne bogove, mimo AUaha, zelite? *A sta o Gospodaru 
svjetova mis lite? " *I on bad pogled na zvijezde, *pa rece: "Ja cu se, evo, 
razboljetU", *paga napustise uzmicuci, *a on se prikrade njihovim bozanstvima i 
rece: "Zasto ne jedete? *&ta vam je pa ne govorite? " *Pa im pride krisom, 
udarajuci ih desnicom, *i narod mu poce trkom prilaziti. '*0n upita: "Zar 
obozavate ono sto sami klesete, *kad AUah st\>ara i vas i one sto pravite?" 
*Oni rekose: "Napravite za njega lomacu, pa ga u vatru bacite!" * I htjedose 
daga na muke stave, ali Mi njih ucinismo ponizenim. (Es-Saffat, 83.-98.) 

Allah ^ nas obavjestava o tome kako je Ibrahim ^i, Njegov prijatelj, 
zanijekao svom narodu obozavanje kipova, kako ih je pred njima ponizio i 
omalovazio a njih ukorio rijecima: "Kak\n su ovo kumiri kojima ste odani? ", tj. 
kod kojih ostajete i kojima se pokoravate, Oni su odgovorili: "Mi smo nase 
oceve zatekli da ih obozavaju." (El-Enbija', 53.) Tj. njihov jedini izgovor je 
bio sto su tako radili njihovi ocevi i djedovi, koje su zatekli da obozavaju 
kumire. "Ivi i vasi ocevi ste bUi u ocitoj zabludi", rece on. (El-Enbija', 54.) 



125 



Ibrahim alejhiselam ^ 

Na drugom mjestu Uzvisem kaze: *kad je svoga oca i svoj narodupitao: 
"Sta to vi obozavate? "^Zar lame bogove. mimo AUaha. zelite? I sta o 
Gospodaru svjetova mislite? " (Es-Saffat, 85.-87.). 

Katade kaze da se ovim htjelo reci: "Pa sta mislite da 6e On s vama iiraditi 
kada Ga sretnete, a obozavali ste druge, mimo Njega?" 

On im je takoder, govorio: * "Da H vas oni ciiju kada ih molite". upita on, 
* "i da li vam koriste Hi vam stetu nanose? " * "Ne ". odgovoriSe. "nego smo mi 
naSe oceve zatekli da tako rade. " (Es-Su'ara', 72.-74.)- Oni su mu pnznah da 
kipovi ne cuiu onog ko ih moli i da ne mogu ni koristiti m stetiti, nego ihje 
povodenje za njihovim precima i ocevima, koji su bill neznahce kao i om, 
navelo da ih obozavaju. Zato im je on rekao: * "Znate li vi ", upita on, da suto 
sto obozavate ''vi i vasi davnipreci, *doista. neprijatelji moji? A nije Gospodav 
svjetova. " (Es-Su'ara\ 75.-77.) 

Ovo je nepobitan dokaz o nistavnosti njihove tvrdnje da su njihovi kumin 
imah osobinu Boga jer ih se on odrekao i izgrdio ih. Da su mogh kakvu stetu 
nanijeti, sigurno bi je njemu nanijeli ill da su mogli sta ucmiti, ucmdi bi mu. 

"Jesi li nam donio Istinu. Hi se salis". upitaSe oni. (Ei-Enbija\ 55.). Oni su 
htjeli redi: To sto nam govoris, sto nam nase bogove vnjedas, a tune i nase 
oceve Je li to, doista, ozbiljno govoris iU se saUs? 

On rece- "Ne nego vas Gospodarje Gospodar nebesa i Zemlje. koji ihje 
stvorio aja sam 'od onih koji vam to svjedoce. " (El-Enbija', 56.) Tj. ja vam to 
govorim doista, ozbiljno. Vas Bog je Allah, pored Kojeg drugog boga nema. 
On je vas Gospodar, a i Gospodar svih stvari. On je Stvontelj nebesa i Zemlje, 
Koji ih je stvorio bez prethodnog uzorka. Samo je Ori Jedmi dosiojan 
obozavanj a i Njemu nema ravnog, a ja sam jedan od onih koji to svjedoce. 

"I tako mi Allaha, cim se udaljiteja cu vase kipove udesiti. " (El-Enbija', 57.) 
On im se, dakle, zakleo da ce sigumo udesiti njihove kipove, kada se om udalje 
zbog praznovanja. 

Jedni kazu da je on ovo rekao tiho, u sebi, a Ibn Mes'ud kaze da su ga samo 
nekiodnjihculi. 

Oni su imali jedan praznik kojeg su svake godine praznovali van grada, pa 
ga je njegov otac pozvao da i on tome prisustvuje, a!i je on rekao da je 
bolestan O tome Uzviseni kaze; */ on bad pogled na zvijezde, *pa rece: "Ja 
cu se, evo, razboljeti!" (Es-Saffit, 88.-89.) To im je rekao da bi mogao uradUi 
ono gto je naumio: da izvrgne ruglu njihove kipove, a pomogne Allahovu 
istinitu vjeru, i da im pokaze nistavost njihovog obozavanja kipova, koji 
zasluzuju samo da budu porazbijani i potpuno obezvrijedeni. 

I kada su oni izish da praznuju, a on ostao u gradu, on seprikrade njihovim 
bozanstvima (Es-Saffat, 91.), tj. on im pride zumo, prikrivajuci se. Nasao ihje 
u prostranoj odaji. Pred njima su bile postavljene razlicite vrste jela, koja su im 
bila prinesena kao zrtve. On ih je upitao ironicno i podsmjehujuci im se: 
*"Zasto ne jedete? *Sta vam je pa ne govorite?" *Pa im pride krisom, 
udarajuci ih desnicom, (Es-Saffat, 91.-93.), zato sto je onajaca, snaznija, brza i 



126 



Ibrahim alejhi selmn 




N 



H 



okretnija. Porazbijao ih je sjekiricom koja mu je bila u ruci: / on ih sve u 
komade porazbija, tj. potpuno, do kraja, osim onog najveceg, da hi se njemu 
obi-atili. (El-Enbija', 58.). 

Kaze se da je on zatim okacio tu sjekiricu o ruku najveceg kjpa, sto bi 
trebalo da znaci da on ne zeli da se pored njega obozavaju ti mali kipovi! 

I kada su se vratili sa praznovanja, ugledali su sta se desilo sa onima koje su 
obozavali. "Ko uradi ovo sa nasim bogovima? ", upitase oni, "doista je 
nasilnik! " (El-Enbij a ' , 5 9 . ). 

U ovome su imali ociti dokaz, da su ista razumjeli. Njihovim bogovima 
koje su obozavali desilo se to sto se desilo. Da su oni doista bili bogovi, 
sigumo bi se odbranili od onog ko im je zelio nanijeti zlo! Medutim, zbog svog 
neznanja, pomanjkanja razuma, velikih zabluda i bezumija, oni su rekli: "Ko 
uradi ovo sa nasim bogovima doista je nasilnik!" 

"Culi smojednog momka kako ih spominje", rekose, "ime muje Ibrahim. " 
(E!-Enbija', 60.), tj. da ih pogrdno spominje, grdi i ismijava, pa je on sigumo 
taj koji je ustao protiv njib i porazbijao ih. Ibn Mes'ud kaze: tj. on je o njima 
govorio: "/ tako mi Allaha, cim se udaljite, ja cuvase kumire udesitil" 
(El-Enbija', 57.). 

"Dovedite ga, da ga Ijudi vide", rekose, "da posvjedoce. " (El-Enbija', 61.) 
Tj. dovedite ga pred vehki skup, pred svjedoke, pa da cuju sta prica i govori i 
da svojim ocima vide kakva ce ga kazna zbog toga stici. 

Upravo je to bila Ibrahimova ^SB najveca zelja: da se svi Ijudi skupe, pa da 
svim idolopoklonicima donese nepobitan dokaz o nistavnosti njihovog 
vjerovanja. Tako je i Musa ?^i rekao Faraonu; "Neka vas sastatiak bude na 
dan svecanosti ", rece Musa, "i nek se svijet sakupi izjutra. " (Ta-ha, 59.). 

Kada su se skupili i doveli ga, kako kazu, upitali su: * "Jesi li ti uradio ovo 
s bogovima nasim, o Ibrahime?" *"Ne", rece on, "nego je to uradio ovaj 
nqjveci medu njima", (El-Enbija', 62.-63.). 

Neki kazu da je time htio reci: On me je naveo da ih porazbijam, a zatim im 
rekao: "pa upitajte ih, ako mogu govoriti. " (El-Enbija', 63.). 

On je ovim htio da ih navede da kazu da kipovi ne mogu govoriti i tako 
priznaju da su kipovi isto sto i ostale nezive tvari. 

/ oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, doista, nepravedni!" (El- 
Enbija', 64.). tj. sami su sebe ukorili, rekavSi: Vi ste sami krivi, jer, niste 
ostaviii nikakva cuvara ili strazara kod kipova. 

"Zatim oborise glave" (El-Enbija', 65.). Sudejj kaze: - Tj. posumnjali su u 
svoje krivo vjerovanje. Prema tome, rijeci: "Vi ste, doista, nepravedni!", bi se 
odnosile na obozavanje kipova. 

Katade kaze: - Oni su se zbuniU, oborili glave i rekli: "Ta ti znas da ovi ne 
govore." (El-Enbija', 65.). Tj. ti Ibrahime znas da oni ne mogu govoriti, pa 
kako od nas mozes traziti da ih pitamo?! 



127 



Ibrahim alejhi selam 



Tada im je Ibrahim ^Bi rekao: * "Pa zar pored Allaha obozavate nesto sto 
vam ne moze ni koristiti ni kalcvu steiu nanijeti? *Tesko vama i onima koje 
mimo Allaha obozavate! Zasto se ne opametite? " (EI~Enbija', 66.-67.). 

Uzviseni, takodei; veli: ",.,/ narod rnu pace trkom dolaziti. " (Es-Saf!at, 94.). 
Mudzahid ovdje kaze: - Zureci. "Zar obozavate ono sto sami klesete?" 
(Es-Safftt, 95.) Tj. kako cete obozavati kipove koje vi sami pravite od drveta i 
kamena i koje vi formirate i oblikujete kako vi hocete? "... kad Allah shwa i 
vas i ono sto pravite? " (Es-Saffet, 96.). 

Bez obzira na to da li se pod rijeci ma u ovom ajetu misli na "sto" ili 
"koga", time se zeli reci: - 1 vi a i ovi kipovi su stvoreni, pa kako moze jedno 
stvorenje obozavati nesto sto je takoder stvoreno? Dakle, oni nista nisu preci da 
vi njih obozavate, od toga da oni vas obozavaju, a to je zabluda. Po logici 
zdravog raziima zabluda je da i oni vas obozavaju, jer je ispravno i obavezno 
obozavati samo Stvoritelja, koji nema nikakva sudmga. *0m rekose: 
"Napravite za njega lomacu, pa ga u vatru bacite! " *f htjedose da ga na muke 
stave, all Mi njih iicinismo ponifenim. (Es-Saffat, 97.-98.). 

Kad su usutkani i porazeni odustali od dalje rasprave i prepiranja, nije im 
preostalo nista drugo, nego da upotrijebe svoju silu i moc u odbrani svojih 
zabluda i bezboznosti. Medutim, u tome ih je sprijecio Allah ^, uzdizuci Svoju 
rijec, vjeru i dokaz. 

O tome Uzviseni kaze: */ oni rekose: "Spalite ga i vase bogove osvetite, 
ako cete sta ciniti!" *Mi rekosmo: "Vatro, budi hladna I spasonosna 
Ibrahimu!" */ oni htjedose da mu postave zamku, ali ih Mi ucinismo najvecim 
gubitnicima. (El-Enbija', 68.-70.). 

Ovako se kaze jer su poceli sa svib strana sakupljati i donositi drva tako 
upomo da bi se u to vrijeme cak i zena, koja bi se razboljela, zaklinjala da 6e i 
ona, ako ozdravi, prikupljati drva za Ibrahimovu lomacu! Zatim su ta drva 
stavili u jednu ogroniiiu ogradenu rupu koja je sluzila za sakupljanje vode i tu 
potpahli vatru. Ona se rasplamsala, razbuktala, razgorila, i bacala je iskre tako 
visoko da se tako nesto nikada do tada nije vidjelo. 

Zatim su Ibrahima ^m\ stavili na tas katapulta, koji im je napravio jedan 
Kurd po imenu Hejzen. On je iziimitelj katapulta, pa je Allah dao da on propadne 
u zemlju i da dole pati do Sudnjeg dana. Zatim su poceli da mu vezu ruke i 
noge, a on je izgovarao: "Nema boga osim Tebe, slava Tebi, Gospodaru svjetova. 
Tebi pripada sva zahvala i vlast, i Ti nemas sudmga." Kada je Ibrahim 'm 
stavtjen na tas katapulta svezanih ruku i nogu, i iz njega bio izbacen prema 
vatri, izgovorio je: "Dovoljan nam je Allah i divan je On zastitnik!" 

Buharija od Ibn Abbasa prenosi da je te rijeci Ibrahim SKii! izgovorio kada je 
bacen u vatru, a da ih je izgovorio i Muhammed ^ kada mu je receno: *One 
kojima je, kad su im Ijiidl rekU: "Neprijatelj se skupio zbog vas, pa ih se 
pricuvajte!" - to povecalo vjei'ovanje, pa su rekli: "Dovoljan nam je Allah i 
divan je On zastitnik!" */ oni su se vratili sa Allahovim blagodatinia i obiljem, 
i nikakvo ih zlo nije zadesilo. (Ah 'Imran, 1 73.- 174.). 



128 



Ibrahim alejhi selam 



Ebu Ja'la navodi: "Pricao nam je Ebu Hisam Rifai, da je njemii pricao 
Ishak ibn Sulejman, da je on cuo od Ebu Dza'fera Razije, on od Asima ibn Ebi 
en-Nudzuda, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik ^. rekao: 
"Kada je Ibrahim ^m bacen u vatm, on je rekao; - Boze, Ti si na nebu Jedini, a 
ja sam na Zemlji jedini koji Te obozava!"' Neki od ranijih ucenjaka navode da 
se Dzibril pokazao Ibrahimu u zraku, i upltao: "Ibrahime, imas li neku 
potrebu?", a on mu odgovorio: "Od tebe ne!" 

Od Ibn Abbas a i Se'ida ibn Dzubejra se prenosi da su rekli: - Melek koji je 
zaduzen za kisu poceo je govoriti: "Kad ce mi biti naredeno pa da spustim 
kisu?" Ali, Allahovo naredenje je bilo brze: Mi rekosmo: "Vatm, budi hladna i 
spasonosna Ibrahimu!" (El-Enbija', 69.) Alija ibn Ebi Talib je rekao: "Tj. 
nemoj mu nauditi." 

Ibn Abbas i Ebu el-Alija kazu: "Da Allah nije rekao: ;" spasonosna 
Ibrahimu, smrzao bi se od njene hiadnoce." 

Ka'b el-Alibar kaze: "Toga dana svijet se nije mogao koristiti vatrom. Od 
Ibrahima ^\ ona je spalila samo poveze kojima je bio svezan." 

Dahhak kaze: "Prenosi se da je Dzibril im bio sa njim i da mu je brisao 
znoj sa cela. To je bilo jedino sto je od vatre osjetio." 

Sudejj kaze: "Sa njim je bio i melek zaduzen da pravi hiad. Ibrahim fm je 
tako bio na kosom zidu rupe oko koje je btia vatra, a on u zelenoj basci. Svijet 
ga je gledao, ali mu nisu mogli prici, a on im nije izlazio." 

Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: "Najljepse rijeci koje je Ibrahimov 
otac izgovorio je ono sto je rekao kada je vidio sina u tom stanju: - Divan li je 
tvoj Gospodar, Ibrahime!" 

Ibn Asakir od Ikrime^ prenosi, da je Ibrahimova u majka, vidjevsi ga, rekia: 
"Sine, ja bih zeljela doci do tebe, pa zamoli AUaha da me zastiti od vatre oko 
tebe." On je odgovorio: "Hocu", pa mu je prisla, a da joj vrelina vatre nije nista 
naskodila. Kada mu je prisla, zagrlila ga je i poljubila, a zatim se vratila. 

Od Minhala ibn Amra se prenosi da je rekao: "Cuo sam da je Ibrahim i^ 
cetrdeset ili pedeset dana bio u vatri, i da je rekao: - Nisam dozivio Ijepse dane 
i noci od onih u vatri. Da mi je, da mi citav zivot bade onakav!" 

Oni su zeljeli da pobijede, pa su izgubili, zeljeli su da se uzvise, pa su pali, i 
zeljeli su da nadvladaju, pa su nadvladani. 

Uzviseni kaze: / oni htjedose da mu postave zamku, ali ih Mi ucinismo najvecim 
giibitnicima. (El-Enbija', 70.), a u drugom SLJetu: ponizenim (Es-Saffat, 98.). 

Tako su oni izgubih i propali na ovom svijetu, a na onom svijetu vatra im 
nece biti hladna ni spasonosna, i u njoj nece biti pozdravljani, niti ce im selam 
biti nazivan. Naprotiv, kao sto Uzviseni kaze: Doista je ona ruzno boraviste i 
prebivaliste! (El-Furkan, 66.)- 



' Biljezi ga Ibn Asakir u svom Tarihu 2/147/Et-Tehzib. 

" Ovu predaju spominje Ibn Asakir u svome Tarihu 2/45/Et-Tehzib. 



129 



Ibrahim alejhi selain 



Buharija navodi: "Pricao nam je UbejduUah ibn Musa, ili je Ibn Selam cuo 
od njega, damu je pricao Ibn Dzurejdz, a on cuo od Abdufhamida ibn 
Dzubejra, on od Se'ida ibn el-Masejjeba, a ovaj od Ummi Serik, da je Boziji 
Poslanik M naredio da se ubija geko (vrsta gustera) i rekao: - On je Ibrahimu 
puhao u vatru," 

Ovaj hadis prenosi i Muslim od Ibn Dzurejdza, a navode ga i Nesaija i Ibn 
Madze od Su^ana ibn Ujejna, a njih dvojica ga prenose od Abdulhamida ibn 
Dzubejra ibn Sejbe, a on od Dzurejdza. 

Ahmed kaze: "Pricao nam je Muhammed ibn Bekr, da je njemu pricao Ibn 
Dzurejdz, da je on cuo od Abdullaha ibn Abdurrahmana ibn Ebi Umejje, on od 
Nafi'a, oslobodenog roba Ibn Omera, da mu je Aisa ispricala da je Boziji 
Poslanik M rekao: "Ubijajte geka, jer je on puhao vatru na Ibrahima." On zatim 
dodaje; "Aisa ih je ubijaia." 

Ahmed navodi i ovu verziju: "Pricao nam je Ismail a njemu Ejjub od 
Nafi'a, da je jedna zena usia Aisi i ugledala uspravljeno koplje, pa je upitala: 
"Kakvo je ovo koplje?" a Aisa joj odgovorila: "Njim ubijamo gekove." Zadm 
joj je ispricala hadis Bozijeg Poslanika M- "Kada je Ibrahim bacen u vatru, sve 
zivotinje su gasile vatru, osim geka, koji je u nju puhao."' Ove dvije verzije 
navodi samo Ahmed. 

Ahmed zatim navodi: "Pricao nam je Affan, da je njemu pricao Dzerir, a 
njemu Nafi', da je njemu pricala Semmama, oslobodena robinja Fakiha ibn el- 
Mugire: "Usla sam u Aisinu kucu i ugledala spremljeno koplje, pa sam je 
upitala: "Majko pravovjernih, za sta ti sluzi ovo koplje?" Ona mi je rekla: 
"Njime ubijam ove gekove, jer nam je Boziji Poslanik ^ rekao: - Kada je 
Ibrahim bacen u vatru, sve zivotinje na Zemlji su je gasile, osim geka, koji juje 
puhao na njega. Zato nam je Boziji Poslanik M naredio da ih ubijamo."^ 

Ovaj hadis navodi i Ibn Madze od Ebu Bekra ibn Ebi Sejbe, on od Junusa 
ibn Muhammeda, a on od Dzerira ibn Hazima. 

Ibrahimova SiSl polemika sa oniiti koji je oholo i prkosno htio 
da proturjeci Uzvisenom, pa se proglasio gospodarom, a bio 
je jedan slabasni rob 

Uzviseni kaze: Zar nisi cuo za onoga koji se s Ibmhimom o njegovu 
Gospodaru prepimo, zato sto mi4je Allah dao vlast? Kad Ibrahim rece: "Moj 
Gospodar je Onaj Koji daje zivot i smrt", on odgovori: "Ja dajem zivot i 
smrt!" "Allah daje da Sunce izlazi sa istoka". rece Ibrahim, "pa ucini ti da 
izade sa zapada! " I nevjernik se zbunl ~ A Allah nece uputiti silnike na pravi 
put. (El-Bekare, 258.) 



Hadis biljezi Buharija u svom Sahihii 60/8/3359/ Fethu-l-Bari; Muslim u svom Sahihu 7/41 
/Istanbul; Ebu Dawud u svom Sunemi u Poglavlju o ponasanju (adabu) 2/155/Haleb; Ibn 
Asakir u svom Tarfhu 2/146 /Et-Tehzib. 

^ Biljezi Ibn Asakir u svom Tan'hu 2/146 /Et-Tehzib. 



130 



Ibrahim alejhiselam 



Uzviseni ovdje navodi polemiku Svoga prijatelja sa oholim i buntovnim 
vladarom koji je za sebe tvrdio da je bog. Ibrahim je pobio njegov dokaz, 
dokazao mu da je veliki neznalica, da je ogranicenog razuma, usutkao ga 
svojim dokazima i pokazao mu kako se vodi rasprava. 

Neki mufessiri i poznavaoci rodoslova i historije kazu: "To je bio vladar 
Babilona, a ime mu je bilo Nemrud. On je bio sin Kenana, a on sin Kusa, on 
sin Sema, koji je bio sin Nuhov S^t." To navodi Mudzahid, dok neki drugi 
kazu: "Nemrud je sin Falehov, a on je sin Abirov, a on je sin Salihov, on je sin 
Arfaksadov, a on sin Semov, a on je Nuhov sin." 

Mudzahid i jos neki kazu: "On je bio jedan od vladara tada poznatog 
svjjeta. Do tada poznatim svijetom su vladaH, kako se navodi, cetvorica: dva 
vjemika i dva nevjemika. Vjemici su bib Zulkamejn i Sulejman, a nevjemici 
Nemrud i Nabukodonosor." Zatim se kaze da je taj Nemrud vladao cetiri 
stotine godina, da je bio nepravedan, tiranin, silnik, ohol i daje vise volio ovaj 
svijet. 

Kada ga je Ibrahim ^1 pozvao da obozava samo Allaha iJi, Koji nema 
sudmga, njegovo neznanje, zabluda i velike nade su ga navele da zanijece 
Tvorca, pa se sa Ibrahimom ai3 upustio u raspravljanje, tvrdeci za sebe daje on 
bog, I kada mu je Ibrahim rekao: "Moj Gospodar je Onaj Koji daje zivot i 
smrt ", on odgovori: "Ja dajem zivot i smrt! " (El-Belcare, 258.) 

Katade, Sudejj i Muhammed ibn Ishak kazu: "On time misli na slucaj kada 
su mu dovedena dva covjeka kojima je izrecena smrtna presuda, pa je jednom 
potvrdio kaznu, a drugog oslobodio. Zato je tvrdio da je jednom dao zivot, a 
dmgom smrt." 

Medutim, ove rijeci nisu bile odgovor na Ibrahimovo i& trazenje, nego su 
bile van okvira polemike. One zapravo nista nisu ni pobijale ni dokazivale, 
nego su govorile o sasvim drugoj temi, i tu je rasprava prekinuta. Ibrahim je 
kao dokaz za postojanje Tvorca uzeo pojave koje su svakom vidljive, kao sto je 
radanje i umiranje zivotinja. Time je htio dokazati da mora postojati neko ko to 
radi, da postoji neko ko to stvara, jer se te pojave ne mogu desavati same od 
sebe. Dakle, mora postojati neko ko te svima vidljive pojave daje, ko njima 
vlada, ko pokrece zvijezde, vjetrove, oblake, kisu, i stvara zivotinje koje 
vidimo, a zatim ih usmrcuje. Zato je Ibrahim rekao: Moj Gospodar je Onaj 
Koji daje zivot i smrt. (El-Bekare, 258.) 

Ako je ovaj vladar neznalica pod rijecima "Ja dajem zivot i smrt!" mislio 
na to da on stvara te pojave, onda je ohol i inadzija, a ako je mislio na ono sto 
ka2u Katade, Sudejj i Muhammed ibn Ishak, u tom slucaju nije nista rekao sto 
ima veze sa Ibrahimovim rijecima, jer nije pobio njegove rijeci, niti donio 
valjan protudokaz. 

Posto su razlozi za prekid polemike sa ovim vladarom, za mnoge tu 
prisutne i dmge Ijude, ostali nepoznati, Ibrahim navodi drugi dokaz postojanja 
Tvorca, laznosti Nemrudove tvrdnje i njegovog javnog odustajanja od daljnje 
rasprave: 



131 



Ibrahim ale/hi selam 



"Allah daje da Siince izlazi sa istoka", rece Ibrahim, "pa uclni !i da izade 
sa zapada! " (El-Bekare, 258.), tj. Sunce ima odredenu putanju svakog dana. 
Ono se pojavljuje na istoku, kao sto mu je odredio njegov Tvorac, Upravitelj i 
Vladar, pored kojeg daigog boga nema, i koji sve stvara. Pa ako ti doista, kao 
sto tvrdis, dajes zivot i smrt, ucini onda da se Sunce pojavi sa zapada. Jer, Onaj 
ko daje zivot i smrt ciiii sta On hoce, i Njega niko ne nioze sprijeciti niti 
nadvladati, nego On vlada svim i Njerau je sve potcinjeno. Pa ako si ono sto 
tvrdis, onda to ucini, a ako to ne ucinis, onda nisi ono sto tvrdis da jesi. Ti kao i 
sav svijet dobro znate da ti to ne mozeg ucJniti. Stavise, nisi u stanju ni obicnu 
music-u stvoriti, ili je nadvladati, 

Tako mu je dokazao daje u zabludi, da je neznalica, da iznosi lazne tvrdnje, 
i da je lazno njegovo hvalisanje pred neukim svijetom. On nije mogao naci 
rijeci kojima bi pobio Ibrahima 8^1, pa je prekinuo polemiku i usutio, kao sto 
Allah m kaze: / nevjernik se zbuni. - A Allah nece uputiti silnike na Pravi put 
(El-Bekare, 258.) 

Sudejj navodi da se ova polemika izmedu Ibrahima i Nemruda vodila na 
dan kada je on izisao iz vatre. Medutim, tada nije bilo nikakva skupa, nego se 
rasprava vodila same izmedu njih dvojice. 

Abdurrezzak prenosi od Ma'mera, a on od Zejda ibn Eslema, da je kod 
Nemi-uda bilo puno zaiiha hrane, pa su Ijudi slali svoje predstavnike da ira da iz 
tih zaiiha. Medu tim predstavnicima je bio i Ibrahim. Upravo toga dana su se 
oni sakupili kod njega, pa se medu njima povela ova polemika. Zato Ibrahim 
nije dobio hranu kao ostali, nego je odatle izisao praznih ruku. 

Kada se priblizio porodici, prisao je do jednog brezuljka zemlje, torn 
zemljom napunio svoje dvije torbe, i rekao: "Ovim cu zabaviti porodicu kada 
\m dodera", a kada je dosao, ostavio je torbe, legao i zaspao. Kad je njegova 
zena Sara ustala, nasia je te dvije torbe pune ukusnih namimica, pa je od njih 
napravila jelo. Nakon sto se Ibrahim probudio, ugledavsi pripremljeno jelo, 
upitao^ je: "Odakle vam ovo?" Ona mu je odgovorila: "Od onoga sto si ti 
donio." Tada je shvatio daje to nafaka kojom ih je Allah ^ opskrbio. 

Zejd ibn Eslem kaze: "Allah je jednom prilikom torn oholom vladaru 
poslao meleka koji ga je pozvao da povjeruje u AUaha, ali je on to odbio. Kada 
mu je to ponovio drugi i treci put, ovaj je to svaki put odbio i na kraju rekao: 
"Sakupi ti svoju vojsku, a ja cu svoju!" 

Nemrud je svoju vojsku sakupio u vrijeme izlaska Sunca, pa je Allah na 
njih poslao komarce i musice, od kojih nisu mogli vidjeti ni Suncevu loptu. 
Allah je ovim komarcima i musicama omogucio da pojedu meso i popiju krv 
Nemmdovoj vojsci, ostavivsi samo njihove kosti. Jedna od tih musica usia je u 
Nemrudovu nozdrvu, i tu se zadrzala cetiri stotine godina. Sve to vrijeme Allah 
ga je njome kaznjavao, a on se zbog nje stalno morao udarati zeljeznom 
sipkom po glavi, dok ga Allah m njom nije i unistio. 



132 




Ibrahim alejhi selam 



Hidzra Ibrahima fm u Siriju (Sam), odlazak u 
Egipat i nastanjivanje u Svetoj zemlji 

Allah M kaze: *I Lut mu povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim svome 
Gospodarujer je On, doista, Silni i Mucin. " *I Mi snio mu Ishaka i Jakuba 
poklonili i n/egovim potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu dali; a njemu na 
ovom svijetu nagradu dali, a na onom ce, doista, jedan od dobrih biti. 
(E!-'Ankebut, 26.-27.) 

Uzviseni, takoder, veli: */ spasismo i njega i Liita u zemlju kojii smo za 
Ijude blagoslovili, *i poklonismo mu Ishaka i unuka Jakuba, i sve ucinlsmo 
dobrim, *i ucinismo ih vodama koji upucuju po Nasem naredenju, i 
objavismo im da cine dobra djela, da klanjaju i zekat daju. I samo Mas su 
obozavali. (El-Eiibija', 71.-73.) 

On je u ime AUaha, napustio svoj narod i otisao od njih. Njegova zena je 
bila nerotkinja, pa nije imao ni jedno dijete, nego je sa njim bio samo njegov 
bratic Lut ibii Haran ibn Azer. Nakon toga Uzviseni Allah mu je darovao 
cestitu djecu, a nekim nj ego vim potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu. Svi 
poslanici nakon njega su od njegovog potomstva, i svaka knjiga koja je s neba 
objavljena nekom od poslanika nakon njega, objavljena je njegovom potomkii i 
nasljedniku. To je bila Allahova nagrada i pocast za njega, zato sto je napustio 
svoju zemlju, svoju porodicu i rodbinu, i otisao u dmgu zemlju, gdje je 
slobodno mogao obozavati svoga Uzvisenog Gospodara i Njemu pozivati 
Ijude. 

Zemlja u koju je on ucinio hidzru je Sam, za koju Allah ^ kaze: ... u zemlju 
koju smo za Ijude blagoslovili. 

Tako kazu Ubejj ibn Ka'b, Ebu el-Alije, Katade i drugi. 
Awfi od Ibn Abbasa prenosi, da se pod rijecima Uzvisenog: ... u zemlju 
koju smo za Ijude blagoslovili. misli na Mekku. I dodaje "Zar nisi cue za rijeci 
Uzvisenog: Prvi hram sagraden za Ijude je onaj u Mekki, blagoslovljen je on i 
puiokaz svjetovima. (Ali 'Imran, 96.) Ka'b el-Ahbar pak tvrdi da je to "Haran". 
**Ranije smo rekli sta o tome kazu ehh-kitabije: Da je iz Babilona otisao sa 
braticem Lutom, bratom Nahorom, svojom zenom Sarom i zenom svoga brata, 
Melhom i nastanili su se u Haranu, gdje je umro Ibrahimov otac, Tara. 

Sudejj kaze: "Ibrahim i Lut su krenuli u pravcu §ama gdje je Ibrahim sreo 
Saru, kcerku vladara Harana, kojaje poricala vjem svog naroda, pajuje ozenio 
s tim da je ne mijenja." 

Ovu predaju navodi Ibn Dzerir, ali je ona garib. 

Opcepoznato je, da je ona kcerka njegovog amidze Harana, od kojeg vodi 
ponjeklo Haran. 

Oni koji tvrde da je ona kcerka njegovog brata Harana, ili Lutova sestra, 
kao sto Suhejli prenosi od Kutejbija i Nakkasa, su otisli predaleko i tvrde nesto 
za sto nemaju nikakva dokaza. 



133 






Ibrahim alejhiselam 



Oni koji tvrde da je tada bilo dozvoljeno ozeniti braticnu, nemaju za to nikakva 
dokaza. Cak i ako pretpostavimo da je to nekada bilo dozvoljeno - kao sto se prenosi 
od jevrejskih rabina - poslanici to nisu prakticirali. Allah, opet, najbolje zna! 

Pored toga, poznato je da je Ibrahim im,, cineci hidzm iz Babilona, sa 
sobom poveo i Saru, kao sto srao vec naveli. Allah, opet, najbolje znaf 

**EhIi-kitabije navode da mu je Allah M, po dolasku u Siriju, objavio: "Ovu 
zemlju sam odredio za tvoje nasljednike nakon tebe." Iz zahvalnosti na toj 
blagodati Ibrahim sagradi hram Allahu, cije je kubbe bilo istocno od JerusaHma. 

On se zatim preselio u Tejmen, ah je tamo harala glad, susa, neplodnost i 
skupoca, pa su se odatle uputili za Egipat. 

Oni zatim navode slucaj sa Sarom i vladarom Egipta: "Ibrahim joj je rekao 
da kaze da mu je ona sestra. Zatim navode da joj je vladar kao sluskinju dao 
Hadzeru, da th je protjerao iz Egipta, te da su se ponovo vratili u Tejmen, tj. 
Jerusalim i njegovu okolicu sa dosta stoke, robova i imetka." 

Buharija navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Mahbub, da je njemu 
pricao Hammad ibn Zejd, da je on cuo od Ejjuba, a on od Muhammeda, da je 
Ebu Hurejre rekao: "Ibrahim je samo tri puta slagao; Dva puta radi Allaha iJi: 
"Ja cu se. evo, razboljeti." (Es-Saffat, 89.), i: 'We, nego je to uradio ovaj 
najveci medu njima. " (El-Enbija', 63.) 

A treci slucaj je ovaj: Dok je on jednog dana bio sa Sarom, jednom silniku 
je receno da se u blizini nalazi covjek sa izuzetno lijepom zenom. On posalje 
po njega, i upita ga za nju: "Ko ti je ona?" a on odgovori da mu je sestra. Zatim 
dode Sari i rece joj: "Saro, na citavoj Zemlji nema vjemika osim mene i tebe. 
Ovaj me je pitao, aja sam mu rekao da si mi sestra, pa to nemoj poreci." 

Silnik posalje po nju. Kada je ona dosla kod njega, on pruzi ruku prema 
njoj, ali se paralisa, pa joj rece: "Zamoli Allaha da mi ovo otkloni, pa ti necu 
nista uciniti." Ona zamoli Allaha, pa on ozdravi. Medutim, on odmah pode 
prema njoj kao i prvi put, ili jos pozudnije, pia se desi isto. On opet rece: 
"Zamoh Allaha da mi ovo otkloni, pa ti necu nista uciniti." Ona uputi Allahu 
dovu, pa on ponovo ozdravi. On zatim pozva svoje sluge i rece im: "Niste mi 
doveli insana, nego sejtana!" I on joj pokloni Hadzeru za sluskinju. 

Kada se ona vratila Ibrahimu, zatekla ga je u namazu, na kijamu, pa je 
isaretom ruke upita: "§ta se desilo?" Ona odgovori: "Allah je odbio spletku 
nevjemikovu", ili je rekia: "grjesnikovu", pa mi je poklonio Hadzeru za 
sluskinju." Ebu Hurejre zatim rece: "To vam je mati, o sinovi nebeske kise."' 

Ovu predaju, kao rijeci ashaba, navodi samo Buharija (mewkuf). 

Hafiz Ebu Bekr Bezzar je navodi ovako: "Cuo sam od Amra ibn Ah Felasa, 
on od Abdulwehhaba Sekafija, on od Hisama ibn Hasana, on od Muhammeda 
ibn Sirina, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik m rekao: "Ibrahim je slagao 
samo tri puta, i to sve radi Allaha. 



Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 60/8/3358/ Fethu-!-Bari; Muslim u svom Sahihu 
43/154; Ebu Dawud u svom Sunenu 13/15; Tirmizija u svom Simenu 44/17/9' Ahmed u 
svom Musnedu 1/28 1, 295 - 2/403 - 3/244; Ebu Dawud et-Tajalisi u svom Musnedu 11 1 1 



134 



Ibrahim alejhi selam 



To su njegove rijeci; "Ja cu se, evo, razboljeti, " zatim, "Ne, nego je to 
uradio ova] najveci medu njima ", i kada je dosao u zemlju jednog silnika i 
odsjeo na jednom mjestu, Tom silniku je receno: "Ovdje je dosao covjek sa 
jednom zenom, koja je jedna od najljepsih zena." On posla po njega pa ga upita 
za nju, a on rece: "Ona je moja sestra." I kada joj se vrati, rece joj: "Ovaj me je 
pitao tebi, pa sam ja rekao da si mi sestra. A danas nema vjemika osim mene 
i tebe, zato si mi sestra, pa to neraoj poreci kod njega." 

1 onje odvede. Silnikh^ede da joj se priblizi, ali se pai-alisa, pa joj rece: "Zamoli 
Allaha da mi ovo otkloni, pa ti nista necu uciniti." Ona to i uradi, pa on ozdravi. 
Medutim, on joj ponovo pokusa prici, pa se paralisa kao i prvi put, ili jos gore, pa joj 
ponovo rece: "Zamoli Allaha da mi ovo otkloni, pa ti nista necu uciniti." Ona to 
opet uradi, pa on opet ozdravi. Nakon treceg pokusaja, on zovnu najblizeg slugu 
irecemu: "Nisi mi doveo insana, nego sejtana! Odvedije i daj joj Hadzem" 

Kada se ona vratila, Ibrahim je bio u namazu, na kijamu. Posto osjeti da je 
dosla, zavrsi namaz i upita je: "§ta se desilo?" a ona odgoyori: "Allah je odbio 
spletku nasilnika, pa mi je poklonio Hadzem za sluskinju."' 

Njih dvojica ovu predaju takoder navode od Hisama, a Bezzar zatim kaze 
da nije poznato da je od Muhammeda i Ebu Hurejre prenosi iko drugi osim 
Hisama. A dnigi je prenose kao rijeci ashaba (mewkuf). 

Imam Ahmed kaze: "Pricao nam je Alijj ibn Hafs, da je cuo od Werkaa - Ebu 
Omera el-Jeskerija - on od Ebu ez-Zinada, on od A'redza, a on od Ebu Hurejre, da 
je Boziji Poslanik ^ rekao: "Ibrahim je samo tri puta slagao: Kada je pozvan 
njihovim bozanstvima, rekao je: "Ja sam bolestan", dmgi put je rekao: "Ne, toje 
ucinio ovaj najveci medu njima", i treci put, kada je za Sam rekao da mu je sestra." 

Ibrahim je dosao u jedno naselje u kojem je bio jedan vladar, ili jedan 
nasilnik, kome je dojavljeno: "Nocas je Ibrahim dosao sa jednom od najljepsih 
zena." Taj nasilnik ili vladar posla po njega i upita ga: "Sta ti je ona?" On 
odgovori: "Moja sestra." a on rece: "Posalji mi je." On mu je posla, anjoj rece: 
"Nemoj poreci moje rijeci, jer sam mu ja rekao da si mi sestra, jer na Zemlji 
osim mene i tebe nema dmgih vjemika." 

Kada ona ude kod njega, on pode prema njoj. Medutim, ona uze abdest i 
klanja, a zatim zamoli: "Boze, Ti znas da ja vjerujem u Tebe i Tvog Poslanika i 
da nisam imala odnos ni sa kim osim sa svojim muzem, pa me saCuvaj od ovog 
nevjemika." I on poce da se gusj, tako da je nogom o zemlju udarao. 

Ebu ez-Zinad kaze da je cuo od Ebu Seleme ibn Abdurrahmana, a on od 
Ebu Hurejre da je ona tada rekla: "Boze, ako umre, reci ce se da sam ga ja 
ubila!" I on ozdravi. 

On dalje prica: "On opet krenu prema njoj, pa ona uze abdest, klanja i 
zamoli: "Boze, Ti znas da ja vjemjem u Tebe i Tvog Poslanika i da nisam 
imala odnos ni sa kim osim sa svojim muzem, pa me sacuvaj od ovog 
nevjemika." I on ponovo poce da se gusi, tako da je nogom o zemlju udarao. 



Ibn Asakir u svom Tarihu 2/143. 



135 



F 



Ibrahim alejhi selam 



Ebu ez-Zinad kaze da je cuo od Seleme ibn Abdurrahraana, a on od Ebu 
Hurejre daje ona tada ponovo rekla: "Boze, ako umre, reci ce se da sam ga ja 
ubila!" I on opet ozdravi. I nakon treceg ili cetvrtog pokusaja, on rece: "Vi ste 
mi samog sejtana poslali! Vratite je Ibrahimu i dajte joj Hadzeru!" Ona se 
zatim vrati Ibrahimu i rece: "Uvjerena sam da je Allah otklonio varku 
nevjernika i dao mi djevojku za sluskinju!" 

Same Ahmed navodi ovu verziju, a ona ispunjava uvjete Buharije. 

Buharija je u skracenoj verziji prenio od Ebu el-Jemana, on od Suajba ibn 
Ebi Hamze, on od Ebu ez-Zinada, on od Ebu Hurejre, a on od Poslanika ^. 

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je moj otac, a njemu Sufjan, daje cuo od 
Alije ibn Zejda ibn Dzedzana, on od Ebu Nadra, a on od Ebu Se'ida, da je 
AUahov Poslanik ^ o trima Ibrahimovim izjavama, rekao: "U njima nema ni 
jedne rijeci koja nije dozvoljena AUahovom vjerom." On je rekao "Ja sam 
bolestan", zatim: "Ne, nego je to uradio ovaj najveci medu njima" i kada je 
vladar htio napastvovati njegovu zenu: "Ona mi je sestra". 

Pod rijecima "Ona ml je sestra", on je mislio sestra po vjeri, a pod rijecima 
"Na Zemlji i nema vjernika i vjemice do mene i tebe", on je mislio da nema 
bracnog para vjernika osim njega i nje. Ovo se moze samo ovako shvatiti jer je 
sa njima bio i Lut koji je bio Poslanik. 

Njegovo pitanje njoj mihim kada se ona vratila znaci "sta se desilo?" Ona je 
odgovorila: "Allah je odbio spletku nevjernika (u drugoj verziji nasilnika) a to 
je vladar - i dao mi djevojku za sluskinju." 

Ibrahim ^^ je, kada ju je poslao tom vladam, poceo klanjati namaz Allahu ^ i 
moliti Ga da mu sacuva zenu, i da je zastiti od onog koji joj je zelio nanijeti zlo. 
Ona je to isto ucinila, jer kada je AUahov neprijatelj htio da je napastvuje, ona je 
uzela abdest, klanjala, i molila Allaha veUkom dovom, koja je vec navedena, 

Zato Uzviseni kaze: Trazite pomoc u sabiiru i namazu. (El-Bekare, 45.) 
Tako ju je Allah sacuvao i zastitio, zbog neporocnosti Njegovog roba, 
poslanika, miljenika i prijatelja, Ibrahima MSi. 

Neki aljmi smatraju da su tri zene bile poslanici: Sara, Musaova mati i 
Merjem, neka je na njih mir i spas. Medutim, vecina islamskih ucenjaka smatra 
da su one bile samo iskrene vjemice (siddikat), neka je Allah sa njima 
zadovoljan a i one sa Njim. 

U nekim predajama (eser) sam nasao daje Allah ^ otklonio zastor izmedu 
Ibrahima ^m i njegove zene. On je nije vidio dok je isla i vracala se, all ju je 
vidio kad je bila kod vladara, i vidio je kako ju je Allah od njega sacuvao. To 
se desilo zato da bi mu srce bilo mimo, i da bi bio zadovoljniji i smireniji, jer je 
on nju puno volio zbog njene vjere, bliskosti i bhstave Ijepote. Kaze se da nije 
bilo Ijepse zene od nje, od Ha we pa sve do njenog vremena, neka je Allah 
zadovoljan sa njom. Samo Allahu pripada zahvala. 

Neki historicari navode daje ovaj faraon Egipta bio brat Dahhaku, vladaru 
poznatom po nasilju, i da mu je bio namjesnik u Egiptu. Kaze se da mu je bilo 
ime Sinan ibn Ulwan ibn Uwejdz ibn Amlak ibn Lauz ibn Sem ibn Nuh. 



136 



Ibrahim alejhi selam 



Suhejli prenosi da je Tbn Hisara u Tidzanu naveo daje ime onom koji je nju 
pozelio bilo Amr ibn Imru'u-l-Kajs ibn Majlun ibn Sebe', i da je on bio 
namjesnik Egipta. Allah najbolje zna! 

Zatira se Ibrahim 8^1 iz Egipta vratio u Tejmen, Svetu zemlju u kojoj je vec 
bio, goneci sa sobom rniiogo stoke, robova i imetka. U njegovoj pratnji bila je i 
egipatska Koptklnja, Hadzera. 

Po Ibrahimovom naredenju Lut rm je sa obilnim imetkom, otisao u 
podrucje Gaur, poznato kao Gaur Zegar, i nastanio se u gradu Sodomi, u to 
vrijeme u najpoznatijem mjestu u cijelom ki-aju, ciji su stanovnici bili ogrez!i 
nevjernici i pokvarenjaci. 

Tu je Uzrviseni Allah objavio Ibrahimu fm i naredio rau da razgleda na sve 
strane olw sebe, sjeverno, juzno, istocno i zapadno i obradovao ga rijecima: 
"Svu ovu zemlju cu dati tebi i tvojim nasljednicima do Kijametslcog dana, i 
tvoje potomstvo namnoziti, tako da ce ih biti koHko i zma zemaljske prasine." 

Ova radosna vijest se odnosi i na nas Ummet. Stavise, ona se nigdje viSe i 
potpunije nije obistinila, nego u Ummetu Muhammeda M- 

To potvrduju i rijeci Bozijeg Poslanika ^; "Allah mi je pokazao cijelu Zemlju, 
pasam vidio njen istok i zapad. Moj Ummet ce vladati svim sto mi je tada pokazano." 

Oni zatim navode da je jedna grupa razbojnika napala i zarobila Luta im, 
opijackala njegov imetak a stoku otjerala. Kada je to cuo Ibrahim fm, zaputio 
se prema njima sa tri stotine osamnaest Ijudi, pa je oslobodio Luta mB, povratio 
njegov imetaic, i pobio veliki broj AUahovih i Poslanikovih neprijatelja. 
Pobijedivsi ih, on je preostale tjerao sve do sjeveme strane Damaska, gdje se, 
na otvorenom prostoru, ulogorio. IVlislim da se tamosnji Mekami Ibrahim 
naziva tako zato sto se tu zaustavila vojska Ibrahima ^m. Allah najbolje zna! 

On se zatim pobjedonosno vratio u svoj kraj gdje su ga s postovanjem i 
ponizno, docekali namjesnici podiaicja Jerusalima. Tu se nastanio i zivio neko 
vrijeme, neka je Allahov blagoslov i mir na njega. 

Rodenje Ismaila S^l od Hadzere 

**Ehli-kitabije kazu da je Ibrahim ^a molio Allaha iS da mu da cestito 
potomstvo i da ga je Allah ife obradovao obecanjem da ce mu to ispuniti. 

Nakon sto je Ibrahim u Jerusalimu proveo dvadeset godina, Sara mu je 
rekla: "Gospodar mi je uslaatio djecu, pa zivi i sa ovom mojom robinjom, ne bi 
li mi Allah od nje podario dijete!" 

Kada muju je poklomla, Ibrahim ms-je i sa njom poceo zivjeti paje s njim 
zatmdmla, Zatim navode: "Kada je zatrudnila, ona se umislila i osilila prema 
San. Zbog toga je Sara postala Ijubomoma pa se pozalila Ibrahimu. On joj ie 
rekao: "Radi sa njom sta hoces ." 

Hadzera se nakon toga pobojala, pa je pobjegla i sjela kod jednog izvora, 
gdje joj je jedan melek rekao: "Nemoj se bojati, jer ce Allah od ovog djeteta 
koje si zanijela dati veliki hajr!" Zatim joj je naredio da se vrati obradovavsi je 




137 



? 



-^l^.A 



Ibrahim alejhi selam 



da ce roditi sina kome ce dati ime Ismail i koji ce biti pomoc i podrska Ijudima, 
vredniji od svih, svi ce se sakupljati oko njega, i vladat ce cijetom zemljom 
svoje brace. Zatim se zahvalila AUahu ^ na tome. 

Medutim, ovo predskazanje se odnosi na njegovog potomka Muhammeda ^ 
jer je on taj zahvaljujuci kome su se proslavili Arapi i zavladali tolikira zemljama 
na istoku i zapadu. 

Oni su narod kome je Allah dao korisno znanje i dobra djela kakva nije dao 
ni jednom narodu prije njih. Zahvaljujuci iskljucivo odabranosti njihovog 
Poslanika nad ostalim poslanicima, blagoslovu njegove misije koja nije bila 
namijenjena samo Arapima, nego svim Ijudima na Zemlji i potpunom uspjehu 
u dostavi svega sto je sa sobom donio, 

Kada se Hadzera vratila, rodila je Ismaila Wi\. Zatim kazu: "Kada ga je rodila, 
Ibrahimu je bilo osamdeset sest godina, tj. trinaest godina prije rodenja Ishaka. 

Kada se radio Ismail, Allah je Ibrahimu objavio radosnu vijest da ce mu 
Sara roditi Ishaka, pa je iz zahvalnosti pao AUahu na sedzdu. Allah mu je 
objavio: "Udovoljio sam tvojoj dovi za Ismaila, blagoslovio sam ga, dat cu mu 
brojno potomstvo, rodice mu se dvanaest velikana, a njega cu uciniti vodom 
jednog velikog naroda," 

I ovo je nagovjestaj o nasem Ummetu, a ova dvanaestorica su dvanaest 
pravednih halifa, koji su najavljeni u hadisu kojeg prenosi Abdulmehk ibn 
Umejr od Dzabira ibn Semure, a on od Poslanika ^: "Bice dvanaest vladara 
(emira)", a zatim je nesto rekao sto nisam dobro razumio, pa sam upitao oca sta 
je rekao, a on mi odgovori: "i svi ce biti iz plemena Kurejs."' 

Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim u svojim Sahihima. 

U dmgoj verziji, on glasi: "Ova vjera ce postojati stalno", a u jednoj 
predaji: "snazna", sve dok bude dvanaest halifa, svi iz plemena Kurejs." 

Od tih dvanaest cetvorica su; Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, peti je Omer 
ibn Abdulaziz, i jos su neki od Abbasija. Ovdje se ne mish da ce oni biti jedan 
iza drugog, nego da ce ih, sigumo, toliko biti. 

Takoder se pod ovim ne misli na dvanaest imama u koje vjeruju rafidije (siije), 
koji kazu da je Alija ibn Ebi Taiib pivi imam, a zadnji onaj kojeg ocekuju da ce se 
pojaviti iz podzemlja Samare, tj. Muhammed ibn el-Hasan el-Askeri, kako oni tvrde. 

Medu ovih dvanaest najvise su dobra ucinili: Alija i njegov sin Hasan ibn 
Alijj, kad je odustao od borbe i predao vlast Muawiji i tako ugasio vatm 
smutnje (fitne) i tako okoncali ratne sukobe medu muslimanima. 

Sto se tice ostalih, oni su bili obicni podanici kao i svi drugi i nisu imali 
vlasti nad muslimanskom zajednicom (Ummetom), ni u kom pogledu. A sto se 
tice njihovog vjerovanja vezanog za podzemlje Samare, to su puste zelje i 
buncanje, koje nemaju nikakve veze sa istinom, niti bilo kakve podloge u 
vjeradostojnim izvorima. 



' Hadis biljezi Muslim 6/3; Ebu Dawud 2/207; Ahmed 5/93, 98, 101 sa slicnim rivajetima; billjezi 
ga Albani ii Silsiietu-l-ehadisi-s-sahiha 396 /El-Mektebu-I-lslamijj, navodi ga u vise rivajeta. 



138 



Ibrahim alejhi selam 



Uglavnom, kada je Hadzera rodila Ismaila f&, Sarina Ijubomora se jos vise 
povecala, paje zatrazila od Ibrahima da je udalji od nje. 

Zbog toga je Ibrahim odveo Hadzeru i njeno dijete i ostavio ih u pustoj i 
nenaseljenoj doliiii danasnje Mekke. Kaze se da joj je dijete tada jos bilo 
dojence. 

Kada ih je tu ostavio i htio krenuti nazad, ona mu je prisla, uzela ga za 
odjecu i upitala: "Ibrahime, kuda ides, a nas ovdje ostavljas bez igdje icega?" 
On joj nista nije odgovorio. Posto ga je vise puta upitala, a on joj nista nije 
odgovarao, ona je rekia: "Je li ti to Allah naredio?" "Da", rekao je. Onaje na to 
reida: "U torn slucaju, necemo biti izgubljeni!" 

Sejh Ebu Muhammed ibn Ebi Zejd, Allah mu se smilovao, u svom djelu en- 
Uewadir (rijetkosti), navodi da se Sara naljutila na Hadzeru i da se zaklela da 
ce joj odsjeci tri dijela tijela, Zato joj je Ibrahim naredio da joj probusi usi i da 
joj izvrsi obrezivanje, pa da tako ispuni svoju zakletvu. 

A Suhejli dodaje: "I tako je ona prva zena koja je obrezana, prva kojoj su 
usi probusene i prva koja je produzila skut na haljini." 



Hidzra Ibrahima, Ismaila i Hadzere u brda Faran - predio 
Meklte - i gradnja Ka'be 

Buharija navodi: "Pricao mi je Abdullah ibn Muhammed - tj. Ebu Bekr 
ibn Ebi Sejbe - da je njemu pricao Abdurrezzak, a njemu Mu'amer, prenoseci 
od Ejjuba Sahtijanija i Kesira ibn Kesira ibn el-Muttaliba ibn Ebi Weddaa, 
koji ponekad jedan od drugog prenose opsimije, a obadvojica prenose od 
Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rekao: "Prva zena koja je upotrijebila 
pregacu je Ismailova majka. Ona ju je uzela da bi njome od Sare prikrila 
trudnocu. Zatim je Ibrahim poveo nju i Ismaila, koga je jos dojila, i ostavio ih 
kod danasnje Ka'be, pod jednim velikim drvetom, iznad.Zemzeraa, u visini 
danasnje Ka'be. Tada Mekka nije bila nastanjena i tu nije bilo vode. On ih je 
tu ostavio, a pored njih je stavio torbu sa datulama i mjesinu u kojoj je bila 
voda. 

Ibrahim se zatim okrenuo i posao nazad, a Ismailova majka je posla za 
njim i upitala ga: "Ibrahime, kuda ides, i ostavljas nas u ovoj dolini u kojoj 
nema zive duse, niti iceg drugog?" Upitala ga je to vise puta, ali se on nije 
okretao prema njoj, pa mu je rekla: "Je li ti to Allah naredio?" "Da", rekao 
je. Onaje na to rekla: "U tom slucaju, necemo biti izgubljeni!" i vratila se 
nazad. 

Ibrahim se udaljavao sve dok nije dosao do jednog prevoja gdje ga nisu 
mogh vidjeti. Tu se okrenuo prema Ka'bi, podigao ruke i zamolio ovim 
rijecima: "Gospodaru nas, neke svoje potomke sam naselio u dolini u kojoj se 
nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama. da bi, Gospodaru nas, obavljali 
namaz. Zato daj da srca Ijudi teze njima i opsh'bi ih plodovima, da bi bili 
zahvalni. " (Ibrahim, 37.) 



139 






Ibrahim alejhiselam 



Ismailova majka je dojila Ismaila i pila tu vodu. Kada je u mjesini nestalo 
vode ozednjeli su i ona i njen sin. Kada je vidjela kako se on previja od zedi - 
ili je rekao: "prevrce", nije ga mogla vise gledati, nego se okrenula prema Safi, 
najblizem brezuljku, pa se popela na njega. S ujega se okrenula prema doliiii iie 
bi li koga ugledala, a!i nije vidjela nikoga. 

Zatim se spustila sa Safe, i, kada je stigla na sredinu doline, zadigla je mb 
svoje haljine i potrcala kako covjek u nevolji trci, dok nije presla dolinu i dosla 
do Merwe, pa se popela i na nju. 

I odatle je pogledala lie bi li koga vidjela, ali nije vidjela nikoga. I to je sve 
ponovila sedam puta. 

Ibn Abbas kaze da je Poslanik M rekao: "Zato Ijudi tree izmedu Safe i 
Menve (cine sa'j)." 

Kad se zadnji put popela na Merwu, cula je neki glas, pa sama sebi rekia: 
"Suti!" Zatim je osluhnula i ponovo cula neki glas, pa rekla: "Cula sam te, pa 
mozes li mi pomoci?" U tom momentu ugledala je meleka na mjestii gdje je 
Zemzem, kako kopa svojom nogom - ili je rekao: "krilom", dok se nije pojavila 
voda. Ona je pocela zagradivati vodu, pokazavsi rukom: "ovako" i grabiti vodu 
u mjesinu. Svaki put kada bi zahvatila, voda bi siknula. 

Ibn Abbas kaze da je Poslanik ^ rekao; "Neka se Allah smiluje Ismailovoj 
majci, da je ostavila Zemzem! - ili je rekao: - da nije zahvacala vodu, Zemzem 
bi bio jak izvor." Ibn Abbas dalje kaze: "Kada se napila vode i podojila dijete, 
melek joj je rekao: - Nemoj se bojati da cete biti izgubtjeni! Na ovom mjestu 
bice Allahov hram -Ka'ba, koji ce sagraditi ovaj djecak i njegov otac. Allah 
nece dozvoliti da se izgube oni koji ga slijede." 

Prostor Ka'be je bio jedno uzvisenje od zemlje, poput brezuljka, na koji su 
nalijetale bujice i kmjile ga sa desne i lijeve strane. 

Tako je bilo sve dok pored njih nije naisla jedna grupa iz plemena 
Dzurhum, ili jedna porodica iz Dzurhuma, dolazeci iz pravca Keda'a. 

Oni su odsjeli u podnozju Mekke, i ugledali jednu pticu kako kruzi, pa 
rekli: "Ova ptica sigumo kruzi iznad vode. Mi odavno poznajemo ovu dolinu i 
u njoj nema vode." 

Zato su poslali jednog ili dva izaslanika, koji su nasli vodu. Kada su se 
vratili ispricali su im o tome, pa su se svi uputili tamo. 

Zatim on dalje kaze: "Ismailovu majku zatekli su pored vode, pa su je 
upitali: "Hoces li nam dozvoliti da se kod tebe nastanimo?" "Hocu", rekla je, 
ali nemate prava na vodu." Oni su rekli: "Dobro." 

Abdullah Ibn Abbas kaze da je Poslanik si rekao: "To je Ismailovoj majci 
dobro doslo jer nije voljela samocu." Oni su se tu nastanili i poslali po svoje 
porodice, koje su se smjestile s njima, tako da su neki od njih tu poceli podizati 
kuce, 

Djecak je odrastao, naucio od njih arapski jezik i kad je stasao svidio im se, 
pa su mu jednu od svojih djevojaka dali za zenu. 



140 



Ibrahim aiejhi selam 



Ismailova majka je potom umrla. Nakon sto se Ismail ozenio, Ibrahim je 
dosao da ih obide, ali Ismaila nije nasao. Upitao je njegovu zenu za njega, pa 
mu je rekia: "Otisao je da nam trazi hranu." Zatim Ju je upitao kako zive i 
deveraju, pa mu je rekIa: "Slabo; u tjeskobi smo i nevolji." Kada mu se tako 
pozalila, on joj je rekao; "Kada ti se vrati muz, poselami ga i reci mu da 
promijeni kucni prag!" Kada se Ismail vratio, kao da je nesto osjetio, upitao je: 
"Je li nam neko dolazio?" Odgovorila je: "Jeste, dolazio nam je takav i takav 
starac. Pitao je za tebe, pa sam mu rekIa gdje si. Pitao me kako zivimo, pa sam 
mu rekla da smo u muci i nevolji," Na to je Ismail upitao: "A je li ti nesto 
opomcio?" "Jeste", rekla je, "rekao mi je da ti prenesem selam, i da ti kazem 
da ti je pomcio da promijenis kucni prag." "To je bio moj otac", rekao je 
Ismail, "naredio mi je da te razvjencam, pa se vrati svojima!" Tako ju je pustio, 
i nakon toga se ponovo od njih ozenio. 

Ibrahim ponovo neko vrijeme, koliko Je Allah htio, nije navracao, a ondaje 
opet dosao, ali ponovo nije nasao Ismaila. Usavsi kod njegove zene, upitao je 
za njega, a ona mu je odgovorila: "Otisao je da nam trazi hranu." Upitao je 
kako su, kako zive i deveraju, a ona je odgovorila: "Mi smo u dobru i 
biagostanju", zatim je zahvalila AUahu, a on je upitao: "Cime se hranite?" 
"Mesom", odgovorila je. "A sta pijete?", upitao je. "Vodu", rekla je. Zatim je 
zaraolio: "Boze, daj im bereket u mesu i vodi!" 

Poslanik M je rekao: "Oni tada nisu imali zita. Da su ga imah, sigumo bi i 
njega u dovi spomenuo." Rekao je: "Ne bi se niko izvan Mekke mogao osloniti 
samo na to dvoje, pa da mu to bude dovoljno." 

Na ki'aju joj je rekao: "Kada ti dode muz, poselami ga i reci mu da ucvrsti 
kucni prag." Kadaje Ismail dosao upitao je: "Je li nam neko dolazio?" "Jeste", 
odgovorila je, "dolazio nam je jedan starac lijepog izgleda." Pohvalivsi ga ona 
je rekla: "Pitao je za tebe pa sam mu rekla gdje si. Zatim me je pitao kako 
zivimo, pa sam mu rekla da smo dobro." "A da li ti je nesto opomcio?", upitao 
je. "Jeste", rekla je, "poselamio te je i naredio ti je da ucvrstis kucni prag " "To 
mi je bio otac", rekao je, a ti si prag, pa mi je naredio da te zadrzim." 

Zatim ponovo neko vrijeme, koliko je Allah htio, nije dolazio. Kada je, 
aakoii toga dosao, nasao je Ismaila kako sebi zarezuje strijele ispod onog 
velikog drveta, u blizini Zemzeraa. Kada ga je ugledao, ustao je pred njim, pa 
su se pozdravili onako kako dolikuje da ucine otac i sin. 

Ibrahim mu je rekao: "Ismaile, Allah mi je nesto naredio." Ismail je rekao: 
"Pa uradi to sto ti je Gospodar naredio!" "A hoces li mi pomoci?" upitao je, a 
ovaj odgovorio: "Pomoci cu ti." "Allah mi je naredio da ovdje sagradim hram", 
rekao je, i pokazao na brezuljak, koji se uzdizao iznad svoje okoline." 

Prenosilac dalje kaze: "Zatim su oni sazidali temelje Ka'be. Ismail je donosio 
kamenje, a Ibrahim zidao, sve dok gradevina nije poodmakla u visinu. Tada mu 
je Ismail donio ovaj kamen (hadzer) i postavio ga, pa je stao na njega i nastavio 
zidati, a Ismail mu je dodavao kamenje. Pri tome, oni su govorili: "Gospodaru 
ml primi ovo od nas.jer Ti, doista, sve cujes i sve znas. " (El-Bekare, 127.) 



141 



Ibrahim alejlu selam 



Prenosilac zatim nastavlja: "Oni su tako zidajuci obisli oko Ka'be i 
govorili: "Gospodaru nas, primi ovo od nas, jer Ti, doista, sve cujes i sve 
znas." 

Buharija zatim kaze: "Pricao nam je Abdullah ibn Muhammed, njemu Ebu 
Amir Abdulmelik ibn Amr, a njemu Ibraliim ibn NafV, da je cuo od Kesira ibn 
Kesira, a on od Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rekao: "Kada se desilo sa 
Ibrahimom i njegovom porodicom to sto se desilo, on je otisao sa Ismailom i 
njegovom majkom. Imali su mjesinu sa vodom..." navode6i predaju do kraja. 
Ova predaja je vrlo slicna prethodnoj. 

Ova predaja su Ibn Abbasove rijeci, iako neki smatraju da su to rijeci 
Poslanika ^ (merfu'). 

Medutim, u njoj na pojedinim mjestima ima ponesto neobicno (garib), i 
izgleda da ju je Ibn Abbas preuzeo kao israilijjat. U njoj se navodi da je Ismail 
tadabio dojence. 

**Kod sljedbenika Tewrata stoji da je Allah naredio Ibrahimu da izvrsi 
obrezivanje sina Ismaila, svih robova koje je imao i ostalih, pa je to i ucinio. To 
se desilo kada je on imao devedeset devet godina. Dakle, Ismail je tada imao 
trinaest godina. Ovo je primjer kako je on izvrsavao Allahova naredenja u 
pogledu svoje porodice, sto ukazuje na to da je to bilo u fonni naredenja 
(v/adzib). Zato je ispravno misljenje alima koji kazu da je obrezivanje 
muskaraca obaveza, kako je i potvrdeno na mjestu koje o tome govori. 

U hadisu kojeg navodi Buharija, potvrdeno je sljedece: "Pricao nam je 
Kutejbe ibn Se'id, njemu Mugire ibn Abdurrahman Kuresi, da je cuo od Ebu 
ez-Zinada, on od A'redza, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik % rekao: 
"Ibrahim i& se obrezao (osunetio) sjekiricom, kada je imao osamdeset 
godina." 

Slican hadis navode Abdurrahman ibn Ishak od Ebu ez-Zinada i Adzlan od 
Ebu Hurejre. Navodi ga i Muhammed ibn Amr od Ebu Seleme, a on od Ebu 
Hurejre. U istom obliku ga navodi i Muslim od Kutejbe. 

U nekim od tih predaja stoji: "Ibrahim je sam sebe obrezao sjekiricom, 
nakon sto mu je proslo osamdeset godina zivota." Ovdje upotrijebljeni izraz 
"kadum" znaci halatka, iako neki kazu da je to ime jednog mjesta. 

Ovaj citat ne negira da je to moglo biti i preko osamdeset godina, a Allah, 
opet, najbolje zna. Kada buderao govorili o njegovoj smrti, bit ce naveden 
hadis koga prenosi Ebu Hurejre, u kome se kaze da je Boziji Poslanik ^ rekao: 
"Ibrahim se obrezao kada je imao sto dvadeset godina, a nakon toga je ziviojos 
osamdeset godina" Ovaj hadis navodi Ibn Hibban u svom Sahihu. 

U ovom kontekstu se ne navodi prica o tome ko je trebao biti zrtvovan, niti 
da je to Ismail. Navodi se da im je Ibrahim dolazio samo tri puta, i to prvi put 
tek nakon sto se Ismail ozenio, i nakon Hadzerine smrti. Kako moze biti da ih 
je ostavio od vremena kada je Ismail bio jos dojence - kao sto se navodi - pa 
sve do vremena kada se ozenio, te da nije imao uvida u njihove prilike, kada se 



142 



Ibrahim alejhiselam 



navodi da se zemlja pod njim svijala, ili da im je dolazio na Buraku? Kako to 
da nije bio upoznat sa njihovim prilikama, kada su bill u teskoj nevolji i kada 
im je sigumo bila potrebna pomoc?! 

Izgleda da su dijelovi ovih navoda preuzeti kao israilijjati, a onda 
isprepieteni sa rijecima Poslanilca ^, pa se zato ne navodi prica o tome ko je 
trebao biti zrtvovan. Vec smo ukazali na to da je ispravan stav da je Ismail taj 
koji je trebao biti zrtvovan, o cemu se govori u suri Es-Saffat. 

Kazivanje o zrtvi - kurbanu 

Allah ^ kaze: */ on rece: "Ja idem svome Gospodaru; On ce mene 
uputiti. *Gospodani moj, podari mi porod cestitl " *I Mi smo ga obradovali 
djecakom blage naravi. */ kada on odraste toliko da mu poce u poslu 
pomagati, on rece: "Sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa 
sta ti mislis?" "Oce", rece on, "uradi onako kako ti se nareduje, vidjeces, 
ako Bog da, da cu biti strpljiv. " *I posto se njih dvojica prepustise i on ga 
celom prema zemlji polozi, *Mi ga zovnusmo: "Ibrahitne, *ispiinio si san! 
Mi, doista, tako nagradujemo one koji dobra djela cine. *To je, doista, bilo 
pravo iskusenje!" *I kurbanom velikim ga iskupismo, *i u kasnijim 
narastajima mu spomen sacuvasmo: *"Mir i spas Ibrahimu!" *Tako Mi 
nagradujemo one koji dobra djela cine. *A onje, doista, bio Nas rob, vjernik. 
*I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i dobrim covjekom. *I 
bkgoslovili smo i njega i Ishaka, a medu njihovim potomcima ima i vjemika 
i ocitih nevjemika. (Es-Saffat, 99.-113.) 

Uzviseni ovdje navodi da je Njegov prijatelj, Ibrahim, kada je otisao od 
svog naroda, zamolio svoga Gospodara da rau daruje cestitog djecaka. On ga je 
obradovao djecakom blage naravi, tj. Ismailom ;^i jer je on prvo dijete u 
dotadasnjih osamdeset sest godina Ibrahimovog zivota. O ovom se slazu 
pripadiiici svih nebeskih vjera, jer mu je on bio prvo dijete - prvijenac. 

I kada on odraste toliko da mu poce ii poslu pomagati, tj. kadaje narastao i 
kada je poceo privredivati kao i on. Mudzahid ove rijeci tiimaci ovako: "Kada 
je narastao, sazrio i kadaje mogao raditi i privredivati kao i otac." 

Kada se to desilo, Ibrahim ^i je u snu vidio da mu se nareduje da tog svog 
sina zakolje. Ibn Abbas prenosi hadis (merfu') u kome Poslanik ^ kaze: "Snovi 
Poslanika su objava,"' Ovaj hadis prenosi i Ubejd ibn Umejr. 

To je Allahovo stavljanje Svoga prijatelj a na kusnju; da zakolje voljeno 
dijete koje mu se rodilo u poodmaklim godinama zivota, nakon sto mu je prije 
toga bilo naredeno da ga sa njegovom majkom nastani u siromasnom kraju, u 
doliiii bez zive duse i prijatelj a, bez bilo kakvih usjeva i stoke. On se 
povinovao AUahovom naredenju i ostavio ih tamo, uzdajuci se i oslanjajuci na 
Allaha ^, pa im je Allah dao utjehu i izlaz, i opskrbio ih odakle se nisu ni 
nadali. 



'H 



' Hadis biljezi Buharija u svom Sablhu AISIU^lFethwUBari, W\6\l%59IFethu-l-Bari. 



143 



Ibrahim alejhiseJam 



II 



Zatim, kada mu je nakon svega toga naredeno da zakolje svoga sina, kojeg 
je po Allahovom naredenju od sebe odvojio i koji mu je bio prvo i tada jedino 
dijete, on se odazvao svome Gospodaru, povinovao se Njegovom naredenju i 
pozurio je da Mu iskaze pokomost. 

On je to zatim saopcio sinu, kako hi mu bilo lakse i srce smirenije, urajesto 
da ga je na silu uzeo i zaklao. On rece: "Sinko moj, u snu sam vidio da treba da 
te zakoljem, pa sta ti mislis? " (Es-Saffat, 102.) 

Taj blagi djecak odmah je olaksao posao svome ocu Ibrahimu rekavsi mu: 
"Oce, uradi onako kako ti se nareduje, vidjeces, ako Bog da. da c.u bid strpljiv. " 
(Es-SafTfat, 103.) Ovakav odgovor je bio krajnje razborit i mudar jer je istowemeno 
znacio pokornost i svome ocu i Gospodaai Ijudi. 

/ posto se njih dvojica prepustise i on ga celom prema zemlj'i polozi, 
(Es-Saffat, 103.) Jedni kazu da rijeci I posto se njih dvojica prepustise znace: 
Posto se povinovase Allahovom naredenju i odlucise da to urade, a drugi kazu: 
"To je najvaznije." On ga celom prema zemlji polozi, tj. lice mu je okrenuo 
prema zemlji. 

Ibn Abbas, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Katade i Dahhak kazu: "Htio je 
da ga zakolje iza vrata, kako mu ne bi gledao lice dok ga bude klao." 

Neki kazu: "Ne, nego ga je povalio kako se i kurban povaljuje, samo sto rau 
je dio ceia priljubio uz zemlju. I posto se njih dvojica prepustise, tj. Ibrahim je 
proucio Bismillu i tekbir, a djecak je pred smrt izgovorio kelimei-sehadet. 

Sudejj i jos neki kazu: "Postavio je noz na njegov gi'kljan, ah noz nije sjekao." 
Neki na to dodaju: "Izmedu noza i wata je bila bakrena plocica." Allah najbolje zhrJ 

Tada gaje AUali 5izovnuo: ^Ihraliime, *ispimio si san! (Es-Saffat, 104.-105.) 
Tj. postignut je cilj: provjerena je tvoja pokomost i tvoje izvrsavanje Allahovog 
naredenja. Zrtvovao si svoje dijete za kurban, kao sto si svoje tijelo prepustio 
vatri i kao sto si sve sto imas ponudio gostima! 

Zato Uzviseni kaze: Toje, doista, bilopravo iskiisenjel (Es-Safiat, 106.), tj. ocito 
i jasno islcusenje. I kiirbanom velikim ga iskupismo (Es-Saffat, 107.), tj. Mi smo 
mu za kurban umjesto sina, dali zamjenu, cime gaje Uzviseni Allah obradovao. 

Vecina ucenjaka smatra da je to bio ovan, bijele dlake, cmih ociju i velikih 
rogova. Vidio gaje svezanog za jedno drvo na brdu Sebir, 

Es-Sewri od AbduUaha ibn Osmana ibn Husejma, on od Se'ida ibn Dzubejra, 
prenosi da je Ibn Abbas rekao: "To je bio ovan koji je cetrdeset godina cuvan u 
Dzennetu."' 

Se'id ibn Dzubejr kaze: "Pasao je u Dzennetu dok se od njega nije raspuklo 
brdo Sebir. Vuna mu je bila obojena u crveno". Ibn Abbas kaze: "Sa Sebira mu je 
blejeci sisao ovan cmih ociju i vehkih rogova, pa gaje zaklao. To je ovan kojeg je 
zaklao Ademov sin, i bio primljen od njega.'" To prenosi Ibn Ebi Hatim. 



' Biljezi ga Et-Taberi u svom Tariku 1/277/Mearif. 
^ Prethodni izvor. 



144 



Ibrahim alejhiselam 



Mudzahid kaze da ga je zaklao na Mini, a Ubejd ibn Umejr kaze da se to 
desilo kod Mekami - Ibrahtma (kod Ka'be). 

§to se tice rijeci koje se pripisuju Ibn Abbasu da je to bio kozorog i Hasanu 
da je to bio jarac po imenu Dzerir, nije sigumo da su to njihove rijeci. 

Pored toga, vecina predaja o ovome su israilijjati, Kur'an dovoljno govori o 
torn velikom dogadaju i velicanstvenom iskusenju, te o iskupljenju velikim 
kurbanom. U hadisu stoji da je to bio ovan. 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Sufjan, da je njennu pricao Mensur, 
da je cuo od svog daidze Mesafih'a, da je Safija bint Sejbe rekla: "Jedna zena 
iz plemena Benu Selim, koja je pomagala pri porodu vecme nasih ukucana, 
jednom prilikom mi je rekla da ju je Boziji Poslanik m jednom poslao po 
Osmana ibn Talhu, pa ga je ona upitala: "Zasto te je trazio Boziji Poslanik? 
On joj je odgovorio; "Boziji Poslanik m mi je rekao: - Kada sam usao u Ka'bu 
vidio sam rogove od ovna, ali sam ti zaboravio narediti da ih prekrijes, Uradi 
to, jer u kuci ne treba biti nista sto klanjacu skrece paznju.'" 

Su^an na to dodaje: "Ti rogovi su ostali objeseni u Ka'bi, sve dok nije 
izgorila i Ka'ba i rogovi." 

Tako se od Ibn Abbasa prenosi da je glava Ibrahimovog kurbana bila 
objesena o zljeb Ka'be, sve dok se nije sasusila. Samo ovo je dokaz da je 
zrtvovani bio Ismail, jer je on boravio u Mekki, a nije nam poznato da je Ishak 
u nju dolazio jos dok je bio malehan. Allah najbolje zna! 

To se razumije i iz Kur'ana. Stavise, kao da se u Km-'anu otvoreno kaze da 
je zrtvovani bio Ismail, jer se, nakon kazivanja o zrtvovanom, kaze: I obmdovali 
smoga Ishakom, vjerovjesnikom i dobrim covjekom. (Es-Saffat, 112.) Onaj ko 
kaze da je zrtvovani bio Ishak, to cini na svoju odgovomost, jer je to 
israilijjat. 

**U Bibliji ima iskrivljavanja, pogotovu o ovom pitanju, u sta nema 
nikakve sunmje. Na jednom mjestu tamo stoji da je Bog naredio Ibrahimu da 
zakolje svoga sina jedinka, a na drugom mjestu, u prijevodu na arapski, se kaze 
da zakolje svoga prvijenca Ishaka. Rijec Ishak na ovom mjestu je ubacena, 
lazna i izmisljena, jer on nije bio Ibrahimov ni jedinak, a ni prvijenac, nego je 
to bio Ismail. 

Na to ih je navela zavidnost prema Arapima, jer je Ismail predak Arapa koji 
zive u Hidzazu i od kojih je Boziji Poslanik ^, a Ishak je otac Jakuba - tj. 
Israila - od kojeg oni vode porijeklo. Oni su htjeli tu cast pripisati sebi,^pa su 
zato iskrivili Allahov govor i u njega ubacili svoj. Oni su narod od lazi i ne 
prtznaju da je sva blagodat u Allahovoj ruci i da je daje kome On hoce. 

Veliki broj ranijih ucenjaka (selef), a i ostalih, smatraju da je Ishak 
zrtvovani. Oni su to preuzeU - Allah, opet, najbolje zna - od Ka'bu-l-Ahbara, ili 
iz knjiga ehli-kitabija. 



' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 4/68 /Haleb; 5/380/Haleb. 



145 



Ibrahim alejhisdam 



Medutim, u tom pogledu ne postoji nijedan vjerodostojan hadis od 
Nepogrjesivog, zbog kojeg bismo zanemarili ono sto se razumije iz Kur'ana, 
Pored toga, to se ne moze razumjeti na osnovu kur'anskog teksta. Naprotiv, 
kada razmislimo, razumije se i sasvim je jasno da se govori o Ismailu. 

Ibn Ka'b el-Kurezi vrlo ubjedljivo dokazuje da se radi o Ismailu a ne o 
Ishaku, i to na osnovu AUahovih rijeci: I Mije obradovasmo Ishakom, a nakon 
Ishaka, Jakubom. (Hud, 71.) On kaze: "Kako bi joj se mogla saopcavati 
radosna vijest o Ishaku i da ce se njemu roditi Jakub, a zatim mu se nareduje da 
zakolje Ishaka prije nego sto se i rodio?" 

Ovo ne moze biti, jer bi to onda bilo u kontradikciji sa vec datom radosnom 
vijescu. Allah, opet, najboije zna. 

Ovom nacinu dokazivanja Suhejli se suprotstavio, zakljucujuci ovako: 
Recenica: IMije obradovasmo Ishakom je zasebna recenica, a rijeci: A nakon 
Ishaka Jakubom druga recenica, koja ne spada u okvir radosne vijesti 
Ibrahimovoj zeni. 

On zatim nastavija: "Po pravilima arapskog Jezika nije dozvoljeno u ovom 
kontekstu rijec Jakub staviti u genitiv ako ispred njega nema cestice za 
genitiv." 

Tako, nije dozvoljeno reci: "Prosao sam pored Zejda, a nakon njega Amra, 
nego je ispravno: ... a nakon njega pored Ami'a. Zato rijeci: A nakon Ishaka 
Jakubom, u stvari znace: A Ishaku poklonismo Jakuba." 

Medutim, ovakvo njegovo zakljucivanje je diskutabilno. 

On zatim ponovo zakljucuje da je to bio Ishak, uzimajuci za dokaz rijeci 
Uzvisenog: / kada. on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati. (Es-Saffat, 
102.). On kaze: "Ismail nije bio uz njega, nego je djetinjstvo proveo sa majkom 
u mekkanskim brdima, pa kako je onda mogao u poslu pomagati?" 

Medutim, i ovaj zakljucak je sporan, jer se prenosi da je Ibrahim SE^l jasuci 
Buraka, cesto odlazio u Mekku, da nadzire svoga sina, a zatim bi se vracao. 
Allah, opet, najboije zna! 

Oni od kojih se prenosi da se radi o Ishaku, su: Ka'bu-1-Ahbar, Omer, 
Abbas, Alija, Ibn Mes'ud, Mesruk, Ikrirae, Se'id ibn Dzubejr, Mudzahid, Ata', 
Sa'bi, Mukatil, Ubejd ibn Umejr, Ebu Mesere, Zejd ibn Eslem, Abdullah ibn 
Sekik, Zuhri, Kasim, Ibn Ebi Burde, Mekhul, Osman ibn Hadir, Sudejj, Hasan, 
Katade, Ebu el-Huzejli i Ibn Sab it. Za to misljenje se opredjeljuje i Ibn Dzerir. 
Medutim, to cudi od njega, jer je to jedna od dvije predaje od Ibn Abbasa. 

Medutim, ispravna predaja od njega, a i od vecine gore pobrojanih je da se 
radi o Ismailu 8^1. Tako Mudzahid, Se'id, Sa'bi, Jusuf ibn Mehran, Ata' ijos 
neki prenose od Ibn Abbasa da je to bio Ismail ^1. 

Ibn Dzerir navodi: "Pricao mi je Junus, njemu Ibn Wehb, a ovom Amr ibn 
Kajs, daje cuo od Ata'a ibn Ebi Rebbaha, da je Ibn Abbas rekao: "Iskupljeni je 
bio Ismail; jevreji tvrde daje to bio Ishak. Medutim, oni lazu." 

Abdullah od svoga oca Imami Ahmeda navodi daje to bio Ismail. 



146 



Ibrahim alejhiselam 



Ibn Ebi Hatim kaze: "Moj otac mi je rekao, a takoder se prenos. i od Al je 
Ibn Omera, Ebu Hurejre, Ebu et-Tufejla, Se'ida ibn ^^'^^^fJjf p\f^^^J^. '^^"^ 
Dzubejra, Hasana, Mudzahida, Sa'bija, Muhammeda ibn Ka ba, Ebu Dza fe a 
MuhaiJimeda ,bn Alije i Ebu Saliha, da su rekh. :0"^J ^oji f trebao b^ 
zrtvovan je Ismail m." To prenosi i Begawi od Rebt'a ibn Enesa, Kelbije i 
EbuAmraibnel-AIa'a. . 

Ja na to dodajem: To se prenosi i od Muawije ' Od njega se P^^^^^; ^^J^ 
rekao: "Bozijem Poslaniku m je dosao jedan covjek, pa mu rekao: O potomce 
dvojice zrtvovanih..., a Boziji Poslanik M se na to nasmijao^ Tog ^tava ^u i 
Omer ibn Abdulaziz i Muhammed^ibn Ishak ibn Jesar; Hasan el-Basn je 
govorio: "U to nema nikakve sumnje." 

Mubammed ibn Ishak navodi od Burejde, a on od Sufjana ibn Ferwe 
Eslemiia, da im je Mubammed ibn Ka'b pncao kaico je on o tome upitao 
Omera ibn Abdulaziza kada je sa njim bio u Samu - a ovaj je tada bio halita. 

Naime, on je rijeci Uzvisenog: / Mi Je obmdovasmo Jshakom, a nakon 
Ishaka, Jakubom. (Hud, 71 .), uzeo za dokaz da se radi o ^^^^f^^^^^^^l^^i 
je na to odgovorio: "O tome nisam prije razmisljao, ah ja, doista, vidim da je 
onako kako si ti rekao." 

On je zatim poslao po jednog covjeka koji je bio kod njega u Siriji i koji je 
bio ievrej, pa primio Islam i postao dobar musliman. On je smatrao da je ovaj 
cov ek bio jedan od jevrejskih ucenjaka, pa ga je upitao: Na kojeg od 
Ibrahimovih sinova se odnosilo naredenje da bude zaklan? On je na to 
odgovorio: "Tako mi Allaha, vladaru pravovjeraih, to se odnosilo na Ismaila. 
Jevreii to znaju, ali om zavide vama Arapima na tome sto je vas predak onaj na 
kogase odnosilo Allahovo naredenje i kome je On dao blagodat o kojoj govon, 
zato sto je osaburio na onom sto mu je naredeno. Om to poricu i tvrde da se 
radi o Ishaku, jer je on njihov predak." 

Ovo pitanje smo, hvala Allahu, do u detalje, sa njegovim dokazima i 
predajaraa, izlozili u nasem Tefsiru. 

Rodenje Ishaka BsM 

Uzviseni kaze- */ obradovali smo ga Ishakom. vjerovjesnikom i dobrim 
covjekom. *I blagoslovili smo i njega i Ishaka, a medu njihovim potomcima 
ima i vjernika i ocitih nevjernika. (Es-Saffat, U 2.-1 13.). 

Ibrabimu i Sari m radosnu vijest su donijeh meleki, kada su naisli pored 
Eiih na putu prema naseljima Lutovog naroda, da bi ih srusih na njih, zbog 
njihovog nevjerovanja i grijesenja. O tome ce, ako Bog da, doci objasujenje na 
odgovarajucem mjestu. 

Allah m veli- * I Nasi izaslanici donesose Jbrahimu radosnu vijest i rekose: 
'•Selamr; a on im odgovori: '•Selam!" i ubrzo im donese peceno tele *Pa kad 
vidje da ga njihove ruke ne doticu, ne svidje mu se to i obuze ga strah od njih. 



' Ova predaja je slaba {da' if) i biljezi je Hakim u Mustedrekii 2/551. 



147 





Ibrahim alejhi seiam 



"Ne boj se", rekose oni, "mi smo poslani Lutovu narodu. " *A njegova zena 
stajase i osmjehnu se, i Mije obradovasmo Ishakom, a nakon Ishaka. Jakubom. 

* "Tesko meni! ", rece ona, "zar da rodim, aja ovako stara, a i ovaj moj muzje 
star. Toje, doista, cudna stvarl" *"Zarse cudis Allahovom odredenju", rekose 
oni, "neka su AUahova milost i NJegovi blagoslovi na vama, o stanovnici ovog 
doma! Zaistaje On hvaljen i slavljen. " (HQd, 69,-73.). 

Uzviseni, takoder, kaze: */ obavijesti ih o Ibrahimovim gostima, *kada su 
mu usli i nazvali seiam, on Je rekao: "Mi se vas plasimo!" *"Ne boj se!", 
rekose oni, "donosimo ti radosnu vijest o ucenom sinu. " * "Zar mi donosite 
radosnu vijest iako sam ostario", rece on, "pa cime cete me obradovaii?" 

* "Mi cemo te obradovaii isttnom ", rekose oni, "zato ne giibi nadu! " *0n rece: 
"A ko moze gubiti nadu u milost svoga Gospodara osim onih koji su zalutali " 
(El-Hidzr, 51.-56.). 

Uzviseni, takoder, veli: *£>« li ti je dosla vijest o plemenitim Ibrahimovim 
gostima, *kada mu udose i nazvase seiam? On odgovori: "Mir i vama, neznani 
Ijudi. " *I on neprimijetno ode svojoj porodici i donese debelo tele. *I primace 
im ga, pa rece: "Zar necete jesti? " */ on se uplasi od njih, a oni rekose: "Ne 
boj se! " I obradovase ga ucenim djecakom, *a njegova zena poce vikati i po 
lieu se udarati, govoreci: "Ja starica, nerotkinja! " * "Tako je odredio tvoj 
Gospodar", rekose oni, "OnjeMudri i Sveznajuci. " (Ez-Zarijat, 24.-30.). 

Kaze se da su to bila tri meleka: Dzibril, Mikail i Israfil. 

Uzviseni ovdje navodi da je Ibrahim nm, kada su mu usli, pomislio da su 
oni Ijudi, gosti, Zato je prema njima i postupio kao prema gostima i ispekao im 
je debelo tele od svoje najbolje stoke. Kada ga je stavio pred njih i ponudio da 
jedii, kod njih uopce nije primijetio bilo kakvu zelju za jelom. To je zato sto 
meleki nemaju potrebe za hranom. To se njemu nije svidjelo, tj. Ibrahimu, ; 
obuze ga strah od njih. "Ne boj se", rekose oni, "mi smo poslani Lutovu 
narodu. " (Hod, 70.), tj. poslani smo da ih unistimo. Sara se tada obradova zbog 
Allahove srdzbe nad njima, a ona je bila stajala u prisustvu gostiju, kao sto je 
to bio obicaj kod Arapa i drugih, I kada se ona nasmijala radujuci se tome, 
Uzviseni je rekao; / Mi je obradovasmo Ishakom, a nakon Ishaka, Jakubom. 
(Hud, 71.) Tj. meleki su joj donijeli tu radosnu vijest. A njegova zena poce 
vikati tj. uzvikivati, i po lieu se udarali (Ez-Zarijat, 29.), kao sto zene obicno 
cine kada su iznenadene. 7 ona rece: "Tesko meni, zar da rodim aja ovako 
stara, a i ovaj moj muzje star!" (Hud, 72.) Tj. kako ce roditi neko poput mene, 
kada sam ja ostarila, a uz to sam i nerotkinja, a i moj muz je star? Ona se 
iznenadila da se moze dijete roditi u torn stanju. Zato je rekla: * "Toje, zaista, 
cudna stvar!" *"Zar se cudis Allahovom odredenju", rekose oni, "neka su 
AUahova milost i Njegovi blagoslovi na vas, o stanovnici ovog doma' Zaista je 
On hvaljen i slavljen ! ' ' (Hud, 72.-73.) 

Ibrahim ^m se, takoder, iznenadio ovoj vijesti, radujuci joj se, veseleci se 
zbog nje i potvrdujuci je. * "Zar mi donosite radosnu vijest iako sam ostario", 
rece on, "pa cime cete me obradovaii? " * "Mi cemo te obradovati istinom " 
rekose oni. "zato ne gubi nadu!" (El-Hidzr, 54.-55.) Dakle, oni su potvrdili tu 



148 



Ibrahim alejhiselam 



viiest i obradovali njih dvoje ucenim sinom (El^Hidzr, 53.), tj. Ishakom, Ismailovim 
ratom koji je po svom drzanju i saburu dostojan toga Tako ga nj.gov 
GoTpodar i opLje: da je .spunjavao obecanje i da je bio saburli. U drugom ajetu 
On veli- /MO'e obmdovasmo Jshakom. a nakon hhaka, Jakubom. 

Ovo, izmedu ostatog, Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi i drugi uzimaju za 
dokaz da je zrtvovani bio Ismail i da je nemoguce da bude naredeno da se 
zakolje Ishak, nakon sto je nagovijesteno da ce se rodm on, a nakon njega i 
njegov sin Jakub. 

**Kod ehli-kitabija stoji da im je Ibrahim, pored debelog pecenog teleta, 
iznio jos pogaeu. maslo i mlijeko. Tamo stoji da su to oni i jeli, sto je ocita 
greska. Dmgi kazu: "Oni su same gledali kako jedu, a hrana je u stvari 
nestajala u zraku." 

**Kod njih takoder stoji da je Sari pnje bilo ime Saraja, pa je Ibrahimu 
Allah m rekao: "Sto se tice tvoje zene, neka se vise ne zove Saraja, nego joj je 
od sada ime Sara! Ja cu je blagosloviti i od nje cu ti dati sin^^ojegcu takoder, 
blagosloviti. Od njega ce postati narodi i vladari tih naroda! A ftrahim tada 
pade nicice - tj. na sedzdu - i osmjehnu se, govoreci sam sebi: Zar da mr se rodi 
sin kada imam sto godina? Zar da Sara rodi, a vec ima devedeset godma?! 

**Zatim kod njih stoji da je Ibrahim rekao Allahu: "Neka Ismail bude ziv 
pred Tobom!" Allah mu je odgovorio: "Zaista ce ti zena Sara roditi sma i daces 
mu ime Ishak. I uzecu od njega Svoj zavjet za sva vremena, a i od njegovih 
potomaka nakon njega. Za Ismaila sam ti uslisao molbu, blagoslovio sam ga i 
dacu da iraa veoma veliki porod i nasljednike. Rodice mu se dvanaest velikana, 
a njega cu uciniti poglavarom velikog naroda." 

Vec smo govorili o tome sta se dalje desilo. Allah najbolje zna! 
Rijeci Uzvisenog: / Mije obradovasmo Ishakom. a nakon Ishaka, Jakubom 
(Hud 71 ) su dokaz da ce se radovati rodenju sina Ishaka, a iza njega 
njegoVom sinu Jakubu. Tj. rodit ce se jos za njihovog zivota, sto ce ih 
obradovati, kao sto ih je obradovalo i rodenje njegovog oca, Ishaka. 

Da se ovako nije desilo, ne bi bilo svrhe navoditi i imenovati Jakuba, mimo 
ostalog Ishakovog poroda. Medutim, posto je on poimence naveden, to ukazuje 
na to da ce im njegovo rodenje predstavljati radost i uzitak, kao sto je bdo prye 
toga rodenje njegovog oca. 

Uzviseni, takoder, veli: / Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba, i sve 
uputwno. (El-En' am, 84.) 

Zatim, Uzviseni veli: I posto napusii njih i ono sto su oni mimo Allaha 
obozavali. Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba. (Merjem, 49.) 

Ovo je, uz Allahovu pomoc, jak dokaz, a potvrduje ga i hadis koji biljeze 
Buharija i Muslim: "Pricao nam je Sulejman ibn Mehran A'mes, da je cuo od 
Ibrahima ibn Jezida Tejmije, a on od svoga oca, a ovaj od Ebu Zerra, da je 
rekao- "Jednom sam upitao: - Boziji Poslanice, koja dzamija je prva izgradena.' 
> Ka'ba, odgovorio je, a ja ga opet upitah: - A zatim? - El-Mesdzidu-1-Aksa, 

149 



Ibrahim alejhi selam 



odgovori on, a ja ga opet upitah: - Koliko je izmedu njih? ~ Cetrdeset godina, 
odgovori on, a ja ga opet upitah: - A zatim? - Zatim klanjaj gdje god te zadesi 
namazjerje to sve dzamija, odgovori on," 

**A kod ehli-kitabija stoji daje Jakub S^i taj koji je sagradio EI-Mesdzidu- 
1-Aksa, a to je IHjina dzamija u Jerusalimu, nekajoj Allali da pocasti. 

Ovo je stav za kojeg postoji potvrda u hadisu kojeg smo naveli. Prema 
tome, Jakubova ^<^\ - tj Israilova, gradnja Hrama u Jerusalimu je bila cetrdeset 
godina nakon sto su Ibrahim i njegov sin Ismail sagradili Ka'bu. Kada su njih 
dvojica gradili Ka'bu, Ishak je vec bio roden, jerje, kao sto nam kaze Uzviseni, 
Ibrahim j^i ovako cinio dovu: */ kada Ibrahim rece: "Gospodam moj. ucini 
ovaj grad sigurnim i sacuvaj mene i moje sinove od obozavanja kipova. 
*Gospodaru moj, zaista su oni zaveli mnoge Ijude, pa ko bude mene slijedio, 
on je moj, a ko meni bude nepokoran, pa, zaista, Ti prastas i samilostan si 
*Gospodaru nas, neke svoje potomke sam naselio u dolini u kojoj se nista tie 
sije. kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru nas, obavljali namaz. Zato 
daj da srca Ijudi teze njima i opskrbi ih plodovima, da bi bili zahvalni. 
* Gospodaru nas, Ti znas sto mi tajimo, a sta na javu iznosimo. Allahu nista 
nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. *Hvala Allahu koji mi je u starosti 
poklonio Ismaila i Ishaka. Zaista moj Gospodar uslisava dove. * Gospodaru 
moj, daj da ja i neki moji potomci obavljamo namaz. Gospodaru nas, primi 
moju dovu! * Gospodaru nas. oprosti meni, mojim roditeljima i svim 
vjernicima, na Dan kada se budepolagao racun!" (Ibrahim, 35.-41 .) 

Sto se tice navoda u hadisu da je Sulejman ibn Dawud \m\ nakon sto je 
sagradio Jerusalim, zamolio AUaha za tri stvari - koje smo naveli kod rijeci: 
"Gospodaru moj, oprosti mi i pokloni mi vlast kakvu niko nakon mene nece 
imati! " (Sad, 35.), a o cemu cemo govoriti u kazivanju o njemu - time se, Allah 
najbolje zna, zelilo reci da ga je ponovo sagradio, jerje ranije navedeno daje 
proteklo cetrdeset godina izmedu gradnje Ka'be i njega. 

Niko drugi osim Ibn Hibbana ne kaze da je izmedu Ibrahima i Sulejmana 
bilo cetrdeset godina. Taj stav niko drugi ne zauzima ni ti se sa njim slaze. 

Gradnja Ka'be 

Uzviseni Allah veli: * I kada smo kao utociste Ibrahimu, pokazali mjesto 
gdjeje Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i ocisti ovaj Moj 
Hram za one koji ce ga obilaziti, klanjati i ruku ' i sedzdu ciniti! *I oglasi 
Ijudima hadzdz; dolazice pjeske i na kamilama iznurenim i dolazice iz dalekih 
mjesta. " (El-Hadzdz, 26.-27.) 

Uzviseni, takoder, veli: *Prvi hram kojije sagraden za Ijude je zaista onaj 
u Mekki, blagoslovljen je on i uputa svjetovima. *U njemu su ociti znakovi - 
mjesto na kom je stajao Ibrahim. I onaj ko ude u njega. treba da bude 
bezbjedan. Hodocastiti Hram, Allaha radi, duzan je svako ko maze do njega 
doci, a onaj ko nece da vjeruje -pa, zaista, Allah nije ovisan o svjetovima 
(Ali 'Imran, 96.-97,) 



150 



Ibrahim alejhi selam 



Zatim, Uzviseni kaze: *7 kada Je Ibrahima njegov Gospodar s nekoliko 
rijeci u iskusenje stavio, pa ih je on ispimio, Allah je rekao; "Ucinicu te 
uzamm Ijudima!" "I neke moje potomkel", zamoli on. "Moje obecanje ne 
obuhvaca silnike". rece On. *I kada Hram ucinismo utocistem i sigurnoscu 
■a Ijude, rekosmo: "Neka vam Ibrahimovo mjesto bude prostor za klanjanje! " 
I Ibrahimu i hmaiiu smo naredili da ociste Moj Hram za one koji ce ga 
ohilaziti, koji ce tu boraviti i koji ce ruku ' i sedzdu ciniti! *I kada Ibrahim 
zamoli: "Gospodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a opskrbi^ 
plodovima one njegove stanovnike koji budu u Allaha i onaj svijet vjerovaW. " 
On rece: "Onome ko ne bude vjerovao dacu da malo uziva, a zatim ga 
prisiliti da ude u paklenu vatrii. a grozno li je ona prebivaliste!" */ dok sij 
Ibrahim i Ismail podizali temelje Hrama, oni su molili: "Gospodaru nas. 
primi ovo od nas, Jer Ti. zaista, sve cujes i sve znas! '^Gospodaru nas, ucini 
nas dvojicu Tebi predanim, i od naseg poroda ucini narod Tehi predanim, i 
pokazi nam nase obrede i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan 
si! * Gospodaru nas, posalji im od njih Poslanika, koji ce im uciti Tvoje ajete, 
koji ce ih Knjizi i mudrosti poducavati i ocistiti ih, jer si Ti, zaista, Silni i 
Mudri. " (El-Bekare, 124.-129.) 

Uzviseni ovdje govori kako je Njegov rob i Poslanik, prijatelj i odabranik, 
predvodnik pravili vjemika i predak Bozijib poslanika, Ibrahim m\ gradio Ka'bu, 
koja je prvi hi-am, sagraden za sve Ijude, u kome 6e oni ciniti ibadet Allahu ^. 
Ibrahim i^i je sagradio Ka'bu na mjestu koje mu je pokazao Allah ^. 

Ranije smo naveli da su vladar pravovjernih, Alija ibn Ebi Talib i jos neki, 
rekli, da je Ibrahimu ^m Allah M putem objave pokazao gdje ce sagraditi 
Ka'bu. Kada smo govorili o stvaranju nebesa, pomenuli smo da se Ka'ba nalazi 
ispod nebeskog Hrama (El-Bejha-l-ma'mur) tako da bi on, kad bi pao, pao na 
nju. Takav je slucaj i sa sedam nebeskih hramova. Neki ucenjaci prvih 
generacija kazu da na svakom nebu postoji po jedan hram u kome stanovnici 
tog neba Allahu cine ibadet. Ti hramovi za stanovnike nebesa predstavljaju isto 
sto i Ka'ba za stanovnike Zemlje. 

Allah iS je tako naredio Ibrahimu i^l da Mu sagradi hram koji ce biti 
stanovnicima Zemlje ono sto su ti hramovi za meleke na nebesima. Allah mu je 
pokazao mjesto tog hrama posvecenog Njemu, koje je za to predodredeno od 
vremena stvaranja nebesa i Zemlje. To potvrduje i hadis kojeg navode Bubarija 
i Muslim: "Ovo mjesto J e Allah ucinio svetim onog dana kada je stvorio nebesa 
i Zemlju, pa ce ono biti sveto, po Allahovom naredenju, sve do Kijametskog 
dana" 

Ni u jednom vjerodostojnom hadisu Allahova Poslanika ^ se ne spominje 
da je Ka'ba bila napravljena prije Ibrahima ^i. Onima koji kao dokaz za to 
uzimaju rijeci Uzvisenog: mjesto gdje je Hram (El-Hadzdz, 26.), treba reci da 
to nije valjan dokaz i da se to iz oVih rijeci ne moze razumjeti. Pod ovim 
rijecima se misli na mjesto za koje Allah zna da je kao takvo odredeno i 
propisano. To mjesto su postovati svi poslanici, od Adema do vremena 
Ibrahima '!&>. 



151 



Ibrahim alejhi selam 



Mi smo vec naveli da je Adem !^ na ovom mjestu razapeo sator, da su mu 
meleki rekli da su oni jos prije njega cinili tawaf oko nje, te da je Nuhova lada 
kruzila oko njega cetrdeset dana, ili priblizno tome. 

Medutim, sve ove predaje potjecu od jevreja, za koje smo vec ranije rekli da se 
u njiii ne moze vjerovati, ali ih ne treba ni pobijati. One se ne mogu uzimati 
kao dokaz, nego ih, kad god dodu u sukob sa cinjenicama, treba odbaciti. 

Allah M kaze: Pr-vi hram kojije sagraden za Ijudeje, zaista. onaj u Mekki, 
blagoslovljen je on i uputa svjetovima. (Ali 'Imran, 96.) Tj. prvi hram kojije 
ikada napravljen radi blagoslova i upute Ijudima je onaj u Mekki. 

O mj estu na kome j e podignuta Ka'ba, Uzvi§eni veli: C/ njemu su ociti znakovi. 
tj. da ju je gradio Ibrahim, otac svih kasnijih Poslanika i uzor svim vjemicima 
nakon njega, koji ce se na njega ugledati i njegovog sunneta se pridrzavati. 

Zato On kaze: mjesto na kojemje stajao Ibrahim. (Ali 'ImrSn, 97.), misled 
^a kamen na kojemje stajao kada se zgrada Ka'be izdigla iznad njegove visine, 
Ovaj poznati kamen postavio je njegov sin, da bi se popeo na njega kada je 
zgrada poodmakla u visinu, pa nije mogao dalje zidati. Ovo se navodi u dugom 
hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas. 

Ovaj kamen je od starih vremena pa sve do vremena Omera ibn el-Hattaba 
bio uz zid Ka'be, kada ga je on od nje male odmakao, kako klanjaci kod njega 
ne bi ometali one koji cine tawaf. 

Nakon toga i ostali su ga u tome slijedili, a znamo da je i Allah iSfe u 
mnogim stvarima potvrdio njegov stav. Tako je on jednom rekao Allahovom 
Poslaniku ^: "Kada bismo Ibrahimovo mjesto uzeli kao prostor za klanjanje!" 
Na to je Allah objavio: Neka vam Ibrahimovo mjesto bude prostor za 
klanjanje!' (El-Bekare, 125.) 

Otisci Ibrahimovih stopala na tom kamenu su postojali sve do pocetka 
Islama. Tako je Ebu Talib, u svojoj poznatoj kasidi, pjevao: 

Tako mi Sevra i Onoga ko postavi 

Sebir na njegovo mjesto - 

i tako mi onog koji se penjao 

radi dohra na Hint i spustao se! 

I tako mi Ka 'be - 

prvog hrama usred Mekke - 

i tako miAllaha, On nije neznalica! 

I tako mi kamena pocrnjelog od dodira - 

kada ga okruze jutrom i veceri! 

I tako mi Ibrahimovih jos svjezih otisaka 

u kamenu - od njegovih bosih, n^obuvenih stopala! 



' Biljez! ga Ibn Kesir u svom Tefsiru 1/234; Buharijk S/m/Felhu-l-Bari; Ahmed u svom 
Musnedu 151, 160, 250; spominje ga Es-Sujuti u ed-Dutri-l-mensur 1/115. 



152 



Ibrahim alejhi selam 




To znaci da je njegova plemenita noga uronula u taj kamen, pa je ostao 
otisak njegovog stopala, bosog, bez obuce. Zato Uzviseni kaze: / dok su 
Ibrahim i Ismail podizali temelje Hrama, oni su molili, tj. istovremeno su cinili 
dovu: "Gospodaru nas, primi ovo od nas, jer Ti, zaista, sve cujes i sve znasl " 
(El-Bekare, 127.) 

Oni su, dakle, potpuno iskreni i pokomi Allahu M, pa mole Njega, Uzvisenog, 
Onog koji sve cuje i zna, da primi od njih tu velicanstvenu pokomost i hvale 
vrijedan trud; "Gospodaru nas. ucini nas dvojicu Tebi predanim. i od naseg 
poroda ucini narod Tebi predanim, i pokazi nam nase obrede i oprosti nam, jer 
Ti primas pokajanje i samilostan si!" (El-Bekare, 128.) 

Ovim se htjelo reel da je Ibrahim sagradio najcasniji hram na najcasnijem 
mjestii, u dolini bez ikakvih usjeva, nakon cega je zamolio blagoslov svojoj 
porodici, da budu opskrbljeni plodovima i pored nedostatka vode, drveca, 
usjeva i plodova. Takoder je zamolio da to mjesto bude sveto, zasticeno, 
sigumo i bezbjedno. 

Allali se - neka Mu je hvala - odazvao njegovoj moibi, udovoljio njegovoj dovi 
i podario mu ono sto je trazio. Tako Uzviseni kaze: Zar ne vide da smo Hram svetim 
i bezbjednim ucinili, dok se svuda okolo njih otima i pljacka? (El-* Ankebut, 67.) 
Uzviseni, takoder, veli: Zar im Mi nismo omogucili da borave u sigurnom 
mjestu, gdje se donose plodovi svih vrsta, kao Nas dar? (EI-Kasas, 57.) 

On je, takoder, molio Allaha da im posalje poslanika, jednog od njih, tj. 
njihovog roda, koji ce govoriti na njihovom, razgovijetnom i cistom jeziku, da 
bi tako imaii dvije blagodati; ovosvjetsku i ahiretsku, tj. srecu i na ovom, a i na 
onom svijetu. 

Allah mu je i tu molbu usiisao, pa im je poslao Poslanika, i to kakvog 
Poslanika! I Njime je udario pecat na sve Svoje poslanike i vjerovjesnike, i 
njemu je upotpunio vjeru, sto nije dao nikome prije njega. Njegovom misijom 
je obuhvatio sve Ijude na Zemlji, bez obzira na njihovu rasu, jezik ili osobine, u 
svim mjestima i podrucjima i u svim vremenima, sve do Sudnjeg dana. To je 
jedna od njegovih odlika koje nisu imali drugi poslanici, zbog toga sto je bio 
plemenit, zbog potpunosti vjere kojoj je pozivao, zbog njegove casne sredine i 
njegovog razgovijetnog go vera, zbog njegove ogromne milosti, blagosti i 
samilosd prema svojim sljedbenicima, zbog njegovog plemenitog roda i 
porijekla i zbog vrijednosti njegovog izvora i mjesta porijekla. 

Ibrahim-Halil ^^ je, zato sto je sagradio Ka'bu za sve Ijude na Zemlji, 
zasluzio da njegov polozaj, status i mjesto bude na visokom mjestu na nebesima, 
kod Hrama meleka (El-Bejtu-1-ma'mur), koji je Kaba za blagoslovljene i 
plemenite stanovnike sedmog neba. 

U njega svakog dana ulazi sedamdeset hiljada meleka i tu cine ibadet, ne 
izlazeci iz njega sve do Dana prozivljenja i uskrsnuca. 

Mi smo u Tefsiru^ u suri El-Bekare, naveli kako je on pravio Ka'bu, gdje 
smo naveli i hadise i predaje koje se odnose na to, sto je dovoljno o toj temi, pa 
ko zeii neka to tamo pogleda. Allahu hvala na tome. 



153 



? 



Ibrahim alejhi selam 



Jedna od tih predaja su i rijeci Sudejja: "Kada je Allah naredio Ibrahimu i 
Ismailu da sagrade Ka'bu, oni nisu znali gdje je njeno mjesto, sve dok Allah 
nije poslao vjetar, po imenu "El-Hadzudz". Taj vjetar je imao dva krila i glavu 
u obliku zmije. On je raznio naslage sa temelja prve Ka'be, a njih dvojica su 
nakon toga krampama kopali i udarili temelje. Na to se misli u rijecima 
Uzvisenog: / kada smo kao utociste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram. 
(El-Hadzdz, 26.) 

Kada su izgradili temelje i poceli zidati ugao na kojem je danas Crai 
kamen, Ibrahim je rekao Ismailu: "Sinko, potrazi mi jedan lijep kamen da ga 
ugradim ovdje." "Oce", rekao je, "ja sam umoran i trom." Ibrahim je rekao: 
"Ako je take, onda se udalji!" Tada mu je Dzibril donio Cmi kamen iz Indije 
koji je tada bio bijele boje, safir bijel poput segame (drvo izrazito bijelih 
plodova). 

Adem ga je takvog donio iz Dzenneta, ali je pocmio zbog Ijudsklh grijeha. 
Kada je Ismail donio jedan drugi kamen i ugledao ovaj pored ugla Ka'be, 
upitao je: "Oce, ko U je ovo donio?" Ibrahim je odgovorio: "Onaj ko je 
marljiviji od tebe!" Oni su tako dalje zidali, i molili Allaha: "Gospodani nas, 
primi ovo od nasjer Tt, zaista, sve cujes i sve znas!" (EI-Bekare, 127.) 

Ibn Ebi Hatim navodi da je on Ka'bu sagradio koristeci materijal sa pet 
brda. Zatim kaze da je Zulkamejn, koji je tada bio vladar, naisao pored njih 
dvojice, dok su je jos zidali, i upitao ih: "Ko vam je to naredio?" Ibrahim 
odgovori: "Allah nam je ovo naredio." On je rekao: "A ko ce mi potvrditi to sto 
govoris?" Tada je pet ovnova potvrdilo da mu je to Allah naredio, pa se i on 
uvjerio, i povjerovao, Ezreki dodaje da je Zulkamejn zajedno sa Ibrahiniom 
obavio tawaf oko Ka'be. 

Ka'ba je dugo postojala onakva kakvuju je Ibrahim sagradio. Zatim su je 
ponovo sagradili Kurejsije, all su je oni skratlli u odnosu na Ibrahimove 
temelje sa sjeverae strane, koja je okrenuta prema Samu. Ona je takva i 
danas. 

Buharija i Muslim biljeze hadis koji prenosi Malik od Ibn Sihaba, a on od 
Salima, da ga je Abdullah ibn Muhammed ibn Ebi Bekr cuo od Ibn Omera, a 
on od Aise, da je Allahov Poslanik M jednom prilikom rekao: "Zar nisi 
primijetila da je tvoj narod Ka'bu, prilikom njenog obnavljanja, skratio u 
odnosu na Ibrahimove temelje?" Rekla sam: "Allahov Poslanice, zar je neces 
vratiti na temelje Ibrahimove?" On je rekao: "Da tvoj narod sve donedavno nije 
bio nevjernicki, to bib ucinio." U jednoj drugoj verziji stoji: "Da tvoj narod nije 
donedavno bio u dzahilijjetu (neznabostvu)", ili je rekao; "nevjerstvu", utrosio 
bih riznicu Ka'be na AUahovom putu, spustio bih joj vrata nize prema zemlji, a 
Hadzer ucinio sastavnim dijelom Ka'be (to je die koji je, prema Ibrahimovoj 
gradnji, i bio dio Ka'be)."' 



' Hadis sahih biljezi ga Buharija 25/420n5%3/Fethu-l-Bari; Buharija 60/10/336^/ Fethu-l-Bari; 
Mushm 15/69/1333; En-Nesai 5/214, 215 /Et-Tidzarijje; Ebu Dawud 11/92/2028; Tirmizija 7/48/ 
876; Malik u Muwettau 20/33/363,364; Ahmed u svom Mtisnedu 6/113, 177, 247 /Haleb. 



154 



^ 



Ibrahim alejhi selam 



Ibn Zubejr r.a. je, u svoje vrijeme, sagradio Ka'bu onako kakoje rekao 
Boziji Poslanik ^ a prema onom sto mu je prenijela njegova tetka Aisa, majka 
pravovjemih. Hadzdzadz je, nakon sto je ubio Ibn Zubejra, sedamdeset trece 
godine po Hidzri, o tome pismeno obavijestio halifu Abdulmelika ibn 
Merwana misleci da je to Ibn Zubejr ucinio po svom nahodenju, pa je ovaj 
naredio da se Ka'ba vrati u predasnje stanje. To je ucinjeno tako sto je srusen 
Samski zid Ka'be, a sama Ka'ba skracena sa one strane na kojoj je Hadzer. 
Visak kamena je ostavljen u unutrasnjosti Ka'be, istocna vrata su podignuta, a 
zapadna potpuno zazidana. Tako je Ka'ba ostala sve do danas. 

Kada su kasnije culi da je to Ibn Zubejr ucinio na osnovu kazivanja Aise, 
majke pravovjemih, pokajali su se sto su ucinili i zazalili sto zgradu Ka'be nisu 
ostavilikakvajebila. 

Zatim je Mehdi ibn el-Mensur u svoje vrijeme trazio misljenje Imama 
Malika ibn Enesa o tome da Ka'bu vrati u stanje u kojem je bila kada ju je Ibn 
Zubejr obnovio, ali mu je on odgovorio: "Bojim se da se vladari ne poigrayaju 
sa Ka'bom!" Tj. da je svaki vladar ne bude preuredivao onako kako on zeU. 
Tako je ona ostala onakva kakva je i danas. 

Pohvala Ibrahima - AUahovog roba i prijatelja, od strane AUaha 3i i 
plemenitog Muhammeda M 

Uzviseni Allah k&zs: I kada J e Ibrahima njegov Gospodar s nekoliko rijeci 
u ishisenje stavio. pa ih on ispunio, Allah je rekao: "Ucinicu te vodom 
Ijudimal" "I neke moje potomke". zamoli on. "Moje obecanje ne obiihvaca 
sihnke". rece On. (El-Bekare, 124.) 

Nakon sto je Ibrahim izvrsio velike obaveze koje mu je Gospodar naredio, 
ucinio ga je vodom Ijudima, kako bi ish za njim i sUjedili njegovu uputu. On je 
Allaha zamolio da vodstvo-imamet, koje je sa njim zapoceto, bude 
kontinuirano i nastavljeno u njegovom potomstvu. Njegovoj zelji i molbi bilo 
je iidovoljeno, pa je vodstvo dato njemu i onim alimiraa njegova potomstva 
koji su ispravno radili, a nisu ga mogli dobiti oni koji su silnici. 

Tako Uzviseni kaze: / Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonuU, i njegovim 
potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu nagradu dali, 
a na onom ce. zaista. bitijedan od dobrih. (El-'Ankebut, 27.) Zatim, Uzviseni 
veli: */ Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba, i sve uputismo, a Nuha smo jos 
prije ttputili, i od njegovih potomaka Dawuda, Sulejmana, Ejjuba. Jusufa, 
Musaa i Haruna. Tako mi nagradujemo one koji dobra djela cine - ^ *! 
Zekerijjaa i Jabjaa i Isaa i IVjasa - svi su bili dobri - *i Ismaila i El-Jese'a i 
Jumm i Luta - svima njima smo dali prednost nad ostalim svijetom - *i neke 
njihove pretke i neke njihove potomke i neku njihovu bracu - njih smo izabrali i 
uputili na pravi put. (El-En'am, 84.-87.) 

Prema rasirenijem raisljenju, zamjenica u rijecima: / od njegovih potomaka, 
se odnosi na Ibrahima. Prema tom misljenju, Lut, iako mu je bratic, ubraja se^u 
njegove potomke. Medutim, to je navelo zastupnike drugog misljenja da kazu 
da se ta zamjenica odnosi na Nuha, kao sto smo to vec iznijeli u kazivanju o 
njemu. Allah najbolje zna! 



Ibrahim alejhi selam 



Uzviseni takoder veli: Mi smo poslali Nuha i Ibrahima, i nekim njihovim 
potomcima smo dali vjerovjesnistvo i Knjigu. (El-Hadid, 26.) Svaka knjiga koja 
je nakon Ibrahima j^ od Allaha nekom objavljena, objavljena je rodu i 
potomku Ibrahimovom. To je velika pocast koja nema premca, i visoko 
priznanje kojem nema slicnog. Jer, on je dobio dva velika sina: Ismaila od 
Hadzere i Ishaka od Sare. Ishak je dobio Jakufaa - tj. Israila - od kojeg svi 
jevreji vode porijeklo. Medu njima je bilo toilko Poslanika, da njihov broj zna 
samo Onaj koji im je slao Poslanike i vjerovjesnike. Posljednji njihov Poslanik 
je Isa, sin Merjemin. 

§to se tice Ismaila, za njega se moze reci da sva arapska plemena vode 
porijeklo od njega, o cemu cemo, ako Bog da, kasnije opsimije govoriti. 
Medutim, u njegovom potomstvu nije bilo Poslanika, izuzev zadnjeg i 
apsolutno, najodabranijeg Poslanika, ponosa Ijudskog roda i na ovom i na 
onom svijetu: Muhammeda ibn AbduUalia ibn Abdulmuttaliba, Mekkelije, a 
zatim Medinelije, ^. 

Dakle, iz ove plemenite loze i istaknutog ogranka bio je samo ovaj, 
bhstavi dragulj, sjajni biser, najvazniji i najodabraniji medu svim poslanicima, 
kojim ce se svi ponositi, i oni prvi i oni posljednji, i na Sudnjem danu mu 
zavidjeti. 

U Muslimovom Sahihu je vjerodostojno preneseno, da je on rekao: "Ja cu 
biti na stepenu koji ce svako stvorenje pozeljeti, cak i Ibrahim." Ovim rijecima 
on je posebno pohvalio svog pretka Ibrahima i time pokazao da je Ibrahim, 
nakon njega, od svih Ijudi najpriznatiji kod Allaha, i na ovom, a i na onom 
svijetu, 

Buharija navodi: "Pricao nam je Osman ibn Ebi Sejbe, da je njemu 
pricao Dzerir od Mensura, koji je cuo od Minhala, on od Se'ida ibn 
Dzubejra, a on od Ibn Abbasa, da je Boziji Poslanik % obicavao traziti 
zastitu za Hasana i Husejna, rijecima: "Vas predak je ovim rijecima trazio 
zastitu za Ismaila i Ishaka: "Trazim zastitu savrsenim Allahovim rijecima od 
svakog sejtana i otrovnice i od svakog oka urokljivog.'" {Ui'zukuma bike li 
matillahit-tammati min kiilU sejtanin we hammeh, we min kulli 'ajnin lammeh) 
Ovaj hadis od Mensura prenose i autori Sunena (Ebu Dawud, Timiizija, 
Nesaija i Ibn Madze). 

Uzviseni, zatim, veli: / kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, pokazi mi 
kako ozivljujes mrtve!" "Zar ne vjerujes?", upita On. "Vjerujem", odgovori 
on, "ali bih da mi se srce smiri. " "Uzmi cetiri ptice", rece On, "i isijeci ik, 
zatim stavi na svako brdo po jedan njihov die, pa ih pozovi, brzo ce ti doci. 
Znaj da je Allah silan i mudar!" (El-Bekare, 260.) 

Mufessiri kao povod za ovakvo Ibrahimovo trazenje navode vise stvari, 
koje smo mi naveli i detaljno obrazlozih u nasem Tefsiru. 



' Hadis biljezi Buharija 60/10/3371; Tirmizija 29/18/2060; Ahmed u svom Musnedu 2/181, 
290, 375 - 5/430 - 6/6 /Haleb; Ebu Dawud 2/536 /Haleb; takoder ga biljezi Ed-Darimi u svom 
Sunenu i Malik u Muwetta 'u. 



156 



Ibrahim alejbi selam 



Ukratko, Allah m je udovoljio njegovom trazenju i naredio mu da uzme 
cetiri ptice. O tome koje su to ptice bile postoje razlicita misljenja. Medutim, to 
uopce nije vazno. Zatim mu je naredio da isijece njihovo meso i perje, da to 
sve izmijesa, podijeli na dijelove i po jedan dio odnese na svako brdo, sto je on 
i uradio. Zatim mu je rekao da ih, sa dozvolom njihovog Gospodara, pozove. 

Kada ih je pozvao, svaki je dio poletio svom dijelu i svaka pemska na svoje 
mjesto, tako da se tijelo svake ptice ponovo sastavilo onako kako je i bilo. 
Ibrahim je za sve to vrijerae posmatrao moc Onog, koji kad necemu kaze: 
Budi, ono i bude. One su mu zatim dosle trceci a ne leteci, kako bi mu dokaz 
bio jos jaci i upecatljiviji. 

Dalje se kaze da mu je bilo naredeno da njihove glave zadrzi u ruci, pa kada 
su ptice dosle i on ih ispustio svaka glava je odletjela na svoje tijelo, gdje je i 
prije bila! Nema boga osim Allaha! 

Ibrahim m\ je i prije ovoga znao Allahovu ^ moc ozivljavanja mrtvih i to 
sigumim znanjem bez imalo sumnje, ali je pozelio to vidjeti svojim ocima i 
preci iz stupnja znanja o necem na stupanj njegova videnja! Allah je udovoljio 
njegovoj molbi i u potpunosti mu ispunio ono sto je zelio. 

Zatim, Uzviseni veli: *0 sljedbenici Knjige. zasto se o Ibrahimu prepirete. 
kad su i Tewrat i Indzil objavljeni nakon njega? Zar ne shvacate? *Eto. vi 
raspravljate o onome o cemu nesto i znate, ali zasto mspravljate o onome o 
cemu msta ne znate? Allah zna, a vi ne znate! *Ibrahim nije bio nijevrej. ni 
tscanin, negoje bio pravi musliman. On nije bio ni idolopoklonik. *Ibrahimu 
su najblizi oni Ijudi koji su ga slijedili, ovaj Poslanik, i vjernici. A Allah je 
mstitnikvjemika. (Ali 'Imran, 65.-68.) 

Uzviseni ovim pobija tvrdnje ehll-kitabija - jevreja i krscana - da je Ibraliim m\ 
bio njihovog puta i njihove vjere. Pravdajuci Ibrahima od ovakvih tvrdnji i 
pokazujuci njihovo veliko neznanje i maloumnost Uzviseni Allah kaze: ...kad 
su i Tewrat i Indzil objavljeni nakon njega. Tj. kako ce on biti vase vjere, kada 
su vase vjere nastale dugo vremena nakon njega? 

Zato On dalje kaze: Zar ne shvacate? sve do rijeci: Ibrahim nije bio ni 
jevrej, ni bScanin, nego je bio pravi musliman. On nije bio ni idolopoklonik. 
Tako On objasnjava da je Ibrahim bio sljedbenik prave Allahove vjere, tj. sklon 
iskrenosti, odbacivanju lazi i svjesnom prihvacanju Istine koja se razhkuje i od 
judaizma, i od krscanstva i od idolopoklonstva. 

Tako Uzviseni veli: *Od Ibrahimove vjere se okrece samo onaj ko sam sebe 
ponizava. Mi smo ga odabrali na ovom svijetu, a na onom ce biti medu dobrima. 
*Kada muje njegov Gospodar rekao: "Budi predan!", onje odgovorio: "Ja se 
predajem Gospodaru svjetova!" *IIbrahim to ostavi u amanet svojim sinovima, a 
iJakub: "Sinovi moji. Allah vamje odabrao pravu vjeru, i niposto ne umirite 
dnikcije nego kao muslimani!" *Ili ste bill prisutni kadaje Jakubu smrt dosla, 
kadaje svojim sinovima rekao: "Sta cete nakon mene obozavati?" Odgovorili 
su: "Obozavacemo tvoga Boga. Boga tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka. 
jedinog Boga! I mi smo Mu predani. " *Taj narodje bio i nestao; njega ceka 



157 



Ibrahim alejhi selam 



ono stoje zaradio, a vas ono sto ste vi zaradili, i vi necete bitipitani za ono sto su 
oni radili. *0m govore: "Buditejevreji Hi krscani, bicete napravomputu!" Ti red: 
'We, mismo vjere Ibrahimove, kojije ispravno vjerovao, a nije bio ni idolopoklonik " 
* Recite: "Mi vjemjemo u Allaha i u ono sto se objavijuje nama, i u ono stoje 
objavljeno Ibmhimu, i Ismaiiu, i Ishaku. i Jakubu, i potomcima, i u ono stoje dato 
Musau i Isau, i u ono stoje dato vjerovjesnicima od njihova Gospodara. Mi ne 
pravimo razlike izmedu bilo kog od njih, i mi se samo Njemu predajemo. " *Pa 
ako oni budu vjerovali u ono u sto i vi vjerujete, na pravom supidu; a ako ob-enu 
leda, oni onda razdorprave, Allah tije dovoljan zastitnik protiv njih. i On sve cuje 
i sve zna. *ToJe Allahova vjera, a zar ima Ijepse vjere od AUahove? I mi samo 
Njega obozavamo. *Reci: "Zar se s nama a Allahu raspravljate. kadje On i naSi 
vas Gospodar? Nama naSa djela, a vama vasa djela! Mi u Njega iskreno vjemjemo. " 
*Ili vi govorite: "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i potomci su bili jevreji Hi 
krscani ? " Red: "Znate li bolje vi Hi Allah? Ima li veceg silnika od onoga ko od 
Allaha u sebi skriva istinu? Allah ne ispusta iz vida ono sto vi radite. " *Taj narod 
je bio i nestao, njega ceka ono stoje zaradio, a vas ono sto ste vi zaradili. A vi 
necete biti pitaniza ono sto su oni radili. (El-Bekare, 130.-141.) 

Tako Allah M negira svaku mogucnost da je Njegov prijatelj Ibrahim ^ bio 
jevrej ili krscanin, i objasnjava da je on bio pravi musliman, a ne idolopoklonik. 

Zato Uzviseni kaze: Ibrahimu su najblizi oni Ijudi koji su ga slijedili, tj. 
njegovi sljedbenici koji su bili njegove vjere u to vrijeme, kao i oni koji su 
prihvatili njegovu vjem nakon toga, ...i ova] Poslanik, (Ali 'Imran, 68.), tj. 
Muhammed M jer mu je Allah propisao pravu vjeru kao i Svome prijatelju 
Ibrahimu, a zatim muje upotpunio, i dao ono sto nije dao ni jednom posSaniku 
ni vjerovjesniku prije njega. 

Tako Uzviseni kaze: *Reci: "Mene je, zaisla, moj Gospodar na pravi put 
uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima, pravog vjernika, a on nije bio 
idolopoklonik. " *Reci: "Zaista moj namaz, moji obredi, moj zivot i moj a smrt 
pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. *0n nema saucesnika. To mi je 
naredeno ija samprvi musliman. " (EI-En'am, 161.-163.) 

Uzviseni, takoder, veli: * Ibrahim je zaista bioprimjer cestitosti, pokoran Allahu, 
pravi vjemik, i nije bio idolopoklonik. *Biojezahvalan na Njegovim blagodatima. 
On ga je odahrao i uputio na pravi put *Mi smo mu dali dobro na ovom svijetu, a 
i na onom ce, zaista, bitijedan oddohrih. *Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru 
Ibrahimovu, pravu vjeru. On nije bio idolopoklonik! " (En-Nahl, 120.-123.) 

Buharija navodi: "Pricao nam je Ibrahim ibn Musa da je njemu priSao 
Hisam, da je cuo od Ma'mera, on od Ejjuba, on od Ikrime, a on od Ibn Abbasa, 
da Boziji Poslanik ^, vidjevsi si ike u Ka'bi, nije htio uci, nego je naredio, pa 
su one uklonjene. Kada je na jednoj slici vidio Ibrahima i Ismaita sa strjelicama 
u rakama, rekao je: "Ubio ih Allah! Tako mi AUaha, njih dvojica nikada nisu 
dijehh strjelicama!"' Ovaj hadis Muslim ne navodi. 



' Hadis biljezi Buharija 60/S/3352lFethu-l-Bari; Ebu Davud 1/467/Haleb; Ahmed ii svom 
Musnedu 1/334, 365. 



158 



Ibrahim alejhi selam 



U jednoj drugoj verziji Buharija kaze: "Ubio ih Allah! Oni znaju da nas 
ucitelj nikada nije koristio strjelice."' 

Izraz ummet u gomjem ajetu znaci da je Ibrahim bio voda, da je bio na 

ravom putu, da je pozivao na dobro i da je bio sHjeden. Izraz kaniten-lillahi 

laci da je bio pokoran Allahu u svakoj situaciji, svim svojim pokretima i 

Ijelima. Izraz hanifen znaci da je svjesno (ubijeden) bio predan Allahu. Nije 

iio idolopoklonik i bio je zahvalan na Njegovim blagodatima. To znaci da je 

m zahvaljivao svom Gospodaru na sve nacine: srcem, jezikom i djelima. On 

|aye odabrao tj. Allah ga je izabrao za Sebe i Svoju objavu, uzeo ga za 

rijatelja, i dao mu dobro i ovog i onog svijeta. 

Zatim, Uzviseni veli: Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda 

h.llahu, cinecijos i dobra djela, i koji slijedi Ibrahimovu vjeru, pravu vjeru? A 

^llahjelbrahima uzeo za prijatelja. (En-Nisa', 125.) 

Uzviseni ovim podstice na slijedenje Ibrahima im\, jer je on bio cvrste vjere 
ma pravom putu, i jer je izvrsavao sve sto mu je njegov Gospodar naredivao. 
Uzviseni ga zato hvali rijecima: ...i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno 
ispunjavao. (En-Nedzm, 37.) Zato ga je Allah uzeo za prijatelja, a prijateljstvo 
I je cilj Ijubavi, kao sto rece pjesnik; 

Ti se kao dusa prozimas u meni 
Zatoje Ibrahim nazvan Prijateljem. 

Ovaj stepen je postigao i pecat svih vjerovjesnika, i velikan svih poslanika, 
duhammed ^i, kako se prenosi u hadisu koji biljeze Buharija i MusUm u 
bvojim Sahihima, i dmgi, a koji prenose Dzundub Bedzli, Abdullah ibn Amr i 
|lbn Mes'ud, u kojem stoji da je AUahov Poslanik M za sebe rekao: "O Ijudi, 
|Allah me je uzeo za prijatelja." 

Pored toga, on je u svom posljednjem govoru koji je odrzao, rekao: "O 
pudi, da sam ikoga na svijetu uzeo za prijatelja, uzeo bih Ebu Bekra. Ali, vas 
poslanik je Allahov prijatelj."^ Oni navode ovaj hadis od Ebu Se'ida. 

Ovo je potvrdeno i u hadisu koji prenose Abdullah ibn Zubejr, Ibn Abbas i 
|lba Mes'ud. Buharija u svom Sahihu navodi: "Pricao nam je Sulejman ibn 
iHarb, da je njemu pricao Su'be, da je cuo od Habiba ibn Ebi Sabita, on od 
irSe'ida ibn Dzubejra, a on od Amra ibn Mejmuna, da je Muaz, stigavsi u Jemen, 
llkianjao sabah, proucivsi: A Allah je Ibrahima uzeo za prijatelja, na sto je jedan 
'odprisutnih rekao: "Blago Ibrahimovoj majci!" 

Ibn Mirdewejh navodi: "Pricao nam je Abdurrahim ibn Muhammed ibn 
[Muslim, da je pricao Ismail ibn Ahmed ibn Esid, a njemu Ibrahim ibn Jakub 
[Dzuzdzani u Mekki, da je cuo AbduUaha el-Hanefija, da mu je pricao Zem'a 



I 



' Hadis biljezi Buharija od Ibn Abbasa 25/54/l60\/Fethti-l-Bari. 

' Hadis biljezi Buharija 53/45/ 1904/Fethu-l-Bari; 62/5/3606, 3607, 360B/Fe{hu-l-Ban; Ed- 
l Daremi u svome Stinenu 21/1 1/291 3/Egipat; Ibn Madze u svom Sunemt Uvod /1 1/93; Ahmed u 
svom Mmnedu 1/270, 359 - 3/18, 478 - 4/4 - 5/212; Tirmizija u svom Musnedu 50/14/3655; 
Muslim 44/1/2/7. 



159 



Ibrahim alejhiselam 



ibn Salih, da je cuo od Seleme ibn Wehrama, on od Ikrime, da je cuo Ibn 
Abbasa, da je rekao: "Jednom prilikom su neki ashabi sjedili i cekali 
AUahovog Poslanika ^; kada se pomolio i priblizio im se, cuo je kako 
razgovaraju. Jedan je rekao: "Cudno, Allah je od svih svojih stvorenja za 
prijateija uzeo Ibrahima!" Drugi je rekao: "§ta ima cudnije od toga sto je Allah 
sa Musaom direktno razgovarao?" Treci je rekao: "Isa je Allahov duh i 
Njegova rijec." Cetvrti je rekao: "Allah je odabrao Adema." 

Poslanik ^ im je prisao, nazvao selam i rekao: "Cuo sam vas razgovor i 
vase cudenje. Tacno je da je Ibrahim Allahov prijatelj. Tafino je da je Musa sa 
Njim govorio. Tacno je da je Isa Njegov duh i Njegova rijec. Tacno je i da je 
Allah odabrao Adema. Medutim, ja sam Allahov miljenik, a od toga nema vece 
casti. Zar ja nisam prvi koji 6e se zauzimati za druge i prvi cije ce zauzimanje 
biti primljeno. Zar postoji veca cast od toga. Ja sam prvi koji 6e zakucati 
halkom na dzennetsklm vratima, i prvi kome ce ih Allah otvoriti i uvesti me u 
Dzennet sa siromasnim vjemicima. Ja cu na Sudnjem danu biti najugledniji, i 
od prvih i od posljednjih.' Zar ima vece casti od toga?" Ovaj hadis je u ovoj 
verziji garib, all on ima potvrdu u drugim verzijama. Allah, opet, najbolje zna! 

Hakim u svom Mustedreku navodi hadis Katadea koji ga je cuo od Ikrime, 
a on od Ibn Abbasa, da je rekao: "Zar poricete da prijatelj stvo pripada 
Ibrahimu, Allahov razgovor Musau i videnje AUaha Muhammedu? Neka je 
Allahov blagoslov i mir na sve njih." 

Ibn Ebi Hatim navodi: "Pricao nam je Ubejj - moj otac - da je njemu pricao 
Mahmud ibn Halld Sulemi, a njemu Welid, da je Ishak ibn Jesar rekao: "Kada 
je Allah uzeo Ibrahima za prijateija, dao mu je u srce bogobojaznost, tako da 
mu se moglo cuti kucanje srca iz daljine, kao sto se cuje leprsanje ptica u 
zraku." 

Ubejd ibn Umejr je rekao: "Ibrahim SbS je volio ugoscavati Ijude. Tako je 
jednog dana izisao napolje trazeci nekoga koga ce ugostiti. Ne nasavsi nikoga 
koga bi ugostio, vratio se kuci gdje je zatekao jednog covjeka kako stoji, pa ga 
je upitao: "Allahov robe, sta te je navelo da udes u moju kucu bez moje 
dozvole?" Ovaj mu je odgovorio: "Usao sam sa dozvolom njenog Gospodara." 
"A ko si ti?", upitao je Ibrahim. "Ja sam Melek smrti", rekao je, "moj Gospodar 
me je poslao jednom Njegov om robu, da ga obradujem da ga je On uzeo Sebi 
za prijateija." Ibrahim je rekao: "Ko je to? Tako mi Allaha, kad bi mi rekao ko 
je on, makar bio na kraju svijeta, ja bih mu otisao i bio mu komsija, sve dok 
nas smrt ne rastavi." Ovaj mu je na to rekao: "Taj rob si ti." "Zar ja?", upitao je 
Ibrahim. "Da", rekao je. "Cime sam zasluzio da me moj Gospodar uzme za 
prijateija?", upitao je Ibrahim. "Time sto dajes svijetu, a ne trazis od njih", 
rekao je." Ovo prenosi Ibn Ebi Hatim. 

Uzviseni Allah na mnogo mjesta u Kur'anu spominje Ibrahima, hvaleci ga. 
Neki kazu da je on spomenut na trideset pet mjesta, a samo u suri El-Bekare na 
petnaest mjesta. On je jedan od petorice odabranih Poslanika ulu-l-azm, cija su 



Hadis jeda'if. 



160 



li 



1 

e 



a 



Ibrahim alejki selam 



imena posebno, mimo dmgih Poslanika, navedena u sljedeca dva ajeta; / kad 
mo od vjerovjesnika zavjet uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od 
Mima, i odisaa, sina Merjemina. Uzeli smo cvrst zavjet (El-Ahz5b, 7.)j i: On 
vam propisuje ii vjeri ono sto je propisao Nuhu, i ono sto objavljujemo tebi, i 
om sio smo propisali Ibrahimu i Musau i Isau: "Pravu vjeru provodite i u njoj 
se ne razilazite!" (Es-Stlra, 13.) Pored toga, on je, nakon Muhammeda ^, 
najcasniji od ostalih odabranih Poslanika. 

Zatim, njega je Muhammed M nasao na sedmom nebu, ledima 
naslonjenog na Hram meleka, u koji svaki dan ude sedamdeset hiljada 
meieka i koji ponovo na red nece doci sve do Sudnjeg dana... Sto se tice 
hadisa o Israu kojeg prenosi Surejk Ibn Ebi Numejr od Enesa, u kojem stoji 
da je on na sestom a Musa na sedmom nebu, Surejku je vec izrecena kritika 
tome i jos necem drugom vezanom za ovaj hadis. Ipak je ispravan prvi 
navod. 

Ahmed navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Bisr, da je njemu pricao 
Muhammed ibn Amr, a njemu Ebu Seleme, da je od Ebu Hurejre cuo, da je 
Allahov Poslanik ^ rekao: "Plemeniti je sin plemenitog sina plemenitog, od 
oca plemenitog, Jusuf je sin Jakubov, a on sin Ishakov, koji je sin Ibrahimov, 
prijateljaMilostivog."' 

Ovaj hadis navodi samo Ahmed. 

Iz jos jednog hadisa se vidi da je Ibrahim odabraniji od Musaa. U njemu 
Poslanik ^ kaze: "... a trece sam ostavio za Dan u kome ce svi Ijudi pozeljeti 
da su na tnome mjestu pa cak i Ibrahim."^ 

Hadis prenosi Ubejj ibn Ka'b, a navodi ga Muslim. 

Ovo je pocasno mjesto o kome Muhammed ^ govori u hadisu: "Ja cu biti 
oajodabraniji od svih Ijudi na Sudnjem danu, od toga nema vece casti." 

U torn se hadisu zatim govori kako ce Ijudi traziti sefa'at (zauzhnanje) od 
Adema, zatim Nuha, zatim Ibrahima, zatim Musaa i Isaa. Medutim, svi oni ce 
se ustegnuti od toga. Zatim ce Ijudi doci Muhammedu ^, pa ce on reel: "Ja sam 
zato. Ja sam za to," Ovo je samo dio hadisa. 

Baharija navodi: "Pricao nam je Alija ibn Abdullah, da je njemu pricao 
Jahja ibn Se'id, a njemu UbejduUah, da je Se'id cuo, da je Ebu Hurejre rekao: 
"Neko je upitao: - Allahov poslanice, koji covjek je najplemenitiji? On mu je 
na to odgovorio: - Onaj koji je najbogobojazniji. Oni su tada rekU:^ " Nismo te 
to pitali. 



' Hadis je sahih; biljezi ga Ahmed u svom Musnedu IIIZI /Haleb; Tirmizija u svom Sunenu 
48/13/3! 16; BiiJiarija li nesto skracenom obliku od Ibnu Omera 60/19/3390; takoder Ahmed u 
svom Musnedu od Ibnu Omera 2/96/Haleb. 

" Hadis biljezi Muslim u svom Sahihu 6/48/273; takoder Ahmed u svom Musnedu 5/127, 129 
/Haleb. 

' Hadis biljezi Buharija 40/ 14/3374/Fef/H(-/-5nri. 



161 



4 



Ibrahim akjhiselam 



Rekao je: - Najplemenitiji covjek je Jusuf, Allahov poslanik, sin Allahovog 
poslanika, sma Allahovog poslanika, sina Allahovog prijatelja. Opet su rekli; - 
Nismo te to pitali. - Onda me pftate o najplemenitijem medu Arapima upitao je 
- Da, rekli su. Tada im je rekao: - Najbolji u dzahilijjetu su najboiji i u Islarau 
kada se pouce vjeri."' ' 

U ovoj verziji Buharija navodi ovaj hadis na nekoliko mjesta. 

Muslim i Nesaija ga navode u razlicitim verzijama, preko Jahjaa ibn Se'ida 
el-Kattana, a on ga je cue od Ubejdullaha - tj. Ibn Omera. 

Buharija, zatim, kaze: "Prenose ga Ebu Usame i Mu'temir od Ubejdullaha 
da ga je cuo od Se'ida, on od Ebu Hurejre, a on od Poslanika sg." 

Ja kazem: "Na drugom mjestu on, kao prenosioce ovog hadisa, pored njih 
dvojice navodi i Ubejda ibn Sulejmana, a Nesaija Muhammeda ibn Bisra. Svi 
om ga prenose od Ubejdullaha ibn Omera, on kaze da je Se'id cuo od Ebu 
Hurejre, a on od Poslanika H. Ni jedan od njih ne spominje njegovog oca." 

Ahmed navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Bisr, da mu je pricao 
Muhammed ibn Omer, a njemu Ebu Seleme, da je cuo od Ebu Hurejre daje 
Allahov Poslanik ^ rekao: "Plemeniti je sin plemenitog sina plemenitog od 
oca plemenitog: Jusuf je sin Jakubov, sina Ishakova, sina Ibrahimova 
Allahovog prijatelja." ' 

Ovaj hadis navodi samo Alimed. 

Buharija navodi: "Pricao nam je Ishak ibn Mensur, da je njemu pricao 
Abdussamed, a njemu Abdurrahman ibn Abdullah, da je njegov otac od Ibn 
Omera cuo, da je Poslanik m rekao: "Plemeniti je sin plemenitog sijia 
plemenitog, ^od oca plemenitog: Jusuf je sin Jakubov, sina Ishakova, sina 
Ibrahimova. 

Verziju sa ovim lancem preko Abdurrahmana ibn AbduUaha ibn Dinara 
njegova oca, i Ibn Omera prenosi samo on. 

^ U Imami Ahmedovoj verziji ovog hadisa stoji: "Pricao nam je Jahja daje 
cuo od Sufjana, da mu je pricao Mugire ibn en-Nu'man, a njemu Se'id ibn 
Dzubejr, da je od Ibn Abbasa cuo, da je Poslanik ^ rekao: "Ljudi ce biti 
prozivljeni goh i neosuneceni. Pi-vi ko ce biti obucen je Ibrahim ;^i " Zatim je 
proucio: Kako smo prvi put stvorili, tako cemo iponovor (El-Enbija', 104.). 

Gornji hadis u svojim Sahihima navode i Buharija i Muslim, preko 
Su^ana Sewrija i Su'bea ibn el-Hadzdzadza, a njih dvojica preko Mugire ibn 
Nu mana Nahije Kufije, koji ga je cuo od Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn 

^ Spomenuta pocast u ovom hadisu ne podrazumijeva da je veca od 
'pocasnog polozaja" koji je zagarantiran Muhammedu ^, kojee ce pozelieti i 
prvi 1 posljednji, -^ 



' Hadis biljezi Buharija SQIlAlliZlAIFethu-l-BarL 
^ Hadis biljea Buharija 60/m349/Fethu-l-Bari. 



162 




a 



Ibrahim alejhi selam 



U drugom hadisu koji prenosi Imam Ahmed stoji: "Pricali su nam Weki'a i 
Ebu Neim, da im je Sufjan - tj. Sewri - pricao, da je cuo od Muhtara ibn Fulftila 
ibn Fulfula, a on od Enesa ibn Malika, da je neki covjek Poslaniku ^ rekao: "O 
najboiji covjece!", pa mu je odgovorio; "To je Ibrahim.'" 

Ovaj hadis prenosi i Muslim, preko Sewrija, Abdullaha ibn Idrisa, Alije ibn 
Mushira i Muhammeda ibn Fudajla, a njih sva cetvorica preko Muhtara ibn 
Fulfula, 

Posianik ^ je ovo u spomenutom hadisu, rekao iz poniznosti i uctivosti 
prema svom pretku Ibrahimu ^m. Jednom drugom prilikom on je rekao: 
"Nemojte mi davati prednost nad ostahm vjerovjesnicima!" 

U trecem hadisu je rekao: "Nemojte mi davati prednost nad Musaom! Ljudi 
ce na Sudnjem danu biti kao gromom udareni. Ja cu biti prvi koji ce se 
osvijestiti. Ugledacu Musaa kako se drzi za stub Arsa, Necu znati da H se 
osvijestio prije mene, iU mu je to nagrada zbog padanja u nesvijest na Sinajskoj 



gon. 



Dakle, nista se od ovog ne kosi sa velikim brojem predaja u kojima 
Posianik i kaze da ce on na Sudnjem danu biti najodabraniji covjek. 

To se ne kosi ni sa hadisom kojeg prenosi Ubejj ibn Ka'b, a biljezi Mushm: 
"... a trece sam ostavio za Dan u kome ce svi ljudi pozeljeti da su na mom 
mjestu, cak i Ibrahim". 

Buduci da je Ibrahim ^m poslije Muhammeda ^ najodabraniji posianik, 
klanjacu je naredeno da na sjedenju u namazu uci ono sto uci, a sto se prenosi u 
vjerodostojnom hadisu kojeg navode i Buharija i Muslim. Taj hadis prenose 
Ka'b ibn Udzre i jos neki. 

U njemu stoji: "Jednom prilikom smo upitali: "Boziji Poslanice,^^znamo 
kako cemo ti nazivati selam, all kako cemo donositi salavat na tebe?" On je 
rekao: "Izgovarajte: - Boze, smiluj se Muhammedu i njegovom rodu kao sto si 
se smilovao Ibrahimu i njegovom rodu, i blagoslovi Muhammeda i njegov rod 
kao sto si blagoslovio Ibrahima i njegov rod. Zaista si Ti Hvaljen i Slavljen. 

Uzviseni kaze: ...i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao. 
(En-Nedzra, 37.) 

Ucenjaci kazu: "On je izvrsavao sve sto mu je bilo naredeno i prakti^cno sve 
do u sitnice, primjenjivao sve propise vjere, vodeci racuna da izvrsavajuci 
krupne obaveze ne zaboravi ni na one sitne." 

Abdmrezzak kaze: "Pricao nam je Ma'mer da je cuo Tawusa, a on od svog 
oca, da je Ibn Abbas, u pogledu rijeci Uzvisenog: / kada je Ibrahima njegov 
Gospodar s nekoliko rijeci ii iskusenje stavio. pa ih on ispunio. (El-Bekare, 
124.), rekao: "Allah ga je u pogledu odrzavanja cistoce iskusao sa pet stvari 
vezanim za glavu, i pet za ostale dijelove tijela. 



' Hadis sahih, biljezi ga Muslim u svom Salnhu 43/41/150; Ebu Dawud u svom Smenu 39/1 18; 
Ahmed u svom Mmnedu 3/178, 184/Haleb. 



163 



Ibrahim alejhi selam 



Na glavu se odnosilo: skracivanje brkova, ispiranje usta, pranje zuba 
miswakom, ispiranje nosa i pravljenje razdioka na kosi. 

A na tijelo: rezanje noktiju, brijanje diacica oko stidnog organa, sunecenje, 
uklanjanje diacica ispod pazuha i pranje vodora nakon velike i male nuzde."' 

To navodi Ibn Ebi Hatim i dodaje: "Slicno ovom se prenosi i od Se'ida ibn 
el-Musejjeba, Mudzahida, Sa'bija, Nah'ija, Ebu Saliha i Ebu ei-Dzilda." 

Ja kazem; "Buharija i Muslim preko Ebu Hurejre biljeze da je Poslanik i 
rekao: "Pet stvari su od prirodnih obiljezja: sunecenje, brijanje oko stidnih 
organa, skracivanje brkova, rezanje noktiju i brijanje ispod pazuha."^ 

Pored toga, Muslim, Ebu Dawud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madze navode da je 
Weki' od Zekerijja ibn Ebi Zaida, cuo da mu je Mus'ab ibn Sejbe Abderi Mekki 
Hadzbi pricao, a ovaj cuo od Talka ibn Habiba Anzija, on od Abdullaha ibn 
Zubejra, a on od Aise, da je Boziji Poslanik # rekao: "Deset stvari su od prirodnih 
obiljezja: skracivanje brkova, pustanje brade, upotreba miswaka, ispiranje nosa 
vodom, rezanje nokata, pranje clanaka na prstima, uklanjanje diacica ispod 
pazuha, brijanje oko stidnih organa i pranje nakon obavljanja nuzde,"^ 

O ovome ce biti vise rijeci kada budemo govorili o duzmi njegovog zivota i 
o sunecenju. 

Sve u svemu, iz navedenoga se vidi da Ibrahim im, i pored obaveza prema 
AUahu ^ i velikog ibadeta, nije zapostavljao brigu o tijelu i da je o svakom 
dijelu tijela vodio racuna i pruzao mu sto je potrebno, kao sto je: uredivanje, 
uljepsavanje i uklanjanje svega sto smeta, poput: viska kose, nokata, zutila sa 
zuba i necistoce sa cijelog tijela. 

Sve je to osiguralo poseban status Ibrahima im, u rijecima Uzvisenog: ...i 
Ibrahimovim, kojije obaveze potpuno ispunjavao. (En-Nedzm, 37.) 

Ibrahimov dvorac u Dzennetu 

Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar navodi: "Pricali su nam Ahmed ibn Sinan el- 
Kattan el-Wasiti i Muhammed ibn Musa el-Kattan, da je njima pricao Jezid ibn 
Harun, a njemu Hammad ibn Seleme, da je cuo od Simaka, on od Ikrime, a 
ovaj od Ebu Hurejre, da je AUahov Poslanik m rekao: "U Dzennetu ima jedan 
dvorac" - mislim da je rekao da je od bisera - "koji nema ni jedne pukotine niti 
naprsline.^^ Njega je Allah m pripremio kao boraviste Svom prijatelju 
Ibrahimu." El-Bezzar zatim navodi: "Slicnu verziju ovog hadisa nam je pricao 
Ahmed ibn Dzemil el-Mirwezi, njemu en-Nadr ibn Sumejl, a njemu Hammad 
ibn Seleme, koji ga je cuo od Simaka, on od Ikrime, on od Ebu Hurejre, a on 
od Allah ovog Posianika ^." 



Ovu predaju biljezi Ibn Kesir u svom Tefsint 23 1 ; Et-Taberi u svom Tefsini 1 910 /Sakir; Hakim u 
svom Mmtedreku 2/266 i kaze: "Hadis je sahih i ispunjava uvjete Buharije ali ga ne navode ni 
Buhanja ni Muslim, ali ga je Ez-Zehebi uvrstio u sahih hadise." 

' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 77/64/8590; Muslim 2/16/49, sakupljaci Sunena i ostali. 
^ Biljezi Muslim u svom Sahihu 2/167/56 i ostali osim Buharije. 



164 



Ibrahim alejhiselam 



On zatim kaze: 'TSFe znamo tacno ko ovaj hadis prenosi od Hammada ibn 
Seleme, ali se navodi da su to Jezid ibn Harun i Nadr ibn §umejl. Ostali ga 
prenose kao mewkuf." 

Ja na to dodajem: "Da nije tog nedostatka, zadovoljavao bi uyjete Buharije. 
Ipak ga autori najvjerodostojnijih zbirki ne navode." 

Lik Ibrahima m\ 

Imam Ahmed navodi: "Pricali su nam Junus i Hudzejn, da je njima pricao 
el-Lejs, da je cuo od Ebu ez-Zubejra, a on od Dzabira, da je AUaliov Poslanik m 
rekao: "Pokazani su mi vjerovjesnici, pa sam vidio da Musa lici na neke Ijude iz 
§enu'e (ogranak plemena). Vidio sam Isaa, sina Merjeminog, pa sam primijetio 
da od Ijudi koje ja poznajem najvise lici na Urvu ibn Mes'uda. Vidio sani^i Ibrahima, 
pa sam primijetio da od Ijudi koje ja poznajem najvise lici na Dihju."' 

Ovaj hadis sa ovim lancem prenosilaca i ovim rijecima navodi same Imam 
Ahmed. 

Ahmed kaze; "Pricao nam je Eswed ibn Amir, da je njemu pricao Israil, da je 
cuo od Osmana - tj. ibn el-Mugire, on od Mudzahida, a on od Ibn Abbasa, da je 
Boziji Poslanik ^ rekao: "Vidio sam Isaa, sina Merjeminog, Musaa i Ibrahima. 
Isa je bio bijele puti, kovrdzave kose i sirokih prsa, a Musa smed i krupan." Pitali su 
ga: "A Ibrahim?" Odgovorio je: "Pogledajte u vaseg prijatelja", misleci na sebe. 

Buharija navodi: "Pricao nam je Bejan ibn Amr, da je njemu pricao en- 
Nadr, da je cuo od Ibn Awna, on od Mudzahida, a ovaj od Ibn Abbasa, da je, 
kada je spomenut Dedzdzal i receno da mu medu ocima pise kafir ili kufr, 
rekao: "To nisam cuo, ali je AUahov Poslanik ^ rekao: - §to se tice Ibrahima, 
(ako hocete da vidite kako je izgledao) pogledajte u svog prijatelja. Musa je bio 
kovrdzave kose i smedeg tena. Kao da ga sada gledam kako se spusta u dolinu 
na crvenoj devi, sa povodcem od lika."^ 

Ovaj hadis prenose Buharija i Muslim preko Muhammeda ibn el-Musenne, on 
preko Ibn Ebi Adijja, a ovaj preko Abdullaha ibn Awna. Buharija ga navodi i u 
poglavljima o "hadzdzu" i "odijevanju", kao i Muslim. Obadvojica ga biljeze 
od Muhammeda ibn el-Musenne, koji ga prenosi od Ibn Ebi Adijja, a on od 
Abdullaha ibn Awna. 

Zivot i smrt Ibrahima W^ 

Ibn Dzerir u svojoj Historiji navodi da je Ibrahim roden u vrijeme 
vladavine Nemruda ibn Ken 'ana. On je, kako navodi ed-Dahhak, bio poznati 
vladar, za koga se kaze da je vladao hiljadu godina i da je bio krajnje surovo i 
despotski nastrojen. Neki navode da potjece iz loze Benu Rasib, kojima je Nuh 
jgi bio poslan, i da je tada vladao cijelim svijetom. 



' Hadis je da'if, biljezi ga Ahmed od Ebu Zubejra a ovaj od Dzabira 3/324/Haleb; biljezi ga 
Muslim u svom Sahihu 1/74/271, ali kraj hadisa glasi ovako: "Vidio sam Ibrahima )& i vidio 
da najvise lici na mene, pa sam vidio Dzibrila SiS i vidio da najvise li£i na Dihju." 

" Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 2/107. 



165 



Ibrahim alejhiselam 



Zatim navode da se jednom prilikom pojavila zvijezda koja je zasjenila 
Sunce i Mjesec, sto je prenerazilo tadasnje Ijude. Nemrud se uplasio, pa je 
sakupio vraceve i astrologe i upitao ih sta misle o tome. Oni su mu odgovorili: 
"Medu tvojim podanicima ce se roditi dijete zbog kojeg ce prestati tvoja 
vladavina." Tada je naredio da se Ijudima zafarani da prilaze svojim zenama i 
da se ubije svako dijete koje se od tada rodi, 

Ibrahim ^i je roden u tom vremenu, all gaje Allah Ji sacuvao i zastltio od 
spletki nevjemika. Allah je dao da uzraste u divnog mladica, da bude uzorit 
plod i da se desi ono sto je naprijed navedeno. Roden je u Suwejsu, a neki kazu 
u Babilonu, ili u Sewadu kod Kusija (mjesto u Iraku). 

Ranije je navedeno Ibn Abbasovo misljenje daje roden u Berzi, istocno od 
Damaska. Nakon sto je Allah zbog njega unistio Neniruda, preselio se u Haran, 
a odatle u Sam, i konacno se, kako smo ranije rekli, nastanio u podrucju 
Jerusalima. Dobio je sinove, Ismaila i Ishaka. Sara je umrla prije njega, u 
mjestii Hebron u oblasti Ken 'an. 

**Ehli-kitabije tvrde da je ona tada imala sto dvadeset sedam godina. 
Ibrahim ^n je za njom - Allah joj se smilovao - zalio i tugovao, pa je od jednog 
covjeka iz plemena Benu Hajs, po imenu Afron ibn Sahr, za cetiri stotine 
srebrenjaka kupio spilju u kojoj je pokopao Sam. 

Oni dalje kazu: "Ibraliiin je zatim za svoga sina Ishaka isprosio i kasnije ga ozenio 
Rebeku, kcerku Betuela, ibn Nahora, ibn Tara. Ibrahim je po nju poslao svoga slugu 
koji je sa njom, iz njenog mjesta na karailama doveo njenu dojilju \ sluskinje, 

Zatim navode; "Ibrahim se potom ozenio Keturom, koja mu je rodila 
Zimrana, Joksana, Medana, Midjana, Jisbaka i Suaha. Oni dalje nabrajaju koju 
su sve djecu imali Keturini sinovi." 

**Ibn Asakir od vise ranijih ucenjaka prenosi kazivanje ehli- kitabija o 
tome kako je Ibrahimu J^i dosao Melek smrti. Ovakvih kazivanja ima mnogo i 
Allah najbolje zna koliko su ona vjerodostojna, 

Tako neki tvrde da su Ibrahim, Dawud i Sulejman umrli iznenada. To se, 
medutim, ne slaze sa tvrdnjama ehli kitabija. Oni dalje navode da se Ibrahim ^ 
razbolio i umro kada je imao sto sedamdeset pet godina. 

Dmgi kazu daje unao devedeset godoia. Ukopan je u spomenutoj spilji u Hebronu 
pored svoje zene Sare. Ta pecina se nalazila na njivi Afrona el-Hajsija. Pokopali 
su ga sinovi mu Ismail i Ishak, neka je AUahov blagoslov i mir na sve njih, 

Medutim, postoje predaje prema kojima je on kako kaze Ibn el-Kelbi, zivio 
dvije stotine godina. 

Tako Ebu Hatim ibn Hibban u svom Sahihu navodi; "Pricao nam je el- 
Mufeddal ibn Muhammed el-Dzundi u Mekki, da je njemu pricao Alija ibn 
Zijad el-Hadzbi, a njemu Ebu Kurre da je cuo od Ibn Dzurejdza, on od Jahja 
ibn Se'ida, on od Se'id ibn el-Musejjeba, a ovaj od Ebu Hurejre, daje Poslanik 
^ rekao: "Ibrahim se osunnetio sjekiricom kada je imao sto dvadeset godina. 
Nakon toga on je zivio jos osamdeset godina."' 



Biljezi Ibn Asakir u svom Tarihu 2/149/Teh2ib, 



166 



Ibrahim aiejhi selam 




h 



u 




Ovaj hadis navodi . Hafiz ibn Asakir preko Ikrime ibn Ibrahima i Dza'fera 
ibn Awna el-Amrija, koji su ga culi od Jahjaa ibn Se'ida, on od Se ida, a ovaj 
od Ebu Hurejre, kao mewkuf . 

Ibn Hibban zatim dodaje; "Neosnovana je sumnja da rijeci ovog hadisa 
pripadaju nekom od ashaba, jer nam je pricao Muhammed ibn Abdullah ibn el- 
D^ejd, da je njemu pricao Kutejbe ibn Se'id, a njemxi Lejs, daje cuo od Ibn 
Adzlaia on od svog oca, a ovaj od Ebu Hurejre da je ^fl^^^f.J'}^;^ 
"Ibrahim se osunnetio kada je imao sto dvadeset godma i nakon toga je zmo 
jos osamdeset godina. Osunnetio se sjekincom. 

Ovu verziju navodi i Hafiz ibn Asakir preko Jahja ibn Se'ida, on preko Ibn 
Adzlana, ovaj preko Ebu Hurejre, a on od Poslanika ^. 

Ibn Hibban zatim navodi da je Abdurrezzak rekao da rijec "kadum u ovom 
hadisu ne znaci "sjekirica", nego ime mjesta. 

h kazem: "U sahib hadisu stoji da se osunnetio kada je napunio osamdeset 
godma", a po drugoj predaji, "kada je imao osamdeset godina Ni u jednoj m 
u dnigoj verziji ovog hadisa ne govori se kohko je zivio poshje toga. Allah, 
opet, najbolje zna!" . 

Muhammed ibn Ismail el-Hassani el-Wasiti kazei/'Weki' u ^yomjefsiru 
navodi duzi obhk ove predaje koja glasii "Pricao nam je Ebu Muawya da mu je 
pricao Jahja ibn Se'id, a njemu Se'id ibn el-Musejjeb da je cuo da je Ebu 
Hurejre rekao: "Ibrahim je bio prvi koji je nosio hlace (salvare), prvi koji je 
napravio razdiok, prvi koji je brijao dlake oko stidmh organa i prvi koji se 
osunnetio sjekiricom kadaje imao sto dvadeset godma. Nakon toga onje zivio 
jos osamdeset godina. Bio je prvi koji je ugoscavao goste i prvi koji je 
osijedio." . 

Ovu predaju on prenosi kao Ebu Hurejrine rijeci (mewkuf). Medutim, 
zarazliku od Ibn Hibbana, prije ce biti da su to Poslanikove r.jeci (merfu ). 
Allah, opet, najbolje zna! 

Malik navodi da je Jahja ibn Se'id ibn el-Musejjeb rekao: "Ibrahim je bio 
prvi koji je ugostio gosta, prvi koji se osunnetio, prvi koji je skracivao brkove i 
prvi koji je kod sebe primijetio sijede dlake, pa je upitao: Sta je ovo, 
Gospodaru?" Allah mu je odgovorio: ';Dostojanstvo , a on je zamolio: 
"Gospodaru moj, povecaj mi dostojanstvol'" 

Neki dmgi jos dodaju: "Onje bio prvi koji je slaacivao brkove, pi-vi koji je 
brijao dlake oko stidnih organa i prvi koji je nosio hlace (salvare). 

Njegov kabur, kabur sina mu Ishaka i kabur njegovog unuka Jakuba nalazi 
se na jednom cetvrtastom prostoru kojeg je uredio Sulejman ibn Dawud m u 
Hebronu. To mjesto se danas zove El-Hahl. 

Da je njegov kabur bas na tom mjestu prenosi veliki broj Ijudi. S generacije 
na generaciju i s pokoljenja na pokoljenje, od vremena Israilovih sniova pa do 
danadanasnjeg. 



' Ovu predaju biljezi Malik u Muvetta'u 49/3/4. 



167 



Ibrahim alejhi selam 



Od nepogijesivog Poslanika, do nas nije doprla vjerodostojna predaja koja 
o tome govori. Ipak, to mjesto treba paziti, postovati ga i cijeniti, i ne bi se 
smjelo po njemu hodati, iz bojazni da bi tu mogao biti kabur Ibrahima ili 
jednog od njegovih nasljednika poslanika - neka je mir i spas na sve njih. 

Ibn Asakir navodi lanac prenosilaca do Wehba ibn Munebbiha koji kaze' 
"Kod Ibrahimovog ^m kabura bio je kamen na kojem je pisalo: 

Neznalicu nada obuzima 
a umire onaj home rok dode, 

Kome se smrt priblizi 

nika/iva mu varka nepomaze, 

Kako moze vjecno zivjeti 

onaj ciji su preci pomrli? 

A sa covjekom u mezar 

idu samo njegova djeia. 

Ibrahimova ^ djeca 

Ibrahim je pn/o sa Hadzerom, koja je bila Koptkinja, Egipcanka, dobio sina 
Ismaila. Zatnn je sa svojom amidzicnom Sarom dobio dnigog sina Ishaka 
Nakon toga se ozenio Kananicankom Keturom, kcerkom Jaktana koja mu je 
rodila sest smova; Medana, Zimrana, Suredza. Joksana i Neska. 

Ime sestog se ne navodi. Zatim se ozenio Hadzunom, Eminovom kcerkom 
koja mu je rodila pet sinova: Kisana, Serdza, Eraima, Lutana i Nafisa Ovo 
navodj Ebu el-Kasim es-Suhejli u svojoj knjizi et-Ta 'Hfu we-1- 'alamu 



168 



Lilt alejhi selarit 



LUT 



Jedan od velikih dogadaja koji se desio u vrijeme Ibrahimovog i^ 
zivota bila je kazna koja je zadesila Lutov ;^l narod. Lut je sin Harana, 
a on sin Teraha koji je, ustvari Azer, sto smo vec naveli. Dakle, Lut je 
Ibrahimov *Sli bratic, a Ibrahim, Haran i Nahor su braca, sto smo takoder vec 
naveli. Neki smatraju da je ovaj Haran sagradio grad Haran. Medutim, za 
ovakvii tvrdnju neraa valjanih dokaza, jer se kosi sa jevrejskim i krscanskira 
knjigama. Allah, opet, najbolje zna! 

Lut se, po naredenju i dozvoli svog amidze Ibrahima, neka je mir i spas na 
obadvojicu, odvojio od Ibrahima i nastanio u gradu Sodomi u oblasti Gaur 
Zegar. Sodoma je u to doba bila centar spomenute oblasti kojoj su pripadala 
okolna sela sa obradivim zemljistem. Zitelji Sodome bili su veoma opaki i 
pokvareni bezboznici, najgori Ijudi koji su cinili najruznija djela. Baviii su se 
drumskim razbojnistvom i na svojim sastajalistima cinili ruzna djela, koja niko 
nikome nije zabranjivao. Ruzno li je bilo to sto su radili!? 

Oni su izumili jedno sramotno djelo koje prije njih od Ijudi niko nije radio. 
Naime, muskarci su spolno opcili sa muskarcima, a izbjegavah su to ciniti sa 
zenama, koje je Allah M- stvorio Svojim dobrim robovima. 

Lut ih je pozivao da obozavaju Uzvisenog AUaha, koji nema sudruga, i 
zabranjivao im da cine zabranjena, razvratna i ruzna djela. Medutim, oni subili 
upomi u svojoj zabludi i Imvom putu, i nastavljali su zivjeti u razvratu i 
nevjerstvu. Zato ih je Allah kaznio strasnom kaznom koju nisu mogli ni slutiti 
niti su je mogli odvratiti, i ucinio ih je primjerom drugim narodima i poukom iz 
koje ce uciti pametni Ijudi. 

Zato Uzviseni Allah na vise mjesta u Svojoj Casnoj Knjizi, govori o njima. 
U suri El-A'raf veil: *ILuta kada rece svome narodu: "Zar cinite razvrat koji niko 
prije vas na svijetu nije cinio? *Visa strascu prilazite muskarcima, umjesto zenama. 
Ta vi ste narod koji sve granice zlaprelazi. " *A odgovor njegova narodaje samo 
bio: "Istjerajte ih iz vaseg grada, oni su Ijudi cistunci!" *IMismo njega i njegovu 
porodicu spasili, osim njegove zene; onaje bila sa onima koji su kaznjeni. *I na 
njih smo kisu spustili, papogledaj kako su zlikovci skoncali! (El-A'raf, 80.-84.) 

U suri Hud Uzviseni kaze: */ Nasi izaslanici donesose Ibrahimu radosnu 
vijest i rekose: "Selamf", a on im odgovori: "SelamJ", i ubrzo im donese 
peceno tele. *A kad vidje da ga njihove ruke ne doticu, ne svidje mu se to i 
obuze ga strah od njih. "Ne boj se!". rekose oni, "mi smo poslani Lutovom 



170 



Lut alejhi seiam 



mrodu. " *A njegova Sena stajase i osmjehnu se. i Mije obmdovasmo Ishakom, a 
nakon Ishaka. Jakubom. * "Tesko menil". rece ona, "zar daja rodim ovako stara, 
a i ova] moj miizje star. Toje, zaista, cudna stvar!" * "Zar se cudis Allahovom 
odredenju". rekose oni. "neka su Allahova milost i Njegovi blagoslovi na 
mma, o stanovnici ovog doma! Zaista je On hvaljen i slavljen. " *I posto 
[brakima prode strah i dode mu radosna vijest, on se poce s Nama raspravljati 
oLutovu narodu; "" Ibrahim je zaista blag, sazaljiv i odan. * "O Ibrahime, prodi 
se toga, naredenje od tvog Gospodaraje stiglo, zaista ce njih stici kazna koja 
se ne moze odbiti! " *I kada Nasi izaslanici dodose Lutu, on se zbog njih nade u 
neprilici i osjeti tjeskobu u dusi, pa rece: "Ovo je strasan dan!" *I narod 
iijegov pobrli njemu, a prije su radili nevaljala djela. "O narode moj". rece 
on, "eto mojih kceri, one su vam cisce! Bojte se AUaha i nemojte me osramotiti 
pred mojim gostima! Zar medii vama nema razumna covjeka? " * "Ti znas da 
nama nisii potrebne t\>oje kceri", rekose oni, "ti, zaista, znas sta mi zelimo. " 
""Ah, daja imam moc nad vama", rece on, "Hi da se mogu osloniti na kakvu 
velikiisihi!" *Oni rekose: "O Lute, mi smo izaslanici tvoga Gospodara, oni 
tebi ne mogu nauditi. Nego ti h-eni sa svojom porodicom krajem noci bez svoje 
zene, iiju ce zadesiti isto sto i njih, i neka se niko od vas ne obazire! Rok imje 
:ora, a zar nije zora blizu? " */ kada dode Nasa odredba. Mi sve prevrnusmo, 
ono sto je bilo gore bi dolje i na njih kao kiSu spustismo grumenje od 
skammjenog blata, koje je neprekidno sipalo, *obiljezeno od Gospodara 
h'Oga, a ono nije daleko od nasilnika! (Hod, 69. -S3.) 

U suri El-Hidzr, Uzviseni kaze: */ obavijesti ih o Ibrahimovim gostima, 
*kada su mu usli i nazvali selam, onje rekao: "Mi se vas plasimo! " * "Neplasi 
se!", rekose, "donosimo ti radosnu vijest a ucenom sinu. " *"Zar mi donosite 
radosmi vijest iako sam ostario," rece on, "pa cime cete me obradovati?" 
*"Mi cemo te obradovati istinom ", rekose oni, "zato ne gubi nadu! " *0n rece: 
"A ko moze gubiti nadu u milost Gospodara svoga osim onih koji su zalutali!" 
*I upita: "A sta vl hocete, o izaslanici? " * "Mi smo poslani zlocinackom 
mrodu ", rekose, * "osim Lutove porodice. Mi cemo ih sviju spasiti, *osim 
njegove zene, ona ce, odrediU smo, sa ostalima kaznu iskiisitl " *I kad 
izaslanici dodose Lutu, *on rece: "W ste, doista, Ijudi neznani!" *"Ne, 
donosimo ti ono u sto oni stalno sumnjaju ", rekose. * "Donosimo ti Istinu, a mi, 
zaista, istinu govorimo. *Zato izvedi svoju porodicu krajem noci, a ti budi na 
njilmvom zacelju, i neka se niko od vas ne osvrce, vec produzite u pravcu kuda 
vam se narediije! " */ Mi mu objavismo sta ce se desiti: da ce oni, svi do 
posljednjeg, u svitanje biti unisteni. *Tada dodose stanovnici grada, veselL 
*0n rece: "Ovo su moji gosti, pa me ne sramotite, *i bojte se AUaha i mene ne 
ponizujte!" *Oni rekose: "A zar ti nismo zabranili da ikoga primas?" *"Eto 
vam mojih kceri, ako hocete nesto da raditel", rece on. *Tako mi tvoga zivota. 
oni. zaista, u svom pijanstvu samo lutaju. *I njih je zadesio strasan glas kada 
je Sunce izlazilo, *i Mi smo ucinili da ono stoje bilo gore bude dolje i na njih 
smo kao kisu grumenje od skamenjene gline srucili. *U tome su, zaista, pouke 
za one koji posmatraju. *Ona su na putu koji i sadapostoji. *U tomeje, zaista, 
poukaza vjernike. (El-Hidzr, 51.-77.) 



171 



Lut alejhi selam 



14 



U suri Es-Su'ara', Uzviseni veli: *Lutov narodje poslanike smatrao laznim. 
*Kada im njihov brat Lut rece: "Zar se ne bojite? *Ja sam vam. sigurno. pouzdani 
poslanik, *zato se bojteAUaha i meni budite pokorni! *Za ovo odvas ne trazim nikakm 
nagradu. moja nagradaje samo kod Gospodara svjetova. *Zar vi. mimo ostali svijet, 
sa muskardma opcite. *a ostavljate zene svoje, koje vamje Gospodat' vas stvorio? 
Ta vi ste Ijudi koji svaku granicu zla prelaze! " *Oni rekose: "Ako ne prestanes, o 
Lute, sigurno ces biti protjeran! " *0n odgovori; "Ja. zaista, prezirem to sto vi raditd 
*Gospodaru moj, spasi mene i moju porodicu od onoga sto oni rade!" *Pa smo 
spasili njega i njegovu porodicu, *sve osim starice kojaje ostala sa onima koji su 
kaznu iskusili *A zatim smo unistili ostale. *spustivsi kisu na njih - a sti'osna lije 
kisa bila za one koji su bili opomenuti! *U tomeje, zaista, pouka, ali vecina njih 
nisu vjernici, *a tvoj Gospodarje, zaista, Silan iMilostiv. (Es-Su'ara', 160.-175.) 
U suri En-Neml, Uzviseni veli: *I Luta. kada svom narodu rece: "Zar cinite 
razvrat naocigled jedni drugih? *Zar zbilja sa strascu muskardma prilazite, 
umjesto zenama? Vi ste, zaista, narod koji ne zna! " *A odgovor njegovog naroda 
je samo bio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz vaseg grada, oni su Ijudi cistuncV." 
*I Mi smo spasili njega i njegovu porodicu. sve osim njegove zene. Mi smo 
odredili da ona ostane s onima koji ce kaznu iskusiti. a na njih smo spustili kisu 
- a strasna lije bila kisa za one koji su bili opomenuti! (En-Neml, 54. -58.) 

U suri El-'Ankebut Uzviseni veli: *ILuta, kada rece svome narodu: "Vi zaista 
cinite takav razvrat kakav prije vas nije niko na svijetu ciniol *Zarsa muskardma 
opcite, po drumovima presrecete i na skupovima svojim najodvratnije stvari cinite?" 
Odgovor njegova naroda je samo bio: "Daj neka nas AUahova kazna stigne. ako 
istinu govoris!" *On rece: "Gospodaru moj, pomozi me protiv naroda smutljivog!" 
*I kada Nasi izaslanid donesose Ibrahimu radosnu vijest. rekose: "Unistit cemo 
stanovnike ovoga grada. Njegovi stanovnici su bili nasilnici. " *On rece: "Unjemu 
je Lut. " Odgovorise: "Mi najbolje znamo koje u njemu! Njega i njegovu porodicu 
cemo sigurno spasiti. osim njegove zene, ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti. " 
Vkada Nasi izaslanid dodose Lutu, bijase mu neugodno i on se radi njih uznemiri. 
"Ne boj se i ne zalosti se! ", rekose oni. "mi cemo tebe i tvoju porodicu spasiti, osim 
tvoje zene; ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti. *Na stanovnike ovog grada 
spustit cemo strasnu kaznu s neba. zato sto su bili razvratnici. " */ od njega smo 
ostavili ocit znak Ijudima kojipameti imaju. (EI^'AnkebQt, 28.-35.) 

U suri Es-Saffat, Uzviseni kaze: *Zaistaje iLutjedan odposlanika. *Kada 
smo njega i svu njegovu porodicu spasili, *osim starice kojaje nastradala sa 
onima koji su nastradali, *a zatim smo ostale unistili. *I vi pored njih prolazite 
danju *i nocu -pa zar ne shvacate? " (Es-Saffat, 133.-138.) 

U suri Ez-Zarijat, nakon price o Ibrahimovim gostima i njihovom donosenju 
radosne vijesti da ce mu se roditi ucen sin, Uzviseni kaze: *0;i upita: "A sta vi 
hocete, o izaslanid? " *Oni odgovorise: "Poslani smo zlocinackom narodu. 
*da na njih srucimo okamenjenu ilovacu, *obiljezenu kod Gospodara tvoga za 
one koji su svaku mjeru prevrsili. " *I Mi vjernike koji su u njemu bili 
izvedosmo. *a u njemu samo jednu muslimansku kucu nadosmo. I u njemu, 
onima koji se boje bolne patnje, znak ostavism a. (Ez-Zarij at, 3 1 .-3 7. ) 



172 



Lltt alejhi selam 



U suri El-Kamer, Uzviseni veli: *Lutov narodje opomene poricao. *Mi smo 
na njih vjetarpun pijeska poslali, osim na Lutovu porodicu - njih smo u zoru spasiti, 
*iz milosti Nose. Tako Mi nagradujemo one koji zahvaljuju. *0n imjeprijetio Nasom 
silom, all su oni u upozorenja sumnjali. *Oni sii od njega goste njegove trazili, pa 
smo ih osUjepih: "Iskusite Moju kaznu i Moje prijetnje! " */ rano ujutro ihje stigla 
kazna neprekidna. * "Iskusite Moju kaznu i Moje prijetnje!" *A Mi smo Kur 'an 
ucinili lahkim zapouku, pa ima li koga ko bi pouku primio? (El-Kamer, 33.-40.) 

ovim kazivanjima smo govorili na odredenim mjestima u nasem Tefsiru, 
tumaceci ove sure. 

Allah M Luta i njegov narod spominje i na drugim mjestima u Kur'anu. Mi 
smo Lh naveli uz kazivanja o Nuhu, Adu i Semudu. 

Sada cemo, o Lutovu narodu i kazni koja ihje zadesila uz AUahovu pomoc, 
govoriti na osnovu ajeta i dostupnih predaja. 

Lut :iKSi je svoj narod pozivao da obozava samo AUaha, koji nema sudruga, i 
odvracao ga od cinjenja razvratnih djela koja Allah spominje, Medutim, niko 
ran se od njih nije odazivao ni vjerovao, cak ni jedan jedini covjek. Nisu prestajali 
raditi ono sto im se zabranjivalo, nego su nastavljali raditi kao i prije, ne obracajuci 
paznju na svoje zablude i lutanja. Cak su namjeravali otjerati svoga poslanika 
od sebe. Posto nisu nista shvacali, njihov jedini odgovor je bio: "Istjerajte 
lutovu porodicu iz vaseg grada, oni su Ijudi cistuncil " (En-Neml, 56.) Tako su 
krajnje pohvalne vrline smatrali porokom, zbog koga treba biti protjeran! Na 
ovakve rijeci navodio ihje samo njihov inat i prkos. 

Allah je sacuvao Luta i njegovu porodicu, osim njegove zene, izveo ihje iz 
grada kako najljepse moze biti, a njih zauvijek ostavio u njihovom gradu, 
nakon sto ga je pretvorio u smrdljivo, uzburkano more. To je zap rave bila 
uzarena vatra i uzbuktala vrelina cija je voda bila slana i gorka. 

Oni su ovako odgovorili samo zato sto im je Lut zabranjivao da se upustaju 
u veliku nesrecu i cine najveci razvrat kakav do tada niko na ovom svijetu prije 
njih nije cinio. Zato su postali oHcenje razvrata i pouka za sve one koji idu 
njihovim stopama. 

Uz ovo, oni su se jos bavih i dnimskim razbojnistvom, varali jedni druge, a 
namjestu gdje su se okupljali i sastajah rijecima i djelima, cinili najrazlicitije 
grijehe. Tako se, izmedu ostalog, kaze da su na svojim sijelima javno pustali 
vjetrove, ne stideci se jedni drugih. Moguce je da su na svojim skupovima i 
Dajveci ra2:vrat, nimalo se ne stideci, javno cinili. Nisu obracali paznju kada bi 
im neko pametan upucivao savjet ili im govorio o pravim stvarima. 

U svemu tome bili su gori od zivotinja. Nisu se prolazili nicega sto su cinili 
tada, niti se kajali za ono sto su cinili prije, kao sto nisu pokazivali nikakve znake 
da ce se u buducnosti nabolje mijenjati. Zato ihje Allah ^ zestoko kaznio. 

Izmedu ostalog, Lutu su govorili: Daj neka nas Allahova kazna stigne ako istinu 
govoris! (El-'Ankebut, 29.) Dakle, trazili su da ih zadesi strasna i bolna kazna kojom 
im je on prijetio. Tada ihje njihov plemeniti poslanik prokleo, i zamolio Gospodara 
svjetova i Zastitnika poslanika da ga pomogne protiv pokvarenog naroda. 



173 



Lut aiejhi selam 



Allah se nakon svega ovog, rasrdio i naljutio, usiisao njegovu molbu i 
udovoljio njegovoj dovi, pa poslao Svoje plemenite izaslanike, velicanstvene 
meleke, koji su prvo svratili Ibrahimu i obradovali ga vijescu o ucenom smii,a 
zatim ga obavijestili o krupnoj i strasnoj stvari zbog koje su dosli: *0n upita: 
"A sta vi hocete, o izaslanici? " *Om odgovorise: "Mi smo poslani zlocinackom 
narodu, *da na njih srucimo okamenjenu ilovacu, *obiljezenu kod Gospodara 
tvoga za one koji su svaku mjeru prevrsili. " (Ez-Zarijat, 3 1 .-34.) 

Uzviseni, takoder, veli: */ kad Nasi izaslanici donesose Ibrahimu radosm 
vijest, rekose: "Unistit cemo stanovnike ovoga grada, njegovi stanovnicisn bill 
nasilnici. " *0n rece: "U njemuje Lut. " Oni odgovorise: "Mi najbolje znamo 
ko je u njemu! Njega i njegovu porodicu cemo sigurno spasiti, osim njegove 
zene - ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusitL " (El-Ankebut, 31.-32.) 

Uzviseni zatim veli: J posto Ibrahima prode strah i dode mu radosna vijest, 
pace se s Nama raspravljati o Lutovu narodu. (Hud, 74.) To je uradio zato sto 
je zelio da se odazovu, da prihvate poziv, da se iskreno pokore, da napuste 
grijehe i vrate se na pravi put. 

Zato Uzviseni kaze: * Ibrahim je zaista bio blag, sazaljiv i odan.*"0 
Ibrahime, prodi se toga, narederije od tvoga Gospodara je stiglo. zaista ce njih 
stici kazna koja se ne maze odbiti!" (Hud, 75.-76.) tj. pusti to i govori o necem 
drugom, jer je sa njima gotovo; njihova kazna, unistenje i propast su 
neizbjezni. Naredenje od Gospodara tvoga je stiglo, tj. to je naredio Onaj cije 
se naredenje i sila ne mogu odbiti i ciji je sud konacan zaista ce njih stici kazna 
koja se ne maze odbiti. 

Se'id ibn Dznbejr, Es-Sudejj, Katade i Muhammed ibn Ishak kain da je 
Ibrahim ;^i poceo melekima ovako govoriti: "Bi li vi unistili naselje u kojem 
ima tri^^stotine vjemika?" "Ne", odgovorili su. Onda je upitao: "A dvije 
stotine?" "Ne", odgovorili su. Onda je upitao: "A cetrdeset?" "Ne", odgovorili 
su. Onda je upitao: "A naselje sa cetmaest vjemika?" Opet su odgovorili dane 
bi. 

Ibn Ishak zatim nastavlja: "Tako su razgovarali, dok ih na kraju nije upitao: 
"A ako bi u njemu bio samo jedan vjemik?" I tada su odgovorili: "Ne." "Ali u 
njemu je Lut", rekao je, a oni su mu odgovdrili: "Mi najbolje znamo ko je ii 
njemu!" 

**Ehli-kitabije kazu da je on rekao: "Gospodaru moj, zar ces ih unistiti ako 
medu njima ima pedeset cestitih Ijudi?" On je odgovorio: "Necu." Zatim se 
broj smanjivao, dok Bog na kraju nije rekao: "Necu ih unistiti ako medu njima 
bude deset cestitih." 

Uzviseni dalje kaze: I kad Nasi izaslanici dodose Lutu, on se zbog njih nade 
u neprilici i osjeti tjeskobu u dusi, pa rece: "Ovoje strasan dan!" (Htid, 77.) 

Mufessiri ovdje kazu: "Kada su meleki otisli od Ibrahima - a to su bill Dzebrail, 
Mikail i Israfil - otisli su u Sodomu u liku naocitih mladica - kako bi Allah iskusao 
Lutov narod i imao nepobitan dokaz protiv njih. Oni su dok je Sunce zalazilo, 
zatrazili da ih Lut ;^i ugosti. On se pobojao, ako ih on ne ugosti, da ce ih ugostiti 



174 



Lut alejhi seiam 



neko drugi. Mislio je da su Ijudi; pa se zhog njih nade u neprilici i osjeti tjeskobu u 
diisi. pa rece: "Ovoje strasan dan! " Ibn Abbas, Mudzahid, Katade i Muhainmed 
ibn Ishak kazu: "On je bio u velikoj nevolji jer ce se saznati da ih je on primio, 
On je i prije take radio, pa mu je njegov narod zabranio da ikoga prima u goste. 
Mediitim, on je uradio ono sto je bilo neizbjezno." 

Katade navodi da su dosli na njivu gdje je radio. Kada su zatrazili da ih 
ugosti, zastidio ih se, krenuo ispred njih i poceo ih zapitkivati kako bi odatle 
otisli i smjestih se u drugo mjesto. Izmedu ostalog, rekao im je: "Tako mi 
Allaha, na citavom svijetu ne znam gorih Ijudi od stanovnika ovog mjesta." 
Zatini je malo prosetao, a zatim isto ponovio cetiri puta. On dalje kaze: "A 
melekima je bilo naredeno da taj narod ne uniste dok protiv njih ne posvjedoci 
njihov poslanik." 

Sudejj navodi: "Kada su meleki od Ibrahima otisli prema Lutovom gradu, 
tamo su stigli oko podne. Kada su dosU do sodomske rijeke sreli su Lutovu 
kcerku kako zahvaca vodu za ulcucane, a imao je dvije kcerke: stariju Rejsu i 
mladu Zagartu, upitali su je: "Djevojko, moze li se ovdje gdje prenociti?" 
Rekla je: "Moze, ah ostanite tu i ne ulazite dok vam ne kazem!" Ovoje rekla iz 
bojazni da im njen narod ne nanese kakvo zlo. Zatim je otisla ecu i rekla: "Oce, 
traze te neki mladici na ulazu u grad. Nikada nisam vidjela Ijude Ijepsih lica! 
Nemoj dozvoliti da ih se domogne tvoj narod, pa da im sta ruzno urade." Lutu 
je njegov narod jos ranije bio zabranio da muskarce prima u goste, rekavsi mu: 
"Pusti nas da mi docekujemo muskarce." 

On ih je ipak primio i to su znali samo njegovi ukucani. Medutira, njegova 
zena je otisla do njegova naroda i sve im ispricala, izrekavsi: "U Lutovoj kuci 
su zakonacili neki Ijudi. Ljepsih lica nikada do sada nisam vidjela!" Tada je 
svijet pohrlio prema njegovoj kuci. 

A i prije su radili nevaljala djela (Htld, 78.) tj. pored prijasnjih rnnogih 
velikih i teskih grijeha, sada su htjeli da pocine jos tezt. "O narode moj", rece 
on, "eto mojih kceri, one su vam cisce! " (Hiid, 78.) 

Dakle, on ih ovim upucuje da prilaze svojim zenama, koje su po vjeri 
njegove kceri, kako u jednom hadisu stoji: "Poslanik je otac narodu kome je 
poslan." Tako, Uzviseni Allah kaze; Poslanik je vjernicima preci od njih samih, 
a njegove zene su im kao majke. (El-Ahzab, 6,) 

Neki ashabi i predasnji ucenjaci dodaju: "On im je kao otac." Zato on kaze: 
*"Zar vi mimo sav svijet sa muskarcima opcite, *a ostavljate zene svoje, koje 
vamje Gospodar vas stvorio? Ta vi ste Ijudi koji svaku granicu zla prelaze!" 
(Es-Su'ara', 165.-166.) 

Ovakvog misljenja su Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Er-Rebi', Ibn Enes, 
Katade, Es-Sudejj i Muhammed ibn Ishak i ono je ispravno, 

Svako dmgacije misljenje, preuzeto od ehli-kitabija, je pogresno. Sve su to 
njihove izmisljotine kao i tvrdnja da je bilo ukupno dva meleka i da su veceraH 
kod Luta! Sve u svemu, ehli-kitabije su u kazivanju o ovom dogadaju puno 
toga iskrivile. 



I 



175 



Lut alejhi selam 



Iz njegovih rijeci: "Bojte se Allaha i nemojte me sramotiti pred mojim 
gostima! Zar medu vama nema razumna covjeka? " (Hud, 78.), se vidi da im je 
on zabranjivao da se upustaju u razvrat koji nikome ne dolikuje. To je 
istovremeno dokaz da medu njima nije bilo ni jednog cestitog i postenog 
covjeka, 

Naprotiv, svi su bili maloumni, veliki grijesnici i okorjeli nevjemici, a 
upravo to su htjeli da cuju meleki iz njegovih usta prije nego sto su ga o tome 
ista upitali. 

Njegov narod, neka je prokletstvo Hvaljenog i Slavljenog Allaha na njih, 
svoga poslanika koji ih je upucivao na pravi put, docekivao je rijecima: 'Ti 
znas da nama nisupotrebne tvoje kceri. Ti, zaista, znas sta mi zelimo. " (Had, 79.) 
tj. oni su, neka je Allahovo prokletstvo na njih, govorili: "Lute ti dobro znas, da 
mi ne zelimo nase zene. Ti dobro znas sta mi hocemo i sta zeHmo!" 

Ovako ruznim rijecima oni su docekivali svoga plemenitog poslanika ne 
bojeci se kazne Uzvisenog i bolne patnje. Zato je Lut fm rekao: "Ah. daja samo 
imam moc nad vama. Hi da se mogu osloniti na kakvu veliku silu? " (Htid, 80.) 

Dakle, pozelio je da nad njima ima moc ili pomagace i zastitnike koji bi ga 
protiv njih pomogH i na taj nacin, zbog takvih rijeci, dobili zasluzenu kaznu. 

Ez-Zuhri od Se'ida ibn el-Musejjeba i Ebu Seleme, a oni od Ebu Hurejre 
(merfii') prenose, da je Poslanik ^ rekao: "Mi imamo vise prava da suranjamo 
nego Ibrahim! Neka se Allah smiluje Lutu! On se oslonio na Silnoga! Da sam 
ja ostao u zatvoru koliko je ostao Jusuf, prihvatio bih poziv!"' 

Ovaj hadis prenosi i Ebu ez-Zinad od El-A'redza, a on od Ebu Hurejre. 

Muhammed ibn Amr ibn Alkame od Ebu Seleme, a on od Ebu Hurejre 
prenosi, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Neka se Allah smiluje Lutu! On se 
oslonio na Silnoga - tj. na Allaha ^. Ni jednog poslanika nakon njega Allah 
nije poslao, a da nije imao mnostvo pristalica." 

Uzviseni dalje kaze: *Tada dodose stanovnici grada, veseli. *0n rece: 
"Ovo su moji gosti, pa me ne sramotite, *i bojte se Allaha i mene m 
ponizujte!" *Oni rekose: "A zar ti nismo zabraniU da ikoga primas?" *"Eto 
vam mojih kceri, ako hocete nesto da radite!" rece on. (El-Hidzr, 67,-71.) 
Dakle, on im je naredivao da prilaze svojim zenama i prijetio im da ne idu 
ranijim stopama i ne grijese kao sto su grijesili. 

Medutim, i pored svega oni se nisu ninasto obazirali ni grijeha prolazili, 
nego su sve sto ih je vise odvracao, bili upomiji da dodu do njegovih gostiju, 
Nisu bili svjesni sta im sudbina sprema, u sta srljaju i sta ih sljedeceg jutra 
neizbjezno ceka. 

Zato, Uzviseni Allah, zaklinjuci se zivotom Svoga poslanika Muhammeda % 
kaze: Tako Mi tvoga zivota, oni, zaista, u svom pijanstvu samo lutaju. (El-Hidzr, 72.) 

' Biljezi Biiharija u svom Sahihu 60/1 1/3372; Ibn Madze 36/23/4026; Ahmed u svom Musnedu 
imemi, 350/Haleb. 



176 




Lilt alejhiselam 



Uzviseni, takoder, kaze: * "On imjeprijetio Nasom silom. ah su omu upozorenja 
mmjalL^OnisuodnJeganjegovegostetrazilipasmoihoslijepni. h^^^^^ 
IMojeprijetfyer nrano ujutro ihje stigla neprekidna kazna. (El-Kamer, j(3.-3»j 

Mufessiri i neki dmgi kazu da je AUahov poslanik Lut ^i iza zakljucamh 
vrata pokusavao sprijeciti svoj narod da provali u kucu, dok su ovi navaljivah 
na vrata i nasilu htjeli uci. On ih je iza vrata savjetovao i odvracao, ah su om i 
dalie bill upomi i ustrajni. Kada je postalo tesko i ndzdrzivo on je rel^o: Ah,^ 
daja samo imam moc nad vama. Hi da se mogu osloniti na kakvu veliku silu! 
(Hud, 80.), tj. na vas bih srucio kaznu, 

Meleki su tada rekli: "0 Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga,om tebi 
M mogu nauditi!" (Hud, 81.) Oni dalje navode da je Dzibnl m izasao pred 
sviiet i po licuna ih udano jednin. udarcem, rubom svoga krila, pa su oshjepili^ 
Cak se kaze da su im oci potpuno upale, tako da nije ostalo m ^^J^^^a "i traga 
gdjc su bile. Odatle su se vratili pipajuci po zidovima i pnjeteei Allahovom 
poslaniku: "Sutra cemo se mi sa njim obracunati!" 

Uzviseni veli: *Oni su od njega njegove goste trazili, pa smo ih oslijepib: 
"hkusite Moju kaznu i Moje prijetnje! */ rano ujutro ih je stigla neprekidna . 
kina. (El-Kamer, 37.-38.) . . '. 

Meleki su prisli Lutu m i naredili mu da sa svojom porodicom otputuje iz 
grada krajem noci, i neka se niko od vas ne obazire! {md, 81.) Tj. neka se ne 
okrece kada cuje odjek kazne kako se spusta na iijegov narod. Oni su mu, 
takoder, naredili da ide iza njih, kao pratnja. 

Ukoliko, "osim svoje zene" (Hud, 81.) procitamo u akuzativu onda bi to 
znacilo izuzimanje iz rijeci: "Nego ti kreni sa svojom porodwom (Hud 810- 
U torn slucaju to bi znacilo: "Nemoj je voditi sa sobom! Medutim ukoliko b 
to bilo izuzimanje iz rijeci '7 neka se niko od vas ne obazire! (Hud 81.), onda 
bi to znacilo da ce se ona okrenuti i da ce je zadesiti isto sto . njihov narod. 
Citanje rijeci "zene" u ovom ajetu u nominativu, potvrduje drug. stav. Ipak, 
prvi stav je po smislu ispravniji. Allah najbolje zna! 

Es-Suhejli kaze da je Lutovoj zeni bilo irae Waliha, a Nuhovoj Waliga. 
Nagovjestavajuci propast tih pokvarenjaka, prokletmka i gnj^f '1^^^' ^oje je 
Allah ucinio primjerom za svakog ko_vara i sumnja, meleki su Lutu rekh: Rok 
imje zora, a zar zora nije blizu ? ' ' (Hud, 81.) 

I kada je Lut m sa svojom porodicom - tj. sa svoje dvije ^^^f^'^^^f'^^^ 
grada mjedan covjek od njegovog naroda nije htio za njim krenuti. Neki kazu 
da je sa njim izasla njegova zena. Allah najbolje zna! 

Kada su se udaljili od svoga grada i kada je Sunce bilo na izlasku, ija 
njegov narod se spustila Allahova odredba i zestoka kazna koje se msu mogle 
sprijeciti ni zaustaviti. 

**U jevrejskim i krscanskim knjigama stoji da su meleki Lutu rekh da se 
popne na vrh tamosnje planine, aU to on nije mogao uraditi. Zato J^ J^ zamoho 
da ode do jednog obliznjeg sela, pa su mu rekli: "Idi, mi cemo sacekati dok ne 
odes, i dok se ne smjestis u njemu, a onda cemo na njih spustiti kaznu. 

177 



Lut alejhi selam 



Oni dalje navode da je Lut otisao u selo Sugor, u narodu poznato kao: Gaur 
Zagar te da se, kada je Sunce izlazilo, kazna na njih spustila. 

Uzviseni kaze: */ kada dode Nasa odredba, Mi sve prevrnusmo, ono stoje 
bilo gore bi dolje i na njih kao kisu spustismo grumenje ad skamenjenog blata. 
kojeje neprekidno sipalo, *obiljezeno od Gospodam tvoga. a ono nije daleko 
odnasilmka!(liVLd, 82.-^3.) 

**Oni dalje kazu: Dzibril je rubom svoga krila do temelja unistio okolne 
gradove zajedno sa njihovim ziteljima, a gradova je ukupno bilo sedam. Jedni 
kazu daje ukupno bilo cetiri stotine stanovnika, a drugi da ih je bilo cetiri hiljade. 
Sve to stanovnistvo, stoka, zemljiste, okolina i sve sto je tim gradovima pripadaSo 
bilo je podignuto do neba, tako da su meleki culi kukurijekanje pijetlova i lavez 
pasa, a onda je to Dzibril sve prevmuo, pa je ono sto je bilo gore, doslo dolje, 
Mudzahid dodaje: "Prvo stoje palo na Zemlju bili su vrhovi kuca." 

/ na njih kao kisu spustismo grumenje od skamenjenog blata. (Hud, 82.) 
Rijec sidzdzil u ovom ajetu je perzijskog porijekla i znaci: "jako stvrdnuto." 
Rijec mendud u ovom ajetu znaci: jedno za dnigim sa neba je na njih stalno 
padalo. Rijec musewwemeten - obiljezeno (Hud, 83,), znaci da je na svakom 
kamenu bilo napisano ime onog koga ce pogoditi i udariti u glavu. Uzviseni 
kaze: ...obiljezeno kod tvoga Gospodara za one koji su svaku mjeru prevrSili 
(Ez-Zarijat, 34,) Uzviseni takoder kaze: Spiistivsi kisu na njih - a strasna lije 
kisa bila za one koji su bili opomenuti! (Es-Su'ara', 173, i En-Neml, 58.) 

Uzviseni Allah zatim veli: '^I porusena naselja On J e prevmuo, *pa ihje 
snaslo ono sto ih Je snaslo. *Pa u koju blagodat Gospodara svoga ti jo's 
sumnjas? (En-Nedzm, 53,-55,) Tj, On ihje prevmuo, paje ono stoje bilo gore, 
postalo dolje, Zatim ih je zasuo kisom kamenja, koje je jedno za dmgim 
padalo. Ono je bilo "oznaceno", tj. na svakom je kamenu pisalo ime onoga 
koga ce pogoditi, bez obzira da li on bio u svom naselju ili iz bilo kog razloga 
odsutan, bilo daje na putu ili se odselio itd. 

Po jednima, Lutova zena je ostala sa svojim narodom. Po drugima, ona je 
izasla zajedno sa svojim muzera i dvjema kcerkama. Medutim, kada je cula 
strasan glas i rusenje grada, okrenula se svom narodu, prekrsila Allahovo 
naredeiTJe, i povikala: "Tesko mora narodu!" Tada je jedan kamen pao na njui 
razbio joj glavu. Tako je i nju zadesilo ono sto i njen narod jer je bila njihove 
vjere, i uhoda koja im je odavala goste koji bi dolazili Lutu im\. 

Uzviseni kaze: / onima koji ne vjeruju Allah navodi primjer Nuhove zene i 
Lutove zene. One su bile udate za Nasa dva dobra roba. pa su ih iznevjerile. 
Zato im njih dvojica nece nista modi kod Allaha pomoci i bit ce receno: "Udite 
vas dvije u vatru sa onima koji ulaze!" (Et-Tahrim, 10,) Tj. one su ih 
iznevjerile u vjeri, jer ih nisu slijedile, Ovim ajetom se nije htjelo reci da su 
bile bludnice - Boze sacuvaj ! 

Allah ^ nikada nije dopustio da zena nekog poslanika pocini blud. Ibn 
Abbas i drugi alimi iz prvih i potonjih generacija kazu: "Nikada zena nijednog 
poslanika nije pocinila blud," Ko tvrdi drugacije, cini veliku gresku. 



178 



Lut alejhi selam 



Uzviseni Allah o slucaju potvore Aise, majke pravovjemih, Ebu Bekrove kcerke 
i zene Poslanika M, nakon teskih rijeci izgovorenih na njen racun od strane onih 
koji su je potvorili, objavljuje da ona nije pocinila grijeh, a zatim ukorava, savjetuje i 
upozorava vjemike rijecima: *Kada ste vi to svojim jezicima prepricavah i kada 
sie svojim ustima govorili ono o cemu niste nisia mali. vi ste to smatrali sitnicom, 
Qlije to kodAllaha krupiw. *Zasto niste, cim ste to culi, rekli: "Nije nase da mi 
otomegovorimo, slava Tebi! Toje velika potvora!" (En-Nw, 15.-16.), tj. daleko 
je od toga da bi zena Tvog Poslanika ovako nesto mogla uraditi. 

Rijeci Uzvisenog: a ono nije daleko od nasilnika, znace: Ovakva kazna nije 
daleko ni od koga ko radi slicno njima. 

Zato neki islamski pravnici smatraju da homoseksualce treba kamenovati 
bez obzira da li je ozenjen iti nije. Tog stava su: Safija, Ahmed ibn Hanbel i 
mnogi dmgi alimi. Oni kao argument za svoje misljenje navode hadis kojeg 
biljeze Ahmed i autori cetiri Smena a koga prenosi Ami" ibn Ebu Amr, on od 
Ikrime, ovaj od Ibn Abbasa, a on od AUahovog Poslanika M: "Kada nadete 
nekog da radi ono sto je radio Lutov narod, ubijte i onog ko to radi, a i onog s 
kim to radi."' 

Ebu Hanife, u pogledu rijeci Uzvisenog: a ono nije daleko od nasilnika. 
smatra da homoseksualca treba baciti s vrha planine u provaliju, i za njim 
bacati kamenje, kako je bilo ucinjeno i sa Lutovim narodom. 

Allah je dao pa je to mjesto postalo smrdljivo more (Mrtvo), cija je voda, 
okolno zemljiste i prostor nepiodno i beskorisno. Takoje to mjesto postalo 
pouka, primjer i znak Allahove moci i velicine. Ono je primjer zestoke kazne 
zaone koji se AUahu suprotstavljaju, koji poricu poslanike, slijede svoju strast i 
grijese prema AUahu ^. 

Oni su, takoder, pokazatelj kako Allah m, iz Svoje milosti, spasava i cuva 
Svoje robove od propasti i izvodi ih iz tmine na svjetlo. 

Tako u sun Es-Su'ara', Uzviseni kale: *U tome jezaista pouka, all vecina njih 
nisuvjernici. */l Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. (Es-Su'ara', 174.- 175.) 
Uzviseni, takoder, kaze: */ njihje zadesio strasan glas kadje Sunce izlazilo. *I 
Mismo ucinili da ono stoje bilo gore bude dolje i na njih smo kao kisu grumenje 
odskamenjene gline srucili. ""U tome su, zaista, pouke za one koji posmatraju. 
One su napiitu koji i sada postoji. U tome je, zaista, pouka za vjernika. (El- 
Hidzr, 73.-77.) Tj. u tome ima pouke za one koji sa ostroumnoscu i pomno 
gledaju njihove ostatke, kako je Allah izmijenio to mjesto i njihove stanovmke; 
kako ih je unistio i porusio, nakon sto su bili pogodni za zivot i civdizaciju. 

Tako Tirmizija i jos neki (merfu') prenose da je Poslanik m vekao: "Cuvajte 
se ostroumnosti vjernika, jer on gleda Allahovim svjetlom,"' a zatim proucio 
ajet: Utomeje, zaista, pouka za one koji posmatraju. 



' Hadis biljeii Ebu Dawud 2/468 /Haleb; Tirmizija 15/24/1456; Ibn Madze 20/12/2561 . 

- Hadis biljezi Tirmizija 48/16/3127; Kurtubi u svom Tefsiru 1/43/ Dam-1-Kutub; Iraki u 

Temiliu-s-senati 2/305 i driigi. 



179 



Lut alejhi selam 



Ona su na putu koji i sada postoji. Tj. ta naseija su pored utrtog puta, koji 
se i danas koristi. Uzviseni, takoder, kaze: */ vz pored njih prolazite i danju i 
nocu - *pa zar ne shvacate? (Es-Saffat, 137.-138.) Uzviseni, takoder, kaze: / 
od njega smo ostavili ocit znak Ijudima kojipameti hnaju. (El-'AiikebQt, 35.) 

Zatim, Uzviseni veil: *I Mi vjernike koji su u njemu bili, izvedosmo, *au 
njemu samojednu muslimansku kucu nadosmo. *I u njemu. onima koji se boje 
bolne palnje. znak ostavismo. (Ez-Zarijat, 35.-37.) 

Tj, to smo ostavili kao prirajer i pouku onom ko se boji kazne na otiom 
svijetu, ko se boji Allaha i kada ga niko ne vidi, ko strepi od stajanja pred 
svojim Gospodarom i svoju dusu cuva od strasti, ko se usteze od Allahovih 
zabrana i napusta grijesenje prema Njemu, i ko se boji da lici na Lutov narod. 

Jer, ko se poistovjeti sa nekim narodom i on je od njih, pa makar to ne bilo 
potpuno poistovjecivanje, nego samo u nekim detaljima. Tako neko u stihu 
rece; 

I ako niste potpuno kao Lutov narod 
-pa oni nisu od vas daleko. 

Pametan, razuman i ostrouman covjek, koji se boji svoga Gospodara, 
izvrsava ono sto mu je Allah ^ naredio i prihvaca ono na sto ga upucuje 
AUahov Poslanik ^, kao sto je: odrzavanje odnosa sa halal zenama koje miije 
Allah stvorio, i lijepim mladim robinjama, a dobro se cuva da ne slijedi 
zavodljivog sejtana, pa da tako zasluzi kaznu i da se onda na njega odnose 
rijeci Uzvisenog: a ono nije daleko od nasilnika. (Hud, 83.) 



180 




^^^^ 



Suajb alejhi selam 



KAZIVAN JE O MED JENU I SUAJBOVOM ^ 

NARODU 



Usuri El-A'raf, nakon kazivanja o Lutovom narodu, Uzviseni kaze: 
*A u Medjen - njihova brata Suajba. On Je govorio: "O narode 
moj, Allaha obozavajte, vi dmgog boga sem NJega nemate! Dosao 
vam je jasan dokaz od vaseg Gospodara, zato pravo na litri i vagi mjerite, i 
Ijudima na njihovim stvarima ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kadje vet 
na njoj uspostavljen. To vamje bolje ako vjemjete. *I ne postavljajte zasjede na 
svakom putu. prijeteci i od Allahova puta odvracajuci one koji u Njega vjeruju i 
zeleci ga iskriviti. I sjetite se kada ste bili malobrojni, pa vas je On umnozio, i 
pogledajte kako su zavrsili oni koji su nered pravili. *A akojedni od vas vjeruju 
II ono stojepo meni poslano, a dt-ugi ne vjeruju, onda pricekajte dok nam Allah 
ne presudi. jer Onje najbolji sudija!" *Mocnici iz njegovog naroda, koji su bili 
oholi, rekose: "Hi cete se vi u nasu vjeru vratiti, Hi cemo mi, o Suajbe, i tebe i 
one koji s tobom vjeruju, iz naseg grada istjerati. " "Zar i ako mi to ne bismo 
htjeli?", iipita on. *"Ako bismo se u vasu vjeru vratili, nakon sto nas je Allah 
spasio nje, na Allaha bismo laz iznijeli. Mi se ne mozemo u nju vratiti, osim ako 
to bude htio Allah nas Gospodar. Nas Gospodar Svojim znanjem sve obuhvaca. 
Mi se na Allaha oslanjamo. Gospodaru nas, Ti presudi nama i nasem narodu 
pravedno, jer si Ti najpravedniji sudija!" ^A mocnici iz njegovog naroda, koji 
nisu vjerovali, rekose: "Ako podete za Suajbom, sigurno cete biti na gubitku. " *I 
zadesi ih potom strasan potres, i oni osvanuse u svojim kucama povaljani. *0m 
koji su poricali Suajba, kao da nikad nisu tu ni zivjeli; oni koji su poricali 
Suajba, oni su bili na gubitku! *!on se okrenu od njih, i rece: "O narode moj,ja 
sam vam prenio poslanice Gospodara svoga I savjetovao vas, pa kako da zalim 
za narodom nevjernicldm? " (El-A'raf, 85.-93.) 

U suri Hod, nakon kazivanja o Lutovom narodu. On, takoder, kaze: */ u 
Medjen - njihova brata Suajba. Onjegovofio: "O narode moj, Allaha obozavajte, 
jer vi drugog boga osim Njega nemate; i ne zakidajte na litru i na vagi! Vidim da 
dobro zivite, ali se bojim da vasjednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate. 
*0 narode moj! Pravo mjerite na litri i vagi i ne zakidajte Ijude u njihovim stvarima, 
i ne cinite zlo na Zemlji, cineci nered. * Bolje vam je ono sto Allah ostavlja kao 
dozvoljeno ako ste vjemici, aja nisam vas cuvar " *0ni su govorili: "O Suajbe, 
da li ti tvoj namaz nareduje da napustimo ono sto su nasi preci obozavali, Hi da 
ne postupamo sa nasim imanjima onako kako mi hocemo? E bas si blag i 
razborit!" *Onje govorio: "O narode moj, sta mislite ako ja imam cvrst dokaz 



182 



Suajb aiejhiselam 



no 

r 

k 
iu 

\*I 



od Gospodara svoga. i ako mi je svega u obilju dao? Ja ne zelim da cinim ono 
ho vama zabranjujem, zelim samo da popravim koliko mogu, a moj uspjeh zavisi 
samo od Allaha. Na Njega se oslanjam i Njemu se obracam. *0 narode moj! 
Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono stoje 
zadesiio Nuhov narod ill Hudov narod Hi Salihov narod. A ni Lutov narod od vas 
nijepimo daleko. */ trazite oprost od Gospodara svoga, a zatim Mu se pokajte! 
Moj Gospodarje, zaista, milostiv i puno voli. " *0m rekose: "O Suajbe! Mi ne 
razumijemo mnogo toga sto ti govoris, a vidimo i da si ti medii noma slab. Da 
nije roda tvoga. mi hi te kamenovali. Ti noma nisi drag. " *0n mce: "O narode moj. 
zar vam je moj rod drazi od Allaha. kojeg popmo odbacujete? Moj Gospodar 
dohro zna ono sto vi radite! *0 narode moj, radite sta hocete, a radit ai ijal Vi cete 
sigiirno saznati koga ce ponizavajuca kazna stici i koje lazac! Pa. cekajte, a ija 
at s vama cekati!" */ kadaje dosla Nasa odredba. Mi smo. iz milosti Nose, spasili 
Suqjba i one koji su s njim vjerovali. a one koji su nasilje cinili zadesioje uzasan 
glas. pa su u svojim kucama osvanuli povaljanl *Kao da nikad nisu u njima m 
zivjelV. Daleko bio Medjen. kao i Semud! (Had, 84.-95.) 

U suri El-Hidzr, takoder nakon kazivanja o Lutovom narodu, Uzviseni 
kaze: *A stanovnici Ejke su bill nasilnici *pa smo im se osvetili. i oba su pored 
puta vidljivL (El-Hidzr, 78.-79.) 

U suri Es-Su'ara', takoder nakon kazivanja o Lutovu narodu Uzviseni kaze: 
^Stanovnici Ejke su poricali poslanike. *Kada im Suajb rece: "Zar se ne bojite? 
*Ja sam vam, zaista. poslanik pouzdani. *zato se bojte Allaha i mem pokorni 
budile! *Za ovo od vas ne trazim nikakvu nagradu. moja nagradaje samo kod 
Gospodara svjetova. *Pravo mjerite na litru i ne zakidajte. *a na vagi ispravnom 
mjerom mjerite */ ne zakidajte Ijude u njihovim stvarima. i nemojte zlo po 
Zemlji cinid nered praveci. *I bojte se Onoga koji je stvorio i vas. i narode 
drevne!" *Oni rekose: "Ti si, zaista, opcinjen i ti si samo obican covjek kao i mi. 
imi te. zaista, smatramo pravim lascem. *Zato. ako istinu govoris, spusti na nas 
kaznu s nebal" *0n rece: "Gospodar moj najbolje zna sta vi radite!" *Tako su 
ga oni u laz utjerivali. pa ihje stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog 
strasnog dana. *U tome je, zaista. pouka, ali vecina njih nisu vjemici. a 
Gospodar tvojje, zaista, Silan i Milostiv. (Es-Su'ara', 1 76.-1 9 1 .) 

Stanovnici Medjena su bili Arapi. Zivjeli su u gradu Medjen, koji je bio 
blizu oblasti Me'an u Samu - u pravcu Hidzaza i u blizini mora Lutovog naroda. 
Zivjeli su neposredno nakon Lutovog naroda, Medjen je i ime plemena, po kome 
su poznati. Oni su potomci Medjena, sina Medjanova, sina Ibrahimova ^m\. 

Njihov poslanik je Suajb, sin Mikila, koji je sin Jesdzuna. Navodeci ovo, 
Ibn Ishak kaze: "Na sirskom jeziku on se zvao Jetnin." MeduUm, to je 
dishitabilno. Drugi kazu da je on sin Jeshara, ovaj sin Lawija, a on sm Jakuba. 
Treci kazu da je Suajb sin Nuwejba, sina Ajfova, ovaj sin Medjena, a on je sm 
Ibrahima. Cetvrti kazu da je on sin Sajfura, sina Ajfova, sina Sabitova, on sm 
Medjena, a on sin Ibrahima liM- 

U pogledu njegova porijekla postoje i drugacija misljenja. Ibn Asakir kaze: 
"Jedni kazu da mu je nana, a drugi majka, Lutova kcerka." 



183 



Suajh alejhi selam 



Sve u svemu, on je jedan od onih koji su povjerovali Ibrahimu, sa njira 
ucinio hidzru i otputovao za Damask. 

Ibn Kutejbe od Wehba ibn Munebbiha prenosi da je rekao: "Suajb i 
Mulgim su, izmedu ostalih, bili oni koji su povjerovali Ibrahimu na dan kadaje 
bio bacen u vatru. Njih dvojica su kasnije sa Ibrahimom ucinili hidzru u Sam, 
pa ih je ozenio sa dvjema Lutovlm a^l kcerkama." Medutim, nista od ovoga 
nije pouzdano. Allah, opet, najbolje zna! 

Ebu Omer ibn Abdulberr u svom djelu el-Istiab, govoreci o biografiji 
Seleme ibn Se'ida el-Anzija, kaze: "On je dosao Allahovom Poslaniku i, 
primio Islam i rekao da je iz mjesta Anza." Na to je Poslanik g rekao: "Divno 
li je mjesto Anza! Njegovi mjestani su bih potlaceni, pa su pobijedili. Oni su 
Suajbov narod, a Musaova tazbina." 

Da je ovaj hadis vjerodostojan, iz njega bi proizilazilo da je Suajb Musaov 
punac, i da potjece iz cistokrvnog arapskog plemena koje se zove Anza, a ne od 
Anze ibn Eseda ibn Rebia' ibn Nezzara ibn Ma' da ibn Adnana, a ovi su zivjeli 
dugo vremena poslije njega. Allah, opet, najbolje zna! 

U hadisu Ebu Zerra, koji se nalazi u Sahihu Ibn Hibbana u poglavlju o 
vjerovjesnicima i poslanicima, stoji da je Poslanik M rekao: "Cetvorica su 
Arapi: Hud, Salih, Suajb i tvoj Poslanik, Ebu Zerre." 

Neki su raniji ucenjacl Suajba nazivali: "Hatibu-1-enbijai" - "Rjeciti 
vjerovjesnik", jer je bio veoma rjecit; biranira izrazima pozivao je svoj narod 
da vjeruju u njegovo poslanstvo. 

Ibn Ishak ibn Bisr prenosi od Dzuwejbira i Mukatila, oni od Dahhaka, a on 
od Ibn Abbasa, da je rekao: "Kada bi Allah ov Poslanik M spomenuo Suajba, 
rekao bi: - To je Rjeciti vjerovjesnik." 

Stanovniei Medjena su bili nevjemici koji su se bavili drumskim razbojiiistvom, 
ugrozavanjem prolaznika. Obozavali su drvo-Ejku, oko koga je bilo gusto grmlje, 
Po svojim djelima i medusobnim odnosima ubrajali su se medu najgore Ijude. 
Krivo su mjerili i zakidah na vagi, Uzimali su preko mjere, a placali ispod cijene, 

Zato im je Allah kao poslanika poslao jednog covjeka od njih, Suajba ^, 
koji ih je pozivao da obozavaju samo Allaha, koji nema nikakva sudruga, a 
odvracao ih od upustanja u grijesna djela, kao sto je zakidanje Ijudi u njihovim 
stvarima i zastrasivanje po putevima i stazama. Neki su mu povjerovali, ali ih 
je vecina ostala kao nevjemici, dok ih Allah nije zestoko kaznio. On je 
Zastitnik i Hvaljeni. 

Tako Uzviseni kaze: A Medjemi - njihova brata Suajba. Onje govorio: "0 
narode moj, Allaha obozavajte, vi driigog boga osim Njega nemate! Dosao 
vam je jasan dokaz od vaseg Gospodara." (El-A'raf, 85.) Tj, dosla vam je 
jasna potvrda i ocit dokaz da je istina ono sto vam donosim i da me je On 
poslao. Time se misli na mu'dzize koje mu je Allah dao. Nama nije konkretno i 
detaljno preneseno koje su to mu'dzize bile, nego se ovim rijecima samo 
uki-atko ukazuje na njih. 



184 




Suajb alejhi selam 



On 



"Zato pravo na litri i vagi mjerite, i Ijudima na njihovim stvarima ne 
zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je vec na njoj uspostavljen. " (El- 
A'raf, 85.) Dakle, naredio im je da budu pravedni, a zabranio da budu 
nepravedni. U slucaju da budu suprotno postupali zaprijetio im je i rekao: *To 
vamje bolje, ako vjemjete. *I ne postavljajte zasjede na svakom putu. pHjeteci 
(EUA'raf, 85.-86.), tj. zastrasujuci Ijude pljackom, otimacinom i ugrozavanjem 
na drumovima. 

U pogledu rijeci: / ne postavljajte zasjede na svakom putu, prijeteci, Es- 
Sudejj u svom Tefsiru, od ashaba prenosi da je §iiajbov narod od prolaznika 
uzimao desetinu od njihove imovine. 

Ishak ibn Bisr od Dzuwejbira, a on od Ed-Dahhaka, prenosi da je Ibn Abbas 
rekao: "Oni su bili nasilnici. Cekali bi na putu i od prolaznika uzimali desetinu. 
Oni su bili prvi koji su to uveli." 

/ od AUahova puta odvracajuci one koji u Njega vjeruju i zeleci ga iskriviti. 
(El-A'raf, 86.) On im je ovim zabranio da fizicki, materijalno, duhovno i 
vjerski ugrozavaju Ijude na putu. 

Isjetite se kada ste bili malobrojni. pa vasje On umnozio. ipogledajte kako 
su lavrsili oni koji su nered pravili. (EI-A'raf, 86.) On ih je dakle podsjecao na 
Allahovu blagodat koju im je dao, mnozeci ih nakon sto su bili inalobrojni, i 
upozoravajuci ih na Allahovu kaznu ukoliko ne budu radili ono na sto ih on 
upucuje i na sta im ukazuje. 

U jednoj drugoj prilici on im je govorio: "/ ne zakidajte na litru i na vagi! 
Vidim da dobro zivite, ali bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna pa da 
svi naslradate. " (Hud, 84.) Tj. prestanite s tim sto sada cinite, da vam Allah ne 
bi bericet, u onome sto sada imate, oduzeo, osiromasio vas i vase bogatstvo 
upropastio! Ovome treba dodati i onosvjetsku kaznu, a ko obadvije iskusi, taj je 
dozivio totalnu propast. On ih je, dakle, prvo, odvracao od zakidanja i 
nedolicnog skrtarenja, a zatim upozorio da ce im Allah na ovom svijetu 
uskratiti blagodati, a na Ahiretu najzescom kaznom i bolnom patnjom kazniti. 

Nakon prethodne osude njihovih postupaka on im kasnije nareduje: * "O 
narode mojl Pravo mjerite na litru i kantarn i ne zakidajte Ijude u njihovim 
stvarima, i ne cinite zlo po Zemlji, cineci nered. * Bolje vam je ono sto Allah 
ostavlja kao dozvoljeno, ako ste vjernici, aja nisam vas cuvar. " (Htld, 85.-86.) 

Ibn Abbas i Hasan el-Basri kazu: "Rijeci: Bolje vam je ono sto Allah 
ostavlja kao dozvoljeno, znace: Allahova opskiba vam je bolja od nasilnog 
otimanja tudeg imetka." 

Ibn Dzerir kaze da to znaci: "Dobit koja ostaje nakon tacnog mjerenja na 
litni i vagi vamje bolja od nasilnog prisvajanja tudeg imetka putem zakidanja." 
On zatim kaze: "Ovo se prenosi od Ibn Abbasa." 

To sto je rekao i ispricao Hasan podsjeca na rijeci Uzvisenog: Red: "Nije 
isto ono sto je zabranjeno i ono sto je dozvoljeno, makar te i iznenadilo 
mnostvo onogstoje zabranjeno. " (El-Ma'ida, 100.) 



185 



Suajb alejhi selatn 



To znaci da je ono sto je halal, makar ga bilo i malo, bolje od onog sto je 
haram, makar ga bilo i puno. Halal je blagoslovljen, makar ga bilo i male, a 
haram ce se razasuti, pa makar ga bilo i puno. U torn smislu Uzviseni kaze: 
Allah unistava kamatu, a unapreduje sadaku. (El-Bekare, 276.) 

Boziji Poslanik ^ kaze: "Makar bile i velike, kamate ce zavrsiti sa malim." 
To biljezi Ahmed. 

Allahov Poslanik m. takoder kaze: "Neka se Icupac i prodavac po slobodnoj 
volji dogovore prije nego sto se razidu! Ako budu iskreni i pazar dobra 
utanace, kupoprodaja ce im biti blagoslovljena, a ako nesto sakriju i slazu, 
kupoprodaja ce im ostati bez blagoslova."' 

Sve u svemu, halal zarada je bericetna, makar bila i mala, a od harama 
nema koristi, makar bio i velik, Zato Allahov poslanik Suajb kaze: "Bolje vam 
je ono sto Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako ste vjernici. " 

Njegove rijeci: "a ja nisam vas cuvar" (Htld, 86.), znace: Ono sto vam 
naredujem radite radi Allaha i Njegove nagrade, a ne radi toga da vas vidim ja 
ili neko dmgi. 

"O Suajbe, da li ti tvoj namaz nareduje da napustimo ono sto su nasipreci 
obozavali, ili da ne postupamo sa nasim imanjima onako kako mi hocemo? E 
bas si blag i razborit! " (Htid, 87.) 

Ovo su govorili podrugujuci mu se i ironicno ga ismijavajuci. Da li ti ovaj 
namaz, koji obavljas, nareduje da nas sprijecavas da obozavamo ikog drugog 
osim tvog Boga, i da napustimo ono sto su obozavali nasi pradjedovi i drevi^ 
preci?^ Ili da obavljamo nase poslove samo onako kako ti zelis, napustajuci 
dosadasnju praksu koja se tebi ne svida, iako smo mi sa njom. 

"E has si blag i razborit!" Ibn Abbas, Mejmun ibn Mehran, Ibn Dzurejdz, Zejd 
ibn Eslem i Ibn Dzerir kazu: "Ovo su Allahovi neprijatelji podrugljivo govorili." 

On je govorio: "O narode moj, sta mislite ako J a imam cvrst dokaz od 
Gospodara svoga, i ako mije svega u obilju dao? Ja ne zelim da cinim ono sto 
vama zabranjujem. zelim samo da popravim ko'liko mogii, a moj uspjeh zavisi 
samo od Allaha. Na Njega se oslanjam i Njemu se obracam. " (Htld, 88.) Ovdje 
dolazi do izrazaja njegova blagost u opliodenju sa njima, s ciljem da ih na 
najljepsi nacin uputi na Istinu. 

On im je govorio: "Sta mislite". vi koji me u laz utjerujete "akoja imam 
cvrst dokaz od Gospodara svoga ". tj. cvrst dokaz da me je On poslao vama, "/ 
ako mije svega u obilju dao", tj. dao mije poslanstvo i vjerovjesnistvo, sto vi 
ne mozete shvatiti, pa zasto bib vas ja varao? Ranije je navedeno da se Nuh m> 
na slican nacin obracao svom narodu. 

"Ja ne zelim da cinim ono sto vama zabranjujem. " Tj. sto god vam naredira, 
ja to sam prvi radim, a sto god vam zabranim, ja sam prvi koji se toga kloni. 

' Hadis biljezi Ahmed ii svom Miisnedu 3754/§akir; Ibn Madze u svom Smenu 2279/Haleb' 
Hakim u el-Mmtedreku 2/37-4/317,318. 

^ Hadis biljezi Buharija 34/19,42-47; Muslim 21/43-47 i ostali. 



186 



Suajb alejhi selam 



To ie siaina i pohvalna vrlina. Nasuprot nje su pokudene i ruzne osobme 
kojima se u posljednje vrijeme kite jevrejski ucenjaci i njihoyi govomici- 
nemaiice, o kojima U^A^iseni Allah, kaze: Zar drugima ««^-^"{^f^f^^^^^^^^^^ 
asebe zaboravljate, vi koji citate Knjigu? Zar ne shvacate? (El-Bekare 44.) 
Tmmceci ovaj ajet, mi srao naveli vjerodostojan hadis u kome Allahov 
Poslanik % kaze: "Covjek ce biti doveden i bacen u vatru, pa ce mu unu^ica 
biti prosuta" - tj. crijeva ce mu izaci napolje - "pa ce se oko nje okretat. kao s o 
se magarac okrece na vrsaju. Oko njega ce se okupiti dzeheimemhje i upi ati. 
"§ta ie s tobom, covjece? Zar ti nisi naredivao dobro, a odvracao od zla? 
"JesaiTi", reel ce, "naredivao sam dobro, ali ga sam nisam radio, i odvracao sam 
od zla, ali sam ga sam cinio." 

To ie osobina grijesnika i nesretnika koji prkose poslanicima^ Nasuprot 
njima plemeniti i pametni alimi koji se boje svoga Gospodara . kada su sami, 
oni SB kako Allahov poslanik Suajb kaze: "Ja ne zelim da cinim ono sto vama 
zabranjujem. Zelim samo da popravim koliko mogu. " Tj. u svemu sto radim i 
govorim ja zelim dobro, koliko mi moj tmd i snaga dozvoljavaju. 

••A moj uspjeh ". u svemu, "zavisi samo od Allaha. Na Njega se oslanjam i 
Njemu seobracam. " Tj. u svemu se na N)ega oslanjam i u svemu se Njemu 
obracam. Na ovaj nacin on njih podstice. 

On zatim, prelazi na metod zastrasivanja, pa kaze: "O narode moj! Neka 
vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono sto je 
zadesilo Nuhov narod Hi Hudov narod Hi Salihov narod. A ni Lutov narod od 
vas nijepuno daleko. " (Hud, 89.) 

Ti neka vas neslaganje sa mnom i mrznja prema onom sto vam donosim 
niposto ne navede da ostanete u zabludi, neznanju i prkosu, pa da vas Allah 
zestoko kazni, kao sto je kaznio Nuhov narod, Hudov narod i Sahhov narod. 
Oni su vam bill slicni, svoje poslanike su u laz ugonili i prkosih rni. 

Po jednima, njegove rijeci: "A ni Lutov narod od vas nije mnogo daleko" s^ 
odnose na vrijeme. Tj.: Kao sto znate, nije proslo puno vremena od kako ih je Allah 
kaznio zbog nevjerovanja i oholosti. Dmgi kazu da se ovdje mish da cm prostomo 
od niih nisu daleko. Treci kazu da se ovim misii da se od njih nisu puno razhkovali 
po djelima i ruznim postupcima, kao sto su drumsko razbojmstvo, javno i tajno, 
razlicite spletke i varke, otimanje i bespravno prisvajanje tudih imetaka. 

Sva ova misljenja se mogu iznijeti u jednoj receiiici da: "Od njih nisu bill 
daleko ni vremenski, ni prostomo, a ni po osobinama. 

On zatim, nakon zasttasivanja, nadovezuje podstjecanje na dobro pa kaze: 
7 trazite oprost od Gospodara svoga, a zatim Mu se pokajte! Moj Gospodar 
k zaista, milostiv i puno voli. " (Hud, 90.) Tj. prodite se onoga sto sada radite i 
pokajte se vasem Gospodaru, Koji je Milostiv i Koji puno voh, jer, ko se Njemu 
poka e. On 6e primiti njegovo pokajanje, jer je On prema Svojim robovima 
milostiv. On je prema njima milostiviji, nego majka prema svorae djetetu. 

"I puno volt" Tj. On Svoga roba nakon pokajanja voU, pa makar se 
pokajao i od velikih grijeha. 

187 



Stiajb alejhi selam 



Oni rekose: "O Suajbe! Mi ne razumijemo mnogo toga sto ti govoris a 
vidimo I da si ti medu noma slab. " (Hod, 91.) ^ • 

Od Jbn Abbasa, Se'ida ibn Dzubejra i Es-Sewrije se prenosi da su mu govoriii 
daje slyep. Pored toga, postoji hadis Poslanika m u kome se kaze da je on iz liubavi 
prema Allahu, toliko plakao da je oslijepio. Zatim mu je Allah M povratio vid i 
upiteo ga: Suajbe, je li ti places iz straha od Dzehennema, ill tz zelje za Dzennetom'?" 
^Ne , rekao je, nego iz Ijubavi prema Tebi. Da mi Te je vidjeti svejedno bi mi bilo 
sta ce sa mnom biti. Na to mu je Allah objavio: "Prijatan ti bio susret sa Mnom, 
Suajbe! Zato cu ti dati Musaa ibn 'Imrana, s kojim sam govorio, da ti sluzi." 

Ovaj hadis prenosi El-Wahidi od Ebu el-Fetha Muhamraeda ibn Alija el- 
Kutija on od Alijja ibn el-Hasana ibn Bendara, on od Abdullaha Muhammeda 
Ibn Ishaka er-Rumehja, on od Hisama ibn Ammara, on od Ismaila ibn Abbasa 
on od Jahjaa ibn Se'ida, on od geddada ibn Ewsa, a on od Poslanika M. 

^Medutim, oyaj hadis je veoma neobican (garib). Za njega Hatib el-Bagdadi 
kaze da je slab (da if). 

"Da nije roda tvoga. mi bi te kamenovali. Ti nama nisi drag " Ove nJihove 

rijec, pokazuju okorjelo nevjerstvo i odvi-atni mat, jer dalje nastavljaju i kazu' 

Ml ne razumijemo mnogo toga sto ti govoris. " Tj. mi to sto govoris nista ne 

razumijemo i ne shvatamo, niti to hocemo i zelimo, jer nemamo nikakve 

namjere da to slusamo a pogotovu da to prihvatimo. 

Nesto sitcno rekli su kurejsijski nevjemici Allahovom Poslaniku ^' "Nasa srca 
supodpoknvacima, daleko od onoga cemu nas tipozivas, usi su nam gluhe za to 
a izmedu nas i tebeje koprena. Zato ti radi. a i mi cemo raditi. " (Fussilet, 5.) ' 
"A vidimo i da si ti medu nama slab. " (Hod, 9 i .) Tj . vidimo da si potlacen i 
odbacen. Da nije roda tvoga '\ tj, tvoga plemena i rodbine medu nama, "mi hi 
te kamenovah. Ti nama nisi drag. " 

On rece: "O narode moj, zar vam je moj rod drazi od AUaha " Ti zar se 
bojite moga plemena i rodbine i zbog njih me pazite, a ne bojite se Allahove 
kazne? Zar me ne pa^jte zato sto sam Allahov poslanik, i zar vam je moj rad 
drazi od Allaha? 'Kojeg potpuno odbacujete? " , tj. iza vasih leda. •'Moi 
Gospodar dobro zna ono sto vi raditeV (Had, 92.) Tj. On dobro zna sve sto vi 
cmite I radite, i prema tome ce vas, kad Mu se povratite, kazniti. 

"O narode moj, radite sta hocete, a radit cu ija! Vi cete sigumo saznati koga ce 
ponizavajucakaznasticiikoJelazadPa, cekajte. aijacusvamacekati!" {mA%?>) 
Ovo je ozbiljno upozorenje i otvorena prijetnja ukoliko, kao i dosada, nastavite 
istim putem U tom slucaju cete sigumo saznati ko ce uspjesno skoncati, a ko nastradati 
' P'^'Pf *' . ,^°^^ Z f " ^^'"■^'^^^-/W'^ ^a^^^a ", tj. na ovom svijem ",: ko ce u vjecnoi 
rrrua bm (Had 39.) tj. na Ahiretu, '7 i^oje lazad", tj. saznat cete ko je od n^m 
ill VI ono stoje objavljivao, opominjao i nagovjestavao, vjerovao, ako pobijao. 

"Pa cekajte, a i ja cu s vama cekati!" Na drugom miestu u slicnom 
kontekstu on je rekao: "A ako jedni od vas vjen^Ju^ ono' st^je poZi 
poslano a drugi nevjeruju. onda pricekajte dok nam Allah ne presudi jer On 
je najbolji sudijaj " (El-A'raf, 87.) "^ 



188 



Suajb alejhi selam 




*Mocmci iz njegova naroda. koji su bill oholi, rekose: "in cete se vi u nasu 
vjem vratiti ili cemo mi, o Suajbe. i tebe i one koji s tobom vjeruju, iz grada 
naseg istjerati. " "Zar i ako mi to ne hi htjeli?". upita on. ^''Ako bismo se u 
vjeru vasu vratili. nakon sto nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laz^ 
iznijeU. Mi se ne mozemo u nju vratiti. osim ako to bude htio Allah nas 
Gospodar. Nas Gospodar Svojim znanjem sve obuhvaca. Mi se na Allaha 
Qslanjamo. Gospodaru nas. Ti presudi nama i nasem narodu pmvedno. jer si 
Ti mijpravedniji sudija!" (El-A'raf, 88.-89.) 

Oni t\x trazili da se oni koji su mii povjerovali, vrate u svoju staru vjem, pa 
se Suajb ^i stavio u odbranu svojih pristalica rijecima: "Zar i ako mi to ne bi 
htjeli?" Tj. oni vam se nece vratiti dobrovoljno, nego, iikoliko vam se i vrate, 
vratit ce se prisilno i pod presijom, jer, kada iman jednom ude u necije srce, 
niko ga vise iz njega ne moze iscupati, niti ga se njegov sahibija odnce. 

Zato on kaze: "Ako bismo se u vjeru vasu vratili, nakon sto nas je Allah 
spasio nje, na Allaha bismo laz iznijeli. Mi se necemo u nju vratiti. osim ako to 
bude htio Allah, nas Gospodar. Nas Gospodar Svojim znanjem sve obuhvaca. 
Mi se na Allaha oslanjamo. " (El-A'raf, 89.) Tj. On nam je dovoljan. On nas 
stiti, i mi u svemu kod Njega utociste nalazimo. 

On je zatim zatrazio intervenciju i pomoc od svoga Gospodara i pobjedu 
protiv njih, kako bi ih sto brze zadesilo ono sto su zasluzili: "Gospodaru nas, 
Ti presudi nama i nasem narodu pravedno, jer si Ti najpravedniji sudija!" Tako 
ih je prokleo, a Allah ne odbija kletvu Svojih poslanika kada od Njega zatraze 
pomoc protiv onih koji Ga nijecu, ne vjeruju Ga i suprotstavljaju se Njegovom 
poslaiiifcu. 

Medutim, oni su se, i pored toga, zbog svoga sumnjicenja, na sve ovo 
oglusili: A mocnici iz njegova naroda, koji nisu vjerovali, rekose: "Ako podete 
m Suajbom, sigurno cete biti na gubitkul" (El-A'raf, 90.) 

Uzviseni Allah, zatim, kaze: I zadesi ihpotom strasan potres, i oni osvanuse u 
svojim kucama povaljani. (El-A'raf, 91.) U ovoj suri se, dakle, navodi da ih je 
zadesio potres. Tj. da se zemlja u njihovoj blizini uzdrmala i njih snazno 
potresla, tako da su njihova tijela bez dusa ostala i sve se zivo pretvorilo u 
mrtvo. Njihova tijela su ostala povaljana, bez ikakvih znakova zivota. 

Allah im je istovremeno poslao najrazlicitije oblike primjerenih kazni, 
teskoca i problema za zlodjela koja su cinili. Dao im je zestoki potres koji je 
svald poki-et zaustavio, strasan krik koji je utisao sve glasove, i veliki oblak iz 
cijeg je svakog dijela na njih prosipana vatra. 

Uzviseni Allah u svakoj od ovih sura o njima govori shodno njenom 
bntekstu. Tako se, u suri El-A'raf, kazuje da su oni poslanika i njegove ashabe 
pokusali uzdnnati psihicki prijeteci im ili da se vrate u njihovu vjeru, ili ce ih 
istjerati iz njihova naselja. Uzviseni kaze: I zadesi ih potom strasan potres, i 
oni osvanuse u svojim kucama povaljani. (El-A'raf, 91.) Tako je On, na pokusaj 
psihickog potresa, odgovorio pravim potresom, a na zastrasivanje konkretorai 
strahom, sto je vezano za kontekst dogadaja. 



I 



189 




Wali 
iveo 

givo 



m 



Suajb alejhi selam 



Pa ihje stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strasnog dam. 
(Es-5u'ara' 189.) Spominje se da ih je zadesila zestoka zega, i da je Allah dao 
da sedam dana ne puse ni povjetarac, pa im nije koristila ni voda, m hlad, ni 
zavlacenje u sklonista. Zato su izasli u pustinju gdje se pojavio oblak ispod 
koga su se poceli skupljati i sklanjati ne bi li se osvjezdi u njegovu hladu. Kada 
su se svi skupili, Allah je dao da ih iz oblaka pocne gadati vatra i plamen, da se 
pod njima zemija zatrese, a iz neba im dode zaglusujuci krik. Tako su poimle i 
nastradale ove aveti. 

noni osvanuse u zemlji svojoj mrtvi. nepomicni *0m koji suponcali Suajba. 
kao da nikad nisu iu ni ziyjeU; oni koji su poricali Suajba, oni su bilina gubitku. 
{El-A'raf 91.-92.) Allah je spasio §uajba i vjemike koji su bih s njun. O tome 
Uzvisem,'fCoji najistimtije govori, kaze: *Ikadaje dosla Nam odredba. Mi smo,m 
milosli Nose, spasili Suajba i one koji su s njim vjerovali, a one koji sunasilje 
cinili zadesioje uzasan glas, pa su u svojim kucama osvanuh povaljam. Kao da 
nikad nisu u njima ni zivjeli. Daleko bio Medjen. kao i Semud! (Hud, 94.-95.) 

Uzviseni, takoder, kaze: *^ mocnici iz njegovog naroda, koji nisu ^/erava/^ 
rekose: "Ako podete sa Suajbom, sigurno cete biti na gubitku. " *J^^f^\ '^ 
potom strasan potres. i oni osvanuse u svojim hicama povaljam. Omkojisu 
poricali Suajba, kao da nikada nisu tu ni zivjeli; oni koji su poricali buajba, 
oni su bili na giibitlcu! (El-A'raf, 90.-92.) Ovo je odgovor na njihove rijeci: 
"Ako podete za Suajbom sigurno, cete biti na gubitku. " 

Uzviseni, zatim, navodi da im se Suajb obratio, koreci i grdeci ih i 
prigovarajuci im: / on se okrenu od njih. i rece: "O narode moj. ja sam vam 
prenio poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas, pa kako da zalim za 
narodom nevjemickim ? " (El-A'raf, 93 .) 

Tj. on se, nakon njihove propasti, od njih i mjesta gdje su nastradali, okrenuo i 
rekao- "0 narode moj.ja sam vam prenio poslanice svoga Gospodara i savjetovao 
vas," Tj. ja sam vam sve vjemo prenio, lijepo vas savjetovao i izvrsio svoju 
obavezu. Zelio sam svim mogucim sredstvima i na svaki nacm da vas uputim, ah 
vam to nije koristilo, jer Allah ne upucuje onoga ko upomo ostaje u zabludi. 
Takvima nema pomagaca. Nakon svega ovoga ne zahm za vama, jer mste htjeli 
prihvatiti savjet ntti strah od dana u kome cete biti osramocem. 

Zato je rekao: "pa kako da zalim za narodom nevjemickim? '\ kada iie 
prihvacaju istinu, ne obaziru se na nju i ne vracaju joj se? Zato ih je zadesila 
Allahova kazna, koju je nemoguce odbiti, odvratiti i zaustaviti. Od nje se ne 
moze spasiti niti izbaviti onaj kome je ona namijenjena. 

Hafiz ibn Asakir u svojoj Historiji navodi da je Ibn Abbas rekao: "Suajb 
m je zivio poslije Jusufa ?^." Wehb ibn Munebbih je rekao: "Suajb m i 
vjemici sa njim su umrH u Mekki. Njihovi mezari su zapadno od Ka be, 
izmedu Dam-n-Nedwe i Dam Beni Sehma." 



191 



Ibrahimovi alejhl selam potom ci 



POGLAVLJE O IBRAHIMOVIM 
POTOMCIMA 



Olbrahimu >m i njegovom narodu, o dogadajima s njima i pocasti i 
postovanju koje mu pripadaju, smo ranije govorili. Takoder smo 
govorili sta se sve u njegovo vrijeme dogodilo sa Lutovim narodom. 
Zatim smo govorili o Medjenu, Suajbovora m\ narodu, jer se na vise mjesta u 
Allahovoj Knjizi ta dva dogadaja navode zajedno. 

Uzviseni nakon kazivanja o Lutovom narodu, govori o Medjenu ciji su 
mjestani, kako smo ranije rekli, zapravo sljedbenici Ejke. Rukovodeci se 
redoslijedom kazivanja Kur'ana Casnog i mi smo se drzali istog reda. 

A sada cemo poceti govoriti o odabranosti Ibrahimova ;^i potomstvajerje 
Allah i® njegovom potomstvu dao vjerovjesnistvo i Knjigu, tako da su svi 
poslanici nakon njega zapravo njegovi potomci. 



192 




i 



Ismail alejbi selam 



ISMAIL m 



Kao sto smo vec navel i, Ibrahim a^i je imao vise sinova od kojih su 
najpoznatija dvojica velikih poslanika i vjerovjesnika. Stariji i 
poznatiji od njih je Ismail, kojeg je Uzviseni Allah dao Ibrahirau 
^m kao prvo dijete sa Hadzerom, koja je bila Egipeanka i Koptkinja. Ismail je, 
zapravo, onaj sin koji je trebao bjti- zrtvovan. 

A ko kaze da je Ishak zrtvovani, to je preuzeo od jevrejskih prenosikca, 
koji su Tewrat i Indzil izmijeniH, iskrivili i prepraviU, i koji tvrde suprotno 
svojoj prvobitnoj objavi. Ibrahimu je naredeno da zakolje "svog prvorodenog", 
a po dnigoj verziji: "sina jedinca". 

Kak® god se uzme, radi se o Ismailu, shodno dokazima. U njihovoj knjizi i 
se navodi da je Ismail roden kada je Ibrahimu bilo osamdeset sest godina, a| 
Ishak kada mu je bilo vise od sto godina. Dakle, Ismail je, u svakom slucaju, 
njegov "prvorodeni sin jedlnak" i formaltio, a i po znacenju. 

Formalno zato sto je bio njegovo jedino dijete vise od trinaest godina, a po 
znacenju, jer su sa njim otac i majka mu Hadzera ucinili hidzru, a preina 
predaji, on je tada bio malo dojence. Ibrahim ih je ostavio u podnozju brda 
Faran, koja okruzuju Mekku. Tamo ih je ostavio sa vrlo malo hrane i vode, 
uzdajuci se i oslahjajuci na AUaha. On ih je obasuo Svojom paznjom i brigom! 
Divan h je On zastitnik, pomagac, staratelj i skrbnik! 

Dakle, Ismail je sin jedinak i formalno i sustinski. Ali, gdje je taj koji ce 
proniknuti u ovu tajnu i shvatiti je? Medutim, pravo znacenje moze shvatiti i 
dokuciti samo onaj ko dobropazi i ko je darovit! 

Hvaieci Ismaila Uzviseni Allah opisuje ga kao blagog i strpljivog. Zatim 
kaze da je ispunjavao obecanja, da je pazio na namaz i da ga je svojoj porodici 
naredivao kako hi ih spasio od kazne. Uzviseni, takoder, kaze da je on pozivao 
da se obozava samo Gospodar svih gospodara. Tako On veli: * Mi smo ga obradovah 
djecakom blage naravi. */ kada on odraste toliko da mu u poslu pace pomagati, 
on rece: "Sinko moj, u snu sam vidio da trebam da te zakoljem, pa sta ti 
misliS?" "Oce", rece on, "uradi onako kako ti se nareduje; vidjet ces, ako Bog 
da, da cu biti strpljiv. " (Es-Saffat, 101,-102.) Tako se on povinovao ocevom 
pozivu i obecao mu da ce bitl strpljiv, sto je, zaista i ispunio i bio strpljiv. 

Uzviseni Allah kaze: */ spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao data 
obecanje i bio poslanik, vjerovjesnik. * Svojoj porodici je naredivao da 
obavljaju namaz i daju zekat, i njegov Gospodar je bio zadovoljan njime. 



194 




Ismail alejhi selam 



(Merjem, 54.-55.) On zatim kaze: *I sjeti se Nasih robova, Ibrahima, Ishaka i 
Jakuba, cvrstih i dalekovidih. *Mi ih posebno obdarismo jednom vrlinom: da 
se cesto sjecaju Ahireta, *i oni su zaista kod Nas medu dobrim i odabranim. *I 
sjeti se Ismaila. El-Jese'a i Zulkifla. svi su oni bili dobri. (Sad, 45.-48.) 
Uzviseni, takoder, veli: *I Ismailu. i Idrisu, i Zulkiflu. a svi su oni bili strpljivi. 
*IuveH smo ih u Nasu milost, oni su, zaista. bili dobri. (El-Enbija', 85.-86.) 
On, takoder, veli: Mi objavljujemo tebi kao sto smo objavljivali Nuhu i 
vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, 
iJakubu i potomcima. (En-Nisa', 163.) 

Uzviseni Allah kaze: Recite: "Mi vjemjemo u Allaha, u ono sto se 
objavljuje nama, i u ono sto je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i 
Jakubu i potomcima. " (El-Bekare, 136.) 

U istoj suri, u ajetu slicnom ovom, Uzviseni kaze: Hi vi govorite: "I 
Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub i potomci su bili jevreji Hi krscani?" Red: 
"Zmte li bolje vi Hi Allah? " (El-Bekare, 140.) 

Dakle, Allah 5i ga spominje po svim najljepsim osobinama. On ga je ucinio 
Svojim poslanikom i vjerovjesnikom, pobio sve neistJne koje mu pripisuju 
neznalice, i naredio Svojim robovima - vjemicima - da vjeruju u ono sto mu je 
objavljeno. 

Poznavaoci rodoslova i historije kazu da je on prvi koji je jahao konje, da 
su do tada bili divlji, pa ih je on pripitomio i jahao. Se'id ibn Jahja el-Emewi u 
svome opisu vojnih pohoda kaze: "Pricao nam je jedan starac iz plemena 
Kurejs, da je pricao Abdulmehk ibn Abdulaziz, da je cuo od AbduUaha ibn 
Omera, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Uzimajte konje i nasljedujte ih, jer su 
oni nastjede vaseg pretka Ismaila." 

Danasnji cistokrvni arapski konji su bili divlji pa je on Allaha zamolio da 
postanu onakvi kakvi su, pa su postali. On je prvi koji je govorio cistira, tecnim 
arapskimjezikom. 

Naucio ga je od Arapa, beduina, koji su se nastanili kod njih u Mekki, tj. od 
pieraena Dzurhum i Amalik, kao i od Jemenaca, drevnih arapskih plemena 
prije Ibraliima ^&. 

El-Emewi kaze: "Pricao mi je Ali ibn Mugire, da mu je pricao Ebu 
Ubejde, da je cuo od Ibn Mahka, on od Muhammeda ibn Alije ibn el- 
Husejna, a on od svojih predaka, da je Poslanik m. rekao: "Prvi ko je 
progovorio cistim arapskim jezikom bio je Ismail, kada je imao cetmaest 
godina", pa mu je Junus rekao: "Istinu si rekao, Ebu Sejjare, to isto mi je 
pricao i Ebu Dzurej." 

Ranije smo rekli da se on, kadaje odrastao, ozenio jednom Amahcankom i 
damuje otac naredio daje pusti, paje to i ucinio. El-Emewi kaze daje to bila 
Ammara bint Sa'd ibn Usame ibn Ukajl el-Amaliki. Zatim se ozenio drugom, 
za koju mu je otac rekao da nastavi sa njom zivjeti, paje take i postupio. To je 
bila Sejjida bint Mudad ibn Amr el-Dzurhumi. Neki kazu da mu je to bila treca 
zena. Ona mu je rodila dvanaest sinova, a Muhammed ibn Ishak ih nabraja; 



195 



Ismail alejhi selam 



Nabit, Kajzer, Azbel, Majsa, Masma, Mas, Dusa, Arar, Jetur, Nabis, Tema i 
Kezma. Ovako ih navode ehli-kitabije u svojoj knjizi i kazu da su oni bill 
dvanaest odabranih knezova, sto je vec navedeno. Medutim, oni su u svoine_ 
tumacenju iznijeli neistinu. 

Ismail ^1 je bio poslanik stanovnicima tog i susjednih mjesta, tj, 
Dzurhumu, Amalicanima i Jemencima. Kada mu je dosao smrtni cas, ostavio je 
oporuku bratu Ishaku, braticu Ajsu ibn Ishaku i njegovoj zeni Nesimi. Od nje 
su se poslije izrodili Bizantinci, koji se zovu i Benu Asfer, zbog zutila kojegje 
imao El-Ajs. Po jednima od nje i EI-Ajsa radio se El-Junan od koga vode 
porijeklo Grci. Dmgi, pak, kazu da oni vode porijeklo od Ajsovog sina Esbana, 
a Ibn Dzerir se po torn pitanju nije opredijelio. Allahov poslanik Ismail je 
pokopan u prostoru El-Hidzr (kod Ka'be), a umro je u sto trideset sedmoj 
godini zivota. 

Od Omera ibn Abdulaziza se prenosi da je rekao: "Ismail y^\ se svome 
Gospodaru pozalio na raekkansku vrucinu, pa mu je On objavio: "Ja cu ti 
otvoriti dzennetska vrata na mjestu gdje ces biti ukopan, pa ce te dah Dzenneta 
hladiti do Kijametskog dana." 

Svi Arapi iz Hldzaza vode porijeklo od Ismailovih sinova, Nebita i Kajzera. 



hi 



196 



Ishak alejhi selam 



ISHAK SIN IBRAHIMOV - PLEMENITI SIN 
PLEMENITOG m\ 



Ranije smo rekli da je on roden kada mu je otac imao sto godina, tj. 
cetmaest godina nakon rodenja njegovog brata Ismaila. Njegova 
majka Sara imala je devedeset godina kada joj je dosla radosna 
vijest da ce ga dobiti. 

Uzviseni Allah kaze: */ obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i 
dobrim covjekom. *f blagoslovili smo i njega i Ishaka, a medu njihovim 
potomcima ima i vjernika i ocitih nevjernika. (Es-Saf3fat, 1 12.- 113.) 

Uzviseni Allah ga pohvaino spominje na vise mjesta u Svojoj Casnoj 
Knjizi. Ranije smo naveh hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre od Poslanika f: 
"Plemeniti je sin plemenitog, sina plemenitog, a i on je sin plemenitog. Jusufje 
sin Jakubov, Jakub sin Ishakov, a on je sin Ibrahimov" 

**Ehli-kitabije navode da je Ishak imao cetrdeset godina kada je ozenio 
Rebeku, kcerku Batuela, da mu je tada otac jos bio ziv. Ona je bilanerotkinja, 
pa je on za nju uputio dovu Ailahu i ona je zatmdnjela. Rodila je dva sina 
blizanca. Prvi je Ezav, a Arapi ga nazivaju El-Ajs. On je predak Bizantinaca, 
Dmgi se rodio drzeci prvog brata za petu (akb), pa su ga nazvali Jakub. Drugo 
mu je ime Israil, i od njega jevreji vode porijeklo. 

Oni, zatim, kazu da je Ishak vise volio Ajsa, jer je prvenac, a Rebeka je vise 
voljela Jakuba, jer je bio mladi, 

Zatim kazu: "Kada je Ishak ostario i vid mu oslabio, zatrazio je od sina 
Ajsa neko jelo i naredio je da mu nesto ulovi i skuha, pa ce mu uciniti dovu i 
blagosloviti ga. Ajs je bio lovac, pa je otisao da to uradi. Rebeka je nagovorila 
Jakuba da zakolje dva najbolja jareta, da napravi jelo koje je zatrazio njegov 
otac I da mu ga donese prije svog brata, kako hi on njemu ucinio dovu. Obukla 
mu je Ajsovu odjecu i na ruke i vrat mu stavila jarece koze, jer je Ajs bio 
maljavog tijela, a^^Jakub nije. Kada je donio jelo i primaknuo ga ocu, on je 
upitao: "Ko si ti?" "Ja sam tvoj sin", odgovorio je, a on ga je priblizio sebi, 
opipao I rekao; "Po glasu ovo je Jakub, a po dodiru i odjeci, Ajs." 

Kada je zavrsio s jelom, ucinio je dovu da bude najvijedniji od svoje brace, 
da njegova rijec bude iznad njihove i iznad naroda nakon njega, i da mu bude 
obilna nafaka i mnogobrojan porod. 



198 



Ishak alejhiselam 



Kada je izasao od njega, njegov brat El-Ajs ^onio je Jto i^u je otac 

'r.; icoTdol' ti ucmio?" ''Ne, tako mi AUaha", odgovono je^On je 

valo da ga Je brat pretekao, pa mu je zbog toga puno zamjeno. Om cak 

Se da sfzikleo d^ce ga ubm nakon oceve ^^^^^^^^X^^, 

njemu prouci dmgu dovu: da njegovp potomstvo imadne pmo zemlje, imetKa 

' ' KadTje majka cula kako El-Ajs pnjeti Jakubu, ^agoyonla je Jakuba da ode 

S hhaka da mu to nared: i oporuci i prouci dovu, pa je to i ucmio. 

Tako je Jakub krenuo od kuce krajem dana, pa ga no6 Jtec^ ,,^^om 
mie tti 2die ie zanocio. Uzeo je jedan kamen, stavio ga pod giavu i zaspao 
^5 S es^ postavljene od Zemlje do neba, uz ^-^^^-^^^^^ 
.emeleki Tu e usnio i Uzvisenog Gospodara, kako mu govon Blagoslovicu 
L daif til'oj^^^^^^^^ i ovu zemlju podariti tebi i tvoj.m potomc.ma 

posliie tebe." . . •„♦„,,„„ 

Kada se iz sna probudio, obradovao se zbog onog sto je sanjao i zavjetovao 
se aX da ce ko se vrati kuci zdrav, na torn mjestu sigumo napravrti Bozy. 
hramida ce Mlahu izdvajati desetinu od svega onog sto mu On podan. 

Zatim ie prisao onom kamenu i obiljezio ga uljem, kako bi ga mogao 
p.po2 a't" mjesto nazvao je Betel, tj. A»l^hova^ca_ To je^^^^^^^^^ 
Jemsalim, kojeg je Jakub poslije izgradio, o cemu ce kasmje bm govora. 

Oni dalje kazu: "Kada je Jakub stigao daidzi u Haran, v^f^^ J^ ^^^^ ^^f^ 
trm^ .tari u Leu i mladu Rahelu. Rahela mu se svidjela jer je bila Ijepsa, pa je 
Sao Xda mule da za zenu, ali pod uvjetom da mu prethodno sedam 
eodina cuva stoku. , 

Kada jc prosao rok, njegov daidza Laban je PnPjemio f f^ ' '^^^ 
viiet na niu Ali navecer je on Jakubu uveo svoju stanju kcer Leu koja je 
a: LToaU bila ru.na.Vada su osvanuli, Jakub f ^^^o da ie to b a Le^^ 
pajerekao svome daidzi: - Zasto si me prevario, ja s^™,f.^he^.f P^" ^°'^' 
on mu je odgovorio: - Kod nas nije obicaj da udajemo mladu Pr^e fa^J^' ^^ 
zelis njenu sestru, sluzi mi jos sedam godina, pa cu te njome ozeniti 

On je to i ispunio, pa ga je nakon toga, pored Lee, ---° /. ^f,^'^^^^^^^^^ 
dvije sestre istovremeno mogu biti udate za jednog '^°;J^^a) e bdo^^^^^^^ 
dozvolieno a zatim je dokinuto Tewratom. Samo to je dovoljan dokaz aa je 
bbSidania propisa jer je postupak Jakubov dokaz da je to bilo dozvoljeno i 
do «^^^^^^ on'bio bezgnjesan. Laban je objema kcerama poklomo po 
jedDUsluskinju:LeijedaoZelfu,aRaheliBelhu. 

Uzviseni Allah je Leinu mahanu nadomjestio time sto joj je dao da rada 
diecu So je rodda Rubila, zatim Simuna, pa Lawija, ^f ^°" "J^^^f uzu 
(So). Rahela je bUa nerotkuija, pa je zbog toga na nju bila Ijubomoma. Zato 

199 




Ishak alejhi selam 



i 



je svoju sluskinju Belhu poklonila Jakubu, koja je sa njim zatrudnjela i rodila 
mu sina, kome su nadjeli ime Dan. Zatim je Beiha opet zatrudnila i rodila mu 
drugog sina, Neftalija. Tada je Lea Jakubu dala svoju sluskinju Zelfu koja mu 
je rodila dva sina, Dzada i Esira. Onda je Lea opet zatrudnjela i rodila petog 
sina, Isahara, a nakon toga i sestog, Zabulona. Nakon toga ona je ponovo 
zatmdnila i rodila kcerku, Dinu. Tako je ona Jakubu rodila sedmoro djece. 

Zatim je Rahela ucinila dovu Allahu ^ i zamolila Ga da joj da sina sa 
Jakubora. Allah joj je uslisao dovu i udovoljio njenoj moibi, pa je zatrudnjela 
sa Jakubom i rodi mu velikog, casnog, cuvenog i lijepog sina Jusufa. 

Sve se ovo desavalo dok su bili u Haranu. Jakub je svom daidzi cuvao stoku 
jos sest godina nakon sto mu je ozenio i drugu kcerku, tako da je tamo ostao 
dvadeset godina. 

Zatim Jakub zatrazi od daidze Labana dozvolu da se vrati roditeljima. On 
mu je rekao: - S tobom sam bio sretan; imetak mi se umnozio, pa uzmi od raog 
iraetka sta god hoces. Jakub je rekao: - Dat ces mi mladuncad koja se ojanje ili 
ojare ove godine, i to onu koja bude sarena, koja ne bude potpuno cma ili 
bijela, i bijele koze koje su bez rogova, pa je Laban na to pristao. 

Medutim, njegovi sinovi su usli medu stoku, i izdvojili sve jarce i ovnove 
koji su imali te osobine, kako se ne bi ojanjilo ili ojarilo ni jedno takvo. Oni su 
izdvojene jarce i ovnove odvojili i otjerali tri dana hoda od ostale stoke 
njihovog oca. 

Ali, Jakub ^m je nabrao zelenih pmtova badema i kestena, ogulio im koru i 
stavio ih u vodu gdje se stoka pojila, da bi se ona uplasila, a mladuncad u 
utrobama pokrenula i postala sarena. 

To bi bile natprirodne stvari i mogle bi se ubrojati u mu'dzize. 

Tako je Jakub ^1 dobio mnogo sitne stoke, kamila i robova, a lica 
njegovog daidze i njegovih sinova se zbog toga promijenise i bi im krivo. 

Uzviseni Allah je objavio Jakubu da se vrati u zemlju svoga oca i 
naroda, obecavsi mu da ce On biti uz njega. On je to objasnio svojoj celjadi, 
pa su se i oni slozili s tim, pokoravajuci mu se. Tako je on krenuo sa svojoni 
celjadi i imetkom, a Rahela je prethodno ukrala i sa sobom ponijela kipove 
svoga oca. 

Kada su napustili mjesto i udaljiU se od njega, sustigao ih je Laban sa 
svojim Ijudima. Kada se on sasta sa Jakubom, ukori ga sto je otisao bez 
njegovog znanja i sto ga nije obavijestio, pa bi pripremio veselje i zabavu 
povodom njihovog odlaska, i ispratio kcerke i njihovu djecu. Zatim ga je upitao 
zasto su mu uzeli kipove. 

Jakub nije nista znao o kipovima, pa je rekao da ih niko od njih nije uzeo. 
Ali, Laban je usao u satore svojih kceri i njihovih robinja, i sve pretrazio. 
Medutim, nije ih mogao naci. Rahela ih je bila sakrila pod samar deve na 
kojem je ona sjedila. Rekla je da ima hajz, pa zato ne moze ustati, i tako kipovi 
nisu nadeni. 



2Q0 



:i..^ 



Ishak alejhi selam 



Zatim su uzeli jednu gomilu kamenja koja je bila tu i koju su nazvali 
Dzalad, kao znak njihovog dogovora da Jakub nece ponizavati Labanove keen 
niti zeniti dnige pored njih, i da preko te gomile ni Jakub m Laban nece 
prelaziti u zemlju onog dragog. Zatim su pripremili gozbu na kojoj su svi jeh, a 
onda se oprostili jedni od drugih i vratili, svako u svoju zemlju. 

Kada se Jakub priblizi zemlji Sair, dodu mu meleki i cestitaju mu povratak. 
On posalje glasnike bratu Ajsu, postupajuci ponizno i Ijubazno. Kada se oni 
vratise, obavijestise ga da je Ajs krenuo prema njemu sa cetm stotme Ijudi. 
Jakub se zbog toga uplasi te skruseno i ponizno klanja namaz i ucmi dovu 
Mlahu ^. Pozva se na zakletvu i obecanje koje mu je dao, te Ga zamoh da ga 
sacuva od zla brata El-Ajsa. 

I on pripremi svome bratu veliki poklon: dvije stotine koza, dvadeset 
jaraca, dvije stotine ovaca, dvadeset ovnova, trideset deva, cetrdeset krava, 
deset junaca, dvadeset magarica i deset magaraca. Zatim naredi svojim 
slugama da gone svako stado posebno, i da izmedu njih drze razmak te kad 
El-Ajs sretne prvoga i upita ciji je on i cije je stado, neka odgovon: JTvoga 
sluge Jakuba, a ovo je dar koji on poklanja svome gospodaru El-Ajsu , zatim 
da onaj iza njega kaze isto, i sve tako redom, da svi kazu: "Evo Jakub ide iza 
nas. 

Jakub je sa svojim dvjema zenama, dvjema sluskinjama i jedanaestoro 
diece isao iza njih dvije noci. Nocu bi putovao, a danju odmarao. Trece noci 
pred zora ukaze mu se jedan melek u Ijudskom liku. Jakub pomish^ da je to 
covjek pa mu pride da se sa njim pohrve i da ga savlada. Jakubu se ucmi da ga 
je savladao, ali ga tada melek udari po bedm i uganu mu zglob u kuku, nakon 
cega je hramao. Kada zora zarudi, melek ga upita kako mu je ime, a on 
odgovori: "Jakub". Melek mu tada rece: "Od danas ti ime treba biti same 
Israil." Jakub njega upita: "Ko si ti i kako ti je ime?" ali njega nestade. Tako je 
shvatio da je to bio jedan od meleka. Otada je Jakub hramao na nogu, pa zbog 
toga Israilovi sinovi ne jedu tetive sa kuka! 

Zatim Jakub podize pogled i ugleda El-Ajsa kako mu prilazi sa cetiri stotine 
ijudi, pa stade ispred svoje celjadi. Kada mu pride El-Ajs i on ga ugleda, 
pokloni mu se sedam puta. To je bio uobicajeni pozdrav u njihovo vrijeme i bio 
je dozvoljen. Tako su meleki uciniH sedzdu Ademu iz pocasti prema njemu, i 
Jusufova braca i otac Jusufu, o cemu ce kasnije biti govora. 

Kada ga je El-Ajs ugledao, prisao mu je, zagriio ga, poljubio i zaplakao. 
Zatim je podigao pogled i ugledavsi zene i djecu, upitao: "Odakle ti ovi? On 
mu je odgovorio: "Allah ih je poklonio tvome slugi." Zatim su dvije sluskinje 
sa svojom djecom prisle El-Ajsu, i poklonile mu se. Isto to ucini Lea sa svojom 
djecom, a onda i Rahela sa sinom Jusufom. Zatim mu Jakub ponudi poklon i 
ubijedi ga, te ga on primi. 

Onda se El-Ajs pocne vracati nazad, a Jakub mu se pridruzi sa svojom 
celjadi, slugama, sitnom i krupnom stokom, prema planini Sair. Kada je 
prolazid kroz Sahor, tu je Jakub sebi sagradio kucu i stale za stoku. 

201 



Ishak alejhi selam 



Zatim se zaustavio u blizini Ursalima, Sehimovog naselja. Tu od Sehima 
ibn Dzimura kupi jednu njivu za sto ovaca, postavi svoj sator i napravi 
zrtvenik, koga nazva El, Bog Israilov. Allah mu je naredio da ga tu podigne, 
kako bi Mu se tu Ijudi obracali. To je danasnji hram u Jerusalimu, kojeg je 
kasnije obnovio Dawudov sin Sulejman >^\. Tu je, ustvari, bio onaj kamen 
kojeg je on prethodno obiljezio uljem, kao sto smo ranije naveli. 

**EhH-kitabije zatlm navode sluSaj sa Dinom, Jakubovom i Leinom 
kcerkom, koju je Sehim ibn Dzimur obescastio i uveo u svoju kucu, a zatim 
zaprosio od njenog oca i brace. Njena braca mu postavise uvjet da se svi 
obrezu, pa ce se tek tada raoci medusobno zeniti i udavati. Oni to prihvate i svi 
se obrezu. 

Medutim, kada im treceg dana nakon toga dodijase bolovi od sumiecenja, 
sinovi Jakubovi ih sve pobiju, pa cak i Sehima i njegovog oca, zbog toga sto su 
ih osramotili, kao i zbog njihovog nevjerovanja, jer su obozavali kipove, Zato 
su ih pobili i uzeli njihov imetak kao ratni plijen. 

Zatim je Rahela zatrudnjela i rodila sina, Benjamina. Medutim, imala je 
veoma tezak porod sa njim, pa je nakon toga umrla. Jakub ju je ukopao u 
Efratu kod Betlehema, i na njen mezar poredao kamenje. To kamenje na 
njenom mezaru je poznato i danas. Jakub je imao dvanaest sinova. Lea muje 
rodila Rubila, Simuna, Lavija, Jehuzu, Izhara i Zabulona. Rahela mu je rodila 
Jusufa i Benjamina. Rahelina robinja mu je rodila Dana i Neftalija, a Leina 
robinja Dzada i Esira. Neka je selam na sve njih. 

Jakub se zatim vratio svome ocu Ishaku i nastanio kod njega u Hebronu, u 
zemlji Ken' an, gdje je zivio i Ibrahim ^i. Ishak se zatim razbolio i umro u sto 
osamdesetoj godini zivota. Sinovi EI-Ajs i Jakub su ga ukopali pored njegovog 
oca Ibrahima >^\ u spilji koju je on kupio, kako smo ranije naveU. 



202 




i 



Jusufalejhi selam 



CUDNE STVARI KOJE SU SE DE§AVALE ZA 
ISRAILOVAZIVOTA; PRICA O RAHELINOM 

SINU JUSUFU m 



fli. 



Uzviseni Allah je o Jusufu m\ i onom sto se sa njim desilo objavio 
jednu cijelu sum u Casnom Kur'anu, da bi se razmislilo o njenim 
poukama, mudrostima i lijepom odgoju. 

Utjecem se AUahu od prokletog sejtana. U ime Allaha, Svemilosnog 
Milostivog. *Eliflam ra. Ovo su ajeti Jasne Knjige. *ObjavljuJemo je km 
Kur an na arapskom jeziku, da biste razumjeli. *Objavljujuci ti ovaj Kur'an 
Ml tebi o najljepsim dogadajima kazujemo, a prije njega nisi, doista nista 
znao. (jQsuf, 1.-3.) 

O uvodnim kraticama u vidu harfova poput elif lam ra, s kojima pocinju 
neke kur'anske sure, govorili smo u nasem Tefsiru na pocetku sure El- 
Bekare, pa ko se zeh s tim bolje upoznati, neka pogleda tamo. O ovoj suri 
opsimo smo govonh u nasem Tefsiru, a ovdje cemo, ukratko, navesti samo 
dio toga. 

Ukratko, u gore navedenim ajetima Uzviseni Allah hvali Svoju velicanstvenu 
Knjigu koju je objavio Svom plemenitom Poslaniku i robu na cistom 
jasnom i razgovijetnom arapskom jeziku, kako bi ga razumio onaj ko je 
pametan, razuman i ostrouman. To je najodabranija Knjiga koja je 
objavljena s neba. Prenio ju je najodabraniji melek, najodabranijem covjeku 
u najodabranije vnjeme i na najodabranijem mjestu, najrazgovjetniiim i 
najjasnijimjezikom. j o j j 

Kada se u kontekstu ove sure govori o proshm ili buducim dogadajima 
navode se najljepsi i najjasniji primjeri, pokazuje se pravi put u onom u cemu 
se Ijudi razilaze, i suzbija se, opovrgava i pobija neistina. Kada se govori o 
njenim naredenjmia i zabranama, onda se mora reci da su to najpravedniji 
propisi najjasniji zakoni koji se najjednostavnije i najjasnije daju, upravo 
onako kako kaze Uzviseni: Rijeci Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde 
(bl"En am, 115.) Tj. najistinitije govore o dogadajima i najpravedniie propisuiu 
naredenja i zabrane. j r r j 

Zato Uzviseni Allah kaze: Objavljujuci ti ovaj Kur 'an, Mi tebi o najljepsim 
dogadajima kazujemo. a prije njega nisi, doista, nista znao. Tj. o onome sto ti 
je u njemu objavljeno. 



204 



Jusuf alejhi selam 



U 



Tako Uzviseni kaze: */ tako ti Mi objavljujemo ono sto ti se objavljuje. Ti 
nisi znao sta je Knjiga i sta je iman, ali smo je Mi ucinili svjetlom, kojim 
upucujemo onoga koga hocemo od Nasih robova. A ti. zaista, upucujes na 
praviput. *na put Allahov, kome pripada sve sto je na nebesima i na Zemiji. 
larseAllahu nece sve vratiti? (Es-SurS, 52,-53.) 

Uzviseni, takoder, veli: *Tako ti Mi kazujemo neke vijesti o onome sto je 
Kc bilo i od Sebe ti objavljujemo Opomenu. *Ko se od nje okrene, na Sudnjem 
dam ce, zaista. tesko breme ponijeti. *koje ce mu vjecno ostati. A ruzan li je 
tovar koji ce oni na Sudnjem danu nositi. (Ta-ha, 99.-101 .) 

Tj onoga ko se okrene od ovog Kuf ana i bude slijedio druge knjige, snaci 
ce ova prijetnja. Slicno se kaze u hadisu kojeg prenose, Ahmed u Musnedu i 
Tirmizija u Sunenu, od Alija, vladara pravovjemih, u jednoj verziji kao njegove 
rijeci (raewkuf), a u dnigoj kao rijeci Poslanika (merfu'): "Ko trazi uputu 
mimo Kur'ana, Allah ce ga odvesti u zabludu." 

Imami Ahmed kaze: "Pricao nam je Surejdz ibn en-Nu'man da je njerau 
pricao Hisam, da je cuo od Halida on od Es-§a'bija, a ovaj od Dzabira, da je 
Omer ibn el-Hattab jednom prilikom donio Poslaniku M jednu knjigu koju je 
uzeo od nekih ehh-kitabija. Kada ju je procitao Poslaniku, on se naljutio i 
rekao: "Zar se u to brzopleto upustate, sine Hattabov? Tako mi Onoga u cijoj je 
rucj moja dusa, o tome sam vam lijepo i jasno rekao. Nemojte ih pitati ni o 
cemu, jer mogu reci istinu a vi to poreci, ili laz, a vi to povjerovati. Tako mi 
Otioga u cijoj je ruci moja dusa, da je Musa sada ziv, ne bi imao drugog izbora, 
nego da mene slijedi!" Lanac prenosilaca ovog hadisa je ispravan (sahih). 

Ahmed ovaj hadis od Omera navodi i u drugoj verziji, u kojoj stoji da je 
Allahov Poslanik # rekao: "Tako mi Onoga n cijoj je ruci moja dusa, kada bi 
se Musa medu vama pojavio pa vi krenuli za njim a mene ostavili, sigumo bi 
zalutali! Vi ste moj narod, a ja sam vas Poslanik." 

Ja sam u Tefsiru na pocetku sure Jusuf naveo razlicite verzije ovog hadisa. 
U jednoj od njih se kaze da je Allahov Poslanik ^ jednom prilikom govoreci 
Ijudima, izmedu ostalog, rekao; "O Ijudi! Data mi je sveobuhvatna, sazeta i 
jezgrovita Objava. Ja vam je prenosim cistu, kao suzu. Zato se ne zalijecite i ne 

upustajte u druge stvari, i niposto ne dozvolite da vas zavedu oni koji se u sve 

petljaju." Zatim je naredio, pa je ta knjiga izbrisana do posljednjeg slova. 

*Ikada Jusuf rece svome ocu: "Oce. sanjao samjedanaest zvijezda, Sunce 

iMjesec. kakomi sedzdu cine. " *0n mu rece: "Sinko. ne pricaj svoj san brach 

da ti ne bi ucinili kakvu pakost. Sejtanje, zaista. covjeku otvoreni neprijatelj. 

*Tvoj Gospodar ce tebe tako odabrati, poduciti tumacenju snova i Svoju 

blagodat tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti, kao stojuje upotpunio jos prije, 

tvojim precima Ibrahimu i Ishaku. Zaista je tvoj Gospodar Znan i Mudar. 

(Jtlsuf, 4.-6.) 

Ranije smo rekli da je Jakub imao dvanaest sinova, i naveli njihova imena. 

Od njih vode porijeklo svi jevreji. Najodabraniji, najpoznatiji i najbolji od svih 

njih bio je Jusuf >*&<!, 



205 



Jusufalejhi selam 



Neki ucenjaci smatraju da je samo on medu njima bio poslanik i da 
ostahma nrje dolazila objava. Na to ukazuju i njihove rijeci i diela kok^ 
navedena u ovom kazivanju. ^ ^ ^ ^" 

Neki kao dokaz da su i oni bili poslanici uzimaju rijeci Uzvisenog- Red- 
J^^J-^J-^o uAllaha i u one sto se objavljuje nama, u ono Stoje o^avUno 
IhraJnmuiIsmadu, i Ishaku. i Jakubu i potomcima. "(Ali 'Imran, 84.) smatrS 
da se pod .zrazom "potomcr misb na Jakubove sinove. Medut,m \o nS 
dokaz, jer se trnie misli na narode sinova Israilovih i na poslanike koji s. b 1 
medu njima, kojima je dolazila objava sa neba. Allah, ope^ najbolje Z 

Jedan od dokaza da je samo Jusuf od svoje brace bio poslanik i vieroviesnik 
jeste to sto je same on kur'ansk.m tekstom spomenut^ao takav.Td 
ukazuje daje od njih samo on bio poslanik. 

Tome se moze dodati i ono sto navodi Imami Ahmed: "Pricao nam ie 
ofntr? ;, '' '" '''"" P"''" Abduirahman, da je cuo od Abduliri 

Plemeniti je sm plemenrtog, sina plemenitog, a i on sin plemenitog lusufk 
Jakubov sm, on Ishakov, a on Ibrahimov." ^' ^ 

Ovaj hadis navodi i Buharija od Abdullaha ibn Muhammeda i Abedea a om 
od Afadussameda ibn Abdulwarisa ltd. Njega smo naveh u kazivan™ ^ 
Ib^ahimu m, pa nema potrebe da ga ovdje ponovo navodimo. AliahThvala na 

^ Mufessiri i dnigi ucenjaci kazu: "Jusuf ,%aije, kao djecak, dok ios niiebio 
usao u pubertet sanjao da mu jedanaest zvijezda, sto je abziia na " In 

se uplasio. Kada se probudio, to je ispricao svome ocu pa mu je otac iz toga 
aznao da ce post:a visok polozaj i mjesto na ovom, . na buducemt^j tu t 
voTan i IZr"""-' otac, i njegova braca. Zato mu je nared.o dTp^Js^u 
svoj san i da ga ne pnca svojoj braci, er bi mu ovi mogli pozavidteti Dozelie 
da mu se desi kakvo zlo, i namjestiti mu razne spletke i varke " "^ ' ^ ^ 
Ovo takoder npucuje na ono sto smo ranije rekli, da oni nisu bili poslanici 

sva^l^S "S^^^^ ''-'' --"^' -^^ ^^^^ ^^^- ^^- je. se 

MeZi*m ^^hSh' '' ^' ™ "^ "" '''''''' ' ^'^^ ' '-'-' ^^^^^• 
TvoJ Gospodar ce tebe tako odabrati, tj. kao sto ti je pokazao ovai veliU 
san, ukohko ga sakrijeg tvoj Gospodar ce te ako nresursan ol'l 
posebno ti dat. razne vidove m.lostf : dobrote ^^JT^a^J^V 
dat ce ti da razum.jes govor i mmacis snove, sto drugi ne razum'^ ^^ 

I Svojublagodat tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti. tj. tebi dostavliaiuci 
objavu, a Jakubovoj porodici, sto ce zahvaljujuci tebi dobit'i ve^o So o 

Ibrah^mu . Ishaku. Tj. on ce ti dati blagodat i veliko dobro dajuci i poslanZ 



rek] 
si 

SVC 



206 



Jusufalefhi selam 



zm home ce dati Svoje poslanstvo. (El-En am, 124.) 

7.tn ie Allahov Poslanik m kada je upitan, ko je od Ijudi najplemenityi, 
rek'o 'Tostnf Jusu? s.n AUal.ovog poslanika, sina AUahovog poslamka, 
simAllahovogprijatelja." ■ oi K.^,r n 

n,„ nferir i Ibn Ebu Hatim u svojim Tefiirima, i Ebu la la i El-Bezzar u 
J: JZd^fLo.. od El-Haiema ibn Zahira - iak„ nek, ka^ da je 

rr BtfenfeUehut pa Ba up. J ••M„han,n>ed. -i .i^^" ^ ^ 

7viie7de koie ie Jusuf vidio u snu da mu se klanjaju? Poslamk % je sutio i 

St"]: oa.,voo. Pos^e ™ . --^' -^-jrxTkS.^ 

poslao po onog covjeka i upitao ga. Hoces i mi vj ^ Ozerian 

njihova imena?" "Hocu", rekao je, pa mu je Poslamk rekao^ To ^^' V^f/^^^; 
Et-Tarik, Ez-Zijal, Zulkitfan, Kabis, Wisab, Amudan, El-Fejlek, El-Misbeh, 
Ed-Damk Zulfer' , Ed-Dij a' , i En-Nur." 

Na to je jevrej rekao: 'Tako mi Boga, zaista su to njihova imena! A kod 
EbiTja'le stoV "Kada je Jusuf ispncao san svome ocu, on mu je rekao To je 
Sitrkano ali ce ga Allah skupiti. Sunce simbolira njegovog oca, a Mjesec 

''^Jusufu i njegovoj braa je pouka za one koji pitaju. ^^^^^^-^S 
'■Jusuf i nLov brat drazi su nasem ocu od nas. a mi smo citava skupma 

omvite va ce se vas otac vama okrenuti, i poslije toga cete biti dobri Ijudi. 
Zmornlhrece: "Nernojte ubiti Jusufa. nego ga bacitena dno nekog 
ttaraakovec hocete da iesto uradite, pokupit ce ga kakva karavana. 
(Jiisuf, 7.-10.) , , ■■ ,„ 

Uzvisem, dakle, ukazuje na pouke, mudrosti, uputc, i^.^"J -^^^^^^^^ f^ 
navode u ovom kazivanju. On zatim govon o ^^^^f^^^tijusufo^^ Z 

tome sto njihov otac vise voU njega i njegovog brata - Benjamma k(^i je M 
iste maike - nego njih, a oni su citava skupma, tj. druzma. Zato su smatiali da 
u onifaL^l da .h otac vise voli nego Jusufa .i. Benjamma pa su govonh. 
"Doistaje nas otac u ocitoj zabludi". tj. zato sto nj;h vise voli nego nas. 

Zatim su se izmedu sebe dogovorili da ubiju Jusufa ili da ga nekako udalje 
tako dtkc da se ne mogne vratiti, kako bi -^J^^^^^^^^ ^^™ ^^^^^^ 
kako bi on onda same njih volio, a posUje bi pokazivah kako se kaju zbog toga, 
Kada su to biU odluciH i dogovorili se,;..^.. odnjih rece-Uu6z^rd^.^^ 
dajeto bio gimun, Es-Sudejj Jehuza, a Katad^/ ^-hammed >bn Ish^^^^^^^^^^ 
je to bio najstaiiji od njih, Rubil. "Nemojte ubiti Jusufa. "^SO gabacUena dno 
\ekog bunara, pokupit ce ga kakva karavana", tj. P^^^^^^^^ ,^^f J.^^^^^^^^^^ 
prolazili. -'ako vec hocete da nesto uradite", tj. ne -°^f^t.^.^[ff^^^^^^^^^^^^ 
nego uradite ovo sto ja kazem, jer je to lakse, nego ga ubiti ib udaljiti i otjerati. 

207 



Jusufalejhi selam 



Slozivsi se oko toga *Oni rekose: "Oce nas, zasto sumnjas u msa 
osjecanja prema Jusufu! Mi mu zaista zelimo dobro? *Posalji ga sutra s nama 
da se zabavi i poigra, mi cemo ga sigurno cuvati. " *On rece: "Zaista ce mi bid 
zao ako ga odvedete, a bojim se da ga vuk ne pojede kada vi na njega ne 
budete pazili. " * "Kako ce ga pojesti vuk", rekose oni, "kada smo mi druzim? 
Zaista bismo tada bili gubitnici. " (Jusuf, 11.-14.) Oni su trazili od oca da 
njima posalje Jusufa. 

Javno su rekli ocu da zele da se igra, zabavi i razonodi s njima, a u dusamaj 
su krili ono sto je Allah vec znao. 

Na to im je otac - neka je na njega najbolji AUahov blagoslov i mir - rekao; 
"Tesko mi se sa njim rastajati, makar i dio dana. Pored toga se bojim da cete se 
vi zabaviti svojom igrom i razonodom i da ce doci vuk i pojesti ga. On je ma[i, 
i ako vi na njega zaboravite, nece se moci sam odbraniti." 

"Kako ce ga pojesti vuk", rekose oni, "kada smo mi druzina? Zaista bismo 
tada bili gubitnici. " Tj. kako ce ga vuk napasti i pojesti kad smo mi tu, ill kako 
cemo ga toliko zanemariti da mu se to desi, kad nas ima puno? Zaista bi mi 
tada bili gubitnici, tj. nemocni i propali bi. 

**U jevrejskim i krscanskim knjigama stoji da ga je Jakub poslao iza 
njih samog i da je on zalutao, pa ga je neki covjek uputio njima. I ovo je 
jedna od njihovih grjeski u prijevodu na arapski. Jakub ^m se toliko brinuo 
njemu da ga je jedva poslao s njima, pa kako bi ga onda mogao poslati 
samog? 

*/ kada ga odvedose i odlucise da ga bace na dno bunara, Mi mu 
objavismo: "Ti ces ih sigurno o ovom njihovom postupku obavijestiti. a oni te 
nece prepoznati. " *I uvece dodose svome ocu, placuci. * Rekose: "O oce nas, 
mi smo bili otisli da se trkamo a Jusufa smo ostavili kod nasih stvari, pa gaje 
pojeo vuk. A ti nama neces vjerovati, i kada bi istinu govorilL " *I donesok 
njegovu kosulju sa laznom krylju. On rece: "Naprotiv, u vasim dusama je 
ponikla zla misao. Ali, saburje lijep. Od Allaha trazim pomoc protiv onogasto 
vi iznosite. " (JUsuf, 15.-18.) 

Oni su ubjedivali oca, sve dok Jusufa nije poslao sa njima. Medutim, cim su 
se udaljili od njega, Jusufa su poceli grditi i vrijedati i postupcima i rijecima. 
Slozili su se da ga bace na dno bunara, tj. na kamen na dnu bunara. To je 
kamen koji se nalazi u sredini bunara i na kome stoji onaj koji, kada u bunaru 
opadne nivo vode, crpi vodu u posudu, i pomocu uzeta je izvlaci. 

Kada su ga bacili u bunar, Allah mu je objavio da ce sigurno postojati izlaz 
iz ove situacije u kojoj se sada nalazi i sigumo ce podsjetiti svoju bracu na ono 
sto su ucinili, kad bude mocan i ugledan, a oni od njega budu trazili pomoc i 
bojah ga se, a oni te nece prepoznati. 

Mudzahid i Katade kazu da rijeci u ovom ajetu we hum lajes'urun znace: 
A oni nisu znali da ce mu Allah to objaviti. Ibn Abbas kaze da te rijeci znace: 
"Ti ces ih sigumo o tome obavijestiti, a oni te nece prepoznati." To prenosi Ibn 
Dzerir. 



208 




Jusuf akjhi selam 



N 




Kada su ea ostavili u bunaru, vratili su se, uzeli njegovu kosulju i poprskali 

varka, a ne opravdanje. r /• ™^ ^<.in^,ili 

m.U: "0 oie naS. mi smo bill omli da se ,r^rno ^Ju^f^^'^o o«W 

Lis, a pogotovu sada, kada nas za » "l"!'™ J.^^^^'^^^, ^e^^^^^^^ ^ 

..Kodeh.i-ki.a.ijas.oJidajeW^^^^^^^ 
ga on DOS e izveo kad ora ne budu vidjel , '/™"° 6" " . ^ 5 j 

bez njegovog znanja prodali karavam. I "^'^^^J^ °» ^^^^^^ od^iu Oni su 
imdi Jusufa, mj= ga naSao, pa je ™=™° P°3^° ogrtac Kada je Jakub 

'" Me~va nepravilnos. Je re^Ua. njihove g^eske u izrazavanju i 

(Jusuf, 19.-22.) 

209 



Jusuf a lejh i selam 



Ovdje nam Uzviseni kazuje pricu o Jusufu kada je ostavljen u bunaru. Onje 
sjeo oc^juci od Allaha pomoc i iziaz, pa je naisla jedna karavana^ Ehli- 
kitabije kazu da su oni nosili pistacije, lucevinu i terpentin na putu iz gama za 
Egipat, Oni su poslali neke svoje da uzmu vodu iz toga bunara, i kadaje jedan 
od njih spustio kofu, Jusuf se zakacio za nju. 

Kada ga je taj covjek ugledao, "Mustuluk". povikao je, tj. moje radosti. 
"Evojednog djecaka!" I oni su ga kao trgovacku robu sakrili tj. pravili su se 
da se u njihovoj trgovackoj robi nalazi i djecak na prodaju. A Allah dobroma 
stasu umdili tj. sta su se dogovorila njegova braca i sto su se obradovali oni 
koji su ga pronasli, uzimajuci ga za trgovacku robu. Medutim, i pored toga to 
Uzviseni ne mijenja, jer je On u tome dao veliku korist, vec odredenu sudbinui 
milost za Egipat, u onome sto ce se desiti ovom djecaku. On ga uvodi kao 
zarobljenika i roba, a kasnije mu povjerava da rjesava veliku nevolju. Allah im 
je preko njega toliko pomogao i na ovom i na onom svijetu, ali se to ne moze 
procijeniti i opisati. 

Kada su Jusufova braca vidjela da ga je karavana uzela, sustigli su ih i rekli 
da je to njihov odbjegli rob, pa su im ga prodali jeftino, tj. po niskoj cijeni 
Neki kazu da je to bio lazni novae - Za nekoliko dirhema, ajedva su cekali da 
ga se rijese. 

Ibn Mes'ud, Ibn Abbas, Neuf el-Bikali, Es-Sudejj, Katade i Atijje el-Awfi 
kazu da su ga prodali za dvadeset dirhema i da su to izmedu sebe podijelili no 
dva dirhema. Mudzahid kaze da su ga prodali za dvadeset dva dirhema a 
Ikrmie i Muhammed ibn Ishak, za cetrdeset dirhema. Allah, opet, najbolje zna. 

/ onda onaj iz Egipta, koji gaje kupio. rece svojoj zeni: "Ucini mu boraviste 
prijatnm ", tj. hjepo postupaj prema njemu, "mozda ce nam koristiti, a mozemoga 
I posiniti. " Ovo je bila AUahova blagodat, milost i dobrocinstvo prema njemu 
cime je htio da ga pripremi za Sebe, i da mu da dobro i ovog, i onog svijeta. ' 

Kaze se da je Egipcanin koji gaje kupio bio dostojanstvenik i vezir i da je 
upravljao skladistima robe. Ibn Ishak kaze da mu je bilo ime Atafir ibn 
Ruhajb, a vladar Egipta je tada bio Er-Rejjan ibn el-Welid, iz plemena Amalik 
On, zatim, kaze da je zeni tog dostojanstvenika bilo ime Raila bint Remajil 
Drugi pak kazu da joj je bilo ime Zuiejha. Medutim, ocito je da joj je to bio 
nadimak. Treci kazu da joj je bilo ime Fekka bint Junus. To prenosi Es-Sa'lebi 
od Ibn Hisama er~Rifaija. 

Muhammed ibn Ishak od Muhammeda ibn es-Saiba, a on od Ebu Saliha 
prenosi da je Ibn Abbas pricao da je ime onog ko ga je prodao u Egipat ti' 
onog koji ga je tamo doveo, bilo Malik ibn Za'r ibn Nuwejt ibn Median 'ibn 
Ibrahim. Allah najbolje zna! 

Ibn Ishak od Ebu Ubejde prenosi da je Ibn Mes'ud rekao; "Tri osobe su bile 
najpromcljivije: Egipatski dostojanstvenik kada je rekao zeni: "ucini mu 
boraviste prijatnim '\ zena koja je svome ocu za Musaa rekla: "Oce. uzmi ga u 
najam, najbolje je da unajmis snaznog i pouzdanog. " (El-Kasas, 26 ) i Ebu 
Bekr es-Siddik kadaje za svog nasljednika odredio Omera ibn el-Hattaba, r.a" 



210 



If 



Jusuf alejhi selam 



Zatim kaze da ga je dostojanstvenik kupio za dvadeset dinara (dukata), ili 
zanjegovu tezinu u mosusu, svili ili papirusu. Allah najbolje zna! 

/ tako Mi Jusufa smjestismo na Zemlji. Tj. time sto smo odredili da ovaj 
dostojanstvenik i njegova zena lijepo prema njemu postupaju i brmu se o 
njemu. Mi smo ga smjestili u Egiptu. / naucismo ga tumacenju snova tj. 
razumijevanju i tumacenju snova. A Allah cini sta hoce, tj. kada On hoce da se 
negto desi. On mu odredi uzroke i povode, koje Ijudi ne shvacaju. Zato 
Uzviseni kaze: ali vecina Ijudi ne zna. 

I kada on odraste, obdarismo ga mudroscu i znanjem. Tako Mi 
nagradujemo dobrocinitdje. (Jusuf, 22.) Ovaj ajet je dokaz da se to sve desilo 
prije njegove zrelosti, tj. cetrdeset godina, kada Allah pocmje objavljivati 
Svojiin robovima vjerovjesnicima - neka je od Gospodara svjetova blagoslov i 
mirnanjih. 

Ucenjaci se razilaze u pogledu granice zrelosti. Tako Malik, Rebia', Zejd 
ibn Eslem i Es-ga'bi kazu da je to pocetak puberteta. Se'id ibn Dzubejr kaze da 
jeta granica osamnaest godina, Ed-Dahhak dvadeset godina, IkruTie dvadeset v 
pet godina, Es-Sudejj trideset godina, Ibn Abbas, Mudzahid i Katade trideset tn- 
godine, a El-Hasan kaze da je to cetrdeset godina, uzimajuci za potyrdu njeci 
Uzvisenog: Pa, kada dostigne svoju zrelosi i cetrdeset godina. (El-Ahkat, 15.) 

*/ htjede da ga zavede ona ii cijojje kuci bio, pa zakljuca sva vrata, i rece: 
"Eodv'" On rece: "Boze sacuvaj! Moj gospodar me lijepo pazi. Nasilmci. 
zaista. nikada nece uspjeti!" *Ona gaje pozeljela, a i on bi nju pozelio da nije^ 
vidio dokaz od Gospodara svoga. Takoje bilo. da bismo od njega otklomli zlo i 
razvral jer je on, uistinu, bio Nas iskren rob. *I njih dvoje potrcase prema 
vratima ~ a ona razdera straga njegovu koSulju - i zatekose njenog muza pored 
vrata. "Kakvaje kazna onom koje htio tvojoj zeni zlo uciniti, osim da bude 
zatvoren, ili bolna kazna?". rece ona. * Jusuf rece: •'Ona je mene pokusala 
mvesti!" I jedan njen rodak posvjedoci: "Ako mu je kosulja razderana 
sprijeda. onda ona istinu govori. a on laze. *a ako mu je kosulja razderana 
straga. onda ona laze, a on istinu govori. " =^7 kad vidje daje njegova kosulja 
razderana straga, on rece: "To je uistinu jedno od vasih zenskih lukavstava, a 
vam lukavstva su zaista velikal *Ti Jusufe. ostavi se toga, a ti trazi oprosta za 
grijeh svoj, jer si, zaista, pogrijesila ! " (Jusuf, 23.-29.) 

Uzviseni ovdje navodi kako je zena tog dostojanstvenika pokusala zavesti 
Jusufa H'M i kako je trazila od njega nesto sto ne dolikuje njegovom polozaju i 
stanju a ona je bila izuzetno lijepa, bogata, ugledna i mlada. Zatmi, kako je iza 
sebe i njega pozakljucavala vrata, unaprijed se nagizdavsi i uljepsavsi za njega, - 
obukavsi najljepsu i najskupocjeniju odjecu. Pored svega toga, ona je bila 
vezirova zena. Ibn Ishak kaze da je ona bila sestricna kralja Er-Rejjana ibn el- 
Welida, tadasnjeg vladara Eglpta. 

Ona je ovo pokusala uciniti jer je Jusuf m bio mladic vanredne Ijepote i 
sjaja Medutim, on je bio vjerovjesnik, iz loze vjerovjesnika, pa ga je njegov 
Gospodar sacuvao od razvrata i lukavstva zene. Zato ce on biti najodabraniji 



211 



Jusuf alejhi selam 



medu sedmoricom plemenitih i bogobojaznih, koji se spominju u hadisu 
posljednjeg Poslanika % kojeg u svojim Sahihima biljeze i Buharija i Muslim 
u kome on kaze: "Sedmoricu ce Allah staviti u Svoj hlad, onog dana kada ne 
bude drugog hiada osim Njegovog: pravednog vladara, covjeka koji u samoci, 
sjetivsi se Allaha, zaplace, covjeka cije je srce vezano za dzamiju od kada iz 
nje izade pa sve dok se u nju ponovo ne vrati, dvojicu koji su se zavoljeli u ime 
Allaha pa se radi Njega sastaju i rastaju, covjeka koji dadne sadaku pa to 
sakrije tako da mu ni Ijevica ne zna sta mu je dala desnica, mladica koji odraste 
u poboznosti prema Allahu, i covjeka kojeg zovne lijepa i ugledna zena, pa on 
kaze: "Nejasebojim Allaha!"' 

Sve u svemu, ona ga je, u neodoljivoj zelji za njim, pozvala i ponudila mu 
se, a on joj je odgovorio: "Boze sacuvaj! Moj gospodar me lijepo pazi". tj. tvoj 
muz 1 vlasnik ove kuce lijepo prema meni postupa i dobro me pazi. "Nasilnici 
zaista, nece nikada uspjetH" 

rijecima Uzvisenog: Ona ga je pozeljela. a i on bi nju pozelio da nije 
vidio dokaz od Gospodara svoga. smo dovoljno i opsimo govorili u nasem 
Tefsiru. 

Medutim, vecina rijeci mufessira po ovom pitanju je preuzeta iz knjiga ehli- 
kitabija, pa nam je bolje da ih se klonimo. Ono sto moramo vjerovati jeste da 
ga je Allah sacuvao, spasio, odvratio i zastitio od razvrata. Zato Uzviseni kaze- 
Tako J f bilo, da bismo od njega otklonili zlo i razvrat. jer je on, uistinu, bio 
Nas iskren rob. 

1 njih dvoje potrcase prema vratima. tj. on je od nje pokusao pobjeci i 
domoci se vrata, kako bi izasao i utekao joj, ali je ona potrcala za njim / 
zatekose njenog muza pored vrata, tj. ona je prva progovorila i pokusala muza 
nahuskati na Jusufa: "Kakvaje kazna onom ko je htio tvojoj zeni zlo uciniti 
osimdabudezatvoren. Hi bolna kazna? ", tj. optuzilaje njega, a zapravo je ona 
trebala biti optuzena. Tako je pokusala da dokaze svoje postenje i ocuva svoj 
ugled. Zato je Jusuf ^l rekao: "Onaje mene pokusala zavesti! " U nuzdi ie bio 
prisiljen da kaze istinu kako je bilo. 

I jedan njen rodak posvjedoci: Neki kazu da je to bilo male dijete u 
kolyevci. Tog misljenja su Ibn Abbas, Ebu Hurejre, Halil ibn Sejjaf Hasan 
El-Basn, Se'id ibn Dzubejr i Ed-Dahhak; za ovo misljenje opredjeljuje se i 
Ibn Dzerir i u torn smisln postoji jedan hadis koji se prenosi preko Ibn 
Abbasa (merfli=). Medutim, drugi kazu da su to, ipak, rijeci Ibn Abbasa 
(mewkuf). 

Drugi kazu da je to bio rodak njenog muza Atafira, a treci da je to bio neki 
njen rodak. Izmedu onih koji kazu da je to bio odrastao covjek su i- Ibn Abbas 
Ikrnje Mudzahid, El-Hasan, Katade, Es-Sudejj, Muhammed ibn Ishak i Zeid 
ibn Eslem. -^ 



* 



' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 10/2m60/Fethu-l-Bari; 24/16 - 81/24 - 86/19- Muslim 
u svom Sahihu 12/30/9 1 i ostali. ^-^ oonv, musjim 



212 



k, 




Jiisuf alejhi selam 



a on 



"Ako mu je kosulja razderana sprijeda, ondo ona istinu govon, 
laze," Zaio sto je on u torn slucaju htio nju zavesti, a ona se branila, pa mu je 
kosulju poderala sprijeda, "a ako mu je kosulja razderana straga, onda ona 
laze, a on istinu govori.", tj. u tom slucaju je on bjezao od nje, a ona je 
potrcala za njim i uhvatila ga, pa mu se kosulja razderala ozada. Tako se i 
desilo. Zato Uzviseni kaze: / kada vidje da je njegova kosulja razderana 
straga, on rece: "Toje, uistinu, jedna od vasih zenskih spletki. a vasa spletka 
jezaista velika! ", tj. ovo je spletka vas zena. Ti si ga pokusala zavesti, a onda 
si ga lazno optuzila. 

Zatim njen muz ide dalje, pa kaze: "Ti, Jusufe, ostavi se toga. " Tj. 
nemoj o ovome nikom govoriti, jer je bolje i prikladnije ovakvu stvar 
prikriti. Svojoj zeni je naredio da trazi oprost za grijeh koji je pocinila, i da 
se pokaje svom Gospodaru, jer kad se covjek pokaje AUahu, On primi 
njegovo pokajanje. 

Egipcani su, iako su vjerovali u kipove, znali da je samo Allah onaj koji 
oprasta grijehe i kaznjava za njih, i da On u tome nema sudruga. Zato joj je 
rauz tako rekao i donekle joj oprostio, jer je bila blizu neceg cemu se ne moze 
odoliti, s druge strane Jusuf je bio cedan, posten, suzdrzljiv i umjeren. Zato joj 
je muz rekao: "a ti trazi oprosta za grijeh svoj, Jer si. zaisla, pogrijesila!" 
(JOsuf, 29.) 

*/ zene pa gradu pocese govoriti: "Dosiojanstvenikova zena nastoji da 
zavede svog shigu. Ona se strasno zaljubila. Mi, zaista, mislimo daje u ocitoj 
zabludi. " */ kada ona cu za njihove spletke, posla po njih, pripremi im 
nashnjace i svakoj od njih dade po noz. I rece: "Izadipred njih! " Kada ga one 
ugiedase, zadivise mu se i posjekose sepo rukama, i rekose: "Boze! Bozel Ovo 
nije covjek, ovoje neki plemeniti melek. " *Ona rece: "Eto, to vamje onaj zbog 
koga ste me korile! J a sam ga pokusala zavesti, all se on odupro. Ako ne ucini 
ono sto mu naredujem. sigurno ce biti zatvoren i sigurno ce biti ponizen. " *0n 
rece: "Gospodaru moj, zatvor mije drazi od onoga na sto me one navracaju! I 
ako me Ti ne sacuvas od njihova lukavstva, osjetit cu naklonost prema njima i 
postati neznalica. " *J Gospodar njegov mu se odazva i otkloni njihovu spletku 
odnjega. Zaista On sve cuje i sve zna. (Jusuf, 30.-34.) 

Uzviseni ovdje navodi kako su se ugledne gradske zene, zene dvorskih Ijudi 
i kceri uglednika ponijele prema ovom slucaju i optuzile zenu ovog 
dostojanstvenika, prigovarajuci joj i koreci je sto je pokusala zavesti svog slugu 
i sto se u njega strasno zaljubila. On je po njima bio obicni sluga, pa joj nije 
prilicio i dolikovao. Zato su rekle: "Mi. zaista. mislimo daje u ocitoj zabludi. ", 
tj. u zabludi je zato sto ne stavlja stvari na svoj a mjesta. 

I kada ona cu za njihove spletke. tj. kada je cula da joj se ismijavaju, i da je 
omalovazavaju, ukoravaju i ponizavaju zbog njene Ijubavi i ocaranosti svojim 
slugom i javno iznoseci ono za sto donekle ima opravdanje, htjela je da se pred 
njima opravda i da im do kaze da taj mladic nije kao sto one misle i 
pretpostavljaju. 



213 



Jusuf alejhj selam 



Zato ih je pozvala, okupila u svojoj kuci i ugostila kako je za njihov nivo 
pnlicilo. Izmedu ostalog, posIuzUa ih je necim sto se reze nozevima kao stoZ 
cetruni . svakoj od i^jih je dala po jedan noz, prethodno spremivsi Jusufa J 
obukavsi mu najljepsu odjccu - a bio je u najljepsim mladalackim godinama - i 
onda mu je naredMa da takav izadc pred njih. Kada je izasao bio je Ijcpsi od 
punog rajeseca. -^ ^^ " 

Kada ga one ugledase. zadivise mu se. Tj. zapanjile su se i ushitile 
njegovom Ijepotom, ne vjerujuci da covjek moze biti tako lijep. Njegov 
Ijepota ,h je toliko opsjenila da na sebe nisu ni obracale paznju/pa su poti 
rezat. svoje ruke on.m nozevima, ne osjecajuci da su se povnJedL^Treko 
Boze! Boze! Ovo nije covjek, ovoje neki plemeniti melek" 
U hadisu o Israu stoji: "Zatim sam prosao pored Jusufa, pa sam vidio da mu 
je data polov.na Ijepote." Es-Suhejii . d:-ugi uccnjaci kazu'^To zna rdaiel 

n kol^ H^ "" °'^°''' '"f "^^'"^^ ^' J"^ J^ ^d^^^ Allah stvorio Svojom 
mkom I udahnuo u njega od Svoga duha, pa je bio u najljepsem Ijudskom Z 
Zato ce Dzennethje ulazeci u Dzennet biti Ademove visine i Ijlpote D S' 
Jusuf je UBao pola Ademove Ijepote, i od njih dvojice nije bilo lienS 

Ibn Mes'ud kaze: "Jusufovo lice je bilo blistavo poput munje, kada bi mu 
kakva zena rad, neke potrebe dosla, on bi pokrio svoje lice." Dmgi kaL da^e 
vecmom pokrwao lice, kako ga svijet ne bi gledao'zato, kadTtu oS tn 
pngovarale ovoj sto se zalj.bila onako kako je navedeno/i kada se de do s 
njima ono sto se desdo - tj. kada su nozevima posjekle svoje mke kada u 
iznenadde I zbunile ugledavsi ga, Ona rece: 4to to vam/e o^a^logtia^^ 
me kone!" Zatim ga je pohval.Ia da je potpuno cedan'rekavli 1 .Zf 
pokusala zavesti, ali se on odupro " ti odbio Je tn -AJm JT - ■ ? ^ 
naredujem. sigurno ce MnzaJoren, '^i^i:^^;^::.^'''' ""^ ''' "" 
Ostale zene su ga nagovarale da poslusa svoju gazdaricu ali ie to odlucnn 
odbio . udaljio se tvrdcci da je on iz loze vjerovjes^ka Zatim tpmucio ^0^ 
obracajuci se Gospodaru svjetova: -'Gospodalu moj, zaZr^Tdrat^d 
onoga na sto rne one navracaju! I ako me Ti ne sacJ^as odnJiZva lukZva 
osjem cu naklonost prema njima i postat cu neznalica. " Tj ako l^^reoS 
samom sebi, ja sam slab i nemocan. Ja samom sebi ne mogu nrkoS m 

c,, i,,v7,„/; j„! , , '-"^'^ ' iVK zna. ^atim im pade na pamet iakn 

jesu, nece doci, a da vam ja pnje ne kazem, sto cete dobiti. To je same dio 
214 







I 



Jusufalejhi selam 



m 



onoga cemu meje naucio moj Gospodar. Ja sam ostavio vjeru naroda koji ne 
vjeruje u AUaha i onaj svijet porice, *a slijedim vjeru svojih predaka, 
Ibrahima. i Ishaka, i Jakuba; nama ne prilici da ikoga Allahu smatramo 
mvnim. To je Allahova blagodat prema nama i ostalim Ijudima, ali vecina Ijudi 
ne zahvaljuje. *0 moji zatvorski drugovi, jesu li bolji raznorazni bogovi. Hi 
Allah, Jedini i Svemocm? *Oni koje mimo Njega obozavate samo su imena 
koja ste im nadjenuH vi i vasi ocevi - Allah o njima nikakva dokaza nije 
objavio. Sudpripada samo Allahu, a Onje naredio da samo Njega obozavate. 
Tojeprava vjera, ali vecina Ijudi ne zna. *0 moji zatvorski drugovi, jedan od 
vas ce svoga gospodara vinom pojiti, a drugi ce biti raspet, pa ce mu ptice 
Hjuvati glavu. Vecje odredeno ono o cemu vi pitatel" (Jusuf, 34.-41.) 

Uzvigeni ovdje navodi da je torn dostojanstveniku i njegovoj zeni palo na 
pamet, tj. da su odlucili - nakon sto su se uvjerili da je Jusuf nevin - da ga neko 
vrijeme zatvore kako bi utisali govorkanje Ijudi o torn slucaju, a nju zastitili, 
obznanjujuci da ju je on pokusao zavesti, pa da je zato zatvoren. Tako su ga ni 
kriva ni duzna nepravedno zatvorili. 

Ovo je bila sudbina koju mu je Allah odredio, izmedu ostalog, zato da bi ga 
tako sacuvao i udaljio od druzenja i mijesanja sa njima. 

Iz ovoga neke sufije izvlace poruku, koju od njih prenosi Es-§afi*i: "Da bi 
sezastitio, nestani!" 

S njim su u zatvor usla jos dva mladica. Kaze se da je jedan od njih bio 
zaduzen za vladareva pica, i da mu je bilo ime Nebwa. Drugi je bio vladarev 
pekar, tj. donosio mu je hranu, Takvog Turci nazivaju "dzasinkir". Kazu da 
mu je ime bilo Mudzlis. Kralj ih je bio zbog necega optuzio i zatvorio. Kada 
su sreh Jusufa u zatvoru, svidio im se njegov izgled, ponasanje, nacin 
ophodenja, rijeci i djela, poboznost i ibadet prema Gospodaru, i njegovo 
dobrocinstvo prema drugiraa. Obojica njih su usnili po jedan san, koji se na 
njih odnosio. 

Mufessiri kazu da su obojica sanjali istu noc. Prvi je usnio da su tri izlistale 
grane vjnove loze kao plod, dale nekoliko zrelih grozdova grozda, pa ih je on 
ubrao, iscijedio u pehar i napojio vladara. Drugi je usnio da na glavi nosi tri 
korpe hljeba, i da ptice grabljivice kljuju hljeb iz one najgomje. 

To su mu ispricah i zatrazili od njega tumacenje, dodajuci: "jer vidimo da 
sizaista dobar covjek. " Odgovorio im je da poznaje snove i da ih zna tumaciti: 
"Nijedno vam jelo, koje cete jesti, nece doci, a da vamja prije ne kazem sta 
cete dobiti." Neki kazu da ovo znaci: Sto god usnijete ja cu vam to i 
protumaciti prije nego se desi, pa ce biti kao sto sam rekao. Drugi pak kazu da 
to znaci; "Ja cu vam reci koja hrana ce vam doci prije nego sto ona dode, hoce 
li biti slatka ih kisela." Shcno je govorio i Isa a^i: "/ kazivacu vam stajedete i 
sta usvojim kucama gomilate. " (Ali 'Imran, 49.) 

Zatim im je rekao: da ga je tome Allah poucio, jer vjeruje u Njega Jedinog, 
i slijedi vjeru svojih plemenitih predaka, Ibrahima, Ishaka i Jakuba. "Nama ne 
prilici da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova blagodat prema 



215 



Jusufalejhi selam 



nama'\ tj. sto nas je uputio na Pravi put, "/ ostalim Ijudima". tj. sto namje 
naredio da ih pozivamo Njemu, da im ukazujemo i upucujemo ih na Pravi put, 
koji je uroden u nj ihovoj prirodi "ali vecina Ijudi ne zahvaljuje. " 

Zatim ih je pozvao da obozavaju samo All aha, da odbace obozavanje bilo 
kog drugog, i omalovazavajuci i obezvrjedujuci idole rekao: "O moji zatvorsH 
drugovijesu li bolji raznorazni bogovi. Hi Allah. Jedini i Svemocni? Oni koje 
mimo Njega obozavate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i vast ocevi - 
Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada samo Allahu " Tj 
Onome koji upravlja Svojim stvorenjima, koji radi ono sto On hoce, i koji 
upucuje koga hoce, a zavodi koga hoce. "a On je naredio da samo Njega 
obozavate", tj. On je jedan i nema sudruga. "Tojeprava vjera", tj. Pravi put, 
' 'ali vecina Ijudi nezna/'T]. iako je ona j asna i ocita, oni j e ne slij ede. ' I 

Poziv, koji je Jusuf im uputio u ovakvoj prilici, dosao je u pravo vrijeme 
jer su ga postovah i bih sprerani da od njega prime ono sto govori. Bila je to 
zgodna priHka da ih pozove na ono sto ce im biti korisnije od onog sto su trazili 
1 pitali. 

Zatim je, nakon sto je uradio ono sto mu je bila obaveza i uputio ih onaico 
kako ih je uputio, rekao: "O moji zatvorski drugovi. jedan od vas ce svom 
gospodara vinom pojiti. " Kazu da je to bio onaj koji ga.je i prije pojio "a 
drugi ce biti raspet, pa ce mu ptice kljuvati glavu. " Kaze se da je to pekar, 
Vecje odredeno ono o cemu vipitate!" Tj. to ce se sigumo i neizbjezno desiti 
Zato u hadisu stoji: "Snovi kruze iznad covjeka dok se ne protaimace, a kada se 
protumace onda se i dogode." 

Od Ibn Mes'uda, Mudzahida i Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema se 
prenosi da su njih dvojica rekli: "Nismo nista ni sanjaH", pa im je Jusuf SE^ 
rekao: "Vecje odredeno ono a cemu vipitate!" 

A onome od njih dvojice za kojegje znao da ce biti spasen. rece- "Spomeni 
me svome gospodaru!" - all sejtan ucini da on to zaboravi spomenuti svome 
gospodaru, pa on ostade u tamnici nekoliko godina. (Jusuf, 42.) 

Uzviseni nas ovdje obavjestava da je Jusuf onora za kojeg je znao da ce 
izaci iz tammce - a to je onaj sto je bio zaduzen za pice - rekao: "Spomeni me 
svome gospodaru!" Tj. svakako mu spomeni mene i moje stanje u zatvoru' 
Ovdje imamo dokaz da je dozvoljeno ici za uzrocima stvari, i da se to ne kosi 
sa oslanjanjem na Gospodara svih gospodara. 

^ Ali sejtan ucini da on to zaboravi spomenuti svome gospodaru Tj sejtan ie I 
ucmio da onaj koji se spasio zaboravi ono sto mu je opomcio Jusuf ,^ Ovako ^ 
kazu Mudzahid Muhammed ibn Ishak i drugi, i ovo je ispravno turaacenje 
Pored toga, ovako stoji i kod ehli-kitabija. 

ru'fA ^" *•'■ ^^^^^ ^^^^^^ " tamnici nekoliko godina. Ova rijec "nekoHko" 
(bid a) oznacava broj izmedu tri i devet, po drugim izmedu tri i sedam po 
trecuTi izmedu tri i pet, a neki opet kazu da oznacava sve ispod deset fako 
navodi Es-Sa'lebi. Kada se ova rijec odnosi na muski rod, ona je u zenskom 
rodu, 1 obratno (bid'u niswetin we bid'atu ridzalin). 



lie 




Jusuf alejhi selam 



El-Ferra smatra da se ova rijec ne moze upotrebljavati za broj manji od 
deset, nego samo iznad deset. Medutim Uzviseni Allah kaze: Pa on ostade u 
tamnici nekoliko (bid 'a) godina. Zatim, Uzviseni kaze: za nekoliko (bid'un) 
godina (Er-Rum, 4.) Ovi navodi ipak pobijaju njegovo misljenje. 

On kaze: "Kaze se: deset i nekoliko, dvadeset i nekoliko, i tako do 
devedeset i nekoliko, a ne kaze se: stotinu i nekoliko i hiljadu i nekoliko." El- 
Dzewhari se medutim tome suprotstavlja, pa kaze da se moze reci samo: deset i 
nekoliko, a nikako: dvadeset i nekoliko, pa tako do devedeset i nekoliko. AH, u 
Buharijinom Sahihu stoji hadis: "Iman se" sastoji od sezdeset i nekoliko 
dijelova", a u drugom riwajetu: "... od sedamdeset i nekoliko dijelova. 
Najvrjedniji od njih su rijeci la ilahe illellah, a naj manji dio je ukloniti 
preprekusaputa."' 

Ko kaze da se rije5ima: all sejtan ucini da on to zaboravi spomenuti svome 
gospodaru, hoce reci da je Jusuf tada zaboravio spomenuti Allaha ^, njegovo 
misljenje je slabo, iako se tako prenosi od Ibn Abbasa i Ikrime. 

A hadis kojeg u torn smislu prenosi Ibn Dzerir je da' if (slab), po svim 
osnovama, jer ga prenosi samo Ibrahim ibn Jezid el-Huri el-Mekki, a njegove 
rijeci se ne mogu prihvatiti. Pored toga, mursel od El-Hasana i Katadea se ne 
moze prihvatiti pogotovo u ovom slucaju. Allah, opet, najbolje zna! 

Ibn Hibban u svom Sahihu, govoreci zbog cega je Jusuf u zatvoru ostao 
toliko koliko je ostao, kaze: "Pricao nam je El-Fadl ibn el-Habbab el-Dzemhi, 
da je njemu pricao Musedded ibn Muserhed, njemu Halid ibn Abdullah, a 
ovom Muhammed ibn Amr, da je cuo od Ebu Selerae, a on od Ebu Hurejre, da 
je Allahov Poslanik M rekao: "Neka se Allah smiluje Jusufii! Da nije rekao sto 
je rekao: "Spomeni me svome gospodaru - ne bi ostao u tamnici koliko je 
ostao. I neka se Allah smiluje Lutu! Kada se on oslonio na veliku silu, i rekao 
svom narodu: "Ah. daja imam mac nad vama, Hi da se mogu osloniti na kakvu 
veliku silu!" (Hud, 80.) Zato Allah nakon njega nije poslao ni jednog 
poslanika, a da nije imao veliki broj sljedbenika." 

Medutim, ovaj hadis u ovoj verziji je munker i ne moze se prihvatiti kao 
dokaz, jer Muhammed ibn Amr ibn Alkame spominje neke stvari o kojima 
niko dmgi ne govori i kao takve se ne mogu prihvatiti. Ova verzija je jedan od 
najocitijih primjera za to. Pored toga, u Buharijinom i Muslimovom Sahihu 
postoji dokaz da ove rijeci nisu tacne. Allah, opet, najbolje zna! 

*/ vladar rece: "Sanjao sam kako sedam mrsavih krava pojede sedam 
debdih, i sanjao sam sedam zelenih i sedam suhih klasova. O velikasi, 
protimacite mi moj san, ako znate snove tumaciii!" *0m rekose: "Zbrkanih li 
snova! Mi nismo vicni tumacenju snova. " */ onaj od njih dvojice. koji se 
spasio, prisjeti se nakon toliko vremena i rece: "Ja cu vam ga protumaciti, 
samo me posaljite!" *"Jusufe, o prijatelju, ohjasni nam sta znaci: sedam 
mrsavih krava koje pojedose sedam debelih, i sedam zelenih i sedam suhih 



i 



spm 



' BiljeJi Buharija 2/3; Muslim 1/57, 58 i ostali. 



217 



Jusufalejhi selam 



klasova. pa da se vratim Ijudima. da bi oni saznall" *On rece- "Simcet. 

budetejeh. -Zatim ce doci sedam teskih godina koje ce pojesti ono 7os'te a 
mhpnprenuh osim mala, sto cete sacuvati. *Zatii ce Hi goZa ukooi 
Ijudma u obilju biti kise. i u kojoj ce cijediti. " (Jtisuf, 43.-49.) ^^ 

dn.?r^^ ^t ^'° dio spleta okolnosti koje su bile povod da Jusuf m casno i 
dos ojanstveno i2ade iz zatvora. Naime, tadasnji vladar Egipta Er-ReSnTbn 

rite s™ ;^a] s!r ''^ '-'- ^^" ^-^ ^^^ ^-^- -'^ ^-" 

**Ehli-kitabije kazu: "Sanjao je da se nalazi na obali neke riieke kad h i, 

suh,h, koji pojedose one zelene. I opet se probudi uplasen. ^ 

nftn^t^l" '''I 'u" ''P"^^° velikasima i svom narodu, medu njima niie bilo 

to su zbrkam nocn, snovi koji se mozda i ne tumace. Pored toga mi u tome 
nemamo iskustva. Zato su rekli: "M nismo vicni tumacenju tnZf'' 

.r.7^^^ f f "■''^^'° """^J '^° '' 'P^^'° i^ ^^tvora, kome je Jusuf rekao da .. 

ummetm cita kao emtm, sto opet znaci: "nakon zaborava" Glagol iz ko™ 

je izvedena ova njec znaci: zaboraviti. U torn smislu pjesmk pjeva: ^ ^ 

Zaboravih, a sve donedavno nisam zaboravljao - 

Tako se vrijeme podrugiva mudrostl 

Onaj covjek je rekao svome narodu i vladam- "Ja rv ^,nry, ^n „. . 

same rne posaljiter. tj. do Jusufa. Kada muTe doL "kao^^^ 't^^f^^^^^^^ 




218 



n 
i 



Jusuf aJejhi selam 



Jusuf ^ je rekao Ita zna, bez ikakva otezanja i wjetovanja. Cak nije trazio 
ni da uskoro bude pusten, nego odmah udovoljio onom sto su Irazili, i 
protumacio im vladarev san. Kazao im je da ce doci sedara rodnih, a iza njih, 
sedam susnih godina. "Zatim ce doci godina u kojoj ce Ijudima u obilju biti 
kise", tj. nastupit ce kisa, plodnost i blagostanje. "/ u kojoj ce cijediti", tj. ono 
sto su i prije cijedili, kao sto je grozde, masline, zmje korijajdra itd. 

Protumacivsi im san, on im je ukazao na dobro, i dao uputstvo kako da 
postupaju kada budu rodne i kada budu susne godine. Rekao im je da sldadiste 
zito prvih sedam rodnih godina u klasu, osim onog sto ce jesti, a drugih sedam, 
neplodnih godina, da malo siju, jer vjerovatno nece roditi. Ovo ukazuje da je 
savrseno dobro znao, ispravno mislio i razumijevao kako treba. 

*Ivladar rece: "Dovedite mi ga!", i kad Jusufu dode izaslanik, on rece: 
"Yrati se svom gospodaru i upitaj ga: 'Sta Je sa onim zenama koje su svoje 
mke porezale? ' Moj gospodar dobro zna za njihovu spletku. " * Vladar upita: 
"Sta je to s vama bilo. kad ste Jusufa pokusale zavesti? " "Boze sacuvajl ", 
rekose one, "mi o njemu nista ruzno ne znamo!" iena onog dostojanstvenika 
rece: "Sadje istina na vidjelo izasla! Ja sam njega pokusala zavesti, on istinu 
govori. *To zato da zna da ga ja nisam. dok je bio odsutan, iznevjerila, jer 
Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih. *Ja sebe ne pravdam. Dusaje, 
zaista, sklona zlu, osim one kojoj se smiluje moj Gospodar. Zaista moj 
Gospodar prasta i milostivje. " (Jusuf, 50.-53,) 

Kada je vladar vidio savrsenost Jusufovog ^m znanja, bistrinu njegovog 
uma, i ispravnost shvacanja i razumijevanja, naredio je da mu ga dovedu, kako 
bi bio jedan od njemu bliskih. 

Kada je Jusufa fm s takvom ponudom dosao izaslanik, on nije htio izaci 
dok svakom ne bude jasno da je on zatvoren ni kriv ni duzan, i da je potpuno 
nevin od onog zasto su ga potvorili. On rece: "Vrati se svome gospodaru", tj. 
vladam, "i upitaj ga: 'Staje sa onim zenama koje su svoje ruke porezale? ' Moj 
gospodar dobro zna za njihovu spletku. " Kaze se da ovo znaci: Moj vlasnik, 
velikodostojnik zna da sam ja nevin i da nemam nista sa onim sto mi je 
pripisano. Tj. reci vladaru neka zene upita kako sam se ja upomo opirao kada 
su me htjele navesti na zlo, i kada su me nagovarale da uradim nesto sto nije 
dobro ni razumno. 

Kada su bile upitane, priznale su kako se to desilo, i pohvalno se o njemu 
izrazile: "Boze sacuvajl Mi a njemu nista ruzno ne znamo. " 

Tada, zena onog dostojanstvenika (Zulejha) rece: "Sadaje istina na vidjelo 
izasla!" Tj. istina se pokazala, postala ocitom i jasnom, a istinu je najprece 
slijediti. "Ja sam njega pokusala zavesti, on istinu govori", tj. on je nevin, on 
me nije zavodio, i zatvoren je ni kriv ni duzan, zahvaljujuci lazi i potvori. 

'To zato da zna da gaja nisam, dokje bio odsutan. iznevjerila, jer Allah ne 
da da se ostvare lukavstva podmuklih. " Neki kazu da su ovo Jusufove rijeci. 
Tj. trazio sam da se ovaj slucaj ispita, kako bi onaj velikodostojnik znao da ga 
nisam potajno iznevjerio. 



219 



Jusufalejhi selam 



I I 



Drugi kazu da su ovo Zulejhine rijeci i da znace: Priznala sam ovo, kako bi 
moj muz bio siguran da ga, ipak, nisam iznevjerila. To je bio samo pokusaj, ali 
do cina preljube nije doslo. 

Dnigo misljenje zastupa veliki broj kasnijih ucenjaka, pa i drugi. Ibn Dzerir 
i Ibn Ebi Hatim spominju samo prvo misljenje. 

"Ja sebe ne pravdam. Dusaje, zaista, sklona zlu, osim one koj'oj se smihije 
moj Gospodar. Zaista moj Gospodar prasta i milostivje. " Jedni kazu da su ovo 
Jusufove rijeci, a drugi Zulejhine. Sve u svemu radi se o jednom od dva ranije 
spomenuta misljenja. Vjerovatnije je, logicnije i ispravnije da su to, ipak, 
Zulejhine rijeci, Allah, opet, najbolje m&. 

*I vladar rece: "Dovedite mi ga, uzecu ga u svoju svitu. " I posto 
porazgovara s njim. rece mu: "Od dan as si ti kod nas utjecajan i povjerljiv. " 
* "Postavi me ". rece. "da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja sam, zaista. 
cuvaran i znan. " */ take Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je u njoj 
gdje godje htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hocemo i ne dopustamo 
dapropadne nagrada dobrociniteljima. *A nagrada na onom svijetu je bolja 
onima koji vjeruju i koji su bogobojazni. (JGsuf, 54.-57.) 

Kada je vladam postalo jasno da je Jusuf SE0S nevin i cist od onog zasto su 
ga potvorili, rece: "Dovedite mi ga. uzecu ga u svoju svitu. ", tj. da bude jedan 
od meni bliskih, velikan u mojoj zemlji, ugledan u mojoj sviti. 

Kada je s njim porazgovarao, saslusao sta govori i vidio o cemu se radi, 
vladar mu je ^rekao: "Od danas si ti kod nas utjecajan i povjerljiv. ", tj. na 
visokom polozaju sa punim povjerenjem. 

A Jusuf mu rece: "Postavi me da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja 
sam. zaista. cuvaran i znan. ". tj. od njega je zatrazio da mu povjeri brigu o 
glavnim stovaristima hrane, zato sto je ocekivao da ce se, nakon sedam 
godma blagostanja, pojaviti nestasica. Htio je da ima uvid u rezerve hrane i 
da se prema AUahovim stvorenjima, kako je On zadovoljan, lijepo i 
Ijubazno postupa. Vladaru je rekao da je puvaran, tj. da savjesno i pouzdano 
cuva ono sto mu se povjeri, i da zna voditi brigu o stvarima i robi u 
stovaristima. 

Iz ovoga se izvlaci zakljucak da je dozvoljeno traziti odredeni polozaj onom 
ko zna da je povjerljiv i dostojan tog polozaja. 

**U Bibliji stoji da je faraon visoko cijenio Jusufa ,%l!i, da mu je dao vlast 
nad cijehm Egiptom, poklonio mu svoj prsten, obukao ga u svilu, dao mo 
zlatnu ogrlicu, i da se kao njegov zamjenik vozi u kolima. 

Ispred njega je uzvikivano da je gospodar i vladar, a sam faraon mu je na 
kraju rekao: "Jedmo prijestoljem ja cu biti ve6i od tebe." Oni dalje kazu daje' 
Jusuf tada miao trideset godina, i da ga je vladar ozenio uglednom zenom. 
Es-Sa'lebi kaze da je vladar skinuo sa polozaja Tufeira, Jusufovog vlasnika i 
postavio Jusufa na to mjesto. Zatim se kaze da ga je ozenio i Zulejhom, nakon 
smrti njenog muza, i da je bila djevica, jer joj muz nije mogao imati odnos sa 



220 




tenr 

\uje 
bvo 

kje 
tak, 

1. 

)sto 



Jusuf alejhi selam 



zenama. Ona je Jusufii Se^ rodila dva sina: Efraima i Mansu. Jusuf je zatim sve 
vise ucvrscivao vlast Egipta, jer je postupao pravedno prema svima, pa su ga 
zavoljeli i musko i zensko. 

Takoder se kaze da je Jusuf imao trideset godina kada se sreo sa vladarom, 
Medutim, i pored toga sto je bio mlad, kada mu se vladar obratio na 
sedamdeset jezika, on mu je odgovorio na svakom od njih, pa je to zadivilo 
vladara. Allah najbolje zna! 

/ tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je po njoj gdje god je 
ktio. Tj. nakon tamnice, skucenog prostora i ogranicenosti kretanja, sada je 
mogao putovati po cijelom Egiptu. Boravio je po njoj gdje god je htio. Tj. 
isao je kud god je htio i svuda bio docekan s postovanjem i velicanjem. milost 
Svoju Mi dajemo onome home hocemo i ne dopustamo da propadne nagrada 
dobrociniteljima. Tj. Allah daruje i nagraduje vjemike, pored neizmjemog 
dobra i lijepe nagrade koja ih ceka na on cm svijetu. Zato On kaze: A nagrada 
na onom svijetu je bolja onima koji vjeruju i koji su bogobojazni. Kaze se da 
je Tufejr, Zulejhin muz, umro, te da je vladar Jusufa postavio na njegovo 
mjesto i ozenio njegovom zenom Zulejhom, pa je on bio njegov najblizi 
vezir. 

Muhammed ibn Ishak navodi da je vladar Egipta - El-Welid ibn er-Rejjan - 
zahvaljujiici Jusufii ^m primio Islam. Allah najbolje zna! Tako neko u 
stihovima rece: 

S onu stranu tjeskohe straha prostire se beskrajna sigurnost 

Prvi cejoj se obradovati koje na vrhuncu sjete 

Zato ne gubi nadu! Allah je Jusufu na upravu dao 

Svoje riznice nakon stoje izbavljen iz tamnice. 

*I dodose Jusufova braca i ustase k njemu, pa ih on poznade, a oni njega 
ne poznadose. */ kada ih opremi onim sto im je trebalo, rece: "Dovedite mi 
svoga brata od vaseg oca, zar ne vidite da punu mjeru dajem, i da goste 
najbolje docekujem? *A ako mi ga ne dovedete, kod mene vam vise nema 
mjere, i ne dolazite mi!" *Oni rekose: "Potrudicemo se da ga nekako od 
njegovog oca izmamimo, zaista cemo tako postupiti. " *A Jusuf rece svojim 
momcima: "Stavite njihovu robu u njihove tovare, da bije oni prepoznaii kada 
se wate svojoj porodici, da bi se opet vratili. " (Jiisuf, 58.-62.) 

Uzviseni ovdje govori o dolasku Jusufove f^ brace u Egipat, u potrazi za 
hranom, kada su nastupile susne godine i zahvatile i ostale krajeve i Ijude. 

Jusuf :^je tada upravljao cijelim Egiptom i duhovno i svjetovno. Kada su 
kod njega dosli, on je njih prepoznao, a oni njega nisu, jer nisu mogli ni 
pomisliti do kakvog je visokog mjesta i polozaja dospio Jusuf ?*^i. Zato ih je on 
prepoznao, a oni njega nisu. 

**Kod ehli-kitabija stoji, da su mu se kad su dosli, poklonili, pa ih je 
prepoznao. Zeleci da ga ne prepoznaju, u razgovoru sa njima bio je grub 
rekavsi: "Vi ste uhode! Dosli ste da uzmete bogatstvo moje zemlje!" Oni su mu 



221 



Jusuf alejhi selam 



odgovonh: "Boze sacuvaj! Dosli smo da nabavimo hrane za nas narod i da se 
spasimo od nestasice i gladi koja nas je zadesila. Mi smo sinovi jednog covieka 
12 Ken ana. Bilo nas je dvanaest sinova. Jednog od nas vise nema, a najmladi je 
ostao kod naseg oca. On je ponovo rekao: "Moram vas iskusati!" ' 

**Kod ehli-kitabija stoji da ih je strpao u zatvor tri dana, a zatim ih pustio 
osim Simuna, dok rau ne dovedu najmladeg brata, Medutim, neki od ovili 
navoda su spomi. 

/ kada ih opremi onim sto imje trebalo. tj. kada im je dao namimice onako 
kako je bio obicaj - svakom covjeku onoliko koliko moze deva poniieti rece> 
Dovedite mi svoga brata od vaseg oca," Prvo ih je upitao kako zive koliko ih 
ima, pa su mu rekli: "Bilo nas je dvanaest sinova, jednog od nas vise nema a 
njegov rodeni brat je ostao kod svoga oca." Zatim im je rekao- "Kada iduce 
godme ponovo dodete, povedite ga sa sobom!" 

"Zar ne vidite da punu mjeni dajem, i da goste najbolje docekuiem-?" Ti 
Hjepo sam vas docekao i ugostio. ' ^' 

Tako ih je potakao da mu dovedu brata, a zatim im zaprijetio ako to ne 
"^^f^- ^ ",^° "^' ^^ "^ dovedete. kod mem vam vise nema mjere. i ne dolazite 
mu ij. necu vam dati namimice niti cu vam ukazati gostoprimstvo. 

Dakle, suprotno od onoga kako je prvi put postupio prema njima. Tako ih ie 
obecanjima 1 zastrasivanjem nastojao ubijediti da ga dovedu, kako bi utoho 
ceznju za njim. 

Oni rekose: "Potrudicemo se da ga nekako od njegovog oca izmamimo " 
Ij. potrudicemo se svim silama da pode sa naraa i da ti ga dovedemo "Zai^ta 
cemo tako postupiti. " Tj. mi to sigurno mozemo uraditi. 

Zatim je svojim momcima naredio da njihovu robu, koju su donijeli kao 
trampu za hranu, nepnmjetno stave u njihove tovare, da bi je prepoznali kada 
se vrate svojoj porodici. da bi se opet vratili. Jedni kazu da je to uradio zato d 
b. to vratih, kada ga pronadu kod svoje kuce. Drugi kazu da je tako postupio 
bojeci se da nece imati sta drugi put donijeti. Treci kazu da se postidio da im 
uzme robu u zamjenu za hranu koju im je dao. 

Mufessiri se razilaze i u pogledu njihove robe, o cemu ce kasnije biti 

M^^^' '''^' '' '^ *° ''' ^--^ - — ' ^ tome smo. 

Vpostose vratise svome ecu, rekose: "Oce. nece nam vise mjeru davati 
Zatoposaljt s noma naseg brata da bismo dobili mjeru. a mi cemo ga zaisia 
cuvati. On rece: Zar da vam ga povjerim kao sto sam vam prije povjerio 
njegovog brata? Alt Allah je najbolji cuvar i On je na/milostiv^i '' V kad 
otvonse svoje tovare i nadose da imje roba vracena, oni rekose- "Oce sta 
mozemo visepozeljeti? Evo nase robe, vracena nam je i hranom cemo msu 
porodicu nahramti i naseg brata cemo cuvati. a i jedan kamilin tovar hrane 
cemo vise dobiti. to je neznatan tovar. " *0n rece: "Necu ga s vama poslati sve 

222 



Jusuf alejhi selam 



dok mi se ne zakunete Allahom da cete mi ga sigurno vratiti, osim ako ne 
nastradate. " I posto mu se oni zaklese, on rece: "Allah je jamac za ono sto 
rekosmo. " *Zatim rece: "O sinovi moji, ne ulazite najednu kapiju, vec na razne 
kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga sto vam Allah odredi. Sud pripada 
jedino Allahu. Ja se na NJega oslanjam i neka se samo na Njega oslanjaju oni 
koji se oslanjaju " */ kada udose onako kako im je otac naredio, to im nimalo 
nije pomoglo da budu postedeni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se 
ostvarila zelja Jakubova, kojuje izvrsio, a onje, uistinu, veliki znalac bio, za ono 
sto smo ga Mi naucili, ali vecina Ijudi ne zna. (Jusuf, 63.-68.) 

Ovdje nam Uzviseni navodi sta se desilo kad su se oni vratili ocu. Rekli su 
mu: "Nece nam vise mjeru davatH", tj. nakon ove godine, ukoliko sa nama ne 
posaljes naseg brata, a ako ga posaljes, opet cemo je dobiti. 

/ kad otvorise svoje tovare i nadose da im je roba vracena, oni rekose: 
"Oce, sta mozemo vise pozeljeti!" Tj, sta vise mozemo pozeljeti kada nam je 
vracena nasa roba? "i hranom cemo nasu porodicu nahraniti", tj. donijet cemo 
im namimice i ostalo sto im je potrebno tamo gdje zive. "/ naseg brata cemo 
cuvati a i jedan kamilin tovar hrane vise cemo dobiti", tj. sto cemo ga sa 
sobom povesti. Uzviseni kaze: Toje neznatan tovar, tj. u poredenju sa tim sto 
mu odiazi i drugi sin. 

Jakub SE^i je bio nerazdvojan od Benjamina jer je u njemu osjecao miris 
Jusufa, i u njegovom odsustvu se tjesio njime. Zato je rekao: "Necu ga s vama 
poslati sve dok mi se ne zakunete Allahom da cete mi ga sigurno vratiti, osim 
ako ne nastradate", tj. osim ako ga ni jedan od vas nikako ne mogne vratiti. / 
posto mu se oni zaklese, on rece: "Allah je jamac za ono sto rekosmol" 

Tako je potvrdujuci zakletvu i uzimajuci obecanje za svoga sina ucinio sto 
je mogao ali opreznost nije mogla promijeniti sudbinu! Da njemu i njegovoj 
porodici namimice nisu bile nuzno potrebne, on se ne bi mogao rastaviti od 
dragog mu sina, Medutim, sudbina ima svoja pravila, Uzviseni Gospodar 
odreduje i odabire sta On lioce i dosuduje ono sto On hoce. On je Mudri i sve 
zna. 

Zatim im je naredio da ne ulaze u grad na jednu kapiju, nego na razlicite. 
Jedtii kazu da ih je tako htio zastititi od uroka, jer su bili izuzetno lijepi i 
privlacni. Tako smatraju: Ibn Abbas, Mudzahid, Muhammed ibn Ka'b, Katade, 
es-Sudejj i ed-Dahhak. 

Drugi pak kazu da je on htio da se razdijele ne bi li stogod culi o Jusufu, ili 
naisli na kakav trag o njemu. Ovakvo misljenje zastupa Ibrahim en-Nah'i. 

Medutim, prvo misljenje je vjerdvatnije, Zato je on rekao: "Ja vas ne mogu 
spasiti od onog sto vam Allah odredi. " 

Uzviseni kaze: / kada udose onako kako im je otac naredio, to im nimalo 
nije pomoglo da budu postedeni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se 
ost\'arila zelja Jakubova, kojuje izvrsio, a onje, uistinu, veliki znalac bio, zato 
sto smo ga Mi naucili, ali vecina Ijudi ne zna. 



223 



Jusufalejhi selam 



**i 



*Kod ehli-kitabija stoji da je po njima Jusufii poslao poklone; pistacija, 
badema, balzama, mirisne smole, mirodija i meda. Takoder su uzeli novce koii 
su im bili vraceni, i dmge robe. 

*fkada izadose pred Jusufa, on uza se privi svoga brata, i rece: "Ja sam 

doista, tvoj brat, i ne zalosti se zbog onoga sto su oni radili. " */ posto ih 

namiri onim sto imje trebalo. stavi jedan pehar u tovar svoga brata a zatim 

jedan glasnik stade vikati: "O karavano. vi ste. doista, kradljivcV" 

*Pristupivsi im oni rekose: "Sta to trazite?" *Oni odgovorise: "TrazimQ 

vladarev pehar. Ko ga donese. dobit ce kamilin tovar hrane. Ja za tojamcim." 

*Oni rekose: "Allaha mm. vi znate da nismo dosli da cinimo nered na zemlji i 

mi^ nismo kradljivci. " *Om upitase: ''A kakvaje njegova kazna ako vi lazete?" 

* "Onome u cijem se tovaru nade. kazna je sam on ", rekose, "tako mi 

kaznjavamo silnike. " *Ion poce s njihovim vrecama, prije vrece svoga brata a 

onda izvadi pehar iz vrece svoga brata. Tako Mi naucismo Jusufa da izvede 

varku. Po vladarevu zakonu on nije mogao uzeti svoga brata - osim ako to 

Allah dopusti. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo. a nad svakim znalcem 

ma Jos znaniji. *Oni rekose: "Akoje on ukrao. pa i prije je njegov brat krao!" 

AJusufto u sebi sakri i ne pokaza im. nego pomisli: "Vi ste u gorem polozaju! 

Allah najbolje zna kako je bilo to o cemu govorite. " *Oni rekose' "0 

upravnice, on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi 

vidimo da si ti dobrocinitelj. " *"Boze sacuvajV. rece on, "da uzmemo ikog 

drugog do onoga kod koga smo nasli naSu stvar! Tada bismo. zaista bili 

nepravedni!" (JOsuf, 69.-79.) 

Uzviseni govori o tome sta se desilo kada su doveli svoga p^l"brata 
Benjamma i sa njim usli kod Jusufa, koji mu je bio rodeni brat i po ocu i po 
majci, kako ga je uza se prigrlio, sapnuo mu, da ne bi culi, kako mu je on brat 
naredio mu da to od njih prikrije, i rekao mu da se ne zalosti zato sto su oni 
prema njemu lose postupili. 

Zatim se posluzio varkom da bi ga uzeo od njih i ostavio kod sebe Naredio 
je svojmi momcima da njegov pehar, iz kojeg je pio i svijetu mjerio zito 
potajno gumu u Benjammov tovar, a zatim ih optuzio da su ukraH vladarev 
pehar, obecavsi jos jedan kamilin tovar hrane za onog ko ga vrati To im je i 
glasmk javno potvrdio, pa su se pred onima koji su ih teretili za kradu poceli 
braniti i pravdati govoreci: "Allaha nam, vi znate da nismo dosli da cinimo 
nered na zemlji. i mi nismo kradljivci. ". tj. vi znate da mi nismo kradljivci kao 
sto nas vi optuzujete. 

Oni upitase: "A kakvaje njegova kazna, ako vi lazete? " "Onome u cijem se 
tovaru nade, kazna je sam on", rekose oni, "tako mi kaznjavamo silnike " Po 
tadasnjem zakonu lopov je predavan onome cija je stvar ukradena. Zato su 
rekli: "Tako mi kaznjavamo silnike. " 

Uzviseni Allah zatim kaze: / on poce s njihovim vrecama. prije vrece svoga 
brata, a onda izvadi pehar iz vrece svoga brata, tj. da bi tako optuzba bila 
uvjerljivija i varka uspjesnija. Zatim Uzviseni Allah kaze: Tako Mi naucismo 



224 



Jltsiif alejhi selam 



110 

ito, 

rev 



mo 



Jmifa da izvede varku. Po vladarevu zakonii on mje mogao uzeti svoga bmta. 
Tj da sami nisu priznali da je onom u cijem se tovam nade ukradena stvar 
kazna sam on, Jusuf ga od njih ne bi mogao uzeti, po zakonu egipatskog 
vladara, osim ako to Allah dopusti. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo - tj. 
u znanju a nad svakim znabem ima jos ziianiji. 

Ovakoje receno jer je Jusuf bio znaniji od njih, mudriji i odlucniji. To sto 
je uradio, iiradio je po AUahovom naredenju, jer je o tome ovisilo hoce Is se 
ostvariti kasnije dobro po sve njih; da mu dode otac i cijela njegova porodica, i 
da se presele kod njega. 

Kada su svojim ocima vidjeh da je pehar izvaden iz Benjaminovog tovara, 
rekii su: "Akoje on ukrao, pa iprijeje njegov brat krao!", misleci na Jusufa. 
Jediii kazu da je on nekada ukrao kip od djeda po majci, i razbio ga. Dnigi kazu 
daje njegova "tetka po ocu bila sakrila Ishakov pojas u njegovu odjecu, dok je 
jos bio malj, pa su ga poshje nasli i uzeli. On o ovome nije nista znao. To je 
uradila zato sto ga je mnogo voljela pa je htjela da ga odgaja i da bude uz nju. 
Treci pak kazu daje znao uzimati hranu iz kuce i hramti siromahe. Oko toga 
postoje i dmgacija misljenja. Zato rekose: "Ako Je on ukrao, pa i prije je 
njegov brat krao!'' A Jusuf to it sebi sakri. tj. rijecK "Vi ste u gorem polozajii! 
Allah najbolje zna kakoje bilo to a cemu govorite. " 

Rekao je to u sebi, a ne naglas, iz blagosti i sazaljenja prema njima^ 
unaprijed im oprastajuci. Zatim su sa njim poceli blago i umiljato govonti: O 
upravnice, on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega Mi 
vidimo da si ti dobrocinitelj. " -Boze sacuvaj", rece on, "da uzmemo ikoga 
dnigog do onoga kod koga smo nasli nasu stvar! Tada bismo, zaista bili 
nepravedni!" Tj. bili bi nepravedni ako bi pustili krivca a uzeh nevmog Mi to 
necemo uraditi, niti dozvoliti, nego cemo uzeti onog kod koga smo nash nasu 
stvar. 

**Kod ehh-kitabija stoji da im se Jusuf tada predstavio ko je on. Medutim, 
ovojeprimjernjihove pristrasnosti i nerazumijevanja, 

*Pa kada izgubise svaku nadu. izdvojise se u stranu da se posavjetuju. 
Najstariji od njih rece: "Zar ne znate da ste se svom ocu Allahom zakleli, a i 
prije ste Jusufa upropastili? Ja necu napustiti ovu zemlju dok mi to moj otac ne 
ioivoli Hi dok mi Allah ne presudi, a On je najbolji sudija. *Vratite se ocu 
svome i recite: "0 oce nas. tvoj sin je ukrao; mi svjedocimo samo ono sto 
immo, a stoje nevideno, mi ne znamo. *UpitaJ stanovnike grada u home smo 
bili i karavanu s kojom smo dosU. Mi, zaista, govorimo istinu. " *Jakub rece: 
"Nije takolUvasim dusama je ponikla zla misao. Strpljivost je lijepa Mozda 
ce mi ih Allah sve vratitl On sve zna i mudarje. " *I okrenu se od njih, i rece: 
•VJusufe iugo mojal " - a oci su mu bile pobijelile od zalosti, i bio je potisten 
*Oni rekose: "Allaha nam, ti toliko pominjes Jusufa da ces tesko oboljeti ili 
umrijeli'-*-Ja svoju tugu i zalost pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono 
sto vi ne znate", rece on. * "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusuja i 
njegova brata, i ne gubite nadu u AUahovu milost, jer nadu u Allahovu milost 
gitbesamo nevjernici. " (Jusuf, 80.-87.) 



225 



Jusufalejhi selam 



Uzviseni kaze da sis se oni, kad su vidjeli da od njega ne mogu dobiti nazad 
Benjamma, odvojUi u stranu i da su se izmedu sebe posavjetovali. Najstariji od 
njih, Rubil, je rekao: "Zar ne znate da ste se svom ocu Allahom zakleli " da cete 
ga dovesti, izuzev ako i vi ne nastradate? Ovako krsite dato obecanie i 
zakletvu, I prema njemu se odnosite nemarao kao sto ste se jos prije odnosiii 
prema njegovom bratu Jusufti. Ja ne smijem ocu izaci na oci i -ja necu 
napustiti ovu zemlju", tj. ostacu ovdje "dok mi to moj otac ne dozvoW tj da 
mu se vrato "Hi dok mi Allah ne presudi", tj. omognci da vratim braia ool. 
a Onje najboiji sudija. " 

•Jratite se ocu svome i recite: "O oce naS, tvoj sinje uh-ao; " Tj ispricaite 
mu sta ste vidjeli, onako kako je izgledalo. "mi svjedocimo samo ono sto 
znamo a sto je nevideno, mi ne znamo. Vpitaj stanovnike grada u kojem smo 
bib I karavanu s kojom smo dosli. " Tj. to sto smo ti ispricali da su nam uzeli 
brata zato sto je ukrao, stvar je poznata u cijelom Egiptu, a to zna i karavana 
koja je bila tamo. "Mi. zaista. govorimo istinu. " Jakub rece: "Nije tako U 
vasmdusamajeponikla zla misao. Strpljivost je lijepa. " Tj. nije tako kao 'sto 
VI kazete On nije ukrao, on se tako ne ponasa i to nije u njegovoj prirodi 
l\ ego, U vasim dusamaje ponikla zla misao. Strpljivost je lijepa. " 

Ibn Ishak i JOS neki kazu: "Buduci da je njihova nemamost prema Benjaminu 
dosla nakon nepaznje prema JusufU, onje rekao to sto je rekao." U tom smislu 
jedan davm ucenjak rece: "Nesreca zla je u tome sto se ono ponavlja." 

•'Mozda ce mi ih Allah sve vratiti ", tj. Jusufa, Benjamina, i Rubila "On sve 
zna pa 1 moje stanje i razdvojenost od mojih voljenih, "i mudarje " u onotn 
sto odreduje i cmi. Njemu pripada savrsena mudrost i neoboriv dokaz. 

/ okrenu se od njih. tj. od sinova, i rece: "O Jusufe, tugo mojal " On ovdje 

"tihTvrtla Se-""'' ' '*'™ '"^''' ' ^°'^''' ""'' '*° '' '''^° ""'^"'°' ''^^ ^'° "^^° " 

Okreci srce kuda god hoces - 
Istinski se voli samoprva Ijubav. 
A drugi pjeva ovako; 

Kod mezarja me ukori zbogplaca - Prijateij, 

sto lijem suze, 

I rece: Zar places nad svakim mezarom - 

Pa mezarje gostinska soba pod pijeskom. 

Aja njemu: Tuga tugu rada - pusti me. 

Sve su ovo mezari moga Malika. 

A oci sumu bile pobijelile od zalosti, tj. zato sto je puno plakao i bio ie 
pohsten, tj. zalostan, zato sto je puno tugovao, zalio i ceznuo za Jusufom I 
kada su mu smovi vidjeli koliko ga pogada i boli rastanak, om iz sazaljenja i 
samilost, prema njemu rekose: ■■Allaha nam. ti toliko spominjes Jusufa. da cd 
tesko oboljeti ili umrijetL " ^ j j . ui, lcj 



226 



JuSUfulL-jhi si'kun 



u 



Time su htjeli reci: Ako tako nastavis osiabit ces i razboljet ces se. Bolje bi 
ti bilo da pazis na sebe. 

"Ja svoju tugu i zalost pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono sto vi ne 
znate", rece on. Ovira je htio reci: Ja se necu zaliti ni vama, niti kome drugom 
od Ijudi za ono sto sam docekao, nego se zalim Allahu i znam da ce mi Allah iz 
ovog stanja dati olaksanje i izlaz. Takoder, znam da ce se obistiniti Jusufov 
san, i da demo sigumo njemu i ja i vi sedzdu uciniti, kao sto je sanjao. Zato im 
jerekao: "a od Allaha znam ono sto vi ne znate. " 

Poticuci ih da traze Jusufa i njegova brata, i da se raspituju za njih, on im je 
rekao: "0 sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i njegova brata, i ne giibite 
iiadu M Allahovu inilost, jer nadu u Allahovu milost gube same nevjemici. " Tj. 
nemojte gubiti nadu da ce olaksanje doci nakon tegobe, jer samo nevjernici 
gube nadu u Allahovu milost i olaksanje. 

*Ikada oni izidose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, nas i nasu porodicu 
pritisla je nevolja; donijeii smo mala vrijedne robe, ali nam ti podaj punu 
mjeni i udijeli nam sadaku, jer Allah nagraduje one koji udjeljuju sadaku. " 
*0n upita: "Znate li sta ste sa Jusufom i njegovlm bratom nepromisljeno 
uradili?" *"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?", upitase oni. "Ja sam Jusuf a ovoje 
moj brat", rece on, "Allah nam Je milost darovao, ko se boji Allaha i bude 
strpljiv, - pa Allah, uistinu, nece dopiistiti da propadne nagrada 
dohwciniteljima. " *" Allaha nam", rekose oni, "Allah teje nad nama uzvisio, 
a mi smo, zaista, bill grijesnici. " *"Necu vas danas koriti", rece, "Allah ce 
wm oprostiti, od milostivih Onje najmilostiviji! *Odnesite ovu niojii kosulju i 
bacite je na lice moga oca, on ce progledati. I dovedite mi svu svoJu 
porodicu! " (Jtisuf, 88,-93.) 

Uzviseni ovdje govori o ponovnom dolasku Jusufove brace kod njega kada 
su od njega trazili namimice, sadaku i dozvolu da se Benjamin vrati natrag: / 
kada oni izadose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, nas i nasu porodicu 
prilistaje nevolja," tj, susa, neimastina i puno celjadi, "donijeii smo malo 
vrijedne robe", tj, toliko mizemu da je ti ne bi ni primio, osim nama za hatur, 
Jedni kazu da su to bib bezvrijedni dirhemi, drugi da ih je bilo malo a treci da 
je to bilo nesto mirisne smole, balzama i slicno, 

Ibn Abbas kaze da su to bile stare vrece, uzad, i slicno "ali nam ti podaj 
punu mjeru i udijeli sadaku, jer Allah nagraduje one koji udjeljuju sadaku. " 
Es-Sudejj kaze da to znaci: "Ucini nam sadaku za ovu robu", a Ibn Dzurejdz: 
"Tako sto ces nam vratiti naseg brata." 

A Sufjan Ibn Ujejne kaze: "Nasem Poslaniku Muhammedu ^ je zabranjena 
sadaka, a ta zabrana se izvlaci iz ovog ajeta," To navodi Ibn Dzerir. 

Kada je vidio u kakvom su polozaju, i da nemaju do ono malo mizeme robe 
sto su je donijeii, predstavio im se i otkrio, Otkrivsi svoje plemenito lice pred 
njima, govorio im je o odredbi svoga i njihova Gospodara, rekavsi: "Znate li 
sta ste sa Jusufom i njegovim bratom nepromisljeno uradili?" 



Ill 



Jusufalejhi selam 






it • 



Potpuno iznenadeni i zateceni, jer su toliko puta bill kod njega a nisu ga 
poznah, oni su upitali: "A da ti nisi, uistinu. Jusuf? " "Ja sam Jusuf. a ovoje 
moj braf, rece on. Tj. ja sam onaj Jusuf sa kojim ste uradili ono sto ste 
uradili, 1 s kojim ste, kako od ranije znate, nepromisljeno postupili Rijecima 
a ovoje moj braf potvrdio je ono sto je ranije rekao, i upozorio ih na 
zavidnost koju su tajih prema njima dvojici i smicalice koje su im pravili 
Zato je rekao: "Allah nam je milost darovao", tj. take sto nam je ukazao 
bvoje dobrocmstvo i milost, i sto nas je stitio i uzvisio. Nas Gospodar nam ie 
to dao zato sto smo Mu bili pokorni, strpljivi na onom sto ste nam radili i Ito 
smo slusali i dobro cmili nasem ocu, pa nas je volio i za nama ceznuo. Ko se 
boji Allahai bude strpljiv, -pa Allah, uistinu, nece dopustiti da propadne 
nagrada dobrociniteljima. , 

■•Allaha nam ". release oni, "Allah teje nad nama uzvisio ", tj. nad nama te 
uzdigao 1 dao ti ono sto nama nije, "a mi smo. zaista, bili grijesnici " tj sto 
smo te zanemarili, pa evo nas sada pred tobom. "Necu vas danas koriti" rece 
Tj. od danas vas necu koriti za ono sto ste ucinili. 

Zatim im je dalje rekao: "Allah ce vam oprostiti. od milostivih On je 
najmiloshviji. " Om koji ovaj ajet razumiju kao; "Necu vas koriti - danas ce 
vam Allah oprostiti.", ne razumiju dobro. Prvo misljenje je ispravno. 

Zatim imje naredio da uzmu njegovu kosulju - ispod koje nista dmgo nije 
nosio - , da je stave na oci njegovog oca, pa ce mu se, uz Allahovu pomoc 
veliko eX'^' izgubljeni vid. To je bio natpnrodni dogadaj, dokaz poslanstva l 

Zatim im je naredio da se sa cijelom porodicom presele u Egipat gdje ce 
Ijepse 1 bolje zivjeti, okupljeni na jednom mjestu, nakon sto su bili ra'strkani i 
da to m-ade na najljepsi nacin. 

*/ kada karavana napusti Misir. njihov otac rece: "Ja, zaista. osjecam 
Jusujov mins, samo ne recite da sam pomatuhio!" *Oni rekose- "Allaha nam 
josnu svojoj staroj zabludi. " *A kada glasonosa radosne vijesti dode, on stavi 
kosulju nanjegovo lice i on progleda. On rece: "Zar vam nisam rekao da ja 
znam od AUalia ono sto vi ne znate? " *Oni rekose: "O oce nas. zamoli da nam 
se oproste gnjesi; mi smo. zaista. zgrijesili. " *"Zamolit cu svoga Gospodara 
da vam oprosti , rece on. "jer Onprasta i milostivje. " (Jusuf, 94.-98.) 

Aui^n^r^f ^1^'^®' "^"''° "^™ J^ ^''^" ^^ J^ ^^° Od Ebu Sinana, on od 
Abdullaha ibn Ebi Huzejla, da je Ibn Abbas, u pogledu rijeci: / Wa karavana 
napusti Misir - rekao: "Kada je karavana napustila Misir puhnuo je vietar i 
Jakubu donio m.rts Jusufove kosulje, pa je rekao: "Ja zaista osjecam Jusufov 
miris; samo ne recite da sam pomatuhio!" On dalje kaze- "Tako je Jakub 
osjetio njegov miris na udaljenosti od tri dana hoda." Ovu predaju od Ibn 
bmana prenose i es-Sewri, Su'be i drugi. 

Hasan el-Basri i Ibn Dzurejdz el-Mekki kazu: "Medu njima je bila 
razdaljma od osamdeset ferseha (1 ferseh = 3 milje). Tada je bilo nroslo 
osamdeset godina otkako su se rastali." 



228 



Ice 




Jusufalejhi selam 



^ 



"Samo ne recite da sum pomatuhio!", tj. da buncam od starosti i 
matuhluka. 

Ibn Abbas, Ata*, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr i Katade kazu da rijec 
lufemidun u ovom ajetu znaci: "Samo mi ne recite da ne znam sta govorim." 
Mudzahid i Hasan u drugoj predaji kazu da to znaci: "Samo mi ne recite da 
sam oronuo!" 

Oni rekose: "Allaha nam, Jos si u svojoj staroj zahludU" Katade i Es- 
Sudejj kazu: "Rekli su mu grubu rijec." 

A had glasonosa radosne vijesti dode, stavi kosulju na njegovo lice, i on 
progleda. Tj. cim je dosao stavio je kosulju na Jakubovo lice, paje odjednom 
progledao, nakon sto je bio slijep. Tada je sinovima rekao: "Zar vam nisam 
rekao da ja znam od Allaha ono sto vi ne znate?" Tj. znao sam da ce me 
Allah sastaviti sa Jusufom, da cu mu se obradovati i od njega docekati sve 
najljepse. 

Tada, Oni rekose: "O oce nas zamoli da nam se oproste grijesi, mi smo, 
zaista, zgrijesili. " Tj. zamolili su ga da za njih zatrazi oprost od Uzvisenog 
Allaha za sve sto su njemu i Jusufu ucinili i namjeravali da ucine. Posto su i 
prije ovoga imali namjeru da se pokaju, Allah ih je uputio da to i urade, pa im 
je otac obecao da ce uraditi sto su trazili i molili da ucini. "Zamolit cu svoga 
Gospodara da vam oprosti". rece, "jer Onprasta i milostivje. " 

Ibn Mes'ud, Ibrahim et-Tejmi, Amr ibn Kajs, Ibn Dzurejdz i drugi kazu: 
"Odgodio im je trazenje oprosta do pred zoru." Ibn Dzerir navodi: "Pricao 
mi je Ebu es-Saib, da je njemu pricao Ibn Idris, da je cuo od Abdurrahmana 
ibn Ishaka, a on od Muhariba ibn Dessara, da je rekao: "Iduci u dzamiju, 
Omer je cue nekoga kako govori: - Boze, pozvao si me pa sam Ti se 
odazvao, naredio si mi pa sam se pokorio. Sada je vrijeme pred zoru, pa mi 
oprosti. Osluhnuo je bolje i cuo da glas dolazi iz kuce Abdullaha ibn 
Mes'uda. Poslije je upitao Abdullaha o tome, pa mu je odgovorio: "Jakub je 
svojim sinovima dovu za oprost odgodio do pred zoru, rijecima: - Zamolit 
cu svoga Gospodara da vam oprosti. " Pored toga, Uzviseni kaze: / koji 
pred zoru za oprost mole. (Ali 'Imran, 17.) 

A u Buharijinom i Muslimovom Sahihu je potvrdeno da je AUahov 
Poslanik M rekao: "Svake noci nas Gospodar se spusta na nama najblize nebo, i 
pita: "Ima li ko da se kaje, pa da mu primim pokajanje? Ima li ko da nesto 
trazi, pa da mu dam? Ima li ko da trazi oprosta, pa da mu oprostim?" A u 
dragom hadisu stoji da je Jakub svojim sinovima odgodio trazenje oprosta do 
noci yoci petka. 

Ibn Dzerir navodi: "Pricao mi je EI-Musenna da je njemu pricao 
Sulejman ibn Abdurrahman Ebu Ejjub ed-Dimiski, a njemu El-Welid, da je 
cuo od Ibn Dzurejdza, on od Ata'a i Ikrime, a oni od Ibn Abbasa, da je 
Allahov Poslanik ^, u pogledu rijeci: "Zamolit cu svoga Gospodara da vam 
oprosti", rekao: "do noci uoci petka. Tako je rekao moj brat Jakub svojim 
sinovima." 



229 



m 



JusuJ iilcjbi ^elam 



Medutim, u ovoj verziji ova predaja je garib, jer nije sigumo da su ovo 
Poslanikove njeci. Prije ce biti da su to rijeci Ibn Abbasa, r.a., (mewkuf). 

*/ kad izadose pred Jasufa, on uza se privi svoje roditelje i rece: "Udite u 
Egipat, ako Bog da, sigurni. " *I on postavi svoje roditelje na prijesto. i oni mu 
sa poklonise. pa on rece: "O oce moj, ovo je tumacenje mog nekadasnjeg sna 
Moj Gospodarje dao da se ispuni. Onje bio dobar prema meni kadameje r 
tammce izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon sto je sejtan posijao ra-doi- 
izmedu mem i moje brace. Zaista je moj Gospodar blag prema onome kome 
On hoce. i On, zaista, sve zna i mudarje! *Gospodaru moj. ti si mi dao dio 
vlash 1 poducio me tumacenju nekih snoval Stvoriteiju nebesa i Zemlje, Ti si 
moj Zastitnik i na ovom i na onom svijetu. Daj da umrem kao musliman i 
pridruzi me dobrima!" (Jtisuf, 99.- 10 1.) 

Ovako je tekao razgovor kad su se voljeni sastali nakon dugog perioda 
razdvojenost] za koji se kaze da je trajao osanndeset godina! Drugi kazu daje to 
bilo osamdeset tri godine. Oba ova stava prenose se od El-Hasana. Katade kaze 
daje to bilo trideset pet godina, Muhammed Ibn Ishak kaze: "Navodi se da su 
bill razdvojeni osamnaest godina." Ehli-kitabije tvrde da je to bilo cetrdeset 
godina. 

Medutim, iz samog kazivanja taj se period moze priblizno odrediti Ona 
zena ga je, kako tvrdi vise prenosilaca, htjeia zavesti kada je bio mladic od 
sedamnaest godma, ali se on tome usprotivio. Zatim je u zatvoru proveo 
nekohko godina, prema Ikrimi i jos nekim, sedam. Nakon izlaska iz zatvora 
nastiipilo je sedam godina blagostanja. Zatim je svijet docekao sedam susnih 
godina. Prve godme su mu, radi namiraica, polubraca dosla sama, a dogodine 
su sa sobom poveli i Benjamina. Trece godine im se predstavio i naredio im da 
svj dodu, pa su dosli. 

I kada oni izadose pred Jusufa, on uza se privi svoje roditelje tj s njima se 
sasta nasamo, bez polubrace. / rece.- -Udite u Egipat, ako Bog da. sigurni " 
Neki kazu da su ovdje iieke rijeei ispremetane, i da bi znacenje trebalo biti' 
Udite u Egipat, i on uza se privi svoje roditelje." Medutim, ovakvo misljeme 
Ibn Dzenr opravdano smatra neispravnim. Drugi ..kazu da je on roditelje 
docekao i uza se privio u satoru, a zatim, kada su se priblizili kapiji Egipta 
rekao: Udite u Egipat, ako Bog da, sigurni. " Takvo misljenje zastupa i Es- 
Sudejj, lako neki kazu da to ne treba ni tako tumaciti, nego da rijec- "udite" 
znaci: Nastanite se i boravite. u Egiptu, "ako Bog da, sigurni. " To bi bilo 
ispravno i tacno. 

**Kod ehli-kitabija stoji da je Jusuf kada je Jakub stigao u Gosen tj u 
Bilbjs - izasao u susret da ga doeeka. Prethodno je Jakub poslao sina Jehuzu 
da najavi njegov dolazak. Gm dalje kazu da im je vladar Egipta dao da se 
nastane u gosenskom kraju i da tamo uzgajaju krupnu i sitnu stoku Vise 
mutessira kaze da je Jusuf, kad se priblizio dolazak AUahovog poslanika 
Jakuba - tj, Israila, htio da izade pred njega, pa se sa njim na docek zaputio 
vladar sa svojom vojskom. Uradili su to zbog Jusufa i iz postovanja prema 



Jusuf alejhi selam 



Allahovom poslaniku Israilu. Oni dalje kazu da je Jakub blagoslovio vladara i 
da je Allah njegovim dolaskom sa Egipcana skinuo teret preostalih susnih 
godina. Allah najbolje zna! 

Ebu Ishak es-Subej'i od Ebu Ubejde, a on od Ibn Mes'uda prenosi da je 
ukupno bilo sezdeset tri osobe koje su dosle sa Jakubom, i da su to bila njegova 
djeca i unucad. 

Musa ibn Ubejde od Muhammeda ibn Ka'ba, a on od AbduUaha ibn 
Seddada prenosi da ih je bilo osamdeset tri osobe. Ebu Ishak prenosi da je 
Mesnik rekao: "Doslo ih je tri stotine i devedeset osoba." Zatim kazu: 
"Kada su sa Musaom izasli iz Egipta, bilo ih je vise od sest stotina hiljada 
boraca." 

**Kod ehli-kitabija stoji da ih je, kad su dosli, bilo sedamdeset osoba, 
poimenice ih nabrajajuci. 

Ion poslavi svoje roditelje na prijesto. Neki kazu da mu je majka tada vec 
bila mrtva. Tako stoji u Tewratu, Neki mufessiri kazu: "Uzviseni Allah ju je 
ozivio." Drugi kazu da je to bila njegova tetka Lea, a tetka po majci je bliska 
kao i majka. 

Ibn Dzerir i neki drugi kazu: "Naprotiv! Iz Kur'ana se jasno razumije da mu 
je majka sve do tada bila ziva, pa se ne smije oslanjati na tvrdnje ehH-kitabija 
koje se kose sa tekstom Kur'ana." Ovakvo misljenje ima jaku podlogu. Allah, 
opet, najbolje zna! 

/ on postavi svoje roditelje na prijesto, tj. dade im da sjednu pored njega na 
prijestolje - i oni mu se poklonise, tj. roditelji i jedanaest brace iz postovanja i 
pocasti. Ovo je u njihovo doba bilo uobicajeno. Taj obicaj se primjenjivao i 
kod drugih naroda, sve dok nije dolaskom nase vjere zabranjen. 

Pa on rece: "O oce moj. ovoje tumacenje moga nekadasnjeg sna. " Tj. ovo 
je tumacenje onog sna sto sam ti ispricao, kada sam usnio kako mi jedanaest 
CTijezda, Sunce i Mjesec cine sedzdu, pa si mi rekao da ga ne pricam i obecao 
rai ono sto si obecao, "Moj Gospodar je dao da se ispuni. On je bio dobar 
prema meni kada me je iz tamnice izbavio." Tj. nakon teskoce i tjeskobe, 
postavio me je za vladara, cija rijec se sprovodi sirom Egipta, gdje god hocu, "i 
vas izpustinje doveo. " Tj. gdje su ranije zivjeli kao nomadi, sa stokom, "nakon 
stoje sejtan posijao razdor izmedu mene i moje brace.", tj. onako kako se 
izmedu njih desilo, o cemu je ranije bilo govora. 

"Zaistaje moj Gospodar blag prema onome kome On hoce. " Tj. kada hoce 
da se nesto desi. On prvo za to da uzroke, olaksa ih i pokrene na nacin 
nepoznat Ijudima. On tok dogadaja odreduje i pokrece na nevidljiv i samo 
Svojoj svemoci poznat nacin. "On, zaista, sve zna i mudarje," tj. u Svom 
stvaranju, propisima i odredenju, 

**Kod ehh-kitabija dalje stoji da je Jusuf Egipcanima i drugima prodavao 
hranu kojoni je upravljao, prvo za zlato, srebro, imanje i pokucstvo i sve sto su 
dmgo imali, dok na kraju nije otkupio i njih same i dok nisu postah njegovi 



231 



Jusufalejhi seiam 



robovi, Zatim im je vratio zemlju i oslobodio ih ropstva, kako bi mogli raditi 
Petma od usjeva i ubran.h plodova pripadala je vJadaru. Tako je za Egipcane 
napravio zemljisni zakon koji je ostao na snazi i nakon njega. 

Es-Sa'lebi kaze da Jusuf u tim gladnim godinama mkada nije jeo do sitosti 
ka£ "^,^' r^.°^^^'« Sladne. tc da je jeo samo jednom, oko podne. On ^ 
kaze. Vladan su se kasnye na njega ugledali." Ja dodajem: "Vladar 
pravovjennh, Omer, r.a., ne bi jeo do sitosti u gladnim godinama sve dok 
susne godine ne bi prosle a nastupile rodne." 

nJ'^^^V "^^'' "?'*^^ J"^ P™^'^ Sladna godma, jedan beduin je rekao 
Omen.i;-Proslaje,sada si Slobodan!" 

Kada je Jusuf m vidio da mu je udoban zivot naklonjen i da mu se 
porod,ca oknpda bilo mu je jasno da se na ovom svyetu ne ziv dugo deTes 

tada zahvaljivao svome Gospodaru, onako kako Mu pripada nriznaZ 
neizmjerno Allahovo dobrocinstvo i dobrotu kojom ga je obafo i moHo G 
Njega je naj olje moliti - da, kad bude umirao, u. Ju Islai.n . da ga ridi 
njegovim dobnm robovnna. Upravo ovako moli se u dovi' "BoL dai^ 
uZao ' "" """ * '' "™° '^° -usiimani", tj. kada nam budeslC 

..n.!frS'^-'' '^V' °^\"^°''° "^ ^^^^«'' kao sto je Muhammed ^ molio na 
sam=t, da mu se dusa uzdigne u dmstvo meleka i casnih drugova' posla mka 

p!-:::r" """'' ^' ^^^^ "^^^ "^^'^^^ ^^^^^ ^ nebesl/skup' fzS 

Moguce je da je Jusuf m molio da umre u Islamu jos dok je bio dobroe 

e Z^o^i^odTbn ^bbf 'h '•'' 'r^"'-*^"° ^° ^^^''^°™™ ^l^ro^Lnl kao 

Po nasem vjerozakonu je zabranjeno moliti za snirt, osim kada nastoDe 

doaekautor' "™'^ '''^ "'"'"^J^' P°^^J -^- ^-^ P-J^ -go to 

Mei^em neka je Ailahov mir na n u, je rekla; -Kama srece da samranU^ 
imrla i da sam potpuno u zaboravpala!" (Merjem, 23.) ^ 

Alija ibn Ebi Talib je pozelio smrt kada se stanje pogorsalo nagomilala 
.skusenja, rasplamsaU bratoubilacki sukobi, a mno'go ras.nlo Sl 

Buharija Ebu Abdullah, autor Sahiha, pozelio je smrt kada se na njega di^la 
hajka 1 od svojih protivnika dozivio strahote. ^^ '^ 



Hadis biljezi Tirmizija u svom Sunenu od Muaza ibn n^phpla dsnomii; a u j 
Musmdu 1/368 - 4/66 - 5/243 - 5/f27. Uzebela 48/39/3235; Ahmed u svom 



Jusuf alejhi selam 



U vezi sa nonnalnim prilikama, Buharija i Muslim u svojim Sahihima 
preko Enesa ibn Malika navode hadis u kome Allahov Poslanik ^ kaze: "Neka 
niposto niko od vas ne pozeli smrt zbog stete koja ga zadesi. Ko je dobar 
mozda ce biti jos bolji, a ko los, mozda ce se popraviti, nego, neka zamoli: 
"Boze> pozivi me dokle mi je bolje da sam ziv, a podaj mi smrt kada mi smrt 
bude bolja." Pod izrazom "steta" u ovom se hadisu misli na ono sto se odnosi 
ratijelo, kao sto je bolest i slicno, a ne u vjeri.' 

Jasno je da je Allahov poslanik Jusuf j^i trazio smrt; ili na samrti ili u 
prilici kakva je opisana u ovom hadisu. 

Ibn Ishak od ehli-kitabija navodi da je Jakub kod Jusufa u Egiptu ostao 
sedamnaest godina i da je nakon toga umro. 

Jusufu S^ je oporucio da ga ukopa pored njegovih predaka, Ibrahima i 
Ishaka. 

Es-Sudejj dodaje: "On ga je opremio, prenio u Sam i ukopao u spilji, pored 
njegovog oca Ishaka i djeda Ibrahima ^i," 

**Kod ehli-kitabija stoji da je Jakub imao sto trideset godina kada je usao u 
Egipat i da je tamo boravio sedamnaest godina. Uprkos tome tvrde da je 
ukupno zivio sto cetrdeset godina. 

Ovako stoji u Bibliji. Medutim, to nije tacno i ova greska mora da je 
na.stala, ili u toku prepisivanja, ili su namjemo izbacili die teksta ili su 
pogresno sabrali godine. Medutim, ovakve greske nisu pravili ni u slozenijim 
proracunavanjima, pa kako su to ovdje napravili!? 

Uzviseni Allah u Svojoj Casnoj Knjizi kaze: Hi ste bili prisutni kada je 
Jahibii smrt dosla, i kad je svojim sinovima rekao: "Sta cete nakon mene 
obozavati?" Oni su odgovorili: "Obozavat cemo tvoga Boga. Boga tvojih 
predaka Ibrahima, i Ismaila i Ishaka, Jednog Jedinog Boga! I mi se Njemu 
predajemo! " (EI-B ekare, 1 3 3 .) 

Ovdje Jakub svojim sinovima oporucuje iskrenu predanost, tj. Islam, kojeg 
je Allali poslao preko svojih vjerovjesnika ^^i. 

**Ehli-kitabije navode da je on ostavio opomku svakom sinu posebno, da 
im je rekao sta ce im se desiti, te da je Jehuzi nagovijestio da ce se medu 
ajegovim potomstvom pojaviti veliki poslanik kome ce biti pokomi citavi 
narodi, a to je-Isa, sin Merjemin. Allah najbolje zna. 

Oni dalje kazu: "Kada je Jakub umro, svi Egipcani su ga oplakivali 
sedamdeset dana. Jusuf je naredio Ijekarima, pa su ga balzamovali, tako je u 
balzamu ostao ceti'deset dana. Zatim je Jusuf od vladara Egipta zatrazio 
dozvolu da isprati oca i da ga ukopa kod njegove porodice. On mu je to 
doz\'oiio, a sa njim su krenuli i velikani i dostojanstvenici Egipta. Kada su 
stigli u Hebron, ukopali su ga u spilji koju je kupio Ibrahim ,%ai od Afrona ibn 
Sahra el-Hajsija, i tu sedam dana proveli u zalosti za njim," 



I 4 



' Hadis biljezi Buharija 75/19 - 80/30 - 81/7 - 94/6; Muslim 48/10-13 i ostali. 



233 



Jusuf alejhi selam 



Zatim oni kazu: "Zatim su se vratili u Egipat, a Jusufova polubraca su ga 
tjesila zbog oca i suosjecali sa njim. Zato se i on lijepo ponio prema njima 
iskazujuci im dobrocinstvo i nastanivsi ih u Egiptu. Zatim je Jusufu >m dosla 
smrt, pa je on oporucio da njegovo tijelo ponesu kada budii izlazili iz Egipta i 
da ga ukopaju kod njegovih predaka." Oni su ga opremili j metnuli u kovceg. 
Tako je njegovo tijelo bilo u Egiptu, sve dok ga nije Musa >^l odnio i ukopao 
kod njegovih predaka, o cemu ce jos biti govora, Oni kazu da je on imao sto 
deset godina kada je umro, 

Taico kod njih pise, prema onome sto sam ja licno vidio i sto prenosi Ibn 
Dzerir. Mubarek ibn Fudale od el-Hasana prenosi; "Jusuf je bacen u bunar 
kada je imao sedamnaest godina. Od oca je bio odvojen osamdeset godina. 
Nakon toga je jos zivio dvadeset tri godine, i na kraju je umro kada je imao 
sto dvadeset godina." Drugi kazu: "Jusuf ffeSii je ostavio oporuku polubratu 
Jehuzi." 



234 



ti'kL '. 



Ejjub alejhi selam 



KAZIVANJE O E JJUBU ;^l 



Ibn Ishak kaze daje on bio Bizantijac i da je Ejjub bio sin Mewsa, sina 
Raziha, sina el-Ajsa, sina Ishakovog, a on je sin Ibrahimov SteBi, Drugi 
kazu da je on Ejjub, sin Mewsa, sina Ra'wila, sina eUAjsa, sina 
Ishakova, sina Jakubova. O njegovom porijeklu ima i drugacijih misljenja. 

Ibn Asakir kaze da mu je majka bila Lutova >im kcerka i da mu je otac bio 
jedan od onih koji su povjerovali u Ibrahima i^ kada je bacen u vatru i nije 
izgorio, 

Prvo misljenje je najpoznatije, jer je on jedan od Ibrahimovih potomaka, 
kao sto smo ranije rekli tumaceci rijeci Uzrvisenog: / od njegovih potomaka 
Dawuda, Sulejmana, Ejjuba, Jusufa. Musaa i Haruna. (El-En' am, 84.) Zapravo 
rijec njegovih u ovom ajetu se odnosi na Ibrahima, a ne na Nuba - neka je 
Allah ov mir i spas na obojicu. 

On je jedan od poslanika za kojeg Allah ^ u suri En-Nisa' kaze da im je 
dolazila objava: Mi objavljujemo tebi, kao sto smo objavljivali Nuhu i 
vjerovjesnicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i 
Jakubu ipotomcima, i Isau i Ejjubu. (En-Nisa', 163.) 

Tacno je da on potice iz loze Bl-Ajsa, sina Ishakovog i njegove zene za 
koju neki kazu da je bila Lija kci Jakuba, drugi Rahma kci Efrasima. Ima 
misljenja daje Lija bila kci Minsa, sina Jakubova. To misljenje je najpoznatije, 
pa ga ovdje zato i navodimo. Nakon njega govorit cemo, ako Bog da, o 
vjerovjesnicima sinova Israilovih, uzdajuci se u Allaha i na Njega se 
oslanjajuci. 

Uzviseni Allah kaze: */ Ejjubu, kada zamoli Gospodara svoga: "Meneje 
snasla nevolja, a Ti si od milostmh najmilostiviji! " *I Mi mu se odazvasmo. 
otklonismo mu nevolju koja ga je morila i dadosmo mu miloscu Nasom 
njegovu celjad. i uz njih jos toliko, kao pouku onima koji ibadet cine 
(El-Enbija', 83.-84.) 

A u suri Sad, Uzviseni kaze: *I spomeni naseg roba Ejjuba, kadaje zamolio 
Gospodara svoga: "Sejtan me salijece zbog bolesti i kazne! " *Udari svojom 
nogom. - eto hladne vode. za kupanje ipicel *I Mi mu iz milosti Nose, poklonismo 
njegovu celjad, i jos toliko uz njih i kao pouku za one koji imaju pameti. *} 
uzmi svojom rukom snop i njime udri, samo zakletvu ne prekrsi! Mi smo vldjeli 
daje on saburli. Divan je rob on bio i mnogo se kajao! (Sad, 41.-44.) 



tijeli 
AIlJ 
dani 



iskus 
pao 



hadis 
"...bit^ 



236 



Ejjub alejhi selam 



Ibn Asakir navodi da je El-Kelbi rekao: "Prvi vjerovjesnik koji je poslan 
bio je Idris. Zatim je poslan Nuh, pa Ibrahim, pa Ismail, pa Ishak, pa Jakub, pa 
Jusuf, pa Lut, pa Hud, pa Salih, pa Musa, pa Hanin, pa Ilijas, pa El-Jese', pa 
Arfi ibn Suwejlih ibn Ifrasim ibn Jusuf ibn Jakub, pa Junus ibn Metta - od 
Jakubovih potomaka, pa Ejjub ibn Zirah ibn Amus ibn Liferz ibn el-Ajs ibn 
Ishak ibn Ibrahim." Medutim, neki dijelovi ovog redoslijeda su spomi, jer je 
poznato da su Hud i Salih bili nakon Nuba, a prije Ibrahima. Allah, opet, 
najbolje zna. 

Mufessiri, historicari i neki drugi kazu: "Ejjub je bio bogat i 
posjedovao je sve obi ike i vrste imetka: krupnu i sitnu stoku, robove i 
velike povrsine zemlje u Es-Senijjetu, odnosno Hawranu (juzno od 
Damaska}." Ibn Asakir navodi da je cio taj kraj bio njegov i da je imao 
puno djece i celjadi. 

Zatim je svega toga lisen, pa je iskusan najrazlicitijim nevoljama na svom 
tijelu, od koga su mu samo srce i jezik ostali zdravi, kojima je cinio zikr 
AUahu. Pored svega toga on je bio saburli, uzdao se u Allaha i cinio mu zikr 
danju i nocu, jutrom i veceri. 

Njegova bo lest je potrajala tako dugo, da su ga napustili i najblizi 
prijatelji, pa je izveden iz svoga grada i ostavljen na jednom smetljistu. 
Svijet ga je prestao obilaziti, tako da nije ostao niko ko bi sa njim saosjecao 
osim njegove zene, koja je pazila na svoje obaveze prema njemu i sjecala se 
kako je on prije toga bio prema njoj debar i milostiv. Ona ga je obilazila, 
pazila i pomagala mu da obavlja nuzdu i drugo sto mu je bilo potrebno. Ali, 
i njeno stanje se pogorsalo, ponestalo joj sredstava, tako da je i sama morala 
sluziti svijetu da bi nesto zaradila, kako bi ga mogia nahraniti i pruziti sto 
mu treba. Neka Allah bude zadovoljan sa njom, a t ona sa Njim! Ona je sa 
njim saburli podnosila gubitak bogatstva i djece, nesrecu koja je pogodila 
njenog muza, skrtost bogatih i sluzenje drugima, nakon srece i blagostanja u 
kome su bili i postovanja koje su uzivali. Pa svi smo Allahovi i Njemu se 
vracamo! 

U sahih hadisu je potvrdeno da je Allahov Poslanik M rekao: "Najteza 
iskusenja od Ijudi imaju vjerovjesnici, zatim dobri Ijudi, zatim najbolji iza njih, 
pa onda najbolji iza njih." 

On je takoder rekao: "Covjek se stavija na iskusenja prema cvrstini vjere. 
Ako je cvrst u vjeri, poveca mu se iskusenje."' 

Sve nevolje Ejjubu 3^1 su samo povecale sabur i nadu da ce biti nagraden 
zato, i zahvalnost Allahu, tako da se njegov sabur i nevolje koje su ga zadesile 
navode kao primjer. 



' Hadis biljeSi Ed-Darimi u svom Sunenu 20/67/2786; Ahmed u svom Musnedu 1/172, 174, 
180, 185; Hatim ibn Ebi Dunja; Tirmizija u svom Sunenu 37/56/2398; kaie Ebu Isa: "Ovaj 
hadis Je hasen - sahih"; Ibn Madze u svom Sunenu 36/23/4023. Svi prenose hadis sa dodatkom: 
"...bit ce sve u iskusenju dok po zemljt ne bude hodio cist od grijeha," 



^ 



237 



Ejjub alejhi selam 



Od Wehba ibn Munebbiha i nekih jevrejskih ucenjaka se prenosi duga prica 
o Ejjubu i o tome kako je izgubio bogatstrvo i djecu i kako ga je zadesila bolest, 
Allah zna je li ta prica tacna. 

Od Mudzahida se prenosi da je rekao: "Ejjub ^i je prvi covjek koji je 
obolio od kozica (boginja)". 

O tome, koliko su dugo njegove muke trajale, postoje razlicita misljenja. 
Wehb smatra da je on ikusavan tacno tri godine, ni manje m vise od toga. 

Enes kaze: "Iskusenje mu je trajalo sedam godina i nekoliko mjeseci. Bacen 
je na smetljiste sinova Israilovih, gdje su mu tijelo napadali razni insekti sve 
dok ga Allah nije izlijecio, obilato nagradio i pohvalio" Humejd kaze daje 
iskusavan punih osamnaest godina. 

Es-Sudejj kaze: "Meso je otpadalo sa njega, tako da su od tijela ostale samo 
kosti i zivci. Zena mu je donosila pepeo i posipala ispod njega. Kada joj je 
dodijalo, rekla mu je: "Ejjube, kad bi zamolio svoga Gospodara, sigumo bi te 
izlijecio." On joj je odgovorio: "Uzivao sam u zdravlju sedamdeset godina, pa 
zar je puno da sedamdeset godina osaburim radi Allaha?" Ona se zabrinula 
zbog ovakvog odgovora jer je morala sluziti svijetu za naknadu i tako hraniti 
Ejjuba ^!. 

Znajuci da je ona Ejjubova zena i bojeci se da na njib ne prenese bolest jer. 
ga je obilazila i sa njim dolazila u kontakt, svijet joj vise nije davao nikakva 
posla. Kada vise ni kod koga nije nalazila posla, keen jednog bogatasa prodala 
je svoju pletenicu za vecu kolicinu kvalitetne hrane. Kada ju je donijela Ejjubu, 
on ju je upitao: "Odakle ti ovo?" Ona je sakrivsi istinu rekla: "To sam dobila 
sluzeci Ijudima." Ni sutradan nije mogia naci posla pa je i drugu pletenicu 
prodala za hranu, koju je donijela Ejjubu, opet sakrivsi istinu od njega. 
Medutim, on se zakleo da nece jesti dok mu ne kaze odakle joj hrana. Onaje 
tada skinula pokrivac sa svoje glave, pa je, kad je ugledao njenu glavu bez 
kose, zamolio: "Gospodaru moj, meneje snasla nevolja, a Ti si od milostivih 
najmilostiviji! " (El-Enbija', 83,) 

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je moj otac, da je njemu pricao Ebu 
Seleme, a njemu Dzerir ibn Hazim, da je Abdullah ibn Ubejda ibn Umejr 
rekao; "Ejjub je imao dva brata. Jednog dana su dosli da ga obidu, ali mu zbog 
zadaha nisu mogii prici, pa su zastali podaleko od njega i jedan drugom je 
rekao: "Da je Allah znao da od Ejjuba ima ikakvog hajra, ne bi ga na ovakvo 
iskusenje stavljao." Ejjub se zbog njihovih rijeci razalostio kao nikada do tada i 
rekao: "Boze, Ti znas da nikada nisam zanocio sit znajuci za nekoga gladnog, 
pa potvrdi da istinu govorim!", pa je to s neba, dok su njih dvojica slusali, bilo 
potvrdeno. Zatim je rekao: "Boze, Ti znas da nikada nisam imao dvije kosulje, 
znajuci da neko nema sta obuci, a da mu nisam jednu dao, pa potvrdi da istinu 
govorim!", pa je i to s neba, dok su njih dvojica slusali, bilo potvrdeno. Zatim 
je, Allahu padajuci na sedzdu, rekao: "Boze, tako Ti Tvoje velicine, svoju 
glavu necu podici sve dok me ne izlijecis!" I zaista, svoju glavu nije podigao 
sve dok nije bio izlijecen. 



da 
AU 
da 



za 



238 



Ejjub alejhi selam 



koji je 



Ibn Ebi Hatim i Ibn Dzerir navode: "Pricao nam je Junus ibn Abdulaia, da 
mu je pricao Ibn Webb, a njemu Nafi' ibn Jezid, da je cuo od Ukajla, on od Ez- 
Zuhrije, a on od Enesa ibn Malika, da je Poslanik m rekao: "Iskusenje 
Allahovog vjerovjesnika Ejjuba je trajalo osamnaest godina, pa su ga svi, i blizi 
I dalji napustili, osim dvojice, njemu najdraze brace, koji su ga obilazili i tjesili. 
Jednom prilikom jedan drugom je rekao: "Znas, mora da je Ejjub, tako mi 
Ailaha, ucinio nekakav grijeh, kakav na svijetu niko nije ucmio!" Drugi je 
rekao: "§ta li bi to raoglo biti?" Prvi je rekao: "Evo vec je osamnaest godina 
kako mu se Allah nije smilovao i muku mu otklonio" 

Kada su ponovo dosli, ovaj se nije mogao stq>iti da ga ne upita za to, pa je 
Ejjub rekao: "Ne znam o cemu govoris, i sta bi moglo biti, osim sto Allah zna 
da sam jednom naisao pored dvojice ijudi koji su se prepirali, i zaklinjali se 
Allahom, pa sam, kad sam se vratio kuci, zamolio da im Allah oprosti, u zelji 
da se spominje samo tamo gdje treba." 

Kad bi izlazio da obavlja nuzdn, njegova zena bi ga izvodila i dizala za 
ruioi i nakon toga vracala natrag. Jednog dana ona je zakasnila, pa je Allah 
objavio Ejjubu na mjestu gdje je bio: "Udari svojom nogom - eto hladne vode, 
lakupanje ipice!" (Sad, 42.) Kada je zakasnivsi dosla ugledala ga je kako joj 
prilazi zdrav i Ijepsi nego sto je bio, nakon sto je Allah od njega bolest 
otklonio. Kada ga je ugledala, upitala je: "Allah te blagoslovio, jesi li gdje 
vidio bolesnog Allahovog vjerovjesnika? Tako mi Ailaha koji je mocan da to 
uradi, od tebe nikada nisam vidjela slicnijeg covjeka njemu kada je bio zdravl" 
Onjoj je odgovorio: "Pa to sam ja!" 

Ibn Ebi Hatim dalje kaze: "On je imao dva gumna - jedno za psenicu, a 
dnigo za jecam. Tada je Allah poslao dva oblaka. Kada je jedan od njih naisao 
iznad gumna za psenicu, na njega je sasuo hrpu zlata, a drugi je na gumno za 
jecam sasuo hrpu srebra." 

Ovo je citat Ibn Dzerira, a potpuno isti navodi i Ibn Hibban u svora Sahihu, 
koji prenosi od Muhammeda ibn el-Hasana ibn Kutejbe, on od Harmeie, a on 
od Ibn Wehba itd. Medutim, krajnje je cudno za ovu predaju reci da su to 
Posianikove rijeci. Prije ce biti da su to rijeci nekog od ashaba (mewkuf). 

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je moj otac, da je njemu pricao Musa ibn 
Ismail, a njemu Hammad, da je Alija ibn Zejd cuo od Jusufa ibn Mehrana, a 
ovaj od Ibn Abbasa, da je rekao: "Ailah je Ejjuba obukao odjecom iz Dzenneta, 
pa se povukao i sjeo po strani. Kada mu je zena dosla nije ga poznala, nego mu 
je rekla: "Robe Boziji, gdje je otisao onaj bolesnik sto je bio ovdje? Mozda su 
ga se psi i vukovi dograbili." Neko je vrijeme sa njira razgovarata, a onda joj je 
on rekao: "Jadna ne bila, pa ja sam Ejjub!" "Zar se ismijavas sa mnom, robe 
Boziji?", upitala je ona, a on joj je odgovorio: "Jadna ne bila, pa ja sam Ejjub. 
Allah mi je vratio moje tijelo." 

Ibn Abbas zatim kaze; "Allah mu je, opet, dao one isto bogatst\'o i 
djecu, i uz njih jos toliko vise." Wehb ibn Munebbih kaze: "Allah mu je 
tada objavio: Vratio sara ti tvoju porodicu i bogatstvo i jos jednom toliko. 



239 



Ejjub alejhi selam 



Okupaj se ovom vodom, jer ti je u njoj lijek! Zakolji kurbana za tvoje 
prijatelje i za njih zatrazi oprost, jer su se o tebe kod Mene ogrijesili." Ovo 
navodi Ibn Ebi Hatim. 

Ibn Ebi Hatim, takoder, kaze: "Pricao nam je Ebu Zera', da je njemu pricao 
Amr ibn ISderzuk, a njemu Hemmam, da je cuo od Katadea, on od En-Nadra 
ibn Enesa, on od Besira ibn Nuhejka, a ovaj od Ebu Hurejre, da je PoslanikS 
rekao: "Kada je Allah izlijecio Ejjuba mS' obasuo ga je zlatnim skakavcima, pa 
ih je on poceo kupiti i trpati u svoju odjecu. Tada mu je bilo receno: - Zar se 
nisi zasitio? a on je odgovorio: "Gospodani moj, a ko ce se zasititi Tvoje 
milosti?"' 

Ovaj hadis navodi i Imam Ahmed od Ebu Dawuda et-Tajalisija i Abdussamed 
od Hemama, a on od Katadea i dalje istim senedom. Ibn Hibban ga takoder 
navodi u svom Sahihu od AbduUaha ibn Muhammeda el-Ezdija, koji ga je cuo 
od Ishaka ibn Rahiwejha, a on od Abdussameda i dalje istim senedom. Ipakga 
ne navodi ni jedan od autora sest najpriznatijih zbirki hadisa, iako ispunjava 
uvjete sahih hadisa. Allah, opet, najbolje zna! 

Imam Ahmed kaze: "Pricao nam je Sufjan, da je cuo od Ebu Zinada, a on 
od el-A'redza, da je Ebu Hurejre rekao: "Ejjubu je poslano jato zlatnih 
skakavaca, pa ih je poceo kupiti u svoju odjecu, pa mu je receno: - Ejjube, zar 
ti nije dovoljno sto smo ti dali? On je odgovorio: "Gospodaru moj, a ko je 
neovisan o Tvojoj dobroti!"^ Ovo su rijeci ashaba (mewlcuf), a u drugoj verziji 
preko Ebu Hurejre se prenose kao rijeci Poslanika ^ (merfii'). 

Imam Ahmed takoder navodi: "Pricao nam je Abdurrezzak, da je njemu pricao 
Ma'mer, da je Poslanik m rekao: "Dok se Ejjub kupao go, pred njega je palo jato 
zlatnih skakavaca. Ejjub ih je poceo trpati u svoju odjecu, pa ga je njegov Uzviseni 
Gospodar zovnuo; "Ejjube, zar ti to sto vidis nisam bio ucinio nepotrebnim? - 
Jest, Gospodani moj, ali mi je potreban Tvoj bereket, odgovorio je on."^ 

Ovakav hadis preko Abdurrezzaka navodi i Buharija. 

"Udari svojom nogom" (Sad, 42.), tj. udari nogom o zemlju. On je uradio 
sto mu je naredeno, pa je Allah dao da provrije izvor hladne vode. Zatim mu je 
naredio da se njome okupa i da je pije, pa je Allah od njega otklonio bol, 
teskocu, patnju i bolest koja mu je bila i spolja i unutar tijela. Nakon toga Allah 
mu je dao i vanjsko i unutamje zdravlje, izuzetnu Ijepotu i veliko bogatstvo. 
On mu je, cak poput obilne kise, spustio bogatstvo u vidu zlatnih skakavaca. 

Allah mu je njegovu porodicu povratio, kao sto u Kur'anu kaze: / dadosmo 
mu, miloscu Nasom. njegovu celjad, i m njih Jos toliko. (El-Enbija', 84) Jedni 
kazu da je Allah pomrle prozivio, a drugi da ga je darovao novim potomcima 
na ovom svijetu u zamjenu za one koji su pomrli i da ce ih sve zajedno sakupiti 
na Ahiretu. h Nase milosti, tj. od njega smo otklonili nevolju i izlijecili ga, iz 

' Ebu Dawud et-Tajalisi u svom Musnedu 2/83/2302; Ahmed u svom Musnedu 2/511/ Haleb. 
- Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 1I1A3, 304/Haleb - 7307/Sakir, 
^ Hadis biijezi Buharija u svom Sahihu 5/20 - 60/20 - 97/35. 



240 



Ejjub alejfii selam 



Nase milosti, sazaljenja i dobrote, i da budepouka onima koji ibadet cine. tj. da 
onaj ko bude stavljen na iskusenje u tijelu, imetku ili djeci ima pouku u 
primjem Aliahovog vjerovjesnika Ejjuba, koga je Allah iskusao sa jos vecom 
bisajom, pa je osaburio i nadao se nagradi od AUaha, dok mu je On nye 
otklonio. 

Oni koji u kontekstu ovog ajeta rijec rahma (milost) razumiju kao ime 
Ejjiibove zene grijese i govore bez ikakvih argumenata. Ed-Dahhak od Ibn 
Abbasa prenosi da joj je Allah povratio mladost i produzio zivot, pa je Ejjubu 
rodilajos dvadeset sestoro muske djece. 

Ejjub je iiakon toga zivio jos sedamdeset godina u zemlji bizantijskoj w 
cistoj vjeri Islamu. Nakon njega iskrivili su Ibrahimovu vjeru. 

/ uzmi svojom rukom snop i njime udari. samo zakletvu ne prekrsi! Mi smo 
vidjeli daje on saburli. Divan je on rob bio i mnogo se kajao! (Sad, 44.) Ovo je 
olaksica od Uzvisenog Allaha Svome robu i vjerovjesniku Ejjubu m\ za 
njegovu zakletvu da ce svoju zenu stotinu puta udariti bicem. 

Jedni kazu da se na to zakleo zato sto je prodala svoje pletenice, a drugi 
zatostojoj se sejtan pojavio u Hku Ijekara i govorio joj o Ejjubovora lijeku,_a 
ona mil nakon toga dosla i to mu ispricala. On je odmah znao da je to bio 
sejtan, pa se zakleo da ce je kazniti sa sto udaraca bicem. Kada ga je Uzyiseni 
Allah izlijecio, odredio mu je da uzme snop palminih grancica sa okicenmi 
hurmama i da je njima jedanput udari, pa da to bude umjesto stotinu udaraca 
bicem. Ejjub je tako ispunio zakletvu i nije je prekrsio. 

Ovo je olaksanje i izlaz za onog ko se bojao Allaha i bio Mu pokoran, 
pogotovo ako se radilo o strpljivoj zeni, koja se nadala Allabovoj nagradi, bila 
iskrena i dobrocinitelj, na pravom putu i odvazna - Allah bio zadovoljan sa 
njora! 

Zato je Uzviseni Allah dao olaksicu, koju je objasnio rijecima: Mi smo 
vidjeli daje on saburli. Divan je on rob bio i mnogo se kajao! 

Mnogi islamski pravnici su ovu olaksicu koristili kod zakletvi i zavjeta, a 
neki su otisli i dalje, pa su poglavlje o lukavstvima uvrstavah u djela 
zabranjena Islamom. Zapocinjali bi ga sa ovim casnim ajetom, pa bi onda tu 
navodili cudne i neobicne stvari, ciji isjecak cemo navesti u poglavlju o 
serijatskim proptsima, kada do njega, ako Bog da, dodemo. 

Ibn Dzerir i neki historicari tvrde da je Ejjub umro kada je imao devedeset 
tri godine, a neki drugi kazu daje zivio duze. 

Lejs od Mudzahida prenosi iskaz u kojem se kaze da ce Allah M na 
Sudiijem danu Sulejmana m uzeti kao dokaz protiv bogatasa, Jusufa ^i kao 
dokaz protiv bludnika, a Ejjuba m kao dokaz protiv onih koji su nnali 
iskusenja, 

Ejjub ^ je ostavio oporuku svom sinu Hawmelu, a nakon njega njegovu 
ulogu je nastavio njegov sin Bisr ibn Ejjub, za kojeg mnogi Ijudi tvrde daje bio 
Zulkifl, Allah najbolje zna! 



241 



Ejjub alejhi selam 

Ovaj njegov sin, za kojeg kazu da je bio vjerovjesnik, kako oni tvrde umro 
je kada je imao sedamdeset pet godina, 

S obzirom da neki kazu da je Zulkifl bio Ejjubov sin, neka je Allahov miri 
spas na njih obadvojicu, sada cemo navesti kazivanje o njemu. 



242 



Zulkifl alejhi selam 



KAZIVANJE O ZULKIFLU ZA KO JEG NEKI 
TVRDE DA JE E JJUBO V SIN 



Usuri El-Enbija', nakon kazivanja o Ejjubu, Uzviseni Allah kaze: */ 
Ismailu, i Idrisu, i ZulkiJIu, svi su oni bili strpljivL *I uveli smo ih u 
Nasu milost, zaista su oni od dobrih. (El-Enbija', 85.-86.) 
A u auri Sad, takoder nakon kazivanja o Ejjubu, Uzviseni kaze: *I sjeti se 
Nasih robova, Ibrahima. Ishaka iJakuba, cvrstih i dalekovidih. *Mi ihposebno 
obdarismo jednom vrlinom, da se cesto sjecaju Ahireta, *i oni su, zaista. kod 
Nas medu dobrim odabranim. */ sjeti se Ismaila, i El-Jese 'a i Zulkifla svi su 
oni bili dobri. (Sad, 45.-48.) ' 

Samim tim sto je pohvalno spomenut u Casnom Kur'anu zajedno sa ostalim 
vjerovjesnicima, na prvi pogled je jasno da je i on vjerovjesnik, Ovakav stav je 
opceprihvatljiv. 

Ima onih koji tvrde da on nije bio vjerovjesnik, nego dobar, mudar 
istinoljubiv i pravedan covjek. Ibn Dzerir u torn pogledu nije dao svoje 
konacno misljenje. Allah, opet, najbolje zna! 

Ibn Dzerir i Ebu Nudzejh navode Mudzahidovo misljenje da on nije bio 
vjerovjesnik, nego dobar covjek. On je preuzeo obavezu {tekeffele) da ce voditi 
svoj narod i ijesavati njihove sporove pravedno, pa je take i radio. Zato je 
prozvan Zulkiflom, 

Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatim od Dawuda ibn Ebi Hinda prenose da je 
Mudzahid rekao: "Kada je El-Jese' ostario, rekao je; - Da mi je postaviti nekog 
covjeka da vodi svijet jos za moga zivota, pa da vidim kako ce postupati. Zatim 
je sakupio svijet i rekao: - Ko prihvati od mene tri stvari, odredit cu ga za 
zamjenika. Te stvari su: da posti danju, klanja nafilu nocu i ne srdi se." 

On dalje kaze: "Jedan naoko neizgledan covjek je ustao i rekao: - Ja cu. EI- 
Jese' ga je upitao: - Zar ti mozes postiti danju, klanjati nafilu nocu i ne srditi 
se? - Mogu, rekao je; ali ga ipak taj dan nije prihvatio. Sutradan je ponovio isto 
pitanje. Svijet je sutio, a onaj isti covjek je ponovo ustao i rekao: - Ja cu to 
prihvatiti. On ga je tada postavio za svoga zamjenika." 

On dalje kaze: "Iblis je naredio sejtanima da na njega obrate posebnu 
paznju. Medutim, oni su ubrzo klonuli, pa im je rekao: "Pustite ga menii" 
Zatim se pretvorio u lik siromasnog starca i dolao mu upravo kada je bio legao 
da se odmon poslije podne. On nije spavao ni nocu ni danju, osim malo poslije 

244 



Zulkifl alejhi selam 



se 
bno 
kod 

i su 



podne. Iblis mu je zakucao na vrata, a ovaj upitao: "Ko je?" Iblis je odgovorio: 
"Jedan starac kome je nanesena nepravda," Ustao je i otvorio vrata, a Iblis mu 
poceo govoriti: "U sukobu sam sa svojim narodom. Ucinili su mi nepravdu, 
uradili mi to, pa mi uradili to - i tako mu poceo duljiti pricu dok nije doslo 
predvecerje i propao popodnevni odmor. Tada mu je rekao: "Kada veceras 
budem Slobodan, dodi pa cu rijesiti tvoj slucaj!" Medutim, vece je proslo u 
iscekivanju da starac dode, ali se on nije pojavljivao, Zato je krenuo da ga 
potrazi, 

Sutradan je rje§avao pamice medu Ijudima i iscekivao hoce li se starac 
pojaviti ali, nije ga bilo. Kada je toga dana legao da se popodne odmori, ovaj 
mu je dosao i zakucao na vrata. On je upitao: "Ko je?", a on odgovorio; "Starac 
kome je ucinjena nepravda." Otvorio mu je vrata i upitao: "Zar ti nisam rekao 
da dodes kada budem Slobodan?" Ovaj mu je odgovorio: "Oni su, zaista, 
najgori Ijudi! Kada su saznali da si ti Slobodan, rekli su da ce mi dati moje 
pravo, a kada si ti krenuo da radis, to su porekli." Opet mu je ponovio: "Idi 
sada i dodi mi veceras kada budem Slobodan!" 

On dalje kaze: "Tako ga je i taj dan prosao popodnevni odmor. Kada je te 
veceri bio Slobodan, ponovo je iscekivao starca, ali ga opet nije bilo. Treci dan 
ga je savladao umor i san, pa je nekome od svoje porodice rekao: "Nemoj 
nikoga pustati da se priblizava ovim vratima dok budem spavao, jer me je 
pritiskao umor i pospanost." 

Upravo tada dosao je onaj starac, pa mu je ovaj rekao: "Vrati se, vrati se!" 
Starac je rekao; "AH ja sam bio kod njega jucer i ispricao mu svoj slucaj." 
Medutim, ovaj mu je odgovorio: "Tako mi AUaha ncces, jer nam je naredio da 
ne smijemo nikoga pustiti da mu ude." Kada je starac shvatio da tako nece 
mod, ugledavsi otvor na kuci, popeo se, usao kroz njega i pofieo kucati na 
vrata iznutra. Covjek se probudio i rekao onom drugora: "Zar ti nisam zabranio 
da ikoga pustas?" Ovaj mu je odgovorio: "Tako mi Allaha, pored mene nije 
usao, pa pogledaj kako je prosao." Tada je prisao vratima i uvjerio se da su 
zakljucana kao sto su i bila, ali je starac koga je prepoznao bio unutra, pa ga je 
upitao: "Jesi li ti Allahov neprijatelj?" "Jesam", rekao je. 

Sve sto znas uradio sam da te naljutim, jer si me u svemu ucinio 
nemocnim." Tako ga je Allab M prozvao Zulkiflom, jer je preuzeo obavezu 
{tekejfele) iizvrsioje. 

Slicno ovom, Ibn Ebi Hatim navodi jos jedno kazivanje koje prenosi od Ibn 
Abbasa. Slicna verzija se prenosi i od AbduUaha ibn el-Harisa, Muhammeda 
ibnKajsa, Ibn Hudzejra el-Ekbera i drugih ucenjaka iz prvih generacija. 

Ibn Ebi Hatim jos navodi: "Pricao nam je moj otac, da je njemu pricao Ebu 
el-Dzemahir, da je cuo od Se'ida ibn Besira, a on od Katadea, daje Kenane ibn 
ei-Ahnes rekao: "Cuo sam El-Es'arija - tj. Ebu Musaa, r.a. - da je sa ovog 
minbera rekao: - Zulkifl nije bio vjerovjesnik, nego dobar covjek koji je 
klanjao stotinu namaza dnevno. Zulkifl je tu obavezu preuzeo od El-Jesea, 
izvrsavao je kako treba, paje zato prozvan Zulkiflom." 



245 



Zulkifl alejhi selam 



Ovo prenosi Ibn Dzerir, od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, a on od Katadea 
koji kaze: "Ebu Musa el-Es'ari ga prenosi kao hadis el-munkatia'a fsa 
prekinutim senedom)" 

Jmam Ahmed kaze: "Pricao nam je Esbat ibn Muhammed, da je njemu 

pricao El-A'mes, da je cuo od AbduUaha ibn Abdullaha, on od Sa'da Taihinog 

oslobodenog roba, a on od Ibn Omera, da je rekao: - Od Allahovog Poslanika^ 

sam cuo jedan hadis. koga ne bih pricao da sam ga cuo samo jednom ili dvaput 

- nego sam ga cuo vise puta, nabrojavsi sedam puta kako je cuo kako govori: - 

El-Kifl je bio rodeni Izraelcanin, covjek se nije mogao suzdrzati od grijeha 

Jednom pnhkom je nekoj zeni dao sezdeset zlatnika da bi sa njom legao Kada 

je on sa njom htio da uradi sto i covjek sa zenom, zadrhtala je i zaplakala On 

ju je upitao: "Zasto places? Jesam U te prisilio na ovo?" Ona je odgovorik 

"Ne, nisi,^ ah ovo do sada nikada nisam uradila, nego me je nuzda na ovo 

natjerala. Tada joj je rekao; "Radis ovo, a nikada to prije nisi radila!" Zatim se 

odmakao od nje, i rekao joj: "Idi i nosi zlatnike, tvoji su." Zatim je rekao' 

Tako mi Allaha, El-Kifl vise nikada nece zgrijesiti Allahu!"Te iste noci ie 

umro, a na vratima je osvanuo napis: "Allah je oprostio El-Kiflu.'" 

Ovaj hadis od El-A'mesa prenosi i Tinnizija i daje mu ocjenu: hasen 
(dobar). Zatim kaze da neko ovu predaju prenosi kao Ibn Omerove riiefii 
(mewkuf). ^ 

Ovaj hadis je po svome sadrzaju vrlo cudan, a i sened mu je sporan jer Ebu 
Hatim o spomenutom Sa'du kaze: "Nasao sam ga samo u lancu prenosilaca 
jednog hadisa. Ibn Hibban kaze da je on pouzdan. Medutim, od njega prenosi 
samo spomenuti Abdullah ibn Abdullah er-Razi. Allah, opet, najbolje zna! 

ui $^ ' ^° ^^ °^^-^ ^^^'^ ^ ^^° ispravan, on se ne odnosi na Zulkifla, nego na 
hl-Kifla, a to mje Zulkifl koji je spomenut u Kur'anu. Allah, opet, najbolje 



; Hadis biljezi Tirmizija u svom Smenu 38/48/296; kaze Ebu Isa; "Ovo je hadis hasen" geibBn 



246 



Poglavlje o Narodima koji su unisteni 



POGLAVL JE O NARODIMA KOJI SU U 
POTPUNOSTI UNISTENI 



Ovo se desavalo prije objavljivanja Tewrata, jer Uzviseni kazr mi 
Z"J^"'''"Jf ^«/-,^, nakon sto smo unmiti drevne narode 
(bl-Kasas, 43.) j 

Ibn Dzerir rbn Ebi Hatim i EI-Bezzar od Awfa el-A'rabijja prenose, a on od 
Ebu Nadreta da je Ebu Se=id el-Hudri rekao: "Nakon sto je Tewrat obja^j 
naZemlju Allah M nije unistio nijedan narod kaznom sa neba ili iz zemie 
osim naselje ciji su stanovnici pretvoreni u majmune. Zar nisi primietio da 
naZT ''"'"'■ ""' '"' ''"^"' ^"'' ^''^■^■^' -^- ^^o smo S Jl! 

El-Bezzar u svojoj verziji ovo navodi kao rijeci Poslanika ^ fmerfiin ' 
Medutmi, pnje ce biti, Allah najbolje zna, da su to rijeci ashaba (mewkuf) Svt 
to ukazuje da su sv. u potpunosti unisteni narodi, unisteni prije Musaa m. 

U njih se ubrajaju: 

Stanovnici Ressa 

Uzviseni Allah u suri El-Furkan kaze: V Adu i Semudu i stanovnicima 
Ressa tnmogm generacijama izmedu njih - *svima smo navodili primjere i ,ve 
smo potpimo unistili. (EI-Furkan, 38.-39.) 

U suri Kaf, Uzviseni kaze: ^Prije njih su poricali: Nuhov narod i 

ToTZb:' '%'■''"''''■ *'f^'■>--• iLutov narod *i stanovnici met 

nnh^^'T P!!?°^' '^^tat govore da su oni unisteni, poruseni i upropasteni tJ 
pob.ja Ibn Dzeru-ovu tvrdnju da su stanovnici Ejke bill ti koji su iskop 1 
rovovc o kojnm se govon u suri EI-Burudz. Za njih Ibn Ishak i nek £ 

lodf IbYThh "'°" '^'^- ''^**"^""' ' °^^ ^'^"J^ J^ ^P°-^' Ibn dS 
SrudovHinalel'r^^ "^"" '' ^^ ^""°™^^^ ^--' -P^™ ^^^^ ^^ 
Hafiz Ebu el-Kasim Ibn Asakir na pocetku svoje Historije, govoreci o 
^adnji Damaska iz Historija Ebu el-Kasima Abdullaha ibn AMulIaha b 
Dzerdada i drugih, navodi da su stanovnici Ressa zivjeli u Haduru i da im je 

248 



Poglavlje o Narodima koji su unisteni 



U. 



'e 



Allah 31 poslao vjerovjesnika po imenu Hanzala ibn Safwan, pa su ga oni 
poricali i ubili. Ad ibn Aws ibn Irem ibn Sam ibn Nub i njegov sin su iz Ressa, 
all su se prije unistenja Ressa vratiU i nastanili u brdima Ahkaf. Nakon toga je 
Allah ^ unistio stanovnike Ressa, a ovi su se rasirili po cijelom Jemenu i 
drugim krajevima sirom zemlje. Tako je Dzebron ibn Sa'd ibn Ad ibn Aws ibn 
Irem ibn Sara ibn Nuh doselio u oblast Damaska gdje je podigao grad koji je 
nazvao D2ebron. To je zapravo Irem, poznat po stubovima. Nigdje na jednora 
mjestu neraa vise kamenih stubova nego u Damasku. Zatim je Allah ^ poslao 
Hilda ibn AbduUalia ibn Rebbaha ibn Halida ibn el-Huluda ibn Ada, narodu Ad 
- tj. Adovim potomcima u Ahkafu - pa su ga u laz ugonili zbog cega ih je 
Uzviseni Allah unistio. ' 

Prenia tome, stanovnici Ressa su Sivjeli mnogo prije Ada. Allah ^ najbolje 
zna! 

Ibn Ebi Hatim od Ebu Bekra ibn Ebi Asima prenosi, da je od svoga oca cuo, 
da mu je Sebib ibn Bisr pricao, da je od Ikrime cue, da je Ibn Abbas rekao: "Er- 
Ress je ime bunara u Azerbejdzanu." Es-Sewri od Ebu Bekra prenosi da je 
Ikrime rekao: "Er-Ress je bunar u kome su ukopali svog vjerovjesnika." 

Ibn Dzurejdz kaze da je Ikrime rekao: "Stanovnici Ressa su zapravo 
stanovnici Feldza o kojima se govori u suri Ja-sin." Katade kaze da je Feldz 
jedno od naselja u Jemami. 

Ja smatram da su, ako su oni isti oni o kojima se govori u suri Jasin, kako 
bze Ikrime, onda su morali biti u potpunosti unisteni. Uzviseni Allah govoreci 
njima kaze: Bio je to samo jedan uzasan krik i oni su svi odjednom pomrli. 
(Ja-sin, 29.) 

njima cemo kasnije govoriti, Ako su pak bili neki drugi narod, a ne ovaj, 
sto je ocito, i bili imisteni i poruseni po svim procjenama, to se ne slaze sa 
onim sto tvrdi Ibn Dzerir. 

Ebu Bekr Muhammed ibn el-Hasan en-Nakkas kaze: "Stanovnici Ressa su 
imali jedan bunar koji im je bio dovoljan za napajanje i navodnjavanje zemlje. 
Njima je vladao jedan pravedan i cestit vladar, za kojim su, kada je umro, zaliU. 
Nekoliko dana nakon njegove smrti sejtan im se pokazao u njegovora liku, i 
rekao: "Ja nisam umro, nego sam se od vas bio malo povukao da vidim kako 
cete postupati." Oni su se tome puno obradovali, a onda iin je naredio da 
izmedu njega i sebe postave zastor, pa nece nikada umrijeti. Mnogi od njih su u 
to povjerovali, podlegH iskusenju i poceli ga obozavati. Tada im je Allah ^ 
poslao vjerovjesnika koji im je objasnio da im iza zastora govori sejtan, 
zabranjujuci im da ga obozavaju i naredujuci im da obozavaju sarao Allaha, 
koji nema nikakva sudruga." 

Es-Suhejli kaze: "Njemu je objava silazila u snu, a ime mu je bilo Hanzala 
ibn Safwan. Na prevaru su ga napali, ubili i bacih u bunar. Nakon toga bunar je 
presusio, pa su patib zbog zedi, nakon sto je vode bilo u izobilju. Drvece im se 



' Ibn Asakir u svom Tarihu 1/15/Tehzib. 



Poglavlje o Narodima koji su unisteni 



usljed suse osusilo, usjevi prestali radati, kuce se porusile, pa su nakon 
udobnog zivota morali iskusiti surovost i nakon zajednistva razjedinjenost, sve 
dok nisu do posljednjeg unisteni. Njihova stanista su zaposjeli dzinni i divlje 
zivotinje, tako da su se odatie mogli cuti jedino glasovi dziima, rika lavova i 
zavijanje hijena." 

Ibn Dzerir prenosi od Muhammeda ibn Humejda, on od Seleme, on od Ibc 
Ishaka, a ovaj od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, da je Allahov Poslanikii 
rekao: "Prvi covjek koji ce Kijametskog dana uci u Dzennet bit ce cmi rob. To 
ce biti zato sto je Uzviseni Allah poslao poslanika mjestanima jednog naselja, 
pa u njega nije povjerovao niko osim tog cmog roba. Mjestani tog naselja su 
zatim napali tog vjerovjesnika, iskopali bunar i bacili ga u njega, a onda 
jednom velikom kamenom plocom zatvorili otvor. Taj rob je sakupljao drva, na 
svojim iedima ih donosio i prodavao kako bi mogao kupiti jelo i pi6e. Zatim bi 
to odnio do tog bunara, podizao onu plocu, a Allah ^ bi mu u tome pomogao, i 
krisom vjerovjesniku doturao hranu i pice, a onda ponovo vracao plocu gdje je 
i bila." 

On dalje kaze: "I tako je bilo dokle je Allah ^ htio da bude. Ali, jednog 
dana kad je otisao da sakuplja drva kao sto je do tada cinio, pa kad ihje 
sakupio, svezao i htio da ponese, obuzeo ga je drijemez, te je legao. Allah ^ 
mu je zapecatio usi, pa je ostao spavajuci sedam godina. Zatim se pomakao, 
protegao i prevmuo na drugu stranu i nastavio spavati. Allah ^ mu je ponovo 
zapecatio usi i narednih sedam godina, nakon cega je ustao, uzeo breme drva i 
krenuo misleci da je spavao same dio dana. Vratio se u svoje naselje, prodao 
breme drva i kupio jelo i pice, kao sto je to i prije radio. Zatim je otisao do 
onog bunara, tj. do mjesta gdje je bio, ali ga tamo nije bilo. Narod se bio. 
dosjetio vjerovjesnika, izvadio ga, priznao i povjerovao mu." 

On dalje kaze: "Vjerovjesnik ih je upitao sta se desilo sa cmcem, a oni su^ 
odgovorili da ne znaju. Tek kada je vjerovjesnik preselio na Ahiret, cmac se 
probudio iz svoga sna. Za njega je Muhammed ^ rekao: "Taj cmac ce biti prvi 
koji ce uci u Dzennet" 

Ovaj hadis je mursel i ima spomih elemenata u sebi. Sadrzaj ovog hadisa 
vjerovatno je prosirio Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi. Allah, opet, najbolje 
zna! 

Medutim, i sam Ibn Dzerir ne prihvaca ovaj hadis jer kaze: "Za taj narod ne 
moze se tvrditi da su oni stanovnici Ressa o kojima se govori u Kur'anu, jer 
Allah 3i za njih kaze da su unisteni, a narod u ovom hadisu se odazvao i 
povjerovao svome vjerovjesniku. Osim - Allahu moj - ako su oni povjerovali u 
vjerovjesnika nakon sto su unisteni njihovi preci." Allah najbolje zna! 

On je sklon misljenju da su oni narod koji je iskopao rovove. Medutim, taj 
stav je slab iz razloga koje smo vec naveli, a i zbog toga sto se u kazivanju o 
narodu koji je iskopao rovove prijeti kaznom na AhireUi, ukoliko se ne pokaju. 
Osim toga, za njih se ne navodi da su unisteni, a za stanovnike Ressa se to 
izricito kaze. Allah, opet, najbolje zna! 



250 




Poglavlje o Narodima kojisu unisteni 



i do 
bio 



Kazivanje o narodu iz sure Ja sin 

Oni su stanovnici jednog grada, o kojima Allah 3i u suri Jasin kaze; */ 
navedi im primjer stanovnika jednog grada kad su im dosli poslanici. *Kad 
im Mi posiasmo dvojicu, ali ih oni porekose, pa ih pojacasmo trecim, i 
rekose: "Mi smo vama poslani!" *Oni odgovoriSe: "Vi ste samo obicni Ijudi 
kao i mi, i Milostivi nista nije objavio; vi samo lazete!" * "Gospodar nas zna 
da smo, doista, vama poslani", rekose oni, *"i duzni smo samo da Jasno 
obznammo. " *Oni rekose: "Mi slutimo da nam nesrecu donosite i ako se ne 
okanite, zaista cemo vas kamenovati i sigurno ce vas od nas snaci bolna 
kazna. *"Vasa zla slutnja Je sa vama!", rekose oni. "Zar zato sto ste 
opomenuti? Ta vi ste narod koji granice zla prelazi!" *I s kraja grada zurno 
doiejedan covjek i rece: "O narode moj, sUjedite poslanike! *SliJedite one 
koji od vas ntkakvu nagradu ne iraze, a na pravom su putu! *Zasto ja ne bih 
oboiavao Onoga koji meje stvorio, a Njemu cete se vratiti? *Zar da umjesto 
Njega prihvatim druge bogove? Ako Milostivi hoce da me snade kakvo zla, 
njihovo zauzimanje nece mi biti ni od kakve koristi, i oni me nece moci 
spasiti! *Ja bih, zaista, tada bio u ocitoj zabludi! *Ja vjerujem u vaseg 
Gospodara, pa cujte mene!" */ reci ce se: "Udi it Dzennet!" a on ce reci: 
"Kama srece da moj narod zna *zhog cega mi je moj Gospodar oprostio i 
ucinio me pocascenim!" *I protiv njegova naroda nakon njega, Mi nismo 
vojskii s nebaposlali niti smo to ikad cinili. *Bioje to samojedan uzasan krik 
ionisuodjednom svipomrli. (Ja-sin, 13.-29.) 

Opceprihvaceno je od prvih i kasnijih islamskih ucenjaka da je to naselje 
Antakija. To prenosi Ibn Ishak od Ibn Abbasa i Ka'bu-1-Ahbara, i Wehba ibn 
Munebbiha. Tako se prenosi i od Durejda ibn el-Hasiba, Ikrime, Katadea, Ez- 
Zuhrija i dnigih. Ibn Ishak, navodeci rijeci Ibn Abbasa, Ka'ba i Wehba, kaze 
da su rekli: "Vladar toga grada bio je Antioh ibn Antioh koji je obozavao 
kipove. Allah 3fe mu je poslao trojicu poslanika: Sadika, Saduka i Seluma, ali 
ihjeonporekao." 

Iz ovog se vidi da su oni bili poslanici od Uzvisenog Allaha. Medutim, 
Katade tvrdi da su to bili Isaovi fSM izaslanici. 

To misljenje navodi i Ibn Dzerir od Wehba, on od Ibn Sulejmana, a on od 
Suajba el-Dzibaija: Prva dva poslanika su bili Simun i Ivan, a treci Pavle. 
Mjesto je bila Antakija. 

Medutim, ovo misljenje je vrlo slabo (da'if) jer je Antakija bila prvi grad u 
to vrijeme ciji su stanovnici povjerovali u Isaa ^i kada im je on poslao trojicu 
svojih ucenika. Zato je Antakija bila jedan od cetiri grada u kojima su bili 
krscanski patrijarsi: Antakija, Jerusalim, Aleksandrija i Rim, a zatim i Istanbul. 
Dakle, oni nisu unisteni, a stanovnici grada, o kome se u Kur'anu govori, su 
unisteni, kako Uzviseni na kraju kazivanja o njima, nakon sto su ubih covjeka 
koji je potvrdio vjeru poslanika, kaze: Bioje to samojedan uzasan krik i oni su 
odjednom svipomrli. Medutim, to ne iskljucuje mogucnost da su vjerovjesnici 
spomenuti u Kur'anu poslani stanovnicima Antakije u neka davna vremena, pa 



251 




M 

I l' 



Poglavlje o Narodima koji su imisteni 



su ih porekli i Allah Jfe ih unistio, te da je Antakija kasnije ponovo podignuta 
pa da su njeni stanovnici u vrijeme Isaa m^ povjerovali izaslanicima koie ie on 
poslao. Allah, opet, najbolje zna! 

Dakle, misljenje da je ovo kazivaiije koje je navedeno u Kur'anu u stvari 
kazivanje o Isaovim ucenicima, je slabo, zbog onog sto smo vec naveli a i 
zbog toga sto se na prvi pogled iz kur'anskog teksta vid: da su oni poslanici od 
AUaha ^. 

Uzviseni Allah kaze: / navedi im primjer, tj. svom narodu, Muhammede 

stanovmka jednog grada, kada su im dosli poslanici Kada im Mi poslasmo 

dvojicu, ah ih oni porekose, pa ih pojacasmo s trecim. tj. pa ih ucvrstismo u 

poslanstvu sa trecim, i rekose: "Mi smo vama poslani, " tj. narod im je 

odgovono da su oni kao i ostaJi samo obicni Ijudi. Tako su govonli mnogi 

narodi koji nisu vjerovali svojim poslanicima, smatrajuci nemogucim da Ailah 

^ kao vjerovjesmka posalje covjeka. Poslanici su im odgovorili da Allah -^ 

zna da su om poslanici i da bi ih Allah ^ kad bi na Njega laz iznosih, kaznio 

najtezom kaznom "/ duzni smo da samojasno obznanimo. " Tj nasa obaveza je 

da vam prenesemo ono sto nam se objavljuje, a Allah a je taj koji upucue 

koga hoce i dovodi u zabludu koga hoce. Oni rekose: "Mi slutimo da mm 

nesrecu donosite!" Tj. to sto ste dosli smatramo losim predznakom. "Akosene 

okamte zaista cemo vas kamenovati." po jednima se mish rijecima a no 

drugim djehma. Medutim, prvi stav potvrduju rijeci: "/ sigurno ce vas odm 

snaci bolna kazna. " Time su im zaprijetili da ce ih poniziti i ubiti. 

^ "Vasa zla slutnjaje sa vama ", rekose oni!. tj. vama ce se vratiti "Zar mo 

sto ste opomenuti?" Tj. zar nam zbog toga sto vas podsjecamo na pravi puti 

pozivamo da idete njime, prijetite ubistvom i ponizenjem? 'To vi ste narod 

koji granice zlaprelazi! " tj. ne prihvatate istinu i ne zelite je. 

Is kraja grada zurno dode jedan covjek. tj. da pomogne poslanike i da 
ispolji vjeru u njih, / rece: "O narode moj. slij edits poslanike! Slijedite one kofi 
od vas mkakvu nagradu ne traze. a na pravom su putu!" Tj. oni vas ne trazedi 
mkakvu nagradu niti placu, pozivaju cistoj istini. ■ 

Zatim ih je pozvao da obozavaju samo Allaha, koji nema nikakva sudniea 
1 zabranio im da obozavaju bilo sta mirao Njega, od cega nema nikakve 

uf\Z "^ ''''°™' "' "^ ^^^^ '^y^^- "-^^ ^'^- ^«^'^^«- i^da bio u ocitoi 
zabludi! , tj. ako bih prestao obozavati samo Allaha i uz Njega ooceo 
obozavatijosnekog. ^ ^ 

^ Zatim se obratio poslanicima rijecima: "Ja vjerujem u vaseg Gospodara m 
cujte menel Po jednima, ovo znaci; "Cujte moje rijeci i kod vaseg GospodSa 
mi budite svjedoci sta sam rekao!" Po drugima to znafii: "O moj narode cujte 
moje javno oc.tovanje da vjerujem u Bozije poslanike!" Kad je to rekao oni su 
ga ubih; po jednima kamenovali ga, po drugima zubima ga iskidali a po 
trecima svi navahli na njega i ubili ga, ^ , v 

Ibn Ishak od nekih svojih prijatelja prenosi da je Ibn Mes'ud rekac 
Udarah su ga nogama i tukli dok mu nisu grkljan iscupali." 




do' 



252 




Poglavlje o Narodima koji su unisteni 



?ari 



o u 



?eo 



Es-Sewri od Asima el-Ahwela prenosi, da je Ebu Mudzliz rekao: "Taj 
covjek se zvao Habib ibn Merijj." Jedni kazu da je bio stolar, dnigi tkac, treci 
obucar, cetvrti valjac platna, a neki opet kazu da se bio posvetio ibadetu u 
tamosnjoj pecini. Allah, opet, najbolje zna! 

Od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao: "Habib je bio stolar. Bio je obolio od 
teske bolesti. Puno je sadaku davao pa gaje njegov narod ubio. Zato Uzviseni 
kaze; / reci ce se: "Udi u Dzennet!" Dakle, kada ga je njegov narod ubio, 
Allah M ga je uveo u Dzennet, pa je, kada je tamo vidio srecu i blagostanje, 
rekao: "Kama srece da moj narod zna zbog cega mije moj Gospodar oprostio 
iiicinio me pocascenim! " , tj. povjerovali bi u ono ii sto sam ja vjerovao, pa bi 
dobili Olio sto sara i ja dobio. 

Ibn Abbas kaze: "Dok je bio ziv, svoj narod je savjetovao rijecima: "O 
narode moj, slijedite poslanikef", a nakon smrti rijecima: "Kamo srece da 
moj narod zna zbog cega mi je moj Gospodar oprostio i ucinio me 
pocascenim!" To prenosi Ibn Ebi Hatim. Katade takoder kaze: "Vjernik 
nece prevariti. On uvijek upucuje samo savjete i govori o Allahovim 
blagodatima kojima je pocascen." On rece: "Kamo srece da moj narod zna 
zbog cega mije moj Gospodar oprostio i ucinio me pocascenim!" Tako mi 
Allaha, on je pozelio da njegov narod sazna kakvu je Allahovu pocast 
dozivio i da vidi u kakvom se stanju nalazi!" Katade zatim kaze: "Take mi 
Allaha, Uzviseni nakon njegova ubistva, njegov narod vise nije korio ni 
opominjao: "Bio je to samo jedan uzasan krik i oni su odjednom svi 
pomiii. " 

Rijeci Uzvisenog; I protiv njegova naroda nakon njega, Mi nismo vojsku s 
neba postali niti smo to ikad cinili, znace: da bi im se osvetili nije bilo potrebno 
daspustamo vojsku s neba protiv njih. Ovakvo shvacanje znacenja ovih rijeci 
Ibn Ishak preko nekih prijatelja prenosi od Ibn Mes'uda. Mudzahid i Katade 
kazu: "Kada se kaze da im vojska vise nije dolazila misli se da im vise nakon 
toga nije slato drugo poslanstvo." Ibn Dzerir na ovo dodaje: "Prvo misljenje je 
ispravnije." 

Ija kazem da je prvo misljenje ispravnije, jer Uzviseni kaze; niti smo to 
ikad ciniH, tj. za tim nismo imali nikakve potrebe dok smo ih kaznjavali zato 
sto su poricali Nase vjerovjesnike i ubili Naseg sticenika. Bioje to samo jedan 
mmn krik i oni su odjednom svi pomrli. 

Mufessiri kazu: "Allah ^ im je poslao Dzibrila ^s, pa je on uzeo za 
dovrattiike kapije na njihovom gradu, i prema njima ispustio samo jedan ki'ik, 
pa su svi pomrH, tj. odjednom su utihnuli njihovi glasovi i umirili se pokreti, 
tako da nije ostalo ni jedno oko da trepce." 

Sve ovo, pored ostalog, ukazuje na to da spomenuti grad nije Antakija, jer 
su ovi unisteni zato sto su poricali Altahove poslanike, a stanovnici Antakije su 
povjerovali i slijedili Isaove ucenike koje im je on poslao. Zato se kaze da je 
Antakija prvi grad koji je povjerovao u Isaa i^. 



253 



Poglavlje o Narodima koji su unisteni 



Sto se tice hadisa koji prenosi Taberanija od Huseina el-Eskara, on 
Sufjana ibn Ujejneta, on od Ibn Ebi Nudzejha, on od Mudzahida, a ovaj odl,^ 
Abbasa, daje Poslanik^ rekao: "Trojica su se prvi odazvali: Musaii Juseibl 
Nun, Isau covjek o kome se govori u suri Jasin, a Muhami-nedu Alija ibn E 
Talib"'' za njega se moze reci da nije potvrden, jer se rijeci ovog Huseina 
mogu prihvatiti, jer on spada u siije koji pretjemju. Pored toga jedino oni 
prenosi ovaj hadis, sto opet u potpunosti i;ikazuje na slabost ovog hadisa, Allah, 
opet, najbolje zna! 



I Hadis je da'if; biljezi ga Taberani 3/111/2; El-Albani u Sihiletu4-hadisi-d-daHfeti 1/360/254 
i kaze: "Ovaj sened je veoma slab (da'if) ako nije apokrifan, jer Husejn el-Eskar je zapravDl 
Ibnu-I-Hasan el-Kufi, zestoki siija i kod Buharije je veoma slab." Takoder ga biljezi Ibn KesiJ 
3/570 i kaze: "Ovaj hadis je munker (nepnhvatljiv) i prenosi se samo od Husejn el-Eskara at 
je siija koji se ne uzima kao povjerljiv. 



254 



i.esir 




Junus alejhi selam 



KAZIVANJE O JUNUSU 



U'zviseni Allah u suri JQnus kaze: Zasto nije bilo nijednog grada I 
je povjerovao i komeje njegovo vjerovanje koristilo, osim Junusov 
naroda, home smo, kadaje povjerovao, ponizavajucu kaznu u zivoii 
na ovom svijetu otklonili i zivot mu izvjesno vrijeme produzili? (Junus, 98.) 

A u suri El-Enbija', Uzviseni kaze: *I Zunnunu, kada Ijutit ode ipomisUM 
ga necemo stici, pa poslije u tminama zovnu: "Nema boga osim Tebe, hvaljem 
neka si!, aja sam se, doista, ogrijesio prema sebi!" *Mi mu se odazvasmoil 
nevolje ga izbavismo. Take Mi spasavamo vjernike. (El-Enbija', 87.-88.) 

U suri Es-Saffat, Uzviseni kaze: *IJunusje, zaista, bio poslanik. *Kadapobje 
na prepunu ladu, *i bad kocku i kocka na njega pade. *1 riba ga proguta, a biii 
je zasluzio prijekor. *I da nije biojedan od onih koji AUaha slave, *sigurno b\ 
ostao u njenoj utrobi do Dana kada ce svi biti prozivljeni. *I Mi ga izbacismoi 
jedno pusto mjesto, a bioje bolestan. *I ucinismo da iznad njega izraste vnyezJ 
jedne tikve. *I poslasmo ga stotini hiljada Ijudi, Hi vise. *Oni povjerovase, pa tffl 
dadosmo da do odredenog roka uzivaju. (Es-Saffat, 139.-148.) 

U suri El-Kalem, Uzviseni Allah kaze: *Ti strpljivo cekaj presudu wogl 
Gospodara, i ne budi kao onaj koga je riba progutala, kada je u ogorcenju 
zovnuo. *Da ga nije stigla blagodat njegovog Gospodara, bio bi izbacen m 
pusto mjesto, prekoren. *AU, njegov Gospodar ga je odabrao i ucinio p\ 
jednim od onih koji su odabrani. (El-Kalem, 48.-50.) 

Mufessiri kazu: "AUali je Junusa aiS poslao stanovnicima Niniwe u predjelu I 
Mosula, gdje ih je pozivao Uzvisenom AUahu, ali su ga oni u laz ugonili i bill 
upomi u svom nevjerstvu i inatu. Kada se ovakav odnos prema njemu oduljio, on 
ih je napustio prijeteci im da ce ih zadesiti kazna za tri dana." 

Ibn Mes'ud, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Katade i vise rardjih i kasnijih ucenjaka | 
kazu: "Kada ih je napustio i uvjerili su se da ce ih snaci kazna, Allah im je u srca 
usadio pokajanje, pa su se kajali zbog svoga odnosa prema ovom vjerovjesniku. 

Obukli su isposnicku odjecu i razdvojili svako mladunce od njegove majke, i 
zatim su se skruseno i ponizno molili Uzvisenom Allahu da im oprosti. Dok su raolili,] 
svi su piakali: Ijudi, zene, sinovi, kcerke i majke, a i kmpna i sitna stoka se uskomesalaj 
i uznemirila; deve i njihova mladuncad su rikala, krave i telad mukala, aovcei 
janjad su biejala. Bioje to velicanstven i jeziv prizor. Zbog svega ovog Uzviseni . 
je Svojom snagom i moci, miloscu i samiloscu, otklonio od njih ranije zasluzera^ 
kaznu koja se vec bila nadvila iznad njihovih glava poput mracne i teske noci." ' 



256 



Junus alejhi selam 



2ato Uzviseni kaze: Zasto nije bilo ni jednog grada koji je povjerovao i 
koffieje njegovo vjerovanje koristilo, (Junus, 98.) tj. zasto medu proteklim 
seneracijama ne mozes naci ni jedno naselje koje je u potpunosti vjerovalo? 

- Iz samog pitanja se vidi da takvih naselja nije bilo, nego je bilo kao sto 
Uzviseni kaze: Mi ni ujedan grad nismo poslali opominjaca, a da oni koji su 
bilinavikli na raskosan zivot u njemu. nisu rekli: "Mi ne vjerujemo u ono stoje 
pmmposlano. " (Sebe', 34.) Hi: Osim Junusova naroda, kome smo, kadaje 
povjerovao, ponizavajucu kaznu u zivotu na ovom svijetu otklonili i zivot mu 
mjesno vrijeme produzili. (jQnus, 98.) Tj. svi su povjerovali. 

Po pitanju hoce li im njihovo vjerovanje koristiti i na Ahiretu i hoce li ih 
spasiti od onosvjetske kazne kao sto ih je spasilo od ovosvjetske, mufessiri 
zauzimaju dva stava: Na osnovu konteksta, vjerovatniji je odgovor da hoce, a 
Allah najbolje zna, jer kada su povjerovaH, On kaze: *i poslasmo ga stotini 
Mljada Ijudi, Hi vise. *Oni povjerovase, pa im dadosmo da do odredenog roka 
imaju. (Es-Saffat, 147.-148,) Ovo uzivanje do odredenog roka ne iskljucuje 
mogucEost otklanjanja ahiretske kazne. Allah, opet, najbolje zna! 

Svi se slazu da ih je sigumo bilo stotinu hiljada, ali se razilaze u broju 
koliko ih je bilo preko toga. Mekhul kaze da je to deset hiljada. 

Tinnizija, Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatim od Zuhejra, prenose da je cuo od Ebu 
el-Alijjeta, da mu je pricao Ubejj ibn Ka'b kako je on AUahovog Poslanika ^ 
upitao ajetu; / poslasmo ga stotini hiljada Ijudi, Hi vise, pa je odgovorio: 
"Bilo ih je dvadeset hiljada preko tog broja." Da nije ovog nepoznatog covjeka 
ulancu prenosilaca, ovaj hadis bi bio presudujuci po ovom pitanju. 

Ujednoj verziji se kaze da je Ibn Abbas rekao da ih je bilo sto trideset hiljada, 
udmgoj sto trideset i nekoliko hiljada, a u trecoj sto cetrdeset i nekoliko hiljada. 

Se'id ibn Dzubejr kaze da ih je bilo sto sedamdeset hiljada. Postoji 
ireslaganje u pogledujos jednog pitanja; da li im je Junus poslan prije ili poshje 
dogadaja sa ribora, ili su to dva razlicita naroda. Oko ovoga postoje tri 
misljenja, detaljno su izlozena u nasem Tefsiru. 

Bilo kako bilo, Junus im\ se, kada je Ijut svoj narod napustio, ukrcao na 
jednu ladu na mom, koja je, kad su se njom otisnuli na piicinu, kako kazu 
mufessiri, biia preopterecena, pa se Ijuljala i prijetila je opasnost da potone. 
Mufessiri Jcazu da se zamalo svi nisu utopili. Zajedno su se posavjetovali kako 
da se spase, pa su odlucili da bace kocku, pa na koga padne, njega ce baciti s 
lade da bi je rasteretili, Kada su bacili kocku, ona je pal a na AUahovog 
vjerovjesnika Junusa, ali mu nisu dozvolili da has on bude bacen. Kada su 
kocku bacih i drugi put, ona je opet pala na njega. Tada se poceo spremati da 
skine odjecu i skoci, ah oni opet nisu pristali. Kada su i treci put bacili kocku, 
opet je pala na njega, jer je Allah htio da se sa njim desi nesto krupno. 

Uzviseni Allah kaze: *IJunusje zaista bio poslanik *Kada pobjeze na prepunu 
Mu. *i bad kocku i kocka na njega pade. */ riba ga proguta, a bioje zasluzio 
prijekor. (Es-Safat, 139.-142.) Kadaje kocka na njega pala, bacen je u more. 
Tada je Uzviseni Allah poslao jednu veliku morsku ribu, koj a ga j e progutala. 



257 



Junus alejhi selam 



Allah joj je naredio da ne jede njegovo meso i da mu ne lomi kosti, jer to up 
bila njena nafaka! Kaze se da ga je riba progutala i u svom stomaku pronijek krci2| 
sva mora. Drugi kazu da je kasnije tii ribu progutala druga riba, jos veca od ove, 

Takoder kazu da je, kad se obreo u unutrasnjosti kita, pomislio da je ve 
uiTiro. Pokusao je mrdnuti rukama i nogama pa je, kad je uspio, shvatio daj| 
ziv. Tada je pao AUahu na sedzdu i rekao: "Gospodaru moj, cinim Ti sed^dl 
na mjestu na kakvom je nikada niko nije ucinio." 

Nema jednoglasnog misljenja ni o duzini njegovog boravka u unutrasnjosti 1 
kita. Mudzahid od Es-§abija prenosi da ga je kit progutao prije podne, a izbacioj 
navece. Katade kaze da je unutra ostao tri dana, a Dza'fer es-Sadik sedam dana. 

njemu govore i stihovi Umejjeta ibn Ebi es-Salta: 

Tvojom dobrotom se Junus spasi - 
nakon sto provede u utrobi kita nekoUko noct 
Se'id ibn Ebu el-Hasan i Ebu Malik kazu da je u njegovoj utrobi bio cetrdesetj 
dana. Allah najbolje zna koliko je tamo ostao. Kada je kit sa njim poceo ploviti' 
beskrajnim morskim prostranstvima i roniti dubinama siane vode, slusajuci kako , 
ribe slave Milostivog, kako cak i pijesak slavi Onog koji daje da zmje i kospicei 
klijaju, Gospodara sedam nebesa i sedam zemaija i onog sto je izmedu njih i pod' 
zemljom, tada je, na nacin svojstven stanju u kom je bio, osjetio 1 rekao ono o cemu 
nam govori Uzviseni i Mocni, Onaj koji zna tajne i dosaptavanja, koji otklanja:] 
nesrecu i nevolje, Onaj koji cuje i najtise glasove, poznaje i najskrivenije tajne 
i uslisava dove ma kolike bile, koji je sve objasnio u Svojoj jasnoj knjizi, objavljeDoj 
Svom vjemom Poslanlku, koji od svih najistinitije govori. On je, Allah, Gospodar ' 
svjetova i Bog poslanika koji je rekao: IZunnunu kad ode, tj. svojoj porodici 1}uM\ 
ipomisli da ga necemo stici, papostije u tminama zovnu: "Nema boga osim TebeJ 
hvaljen neka si!, aja sam se, doista, prema sebi ogrijesio!" *Mi mu se odazvasmo ^ 
i iz nevolje ga izbavismo. Tako Mi spasavamo vjemike. (El-Enbija', 87.-88.) 

1 pomisli da ga necemo stici, tj. da ga necemo dovesti u tesku situaciju. 
Drugi kazu da se rijec nakdire u ovom ajetu cita kao nukaddire (odrediti), m\ 
je opcepoznato znacenje, kao sto kaze pjesnik: 

Prohujalo vrijeme ne maze sepovratiti, Slavljen neka si 
Sto odredis to mora biti.jer Ti zapovijedas. 
Pa poslije u tminama zovnu: "Nema Boga osim Tehe... " Ibn Mes'ud, Ibai 
Abbas, Amr ibn Mejmun, Se'id ibn Dzubejr, Muhammed ibn Ka'b, El-Hasari,{ 
Katade i Ed-Dahhak kazu da su to bile tmina noci, tmina mora i tmina kita. 

Salim ibn Ebi el-Dza'd kaze: "Tog kita progutao je drugi kit, pa su, pored| 
morske tmine, bile jos tmine dva kita." 

*/ da nije bio jedan od onih koji Allaha slave, *sigurno bi ostao u njenof 
utrobi do Dana kada ce biti prozivljeni. (Es-Saffat, 143.-144.) Jedni kazu da to 
znaci: Da on tada nije slavio Allaha, donosio sehadet, i ponizno priznao svoj 
grijeh, pokajao se i vratio AUahu, ostao bi tamo sve do Sudnjeg dana, i bio bi'j 
prozivljen iz utrobe tog kita. Ovakvo misljenje, prema jednoj od dvije veiajea 
koje se od njega prenose, zastupa i Se'id ibn Dzubejr. 



258 



Junus alejhi selam 



Drugi kazu da to znaci: i da nije bio, tj. prije nego sto ga je progutala riba, 

ionih koji Allaha slave, tj. kqji su pokorai, klanjaju namaz i rrmogo se sjecaju 

JIaha ti. Tog misljenja su: Ed-Dahhak ibn Kajs, Ibn Abbas, Ebu el-Alijje, 

i^ehb ibn Munebbih, Se'id ibn Dzubejr, Ed-Dahhak, Es-Sudejj, Ata' ibn Saib, 

iasan el-Basri, Katade i drugi. Ovakvo misljenje zastupa i Ibn Dzerir. 

Ovaj stav potvrduje i hadis kojeg prenose Imami Ahmed i neki autori 
pnena od Ibn Abbasa, da mu je Allahov Poslanik M rekao: "Djecace, naucit 
1 te nekoliko rijeci; "Pazi na Allaha - pazit ce te, pazi na Allaha - pomoci ce 
,i sjeti se Allaha u blagostanju - sjetit ce se tebe u nevoljil" 

Ibn Dzerir u svom Tefsini i El-Bezzar u svom Musnedu prenose od Muhamineda 
ilshaka, da je cuo od nekog ko je Abdullaha ibn Raifa, oslobodenog roba Ummi 
i?leme, cuo da je rekao; ''Cuo sam kako Ebu Hurejre govori, daje Allahov Poslanik 
srekao: "Kada je Allah htio da zatvori Junusa u utrobu ribe, objavio joj je: - Progutaj 
, ali mu nemoj jesti mesa, ni lomiti kosti! Kada ga je ona snijela na dno mora, Junus 
icuo neke glasove, pa se zapitao: "Staje ovo?" Allah ^- mu je tada, dok je jos bio 
1.11111111030)0311 ribe objavio: 'Ovo me slave morske zivotinje ', pa je i on u utrobi ribe 
peeo slaviti AUalia. Kada su meleki culi njegovo slavljenje, rekli su: "Gospodaru 
|ms, odnekle sa Zemlje cujemo slab glas!" On im odgovori: "To je Moj rob Junus, 
gogrijesio je prema Meni, pa sam ga zatvorio u utrobu jedne ribe u moru," Oni 
pitase: "Je li to onaj dobri rob od kojeg su Ti se svakog dana i noci dizala dobra 
gk?" "Jeste", rece On. Oni tada zaraolise za njega, pa Allah iSi naredi onoj ribi 
|otia ga izbaci na obalu, kao sto kaze Allah 3fe: "a bioje bolestan. " ^ 

Ovdje je i lanac prenosilaca i tekst hadisa preuzet od Ibn Dzerira. El-Bezzar 
kon ovog hadisa kaze: "Ovaj hadis znamo da se od Vjerovjesnika % prenosi 
DO u ovoj verziji i sa ovim lancem prenosilaca." 

Ibn Ebi Hatim u svom Tefsiru navodi: "Pricao nam je Ebu Abdullah Ahmed ibn 
Abdurrahman, Wehbov bratic, da je njemu pricao njegov amidza, a njemu Ebu 
Sahr, daje Jezid er-Rikasi rekao: "Cuo sam od Enesa ibn Malika - a ne znam da 
je iko drugi to prenosio od Vjerovjesnika do Enes - daje Allahov Poslanik ^ rekao: 
"Kada se vjerovjesnik Junus s^i u utrobi ribe prisjetio da ucini dovu, to je ucinio 
ovim rijecima: - Boze, nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam se doista 
ogrijesio prema sebi! Ta dova je doprla do pod Ars, pa su meleki rekli: "Gospodaru, 
odnekle se cuje jedan poznati prigusen glas." On rece: "Zar ga ne prepoznajete?" 
"Ne, Gospodaru", rekose oni, "ko bi to mogao biti?" On odgovori: "To je Moj 
rob Junus." Oni rekose: "To je Tvoj rob Junus od kojega se stalno uzdizii djela 
koja se primaju i dove koje se uslisavaju," a zatim nastavise: "Gospodaru nas, 
zar rau se neces smilovati zbog onog sto je uradio u blagostanju i spasiti ga iz 
nevolje?" "Hocu", rece On, te naredi ribi i ona ga izbaci na pusto mjesto." 

Ovaj hadis preko Junusa, a on preko Ibn Webba, i dalje istim lancem 
prenosilaca navodi i Ibn Dzerir. 

Ibn Ebi Hatim dodaje: "Ebu Sahr Humejd ibn Zijad je rekao: - Kada sam ovaj 
hadis ispricao Ibn Kusejtu, on mi je rekao daje od Ebu Hurejre cuo daje rekao: "Kada 
je Junus izbacen na pusto mjesto, Allah ^ je dao da iznad njega izraste bundeva." Mi 
smo upitali: "A sta je to bundeva, o Ebu Hurejre?" On je odgovorio: "To je tikva." 



259 



Junus alejhi selam 



Ebu Hurejre je dalje nastavio : "Allah ^ mu je dao divokozu koja se hranila 
insektima po zemlji - ili je rekao: biljem po zemlji - i koja hi se svakog jutra i 
veceri navracala kod njega i pojila ga mlijekom, dok tikva nije porasla." 

Umejje ibn Ebi es-Salt o tome u stihu kaze; 

Nad njim tikva Allahovom miloscu izraste; 
da nije Allaha, krzljav bi ostao. 

I ova verzija hadisa je garib, jer je Jezid er-Rikasi koji se spominje u lancu 
prenosilaca nepouzdan. Medutim, ovoj verziji hadisa ide u prilog prethodaa 
verzija od Ebu Hurejre, kojoj opet ide u prilog ova, Allah, opet, najbolje zna! 

Uzviseni Allah kaze: I Mi ga izbacismo najedno pusto mjesto. To je pustoS 
gdje uopce nema drveca, a bio je bolestan, tj. iznurenog tijela. Ibn Mes'ud kaze 
da je bio "kao pile bez perja", a Ibn Abbas, Es-Sudejj i Ibn Zejd: "kao novorodenae, 
bez igdje icega na sebi" - i ucinismo da iznad njega naraste vrijezajedne tikve. 

Ibn Mes'ud, Ibn Abbas, Ikrime, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Wehb ibn 
Munebbih, Hilal ibn Jesaf, Abdullah ibn Tawus, Es-Sudejj, Katade, Ed- 
Dahhak, Ata' el-Horasani i drugi kazu: da je to bundeva. 

Neki islamski ucenjaci kazu: "U tome sto mu je tikva izrasla ima vise 
miidrih razloga kao sto su: njeni listovi su njezni i ima ih puno, prave hladi 
insekti im se ne pribHzavaju; plod joj se moze jesti od samog zametanja, pasve 
dok ne poraste, svjez i kuhan, sa korom i sa kospicama. Pored toga, tikva 
pospjesuje rad mozga, a ima i mnogih drugih koristi." 

Ranije smo naveli rijeci Ebu Hurejre kako mu je Allah 'M dao divokozu, kojaje 
pasla zeleno bilje po zemlji, dolazila mu ujutro i navece i hranila svojim mlijekom, 
To je samo jedan vid AUahove milosti, blagodati i dobrocinstva koje mu je dao. 

Zato Uzviseni kaze: Mi mu se odazvasmo i iz nevolje ga izbavismo, tj. iz 
nesrece i teskog stanja u kojem je bio. Tako Mi spasavamo vjernike. Tj. ovako 
Mi postupamo sa svakim onim ko Nam uputi dovu i zatrazi pomoc od Nas. 

Ibn Dzerir navodi: "Pricao mi je 'Imran ibn Bekar el-Kulai, da je njemu pricao 
Jahja ibn Salih, a njemu Ebu Jahja ibn Abdurrahman, da je cuo od Bisra ibn 
Mensura, on od Alije ibn Zejda, a on od Se'ida ibn el-Musejjeba da je rekao: "Cuo 
sam Sa'da ibn Malika, a on je Ibn Ebi Wekkas, da kaze: "Cuo sam AUahovog 
Poslanika ^ da je rekao: - AUahovo ime kojim kada se zovne, odazove se i kojim 
kada se zatrazi, dadne, je ime koje je Junus ibn Metta spomenuo u svojoj dovi." 

Zatim sam upitao: "Boziji poslanice, da h ta dova vazi samo za Junusa, ili 
za sve muslimane?" On je odgovorio: "Za Junusa posebno, a za ostale vjem'ike 
opcenito kada se njome obrate. Zar nisi cuo rijeci Uzvisenog Allaha: *Pa 
poslije u tminama zovnu: "Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si!, aja sam se, 
doista, prema sebi ogrijesio! " *Mi mu se odazvasmo i iz nevolje ga izbavismo. 
Tako Mi spasavamo vjernike. (El-Enbija', 87.-88.) To je AUahova obaveza 
prema onom ko Mu se obrati torn dovom." 

Ibn Hatim navodi: "Pricao nam je Ebu Se'id el-Esdz, da je njemu pricao 
Ebu Halid el-Abmer, da je cuo od Kesira ibn Zejda, on od el-Muttaliba ibn 
Huntuba, da je Ebu Halid rekao: - mislim da to on prenosi od Mus'aba - tj. Ibn 

260 



I 



Junus alejhi selam 



BtOS 



\ve. 

ibn 

Ed- 



Sa'da, a ovaj od Sa'da, da je cuo Allahova Poslanika ^ kako govori: "Ko se 
obrati Junusovom dovom, bit ce mu uslisana." Ebu Se'id el-Esdz je rekao da je 
time mislio na ajet: Tako Mi spasavamo vjernike. 

Obadvije ove verzije idu preko Sa'da. 

Treca verzija je pouzdanija od prethodne dvije. Imami Ahmed navodi: 
"Pricao nam je Ismail ibn Umejr, da je njemu pricao Jumis ibn Ebi Ishak el- 
Hemedani, a njemu Ibrahim ibn Muhammed Ibn Sa'd, da mu je njegov otac 
Muhammed pricao, da je on od svog oca Sa'da - tj. Ibn Ebi Wekkasa, r.a., cuo 
da je rekao: "Prosao sam pored Osmana ibn Affana u dzamiji i nazvao mu 
selam. On me je pogledao, ali mi nije odgovorio na selam. 

Zatim sam otisao do Omera ibn el-Hattaba i upitao: "O vladaru pravovjemih, 
je li se sta u Islamu promijenilo?", a on je rekao da nije i upitao me zasto to pitam? 
Ja sam rekao: "Nista, nego sam male prije prosao pored Osmana ibn Affana u dzamiji 
i nazvao mu selam, a on me je samo pogledao, ne odgovorivsi mi na selam. 

Omerje tada poslao po Osmana i upitao ga: "Sta te je sprijecilo da uzvratis 
na selam svome bratu?" On je odgovorio: "Nije tako bilo!" Sa'd je rekao: 
"Jeste!" Osman se zakleo AUahom, pa sam se i ja zakleo. 

Sa'd dalje prica: "Osman se zatim prisjetio, i rekao: - Tako je! Trazim 
oprost od Allaha i kajem Mu se! Malo prije si pored mene prosao, dok sam ja 
ramiisljao o rijecima koje sam Cuo od Allahovog Vjerovjesnika #. Tako mi 
Allaha, kada god sam se tih rijeci sjetio, moj vid i srce je prekrila koprena. 

Tada je Sa'd rekao: "Reci cu ti koje su to rijeci: - Allahov Poslanik ^ jednom 
prilikom nam je poceo govoriti o prvoj dovi. Tada je dosao jedan beduin i zadrzao ga 
sve dok Allahov Poslanik ^ nije ustao i Icrenuo. Ja sam krenuo za njim, i kada sam se 
pobojao da ce mi umaci u kucu, udario sam stopalima o zemlju, pa se Allahov Poslanik 
^okrenuo preraa meni i rekao: "Ko je to? Je li Ebu Isliak?" Rekao sam: "Jeste, Boziji 
Poslanice. Poceo si nam pricati o prvoj dovi pa je dosao onaj beduin i prekinuo te." 
Ondaje rekao: "Da, to je Zunnunova dova dokje bio u utrobi ribe: - Nema boga osim 
Tebe, Iwaljen neka si!, a ja sam se, doista, ogrijesio prema sebi. Nikada musliman nije 
zamolio svoga Gospodara tom dovom, a da mu nije bila primljena."' 

Ovaj hadis navode i Tirmizija i Nesaija od Ibrahima ibn Muhammeda ibn 
Sa'da, i dalje istim lancem prenosilaca. 



Vrijednost Junusa 8^1 

Uzviseni Allah kaze: IJimusje zaista bio poslanik. (Es-Saffat, 139.) Pored 
toga, Uzviseni ga spominje u grupi plemenitih vjerovjesnika u surama En- 
Nisa' t El-En'am, neka je na njih Allahov mlr i spas. 

Imami Alimed kaze: "Pricao nam je Weki', da je njemu pricao Su^an, da je cuo 
od El-A'mesa, on od Ebu Waila, a ovaj od Abdullaha, da je Allaliov Poslanik ^ rekao: 
"Ni jednom robu ne doliloije da kaze: - Ja sam bolji od Junusa ibn Mettaa!"^ 



' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 1/170/Haleb; Tirmizi u svom Suneini 49/82/3505. 

= Hadis biljezi Ahmed ii svom Musnedu 1/205/Haieb i Buharija u svom Sahibu 65/37/1/ 4804/ 



Fethu-1-Bari. 



261 



Junus ale; hi selam 



Ovaj hadis prenosi i Buharija, od Sufjana es-Sewrije. Pored toga, Buharija 
navodi: "Pricao nam je Hafs ibn Omer, da je njeniu pricao Su'be, da je cuodl 
Katadea, on od Ebu el-Alijeta, a ovaj od Ibn Abbasa, da je Poslanik M rekao:] 
"Ni jednom robu ne dolikuje da kaze: - Zaista sam bolji od Junusa ibn Mettaa.'*! 
On ovaj hadis prenosi preko svoga oca. ' 

Ovaj hadis navode i Ahmed, Muslim i Ebu Dawud, preko Su'bea kod 
prema onome sto od njega prenosi Ebu Dawud, kaze: "Katade je od Ebu el-: 
Alije cuo samo cetiri hadisa. Ovaj je jedan od njih." 

Ovaj hadis Imam Ahmed navodi od Affana, on od Hammada ibn Seieme,] 
on od Alije ibn Ebi Zejda, on od Junusa ibn Mehrana, on od Ibn Abbasa, dajei 
Poslanik ^ rekao: "Ni jednom robu ne dolikuje da kaze: - Ja sam bolji odl 
Junusa ibn Mettaa." Ovu verziju navodi samo Ahmed.^ 

Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani ga navodi ovako: "Pricao nam je Muliammedl 
ibn el-Hasan ibn Kejsan da je njemu pricao Abdullah ibn Redza', da je cuo od! 
Israila, on od Ebu Jahjaa el-Akaba, on od Mudzahida, a on od Ibn Abbasa, da jef 
Allahov Poslanik M rekao: "Nikorae ne dolikuje da kaze: - Ja sam kod Allaha bolji I 
od Junusa ibn Mettaa." Lanac prenosilaca ovog hadisa je dobar, ali ga ne navode. 

Buharija takoder kaze: "Pricao nam je Ebu el-Welid, da je njemu pricao Su'be,, 
da je cuo od Sa'da ibn Ibrahima, on od Humejda ibn Abdurrahmana, a ovaj od j 
Ebu Hurejre, da je Poslanik M rekao: "Ni jednom robu ne dolikuje da kaze: - Ja] 
sam bolji od Junusa ibn Mettaa."^ Ovu verziju od Su'bea navodi i Muslim. 

Buharija i Muslim od AbduUaha ibn el-FadIa, a ovaj od Abdun-ahmana ibn ' 
Humiuza el-A 'redza, koji kaze da mu je pricao Ebu Hurejre, da je jedan 
musliman osamario nekog jevreja zato sto je rekao: "Ne, tako mi onoga kojije 
odabrao Musaa nad svjetovima!" 

Na kraju tog teksta, Buharija kaze: "... Ja ne kazem da je iko bolji od Junusa' 
ibn Mettaa." Ove Poslanikove rijeci idu u prilog jednom od ova dva znacenja: 
Nikome ne dolikuje da kaze: - Ja sam bolji od Junusa ibn Mettaa." Tj. niko ne 
smije za sebe misliti da je vredaiiji od Junusa. 

Drugo^znacenje je: "Niko mi ne treba davati prednost nad Junusom ibn' 
Mettaom." 

U nekim hadisima se kaze: "Nemojte mi davati prednost nad ostalim 
poslanicima niti nad Junusom ibn Mettaom." 

Ovo je Poslanik m rekao iz skromnosti i poniznosti - neka je Allahov 
blagoslov i mir na njega i na ostale poslanike i vjerovjesnike. 



' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 65/4 - 6/4630/Feihu-l-Bari; Muslim 43/43/167 i ostali. 
^ Biljezi Ahmed u svom Musnedu I/291/Haleb. 

^ Buiiarija u svom Sahihu 65/4 - 6IAUl!Fethu-l-Bari; Muslim u svom Sahihu 43/43/166 t| 
Ahmed u svom Musnedu 2405 Haleb. 



262 



.el- 



rod 



od 



[bn 



iie 



m 




Musa alejhi selam 



KAZIVANJE O MUSAU t 



On je Musa, sin Imranov, koji je sin Kabisov, ovaj sin Azerov, sin 
Lavijev, sin Jakubov, sin Ishakov, sin Ibrahimov ^m. Uzviseni 
kaze; *I spomeni u Knjizi Musaa! Onje bio iskren, i bio je poslmik, 
vjerovjesnik. *Mi smo ga s desne strane Turn zovnuli i priblizili ga da cum 
Nase rijeci. H darovali mu miloscu Nasom kao vjerovjesnika njegova brata 
Haruna. (Merjem, 51.-53.) 

Uzviseni Allah ga sporainje na vise razlicitih mjesta u Kur'anu, i o njemu 
govon, nekad opsimo, a nekad kratko. Mi smo o svemu tome govorili na 
pojedinira mjestima u nasera Tefsint a ovdje cemo govoriti o njegovom zivotu 
od pocetka do laaja, prema Kur'anu, Sumietu i israilijjatima koje su koristiH 
ramji ucenjaci i drugi - ako to dozvoli Allah ^, a u Njega se uzdamo i na 
Njega oslanjamo. 

Uzviseni Allah kaze: UimeAllaha, Svemilosnog, Milostivog *TaSinMim 
*Ovo su ajetijasne Knjige. *Mi ti kazujemo neke vijesti o Musau i faraom 
mimto. i to za one Ijude koji vjeruju. *Faraon se na Zemlji bio uzoholio i njem 
stanovnike izdijelio na stranke; jedneje tlacio. musku djecu im klao, a zensku u 
zivotu ostavljao. Onje, zaista. cinio nered *A Mi smo htjeli da one koji su m 
Zemlji tlaceni. miloscu obaspemo, vodama i nasljednicima ucinimo, *i da im 
na Zemlji cvrstu vlast darujemo, a faraonu i Hamanu i njihovim vojskmia 
pokazemo has ono zbog cega su od njih strahovali. (El-Kasas,l.-6.) 

^ Ovdje Uzviseni kazivanje navodi u kratkim crtama, a nakon toga ce ga 
opsimije iznijeti. On ovdje navodi da Svom Poslaniku kazivanje o Musau i 
faraonu iznosi istinito, tj. tako uvjerljivo, da onaj ko ga slusa kao da tQ 
dozivljava i gleda. 

Faraon se na Zemlji bio uzoholio i njene stanovnike izdijelio na stranke. 
Tj. bio je ohol, nepravedan, nasilan i umisljen. Davao je prednost ovom svijetu 
1 odbijao da se pokori Uzvisenom Gospodam, pa je njene stanovnike izdijelio 
na stranke, tj. svoje podanike je podijelio na vrste i grupe, od kojih je jedne 
tlacio. To su bill Izraelcani, koji vode porijeklo od Allahovog vjerovjesnika 
Jakuba, sina Ishakovog, sina Ibrahimovog m\. 

Oni su svojevremeno bili najbolji stanovnici na Zemlji. Nad njima je vladao 
taj nepravedni, nasilnicki, nevjemicki i grijesni vladar, koji ih je drzao kao 
roblje 1 iskoriscavao za najruznije, najprljavije i najgore poslove. Uz sve ovo, 
musku djecu imje klao, a zensku u zivotu ostavljao. Onje. zaista, cinio nered. ' 

264 



Musa alejhi selam 



pin 






Nato zlodjelo gaje navelo to sto su Israilovi potomci medu sobom brizljivo 
fiuvali od Ibrahima >& naslijedenu predaju da 6e se u njegovom potomstvu 
pojaviti djecak koji ce smsiti egipatskog viadara. Ibrahim je to nagovijestio - a 
Allah ^, opet, najbolje zna - kada je egipatski vladar bio naumio da napastvuje 
Ibrahimovu zenu Sam, pa ju je Allah dfe sacuvao. To predskazanje je bilo 
rasireno medu Israilovim potomciraa. Kada su o tome poceli da govore i Kopti, 
to je doprlo do faraona. O tome su ga upoznali neki zapovjednici i clanovi 
dvorske svite dok su se s njim zabavljali na vecemjim sjedeljkama, nakon cega 
jenaredio da se sva muska djeca Israilovih potomaka poubijaju, bojeci se da se 
ne bi pojavio takav djecak. Medutim, nikakva opreznost nije mogla izmijeniti 
sudbiim. 

Es-Sudejj od Ebu Saliha i Ebu Mahka, prenosi da su culi od Ibn Abassa i 
od Murrea, a on od Ibn Mes'uda i vise ashaba, da je faraon usnio kako je iz 
lerusalima dosia vatra i spalila kuce u Egiptu i sve Kopte, a postedila Israilove 

potomke, 

Kad se probudio uplasen od sna, sakupio je svecenike, astrologe i mage i 
upitao ih sta misle o tome. Rekli su mu da san znaci da ce se medu Israilovim 
potomcima roditi musko dijete zbog kojeg ce Egipcani biti upropasteni, pa je 
naiedio da se poubijaju svi djecaci, a u zivotu ostave djevojcice.' 

Zato Uzviseni Allah kaze: A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaceni, 
mibscu obaspemo, tj. Israilove potoitdce i da ih vodama i nasljednicima 
ucinimo, tj. one u cije 6e ruke preci vlast i bogatstvo Egipta i da im na Zemlji 
cvrstu vlast darujemo, afaraonu i Hamanu i njihovim vojskama pokazemo bas 
ono zbog cega su od njih strahovali. Tj. slabog cemo uciniti jakim, 
pobijedenog pobjednikom i ponizenog uvazenim. A sve ovo desilo se 
Israilovim potomcima, o cemu Uzviseni kaze: A narodu koji je bio potlacen 
iadomo u nasljede istocne i zapadne krajeve zemije koju smo blagoslovili, i 
lijepa rijectvoga Gospodara potomcima Israilovim bilaje ispunjena - zato sto 
subili strpljivi. (El-A'raf, 137.) 

Uzviseni, takoder, veli: */ izvedosmo ih iz basci i izvora, *iz riznica i 
divnog mjesta. *Tako je bilo, i dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. (Es- 
Su'ara', 57.-59.) O ovome ce, ako Bog da, kasnije biti vise rijeci. 

Uglavnom, faraon je ulozio sve napore da se Musa ne pojavi, i cak odredio 
posebne Ijude i babice da obilaze trudnice i uzimaju podatke o vremenu za 
porod, I tako, kada god bi neka zena rodila musko, ti koljaci bi ga istog 
momenta zaklali. 

**Kod ehli-kitabija stoji da je faraon naredio da se muska djeca ubijaju 
kako bi se sinovi Israilovi oslabili tako da im se ne mogu suprotstavljati i protiv 
njih dizati pobune i gradanske ratove. Medutim, ovakve tvrdnje su spome i 
netacne, jer je naredenje o ubijanju muske djece ostalo na snazi nakon sto je 
Musa poslan, kako kaze Uzviseni: / kad imje on donio Istinu od Has, rekli su: 



' Ovu predaju biijezi Et-Taberi u svom Tarihu 1/388/Mearif. 



265 



Miisa alejhi selam 



"Ubijajte mttsku djecu on'ih koji vjeruju u ono sio on govori, a ostavljajte u 
zivotu njihovu zensku djecu!" (El-Mu'inin, 25.) Zato su Israilovi sinovi rekli 
Mtisau: "Zlostavljani smo prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nanti 
dosao. '■ {El-A'mf, 129.) 

Ono sto je tacno je to da je faraon prvobitno naredio da se njihova muska,] 
djeca ubijaju, iz bojazni da se ne pojavi Musa. 

Sudbina je ipak bila neumoljiva. Ona kao daje govorila: "O silni vladaruj I 
koji si zaveden mnostvom svoje vojske, velikom silom i sirokim prostorimaj 
kojim vladas, Uzviseni je odredio - a On je nepobjediv i ne moze mu sei 
suprotstaviti u onome sto radi - da ovo dijete, kojeg se toUko bojis i radi kojegJ 
si pobio nebrojeno mnogo nevinih osoba, odraste bas u tvom domu i na tvojojl 
postelji, da se hrani tvojom hranom i tvojim picem, na tvom dvoru, da ga il 
posinis, i da ga ti Ucno odgajas i ne znajuci za tajnu koju ono krije, a zatim dati j 
ono bude uzrok propasti i na ovom i na onom svijetu, zato sto nisi htitsj 
povjerovati u ocitu istinu koju ti je donio, zato sto si poricao ono sto ti je ^| 
covjek objavljivao, i zato da shvatis ti, a i sav svijet, da je Gospodar nebesap 
Zemlje taj koji radi ono sto On hoce, daje On Snazan, Silni, Posjednik velike^ 
snage, sile i nioci, i da sto On hoce, to mora biti!" 

Vise mufessira navodi da su se Kopti pozalili faraonu na smanjenje broja.| 
Izraelcana zato sto im se ubijaju muska djeca. Plasili su se da ce stari izumrijeti| 
a mladi biti pobijeni, pa da ce onda oni morati raditi poslove koje su radilil 
Izraelcani. Zato je faraon naredio da se muska djeca jedne godine ubijaju, aj 
druge postede. Mufessiri dalje kazu da se Harun i^i rodio one godine kadasel 
nije ubijalo, a Musa >^\ u onoj godini kada su se muski potomci ubijali-] 
Njegova majka se plasila i bojala za njega odkad ga je zanijela, iako se na njoj- 
trudnoca uopce nije primjecivala. Kada ga je rodila, bila je nadatinuta d^J 
napravi sanduk, stavi ga u njega, priveze uzetom i polozi u Nil u cijoj je blizini 
bila njena kuca. Ona ga je dojila, a kada bi se koga pobojala, stavila hi gau 
sanduk i pustila niz vodu, a drugi kraj uzeta bi svezala uz kucu. Kada bi ovij 
otisli, ona bi ga pomocu uzeta ponovo privukla sebi.' 

Uzviseni Allah kaze; */ Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga. d 
kada se uplasis za njega, bad ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj! Mi cemo m 
ga, doista, vratiti i poslanikom ga uciniti. " *I nadose ga faraon ovi Ijudi, d&\ 
im postane dusmanin ijad. Zaista su faraon, Ham an i njihove vojske grijeMH. i 
*Ifaraonova zena rece: "On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, mozM 
ce nam od koristi biti, a mozemo ga i posiniti. " A oni nista ne predosjetiUl 
(El-Kasas, 7.-9.) 

Ovo nadahnuce je zapravo inspiracija i uputa, kao sto na drugom mje 
Uzviseni kaze: */ tvoj Gospodar je nadahnuo pcelu: "Pravi sebi kiice 
brdima, i u dubovima i u onome sto naprave Ijudi. * Zatim, hrani sp 
svakovrsnim plodovima, pa onda idi poslusno stazama svoga Gospodara!" k 
njihovih utroba izlazi... (En-Nahl, 68.-69.) Ovdje se ne radi o vjerovjesnickom 



' Ovu predaju spominje Et-Taberi u svom Tarlhu 1/388, 389/Mearif. 



266 






Musa alejhi selam 



I 



nadahnucu, kao §to tvrdi Ibn Hazm i vise apologeticara, nego je ispravno prvo 
misljenje, kako prenosi Ebu el-Hasan el-Es'ari od ehlu-s-sunneta we-l- 
fena'ata. 

Es-Suhejii kaze: "Musaovoj majci je bilo ime Ajariha." Po drugima ona se 
mlaAjaziht. Sve u svemu, bila je nadahiiuta da uradi kao sto smo naveli. U 
cadahnucu joj se govorilo: Ne strahuj i ne tuguj! Ako Musa ode, Allah ^ ce ti 
gavratiti, Allah ^ ce ga ucmiti poslanikom i vjerovjesnikom koji ce uzdizati 
Njego™ rijec i na ovom i na onom svijetu. Izvrsavajuci ono sto joj je bilo 
naredeno ona je jednog dana spustila Musaa sa sandukom u vodu, ali je 
laboravila da kod sebe sveze dnigi kraj uzeta. Tako je Nil nanio njeno dijete 
pored faraonovog dvorca, /' nadose ga faraonovi Ijudi. Uzviseni Allah, dalje, 
bze: da im postane dusmanin i jad. Neki kaiu da ovo da ima namjensko 
ziiacenje (lamu-l-akibe), sto je i razumljivo ukoliko se odnosi na rijeci / nadose 
ga. Medutira, ukoliko se ono odnosi na ukupan kontekst ovih ajeta, tj. da je 
faraoiiovim Ijudima bilo predodredeno da ga nadu kako bi im postao dusmanin 
ijad - u torn slucaju ovo da ima uzrocno znacenje (lam mu'allele). Allah, opet, 
najboljezna! 

U prilog drugom misljenju idu i rijeci Uzvisenog: Zaista sufaraon, Haman, 
ij. njego V zloglasni mini star / njihove vojske kojima su zapovijedali grijesili. 
Tj. postupali suprotno nego sto treba, pa su zasluzili takvu kaznu i ponizenje. 

Miifessiri zatim navode da su ga sluskinje u zatvorenom sanduku izvadile iz 
rijeke, da ga nisu smjele otvoriti dok ga nisu donijele pred faraonovu zenu 
Asiju. Ona je bila kcerka Muzahima ibn Ubejda ibn er-Rejjana ibn el- 
Wdidova, egipatskog vladara iz Jusufova doba. 

Drugi kazu da je ona bila po porijeklu Izraelcanka i da je potjecala iz istog 
plemena iz koga i Musa. Treci, pak, kazu da mu je ona bila tetka sa oceve 
strane. To navodi Es-Suhejli, a Allah, opet, najbolje zna! 

Pohvala i epiteti o njoj ce biti izreceni kada se bude govorilo o Merjemi, 
'Imranovoj kcerki, kako ce njih dvije na Kijametskom danu biti zene 
Allahovog Poslanika ^ u Dzennetu. 

Kadaje Asija otvorila sanduk i podigla pokrivac, ugledala je kako njegovo 
licezracivjerovjesnickim svjetlom i velicinom, pa gaje odmah zavoljela. Kada 
jefaraon dosao, upitao je: "Sta je to?" naredivsi da ga zakolju. Ona gaje stitila 
izaraolila da joj ga pokloni rekavsi: "On ce biti radost i meni i lehi!" Faraon 
joj je odgovorio da njoj hoce, ali njemu nece, tj. da rau nije potreban. Tako je 
jezik preduhitrio nesrecu. 

Zbog njenih rijeci: "mozda ce nam od koristi biti, " Allah iS joj je dao 
korist koju je zeljela na ovom svijetu, jer ju je uputio preko njega, a na onom 
svijetu ce zahvaljujuci njemu uci u Dzennet. "a mozemo ga iposiniti. " Posinili 
su ga jer nisu imali djece. 

Uzviseni Allah, zatim, kaze: A oni nista ne predosjetise. Tj. nisu znali sta 
im je Allah Sfe odredio kada su ga nasli i uzeli, da ce faraona i njegovu vojsku 
zadesiti velika kazna. 



267 



Musa alejhi selam 



**Kod ehli-kitabija stoji da je faraonova kcerka Derbeta, nasla i uzefif 
Musaa, a njegova zena se uopce ne spominje. Medutim, to je jedan od primje! 
njihovog iskrivljavanja AUahove Knjige. 

Uzviseni Allah zatim kaze: *I srce Musaove majke postade prazno, umalop\ 
ne prokaza, da Mi nismo njeno srce ucvrstili, da bi bila vjernica. */ ona rec^ 
njegovoj sestri: "Idi za njim!" I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nisi 
primjetilL *^ Mi smo mu vec bili zabranili dojilje, pa ona rece: "Hocete li i 
vamjapokazem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce gapaziti?"^. 
vratismo ga njegovoj majci da se raduje i da ne tuguje. i da se uvjeri da\ 
Allahovo obecanje istinito; ali, vecina njih nezna. (El-Kasas, 10.-13.) 

Ibn Abbas, Mudzahid, Ikrime, Se'id ibn Dzubejr, Ebu Ubejde, E! -Hasan,! 
Katade, Ed-Dahhak i dnigi, kazu da: / srce Musaove majke postade prazm\ 
znaci od svih dunjaluckih stvari, osim Musaa. umalo ga ne prokaza^ tj. zamalo| 
ne rece ko je on i zamalo se otvoreno za njim nije raspitivala. da Mi nisu. 
njeno srce ucvrstili!, tj. Mi smo joj dali da bude izdrzljiva i nepokolebljiva, ifsl 
bi bila vjernica. I ona rece njegovoj sestri, tj. najstarijoj kcerki: "Idiza njim!"* 
Tj. idi za njim i obavjestavaj me sta se sa njim desava. / ona ga iigkd^ 
izdaleka. Mudzahid kaze da ga je gledala iz daljine, a Katade da se pravila( 
na njega ne obraca paznju. Zato Uzviseni kaze: a oni nisu bill nista prii 
jer je Musa kada su ga smjestili na faraonov dvor i pokusali da nahrane, 
da prihvati dojku svake dojilje koje su ga pokusale zadojiti, kao i svaku drug 
hranu. Oni su se smeli i na svaki moguci nacin ga pokusali nahraniti, ali nisi 
uspjeli, kao sto Uzviseni kaze: A Mi smo mu vec bili zabranili dojilje. Zatim i 
ga sa babicama i zenama sa dvora poslali na pijacu, ne bi li nasli nekoga kog 
ce pristati podojiti. 

Dok su tako stajali sa njim, i svijet ga posmatrao, njegova sestra gaj| 
gledala, praveci se da ga ne poznaje, usput rekavsi: "Hocete li da vamm 
pokazem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce ga paziti?' 
Abbas kaze: "Kada je to rekla, upitali su je kako zna da ce ga oni paziti i 
cuvati, a ona je odgovorila: - Zato sto zele da obraduju vladara i sto se nada]^ 
da ce ih zato nagraditi." 

Onda su sa njom otisli do njihove kuce, gdje ga je majka uzela i pocels 
dojiti. On je odmah prihvatio njenu dojku i poceo je dojiti pa su se 
obradovali i poslali mustulugdziju do Asije da joj to kaze. Ona je kasniji 
pozvala Musaovu majku da dode kod nje na dvor, gdje bi joj bilo pruzenosv 
sto treba. Medutim, ona je to odbila rekavsi: -Ja imam muza i dnigu djecu,p^ 
ovo dijete mogu dojiti jedino ako ga posaljes sa mnom. Asija ga je poslalass 
njom odredivsi joj placu i sve drugo sto joj je potrebno: hranu, odjecii i bogstf 
darove. Tako se majka vratila, noseci ga svojoj kuci, nakon sto ih je Allah i 
nakon rastanka ponovo sastavio. 

Uzviseni Allah kaze: / vratismo ga njegovoj majci da se raduje i da n^ 
tuguje i da se uvjeri daje Allahovo obecanje istinito. Tj. posto smo joj obeca 
da cemo ga vradti i da ce biti poslanik, sada smo ga vratili. To je dokaz i 
istinit i nagovjestaj da ce biti poslanik ali vecina njih ne zna. 



268 



Musa ale/hi selam 



Uzviseni je Musaa na ovo podsjetio one noci kada je sa njim razgovarao 
rekavsi: *A ukazali smo ti milost Svoju Jos jednom, *kada smo majku tvoju 
nadahnuli onim sto se samo nadahnucem slice: * "Metni ga u sanduk, i u rijeku 
bad, rijeka ce ga na obalu izbaciti, pa ce ga i Moj i njegov neprijatelj 
prihvatiti. I na tebe sam bacio Svoju Ijubav." Naime, ko god bi ga vidio, 
zavolio bi ga. "Ida rastes pod Mojim okom. " (Ta-ha, 37.-39.) 

Katade i vise ranijih ucenjaka kazu da se pod ovim htjelo reci; bit ces 
hrattjen najukusnijim i najraznovrsnijim jelima i oblacit ces najljepsu odjecu, 
pod Mojim nadzorom. Na sve to cu Ja paziti i o svemu se brinuti. Sve ove 
stvari Ja sam odredio za tebe i radi tebe, i niko ih do Ja nije mogao tako 
odrediti. Kadaje tvoja sestra otisla i rekla: "Hocete li da vamjapokazem onu 
koja ce se o njemu brinuti? " Mi smo te tvojoj majci povratili da se raduje i da 
vise lie tugiije. A ti si ubio Jednog covjeka, pa' smo te Mi brige oslobodili i na 
razna te iskuSenja stavili. (Ta-ha, 40.) 

Hadis iskuseiijima cemo, ako Bog da, naves ti nesto kasnije kad budemo o 
njima govorili, uzdaju6i se u Allaha i oslanjajuci se na Njega. 

'^Ikada se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi 
nagradujemo one koji dobra djela cine. */ on ude u grad neopazen od njegovih 
smovnika i u njemu zatece dvojicu Ijudi kako se tuku, jedan je pripadao 
njegovu, a dntgi neprijatelj skom narodu, pa ga zovnu u pomoc onaj iz njegova 
naroda, protiv onoga iz neprijatelj skog naroda, i Musa ga udari sakom i 
iismrti. "Ovo je sejtanov posaol". uzviknu, "onje, zaista, otvoreni neprijatelj 
koji It labludu dovodil *Gospodaru moj", rece onda, "ja sam sam sebi zlo 
nanio. oprosti mi!" I On mu oprosti; On, uistinu, prasta i On je milostiv. 
*"Gospodaru moj", rece, "zato sto si mi blagodat Svoju ukazao, vise nikada 
zhcincima necu pomagati! ' ' (El -Kasas , 14.-17.) 

Nakon sto je Uzviseni pomenuo blagodati kojima je obasuo njegovu majku; 
stojoj gaje povratio, i time se smilovao i njemu i njoj, poceo je govoriti kako 
muje, kada se opasao snagom i stasao - a to je period kada covjek postane zreo 
isposoban da sam upravlja svojim djelima i ponasanjem, tj. cetrdeset godina 
kaosto kaze vecina, On dao mudrost i znanje, tj. poslanstvo i vjerovjesnistvo, 
stojenajavio njegovoj majci, kada joj je rekao: Mi cemo ti ga, doista, vratiti i 
pshnikom ga uciniti. 

Uzviseni, zatim, govori zbog cega je Musa napustio Egipat, o njegovom 
odiasku u Medjen i boravku u njemu, dok i tamo nije ispunio odredeni rok, 
nakon cega je Allah Ji sa njim razgovarao i ukazao mu pocasti koje je ukazao, 
ocemu cemo kasnije opsimije govoriti. 

Uzviseni kaze: / on ude u grad neopazen od njegovih stanovnika. Ibn Abbas, 
Se'id ibn Dzubejr, Ikrime, Katade i Es-Sudejj kazu da je to bilo u podne. 
Premajednoj dnigoj verziji od Ibn Abbasa, to je bilo izmedu aksama i jacije. 

I u njemu zatece dvojicu Ijudi kako se tuku, tj. kako se napadaju i jedan 
dmgog udaraju. Jedan je pripadao njegovu narodu, tj. bio je Izraelcanin, a drugi 
neprijateljskom narodu, tj. Kopt. To kazu Ibn Abbas, Katade, Es-Sudejj i 
Muhammed ibn Ishak, 



269 



Musa alejhi selam 



Pa ga zovnu u pomoc onaj iz njegovog naroda, protiv onog h 
neprijateljskog naroda. Musa Stfl je sirom Egipta uzivao ugled jer gaje faraon 
posinio i odgajao na svom dvoru. Njega su istovremeno svojatali i njiine se 
dicili, ponosili i Izraelcani jer su mu oni bili daidze po mlijeku. Kada je 
spomenuti Izraelcanin zovnuo Musaa da mu pomogne protiv Kopta, Musa je 
prisao Koptu /' udari ga sakom. Mudzahid kaze da ga je udario pesnicoin, a 
Katade da gaje udario stapom koji je sa sobom nosio / usmrti, tj. Koptjeumro 
od tog udarca. 

Taj Kopt je bio nevjemik i musrik. Musa ga ni u kom slucaju nije 
namjeravao ubiti, nego je samo htio da ga sprijeci i odvrati od tuce. I pored 
toga, Musa je rekao: "Ovoje sejtanov posao! onje, zaista, otvoreni neprijateli 
koji u zabludu dovodil Gospodaru moj", rece onda, "ja sam sam sebi ib 
nanio, oprosti mi! " I On mu oprosti; On, idstinii prasta i On je mitosiiv. 
"Gospodaru moj", rece, "zato sto si mi blagodat Svoju ukazao, " tj, zato stosi 
mi dao moc i ugled, "vise nikada zlocincima necu pomagati!" 

*I on u gradu osvanu prestrasen, ocekujuci sta ce bid, had ga onaj isti oti 
juce ponovo pozva u pomoc. "Ti si, zbilja, u pravoj zabhidi ". rece mu Mtm, *i 
kad htjede da scepa zajednickog im neprijatelja, rece mu onaj: "O Musa, zar 
hoces da i mene ubijes, kao sto si juce ubio covjeka? Ti samo hoceS da m 
Zemlji silu provodis, a ne zelis biti od onih koji red prave!" *I sa kraja gradu 
dotrcajedan covjek i rece: "O Musa, glavesine se dogovaraju da te ubiju:zato 
bjezi, ja te zaista iskreno savjetujem. " *I on izade iz grada prestrasen, 
iscekivajuci sta ce se desiti. "Gospodaru moj", rece, "spasi me nasilnickoo 
naroda!" {El-Kasas, 18.-21.) 

Ovdje Uzviseni govori kako je Musa u jednom gi'adu u Egiptu jednog jutra 
osvanuo uplasen - od faraona i njegove svite - da ne saznaju da je ubistvo za 
koje se proculo na dvoru, koje je pocinio Musa pomazuci jednom Izraelcaninu. 
! da jos vise ne posumnjaju da je i on Izraelcanin, pa da iz toga proizadu krupne 
posljedice. 

Tako je on toga jutra isao gradom, prestrasen, ocekujuci sta ce biti 
zaziruci i obaziruci se. I dok je tako isao, ponovo je ugledao onog istog 
Izraelcanina koji ga je juce zvao u pomoc, kako ga opet doziva u pomoc protiv 
drugog covjeka sa kojim se potukao. 

Medutim, Musa gaje sada ostro ukorio i izgrdio sto cini nered i sto se cestc 
tufie, rekavsi; "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" Zatim je htio da uhvati tos 
Kopta zajednickog mu neprijatelja, kako bi ih rastavio i pomogao svoine 
sunarodnjaku. 1 kada je odiucio da to uradi i prisao onom Koptu, rece mu onaj: 
"O Musa, zar hoces da i mene ubijes, kao sto si juce ubio covjeka? Ti samo 
hoces da na Zemlji silu provodis, a ne zelis biti od onih koji red prave!" 

Jedni kazu da je ovo rekao Izraelcanin koji je vidio sta je Musa jucer 
uradio. Kada je vidio Musaa kako im prilazi, mislio je da ide prema njemujer 
ga je prije toga ukorio rijecima: "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" pa je Musau 
rekao to sto je rekao, i tako otkrio sto se desilo juce. Kopt je otisao faraomi i. 



I 



4 



P 
d 

tj 
u 

SJ 



4 



\ 



270 



Musa alejhi selam 



ispricavsi mu sta se desilo, okrenuo ga protiv Musaa. Za ovo ostali nisu znali. 
Moguce je da je gomje rijeci izrekao i onaj Kopt, jer se, ugledavsi Musaa kako 
mu prilazi, uplasio i pomislio da ce ponovo pomoci Izraelcaninu. Mozda je to 
rekao, pretpostavijajiici i nagadujuci da je bas ovaj covjek ubio onog juce ili je 
to mozda razumio iz Izraelcaninovih rijeci kojima ga je pozvao u pomoc? 
Allah, opet, najbolje zna! 

Bib kako bilo, faraon je saznao da je onog jucerasnjeg covjeka ubio Musa, 
paje poslao po njega da mu ga dovedu. Medutim, precicom mu je prije njih 
dosao neki prijatelj i o tome ga obavijestio. Is kraja grada dotrcajedan covjek. 
tj. zureci i bojeci se za njega, / rece: "O Musa, glavesine se dogovaraju da te 
ubiju; zato bjezi". tj. iz ovog grada "ja te, zaista, iskreno savjetujem.". tj. 
samim tim sto ti ovo govorim. 

Uzviseni Allah kaze: / on izade iz grada prestrasen, iscekivajuci sta ce se 
desiti. Tj. odmah je napustio grad ne znajuci ni put ni kuda ide. Pri tome je 
govorio: *"Gospodam moj, spasi me nasilnickog naroda!" */ had se uputi 
prema Medjenu, rece: "Gospodar moj ce ml pokazali pravi put! " *I kad stize do 
medjenske vode, zatece oko nje mnoge Ijude kako napajaju stoku, a malo podalje 
od njih ugleda dvije zene koje su je od vode odbijale, pa ih upita: "Sta je sa 
vama dvjema?" One su odgovorile: "Mi ne napajamo dok cobani ne odu, a otac 
nam je veoma star. " *I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i rece: 
"Gospodaru moj, kakvo god mi dobro dao, potrebno mije! " (El-Kasas, 21.-24.) 

Uzviseni ovdje govori kako je Njegov rob, poslanik i sagovomik napustio 
Egipat, i kako je bio uplasen iscekujuci sta ce biti, bojeci se da ga ne sustigne 
aeko od faraonovjh Ijudi. Pored toga, on nije znao kuda i u kom pravcu da 
krene, jer prije toga nikuda iz Egipta nije isao. 

Ihida se uputi prema Medjenu, tj. kada naide na put koji je vodio u tom pravcu, 
rece: "Gospodar moj ce mi pokazati pravi put. " Tj. mozda ce me ovaj put odvesti 
do zeljenog cilja. Tako se i desilo: tim putem je dosao do cilja, i to kakvog cilja! 

1 kad stize do medjenske vode, tj. bunara, sa koga su crpali vodu. Medjen je 
grad u kojem je Allah iJt< unistio one koji su obozavali Ejku, tj. narod §uajba 
^. Prema jednom od dva misljenja islamskih ucenjaka, oni su unisteni prije 
vremena Musaa ;^. 

Kada je stigao do spomenute vode, zatece oko nje mnoge Ijude kako 
napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije zene koje su je od vode 
odbijale, % lucile su svoje ovce kako se ne bi pomijesale sa tudim. 

**Kod ehli-kitabija stoji da ih nije bilo dvije nego sedam, ali to nije tacno. 
Mozda je njih i bilo sedam, ali su tada stoku napajale samo dvije. Ukoliko je 
vjerodostojno prenesen podatak da ih je bilo sedam, jedino se ovako mogu 
uskladiti ova dva misljenja. Ipak je izgleda tacnije da Suajb i^i nije imao vise 
od dvije kcerke. Pa ih upita: "Staje sa vama dvjema?" One odgovorise: "Mi 
ne napajamo dok ne odu cobani, a otac namje veoma star. " Tj. mi ne mozemo 
prici vodi dok ne odu cobani, jer smo nejake, a cuvamo stoku zato sto nam je 
otac slab i star. Zatim Uzviseni Allah kaze: Ion imje napoji. 



271 



i 



Musa alejhi selam 



Mufessiri kazu: "Cobani bi, kad bi napojili svoju stoku, na otvor bunara 
stavili veliki kamen, pa bi njih dvije dosle i pojile svoju stoku vodom kojabi i 
iza ostalih pretekla. Medutim, toga dana Musa je sam podigao taj veliki kamen,j 
izvadio vode i napojio im stoku, a nakon toga vratlo kamen kako je i bio. 

Vladar pravovjemih, halifa Omer je rekao: "Za podizanje tog kamena bilol 
je potrebno najmanje desetorica Ijudi! On je izvadio same jednu veltku ko&j 
vode, i to im je bilo dovoljno."" 

a onda ode u hladovinu. Jedni kazu da je to bio hlad od jedne vrste akacijl 
(semur), a Ibn Dzerir od Ibn Mes'uda prenosi, da je Musa ugledao zeleno drvo j 
kako se njise. / rece: "Gospodaru moj, kakvo god mi dobro dao, potrebno m| 

Ibn Abbas kaze: "Citavim putem od Egipta do Medjena jeo je samo zelenij 
lisce sa drveca. Bio je bos, jer je putem poderao obucu. Kada je sjeo u 
iako je bio najodabranije Allah ovo stvorenje u to doba, stomak mu se od gladil 
bio prilijepio za leda. Zelenilo od trava i lisca moglo mu se vidjeti po ustimaj 
Osjecao je neodoljivu potrebu da sta pojede, makar polovicu huntie." 

Ata' ibn es-Saib kaze daje: "Kadaje rekao: "Gospodaru moj, kakvo god mil 
dobro dao, potrebno mije!", to je cula jedna od one dvije zene." 

*I jedna od njih mu poslije, iduci stidljivo, pride i rece: "Moj otacii 
zove da te nagradi zato sto si nam je napojio. " I kada mu on dode i ispriw 
mu Sta je dozivio, on rece: "Ne boj se, spasio si se nasiinickog narodal" 
* Jedna od njih dvije rece: "O oce moj, uzmi ga u najam, najbolje je (k 
unajmis snazna i pouzdana. " *0n rece: "Ja zelim da te ozenim jsdnam i 
ove moje dvije kceri, ali da me sluzis osam godina, a ako napunis desel, !o| 
je od tebe. Ja ne zelim da ti to ucinim teskim. Vidjeces, ako Allah da, 
sam dobar. " *Musa rece: "Neka bude tako izmedu mene i tebe! Kojigodi 
ta dva roka ispunim, nema mi se sta prigovoriti. Allah je jamac za onos 
govorimo. " (El-Kasas, 25.-28.) 

Kadaje Musa sjeo u hlad i zamolio: "Gospodaru moj, kakvo god mi dobro% 
dao, potrebno mije!", to su cule one dvije djevojke - pa su odmah otisle datoj 
kazu ocu. 

Neki kazu da se on zacudio kako su se tako brzo vratile. One su mu| 
ispricale slucaj sa Musaom asil, pa je jednoj od njih naredio da ode i da j 
pozove. 

I jedna od njih mu poslije, iduci stidljivo, pride, tj. onako kako idu zens| 
plemenitog roda, i rece: "Moj otac te zove da te nagradi zato sto si nanij 
napojio. " tj. rekla je to direktno i otvoreno da sta ne bi ispalo sumnjivo, 
govori njenom odgoju i cednosti. 

/ kada mu on dode i isprica mu sta je dozivio, tj. kada mu je ispricao svojl 
slucaj kako je napustio Egipat bjezeci od faraona, on rece, tj. taj starac 'Wei 
se, spasio si se nasiinickog narodal" Tj. izisao si iz njihove kontrole i vlastii 
vise nisi u njihovoj drzavi. 



272 



Miisa alejhi selam 



bi 
len, 



RazHcita su misljenja o tome ko je bio taj starac. Jedni kazu da je to bio 
Suajb S0, Taj stav zastupaju mnogi, izmedu ostalih i Hasan el-Basri i Malik 
ibn Enes. To se izricito kaze u jednom hadisu, ali mu je lanac prenosilaca 
sporan. Vise ucenjaka tvrdi da je Suajb ■i^\ zivio jos dugo nakon propasti svoga 
naroda, i da ga je Musa ;^i zatekao i ozenio njegovu kcerku. 

Ibn Ebi Hatim i jos neki od Hasana el-Basrija prenose misljenje da je ovom 
Musaovom ^\ prijatelju zaista bilo ime Suajb, da je njegova bila ona voda, ali 
da to nije bio vjerovjesnik Suajb ^\. Dmgi kazu da je to bio Suajbov i^ 
bratic, treci da mu je bio amidzic, cetvrti da je bio jedan od vjemika iz 
Suajbovog i^i naroda a peti da je to bio covjek po imenu Jesron. Tako i kod 
ehli-kitabija stoji daje Jesron bio medjenski isposnik, tj. uglednik i ucenjak. 

I Ibn Abbas i Ebu Ubejde ibn Abdullah kazu da mu je bilo ime Jesron. Ebu 
Ifbejde jos dodaje daje bio bratic Suajba 3^1, a Ibn Abbas daje bio upravitelj 
Medjena.' 

Sve u svemu, ovaj starac je, kad je ugostio i okrijepio Musaa ?^l, a ovaj mu 
ispricao sta se sa njim dogodilo, Musaa obradovao rijecima da se spasio. Tada 
jejedna od one dvije kcerke rekla ocu: "O oce moj, uzmi ga u najam. ", tj. da ti 
Juvastoku, a zatim gaje pohvalila rekavsi daje "snazan ipouzdan. " 

Omer, Ibn Abbas, Surejh el-Kadi, Ebu Malik, Katade, Muhammed ibn 
Isliak i jos neki kazu: "Kada je to rekla, otac ju je upitao: "A otkud znas da je 
takav?" Ona mu je odgovorila: "On je podigao kamen kojeg ne moze podici 
manje od deset Ijudi, a kada smo isli ovamo, ja sam bila prosla ispred njega, pa 
mi je rekao da idem iza njega, i da mu kada dodemo do raskrsnice, bacanjem 
kamencica pokazem put" 

Ibn Mes'ud je rekao: "Tri osobe su bile najpronicljivije: Jusufov vlasnik 
kada je rekao zeni: "Ucini mu boraviste prijatnim", zena koja je za Musaa 
rekla: "0 oce moj, uzmi ga u najam, najbolje je da unajmis snazna i 
pouzdana", i Ebu Bekr es-Siddik kada je za svog nasljednika odredio Omera 
ibnel-Hattaba, r.a," 

On rece: "Ja zelim da te ozenim jednom od ove moje dvije kceri, ali da me 
siuzis osam godina, a ako napunis deset, to je od tebe. Ja ne zelim da ti to 
ucmim teskim. Vidjeces, ako Allah da, da sam debar. " 

Vise pravnika hanefijskog mezheba ovo uzimaju za dokaz da covjek kada 
prodaje moze reci: jednog od ova dva roba, jednu od ove dvije haljine, i si. jer 
je to ispravno, i u skladu sa rijecima; 'jednom od ove moje dvije kceri. " 
Medutim, to je sponio, jer se u torn slucaju ne zna sta se tacno kupuje i tu nema 
prave toipoprodaje. Allah, opet, najbolje zna! 

Pravnici hanbelijskog mezheba ove rijeci uzimaju za dokaz da je 
dozvoljeno uzimati nesto u zakup i zakupninu placati u hrani ili odjeci, kako je 
nekada i prakticirano. 



' Spominje ga Ibn Kesir u svom Tefsint 1/384/Haleb. 



273 



Musa alejhi selam 



U dokaze za to se ubraja i hadis koga navodi Ibn Madze u svom Smen\L\ 
Prema torn hadisu, on daje naslov jednom poglavlju; "Uzimanje u najara zai 
hranu", a zatim navodi hadis: "Pricao nam je Muhamnied ibn el-Musaffa ei; 
Homsi, da mu je pricao Bekijje ibn el-Weiid, da je cuo od Mesleme ibn Alijl 
on od Se'ida ibn Ebi Ejjuba, on od El-Harisa ibn Jezida, a ovaj od Alije M 
Rebbaha, da je rekao; "Cuo sam 'Ukbu ibn en-Nedra da prica: Bi!i smo ko 
Allahovog Poslanika % kad je proucio: Ta sin mim, dok nije dosao do price:j 
Musau, kad je rekao: - Musa f$S\ je unajmio sam sebe na osam ili deset godii 
za uzvrat sacuvavsi cednost i dobivsi Izdrzavanje u hrani."' 

Medutim, navedeni hadis u ovoj verziji nije pouzdan, jer spomenuti Meslem| 
ibn Ahjj el-Hasani ed-Dimeski el-Balati prema najpoznatijira sakupljacin 
hadisa nije pouzdan, pa se ni hadis kojeg prenosi sam on ne moze uzeti 
dokaz. Medutim, ovaj hadis se prenosi u jos jednoj verziji. Tako Ibn Ebi Hati 
kaze: "Pricao nam je Ebu Zer'a, da je njemu pricao Jahja ibn Abdullah ib 
Bekr, a njemu Ibn Luhej'a", a u drugom senedu: "Pricao nam je Ebu Zer'a, da] 
je njemu pricao Safwan, njemu El-Welid, a njemu Abdullah ibn Luhej'a, daje 
cuo od El-Harisa ibn Jezida el-Hadremija, a on od Alijja ibn Rebbaha el-Lahmije,J 
daje rekao: "Cuo sam Utbu ibn en-Nedra es-Suleinija, druga Allahovog Poslanika jg, I 
kako govori da je Poslanik rekao: "Musa mi\ je unajmio sam sebe, za uzvratl 
sacuvavsi cednost i dobivsi izdrzavanje u hrani." 

Uzviseni zatim kaze: Musa rece: "Neka bude tako izmedu mem i tebe! Kofi 
god od ta dva roka ispunim, nema mi se sta prigovoriti. Allah jejamac za on 
sto govorimo. " Uzviseni ovdje kaze daje Musa rekao svome puncu da se slazt^ 
da bude onako kako je rekao i da mu se, koji god od ta dva roka ispuni, nej 
prigovara, te da Allah Jfe cuje njihove rijeci i da je On svjedok i jamac i za| 
jednog i za drugog. I pored toga, Musaje ispunio duzl i potpuniji rok, tj. rokcfd| 
punih deset godina. 

Buharija kaze: "Pricao nam je Muhammed ibn Abdurrahim, da je njeniul 
pricao Se'id ibn Sulejman, a njemu Merwan ibn Sudza, daje cuo od Salemael- 
Eftasa, a on od Se'ida ibn Dzubejra daje rekao: "Jedan jevrej iz El-Hire mejel 
upltao koji od dva roka je Musa ispunio, pa sam mu rekao: "Ne znam dok ne 
upitam najucevnijeg Arapa." Dosao sam kod Ibn Abbasa i upitao ga o tome, pa 
mi je odgovorio: "Ispunio je duzi i bolji rok, jer kad AUahov poslanik nesto , 
kaze, to i uradi."^ 

U ovoj verziji spomenuti hadis navodi same Buharija. Nesaija ga, kakoi 
cemo kasnije vidjeti, prenosi od El-Kasima ibn Ebu Ejjuba, a on od Se'ida ibn 
Dzubejra i navodi medu hadisima o iskusenju. 

Ibn Dzerir ga prenosi od Ahmeda ibn Muhammeda et-Tusija, a Ibn Ebi* 
Hatim od svoga oca. Njih obojica ga prenose od El-Humejda, on od SuQana 
ibn Ujejna, on od Ibrahima ibn Jahjaa ibn Ebi Ja'kuba, on od El-Hakema ibn 



' Hadis da' if, biljezi Ibn Kesir u svom Tefsin) 3/285/Haleb; Ibn Madze 16/5/2444. 
^ Hadis sahih, biljezi ga Buharija 52/5S/26S4/Fethu-!-Bari. 



274 



Musa alejhi selam 



Ebana, on od Ikrime, a ovaj od Ibn Abbas a, da je Allahov Poslanik ^ rekao: 
"Pitao sam Dzibrila koji je od dva roka Musa ispunio, pa mi je odgovorio: 
"Duzi i potpuniji.'" Medutim, spomenuti Ibrahim spominje se jedino u ovom 
hidisu. 

Ovaj hadis prenosi i EI-Bezzar od Ahmeda ibn Ebana el-Kuresija, on od 
Su^ana ibn Ujejna, on od Ibrahima ibn A'jena, on od El-Hakema ibn Ebana, 
on od Ikrime, on od Ibn Abbasa a ovaj od Poslanika ^ - i dalje citira tekst 
hadisa. 

Navodi ga i Sunejd od Hadzdzadza, on od Ibn Dzurejdza a ovaj od 
Mudzahida - kao mursel - da je Allahov Poslanik o tome pitao Dzibrila, 
Dzibril Israfila a Israfil Uzvisenog Gospodara, pa je odgovorio: "Duzi i 
potpuniji rok." Ibn Ebi Hatim ga kao mxirsel hadis prenosi od Jusufa ibn 
Serdza. 

Ibn Dzerir preko Muhammeda ibn Ka'ba navodi, da je Allahov Poslanik ^ 
upitan: "Koji od dva rokaje Musa ispunio?", odgovorio je: "Duzi i potpuniji." 

E!-Bezzar i Ibn Ebi Hatim ga navode preko Uwejda ibn Ebi 'Imrana el- 
Dzuwenija, ali on nije pouzdan, da ga je cuo od svoga oca, on od AbduUaha 
ibn es-Samita, a ovaj od Ebu Zerra, da je Allahov Poslanik ^ upitan: "Koji je 
od dva roka Musa ispunio?", odgovorio je: "Duzi i potpuniji." Zatim je rekao: 
"k ako te neko upita koju je kcerku ozenio, ti reci: mladu." 

El-Bezzar i Ibn Ebi Hatim ga navode i preko Abdullaha ibn Luhej'a koji 
kaze da ga je cuo od El-Harisa ibn Jezida el-Hadremija, on od Alije ibn 
Rebbaha a ovaj od Utbea ibn en-Nedra, da je Allahov Poslanik m rekao :"Musa 
jeunajmio sam sebe, zauzvrat sacuvavsi cednost i dobivsi izdrzavanje u hrani. 
Kadaje ispunio rok", a neko je upitao: "Allahov Poslanice, koji od dva roka?" 
'Huzi i potpuniji", odgovorio je.^ 

Kadaje litio da ode od Suajba ^m, svojoj zeni je rekao da zatrazi od oca da 
joj da nesto stoke kako hi imali od cega zivjeti, Obecao joj je dati svu janjad 
koja se te godine ojanje, i koja budu drukcije boje nego sto su njihove majke, a 
Imao je lijepe erne ovce. Musa ^m je onda uzeo jedan stap i rascijepio ga na 
jednom kraju, a zatim ga stavio na dno korita, pa onda dotjerao ovce da ih 
napoji. Stojeci sa strane korita, kako je koja ovca prilazila, on ju je kucnuo sa 
strane. On dalje kaze: "Ovce su se bliznile i janjile zensku janjad, i sve drukcije 
boje - osim jedne ili dvije ovce. Medu novoizjanjenom stokom nije bilo one sa 
nedostatcima poput one sa prosirenim mlijecnim kanalima na dojkama pa da 
inlijeko samo curi, niti zacepljenih kanata pa da mlijeko ne moze izlaziti, niti 
suhosisih, nid onih sa izraslinama na vimenu u vidu bradavica i slicno. Boziji 
Poslanik 1 je rekao: "Kad biste prodrh u Sam, naisli bi na ostatke takve 
saraaricanske stoke." 



' Hadis biljezi Tbn Dzerir et-Taberi u svom Tarihu 1/399/Mearif; Ibn Kesir u svom Tefsiru 
3/386/ Haleb; Hatim u Mustedreku. 
Mbn Kesir u svom Tefsint 1/386 /Haleb. 



275 



Musa alejhi selam 



rbn Luhej'a kaze: "Rijec "fesus" znaci: prosiTenih mlijecnih kanala, rije 
"dabub"; predugog vimena tako da se vuce, rijec "azuz": preuskih mlijeen 
kanala, rijec "se'ul": malog vimena poput bradavica, a rijec "kemus" zoa 
premalo vime, da se ne moze rukom musti." 

Spomo je da H su ovo Poslanikove rijeci. Moguce je da su to rijeci nekel 
od ashaba (mewkuf), kao sto kaze Ibn Dzerir: "Pricao nam je MuhammediB 
el-Musenna, da je njemu pricao Muaz ibn Hisam, a njemu njegov otac daM 
cuo od Katadea a on od Enesa ibn Malika, da je rekao: "Kada je AIlall|| 
poslanik Musa podsjetio svoga prijatelja na dogovoreni rok, prijatelj xml 
rekao: "Koja god ovca ojanji janje drukcije boje nego sto je njegova majlt 
uzmi ga sefai!" Musa se tada dosjetio, uzeo uzad i stavio ih u vodu, pa su| 
ovce kad su ih ugledale poplasile i sve, osim jedne, te godine ojanjile sa 
janjad. Tako je Musa svu janjad od te godine uzeo sebi."' 

Lanac prenosilaca ovog hadisa je debar i svi Ijudi u njemu su pou 
Allah, opet, najbolje zna! 

Ranije smo govoreci o Jakubu 8EiBi od ehli-kitabija prenijeii da mu je njeggi 
daidza, Laban, kad je odlazio od njega, obecao dati svu janjad koja se oja 
sarena. On je, dakle, postupio shcno Musau ^i, Allah, opet, najbolje zna! 

Uzviseni Allah kaze: */ kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa svoM 
porodicom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Pricekajie! ", rece svoM 
porodici, "vidio sam vatru, mozda cu vam od nje kakvu vljest donijeti, |1 
zapaljenu glavnju da se ogrijete. " *A kad dode do vatre, neko ga zovnu s d& 
strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam Alia 
Gospodar svjetova! *Baci svoj stap!" I kad vidje da se kao zmija krece, o^ 
uzmace i ne vrati se. "O Musa, pridi i ne boj se! Ti si zaista bezbjedan. *Zavu 
svoju ruku u svoja njedra - pojavice se bijela, bez ikakve mahane, i priberi i 
od straha! To su ti dva dokaza od tvoga Gospodara faraonu i njegovini 
glavesinama. Oni su, zaista, grijesan narod! " (El-Kasas, 29.-32.) 

Ranije smo naveli da je Musa od dva dogovorena roka, ispunio onaj duzii 
potpuniji. To se moze zakljuciti i iz rijeci: "/ kada Musa ispuni ugovom 
rok. " Od Mudzahida se prenosi da je rekao: "On je ispunio deset, a zatimjo| 
deset drugih godina." 

/ kr-enu sa svojom porodicom, tj. od svoga punca, rekavsi, - kao sto vi§|| 
mufessira, i drugi ih navode, da se pozelio svojih. Zato je namjeravao da ihi 
Egiptu krisom posjeti i obide. Kad je krenuo sa svojom porodicom, sa sobomj^ 
poveo djecu i stoku koju je tamo, za vrijeme svog boravka, stekao. 

Oni zatim navode da se to desilo jedne tamne i hladne noci kada su zalutaliJ 
pa nisu mogli naci poznati put. Pokusavao je ukresati kresivo, ali mu to nije 
polazilo za rukom, a mrak i hladnoca postajali su sve jaci. Dok je to] 
pokusavao, odjednom je u daljini, u pravcu brda, ugledao vatru kako gori. To 
brdo je bilo zapadno od njega, tj. na njegovoj desnoj strani. "Pricekajtel", recei 



Hadis biljezi Ibn iCesir u svom Tefsiru 3/387/Haleb. 



276 



Miisa alejhi selam 



mjoj porodici, "vidio sam vatru. " Allah M najbolje zna, ali izgleda da je 
jeditio on vidio vatru, jer je vatra zapfavo bilo svjetlo, i ne moze ga vidjeti 
svako "mozda cu vam od nje kakvii vijest donijeti'\ tj. mozda cu od nje saznati 
kuda vodi put, Hi zapaljenu glavnju da se ogrijete. Ovo ukazuje da su oni bili 
skrenuli s puta i zalutaii u toj mrkloj i hladnoj noci. To se vidi iz rijeci dnigog 
ajeta. A da lije do tebe doprla vijest o Musau, kadaje ugledao vatru i rekao 
mjoj porodici: "Ostanite vi tu.Ja sam vidio vatru, mozda cu vam od nje kakvu 
gkvnju donijeti, Hi cu kod nje saznati za put. " (Ta-ha, 9.-10.) Dakle, ovo je 
dokaz da je noc bila mracna i da su bili zalutaii. 

svemu tome Uzviseni govori u suri En-Neml, gdje kaze: Kada Musa rece 
svojoj porodici: "Ugledao sam vatru, donijecu vam od nje kakvu vijest, Hi cu 
mn donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali. " (En-Neml, 7.) 1 zaista, 
donio im je vijest, i to kakvul Tamo je nasao uputu, i to kakvu!? Tamo je nasao 
svjetlo, i to kakvo svjetlo!? 

Uzviseni Allah kaze: A kad dode do vatre. neko ga zovnu s desne strane 
doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam Allah, Gospodar 
svjetova!" (El-Kasas, 30.) 

U suri En-Neml, On ^ kaze: A kad do nje dode neko ga zovnu: "Nek su 
blagostovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i 
mkaje hvaljen Allah, Gospodar svjetova!" (En-Neml, 8.), tj. neka je hvaljen 
Allah M Koji radi sta hoce i odreduje kako hoce. "O Musa, Ja sam Allah, Silni 
JiVMl'" (En-Neml, 9.) 

U suri Ta-ha, On -^ kaze: *A kad do nje dode neko ga zovnu: "O Musa, 
Vasam tvoj Gospodar, pa izuj svoju obucu, ti si doista u blagoslovljenoj dolini 
Tma'. *Ja sam te odabrao, pa slusaj ono sto ti se objavljuje! *Ja sam, uistinu, 
Allah, drugog boga osim Mene nema, pa Me obozavaj i namaz obavljaj, da bih 
limjek na umu bio. '*Cas ozivljenja ce sigurno doci - od svakog ga tajim, da 
bi svala covjek prema svome trudu nagraden Hi kaznjen bio. *I neka te zato 
niposto ne odvrati od vjerovanja onaj koji u njega ne vjeruje i slijedi svoju 
strast pa da propadnes ! " (Ta-ha, 11.-16.) 

Vik mufessira i iz prvih, a i iz kasnijih generacija kazu: "Kada je Musa 
ugledao vatru i prisao joj, primijetio je da gori u zelenom bodljikavom drvetu, 
i da sto vise vatra gori drvo sve vise zeleni, pa se zacudio i stao. Drvo je bilo 
u podnozju brda zapadno od njega, sa njegove desne strane, kao sto kaze 
Uzviseni: Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo 
povjerili, i nisi tome prisustvovao. (El-Kasas, 44.) Musa je bio u dolini zvanoj 
Tuwa okrenut prema Kibli, a drvo mu je bilo sa desne strane, zapadno od 
njega. 

Njegov Gospodar ga je zovnuo u blagoslovljenoj doHni Tuwa i naredio mu 
prvo da izuje obucn, iz postovanja i pocasti prema tom blagoslovljenom 
mjestu, posebno u toj blagoslovljenoj noci. 

**Kod ehh-kitabija stoji da ga je svjetlo zaslijepilo pa je, bojeci se da ne 
izgubi vid, stavio niku na lice. 



277 



Musa alejhi selam 



Zatim mu se Uzviseni onako kako je On htio obratio, rekavsi mu: Ja sam 
Allah, Gospodar svjetova! (El-Kasas, 30.) "Ja sam, uistinu, Allah, drugog 
boga osim Mene nema, pa Me obozavaj i namaz obavljaj. da bih ti uvijek m 
umu bio. " (Ta-ha, 14.) Tj. Ja sam Gospodar svjetova, Onaj pored Kojeg drugog 
boga nema, i jedino Onaj Kome prilici da bude obozavan i da se u Njegovo irae 
namaz obavlja. 

Zatim mu je rekao da vjecno boraviste nije ovaj svijet, nego Ahiret i da on 
mora postojati - da bi svaki covjek prema svome tnidu nagraden Hi kcdnjea 
bio. tj. za dobro nagraden, a za lose kaznjen. Time ga je podstakao i ponukaoj 
da radi za Ahiret i da se kloni onih koji ne vjeruju u Njega, koji su neposiusni 
prema svome Gospodaru i koji slijede svoje strasti. Zatim ga je, obracajuci mu 
se kako najljepse moze biti i pokazujuci mu da On sve moze, da kad hoce da 
nesto bude kaze: budi i ono bude, upitao: "A sta ti je to u desnoj ruci, o, 
Musa? " (Ta-ha, 17.) Tj. zar to sto drzis nije stap koji ti sluzi odkako ga nosis? 
"Ovoje moj stap", odgovori on, "kojim se postapavam i kojim Usee svojim 
ovcama skidam. a sluzi mi i za druge potrebe. " "Bad ga o Musa! ", rece On. / i 
on ga bad, kad on - zmija koja mill (Ta-ha, 19.-20.) 

Ovo je veliko cudo i nepobitan dokaz da je Onaj koji mu govori Onaj koji : 
kada necemu kaze da bude, to bude, i da On radi ono sto hoce. 

**Kod ehli-kitabija stoji da je on trazio da mu se da nepobitan dokaz da je ■ 
istina ono sto on govori, jer su ga stanovnici Egipta ugonili u laz. 

Pa ga je Uzviseni Gospodar upitao: "Sta ti je to u desnoj rud?" "Mop 
stap". odgovonoje on. Onda mu je rekao da ga baci na zemlju, / on ga bad, 
kad on - zmija koja mili! Tada se Musa uplasio i pobjegao, a Uzviseai 
Gospodar mu je naredio da se vrati i rukom je uhvati za rep. Kada je to uradio, 
ona se, u njegovoj ruci, ponovo pretvorila u stap. 

U di-ugom ajetu Uzviseni Allah kaze; "Bad svoj stap!" I kad vidje da se 
kao daje zmija krece, on uzmace i ne vrati se. (EI-Kasas, 31.) Tj. postala je , 
velika, ogromna zmija koja je siktala zubima, i kretala se kao prava zmija. 
Izraz dzann, upotrijebljen u ovom ajetu, u svakodnevnom jeziku oznafiava 
male, bezopasne i lahko pokretljive zmije koje obicno zive po napustenim 
kucama. Medutim, ova zmija je istovremeno bila i ogromna i brzopokretljiva, 
Kad ju je Musa im ugledao, on je uzmakao, tj. uplasio se i pobjegao kako 
covjek, obicno, po svojoj prirodi i reagira, / ne vrati se tj. ne obazimci se. U 
tom momentu ga je njegov Gospodar zovnuo: "OMusa, pridi i ne boj se! Tisi, 
zaista, bezbjedan. " 

Kad se vratio, Allah m mu je naredio da je uzme: "Uzmije i ne boj set", 
rece On, "Mi cemo je vratiti u prijasnji oblik. " (Ta-ha, 21.) Kaze se da se on 
bio sav preplasio, pa je prvo ruku stavio u rukav svog suknenog gunja, a onda.; 
joj je gumuo u usta, dok kod ehli-kitabija stoji da ju je uhvatio za rep i da se 
tada ponovo pretvorila u racvasti stap. Neka je slava Velikom i Mocnom, 
Gospodaru dva istoka i dva zapada! 



278 




Musa alejhi selam 



en 
en 
ao 
\m 
au 
da 

o 
s? 
'm 

I 



t 



Uzviseni mu je zatim naredio da zavuce svoju mku u njedra i da je opet 
izviice. Kada je to uradio, od bjeline je zasjala poput Mjeseca. Bjelina nije bila 
nikakva raahana niti znak koznog oboljenja poput lepre ili lisaja. Zato Uzviseni 
kaze: "Zavuci svoju ruku u svoja njedra, pojavice se bijela, bez iJmkve mahane. 
ipiiberi se od straha!" (El-Kasas, 32.) Kaze se da ovo znaci: Ako se bojis, 
stavi mku na srce, pa ce ti se uzbudenje smiriti. 

lako se ovo odnosi samo na njega, ipak blagoslov vjerovanja u njega 
syjedoci da to koristi i onome ko to uradi iz namjere da slijedi vjerovjesnike. 

A u suri En-Neml, On kaze: / uvuci svoju ruku u svoja njedra, pojavice se 
hijela, bez ikakve mahane, kao jedan od devet dokaza faraonu i njegovu 
mrodiL Onisu, zaista, bilipokvaren narod. (En-NemI, 12.) Tj. ta dva znaka - 
stap i ruka - su dva dokaza o kojima se govori u rijeclma Uzvisenog: To su 
dva dokaza od tvoga Gospodara faraonu i njegovim glavesinama. Oni su, 
zaista, bili pokvaren narod! (El-Kasas, 32.) Dakle, uz ta dva ima jos sedam 
dragih znakova, sto cini devet ocitih dokaza, spomenutih na kraju sure El- 
Isra', gdje Uzviseni kaze: *M smo Musau devet ocevidnih znamenja dali, 
pa upltaj Israilove potomke kad je precima njihovim dosao, i kad mu je 
faimn rekao: "Ja mislim a Musa da si ti doista opcinjen! " *daje odgovorio: 
"Ti znas da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao 
ocigkdna znamenja i ja mislim da ceS ti, o faraone. sigurno nastradati!" 
(EMsraMO 1.-102.) 

Ti dokazi su navedeni i u suri El-A'raf, u rijecima Uzvisenog: */ Mi smo 
faraonov narod gladnun godinama i nerodicom kaznili. da bi se opametili. *I 
kadimje bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zasluiili ", a kada bi ih snasla 
kakya nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. 
Mi nel Njihova nevolja je bila od Allaha samo sto vecina njih to nije znala! 
*l govorili su: "Kakav god da nam dokaz doneses da nas opcaras, mi ti 
necemo vjerovati!" *Zato smo na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i 
idbe, i fo'v - svejasna znamenja. ali su se oni oholili i zlocinacki narod su bili. 
(El-A'raf, 130.-133.) A o tome ce na odgovarajucem mjestu biti govora. 

Ovih devet znakova nisu isto sto i deset Bozjih zapovijedi. Devet znakova 
su Allahove rijeci koje spadaju u sudbinu (kader), a Njegovih deset zapovijedi 
spadaju u oblast vjerozakona (Seri'at). Na ovo upozoravamo zato sto ih neki 
ucenjaci mijesaju, pa misle da je to dvoje jedno te isto, A to smo obradili u 
nasem Tej'siru, pri ki'aju sure El-Isra'. 

Dakle, kada je Allah ^ naredio Musau i?^\ da ode faraonu, on je rekao: 
*"Gospodaru moj, ja sam ubio jednog njihovog covjeka, pa se bojim da i 
oni mene ne ubiju. *A moj brat Harun je rjecitiji od mene, pa posalji sa 
mom i njega kao mog pomagaca da potvrduje moje rijeci, jer se bojim da 
mene nazovu lascem." *"Pomoci cemo te tvojim bratom", rece On, "i 
obojici cemo dati vlast, pa vam se nece modi pribliziti. S Nasim 
immenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, bicete pobjednicl " 
(El-Kasas, 33.-35.) 



279 



Musa alejhi selam 



Uzviseni ovdje govori kako je Njegov rob, poslanik i sagovomik Musaj^j 
odgovorio svome Gospodaru, kada mu je naredio da ide svom neprijateljy 
zbog cijeg je nasilja i zuluma pobjegao iz Egipta, nakon ubistva onog Koptj 
"Gospodaru moj", rece, "ja sam ubio jednog njihovog covjeka, pa se bojimi 
i oni mene ne ubiju. A moj brat Harunje rjecitiji od mene, pa posalji sa mni 
i njega kao mog pomagaca da potvrduje moje rijeci, jer se bojim da me i 
nazovu lascem. " Tj. posatji ga sa mnom kao pomagaca, potporu i oslonac, i 
bi mi pomogao protiv onoga koji mi se suprotstavija da im dostavim Tv(| 
poslanstvo, jer je on od mene rjecitiji i zna bolje objasniti. 

Udovoljavajuci njegovoj moibi Uzviseni kaze: "Pomoci cemo te tvoM 
bratom i obojici cemo dati vlast. " tj. dokaz, "pa vam se nece moci pribliziti"! 
Tj. oni vam nikalcvo zlo nece moci nanijeti zbog toga sto cete im pokazati Na§i! 
dokaze. Neki kazu: zbog blagoslova Nasih dokaza. Vas dvojica i oni koji ' 
budu slijedili, bicete pobjednici, 

U suri Ta-ha, Uzviseni kaze: *Idi faraonu, on se osilio! * "Gospoda, 
moj", rece Musq, "ucini prostranim moja prsa! *i olaksaj mi moj zadatak; *| 
razdrijesi uzao sa moga Jezika, *da bi raziimjeli moj govor. " (Ta-ha, 24.-28 J 
Kaze se da je tepao pri izgovom, zbog zeravice koju mu je faraon stavio i 
jezik, kada je iskusavao njegov razum. Naime, onje kao dojence faraonabi 
uzeo za bradu, pa ga je faraon htio pogubiti, Pobojavsi se za njega AsijaJ 
rekla da je on malo dijete! Tada ga je faraon islcusao tako sto je ispred nje| 
stavio plod i zeravicu. Dijete je htjelo uzeti plod, ali mu je melek gumno i 
prema zeravici koju je dijete uzelo i stavilo na jezik, zbog cega je Musa kasni| 
tepao. Ovdje je on zamolio da mu se tepanje otkloni u tolikoj mjeri da tri j 
mogli razumjeti, a ne da se potpuno otkloni. 

Hasan el-Basri kaze: "Vjerovjesnici mole same onoliko koliko je nuzno.pl 
je zato on i dalje malo tepao." 

Zato je faraon - Allah ga ponizio - rekao ono, za sto kazu da je tim| 
aludirao na Musaa ^m\: "Jedva zna da govori. " (Ez-Zuhruf, 52.) Tj. jedva i 
moze reci ono §to zeli, i izraziti ono sto mu je u dusi i srcu. 

Musa a^l je, takoder, rekao: *"I podaj mi pomagaca iz moje porodici,\ 
*Haruna moga brata. *Osnazi me njime *i ucini drugom u mom zadatku, *4 
bismo Te mnogo hvalili *i mnogo spominjali. *Ti, uistinu, znas za ?JM:f 
* "Udovoljenoje tvojoj molbi, a Musa!". rece On. (Ta-ha, 29.-36.) 

Tj. udovoljili smo ti svemu sto si molio, i dall sto si trazio. To je plod! 
njegovog velikog ugleda kod svoga Uzvisenog Gospodara kada je zatrazio di; I 
Allah ^ i Hamna uzme za vjerovjesnika, pa je to On i uradio. Uzviseni Allah I 
kaze: A on je kod Allaha ugledan. (El-Abzab, 69.) On takoder kaze: i 
darovali mu miloscu Nasom kao vjerovjesnika brata njegova Harung^ 
(Merjem, 53.) 

Dok su jednom prilikom isli na hadzdz, majka pravovjemih Aisa je Mi 
jednog covjeka kako pita Ijude: "Koji covjek je bio najdarezljiviji prema svomej 
bratu?" Svijet je sutio, a Aisa je onima oko svoje nosiljke rekla: "To jebid 



280 



Musa alejhi selam 



Musa ibn 'Imran, kada se zauzeo za svoga brata Hamna, pa je i on postao 
vjerovjesnik," Uzviseni Allah kaze: / iz Nase milosti Mi dadosmo da mu brat 
Harm bude vjerovjesnik 

U suri Es-Su'ara', Uzviseni kaze: */ kadje Gospodar tvoj zovnuo Musaa: 
"Mi nasilnickom narodu - ^faraonovu narodu, ne bi U se pobojao ", *on je 
reko: " Gospodar u moj, bojim se da me oni u laz ne utjeruju, *da mi ne 
postane iesko u diisi i da mi se jezik ne saplete. Zato podaj poslanstvo i 
Harunu! *a Ja sum njima i odgovoran, pa se plasim da me ne ubiju. " 
*"h-ece!", rece On. Idite obojica sa Nasim dokazima, Mi cemo s vama biti i 
-'.imti. *Otidite faraonu i recite: "Mi smo poslani od Gospodara svjetova. 
*dopusti da sinovi Israilovi podu s nama!" *"Zar te medu nama nismo 
odgojili dok si dijete bio, i zar medu nama tolike godine svoga zivota nisi 
proveo?", rece faraon, *"i uradio si nedjeh koje si uradio. i jos si 
mahvalnik?" (Es-Su'ara', 10.-19.) 

Iz ovih rijeci se razumije da su njih dvojica otisla faraonu, da su mu to rekli, 
idasumu prenijeli ono zbog cega su bili vjerovjesnici, tj. da su ga pozvali da 
oboMva samo Uzvisenog AUaha, koji nema sudruga, te da oslobodi zarobljene 
Israilove potomke iz okova nasilja, terora i zuluma, i pusti ih da obozavaju 
svoga Gospodara gdje god hoce, i da samo Njemu dove upucuju i samo Njemu 
budupokomi. 

Ali, faraon se uzoholio, umislio i presao granice u zlu, pa je Musaa 
pogledao sa prijezirom i ponizavanjem, rekavsi mu; "Zar te medu nama nismo 
odgojili dok si dijete bio, i zar medu nama tolike godine zivota svoga nisi 
proveo?!" Tj. zar ti nisi ono dijete koje smo na nasem dvorcu odgajali, prema 
bjenismo lijepo postupali i prema kojem smo dugo vremena bili blagodarni? 

Ove rijeci su dokaz da je to bio onaj isti faraon od kojeg je on pobjegao, i 
da nije tacno to sto ehli-kitabije kazu da je onaj faraon od kojeg je Musa 
pobjegao umro, dok je on bio u Medjenu, i da je on poslan drugom faraonu. 

"i uradio si nedjelo koje si uradio i jos si nezahvalnik" , tj. ubio si jednog 
kopta, a zarim pobjegao od nas i zanijekao nase dobrocinstvo. "Ja sam onda 
nvo uradio nehotice", rece Musa, tj. prije nego sto mi je dosla objava, "a od 
■..issaiii pobjegao zato sto sam se vas bqjao, pa mi je Gospodar moj mudrost 
darovao iposlanikom me ucinio. " (Es-Su'ara', 20.-21.) 

Odgovarajuci faraonu na pruzeni odgoj i ucinjeno dobrocinstvo koje mu 
prebacuje, Musa je rekao: "A dobrocinstvo koje mi prebacujes - da nije to sto 
si sinove Israilove robljem ucinio. " (Es-Su'ara', 22.), tj. dobrocinstvo o kome 
govoris odnosi se samo na jednog covjeka od Israilovih potomaka, dok si sa 
dnige strane porobio i u svoju sluzbu stavio cio jedan narod u koji i ja spadam. 

*"A koje Gospodar svjetova? ". upita faraon. * "Gospodar nebesa i Zemlje. 
ionogstoje izmedu njih, ako ste uvjereni", odgovori on. * "Cujete li vi ovo?" 
*"Vas Gospodar i Gospodar vasih davnih predaka", rece Musa. * "Vjerovjesnik 
koji vamje poslan, uistinu.je ludl", rece faraon. *" Gospodar istoka i zapada, 
ionoga sto Je izmedu njih, akopameti imate", rece Musa. (Es-Su'ara', 23.-28.) 



281 



'd^'. 



Musa alejhi selam 



Ovako Uzviseni navodi razgovor i raspravu koja je tekla izmedu faraonai 
Musaa, i dokaze koje je Musa >^ iznio opakom faraonu: prvo racionatofii^^ 
moraine a zatim osjetilne. 

Naime, faraon je - Allah ga ponizio - otvoreno iznio da ne vjemje 
Uzvisenog Tvorca, i ustvrdio da je on bog: *i sabrao i povikao: *"Ja sm\ 
gospodar vas najveci!" (En-NSzi'at, 23.-24.) "O velikasi", rece faraon, "jam 
znam da vi imate dnigog boga osim mene!" (El-Kasas, 38.) 

Ovim rijecima faraon je pokazao da je prkosan. On je znao da je on sm^ 
rob Boziji, a da je Allah Tvorac, jedini i istinski Bog Koji svemu daje oblil 
kako Uzviseni kaze: loni ih nepravedni i oholi porekose, ali su v. sebi v/erovd| 
da su istinita, papogledaj kako su skoncali smutljivci. (En-Neral, 14.) 

Na drugom mjestu faraon je, pobijajuci Musaovo poslanstvo, i sam prizna^ 
da ni on nije gospodar upitavsi; "A koje Gospodar svjetova?" Ovo je rekaojq 
su mu njih dvojica rekla: "Mi smo poslanici od Gospodar a svjetova." (I 
Su'ara', 16.) 

Dakle, upitao ih je: A ko je taj Gospodar svjetova za Kojeg tvrdite da va 
poslao i uputio? 

Musa mu je na to odgovorio: "Gospodar nebesa i Zemlje, i onog'stolA 
izmedu njih, ako ste uvjereni. " Tj. Gospodar svjetova je Stvoritelj nebesa | 
Zemlje, i brojnih stvorenja izmedu njih, kao sto su oblaci, vjetrovi, kisa, biljei 
zivotinje. Svako ko vjeruje zna da to nista nije moglo nastati samo od sebe, i( 
mora postojati neko ko ih je stvorio i ko im je dao da postoje - a to je Allaiii^ 
pored Kojeg nema drugog boga, Gospodar svjetova. 

"A on", tj. faraon "onima oka sebe rece", tj. svojim naredniciraa, ] 
glavesinama i vezirima, ponizavajuci i ismijavajuci ono sto je iznio Musa S3; 
"Cujete li vi ovo? " Tj. ove njegove rijeci. 

Musa je, obracajuci se i njemu i njima, rekao: "Vas Gospodar i Gospodar' 
vasih davnih predaka. " Tj. On je Taj Koji je stvorio i vas, a i vase oceve, 
djedove i sve generacije koje su postojale. Svak zna da niko sam sebe nije* 
stvorio, niti su mu otac i majka stvoreni bez Stvoritelja. Naprotiv, svakogajei 
stvorio i dao mu zivot Gospodar svjetova. 

Oba ova slucaja su spomenuta u rijecima Uzvisenog: Mi cemo im priditi 
dokaze Nase u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne buik 
sasvimjasno daje to istina. (Fussilet, 53.) 

I pored svega toga, faraon se ne budi iz sna i ne odustaje od svoje zablude, 
nego ustrajava u svom prkosu i nevjerovanju govoreci: "Vjerovjesnik koji vamj 
je poslan je, uistimt, hid!", rece faraon. "Gospodar istoka i zapada, ionogasto 
je izmedu njih, ako pameti imate", rece Musa. Tj, On je potcinio blistave 
zvijezde i odredio putanje kojima ce kruziti nebeska tijela, On je stvorio tamui 
svjetlo. On je Gospodar Zemlje i neba, Gospodar prvih i posljednjih. Onje 
stvorio Sunce, Mjesec, zvijezde koje se krecu i one koje nam se cine 
nepokretnim. Onje stvorio noc i tamu, i dan i svjetlo. Sve se Njegovom voljom 



282 



Musa alejhi selam 



I 



I odredenjem svojim tokom krece i plovi u svemini, smjenjuje se u odredeno 
vnjeme i kruzi. Dakle, samo je On Stvoritelj, Vladar i On upravlja Svojim 
stvorenjima kako On hoce. 

I kada su tako izneseni dokazi protiv faraona i pobijene njegove sumnje, 
rmi sto mu nije ostalo nista drugo do inad, poceo je koristiti svoju vlast, moc 
I autoritet: *Faraon rece: "Ako budes kao boga nekog dntgog osim mene 
mnavao, sigurno cu te u tamnicu baciti!" *"Zar i onda kad ti budem 
KiZkdan dokaz donio? ", upita on. * "Pa daj ga, ako istinu govoris! ". rece 
lamn. * I Musa bad svoj stap, kad on - prava zmija. *a onda izvadi svoju ruku 
■anjdara kad ana, onima koji su gledali - bijela. (Es-§u'ara', 29.-33.) 

To su dva dokaza kojima je Allah m> pomogao Musaa: stap i ruka. On je 
timepokazao velicanstveno cudo kojim je zasjenio umove i poglede Ijudi. Jer, 
kadaje bacio svoj stap, stap se pretvorio u pravu zmiju, ogromnu i strasnu. To 
jebio velicanstven i zastrasujuci prizor. Tako se kaze daje faraona, kadaje to 
vidio i dozivio, obuzela velika strepnja i zestoki strah, pa je zbog toga preko 
todeset puta dnevno iniao proljev, iako je prije toga u cetrdeset dana samo 
jednom obavljao nuzdu, toliko ran se stanje preokrenulo. 

Zatim, kada je Musa .^i zavukao svoju ruku u njedra, a onda je izvadio, 
onajesijala nurora kao daje dio Mjeseca, od cega su pogledi ostajali ukoceni' 
Kadaju je po drugi put zavukao u njedra i izvadio, ruka se vratila u prvobitno 
stanje. 

I pored svega, faraonu - Allah ga prokleo! - nista od toga nije koristilo, pa je 
iistrajao u svom nevjerovanju. Zato je rekao daje to carolija, i odmah htio da se 
uzpomoc svojih carobnjaka tome suprotstavi naredivsi da se iz cijelog carstva 
shpe carobnjaci, zajedno sa podanicima, pod njegovom vlascu. To ce biti 
izneseno i pojasnjeno na odgovarajucem mjestu, gdje ce se vidjeti kako Allah 
^ iznosi jasnu istinu i ociti i kategorican dokaz protiv faraona, njegovih 
giavesina, njegovih podanika i njegovog naroda - hvala AUahu na tome. 

U sun Ta-ha Uzviseni kaze: */ ti si ostao godinama medu stanovnicima 
Uidjma. zatim si, o Musa. u pravo vnjeme dosao. *i Ja sam te za Sebe izabrao. 
'"Idite ti I tvoj brat sa Mojim dokazima, i neka sam vam Ja uvijek na pameti! 
'Mite faraonu. on se. doista. osilio. *pa mu se blagim rijecima obratite, ne bi li 
sedozvao Hi pobojao!" *"Gospodaru nas". rekose oni, "bojimo se da nas 
odmah m muke ne stavi. Hi da svaku mjeru zla ne prekoraci! "*"Ne bojte se! " 
rece On, "Ja sam s vama. Ja sve cujem i vidim. " (Ta-ha, 40.-46.) 

Uzviseni Allah je, obracajuci se Musau one noci kada mu je poceo 
objavljivati i kad ga je pocastio poslanstvom, rekao: "Ja sam te nadzirao dok si 
bio na faraonovom dvoru, pazio te, cuvao i brinuo se o tebi. Zatim sam te 
Svojom voljom, odredenjem i planiranjem izveo iz Egipta u Medjen, gdje si 
proveo vise godina. Zatim si u pravo vrijeme dosao, tj. koje sam Ja odredio, i 
to se desilo u skladu sa Mojom odredbom i Mojim planiranjem, I Ja sam te za 
Me izabrao, tj. izabrao sam te Sebi, dajuci ti poslanstvo i obracajuci ti se 
direktno. 



283 



Musa alejhi selam 



Idite ti i tvoj brat sa Mojim dokazima, i neka sam vam Ja tivijek na pamei 
Tj. ne prestajte Me spominjati kada mu odete i kada budete kod njega, jer i 
vam to pomoci u raspravi sa njim, odgovorima, upucivanju savjeta i iznosenjl 
dokaza protiv njega. 

U nekim hadisima stoji: Uzviseni Allah je rekao: "Moj rob je svaki on 
koji Me se sjeca u momentu susreta sa protivnikom."' 

Pored toga, Uzviseni kaze: O vjernici, kad se s kakvom cetom sukobiu\ 
smjeli budite i mnogo Allaha spominjite, da biste uspjeli. (El-Enfal, 45,) 

Uzviseni zatim kaze: Idite far aonu, on se, doista, osilio, pa mu se blagi4 
rijecima obratite, ne bi li se dozvao Hi pobojao. Ovo je primjer blagos 
plemenitosti, sazaljenja i samilosti Uzvisenog prema Svojim stvorenjimal 
lako je On znao da je faraon nevjemik, silnik, ohol i u to doba najgorej 
Njegovo stvorenje, ipak mu je poslao, u to vrijeme, Svoja dva najbolji 
stvorenja i rekao im da ga pozovu na najljepsi nacin, blago i njezno, i U 
prema njemu postupaju sto je moguce blaze, ne bi li se on poucio tl| 
pobojao. 

Tako je On Svome Poslaniku rekao: Naputsvoga Gospodara mudro i /yepj^ 
savjetom pozivaj, i s njima na najljepsi nacin raspravljaj. (En-Nahl, 125.) 

Takoder, Uzviseni kaze: / sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljefi 
nacin - ne sa onima medu njima koji su nepravedni ... (El-'Ankebut, 46.) 

Hasan el-Basri kaze da rijeci Uzvisenog: /?q mu se blagim rijecima obraM, 
znace: Kazite mu istinn i recite: I ti imas svog Gospodara, kome cemo se ! 
vratiti, a pred tobom je ili Dzennet iii Dzehennem. 

Wehb ibn Munebbih kaze da te rijeci znace; Recite mu; "Ja sam blig 
AUahovoj milosti i oprostu, nego Njegovoj srdzbi i kazni." 

A Jezid er-Rikasi: "Divan li je Onaj Koji ukazuje Svoju Ijubav i pren 
onome ko Mu se suprotstavlja, a karao li prema onome ko Ga uzima 
zastitnika i ko Mu se obraca!" 

"Gospodaru nas ", rekose oni, "bojimo se da nas odmah na muke ne stm^ 
ili da svaku mjeru zla ne prekoraci. " To su rekli jer je faraon bio prkosni sill 
i opaki sejtan, koji je u Egiptu imao neogranicenu vlast, ugled, vojsku i moe 
Kao Ijudi, oni su ga se uplasili i pobojali se da ce ih odmah cim progovorei 
muke staviti. 

Medutim, Uzviseni Allah, iznad Koga nema dmgog, njih dvojicu hrabrig 
kaze: "Ne bojte se! Ja sam s vama, Ja sve cujem i vidim ", a u drugom ajeti 
"Mi cemo s vama biii i slusati. " (Es-Su'ara', 15.) 

*Idite k njemu i recite: "Mi smo vjerovjesnici tvoga Gospodara, pMji 
sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih muciti! Donijeli smo ti dokaz i 
tvoga Gospodara, a mir onome ko slijedi pravi put! *Nama se objavljuje dad 
sigurno stici kazna onoga koji nepovjeruje i glavu okrene. " (Ta-ha, 47.-48.) 



Hadis da'if, Tinnizija 49/1 19/3580. 



284 



ili 



Lia 



n. 



^ 

Sz 



Musa alejhi selam 

Ovdje Uzviseni navodi kako je Musau i Haninu naredio da odu faraonu i da 
ga pozovu vjeri u Uzvisenog Allaha: da obozava samo Njega Koji nema 
sudniga, da posalje sa njima Israilove potomke, da ih oslobodi ropstva i da ih 
ne muci. Donijeli smo ti dokaz od tvoga Gospodara. Taj veliki dokaz je 
pokazivanje Musaovog stapa i ruke - a mir onome ko slijedi pravi put! Dakle, 
pn-o su mu se blago, kako najljepse moze biti obratili, a zatim su mu zaprijetili 
izastrasili ga zato sto ne vjeruje: "Nama se objavljuje da ce sigurno stici kazna 
onoga koji ne povjenije i glavu okrene", tj. onoga ko srcem porekne istinu, a 
djeliraa ne bude radio u skladu sa njom. 

Es-Sudejj i jos neki navode: "Kada je Musa stigao iz Medjena, prvo je 
Misao do svoje majke i brata Haruna. Zatekao ih je kako veceraju corbu, pa je i 
on sa njima jeo. Zatim je rekao; - Harune, Allah iSfe je meni i tebi naredio da 
pozovemo faraona da samo Njega obozava, pa hajde sa iimom! Tako su njih 
dvojica otisli do faraonovih vrata, ali su ih nasli zatvorenim. 

Tada je Musa rekao prisutnim vratarima i cuvarima da obavijeste faraona 
da mu je Allahov Poslanik pred vratima. Medutim, oni su mu se poceli 
israijavati i izrugivati " 

Dmgt navode da im dugo vremena nije bilo dozvoljeno da udu kod faraona. 
Tako Muhammed ibn Ishak kaze da im je to dozvoljeno tek nakon dvije godine, jer 
seniko nije usudivao za njih zatraziti dozvolu za ulazak. Allah ife, opet, najbolje 
m\ Treci, pak, kazu da je Musa licno dosao do vrata i stapom pokucao na vrata, 
pase faraon uzmjao i naredio da mu ih dovedu. Tako su dosli pred njega, pa su 
gapozvali u vjeru u Uzvisenog Allaha, kao sto im je i naredeno. 

**Kod ehli-kitabija stoji da je Allah ^ rekao Musau nm: "Haran el-Lavi - 
ij. potomak Lavija sina Jakuba - ce izaci preda te i srest cete se." Zatim mu je 
rekao da sa sobom povede uglednike Israilovih potomaka faraonu, da mu 
pokaze cuda koja mu je On dao, a onda mu rekao: "Ja cu otvrdnuti faraonovo 
srce da ne posalje Israilove potomke, i mnoga cu znamenja i cuda dati u 
Egiptu." Zatim je Allah 5i objavio Hamnu da izade pred Musaa i da ga doceka 
upustinji, kod planine Hurib. Kada su se sreli, Musa mu je ispricao one sto mu 
je Gospodar naredio. Zatim su usli u Egipat, sakupili poglavare Israilovih 
sinova i sa njima otisli faraonu. Kada su faraonu prenijeH Allahovu poruku, on 
je rekao: "Koje taj Allah? Ja ne znam za njega, i ja necu dozvoliti da Israilovi 
potomci odn!" 

Uzviseni Allali, govoreci o faraonu, kaze: * "A koje vas Gospodar, o Musa? ". 
upa faraon. * "Has Gospodar je onaj kojije svemu onom stoje stvorio dao ono 
homuje potrebno, a zatim ga uputio." *"A sta je sa narodima drevnim?", 
vpitaon. *"Znanje o njima je kod moga Gospodara. u Knjizi. Mome Gospodaru 
nistanijeshiveno i On nista ne zaboravlja". rece. * "On vamje Zemlju posteljom 
ucinio, po njoj vamje puteve utro i On s neba spusta kisu!" Mi dajemo da uz 
njenu pomoc u parovima nice raznovrsno bilje. '^Jedite i napasajte svoju stoku! 
Utome, zaista, ima dokaza za one koji pameti imaju! *Odzemlje vas stvaramo, 
itnjuvasvracamo, i iznje cemo vas ponovo izvesti. (Ta-ha, 49.-55.) 



285 



Musa alejhi selam 



Govoreci o faraonu, ovdje Uzviseni kaze da je on zanijekao Uzvisenog 
Stvaraoca rijecima: "A ko je vas Gospodar, o Musa? ", upita faraon. "M 
Gospodar je Onaj Koji je svemu onome sto je stvorio dao ono sto mu] 
potrebno, a zatim ga uputio. " Tj. On je Onaj Koji je stvorio sve sto postojl 
odredio mu sta ce raditi, kakvu ce imati nafaku i dokle ce zivjeti, pajel 
zapisao kod Sebe u Svoju Knjigu Lewhu-1-mahfuz. Zatim je svako stvoreal 
uputio prema onome kako mu je odredio, tako da se Njegovo djelovanje preiJ 
njima podudara sa onim sto je On o njima unaprijed odredio t znao. Dakl| 
Njegova Svemoc i odredenje su i u savrsenstvu Njegova znanja. Ovaj ajetj 
slican rijecima Uzvisenog: *Slavi ime Gospodara svoga Svevisnjeg, *koji: 
stvara i cini skladnim, *i koji odreduje i nadahnjuje. (El-A'la, 1.-3.) Tj. 
odreduje sudbinu, a zatim prema njoj nadahne stvorenja. 

"A staje s narodima drevnim?", upita on? Ovim rijecima faraon Mu 
kaze: Ako je tvoj Gospodar zaista onaj koji stvara, koji odreduje sudbinil 
zatim sva stvorenja prema njoj napucuje, onda samo Njega treba obozava 
Medutim, zasto su prijasnji narodi obozavali i druge mimo Njega? Zasto; 
pored Njega obozavali zvijezde i druga bozanstva, kao sto i sam znas? : 
onda i drevni narodi nisu upuceni kao sto si rekao? Musa mu odgova 
"Znanje o njima je kod moga Gospodara, u Knjizi. Mome Gospodaru nistan^ 
skriveno i On nista ne zabomvlja. " Tj, ako su oni i obozavali nekog dmgogj 
nije dokaz u tvoju korist. To se ne kosi sa mojim rijecima. Oni su neznaboM 
kao i ti, a sve sto su radili, i mali i veliki grijesi, upisani su u Knjigu, pacej 
moj Uzviseni Gospodar za to kazniti - a On nece nikome ni najmanje neprav| 
nanijeti. Sve sto Ijudi urade je zapisano kod Njega u Knjizi. Njemu nista i 
slmveno i On nista ne zaboravlja. 

Musa mu dalje govori o Gospodaru i Njegovoj svemoci u stvaranju svega, 
tome kako je Zemlju ucinio posteljom a nebo cuvanim svodora, kako je potcij 
oblake i dao kisu radi opskrbe Ijudi i njihovih zivotinja i stoke: Jedite i napasq 
svoju stoku! U tome, zaista, ima dokaza za one koji pameti imaju!, tj. za i 
koji imaju zdravo i ispravno prosudivanje, i lijepu, a ne pokvarenu, narav. 

Dakle, Uzviseni Allah je Taj Koji stvara i daje nafaku, kako na dmg 
mjestu kaze: *0 Ijudi, obozavajte samo Gospodara svoga, Kojije stvorio i\ 
i oneprije vas, da biste bili bogobojazni, *Koji vamje Zemlju ucinio posteM 
a nebo zdanjem; Koji s neba spusta kisu i cini da s njome rastu plodovi i km 
za vas. Zato ne cinite svjesno Allahu druge ravnim! (El-Bekare, 21.-22.) 

Nakon sto je naveo ozivljavanje Zemlje kisom i njeno pucanje radi nica 
bilja, Uzviseni upozorava na vracanje Njemu: Od zemlje vas stvaramo, u ]j| 
vas vracamo, i iz nje cemo vas ponovo izvesti. 

On, takoder, veli: "Kao sto vas je iz nicega stvorio, tako ce vas pom 
ozivjeti. (El-A=raf, 29.) 

On, takoder, kaze: Onje Taj Koji iz nicega stvara i On ce to ponovo um 
to je Njemu lahko. On je uzvisen i na nebesima i na Zemlji, i On je sik 
mudar. (Er-Rtim, 27.) 



286 



Miisa alejhi selam 



Zatim Uzviseni kaze: *Mi smo faraonu sve Nase dokaze pokazali, ali ihje 
on porekao i odbio. * "Zar si dosao da nas pomocu svoje vradzbine iz nase 
umlje izvedeS, o Musa?'\ upitao je? *"I mi cemo tebi vradzbinu slicnu ovoj 
pokazati. Zakazi nam rociste koga cemo se i mi i ti pridrzavati, onako kako 
odgovara i nama i tebi!" *"Neka vas sastanak biide dan svecanosti", rece 
Musa, "i nekse svijet skupi izjutra. " (Ta-ha, 56.-59.) 

Ovdje Uzviseni govori o tome koliko je faraon bio bijedan, neznalica i glup 
kadaje porekao Allahove znakove i oholo odbio da u njih povjemje i kada je 
rekao Musau; "To sto si donio je obicna carolija, a i mi cemo tebi isto to 
pokazati!" Zatim je zatrazio od Musaa da zakaze rociste u odredeno vrijeme i 
naodredenom mjestu. 

A upravo to je bila jedna od najvecih zelja Musaa ;^i; da Allahove dokaze i 
znakove pokaze javno, u prisustvu svijeta. Zato je Musa rekao: "Neka vas 
sastanak bude dan svecanosti", a to je bio jedan od njihovih praznika, kada su 
se sakupljali. "I neka se svijet sakupi izjutra!", tj, pocetkom dana, kadaje 
suncevo svjetlo jako, kako bi istina bila jasnija i ocitija. On nije trazio da to 
bude nocu kada je mracno, kao sto je to kod njih bilo uobicajeno radi varke i 
lazi. Naprotiv, trazio je da to bude javno, po danu, jer je bio ubijeden i siguran 
da ce Allah ^ dati da trijumfira Njegova rijec i Njegova vjera, bez obzira sto 
lonijepo volji Kopta! 

Uzviseni dalje kaze: *I faraon ode, sakupi svoje carobnjake i onda dode. 
*"Tesko vamaj", rece im Musa. "Ne iznosite lazi o Allahu, pa da vas On 
kinom unisti; a sigurno nece uspjeti onaj koji lazi iznosi! " *I oni se, tiho 
kpucuci, stadose o svom poslu izmedu sebe raspravljati. * "Ova dvojica su 
carobnjaci", rekose jedni drugima, "hoce da vas svojim vradzbinama iz vase 
imlje izx'edu i da uniste vasu vjeru, prelijepu! *Zato svoja lukavstva 
pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, on ce uspjeti!" 
(Tl-ha, 60.-64.) 

Uzviseni ovdje kaze da je faraon otisao i sakupio carobnjake koji su tada 
bill Egiptu - a tada je Egipat bio pun iskusnih carobnjaka koji su se usavrsili 
u svom zanatu. Oni su sakupljeni iz svih pokrajina i iz svakog mjesta, tako da 
ihje bilo veoma mnogo. 

Muhanimed ibn Ka'b kaze da ih je bilo cak osaradeset hiljada. El-Kasim 
ibn Ebi Buzze kaze da ih je bilo sedamdeset hiljada. Es-Sudejj kaze da ih je 
biio osamdeset i nekoliko hiljada, a Ebu Umame: devemaest hiljada. 
Muhammed ibn Ishak kaze da ih je bilo petnaest hiljada, a Ka'bu-1-Ahbar: 
dvanaest hiljada. 

IbD Ebi Hatim od Ibn Abbasa navodi da ih je bilo same sedamdeset Ijudi, 
dokse u dmgoj predaji od njega navodi da ih je bilo cetrdeset mladica od 
Israilovih potomaka. Faraon im je bio naredio da odu uciteljima carolija i da 
je od njih nauce. Zato su oni rekli: "i vradzbine na koje si nas ti prisilio. " 
(Ta-ha, 73.) 



287 



Musa alejhi selam 



Faraon, njegovi zapovjednici i podanici njegova carstva svi do posljednjegi 
su dosli, jer ih je faraon pozvao da prisustvuju ovom velikom dogadaju. OniT 
su isli, govoreci: "da budemo uz carobnjake, ako oni budu pobjednicV'l 
(Es-§u'ara', 40.) 

Musa 1^1 je prisao carobnjacima, posavjetovao ih i upozorio da ne izvod^ 
carolije, koje su u suprotnosti sa AUahovim znakovima i dokazima: 'TelMl 
vama! Ne iznosite lazi o Allahu, pa da vas On unisti kaznom; a sigurm n^ 
uspjeti onaj koji lazi iznosi. " I oni se, tiho sapucuci, stadose o svom podi 
izmedu sebe raspravljati. 

Kaze se da to znaci da su se medusobno razisli. Neki su govorili: "Ovo su rijS 
poslanika, a ne carobnjaka." Dmgi su govorili: "Ne, on je carobnjak." Allah i 
najbolje zna! Svoju raspravu o tome, i drugim stvarima, oni su prikrivali. 

"Ova dvojica su carobnjaci", rekose jedni drugima, "hoce da vas svojirtA 
vradzbinama iz vase zemlje izvedu. " Ovim su htjeli reci da su Musa i Harunf 
vjesti carobnjaci, pravi majstori svog posla, koji nastoje da za sebe pridobpl 
svijet i da ga okrenu protiv faraona i njegove svite, da vas do posljednjegi 
uklone i da njih dvojica, pomocu carolija, vladaju vasim narodom. "Zato svojd 
lukavstvo pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, on ii 
uspjeti!" Rijeci prije ovih su izgovorili da bi razmislili i dogovorili se, a ord 
pripremili sve varke, spletke, trikove i obmane koje su znali. 

Ali, nista od toga! Jer, tako mi AUaha, njihove tvrdnje su bile lazne,.i 
misljenja pogresna! Kako se moze laz, carolija i obmana nositi sa natprirodnin 
cudima koje je Allah ^ dao preko Svoga roba i sugovomika, preko Svog 
plemenitog poslanika, koji je bio potpomognut ocitim dokazom, koji ]| 
zasljepljivao poglede i zbunjivao razurae? 

"Zato svoja lukavstva pripremite", tj. sve sto mozete, "a onda u m 
stanite", tj. budite jedinstveni. Zatim su jedni dmge poticah da svi ucestvujui, 
tome, jer im je faraon bio zagarantirao i obecao nagradu. Medutim, sejtan imjl 
samo zabludu obecavao! 

*"0 Musa", rekose oni, "hoces li ti Hi cemo mi prvi baciti?" *"Badi 
vH", rece on - i odjednom mu se pricini da konopi njihovi i stapovi njiho^ 
zbog vradzbine njihove, krecu, *i Musa u sehi osjeti zebnju. * "Ne boj se!''i 
rekosmo Mi. "ti ces, doista, pobijediti. *Baci to Sto tije u desnici, progutim 
ono sto su oni napraviU, jer je ono sto su oni napraviU samo varka carobnjsk 
a carobnjak nece, ma gdje dosao, uspjeti "! (Ta-ha, 65.-69.) 

Kada su se carobnjaci poredali, a Musa i Harun S^l stali naspram nj^ 
upitali su Musaa: "Hoces li ti prije nas, Hi cemo mi prije tebe baciti?" "Bac 
vii", rece on. Oni su vec bili pripremili uzad i stapove, stavivsi u njih zivui 
druge materije zbog kojih su se uvijali. Onome koje to posmatrao cinilo sei' 
se uzad i stapovi po svojoj volji krecu. Medutim, njih je uvijala i pokretajf 
ziva. Tako su opcinili poglede Ijudi i zastrasili ih, Bacivsi uzad i stapovi 
izgovarali su; "Tako nam dostojanstva faraonova, mi cemo svakako pobijedim 
(Es-Su'ara', 44.) 



288 



re 



Miisa alejhi selam 




Uzviseni Allah dalje veli: / kad oni bacise, oci Ijudima zacarase i 
prestrasise, i vradzbinu veliku priredise. (El-A'raf, U6.) Uzviseni, takoder, 
\'eli: / odjednom mu se pricini da konopi njihovi i stapovi njihovi. zbog 
mdzbine njihove, krecu, i Musa u sebi osjeti zebnjii. Tj. pobojao se da ce oni 
svojim carolijama i varkama zavesti narod prije nego sto on bad ono sto mu je 
bilo u nici, jer nista ne smije raditi prije nego sto mu se naredi. 

I, u odlucujucem ti'enutku, Allah i^ mu je objavio: 'We boj se, ti ces, 
ioista, pobijediti! Bad to sto tije u desnici, progutace ono sto su oni napravili 
ierje ono sto su oni napravili, samo varka carobnjaka, a carobnjak nece, ma 
^dje dosao, uspjeti! " 

Tadaje Musa bade svoj stap i rekao: ^"Ono sto ste priredili carolijaje! 
Allah ceje unistiti, jer Allah ne dopusta da djelo pokvarenjaka uspije! * Allah 
ce Svojim rijecima ucvrstiti istinu. makar to i ne bilo drago zlocincima!" 
(Jilnus, 81.-82.) 

Uzviseni, takoder, kaze: * "I Mi objavismo Musau: "Bad svoj stap!" - i on 
odjednom proguta sve ono dime su oni bili obmanu izveli. *I tako istina na 
vidjelo izbi i pokaza se daje bilo lazno ono sto su oni priredili. *I tu oni bijahu 
pobijedeni i ostadose ponizeni, *a carohnjad se licem na tie badse. * "Mi 
vjerujemo u Gospodara svjetova". povikase, *"Gospodara Musaova i 
Hmmova! " (El-A'raf, 1 1 7.- 1 22.) 

Naime, kada je Musa i^ bacio svoj stap, on se prema kazivanju vise 
predasnjih ucenjaka pretvorio u ogromnu zmiju sa nogama, velikom glavom i 
ogromnim i zastrasujucim izgledom, tako da je svijet nabrzinu ustuknuo i 
pobjegao sa mjesta gdje se ona pojavila. Ona se onda okomila na njihove 
stapove i uzad, te ih jednog po jednog gutala kako najbrze moze biti. Ljudi su 
to promatrali i cudili se, a carobnjaci vidjeli nesto sto nisu mogli shvatiti ni 
pojffliti, i sto je prevazilazilo njihovu struku i zanat. Prema onom sto su znali, 
bili su ubijedeni da to nije ni carolija, ni magija, ni masta, ni opsjena, ni varka, 
ni taz, nego istina koju moze dati samo Istiniti, koji je posiao Musaa ^» i 
potpomogao ga istinom. Allah >* je sa njihovog srca uklonio zaslijepljenost i 
prosvjetlio ih uputom koju je u njih usadio, a odstranio je iz njih tvrdokomost. 
Zaio su se obratili svome Gospodaru, pali mu na sedzdu i glasno, ne bojeci se 
nibkve kazne niti iskusenja, rekli prisutnim: "Vjerujemo it Gospodara 
Musaova i Harunova! " 

tome Uzviseni, takoder, veli: / carobnjad se badse na sedzdu govoreci: 
*"Mi Vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!" "Vi ste mu povjerovali", 
vhufaraon, "prije nego sto sum vamja dopustio! Onje ucitelj vas, onyasje 
mdibini naucio i ja cu vam, sigurno, unakrst ruke i noge vase odsjeci i po 
mbluiia palmi vas razapeti i sigurno cete saznati ko je od nas u mucenju 
ilrahuj! i istrajniji. " * "Mi necerno tebe staviti iznadjasnih dokaza koji su nam 
dosli, tako nam Onoga koji nasje stvorio!". odgovorise oni, "pa cini sta hoces, 
to mazes da ucinis samo na ovom svijetu! *Mi vjerujemo u naSeg Gospodara 
da bi nam oprostio nase grijehe i vradzbine na koje si nas ti prisilio. A Allah 



289 



Miisa alejhi selam 



bolje nagraduje i trajnije." *Onoga koji pred svoga Gospodara izade kaa 
zlotvor ceka Dzehennem, u njemu nece ni itmlrati ni zivjeti, *a one koji pr& 
Njega izadu kao vjernici, a koji su dobra djela cinili, njih sve cekaju visoUt 
stepeni, *edenski vrtovi kroz koje ce rijeke feci i u njima ce oni vjecno boraviti 
i to ce biti nagrada za one koji se biidu od grijeha ocistili. (Ta-ha, 70.-76.) 

Se'id Ibn Dzubejr, Ikrime, El-Kasim ibn Ebi Buzze, El-Ewzai i drugi, kazu^ 
"Kada su carobnjaci pali na sedzdu, vidjeli su svoja stanista i dvorce 
Dzennetu kako se za njihov dolazak pripremaju i ukrasavaju. Zato se m 
nimalo obzirali na faraonove prijetnje i zastrasivanja." 

Naime, kada je faraon vidio da su carobnjaci primili Islam i medu svijeton 
javno priznali Musaa i Haruna, to ga je uplasilo, Vidio je nesto sto ga je| 
zapanjilo i zaslijepilo i zbunilo. U svonn odvracanju od Ailahova putabiojei 
spreman da cini najrazlicitije spletke, varke, prevare i da prede sve granice 
Zato je na ocigled sviju carobnjacima, rekao: "Vi ste mu povjerovali priji 
nego sto sam vam ja dopustio!" Tj. zasto niste mene pitali da, u prisustvii| 
mojih podanika, ucinite to sto ste ucinili?! A zatim je, straseci, prijeteci, 
grmeci, sijevajuci i lazuci, rekao: "On Je ucitelj vas. on vas Je vradzbin 
naucio. " U drugom ajetu stoji daje rekao: "Ovoje mislim smicalica kojusti, 
u gradu smislili da bi iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamticete vt/l 
(El-A'raf, 123.) 

U tim njegovim lazima moze se primijetiti nevjerstvo, laz i potvoE 
Stavise, take nesto ne moze ni kod djece proci, jerje svako znao, i stanovnicil 
drzave a i drugi, da Musa te carobnjake nikada prije nije ni vidio, pa kako ceo^ 
biti njihov ucitelj, koji ih je carolijama poucio? Pored toga, on ih nije 
okupljao niti je znao kako bi ih sakupio, nego je faraon bio taj koji ih je pozva^ 
i sakupio sa svih strana, iz najudaljenijih krajeva iz svih kraje^a Egipta: 
gradova i sela. 

Uzviseni Allah u suri El-A'raf kaze: * Zatim smo, poslije njih, posM 
Musaa faraonu i njegovim glavesinama sa Nasim dokazima ali oni u njih nisi 
povjerovali, pa pogledaj kako su skoncali oni koji su nered cinili. *I Mm| 
rece: "O faraone, Ja sam poslanik Gospodara svjetova! *Duznost mijeda 
Allahu samo istinu kazern. Donio sam vam jasan dokaz od vaseg Gospodara, 
zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi! " * "Ako si donio kakav dokaz"i 
rece, "pokazi ga, ako istinu govoris. " *I on bad svoj stap - kad on - pra 
zmijurina, *i izvadi svoju ruku, a ona za prisutne postade bijela. *Glavem 
faraonova naroda rekose: "OvaJ Je, doista, vjest carobnjak, *on hoce da n 
izvede iz vase zemlje, pa sta predlazete? " * "Zadrzi njega i njegovog brata% 
rekose, "a posalji u gradove one koji ce sakupljati, *preda te ce sve v/el^ 
carobnjake dovesti. " *I faraonu carobnjaci dodose. "Da li cemo, doM 
nagradu dobiti ako budemo pobjednici? ", upitase. * "Da ", rece, "i bicete m| 
zaista, bliski. " * "O Musa ", rece on, "hoces li ti. Hi cemo mi baciti!" * "Bacw^ 
vi ", rece on. I kada oni bacise, aci Ijudima zacarase i Jako ih preplasise'i 
vradzbinu veliku priredise. *I Mi objavismo Musau: "Bad svoJ stap!" - i ok 



290 



tmm 



Musa alejhi selain 



k 



odjednom proguta sve ono dime su oni bili obmanu izveli. */ tako istina na 
vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lazno ono sto su oni priredili, *i tu oni 
hijahu pobijedeni i ostadose ponizeni, *a carobnjaci se licem bacise na tie. 
'"'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova", povikase, * "Gospodara Musaova i 
Uarunova!" "^"Zar da mu povjerujete prije nego sto vam ja dozvolim!", 
vikmtfaraon. "Ovo Je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili, da biste 
'■: njega stanovnike njegove izveli. Zapamticete vi! *Izodsijecacu vam, 
sigurno, ruke vase i noge vase unakrst, a onda cii vas sve razapeti! " *A oni 
rekok: "Mi cemo se, doista, Gospodaru svome vratiti! *Ti nam zamjeras 
smo to sto smo u dokaze Gospodara naseg povjerovali kada su nam^ dosli. 
Gospodaru nas, daj nam snage da izdrzimo i ucini da kao muslimani 
iimrmo/" (El-A'raf, 103.-126.) 

U suri Junus, Uzviseni kaze: *Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna 
poslali sa Nasim dokazima faraonu i njegovim glavesinama, ali su se oni 
uioholili • a bioje to nasilnicki narod. *Kada im Je od Nas dosla istina, rekli 
su: "Ovoje zaista prava carolija! " * "Zar za istinu koja vamje dosla kazete da 
je carolija? ", rece Musa, "a carobnjaci nece nikada uspjeti! " *A oni rekose: 
"lar si doSao da nas odvratis od onoga na cemu smo zatekli pretke nase, da bi 
vauia dvojici pripala vlast na Zemlji? E necemo mi vama dvojici vjerovati!" *! 
famon rece: "Dovedite mi sve vjeste carobnjake! " *I kad carobnjaci dodose, 
Musa im rece: "Bacite sto imate da bacite!" *I kad oni bacise, Musa uzviknu: 
"Ono sto ste priredili carolija Je! Allah ce Je unistiti, Jer Allah ne dopusta da 
djeb poh'arenjaka uspije. "^ Allah ce Svojim rijecima istinu ucvrstiti. makar to 
ne bilo dr ago zlocincima! " (Junus, 75.-82.) 

Au suri Es-Su'araV Uzviseni kaze: *A faraon rece: "Ako budes kao boga 
kog drugog osim mene priznavao, sigiirno cu te u tamnicu bacitil " * "Zar i 
onda kad ti biidem ocigledan dokaz donio? ", upita on. "Pa daj ga, ako istinu 
gomis!" rece faraon. * I Musa bad svoj stap, kad on - prava zmija. *A onda 
izvadi niku iz njedara, kad ona onima koji su gledali bijela.* "OvaJ Je, zaista, 
vjek carobnjak", rece glavesinama oka sebe faraon, * "hoce da vas carolijom 
mjom iz zemlje vase izvede. Pa sta savjetujete?" *"Ostavi nJega i brata 
njegova! " rekose, "a u gradove posalji da sakupljaju, *sve carobnjake vjeste 
cell dovesti. " *7 carobnjaci se u odredeno vrijeme i oznacenog dana sabrase, 
"fl narodu bi receno: "Hocete li se skupiti *da budemo uz carobnjake, ako oni 
budu pobjednici? " *A kad dodose faraonu. carobnjaci upitase: "Da li ce 
nama, doista, pripasti nagrada, ako mi budemo pobjednici?" *"Hoce", 
odgovori on, "i bicete tada sigurno meni naJblizL " *Musa im rece: "Bacite sto 
imate da bacite!" *I oni pobacase konope svoje i stapove svoje, i rekose: 
"Tako nam dostojanstva faraonova, mi cemo svakako pobijediti!" *Zatim 
Musa bad svoj stap, koJi odjednom, proguta ono sto su oni lazno izveli. 
*Carobnjaci se onda na tie bacise *i rekose: "Mi vjerujemo u Gospodara 
yjetova, * Gospodara Musaova i Harunova! " * "Da povjerujete njemu prije 
dopustenja moga! ", viknu faraon. "On Je vas ucitelj, on vas Je carobnjastvu 
naucio - a vi cete zapamtiti; poodsijecacu vam ruke i noge vase unakrst i sve 



291 



^ 



Musa alejhi selam 



CM vas porazapinjati!" *"Nista slrasno!", rekose oni, "mi cemo se Gospodaru 
svome vratiti. *Mi se nadamo da ce nam Gospodar nas grijehe nase oprosiiti, 
zato sto smoprvi vjernici!" (Es-Su'ara', 29.-51.) 

Dakle, faraon je slagao, potvoru ucinio i krajnje nevjemicki postopio kada j 
je rekao: "On je vas ucitelj, on vas Je carobnjastvu naucio." Zatim, on je 
izvrsio potvoru za koju znaju uceni, kada je rekao: "Ovoje, idstinu, smicalka 
koju ste u gradu smisHU, da biste iz njega stanovnike njegove izvelil 
Zapamticete vi!" (El-A'raf, 123.) 

Pod rijecima: "hodsijecacu vam, sigurno, ruke vase i noge vase unakrst",'^ 
on je mislio na odsijecanje desne ruke i lijeve noge, i obratno. "a onda cu ' 
sve razapeti ", tj. ucinit ce ih primjerom i upozorenjem, kako se ni jedan njegov 
podanik i sunarodnjak ne bi poveo za njima. 

Zato je rekao: "/ po stablima palmi vas razapeti!" (Ta-ha, 71.), tj, na 
stablima palmi, zato sto su one najvise i najuocljivije. "i sigurno cete saimi\ 
koje od nas u mucenju strasniji. " (Ta-ha, 71 ,), tj. na ovom svijetu. 

"Mi necemo tebe staviti iznad Jasnih dokaza koji su nam dosli. ", ^.^ 
necemo tebi biti pokomi i take odbaciti nepobitne dokaze i jasne znakove; 
koji se potvrdise u nasim srcima. "Tako nam Onoga Koji nasje stvorio!" Ove 
rijeci jedni citaju kao zakletvu, a drugi kazu da se trebaju citati kao nastavak ' 
konteksta: "... i nad Onim Koji nasje stvorio! " "Pa cini sto hoces. " tj. sto je 
u tvojoj moci. "To mozes da ucinis samo u zivotu na ovom svijetu. " (Ta-ha, 72.) 
Tj. tvoja vlast nad nama je samo na ovom svijetu, a kada se preselimo na , 
drugi svijet onda cemo biti u vlasti Onog Kome smo se sada predali i eijej 
poslanike slijedimo. "Mi vjerujemo u naseg Gospodara da hi nam imk 
grijehe oprostio i vradzbine na koju si nas ti prisilio. A Allah boije nagraduje 
i kaznjava najtrajnije. " (Ta-ha, 73.) Tj. Njegova nagrada je bolja od blizine , 
tebi, koju si nam ti obecao. "/ najtrajnije", tj. On je trajniji od ovog 
prolaznog svijeta. 

U drugom ajetu stoji da su oni odgovorili: "Nista strasnol", rekose om,\ 
"mi cemo se Gospodaru svome vratiti! Mi se nadamo da ce nam Gospod(ff\ 
nas grijehe nase oprostiti. ", tj. harame i grijehe koje smo do sada pocinili, 
"zato sto smo prvi vjernici. ", tj. prvi od Kopta koji su povjerovali u Musaai 
Haruna i^\. 

Takoder su mu rekli: "Ti nam zamjeras samo to sto smo u dokaze] 
Gospodara naseg povjerovali kada su nam dosli." (El-A'raf, 126.) Tj. tnitii 
nista drugo nismo zgrijesili osim sto smo povjerovali u one sto nam je objavio 
nas poslanik i sto smo prihvatili dokaze naseg Gospodara kada su dosli. 
"Gospodaru nas, daj nam snage da izdrzimo", tj. daj nam da izdrzimo kaznu 
kojom ce nas iskusavati ovaj silnik, inadzija i okrutni vladar, poput prokletog 
sejtana! "/ ucini da kao muslimani umremo!" (EI-A'raf, 126.) 

Uz to, pn/o savjetujuci, a onda zastrasujuci ga kaznom njegovog Gospodara,^ 
oni su mu rekli: "Onoga koji pred Gospodara svoga kao zlotvor izide ceks j 
Dzehennem, u njemu nece ni umirati ni zivjeti. " (Ta-ha, 74.) 



292 




Musa alejhi selam 



Ovira su htjeli reci: Pazi se da ne budes jedan od njih. Ipak, postao je jedan 
od njih. A one koji pred NJega izadii kao vjernici, a koji su dobra djela cinili, 
njih cekaju sve visoki stepeni, edenski vrtovi kroz koje ce rijeke teci, u njima ce 
mi vjecno boraviti i to ce biti nagrada za one koji se budu od grijeha ocistili! 
(Ta-ha, 75.- 76.) tj. nastoj da i ti budes jedan od njih. 

Medutim, to mu nije pruzila sudbina koja se ne moze promijeniti i izbjeci, i 
odredba Uzvisenog da faraon - Allah ga prokleo - bude u Dzehennemu gdje ce 
biti izlozen boinoj kazni, i gdje ce mu se na glavu kljucala voda sipati. Tada ce 
mu se podrugljivo i pogrdno reel - a on svakako zasluzuje prijekor, grdenje, 
ponizenje i ukor: "Okusaj, ta ti si, uistinu, mocni ipostovani". (Ed-Duhan, 49.) 

Iz svih ovih navoda se razumije da ih je faraon - Allah ga prokleo - zaista 
razapeo i mucio, neka je Allah s njima zadovoljan! 

Abdullah ibn Abbas i Ubejd ibn Umejr za njih kazu: "Ujutro su bili 
carobnjaci, a istog dana navece su postal! uzoriti sehidi!" Ovo se moze vidjeti i 
iz njihovih rijeci: "Gospodaru nas, daj nam snage da izdrzimo i ucini da kao 
muslimani umremo!" (El-A'rSf, 126.) 

Faraon i njegov narod postaju jos veci nevjernici i inadzije 

Nakon sto se odigi-ao taj veliki dogadaj, nakon sto su Kopti tako ubjedljivo 
porazeni i nakon sto su carobnjaci koje su oni pozvali u pomoc primili Islam, 
sve to imje samo jos vise povecalo nevjerstvo, prices i zabludu. 

U suri El~A'raf, nakon svega navedenog, Uzviseni kaze: *A glavesine 
jaraonova naroda rekose: "Zar ceS ostaviti Musaa i njegov narod da nered u 
lemlji prave i da tebe i bozanstva tvoja napiisti? " On rece: "Ubijacemo im 
msku, a it zivotii ostavljati zensku djecu. Mi, uistinu, njima vladamo. " *Musa 
Ttce svame narodu: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zeinlja 
je Makova. On Je daje u nasUjede kome On hoce od robova Svojih; a lijep 
ishod ce biti za bogobojazne. " * "Zlostavljani smo ", rekose, "prije nego sto si 
nam dosao, a i nakon sto si nam dosao!" On rece: "Vas Gospodar ce vaseg 
neprijatelja unistiti, a vas nasljednicima na Zemlji uciniti, da hi vidio kako cete 
vipostupiti. " (El-A'raf, 127.-129.) 

Ovdje Uzviseni govori kako su glavesine faraonovog naroda - tj. njegovi 
uglednici i svita - bodrili faraona na ziostavljanje Musaa m^^, nevjerovanje, 
odbijanje i mucenje, umjesto da povjeruju u one sto on donosi. 

Tako su govorili: "Zar ces ostaviti Musaa i njegov narod da nered u zemlji 
prave i da tebe i bozanstva tvoja napusti? " Ovim su - Allah ih ocmio - htjeli 
reci da njegovo pozivanje ka obozavanju samo Allaha, koji nema sudruga, i 
odvracanje od obozavanja bilo koga mirao Njega, unosi nered u vjeru Kopta - 
Aliah ih prokleo! Neki smatraju da se rijecima "/ da tebe i bozanstva tvoja 
napusti" misli - da tebe napusti i ne obozava. Ovo se moze shvatiti dvojako: "i 
ianapuste tvoju vjeru", cemu ide u prilog drugi kiraet (nacin ucenja Kur'ana), 
ili: "/ da te ne obozavaju ", jer je faraon za sebe tvrdio da je bog - Allah ga 
prokleo! 



r 



293 



'fliHP 



Musa alej'hi selam 



On rece: "Ubijacemo im musku. a u zivotu ostavljati zensku djecu". tj, M 
bi ih ostavili bez potomstva sposobnog za borbu. "Mi, nistinu. njima vladamo". U 
mozemo ih pobijediti. Musa rece narodu svome: "Molite Allaha da vam pomo^ 
i budite strpljivi. " Tj. kada vas oni pocnu zlostavljati i ubijati, vi trazite pomoc 
od svoga Gospodara i osaburite pri torn iskusenju. "zemljaje Allahova. Onjd 
daje u naslijede home On hoce od robova Svojih; a lijep is hod ce biti zff! 
bogobojazne. " Tj. budite bogobojazni pa ce vama pripasti lijep ishod. 

Slicno ovorae, Uzviseni na drugom mjestu kaze: * I Musa rece: "OnaroiL 
moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!" *"£f| 
AUaha se uzdamo!", rekose oni. "Gospodaru nas. ne ucini da zbog nas doduul 
iskusenje Ijudi koji nasilje cine, *i spasi nas, miloscu Svojom, od naroda M 
ne vjeruje. " (Jtinus, 84. -S6.) 

Njihove rijeci: "Zlostavljani smo i prije nego sto si nam dosao, a i nal^ 
sto si nam dosao!" znace: sinove su nam ubijali i prije i posHje tvog dolask. 
Musa im je na to rekao: "Vas Gospodar ce vaseg neprijateija unistiti, a va 
nasljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete vipostupitl " 

A u suri El-Mu'min, Uzviseni Allah kaze: *Mi smo Musaa sa Nasbm 
zmmenjima ijasnim dokazom poslali *faraonu. i Hamanu i Karunu, pa su oi 
rekii: "Carobnjak. lazov!" {E\-Mu' mm, 2Z.-2A.) 

Faraon je tada bio viadar, Haman njegov vezir. Karun je bio Izraelcanin i| 
Musaovog naroda, ali je bio faraonove vjere i njegov glavesina. Bio je vec 
bogat, o cemu ce poslije, ako Bog da, biti vise govora. 

A kada imje on donio Istinu od Nas. rekli su: "Ubijajte musku djecu oni 
koji vjeruju u ono sto on govori. a ostavljajte u zivotu njihovu zensku djecu!" 
Ali, lukavstva nevjernika su samo zabluda! {m-UuhrAn, 25.) Ovo ubijanJE^ 
muske djece nakon dolaska Musaa imalo je za cilj da se oslabe Izraelcani, A 
an se broj smanji i da se potcine kako bi ostali bez snage da se suprotstave| 
Koptmia koji su ih se pribojavali. Medutim, ni to im nije pomoglo da odvrate^' 
sudbmu koju je propisao Onaj Koji kada za nesto kaze: Budi, ono i bude. 

"Pustite me!", rece faraon, "da ubijem Musaa, pa onda neka se moll 
svome Gospodaru! Ja se bojim da vam ne izmijeni vjeru. Hi da u Zemlji nereM 
ne izazove!" (El-Mu'min, 26.) Zbog ovakvih njegovih rijeci medu Ijudimase 
zadrzala podmgljiva poslovica: "I faraon postade opominjac!" Faraon je ovkj 
rijeci ma pokazao navodnu bojazan da bi Musa ^m\ mogao zavesti svijet! 

Musa rece: "Ja molim svog i vaseg Gospodara da me zastiti od svako^ 
oholog. koji ne vjeruje u Dan obracuna. " (El-Mu'min, 27.) Tj. ja trazim zastitt 
od Allaha, Njemu se priklanjam i kod Njega utociste trazim od faraona i njemu 
shcmh da mi kakvo zlo ne ucine. "od svakog oholog", tj. oholog inadzije koji 
je uporan i ustrajan, i koji se ne boji Allahove kazne i patnje, zato sto ne vieruie 1 
da ce se Allahu vratiti i biti kaznjen. 

Zato je on rekao: "od svakog oholog. koji ne vjeruje u Dan obracuna. " *A 
jedan covjek vjernik iz faraonove porodice, koji je prikrivao vjerovanje svoje^ 
rece: "Zar da ubijete covjeka zato sto govori: 'Allah je moj Gospodar. 'ZarL 



294 



Musa alejhi selam 



^Mjeie onoga koji vamje donio jasne dokaze od Gospodara vaseg? Ako laze, 
pgova laz ce njemu nauditi, a ako istinu govori. onda ce vas stici bar nesto 
i onoga cime vam prijeti. Allah nece uputiti onoga koji u zlu pretjeruje i 
\imnogo laze. *0 narode moj, danas vama pripada vlast, i vi steglavni u 
'plji, all ko ce nas zastititi od Allahove kazne ako nas ona stigne?" Faraon 
ke: "Ja vam iznosim samo ono sto J a vidim i samo vas upucujem na pravi 
''"(El-Mu'rain, 28.-29.) 

ICovjek kome se govori bio je faraonov amidzic. Prilcrivao je od svog 
ioda da vjeruje, jer se bojao za svoj zivot. Neki kazu da je bio Izraelcanin. 
pdutim, to nije tacno, jer se takvo misljenje kosi sa rijecima i znacenjem 
|vedenih ajeta. A Allah, opet, najbolje zna! 
Ibn Ebi Hatim od Ibn Dzurejdza navodi, da je Ibn Abbas rekao: "Od Kopta 
I u Musaa povjerovali samo dvojica muskaraca i jedna zena, onaj koji je 
pticao sa kraja grada i faraonova zena." 

Ed-Darekutni kaze: "Ime mu je bilo Sem'an, i bio je jedini iz faraonove 
^rodice koji je bio vjemik." To navodi i Es-Suhejli. 

U Historiji od Et-Taberanija stoji da mu je bilo ime Hajr. Allah ^ najbolje 

iSveu svemu ovaj covjek je krio svoje vjerovanje. Kada je faraon - Allah M 
,i prokieo - htio da ubije Musaa ^\ i cvrsto odlucio da to ucini, upitao je 
TOJe glavesine sta o tome misle, taj vjernik se pobojao za Musaa, pa je 
nudro odgovorio faraonu, rekavsi mu da o tome dobro razmisli i o 
osljedicama koje mogu iz toga proizaci. Iznio je to kao svoj savjet i kao 
|yoje misljenje. 

U jednom zabiljezenom hadisu Allahov Poslanik M kaze: "Najbolji dzihad 
Mepravedna rijec pred nepravednim vladarom."' 

Ovaj slucaj je najbolji primjer takvog dzihada, jer nema nepravednijeg 
Iviadara od faraona, ni mudrije izreke od rijeci ovog covjeka, jer je s njiraa stao 
111 odbranu vjerovjesnika. Moguce je da je on time otkrio da je vjemik i da je 
lotvoreno priznao sta je do tada krio. Prvo misljenje je, ipak, vjerovatnije; Allah 
j:^,opet, najbolje zna! 

On je rekao: "Zar da ubijete covjeka zato sto govori: 'Allah je moj 
iGmpodar?'!}. na to, sto on tvrdi da mu je Allah Gospodar, ne trebate se na taj 
Win odnositi, nego ga trebate ili cijeniti i postovati, ili na to ne obracati 
pamju i neposezati za osvetom. 

Dakle, buduci da "vamje donio jasne dokaze od Gospodara vaseg" (El- 

Mu'rain, 28.), tj. pokaziijuci cuda koja upucuju da je istina ono sto prenosi od 

; Onog koji ga je poslao. Zato, ukoliko mu nista nazao ne ucinite bezbrizni 

ilHidite, s dmge strane: "Ako laze njegova laz ce njemu nauditi" (El-Mu'min, 28.), 



'Misda'if, biljezi ga Ahmed u svom Musnedu 3/19/Haleb; Ibn Madze 36/20/4011; Ebu 
1 Dawud 2/438/Haleb; Tinnizija 34/13/2174; Es-Sujjuti u el-Fethu-1-Kebir 1/208/HaIeb. 



295 



Musa alejhi selam 



tj, a ne i vama. "a ako istinu govori", i ako mu se suprotstavite, "onda ce 
stici bar nesto od onoga dime vam prijeti. " Tj, vama je u interesu da vas 
stigne iii najblaza kazna kojom vam prijeti, a da ne govorimo sve ono cime 
vam prijeti. 

Ove rijeci u ovakvom kontekstu se ubrajaju u rijetke primjere mudrosti, 
opreza i bistrine. "O narode moj, danas vama pripada vlast, i vi ste glavni u 
zemlji. " Ovim rijecima ih je navodio na to da svrgnu tog vladara silnika, jer 
kada god bi se neka drzava suprotstavila Islamu, njeni Ijudi bi gubili vlast i^ 
nakon slave dozivljavali ponizenje! To se desilo i faraonovim pristalicai 
Stalno su sumnjali, nisu vjerovali i upomo se suprotstavljali onom sto imji 
Musa objavljivao. Zato im je Allah iS oduzeo ono sto su imali poput: vj 
imanja, kuca, dvoraca, blagodati i srece. Zatim su ponizeni i potopljeni uma 
a iijihove duse nakon ugleda dozivjele ponizenje. 

Zato je ovaj covjek sa svlm vriinama koje krase vjemika, - istinitosi 
dobrocinstvom, i razboritoscu - slijedeci istinu i savjetujuci svoj narod rekaoi 
"O narode moj, danas vama pripada vlast, i vi ste glavni u zemlji. " Tj. vi 
iznad ostalih Ijudi, jer ste na vlasti. "ali ko ce nas zastititi od Allahove kame 
ako nas ona stigne?" Tj. kada bi bili jos brojniji, jaci, snazniji i mocniji nego 
sto ste sada, to nam ne bi pomoglo i ne bi se uspjeli spasiti od kazne Vladara 
nad vladarima. 

Faraon rece: tj. odgovarajuci na to sve: "Ja vam iznosim same ono stoju 
vidim", tj. ja vam govorim samo ono sto znam, "/ samo vas upacujem m 
pravi put!" Medutim, ove svoje tvrdnje je izrekao lazno se obracajuci, jer 
je u dusi i nutrini znao da je to sto Musa objavljuje sigurno od AUaha, alije 
iz oholosti, umisljenosti, neprijateljstva i nevjerstva, nastojao da pohze 
drugacije. 

Govoreci o Musau, Uzvtseni Allah na drugom mjestu kaze: *0n rece: 
"Ti znas da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao 
ocigledna znamenja i ja mislim da ces ti, o faraon e, sigurno nastradati." *l 
on htjede da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i one koji su bills 
njim, *i nakon toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u ovoj 
zemlji, pa kad se dogodi ahiretsko obecanje, dovescemo vas izmijesane." 
(El-Isra', 102.-104.) 

Uzviseni, takoder, kaze: */ kad im ocito dodose znamenja Nasa, oni 
rekose: "Ovojeprava carolija!" *I oni ih nepravedni i oholi porekose, dim 
u sehi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skoncali smutljlvd. 
(En-Neml, 13.-14.) 

Sto se tice njegovih rijeci "i samo vas upucujem na pravi put", i ovdje se 
moze reci da je slagao, jer ni on sam nije bio na pravom putu, nego u zabludi, 
masti, bezumnosti i na krivom putu; u pocetku je i sam obozavao idole i 
kipove, i tek je kasnije pozvao svoj zabludjeli i neznabozacki narod da ga 
slijede, da mu budu pokomi i da potvrde njegovo nevjerstvo i laz da je on 
toboze bog - uzvisen neka je Veliki Allah M od toga! 




I 



296 



Musa alejhi selam 



ce vas 

kas ne 

5ime 



nego 

adara 



' kao 

■*I 

bili s 

ovoj 



Urviseni Allah kaze: *I faraon obznani narodu svome: "O narode moj". rece 
"zar meni ne pripada 'vlast u Misim i ovi nikavci rjjeke koji ispred mene 
™T( - shvacate li? *Zarja nisam bolji od ovog bijednika koji jedva umije da 
pari? *Zasto mu nisu date zlatne narukvice. Hi zasto zajedno s njim nisu 
ksli meleki?" */ on zavede svoj narod. pa mu se pokori - om su doista bill 
fijemn narod *I kad izazvase Nas gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, 
Hucinismo ihprimjerom i poukom narodima kasnijim. (Ez-Zuhruf, 51.-56.) 

Uzviseni, takoder, kaze: */ onda mu je najvece cudo pokazao. *alij^(>n 
prekao i nije poslusao. *vec se ob'enuo, i potrudio. n sabrao, i povikao: "Ja 
mi gospodar vas najveci". onje rekao, pa gaje Allah i za ove i one predasnje 
lijeii kaznio. *U tome zaista ima pouke za one koji se Allaha budu bojali. 
[En-Nazi' at, 20.-26.) 

Uzviseni, takoder, kaze: */ Musaa smo poslali sa Nasim znamenjlma i 
jasnm dokazom *faraonu i njegovim glavesinama. ali se oni povedose za 
jsmnovim naredenjem, afaraonovo naredenje nije bilo razimno. *0n ce na 
Ujmmtskom danu svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti - a ruznoje mjesto 
jdjece biti dovedeni. *Na ovom svijetu ihje pratilo prokletstvo. a pratice ih i 
M onom; strasan ce to biti dar! (Hod, 96.-99.) 

Sve ovo potvrduje da je faraon slagao kada je rekao: Va vam iznosim 
samo ono sto ja vidim i samo vas upucujem na pravi put. " *A onda onaj 
vjernik rece: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono sto je stiglo 
nurode koji su se protiv poslanika bili urotili. *kao sto je bilo sa Nuhovim 
mrodom, i Adorn i Semudom i onima poslije njih - a Allah nije nepravedan 
prema robovima Svojim. *0 narode moj, bojim se sta ce biti s vama na Dan 
kdjedni dnige budete dozivali, *na Dan kada budete uzmicuci bjezali, kada 
mod Allaha nece moci niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabhidi ostavi, 
toga niko ne maze iiputiti! *Jusufvam je, jos davno donio dokaze jasne, ah 
s,te vi stalno sumnjali u ono sto vam je donio. A kad je on umro, rekli ste: 
•Allah vise nece poslije njega poslati poslanika!' Eto tako Allah ostavljau 
labludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja, *one koji o Allahovim^ 
mamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije dosao.^pa izazivajujos 
vecu AUahovu mrznju i mrznju vjernika. Tako Allah pecati srca svakog 
oholog i nasilnog. " (El-Mu'min, 30.-35.) 

Ovdje ih AUahov miljenik upozorava da ce ih, ukoliko budu poricah 
Allaiiovog poslanika Musaa, zadesiti sto i narode prije njih - Nuhov narod. Ad 
i Semud, i narode nakon njih sve do vremena u kome se govori. Take je 
mvodenjem sudbine ranijih naroda na Zemlji, dokazao istinitost onog sto su 
vjerovjesnici objavljivaH pri cemu je kazna stizala njihove neprijatelje koji su 
ih u laz utjerivah, a Allah m je spasavao njihove prijatelje koji su ih slijedih. 
Zatim ill je onaj vjernik zastrasio Kijametskim danom. To je dan dozivanja^ tj, 
dan kada ce Ijudi jedni dmge dozivati, i kada ce, kad bi mogli, pokusati 
pobjeci. Medutim, to niko nece moci uraditi: *Covjek ce toga dana pitati: 
"Kudapobjeci?" "Nikudal Utocista nemal *Toga dana bice Gospodaru svom 
prepmten. (El-Kijarne, 10.-12.) 

297 



Musa alejhi selam 



Uzviseni, takoder, kaze: *0 druzino dzinna i Ijudi. ako mozete da preko 
gmnica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moci cete prodrijeti jedim uz 
veliku moc. *Pa koju blagodat Gospodara svoga poricete?! *Na vas ce se 
ognjeni plamen i rastopljeni mjed proHvati i vi se necete moci odbraniti. *P(i 
koju blagodat Gospodara svoga poricete? ! (Er-Rahman, 33.-36.) 

Rijec "tenad" u ovom ajetu neki citaju kao "tenadd", sto znaci: "Dan 
bjezanja". U torn slucaju to moze biti Kijametski dan, a moze i dan kada ce ih 
Allah Ji kaznjavati, pa ce htjeti pobjeci, ali nece imati kuda. / cim bi silu mk 
osjetili, kud koji bi se iz njih razbjezali. Ne bjezite, vratite se uzivanjima vasim i 
domovima vasim, mozda ce vas neko sto pitati! (El-Enbija', 12.-13.) 

Zatim im je onaj vjemik ispricao kako je bilo u slucaju Jusufova poslanstva 
u Egiptu, i o tome kako je on Ijudima cinio dobro i za ovaj i za onaj svijet 
Musa je bio njegov potomak i iz njegove loze, a svijet je pozivao da vjeniju 
samo All aha, da Njemu ibadet cine i da Mu nikoga od Njegovih stvorenja ne 
smatraju ravnim, Zatim je govorio o tadasnjim stanovnicima Egipta, i dasupo 
svojoj prirodi skloni da poricu istinu i suprotstavljaju se poslanicima. Zatoim 
je rekao: "ali ste vi stalno sumnjali ii one sto vamje donio. A kadje on umro, 
rekli ste: 'Allah vise nece poslije njega poslati poslanika! " Tj. ta vasa tvrdnji 
je bila lazna. Zato im nastavlja govoriti: 

Etc tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja, o\ 
koji Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije dosi 
Tj. oni odbijaju Allahova znamenja i dokaze Njegove jednoce, ne imajucizato 
od AUaha nikakav protudokaz niti argument. To Allah strogo prezire tj. Ijuti se 
na one Ijude koji tako rade i koji se okite tim svojstvom. Tako Allah pecati srce 
svakog oholog i nasilnog. Neki ovu recenicu smatraju zasebnom, a neki kazu 
da je ona sastavni dio prethodne recenice. Medutim, u oba slucaja znacenjeje 
isto: Kada se necija srca bez ikakvog argumenta suprotstave Istini, tada Allah ig 
zapecati i njih i sto je u njima. 

* "O Hamane", rece faraon, "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do 
staza - *nebeskih staza, ne bih li se popeo do Musaovog Boga, aja smatiwn da 
je on, zaista, lazac!" Eto tako su sejaraonu njegova losa djela ucinila lijepini, 
i on je bio odvracen od pravog puta, a lukavstvo faraonovo je zavrsilo na 
njegovu stetu! (El-Mu'min, 36.-37.) 

Faraon je poricao Musaovu ^m tvrdnju da ga je Allah ii poslao, 
istovremeno im lazuci i izmisljajuci: "Ja ne znam da vi imate drugog boga 
osim mene, a ti, a Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj, da sepopneni do 
Musaova Boga, jer ja mislim da je on. zaista. Mad" (El-Kasas, 38.) Kada 
kaze "staza - nebeskih staza", misli na nebeske putanje i prolaze. "da se 
popnem do Musaova Boga, jer ja mislim daje on, zaista, lazac. " 

Ove rijeci mogu imati dvojako znacenje. Prvo: Ja sam ubijeden da on laze 
kada kaze da postoji Bog pored mene, i drugo: Ubijeden sam da laze kada kaze 
da ga je Allah ^ poslao, Prvo znacenje je vjerovatnije ako imamo u vidu 
faraonovo stanje, jer je poricao postojanje Stvoritelja, a drugo znacenje je 




298 



^ 



Musa alejhi selam 



\la preko 
Ydino uz 
ras ce se 
^iti. *Pa 

ci: "Dan 

ada ce ih 
silu nasu 
a. vasim i 

Dslanstva 
aj svijet. 
a vjeruju 
jrenja ne 
da su po 
Zato im 
3/1 umro, 
a tvrdnja 

mja, one 
'e dosao. 
juci za to 
j. Ijuti se 
ida/i' srce 
leki kazu 
acenje je 
Allah ^ 

agao do 
atram da 
I lijepim, 
frsilo na 

I poslao, 

\og boga 

mem do 

.) Kada 

"da se 

ron laze 

ida kaze 

b u vidu 

icenje je 



yjerovatnije ako gledamo samo na rijeci, jer je rekao: "da se popnem do 
Mimova Boga. ", tj. i da bih ga upitao da H je On poslao Musaa ili nije. "jerja 
tnislim da je on, zaista, lazac!" tj. kada to tvrdi. Sve u svemu, faraonu je bio 
cilj da sprijeci svijet da ne povjeruje Musau ^if^l i da ih nagovori da ga utjeraju 
ulaz. 

Uzviseni Allah kaze: Eto tako su se faraonu njegova losa djela ucinila 
lijepim, i onje bio odvracen od pravog puta. Po jednom kiraetii, ove rijeci se 
citaju ovako: "/ on je odvracao od pravog puta, a lukavstvo faraonovo je 
lawsilo na njegovu stetu!" 

Ibn Abbas i Mudzahid na to dodaju: "sve je propalo i nista se nije ispunilo" 
tj. nista od onoga sto je on zelio nije se ispunilo. Zato, jer Ijudi sa svojom moci 
flikako lie mogu stici do neba - tj, najnizeg neba - a kamo li do visih nebesa, ili 
onog sto je iznad njih, a sto zna samo Uzviseni Allah. Vise mufessira navodi da 
j'etaj toranj ili dvorac sto je Haman faraonu napravio najvisa gradevina koja je 
ibda videna, a bila je napravljena od pecene opeke. Zato je on rekao: "O 
Humane, sagradi mijedan toranj od pecene opeke. " 

**Kod ehli-kitabija stoji da su Israilovi potomci korisceni za pravljenje 
ierpica. Medutim, faraon im je stavio na teret i to da sami pronalaze potreban 
raaterijal, bez pomoci njegovog naroda. Tako su oni sami skupljali ilovacu, 
slaoiu j vodu, a od njih je trazeno da i pored toga svaki dan prave istii kolicinu 
cerpica. Ukoliko to ne bi uspjeli, bili bi nemilosrdno kaznjavani i ponizavani. 
Zato su rekli Musau: "Zlostavljani smo prije nego sto si nam dosao a i nakon 
kosinam dosao. " On rece: "Gospodar vas ce neprijatelja vaseg unistiti, a vas 
Msljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete vi postupati. " (El-A'raf, 
129.) Tako im je nagovijestio da ce naslijediti Kopte, sto se poslije i desilo, pa 
jei tojedan od dokaza da je Musa bio poslanik. 

A sada da se vratimo savjetima, uputama i iznosenju dokaza onog vjemika. 
Uzviseni Allah kaze: *I onda onaj vjernik rece: "O narode moj, mene slijedite, 
ja cu vam na pravi put ukazatif O narode moj, zivot na ovom svijetu je samo 
prolaino uzivanje, a onaj svijet je, zaista, Kuca vjecna. *Ko ucini zlo. bice 
prema njemu kaznjen, a ko ucini dobro - bio muskarac ili zena, a vjernik je, u 
Dknnetce; u njemu ce imati u obilju svega bez racuna. " (EI~Mu'min, 38.-40.) 

On ih je - Allah bio zadovoljan sa njim - ovim rijecima pozvao na istiniti i 
pravi put, tj, da siijede Allahovog poslanika Musaa i da vjeruju u ono sto on 
donosi od svoga Gospodara. Zatim ih je odvracao od ovog niskog i prolaznog 
svijeta, kojeg ce sigumo nestati, poticuci ih da traze nagradu od Allaha, kod 
kojeg nicije djelo nece propasti, u cijlm rukama je sudbina svega, koji za 
malo ucinjenog dobra nagraduje visestmko, a kaznjava samo prema tezini 
grijeha onoga ko ga ucini. Zatim im je rekao da je onaj svijet Kuca vjecnog 
boravka i da ce onaj ko dode tamo - a prije toga bude vjernik i radi dobra 
djela - biti na visokim stepenima u Dzennetu, da ce imati bezbjedne odaje, 
bezbrojne blagodati, neprekidno uzivanje i dobro koje ce mu se samo 
povecavati. 



299 



Musa alejhi selam 



Zatim im je ukazao na nistavost njihovog vjerovanja, a onda ih upozorio i 
opasnost puta kojim srljaju rijecima: * "O narode moj, sta je ovo, ja va 
pozivam da se spasite, a vi mene pozivate u vatru. *Pozivate me da ne v/'era/enij 
u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome has nista ne znam, aja 
vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prasta. *Nema nikah'e sumnje u to 
da se oni kojima me pozivate nece ni na ovom ni na a nam svijetu odazvati i 
da cento se Allahu vratiti, i da ce mnogobosci stanovnici u ognju bid. *Tada 
cete se sigumo mojih rijeci sjetiti! A ja se prepustam Allahu. Allah, uistinu, 
vidi robove Svoje. " *I Allah ga je sacuvao zla koje su mu oni snovali, a 
faraonove Ijudeje zla kob zadesila; *vatra u kojoj ce se svakogjutra i veceri 
prziti. A kad nastupi Cas, bice receno: "Uvedite faraonove Ijude u patnju 
najtezu!" (El-Mu'min, 41.-46.) 

On ih je pozivao da obozavaju Gospodara nebesa i Zemlje, Onoga Koji kad 
necemu kaze: Budil one bude, a oni su njega pozivali da obozava neznalicu, 
zalutalog i prokletog faraona! Zato im je, odbijajuci da to ucini, rekao: "0 
narode moj, sta je ovo, ja vas pozivam da se spasite, a vi mene pozivate r 
vatru. Pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim 
onoga o kome bas nista ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome Koji 
mnogo prasta. " 

Zatim im objasnjava nistavost njihovog vjerovanja, obozavanja kipova i 
dmgih bozanstava mimo Allaha, govoreci da oni ne mogu ni stetiti, ni koristiti; 
"Nema nikakve sumnje u to da se oni kojima me pozivate nece nikome ni i 
ovom ni na onom svijetu odazvati i da cemo se Allahu vratiti, i da tz^ 
mnogobosci stanovnici u ognju biti" Tj. oni ne mogu nicim raspolagati niti;^ 
upravljati ni na ovom svijetu, pa kako ce to moci na onom, vjecnom? 
Uzviseni Allah Stvoritelj, On daje nafaku i dobrim i losim, i On je Taj Koji daje 
zivot Ijudima, usmrcuje ih i ponovo ce ih prozivjeti, pa ce pokorae uvestiu 
Dzemiet, a nepokome u Dzehennem. 

I na kraju, on im je, ukoliko ustraju u svom inadu, zaprijetio rijecima: 
"Tada cete se sigumo mojih rijeci sjetiti! A ja se prepustam Allahu. AUak,^ 
uistinu, vidi robove Svoje. " (El-Mu'min, 44.) 

Allah iS kaze: I Allah gaje sacuvao zla koje su mu oni snovali. Tj. Allah ^j 
ga je sacuvao od kazne koja je njih zadesila zato sto nisu vjerovali u Allaha, sto 
su cinili spletke da bi odvratili od Njegovog puta, sto su protiv mnogih Ijudi 
kovali spletke, i sto su tako obicni svijet dovodili u zabludu. Zato On kaze: A 
faraonove Ijudeje zla kob zadesila, tj, teska kazna: vatra u kojoj ce se svakog 
jutra i veceri prziti. Tj. njihove duse u Berzehu se ujutro i navece prze u vatri. 
A kada nastupi Cas, bice receno: "Uvedite faraonove Ijude u patnju najtehiri 
Hvala Allahu, mi smo vec u nasem Tefsini govorili da ovaj ajet ukazuje na ' 
postojanje kazne u kaburu. 

Dakle, Uzviseni Allah ih je unistio tek nakon sto je protiv njih iznio 
argument, poslao im poslanika i u torn pogledu uklonio svaku sumnju. Nekadaj 
je protiv njih uzimao dokaz zastrasivanjem, a nekada poticanjem na dobro, kad 



300 



Musa alejhi selam 



sto Uzviseni kaze: *I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom 
kaznili, da bi se opametili. */ kada bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo 
mshizili", a kada bi ih snasla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim 
vjerovali tu nevolju bi pripisivali. AH ne! Njihova nevolja bila je ad Allaha, 
samo sto vecina njih nije znala! * I govorili su: "Kakav god nam dokaz doneses 
da nas njime opcaras, mi ti necemo vjerovati. " Zato smo Mi na njih slali i 
poplave, i skakavce, i krpelje, i zabe, i krv - svejasna znamenja, ali su se oni 
oholili. i zlocinacki narod su bill (El-A'raf, 130.-133.) 

Ovdje Uzviseni govori da je faraonove Ijude, tj. njegov narod - Kopte, 
stavio na kiisnju gladnim godinama. To su bile godine suse u kojima nije bilo 
asjeva, ni mlijecnih proizvoda. Pod rijecima; i nerodicom - se misli da su i 
vocke davale oskudne plodove, da bi se opametili. 

Medutim, i to im nije koristilo i nisu poslusali opomenu, nego su ostali 
ustrajni u svom nevjerstvu i prkosu. / kada bi im bilo dobro, kao sto je 
blagostanje i tome slicno, govorili bi: "Ovo smo zasluzilil", tj. ovo nam i 
pripada jer smo to i zaslxizili. A kada bi ih snasla kak\>a nevolja, Musau i onima 
koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisivali, tj. govorili bi: "Ovo nas je 
zadesilo njihovom zlom slutnjom!", a ne u prvom redu zato sto su neprimjemo 
postupali prema Musau i sto su u dusi prezirali Istinu. Njihova srca su bila 
ohola, Poricala su i bjezala od Istine: pa ako bi im se desilo kakvo zlo to bi 
pripisivali Musau, a ako bi im se desilo kakvo dobro sebi. Uzviseni Allah kaze: 
l^jihova nevolja je bila od Allaha, samo sto vecina njih nije znala!? Tj. Allah 
^ ce ih za to najstrozije kazniti. 

I govorili su: "Kakav god nam dokaz doneses da nas njime opcaras, mi ti 
necemo vjerovati! " Tj. kakav god nam dokaz - odnosno cudo doneses, mi ti 
necemo povjerovati, slijediti te, ni biti ti pokomi, pa makar nam donio sve 
moguce dokaze! Allah M o njima govori i u ovim rijecima: */4 oni na kojima 
se ispuni Rijec Gospodara tvoga zaista nece vjerovati, *makar im dosii svi 
dokazi, sve dokne dozive patnju nesnosnu! (JQnus, 96.-97.) 

Uzviseni dalje kaze: Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i 
krpelje. i zabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili i zlocinacki 
narod su bili. O ovom potopu Ibn Abbas kaze da su to bile velike kise koje su 
potopile i unistile sve usjeve i plodove. Tako smatraju i: Se'id ibn Dzubejr, 
Katade, Es-Sudejj i Ed-Dahhak. Od Ibn Abbasa i Ataa se prenosi da se pod tim 
misli i na masovna umiranja. Iviudzahid kaze da se pod tim izrazom u svakom 
slucaju misli na vodu i na kugu, a od Ibn Abbasa se prenosi i treci stav: "To ih 
jepovremeno pogadalo." 

Ibn Dzerir i Ibn Mirdewejh navode od Jahjaa ibn Jemana, on od El-Minhala 
ibn Halife, on od El-Hadzdzadza, on od El-Hakema ibn Minaa, a on od Aise, 
da je Poslanik M rekao: "Potop {et-tufan) je smrt."' Medutim, ova predaja je 

garib. 



' Hadis da'if, Es-Sujjuti u el-Fethu-l-Kebir 2/2I9/Haleb. 



301 



Musa alejhi selam 



§to se tice skakavaca, to je poznato. Ebu Dawud od Ebu Osmana navodi ( 
je Selman el-Farisi rekao: "AUahov Poslanik je upitan o skakavcima, paj 
odgovorio: "To je AUahova najbrojnija vojska. Ja ih ne jedem, ali 
zabranjujem da se jedu."' AUahov Poslanik ^ ih nije jeo zato sto mu se gadif 
Isto kao sto nije jeo gustere, crveni i bijeli luk i prasu. 

Buharija i Muslim u svojim Sahihima navode da je Abdullah ibn Ebi Ev 
rekao: "Ucestvovali smo u sedam bitaka sa Allah ovim Poslanikom ^ i tad 
smo jeli skakavce."' Hadis i predaje o ovome mi smo naveli u nasem Tefsiru. 

Htjelo se reci da su skakavci jeli sve sto je zelenilo, unistavajuci iza sebel 
usjeve, plodove, mlado i odraslo bilje. Za rijec el-kummel (krpeiji), Ibn AbbasJ 
kaze: da su to zisci koji izlaze iz psenice. 

Prema drugoj predaji, on je rekao da su to mali skakavci bez krila, 
misljenje dijele i Mudzahid, Ikrime i Katade. Se'id ibn Dzubejr i El-Hast 
kazu: "To su mali cmi insekti," Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaze: "To sal 
buhe." Ibn Dzerir navodi i misljenje poznavalaca jezika koji kazu da su to sitwj 
krpeiji. 

Bilo ih je svuda i ulazili su u kuce i postelje, pa Ijudi nisu mogli tu boravil 
zivjeti ni spavati. Ata' ibn es-Saib kaze da ova rijec oznacava opcepoznal 
krpelje. Hasan el-Basri ovu rijec cita bez tesdida: el-kumel 

Sto se tice zaba, one su poznate. One su ih ometale, uskakale su u hranuij 
posude, pa bi kada bi neko od njih otvorio usta da jede ih pije, uskakale u usb 

U vezi s krvlju se prenosi da im je sva voda bila njome zamucena. Kadi 
zahvatili vodu iz Nila, vidjeli bi da je to svjeza krv, Isto tako, kada bi zahvati 
vodu iz bunara ih sa drugog mjesta u istom momentu bi postala krvava. 

Medutim, nista od svega toga se nije desavalo Israilovim potomcii 
Dakle, to je bilo zapanjujuce cudo i nepobitan dokaz da se to sve desav| 
zahvaljujuci Musau *Si, jer se desavalo faraonovim sljedbenicima bez izuze 
a nije se desavalo ni jednom jedinom Izraelcaninu, To je bio najbolji do!s 
istinitosti Musaovog poslanstva. 

Muhammed ibn Ishak kaze: "Kada su carobnjaci povjerovali, faraonj^ 
ostao porazen i ponizen. Uprkos svemu on je nastavio sa svojim nevjerstvomt 
zlodjelima. Zato mu je Allah dS uzastopce slao cuda: susne godine, poplavo,! 
skakavce, krpelje, zabe i krv - kao jasne znakove. Kada im je poslao poplavij 
preplavila je cijelu zemlju, ali se kasnije voda povukla. U tom perioda niffl 
mogli nista sijati, niti na neki drugi nacin privredivati, tako da su se patilil 
gladovali." 

Kad ih je to sve zadesilo rekli su: "O Musa, zamoli za nas Gospodari 
svoga onako kako teje On naiicio; ako od nas otklonis nevolju, zaista cemoi 
povjerovati i s tobom sigurno sinove Israilove poslati! " (El-A'rSf, 134,) 



' Hadis biljezi Ebu Dawud 2/321/Haleb. 

^ Hadis biljezi Muslim 34/8/52; Buharija 72/13; Ebu Dawud 2/321/Haleb. 



302 



Musa alejhi selam 



bi 

atili 



a je 

Im i 

lavi! 
isu 
Li i 

■O li 



Musa je zamolio svoga Gospodara, pa je On od njih nevolju uklonio. 
Medutira, posto nista od onog sto su obecali nisu ispunili, Allah je na njih 
poslao skakavce. Oni su, prema onom sto je do mene doprlo, jeli drvece, pa cak 
i ieljezne cavle na vratima, tako da su im se rusile kuce i stanovi. 

Tada su Musau rekli ono sto su i prije, pa je ponovo zamolio svoga 
Gospodara, pa je opet od njih nevolju otklonio. Oni opet nisu ispunili nista od 
onog sto su obecali, pa je Allah na njih poslao krpelje. 

Cuo sam da je tada Musau ^i naredeno da ode do jedne pjescane hurake i 
po njoj udari stapom. Kad je do nje otisao i po njoj udario svojim stapom, na 
njiii su iznenada navalili krpelji koji su se uvukli u njihove kuce i hranu 
sraetajuci im da tu borave i spavaju. Kada ih je i to iscrpilo, ponovo su zamohli 
Musaa i rekli ono sto i ranije, pa je on ponovo zamolio svoga Gospodara, koji 
jeopet od njih otklonio nevolju. IMedutim, oni ponovo nisu ispunili ono sto su 
obecali, pa im je Allah poslao zabe koje su se razisle po njihovim kucama, 
hrani i posiidu, tako da, kada god bi neko od njih uzeo odjecu ill hranu, nasao 
bidajeprepima zaba. 

Kad ihje to iscrpilo, ponovo su zamolili Musaa i rekli ono sto i ranije, pa je 
ponovo zamolio svoga Gospodara, koji je opet od njih otklonio nevolju. 
Medutim, oni ponovo nisu ispunili ono sto su obecali, pa im je Allah poslao 
Icrv. Tako su se sve vode faraonovih sljedbenika pretvorile u krv, pa bi kad bi 
godzahvatah vodu iz bunara, rijeke ili bilo kojeg drugog mjesta, postala svjeza 
krv. Ibn Ebi Hatim navodi da je Zejd ibn Eslem rekao: "Ovdje se pod izrazom 
t\> misii na krvarenje iz nosa." 

Uzviseni Allah kaze: */ kad god bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O 
Mm. zamoli za nas Gospodara svoga onako kako teje On naucio. Ako od nas 
Dlklonis nevolju. mi cemo ti povjerovati i s tobom sigurno sinove Israilove 
poslati!" * I posto bismo ih nevoJje oslobodili do vremena do kog im je bilo 
odredem da je podnose, oni bi, odjednom, obecanje prekrsili. *Zato ih Mi 
kznismo i it mom ih potopismo, jer su znamenja nasa poricali i prema njima 
ravnodusnibili. (El-A'raf, 134.-136.) 

Ovdje Uzviseni Allah govori o njihovom nevjerstvu i upomoj privrzenosti 
da ostanu u zabludi i neznabostvu, oholo odbijajuci da slijede Allahove 
fflakove i povjeruju u Njegovog Posianika, iako ga je On pomogao sjajnim, 
velicanstvenira cudima i nepobjedivim i kategorickim dokazima, koje im je 
Allah S jasno pokazao, i ucinio ih dokazima i znakovima protiv njih. 

Oni bi, kada god bi iskusili neki od tih znakova i kada bi ih to izmorilo i 
iscrpilo, davali Musau zavjet i obecanje da ce mu povjerovati i sa njim poslati 
njegov narod, ukoliko on od njih to otkloni. Zatim bi, kada god bi od njih taj 
znak bio otklonjen, postajali gori nego sto su bill prije, ne osvrcuci se i 
Jdbacujuci istinu koju im je Musa donosio, Tada bi Allah M na njih slao jos 
lezuopomenu, pa bi oni lazno govorili i obecavali, a ne bi ispunjavali: "Ako od 
im oikhniS nevolju. mi cemo ti povjerovati i s tobom sigurno sinove Israilove 
poslati!" On bi tada od njih otklanjao nevolju, ali bi se oni ponovo vracali 



303 



Musa alejhi selam 



I 



svom ogrezlom neznabostvu. Vrijeme je prolazilo, a Uzviseni, Mocni i Blagij 
Allah je ne zureci i odgadajuci njihovo kaznjavanje, iscekivao, saljuci imi 
dalje opomene. Zatim ih je, nakon jasnih dokaza, kaznjavao onako kako samoJ 
Silni i Mocni kaznjava, ostavljajuci ih kao opomenu (ibret) i upozorenje^j 
njima slicne nevjemike, i poucnim primjerom za njegove robove - vjeraikef 
koji pouku prihvacaju. 

Uzviseni Allah, koji najistinitije govori - u suri Ez-Zuhruf kaze: *Jos dav 
Mi smo poslali Musaa sa nasim znamenjima faraonu i njegovim glavesimm^ 
paje on rekao: "Ja sam, doista, Poslanik Gospodara svjetova!" *J poSto , 
donio Nasa znamenja, oni su ih odjednom poceli ismijavati. *I mi smo i| 
dokaze pokazivali, svejedan veci od drugog, i na muke smo ih stavljali nebil 
se dozvali. *"0 // carobnjace!", govorili su oni, "zamoli Gospodara svoga\ 
nase ime, na temelju tebi datog obecanja, mi demo sigurno pravim pule, 
pocil" *A aim bismo ih nevolje oslobodili, zacas hi obavezu prekrsili. *Ifa} 
obznani narodii svome: "O narode moj", rece on, "zar meni nepripada vlasti 
Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mens teku - shvacate li? *Zar ja nis(m\ 
bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori? *Sto mu nisu date zh 
nanikvice, Hi zasto zajedno sa njim nisu dosli meleci? " *I on zavede nan 
svoj, pa mu se pokori, oni su, doista, bili grijesni narod. *I kad izazvase Ni 
gnjev. Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, *i ucinismo ih primjerom i pouk 
narodima kasnijim. (Ez-Zuhnif, 46.-56.) 

Ovdje Uzviseni govori da je poslao Svog plemenitog sugovomika i rob| 
pokvarenom i bijednom faraonu, da je Svog poslanika poraogao jasnim : 
cvrstim dokazima, koji su n-ebali biti prihvaceni sa odobravanjem 9 
uvazavanjem, kako bi se faraonov narod okanio nevjerstva u kome su bjl 
ogrezli i vratili se Istini i pravom puUi. Medutim, oni su te dokaze ismijavali;] 
omalovazavali, odvracajuci od Allahovog puta i izbjegavajuci Istinu. 

Zato im je Allah ,®, jednu iza dmge, slao opomene sve jacu i jacu, jerj 
svaka nova potvrda morala biti jaca od prethodne. 

*/ na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali. * "O ti carobnjace", govori/l 
su oni, "zamoli Gospodara svoga u nase ime, na temelju tebi datog obecanja, 
mi cemo sigurno pravim putem pocil" (Ez-Zuhmf, 48.-49.) U njihovo vrijen 
rijec cai-obnjal<: nije imala negativno i pogrdno znacenje, jer su ucenjaci njihi 
vremena bili carobnjaci. Zato su mu se i obratili torn rijecju u momentu 
im je bio potreban i kada su ga ponizno mohli. Uzviseni Allah kaze: A ci 
bismo ih nevolje oslobodili, zacas bi obecanje prekrsili. (Ez-Zuhruf, 50.) 

Uzviseni zatim govori kako se faraon hvalisao svojorn vlascu, velicinomi 
Ijepotom svoga carstva i njegovim rijekama, tj. kanalima koje su oni kopali: 
dane kada Nil nadode. Zatim se hvahsao isticuci svoje vrline, istovreme 
omalovazavajuci i ponizavajuci Allahovog poslanika Musaa :<K§i, rekavsi da( 
"jedva umije da govori. " Time je mislio na njegov izgovor, jer je tepao zb 
ostecenog jezika, Medutim, to je za njega bila vrlina, i to mu nije bila sr 
da Allah M sa njim govori, da mu se direktno obrati i nakon toga mu 
Tewrat. 



304 



Musa alejhi selam 



me 

Pg 
Ida 



Faraon je - Allah ga prokleo - Musau prigovorio da nema zlatnih narukvica 
na rukama ni dnigih ukrasa. Medutim, to su zenski ukrasi koji nikako ne 
pristaju dostojanstvu muskarca, a kamoli poslanicima, koji su najostroumniji 
Ijudi, najznaniji, najodlucniji, najskromniji na ovom svijetu, i koji najbolje 
ZMju sta je Allah ^ pripremio Svojim miljenicima na onom svijetu! 

"lUzasto Zajedno s njim nisu me led dosli?" Zato sto za tako nesto nije bi!o 
nikakve potrebe, jar, ako je faraon time mislio da bi meleci trebali iskazati 
poStivanje prema Musau, pa oni to cine i ponizni su i onome ko je daleko 
manje vrijedan od Musaa im, kao sto to stoji u hadisu: "Meleci svoja krila 
podastiru onome ko trazi znanje, iz zadovoljstva prema onome cime se on 
bavi." Kako su onda meleki tek ponizni i kako postuju AUahovog sugovomika, 
Musaa 'mV. Ako je pak time mislio da bi trebali posvjedociti Musau da je 
poslanik, pa on je potpomognut mu'dzizama, koje su nepobitan dokaz za to, za 
svakog ko ima imalo pameti i trazi Istinu i pravi put. Na jasne dokaze ostaju 
slijepi same oni koji gledaju vanjstinu a zaboravljaju samu sustinu. 

Takvima je Gospodar svih gospodara sumnjama zapecatio srce, kao sto je 
bioslucaj sa lazljivim i slijepim Koptom, faraonom. 

Uzviseni Allah dalje kaze: / on zavede narod svoj, pa mu se pokori. Tj. 
omalovazio je njihov razum i malo pomalo ih zavodio, dok nisu povjerovali 
da je on bog - prokleo ga Allah, a njih ponizio! Oni su, doista, bili grijesan 
narod. A kad izazvase Nas gnjev, tj. kad Nas naljutise, Mi ih kaznismo - tako 
sto smo ih potopili, ponizili, oduzeli im dostojanstvo, i uzivanje pretvorili u 
patnju i ponizenje, dostojanstvo u bijedu, i lagodan zivot u vatru - utjecemo 
se Allahu i Njegovoj vjecnoj moci od toga! / ucinismo ih primjerom, tj. 
onima koji budu njima slicni / poukom, tj. onima koji uzmu pouku od njih, 
fuvsi za strasnu vijest o njima i onom sto ih je zadesilo, da se uplase takvog 
strasnog svrsetka. 

U torn smislu Uzviseni Allah kaze: */ kada im Musa donese Nase jasne 
dokaze, onipovikase: "Ovojesamo izmisljena carolija; nismo culi da se ovako 
ncsto desavah u doba predaka nasih!" "Moj Gospodar dobro zna onoga koji 
donosi uputu od Njega", rece Musa, "onoga koji ce na kraju pobijediti, a 
silmci, zaista, nece uspjeti! " "O velikasi ", rece faraon, "ja ne znam da vi 
imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi 
ioranj, da se popnem do Musaova Bogajerja misHm daje on, zaista, lazac!" 
*A on i njegove vojske bijahu se bez ikakva osnova, ponijeli na Zemlji i mislili 
su da Nam nece biti vraceni, *pa Mi zgrabismo i njega i njegove vojske i 
bacismo ih u more -pa pogledaj kako su skoncali silnici! *A bili smo ih ucinili 
vodama koji su pozivali u ono zbog cega se ide u vatru, na Kijametskom danu 
niko im nece pomoci *i propratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na 
Kijametskom danu bice od svakog dobra udaljeni. (El-Kasas, 36.-42.) 

Ovdje Uzviseni govori da se, nakon sto su se uzoholili i odbili da slijede 
istinu, a njihov vladar iznosio lazi koje su oni podrzali i pokorili mu se, Snazni 
iMocni Gospodar na njih rasrdio i kaznom zestokom ih kaznio koju niko od 



3Q5 



Musa alejhi selam 



? 



njih nije mogao odvratiti. Tako je jednog jutra i faraona i njegove vojsBj 
potopio i niko Mu nije umakao. Kuce su im zajedno s njima bile potop!jeiie,| 
oni uvedeni u vatru. Na ovom svijetu su medu svim svjetovima ostali prokle 
a na onom svijetu ce biti zestoko kaznjeni i svakog dobra liseni. 

Propast faraona i njegove vojske 

Posto su egipatski Kopti ostali nepopravljivi u svom nevjerstvu, nasilju 
prkosu slijedeci faraona i prkoseci AUahovom poslaniku, vjerovjesnikuj 
sugovomiku, Musau ibn 'Imranu ^se^i, Allah M im je dao velicanstvenei 
neoborive dokaze i pokazao natprirodna cud a koja zasljepljuju pogledj 
zapanjuju razum. 

Medutim, oni se i pored toga nisu popravljali, niti prestajali grijesiti. Sa 
raali broj ih je povjerovao. Po jednima, to su bile tri osobe: faraonova zena- 
kojoj ehli4dtabije nista ne govore, vjemik iz faraonove rodbine, o cijem su 
pozivanju, savjetovanju i upucivanju svoga naroda ranije govorili, i covjekkd 
je dotrcao sa kraja grada i savjetovao; "O Musa, glavesine se dogovaraju da\ 
ubiju; zato bjezi,Ja te, zaista, iskreno savjetujem. " (El-Kasas, 20.) 

Ovakvog je misljenja Ibn Ebi Hatim koji u torn smislu prenosi rijeci odl 
Abbasa. Ovim nije mislio na carobnjake, jer su oni bili Kopti. Po dragima,^ 
Musaa je povjerovala jedna grupa Kopta - faraonovog naroda, svi carobnjaci^ 
svi Israilovi potomci. Na ovo ukazuju i rijeci Uzvisenog: I ne povjerova Mma 
niko osim malo njih iz faraonova naroda, iz straha da ih faraon i njego^ 
glavesine ne pocnit zlostavljati. Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u ; 
svaku mjeru prevrsio. (Junus, 83.) 

U rijecima: niko osim malo njih iz njegova naroda, pod izrazom njego 
misli se na faraona, jer kontekst na to ukazuje. Drugi smatraju da se I 
zamjenica odnosi na Musaa jer se on u istom ajetu spominje. Medutim, pi^ 
stav je ispravniji, kao sto smo to i u Tefsiru naveli. Oni su tajno vjerovaIi,jer| 
se bojali faraona, njegovog nasilja i terora, kao i zlostavljanja od stra 
njegovih glavesina, 

Govoreci o faraonu Uzviseni Allah - a Allah ife je dovoljan kao svjedok^ 
kaze: Faraon je zaista na Zemlji silnik bio, tj. na pravdi Boga je bio nasita 
inadzija - i u zlu svaku mjeru prevrsio, tj. u svemu sto je radio. On je 
zarazna klica koja se nije mogla iskorijeniti i koja je dala ruzan plod kad ga| 
trebalo ubrati, te prokletnik koji je morao kad tad propasti, 

Tada je Musa rekao: *"0 moj narode, ako u Allaha vjerujete u NjegUi 
pouzdajte ako ste muslimani!" * "U Allaha se uzdamo", rekose oni. Gospoda 
nas, ne mini da zbog nas dodu u iskusenje Ijudi koji nasilje cine. *Spasi m 
Miloscu Svojom, od nevjernickog naroda!" (JUnus, 84.-86.) 

On im je rekao da se na Allaha oslanjaju, da od Njega pomoc traze i da se| 
njemu priklanjaju. Oni su to prihvatili, pa im je Allah ^ dao izlaz i ijesenjeiz; 
situacije u kojoj su bili. 



306 



Musa alejhi selam 



0d Ibn 
ima, u 
ttjaci i 
fusau 



i' 



da se 



I Mi objavismo Musau i njegovu bratu: "U Misiru svome narodu kuce 
tgt-adite i bogomoljama ih ucinite i u njima namaz obavljajte! A ti obraduj 
vjeniike!" (Junus, 87.) Uzviseni Allah je Musau i njegovom bratu Harunu 
objavio da svojim sunarodnjacima prave kuce drukcije od koptskih kuca, da bi 
prepoznavali kuce jedni dmgih i da bi bill spremni otputovati ako im se to 
naredi. 

I bogomoljama ih ucinite! Po jednima, rijec kihlom znaci: mjestima gdje se 
tianja, a po dnigima: da se mnogo u njima klanja. Ovakvo migljenje dijele: 
Mudzahid, Ebu Malik, Ibrahim en-Nah'i, Er-Rebi', ed-Dahhak, Zejd ibn 
Eslem, njegov sin Abdurrahman i dmgi. Prema ovora misljenju, to bi znacilo 
da oni trebaju klanjanjem mnogo iiamaza, traziti pomoc protiv loseg, teskog i 
tegobnog stanja u Icojem su bih, kao sto kaze Uzviseni: Pomozite sebi saburom 
immazom. (EI-Bekare, 45.) Prenosi se da bi Boziji Poslanik M kad bi ga nesto 
tistilo klanjao namaz. 

Neki opet kazu da to znaci da tada nisu mogh javno ispoljavati svoje 
vjerovanje u hramovima i na mjestima gdje se okupljaju, pa im je naredeno da 
klanjaju u svojim kucama, umjesto javnog ispoljavanja prave vjere. Okolnosti 
su zahtijevale da to prikrivaju, zbog straha od faraona i njegovih glavesina. 
Prvo misljenje je ispravnije, zbog rijeci: / obraduj vjernike!, iako one ne 
pobijaju ni drugi stav. A Allah, opet, najbolje zna! 

Se'id ibn Dzubejr kaze da rijeci: i bogomoljama ih ucinite, znace: i ucinite 
ihjedne nasuprot drugima. 

HMusa rece: "Gospodaru nas, Ti sifaraonu i njegovim glavesinama uh-ase i 
imetke na ovom svijetu dao, pa oni, Gospodaru nas, zavode s Tvoga puta. Gospodaru 
nas. unisti njihove imetke i zapecati njihova srca, pa neka ne vjeruju dok ne 
ugkdaju bolnu patnju! " "Uslisanaje molba vas dvojice". rece On, "pa ostanite 
mpmvomputu i niposto se za neznalicama nepovodite!" (JOnus, 88.-89.) 

Ovo je veiika kletva kojom je AUahov sugovomik Musa prokleo Allahovog 
neprijatelja faraona, na koga se Allah ^ rasrdio jer je oholo odbio da sHjedi 
Istinu, odvracao od Allahovog puta, bio prkosnik i silnik, uporan i ustrajan na 
krivom putu, i oholo se ponio prema velicanstvenoj, jasnoj Istini i prema 
nepobitnim dokazima. Musa je rekao: "Gospodaru nas, Ti si faraonu i 
njegovim glavesinama dao", tj. njegovom koptskom narodu i onima koji su 
ispovijedali njegovu vjeru "ukrase i imetke na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru 
ms, zavode s Tvoga puta. " Tj. ovim su zavedeni oni koji drze samo do ovog 
svijeta, pa neznalica misli da oni nesto zaista imaju, Medutim, odjeca, lijepe i 
ugodnejahalice, prekrasne kuce i utvrdene palace, ukusna jela i Ijupki prizori, 
velicanstvena vlast i moc i veliki ponos - ta imanja i ukrasi su samo 
ovosvjetske stvari, a nisu vjera. 

"Gospodaru nas. unisti njihove imetke. " Ibn Abbas i Mudzahid kazu da to 
znaci: upropasti ih. Ebu e!-Alije, Er-Rebi' ibn Enes i Ed-Dahhak kazu; ucini ih 
raznovrsnim kamenjem, kao sto su i prije bili. Katade kaze: Do nas je doprlo da 
su se njihovi usjevi okamenili, a Muharamed ibn Ka'b kaze: Njihovo opojno 



Wl 



fi?S 



Musa alejhi selam 



pice se okamenilo. On takoder kaze: Sve sto su posjedovali se okamenilo. Toj| 
spomenuto pred Omerom ibn Abdulazizom, pa je svome pratiocu rekad 
"Ustani i donesi mi kesu!" Kad su mu je donijeli iz nje je izvadio i pokazao1| 
okamenjene leblebije i jaja! To navodi Ibn Ebi Hatim. 

"I zapecati njihova srca, pa neka ne vjeruju dok ne ugledaju bolnu patnjuf 
Ibn Abbas kaze da ovo znaci: Zigosi njihova srca! Ovo je kletva iz srdzberadij 
Uzvisenog Allaha, Njegove vjere i Njegovih jasnih dokaza. 

Uzviseni Allah je tu kletvu uslisao, primio i dao da se ostvari, kao sto sel 
odazvao i Nuhu kada je rekao za svoj narod: *"Gospodaru moj, ne ostavinu 
Zetnlji ni jednog nevjernika! *Jer ako ih ostavis, u zabludu ce dovoditi Tvom 
robove, a samo ce grijesnike i nevjernike radati!" (Nuh, 26.-27.) 

Zato je Uzviseni Allah, obracajuci se Musau dok je proklinjao faraonai 
njegove glavesine, a Harun izgovarao amin cime je i on ucestvovao ul 
proklinjanju, rekao: "Uslisana je molba vas dvojice, pa ostanite na pmvom\ 
putu i niposto se za neznalicama nepovodite!" 

**Mufessiri i neke ehh-kitabije kazu: Israilovi potomci su zatrazili odi 
faraona da ih pusti da idu na njihov praznik, pa im je on preko volje dozvolio.] 
Tako su se oni pripremali za odlazak. Medutim, faraon i njegova vojska 
istovremeno pripremali varku da ih pobiju i protjeraju. Bog im je - premaonori 
sto kazu ehli-kitabije - naredio da posude od njih nakit, pa su im oni punoj 
nakita dali u zajam. Zatim su oni odmah te noci krenuli i uputili se u pravc 
Sama. Kada je faraon cuo za njihov odlazak, naljutio se i do kraja razbjesnioi 
njih, pa je poceo sakupljati i bodriti svoju vojsku da ih stignu i uniste. 

Uzviseni Allah kaze; */ Mi objavismo Musau: "Kreni nocu sa Mojm] 
robovima, bicete gonjeni!" *I faraon posla po gradovima sakupljace: *"Oni\ 
su zaista mala grupa*i naljutili su nas, *a mi smo, zaista, svi oprezni!" *Ii 
ih izvedosmo iz basci i izvora, *iz riznica i mjesta divnih. *Tako je biloll i 
dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. *I oni ih ujutro sustigose, pa kdi 
jedni druge ugledase, Musaovi drugovi povikase: * "Samo sto nas m 
sustigli!" * "Nece ", rece on, "moj Gospodarje sa mnom, On ce me uputiti!"* 
Mi objavismo Musau: "Udari svojim stapom po moru!" - i ono se rastavi,'1k 
svaki bok njegov bijase kao veliko brdo. *I Mi onda tamo one drum 
priblizismo *a Musaa i one koji s njim bijahu sve spasismo - *a zatim dntgi\ 
potopismo. *Toje, zaista, pouka ali vecina njih nisu bill vjernici. *A Gospodm\ 
tvojje, zaista, Silni i Milostivi. (Es-Su'ara', 52.-68.) 

Ucenjaci iz oblasti tefsira kazu da je faraon kada je sa svojom vojskoml 
krenuo u potragu za Israilovim potomcima iduci za njihovim tragom, imao] 
silnu, mnogobrojnu vojsku. Kaze se da je samo u konjici imao sto hiljada cmili| 
pastuha, a broj vojnika je prelazio milion i sest stotina hiljada - a Allah 
opet, najbolje zna! Za Israilove potomke se kaze da su imali sest stotina hiljad 
boraca, pored onih koji nisu borci, i da je od njihovog dolaska u Egipat saj 
praocem Israilom i odlaska iz Egipta sa Musaom .%@l proteklo cetiri stoli 
dvadeset sest suncevih godina. 



308 



Musa alejhi selam 



^d 



fge 



Sve u svemu, faraon i njegova vojska su ih sustigli pri izlasku Sunca. Dvije 
shipine su se ugledale, bez ikakve sumnje i varke, pa je bilo preostalo samo da 
udu u sukob, da se bore i da se brane, Musaovi drugovi su u strahu rekli: 
"Samo sto nas nisu sustigli!" ]ex su bili satjerani uz more, tako da im je jedini 
puti izlaz ostao zagaziti i uci u more, sto niko ne bi mogao uraditi. Pored toga, 
sa desne i lijeve strane su bila i visoka brda, a faraon ih je bio stijesnio i vec 
krenuo na njih. 

Kada su ugledali njega i njegovu brojnu vojsku i oruzje, uplasili su se, jer 
supod njegovom vlascu i ranije dozivjeli ponizenja i mucenja. 

Zato su se pozalili Allahovom Poslaniku na nezavidnu situaciju kad su ih 
ugledali i s njom se suocavali, pa im je iskreni i provjereni Allahov Poslanik 
rekao: "Nece, moj Gospodar je sa mnom. On ce me uputiti! " On je tada bio na 
zacelju, pa je prosao naprijed, gledajuci u more ciji su se valovi sudarali i buka 
bila sve jaca, paje rekao da mu je naredeno da ovdje dode. Sa njim su bili brat 
m Hamn i Josu'a ibn Nun, jedan od istaknutih ucenjaka i poglavara medu 
Izraelcanima. Allah ife mu je poslao objavu i ucinio ga je poslanikom nakon 
Musaa i Hanina 'm\ o cemu cemo, ako Allah ^ da, kasnije govoriti. Sa njima 
su bili i faraonov rodak-vjemlk, i svi Israilovi potomci koji su stajali i cekali. 
Kaze se da je taj faraonov rodak-vjemik vise puta nagonio svoga konja u more 
pokusavajuci ga preci, ali nije mogao, pa je Musaa im upitao: "Allahov 
Poslanice, je li d i ovdje naredeno da dodes?", a on je odgovorio dajeste. 

Kada je situacija postala krajnje ozbiljna i opasna, a faraon i njegova - 
onako opaka, opasna, zestoka, Ijutita i srdita vojska se priblizila, pa se pogledi 
ukociii a dnse do grla doprle, Mocni, Uzviseni i Blagi, Gospodar plemenitog 
'.'Vrsa, objavio je Musau ^i: "Udari svojim stapom po mom!", pa je udario. 
Kaze se da je pri tome rekao: "Rastavi se, Allahovom dozvolom!" Takoder se 
kaze da ga je tada nazvao Ebu Halidom. Allah, opet, najbolje zna! 

Uzviseni Allah kaze; / Mi objavismo Musau: "Udari svojim stapom po 
mru!" - i ono se rastavi, i svaki bok njegov bijase kao veliko brdo. Kaze se da 
se more rastavilo na dvanaest mjesta - i za svako pleme napravilo po jedan 
prolaz kojim su isli. 

Dalje se kaze da su izmedu tih staza bih otvori poput prozora, kako bi 
mogli jedni druge gledati! Medutim, ovo je nesigumo, jer je voda prozima 
tecnostkroz koju se vidi ako je neko svjetlo iza nje. 

Tako je morska voda stajala uspravno poput brda, zadrzavana ogromnom 
snagom Onoga koji kad necemu kaze: budi - ono bude. Allah M je takoder 
niredio zapadnom vjetru, paje on puhao i odnio morsko blato, tako da je ostalo 
suhotlo, koje se nije lijepilo za kopita konja i ostalih zivotinja. 

Uzviseni Allah kaze: */ Mi objavismo Musau: "Nocu izvedi robove Moje i 
s njima suhiin putem kroz more podi, ne strahujuci da ce te oni stici i da ces 
te uiopiti. " * I faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi 
mra prekrili; *faraon je narod svoj u zabludu doveo a nije na pravi put 
mo. (Tl-ha, 77.-79.) 



I 



309 



Musa alejhi selam 



Dakle, kada je more voljom Uzvisenog, Silnog i Mocnog Gospodara kaq 
§to je receno postalo prolazno, Musau :^i je naredeno da ga sa Israibv 
potomcima prede. Oni su se odmah zumo spustili, radujuci se i posmatraju 
velicanstvenu moc, koja je zapanjila prisutne i ukazivala na pravi put srcin 
vjemika. I tacno kada ga je on sa njima presao i posljednji covjek iz vo 
izisao, tada je prethodnica faraonove vojske zagazila u njega. 

Musa ^i je htio ponovo svojim stapom udariti po mom kako bi se vratiiol 
prethodno stanje, te da mu faraon i njegova vojska ne mogu prici ni nauditi,; 
mu je Mocni i UzviSeni Allah naredio da more tako ostavi, kako Uzviseni i 
drugom mjestu kaze, a On istinu govori: Vol davno, prije njih, Mi sa 
faraonov narod u iskusenje stavili, kada im Je bio dosao plemeniti poslan^ 
* "Ispunite prema meni ono sto ste duzni, o Allahovi robovi, jer ja sam va 
poslanik pouzdani, i ne uzdizite se iznad Allaha, ja vam donosim doiM 
ocevidni, *ija se obracam i svome i vasem Gospodam da me ne kamemje% 
*A ako mi ne vjerujete, onda me na mini ostavite!" *I on pozva u pom§ 
Gospodara svoga: "Oni su, doista, zlocinacki narod!" *"Jzvedi nocu rob(4 
Moje, za vama ce potjera poci. *I ostavi more nek miruje, oni sit vojska kim 
ce, zaista, biti potopljena. " *I koliko ostavise basca, i izvora, *i njiva zasijani 
i dvorova divnih, *i blagodati koje su u radosti provodili! *Tako to bi, iMisn 
to u nasljedstvo dnigima ostavili, *ni nebo ih ni Zemija nisu oplakivali i nii 
postedeni bili. *A sinove Israilove smo ponizavajuce patnje spasili - *(? 
faraona, - on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevmli ' 
znajtici kakvi su izmedu savremenika smo ih odabrali, *i dadosmo im mk 
znakove u kojima su bile ocite blagodati. (Ed-Duhan, 17.-33.) 

Rijeci Uzvisenog: / more tako ostavi, znace: neka ostane kako jeste, neni(| 
ga mijenjati. Tako kazu: Abdullah ibn Abbas, Mudzahid, Ikrime, Er-Rebi', 
Dahhak, Katade, Ka'b el-Ahbai", Simak ibn Harb, Abdurrahman ibn Zejd i 
Eslem i drugi. 

Musa je more takvo kakvo je bilo ostavio, pa je faraon kad je prisao, vid 
ono sto je vidio i osvjedocio se. Taj velicanstveni prizor gaje zastrasio, jers 
uvjerio u ono sto prije nije vjerovao: da je to djelo Gospodara plemenitog Ai^ 
Zato je ustuknuo ne usudujuci se krenuti dalje, pokajavsi se sto je uopcel 
krenuo u potjeru za njima i sto se upustio u ono gdje vise kajanje ne poma 
Medutim, prema vojsci se pokazao nepokolebljivim nastojeci da se takviin| 
odrzi. Njegova nevjema dusa i grijesna narav ga navedose da onima kojej 
potlacio i natjerao da mu se na krivom putu pokore, kaze: "Pogledajte kakos 
more radi mene rastavilo, da bih stigao svoje robove koji su od mene odbjeglil 
ustali protiv mene i moga carstva?" Poceo je sam sebe ubjedivati da krenei 
njima, istovremeno zeleci i da se spasi. Ali, daleko od toga! Kad god bi krocj^ 
korak naprijed ustuknuo bl unazad vise koraka. 

Oni zatim navode da se Dzibril S® tada pojavio u liku konjanika na mladojj 
kobili, pa je prosao ispred faraonovog - Allah ^ ga prokleo - pastuha. Onjej 
zahrzao i krenuo za njom. Medutim, Dzibril je pozurio ispred njega i krenmj 
kroz more. Njegov konj je potrcao za kobilom, te faraon nije mogao nisiaj 



310 



Musa alejhi selam 



n neke 

nemoj 
)i', Ed- 
ejd ibn 



krenuo 
ito nista 



uciniti. Kada je njegova vojska vidjela da je on zagazio u more, za njim su i oni 
svijumuli. I kada je prethodnica vojske bila na domak kopna na dmgoj ofaali, 
tadaje Uzviseni Allah objavio Musau J^H da opet udari stapom po moiti. Kad 
je to ucinio more se sastavilo i sve ill potopilo, take da se niko od njih nije 
spasio. 

Uzviseni Allah kaze: *A Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo - *a 
one dmge poiopismo. *Toje, zaista, pouka, ali vecina njih nisu bili vjernici. *A 
Gospodar tvojje, zaista. Sitni i Milostivi. (Es-§u'ara', 65.-68.) Tj. u tome sto je 
On spasio Svoje miljenike tako da se ni jedan nije utopio i sto je po topic Svoje 
neprijatelje tako da se ni jedan nije spasio, u tome je velika pouka i nepobitan 
dokaz velicanstvene moci Uzvisenog i potvrda Njegovom Poslaniku za casni 
Serijat i pravi put kojeg je objavio od svog Gospodara. 

Uzviseni, takoder, kaze: I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za 
petama su im bili far aon i vojnici njegovi progoneci ih ni hive ni diizne. A 
kada se pace daviti, iizviknu: "Vjerujem da nema boga osim Onog ii kojeg 
vjeniju sinovi Israilovi, i ja sam od muslimana!" *"Zar tek sada, a prije si 
iieposluSan bio i nered cinio?! *Danas cemo izbaviti samo tvoje tijelo, da hi 
bio poitcan ptimje?- onima poslije tebe" - ali, mnogi Ijudi su ravnodusni prema 
Mimpoukama! (Junus, 90.-92.) 

Ovdje Uzviseni govori kako je potopljen faraon, voda nevjernickih Kopta; 
Kada su ga morski valovi poceli potapati i izbacivati na povrsinu, Israilovi 
potomci su gledali vehku kaznu i tesku nevolju koju je Allah ^ dao njemu i 
njegovoj vojsci, kako bi se to Israilovim potomcima dublje urezalo u 
sjecanje i kako bi im se smirile duse. I kada je faraon ugledao propast, kada 
nije imao izlaza i kada ga je zadesila smrtna agonija, on se tada obraca 
Allahu i kaje se, i pocinje vjerovati kada vise vjerovanje ne koristi, kao sto 
Uzviseni kaze: "^Zaista oni na kojima se ispuni Rijec Gospodara tvoga nece 
vjerovati, *makar im dosli svi dokazi, sve dok ne ugledaju patnju nesnosnu! 
(Junus, 96.-97.) 

Uzviseni, takoder, kaze: */ kada bi kaznu Nasu dozivjeli, onda bi govorili: 
"Mi vjerujemo u Allaha, u Njegajedinog, a odricemo se onih koje smo Mu ravnim 
smtrali!" *Ali im vjerovanje njihovo, kad bi kaznu nasu dozivili, ne bi nimalo 
bib od koristi -prema AUahovom zakonu kojije vrijedio za sve robove Njegove 
kojisu bili i nestali - i tada bi nevjernici stradali. (El-Mu'min, 84.-85.) 

Tako je Musa prokleo faraona i njegove glavesine, da im Allah ^ unisti 
imetke i da im otvrdne srca pa da ne povjeruju sve dok ne ugledaju boinu 
patnju, kada im vise nece koristi ti i kada ce biti ozalosceni. A Uzviseni Allah 
imje - tj. Musau i Harunu - kada su kletvu izrekli, odgovorio: "Uslisana je 
mlba vas dvojice. " (jQnus, 89.) Ovo se i desilo kao odgovor Uzvisenog 
Allaha na dovu Njegovog sugovomika i njegovog brata Haruna 8e^i. 

tome govori i hadis koga navodi Imam Ahmed: "Pricao nam je Sulejman 
ibn Harb, da je njemu pricao Hammad ibn Seleme, od Alijje ibn Zejda, a on od 
Jusufa ibn Mehrana, da je Ibn Abbas rekao: "Allahov Poslanik # je rekao: 



3U 



Musa alejhi selam 



"Nakon sto je faraon rekao: - Vjerujem da nema boga osim Onog u Koj&H 
vjeruju sinovi Israilovi" Dzibril mi rece: - Da si me vidio kako sam uzeo' 
morske vode i stavljao mu je u usta, bojeci se da ga ne stigne Allahovaj 
milost!"' 

Ovaj hadis navode Tirmizija, Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatlm kod ovog ajeta, ] 
prenoseci ga od Hammada ibn Seleme. Tirmizija jos dodaje da je hadis hasea 

Ebu Dawud et-Tajalisi navodi: "Pricao nam je Su'be od Adijja ibn Sabitatl 
Ata'a ibn es-Saiba, oni od Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn Abbasa, daje 
Allahov Poslanik ^ rekao: "Dzibril mi je rekao: "Da si me vidio kada samnzeo 
morske vode i kada sam je stavljao u faraonova usta, bojeci se da ga ne stigne] 
Allahova milost."^ 

Ovaj hadis navode i Tirmizija i Ibn Dzerir od Su'be, Tirmizija dodaje J 
"Ovo je hadis hasen-garib-sahih," a Ibn Dzerir kaze daje mewkuf. 

Ibn Ebi Hatim navodi: "Pricao nam je Ebu Se'id el-Esedzdz, daje njemaj 
pricao Ebu Halid el-Ahmer, od Omera ibn Abdullaha ibn Ja'laa es-Sekafija, al 
on od Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rekao: "Kada je Allah ^ poceflj 
potapati faraona, faraon je pokazao svojim prstom i povikao: "Vjerujem 
nema boga osim Onog u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi. " On dalje kajej 
"Dzibril se tada pobojao da ce Allahova milost preteci Njegovu srdzbu, paji 
svojim krilima poceo zapljuskivati vodom faraonovo lice i potapati ga." 
verziju od Ebu Haiida navodi Ibn Dzerir. 

Ibn Dzerir od izvjesnog Kesira ibn Zazana i Ebu Hazima navodi, daje Ebul 
Hurejre rekao: "Allahov Poslanik ^ je rekao: "Dzibril ;^ mi je rekao: ■] 
Muhammede, da si me vidio kako sam ga zasipao i vodu mu u usta 
bojeci se da ga ne stigne Allahova milost, pa da mu oprosti!", tj. faraonu. 

Vise ranijih ucenjaka kaze da je ovaj hadis mursel. Medu njima sui 
Ibrahim et-Timi, Katade i Mejmun ibn Mehran. Kaze se daje i Ed-Dahhaki 
Kajs Ijudima kazivao ovaj hadis. 

U jednoj od verzija ovog hadisa stoji da je Dzibril rekao: "Ni na koga ! 
nisam toliko naljutio kao na faraona kada je rekao: - Ja sam vas gospodi 
najvecil" (En-Nazi' at, 24.), pa sam poceo da trpam blato u njegova usta, kada| 
je rekao ono sto je rekao." 

"Zar tek sada, a prije si neposlusan bio i nered cinio?!" Ove rije 
Uzvisenog date su u upitno - odricnoj formi i njima Uzviseni ukazuje da On( 
faraona nece primiti pokajanje. Jer, Allah iS opet najbolje zna, da je kojia 
slucajem faraon ponovo vracen na ovaj svijet pod istim okolnostima, opetl 
bio isti kao i prvi put! 

Uzviseni tako govori i o nevjemicima: kada ugledaju i osvjedo^e se uj 
postojanje Dzehennema, reci ce: "Da nam je da povraceni budemo, pa m 
dokaze naseg Gospodara ne poricemo i da vjernici postanemo!" UzvisemJ 



' Ahmed u sworn Musnedu 1/245/Haleb, ova predajaje slaba (da'if). 
^ Biljezi Ebu Dawud et-Tajjabsi u svom Musnedu 2/54/2307. 



312 



Musa alejhi selam 



kaze: Ne, ne! NJima ce ocevidno postati ono sto su prije krili, a kada bi i bili 
povraceni, opet bi nastavili da rade ono sto imje bilo zabranjeno, jer oni su 
ioisla, lazljivci. (El-En' am, 27 .-2 8.) 

Danas cemo izbaviti samo tvoje tijelo, da bi bilo poucan primjer onima 
posHje tebe. U pogledu ovih rijeci Uzvisenog, Ibn Abbas i jos neki kazu da su 
neki Israilovi potomci bili posumnjali daje faraon umro. Cak su neki tvrdili da 
je besmrtan, pa je Allah M naredio moru da ga izbaci na vidno mjesto - po 
jednima na povrsinu vode, a po drugima na uzvisenje na zemlji. Na njemu je 
bio njegov oklop za koji su znali da ga je nosio. To je uradeno da bi se uvjerili 
unjegovu smrt i da bi spoznali AUahovu moc nad njim. 

Zato je Uzviseni rekao: Danas cemo izbaviti samo tvoje tijelo, tj. zajedno sa 
oklopom koji je poznat kao tvoj, da bi bilo poucan primjer, tj. znak onima 
poslije tebe: tj, Israilovim potomcima, da bi bio dokaz AUahove moci, koji ti je 
dao da nastradas. Zato su neki casni prethodnici ovo ucili kao: Da bi bilo 
poucan primjer onima poslije tebe. Moguce je da se ovim htjelo reci: Sacuvat 
cemo tvoje tijelo zajedno sa tvojim oklopom, da bi bio znak Israilovim 
potomcima nakon tebe, pomocu kojeg ce te poznati i uvjeriti se da si mrtav. A 
Allah ^, opet, najbolje zna! 

Propast njega i njegove vojske se desila na Dan asure (deseti dan 
iffliharrema). To navodi Imam Buharija u svom Sahihii gdje stoji: "Pricao nam 
je Muhammed ibn Bessar, da je njemu pricao Gander, a njemu §u'be od Ebu 
Bisra, a on od Se'ida Ibn Dzubejra, daje Ibn Abbas rekao: - Kada je Poslanik 
Sstigao u Medinu, jevreji su postili Dan asure, pa je upitao: - §ta vam je ovaj 
dan, pa ga postite? Oni su odgovorili: - Ovo je dan u kojem je Musa pobijedio 
faraona. Pa je Poslanik M ashabima rekao: - Musa je vama preci nego njima, pa 
ivi postite!"' 

Sii ovog hadisa se nalazi i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu a i u 
dmgim djelima. Allah M, opet, najbolje zna! 

Israilovi potomci nakon faraonove propasti 

Uzviseni Allah kaze: *Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su 
manmja Nasa poricali i prema njima ravnodusni bili, *a narodu koji J e bio 
potlaceii dadosmo u naslijede istocne i zapadne krajeve zemlje koju smo 
bbgoslovili, lijepa rijec tvoga Gospodara potomcima Israilovim bila je 
kpunjena zato sto su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono sto su faraon i njegov 
narod sagradili i ono sto su podigli. *J Mi sinove Israilove preko mora 
prmdosmo, pa oni naidtose na narod koji se klanjao svojim kumirima. "O 
Mm", rekose oni, "napravi i ti nama boga, kao sto i oni imaju bogovel" "Vi 
sk. uisttnu. narod koji nema pametU", rece on! * "Zaista ce biti ponisteno ono 
sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade. *Zar da vam pored 
AHaha trazim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" *1 

'Biljeiiga Buharija dSliO -Ul^mOIFethwl-Bari; Muslim 13/19/127. 



313 



Musa alejhi selam 



posto smo vas Mi od faraonovih Ijudi izbavili, koji su vas neizmjerno imcil 
musku djecu su vasu uhijali, a zensku vam u zivotu ostavljali - to je bilo lesM^ 
iskusenje Gospodara vaseg. (El-A'raf, 136.-141.) 

Ovdje Uzviseni navodi kako su faraon i njegova vojska potopljeni, kakos 
liseni dostojanstva, imetka i zivota, te kako je Israilovim potoracima daoi 
naslijede sve sto su oni imali i posjedovali. 

On, takoder, kaze: Eto takoje bilo! I Mi dadosmo da to naslijede kmil(rM 
sinovi. (Es-Su'ara', 59.) Zatim kaze: A Mi smo htjeli da one koji su na letiM 
tlaceni, miloscu obaspemo i da ih vodama i nasljednicima ucinimo. (El-Kasas, 5.)| 
I dalje: A narodu koji je bio potlacen dadosmo u naslijede istocne i zapaii^ 
krajeve zemlje koju smo blagoslovili, lijepa rijec tvoga Gospodara potomm 
Israilovim bilaje ispunjena zato sto su trpjeli, a sa zemljom sravnismo onol| 
su faraon i njegov narod sagradili i one sto su podigli. Tj. sve je to unistei 
oduzeto im je veliko i cuveno dostojanstvo na ovom svijetu, propao je vlada 
njegova pratnja, poglavari i vojska, pa su u Misru ostali same podanici i obic 
svijet. 

Ibn Abdulhakem u svojoj Historiji Misira kaze: "Od tog vremena egipati 
zene vladaju svojim muzevima, jer su se tada zene poglavara i dostojanstveniy 
poudale za obicne muskarce, koji su bili ispod njihovog nivoa. Zato su oiia| 
vladale njima, i taj obicaj je ostao u Egiptu sve do nasih dana!" 

**Kod ehli-kitabija stoji sljedece: Bog je odredio da prvi mjesec njibov^ 
prve go dine racunaju od kada su Israilovi potomci dobili naredenje da napu 
Egipat. Tada im je takoder naredeno da svaka porodica zakolje po jednojanjel 
a ako ga oni ne mognu pojesti, da im se pridmze komsije u tome. Zatim, da' 
njegovom ki'vlju poprscu pragove svojih kuca, kako bi tako medusobno 
raspoznavali svoje kuce. Takoder im je naredeno da tu janjad ne jedu kiiham 
nego pecenu i to zajedno sa glavom, nogama i drobom, da ne smiju lomiti 
kosti, da nista od mesa ne ostave i da nista ne iznesu napolje, da sedani dana 
jedu prijesan hljeb, pocevsi od cetrnaestog dana u prvom mjesecu te godine-a 
to se desavalo u proljece, Zatim, kada budu jeli da budu opasani, sa obucomni 
nogama i stapovima u rukama, da jedu na brzinu i stojeci, i da ujutro spalesvfi 
sto im ostane od jela te veceri. Ovo im je propisano kao praziiik za njihove; 
potomke, dok god se bude radilo po Tewratu, a kada bude doktnut, propis vii; 
ne vazi - a to se vec desilo. 

Oni dalje kazu: Uzviseni Bog je te noci pobio prvorodene sinove od Koptai. 
mladuncad od njihovih zivotinja, da bi se sobom zabavili. Israilovi potomci 
izasli u podne, a svi Kopti su ostali u kucama oplakujuci pomrle prvence 
uginulu stoku. Nije bilo ni jedne kuce a da nije bila zavijena u plac i zalost 

Kada je Musau stigla objava da na brzinu izadu, uzeli su nenadoslo tijesto, 
zamotali ga sa hranom u odjecu i ponijeli na ramenima, sa pretliodno 
iznajmljenim nakitom od Egipcana. Pri polasku ih je bilo sest stotina hiljada 
Ijudi, ne racunajuci djecu i stoku. Do tada su u Egiptu boravili cetiri stotinc 
trideset godina. Tako stoji u njihovoj knjizi. 



314 



m 



Musa alejhi selam 



Ta godina se kod njih naziva godinom izbavljenja (Pasha). Pored toga oni 
bajujos i praznikye/fl, i pmzmk plodnosti koji pada na pocetku godine. Ta tri 
nika su kod njih najpriznatija i propisani su im u njihovoj knjizi. 

Napustajuci Egipat oni su sa sobom ponijeli kovceg Jusufa ^l. Krenuli su 

|item koji ce ih odvesti do mora. Dok su putovali, ispred njih je isao oblak 

iBJI je danju u sebi imao stub od svjetla, a nocu stub od vatre. On ih je doveo 

imorske obale, gdje su zastah, pa ih je faraon sa svojom vojskom skoro bio 

Bgao, a oni su bili nezasticeni na morskoj obali. 

Mnogi od Israilovih potomaka su se uznemirili, pa su neki povikali: "Bolje 
nam je bilo da smo ostali u Egiptu, nego da sada umremo na ovom mjestu!" Na 
to im je Musa n^\ odgovorio: "Ne bojte se, jer faraon i njegova vojska se nakon 
ovoga nece vratiti svojim kucama!" 

Oni dalje kazu: Bog je naredio Musau !$SS da udari stapom po mom i da ga 
razdvoji, kako bi Israilovj potomci krenuli suhim kopnom kroz raspuknuto 
more. Tako je voda sa strana postala kao dva brda, a sredina je bila suha, jer je 
Allah ^ na nju usmjerio topli juzni vjetar. Israilovi potomci su zatim presh 
more, a za njima su krenuli faraon i njegova vojska. I kada su dosli do sredine 
mora, Allah ^ je naredio Musau da ponovo stapom udari po mom, pa ih je 
voda potopila, vrativsi se u prvobitno stanje. Medutim, kod ehli-kitabija stoji 
da se ovo desavalo po noci i da se more na njih smcilo u svitanje. Ipak, to je 
njihova greska i nerazumijevanje prilikom tumacenja. Allah ^, opet, najbolje 
zna! 

Oni dalje kazu: Kada je Allah ^ potopio faraona i njegovu vojsku, Musa 
i Israilovi potomci su zahvaljivali Gospodam: "Slavimo Velicanstvenog 
Gospodara, koji pobijedi vojsku i koji pobaca njihovu konjicu u nesavladivo i 
hvaljeno more." Ovo je same pocetak duge zahvale. Oni dalje kazu: Merjema 
prorocica, sestra Hamnova, je uzela def u mku, a za njom su krenule zene, 
sve Qoseci defove i bubnjeve. Merjema im je pocela pjevati ovako: Nekaje 
slavljen Pobjedonosni Gospodar, koji je pobijedio jahace i konje bacivsi ih u 
more! 

Tako sain procitao u njihovoj knjizi. Mozda je i to pored ostalog navelo 
Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija da kaze da je Merjema kci Imranova i 
Isaova raati, u stvari sestra Hamnova i Musaova, radi rijeci: "O sestro 
Harunova / " (Merj em, 28.) 

Medutim, ja sam vec objasnio njegovu gresku po tom pitanju i rekao da se 
to moze ustvrditi, i da ga u tome niko ne slijedi, nego su svi suprotnog stava. A 
ako pretpostavimo i da je to ispravno prenoseno, onda je Musaovoj i 
Haninovoj sestri atf!i bilo ime Merjema kci Imranova, a Isaova mati >& je 
irnala isto ime, svoje, ocevo i bratovo. Jer, kada su stanovnici Nedzrana upitali 
Ei-Mugim ibn Su'bea o rijecima "O sestro Harunova!" pa im on nije znao 
odgovoriti dok o tome nije upitao Allahova Poslanika ^, pa mu je on rekao: 
"Zar nisi znao da su se oni zvaH po imenima svojih poslanika?" To prenosi 
Muslim, 



315 



Musa alejhi selam 



A njihov izraz za nju "en-nebijje" (prorocica) ne znaci da je ona stva 
bila kao i poslanik i da je dobijala objavu, nego je to upotrijebljeno u preneseao 
znacenju, kao sto se npr. za svaku zenu sa vladarevog dvora kaze da i| 
vladarka, ili iz princeve kuce da je princeza, pa raakar to ona u stvamosti ii 
bila. 

A to sto je ona udarala u def u prilikama poput ove za najveci prazntl 
ukazuje na to da je prije nas bilo dozvoljeno upotrebljavati def za vrije 
praznika. To je dozvoljeno i nasim zenama, prema hadisu o dvije djevojkekojl 
su udarale u def kod Aise u danima Kurban-bajrama. Allahov Poslanik sijebi 
legao, oki'enuvsi im leda a lice zidu. Kada je Ebu Bekr usao, ukorio ih je reka^^ 
"Zar sejtanova svirka u kuci AUahovog Poslanika ^?" A on mu je rekao: "Pu 
ih, Ebu Bekre, jer svaki narod ima svoj praznik, a ovo je nas praznik." Tojel 
nas dozvoljeno i prilikom vjencanja i kada se vraca osoba koja je bila odsuti 
kao sto je utvrdeno u spomenutora slucaju. Allah, opet, najbolje zna! 

Oni dalje navode da su oni, nakon prelaska mora, tri dana isli premil 
predjelima Sama, ali nisu mogli naci vodu. Neki su phgovarali, pa su proDasly 
slanu i necistu vodu koju nisu mogli piti. Tada je Allah M naredio Musau paj| 
on uzeo drvo i stavio ga u nju, pa je ona postala pitka i ukusna. Tu ga| 
Gospodar poucio obavezama i lijepim stvarima (sunnetima), i mnoge mu stv* 
oporucio. 

Uzviseni Allah, u Svojoj Uzvisenoj Knjizi, najuzvisenijoj od svih, kaze 
Mi sinove Israilove prevedosmo preko mora, pa oni naidose na narod foji J 
klanjao kiimirima svojim. "O Musa", rekose oni, "napravi i ti nama boga. > 
sto i oni imaju hogovel" "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti", receojj 
"Zaista ce biti ponisteno sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono i 
rade." (El-A'mf, 138.- 139.) 

Oni su izgovorili ovako neznanje i zabludu, iako su prije toga svojim ocin 
vidjeli znakove AUahove moci, sto im je bio dokaz da je istina ono sto imj 
objavio Poslanik Onog koji je veiicanstven i postivanja dostojan. Naime, ka^ 
su naisli na Ijude koji su obozavali kumire - kaze se da su bili u obliku kravaj 
izgleda da su ih upitali zasto ih obozavaju, a oni su odgovorili da im ti ku 
donose korist i stetu, i da od njih dobijaju nafaku kada budu u teskoj situacijl 
Vjerovatno je jedan broj neznalica to i povjerovao, pa su zatrazili od svp| 
plemenitog i velikog poslanika Musaa ?& da im napravi bogove, kao sto ill 
oni imaju. On im je, objasnjavajuci im da oni ne shvacaju i da nisu na pravof 
putu, odgovorio: "Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi ispovijedaju i beskoris^ 
ce im biti ono sto rade. " 

On ih je zatim podsjetio na AUahove blagodati koje im je dao: da ih| 
odlikovao nad ostalim narodiraa tog vremena znanjem, vjerozakonon 
poslanikom koji je medu njima, ucinio im je dofarocinstvo i pomogao ihj 
spasavajuci ih od pesnice silnog i nepravednog faraona, unistio ga je i oni su| 
posmatrali, i dao im je u naslijede imetak i bogatstvo koje su faraon i njegol 
glavesine skupljali i ono sto su oni gradili. 



316 



Musa alejhi selam 



lo 



II 



Zatim im je Musa objasnio da obozavanje zasluzuje samo Allah, koji nema 
sudruga, jer je On taj koji stvara, daje nafaku i koji vlada. Ipak, to nisu trazili 
svi Israilovi potomci, jer kada se u ovom ajetu kaze oni, ne misli se na sve; / 
Misinove Israilove prevedosmo preko mora, pa oni naidose na narod koji se 
kknjao kumirima svojim. "O Musa ", rekose, "napravi i ti nama boga, kao sto 
ioniimaju bogovel" tj. neki od njih su rekli, kao sto je u rijecima Uzvisenog: 
A njih smo vec sakupili i nijednog nismo izostavili. pred tvojim Gospodarom 
oni ce biti u redove poredani: "Dosli ste Nam onako kako smo vas i prvi put 
snwili, a tvrdili ste da vam necemo vrijeme za ozivljenje odrediti. " (EI-Kehf, 
4?.48.) Tj. ovo su tvrdili samo neki a ne i svi Ijudi. 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdurrezzak, da je njemu pricao 
Ma'mer, daje cue od ez-Zuhrija, a on od Sinana ibn Ebi Sinana ed-Dejlija, da 
jeEbu Wakid el-Lejsi rekao: "Sa AUahovim Poslanikom ^ smo krenuli prema 
Hunejnu, pa smo prosli pored jednog lotosa, i rekli: "AUahov Poslanice, daj da 
nam ovo drvo bude vjesalica, kao sto i nevjemici imaju vjesalicu - a nevjemici 
su vjesali svoje oruzje o jedan lotos i okupljali se oko njega - pa je Poslanik M 
rekao: • AUahu ekber! Ovo je slicno onom sto su Israilovi potomci rekli 
Musau: - Napravi i ti nama boga, kao sto i oni imaju bogove! -Vi postupate 
kaoioniprijevas."' 

Ovu verziju navodi i En-Nesai od Muhammeda ibn Rafi'a on od 
Abdurrezzaka, itd. Navodi je i Tlrmizija od Se'ida ibn Abduirahmana el- 
Mahzumija, on od Sui^ana ibn Ujejne, a on od Ez-Zuhrija itd. Na kraju za nju 
kaze daje hasen-sahih. 

Ibn Dzerir navodi od Muhammeda ibn Ishaka, Ma'mera i Akila, oni od Ez- 
Zuhrije, on od Sinana ibn Ebi Sinana, a on od Ebu Wakida el-Lejsija, da je, 
kada su krenuh sa AUahovim Poslanikom ^ iz Mekke prema Hunejnu, rekao: 
"Nevjemici su imali jedan lotos kod kojeg su se okupljah i o njega vjesali svoje 
oruzje, i zvali su ga "vjesalica". Mi smo prosli pored jednog velikog zelenog 
lofosa, pa smo rekli; "Allahov Poslanice, odredi i ti nama vjesalicu, kao sto je i 
oni imaju." On je odgovorio: "Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, rekli 
ste slicno kao i Musaov narod: "Napravi i ti nama boga, kao sto i oni imaju 
hagove!" "Vi ste, uistinu, narod koji nema pametil", rece on. "Zaista ce biti 
prmisteno Sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade" 

Tim se htjelo reci daje Musa fm\ kada je napustio Egipat i krenuo na put za 
Jerasalim, zatekao silnicke narode: Hetite, Fezarijce, Kenance i druge. 

Musa iSS!' je tada Israilovim sinovima naredio da ih napadnu, da se bore 
protiv njih i da ih protjeraju iz Jerusalima, jer ga je Allah M njima odredio i 
obecao preko velikih poslanika Ibrahima i Musaa ^l. Medutim, ovi su odbili 
da stupe u borbu, pa im je Allah M ulio strah i dao da punih cetrdeset godina 
iutaju po pustinji, putujuci i vracajuci se na isto mjesto, kao sto kaze Uzviseni 
Allah: A kada Musa rece svome narodu: "O narode moj, sjetite se AUahove 



' Hadis biljezi Tkmizija a prenosioci su pouzdani 34/18/2180. 



317 



Musa alejhi selam 



blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima ucinio, a n& 
vladarima, i dao vam ono sto nijednom narodu nije dao. *0 narode moj, uMi 
u Svetu zemlju kojii vamje Allah odredio i ne uzmicite unazad, pa da se vratil 
izguhljeni. " *Oni rekose: "O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u ip. 
necemo iici dok god oni iz nje ne izidu; ako oni iz nje izidu, mi cerno 
sigurno uci. " *Dva covjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovt 
milost Svoju, rekose: "Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prodete, sigum 
cete pobijediti; i u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" * "O Musa", reM 
oni, "dok god su oni u njoj, mi necemo u nju ulaziti! Hajde ti i tvoj Gospoi 
pa se bijte, a mi cemo ovdje cekati!" * "Gospodaru moj", rece Musa, "ja imal 
vlast samo nad sobom i svojim bratom. pa presudi nama i narodu grijehom'', 
*"Ona ce im biti zabranjena", rece On, "cetrdeset godina - lutace po zemlj 
zato ne tuguj za grijesnickim narodom!" (EI-Ma'ide, 20.-26.) 

Ovdje ih AUahov poslanik podsjeca na AUahove blagodati i dobrocinstvl 
prema njima i u vjerskom i u ovosvjetskom pogledu, i potice ih na bork 
Allahovom putu i protiv Njegovih neprijatelja, pa kaze: "O narode moj, uSM 
Svetu zemlju koju vamje Allah odredio i ne uzmicite unazad", tj. ne vracajte se 
odakle ste dosli i ne odustajte od borbe protiv vasih neprijatelja, "pa da si 
vratite izgubljeni", tj. pa da nakon dobiti izgubite i da se pokvarite nakonsto 
ste bili ispravni. Oni rekose: "O Musa, u njoj je nemilosrdan narod," \ 
nepravedan, nevjemicki i opaki narod, "mi u nju necemo uci dok god oni izn]{ 
ne izidu; ako oni izidu iz nje, mi cemo uci. " Oni su se bojali tih silnika, iakotf 
se osvjedocili u propast faraona, koji je bio od njih jos veci silnik, jaci, i 
je vise pristalica i vojske nego oni. To ukazuje na to da oni zbog tih rijeci i tog 
stanja zasluzuju ukor i pogrdu, zato sto se nisu usudili suprotstaviti svojii 
neprijateljima i boriti se protiv pokvarenih otpadnika. 

Na ovom mjestu mnogi mufessiri navode predaje u kojima ima dost? 
laznih prica koje odbacuje i razum i tradicija. Tako se npr. kaze dasuii 
narodi bili jako veliki, ogrorani, pa navode da su predstavnici Israilovit 
potoraaka otisli do njih. Docekao ih je jedan od predstavnika tih silnika, paje 
poceo da ih hvata jednog po jednog i da ih trpa u mkave i u hlace, a njih je 
bilo dvanaestorica. On ih je odnio i izvadio pred vladarem tih silnika, pajeon 
upitao: §ta je ovo? On nije raogao prepoznati da su to Ijudi, dok mu to dru§i 
nisu kazali. Medutim, sve su to izmisljotine i bezvezarije, koje nemi 
nikakve veze sa istinom. 

Takoder se navodi da je taj vladar sa njima poslao grozda, cije je svako 
bilo dovoljno za jednog covjeka i nesto njihovih plodova, da hi ovi shvatili 
kako su ovi ogrorani. Medutim, to nije tacno. 

Zatim navode da je Udz ibn Unk krenuo od tih silnika prema Israilovim 
potomcima da ih unisti, a bio je visok tri hiljade trista trideset tri i jednu trecim 
arsina. Tako navodi El-Begavi i jos neki, ali ni to nije tacno, kao sto srao to 
pojasnili kod rijeci AUahovog Vjerovjesnika ^: "Allah ^ je stvorio Adem 
sezdeset arsina visokog, a Ijudi su se do danas neprestano smanjivali." 



318 









fun 



i 



. ^ Musa alejhi selatn 

Oni dalje kazu: Udz je prisao vrhu jednog brda, otkinuo ga i uzeo svojim 
nikama da ga baci na Musaovu vojsku. Ali dosla je jedna ptica, pa je ona 
prokljuvala i probusila tu stijenu, koja je onda postala obruc na vratu Udza ibn 
Unka. Zatim mu je Musa prisao i skocio u zrak deset arsina, a sam on je bio 
visok deset arsina i u mci je imao stap koji je takoder bio dugacak deset arsina. 
Tako je dosegao do clanaka na njegovom stopalu i ubio ga. To se prenosi od 
Nerfa el-Bikalija, a Ibn Dzerir ga prenosi od Ibn Abbasa. 

Medutim, diskutabiino je da li su to rijeci Ibn Abbasa. Pored svega toga, to 
at israilijjati, a oni su izmisljani od strane Izraelcana neznalica, a kod njih su se 
nagomilaie lazne predaje, te oni ne mogu razluciti istinite od laznih. Zatim, 
kada bi ovo bilo tacno, Israilovi potomci bi imali opravdan razlog za 
odustajanje od borbe, a Allah iSi ih je ved izgrdio zbog toga i kaznio ih 
pustinjom et-Tih zato sto su se odrekli borbe i sto nisu bili poslusni svom 
ijerovjesniku. Dva njihova dobra covjeka su ih takoder nagovarala da napadnu 
I odvracali ih od uzmicanja od borbe. Kaze se da su to bili Josu' ibn Nun i 
Kalib ibn Jofha. Tog stava su: Ibn Abbas, Mudzahid, Ikrime, Atijje, Es-Sudejj, 
Er-Rebi' ibn Enes i drugi. 

Bva covjeka koja su se bojala, tj. koja su se bojala Allaha. Neki ovu 
rijec.citajukaojw/w/i«je, pa bi to znacilo: kojih su se oni bojali. I kojimaje 
On dm Svoju blagodat. tj. Islam, iman, pokornost i hrabrost, rekose: 
"S'avalite im na kapiju. pa kad kroz nju prodete, sigurno cete pobijediti; i u 
Mhha se pouzdajte, ako ste vjernici!" Tj. ako se oslonite na Ailaha, od 
Njega zatrazite pomoc i Njemu se priklonite, On ce vas pomoci, ucvrstiti i 
ojacati protiv njih. 

"OMusa", rekose oni. "dak god su oni u njoj, mi necemo u nju ulaziti! 
Hajde tij t\>oj Gospodar pa se bijte, a mi cemo ovdje cekati! Njihovi 
poglavari odlucise da ne ucestvuju u dzihadu i tako se desila krupna stvar i 
velika slabost. Kaze se da su Josu' i Kalib, cuvsi ove rijeci, razderali svoju 
iidjeiu, a Musa i Harun su ucinili sedzdu, dajuci do znanja koliko su to 
kmpne rijeci, srdeci se radi Uzvisenog Allaha, i iz sazaljenja prema njiraa 
atosto su izgovorili te kobne rijeci. "Gospodaru moj". rece Musa, "ja 
mm vlast samo nad sobom i svojim bratom, pa presudi nama i narodu 
Pijesnom " 

Ibn Abbas kaze da to znaci; Presudi izmedu nas i njih. A Allah rece: "Ona 
ce im biti zabranjena ". rece On, "cetrdeset godina - lutace po zemlji, zato ne 
kpj za grijesnickim narodom. " Zato sto su odbili borbu, oni su kaznjeni 
lutaiijem po zemlji: dolazili bi tamo gdje nisu htjeli, danju i nocu, ujutro i 
Mvece. Kaze se da ni jedan od onih koji su usti u pustinju et-Tih nije izisao, 
nego su svi pomrli u tih cetrdeset godina. Niko od njih nije ostao osim zena^ 
diece,Josu'aiKaiibaai@i. 

Medutim, Muhammedovi ^ ashabi uoci Bitke na Bedru mu nisu rekli kao 
.^;oje Musaov narod rekao Musau. Nego, nakon sto ih je upitao za savjet u 
pogledu borbe, prvi je govorio Ebu Bekr i to lijepo, a zatim i drugi muhadziri. 



319 



■ 



Musa alejhi selam 



Zatim je on poceo govoriti: "Posavjetujte me!", pa je Sa'd ibn Muaz rekao; 
"Kao da aludiras na nas, Allahov Vjerovjesnice? Tako mi Onog Koji te je 
poslao sa Istinom, kada bi se pred nama isprijecilo more pa ti zagazio u njega, i 
mi bismo to sa tobom ucinili, i ni jedan od nas ne bi izostao! Radosni smo da 
sutra s tobom docekamo naseg neprijatelja. Mi smo saburli u borbi i iskreni pri 
susretu, Mozda ce ti Allah ^ pokazati kod nas ono sto ce te obradovati, pa 
vodi nas, uz Allahov blagoslov!" Allahov Poslanik g se obradovao Sa'dovim 
rijecima i izlaganju. 

Imam Ahmed navodi sljedece: "Pricao nam je Veki', da je njemu pricao 
Sufjan, od Muharika ibn AbduUaha el-Ahmesija, a on od Tarika - tj. ibn Sihaba 
- da je El-Mikdad, uoci Bitke na Bedru, rekao Allahovom Vjerovjesniku i: 
"Allahov Vjerovjesnice, mi tebi necemo reci kao sto su Israilovi potomci rekli 
Musau: "Hajde ti i tvoj Gospodar pa se bijte, a mi cemo ovdje cekatil" nego: - 
Idite ti i tvoj Gospodar i ratujte, a mi cemo uz vas ratovati!" Ova verzija lanca 
prenosilaca je dobra, a ima i drugih. 

Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Esved ibn Amir, da je njemu 
pricao Israil od Muharika, a on od Tarika ibn Sihaba, da je Abdullah ibn 
Mes'ud, r.a., rekao: - Bio sam prisutan jednom Mikdadovom prizoru - a volio 
bih da sam ja umjesto njega bio, nego bilo sta drugo; pricao je Allahovom 
Vjerovjesniku^, proklinjuci idolopoklonike, pa je rekao: - Allahov Vjerovjesnice, 
tako mi Allaha, mi necemo tebi reci kao sto su Israilovi potomci rekli Musau 
"Hajde ti i tvoj Gospodar pa se bijte. a mi cemo ovdje cekatil", nego cemo se 
mi boriti sa tvoje desne i lijeve strane, ispred i iza tebe! Zatim sam vidio da lice 
Allahovog Vjerovjesnika blista zbog toga i da je radost^n zbog toga." Ovaj 
hadis navodi i Buharija u poglavljima o tefsiru i o borbama, sa razlicitira 
lancima prenosilaca od Muharika. 

Hafiz Ebu Bekr ibn Mirdevejh navodi sljedece: "Pricao nam je Alijj ibnel- 
Husejn ibn Alijj, da je njemu pricao Ebu Hatim er-Razi, njemu Muhammed ibn 
Abdullah el-Ensari, a njemu Humejd od Enesa, da je Allahov Poslanik %, kada 
je dosao do Bedra, trazio savjet od muslimana, pa mu je Omer dao savjet. Onje 
to zatim ponovo uradio, pa neke Ensarije rekose: - O skupino Ensarija, Allahov 
Poslanik ^ misli na vas. Tada oni rekose: - U torn slucaju, mi necemo reci 
njemu kao sto su Israilovi sinovi rekli Musau: "Hajde ti i tvoj Gospodar pa se 
bijte, a mi cemo ovdje cekati. " Tako nam Onog Koji te je poslao sa Istiooin, 
kada bi isao na kraj svijeta, mi bi te slijedilil" 

Ovu verziju navodi i Imam Ahmed od Ubejde ibn Humejda, on od 
Humejda et-Tawila, a on od Enesa itd. Navodi je i Nesaija od Muhammeda ibn 
el-Musenne, on od Halida ibn el-Harisa, on od Humejda, a on od Enesa itd. 
Takoder je navodi i Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Ja'laa, on od 
Abdulaiaa, on od Mu'temira, on od Humejda, a on od Enesa itd. istim 
senedom. 



nje| 
je 
pr 
JOJI 

SV€ 



320 



Musa alejhi selam 



Zatim je on poceo govoriti: "Posavjetujte me!", pa je Sa'd ibn Muaz rekao; 
"Kao da aludiras na nas, Allahov Vjerovjesnice? Tako mi Onog Koji te je 
poslao sa Istinom, kada bi se pred nama isprijecilo more pa ti zagazio u njega, i 
mi bismo to sa tobom ucinili, i ni jedan od nas ne bi izostao! Radosni smo da 
sutra s tobom docekamo naseg neprijatelja. Mi smo saburli u borbi i iskreni pri 
susretu, Mozda ce ti Allah ^ pokazati kod nas ono sto ce te obradovati, pa 
vodi nas, uz Allahov blagoslov!" Allahov Poslanik g se obradovao Sa'dovim 
rijecima i izlaganju. 

Imam Ahmed navodi sljedece: "Pricao nam je Veki', da je njemu pricao 
Sufjan, od Muharika ibn AbduUaha el-Ahmesija, a on od Tarika - tj. ibn Sihaba 
- da je El-Mikdad, uoci Bitke na Bedru, rekao Allahovom Vjerovjesniku i: 
"Allahov Vjerovjesnice, mi tebi necemo reci kao sto su Israilovi potomci rekli 
Musau: "Hajde ti i tvoj Gospodar pa se bijte, a mi cemo ovdje cekatil" nego: - 
Idite ti i tvoj Gospodar i ratujte, a mi cemo uz vas ratovati!" Ova verzija lanca 
prenosilaca je dobra, a ima i drugih. 

Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Esved ibn Amir, da je njemu 
pricao Israil od Muharika, a on od Tarika ibn Sihaba, da je Abdullah ibn 
Mes'ud, r.a., rekao: - Bio sam prisutan jednom Mikdadovom prizoru - a volio 
bih da sam ja umjesto njega bio, nego bilo sta drugo; pricao je Allahovom 
Vjerovjesniku^, proklinjuci idolopoklonike, pa je rekao: - Allahov Vjerovjesnice, 
tako mi Allaha, mi necemo tebi reci kao sto su Israilovi potomci rekli Musau 
"Hajde ti i tvoj Gospodar pa se bijte. a mi cemo ovdje cekatil", nego cemo se 
mi boriti sa tvoje desne i lijeve strane, ispred i iza tebe! Zatim sam vidio da lice 
Allahovog Vjerovjesnika blista zbog toga i da je radost^n zbog toga." Ovaj 
hadis navodi i Buharija u poglavljima o tefsiru i o borbama, sa razlicitira 
lancima prenosilaca od Muharika. 

Hafiz Ebu Bekr ibn Mirdevejh navodi sljedece: "Pricao nam je Alijj ibnel- 
Husejn ibn Alijj, da je njemu pricao Ebu Hatim er-Razi, njemu Muhammed ibn 
Abdullah el-Ensari, a njemu Humejd od Enesa, da je Allahov Poslanik %, kada 
je dosao do Bedra, trazio savjet od muslimana, pa mu je Omer dao savjet. Onje 
to zatim ponovo uradio, pa neke Ensarije rekose: - O skupino Ensarija, Allahov 
Poslanik ^ misli na vas. Tada oni rekose: - U torn slucaju, mi necemo reci 
njemu kao sto su Israilovi sinovi rekli Musau: "Hajde ti i tvoj Gospodar pa se 
bijte, a mi cemo ovdje cekati. " Tako nam Onog Koji te je poslao sa Istiooin, 
kada bi isao na kraj svijeta, mi bi te slijedilil" 

Ovu verziju navodi i Imam Ahmed od Ubejde ibn Humejda, on od 
Humejda et-Tawila, a on od Enesa itd. Navodi je i Nesaija od Muhammeda ibn 
el-Musenne, on od Halida ibn el-Harisa, on od Humejda, a on od Enesa itd. 
Takoder je navodi i Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Ja'laa, on od 
Abdulaiaa, on od Mu'temira, on od Humejda, a on od Enesa itd. istim 
senedom. 



nje| 
je 
pr 
JOJI 

SV€ 



320 



Musa alejhi selam 



Lutanje Israilovih potomaka po pustinji i cuda koja su im se 
tamo desavala 

Vec smo naveli da su Israilovi potomci odbili da se bore protiv silnika i da 
ih je Allah kaznio lutanjem po pustinji punih cetrdeset godina, 

U knjizi ehli-kitabija (Bibliji) nisam naisao na kazivaiije o njihovom 
odbijanju da se bore protiv silnika, ali u njoj stoji: Musa je opremio Josu'a da 
se bori protiv jedne grupe neyjemika. IVIusa, Harun i Hur sjedili su na vrhu 
jednog brda. Musa je drzao stap i kad god hi ga podigao, Josu'a bi napredovao, 
akada bi ruku sa stapom zbog umora i slicno spustio, oni bi napredovali protiv 
Josu'e. Zato su mu Harun i Hur pridrzavali ruku sa obje strane, sve do zaiaska 
Sunca toga dana, pa je pobijedila grupa Josu'e ^m\. 

Kod njih dalje stoji da je Jesron, medjenski svecenik i tast Musaa >m, cue 
sta se desilo sa Musaom i kako mu je Allah dao da pobijedi svoga neprijatelja 
faraona, pa je dosao Musau da ga pozdravi. Sa njim je bila njegova kcerka 
Sefora, Musaova zena, i njena i Musaova dva sina, Dzerson i Azar. Musa ga je 
docekao, pocastio i sazvao mu izraelcanske starjesine, koje su mu iskazale 
naklonost i postovanje. Oni zatim navode da je on zapazio kako se Izraelcani 
Musau puno obracaju zbog medusobnih sporova, pa je predlozio Musau da 
izabere pravedne, postene, cestite i one koji mrze mito i pronevjeru, i da ih 
odredi vodama ostalim Ijudima: po hiljadu, po stotinu, po pedeset i po deset, pa 
da im oni presuduju, a ono sto oni ne mognu, da dodu Musau i da im to on 
presudi. Musa a^n je take i uradio. 

Oni dalje kazu: Izraelcani su usli u Sinajsku pustinju u trecem mjesecu 
nakon izkska iz Egipta. A taj izlazak se desio na pocetku godine od koje 
pocinju racunanje, tj. na pocetku proljeca. Prema tome, izgleda da su u et-Tih 
(pustinja) usli pocetkora Ijeta, a Allah najbolje zna. 

Zatim, oni kazu: Izraelcani su ostali oko Sinajske gore, a Musa se na nju 
popeo, paje tu njegov Gospodar razgovarao sa njim. Naredio mu je da podsjeti 
Izraelcane na blagodati koje im je On ukazao - kako ih je spasio od faraona i 
njegovog naroda i kako ih je nosio na rukama, poput orlovih krila. Takoder mu 
je naredio da Izraelcanima naredi da se ociste, okupaju, da operu odjecu i da se 
priprerae za tri dana. Zatim, kada bude treci dan, da se sakupe oko gore, ali da 
joj se niposto ni jedan ne priblizava jer ce biti ubijen - nista, pa calc ni zivotinje, 
sve dok budu culi zvuk roga. 

A kada utihne zvuk roga, onda ce im biti dozvoljeno da se popnu na goru. 
Izraelcani to poslusase i tako i urade: okupaju se, ociste i namirisu. 

I kada je dosao treci dan, na Sinajsku goru se spustio ogromni oblak iz 
koga je gnnilo i sijevalo i iz koga se cuo jak zvuk trube. Izraelcani se tog 
zvuka puno upiase, vrate se i zastanu u podnozju planine, a nju prekrije veliki 
dim, u cijoj sredini je bio vatreni stub, koji je svu planinu zestoko tresao. 
Zvuktmbe (roga) potraja i pojaca se. Musa ^m je bio na vrhu planine i Allah 
je razgovarao sa njim. Uzviseni Gospodar je tada naredio Musau da side i 



321 



Musa alejhi selam 



naredi Izraelcanima da se priblize planini kako bi culi AUahovu oponiku, 
svecenicima - njihovim ucenjacima - da se popnu na brdo i da se tako priblize.] 
Ovo je ocito dokaz iz njihove knjige da derogacija postoji! 

A Musa je rekao: "Gospodaru moj, oni se ne mogu popeti, to si in 
zabranio!" Tada mu je Uzviseni Allah naredio da ode i sa sobom dovedebrat^l 
Haruna, a njihovi svecenici i narod, tj. ostatak Izraelcana da ne budu dalekOif 
sto je Musa i uradio. 

Uzviseni Gospodar je tada sa njim govorio i naredio mu deset zapovijediJ 
Kod njiii stoji da su Izraelcani culi Boziji govor, ali ga nisu razumjeli, dok in 
ga Musa nije prenio. Oni su govorili Musau: "Prenesi nam ti rijeci Gospoda 
Uzvisenog, jer se mi bojimo da cemo pomrijeti." 

On je to i ucinio i prenio im je till deset zapovijedi. One su: naredenjedasi 
obozava samo Allah, koji nema sudruga, zabrana krivog zaklinjanja Allahon 
naredenje da se pazi na subotu - tj. odvojiti jedan dan u sedmici za ibadet, stol 
sada imamo petkom, cime je Allah derogirao propis o suboti - postuj oca»| 
majku da bi dugo zivio na zemlji, koju ti daje Allah - tvoj Gospodar, ne ubij,i 
cini biud, ne laadi, ne svjedoci lazno na svoga bliznjeg, ne pozeli kuce svog 
prijatelja, ne pozeli zene svoga prijateija, ni sluge njegove, ni sluskinjel 
njegove, ni vola njegovog, ni niagarca njegovog, niti ista sto pripada tvon 
prijatelju - uglavnom, to je zabrana zavidnosti. 

Mnogi alimi iz prvih generacija, a i ostali, kazu: "Tih deset zapovijedi sit 
sadrzane u dva kur'anska ajeta, tj. u rijecima Uzvisenog: *Reci: "Dodite 
vam kazem sta vam vas Gospodar propisiije: da Mu nista ne pripisujete, 
roditeljima dobro cinite, da ne ubijate svoju djecu zbog neimastine - Mi i vasi 
njih hranimo - ne priblizujte se razvratu bio onjavan Hi tajan; ne uliijajte onog 
kogaje Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva ~ toje ono sto van 
On oporucuje, da biste razmisliU - *i da se imetku siroceta ne priblizavati% 
osim na najljepsi nacin, sve dok punolj etna ne postane, i da pravedno na /iin'f 
kantaru mjerite, - Mi nikoga preko njegove mogucnosti ne zaduzujemo - i feii 
govorite, da Icrivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obave, 
prema Allahii ispunjavate, - eto, to vam On nareduje da bi ste to na umu imali 
*/ doistaje ovo pravi put Moj, pa se njega drzite, i druge puteve ne slijeditepa 
da vas odvoje od piita Njegovog; - eto, to vam On nareduje, da biste se grijeM 
cuvali. " (El-En' am 151.-153,) 

Oni nakon deset zapovijedi navode mnoge oporuke i raznovrsne propise 
koji su jedno vrijeme bili postovani, a kasnije pogazeni. Jedno vrijeme s| 
postupalo po njima, a onda su zaboravljeni od onih koji su ih trebaf 
primjenjivati. Zatim su ih svjesno izmijenili i iskrivili, a na kraju su ih dos 
izbacili, tako da su derogirani i zamijenjeni drugim, nakon sto su bili vazed| 
i potpuni. Ali, AUahu pripada emr (naredivanje) i prije i poslije, On 
odreduje propise onako kako On hoce i On radi ono sto On hoce. Njemil 
pripada sve sto je stvoreno i On sve odreduje, uzvisen je Allah, Gospod^ 
svjetova! 



322 



Musa alejhi selam 



ropise, 

3me se 
trebali 
a dosta 
vazeci 
ie, On 
Njemu 






Uzviseni Allah je rekao: *0 sinovi Israilovt, Mi smo vas od vaseg neprijatelja 
izbavili, i na desnu stranii Tura vas doveli, i manu i prepelice vam spustali. 
Vedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo, i ne budite u tome obijesni da 
vas ne hi snasla Moja srdzba - a koga snade Moja srdzba - nastradao je. *Ja 
cu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini i koji 
zatim na pmvom putu istraje. " (Ta-ha, 80.-82.) 

Ovdje Uzviseni navodi kako je Izraelcanima dao blagodat i lijepo prema 
njima postiipio, spasavajuci ih od njihovih neprijatelja, izbavljajuci ih iz 
tjeskobnog i mucnog stanja, i obecavajuci im da ce biti u blizini njihovog 
poslanika na desnoj strani Tura - na njihovoj desnoj strani - da bi poslaniku 
spustio vazne propise, u kojima je dobro za njih i na ovom i na onom svijetu. 
On takoder navodi da im je, dok su bill u teskom stanju i dok im je to bilo 
neophodno u putu kroz predjele bez usjeva i zivotinja, spustao manu sa neba. 
Ujutro bi je naiazili po svojim kucama, pa su je uzimali onoliko koliko im je 
za taj dan do jutra bilo potrebno, a ako bi neko uzeo preko svoje potrebe, 
pokvarilo bi se. Ako bi neko uzeo malo, bilo bi mu dovoljno, a ako bi uzeo 
puno, ne bi ostalo viska. Od te mane su pravili nesto slicno hljebu, a bilo je 
potpuno bijelo i veoma ukusno. Pred kraj dana bi im dolijetale ptice 
prepelice, pa bi ih oni bez napora lovili, onoliko kohko im je bilo potrebno za 
veceni. 

U Ijetno doba Allah M bi im davao da ih natlcrije oblak, koji bi ih stitio od 
zege i prejake sunceve svjetlosti, kao sto kaze Uzviseni: *0 sinovi Israilovi, 
sjetite se blagodaU Moje koju sam vam dao, i ispunite zavjet koji ste Mi dali - 
Ispunicu i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte! * VJerujte u ono 
sto objavljujem, cime se potvrduje da je istinito ono sto vi imate, i ne budite 
prvi koji u to nece vjerovati. I ne zamjenjujte ajete Moje za nesto sto malo 
vrijedi, isamo se Mene bojte! (EI-Bekare, 40.-4! .) 

On, takoder, kaze: */ kada smo vas odfaraonovih Ijudi izbavili, koji su vas 
najgorim miikama miicili: muskii vam djecit Mali, a zensku u zivotit ostavljali: - 
a to vam je bilo veliko iskusenje od vaseg Gospodara. *I kada smo zbog vas 
more mstavili i vas izbavili, a faraonove Ijude, no vase ocl, potopili; *i kada 
smo Musau cetrdeset noci obecanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, 
sami sebi cineci nepravdu, tele obozavati poceli. * Zatim smo vam, i poslije 
toga, oprostili, da biste zahvalni bili; *i kada smo Musau Knjigu koja rastavlja 
istimt od neistine dali, da biste pravim putem isli; *i kada je Musa rekao 
narodu svome: "O narode moj, prihvativSi tele vi ste samo sebi nepravdu 
ucinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izmedu vas prestupnike smrcu 
kaznite. Toje bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce vam oprostiti! On prima 
pokajanje i Onje milostiv:" *i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti necemo 
vjerovati dok Allaha ne vidimo!", munja vas je osinula, i vi ste to vidjeli. 
*Zatim smo vas poslije smrti vase ozivjeli, da biste zahvalni bili. *I Mi smo 
vam od oblaka hladovinu nacinili, i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa 
jela kojima vas opsb'bljujemo!" A oni Nama nisu naudili, sami sebi su 
nepravdu nan ijeli; (El-Bekare, 49 .-5 7 .) 



323 



Musa alejhi selam 



Uzviseni, takoder, kaze: *; kada je Musa za narod svoj vodu molio. Mi 
smo rekli: "Udari stapom svojim po stijenH", i iz nje je dvanaest vrek 
provrelo, i svako bratstvo je znalo vrelo iz kojeg ce piti. "Jedite i pijte 
Allahove darove, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!" *i kada ste rekli: 
"O Musa, mi ne mozemo vise jednu te istu hranu jesti. zato zamoli, u nak 
ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga sto iz zemlje rada: povrca, i 
krastavica, i zita, i lece i luka crvenogl", onje rekao: "Zar zelite da ono sto 
je holje zamijenite za ono stoje gore? Idite u grad. imacete ono sto trazitet"! 
ponizenje i bijeda na njih padose, i Allahovu srdzbu na sebe navukose. zato 
sto u Allahove dokaze nisu vjerovali i sto su ni krive ni duzne vjerovjesnike 
ubijali, zato sto su neposlusni bili i sto su sve granice zla prelazili. 
(El-Bekare, 60.-61.) 

Ovdje Uzviseni navodi kako im je dao blagodati i dobrotu obezbjedujuci im 
bez ikakvog njihovog truda i zahmeta dva ukusna jela. Ujutro im je spustao 
manii, a predvece slao prepelice. Pored toga, dao je da im udarcem Musaovog 
stapa po kamenu kojeg su sa sobom noslli, provrije voda u dvanaest izvora - za 
svako pleme po jedan izvor. Provrelu vodu su pill, pojili njome stoku i cuvali 
onoliko koliko im je bilo potrebno, I konacno, On im je postavio oblak iznad 
njih da ih od zege stiti. 

To su bile velike blagodati i krupni darovi od Allaha. Medutim, on! na 
njih nisu pazili onako kako je trebalo, niti na njima AUahu zahvaljivali i 
ibadet cinili. Mnogima su spomenuti darovi bili dosaditi, pa su zatrazih da im 
se umjesto njih da ono sto zemlja rada: povrce, krastavice, zito, leca i crveni 
luk. 

Zbog tih rijeci Musa ^i ih je grdio, ruzio i korio, govoreci im: "Zar zelite 
da ono stoje bolje zamijenite za ono stoje gore? Idite u grad, imacete ono sto 
trazite!" Tj, to sto zelite i trazite umjesto blagodati u kojima uzivate, ima i u 
malim i velikim naseljima, pa kada odete u njih, tj. kada izgubite ovaj polozaj 
koji ne zasluzujete, tamo cete naci obicna jela i neukusnu hranu koju zelite i za 
kojom zudite, a ja vam necu udovoljiti i traziti to ovdje, niti cu Allahu prenijeti 
zelje koje tvrdoglavo iznosite. 

Svi navedeni od njih potekH postupci, ukazuju na to da se oni nisu prosli 
onoga sto im je bilo zabranjeno, kao sto kaze Uzviseni: / ne budite u tome 
obijesni da vas ne bi snasla Moja srdzba - a koga snade Moja srdzba - 
nastradaoje! Tj. propao je i sam propast zasluzio - a Allah je Taj Koji unistava 
i rusi - i navukao na sebe srdzbu Silnog Vladara. 

I pored toga, Uzviseni i nakon zestoke prijetnje daje nadu onom ko Mu se 
obrati, pokaje se i nakon toga prestane slijediti opakog sejtana. On tako kaze: 
"Ja cu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje, i dobra djela cini ikoji 
zatim na pravom putu ustraje. " 



324 



za 



to 
u 
aj 

IB, 



Musa alejhi selam 



^ 



Trazenje videnja Allaha M 

Uzviseni Allah kaze: */ Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude 
kadse napuni trideset noci, i dopunismo ihjos sa deset, pa se vrijeme koje 
je odredio Gospodar njegov ispuni za cetrdeset noci. A Musa je bio rekao 
svome bratu Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi 
put onih koji su smutljivci. " *f had nam Musa dode u odredeno vrijeme. i 
had mil Gospodar njegov progovori, on rece: "Gospodaru moj, ukazi mi se 
da Te vidim!" "Ne mazes Me vidjeti". rece. "ali pogiedaj u ono brdo, pa 
ako ono ostane na svome mjestu. vidjeces Me! " I kada se Gospodar njegov 
omn brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijescen strovall 
Cim se osvijesti. rece: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se. ija sam prvi vjernik! " 
*"0 Musa", rece On. "Ja sam tebe odabrao nad ostalim svijetom 
poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan 
budU " */ Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve i objasnjenje za 
svasta. "Pa uzmi ih cvrsto i naredi svome narodu da prihvate ono najljepse 
u njima." A pokazacu vam i zemlju gresnika. *Odvrat.icu od Svojih 
mamenjaone koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god 
dokai oni vide nece ga vjerovati; ako vide pravi put - nece ga kao put 
prilnatiti, a ako vide stranputicu - kao put ce je prihvatiti. To zato sto ce 
Maze Nase poricati i sto ce prema njima ravnodusni biti. *A onima koji 
dokaze Nase ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu 
vjerovali, bice ponistena njihova djela. Zar ce biti drugacije kaznjeni nego 
kako su radili? (El-A' raf, 1 42 .- 1 47 .) 

Neki ucenjaci iz prve generacije, medu kojima su i Ibn Abbas, Mesruk i 
Mudzahid, kazu: "Till trideset noci je bilo cio mjesec zu-1-ka'de, a cetrdeset je 
dopunjeno sa deset noci iz mjeseca zu-1-hidzdze." Prema ovome, Allah je sa 
njim govorio na Kurban- bajram. 

Priblizno u isto vrijeme Uzviseni Allah je Muhammedu m upotpunio Islam 
i dao Svoje dokaze i znamenja. 

Sve u^svemu, kada je Musa im ispunio odredeno vrijeme - koje je ispostio, 
jer se kaze da tada nije uzimao hranu - i napunio mjesec dana, uzeo je koru 
jednog dn^eta i poceo je zvakati, da bi mu zadah iz usta bio Ijepsi. Zato mu je 
Allah naredio da nastavi post jos deset noci, pa je tako ispalo cetrdeset noci. 
Zato u vjerodostojnom hadisu stoji da je zadah iz usta postaca AHahu drazi od 
miomirisa mosusa. 

Prije nego sto je Musa krenuo, odredio je da ga medu Izraelcanima zastupa 
njegov postovani, cijenjeni i omiljeni brat Harun. On mu je bio rodeni brat - od 
istog oca i iste majke, i pomocnik u pozivanju Allahu. On ga je savjetovao i 
odredio za vodu. To nije bila greska, jer je i on bio visokog stepena, buduci da 
jebioposlanik. 

Uzviseni Allah kaze: / kad Nam Musa dode u odredeno vrijeme. tj. u 
vrijeme kada mu je to bilo naredeno. / kada mu Gospodar njegov progovori. 
Tj, kada je Allah sa njim govorio iza zastora, dao mu da direktno cuje Njegov 



325 



Miisa alejhi selam 

govor - priblizio ga je Sebi, pa ga zovnuo i razgovarao sa njim. To je bio visok.^ 
stepen, i odabrano mjesto. Zato, neka je Allahov trajni blagoslov na njega, i , 
Njegovi selami i na ovom i na oiiom svijetu! 

Kada mu je dat taj visoki stepen i kada je cuo Allahove rijeci, on je 
zatrazio da se podigne zastor, rekavsi Uzvisenom, Onom Kojeg pogledi ne 
dosezu, Jakom i Mocnom: "Gospodaru moj, ukazi mi se da Te vidim!" "Nd 
mozes Me vidjeti! ", rece. Zatim mu je Uzviseni objasnio da ne hi mogae'^ 
ostati ziv kada bi mu se pokazao, jer ni brdo, koje je jace, vece i cvrsce od 
covjeka, nije moglo ostati na svome mjestu kada mu se pokazao Milostivi. 
Zato mu je rekao: alipogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestUf 
vidjeces Me! 

U raniiim Icnjigama stoji da mu je Uzviseni Allah rekao: "O Musa, nemai 
jednog zivog da Me ugleda a da ne umre, a nema nicega cvrstog da Me uglecfej 
a da se ne obori." 

U Buharijinom i Muslimovom Sahihu se od Ebu Musaa, navodi da je' 
Allahov Postanik M rekao: "Njegov zastor je svjetlo" - a prema drugoj verziji: 
"vatra" - kada bi ga podigao, svjetlost Njegovog lica bi spalila sva stvorenja 
dokle bi dopro Njegov pogled!"' 

Ibn Abbas u pogledu rijeci Uzvisenog: Pogledi do Njega ne mogu doprijed, 
(El-En' am, 103.), kaze: "To je Njegovo svjetlo koje, kada se ukaze necemu, 
nista od toga ne ostane." Zato Uzviseni kaze; / kada se Gospodar njegov onom 
brdu otb'i, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijescen strovall Cim se 
osvijesti. rece: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ija samprvi vjernik!" 

Mudzahid u pogledu rijeci Uzvisenog: ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono 
ostane na svom mjestu. vidjeces Me! kaze da je tako receno jer je ono vece od 
tebe i teze ga je stvoriti. / kada se Gospodar njegov onom brdu otkri, Musa je 
vidio da brdo ne moze ostati nepomicno i da se sravnilo sa zemljom. Kada je 
vidio sta se desilo sa brdom, pao je onesvijescen. 

U nasem Tefsiru smo naveli hadis koji citiraju Imam Ahmed i Tinnizija, a 
Ibn Dzerir i El-Hakim mu daju ocjenu sahih: Prenosi se od Hammada ibn 
Seleme, a on od Sabita - Ibn Dzerir i Lejs jos dodaju od Enesa - da je Allahov 
Poslanik ^ proucio: / kada se Gospodar njegov onom brdu otkri. On go sa 
zemljom sravni. i rekao: "Ovoliko", stavivsi palac na gomju trecimi malog 
prsta - pa se brdo srusilo. Ovo je verzija Ibn Dzerira, 

Es-Sudejj navodi od Ila-ime, da je Ibn Abbas rekao: "On se ukazao - tj. 
zbog Svoje velicine - samo koliko je raali prst, pa je brdo sravnio, tj. pretvorio 
u prasinu, a Musa se onesvijescen strovali, tj pade u nesvijest. 

Katade kaze: "mrtav". Medutim, prvi stav je ispravniji radi rijeci Uzviseuog: 
Cim se osvijesti, jer se osvijestiti moze samo iz besvjesnog stanja. rece: 
"Hvaljen neka si!" Ovo je iskazivanje veHcine, uzvisenosti i nemogucnosti da 



' Muslim Li svom Sahihu 1/79/293; Ibn Madze u svom Simemt uvod/1 3/195; Ahmed u svom 
Musnedu 4/40 1/405/Haleb, hadis garib. 



326 



Musa alejhi selam 



Njega i Njegovu velicinu vidi. "Kajem Ti se", tj. nakon ovoga vise necu traziti 
da Te vidim, "ija sam prvi vjernik" i da ko god Te vidi, ako je ziv umre, a ako 
je cvrst srusi se. 

U Buharijinom i Musliraovom Sahihu je potvrdeno, prenoseci od Amra ibn 
Jahjaa ibn Ammara ibn Ebi Hasana el-Mazinija el-Ensarije, on od svoga oca, a 
on od Ebu Se'ida el-Hudrije, da je Allahov Poslanik M rekao: "Nemojte me 
uzdizati jznad ostalih poslanika, Ljudi ce se onesvijestiti na Sudnjem danu. Ja 
cu se prvi osvijestiti, pa cu ugledati Musaa kako se drzi za jedan od stiibova 
Arsa, pa necu znati da li se on osvijestio prije mene, ili je nagraden time sto je 
onesvijescen na Turn.'" 

Ovo je Buharijina verzija, a na pocetku ovog hadisa se navodi slucaj kada 
je jedan ensarija osamario jednog jevreja nakon sto je ovaj rekao: "Ne, tako mi 
Onogakoji je odabrao Musaa nad cijelim svijetom!" Na to je Allahov Poslanik ^i 
rekao: "Nemojte me uzdizati iznad ostalih vjerovjesnika."^ 

U Buharijinom i Muslimovom Sahihu se od ez-Zuhrije, on od Ebu Seieme 
i Abdurrahmana el-A'redza, oni od Ebu Hurejre, a on od Poslanika % navodi 
druga verzija tog hadisa, same tamo stoji: "Nemojte me uzdizati iznad 
Musaa." 

Te rijeci su ili iz skromnosti i skrusenosti, ili je zabranio istjecanje 
pojedinih vjerovjesnika da ne bi dolazilo do Ijutnje i pristrasnosti, iH znace: 
To nije vase, nego je Allah taj koji uzdize poslanike jedne iznad drugih na 
razlicite stepene. To se ne postize nicijim misljenjem, nego Allahovim 
odredenjem. Ako neko kaze da je ovo Poslanik ^ rekao prije nego sto je 
saznao da je on najodabraniji i da je to derogirao onda kada je to saznao, 
takvo misljenje je sporno. Jer, ovo prenose Ebu Se'id i Ebu Hurejre, a Ebu 
Hurejre je kasno ucinio Hidzru - tek u godini u kojoj je doslo do Bitke na 
Hunejnu, a tesko je povjerovati da to Poslanik nije znao prije. Allah, opet, 
najbolje zna! 

Nema nikakve sumnje da je on ^ najodabraniji od svih Ijudi i svih 
stvorenja. Uzviseni Allah kaze: "Vi ste najbolja zajednica (Ummet) koja se 
pojavila medu Ijudima" (Ali 'Imran, 1 10.), a oni su to postigli samo zaslugom 
svog Poslanika ^. 

Zatim se mutewatir predajom prenosi da je Poslanik ^ rekao: "Bez hvale, ja 
cu biti prvak Ijudi na Sudnjem danu."^ Pored ovoga on govori i o pocasnom 
polozaju (el-mekain el-Mahmud) koji ce samo njemu pripasti, na kojem ce mu 
zavidjeti svi od prvog do posljednjeg. Ovo mjesto nece imati drugi poslanici ni 
vjerovjesnici, cak ni najodabraniji medu njima (ulu-1-azm): Nuh, Ibrahim, 
Musa i Isa, sin Merjemin. 



' Buhaiija 44/U2Al2/Fethu-l-Barr, Muslim od Ebu Hurejre 43/159/162 i ostali. 

•' Buharija 60/3 imOS/Fethu-l-Bari. 

' Ibn Madze u svom Simenu 37/37/4308, u senedu ovog hadisa se nalazi Ali ibn Zeid ibn 
Dzudan koji je slab (da' if), a o njemu smo ranije govorili. 



327 



h 



Musa alejhi selam 



A njegove ^ rijeci: "I ja cu se prvi osvijestiti, pa cu ugledati Musaakako 
se prihvatio za stub Arsa - tj. kako ga je uzeo - pa necu znati da li je on dosao 
svijesti prije mene, ili je nagraden time sto je onesvijescen na Turu."' upucuju 
na to da ce se padanje Ijudi u nesvijest desiti na mjestu sudenja, kada se 
pojavi Gospodar da presudi Svojim robovima. Oni ce pasti u nesvijest zbog 
Njegove uzvisenosti i velicine, pa ce prvi koji ce od njih doci svijesti biti 
Muhammed - pecat vjerovjesnika i odabranik Gospodara neba i Zemlje nad 
ostalim vjerovjesnicima. Medutim, On ce ugledati Musaa kako se drzi za stub 
Arsa. Istiniti zatim kaze: pa necu znati da li je on dosao svijesti prije mene, tj, 
jer je padanje u nesvijest lakse podnio zato sto je vec jednom to iskustvo 
imao na ovom svijetu, ili je nagraden time sto je pao u nesvijest na Turu, pa 
zbog toga nije vise padao u nesvijest. Ovim se, u torn pogledu, Musau u 
ukazala velika pocast, ali to ne znaci da je on odabraniji. Zato je Allahov 
Poslanik ^ na ovaj nacin ukazao na njegovu pocast i vrijednost. Kada je onaj 
jevrej rekao; "Ne, tako mi Onoga Koji je odabrao Musaa nad svim ostalim 
Ijudima", pa ga je musliman osamario, moglo se desiti da oni koji su to 
posmatrali Musaa pocnu manje cijeniti, Zato je Poslanik ^ ukazao na njegow 
vrijednost i pocast. 

Uzviseni dalje kaze: "O Musa", rece on, "Ja sam tebe odabrao nad 
ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim", tj. u tvoje vrijeme a 
ne prije toga, jer je Ibrahim ^i odabraniji od njega - o cemu je bilo govora kad 
smo govorili o Ibrahimu >^i - niti poslije njega, jer je Muhammed ^ odabraniji 
od njih obadvojice - Muhammedova ^ odabranost nad svim poslanicima i 
vjerovjesnicima pokazala se u noci Israa, jer je on shodno jednoj provjerenoj 
predaji rekao: "Ja cu biti na mjestu za kojim ce zudjeti sva stvorenja, cak i 
Ibrahim." 

Uzviseni zatim kaze: Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi! Tj. prihvati 
Moju poslanieu i govor, ne trazi vise i budi zalivalan na tome. 

Uzviseni Allah dalje kaze: / Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve i 
objasnjenje za svasta. Te ploce su bile od dragocjenog bisera. Tako u 
Buharijinom Sahihu stoji da je Allah Musau Tewrat pisao Svojom rukom, i da 
su u njemu bile upute o grijesima i sva potrebna pojasnjenja o tome sta je 
dozvoljeno a sta zabranjeno. 

Pa uzmi ih cvrsto, tj. odlucno i s cvrstim i iskrenim nijjetom, i naredisvome 
narodu da prihvate ono najljepse u njima, tj. da kako najljepse moze biti 
postupaju sa njima. 

A pokazacu vam i zemlju grjesnika, tj. vidjet cete kako ce biti kaznjeni oni 
koji Mi nisu pokomi, koji se suprotstavljaju Meni, i u laz utjeruju Moje 
poslanike. Odvraticu od Svojih znamenja, tj, od njihovog shvacanja, 
razumijevanja i poimanja znacenja na koja ona ukazuju i upucuju, one koji se 
budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god dokaz oni vide nece ga 



t 



Buharija 60/25/3398; Ebu Dawud u svome Sunenu 2/521/Haleb. 



328 



irihvati 

i 

sve I 
["ako u 

m, i da 
sta je 



see ga 



■ . Musa alejhi selam 

vjerovati; tj. koliko god bi cuda (mu'dziza) vidjeli, oni ih ne bi prihvatili Ako 
vide pravi put - nece ga kao put prihvatiti, tj. ne bi njime isli i slijedili ga a ako 
Vide stranputicu - kao put ceje prihvatiti. To zato sto ce dokaze Nase poricati 
Tj. toje zato sto poncu Nase dokaze, sto su nemami prema njima, sto odbijaju 
da L njih povjeruju, razraisle o njihovom znacenju, r sto ne cine ono sto iz njih 
proiziiazi. A onima koji dokaze Nase ne budu priznavali i koji u susret na onom 
svijetu ne budu vjerovali. bice ponistena djela njihova. Zar ce biti drugacije 
kaznjeni nego kako su radili? 



Obozavanje teleta u Musaovoj ,^l odsutnosti 



Uzviseni Allah kaze: * "I Musaov narod poslije njegovog odlaska. prihvati 
odnakita svog kip teleta kojeje rikalo. Zar oni nisu vidjeli da im. ono ne govori 
i da ihputem pravim ne vodi? Oni ga prihvatise i prema sebi se ogrijesise *I 
posto se poslije gorko pokajase i vidjese da su u zabludi, rekose: "Ako se 
Gospodar nas na nas ne smiluje i ako nam ne oprosti, doista cemo biti 
u^bljenir' *A kada se Musa srdit i zalostan vrati svome narodu povika- 
Kako ste tako ruzno poslije odlaska moga postupiW Zasto ste pozurivali 
odredbu Gospodara svoga? ", i place bad, i brata svoga za glavu scepa i poce 
gavuci sebi: "O sine moje majke". rece Harun, "narod nije nimalo do mene 
drtao I umalo me nije ubio. nemoj da mi se dusmani svete i ne smatraj 
menejedmm od onih koji su se prema sebi ogrijesili. " *"Gospodaru moj" 
zamoli Musa. "oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo pod okriljem 
Ivojemilosti. Ti si od milostivih najmilostiviji! " *One koji su tele prihvatili 
sticice, doista. srdzba Gospodara njihova iponizenjejos na ovom svijetu- tako 
Mikaznjavamo one koji kuju Ml *A onima koji hrdava djela rade pa se 
poshje pokaju i vjernici postanu. Gospodar tvoj ce, poslije toga sigurno 
opmtih i samilostan biti I kada Musaa srdzba minu, on uze place na kojima 
je biloispisana uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga 
boje. (Ei-A raf, 148.-154.) 

^ "r:*^^"!' *"^f ^^' ^^^^- *"^ '^^'^ ^i Prije naroda svoga pozurio. o 
msa^ Evo ih idu za mnom ", adgovori on, "a pozurio sam k Tebi 
Gospodaru moj da budes zadovoljan." *"Mi smo narod tvoj poslije tvo% 
odlaska u iskusenje doveli ". rece On, "njegaje zaveo Samirijja. " */ Musa se 
narodu svome vrati srdit i zalostan. "O narode moj". rece. "zar vam 
bospodar vas nije dao lijepo obecanje? Zar vam se vrijeme oduljilo Hi 
hocete da vas stigne srdzba Gospodara vaseg pa se zato niste drzali 
obecanja koje ste mi dali?" *"Nismo prekrsili dato ti obecanje svojom 
yoijom odgovorise. "Bill smo natovareni teretima. nakitom narodnim pa 
smo to bacili" A to isto uradio je i Samirijja. *pa im je izlio tele kojeje 
davab glas kao da muce, i oni su onda rekli: "Ovo je vas bog i bog 
Mima, on ga je zaboravio!" *Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rijeci ne 
odgovara. i da od njih ne moze nikakvu nevolju otkloniti niti im kakvu korist 
pnbavui? A Harun jejosprije govorio: "O narode moj. vi ste njime samo u 



I 



Musa alejhi selam ___^__ 

iskusenje dovedeni; Gospodar vas je Milostivi, zato slijedite mene i slusajte 
naredejy'e moje! " * "Mi cemo mu se klanjati, sve dok nam se ne vrati Musa". 
odgovorili su oni. * "O Harune", povika Musa, "sta te je sprijecilo, kad si ih 
vidio da su zastranili, *da za mnom nisi posao? Zasto nisi naredenje moje 
poslusao?" * "O sine majke moje", rece Harun. "ne hvataj me za bradu i kosu 
moju! Ja sam se bojao da ti ne reknes: 'Razdor si medu sinovima Israiiovim 
posijao, i nisi postupio onako kako sam ti rekao. " * "A sta si to ti htio,^ o 
Samirijja?". upita Musa. * "Ja sam vidio ono sto oni nisu". odgovori on, "pa 
sam saku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto takoje u mojoj 
dusi ponikla zla misao. " * "Onda se gubil", rece Musa. "citavog svog zivola 
ces govoriti: 'Neka me niko ne dotice! ', a ceka te jos i odredeni cas koji tc 
nece mimoici. Pogledaj samo ovog tvog "boga" kojem si se klanjao; mi cemo 
ga sigurno spaliti, i po moru mu prah razasuti. *Vas Bogje - Allah, drugog 
boga, osim Njega, nemal On sve zna!" (Ta-ha, 83,-98.) 

Ovdje Uzviseni navodi sta se desilo sa Izraelcanima kada je Musa ^ 
otisao svome Gospodaru u zakazano vrijeme. On se zadrzao na Turn jer je 
Allah sa njim razgovarao. Tamo Ga je Musa im pitao o mnogim stvarima, gdje 
mu je Uzviseni na njih odgovarao. 

Jedan od njih, kojeg su zvali Harun es-Samirijj, uzeo je nakit koji su bill 
pozajmili i od njega napravio tele, ubacivsi na njega saku prasine koju je uzeo 
od traga Dzibrilovog konja - koga je ugledao onda kada je Allah unistio 
faraona. Kada je prasinu bacio na tele, ono je pocelo mukati, kao sto pravo tele 
muce. 

Neki kazu da se ono pretvorilo u pravo tele, od krvi i mesa, te da je tako 
zaista i raukalo. Ovakvo misljenje zastupa Katade i neki dragi. Drugi kazu da 
to nije tacno, nego je vjetar, ulazeci straga i izlazeci sprijeda, davao zvuk slican 
mukanju krave, dok su oni okolo plesali i veselili se. 

/ oni su onda rekli: "Ovoje vas bog i bog Musaov. on gaje zaboravio!" tj. 
Musa je zaboravio da je njegov gospodar kod nas pa je otisao da ga trazi, a on 
je ovdje! Allah je visoko iznad onoga sto oni govore. Njegova imena i svojstva 
su cista od toga, i brojni su Njegovi darovi i blagodati! 

Uzviseni Allah objasnjavajuci nistavost njihovog ubjedenja i vjerovanja, 
kojim boga svode na obicnu zivotinju ili prokletog sejtana, kaze: Zar oni nisu 
vidjeli da im ono ni rijeci ne odgovara, i da od njih ne maze nikakvu nevoljtt 
otkloniti niti tm kalcvu korist pribaviti? (Ta-ha, 89.) 

On, takoder, kaze: Zar oni nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putm 
pravim ne vodi. Oni ga prihvatise iprema sebi se ogrijesise. (El-A'raf, 148.) 

U ovim ajetima se dakle kaze da zivotinja ne raoze ni govoriti ni 
odgovarati, ni nastetiti ni koristiti, a kamoH na pravi put upucivati. Oni suje- 
cineci sami sebi nepravdu - prihvatili, a u dusama osjecajuci da je laz, zabludai 
krivovjerstvo, / posto se poslije gorko pokajase zbog onog sto su uradili, i 
vidjese da su u zabludi, rekose: "Ako se Gospodar nas na nas ne smiluje i ako 
nam ne oprosti, doista cemo biti izgubljeni!" (El-A'raf, 149.) 



I 



^ 



D 

U 






330 



\ko 



Musa alejhi selam 

Kada se Musa m, vratio i vidio da obozavaju tele, bacio je ploce koje je 
nosio, na kojima je bio ispisan Tewrat. Kod ehli-kitabija stoji da ih je porazbijao i 
damu je Allah umjesto njih dao dmge. U Kur'anu nema nista sto bi to potvrdilo. 
L njemu samo stoji da ih je bacio kada je ugledao ono sto je ugledao. 

Kod ehli-kitabija stoji da su to bile dvije ploce, ali se iz kur'anskog teksta 
vidi da ih je bilo vise. Primivsi od AUaha vijest da je njegov narod poceo 
obozavati tele, Musaa, u prvi mah, to nije dovoljno dojmilo, pa mu je naredeno 
da ode i vidi svojim ocima, 

U torn smislu, u hadisu kojeg od Ibn Abbasa prenose Ahmed i Ibn Hibban, 
stoji da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Cuti nije isto sto i vidjeti.'" 

Kada se Musa vratio, zbog toga ih je izgrdio i ukorio pa su se poceli 
pravdati govoreci: "Bili smo natovareni teretima. nakitom narodnim, pa smo to 
bacili." A to isto uradio je i Samirijja. Dakle, ustrucavali su se da prisvoje nakit 
faraonovog naroda iako iin je bilo naredeno i dozvoljeno da ga uzmu od svoga 
neprijatelja, a nisu se ustrucavali da zbog svoje gluposti i pomanjkanja 
razboritosti, umjesto Allaha, Jednog i Jedinoga, pocnu obozavati tele koje je 
mukalo. 

Zatim se okrenuo prema bratu Harunu S!S3 i upitao: "O Harune, sta te je 
sprijecih, kad si ih vidio da su zastraniU, *da za mnom nisi posao?" Tj. zasto 
nisi, odmah cim si vidio sta su uradili, za mnom posao i ispricao mi sta su 
uradili. Harun je odgovorio; "Ja sam se bojao da ti ne reknes: 'Razdor si medu 
sinovima Israilovim posijao", tj. ostavio si ih i dosao za mnom iako sam tebe 
za svoga zamjenika medu njima odredio. "Gospodaru moj". zamoli Musa, 
"oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si 
odmihstivih najmilostiviji." (El-A'raf, 151.) A Haiiin >&a im je spomenuti 
postupak strogo zabranjivao i svom silom ih od njega odvracao. 

Uzviseni Allah kaze: A Harun je jos prije govorio: "O narode moj, vi ste 
njime samo u iskusenje dovedeni. ", tj. Allah je odredio da se desi ovo sa 
teletom i On je dao da ono rice, da bi vas iskusao i ispitao, "Gospodar vasje 
Mihsdvi", a ne ovo tele, "zato slijedite mene", tj. ono sto vam govorim, "/ 
slusajte naredenje moje!" "Mi cemo mu se klanjati, sve dok nam se ne vrati 
Musa ", odgovorili su oni. 

Zatim je Musa prisao Samirijji i upitao: "A Sta si to ti htio. a Samirijja? ", 
i'stz teje navel da to uradis? "Ja sam vidio ono sto oni nisu vidjeli", 
odgovori on, tj. vidio sam Dzebraiia kako jase na konju: "pa sam saku zemlje 
ispodizaslanikove stope uzeo ", tj. od traga Dzibrilovog konja. 

Neki kazu da ga je vidio, pa kada bi god kopitama stao na zelenu i travnatu 
podlogu on bi uzeo zemlje sa traga konjskog kopita i to bacio na tele 
napravljeno od zlata, pa se desilo to sto se desiio. Zato je rekao; "i to bacio - i 
eto takoje u mojoj dusi ponikla zla misao. " "E onda se gubil". rece Musa, 

'Alimed u svom Musnedu 1/21 5-2 17/Haleb; Es-Sujjuti u el-Fettiu-l-Kebir 3/58/Haleb; El- 
Hakim 2/321; Ibn Hibban u svom Sahihu 2/668. 



331 



\ko 



Musa alejhi selam 

Kada se Musa m, vratio i vidio da obozavaju tele, bacio je ploce koje je 
nosio, na kojima je bio ispisan Tewrat. Kod ehli-kitabija stoji da ih je porazbijao i 
damu je Allah umjesto njih dao dmge. U Kur'anu nema nista sto bi to potvrdilo. 
L njemu samo stoji da ih je bacio kada je ugledao ono sto je ugledao. 

Kod ehli-kitabija stoji da su to bile dvije ploce, ali se iz kur'anskog teksta 
vidi da ih je bilo vise. Primivsi od AUaha vijest da je njegov narod poceo 
obozavati tele, Musaa, u prvi mah, to nije dovoljno dojmilo, pa mu je naredeno 
da ode i vidi svojim ocima, 

U torn smislu, u hadisu kojeg od Ibn Abbasa prenose Ahmed i Ibn Hibban, 
stoji da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Cuti nije isto sto i vidjeti.'" 

Kada se Musa vratio, zbog toga ih je izgrdio i ukorio pa su se poceli 
pravdati govoreci: "Bili smo natovareni teretima. nakitom narodnim, pa smo to 
bacili." A to isto uradio je i Samirijja. Dakle, ustrucavali su se da prisvoje nakit 
faraonovog naroda iako iin je bilo naredeno i dozvoljeno da ga uzmu od svoga 
neprijatelja, a nisu se ustrucavali da zbog svoje gluposti i pomanjkanja 
razboritosti, umjesto Allaha, Jednog i Jedinoga, pocnu obozavati tele koje je 
mukalo. 

Zatim se okrenuo prema bratu Harunu S!S3 i upitao: "O Harune, sta te je 
sprijecih, kad si ih vidio da su zastraniU, *da za mnom nisi posao?" Tj. zasto 
nisi, odmah cim si vidio sta su uradili, za mnom posao i ispricao mi sta su 
uradili. Harun je odgovorio; "Ja sam se bojao da ti ne reknes: 'Razdor si medu 
sinovima Israilovim posijao", tj. ostavio si ih i dosao za mnom iako sam tebe 
za svoga zamjenika medu njima odredio. "Gospodaru moj". zamoli Musa, 
"oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si 
odmihstivih najmilostiviji." (El-A'raf, 151.) A Haiiin >&a im je spomenuti 
postupak strogo zabranjivao i svom silom ih od njega odvracao. 

Uzviseni Allah kaze: A Harun je jos prije govorio: "O narode moj, vi ste 
njime samo u iskusenje dovedeni. ", tj. Allah je odredio da se desi ovo sa 
teletom i On je dao da ono rice, da bi vas iskusao i ispitao, "Gospodar vasje 
Mihsdvi", a ne ovo tele, "zato slijedite mene", tj. ono sto vam govorim, "/ 
slusajte naredenje moje!" "Mi cemo mu se klanjati, sve dok nam se ne vrati 
Musa ", odgovorili su oni. 

Zatim je Musa prisao Samirijji i upitao: "A Sta si to ti htio. a Samirijja? ", 
i'stz teje navel da to uradis? "Ja sam vidio ono sto oni nisu vidjeli", 
odgovori on, tj. vidio sam Dzebraiia kako jase na konju: "pa sam saku zemlje 
ispodizaslanikove stope uzeo ", tj. od traga Dzibrilovog konja. 

Neki kazu da ga je vidio, pa kada bi god kopitama stao na zelenu i travnatu 
podlogu on bi uzeo zemlje sa traga konjskog kopita i to bacio na tele 
napravljeno od zlata, pa se desilo to sto se desiio. Zato je rekao; "i to bacio - i 
eto takoje u mojoj dusi ponikla zla misao. " "E onda se gubil". rece Musa, 

'Alimed u svom Musnedu 1/21 5-2 17/Haleb; Es-Sujjuti u el-Fettiu-l-Kebir 3/58/Haleb; El- 
Hakim 2/321; Ibn Hibban u svom Sahihu 2/668. 



331 



Musa alejhi selam 



"citavog svog zivota ces govoriti: 'Neka me niko ne dotice.'" Ovim gaje 
prokleo da nikog ne dotice, i kao kaznu na ovom svjjetu sto je doticao ono 
nije smio. Zatim mu je zaprijetio kaznom i na onora svijetu rijecima: "a cekaiej 
jos i odredeni cas koji te nece mimoici. " Ovo se moze citati i kao: "koj 
necemo izmijeniti." "Pogledaj samo ovog tvog boga koj em si se klanjao, 
cemo ga sigurno spaliti, i po mom mu prah razasuti!" Musa ^l je prisao' 
teletu i spalio ga vatrom kako kaze Katade i drugi, ili turpijom, kako kazd 
Alija, Ibn Abbas i drugi. Dmgo misljenje dijele i ehli-kitabije. Ostatak je zatim 
rasuo po mora i naredio Israilovim potomcima da se napiju morske vode, paje: 
kod onih koji su obozavali tele na usnama ostao pepeo od teleta, kao znaL 
Dragi kazu da se ne radi o pepelu, nego da su takvi dobili zuckastu boju. 

Govoreci o Musau, Uzviseni kaze da mu je on rekao: "Vas bogje AIM,, 
drugog boga osim Njega nema! On sve zna!" Uzviseni, takoder, kaze: One 
su tele prihvatili stici ce, doista, kazna Gospodara njihova i ponizenje jo's m 
ovom svijetu; take Mi kaznjavamo one koji kuju lazi. (El-A'raf, 152.) 

Take se i desilo. Neki ucenjaci iz ranijih generacija kazu da se rijeii 
Uzvisenog: tako Mi kaznjavamo one koji kuju lazi - sve do Sudnjeg dana^ 
odnose na svakog ko uvodi novotarije u vjeri. 

Uzviseni zatim govori da je blag i samilostan prema Svojim stvorenjima, 
daje naklonjen prema Svojim robovima, tako sto prima njihovo pokajanjeka! 
se pokaju. 

U torn smislu on kaze: A onima koji hrdava djela rade, pa seposlijepo, 
i vjernici postanu, Gospodar tvoj ce poslije toga sigurno oprostiti i samilosh 
biti. (El-A'raf, 153.) Medutim, Allah od onih koji su obozavali tele nije primi 
pokajanje, jer je za takav grijeh propisana smrtna kazna. O tome Uzviseni kaze; 
Ikadje Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativsi tele, vi ste saml 
sebi nepravdu ucinili; zato se svome Stvoritelju pokajte i izmedu vm\ 
prestupnike smrcu kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce va\ 
oprostiti. On prima pokajanje i Onje milostiv. " (El-Bekare, 54.) 

Kaze se da su jednog jutra oni koji nisu obozavah tele uzeH maceve u rukej 
a Allah je spustio maglu kako ne bi poznao rodak rodaka ni prijatelj prijatelja, 
pa su navaliU na obozavatelje teleta, pobih ih i potamanili. Tako se kaze daihj 
je tog jutra ubijeno sedamdeset hiljada! 

Uzviseni zatim kaze: / kada Musaa srdzba minu, on uze ploce na kojimaje- 
bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svo§i 
boje. (El-A'raf, 154.) Neki u rijecima; na kojimaje bilo ispisano - vide dol 
da su ploce bile porazbijane. Ovako misljenje je spomo, jer se iz navedenih; 
rijeci ne moze izvuci dokaz da su one, zaista, bile porazbijane. Allah, opel 
najbolje zna! 

Ibn Abbas u hadisu o iskusenjima, koji ce biti naveden poslije, kaze dasii; 
oni poceli obozavati tele nakon izlaska iz mora. To i nije daleko, jer, kada; 
izadose iz mora oni rekose: "O Musa, napravi i ti nama boga kao sto i oni] 
imaju bogove!" (El-A'raf, 138.) 



332 



Musa ale/hi selam 



je 



**Kod ehli-kitabija stoji da su oni obozavali tele prije njihovog ulaska u 
Jerusalem. Kada im je naredeno da pobiju one koji su obozavali tele, prvog 
dana su pobili tri hiljade. Nakon toga Musa je otisao da za njih trazi oprost, pa 
un je oprosteno, pod uvjetom da udu u Svetu zemlju. 

*/ Musa odabra iz svog naroda sedamdeset Ijudi da u odredeno vrijeme 
mm pred Mas. A kad ih zadesi potres, on rece: "Gospodam moj. da si htio, 
mgao si i njih i mene unistiti jos prije. Zar da nas unislis zbog onog sto su 
uradili bezumnici nasi? To Je samo iskmenje Tvoje kojim Ti koga hoces u 
zahludi ostavljas. a kome hoces na pravi put ukazujes; Ti si Zastitnik nas, pa 
nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prastas najvise; *i dosudi nam milost na 
mmi na onom svijetu - mi se, uistinu, vracamo Tebi! " "Ja kaznjavam koga 
kcu", rece On, "a milost Moja obuhvaca sve; dat cu je onima koji budu 
hogobojazni i zekat davali, onima koji u dokaze Nase budu vjerovali, *i onima 
koji ce slijediti Poslanika. vjerovjesnika. koji nece znati ni da cita ni da pise, 
kojeg oni kod sebe u Tewratu i Indzilu zapisana nalaze. koji ce od njih traziti 
da cine dobra djela a zabranjivati losa, koji ce im lijepajeia dozvoliti a nizna 
mmbmniti, koji ce ih tereta i teskoca koje su oni imali oslobodid. Zato ce oni 
koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podrzavali i pomagali i svjetlo po 
njmuposlano slijedili - postici ono sto budu zeljeli. " (El-A'raf, 155.-157.) 
^ Es-Sudejj, [bn Abbas i dmgi kazu da su spomenuta sedaindesetorica bili 
ucenjaci Israilovih potomaka. Medu njima su bili Musa, Harun, Josu', Nazab i 
Ebiho. Oni su krenuli sa Musaom >mdah\ zatrazili oprost za Izraelcane koji su 
obozavali tele. Prije nego sto su krenuli bilo im je naredeno da se namirisu, 
ocisteiokupaju. 

Kad su otisli sa Musaom i priblizili se planini, na njoj su ugledali oblak i 
blistav stub svjetlosti, pa se samo Musa popeo na planinu, Spominje se da su 
Izraelcam culi Allahov govor. S tim se slazu i neki mufessiri, smatrajuci da se 
na to odnose rijeci Uzvisenog: a neki medu njima su Allahov govor slusali, pa 
suga, nakon sto su ga shvatili, svjesno izvrnuli. (El-Bekare, 75.) 

Medutim, pod ovim ajetom se ne mora podrazumijevati to, jer Uzviseni 
kaze: "tigazastiti da hi saslusao Allahov govor" (Et-Tewbe, 6.), tj. koji ce mu 
neko prenijeti. Take je i njima preko Musaa ^ii prenesen Allahov govor. 

Oni dalje tvrde da su njih sedamdesetorica vidjeli AUaha, ah, to nije tacno, 
jerihje, kad su zatrazili da Ga vide, zadesio potres. 

tome Uzviseni kaze: */ kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti necemo vjerovali. 
iok AUaha ne vidimo!" - munja vas je osinula, i vi ste to vidjeli. *Zatim smo 
m, poslije smrti vase, ozivjeli, da biste zahvalni bili. (El-Bekare, 55.-56.) 
Ovdje je, pak, on rekao: A kad ih zadesi potres, on rece: "Gospodam moj, da si 
htio, mogao si i njih i mene unistiti jos prije. " (El-A'raf, 155.) 

Muhammed ibn Ishak kaze; "Musa je izabrao sedamdesetoricu najboljih 
Izraelcana, i rekao im: "Idite AUahu, pokajte Mu se za ono sto ste uradili i 
zaraolite da primi pokajanje vasih sunarodnika koji su ostali iza vas. Postite i 
ocistitesvoja tijela i odijeia!" 



333 



Musa alejhi selam 



■ 



Tako ih je Musa odveo do Turi Sinaa gdje mu je Gospodar bio ofedid 
mjesto. Musa bez Allahove dozvole ranije iiije tamo odiazio, ali 
sedamdesetorica od njega trazila da tamo odu i da cuju Ailahov govor, pa imj^ 
obecao da ce to uciniti. 

Kada se Musa priblizio planini, na nju se spustio zastor od oblaka, i obavi| 
cijelu planinu. Musa je prisao, usao u oblak i Ijudima rekao da se i oni pribhz 
Dok je Allah sa Musaom govorio, na lice mu se spustalo blistavo svjedo, paj 
njega niko od Ijudi nije mogao pogledati. Zato je Allah izmedu Sebe i nj| 
postavio zastor, pa su se Ijudi priblizili i usavsi u oblak, pali na sedzdu. Tus 
culi AUaha kako govori Musau, kako mu nareduje i zabranjuje: Uradi to, i to,| 
ne uradi to i to. 

Kada je Allah sa ovim zavrsio i oko Musaa se oblak razbio, oni su mu,l 
se pojavio, rekli: "O Musa, mi ti necemo vjerovati, dok AUaha ne vidimo.' 
tom trenutku pogodio ih je potres, tj. grom, od koga su svi pomrli. Musa| 
poceo dozivati Gospodara, moliti Ga i prekhnjati rijecima: "Gospodaru moj 
da si htio, mogao si i njih i mene unistititi jos prije. Zar da nas unistiszi^ 
onog sto su uradili bezumnici nasi?", tj. ne kaznjavaj nas zbog toga sto 
bezumnici nasi obozavali tele, jer mi nlsmo krivi za ono sto su oni radili! 

Ibn Abbas, Mudzahid, Katade i Ibn Dzurejdz kazu: "Potres ih je zades| 
zato sto nisu sprijecili svoj narod da obozavaju tele. Njegove rijeci: "To, 
samo iskusenje Tvoje" znace: to je iskusenje na koje Ti stavljas." 

Ovog su misljenja Ibn Abbas, Se'id ibn Dzubejr, Ebu el-AIije, er-Rebi' i 
Enes i vise drugih ucenjaka iz prvih i kasnijih generacija koji ovo tumace: Ti^ 
onaj koji je ovo odredio i dao da se desi to sto se desilo sa tcletom kako bi itj 
kusnju stavio. "A njima je Harun Jos prije govorio: "O narode moj. vi j:| 
njime samo u iskusenje dovedeni. " (Ta-ha, 90.) 

Zato on kaze: "To je samo iskusenje Tvoje, kojim Ti koga hoces u zabh 
ostavljas, a home hoces na pravi put ukazujes". Tj. Svojim iskusenjem ' 
zavodis koga hoces, a upucujes koga hoces, Tebi pripada sva vlast i odIukg,| 
ono sto Ti odlucis i presudis, niko ne moze odvratiti ni sprijeciti. "JI; 
Zastitnik nas, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prastas najvise; i dos^ 
nam milost i na ovom i na onom svijehi - mi se, uistinu, vracamo Tebi 
kajemo Ti se, Tebi se obracamo i Tebi se vracamo. 

Tako kazu: Ibn Abbas, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Ebu et-Alije, Ibra 
et-Timi, Ed-Dahhak, Es-Sudejj, Katade i drugi. To je, uostalom, i jezifi 
znacenje ovih rijeci. "Kaznom Svojom Ja kaznjavam koga hocu", rece On. 
milost Moj a obuhvaca sve, tj. kaznjava koga On hoce i kako On hoce. a mj7« 
Moja obuhvaca sve. 

U Buharijinom i Muslimovora Sahihu stoji daje AHahov Poslaniklrek 
"Kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju, kod Sebe je, iznad Arsa, zapisao;] 
Moja milost prevladava Moju srdzbu."' Dat cuje onima koji budu bogoboja 



Baharija 91 12211 All! Fethu-l-Bari - 97/28/7453 - 97/55/7553; Muslim 49/4/i4 i ostali. 



334 




Mhsu ale/hi selam 



je 



Si 

di 
J- 



izekat davali. i onima koji u dokaze nase budu vjerovali. tj. sigumo cu je dati 
onima koji se budu okitili ovim svojstvima. onima koji ce slijediti Poslanika 
vjemvjesnika. koji nece znati ni da cita ni da pise. 

h gore navedenog se vidi da je Uzviseni Allah, Musaa m, dok je sa njim 
razgovarao, izmedu ostalog upoznao o dolasku Muhaimieda ^ i njegova 
Ummeta. Mi smo, hvala Allahu, o ovom ajetu dovoljno opsimo govorili u 
nasem Tefsiru. 

Katade kaze da je Musa rekao: "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori 
onarodu od koga se boiji pojaviti nece i naredivat ce da se cine dobra djela a 
zabranjivati nevaljala. Gospodaru moj, daj da to bude moj narod!" "Ne to 'ce 
biti Ahmedov narod", odgovorio je Allah. "Gospodaru moj, u ovim plocama se 
govon narodu koji ce se medu posljednjira pojaviti, a prvi ce uci u Dzennet 
Gyspodaru moj, daj da to bude moj narod!" "Ne, to ce biti Ahmedov narod" 
odgovorio je Allah. 

^ Musa je rekao; "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori o narodu koji 
cesvoju Knjigu cuvati u grudima i uciti napamet - a prije njih su narodi uciii 
svoju Kjijigu gledajuci, pa kad bi je zatvorili nista ne bi zapamtili; Allah ce 
im dati pamcenje kakvo ni jednom drugom narodu nije dao. Gospodaru moi 
aj da to bude moj narod." "Ne, to ce biti Ahmedov narod", odgovorio je 
Allah. •" 

_ Musa je rekao: "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori i o narodu koji 
ce vjerovau u ranije i kasnije objave. Borit ce se protiv onih koji ce srijati' 
knviffi putem povodeci se za coravim lazovom (Dedzdzalom). Gospodaru moi 
daj da to bude moj narod!" "Ne, to ce biti Ahmedov narod", odgovorio je 
Allah. ^ -* 

Musa je rekao; "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori o narodu koji ce 
jestisadaku i imati nagradu, za razliku od predasnjih naroda ciju je primljenu 
sadaku gutala vatra, a odbijenu su zvijeri i ptice raznosile. Ovome narodu Ti si 
propisao da bogati daju siromasnima. Gospodaru moj daj da to bude moj 
narod, "Ne, to ce biti Ahmedov narod", odgovorio je Allah. 

Musa je rekao: "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori o narodu kome 
se kad naumi da uradi dobro djelo pa ga ne uradi, pise nagrada kao da ga je 
uradio, a ako ga uradi, nagrada mu se uvecava od deset do sedam stotina puta 
Oospodaru moj, daj da to bude moj narod!" "Ne, to ce biti Ahmedov narod" 
odgovonoje Allah. 

Musa je rekao: "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori o narodu koji ce 
imati pravo na sefa'at (zauzimanje). Gospodara moj, daj da to bude moj 
narod! ' Ne, to ce biti Ahmedov narod", odgovorio je Allah. 

Katade dodaje; "Receno nam je da je Musa ^m nakon toga ostavio ploce i 
zamoho: - Allahu moj, daj da i ja budem od Ahmedovih sljedbenika!" 

' Predaja je od Ibn el-Dzewzya 1/40. 



335 



Musa alejhi selam 



Mnogi se upustaju u navodenje sta je sve bilo u razgovom izmedu AUaha i 
Musaa, i govore o stvarima koje nemaju nikakva osnova. Mi cemo ovdje hz 
Allahovu pomoc navesti samo one hadise i ajete za koje smo sigumi. 

Hafiz Ebu Hatim Muhammed ibn Hatim ibn Hibban u svom Sahihu u 
poglavlju: "Sta je Musa ^m pitao svoga Gospodara o najnizem i najvisem 
stepenu dzeiinetlija" kaze: Pricao nam je Omer ibn Se'id et-Tai iz Mendza, da 
je njemu pricao Hamid ibn Jahja el-Belhi, a njerau Su^an, da su mu dvojica 
cestitih ucenjaka, Mutrif ibn Tarif i Abdulmelik ibn Ebdzer rekli, da su culi es- 
Sa'bija, a on el-Mngim ibn Su'bea, da je Poslanik ^ sa minbere rekao: "Musa 
^1 je upitao svoga Gospodara: - Koji stanovnik Dzenneta ce biti na najnizem 
stepenu?, pa mu je odgovorio: - Covjek koji dode nakon sto dzennetlije udu u 
Dzennet, pa ce mu se re6i: - Udi u Dzennetl, a on ce reci: - Kako cu uci u 
njega, kada su Ijudi vec zauzeli svoja mjesta i uzeli ono sto im je date? Na to ce 
mu biti receno: - Jesi li zadovoljan da imas u Dzennetu onoHko koliko je imao 
neko od vladara na dunjaluku? On ce odgovoriti: - Jesam, Gospodaru moj. 
Tada ce mu biti receno: - Imat 6es to, i jos toliko! On 6e na to reci: - 
Zadovoljan sam!, pa ce mu biti receno: - Pored toga, imat ces sta god pozelii i 
sta god ugledas, pa ti se dopadne! Zatim je Musa upitao svoga Gospodara: -A 
koje dzennetlije ce biti na najvisem stepenu? On mu je odgovorio: - Reci cu ti 
njima: - Ja sam im pripremio i zapecatio pocasti Svojom rukom, Tako nesto 
ni jedno oko njje vidjelo, ni jedno uho nije culo, niti je kome naumpalo."' 

O tome se govori i u Allahovoj Knjizi: / niko ne zna kakve ih kao nagrada, 
za ono sto su cinili, skrivene radosti cekaju. (Es-Sedzde, 17.) 

Ovaj hadis navode i Muslim i Tirmizija, obojica preko Ibn Omera, a on 
preko Sufjana - tj. Ibn Ujejne - itd., s tim sto kod Muslima stoji: "A onda ce mu 
se reci: "Jesi li zadovoljan da imas bogatstvo koje je imao neko od vladara na 
ovom svijetu?", a on ce odgovoriti: "Jesam, Gospodaru moj." Zatim ce mu se 
reci: "Imat ces to i jos toliko i jos toliko i jos toliko...", pa ce nakon petog puta 
reci: "Zadovoljan sam, Gospodaru moj." Tada ce mu se reci: "Imat ces to i jos 
deset puta toliko, i imat ces sta god pozelis i sta god ugledas, pa ti se dopadne!" 
A on ce reci: "Zadovoljan sam, Gospodaru moj." Musa je zatim upitao: 
"Gospodaru moj, a oni koji ce biti na najvisem stepenu?" On mu je odgovorio: 
"To su oni kojima sam Ja Svojom rukom pripremio pocasti i zapecatio ih. Tako 
nesto ni jedno oko nije vidjelo, ni jedno uho culo, niti je kome naumpalo!" On 
na kraju kaze: "O tome se govori i u Allahovoj Knjizi: / niko ne zna kakve ih 
kao nagrada, za ono sto su cinili, skrivene radosti cekaju. 

Timiizija za ovaj hadis kaze da je hasen-sahih, i dodaje: "Neki ga navode 
od Sa'bija, a on od el-Mugire, ne navodeci ga kao Poslanikove rijeci. Medutim, 
ispravnije je da su to Poslanikove rijeci." 

Ibn Hibban u poglavlju pod naslovom: "Kako je Musa i^\ pitao svoga . 
Gospodara o sedam stvari" kaze: "U Jerusalemu nam je Abdullah ibn 
Muhammed ibn Muslim pricao, da je cuo Harmela ibn Jahjaa, da mu je Ibn 



' Muslim 1/84/312; Tirmizija u svomSunenu 48/33/3198. 



336 



Musa alejhi selgm 



ia. 



3n 



Wehb pricao, da je on cuo Amra ibn el-Harisa, on od Ebu es-Semha, on od Ibn 
Hudzejre, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik % rekao: "Musa je pitao svoga 
Uzvisenog Gospodara o sest stvari za koje je mislio da ce bit! samo njegove, i 
jos jednoj sedmoj na koju mu se odgovor nije dopao. Musa je upitao: 
"Gospodam moj, ko je od tvojih robova najbogobojazniji?" "Onaj koji Me se 
stalno sjeca", odgovorio je. Musa je upitao; "Ko je od Tvojih robova 
najupuceniji?" "Onaj koji slijedi Uputu", odgovorio je. Musa je upitao: "Koje 
od Tvojih robova najpravedniji?" "Onaj koji sudi Ijudima kao i sebi", 
odgovorio je. Musa je upitao: "Ko je od Tvojih robova najuceniji?" "Ucenjak 
koji se ne moze zasititi znanjem i koji od drugih uzima znanje da bi svoje 
povecao." Musa je upitao: "Ko je od Tvojih robova najjaci?" "Onaj koji oprosti 
kada moze da kazni", odgovorio je. Musa je upitao: "Ko je od Tvojih robova 
najbogatiji?" "Onaj koji je zadovoljan sa onim sto ima", odgovorio je. Musaje 
upitao: "Ko je od Tvojih robova najsiromasniji?" "Onaj koji nije zadovoljan sa 
onim sto ima (sahib menkus)", odgovorio je. 

Allahov Poslanik # je rekao: "Nije bogatstvo u velikom imetku, nego je 
bogatstvo u bogatstvu duse. Kad Allah hoce nekom dobro, da mu bogatstvo u 
dusi i bogobojaznost u srcu, a kad neie, da mu siromastvo u ocima."' Ibn 
Hibban kaze: "Pod izrazom "sahib menkus" (onaj kome nije dovoljno) misli se 
nastanje onog kome je malo ono sto mu je dato, pa trazi jos." 

Ovu predaju u lancu koji ide preko Ibn Humejda, Jakuba et-Temimija, 
Haruna ibn Hubejra i njegova oca, te Ibn Abbasa, navodi i Ibn Dzerir u svojoj 
Historiji, gdje kaze: "Musa je upitao Uzvisenog Gospodara..." s tim sto u njoj 
stoji: "Musa rece: "Gospodaru moj, koje od Tvojih robova najuceniji?" "Onaj 
ko znanjem drugih zeli da poveca svoje, jer ce mozda u njemu naci nesto sto ce 
ga uputiti na pravi put, ili odvratiti od loseg", odgovorio je. Musa je upitao: 
"Gospodaru moj, ima li na Zemlji iko znaniji od mene?" "Ima Hidr", rekao je. 
Musaje upitao kako ce doci do njega, pa se desilo ono o cemu cemo, ako Bog 
da, kasnije govoriti, 

Drugi hadis sa znacenjem onog kojeg je naveo 
Ibn Hibban 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Jahja ibn Ishak, da je cuo od Ibn 
Luhej'a, on od Deradza, on od Ebu el-Hejsina, a ovaj od Ebu Se'ida el-Hudrija, 
daje Poslanik M rekao: "Musaje rekao: "Gospodaru moj, Tvoj rob vjemikje 
na dunjaluku u oskudici." Na to su mu odskrinuta dzennetska vrata pa je 
pogledao u njega. 

"0 Musa, evo sta sam rau sve pripremio", odgovorio je Allah. Musa je 
rekao: "Gospodaru moj, tako mi Tvoje moci i velicine, kada bi mu bile 
odsjecene i rake i noge, i puzao na svom lieu od dana kada si ga stvorio do 
Kijametskog dana, a onda se ovdje smjestio, sve bi patnje zaboravio kao da ih 



'Biihaiija 81/15/6446; Muslim 12/40/120 i ostaii. 






Ml 



337 



Musa alejhi selam 



nikada nije ni dozivio." Musa je rekao: "Gospodaru moj, Tvoj rob nevjemikje 
na dunjaluku u izobilju!" Na to su mu odskrinuta dzehermemska vrata, pa mu 
je receno: "O Musa, evo sta sam rau sve pripremio." Musa je tada rekao: 
"Gospodaru moj, take mi Tvoje moci i velicine, kad bi sav dunjaluk bio njegov 
od dana kada si ga stvorio do Kijametskog dana, a onda ga ovo cekalo, sva bi | 
uzivanja zaboravio, kao da nikakvo dobro nije dozivio."' Ovu verzjju navodi 
jedino Ahmed, a njena vjerodostojnost je spoma. Allah, opet, najbolje zna! 

Ibn Hibban u poglavlju pod naslovom: "Kako je AUahov sugovomik moUo 
Uzvisenog Gospodara da ga pouci necemu cime ce ga se sjecati?" - kaze: 
"Pricao nam je Ibn Seleme, da je njemu pricao Harmele ibn Jahja, a njemu Ibn 
Webb, da je cuo od Amra ibn el-Harisa, da mu je Deradz pricao od Ebu el- 
Hejsema, a on od Ebu Se'ida, da je Poslanik ^ rekao: "Musa je rekao: 
"Gospodaru moj, pouci me rijecima kojima cu Te se sjecati i dove Ti 
upucivati." "O Musa, izgovaraj - la ilahe illellah", rekao je. "Gospodara moj, 
svaki Tvoj rob to zna i izgovara", odgovorio je Musa. "Izgovaraj - la ilahe 
illellah", rekao je. "Ja bih zelio nesto sto ces samo meni odrediti", rekao je 
Musa. "O Musa, kada bi sve sto postoji na sedam nebesa i sedam zemaljabilo 
na jednoj strani, a la ilahe illellah na drugoj, ono bi prevagnulo!", odgovorio je 
Allah. 

Ovaj hadis potvrduju i neki drugi hadisi. Po znacenju mu je najslicniji onaj 
kojeg navode autori Sunena, u kome stoji da je Poslanik ^ rekao: "NajbolJBj 
dova je arefatska dova, a najbolje sto smo ja i vjerovjesnici prije mend 
izgovorili su rijeci: "Nema boga sem Jedinog Allaha. On nema sudruga, NjemUi 
pripada sva vlast i sva hvala i On je svemocan."^ 

Ibn Ebi Hatim, tumaceci Ajeti-Kursiju, navodi: "Pricao nam je Ahmed ibtf^ 
el-Kasim ibn Atijje, da je njemu pricao Ahmed ibn Abdurrahnaan ed-Dusejki, 
njemu njegov otac, a njemu njegov, da mu je Esat ibn Ishak od Dza'fera ibn 
Ebu el-Mugire, on od Se'ida ibn Dzubejra pricao, da je Ibn Abbas rekao; 
"Izraelcani su jednom prilikom upitali Musaa: "Spava h Tvoj Gospodar?" Pa j 
im je odgovorio: "Bojte se Allaha!" Na to ga je zovnuo Uzviseni Allah i rekaoi 
mu: "O Musa, pitali su te spava H tvoj Gospodar? Pa uzmi dvije case u rukeij 
klanjaj nocni namaz." Musa je tako i uradio. Kada je prosla prva trecina noci,T 
prispalo mu se pa je pao na koljena, ali se ipak trznuo i stegao case. Predkraj' 
noci mu se ponovo prispalo, pa su mu case ispale i razbile se. Tada mu je Allaii 
rekao: "O Musa, da Ja spavam, nebesa i Zemlja bi pala i razbila se, kao sto su 
se razbile case u tvojim rukama!" Ibn Ebi Hatim dodaje. "Na to je Al!^ 
Svome Poslanilcu objavio Ajeti-Kursiju." 

A Ibn Dzerir kaze: "Pricao nam je Ishak ibn Ebi Israil, da je njemu pricao 
Hisam ibn Jusuf od Umejje ibn Sibla, on od Hakema ibn Ebana, on od Dcrime, 
a on od Ebu Hurejre, da je cuo kako Allahov Poslanik ^ sa minbera o Musau 



' Hadis da'if, Ahmed u svom Musnedu Alill, 345, 346/Haleb. 

^ Malik u el-Muwettau 20/81/246; Es-Sujjuti u el-Fethu-l-kebir 1/208-209. 



338 



Musa alejhi selam 



'^ govori sljedece: "Musau ?^i je jednom prilikom palo na pamet da li 
Lzviseni Allah spava, pa mu je Allah poslao jednog meieka koji mu nije dao tri 
nodi spavati. Nakon toga mu je dao po jednu staklenku u ruke i naredio da ih 
cuva, Kako ga je san savladao, ruke rau se umalo nisu sastavile, ali se prenuo i 
odraakao jednu od druge. Medutim, kada je ponovo zaspao, ruke su mu se 
sastavile, i staklenke su se razbile. Tako mu je Allah pokazao primjer: Da On 
zaspi srusila bi se nebesa i Zemlja!" 

Ova predaja je garib i ne moze se sa sigumos6u pripisivati Poslaniku. 
Prije ce biti da su to Ebu Hurejrine rijeci (mewkuf) i da se zasnivaju na 
israilijatiina. 

Uzviseni Allah kaze: */ kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas 
podigli: "Svojski prihvatite ono sto smo vam dali i neka vamje na umu ono sto 
je it Knjizi, da biste se kazne sacuvali! " - *vi ste poslije toga odustali, i da nije 
bilo AUahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali! 
(E!-Bekare, 63,-64.) 

On, takoder, kaze: / kada smo iznad njih brdo podigli, - cinilo se kao 
oblak, oni su bili uvjereni da ce na njih pasti. "Prihvatite odlucno ono sto 
mo vam dali, i neka vam je na umu ono sto je u njemu - da biste bili 
bogobojazni! " (El-A'raf, 171.) 

Ibn Abbas i vise ucenjaka iz prve generacije kazu; "Kada je Musa donio 
ploCe sa ispisanim Tewratom, naredio im je da ih pribvate i svojski ih se 
pridrzavaju, Oni su rekli: "Prvo nam ih pokazi, pa ako naredenja i zabrane u 
njima budu lahke, prihvatit demo ih." 

Musa je rekao: "Ne, nego ih prihvatite onakve kakve jesu, pa ih vise 
putaprocitajte." Tada je Allah naredio melekima pa su iznad njihovih glava 
nadnijeli brdo, koje je izgledalo poput oblaka i bilo im je receno: "Ako ne 
prihvatite ploce i ono sto je na njima napisano, ovo brdo ce se srusiti na 
vas", pa su ih prihvatili. Naredeno im je da ucine sedzdu, pa su je ucinili 
iskrecuci glavu na sedzdi prema brdu, sto je kao praksa kod jevreja ostalo 
do danas. Oni kazu: "Najbolja sedzda je ona kojom je od nas otklonjeria 
kazna." 

Sunejd ibn Dawud od Hadzdzadza ibn Muhammeda navodi, da je Ebu Bekr 
ibn Abdullah rekao: "Kada ih je pokazao (ploce), svako brdo, drvo i kamen na 
Zemlji su se zatresli. Zato se jevreji, mladi Hi stari, otresu i zaklimaju glavom 
kad im se cita Tewrat." Uzviseni Allah kaze: Vi ste poslije toga odustali, tj. 
nakon sto ste dali cvrsto obecanje i suocili se sa ovom strahotom, vi ste 
prekrsili zavjet i dato obecanje, / da nije bilo AUahove dobrote i milosti 
f^jegove prema vama, tj. da vam nije nastavio slati poslanike i objave, uistinu 
biste stradalil 



339 



Musa alejhi selam 



Israilovi potomci i krava 

Uzviseni Allah kaze: *A kada je Musa rekao svome narodu: "Allah vam 
nareduje da zakoljete kravu", oni upitase: "Zbijas U U to s nama salu?" "Allahu 
se utjecem od toga da budem neznalica!", rece on. * "Zamoli svoga Gospodara, u 
nase ime", rekose, "da nam objasni kojih godina ana treba da bade. " "On kaze", 
odgovori on, "da ta krava ne stnije da bude ni stara ni mlada, nego izmeh 
toga, srednje dobi, pa izvrSite one sto vam se nareduje." * "Zamoli svoga 
Gospodara. u nase ime". rekose. "da nam objasni kakve boje treba da bude. " 
"On kaze". odgovori on. "da ta krava treba da budejarko rumene boje. dase 
svidi onima koji je vide." * "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime". rekose. 
"da nam objasni kakva jos treba da bude, jer. nama krave izgledaju slicne, a 
mi cemo nju. ako Allah htjedne, sigumo pronaci. " * "On kaze", rece on, ''da 
krava ne smije da bude istrosena oranjem zemlje i natapanjem usjeva. treba da 
bude bez mahane i ikakva biljega. " "E sada sije opisao kako treba!". rekose, 
paje zaklase i jedva to ucinise. *I kada ste Jednog covjeka ubili, pa se oko 
njega prepirati poceli - Allah je dao da izide na vidjelo ono sto ste bili sakrili 
*Mi smo rekli: "Udarite gajednim njezinim dijelom!" - i eto take Allah vraca 
mrtve u zivot ipruza vam dokaze Svoje da biste shvatili. (EI-Bekare, 67.-73.) 

Ibn Abbas, Ubejde es-Selmani, Ebu el-Alije, Mudzahid, es-Sudejj i jos neki 
raniji ucenjaci kazu: - Medu Israilovim potomcima je bio jedan stariji bogatal 
koji je imao vise bratica. Oni su prizeljkivali njegovu smrt kako bi ga 
nashjedili. Jedan od njih ga je jedne noci ubio i ostavio tijelo na raskrsnici -a 
po drugoj verziji pred vratima jednog njihovog covjeka. Ujutro su se Ijudi 
poceh svadati oko toga, a njegov bratic je dosao i poceo kukati i plakati za 
njim. Neko od njih je rekao; "§ta vam je, svadate se, a ne idete Allahovom 
poslamku?" Na to je bratic ubijenog otisao Allahovom poslaniku,Musau m i 
pozaHo se na slucaj svoga amidze, paje Musa ^1 rekao: "Zaklinjem Allahom 
svakog onog ko zna ista o ovom ubistvu, da nam to kaze." Medutim, nikoo 
tome nije nista znao, pa su onda Ijudi od njega zatrazili da o torn problemEj 
upita svog Gospodara Uzvisenog, 

On je tako i uradio, pa mu je Allah naredio da zakolju kravu. Take je ofij 
rekao: "Allah vam nareduje da zakoljete kravu. " Oni upitase: "Zbijas li ti toi 
nama salu?" misleci: Mi te pitamo o slucaju ovog ubijenog covjeka, a d nam 
tako odgovaras! "Allahu se utjecem od toga da budem neznalica! ", rece on tj 
Boze sacuvaj da ja o Allahu kazem nesto sto mi On nije objavioITako mije 
odgovorio kada sam Ga upitao ono sto ste od mene trazili da Ga upitam. 

Ibn Abbas, Ubejde, Mudzahid, Ikrime, es-Sudejj, Ebu el-Alije i jos neki 
kazu: "Da su odmah uzeli bilo kakvu kravu i zaklali je, bilo fai dovoljno, ali su 
komphcirah stvar, paje njima ispalo komplicirano." O tome postoji predajaod 
Poslanika (merfu'), alijoj je lauac prenosilaca slab. 

Oni su pitah kako krava treba da izgleda, koje boje treba da bude, koje 
dobi, pa im je odgovarano onako kako im ju je bilo tesko naci. O svemu'tonie 
opsimije smo govorili u nasem Tefsiru. 



340 




t 



Musa ale/hi selam 

Sve u svemu, bilo im je naredeno da zakolju kravu srednjih godina (awan) 
Ml stam ni mladu. Tako kazu: Ibn Abbas, Mudzahid, Ebu el-Alije, Ikrime el- 
Hasan Katade 1 mnogi dnigi. Zatim su sami sebi otezali izbor, pitajuci za n/enu 

oju. Receno im je da treba biti rumenkaste boje, tj. da na s.bi ima crvenkaste 
cUake, sto je posebno hjepa boja. Zatim su ponovo otezali situaciju jer su rekli- 

lamoh Gospodara svoga. u nase ime, da nam pojasni kakva Jos treba da 
bude, jer. nama krave izgledaju slicne. a mi cemo nju. ako Allah htjedne 

U F^edaji od Poslanika m koju navode Ibn Ebi Hatim i Ibn Mirdewejh 

tl'ntT P°^°"'^^ ^''"^ '^^"' - ^^^ ^^^^^ ^'J^^^^' nikad je ne hi 
nasli! Medutira, njena vjerodostojnost je sporna. Allah, opet, najbolje 

"On kaze ". rece on, "da krava ne smije da bude istmsena oranjem zemlje i 
natapanjem usjeva, treba da bude bez mahane i ikakva biljega " "E sada si ie 
opmo kako treba ", rekose, paje zaklase ijedva to uciniSe. Ove osobine je bilo 
josteze pronac. od prethodnih, Jer im je sada bilo naredeno da zakolju kravu 
koja eye istrosena oranjem zemlje iU napajanjem usjeva, koja je potpuno 
zdrava i bez ikakvih mahana ili biljega. To kazu Ebu el-Alije i Katade Rijeci' / 
ihiha biljega znace da moze biti same jedne boje, da nema nikakvih mahana i 
Mo kakve druge boje. Kada im je opisao njen izgled i osobine, rekli sir "E 

nl'J/^A^T ^^! "''^"■" ^'^' '' ^^ ^" ^^^^ '^ ^^kvim osobinama 
p onasl. kod jednog njihovog covjeka poznatog po dobrocinstvu prema svome 
ocu, Kada su je zatrazdi, odbio je da im je da. Nudili su mu sve vecu cijenu 

e i iLr" tT^} ' ""'^ ''° '° "'-^^^'JJ "^™'^^' ^^^^^ ^°'ik° j^ °n^ teska, ali 
da im e rodi '"^ "''' ''°''"'^"' "^"'"^ ^"^^ ^''' ""^ ''■'^''^ *'^^"^' P"'*^° J^ 

Kad su je kupjli, poslanik im je naredio da je zalcolju, pa >za^/aie ijedva 
tommse tj. kolebajuci se. Zatim im je prenio Allahovo naredenje da ubijenog 
odarejednim njenim dijelom; jediii kazu butom, drugi hrskavicom a treci 

™. hT ^ ^^- ^'^' '" '^ '''"'^"^' ""^*^^"* ^^'^^ J^ "bijenog ozivio, pa 
je us tao dok mu je iz vrame zile curila ki-v. Allahov poslanik Musa ga je upitao: 
^0 te je ubio? 'Ubio me je moj bratic", odgovorio je, a zatm. ponovo pao 

Uzviseni Allah kaze: i eto tako Allah vraca mrtve u zivot i pruza vam 
dokaze Svojeda biste shvatiU. Tj. kao sto ste se osvjedocili u prozivijenje ovog 
covjeka Allahovim naredenjem, tako ce Allah, kad bude htio, to uraditi i sa 
ostalim umrhra Ijudima: On ce ih ozivjeti u jednom momentu, kao sto kaze- 
(lZ^ 2^)'''' ' ^^ '''" ''"'''^^'' '''''■^" ^° ' stvoriti Jednog covjeka!" 



' Biljezi je Ibn Kesir u svom Tefsiru 1/165; Ibn Ebi Hatim 2/1/325. 



341 



Musa alejhi selam 



\ 



Musa i Hidr m\ 

Uzviseni Allah kaze: *A kad Musa rece momku svome: "Sve cu ici dok ne 
stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, Hi cu dugo, dugo ici!" *Ikadnjih 
dvojica stigose do mjesta na kojem se ana sastaju, zaboravise na ribu svoju, pa 
ona u more skliznu. *A kada se udaljise, Musa rece svom momku: "DaJ mm 
uzinu nasu. jer smo se od ovog naseg putovanja umorili. " * "Vidi!". rece on, 
"kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam sejianje 
ucinio daje zaboravim da tije ne spomenem, mora daje ona sklizmda u more; 
has cudnovato!" *"E, to je ono sto trazimol", rece Musa, i njih dvojica h 
vratise putem kojim su bili dosli, *i nadose Jednog Naseg roba kojem smo 
milost Nasu darovali i onome sto samo Mi znamo naucili, * "Mogu li da te 
pratim ", upita ga Musa, "ali da me poucis onome cemu si ti spravno poucen?" 
*"Ti sigurno neces moci sa mnom izdrzati", rece onaj, *"a kako bi i izdrzao 
ono o cemu nista ne znas?" * "Vidjeces, ako Bog da, da cu strpljiv biti", rece 
Musa, "i da ti se necu ni u cemu protiviti. " * "Ako ceS me vec pratiti", rece 
onaj, "onda me ni o cemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kazem!" *I njih 
dvojica krenuse. I kada se u ladu ukrcase, onaj je probusi. "Zar je probusi da 
potopis one koji na njoj plove? Ucinio si, doista, nesto vrlo krupno!" *"Ne 
rekoh li ja", rece onaj, "da ti, doista, neces moci izdrzati sa mnom?" *"Nfi 
karaj me sto sam zaboravio", rece, "i ne cini mi poteskoce u ovom posk 
momel " */ njih dvojica krenuse. I kad sretose jednog djecaka, pa ga onaj iibi, 
Musa rece: "Sto ubi dijete bezgrijesno, koje nije nikoga ubilo! Ucinio si, 
doista, nesto vrlo ruzno!" * "Ne rekoh lija tebi ", rece onaj, "da ti doista, neces 
moci izdrzati sa mnom?" *"Ako te i poslije ovoga za bilo sta upitam", rece, 
"onda se nemoj sa mnom druziti. Eto sam ti se opravdao!" *I njih dvojica 
krenuse; i kad dodose do jednog grada, zamolise stanovnike njegove da ih 
nahrane, ali oni odbise da ih ugoste. U gradu njih dvojica nadose jedan zid 
koji teksto se nije srusio. pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si", rece Musa, 
"uzeti za to nagradu." *"Sada se rastajemo ja i ti", rece onaj, "pa da li 
objasnim zbog cega nisi mogao da se strpis. *Sto se one lade tide, ona je 
vlasnistvo siromaha koji rade na moru, ija samje namjerno ostetio, jer je iza 
njih bio Jedan vladar kojije svaku ispravnu ladu otimao; *sto se onog djecalca 
tide, roditelji njegovisu vjernici, pa smo se pobojali da ih on nece na nasiljei 
nevjerovanje navratiti, *a mi zelimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, du 
boljeg i cestitijeg od njega, i milostivijeg; *a sto se onog zida tice - on je 
dvojice djecaka, sirocadi iz grada, apod njimje zakopano njihovo blago. Otac 
njihov je bio dobar covjek i Gospodar tvoj zeli, iz milosti Svoje, da oni odrastu 
i izvade svoje blago. Sve to Ja nisam uradio po svome rasudivanju. Eto toje 
objasnjenje za tvoje nestrpljenje!" (El-Kehf, 60.-82.) 

Neke ehli-kitabije kazu: Musa koji se ovdje spominje sa Hidrom jeste Musa 
ibn Nensa ibn Jusuf ibn Jakub ibn Ishak ibn Ibrahim el-Halil. Za njima su se 
poveli i neki koji se koriste njihovim djelima i prenose iz njihovih knjiga. 
Medu njih spada i Newf ibn Fudale el-Hmnejri es-Sami el-Bikali - koji sejos 
zove i ed-Dimiski. Njegova majka je bila zena Ka'bu-1-Ahbara. 



342 



, pa 
lam 

\on, 

fje 
fre: 
\ se 
\mo 
f te 
i?" 
tao 
Bce 

\/ih 

pa 

We 

We 

\lu 

\bi. 

si, 

fei 

?e. 

lea 

ih 
id 
•a, 

ti 

za 
ka 
? / 
ia 
fe 

K 



Musa alejhi selam 



Medutim, ovdje se radi o Musau ibn 'Imranu, poslaniku Israilovih 
potomaka, na sto ukazuju tekstovi Kur'ana i vjerodostojnog hadisa, koje 
prenose Buharija i Muslim. 

Buharija tako navodi: "Pricao nam je el-Humejdi, da je njemu pricao 
Sufjan, a njemu Amr ibn Dinar, da je Se'id ibn Dzubejr pricao: "Jednom sam 
Ibn Abbasu rekao: - Newf el^Bikali tvrdi da Musa koji se spominje sa Hidrom 
nije Musa poslanik Israilovim potomcima. Na to je Ibn Abbas rekao- "Laze 
Allahov neprijatelj! Ubejj ibn Ka'b nam je pricao, da je cuo AUahovog 
Poslauika # da je rekao: "Jednom je Musa ustao i obratio se Israilovim 
smovima, paje upitan koji covjekje najznaniji, a on je odgovorio: "Ja." Na to 
gaje Allah ukorio jer znanje nije pripisao Njemu, pa mu je objavio: "Ima jedan 
Moj rob na sastavu dvaju mora, znaniji od tebe." "Gospodaru moj, kako cu ga 
prepoznati? , upitao je Musa. "Uzmi jednu ribu i stavi je u torbu, pa gdje je 
izgubis, hi ce biti", odgovorio je Allah. Musa je uzeo ribu, stavio je u torbu i 
krenuo sa svojim mladicem Josuom ibn Nunom. Stigavsi do jedne stijene 
spustih su glave i zaspali. Za to vrijeme riba je skakala po torbi, izvukla se iz 
nje 1 dograbila mora, Allah je zaustavio ribi tok vode, pa je postala poput luka. 
Kada se probudio, njegov pratilac mu je zaboravio rect sta se desilo sa ribom, 
pa su ostatak dana i noci nastavili putovati. 

Kadaje sutradan svanulo, Musa je rekao mladicu: "Daj nam uzinu nasujer 
smose odovog naseg putovanja umorili. " 

On dalje kaze: - Musa se nije umorio sve dok nije prosao mjesto koje mu je 
Allah odredio. Mladic sa njim mu je odgovorio: "Vidi, kad smo se kod one stijene 
svratih.ja sam zaboravio onu ribu,- sam sejtanje ucinio daje zaboravim da ti 
je ne spomenem. mora da je ona skliznula u more; has cudnovato! Musa i 
mladic su se zacudili kako je riba skliznula pa mu je Musa rekao: "E, toje one 
sto tmzimo! " i njih dvojica se vratise putem kojim su bill dosU. 

Njih dvojica su se, prateci hrag kuda su dosli, vratili do one stijene i tamo zatekli 
covjeka zavijenog u odjecu. Musa mu je nazvao selam, a Hidr ga upitao: "Odakle u 
tvojoj zemlji selam?" "Ja sam Musa", odgovorio je, a onaj upitao: "Musa Israilovih 
potomaka? "Da", rekao je Musa, "dosao sam da me poucis onome cemu si ti 
ispravno poucen. " "Ti sigurno neces moci sa mnom izdrzati", rece onaj tj "O 
Musa, ja ponesto sto me je Allah poucio znara sto ti ne znas, kao sto i ti ponelto 
znas sto te je Allah poucio, a ja ne znam." Na to mu je Musa rekao: "Vidjeces 
ako Bog da, da cu biti strpljiv, i da ti se necu ni u cemu protiviti !" 

Hidr mu je rekao: "Ako ces me vecpratiti. onda me ni o cemu nepitaj dok 
11 ja tomeprvi ne kazem! I njih dvojica kremise. " Isli su obalom mora pa je 
pored njih naisia lada. Hidr je zamolio da ih povezu, pa su ih, kad su vidjeli 
Hidra, povezh bez ikakve naknade. Usavsi u ladu, Hidr je odjednom uzeo 
sjekiricu i odvalio jednu dasku, pa mu je Musa rekao: "Ljudi su nas besplatno 
povezh, a ti si poceo razvaljivati ladu, da potopis one koji na njoj plove"? 
Umio si, doista, nesto vrlo krupno." "Ne rekoh li ja", rece onaj "da ti 
doista,^ neces moci izdrzati sa mnom. " "Ne karaj me sto sam zaboravio ", rece, 
"l ne cini m i poteskoce u ovom poslu mome." 



343 



Musa alejhi selam 



AUahov Poslanik ^ je rekao: "To je bio prvi slucaj kada je Musa 
zaboravio." Zatim je vrabac sletio na rub lade i zabo kljun u more, pa je Hid: 
rekao Musau: "Moje i tvoje znanje u odnosu na AUahovo^nije nista vece od 
onog sto je ovaj vrabac uzeo u kljun u odnosu na ovo more!' 

Iskrcavsi se s lade, dok su isli obalom, Hidr je ugledao jednog djecaka kako 
se sa djecom igra, pa je djecaka uzeo za glavu, zavmuo mu je i ubio ga. Na to 
mu je Musa rekao: Sto ubi dijete bezgrijesno. koje nije nikoga ubilo! Ucinio 
si, doista. nesto vrlo ruzno!" "Ne rekoh li ja tebi". rece onaj, "da ti, doista. 
rt'eces moci izdrzati sa mnom. " Ovo je bilo upozorenje jos ostrije od prvog, pa 
je Musa rekao: "Ako te i poslije ovoga za bilo sta upitam, onda se nemoj sa 
mnom druziti! Eto sam ti se opravdao. " "I njih dvojica krenuse; i kada doiok 
do jednog grada, zamolise stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbise da 
ih ugoste. U gradu njih dvojica nadosejedan zid koji teksto se nije srusio", ^. 
koji se bio nageo, pa ga Hidr "prezida i ispravi", tj. svojim rukama; Musaje 
rekao: "Mi smo ovim Ijudima dosli i zamoHli ih, pa nas nisu ni nahranili ni 
ugostili." "Mogao si uzeti za to nagradu." "Sada se rastajemo ja i ti", recs 
onaj, "pa da ti objasnim... " pa sve do rijeci: "Eto, to je objasnjenje za tvoje 
nestrpljenje!" (El-Kehf, 82.) Allahov Poslanik sgje rekao: "Zao nam je sto se 
Musa nije jos strpio, pa da nam Allah isprica slucaj njih dvojice u cjeiosti." 

Se'id ibn Dzubejr kaze: "Ibn Abbas bi ovaj ajet ucio: "Jerje iza njih bio 
jedan vladar kojije svaku ispravnu ladu otimao. " On bi, takoder, ucio: "Sto se 
tide onog djecaka, onje bio nevjernik, a njegovi roditelji su vjernici. "' 

Ovu predaju Buharija navodi i od Kutejbe, a on opet od Su^ana ibn Ujejne 
i dalje slicnim senedom, Izmedu ostalog, u njoj stoji: "Musa krenu u pratnji 
svoga momka Josua' ibn Nuna, noseci sa sobom ribu. Kada su dosU do stijene, 
pored nje su odsjeli, pa je Musa spustio glavu i zaspao." 

Su^an kaze: "U hadisu medu cijim prenosiocima se ne spominje Amr stoji; 
"Ispod stijene izrvire vrelo koje se zove "el-Hajat" (Zivot). §to god ta voda 
dohvati, ozivi. Kad je riba dosla u dodir sa vodom s tog izvora, ozivjela je, 
izasla iz torbe i skliznula u more. Probudivsi se - Musaje rekao svom momku: 
"Daj nam idinu nasu. jer smo se od ovog naseg putovanja umorili. " Uz ovaj 
ajet Su^an navodi spomenuti hadis. On dalje kaze: "Vrabac je sletio na rub 
lade i zagnjurio kljun u more. Hidr je na to rekao Musau: "Moje i tvoje znaiije i 
znanje svih stvorenja u odnosu na Allahovo nije nista vece nego sto je voda 
koju je kljunom zagrabio vrabac u odnosu na more." Nakon ovoga on dalje 
navodi cio tekst hadisa. 

Buharija kaze: "Pricao nam je Ibrahim ibn Musa, da mu je pricao Hisam 
ibn Jusuf, a njemu Ibn Dzurejdz: "Pricali su mi Ja'la ibn Muslim i Amr ibn 
Dinar od Se'ida ibn Dzubejra - jedan krace a drugi opsimije - i jos jedan 
covjek, kojeg sam cuo da od Se'ida ibn Dzubejra prenosi: "Bill smo kod Ibn 
Abbasa u njegovoj kuci, kad je rekao: "Pitajte me!" Ja sam upitao: "Ibn 



Muslim 43/46/170; Buharija 3/44/122; Tinnizija 48/19/3149, 



344 



c 

i 




Musa alejhi selam 



Abbase, Allah mi je svjedok da bih za tebe dao zivot, u Kufi ima jedan covjek 
pripovijedac po imenu Newf, koji tvrdi da vjerovjesnik Musa koji je poslan 
Izraelcanima, nije taj (koji je bio sa Hidrom)." 

Prema Amrovoj verziji, Ibn Abbas je rekao: "Laze, Allahov neprijatelj!" S 
dnige strane, Ja'la mi je pricao, da je Ibn Abbas rekao: "Ubejj ibn Ka'b mi je 
pricao da je Allahov Poslanik ^ rekao da je to bio Musa, Allahov poslanik. On, 
Musa, je jednog dana opominjao Ijude, dok ih nije rasplakao i srca im oraekgao 
a onda od njih krenuo. Jedan covjek je krenuo za njim i upitao: "Allahov 
poslanice, ima h na Zemlji iko znaniji od tebe?" "Nema," odgovorio je. Na to 
gaje Allah ukorio, jer nije znanje pripisao Njemu, pa mu je receno: "Ima." "A 
koje taj Gospodaru?", upitao je Musa. "Na sastavu dvaju mora", odgovorio je. 
"Gospodaru, daj mi znak pomocu kojeg cu ga prepoznati!" Amr mi je pricao da 
mu je On odgovorio: "Tamo gdje ti pobjegne riba", a Ja'la, da mu je On 
odgovorio: "Uzmi mrtvu ribu, pa gdje u nju bude udahnuta dusa." 

Musa je uzeo ribu, stavio je u torbu i rekao svome momku: "Zaduzujem te 
samo jedno, da pazis i kazes mi kada ti riba nestane". Na to je momak rekao: 
"Nisam puno zaduzen." To se vidi i iz rijeci Uzvisenog: / kada se udaljise, 
Musa rece momku svome: Josu'i ibn Nunu. Ovo ne stoji u verziji koju prenosi 
Se'id ibn Dzubejr. 

On dalje kaze: "Dok je Musa spavao u hladu stijene na vlaznoj zemlji, riba 
sepocela micati. Mladic je pomislio: "Necu ga buditi" - a kada se probudio, 
momak je zaboravio da mu kaze. Riba je iskliznula iz torbe i dograbila se 
mora. Allah joj zaustavi tok mora, tako da joj je trag ostajao kao po kamenu. 
Amr mi je rekao: "Ovako, kao da joj je trag ostajao po kamenu" - pa je 
napravio krug spojivsi svoje palceve i kaziprste. 

"jersmo se od ovog naseg putovanja umorilL " "Allah ce ti dati da se odmoris," 
odgovorio je momak. U Se'idovoj verziji se ne pominje ovaj momenat. Kad mu 
je momak ispricao sta je bilo sa ribom, njih dvojica su se vratili i nasii Hidra - 
prema kazivanju Osmana ibn Ebi Sulejmana, na zelenom tepihu na obali mora, 
odnosno - prema onom sto kaze Se'id ibn Dzubejr - zamotanog u odjecu, ciji je 
jedan kraj stavio pod noge, a drugi pod glavu. Musa mu je nazvao selam, pa je 
otkrio glavu i upitao: "Zar na zemlji ima selama? Ko si ti?" On mu je odgovorio: 
"Ja sam Musa" a ovaj upitao: "Musa Israilovih potomaka?" "Jeste", odgovorio 
je. "Sta hoces?", upitao je, pa je Musa rekao: "Dosao sam da me poucis onome 
(Semu si ti ispravno poucen." On je upitao: "Zar ti nije dovoljno sto imas Tewrat i 
sto ti dolazi objava? Musa, ja imam znanje koje ti ne trebas znati, a ti posjedujes 
dmgo, koje ja ne ti'ebam znati." U tom je jedna ptica kljunom zahvatila morske 
vode, pa je on rekao: "Tako mi Allaha, moje i tvoje znanje naspram AUahovog je 
poput onog sto je zahvatila ova ptica u odnosu na more." 

I kada se u ladu ukrcase - tj. naidu na male lade, koje su prevozile Ijude sa 
jedne obale na diugu. Oni ga poznadose i rekose: "Ovo je Allahov dobri rob." 
Mi upitasmo Se'ida: "Je li Hidr?", a on odgovori "Jeste." - Njemu necemo naplariti 
prijevoz. Medutim onju je, kad se ukrcao, probusio. Vidjevsi to, Musa je rekao: 
"Zar je probusi da potopis one koji na njoj plove? Ucinio si, doista, nesto vrlo 



345 



Musa alejhi selam 



krupno. " Mudzahid kaze: "nesto ruzno". 'We rekoh U Ja ", rece onaj, "da li. 
doista, neces moci izdrzati sa mnom. " U prvom slucajii Musa je zaboravio, u 
drugom je postavio uvjet, a u trecem je namjemo progovorio. "Ne karaj me sto 
sum zaboravio", rece, "i ne cmi mi poteskoce u ovom poslii mome." I njih 
dvojica krenuse. I kad sretose jednog djecaka, onaj ga ubi. - Ja'la kaze da je 
Se'id rekao: "Naisao je na djecu kako se igraju, pa je zgrabio djecaka nevjeraika 
medu njima, povalio ga i zaklao nozem. Musa rece: "^to ubi dijete bezgrijesno, 
koje nije nikoga ubilo?", tj. nije radilo mzne stvari. Ibn Abbas je to citao: 
"nevinu, neduznu osobu, muslimana." Tako se kaze: "Nevinog djecaka." 

I njih dvojica krenuse. "U gradu njih dvojica naidose najedan zid koji tek 
sto se nije srusio, pa ga onaj prezida i popravi. " Se'id kaze: "Svojom mkora, 
ovako - pa podize ruku - pa se on ispravi," a Ja'la kaze: "Mislim da je Se'id 
rekao: "On ga je pogladio, pa se on ispravio." Musa je rekao: "Mogao si uzetixa 
to nagradu. "Se'id kaze: "Nagradu u jelu." Iza njihje bio, Ovo Ibn Abbas cita: 
"Jerje ispred njih bio. " Dalde, pred njima je bio vladar za kojeg se prenosi, ali 
lie od Se'ida, da se zvao "Heded ibn Meded", a djecak koji je ubijen zvao se 
"Dzisor." Vladar kojije svaku ispravnu ladu otimao, pa sam htio da je, kad naide 
pored njega, ostavi kao neispravnu, a kada to prode, da je poprave i da se i dalje 
njome koriste. Jedni kazu da su je popravili daskom, a dmgi: katranom. 

"Njegovi roditelji su bili vjernici", a on je bio nevjernik, "pa smo se 
pobojaU da ih on nece na nasilje i nevjerovanje navratiti", tj. da ce ih Ijubav 
prema njemu navesti da ga slijede u nevjerstvu, a mi zelimo da im Gospodar 
njihov, umjesto njega, da boljeg, cestitijeg i milostivijeg od njega, jerje rekao: 
"Sto ubi dijete bezgrijesno. " (nefsen zekijjeten) "i milostivijeg", prema kojem 
ce oni biti milostiviji nego prema onom prvom, kojeg je Hidr ubio. 

Se'id ibn Dzubejr kaze da su u zamjenu za njega dobili kcerku. Dawud ibn 
Ebi Asim takoder prenosi od vise osoba da se radi o kcerki. 

Tu predaju navodi i Abdurrezzak od Ma'mera, on od Ebu Ishaka, on od 
Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn Abbas a, da je rekao: "Obracajuci se 
Israilovim potomcima Musa je jednom prilikom rekao; "Nilco vise od mene ne 
zna o Allahu." Zato mu je naredeno da se sretne sa ovim fiovjekom." On dalje 
navodi isti tekst vec navedene predaje. 

Slicnu predaju navodi i Muhammed ibn Ishak od el-Hasana ibn Ammare, 
on od el-Hakema ibn Ujejne, on od Se'ida ibn Dzubejra, on od Ibn Abbasa, on 
od Ubejja ibn Ka'ba a on od Allahovog Poslanika Si. 

El-Awfi je, takoder, od njega navodi kao mewkuf predaju. Ez-Zuhri navodi 
od Ubejdullaha ibn Abdullaha ibn Utbe ibn Mes'uda, a on od Ibn Abbasa, dasu 
on i el-Hurr ibn Kajs ibn Hisn el-Fezzari jednom prilikom raspravljali o 
Musaovom prijatelju, pa je Ibn Abbas rekao da je to bio Hidr. Dok su oni 
raspravljali, pored njih je naisao Ubejj ibn Ka'b, pa ga je Ibn Abbas pozvao i 
rekao mu: "Ja i ovaj moj prijatelj raspravljamo o Musaovom prijatelju kogaje 
Musa trazio da sretne. Jesi li ti od Allahovog Poslanika ista o tome cuo?" "On 
je odgovorio: "Jesam" i dalje naveo spomenuti hadis. Mi smo, hvala Allahu, 
tumaceci suru el-Kehf, ranije naveli verzije seneda i teksta tog hadisa. 



346 



k 



tek 



.za 
[ita: 
all 
se 
iide 
flje 

I se 
pav 
far 
ao: 




Mitsa alejhi selam 

§to se tice rijeci *sto se onoga zida tide - on je dvojice djecaka sirocadi iz 
%rada.- es-SuhejIi o njima kaze: "To su bili Asrem i Sarim, dva Kasihova sina, 
a za rijeci * "a pod njim je zakopano njihovo blago. " Ikrime kaze da je to bilo 
zlato, a Ibn Abbas znanje. 

Najvjerovatnije je da je to bila zlatna ploca, na kojoj je bilo ispisano znanje. 
El-Bezzar kaze: "Pricao nam je Ibrahim ibn Se'id el-Dzewheri, da mu je pricao 
Bisr ibn el-Munzir, a njemu el-Haris ibn Abdullah el-Jahsibi, da je cuo od 
Ajasa ibn Abbasa el-Gassanija, on od Ibn Hudzejre, on od Ebu Zerra, a on od 
Poslanika % da je rekao: "Blago koje Allah spominje u Svojoj Knjizi jeste 
ploca od zlata, a na njoj je bilo napisano: "Cudim se onome ko vjeruje u 
sudbinu kako se moze truditi? Cudim se onome kome je na umu Dzehennem 
kako se moze smijati? Cudim se onome kome je na umu smrt kako moze biti 
nemaran? Nema boga sem Allaha, a Muhammed je Allahov Poslanik." Verzije 
slicne ovoj prenose se i od Hasana el-Basrija, Gafrmog oslobodenog roba 
Omera i Dza'fera es-Sadika. 

"Otac njihovje bio dobar covjet " Po jednima, on je bio njihov sedmi, a po 
drugima deseti predak, U svakom slucaju, iz toga se izvodi zakljucak da se radi 
dobrog covjeka cuva i njegovo potomstvo. A od Allaha trazimo pomoc. 

Rijeci iz milosti Svoj'e su dokaz da je on bio vjerovjesnik (nebijj) i da nista 
nije radio po svom nahodenju, nego po Allahovom naredenju. Drugi kazu da je 
bio poslanik (resul), a treci da je bio eviija (welijj). Jos je cudnije da neki tvrde 
da je biD melek. Mislim da je posebno cudan stav onih koji kazu da je bio 
faraonov sin. Ima i onih koji tvrde da je on bio sin Dalihaka, koji je hiljadu 
godina vladao svijetom. 

Ibn Dzerir kaze: "Vecina ehli-kitabija vjeruje da je on zivio u vrijeme 
Efridona." Ima misljenja da je zivio u pocetku vladavine Zulkamejna za koga 
neki tvrde da je bio Efridon. Neki kazu da se radi o Zulferesu (konjaniku) koji 
je zivio u vrijeme Ibrahima >m, te da se napio Vode zivota, pa je postao 
besmrtan, i daje i danas ziv. 

Pored toga, ima misljenja da se radi o potomku nekog od onih koji su 
povjerovali Ibrahimu >m i sa njim ucinili hidzru iz Babilona, te da mu je po 
jednima ime bilo Melkan, a po drugima Eremija ibn Halkija i da je u doba 
Sebasiba ibn Behrasiba bio poslanik. 

Ibn Dzerir kaze: "Svako ko je upucen u rodoslovlje izmedu Efridona i 
Sebasiba, zna da je izmedu njih dvojice bio dugi vremenski period" i dodaje: 
"Ispravno je misljenje daje on zivio dugo, od vremena Efridona do Musaa i& 
cijeposlanstvo pada u vrijeme Minusehra, perzijskog vladara, jednog od sinova 
Ebredza ibn Efridona, koji je od djeda Efridona naslijedio vlast i ostao poznat 
kao pravedan vladar. On je prvi izumio kopanje rovova i postavljenje starjesine 
za svako naseljeno mjesto. Vladao je skoro sto pedeset godina, i smatra se da 
ponjeklo vodi od loze Ishaka ibn Ibrahima. O njemu se pripovijedaju lijepe, 
poucne i korisne price, pune rjecitosti, koje plijene paznju i izazivaju divljenje 
slusalaca sto ukazuje na to da bi, a Allah, opet, najbolje zna, mogao biti od 
Ibrahimove ^il loze." 



347 



Musa alejhi selam 



Uzviseni Allah kaze: Allah je od svakog vjerovjesnika, home je Knjigii 
objavio i mudrost dao, obavezu uzeo: "Kada vam, poslije, dode poslanik koji 
ce potvrditi da je istina ono sto imate, hocete li mu sigurno povjerovati i 
sigiirno ga pomagati? Da li pristajete i prihvacate da se na to Meni 
obavezete?", Oni su odgovarali: "Pristajemo!" "Budite, onda, svjedoci", 
rekao bi On, "a i Ja cu s vama svjedociti. " (Ali 'Imran, 81.) 

Ovim je Allah od svakog vjerovjesnika uzeo obavezu da ce povjerovati i 
pomoci poslanika koji bude dosao iza njega. Navedeno vjerovanje i zavjet 
odnose se na Muhammeda ^, jer je on posljednji vjerovjesnik. Zato je bila 
obaveza svakom poslaniku, ukoliko ga dozivi, da mu povjeruje i pomogne ga. 
Da je i Hidr bio ziv u njegovo vrijeme, ne bi mu preostalo nista drugo nego da 
ga slijedi, prikloni mu se i pomogne ga, U torn slucaju bio bi medu onima koji 
su na Bedru bili pod njegovim barjakom, kao sto je, uostalom, bio Dzibril i 
drugi odabrani meleki. 

Najvise sto je Hidr ^i mogao biti je vjerovjesnik (nebijj) (sto je i 
najopravdanije), ili poslanik (resul) kako kazu drugi, ili melek kako kazu treci. 
Ma sta od toga bio, nespomo je da je Dzibril najodabraniji medu melekima, i 
da je Musa odabraniji od Hidra. Da je kao takav, bio bi duzan povjerovati ii 
Muhammeda M i pomoci ga, a da ne govorimo ako je bio evlija, kako mnogi 
tvrde? Ipak ispravnije je i vjerovatnije da se ubraja medu poslanike. Ne postoji 
ni jedan - ni hasen ni da' if hadis koji bi potvrdio da je on ikada dosao 
AUahovom Poslaniku ^, ili da se susreo sa njim. Za hadis o saucescu u kome 
se spominje njegovo ime, iako ga navodi El-Hakim, mora se reci da mu je 
lanac prenosiiaca slab (da'if). Allah, opet, najbolje zna. O Hidm cemo, ipak, u 
zasebnom poglavlju nesto vise reci. 

Kratko kazivanje o Musau od pocetka do kraja 
kakvo se navodi u hadisu o iskusenjima 

Imam Ebu Abdurrahman en-Nesai u syom Sunenu, tumaceci rijeci 
Uzvisenog iz sure Ta-ha; "A ti si ubio jednog covjeka, pa smo fe Mi brige 
oslobodili i na razna te iskusenja stavili. " (Ta-h§, 40.), navodi hadis o 
iskusenjima' u kojem kaze: "Pricao nam je Abdullah ibn Muhammed; pricao 
nam je Jezid ibn Harun; pricao nam je Asbeg ibn Zejd; obavijestio nas je el- 
Kasim ibn Ebi Ejjub da mu je Se'id ibn Dzubejr pricao: "Upitao sam 
Abdullaha ibn Abbasa o rijecima Uzvisenog upucenih Musau: i na razna k 
iskusenja stavili, kakva su to iskusenja?, pa mi je odgovorio: "Sacekaj dok 
svane, o Ibn Dzubejre, to je duga prica!" 

Kada je svanulo, poranio sam do Ibn Abbasa da ispuni sto mi je obecao, i 
isprica dugu pricu o iskusenjima. Pa je rekao: - Faraon i njegova svita su se 
jednom prilikom sjetili AUahovog obecanja Ibrahimu 3^1 da ce lieke od 



' Hadis biljezi Ibn Kesir u svom Tefsiru 3/148-1 53/Haleb; u ovakvom obliku ga biljeii Nesaija 
u es-Sunenu-l-kubra. 



348 



lem 



da 



■ Musa alejhi selam 

njegovih potomaka uciniti poslanicima i viadarima, paje jedan od njih rekao- - 
Izraelcani to iscekuju i u to nimalo ne sumnjaju. Mislili su da je to Jusuf ibn 
Ja kub, ah kada je umro, rekli su da im Ibrahim nije take obecao. 

Tada je faraon rekao: - Pa sta predlazete? Raspravljajuci o ovome 
dogovorih su se da medu Izraelcane posalju svoje Ijude sa nozevima i da 
pokolju svu musku djecu koju medu njima nadu. Tako su i uradih. 

Medutim, kada su primjetili da stariji Izraelcani izumiru a mladi u ubijanju 
nestaju, pobojah su se da ne dode do njihovog istrebljenja, pa da sami moraju 
raditi poslove koje su za njih oni radih, te su neki savjetovah; Jedne godine 
ubijajte samo musku djecu, a druge godine nemojte kako bi odrasla i zauzela 
mjesto starijih. 

Na taj nacin se prezivjeh nece previse namnoziti da bi it se bojah, niti 
izumrijeti pa da ostanete bez potrebne pomoci koju vam u poslovima pruzaju. 

Tako su i odlucili. Musaova majka zanijela je Haruna u godini u kojoj se 
novorodencad nisu ubijala, pa ga je slobodno, ni od kog ne krijuci, rodila. 

Iduce godine zanijela je Musaa im. Obuzimala ju je briga i tuga Eto to je 
jedno od iskusenja, o Ibn Dzubejre! Jos u utrobi majke vidjelo se da ce'imati 
nepnjatnostL Tada ju je Allah nadahnuo: *Ne strahuj i ne tuguj! Mi cemo ti ga 
dotsta, vratiti i poslanikom ga uciniti. (El-Kasas, 7.) Zatim Joj je naredeno da 
ga, kad ga rodi, stavi u sanduk i baci u vodu. 

_ Kad ga je rodila tako je i ucinila, ah joj je, kad je nestao iz vida, prisao 
sejtan i donio zlu misao: "Sta uradih sa svojim sinom?! Draze bi mi bilo da je 
preda mnom zaklan pa da ga pokopam i sahranim, nego sto sam ga bacila 
morskim zivotinjama i ribama!" 

Tako ga je voda odnijela do rukavca na obali rijeke, odakle su sluskinje 
laraonove zene uzmiale vodu. Ugledavsi sanduk, one su ga uzele i htjele da 
otvore, ah je jedna od njih rekia: "Unutra je blago, pa ako ga otvorimo 
vladareva zena nam nece vjerovati koliko smo nasle unutra." Zato su ga 
odnijele onakvog kakav je bio, ne izvadivsi nista, i predale joj ga. Kada ga je 
otvonia, ugledala je dijete, prema kome joj je Allah ulio Ijubav kao ni prema 
komedrugom. I srce Musaove majke ostade prazno (El-Kasas, 10.}, ne misleci 
HI cemu drugom, osim o Musau. Medutim, kad su oni koljaci culi za njega sa 
svojim nozevHua su dosli faraonovoj zeni, da ga zakolju. Eto, i to je jedno'od 
iskusenja, Ibn Dzubejre! 

Medutim, ona im je rekla: "Ostavite ga, ovo jedno dijete nece povecati broj 
Israilovth potomaka. Kada faraon dode, ja cu ga zamoliti da mi ga pokloni. 
Mo to uradi, dobro i hjepo ste postupiH, a ako naredi da se zakolje, necu vam 

smetati! . 

Zatim je otisla Faraonu i rekla: "On ce biti radost i meni i tebi>" (El-Kasas 9 ) 
Faraon je odgovorio: "Neka bude tebi, ja nemam nikakve potrebe za njim " 
Mahov Poslanik % je rekao: "Tako mi Onoga kojim se zaklinjemo, da je 
taraon rekao da ce mu biti radost, kao sto je rekla njegova zena, Allah bi ga 
uputio kao 1 nju! Medutim, ovako je ostao lisen upute." 



349 



Musa alejbi selam 






Faraonova zena je nakon toga, preko svojih sluskinja porucila da mu I 
izaberu dojilju. Medutim, koja god bi ga uzela i pokusala zadojiti on bi odbio 
njene grudi, faraonova zena se zbog toga uplasila i pobojala da ne umre od 
gladi. Zato je naredila da ga iznesu na pijacu, prometno mjesto gdje se svijet 
skuplja, ne bi li se pronasla dojilja cije ce grudi prihvatiti. Medutim, on ih je i 
dalje sve odbijao. Musaova majka je skrhana tiigom rekla njegovoj sestri: 
"Prati ga i osluskuj vijesti o njemu, ne bi U sta o njemu cula; je li mi sin ziv ili 
su ga zivotinje pojele!" Zaboravivsi sta joj je Allah u vezi s njim obecao. 

Njegova sestra gaje ugledala iz daleka. a da oni nisu nista primjetili. (El- | 
Kasas, 11.) Rijec, el'dhtnub (sa strane) se koristi kad se pogled navodno baca u 
daljinu a gleda nesto sto je blizu. Primjetivsi kako odbija sve dojilje ona je, sva 
radosna, rekla: "Hocete li da vamja pokazem porodicii koja ce vam se o njemu 
brinuti i koja ce ga paziti? " (El-Kasas, 12.) Na to su joj prisli i rekli: "Otkud ti 
znas da ce ga oni paziti? Ili da ga mozda ne poznajes?", sumnjajuci u ono sto 
govori. Eto, i to je jedno od tih iskusenja, o Ibn Dzubejre! Ona je odgovonia: 
"Pazit ce ga i brinuti se o njemu jer zele pomoci i biti od koristi vladaru." Kad 
su je pustili otisla je do majke i ispricala joj sta se desilo. Kad je dosla njegova 
majka stavila ga je u krilo, primakla mu grudi i on je poceo halapljivo sisati. 
Mustulugdzija je odmah otrcao faraonovoj zeni sa radosnom vijescu: "Nasli 
smo dojilju za t\^oje dijete!" Na to je ona odmah poslala da joj dovedu i nju i 
sina. 

Ugledavsi kako je slatko doji i uziva, faraonova zena je Musaovoj majki 
rekla: "Ostani ovdje i doji mi sina, jer nikada nista nisam voljela kao sto njega 
voUm!" Musaova majka je rekla: "Ne mogu ostaviti svoju kucu i dijeie, da 
propada. Ako nemas sta protiv ja bih ga ponijela i pazila kod svoje kuce, jer ne 
mogu ostavljati kucu i svoje dijete." Musaova majka se tada prisjetila sta joj je 
Allah obecao, pa je bila cvrsta pred faraonovom zenom i uvjerena da ce Allah 
ispuniti Svoje obecanje. Istog dana vratila se svojoj kuci, gdje je Allah dao da 
ga lijepo odgoji, da poraste i sacuva ga za ono sto mu je vec bilo odredeno. 
Izraelcani koji su stanovali u drugom dijelu grada, i dalje su bili izlozeni nasilju 
i zlostavljanju. 

Kada je dijete poraslo, faraonova zena je rekla Musaovoj majci: "Dovedi 
mi sina da ga vidim." Ona joj obeca da ce ga jednog dana dovesti, pa je 
faraonova zena svojim cuvarima, slugama i upraviteljima rekla: "Neka svako 
od vas danas doceka moga sina sa nekim poklonom! Ja cu poslati nekoga 
povjerljivog da prati sta ce svako od vas darovati." Tako je cio put od kako je 
izasao iz kuce svoje majke, pa sve dok nije dosao faraonovoj zeni bio obasipan 
poklonima i darovima. Kad je usao kod nje i ona ga je pocastila, i obradovala 
mu se. Nije zaboravila darovati ni njegovu majku, zato sto ga je dobro pazila. 
Zatim je rekla: "Odvescu ga faraonu, pa neka ga i on daruje i pocasti." 

Kada ga je uvela, stavila mu ga je u krilo, Musa je uh vatic faraona za bradu 
i potegao prema zemlji. Na to su AUahovi neprijatelji rekli faraonu: "Zar ne 
vidis ono sto je Bog obecao Svom poslaniku Ibrahimu? On je tvrdio da ce te taj 



350 



♦ 



Musa ale/hi selam 



naslijediti, nadvisiti i pobijediti!" Cuvsi ovo faraon je poslao po koljace, da 
dodu t da ga zakolju. Eto, i to je jedno od iskusenja, o Ibn Dzubejre, kojima je 
vec bio iskusan, ili koje ce se poslije desiti. 

U torn je faraonova zena dotrcala i rekia: "Sta hoces od ovog djeteta kojeg 
si mi poklonio?" On joj odgovori: "Zar ne vidis da mi pokazuje kako ce me 
svrgmiti i pobijediti?" Ona je nato rekla: "Ucini nesto za sto cemo samo ja i ti 
znati, pa ce§ vidjeti sta je istina: Donesi dvije zeravice i dva draguija, pa mu ih 
primakni! Ako mku pruzi za draguljima i ne dodime zeravice, bit ce ti jasno da 
shvaca, a ako uzme zeravice a ne dragulje, jasno ti je da ne shvaca, jer niko ko 
je razuman pored draguija nece poletjeti za zeravicama." Faraon je take i 
uradio pa je Musa uhvatio za zeravice. On mu ih je istrgnuo iz mku, bojeci se 
da mu ne opeku mku. Tada je zena faraonu rekla: "Zar ne vidis?" Tako je 
Allah faraonu skrenuo paznju sa djecaka, nakon sto je htio da mu naudi. 1 tako 
je Allah ispunio Svoju odredbu u vezi sa njim. 

Kadaje odrastao i postao zreo covjek, ni jedan faraonov covjek pored njega 
nije mogao nanijeti nepravdu i zio ni jednom jevreju, pa su tako bili dobro 
zasticeni. Tako je Musa SEffll jednom prilikom prolazeci kroz jedan grad ugledao 
dva covjeka kako se tuku. Jedan je bio faraonov covjek, a dmgi Izraelcanin. 
Izraelcanin je Musaa pozvao da mu pomogne protiv faraonovog covjeka, 
Musaa je naljutilo to sto faraonov covjek tuce Izraelcanina, iako je znao sta 
znaci jevrejima i koliko ih stiti. Dmgi Ijudi, osim Musaove majke, nisu znali 
istinu njemu i ko ga je dojio. Allah je dao da to sazna jos jedino Musa. 

Musa je udario i ubio faraonovog covjeka a da to niko osim Uzvisenog 
Allaha 1 onog Izraelcanina nije vidio. Kad je vidio sta je uradio, Musa je rekao; 
"Ovo ye sejtanov posao. On je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu 
dovodi " (El-Kasas, 15.) Zatim je rekao: "Gospodaru moj, Ja sam sdm sebi zlo 
mnio. pa mi oprostil" I On mu oprosti, On uistinu prasta i On je Milostiv. 
"Gospodaru moj", rece, "tako mi blagodati koju si mi ukazao, vise nikada 
prestupnicima necu bid odpomoci! "lonu gradu osvanu prestrasen. ocekujuci 
siacebiti (El-Kasas, 16.-18.), tj. sta ce se desiti. 

Kad je otisao kod faraona, Musau je receno: "Izraelcani su ubili jednog 
faraonovog covjeka. Pravo presudi i nemoj prema njima popustati!" A on rece: 
'Tronadite mi ubicu i ocevica koji ce protiv njega posvjedociti. Vladar, ni kao 
prvak svog naroda, ne smije nikoga bez jasnog i cvrstog dokaza pogubiti. 
Rasvijedite ovaj slucaj pa cete dobiti sto trazite." 

1 dok su se oni mucili da pronadu dokaz, Musa je sutradan ugledao onog 
istog Izraelcanina kako se svada sa jednim drugim faraonovim covjekom, pa ga 
je to iznenadilo. On se vec bio pokajao za ono sto je jucer uradio. Nije mu bilo 
drago sto je vidio, pa je ukorio Izraelcanina koji je htio udariti faraonovog 
covjeka, Grdeci Izraelcanina za ono sto je samo dan prije toga uradio, Musa 
muje rekao: "Tisizbilja u ocitoj zabludi!" (El-Kasas, 18.) 

Izraelcanin je pogledao Musaa, pa vidjevsi da je Ijut kao i juce kada je ubio 
faraonovog covjeka, i cuo ukor 'Ti si zbilja u ocitoj zabludi! " pobojao da sada 
hoce ubiti njega. Medutim, on to nije htio, nego je zelio sprijeciti faraonovog 



351 



Musa alejhi selam 



covjeka, Izraelcanin se uplasio i rekao: "O Musa, zar ces da ubijes i mene, kao 
sto sijuce ubio covjeka? " (El-Kasas, 19.) Ovo je rekao zato sto se bojao da Musa 
ne ubije njega. Nakon ovoga Izraelcanin i faraonov covjek su se rastavili. 

Faraonov covjek je otisao i ispricao sta je cuo od Izraelcanina kad je rekao 
Musau: "Zar ces da ubijes i mene, kao sto sijuce ubio covjeka?" Nato je 
Faraon smjesta poslao svoje koljace da ubiju Musaa. Oni su krenuli za 
Musaom duzim putem, ne zureci i ne misleci da bi im mogao umaci. Medutim, 
jedan od pristalica Musaa sa kraja grada je dotrcao kracim putem, i Musau 
ispricao sta se sprema. Eto, i to je jedno od tih iskusenja, o Ibn Dzubejre! 

Onda se Musa uputio u pravcu Medjena. Prije toga nije imao nikakva 
iskustva o putu. Uzdao se samo u Uzvisenog Gospodara. Zato je rekao: 
* "Gospodar moj ce mi pokazati pravi put. " */ kad stize do vode medjenske, 
zatece oko nje mnoge Ijude kako napajaju stolen, a male podalje od njih ugleda 
dvije zenske koje suje od vode odbijale" (El-Kasas, 22.-23.) tj. svoju stoku, pa 
ih je upitao: "Sta Je sa vama dvjema?", tj. zasto ste se izdvojile od ostalog 
svijeta? One su odgovorile: "Nemamo snage da bi se sa njima gurale, pa 
cekamo ne bi li iza njih sta preteklo." Na to je on prije ostalih cobana napojio 
njihovu stoku, zagrabivsi kofom dovoljno vode. Nakon toga one su otjerale 
stoku svome ocu, a Musa se sklonio u hiad jednog drveta, i rekao: "Gospodaru 
moj, kakvo god mi dobro dao, zaista mije potrebno! " (El-Kasas, 24.) 

Zacudivsi se kako su se njih dvije brzo vratile sa sitim ovcama, punili 
vimena, njihov otac je rekao: "Sigumo vam se danas nesto desilo?" Ispricale su 
mu sta je uradio Musa, pa je naredio jednoj od njih da ga pozove. Ona je otisla 
i pozvala ga. Kada mu je Musa ispricao sta se desilo, rekao mu je. "Np simhuj, 
spasio si se naroda nasilnickog! " (El-Kasas, 25.), tj. faraon i njegov narod nemaju 
vlasti nad nama, jer nismo u njegovoj drzavi, Jedna od njih je rekia: "O oce moj, 
uzmi ga u najam, najbolje je da unajmis snazna i pouzdana. " (El-Kasas, 26.) 
Obuzet osjecajem ponosa zbog ovakvih rijeci on je upitao: "Otkud znas daje 
snazan i povjerljiv?" Ona je odgovorila: "Sto se tice snage, nikada nisara 
vidjela jaceg covjeka od njega. Vidjela sam kako, kao niko ranije, crpa vodu i 
tegli kofu. Sto se tice povjerljivosti, kada sam se pojavila iduci prema njemu, 
pogledao je u mene i kada je vidio da sam zensko, oborio je glavu i nije je 
podigao sve dok mu nisam prenijela tvoju poruku. Zatim mi je rekao: -Idi iza 
mene i pokazuj mi put. To je uradio samo zato sto je cestit!" Tada se njen otac 
smirio, povjerovao joj i sa njom podijelio svoje misljenje. 

Zatim je rekao Musau: "Ja zelim da te ozenim jednom od ove dvije moje 
kceri, s tim dame sluzis osam godina, a ako napunis deset, toje od tebe. Ja ne 
zelim da te na to silim. Vidjeces, ako Bog da, da sam dobar. " (El-Kasas, 27.) 
To je i ucinio. Allahovom poslaniku Musau je bila obaveza osam godina, 
dodatne dvije su bile njegova volja. Allah je odredio da ispuni rok, pa i da 
napimi deset godina. 

Se'id - tj. ibn Dzubejr - je rekao: "Jednom me je sreo jedan krscanski 
ucenjak i upitao: - Znas li koji je od dva roka ispunio Musa? Ja sam mu 
odgovorio da ne znam, jer tada, zaista, nisam ni znao. Kada sam kasnije sreo 



352 



Musa alejhi selam 



Ibn Abbasa, ispricao sam mu to, pa mi je rekao: - Zar nisi znao da je osam 
godina bila obaveza Allah ovom poslaniku, i da on od toga ne bi nista umanjio? 
Znasda je Allah odredio Musau da ispuni i rok koji mu je obecao. Dakle, on je 
sluzio deset godina, Kada sam ponovo sreo onog krscanina, rekao sam mu to, 
pa mi je odgovorio: - Onaj koga si pitao i dao ti takav odgovor o tome bolje 
aia od tebe. Ja sam rekao: - Da, sigumo je tako!" 

Krenuvsi sa svojom porodicom Musau su se desili slucajevi sa vatrom, 
stapom i nikom, o cemu Allah govori u Kur'anu. 

Zatim se pozalio Uzvisenom Allahu da strahuje od faraonovih pristalica 
zbog onog ubijenog covjeka i na teskocu u izrazavanju. Jezik mu se znao 
zapetljati, pa se u mnogim slucajevima nije mogao dobro izrazavati. Pored 
ovoga, zaraolio je Allaha da ga pomogne bratom Harunom, kako bi mu bio pri 
raci i umjesto njega govorio kad mu se jezik zapetlja. Uzviseni Allah je 
udovoijio njegovoj molbi. Dao mu je da mu se jezik vise ne zapetljava i 
naredio Hauinu da pode sa njim. 

I Musa je sa stapom krenuOj sreo se sa bratom mu Harunom pa su zajedno 
otisli do faraona. Dosavsi, neko vrijeme su cekali pred faraonovim vratima, 
buduci da im dugo nije bio dozvoljen ulaz. Kada im je, nakon dugog cekanja 
dozvoljeno da udu, rekli su: "Mi smo poslanici Gospodara tvoga " (Ta-ha, 47.) 
aonje upitao: "A ko je Gospodar vas?" (Ta-ha, 49.) Odgovorivsi mu onako 
kako Allah kazuje u Kur'anu, faraon ih je upitao sta hoce, podsjetivsi na slucaj 
ubijenog covjeka. Musa se pravdao - kao sto si cuo, i rekao: "Hocu da 
povjemjes u Allaha i sa ninom posaljes Israilove potomke." Faraon je to odbio 
rijecima; "Ako si donio kakav dokaz pokazi ga, ako istinu govoris! " I on bad 
svoj stap, kad on (El-A'raf, 106.-107.) ogromna zmija, otvorenih usta koja se 
okoraila na faraona. Ugledavsi kako ide prema njemu, faraon se uplasio, skocio 
sa prijestoya i zamolio Musaa da je od njega ukloni, sto je on i ucinio. 

Zatim je Musa iz njedara izvukao svoju ruku, pa je vidio bijelu i bez 
ikakve bolesti, a onda ponovo zavukao i izvadio u normalnom, prvobitnom 
obliku. Na to je faraon upitao glavesine oko sebe sta oni misle o onom sto su 
vidjeli, pa su rekli: "Ova dvojica su carobnjaci; hoce da vas vradzbinama 
svQjim izzemlje vase izvedu i da uniste vasu vj'eru prelijepu" (Ta-ha, 63.) Tj. 
da vas protjeraju sa vasih posjeda i ostave bez udobna zivota. Odbivsi da 
Musau daju ista od onoga sto je trazio, oni su faraonu rekli: "U tvojoj zemlji 
ima piino carobnjaka, sakupi ih pa svojim carobnjastvom pobijedi carobnjastvo 
ovedvojice." 

Tako je faraon poslao po svim gradovima, da mu skupe sve znane 
carobnjake, koji su kad su dosli faraonu upitali: "Sa cime radi ovaj carobnjak?" 
Kad su im rekli da radi sa zmijama povikali su: "Tako nam Boga, na Zemlji 
nema niko ko sa uzadima i stapovima zna docarati zmije kao mi, Cime ces nas 
nagraditj ako mi pobijedimo?" A faraon je odgovorio: "Bit cete meni bliski, 
imat cete poseban status, i ispunit cu vam sta god zazelite," Dogovorili su se da 
vrijeme sastanka, "bude praznik i da se narod izjutra okupi." (Ta-ha, 59.) 



353 



Musa alejhi selam 



Se'id kaze: "Ibn Abbas mi je pricao da je praznik u kome je Allah poraogao 
Musaa protiv faraona i carobnjaka, bio Jewmi-asura (deseti dan muliarrenia)." 

Skupivsi se na dogovorenom mjestu, Ijudi su jedni drugima govorili: - Hajde 
da vidimo; "da budemo uz carobnjake, ako oni budu pobjednicL " (Es-Su'ara', 40.), 
misleci na Musaa i Haruna, i ismijavajuci im se. Oklijevajuci da prvi pocnu sa 
svojim carolijama, carobnjaci su Musau rekli: "Hoces li ti, Hi cemo mi pm 
baciti?" (El-A'raf, 115.) Rekao im je da prvo bace oni: i oni pobacase svoje 
stapove i rekose: "Tako nam dostojanstva faraonova, mi cemo svakako 
pobijediti!" (Es-Su'arS', 44.) Ugledavsi njihove carolije Musa se uplasio, pa 
mu je Allah objavio: "Bad svoj stop" (El-A'raf, 117.)Bacivsi ga stap se 
pretvorio u ogromnu zmiju otvorenih usta, koja je pocela gutati njihovu uzad, 
tako da nije ostalo ni jedno, a da ga zmija nije progutala. Vidjevsi to carobnjaci 
su povikali: "Da je ovo carolija, ne bi se sa nasom desilo sto se desilo. Ovoje 
nesto sto je od Uzvisenog Allaha! Vjerujemo u Allaha i vjemjemo u ono stoje 
objavio Musau, i kajemo se Allahu za ono sto smo prije radih!" 

Tako je Allah porazio faraona i njegove sljedbenike, i pokazala se Istina, / 
tako Istina na vidjelo izbi i pokaza se daje bilo lazno ono sto su oni priredili *i 
tu oni bijahu pobijedeni i ostadose ponizeni. (EI-A'raf, 1 18.-1 19.) 

Cijelo to vrijeme faraonova zena drzala se po strani i molila Allaha da 
pomogne Musau protiv faraona i njegovih pristalica. Ko bi je od faraonovih 
sljedbenika ugledao, pomislio bi da se ona izdvojila iz bojazni za faraonom i 
nj ego vim pristalicama, Medutim, ona se brinula J plasila za Musaa. 

Musaovo iscekivanje zbog faraonovih laznih obecanja se oteglo. Kada god 
bi mu pokazao neko cudo, faraon bi obecao da ce pustiti da sa sobom povede 
jevreje, a kad bi proslo, porekao bi obecanje i poceo govoriti: "Moze li tvoj 
Gospodar dati jos nesto, osim ovoga?" 

Tako je Allah protiv faraonova naroda slao skakavce, krpelje, zabe i krv, 
sve jasne dokaze. Kod svakog slucaja faraon je molio Musaa i preklinjao gada 
to od njih otkloni i obecavao da ce mu dozvoUti da izvede Israilove potoiiike, 
Medutim, kada bi od njega nevolju otklonio, obecanje bi porekao, zavjet 
prekrsio, sve dok Allah nije naredio Musau da izvede svoj narod, sto je jedne 
noci i ucinio. 

Ugledavsi, kad je osvanuo, da su oni vec otisli, faraon je poslao da se po 
gradovima sakupi vojska s kojom je krenuo za Musaom. Allah je tada objavio 
mom: "Kada te Moj rob Musa udari svojim stapom, ti se rastavi na dvanaest 
mjesta kako bi prosh Musa i njegovi sljedbenici, a onda se ponovo sastavi nad 
faraonom i nj ego vim sljedbenicima, koji ce iza njih naici." Musa je bio 
zaboravio da treba more udariti stapom, pa je kad mu se priblizio, opazio dase 
uzburkalo. Pobojalo se da ga Musa nenamjemo ne dotakne, pa dapostane 
neposlusno prema Uzvisenom Allahu! 

Kad su se dvije skupine ugledale i jedna drugoj priblizile, Musaovi dnigovi 
rekose: "Samo sto nas nisu stigli!" (Es-Su'ara', 61.), tj. uradi sto ti je Gospodar 
naredio. On i ti Istinu govorite. Musa je rekao: "Moj Gospodar mi je naredio da 



354 



Musa alejhi selam 



se kada dodemo do mora podijelimo na dvanaest grupa, kako bi ga presli. 
Zatim se prisjetio svog stapa, pa je njime udario po mom, u momentu kada su 
se prvi faraonovi vojnici priblizavali ki*aju kolone Musaovih sljedbenika. More 
se rastavilo, kako mu je Gospodar naredio i Musau obecao. Musa i svi njegovi 
sljedbenici su presii preko mora, a faraon i njegovi sljedbenici su zagazili, pa 
se more nad njima sastavilo, jer mu je tako bilo naredeno. Kada je Musa presao 
preko mora, njegovi sljedbenici su rekli: "Bojimo se da se faraon nije utopio i 
ne vjerujemo da je umro." Na to je Musa zamolio Gospodara, pa je izbacio 
faraonovo tijelo. Tada su se uvjerili da je on umi-o. 

Zadm su naisli na Ijude koji su obozavali kipove, pa su rekli: "O Musa. 
napravi i ti nama boga, kao Sto i oni imaju bogove!" "Vi ste, uistinu, narod 
koji nema pametil", rece on. *"Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi 
ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade. " (El-A'raf, 138.-139.) Vi ste 
vidjeli i culi dovoljno pouka. 

Nakon toga, ostavivsi ih na jednom mjestu, Musa im je rekao: "Budite 
poslusni Harunu. Ja idem svome Gospodaru, koji vam je Haruna odredio za 
moga zarajenika." Rekao im je da ce se vratiti u roku od trideset dana. 

Dosavsi svome Gospodaru, nakon trideset dana i noci provedenih u postu, 
bilo mu je nezgodno da sa Gospodarom govori sa zadahom postaca, pa se 
omrsio i sazvakao nekoliko listova jedne biljke, ali ga je Gospodar, kad je 
dosao upitao zasto se omrsio, iako je dobro znao zasto je to ucinio. Musa je 
odgovorio: "Gospodaru moj, bilo mi je neprijatno da s Tobom govorim, a da 
mi iz usta ne zaudara ugodan dah." Gospodar je rekao: "Musa, zar ne znas da 
mi je zadah iz usta postaca drazi od mosusova mirisa? Zato se vrati i posti jos 
deset dana, pa Mi onda dodi." Musa je tako i uradio. 

Kada se Musa svome narodu nije vratio u obecano vrijeme, to im je tesko pale. 
Haniu im se obracao i govorio im: "Kad ste izlazili iz Egipta sa sobom ste ponijeli 
dragocjenosti i nakit koje su vam faraonovi Ijudi povjerili na cuvanje, a i kod 
njih je ostalo vasih stvari. Zato vam preporucujem da zapamtite sta je kod njih 
vase, ! da ni jednu njihovu stvar koju ste uzeli na cuvanje ne d irate. Nista od toga 
im necemo vracati ni za sebe zadrzati." Zatim je iskopao jednu mpu i svakom 
od svog naroda ko je imao kakvu dragocjenost ili tudi nakit, naredio da ga baci 
urupu. Zatim je na njoj zapalio vatru i rekao: "Nece vise biti ni nase ni njibovo." 

Samirijja je pripadao narodu koji je zivio u susjedstvu sa Izraelcanima i koji 
su obozavali krave. Kad su Izraelcani krenuli, sa njima je krenuo i Samirijja. 
Njemu je bilo sudeno da ugleda jedan trag, pa je od njega uzeo jednu pregrst. 
Naisavsi pored Haruna, Harun ga je upitao: "O Samirijja, zar neces i ti baciti to 
sto ti je u rukama? Samirijja je prasinu drzao citavo vrijeme u mci, da to niko 
ranije nije primijetio. On je rekao: "Ovo je pregrst zemlje sa traga iza 
izaslanika koji vas je preveo preko mora. Bacicu je pod uvjetom da zamolite da 
bude sto ja hocu!" Tako je on bacio, a Harun mu ucinio dovu. Samirijja je 
rekao: "Zelim da to postane tele!" Tada su se sve dragocjenosti: nakit, bakar i 
zeljezo - sve sto je bilo u rapi skupile u obliku teleta. Ono nije imalo dusu, ali 
je bilo suplje pa je davalo glas. 



355 



Miisa alejhi selam 



Ibn Abbas kaze: "Tako mi Allaha, ono nije mukalo, nego je vjetar ulazio u 
njega sa zadnje strane, a izlazio mu na usta, pa se od toga cuo glas." 

Izraelcani su se zbog toga podijelili na nekoliko grupa. Jedni su rekli: "0 
Samirijja, ti najbolje znas sta je ovo, pa nam reci." "Ovo je vas bog; Musa je 
zalutao." Drugi su rekli: "Mi ovo necemo poreci dok ne dode Musa. Ako se 
uspostavi da je ono nas gospodar, mi ga nismo odbacili i ostali smo mu yjemi 
od kako smo ga ugledali, a ako nije nas gospodar, slijedicemo Musaa." Treci su 
rekli: "Ovo je sejtanovo djelo a ne Gospodar. Mi u ovo ne vjerujemo i necemo 
ga slijediti." Cetvrti su se zatrovali Samirijjinim rijecima, pa su mu povjerovali 
da je tele bog, i nisu ga odbacili. 

Harun Sffll im je govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskusenje 
dovedeni. Gospodar vas je Milostiv"? (Ta-ha, 90.) tj. a ne ovo tele, Om su 
zapitkivali: "Sta je sa Musaom - obecao nam je da ce se vratiti za trideset dana, 
a onda porekao? Evo vec je proslo cetrdeset dana a njega nema!" Najgori od 
njih rekose: "Nije pronasao svoga Gospodara, pa ga trazi!" 

Kada je Allah govorio sa Musaom izmedu ostalog mu je saopcio sta se 
desilo sa njegovim narodom poslije njega. I Musa se svome narodtt vrati srdit i 
zahstan. (Ta-ha, 86.), Rekavsi im ono sto ste vidjeli da stoji u Kur'anu. / 
brata svoga za glavu uze i poce ga vuci sebi. (El-A'raf, 1 50.) Musa je u 
Ijutnji bacio ploce. Saslusavsi brata i uvazlvsi njegovu ispriku, zamolio je 
Allaha da mu oprosti, a onda prisao Samirijji r upitao: "Sta te je navelo nato 
sto si uradio?" On mu je odgovorio: "Vi niste primjetili trag izaslanika a ja 
jesam. Uzeo sam saku zemlje i to bacio, i etc takoje u mojoj dusi ponikla zla 
misao." "E onda se gubi", rece Musa, "citavog svog zivota ces govoriti: 
'Neka me niko ne dotice! ' a ceka te Jos i odredeni cas koji te nece mimoici 
Pogledaj samo u ovog svog boga kojem si se klanjao; mi cemo ga sigurno 
spaliti ipo moru muprah razasuti. " (Ta-ha, 96.-97.) Daje tele bilo pravi Bog, 
ne bi mu se to moglo desiti. 

Tako su se Israilovi potomci uvjerili da je to bilo iskusenje. Oni koji su 
mislili kao i Harun, obradovali su se, i rekli: "O Musa, zamoU Gospodara da 
nam otvori vrata pokajanja da nam oprosti za ono sto smo uradili." Tada je 
Musa izabrao sedamdeset Ijudi iz svoga naroda. Bili su to najbolji i 
najpobozniji Izraelcani koji nisu ni u jednom momentu pocinili grijeh "sirk." 
Musa je sa njima otisao da se pokaju, pa se zemija ispod njih potresla. 

Kada se desilo sto se desilo, Allahov poslanik ?^l se zastidio svog naroda i 
gnipe koju je sa sobom poveo, pa je zamoho: "Gospodaru moj, da si htio. 
mogao si i njih i mene unistiti jos prije. Zar da nas unistis zbog onoga sto su 
uradili bezumnici nasi?" (El-A'raf, 155.) Medu njima je bilo i onih za koje je 
Allah; bolje od njega, znao koliko su im srca zadojena Ijubavlju prema teletu i 
vjerovanju u njega, zbog cega ih je zemija i potresla svojim potresora. Allah je 
rekao: A Moj a milost obuhvaca sve; dacuje onima koji budu bogobojazni, koji 
budu zekat davali, i onima koji u dokaze Nase budu vjerovali, onima koji ce 
slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nece znati ni da cita ni da pise, kojeg oni 
kodsebe u Tewratu i Indzilu zapisana nalaze. (El-A'raf, 156.-157.) 



356 



Musa alejhi selam 



Ibn Abbas kaze: "Tako mi AUaha, ono nije mukalo, nego je vjetar ulazio u 
njega sa zadnje strane, a izlazio mu na usta, pa se od toga cuo glas." 

Izraelcani su se zbog toga podijelili na nekoliko gmpa. Jedni su rekii: "0 
Samirijja, ti najbolje znas sta je ovo, pa nam reci." "Ovo je vas bog; Musaje 
zalutao." Drugi su rekli: "Mi ovo necemo poreci dok ne dode Musa. Ako se 
uspostavi da je ono nas gospodar, mi ga nismo odbacili i ostali smo mu vjemi 
od kako smo ga ugledali, a ako nije nas gospodar, slijedicemo Musaa," Treci su 
rekli: "Ovo je sejtanovo djelo a ne Gospodar. Mi u ovo ne vjerujemo i necemo 
ga slijediti." Cetvrti su se zatrovali Samirijjinim rijecima, pa su mu povjerovali 
da je tele bog, i nisu ga odbacili. 

Harun :^ im je govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskiisenje 
dovedeni. Gospodar vas je Milostiv"? (Ta-ha, 90.) tj. a ne ovo tele. Oni su 
zapitkivali: "Sta je sa Musaom - obecao nam je da ce se vratiti za trideset dana, 
a onda porekao? Evo vec je proslo cetrdeset dana a njega nema!" Najgori od 
njih rekose; "Nije pronasao svoga Gospodara, pa ga trazi!" 

Kada je Allah govorio sa Musaom izmedu ostalog rau je saopcio sta se 
desilo sa njegovim narodom poslije njega. I Musa se svome narodu vrati srdit i 
zalostan. (Ta-ha, 86.), Rekavsi im ono sto ste vidjeli da stoji u Kur'anu. / 
brata svoga za glavu uze i pace ga vuci sebi. (El-A'raf, 150.) Musa je u 
Ijutnji bacio ploce. Saslusavsi brata i uvazivsl njegovu Ispriku, zamolio je 
AUaha da mu oprosti, a onda prisao Samirijji i upitao: "Sta te je navelo na to 
sto si uradio?" On mu je odgovorio: "Vi niste primjetili trag izaslanika a ja 
jesam. Uzeo sam saku zemlje / to bacio, i eta takoje u mojoj dusi ponikla zla 
misao." "E onda se gubi", rece Musa, "citavog svog zivota ces govoriti: 
'Neka me niko ne dotice! ' a ceka te jos i odredeni cas koji te nece mimoici. 
Pogledaj samo u ovog svog boga kojem si se klanjao; mi cemo ga sigurno 
spaliti i po moru mu prah razasuti. " (Ta-ha, 96.-97.) Da je tele bilo pravi Bog, 
ne bi mu se to moglo desiti. 

Tako su se Israilovi potomci uvjerili da je to bilo iskusenje. Oni koji su 
mislili kao i Harun, obradovah su se, i rekli: "O Musa, zamoli Gospodara da 
nam otvori vrata pokajanja da nam oprosti za ono sto smo uradili." Tadaje 
Musa izabrao sedamdeset Ijudi iz svoga naroda. Bili su to najbolji i 
najpobozniji Izraelcani koji nisu ni u jednom momentu pocinili grijeh "sirk," 
Musaje sa njima otisao da se pokaju, pa se zemlja ispod njih potresla. 

Kada se desilo sto se desilo, AUahov poslanik ?iSi se zastidio svog naroda i 
grupe koju je sa sobom poveo, pa je zamolio: "Gospodaru moj, da si htio, 
mogao si i njih i mene unistiti Jos prije. Zar da nas unistis zbog onoga sto su 
uradili bezumnici nasi?" (El-A'raf, 155.) Medu njima je bilo i onih za koje je 
Allah; bolje od njega, znao koliko su im srca zadojena Ijubavlju prema teletu i 
vjerovanju u njega, zbog cega ih je zemlja i potresla svojim potresom. Allah je 
rekao: A Moj a milost obuhvaca sve; dacuje onima koji budu bogobojazni, koji 
budu zekat davali, i onima koji u dokaze Nase budu vjerovali, onima koji ce 
slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nece znati ni da cita ni da pise, kojeg oni 
kodsebe u Tewratu i Indzilu zapisana nalaze. (El-A'raf, 156.-157.) 



356 



♦ 



Musa alejhi selam 



Na to je Musa rekao: "Gospodaru moj, trazio satn od Tebe tewbu za svoj 
aarod, pa si mi rekao da si Svoju milost odredio nekom drugom a ne mom 
aarodu. Kamo srece da se jos nisam rodio i da se pojavim kao sljedbenik tog 
covjeka kome si se smilovao!" Allah mu je odgovorio: "Tewba im je da svaki 
od njih uzme mac i njime pocne sjeci koga god sretne, ne vodeci racuna o 
kome se radi, makar to bio otac ili rodeno dijete." Take su se pokajali i oni za 
koje cak ni Musa ni Hamn nisu znali ko su i sta su, Allah je dao da se pokazu 
njihovi grijesi i da ih oni priznaju. Zato sto su poslusali Njegovo naredenje, 
Allah je oprostio i ubicama i ubijenim. 

Musa ;^i je zatim s njima krenuo ka Svetoj zemiji, pokupivsi, nakon sto ga 
je prosla srdzba, razbacane ploce. Kada im je naredio da kao 1 on izvrsavaju 
propisane obrede, ucinile su im se teskim, pa su odbili da ih prihvate. Na to je 
Allah iznad njih podigao brdo, kao da je oblak, a zatim spustio nisko iznad 
njihovih glava. 

Bojeci se da ne padne na njih uzeli su knjigu u desnu ruku preko oka 
gledajuci u brdo i tako u strahu da ih ne pritisne, krenuli u Svetu zemlju. Tamo 
suoaigii na jedan grad ciji su stanovnici bili nemilosrdni i neodgojeni. 

Navodi se da su plodovi koje su uzgajali bili izuzetno krupni. Musaovi 
sljedbenici su rekli: "O Musa, u njemuje nemilosrdan narod" (El-Ma'ide, 22.), 
mi nemamo snage da se borimo protiv njih. Zato u njega necemo ulaziti sve 
dok su oni u njemu. "Ako oni iz njega izadu, mi cemo onda sisurno uci " 
(El-Ma'ide, 22.) 

Dva covjeka koja su se AUaha bojala... rekose: (El-Ma'ide, 23.) Upitan uci 
li se ovako ovaj ajet Jezid je odgovorio: "Uci. Njih dvojica su bili od onih 
nemilosrdnih. Povjerovali su u Musaa, dosli mu i rekli: "Mi bolje od vas 
poznajemo svoj narod. Ako se plasite njihove brojnosti i gorostasne grade, 
znajte da nisu nimalo hrabri ni jaki, pa navalite na njihovu kapiju. Ako to 
ucinite, sigumo cete pobijediti." Drugi kazu da su ova dva covjeka bila 
pnpadnici Musaovog naroda. 

Ali, strasljivci medu Izraelcanima su rekli: "O Musa, dok god su oni u njoj, 
mi necemo u nju ulaziti. Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte. mi cemo ovdje 
cekatil (El-Ma'ide, 24.) 

Naljutivsi se na njih Musa ih je prokleo i nazvao velikim grijesnicima. Inace, 
do tada ih nije proklinjao za njihove prijestupe i grijehe. Allah je uslisao njegovu 
kletvu, Sam ih nazvao velikim grijesnicima kao sto je to i Musa uradio, i zabranio 
im ulazak u Svetu zemlju cetrdeset godina. Odredio im je da cijelo ovo vrijeme 
lutaju po pustinji, bez ijednog dana odmora i mjesta stalnog prebivalista. Zatim 
im je Allah, dok su lutali pustinjom, dao da im oblak pravi hiad, spustao im je 
mam i prepelice, i davao odjecu koja se nije habala ni prljala. Uz ovo, dao im 
je kockasd kamen, koji je Musa po Allahovom naredenju udario stapom, pa je 
iz njega provrelo dvanaest izvora, na svaku stranu po tri. Musa je svakom 
plemenu pokazao izvor sa kojeg ce piti. Kud god bi krenuli i gdje god bi dosli, 
nasli bi kamen kod sebe, na istom mjestu kao i jucer. 



357 



Musa alejhi selctm 



Predaju ovog sadrzaja Ibn Abbas pripisuje Poslaniku M- Potvrda za to mu je 
to sfo je Muawija cuvsi Ibn Abbasa kako citira spomenuti hadis, odbacio 
mogucnost da je faraonov covjek bio taj koji je otkrio da je Musa ubio covjeka, 
postavivsi pitanje: "Kako je on mogao prosiriti vijest, kada za slucaj nije znao i 
kad je pravu istinu znao same Izraelcanin koji je bio ocevidac ubistva?" 

Ibn Abbas je, naljutivsi se, uzeo Muawiju za ruku, odveo ga do Sa'da ibn 
Matika ez-Zuhrija i upitao: "O Ebu Ishak, sjecas li se kada nam je AUahov 
Poslanik M pricao o faraonovom covjeku kojeg je ubio Musa? Ko je bio taj koji 
je rasirio vijest, Izraelcanin ili faraonov covjek?" On mu je odgovorio: - 
Faraonov covjek, cuvsi to od Izraelcanina koji je bio svjedok ubistva." 

Ovaj hadis navodi i Imam Nesaija. Citiraju ga i Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatim 
u svom Tefsiru. u verziji koju prenose od Jezida ibn Haruna. Allah najbolje zna 
sta je tacno. Izgleda, ipak, da su to Ibn Abbasove rijeci. Spomo je da su to 
rijeci Poslanika ^. Vecina sadrzaja ove predaje je israilijjat. Samo jedan njen 
dio kako se iz konteksta vidi, mogle bl biti Poslanikove rijeci. Pored toga, 
jedan dio ove predaje je sporan i neprihvatljiv, pa je vjerovatnije da su to rijeci 
Ka'b el-AIibara. Ovo sam cue od naseg sejha hafiza Ebu el-Hadzdzadza el- 
Mezzija. Allah, opet, najbolje zna sta je tacno. 

Gradnja svetista (Hrama) 

U jevrejsko-krscanskim knjigama se detaljno opisuje kako je Allah 
Musau naredio da podigne svetiste od bagremovih dasaka, govede koze i 
ovcije vune, Naredio mu je da ga ukrasi svilom u boji, zlatom i srebrom, i 
da izradi deset zavjesa, od kojih bi svaka bila duga po dvadeset i osara 
lakata, a siroka po cetiri lakta, Svetiste je iraalo cetvora vrata i zavjese 
izradene od svile i damasta u boji. Unutra su bile poHce i ploce od zlata i 
srebra. Svaki je ulaz pored glavnog trebao imati jos dvoja vrata. Zavjese su 
bile od svile u boji. Bilo je i dmgih stvari sa kojima bismo oduljih ako 
bismo ih nabrajali. Takoder mu je naredeno da napravi kovceg od 
bagremovih dasaka, dug dva i po, sirok dva, a visok jedan i po lakat, te da 
ga iznutra i spolja oblozl cistim zlatom, da mu na sva cetiri ugla stavi po 
jednu haiku, sa obje strane napravi po jednog zlatnog kerubina - jednog 
naspram drugog, tako da kao cjelina daje izgled dvaju meleka sa krilima. 
Ovo je izradio covjek po imenu Besalel. 

Zatim mu je naredio da napravi sto od bagreraova drveta, duzine dva i 
sirine dva i po lakta. Sto je imao zlatnu rezu i vijenac, cetiri zlatna koluta sa 
strana, urezana u narevo drvo, presvuceno zlatom. Zatim mu je naredio da na 
stolu napravi vrceve, zdjele, pehare i izradi zlatni svijecnjak sa sest zlatnih 
krakova; tri sa jedne i tri sa druge strane. Na svakom od krakova bile su po tri 
svijece. 

Svijecnjak je imao cetiri casice. Svijecnjak i sav njegov pribor bili su 
izradeni od jednog kantara cistog zlata. To sve, i zrtvenik, takoder je napravio 
Besalel. 



358 



Musa aiejhi selam 



oji 



su 



Svetiste je podignuto na prvi dan njihove godine, tj. prvog dana proljeca. 
Tu je postavljen i Kovceg svjedocanstva koji se, a Allah, opet, najbolje zna, - 
spommje u rijecima Uzvisenog: "Znak njegove vlasti". rece im vjerovjesnik 
njihov,^ ••bice kovceg koJi ce vam stici i koji ce meleki nositi, u kome ce biti 
smirenja za vas od Gospodara vaseg i ostatak onoga sto su Musa i Harm 
ostavili. To vamje. doista. dokaz, ako ste vjernici!" (EI-Bekare, 248.) 

Ovo je krajnje opsimo opisano u njihovoj knjizi. Tamo su navedena pravila, 
propisi i nacin prinosenja zrtve. 

Tu, takoder, stoji da je svetiste bilo podignuto prije nego sto su poceli 
obozavati tete, sto je opet prethodilo njihovom dolasku u Jemsalim Zatim 
sekaze da im je svetiste bilo kao Ka'ba: unjoj su klanjali, prema njoj su se 
u raohtvaraa okretali i kod nje su se Bogu umiljavali. Zatim se kaze da su 
kad bi Musa usao u svetiste, oko njega stojali na nogama dok se na vrata 
spustao oblak u obliku stuba, nakon cega bi pali na sedzdu Uzvisenom 
Allahu. Allah bi iz stuba oblaka, koji je zapravo bio svjetlo, govorio Musau; 
obracao mu se, naredivao i zabranjivao, dok bi Musa stojao uz kovceg 
drzeci se za kerubine. Kada bi se govor zavrsio, odmah bi ga prenio 
Israilovun potomcima i upoznao ih o naredenjima i zabranama koje mu ie 
Allah objavio. 

Kada bi od njega zatrazili da im po nekora pitanju presudi a Allah nista nije 
objavio, odlazio bi u svetiste, stao pored kovcega, uhvatio za kerubine i cekao 
glas koji bi bio rjesenje datog problema. 

Izraelcaiiima je u one doba bila dozvoljena upotreba zlata, svile u boji i 
dragulja u hramu i mjestu gdje su se obracali Bogu, sto u nasoj vjeri nije 
dozvoljeno. Stavise, nama je zabranjeno previse ukrasavati i uljepsavati 
dzamije, da to ne bi okupiralo paznju klanjaca, 

Tako je Omer ibn el-Hattab, r.a., prilikom prosirivanja Poslanikove dzamije, 
majstorima zaduzenim za taj posao rekao: "Napravite Ijudima one sto ce ih 
stititi 1 dobro pazite da ne koristite ctrenu ili zutu boju, pa da Ijude dovedete u 
iskusenje!" Ibn Abbas je rekao; "Ne ukrasavajte dzamije kao sto jevreji i 
krscam ukrasavaju svoje bogomolje!" 

Ovo je posebna pocast za nas Ummet, jer on ne oponasa ni jedan prijasnji 
narod. Allah je, naime, propisao da svu svoju paznju u namazu posvetimo 
Njemu. 

Zato je nase poglede i ostala osjetila sacuvao tako sto ne obracamo paznju i 
ne razinisljamo ni o cemu drugom osim o ibadetu koji obavljamo. Allahu hvala 
kada je tako. 

Ovo svetiste je Israilovim potomcima dok su lutali pustinjom bilo kao 
Ka'ba. Dok su obavljali molitvu okretali su se prema njemu, kao imam bio 
im je Musa ^i s kojim je Allah govorio. Zrtvu je prinosio njegov brat 
Hanin m. Kada su Harun, pa poslije i Musa m\ umrii, Harunovi potomci 
su nastavili prinositi zrtvu kao sto je to i njihov otac cinio. Tako je ostalo 
sve do danas. 



359 



1^ 



Musa alejhi selam 



Poslove oko poslanstva i vodenja stvari nakon Musaa preuzeo je njegov 
sluga Josua' ibn Nun >^\, koji je jevreje uveo u Jerusalim. O ovome ce kasnije 
biti vise rijeci. Ovdje zelirao navesti samo to da je on, nakon sto je ucvrstio svoju 
vlast u Jerusalimu, prenio svetiste na jerusalimsku stijenu, pa su i dalje klanjaii 
prema njemu. Kada je svetiste nestalo, okretali su se prema mjestu na kojemje 
bilo, tj. prema stijeni. Zato je stijena bila kibia poslanicima nakon njega, sve do 
vremena AUahovog Poslanika ^. Sam Muhammed ^ je klanjao prema njoj prije 
Hidzre, s tim sto bi se namjestio tako da hi mu Ka'ba bila ispred njega. Kadaje 
ucinio Hidzru, takoder je naredio da se namaz klanja u pravcu Jerusalima. Na taj 
nacin klanjao je sesnaest, a po nekima sedamnaest mjeseci. 

Druge godine po Hidzri, u mjesecu sa'banu, promijenio je pravac okretanja 
prema Ka'bi, koja je bila kibIa i Ibrahimu 1&. To se desilo za vrijeme ikindije - 
a po nekima za vrijeme klanjanja podne-namaza - sto smo opsimo iznijeli u 
nasem Tefsiru, tumaceci rijeci Uzvisenog: Neki Ijudi kratkepameti ce reci: "Sta ih 
je odvratilo od Jdble njihove prema kojoj su se okretali? " (El-Bekare, 142.}, do 
rijeci Uzvisenog: Mi vidimo kako sa zudnjom bacas pogied prema nebu, i Mi 
cemo sigurno uciniti da se okreces prema strani koju ti zelis. Zato okreni svoje\ 
lice prema Casnom hramu! (El-Bekare, 144.) 



Karun i Musa s^l 

Uzviseni Allah kaze: *Karun Je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlacio, a 
bill smo mu dali toliko blaga da mu je kljuceve od njega tesko mogla nositi 
gomila snaznih Ijudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su 
obijesni", govorili su mu Ijudi iz naroda njegova, * "i nastoj da time sto tije 
Allah dao steknes onaj svijet, a ne zaboravi svoj udio i na ovom svijetu i cini 
dnigima dobro, kao sto je i Allah tebi dobro ucinio, i ne cini nered po Zemlji, 
jer Allah ne voli one koji nered cine. " * "Ovo sto imam stekao sam znanjem 
svojim, takoja mislim", govorio je on. A zar nije znao daje Allah prije njega 
vec unistio neke narode koji su bili od njega jaci i koji su bill vise nakupili - a 
zlocinci nece o grijesima svojim ni ispitivani biti. *I on izade pred narod svoj u 
svom sjaju. "Ah, daje i nama ono stoje dato Karunu! ", govorili su oni kojisu 
ceznuli za zivotom na ovom svijetu, "on je, uistinu, presretan". *"Tesho 
vamai ", govorili su uceni, "onome koji vjeruje i cini dobra djela bolja je 
Allahova nagrada, a bice samo strpljivima pruzena " */ Mi smo / njega i njegov 
dvorac u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, ani 
sam sebi nije mogao pomoci. *A oni koji su ranije prizeljkivali da su na 
njegovu mjestu, stadose govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od 
robova Svojih kome On hoce, a i da uskracuje. Da nam Allah nije milost Svoju 
ukazao, i nas bi u zemlju utjerao! Zar ne vidite da nevjernici nikad nece 
uspjeti?" *Taj drugi svijet dacemo onima koji ne zele da se na Zemlji ohole i 
da nered cine, a one koji se Allaha boje ceka sretan kraj! (El-Kasas, 76.-83,) 

El-A'mes navodi od el-Minhala ibn Amra a on od Se'ida ibn Dzubejra, da 
je Ibn Abbas rekao: "Karun je bio Musaov amidzic." Tako isto navode i 
Ibrahim en-Nah'i, Abdullah ibn el-Haris ibn Newfel, Simak ibn Harb, Katade, 



360 



Musa alejhi selam 



Malik ibn Dinar i Ibn Dzurejdz. On dodaje: "Karun je bio sin Jasheba a on sin 
Kahisa, a Musa je bio sin 'Imrana sina Kahisovog." Ibn Dzerir kaze: "Vecina 
ucenjaka smatra da je on bio Musaov amidzic", pobijajuci Ibn Ishakovo 
misljenje da je on bio Musaov amidza. Katade kaze: "Zvali su ga el-Munewer 
zato sto je lijepo ucio Tewrat, ali se AUahov neprijatelj kao i Samirijja, 
odmetnuo u dvolicnjaka, pa ga je imetak zanio i bogatstvo upropastilo." 

Sehr ibn Husib kaze: "Odjecu je iz oholosti prema drugima imao duzu za 
jedan pedalj." 

Allah spominje da je imao toliko blaga daje citavoj gnipi snaznih Ijudi bilo 
tesko nositi kljuceve od njega. Neki cak kazu da su oni bili od koze i da ih je 
nosilo sezdeset mazgi. Allah, opet, najbolje zna sta je tacno. Razboriti Ijudi iz 
njegovog naroda su mu savjetovali i govorili: 'We budi obijestan", tj. ne budi 
umisljen zbog onog sto ti je dato, i ne ponosi se nad drugima, jer Allah ne voH 
one koji su obijesni "i nastoj da time sto tije Allah dao steknes onaj svijet". tj. 
savjetovali su mu da stekne Allahovu nagradu na Ahiretu, jer je ona bolja i 
trajnija. Uz to, "a ne zaboravi svoj udio i na ovom svijetu", tj. uzivaj na 
dunjaluku imetak koji ti je Allah ucinio halalom i nasladuj se lijepim nasladama 
"icini drugima dobro kao sto je Allah tebi dobro ucinio", tj. budi dobar prema 
Ailahovim stvorenjima, kao sto je njihov Stvoritelj dobar prema tebi. "/ ne cini 
mredpo Zemlji", tj. ne cini im nikakvo zlo i ne unosi nered medu njih, i ne 
odnosi se prema njima dmgacije nego ti je naredeno, pa da te Allah kazni i 
oduzme ti ono sto ti je dao, "jer Allah ne voli one koji nered cine. " 

Na ovako lijepe savjete svoga naroda on je odgovarao: "Ovo sto imam stekao 
sam manjem svojimf " Tj. nema potrebe da slusam sto govorite i na sto mi ukazujete. 
Meni je ovo Allah dao zato sto zna sta zasluzujem i sta mi pripada. Da ja nisam 
kod Njega omiljen i da nije zadovoljan sa mnom, On mi to ne bi ni dao. 

Pobijajuci ovu njegovu tvrdnju, Uzviseni Allah kaze: A zar nije znao daje 
Allah prije njega vec unistio neke narode koji su bili od njega jaci i koji su bili 
viknakupiU - a zlocinci nece o grijesima svojim ni pitani biti! Tj. Mi smo i u 
minulim narodima, radi njihovih grijeha i poroka, unistavali i snaznije i 
bogatije i one koji su imali vise djece od Karuna. Da je tacno to sto on tvrdi. 
Mi ne bismo kaznili nikoga ko je bio bogatiji od njega. Prema tome, to gto je 
bogat, nije nikako dokaz da zasluzuje Nasu Ijubav i naklonost. 

U torn smislu Uzviseni kaze: Ni bogatstva vasa, ni djeca vasa nece vas uciniti 
Mama bliskim; osim ko bude vjerovao idobra djela cinio. (Sebe', 37.) On, takoder, 
veli: Misle U oni - kad ih imetkom i sinovima pomazemo, da zurimo da im neko 
dobro ucinimo. Nikako. samo oni toga nisu svjesni! (El-Mu'minun, 55.-56.) 

Ovakav odgovor ukazuje na ispravnost naseg razumijevanja njegovih rijeci: 
"Ovo sto imam stekao sam znanjem svojim. " Tvrdnje onih koji kazu da je 
Kamn bio upucen u vjestine alkemije ili daje poznavao Allahovo najvece ime 
(Ismu-1-A'zam), i da se time sluzio u stjecanju bogatstva nisu tacne. Alkemija 
je vjestina pretvaranja oblika stvari, a ne njihovo stvaranje, te kao takva nije ni 
nalik umijecu Stvoritelj a. S druge strane, tvrdnja da je on bogatstvo postizao 



361 



Musa alejhi selam 



Allahovim najvecim iraenom nije tacna, jer se dova nevjemika ne uslisava - a 
Karun je u dusi bio nevjemik, a spolja munafik. Pored toga, ovakve tvrdnje su 
proizvoljne i medu njima nema povezanosti, o cemu smo, hvala AUahu, 
detaljnije govorili u nasem Tefsiru. 

Uzviseni Allah kaze: / on izade pred narod svoj u svom sjaju. Vise 
mufessira navodi da je tada izasao sa posebno pripremljenom odjecom, 
konjima i slugama. Ugledavsi ga u ovakvom sjaju, onl koji su zudjeli za 
ovosvjetskim ukrasima - pozavidjeli su mu i pozelili da je i njima postici ono 
sto on ima. Kad su to culi uceni, skromni i razboriti rekli su im: "Tesko vama! 
Onome koji vjeruje i cini dobra djela boljaje AUahova nagrada. " Tj. Allahova 
nagrada na Ahiretu je bolja, trajnija i vrednija. Uzviseni Allah kaze: a bice 
samo strpljivima pndena, tj. gledajuci Ijepote i ukrase ovog svijeta, ovakav 
savjet i opredijeljenost za ovosvjetske vrijednosti u stanju je prihvatiti samo 
onaj koga uputi Allah, ucvrsti njegovo srce i prosvijetli razum, dajuci mu da 
mu se ostvare zelje. 

Kako divno je rekao jedan stari ucenjak: "Allah voli ostroumnost kada se 
pojave sumnje i prisebnost kada se pojave strasti." 

Uzviseni Allah kaze: / Mi smo i njega i njegov dvorac u zemljit utjerali i 
niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao 
pomoci! Nakon sto je Uzviseni Allah opisao njegovu nadmenost i pompeznu 
pojavu pred svojim narodom On kaze: / Mi smo i njega i njegov dvorac u 
zemlju utjerali. 

Predaju sHcnu ovoj Buharija navodi i od Dzerira ibn Zejda, koji ju je cuo od 
Salima, on od Ebu Hurejre, a ovaj od Poslanika ^. Od Ibn Abbasa i es-Sudejja 
se prenosi da je Karun potplatio jednu prostihitku, da pred masom Ijudi kaze 
Musau «ai: "Ti si sa mnom uradio to i to " Prica se da je Musa im, kad mu je 
to rekla, zadrhtao od straha, klanjao dva rekata, a onda joj prisao i zakleojeda 
mu kaze ko ju je navratio da to kaze. Rekla je daje to ucinio Karun, a ondaje 
od Allaha zatrazila oprost i pokajala se. Na to j.e Musa AUahu pao na sedzdu i 
prokleo Karuna. Allah je Musau objavio: "Naredio sam Zemlji da ti u pogledu 
njega bude pokoma." Musa je naredio Zemlji da proguta i njega i njegov 
dvorac, pa je to ucinila. Allah, opet, najbolje zna! 

Zatim se prica da je Karun, dok je Musa im svijetu govorio o Sudnjem 
danu, naisao sa svojom vojskom i konjicom, ponoseci se sa sjajem i opremom. 
Ugledavsi ga, mnogi od ovih kojima se obracao Musa ^m poceli su se diviti 
Kamnu, pa ga je Musa >m pozvao i upitao: "Zasto to radis?" Kama je 
odgovorio: "O Musa, ako si me nadmasio u poslanstvu, ja sam tebe u 
bogatstvu! Ako hoces, izadi i prokuni me, a ja cu prokleti tebe!" 

Tako su izasli Musa i Karun sa svojim Ijudima. Musa ga je upitao: "Hoces 
li ti ili cu ja uputiti dovu?" "Ja cu", odgovorio je Karun. Kad Karunova kletva 
nije bila primljena, Musa ga je upitao: "Hocu H sadja?" "Hajde", odgovorio je 
Karun. Musa je zamolio: "AUahu moj, naredi Zemlji da mi danas bude 
pokoma." Allah mu je objavio: "Ja sam to vec odredio!" Tada Musa zamoli: 



362 



Musa alejhi selam 



"Zemljo, daj da propadnu u tebe", pa su propali do clanaka, pa do koljena a 
onda do ramena. Onda je Musa rekao: "Pokazi im Zemljo njihova blaga i 
iraetke!", pa je pokazala. Pokazavsi rukom, Musa 8^1 J e rekao: "Nestanite, o 
sinovi Lawijevi!", pa ih je Zemlja progutala. 

Od Katadea se prenosi da je rekao: "Oni svakog dana za svoju duzinu 
propadaju dublje, sve do Kijametskog dana." 

Odibn Abbasa se prenosi daje rekao: "Oni su zatjerani do sedme Zemlje." 

Mnogi mufessiri oko ovog slucaja navode brojne israllijjate, ali smo ih mi 
narajemo izostavib. 

Arijeci Uzvisenog: i niko ga odAllahove kazne nije mogao odbraniti, a ni 
mm sebi nije mogao pomoci, tj. niti mu je ko mogao pomoci niti je sam sebi 
mogao pomoci. U torn smislu Uzviseni kaze: Kad covjek ni snage ni branioca 
neceimati. (Et-Tarik, 10.) 

Kad su vidjeli sto se desilo sa Karunom i kako je propao u zemlju, izgubio 
bogatstvo, dvorce, porodicu i sve sto je imao, oni koji su prize Ijkivali da je i 
njima ono sto on ima, zahvalib su Uzvisenom AUahu, Koji Svojim robovima 
odreduje sudbinu onako kako On hoce. Zato su rekli: "Da nam Allah nije Svoju 
miiost ukazao, i nas bi u zemlju utjerao! Zar ne vidite da nevjemici nikada nece 
uspjeti." rijecima wejke enne spomenutim u ovom ajetu, opsimije smo 
govorili u nasem Tefsiru. 

Katade kaze da: wejke enne znaci: Zar nisi vidio da... S njim se u pogledu 
znacenja ovih rijeci slaze i Hasan. Allah, opet, najbolje zna! 

Uzviseni, zatim, kaze da je: onaj svijet vjecno boraviste sretnika koji su 
zauvijek propustili nesretnici, pripremljen onima koji ne zele da se na Zemlji 
ohole i da nered cine, Izraz uluw u ovom ajetu znaci: oholost, uobrazenost, 
umisijecost i obijest, a izraz fesad znaci: cinjenje grijeha prema drugima; 
otimanjem njihovog imetka, zagorcavanjem zivota, nanosenjem zla i 
izbjegavanjem da im se pruzi savjet i pomoc. Uzviseni na kraju veli: ...a one 
koji se Allaha boje ceka sretan kraj. 

Mozda se slucaj sa Karunom desio i prije njihovog izlaska iz Egipta, jer, 
Allah kaze: / Mi smo i njega i njegov dvorac u zemlju utjerali. Rijec dar 
(dvorac) oznacava grade vinu. Ukoliko se to desilo poslije, dok su lutah po 
pustinji, u tom slucaju rijec dar znaci i mjesto na kome su postavljali satore. U 
torn znacenju ovu rijec koristi Antara u sljedecem stihu: 

O staniste (moje) Able u dolini. 

progovori, - budi pozdravljeni, 

staniste Able, i uzvrati pozdrav! 

Allah, opet, najbolje zna! 

Uzviseni Allah na vise mjesta u Kur'anu spominje u negativnom kontekstu 
Karuna. Tako On veli: Mi smo Musaa sa Nasim znamenjima ijasnim dokazom 
posiali faraonu i Hamanu i Karunu, pa su oni rekli: "Carobnjak lazov'" 
(Mu'min, 23.-24.) 



363 



Musa alejhi selam 



Nakon kazivanja o Adu i Semudu u poglavlju El-'Ankebut, Uzviseni veli:/ ] 
Kanina i faraona i Hamana. Musa imjejasne dokaze donio. ali su se oni m 
Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli. I sve smo prema grijesima njihovim 
kaznili; na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strasnim glasom unistili; 
neke u zemlju utjemli, a neke potopili. Allah im nije ucinio nepravdu, sami su 
sebi nepravdu nanijelL (El-'AnkebUt, 39.-40.) 

Karun je, kako je ranije receno, bio onaj koji je u zemlju zatjeran, a' 
potopljeni su faraon, Hainan i njihova vojska. Oni su, zaista, bili grijesnici. 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Ebu Abdurrahman, da je cuo od 
Se'ida, on od Ka'ba ibn Alkame, on od Isaa ibn Hilala es-Sudfija, a ovaj od 
Abdullaha ibn Ainra, da je Poslanik ^ jednog dana govoreci o namazu, rekaq: 
"Ko ga bude redovno obavljao, bit ce mu svjetio, jasni dokaz i spas na 
Kijametskom danu, a ko se prema njemu bude nemamo odnosio nece imati ni 
svjetla, ni jasna dokaza ni spasa na Kijametskom danu. Takvi ce biti 
Karunom, faraonom, Hamanom i Ubejj ibn Halefom."' 

Ovaj hadis prenosi jedino Alimed - Allah mu se smilovao! 

Vrline Musaa S^ 

Uzviseni Allah kaze: */ spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bidf 
poslanik. vjerovjesnik. *Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i priblizili ga ' 
Sebi da cuje Nase rijeci, *i darovali mu miloscu Nasom kao vjerovjesnika 
brata njegova Haruna. (Merjem, 51,-53.) Uzviseni, takoder, veli: "O Musa", 
rece On, "Ja sam tebe odabrao nad ostaltm svijetom poslanstvom Svojim i 
govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi izahvalan budi! " (Ei-A'raf, 144.) 

Ranije je receno da se u Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu navodi 
da je Allahov Poslanik M rekao: "Ne uzdizite me iznad Musaa. Ljudi ce na Sudnjem, 
danu pasti u nesvijest. Ja cu biti prvi koji ce doci sebi i ugledati Musaa kako se 
drzi za stub od Arsa. Necn znati je li se osvijestio prije mene, ill mu je to nagrada 
sto je prethodno na Turn pao u nesvijest." Takoder smo rekli da je Allahov 
Poslanik M- ove rijeci izgovorio iz skromnosti i poniznosti. Inace, on je, nekaje 
Allahov blagoslov i mir sa njim, pecat vjerovjesnika i najodabraniji Ademov 
potomak i na ovom i na onom svijetu. U to apsolutno nema nikakve sumnje, 

Uzviseni, takoder, veli: *Ml objavljujemo tebi kao sto smo objavljivali 
Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i 
Ishaku, iJakubu, ipotomcima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu i Harunu, i Sulejmam, 
a Dawudu smo dali Zebur, *i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i 
poslanicima o kojima ti nismo kazivali. A Allah je sigurno sa Musaom 
razgovarao. (En-Nisa', 163.-164.) 

Uzviseni, takoder, kaze; O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa 
uznemiravali, pa gaje Allah oslobodio onogsto su govorili, a onje kod Allaha 
ugledan. (E!-Ahzab, 69.) 



' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 72/169/Haleb. 



364 



Musaalejhi selam 



Imam Ebu Abdullah Buharija navodi: "Pricao nam je Ishak ibn Ibrahim ibn 
Ruh ibn Ubade da je cuo od Awfa, on od Hasana, Muhammeda i Halasa, a oni 
od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik m rekao: "Musa je bio stidljiv covjek. 
Pokrivao se take, da mu se tijelo nije moglo vidjeti. Neki Izraelcani su ga 
uznemiravali i govorili: "Ovako se pokiiva samo onaj ko na tijelu ima neku 
mahanu; sugu, kilu ili nesto shcno. Uzviseni Allah je htio da oslobodi Musaa 
od onoga sto su oni govorili. Naime, Musa je jednoga dana, osamivsi se, 
skmuo odjecu, stavio je na kamen i poceo se kupati. Kada je zavrsio, okrenuo 
se prema odjeci da je uzme, all nije bilo ni kamena ni odjece. Musa je uzeo 
svoj stap 1 poceo traziti kamen, govoreci: "Moja odjeca, karaenu! Moja odjeca, 
kamenu! , sve dok mje naisao na jednu grupu Izraelcana koji su ga ugledali 
naga u najljepsem liku kakvog ga je Allah stvorio. Tako ga je Allah oslobodio 
onog sto su mu oni prigovarali, nakon cega se onaj kamen pojavio, pa je Musa 
uzeo odjecu, obukao je i poceo stapom udarati kamen. Tako mi Allaha na 
kamenu je kao trag ostalo tri, cetiri ili pet udaraca. O tome govore rijeci 
Uzvisenog: O vjemici, ne budite kao oni koji su Mmaa uznemiravali. pa gaje 
AM oslobodio onoga sto su govorili, a onje kod Allaha ugledan. ' 

Ovaj hadis navodi Imam Alimed od Abdullaha ibn Sekika i Hemmama ibn 
Munebbiha, a oni od Ebu Hurejre, itd. Buharija i Muslim ga prenose od 
Abdun-ezzaka, on od Ma'mera, a on od Hemmama. Pored toga Mushm ga 
navodi od Abdullaha ibn Sekika el-Ukajlija, a on od Ebu Hurejre. 

Jedan od ucenjaka zdrave tradicije kaze: "Musa je bio ugledan kod Allaha, 
jerse kod Njega zauzeo za svoga brata i trazio da mu on bude pomocnik. Allah 
je udovoljio njegovoj molbi, dao mu je ono sto je trazio i ucinio mu brata 
vjerovjesnikom. O tome Uzviseni veli: / darovaii mu miloscu Nasom kao 
Wovjesmka brata njegova Haruna. (Merjem, 53.) 

Buharija zatim navodi: "Pricao nam je Ebu e!-Welid, da je njemu pricao 
bu be, a njemu El-A'mes, da je cuo Ebu Waila, daje Abdullah rekao: "Allahov 
foslanik t je jednom dijelio ratni plijen, pa je jedan covjek rekao: - Ovom 
podjelom se nije zeljelo postici AUahovo zadovoljstvo! Ja sam otisao Poslaniku 
s I ispncao mu sta sam cue, pa se toliko naljutio da sam Ijutnju primjetio na 
njegovom lieu. Rekao je: - Neka se Allah smiluje Musau. Bio je uznemiravan 
vise od ovoga, pa se strpio!'" 

Ovaj hadis Muslim navodi u vise verzija, preko Sulejmana ibn Mehrana el- 
A mesa, ltd. Imam Ahmed navodeci ga kaze: "Pricao nam je Ahmed ibn 
Hadzdzadz da je cuo od Israila ibn Junusa, on od El-Welida ibn Ebi Hasima 
oslobodenog Hemedanovog roba, on od Zejda ibn Ebi Zaida a on od 
Abdullaha ibn Mes'uda, da je Allahov Poslanik ^ rekao ashabima: "Neka mi 
niko od vas nikoga ne spominje po ruznu, jer ja hocu da pred vas izadem 

' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 5/20, 60/28; Muslim u svom Sahihu 3115; Tinnizija u 
svome Sunemt 43/1 55-1 56 i ostali. 

• Hadis biijeli Buharija u svom Sahihu 80/1 9/633 6/Haleb; Muslim u svom Sahihu u druaoi 
vemji 12/46/140, ° ^ 



365 



Musa alejhi selain . — . 

neopterecenih gnidi." Abdullah dalje dodaje: "AUahovom Poslaniku i je 
dosao neki imetak pa ga je podijelio. Poslije toga sam ja naisao pored dva 
covjeka dok je jedan dmgom govorio: - Take mi Mlaha, Muhammed ovom 
podjelom nije zelio postici ni Allahovo lice, ni ahiretsko boraviste! Zastao sam 
kako bih cuo sta govore, pa sam otisao do AUahovog Poslamka i rekao m: 
"AUahov Poslanice, rekao si nam da ti ni o jednom od tvojih ashaba msta ruzno 
ne donosimo. Prolazeci pored tih i tih cuo sam kako govore to i to." Na to se 
lice AUahovog Poslanika ^ zacrvenilo i tesko mu je to palo, pa je rekao; "Pusti 
nas na miru, Musa je uznemiravan vise od toga, pa se strpio!" 

Ovaj hadis navode i Ebu Dawud i Tirmizija od Israila, a on od El-We!ida 
ibn Ebi Hasima i dalje istim slijedom. Oni ga u jednoj verziji prenose i od Ibn 
Abda, on od Israila, on od Es-Sudejja, a on od El-Welida, itd. Medutim. 
Tirmizija zatim kaze da je ova verzija garib. 

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu u hadisima o Israu, se nalazi 
potvrda da je AUahov Poslanik m naisao pored Musaa, dok je bio na kijamu i 
klanjao u svom kabum. To Muslim prenosi i od Enesa. 

Takoder, u Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu stoji predaja koju 
oni prenose od Katadea, on od Enesa, on od Malika ibn Sa'saa, a on od 
Poslanika M, da je one noci kad je bio na Israu naisao pored Musaa na 
sestom nebu, pa mu je Dzibril rekao: "Ovo je Musa, Nazovi mu selam!" 
Poslanik ^ kaze: "Ja sam mu nazvao selam, a on mi je odgovorio: - Dobro 
dosao dobri poslanice i dobri brate! Kada sam krenuo dalje, zaplakao je, pa 
mu je receno: "Zasto places?" a on je odgovorio: "Placem jer ce iza raeae 
kao poslanik doci jedan mladic cijih ce sljedbenika vise uci u Dzennet nego 
mojih."' 

Ibrahim navodi da se to desilo na sedmom nebu. O ovome je ovolikoj 
zabiljezeno. 

U vezi hadisa kojeg prenosi Surejk ibn Ebi Nimr od Enesa, u kojem stoji da ; 
je Ibrahim na sestom, a Musa, zbog razgovora sa AUahom, na sedmom nebu-j 
vise hafiza (vrhunskih hadiskih stmcnjaka) navodi da je ispravniji stav onih' 
koji smatraju da je Musa na sestom, a Ibrahim na sedmom nebu naslonjen 
ledima na nebesku Ka'bu (Bejto-l-ma'mur), kroz koju svaki dan prode po^ 
sedamdeset hiljada meleka, koji vise nikada nece doci na red. ^ 

Uglavnom, sve predaje se slazu da je Muhammed M, nakon sto je njemu i" 
nj ego vim sljedbenicima Uzviseni Allah propisao pedeset namaza u toku danai 
noci, naisao pored Musaa, koji mu je rekao: "Vrati se svome Gospodaru i 
zamoli da tvome Ummetu olaksa. Ja sam se prije tebe koliko god sam mogao 
trudio oko Israilovih potomaka. Tvoji sljedbenici slabije slusaju i raanje su 
pronicljivi i srcani." Tako se Poslanik vise puta vracao od Musaa do Uzvisenog 
Aliaha koji mu je svaki put smanjivao, dok nije sislo na pet namaza u toku 



' Hadis biljezi Buharija u svom Sahibii i to u duzoj predaji od ovdje navedene 1 8/1/349/ fe(ft 
l-bari; Muslim u svome Sahihu 1/259; Nesaija u svome Siineini 5/1. 



366 




Musa alejhi selam 



g^^^, 

^^T 

1 1 ' 



m 



dana i noci. Uzviseni Allah je tada rekao: "Pet namaza ce biti kao pedeset!" - 
tj. uvecavanjem nagrade. Neka Allah ispred nas Muhammeda ^ i Musaa im 
nagradi svakim dobrom! 

Buharija navodi: "Pricao nam je Museddid Husajn ibn Numejr, da je cuo od 
Husajna ibn Abdurrahmana, a on od Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas 
rekao: "Jednoga dana pred nas je izasao Boziji Poslanik ^ i rekao: "Pokazani 
su mi svi narodi, Vidio sam ogromnu masu koja je prekrila horizont. Receno 
mije, "Ovo je Musa sa svojim narodom." Buharija ovaj liadis ovdje navodi u 
nesto slcracenoj verziji. 

Imam Ahmed ga navodi u duzoj verziji i kaze: "Pricao nam je Surejh, daje 
njemu pricao Hisam, da je cuo od Husajna ibn Abdurrahmana: "Bio sam kod 
Se'ida ibn Dzubejra, pa je upitao: - Ko je od vas sinoc vidio zvijezdu koja je 
pala?" Ja sam rekao: "Ja nisara bio na namazu jer me nesto ujelo." Upitao me: 
"I sta si radio?" "Cinio sam rukju (lijecio se ajetima i dovama)." On me, opet, 
upitao: "A sta te je navelo na to?" Odgovorio sam: "Predaja koju smo culi od 
es-Sa'bija a on od Burejda el-Eslemija: "Rukja se cini samo protiv (urokljiva) 
pogleda i otrova." 

Na to je Se'id - tj. Ibn Dzubejr - rekao: "Dobro postupa onaj ko se drzi 
onog sto cuje!" Zatim je nastavio: "Ibn Abbas nam je pricao daje Poslanik ^ 
rekao: "Pokazani su mi svi narodi. Uz neke vjerovjesnike sam vidio malu 
skupinu sljedbenika, uz neke samo jednog ili dva covjeka, a uz neke nije bilo 
nikoga, Odjednom sam ugledao ogromnu masu pa sam upitao: "Je h ovo moj 
Umniet?" Bilo mi je receno: "Ovo je Musa sa svojim narodom. Pogledaj prema 
horizontu!"^Kad tamo - ogromna masa Ijudi. Zatim mije receno: "Pogledaj i na 
ovu stranu!" Kad i tamo - ogromna masa svijeta. Tada mi je receno: "Ovo je 
tvoj Ummet. Medu njima je sedamdeset hiljada onih koji ce bez polaganja 
racuna i bez ikakve kazne uci u Dzennet" 

Zatim je Allahov Poslanik ^ ustao i usao (u kucu), a Ijudi su nastavili o 
tome raspravijati pitajuci se: Ko su ti koji ce bez polaganja racuna i bez ikakve 
kazne uci u Dzennet? Jedni su rekli: "Vjerovatno oni koji su zivjeli sa 
Poslanikom m" Dnigi su rekli: "Mozda su to oni koji su rodeni u Islamu i 
nikada Allahu ni u cemu nisu pripisivali sudruga." I tako su navodih razlicite 
stvari. 

Zatim je^ Allahov Poslanik m ponovo izasao i upitao: "O cemu to 
raspravljate?" Rekli su mu o cemu su raspravljali, pa im je rekao: "To su oni 
koji ne govore dvosmisleno, ne caraju i nisu sujevjemi, i koji se na svoga 
Gospodara oslanjaju " Na to je Ukasa ibn Muhsin el-Esdi ustao i upitao: 
"Jesam li i ja medu njima, Boziji Poslanice?" "Jesi i ti", odgovorio je. Tada je 
jos neko ustao i upitao: "Jesam li i ja medu njima, Boziji Poslanice?" 
"Preduhitrio te je Ukasa", odgovorio je. 

Ovaj hadis ima vise verzija, od kojih su neke sahih, neke hasen a neke nisu. 
Mi smo ih opsimije naveli u Poglavlju o Dzennetu, kad smo govorili o 
Kijametskom danu i njegovim strahotama, 



367 



Musa alejhi selam 



Uzviseni Allah Musaa W^\ na mnogo mjesta u Kur'anu spominje i hvali. 
Kazivanje o njemu u Kur'anu se ponavlja na vise mjesta, negdje opsimo, 
negdje krace a negdje sasvim ukratko. Sve u svemu o njemu se svugdje 
pohvalno govori. 

Allah ga cesto spominje zajedno sa Muhammedom M kao i Kiijigu koja mu 
je objavljena, sa Kur'anom objavljenim Muhammedu #. 

Tako u poglavlju "El-Bekare", Uzviseni kaze: / kad im je Poslanik od 
Allaha dosao, potvrdujuci da je istinito ono sto vec imaju, mnogi od onih 
kojima je Knjiga data, za leda svoja Allahovu Knjigu odbacuju. kao da ne 
znaju. (El-Bekare, 101.) 

Uzviseni, takoder, veh: *EHfLam Mim. * Allah, je - nema boga osim NJega 

- 2ivi i Vjecni! *On tebi objavljuje Knjigu, pravu Istinu. koja pretbodne 
potvrdtije, a Tewrat i Indzil objavio je *jos prije, kao putokaz Ijudima,^ a 
objavio je i Fiirkan. One koji u Allahova znamenja ne vjeruju ceka teska 
patnja; - a Allah je silan i strog. (Ali 'Imran, 1.-4,) 

U poglavlju El-En' am, Uzviseni veU: *0m ne poznaju Allaha kako treba, 
kad govore: "Ni jednom covjeku Allah nije nista objavio!" Red: "A ko je 
objavio knjigu koju je donio Musa, kao svjetlo i putokaz Ijudima, koju na 
listove stavljate i pokazujete, - a mnogo i krijete, i poucavate se onome sto ni vi 
ni preci vasi ni.su znali? " Red: "Allah! " Zatim ih ostavi, neka se lazima svojim 
zabavljqju. *A ova Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena je, ona potvrduje 
onu prije nje, da opomenes Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju 

- vjeruju i u nju i na svoj namaz dobro paze. (El-En' am, 91.-92.) 

Dakle, Uzviseni Allah je prvo pohvalio Tewrat, a zatim istakao Kur'an 
Casni. Pri kraju poglavlja Uzviseni veli: * Zatim smo Musau Knjigu dali da 
ucinimo potpunom blagodat onome koji ce prema njoj postupati^ i kao^ 
objasnjenje svemu i uputu i milost - da bi oni povjerovali da ce prei' 
Gospodara svoga statl *A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, 
zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazata." 
(El-En' am, 154.-155.) 

U poglavlju El-Ma' ide, Uzviseni kaze: Mi smo objavili Tewrat u komeje 
uputstvo i svjetlo. Po njemu sujevrejima sudili vjerovjesnici, koji su biliAllahu 
predani, i cestiti Ijudi i uceni. od kojihje trazeno da cuvaju Allahovu knjigu, i 
oni su nad njom bdjeli. Zato se kad budete sudili, ne bojte Ijudi, vec se bojte 
Mene, i ne zamjenjujte rijeci Moje za ono sto malo vrijedi. A oni koji ne sude 
prema onome stoje Allah objavio, oni su pravi nevjernici. (El-Ma' ide, 44.) sve 
do Njegovih rijeci: */ neka sljedbenid Indzila sude prema onome sto je Allah u 
njemu objavio. Oni koji ne .sude prema onom sto je Allah objavio, pravi su 
gresnici! *A tebi objavljujemo Knjigu, pravu istinu, da potvrdi hyige prije 
objavljene i da nad njima bdi. (El-Ma' ide, 47.-48.) 

Tako je Allah Kur'an stavio iznad svih drugih knjiga, njime ih kao objavu 
potvrdio i u njemu objasnio sta je sve u njima izmijenjeno i iskrivljeno. Od 
ehli-kitabija je trazeno da ih cuvaju, ah to nisu bili u stanju, pa su njihove 



368 



Musa alejhi selam 



knjige, zbog nemarnog odnosa prema njima, nedovoljnog poznavanja i 
pokusaja da prevare svoga Gospodara, neka su prokleti do Sudnjeg dana, 
pretrpjele brojne izmjene i iskrivljavanja! 

Zato u njihovim knjigama ima bezbroj ocevidnih, pogresnih tekstova o 
Allahu i Njegovom Poslaniku. Njih ima toliko da ih je nemoguce sve nabrojati 
iopisati. 

U poglavlju El-Enbija' Uzviseni veli: *"Mi smo Musau i Haninu dali 
Tewrat (koji rastavlja istinu od neistine), svjetlo i pouku za one koji se budu 
grijeba klonili, *za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kada ih niko ne 
vidi, i koji od casa ozivljenja budu strepjeli; *a / ovaj Kur 'anje blagoslovljena 
pouka koju objavljujemo, pa zar da ga viporicete. (El-Enbija', 48.-50.) 

U poglavlju El-Kasas, Uzviseni Allah veli; *A kad im dolazi istina od Nas, 
oni govore: "Zasto mu nije data onako isto kao stoje dato Musau? " A zar oni 
jo's davno nisu porekli ono sto je Musau dato? Oni govore: "Dvije carolije, 
jedna drugu podrzava", i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo". *Reci: "Pa 
donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije napraviput upucuje, nju 
bill slijedio, ako istinu govorite". (El-Kasas, 48.-49.) Tako je Allah pohvalio 
ove dvije knjige i ova dva poslanika S^. 

Dzinni su svom narodu rekli: "O narode nas, mi smo slusali Knjigu koja se 
poslijeMusaa objavljuje. " (El-Ahkaf, 30.) 

A Wereka ibn Newfel, kad mu je Allahov Poslanik M ispricao sta je dozivio 
pocetkora objave, i kad mu je proucio: *c!!itaj, u ime Gospodara tvoga koji sve 
stvwa! *St\>ara covjeka od ugruskal *Citaj, plemenit je Gospodar tvoj *koji 
poucava peru, *koji covjeka poucava onome sto ne zna! (El-'Alek, 1.-5.), je 
uzvibmo: "Nadasve slavljeni Boze! Ovo je zakon koji je objavljen Musau ibn 
'Imrami!" 

Ukratko receno, Musaov S^ vjerozakon je bio velicanstven a ummet 
brojan. U njemu je bilo poslanika, ucenih, poboznih, skromnih i pamemih Ijudi, 
vladara i voda, uglednika i velikana. AH, oni su bili i nestali. Promijenili su se 
kao sto se i njihov vjerozakon promijenio, pa su pretvoreni u majmune i svinje. 
Njihov vjerozakon je vremenom dokinut, a oni sami poceli su dozivljavati 
razne belaje i nevolje. Dugo bi bilo da to sve navodimo, pa cemo navesti 
onoliko koliko ce zadovoljiti onoga ko hoce da cuje o njima - ako da Allah, a u 
Njega se uzdamo i na Njega oslanjamo. 

Musaov ?^! hadzdz 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Hisam, da je cuo od Dawuda ibn Ebi 
Hinda, on od Ebu el-Alija, a on od Ibn Abbasa, da je Allahov Poslanik ^, 
prolazeci kroz Wadi-l-Ezrek, upitao: "Koja je ovo doHna?" "Wadi-l-Ezrek", 
odgovorili su. 

On je rekao: "Kao da sada gledam Musaa kako se spusta niz ovaj brezuljak 
i glasao, Uzvisenom Allahu, izgovara telbijju (rijeci koje izgovara hadzija)!" 
Kada je dosao do brezuljka Hersa, upitao je: "Koji je ovo brezuljak?" "Ovo je 



369 



Musa alejhi selam 



brezuljak Hersa", odgovorili su, a on je rekao: "Kao da sada gledam Junusa ibn 
Mettaa kako jase na crvenoj devi. Na njemu je vunena dzubba, a povodac deve 
je od lika" Hisam kaze: tj. od palminih vlakana "i izgovara telbijju!'" 

Ovaj hadis od Dawuda ibn Ebi Hinda navodi i Muslim. Taberanija od Ibn 
Abbasa navodi da je Poslanik ^ rekao: "Musa je obavio hadzdz na crvenom 
biku." Medutim, ovo je krajnje garib (cudna) predaja. 

Imam Ahmed takoder navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Ebi Adijj od 
Ibn Awna, da je Mudzahid rekao: "Bili smo kod Ibn Abbasa, pa je neko 
spomenuvsi Dedzdzala, upitao: "§ta to kazu?" Neko je odgovorio: "Kazu da 
mu medu ocima pise "K F R". 

On je na to rekao: "Nisam cuo od Poslanika da je to rekao, ali sam cuo ovo: 
"Ako hocete da znate kako je izgledao Ibrahim, pogledajte u mene. Musa je bio 
smed covjek, kudrave kose, na crvenoj devi, sa povocem od lika. Kao da ga 
sada gledam kako silazi niz dolinu i izgovara telbijju."^ Hisam kaie: "Lika su 
pahuina vlakna." 

Imam Ahmed ovaj hadis navodi i od Esweda, on od Israila, on od Osmana 
ibn el-Mugire, on od Mudzahida, a on od Ibn Abbasa: "Allahov Poslanik Ije 
rekao: "Vidio sam Isaa sina Merjeminog, Musaa i Ibraliima: Isa je 
svijetlocrven, kudrav, sirokih prsa, a Musa je smed, krupan i visok," Ashabi ga 
upitase: "A Ibrahim?" On odgovori: "Pogledajte u mene!"^ 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Junus, da je njemu pricao Sejban, da 
je cuo od Katadea, a on od Ebu el-Alije, da je amidzic naseg Poslanika, Ibn 
Abbas rekao: "Allahov Poslanik M je rekao: -One noci kad sam bio na Israu 
vidio sam Musaa ibn 'Imrana, kao visokog covjeka kovrdzave kose, kao daje 
iz plemena Senu'e. Vidio sam i Isaa sina Merjeminog, prosjecne visine, 
rumenkaste boje i duge kose.'"* 

Ovaj hadis Buharija i Muslim navode preko Katadea, i dalje istim slijedom 
prenosilaca. Imam Ahmed navodi: "Abdurrezzak nam je pricao, da je cuo od 
Ma'mera, daje Ez-Zuhri rekao: "Se'id ibn el-Musejjeb mi je pricao, daje Ebu 
Hurejre rekao: "Allahov Poslanik ^ je o onoj noci u kojoj je bio na Israu rekao: 
"Sreo sam Musaa", pa ga je opisao: "Bio je to covjek", mislim daje tako rekao, 
"krupan, kovrdzave kose, kao daje iz plamena Senu'e. Sreo sam i Isaa" - pa ga 
je Allahov Poslanik ^ opisao, rekavsi: "srednje je rasti, rumene boje, kao daje 
izasao iz dimasa" - tj. kupatila. "Vidio sam i Ibrahima. Od njegovih potoraaka 
ja sam mu najslicniji." 

Vecina ovih hadisa je navedena u kazivanju o miljeniku - Ibrahimu ^. 



» 



' Hadis biljezi Muslim u svom Sahihu 1/74/268; Ahmed u svome Musnedu 1/215-216/ Haleb; 

Ibn Madze u svom Sunenu 25/4/2891 . 

' Hadis biljezi Buharija u svome Sahihu 60/8/33 55/Fethu-l-bari. 

^ Hadis biljezi Buharija u s\omSahihu 60/48/343 8/Fethu-l-bari. 

" Buharija u svome Sahihu od Ebu Hurejre 60/24/3394. 



370 




Musa alejhi selam 



je 



Musaova ^1 smrt 

Buharija u svome Sahihu pod naslovom "Smrt Musaa ?^" kaze: "Jahja ibn 
Musa nam je pricao, da je cuo od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, on od Ibn 
Tawusa, a ovaj od svoga oca, da je Ebu Hurejre rekao: "Kada je Melek smrti 
poslaii Musau ^m i prisao mu da mu primi dusu, on ga je gumuo i udario, pa se 
melek vratio Uzvisenom Gospodaru i rekao: "Poslao si me covjeku koji jos ne 
zeh da umre". Gospodar mu je rekao: "Vrati se i reci mu neka svoju ruku stavi 
na leda od vola, pa koliko god diaka pritisne neka za svaku dlaku zivi jos po 
jednu godinu." 

Kad mu je ovo receno Musa je upitao: "A sta onda Gospodaru?" "Opet 
smrt", odgovorio je Gospodar. "Onda, neka bude sada", odgovorio je Musa. 

On dalje navodi: "Uzvisenog Allaha je zamolio da ga priblizi Svetoj zemiji, 
koliko se kamenom moze dobaciti." Ebu Hurejre kaze da je Allahov Poslanik ^ 
rekao: "Da sam tamo, pokazao bih vam njegov kabur pored puta, kod crvene 
dine."' 



preko 



Buharija dalje kaze: "Slicna predaja se prehosi od Poslanika 
Ma'mera, a on od Hemana, a on od Ebu Hurejre." 

Muslim prvu verziju ovog hadisa navodi od Abdurrezzaka i dalje, a Imam 
Ahmed od Hammada ibn Seleme, on od Ammara ibn Ebi Ammara, on od Ebu 
Hurejre, a on od Poslanika g. Nju cemo kasnije navesti. 

Imam Ahmed navodi: "El-Hasan nam je pricao, da je njemu pricao Luhej'a, 
da je cuo od Ebu Junusa - tj. Selima ibn Dzubejra, a on od Ebu Hurejre da je 
rekao (Imam Ahmed ove rijeci, dakle, ne pripisuje Poslaniku): "Melek smrti je 
dosao Musau S^ i rekao mu: "Odazovi se svome Gospodaru!" Musa ga je 
udario i izbio mu oko, pa se melek vratio Allahu i rekao: "Poslao si me Svome 
robu koji ne zeli da umre, i koji mi je izbio oko." Na to mu je Allah vratio oko i 
rekao: "Vrati se Mome robu i reci: - Hoces li da zivis? Ako to hoces, onda 
SVOJU niku stavi na leda vola, pa koliko god ti ruka pritisne dIaka, toliko ces jos 
godina zivjeti!" Musa je na to upitao: "A sta poslije?" Gospodar mu je 
odgovorio: "Opet smrt." Na to je Musa odgovorio: "Onda sada, Gospodaru, 
odmah!" Ovu verziju navodi samo Ahmed, i ona je u ovoj verziji mewlcuf. 

Ovaj hadis u svom Sahihu navodi i Ibn Hibban od Ma'mera, on od Ebu 
Tawusa, on od svoga oca, a on od Ebu Hurejre. 

Ma'mer kaze: "Ovo mi je pricao covjek koji je to cuo od El-Hasana, a on 
od Allahovog Poslanika #", a zatim cidra hadis. 

Ibn Hibban u vezi sa ovom predajom postavlja neka pitanja i odgovara na 
njih. Ovo se svodi na to da je Melek smrti Musau im dosao u nepoznatom liku, 
pa ga nije mogao poznati; kao sto se Dzibril pojavljivao u liku nekog beduina, i 
kao sto su meleki dosli Ibrahimu i Lutu u liku mladica, pa ih u pocetku ni 
Ibrahim ni Lut nlsu poznali. Mozda tako i Musa nije poznao Meleka smrti, pa 



' Buharija u svom Sahihu 60/31/3407/Fethu-l-bari; Muslim u svom Sahihu 43/42/157 i ostali 



371 



Musa ale/hi selam 



ga je udario i izbio mu oko, buduci da je usao bez dozvole. To je u skladu sa 
nasim vjerozakonom, gdje je dozvoljeno izbiti oko onome ko pogleda unutar 
necije kuce bez njegove dozvole. 

On zatim ovu predaju navodi od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, on od 
Hemama, a on od Ebu Hurejre koji kaze: "Allahov Poslanik m je rekao: 
"Melek srarti je dosao Musau da mu uzme dusu, pa mu je rekao: - Odazovi se 
svome Gospodaru! Musa ga je gurnuo i izbio mu oko." On dalje navodi ovaj 
hadis do kraja, isto kao i Buharija. 

On ovaj slucaj tumaci tako da je melek rekao: "Odazovi se svome Gospodaru!" 
tek kada je Musa podigao ruku da ga udari. Medutim, ovo tumacenje mje u 
skladu sa navcdenim tekstom hadisa. Da je ostao pri prvom tumacenju, bilo bi 
u redu, jer ga izgleda nije poznavao u tom liku. Pored toga, njegove njeci ne 
znace da su odgovarajuce, jer nije bilo jasno u tom presudnom momentu da je 
on plemeniti melek. Musa je s ceznjom iscekivao da se mnoge stvari dogode u 
njegovom zivotu, kao sto je npr. kraj lutanja po pustinji i ulazak u Svetu zenilju. 
Medutim, Allah ^ je jos prije bio odredio da on, nakon svoga brata Haruna, 
umre dok su jos lutali po pustinji, o cemu cemo, ako Bog da, zasebno govoriti. 
Neki kazu da je Musa im bio taj koji je Izraelcane nakon lutanja po pustinji 
uveo u Svetu zemlju, sto je u suprotnosti sa ucenjem ehli-kitabija i vecine 
muslimana. 

Jedan od dokaza za to su i njegove rijeci kada je izabrao smrt: "Gospodara 
moj, priblizi me Svetoj zemlji, odakle se do nje moze dobaciti kamenom!" Da 
je vec bio u njoj, ne bi to trazio. Naprotiv, posto je sa svojim narodom lutao po 
pustinji kada mu se smrt priblizila, pozelio je da se Svetoj zemlji, prema kojoj 
je naumio uciniti hidzru, priblizi sto vise i da ohrabri svoj narod. Medutim, 
izmedu njih i ulaska u Svetu zemlju isprijecila se sudbina, kad su bill nadomak 
koliko se moze kamenom dobaciti. 

Zato je najodabraniji covjek Ijudskog roda, Allahov Poslanik, rekao: "Da:, 
sam tamo, pokazao bih vam njegov kabur pored crvene dine." 

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Affan, da je njemu pricao Hammad,^ 
da je cuo od Sabita i Sulejmana et-Timija, a oni od Enesa ibn Malika, da j& 
Allahov Poslanik ^ rekao: "One noci kad sam bio na Israu, naisao sam pored 
Musaa. Bio je na kijamu, klanjajuci u svom kaburu, kod crvene dine." 
Ovaj hadis navodi i Muslim od Hammada ibn Seleme. 
Es-Sudejj navodi od Ebu Malika i Ebu Saliha, Ibn Abbasa, Murrea, Ibai 
Mes'uda i jos nekih ashaba, da su rekli: "Zatim^^je Allah objavio Musau: ■ 
Usmrtit cu Haruna, pa ga dovedi do tog i tog brda!" 

Musa i Harun su krenuli prema tom brdu i iznenada se obreli pred jednim 
stablom kakvo nikada nisu vidjeli, pred novopodignutom kucom, pred 
namjestenim krevetom odakle se osjecao ugodan miris. Ugledavsi brdo, kucui 
sve sto je u njoj bilo, Harunu se dopalo, pa je rekao: "O Musa, volio bih 
odspavati na ovom krevetu." Musa je odgovorio: "Dobro, pa odspavaj!" Harun 
je rekao: "Bojim se da ne dode vlasnik kuce i da se ne naljuti na mene." "Ne, 



372 



Musa alejhi selam 





boj se, ja cu te opravdati kod vlasnika kuce, samo ti spavaj", odgovorio je 
Musa. "0 Musa, nemoj tako, nego i ti zaspi sa iimom, pa ako dode vlasnik ove 
kuce, neka se naljuti na obadvojicu!", rekao je Harun. Kada su zaspali, smrt je 
zatekla Haruna. Osjetivsi da ce utnrijeti, prije nego sto je ispustio dusu, Harun 
je rekao: "O Musa, prevario si me." Kad je umro na nebo je dignuta i kuca, i 
drvo, i krevet, zajedno s Harunom. 

Kada se Musa bez Haruna vratio svome narodu, oni su rekli; "Musa je iz 
zavidnosti sto su ga Izraelcani voljeli ubio Haruna!" Harun je doista prema 
njima bio blag i popustljiviji vise nego Musa, koji je prema njima bio prilicno 
strog. Cuvsi to Musa im je rekao: "Tesko vama! On mi je bio brat. Zar mis lite 
da bih ga mogao ubiti?!" Kad ih nije mogao ubijediti, ustao je i klanjao dva 
rekata i zamolio Allaha, pa je On spustio onaj krevet izmedu neba i Zemlje 
tako da su vidjeli Haruna, 

Dok je Musa im nakon toga putovao sa svojim slugom Josu'om, zadesio ih 
jecrni vjetar. Ugledavsi to Josu'a je pomislio daje dosao Smak svijeta, pa se 
priljubio uz Musaa i rekao; "Hocu da budem uz Allahovog poslanika kad 
nastupi Smak svijeta!" Na to se Musa im izvukao iz kosulje i nestao 
ostavljajuci kosulju u Josu'inim rukama. Kada se Josu'a sa kosuljom vratio, 
Izraelcani su ga napali i rekli: "Ubio si Allahovog poslanika!" On se branio i 
zaklinjao da ga nije ubio nego mu se otrgnuo, ali mu oni nisu vjerovali pa su ga 
htjeli ubiti. Braneci se on je rekao: "Ako mi ne vjerujete, dajte mi tri dana 
roka. ' Predao se ibadetu i dovama pa je svakom covjeku koji ga je cuvao, u 
snu doslo: "Josu'a nije ubio Musaa, nego smo ga Mi podigli Sebi!" Nakon toga 
su ga pustili na miru. Svi koji su odbili da udu u naselje onih silnika sa 
Musaom su poirirli i ni jedan nije docekao ocekivanu pobjedu. 

Neki dijelovi ove predaje su garib i kao takvi nisu prihvatljivi. Allah, opet, 
najboljezna. 

Ranije smo rekli da iz pustjnjskog lutanja niko, od onih koji su bili sa 
Musaom, nije izasao osim Josu'a ibn Nuna i Kaliba ibn Jofne, rauza Merjeme, 
Musaove i Harunove sestre. To su ona dva covjeka naprijed spomenuta, koji su 
pozivaU Izraelcane da napadnu one silnike. 

Wehb ibn Munebbih navodi: "Musa i^l je naisao pored meleka koji su 
kopali jedan kabur. Nikada do tada nije vidio Ijepseg, svjetlijeg i uredenijeg 
kabura, pa je rekao: "O Allahovi meleki, kome kopate taj kabur?" Oni su 
odgovorili; "Jednom plemenitom Allahovom robu. Ako zelis da to budes ti, udi 
u ovaj kabur, lezi u njega, okreni se svome Gospodaru i ispusti dusu." On je 
tako i ucinio, pa je umro. Meleki su mu klanjali dzenazu i zakopali ga." 

**Ehl!-kitabije i jos neki kazu daje umro kad je imao sto dvadeset godina. 

Imam Ahmed navodi: "Umejje ibn Halid i Junus su nam pricali, da su culi 
od Hammada ibn Seleme, on od Ammara ibn Ebi Ammara, a on od Ebu 
Hurejre, daje rekao (a Junus kaze daje Ebu Hurejre cuo od Bozijeg Poslanilta): 
"Melek smrti je Ijudima dolazio javno, pa je tako dosao i Musau ^m\, koji ga je 
udario i izbio mu oko. 



373 



Musa alejhi selam 



Meiek je otisao svome Gospodam i rekao: "Gospodaru moj, Tvoj rob Musa 
mi je izbio oko. Da nije kod Tebe tako ugledan, prigovorio bih mu!" Juiras 
kaze da je rekao: "Rastrgao bih ga!" 

Gospodar mu je na to rekao: "Otidi Mome robu i red mu neka stavi ruku na 
volovsku kozu, pa neka za svaku dlaku zivi jos po jednu godinu!" Kada mu je 
melek dosao i to ispricao, Musa je upitao: "A sta onda?" "Opet smrt" 
odgovorio je. 

Nato je Musa rekao: "Neka to onda bude sada[" Nakon toga ga je sarao 
pomirisao i uzeo mu dusu.' 

Junus kaze: "Allah mu je povratio oko i od tada Ijudima ne dolazi javno " 
Ovaj hadis navodi i Ibn Dzerir od Ebu Kurejba, on od Mus'aba ibn el- 
Mikdama, a on od Hammada ibn Seleme i dalje istim senedom od Poslanika i. 



Taberanija u svom Tarihu 1/434/Mearif. 



374 



Josu 'a alejhi selain 



JOSU'INO POSLANSTVO I NJEGOVO 

PREUZIMANJE BRIGE O IZRAELCANIMA 

NAKON MUSAA I HARUNA m\ 



Josu'a je sin Nuna, sina Efraima, sina Jusufa, sina Ja'kuba, sina Ishl. 
sina Ibrahima ^m. Ehli-kitabije kazu da je on Hudov amidzic. Uzvise, 
Allah ga, ne pominjuci mu ime, spominje u Kur'anu u kazivanjul 
Hidru, o cemu smo govorili. On se spominje u rijecima Uzvisenog; IkadMu 
rece momku svome (El-Kehf, 60.), i: / kada se udaljise. Musa rece sK. 
momku. (El-Kehf, 62.) Pored toga, navel i smo hadis koji Buharija u svqI 
Sahihu navodi od Ubejja ibn Ka'ba, a on od Posianika ^, u kome stoji dasel 
radi o Josu'i ibn Nunu. 



**i 



•^Ehli-kitabije se slazu da je on bio vjerovjesnik. Jedna njihova sel 
zvana samire, nakon Musaa nikome ne priznaje poslanstvo osim Josu'i it) 
Nunu, jer je on doslovno spomenut u Tewratu. Pripadnici ove sekte mje§ 
sve objave nakon Josu'a i ne vjeruju da su one dosle od Gospodara da 
potvrdile ranije objave. Neka su zato prokleti od Allaha sve do Kijametskd 
dana! 

Ibn Dzerir i neki drugi mufessiri od Muhammeda ibn Ishaka prenose daj 
poslanstvo u zadnjim godinama Musaova zivota sa njega bilo preneseno a, 
Josu'a i da je Musa, kad bi sreo Josu'a, pitao sta mu je sve objavljeno, li 
naredeno a sta zabranjeno, Trajalo je ovo sve dok Josu'a jednom prilikomml 
rekao Musau: "O AUahov sugovomice, nisam ni ja tebe pitao sta ti je AM 
objavijivao sve dok mi to ti, sam od sebe, ne bi rekao!" Tada se Musa nail 
zivota i zazelio smrt. Gomji navodi su spomi, jer je Musa ^m sve do smi 
primao objave i govorio sa AUahora po svim pitanjima vezanim za propii 
zabrana i naredbi. On je kod Allaha sve do smrti'ostao ugledan, postova 
cijenjen i uvazen, kao sto smo vec naveli, citirajuci hadis iz Buharijinog SahiK 
o tome kako je Meleku srarti izbio oko. Cak i nakon toga Uzviseni Allah muj 
ponovo poslao meleka i porucio mu ako zeli jos zivjeti, neka stavi rukBl 
kozu bika, pa ce za svaku dlaku koju mu ruka pritisne, zivjeti jos po je 
godinu. On je upitao: "A sta zatim?" Kad mu je odgovorio: "Opet smrt", rekaH 
je: "Neka to onda bude sada, Gospodam!" Zatim je zatrazio da ga priblizi . 
domak Jerusalima odakle se moze kamenom dobaciti, pa mu je to 1 
udovoljeno. 



376 



Josu'a alejhi selam 



iiije 
Lllah 
sitio 
mrti 



Muhammed ibn Ishak ne navodi odakle je ovo preuzeo. Nije ni iz knjiga 
ehli-kitabija. U iijihovoj knjizi zvanoj Tewrat (Tora) stoji da je objava Musau 
po svakom pitanju koje bi iski'slo, bez prekida stizala sve do kraja njegovog 
zivota. To se razumije iz konteksta njihove kiijige, kada se govori o Kovcegu 
svjedocanstva u Svetistu. 

U trecoj knjizi Mojsijevoj se navodi da je Allah Musau i Harunu naredio 
da Izraelcane podijele na plemena i da svakom od dvanaest plemena odrede 
glavesinu tj, zapovjednika. Ova zapovijed je imala za cilj bolju pripremu za 
borbu protiv silnickog naroda, kad budu izasli iz pustinjskog lutanja. Dakle, 
naredenje je dosio pred kraj onih cetrdeset godina lutanja. Zato neki kazu: 
"Musa «0i je Meleku smrti izbio oko zato sto ga nije prepoznao u liku u 
kom mu se pojavio, i sto su mu bile naredene neke stvari koje je ocekivao 
dace se desiti za njegova zivota. Medutim, Allah nije bio odredio da se to 
dogodi za njegovog zivota, nego za zivota njegovog momka, Josu'a ibn 
Nuna a@i." 

Slicno se desilo Allahovom poslaniku Muhammedu ^ kad je devete godine 
po Hidzri namjeravao da se boh protiv Bizantijaca u Siriji, aii je stigao samo 
do Tebuka i vratio se iste godine. Zatim je, desete godine, obavio hadzdz, 
nakon cega se vratio i opremio vojsku pod komandom Usame koju je 
namjeravao poslati prema Siriji, kao prethodnicu kojoj ce se i sam pridmziti 
povodeci se za ajetom: Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne 
vjemju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatrajii zabranjenim ana sto Allah i 
Mjegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru. sve dok ne daju 
ghvarinu poslusno i smjerno. (Et-Tewbe, 29.) 

Allahov Poslanik ^ je umro nakon sto je opremio Usaminu vojsku, Usama 
sebio ulogorio u jednoj uvali, spreman za pokret, pa je zapoceti posao dovrsio 
Poslanikov prijatelj i halifa, Ebu Bekr es-Siddik. 

Nakon sto je na Arabijskom poluostrvu sredio stanje i prilike koje su 
zadesile tamosnje stanovnistvo i ucvrstio vlast, uputio je vojske desno i lijevo: 
prema haku, pristaiicama perzijskog vladara Kisre, i Siriji, protiv pristalica 
bizantijskog cara. U ovim pohodima im je Allah dao pobjedu nad neprijateljima i 
ucvrstio islamsku drzavu. 

Tako se desilo i sa Musaom i^V Allah mu je naredio da Izraelcane pripremi 
za borbu i odredi im zapovjednike: "Allah je uzeo zavjet sinova Ismilovih a 
imedu njih bill smo postavili dvanaest starjesina - i Allah je rekao: "Ja sam s 
vama! Ako budete namaz obavljali, i zekat davali, i ako budete u poslanike 
Moje vjerovali. pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigiirno cu 
preci preko hrdavih postupaka vasih i uvest cu vas u dzennetske basce kroz 
koje ce rijeke feci. A onaj medu vama koji ni poslije ovoga ne btide vjerovao - s 
puta pravog je skremio." (El-Ma'ide, 12.) Ovim un je Allah porucio: Ako 
budete izvrsavali ono sto sam vam propisao i ne odustanete od borbe kao sto 
ste ucinili, sigumo cu vam dati da vam nagrada za ovo bude ukidanje kazne za 
ono prvo, Tako je Uzviseni porucio i beduinima koji su izostali iza Poslanika M 



377 



Josu 'a alejhi selam 



u pohodu na Hudejbiju: Red bedidnima koji su izostali: "Bicete pozvani dase 
borite protiv naroda veoma hrabrog i mocnog, sve dok se ne pokorl Pa ako 
poslusate, Allah ce vam lijepu nagradu dati, a ako izhjegnete. kao sto ste ihi 
sada izbjegavali, na muke nesnosne ce vas staviti!" (El-Feth, 16.) 

Ovako je Uzviseni rekao i Israilovim potomcima: A onaj medu vamakojini 
poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta pravog je skrenuo. Uzviseni ih je 
zatim zbog njihovih hrdavih postupaka i neispunjavanja datih zavjeta ukorio. 
Isto tako, nakon njih, ukorio je i krscane zato sto su se razlsli i podvojili u vjeri. 
O tome smo, hvala Allahu, opsimo govorili u nasem Tefsiru. 

Sve u svemu Uzviseni Allah je naredio Musau S^l da kao borce popise sve 
Izraelcane koji mogu nositi oruzje i boriti se, a starije od dvadeset godina, i da 
iz svakog plemena odredi po jednog poglavara. Prvo pleme je bilo Rubilovo, 
jer je on najstariji Jakubov sin. Imali su cetrdeset sest hiljada i pet stotina 
boraca, a njihov poglavar je bio Elisur sin Sediura. Dmgo pleme je bilo 
Sem'unovo. Imalo je pedese