Kazivanja o Vjerovjesnicima - Ibn Kesir

"^r

^1

3^

9j

^J-f

/,UXy

.^ K 5^5

z*^.

Naziv na arapskom:

Kasasu-I-enbija'

Redaktura:

hfz. Hasan Popara

Strucni konsultant:

Muharem Omerdic

Urednik:

Fahrudin Sijamhodzic

Lektor:

Aida Krzic

Korektura:
Abdulmedzid Nezo
Abdulvaris Ribo
DTP:
Semir Sisic

Izdavac:

Hum d.o.o. - Buzim

Prodaja i distribucija;
ilum.d.o.o@gmail.com

tel: 062 157 180

Hafiz Ibn Kesir

KAZIVANJA O
VJEROVJESNICIMA

Izvore priredio:
Muhammed Ahmed Abdulaziz

Preveo;
Ahmed Adilovic

Buzim 1428.-2007. god.

RIJEC IZDAVACA

Hvala Allahu ^ Koji je objavio knjigu (Kur'an) u kojoj su vijesti o
onima prije nas i onima koji ce doci poslije nas, i Koji ga je ucinio
Knjigom sacuvanom od svih izmjena i devijacija. Allah ^ je
direktno na Sebe preuzeo obavezu zastite i cuvanja Kur'ana, pa kaze; Mi.
uistinu, Kur'an ohjavljujemo izaista cento Mi nad njim bdjeii. (El-Hidzr, 9.)

Neka je salavat i selam na Muhammeda ^ nakon kojeg nema poslanika,
koji kaze: "Mi, vjerovjesnici smo jedne vjere." Kazivanja o vjerovjesnicima su
rijeci prijatne i zanimljive dok su u isto vrijeme tuzne, zbog toga sto se u njima
govori proslim narodima od kojih je Allah M neke unistio a neke spasio.

U kazivanjima o vjerovjesnicima i njihovim narodima su velike pouke i
upute. Allah ^ kaze; U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom
obdareni. Kur'an nije izmisljena besjeda, on priznaje da su is finite knjige prije
njega objavljene, i objasnjava sve. i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.
(Jusuf, 111.)

Allahovi ^ vjerovjesnici su Njegovi odabranl robovi koje je On odabrao da
budu posrednici izmedu Njega i Njegovih stvorenja i ukazao im posebnu pocast
time sto im je poslao objavu. Oni su i pored toga sto su Ijudska bica, bili sa
najvecim znanjem o Allahu M, ibadetima i najvecom bogobojaznoscu, i zbog
toga su zasluzili da ponesu emanet prenosenja vjere, Allah ^ nije ostavio nijedan
narod a da im nije poslao poslanika ili nekog ko ce im prenijeti poslanicu, od
dobrih Ijudi koji su slijedih njihov put. Allah M kaze: Tvojeje da opominjes, a
svaki narod je imao onoga ko gaje na Pravi put upucivao. (Er-Rad, !.)[.. .a nije
bile naroda kome nije dosao onaj koji gaje opominjao. (Fatlr, 24.)

Allah ^ je pocastio naseg poslanika Muhammeda ^ time sto gaje ucinio
imamom (vodom) svih vjerovjesnika, a nas je pocastio time sto nas je ucmio
njegovim sljedbenicima (Ummetom), neka je Allahov salavat i selam na njega i
na sve vjerovjesnike i poslanike. Knjiga je nazvana KAZIVANJA O
VJEROVJESNICIMA a ne kazivanja o poslanicima zbog toga sto je u akidi
(vjerovanju) poznato da je svaki poslanik vjerovjesnik, aU svaki vjerovjesnik
nije poslanik, pa prema tome ona obuhvaca kazivanja i o vjerovjesnicima i o
poslanicima.

Ovdje zelimo ukazati da Allah M u Kur'anu nije spomenuo sve poslanike i
vjerovjesnike. U vezi toga Uzviseni veli: / poslanicima o kojima smo prije
kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali... (En-Nisa', 164.)

Takoder treba da znamo zbog koje svrhe su slati poslanici, a one su
mnogobrojne:

a) ocuvanje Allahove ^ vjere,

b) da Ijudi upoznaju svoga Gospodara i Njemu jedinom cine ispravan
ibadet,

c) da ih upozore na svrhu zbog koje su st\'oreni, i na kraju da iznesu dokaz
protiv Allahovih M stYorenja, ako ne budu vjerovali.

Allah M kaze: O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da
IJudi poslije poslaniica ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali - a Allah
je silan i mtidar. (En-Nisa', 165.)

Takoder je bitno spomenuti da su vjerovjesnici imali najveca iskusenja
zbog prenosenja Allaliove ^ vjere. Neki od njih su muceni, dnigi su ubijani i
to sve zbog toga da ostane najskuplja stvar a to je Islam, Allahova iM vjera, i da
se Ijudi upute na Pravi put.

Biljeze Buharija i Muslim da je Poslanik ^ u Bici na Uhudu kada je ranjen
relcao: "Nece se spasiti narod koji okrvavi lice svoga vjerovjesnika", pa je torn
prilikom objavljen ajet: od tehe ne zavisl da li ce On pokajanje njihovo primiti
Hi ce ih na make staviti.jer oni su zaista nasilnici. (Ali 'Imran, 128.)

Allahova ^ volja je bila da im oprosti i da udu u Allahovu ^ vjeru u
skupinama.

Cast nam ie da bosnjackom narodu predstavimo knjigu KAZIVANJA
VJEROVJESNICIMA autora Hafiza Ibn Kesira u izdanju na kome su izvrsene
korektiu-e i ispravke. Nastojali smo da stil knjige bude lagan i jednostavan za
sve kategorije citalaca.

U samom prevodenju, recenziji i korekturi ucestvovala je grupa istaknutih
profesora i strucnjaka iz ove oblasti. Na kraju molimo AUaha ^ da primi od
nas ovo djelo, da se smiluje njegovom autoru, da nagradi svakog ko je
ucestvovao u izdavanju ove knjige, i da bude od koristi svakom citaocu.

Zahvaljujemo Allahu ^ na kraju kao sto smo Mu zahvalili i na pocetku.

PREDGOVOR PREVODIOCA

Neka je neizmjema hvala Allahu M, Stvoritelju svega, Svemogucem,
Sveznajucem, Onome Kome ce se sve vratiti. Neka je salavat i
selam na najodabranijeg od svih Ijudi i vjerovjesnika, posljednjeg
Bozijeg poslanika, Muhamraeda M.

Ebu el-Fida' Ismail ibn KLesir je jedno od iiajpoznatijih imena u nekoUko
disciplina islamskih znanosti. Roden je 700. god. po Hidzri, odnosno 1301.
godine po Isau im, u Busri kod Daraaska. U sestoj godini zivota sell u
Damask, gdje zivi i radi sve do svoje smrti, 774. god. po Hidzri, odnosno 1373.
god. po Isau )&\.

Police iz ugledne ulemanske porodice, take da se vrlo rano poceo baviti
izucavanjem islamskih znanosti. U jedanaestoj godini svoga zivota naucio je
Kur'an napamet, a poslije je savladao i ucenje Kur'ana na priznatim kiraetima.
Allah ga je obdario izuzetnim moralnim kvalitetima, poboznoscu i snagom
pamcenja i razlucivanja. Znanje je stjecao pred najvecim autoritetima tadasnjeg
islamskog svijeta, tako da je u svoje vrijeme postao najveci strucnjak u vise
naucnih disciphna, posebno u tefsiru, hadisu i historiji.

Napisao je izuzetno velik broj djela iz raznih znanosti, od kojih cemo ovdje
navesti samo tri;

1. TEFSIRU-L~KUR^ANI-L-AZIM (TEFSIR VELICANSTVENOG
KUR'ANA). Ovo djelo je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih tefsira
uopce, a i dan-danas je mozda najcitaniji tefsir. Dozivio je veliki broj izdanja,
sto u punom sto u skracenom obliku. Obicno je stampan u cetiri toma. Tipican
je primjer tradicionalnog tefsira.

2. §ERHU SAfflffl-L-BUHARI (KOMENTAR BUHARIUNOG SAHIHA).
Ovo djelo je iz oblasti hadisa, ali ga autor nije uspio dovrsiti.

3. EL-BIDAJE VE-N-NIHAJE (POCETAK I KRAJ). Ovo je jedno od
najvecih historijskih djela uopce, posebno iz oblasti historije Islama. U njemu
autor ima jedinstven pristup toj tematici. On je tu obradio period od stvaranja
svijeta i Adema «£!'. preko historijskih dogadaja sve do 768. god. po Hidzri
(kada je djelo dovrseno), pa do predznaka Smaka svijeta, prozivljenja i ulaska
u Dzennet i Dzehennem. Zato i jeste nazvano: POCETAK I KRAJ. Stampano
je vise puta, uglavnom u cetmaest velikih tomova.

Djelo KAZIVANJA O VJEROVJESNICIMA je samo jedan dio tog
ogTomnog djela POCETAK I KRAJ. Autor u njemu obraduje period od Adema
,^1 do Isaa ^i. Kao poznati islamski tradicionalist, koristio se sljedecim
izvorima: Kur'anom, Hadisom, predajama od islamskih ucenjaka i ponekad
predajama od krscana i jevreja.

Pri tome Je bio krajnje precizan. Npr. kod citiranja bilo kojeg hadisa on
navodi ko ga prenosi, kao i stepen njegove vjerodostojnosti, ako je to potrebno.
Kao vjerodostojan registrator naucnog nasljeda on vjemo navodi razlicite
predaje, cak i suprotne, da bi se onda nakon toga opredjelio za onu koja je
najuteraeljenija. Obicno bi nakon toga rekao: A Allah, najbolje, zna.

To citaoca ne treba iznenaditi i zbuniti, jer su djela klasicnih autora
islamskih znanosti obi£no na taj nacin pisana, Naime, na bosanskom jeziku do
sada smo se iz ove oblasti uglavnom susretali sa djelima gdje je vec odabrana
najvjerodostojnija predaja i samo ona se navodi. Medutim, ovo je i na
arapskom jeziku jedno od najopsimijih djela iz ove oblasti, pa smo smatrali da
ga treba prevesti u cijelosti, bez ski'acenja.

BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM

Objavljujuci ti ovaj Kur'an, Mi ti o najljepsim dogactajima
kazujemo, iako prije njega, zaista, nisi nisia znao. (Jiisuf, 3.)
Mi smo slali poslanike i prije lebe. O nekima od njih smo ti kazivali,
a o nekima nismo... (El-Mu'rain, 78.)

Mi cemo ti ispricati njihov dogadaj istinito... (El-Kehf, 13.)

A sa svim ovim dogadajima koje ti kazujemo o poslanicima Mi ucvrscujemo
tvoje srce. J u ovima tije dosla istina, pouka i opomena vjernicima. (Hud, 120.)

U kazivanjima o njima zaista inia pouke za razumom obdarene. Kur 'an nije
izmisljen govor. tiego potvrda onog sto je prije objavljeno, objasnjenje svih
stvari i uputa i milost narodu koji vjentje. (Jusuf, 111.)

... Zato kazuj o tim dogadajima, da hi oni razmisljali. (El-A'raf, 176.)

To je Mas dokaz koji smo dali Ibrahimu protiv njegova naroda. Mi dizemo
na visoke stepene onoga koga Mi Iwcemo. Tvoj Gospodar je zaista mudar i
sveznaju&i. */ poklonismo mu Ishaka i J a 'kuba, i svakog uputismo - a Nuha
smojos prije uputili - i od njegovih potomaka Dawuda, i Sidejmana, i Ejjuba, i
Jusiifa. i Mtisaa i Harima - tako mi nagradujemo one koji dobra djela cine - i
Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi su oni bi!i dobri - */ Ismaila, i El-
Jese 'a, i Jimusa, i Luta - svima njima smo prednost nad ostalim Ijudima dali.
(El-En' am, 83.-86.)

Te poslanike smo jedne nad dnigim odahrali. S nekima od njih Allah je
razgovarao. a nekeje na visoke stepene uzdigao. A Isaii, sinu Merjeminu, Mi
smo ocite dokaze dali i Dzibrilom ga podrzali. Da je Allah htio, ne bi se oni
poslije njih medusobno iibijali. kada su im vec doslijasni dokazi. ali, oni su se
razisli, pa ima onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju. Daje Allah htio. oni se
ne bi medusobno ubijali, ali Allah radi ono sto On hoce. (El-Bekare, 253.)

10

Adem alejhi selam

STVARAN JE ADEMA m

Uzviseni Allah kaze: *A kada tvoj Gospodar rece melekima: "Ja cu
na Zemlji namjesnika postavitil", oni rekoSe: "Zar ces na njoj
postaviti onoga ko ce nered ciniti i krv prolijevati, a mi Te
velicamo, hvalimo i samo Tebe obozavamo? " On rece: "Ja znam ono sto vi ne
znate. " *I On pouci Adema imenima svih stvati, a onda ih predoci melekima i
rece: "Kazite Mi njihova imena, ako istinu govorite!" *"HvalJen nek si!",
rekose oni, "mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i
Mudri. " *"0 Ademe", rece On, "red im ti imena njihova!" I kad im on kaza
njihova imena, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne
nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!" *A
kad rekosmo melekima: "Ucinite sedzdu Ademu!" - oni sii je ucinili, ali Iblis
ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. *I Mi rekosmo: "O Ademe,
nastanite se ti i tvoj a zena u Dzennetu i jedite u njemu koliko god zelite, i
odakle god hocete, ali se ovom drvetu ne prlblizavajte pa da sami sebi
nepravdu nanesete!" */ sejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz
onog u cemu su bill "Sidite!", rekosmo Mi, "jedni drugima cete neprijatelji
biti, a na Zemlji cete boraviti i do roka odredenog zivjeti!" * I Adem primi neke
rijeci od Gospodara svoga, pa mu On oprosti. On doista prima pokajanje. On
je milostiv. *Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene ce vam uputstvo
dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili,. nicega se nece bojati i ni za cim
nece tugovati. *A oni koji ne budu vjerovali i koji dokaze Nase budu poricali -
bice stanovnici Dzehennema; - u njemu ce vjecno ostaii!" (El-Bekare, 30.-39.)

Uzviseni, takoder, kaze: Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Adema,
od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" i on bi. (Ali 'Imran, 59.)
Uzvijcni, zatim, kaze: O Ijudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas je od
jednog covjeka stvorio, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje
mnoge muskarce i zene rasijao. ! Allaha se bojte - s cijim imenom jedni druge
molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, doista, stalno nad vama bdi.
(En-NisaM.)

Uzviseni, takoder, veli: O Ijudi, Mi vas od muska i zenska stvaramo, i na
narode iplemena vas dijelimo, da biste se raspoznavali.

Kod Allaha je najpriznatiji onaj ko Ga se najvise boji. Allah, uistinu, sve
zna i nije Mu nista sliriveno. (El-Hudzurat, 13.)

12

Adetn alejM selam

Zatim, Allah ^ kaze: On Je taj koji vas od jednog covjeka stvara, a od
njegaje drugu njegovu stvorio, da se uz nju smiri. I kadaje on nju obljubio,
onaje zanijela lahko breme i nosila ga; a kadjojje onootezalo, njih dvoje su
zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam darujes zdrava potomka, bit
cemo, doista, zahvalni!" (El-A'rSf, 189.)

Na drugom mjestu Uzviseni veil: *Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik
dali, aposlije melekimd rekli: "Ucinite sedzdu Ademu!". pa su je. osim Iblisa,^
ucinili; - onje nije htio uciniti. * "Sta teje sprijecilo da ucinis sedzdu kada sam ti
naredio?". upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega
od ilovace", odgovori on. * "E onda izlazi iz Dzenneta! ", rece On, "ne prilici ti
da u njemu prkosis; izlazi, ti si, zaista. od onih prezrenih!" *"Daj mi vremena
do njihova ozivljenja! ", rece on. * "Daje ti se vremena! ". rece On. * "E zato sto si
odredio pa sam u zabludu pao ". rece, "kunem se da cu ih na Tvom pravom^ putu
presretati, *pa cu im i sprijeda i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i vidjeces da
vecina njih nece zahvalna bid!" * "Izlazi iz njega pokuden i ponizen! " , rece On.
"Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista cu Dzehennem
napunitil! *A ti, o Ademe, i zena tvoja u Dzennetu stanujte i odakle god hocete
jedite. samo se ovom drvetu ne priblizujte da se prema sebi ne ogrijesitel" *I
sejtan im pace dosaptavati, da bi im otkrio stidna mjesta njihova. koja su im
skrivena bila, i rece: "Gospodar vas vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne
biste meleki postali, Hi da ne biste besmrtni bili". *i zaklinjase im se: "Ja sam
vam, doista, iskreni savjetnik!" *I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo
okusise, stidna mjesta njihova im se ukazase i oni po sebi dzennetsko Usee
stavljati pocese. "Zar vam to drvo nisam zabranio?!". zovnu ih Gospodar
njihov, "i rekao vam: 'Sejtan vamje, zbilja otvoreni neprijatelj?!" *"Gospodaru
nas". rekose oni, "sami smo sebi nepravdu ucinili, i ako nam Ti ne oprostis i ne
smilujes se, sigumo cemo biti izgubljeni. " * "Izlazite!", rece On, "jedni drugima
cete neprijatelji biti! Na Zemlji cete boraviti i do smrti ostati. *Na njoj cete
zivjeti, na njoj umirati, i iz nje ozivljeni bid", rece On. (El-A'raf, 1 1.-25.)

Na drugom mjestu Allah iS kaze: Od zemlje smo vas stvorili, u nju cemo
vas vratiti, i iz nje cemo vas ponovo izvesti. (Ta-ha, 55.) Takoder, Uzviseni veli:
*Mi smo covjeka stvorili od ilovace, od ustajalog blata. *a jos prije smo
stvorili dzinne od uzarene vatre.* I kad tvoj Gospodar rece melekima: "Ja cu
stvoriti covjeka od ilovace, od blata ustajalog, *i kad ga oblikujem i u njega
udahnem dusu, vi mu ucinite sedzdu!" *Svi meleki su ucinili sedzdu, *osim
Iblisa, onje odbio uciniti sedzdu sa njima. *"0 Iblise", rece On, "zasto nisi
ucinio sedzdu?" * "Nije moje", rece. "da cinim sedzdu covjeku koga si stvorio
od ilovace, od ustajalog blata. " * "Onda izlazi iz Dzenneta ". rece On. "neka si
proklet!, *i neka se prokletstvo zadrzi na tebi do Sudnjeg dana! * "Gospodaru
moj", rece on. "daj mi vremena do dana kada ce oni biti ozivljeni!" * "Daje ti
se rok", rece On, * "do Dana vec odredenog". * "Gospodaru moj". rece, "zato
sto si me u zabludu doveo. ja cu im na Zemlji poroke lijepim prikazivati i
sigumo cu ih sve zavesti, *osim Tvojih iskrenih robova. " * "Ovo je pravi put
koga cu se Ja drzati", rece On, *"nad Mojim robovima ti neces imati nikakve

13

Adetn alejhi selam

vlasti. osim imd onima koji te hudu sUjedlli, od onih zalutaUh. " ""Za sve njih
mjesto sastanka Dzehennem ce biti. *0n ce sedam kapija imati i kroz svaku ce
odreden broj njih proci. (El-Hidzr, 26.-44.)

Uzvi§eni, zatim kaze: */ kada rekosmo melekima: "Ucinite Ademu
sedzdu!", oni suje svi, osim Iblisa ucinili. "Zar da ucinim sedzdu onome koga
si Ti od ilovace stvorio?", rece. *"Reci mi", rece onda, "evo ovoga koga si
iznad mene uzdigao, ako me ostavis do Smaka svijeta sigurno cu. osim
malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti." *"Odlazi!", rece On.
"Onima koji se za tobom budu povodili i tebi, Dzehennem ce kazna biti. *I
zavodi glasom svojim koga mozes, i potjeraj na njih svoju konjicu i svojit
pjesadiju, i budi im ortak u imecima i u djeci, i daji im obecanja - a sejtan ih
samo obmanjuje - *ali ti. doista, neces imati nikakve vlasti nad robovima
Mojimf'A Gospodar tvoj je dovoljan zastitnik. (El-Isra', 61.-65.)

Uzviseni, takoder, veli: A kad smo melekima rekli: "Ucinite sedzdu Ademu!",
svi su je oni osim Iblisa ucinili. On je bio od diinna, pa se ogrijesio o
naredenje Gospodara svoga. Pa zar cete njega i njegovo potomstvo pored
Mene kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji?! Kako je to losa
zamjena silnicima! (El-Kehf, 50.) Zatim, Allah 3k kaze: *A Ademu smo ii
pocetku naredili; ali onje zaboravio, i nije odlucan bio. *A kad smo melekima
rekli: "Ucinite sedzdu Ademu " - svi suje oni, osim Iblisa, ucinili, on nije htio.
*"0 Ademe", rekli smo, "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj zeni, zato mu
nikako ne dozvoli da vas izvede iz Dzenneta, pa da onda budes nesretan. *U
njemu neces ni ogladnjeti, ni go biti, *u njemu neces ni ozednjeti ni zegu
osjetiti. " *AU sejtan mu poce dosaptavati i govoriti: "O Ademe, hoces li da ti
pokazem drvo vjecnosti i carstvo koje nece nestati? " */ njih dvoje pojedose s
njega i ukazase im se stidna mjesta njihova, pa pocese po njima dzennetsko
Usee stavijati - take Adem nije Gospodara svoga poslusao i s putaje skrenuo.
*Poslije gaje njegov Gospodar odabranim ucinio, pa mu oprostio i na pravi
put ga uputio. *"Izlazite iz njega svi", rece On, 'jedni drugima cete
neprijatelji biti! Od Mene ce vam uputa dolaziti, i onaj ko bade slijedio Moju
uputu. nece zalutati i nece nesretan biti. *A onaj ko okrene glavu od Moje
Knjige, tqj ce teskim zivotom zivjeti, i na Sudnjem danu cemo ga slijepa
ozivjeli!" * "Gospodaru moj", reci ce, "zasto si me slijepa ozivio. kad sam vid
imao?" *0n ce reci: "Tako su i tebi dolazili Nasi dokazi ali si ih ti zaboravio,
pa ceS danas ti isto tako biti zaboravljen! " (Ta-ha, 1 1 5.- 1 26.)

Uzviseni, dalje, veli: *Reci: "Ovoje vijest velika. *fl vi od nje glove okrecete.
*Ja nisam nista znao o odabranim melekima kada su se prepirali - *meni se
objavljuje samo dajasno opominjem. " *Kadje melekima G<Kpodar t\'oj rekao:
"Stvorit cu covjeka od ilovace. *pa kad mu ohlik dam i udahnem dusu. ucinite
mu sedzdu!" *Meleki su, svi do posljednjeg, sedzdu ucinili, *osim Iblisa - on se
uzoholio i postao nevjernik. *"0 Iblisu!", rekao J e On, "sia te navelo da ne
ucinis sedzdu onome koga sam Ja svojom ntkom st^'orio? Jesi^i se uzoholio. Hi
mislis da si uzvisen? " * "Ja sam bolji od njega ", rekao je on. "mene si stvorio
od vatre, a njega od ilovace. "*"£ izlazi onda iz Dzenneta! ". rece On, "proklet da

14

Adem alejhiselam

si! *Moje prokletstvo ce te do Sudnjeg dana pratiti!" * "Gospodaru moj", rece
on. "daj mi wemena do dana kada ce oni ozivljeni bid. " *"DaJem ti", rece On,
*"do dana vec odredenog. " '^"Tako mi Tvoje velicine", rece. "sigurno cu ih sve
na stranputicu navesti, *osim Tvojih medu njima iskrenih robova. " * "Istinom
se iiunem i istinu govorim ", rece Allah, * "sigurno cu sa svima, tobom i onima
koji te budu slijedili. Dzehennem napunitil " *Reci: "Ne trazimja od vas za ovo
nikah'u nagradu i Ja nisam izvjestacen. *Kur 'an je doista cljelom svijetu
opomenai */ vi cete uskoro saznati njegovu poruku!" (Sad, 67.-88.)

To je ono sto se na razlicitim mjestima u Kur'anu navodi o ovom dogadaju,
a sve to smo vec protumacili u nasem Tefsiru.

Ovdje cemo sada navesti tok samog dogadaja, u skladu sa ovim casnim
ajetima i hadisima Bozijeg Poslanika ^. Od Allaha txazimo pomoc u tome.

Uzviseni nas obavjestava da se On obratio melekima rijecima: Ja cu na
Zemlj'i namjesnika postavitt (El-Bekare, 30.) Zatim nas obavjestava o Svojoj
zelji da stvori Adema i njegovo potomstvo, koji ce smjenjivati jedni druge: On
cini da jedni druge na Zemlji smjenjujete (El-En'am, 165.), kao i rijecima: /
koji vas na Zemlji namjesnidma postavlja. (En-Neml, 62.) On je time o tome
obavijestio meleke da bi istakao vaznost stvaranja Adema i njegovog
potomstva, kao sto se obicno vazna stvar zna najaviti prije nego se ona dogodi.
Meleki su, da bi saznali i otkrili mudrost toga, a ne da bi se suprotstavili ili
mnanjivali vrijednost Ijudskom rodu ili iz zavisti, kao sto se cini nekim
mufessirima-neznalicama, upitali: "Zar ces postaviti onoga ko ce na njoj nered
ciniti i krv prolijevati? " (El-Bekare, 30.)

Stav Katadea je da su meleki znali da ce take biti, jer su to vidjeli od dzinna
koji su na Zemlji bill prije Adema.

Abdullah ibn Omer je rekao: "Dzinni su bili prije Adema na dvije hiljade
godina, pa su prolijevali krv. Zato je Allah protiv njih poslao vojsku meleka,
koji su ih protjerali na morska ostrva."

Od Ibn Abbasa se prenosi slicno misljenje, a od El-Hasana da su u tome bili
nadahnuti.

Dmgi ucenjaci smatraju da su to saznali iz Lewhu-1-mahfilza. Po njima, to
su im prenijeli-HaiTjt i Marut, a ovi opet saznali od Sidzilla, meleka iznad njih.
Ovakvog je misljenja Ibn Ebi Hatim od Ebu Dza'fera el-Bekira.

ovome postoji jos jedno misljenje da su meleki znali da sve sto je
stvoreno od zemlje mora iiTiati i njene osobine.

"A mi Te velicamo, hvallmo i samo Tebe obozavamo. " (El-Bekare, 30.), tj.
mi Te neprestano obozavamo i niko Ti od nas ne odbija poslusnost. Ako Ijude
stvaras da bi Te obozavali, pa evo nas, mi Te neprestano, i danju i nocu
obozavamo.

On im rece: "Ja znam ono sto vi ne znate!" (El-Bekare, 30.), tj. Ja po
pitanju njihovog stvaranja znam razlog, koji vi ne znate. Medu njima ce biti
poslanika, vjerovjesnika, iskrenih, sehida i dobrih Ijudi.

15

Adent alejhi selam

Zatim im iznosi Ademovu prednost nad njima u pogledu znanja, pa kaze: /
On pouci Adema imenima svih stvari. (El-Bekare, 31.) Ibn Abbas kaze da su to
imena pomocu kojih Ijudi raspoznaju: Ijude, zivotinje, Zeralju, doline, mora,
brda, deve, magarce, narode i dr.

Mudzahid kaze: "Poucio ga je imenima posuda i cupova, lonaca i si."

Mudzahid, takoder, kaze: "Poucio ga je imenu svake zivotinje, ptice i svih
stvari." Ovakvog su misljenja Se'id ibn Dzubejr, Katade i drugi.

Er-Rebi' kaze: "Poucio ga je imenima meleka", a Abdurrahman ibn Zejd:
"Poucio ga je imenima svojih potomaka."

Najispravniji stav je onaj koji kaze da je Allah M Adema poucio imenima
Svojih stvorenja i njegovih djela, od najmanjih do najvecih, na sta je ukazao i
Ibn Abbas, r.a.

Buharija u torn smislu navodi hadis kojeg pored njega navodi i Muslim od
Se'ida i Hisama, oni od Katadea, on od Enesa ibn Malika, a on od
Muhammeda ^ da je rekao: "Vjemici ce se na Sudnjem danu okupiti i reci: -
Kada bismo nekoga mogli naci ko ce se za nas kod naseg Gospodara zauzeti,
pa ce otici Ademu i reci: - Ti si otac Ijudskog roda. Allah te je stvorio Svojom
rukom. Melekima je naredio da ti ucine sedzdu. Poucio te je imenima svih
stvari..."' citirajuci hadis do kraja.

...a onda ih predoci melekima i rece: "Kazite Mi njihova imena, ako istinu
govorite!" (El-Bekare, 31.) Hasan el-Basri kaze: "Kadaje Allah htio da stvori
Adema, meleki su rekli: - Nas Gospodar nece stvoriti ni jedno dmgo stvorenje,
a da od njega necemo biti znaniji, pa su zbog toga stavljeni na kusnju." To su
rijeci Uzvisenog: ako istinu govorite! (El-Bekare, 31.)

Po ovom pitanju ima i drugacijih misljenja koja smo naveli u nasem Tefsiru.

"Hvaljen neka si!", rekose oni, "mi znamo same ono cemu si nas Ti
poucio: Ti si Sveznajuci i Mudri. " (El-Bekare, 32.) tj. Ti si visoko iznad toga
da bi iko znao bilo sta od Tvoga znanja, a da ga Ti nisi poucio.

U tom smislu Uzviseni kaze: A od onoga sto On zna - drugi znaju samo
onoliko koliko On zeli. (El-Bekare, 255.)

"Ademe", rece On, "reci im ti imena njihova!" I kad im on kaza njihova
imena, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i
Zemlje i da samo Ja znam ono stojavno cinite i ono sto krijete?" (El-Bekare,
33.) To jeste, znam ono sto je tajno, kao i ono sto je javno.

Po nekira ucenjacima, pod rijecima Uzvisenog: znafn ono stojavno cinite,
misli se na rijeci meleka: "Zar ces postaviti onoga ko ce na njoj nered ciniti? ",
a pod rijecima: i ono sto krijete na rijeci Iblisa koji je prikrio oho lost i
zavidnost prema Ademu ^m. Ovo misljenje zastupaju Se'id ibn Dzubejr,
Mudzahid, Sudejj, Dahhak i Sewri. Za ovakvo misljenje opredijelio se i Ibn
Dzerir.

' Buharija 91119114X0 IFethu-l-Bari; Muslim 1/84/322; Tirmizija 38/10/2434.

16

A dent alejhi selam

r

Ebu el-AIije, Rebi', Hasan i Katade kazu da se rijeci Uzvisenog: / ono sto
krijete - odnose na rijefii meleka: "Nas Gospodar iiece stvoriti ni jedno drugo
stvorenje a da od njega necemo bitt znaniji i odabraniji."

Rijeci Uzvisenog: A kad rekosmo melekima: "Ucinite sedzdu Ademu! "- oni
suje ucinili, ali Iblis ne htjede, on odbi i uzoholi se. (El-Bekare, 34.) su velika
Allahova pocast Ademu kada ga je Svojom mkom stvorio, i u njega od Svoga
duha, udahnuo. U kom smislu Uzviseni na drugom mjestu kaze: / kad ga
oblikujem i u njega udahnem diisu, vi mu ucinite sedzdu! (EI-Hidzr, 29.)

Dakle, Allah M je Adema odlikovao sa cetiri stvari: stvorio ga je Svojom
plemenitom mkom, u njega je udahnuo od Svog duha, naredio melekima da mu
ucine sedzdu i poucio ga imenima svih stvari.

Zato je Musa, s kojim je Allah M direktno razgovarao, kad se s Ademom u
uzvisenom dmstvu raspravljao, o cemu ce kasnije biti govora, rekao: "Ti si
Ademe otac covjecanstva, Allah te je Svojom rukom stvorio, u tebe je od
Svoga duha udahnuo, melekima je naredio da ti ucine sedzdu, i naucio te je
imenima .svih stvari," Ovako ce mu reci i ostali Ijudi na Sudnjem danu. Ovo
samo napominjemo, o tome ce, ako Bog da, kasnije biti vise govora.

Allah ^ u dmgom ajetu kaze: *Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik daii.
a poslije melekima rekli: "Ucinite Ademu sedzdu!". pa su je osim Iblisa
ucinili: onje nije htio uciniti. * "Sta teje sprijecilo da ucinis sedzdu kad sain ti
naredio? ", upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre st\'orio, a njega
od ilovace", odgovorion. (El-A'raf, 11.-12.)

Hasan el-Basri kaze: "Ovdje je IbUs pribjegao analogiji, i onje prvi koji je
to ucinio." Muhammed ibn Sirin kaze: "Pn/i koji je pribjegao analogiji je Iblis.
Sunce i Mjesec su se poceh obozavati samo tim." Oba ova raisljenja navodi Ibn
Dzerir.

To znaci da je Iblis usporedivsi sebe i Adema, zakljucio da je on vredniji od
Adema pa je odbio da mu ucini sedzdu, iako mu je to zajedno sa melekima bilo
naredeno. Ukoliko se analogija kosi sa tekstovima (Kur'ana i Sunneta), ona je
pogresna i kao takva se ne moze prihvatiti. U navedenom slucaju analogija nije
bila valjana, jer je zemlja bolja i korisnija od vatre. Zemlja je mima,
dobrocudna, naklona i blagorodna, a vatra nepostojana, hirovita, nepredvidljiva
i sklona da pred sobom sve pali i zari.

Pored toga, Allah ^ je pocastio Adema time sto ga je Svojom mkom
stvorio i sto je u njega udahnuo od Svoga duha, Zato je melekima i naredio da
mu ucine sedzdu. O tome Uzviseni kaze: "^I kad tvoj Gospodar rece melekima:
"Ja cu stvoriti Sovjeka od ilovace, od blata ustajalog, *i kad ga oblikujem i u
njega udahnem dusu, vi mu ucinite sedzdu!" *Svi meleki sit ucinili sedzdu,
*osini Iblisa, onje odbio da ucini sedzdu sa njima. *"0 Ibli.se", rece On,
"zasto nisi ucinio sedzdu?" *"Nije moje da cinim sedzdu covjeku koga si
stvorio od ilovace, od blata ustajalog. " *"Onda izlazi iz Dzenneta", rece On,
"neka si proklet! *i neka se prokletstvo zadrzi na tebi do Sudnjega dana!"
(El-Hidzr, 28.-35.) Sejtan je ovo od Uzvisenog Allaha i zasluzio jer je upomo

17

Adem alejhi selam

omalovazavao i potcjenjivao Adema nastojeci da se uzdigne iznad njega,
istovremeno se suprotstavljajuci Bozijem naredenju i prkoseci Njegovim
rijecima koje su se odnosile na Adema ^.

Pi*vo se poceo pravdati ali mu ono nista nije pomoglo. Zapravo, njegovo
pravdanje je bilo gore od samoga grijeha koji je vec pocinio. O tome Uzviseni
veli: */ kada rekosmo melekima: "Ucinite Ademu sedzdu" - oni je svi, osim
Iblisa, ucinise. "Zar da ucinim sedzdu onome koga si od ilovace stvorio? ",
rece. *"Rec! mi", rece onda, "evo ovoga koga si iznad niene uzdigao: ako me
ostavis do Smaka svijeta sigurno cu, osim malobrojnih, nad potomstvom
njegovim zagospodariti. " * "OdlazH". rece On, "onima koji se za tobom budu
poveli i tebi - kazna dzehennemska bit ce vam prava kazna! *I zavodi glasom
svojim koga mazes i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pjesadiju, i budi im
ortak II imecima i u djeci, i daji im obecanja - a sejtan ih same obmanjuje -
*ali ti. doista, neces imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! " A Gospodar
tvojje dovoljan zastitnik. (El-Isra', 61.-65.)

U suri Kehf Uzviseni kaze: A kad smo rekli melekima: "Ucinite sedzdu
Ademu" - svi suje, osim Iblisa ucinili, on je bio od dzinna, pa se ogrijesio o
naredenje svoga Gospodara, pa zar cete njega i njegovo potomstvo pored
Mene kao prijatelje prihvatiti?! (El-Kehf, 50.) tj. on je namjemo, iz svoga
prkosa i nadmenosti, izasao iz pokomosti Allahu i odbio da izvrsi Njegovo
naredenje. To se desilo samo zbog njegove pokvarene cudi i niske sklonosti,
koja ga je iznevjerila kad se najmanje nadao. On je, kao sto je i sam priznao,
stvoren od vatre.

U torn smislu, u hadisu koga biljezi Muslim u svom Sahihu, od Aise se
prenosi da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Meleki su stvoreni od svjetlosti, dzinni
od plamena i vatre, a Adem kako vam je opisano."'

Hasan el-Basri kaze: "Iblis nikada ni jednog trenutka nije bio melek." Sehr
ibn Husib kaze: "Bio je jedan od dzinna, pa je Allah kada su napravilj nered na
Zemlji, protiv njih poslao vojsku meleka, pa su ih pobili i protjerali na morska
ostrva. Iblis je bio medu zarobljenima, pa su ga meleki sa sobom poveli na
nebo, gdje je boravio neko vrijeme. Kada je melekima naredeno da ucine
sedzdu, onje odbio da je ucini."

Ibn Mes'ud, Ibn Abbas i neki ashabi, medu kojiraa je i Se'id ibn el-
Musejjeb i drugi, kazu: "Iblis je bio poglavar meleka na nama najblizem nebu."
Ibn Abbas kaze: "Ime mu je bilo Azazil."

U jednoj drugoj verziji od Ibn Abbasa se kaze da mu je bilo ime El-Haris,
En-Nakkas kaze da mu je nadimak bio Ebu Kurdus. Ibn Abbas dodaje: "Da je
bio u jediioj grupi meleka koji su se zvaU dzinni. Njihov zadatak je bio da
cuvaju dzennetske basce. On je medu njima bio jedan od najuglednijih,
najznanijih i najpoboznijih. Imao je cetiri para krila, kasnije ga je Allah
pretvorio u prokletog sejtana."

Muslim 53/10/2996; Ahmed u svom Musnedu 6/168/Haleb 1 ostali.

18

Adem alejhi selam

11

Allah iSfe u suri Sad kaze: *Kadje melekima tvoj Gospodar rekao: "Stvorit
cu covjeka od ilovace. *pa kad mu oblik dam i udahnem dusu, ucinite mu
sedzdu!", ""meleki su svi do posljednjeg sedzdu ucinili. *osim Iblisa; on se
uzoholio ipostao nevjernik. *"0 Iblisu", rekao je On, "sta teje navelo da ne
uciniS sedzdu onome koga sam Ja Svojom nikom stvorio? Jesi li se uzoholio, ill
misliS da si uzvisen? " * "Ja sam bolji od njega ". rekao Je on. "mene si stvorio
od vatre, a njega od ilovace." *"E, izlazi onda iz Dzenneta!", rece On,^
"proklet da si! *MoJe prokletstvo ce te do Sudnjeg dana pratitil"^
*"Gospodam moj". rece on, "daj mi vremena do dana kada ce oni ozivljeni
bitV." *"DaJem ti", rece On, *"do dana vec odredenog" *"Tako mi Tvoje
velicine ", rece, "sigurno cu ih sve na stranputicu navesti, *osim Tvojih medu
njima iskrenih robova." *"Istinom se kunem i istinu govorim", rece Allah.
* "sigurno cu sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom,
Dzehennem napuniti. " (Sad, 71 .- 85.)

A u sm-i El-A'raf Allah ^ veli: * "E zato sto si odredio pa sam u zabludu
pao". rece, "kunem se da cu ih na Tvom Pravom putu presretati; *pacu imi
sprijeda i straga, i zdesna i slijeva prilaziti. i vidjeces da vecina njih nece
zahvalna bitif" (El-A'raf, 16.-17.) Tj„ zato sto si me u zabludu doveo, sigurno
cu im postavljati sve moguce zamke i sa svih strana prilaziti. Sretan ce biti onaj
ko ga ne poslusa, a nesretan onaj ko ga bude slijedio.

Iraami Ahmed kaze: "Pricao nam je Hasim ibn el-Kasim, da je cuo od Ebu
Ukajla (tj. Abdullah ibn Ukajl es-Sekafi), da je prenio Musa ibn el-Musejjeb,
od Salima ibn Ebi el-Dzada, da je cuo od Sebreta ibn Ebi Fakiha da je rekao; -
Cuo sam Bozijeg Poslanika ^ da je rekao: "Zaista sejtan presrece covjeka na
putevima..." i dalje citira hadis do kraja kao sto smo spominjah pnhkom
opisivanj a Iblisa.

Mufessiri se razilaze po pitanju, kojim je melekima naredeno da ucine
sedzdu Ademu. Vecina ih smatra da se to odnosilo na sve raeleke, jer se tako
razumije iz opceg znacenja ajeta koji govore o tome.

Drugi smatraju da se to odnosilo samo na meleke na Zemlji. Ibn Dzerir
preko Dahhaka, ovakav stav prenosi od Ibn Abbasa. lako su ovakvo misljenje
prihvatili i neki mufessiri iz kasnijih generacija, treba napomenuti da je lanac
prenosiiaca ove predaje prekinut (munlcati'i) i da joj je kontekst nepouzdan
(fihi nekaretun).

Prvi stav je ispravniji jer na njega ukazuje i tekst hadisa: ..^.i On naredi
Svojira melekima da mu ucine sedzdu. lako je i ovo uopceno znacenje... Allah
najbolje zna sta je tacno!

Allahove rijeci Iblisu: "E onda izlazi iz Dzenneta!" (El-A'raf, 13.) / "Izlazi
iz njega" (El-A'raf, 18.) su dokaz da je on bio na nebu, pa mu je naredeno da
izade iz njega. Time je sisao i sa stepena i polozaja kojeg je stekao ibadetom i
povodenjera za melekima u pokomosti i robovanju. To mu je oduzeto zato sto
se uzoholio, bio zavidan i sto se suprotstavio svome Gospodaru, pa je na
Zemlju ponizen i pokuden bio protjeran.

19

Adem alejhi xclum

Allah M }C naredio Ademu da se nastani u Dzennetu sa svojom zenom,
rijecima: / Mi rekosmo: "O Ademe, nastanite se ti i tvoja zena u Dzennetu, i
jedite u njeinu koliko god zelite i odakle god hocete ali se ovom dt-vetu ne
priblizujte, pa da sami sebi nepravdu nanesete! " (El-Bekare, 35.)

Uzviseni u suri EI-A'raf kaze: *"Izlazi iz njega pokuden i ponizen", rece
On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista cu
Dzehennem napuniti! *A ti, o Ademe, i zena tvoja u Dzennetu stamijte i odakle
god hocete jedite, samo se ovom drvetu ne priblizujte, da se prema sebi ne
ogrijesite!" (EI-A'raf, 18.-19.)

Allah 5i, takoder, kaze; *A kada smo melekima rekli: "Ucinite sedzdu Ademu!"
-svisujeoni, osim Iblisa, ucinili. *Onje odbio. "O Ademe", rekli smo, "ovaj
je doista neprijatelj tebi i tvojoj zeni, zato mu nikako ne dozvoli da vas izvede iz
Dzenneta, pa da onda budes nesretan. *U njemu neces ni ogladnjeti ni go biti,
*u njemu neces ni ozednjeti ni zegu osjetiti. " (Ta-hS, 1 1 6.-119.)

Iz konteksta ovih ajeta se razumije da je Hawa stvorena prije Ademovog
ulaska u Dzennet, jer Allah di kaze: "A ti, o Ademe, i zena tvoja u Dzennetu
stamijte!" (EI-A'raf, 19.) Ovog je misljenja Ishak tbn Bi§r, kako se i razumije
iz ovih ajeta.

Medutim, Sudejj od Ebu Saliha i Ebu Malika, a oni od Ibn Abbasa i Murrea
Ibn Mes'uda i drugih ashaba prenose da su rekli: "lb lis je protjeran iz
Dzenneta, a Adem se nastanio u njemu. Ademu je dodijalo samom lutanje po
Dzennem bez zene uz koju bi se smirio. Tako je jednom zaspao, i kada se
probudio ugledao je pored svoje glave zenu kako sjedi. Allah ju je stvorio od
Ademovog rebra. "Ko si ti?", upitao ju je, "2;ena", odgovorila je. "A zasto si
stvorena?", upitao je ponovo. Ona odgovori: "Da bi se uz mene smirio."
Meleki su ga, zeleci da provjere njegovo znanje, upitali; "Ademe, kako je
njeno ime?" On je odgovorio: "Hawa." "A zasto joj je ime Hawa?", upitali su.
"Zato sto je stvorena od neceg sto je zivo", odgovorio je.

Muhammed ibn Ishak od Ibn Abbasa prenosi da je ona stvorena od
njegovog najkraceg rebra na lijevoj strani. To se desilo dok je spavao, a
umjesto tog rebra, praznina mu je popunjena mesom.

Potvrdu za ovo imamo u rijecima Uzvisenog: O Ijudi. bojte se svoga
Gospodara koji vasje odjednog covjeka stvorio, a od njega je i dnigu njegovu
stvorio i od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasijao. (En-Nisa', 1.) Potvrdu
za to imamo i u sljedecim rijecima Uzvisenog: On je taj koji vas odjednog
covjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kadje
on nju obljubio ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a had joj je ono
otezalo, njih dvoje su zamolili Allaha... (EI-A'raf, 189.) O ovom ajetu cemo,
ako Bog da, kasnije opsimije govoriti.

Buharija i Muslim u svojim Sahihima navode hadis koji prenosi Za'ide od
Mejsere el-Esdza'ia on od Ebu Hazima a ovaj od Ebu Hurejre u kome stoji da
je Muhammed # rekao: "Prema zenama lijepo postupajte. Zena je stvorena od

20

Adem alejhiselam

rebra, a rebro je najzakrivljenije pri vrhu. Ako pokusas da ga ispravis slomit
ces ga, a ako ga ostavis, ostat ce krivo. Zato lijepo prema zenama postupajte."'
Ovo je Buharijin citat.

Mufessiri se razilaze u tumacenju rijeci Uzvisenog: ...ah se ovom drvetu ne
priblizujte. (El-Bekare, 35.) Jedni kazu da se pod ovim misli na lozu. Od Ibn
Abbasa, Se'ida ibn Dzubejra, Sa'bije, Dza'da ibn Hubejra, Muhammeda ibn
Kajsa i Sudejja u verziji od Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda i nekih drugih ashaba
stoji: "levreji smatraju da je to psenica " Ovako se prenosi od Ibn Abbasa,
Hasana el-Basrija, Wehba ibn Munebbiha, Atijje el-Awfija, Ebi; Malika,
Muharriba ibn Dessara i Abdurrahmana ibn Ebi Lejia.

Wehb jos dodaje: "Zrno od te vrste psenice je mekse od putera i slade od
meda." Sewri od Ebu Husejna, a on od Ebu Malika prenosi da se pod
ajetom: ...ali se ovom drvetu ne priblizavajte misli na palmu. Ibn Dzurejdz,
medutim, prenosi da Mudzahid misli da je to bila smokva. Ovo raisljenje
zasttipaju Katade i Ibn Dzurejdz, a Ebu-A!ije kaze: "To je bilo takvo drvo
da bi onaj ko jede njegov plod morao vrsiti nuzdu, a u Dzennetu se ne vrsi
nuzda.

Ova neslaganja nisu velika. Allah ^ nije spomenuo koje je to drvo bilo. Da
je to vazno i potrebno da znamo, Allah ^ bi to rekao. Isti slucaj je i sa ostalim
sh'arima u Kur'anu koje nisu navedene.

Medutim, kada se radi o razilazenju mufessira u pogledu Dzenneta u kome
se Adem nastanio, da li je on bio na nebu ili Zemlji, potrebno je sva misljenja
dobro razmotriti i zauzeti stav po tom pitanju.

Vecina ucenjaka smatra da je on na nebu, tj. Dzennetu-1-Me'wa, jer se to da
razumjeti iz vise ajeta i hadisa kao sto su rijeci Uzvisenog: I Mi rekosmo: "O
Ademe, nastanite se ti i tvoja zena u Dzennetu... (El-Bekare, 35.) Lam i elif
(odredeni clan u rijeci e!-Dzennete) podrazumijevaju da to nije bilo koji
Dzennet, nego onaj koji je vec poznat, a po Islamu to je boraviste u "Dzennetu-
1-Me'wa". Isti slucaj imamo u rijecima Musaa mM: "Zbog cega si i nas i sebe
izveo iz Dzenneta (el-Dzenneti)...?" Ovo je dio jednog hadisa, a o kome cemo
jog govoriti.

Muslim u svom Sahilni navodi hadis od Ebu Malika el-Esdzei'ja - cije je
irae Sa'd ibn Tarik - on od Ebu Hazima Seleme ibn Dinara, on od Ebu Hurejre
i Ebu Malika, on od Rebi'a, a on od Huzejfe da je Muhammed M rekao; "Allah
ce sakupitt sav svijet, pa ce vjemici kad im se priblizi Dzennet, otici do Adema
i reci: "Oce, ...zamoli da nam se otvore dzennetska vrata!" A on ce reci: "A sta
vas je drugo istjeralo iz Dzemieta do grijeh vaseg oca?"^ On, zatim, dalje citira
hadis do kraja.

U ovom hadisu je jak dokaz da se radi o Dzeimetu-1-Me'wa, iako i u njemu
ima nekih spomih momenata.

' Buharija 60/1/3331, 5\i4,5lU/Fethu-l-Barv, Muslim 17/18/1468.
"' Hadis biljezi Muslim 1/84195.

21

Adent alejhi selam

Drugi mufessiri kazu da Dzeiinet u kome se Adem nastanio nije bio vjecni
Dzeiinet, jer mu je ii njemu bilo zabranjeno da jede sa jednog drveta, jer je u
njemu spavao, prisao mu Iblis i iz njega bio izveden. Sve ovo je nespojivo sa
pravim Dzennetom.

Ovaj stav zastupaju i Ubejj ibn Ka'b, Abdullah Ibn Abbas, Wehb ibn
Munebbih i Su^an ibn Ujejne. Ibn Kutejbe ga zastupa u svom djelu el-Me'arif,
kao i kadija Munzir ibn Se'id el-Belutl u svom Tefsiru. Ovaj posljednji o tome
je napisao i posebno djelo. Takav stav on prenosi i od Imama Ebu Hanife i
njegovih ucenika, neka im se Allah smiluje, Isti stav Ebu Abdullah Muhammed
ibn Omer er-Razi ibn Hatib er-Rejj u svom Tefsiru prenosi od Ebu el-Kashna
el-Belhije i Ebu Muslima el-Asbehanija, dok ga Kurtubi u svom Tefsiru
prenosi od mu'tezilija i kaderija.

U prilog ovom stavu govore i citati iz Tev/rata (Tore), svete knjige jevreja i
krscana.

O neslaganju po ovom pitanju pisali su i: Ebu Muhammed ibn Hazm u
djelu el-MUelu we-n-Nihalu, Ebu Muhammed ibn Atijje u svom Tefsiru,
Ebu Isa er-Rummani u svom Tefsiru (s posebnim osvrtom na vecinu koja
zauzima prvi stav), Ebu el-Kasira er-Ragib, i kadija EI-Mevi^erdi u svom
Tefsiru. On kaze: "U pogledu Dzenneta u kojem su njih dvoje (Adem i
Hawfa) bili nastanjeni, ucenjaci se opredjeljuju za jedan od dva stava; da je
to bio pravi, vjecni Dzennet, i da je to dzennet koji je Allah same za njih
dvoje stvorio. Po drugom stavu, dzennet koji je Allah njima dvoma bio
pripremio bio je dzennet iskusenja, a ne pravi, vjecni Dzennet, koji se
dobija kao nagrada."

Oni koji zastupaju drugi stav razilaze se u dva pravca. Jedni kazu da je taj
Dzennet bio na nebu, jer im je naredeno da sidu iz njega. To je misljenje
Hasana. Drugi pak kazu da je on bio na Zemlji, jer je Allah ^ njih dvoje
iskusao grijehom u tom Dzermetu, zabranjujuci im samo jedno drvo, a ne i
ostale plodove. To misljenje zastupa Ibn Jahja. Sve navedeno se desilo nakon
sto je Iblisu naredeno da ucini sedzdu Ademu. Allah, opet, najbolje zna koji je
od ovih stavova najispravniji. Dakle, Ibn Jahja govori o tri stava s tim sto se iz
njegovih rijeci ne da razumjeti za koji se on licno opredijelio. Ebu Abdullah er-
Razi u svom Tefsiru po ovom pitanju navodi cetiri stava: tri koja navodi i
Mewerdi i cetvrti: neizjasnjavanje. On jos navodi i stav Ebu Ali el-Dzebaije da
je to bio Dzennet na nebu, ali nije Dzennetu-1-Me'wa.

Zastupnici drugog stava postavljaju pitanje na koje treba odgovoriti. Oni
kazu da nema sumnje da je Allah, nakon sto je Iblis odbio da ucini sedzdu
Ademu, protjerao Iblisa i naredio mu da izade iz Dzenneta. To naredenje je
bilo defmitivno i nije se moglo odbiti, ni osporiti. Zato je Allah M rekao: Izlazi
iz njega pokuden i ponizen! (El-A'raf, 18.) Uzviseni je, takoder, rekao: E, onda
izlazi iz Dzenneta. ne prilici ti da u njemu prkosis! (El-A'raf, 13.) Na drugom
mjestu je rekao: E, izlazi onda iz Dzenneta, proklet da si! (Sad, 77.) Pod
skracenim oblikom zamjenice "mu" u ovim ajetima misli se na Dzennet, nebo

22

Adem alejhi seium

ili polozaj, Na koju god od ove tri stvari da se odnosi, jasno je da Iblisov
boravak na mjestu s kojeg je protjeran i udaljen, nije bio sudbinski, tj. nije mu
bilo odredeno da bude tamo, niti da svraca i prolazi tuda,

Navedeni ucenjaci dalje kazu da se iz kur'anskih citata jasno vidi da je Iblis
dosaptavao Ademu i obracao mu se rijecima: "Hoces li da ti pokazem drvo
vjecnosti i carstvo koje nece nestati?" (Ta-ha, 120.) ili: *"Gospodar vas vam
zabranjuje ovo drvo satno zato da ne biste meleki postali. Hi da ne biste
besmrmi bili", *i zaklinjase im se: "Ja sam vam. doista. savjetnik iskreni!" *I
naprevaru ih zavede... (El-A'raf, 20.-22.)

Dakle, ocito je da se on s njima u Dzennetu sastajao.

Na ovo pitanje im je odgovoreno da se on mogao sa njima sastati u
Dzennetu kada je bio u prolazu, all da tamo nije stalno boravio. Ili, da im je
mogao dosaptavati sa dzennetskih vrata, ili ispod neba. Medutim, ovaj treci
odgovorje sporan. Allah najbolje zna.

Oni koji zastupaju ovaj stav kao dokaz navode hadis koji Abdullah, sin
Imami Ahmeda u djelu ez-Zijadat navodi od Hudbe ibn Halida, on od
Hammada ibn Seleme, on od Humejda, on od Hasana el-Basrija, on od Jahjaa
ibn Dararea es-Sa'dija, a on od Ubejja ibn Ka'ba da je rekao: "Kada je Adem
bio na samrtnoj postelji, pozelio je grozd dzennetskog grozda, pa su sinovi
krenuli da mu ga potraze. Medutim, naisii su na meleke koji su ih upitali: "O
sinovi Ademovi, gdje ste krenuli?" "Otac nam je pozelio dzennetskog grozda",
odgovoriii su. Na to su im meleki rekli: "Vratite se, dovoljno ste uradili."
Zatim su mu meleki dosU, uzeli mu dusu, ogasulili ga i opremili u kefine;
Dzibril mu je klanjao dzenazu, a ostali meleki su klanjali iza njega. Kada su ga
ukopali, rekli su: "Ovako cete postupati sa umrlim osobama."

Ovaj hadis sa senedom i cijehm tekstom ce biti citiran kada budemo
govorili Ademovoj S^l smrti.

Oni dalje kazu: "Da nije bilo moguce uci u Dzennet u kojem je Adem
boravio i iz kojeg je pozelio grozda, njegovi sinovi ne bi ni isli da ga traze. Ovo
ukazuje da je Dzennet, o kome se govori, bio na Zemiji, a ne na nebu." Allah
najbolje zna!

Oni dodaju: "Cinjenica da elifu i lamu u ajetu: A ti, o Ademe, i zena tvoja,
u Dzennetu stamtjte! (El-Dzennete) nije prethodilo nista na sto bi se oni
odnosili, moze se uzeti kao ispravno misljenje da je to bilo nesto sto je
opcepoznato i u svijesti prisutno. Medutim, iz konteksta ovih ajeta se
razumije da je Adem stvoren od zemlje i nema nikakvih sigurnih dokaza daje
podignut na nebo. Ovome ide u prilog tvrdnja daje Adem stvoren da bude na
Zemiji. U torn smislu Allah saopcava melekima: Ja cu na Zemiji namjesnika
postaviti. (El-Bekare, 30.)

Oni tvrde da u tom smislu treba razumijevati i rijeci Uzvisenog; Mi smo
ih na kusnju stavili kao sto smo vlasnike Jedne basce na ktisnju stavili...
(El-Kalem, 17.) Elif i lam se ne upotrebljavaju za opce pojmove, a u ovom

23

Adetn ahjhi selam

tekstu im nije prethodilo nista na sto bi se mogli odnositi, pa se odnose na
poznatu stvar u svijesti Ijudi, koja se moze zakJjuciti iz konteksta. Dakle, radi
se o basci (El-Dzemiet),

To sto se ovdje govori o silazenju, kazu oni, ne mora znaciti da je silazenje
bilo s neba, jer Allah M kaze: "O Nuhu", bi mu receno, (glagol: hebeta)
"isb-caj se s pozdmvom Nasim i blagoslovima tehi i narodima koji ce se
izroditi od ovih koji su s tobom!... " (Hud, 48.) Nuh se nalazio na ladi kada je
pristala na brdo Dzudijj, nakon sto se voda povukla sa Zemljine povrsine.
Njemu je tada naredeno da side (hebeta) sa svojim saputniciraa na zemlju, sa
blagoslovom na njega i na njih. Allah M, zatim, kaze: Idite u grad, imat cete
ono sto tmzite! (El-Bekare, 61.) Takoder, Uzviseni veh: a ima ga, doista,
(kamenja) koje se od straha pred Allahom nisi... (El-Bekare, 74,) Ovo su
prirajeri iz Kur'ana. U hadisima i arapskom jeziku, opcenito, slicnih primjera
ima mnogo.

Oni dalje kazu da nista ne opovrgava stav da je Dzennet u kojem je boravio
Adem bio visi od ostalih predjela na Zemiji. U njemu je bilo razlicitog drveca,
plodova, hiadova, naslada, Ijepota i zadovoljstava, kao sto kaze Allah ^: U
njemu neces ni ogladnjeti, ni go biti... (Ta-ha, 118.); tj. tvoja unutrina nece biti
pacena gladu ni vanjstina nezaodjevenoscu, zatim: / u njemu neces ni ozednjeti,
niti zegu osjetiti. (Ta-ha, 119.); tj. unutrina ti nece patiti od zedi, ni vanjstina od
vrelog sunca. Dakle, u oba ova slucaja, jedno uz drugo je navedeno zbog
slicnosti.

Kada je Adem okusio plod zabranjenog drveta, bio je protjeran na Zemlju,
gdje se suocio sa nedacama, naporom, teskocama, zaloscu, brigom, islcusenjima i
si. Na njoj ce se pojaviti Ijudi sa razlicitim vjerovanjem, moralom, djelima,
prohtjevima, namjerama i rijecima. Uzviseni dalje kaze: Na Zemiji cete
boraviti i do roka odredenog zivjeti. (El-Bekare, 36.)

Iz ovoga se nuzno ne podrazumijeva da su do tada bill na nebu. Evo slicnog
primjera u rijecima Uzvisenog: I poslije toga rekosmo sinovima Ismilovim:
"Nastanite se na Zemiji, pa kad Smak svijeta dode, dovest cemo vas izmijesane. "
(El-Isra', 104.), a poznato je da su prije toga bili na Zemiji, a ne na nebu.

Oni dalje kazu da ovaj stav nije iznjedrio stav onih koji danas nijecu
postojanje Dzenneta i Dzehennema, Ova dva stava ne uvjetuju jedan drugi, jer,
svi iz prvih i vecina iz potoujih generacija vjeruju u postojanje Dzenneta i
Dzehemiema, na osnovu ajeta i sahih hadisa koji o njima govore, Allah ^,
opet, najbolje zna sta je tacno.

Ailahove ife rijeci: / sejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz
onoga u cemu su biU. (El-Bekare, 36.) se odnose na Dzennet. / izvede ih iz
onoga u cemu su bili. (E!-Bekare, 36.); tj. izvede ih iz blagostanja, uzivanja i
zadovoljstava i ostavi na ovom svijetu gdje ce se muciti, patiti i zaiostiti. Ibhs
je to ucinio tako sto im je dosaptavao i u njihovim srcima uljepsao svoja lazna
obecanja. U torn smislu Uzviseni kaze: I sejtan im poce dosaptavati, da bi im
oikrio stidna mjesta njihova, koja su im skiivena bila, i rece: "Gospodar vas

Adem alejhiselam

le

V

vam zabranjuje ovo drvo samo zalo da ne biste meleki postali, Hi da ne biste
besmrtni bill " (El-A'raf, 20.); tj. sejtan im je govorio da im je drvo zabranjeno
samo zato da ne bi meleki ili besmrtni postali. Drugim rijecima, htio inn je reci:
ukoliko ga okusite, poslacete takvi.

Izaklinjase im se. (EI-A'raf, 21.); tj. kleo im se da istinu govori. "Ja sam
vam doista savjemik iskreni. " (El-A'raf, 21.) Uzviseni u drugom ajetu veli: Ali
sejtan mu poce dosaptavati i govoriti: "O Ademe, hoces ii da ti pokazem drvo
vjecnosti i carstvo koje nece nestati?" (Ta-ha, 120.); tj. hoces li da ti pokazem
drvo, pa da vjecno u blagostanju ostanes u carstvu koje nece prestati, pod
uvjetom da ga probas i sa njega okusis. Medutim, ovo ubjedivanje i zavodenje
bilo je lazno obecanje koje se u stvamostt nije moglo obistiniti.

Sejtan je pod izrazom di-vo vjecnosti, mislio na ono, sa kojeg je obecavao
da ce, ako ga okusi, Adem vjecan postati. Mozda bi to moglo biti ono drvo o
kojera Imami Ahmed prenosi sljedeci hadis; "Abdurrahman ibn Mehdi nam je
pricao da je cuo od §u'bea, on od Ebi Dahhaka, a on od Ebu Hurejre da je
Muhammed ^ rekao: "U Dzennetu ima jedno drvo, kroz ciji hlad konjanik
moze ici sto godina, i da opet ne dode do kraja. To je drvo vjecnosti."'

Isti hadis Ahmed citira i sa drugim senedom koji ide preko Gundera,
Hadzdzadza i Sii'bea. Ovaj hadis, takoder od Su'bea, navodi Ebu Dawud i Et-
Tajalisi u svom Musnedu.

Gunder kaze da je pitao Su'bea da li u hadisu stoji: "To je drvo vjecnosti",
pa mu je odgovorio da u hadisu nema rijeci: "To je".

Ovaj zadnji navod citira samo Imami Ahmed.

Uzviseni dalje kaze: / na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusise,
stidna mjesta njihova im se ukazase i oni po sebi dzennetsko Usee stavljati
pocese. (El-A'raf, 22.)

U poglavlju Ta-ha Uzviseni slicno kaze: / njih dvoje pojedose s njega i
ukazase im se stidna mjesta njihova, pa pocese po njima . Usee dzennetsko
stavljati. (Ta-ha, 121.) Hawa je okusila plod toga drveta prije Adema, pa je i
njega na to navela. Allah najbolje zna!

Na to ukazuje i hadis koji navodi Buharija: "Pricao nam je Bisr ibn Muhammed
da je cuo od AbduUaha, on od Ma'mera, on od Hamama ibn Munebbiha, a on
od Ebu Hurejre da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Da nije sinova Israilovih meso
se ne bi kvarilo, i da nije bilo Hawe ni jedna zena ne bi prevarila svoga muza."^

Sa ovim lancem prenosilaca jedino Buharija citira ovaj hadis. Buharija i
Muslim ga u svojim Sahihima biljeze i preko Abdurrezzaka koji ga je cuo od
Ma'mera, on od Hemama, a on od Ebu Hurejre. Ovaj hadis Ahmed i MusUm
navode sa sasvim drugim senedom, koji ide preko Haruna ibn Ma'nifa - Ebu
Wehba - Amra ibn Harisa - Ebu Junusa i Ebu Hurejre.

' Ahmed u svom Musnedu 2/455/Haleb, Buharija u svom Sahihii 5 9/S/325 l/Fethu-l-bari, Muslim u
svom Sahihu 5 1/1/2826 i drugi.

- Buharija 60n/3Z0/Fethu-I-ban, Muslim 17/19/1470 i drugi.

25

Adent alejhi selam

**U Tewratu - knjizi jevreja i krscana - stoji da je zmija navela Hawu da
okusi plod drveta, predocivsi joj da je stable dobro za jelo i za mudrost
pozeijno. Kada je Hawa, po nagovoru zmije, okusi la plod drveta, navela je i
Adema da ga i on okusi. Ovdje se Iblis uopce ne spominje. U torn moraentu
njihove oci su se otvorile, pa su vidjeli da su goli, te su poceli skupljati lisce od
smokve i njime se pokrivati. Dakle, u Tewratu stoji da su bill goli i prije toga.
Wehb ibn Munebbih kaze; "Njihova odjeca je do tada bilo svjetlo na njihovim
stidnim mjestima."

Citirani navod iz Tewrata, kakvog oni danas imaju, je iskrivljen vjerovatno
prilikom prevodenja, jer ne moze svako prevoditi sa jednog jezika na drugi,
pogotovo onaj ko ne poznaje arapski jezik, i nedovoljno razumije djelo koje
prevodi. Zato kod njih u prijevodu Tewrata na arapski ima mnogo gresaka, i u
rijecima, i u znacenju. Casni Kur'an, nasuprot ovom, ukazuje da su Adem i
Hawa imali odjecu: O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede sejtan kao
sto je roditelje vase iz Dzenneta izveo, skinuvsi s njih odjecu njihovu da bi im
stidna mjesta pokazao njihova! (El-A'raf, 27.) Ove kur'anske navode ne mogu
pobiti nicije druge rijeci. Allah najbofje zna!

Ibn Ebi Hatim kaze da je cuo od Alijje ibn el-Hasana ibn Eskaba, on od
Alije ibn Asima, on od Se'ida ibn Ebi 'Arube, on od Katadea, on od Hasana, a
on od Ubejja ibn Ka'ba da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Allah m je stvorio
Adema visokog rasta i duge kose, poput palme, Kada je okusio plod drveta,
spalaje sa njega odjeca i prvo sto mu se pokazalo bilo je stidno mjesto. Kadaje
ugledao svoje stidno mjesto, poceo je trcati kroz Dzennet, ali mu se kosa
zakacila za jedno drvo, pa ga je iscupao. Tada ga je Milostivi zovnuo:
"Ademe... je li to od Mene bjezis?" Cuvsi dozivanje Milostivog, Adem je
rekao: "Gospodaru... ne, nego od stida."'

Sewri od Ibn Ebi Lejie, on od El-Minhala ibn Amra, on od Se'ida ibn
Dzubejra, a on od Ibn Abbasa u pogledu rijeci Uzvisenog; / oni po sebi
dzennetsko Usee stavljati pocese. (EI-A'raf, 22.) kaze da je to bilo lisce
smokve. Sened (lanac prenosilaca) je ovdje ispravan, ali bi moglo bitl da je ovo
misljenje preuzeto od ehli-kitabija, jer su rijeci u navedenom ajetu opcenitijeg
znacenja. Allah najbolje zna!

Hafiz Ibn Asakir preko Muhammeda ibn Ishaka prenosi od Hasana ibn
Zekwana, on od Hasana el-Basrija, a on od Ubejja ibn Ka'ba da je Muhammed
^ rekao: "Vas otac Adem je bio visok poput palme - sezdeset lakata. Imao je
bujnu kosu i pokrivena stidna mjesta, Kada je pocinio gresku u Dzennetu
ukazala su mu se stidna mjesta, pa je izasao iz njega, gdje mu je naisavsi pored
jednog drveta zapala kosa. Tu ga je Gospodar zovnuo: "Zar bjezis od Mene,
Ademe?" "Gospodaru, ne od Tebe", odgovorio je, "nego me je stid zbog onoga
sto sam uradio."^

' Biljezi ga Sad u et-Tabekatu-l-kubra 1/1/9 (da'if).

^ Et-Taberi u svom Tarihu 1/160/ Mearif, Ibn Asakir 2/35 l/re/?2/6 (da'if).

26

Adem alejhi selam

Ibn Asakir ovaj hadis citira i sa drugim senedom koji ide preko Se'ida ibn
Ebi 'Arube - Katadea - El-Hasana - Jahjaa ibn Datnrea - Ubejja ibn Ka'ba i
Muhammeda ^i.

Ovaj sened je ispravniji, jer Hasan el-Basri nije zivio kada i Ubejj ibn Ka'b.

Ovaj hadis se prenosi i sa trecim senedom koji ide preko Hajserae ibn

Sulejraana el-AtrabuIsija, Muhammeda ibn Abdulwehhaba, Ebu Mirsafea el-

Askalanija, Adema ibn Ebi Ijasa, Sinana, Katadea, Enesa i konacno do Bozijeg

Poslanika #;.

*"Zar vam to drvo nisam zabranio?!", zovnu ih Gospodar njihov, "i rekao
vam: 'Sejtan vamje zbilja otvoreni neprijatelj?!" *"Gospodaru nas", rekose,
"sami smo sebi nepravdu ucinili, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes se,
sigurno cemo biti izgubljeni. " (El-A'raf, 22.-23.)

Ovo je priznanje grijeha, vracanje pokomosti, poniznosti, skrusenosti,
skromnosti i trazenje pomoci od Uzvisenog u teskom momentu. Tko god je
ovu tajnu od Ademovih potomaka kasnije primjenjivao, okoncao je uspjesno i
na ovom i na onom svijetu.

"Izlazite". rece On. "jedni drugima cete neprijatelji biti. Na Zemlji cete
boraviti i do smrti ostati. " (El-A'raf, 24.)

Ove rijeci su upu6ene Ademu i$^\, Hawi i Iblisu, a po nekima, i zmiji.
Naredeno im je da izadu iz Dzenneta u momentu kada su jedni drugima postali
zakleti neprijatelji.

Misljenju da je i zmija bila s njima, ide u prilog vjerodostojni hadis u kome
Muhammed ^ nareduje da se ubijaju zmije, rijecima: "Mi se sa njima nismo
pomirili od kako smo protiv njih objavili rat."'

Rijeci Uzvisenog: "Izlazite iz njega svi", rece On, "Jedni drugima cete
neprijatelji biti!" (Ta-ha, 123.) su upucene Ademu i Iblisu, pri cemu se Hawa
priklanja Ademu, a zmija sejtanu.

Po drugima, ovo se odnosi na sve njih, iako je zapovijed data u obHku
dvojine, Slican primjer nalazimo i u rijecima Uzvisenog: / Dawudu i
Sulejmanu, kada su sudili o usjevu sto su ga nocu ovce necije opasle - i Mi smo
bili svjedoci sudenju njihovom. (El-Enbija', 78.)

Ovako je receno iako se zna da kada sudija sudi, sudi izmedu dvije strane:
okrivljenog i onog koji ga je okrivio. Medutim, ovdje je receno: / Mi smo bili
svjedoci sudenju njihovu (mnozina - vise od dva).

Sto se tice spominjanja izlaska dva puta u rijecima Uzvisenog: *"Sidite",
rekosmo Mi . "Jedni drugima cete neprijatelji biti, a na Zemlji cete boraviti i
do roka odredenog zivjeti!" * I Adem primi neke rijeci od svog Gospodara, pa
mu On oprosti; On doista, prima pokajanje, i On Je Milostiv. "^Mi rekosmo:
"Silazite iz nJega svi! Od mene ce vam uputstvo dolaziti. i oni koji uputstvo
Moje budu slijedili - nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati. *A oni koji

Buharija u svom Sahihu 59!\A/?,257/Felhu-l'bari, Muslim 39/36/2233 i drugi.

27

Adetn alejhi selam

ne budu vjerovali i dokaze nase biidu poricali - bit ce stanovnici Dzehennema;
u njemu ce vjecno ostati!" (El-Bekare, 36,-39,), neki mufessiri vele da se pod
prvim naredenjem da sidii misH na silazak iz Dzenneta na nama najnize
(dunjalucko) nebo, a pod drugim na silazak s neba na Zemlju.

Medutim, ovakvo shvacanje nema podloge, jer se u rijecima Uzvisenog
kaze: "Sidite", rekosmo Mi, "jedni drugima cete neprijatelji biti, a na Zemlji
cete boraviti i do roka odredenog zivjeti! " sto ukaziije na to da se pod prvom
zapovijedi misli na silazak na Zemlju. Allah najbolje zna.

Ispravno shvacanje je da je Allah u Kur'ami zapovijed ponovio dva puta,
iako se radi zapravo o jednom.

Medutim, oba ova slucaja zrace mudroscu, Tako je uz prvo naredenje
spomenuo medusobno neprijateljstvo, a uz dm go uvjetovo: da ko hoce da bude
sretan, mora sHjediti uputu koju 6e im slati, a ko to ne bude htio poslusati,
nesrecnik ce biti. Za ovakav nacin izlaganja u Casnom Kur'anu ima Jos mnogo
primjera.

Hafiz Ibn Asakir od Mudzahida prenosi da je rekao: "Allah ife je dvojici
meleka naredio da Adema i Hawu udalje iz Njegove blizine, pa je Dzibril
Ademu sktnuo Icrunu s glave, a Mikail raspleo vijenac, pri cemu je Adema
zakacila jedna grancica. Adem je pomislio da ce se na njega smjesta sruciti
kazna, pa je pogeo glavu i zamoiio: "Oprost, oprost!" Tada mu je Allah rekao:
"Zar bjezis od Mene?" "Ne, nego te se stidim, Gospodaru", odgovorio je
Adem.'

El-Ewza'i prenosi od Hasana tj, ibn Atijje da je Adem boravio u Dzemietu
sto, a u drugom rivajetu sezdeset godina, te da je za Dzennetom plakao
sedamdeset godina, zbog grijeha koji je ucinio, a zbog ubijenog sina cetrdeset
godina, Ovo navodi Ibn Asakir.

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je Ebu Zer'a da je cuo od Osmana ibn Ebi
Sejbe, on od Dzerira, a on od Se'ida da je Ibn Abbas rekao: "Adem ?**» je
spusten u mjestu Dihna, izmedu Mekke i Taifa,"

Od Hasana se prenosi da je pricao da je Adem spusten u Indiji, Hawa u
Dziddi, Iblis u Destemjanu - nekoliko milja od Basre, a zmija u Asbehanu^
Ovo takoder navodi i Ibn Ebi Hatim. Es-Sudejj kaze da je Adem spusten u
Indiji, a sa njim i Hadzeru-1-eswed (Crni kamen). Pored toga, Adem je u ruci
snio i dzemietskog lisca koje je zasadio u Indiji, pa su tamo narasia mirisna
drva.''

Od Ibn Omera se prenosi da je Adem spusten na Saffi, a Hawa na Merwi.
Ovo, takoder, prenosi Ibn Ebi Hatim.

' Ibn Asakir u svom TariJiu 2/352/Tehzib.

^ Ibn Sad u et'Tabekatu-l-kubra Ul 1,12/Tahrir

^ Prethodni izvor,
" Prethodni izvor.

28

Adem alejhi selam

Abdiirrezzak prenosi da je cuo od Ma'raera, on od Awfa, on od Kasame Ibn
Zuhejra, a on od Ebu Muse el-Es'arija, da je rekao: "Kada je Allah :^ spustio
Adema na Zemlju naucio ga je da pravi sve i opskrbio ga plodovrma iz
Dzenneta. Dakle, ovi vasi plodovi su iz Dzenneta, same se ovi kvare, a
dzermetski ne kvare."

El-Hakim u svom djelu el-Mustedrek kaze: "Pricao nam je Ebu Bekr ibn
Belwih da je cue od Muhammeda ibn Ahmeda ibn en-Nadra, on od Mu'awije
ibn Ainra, on od Za'ida, on od Ammara ibn Ebi Mu'awije el-Bedzlija, a on od
SeMda ibn Dzubejra da je Ibn Abbas rekao: "Adem je nastanjen u Dzennetu
izmedu ikindije i zalaska Sunca, a ne u neko drugo vrijeme."'

El-Hakim dalje kaze: "Ovaj riwajet je sahih po uvjetima Buharije i
Muslima, s tim sto ga oni ne navode." Muslim u svom Sahihu prenosi od
Zuhrije, on od A'redza, a on od Ebu Hurejre da je Muhammed ^ rekao:
"Najbolji dan u kome Sunce izlazi je petak: toga dana je Adem stvoren, toga
danaje uveden u Dzennet i toga dana je istjeran iz njega."'

U istom Sahihu u drugoj predaji stoji: "Toga dana ce biti Smak svijeta."
Ahmed navodi da je cuo od Muhammeda ibn Mus'aba, on od Ewzaije, on od
Ebu Ammara, on od AbduIIaha ibn Feruha, a on od Ebu Hurejre, da je Boziji
Poslanik ^ rekao: "Najbolji dan u kome Srnice izlazi je petak: toga dana je
Adem stvoren, toga danaje uveden u Dzennet, toga dana je istjeran iz njega i
toga dana ce biti Smak svijeta." Ovaj riwajet zadovoljava uvjete Muslima.

Ibn Asakir od Ebu el-Kasima el-Begawije navodi da mu je pricao da je cuo
od Muhammeda ibn Dza'fera el-Wirkanija, on od Se'ida ibn Mejsere, a on od
Enesa da je Boziji Poslanik M rekao: "Adem i Hawa su spusteni na Zemlju
goli. Bill su zaodjenuti samo u dzennetsko hsce. Adema je opeklo Sunce pa je
poceo plakati i govoriti Hawi: "O Hawa, Sunce me je opeklo." Zatim je Dzibril
donio pamuk i naredio Hawi da ga prede, pokazavsi joj prethodno kako se to
radi, a Ademu da tka i plete, pokazavsi i njemu kako se to radi." On dalje
dodaje: "Adem u Dzennetu sa svojom zenom nije imao odnos. Ucinio je to tek
onda kada su zbog ucinjenog grijeha i kusanja zabranjenog drveta protjerani iz
Dzenneta." Zatim kaze: "Njih dvoje su spavali odvojeno; jedno bi spavalo u
nekoj uvali, a drugo pored nje. Tako su radili dok nije Dzibril dosao Ademu i
naredio rau da se sastane sa Hawom i poducio ga kako ce s njom imati intimni
odnos. Kada se sa njom kao muz i zena sastao, dosao mu je Dzibril i upitao:
"Kakva ti je bila zena?" "Lijepa", odgovorio je."^ Ovo medutim nije bio
pouzdan hadis i ni u kom slucaju ne moze se pripisati Bozijem Poslaniku.
Vjerovatno su to rijeci nekog od kasnijih ucenjaka, mozda Se'ida ibn Mejsere,
tj. Ebu Imrana el-Bekrija el-Basrija, za koga Buharija kaze da se od njega ne
mogu s vjerodostojnoscu prihvatiti. Ibn Hibban za njega kaze da prenosi lazne
hadise, a Ibn Adijj da je nanio stetu hadiskoj naucj.

' Ibn Sad ii et-Tabekatti-l-kubra, 1/1/12/ Tahrir.

- Muslim u svom Sahihu 7/5/854, Ahmed u Musnedu 1/512/ Haleb i drugi.

^ Ibn Asakir u svom Tarihu 2/353/Tehzib.

29

Adetn alejhi selam

Sto se tice rijeci Uzvisenog: I Adetn primi neke rijeci od Gospodara svoga,
pa mu On oprostl On, doista prima pokajanje, On je Milostiv. (El-Bekare, 37.),
neki smatraju da se to odnosi na rijeci: "Gospodaru nas", rekose oni, "sami
smo sebi nepravdu ucinili, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se
sigurno cemo biti izgubljeni. " (El-A'raf, 23.) Ovaj stav se prenosi od
Mudzahida, Se'ida ibn Dzubejra, Ebu el-AHja, Er-Rebi'a Ibn Enesa, Hasana,
Katadea, Muhammeda ibn Ka'ba, Halida ibn Mi'dana, Ata'a el-Hurasanija i
Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema. Ibn Ebi Hatim navodi da je cuo od AH
ibn el-Hasana ibn Eskaba, on od Alijja ibn Asima, on od Se'ida ibn Ebi
'Arube, on od Katadea, on od Hasana, a on od Ubejja ibn Ka'ba, da je
Muhammed ^ rekao: "Adem *3i je rekao: "Gospodaru moj, ako se pokajem,
hoces li me vratiti u Dzennet?" "Hocu", odgovorio je Gospodar. Na to se misli
pod rijecima Uzvisenog: / Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu
On oprosti. (El-Bekare, 37.) Medutim, ovaj hadis je garib, a ima i prekid u
lancu prenosilaca.

Ibn Ebi Nudzejh od Mudzahida prenosi da je rekao: "To su bile rijeci:
"Boze, nema boga osim Tebe, slava i hvala pripada samo Tebi. Gospodaru
moj, sam sam sebi nepravdu ucinio pa mi oprosti, jer Ti si od milostivih
najmilostiviji. Boze, nema boga osim Tebe, slava i hvala pripadaju samo Tebi,
Gospodaru moj, sam sam sebi nepravdu ucinio, pa primi moje pokajanje, jer Ti
si Onaj Koji prima pokajanje i Ti si Milostiv."

Hakim u svome Mustedreku preko Se'ida ibn Dzubejra prenosi da je Ibn
Abbas u pogledu rijeci: / Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu
On oprosti, rekao: "Adem je pitao: "Gospodaru moj, zar me nisi Ti stvorio
Svojom rukom?" "Jesam", odgovorio je. Onda je upitao: "Zar nisi udahnuo u
mene od Svoga duha?" "Jesam", odgovorio je. "Zar mi, kad sam kihnuo nisi
rekao: - Allah ti se smilovao! - Zar nije Tvoja milost iznad Tvoje srdzbe?"
"Jeste", odgovorio je. "Zar mi nisi propisao da cu ja ovo uraditi?" "Jesam",
rekao je. "Hoces H me onda ponovo vratiti u Dzennet ako se pokajem?"
"Hocu", odgovorio mu je Allah."'

Hakim zatim dodaje: "Sened ovog hadisa je tacan, ali ga Buharija i
Muslim ne navode." Hakim, Bejheki i Ibn Asakir preko Abdurrahmana ibn
Zejda ibn Eslema prenose da je cuo od svog oca, a on od svog djeda, on od
Omera ibn el-Hattaba da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada je Adem ucinio
grijeh, rekao je: "Gospodaru moj! Tako ti Muhammeda, molim Te da mi
oprostis." Allah ga je na to upitao: "Otkud ti znas za Muhammeda, a jos ga
nisam ni stvorio?" Adem je odgovorio: "Gospodaru moj, kad si me Svojom
rukom stvorio i u mene od Svoga duha udahnuo, ja sam podigao glavu i na
stubovima Arsa ugledao natpis: "Nema boga osim All aha, Muhammed je
Allahov poslanik." Znao sam da ces Ti uz Svoje ime spomenuti samo onoga

' Navodi Ahmed Sakir ii Umadetu-t-tefasir skraceni Ibn Kesirov Tefsir 1/136/ Mearif i El-
Hakim u el-Mustedrekii 2/545/ Hajdarafaad,

30

Adem alejhiselam

ko Ti je najdrazi od svih stvorenja." Allah ^ je na to rekao: "U pravu si,
Ademe. On Mi je najdraze stvorenje, pa posto si Me njime zamolio, vec sam ti
oprostio. Da nije Muhammeda, ne bih ni tebe stvarao."'

Bejheki kaze: "Hadis u ovoj verziji prenosi samo Abdurrahman ibn Zejd
ibn Eslem. Medutim, ovaj hadis je da'if (slab)." Allah, opet, najbolje zna.

U smislu ovog ajeta Uzviseni na drugom mjestu kaze: Tako Adem nije svoga
Gospodara poslusao i s putaje skrenuo. Poslije gaje njegov Gospodar odabranim
itcinio, pa muje oprostio i na pravi put ga iiputio. (Ta-ha, 121.-122.)

Dijalog izmedu Adema i Musaa i^

Buharija kaze: "Pricao nam je Kutejbe da je cuo od Ejjuba ibn en-
Nedzdzara, on od Jahjaa ibn Ebi Kesira, on od Ebu Seleme, a on od Ebu
Hurejre da je Muhammed ^ rekao: "Musa :K@i je jednom prilikom prigovorio
Aderau f^: "Ti si onaj zbog cijeg su grijeha Ijudi istjerani iz Dzenneta, i ti si ih
unesrecio". Adem je na to odgovorio: "O Musa, ti si onaj koga je Allah
odabrao Svojom objavom i sa kim je direktno govorio. Zar mi prigovaras zbog
necega sto je Allah zapisao prije nego sto me je i stvorio" - ili je rekao: "... sto
mi je Allah odredio prije nego sto me je i stvorio?" Zatim je Muhammed %
rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa."^

Ovaj hadis navodi i Muslim od Amra en-Nakida. Navodi ga i en-Nesaija
preko Muhammeda ibn Abdullaha ibn Jezida, a ovaj od Ejjuba ibn en-
Nedzdzara. Ebu Mes'ud ed-DimJski kaze: "O ovome Buharija i Mushm, osim
ovog, ne navode drugi hadis."

Ovaj hadis navodi Ahmed od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, a on od
Hemama a on od Ebu Hurejre. Prenosi ga i Muslim od Muhammeda ibn Rafi'a,
a on od Abdun-ezaka.

Imami Ahmed navodeci ovaj hadis kaze da je cuo od Ebu Kamila, on od
Ibrahima, on od Ebu Sihaba, on od Humejda ibn Abdurrahmana, a on od Ebu
Hurejre, da je Muhammed gi rekao: "Adem i Musa su se prepirali, pa je Musa
Ademu rekao: "Jesi li ti onaj Adem kojeg je njegov grijeh istjerao iz
Dzenneta?", pa muje Adem odgovorio: "A jesi li ti onaj Musa kojeg je Allah
odabrao Svojom objavom i Svojim govorom, i koji mi sada prigovara zbog
necega sto je bilo odredeno prije nego sto sam stvoren?" Boziji Poslanik ^ je
rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa." Ovo je ponovio dva puta.''

Ja dodajem da ovaj hadis Buharija i Muslim navode i preko Zuhrije, on od
Humejda ibn Abdurrahmana, on od Ebu Hurejre, a on od BozijegToslanika ^
u slicnoj verziji.

' Hadis da'if, biljezi ga Et-Taberani u el'Mudiemu-i-sagir, 2/82,82/T. Misr.; Ibn Asakir u svom
rffi7/iM2/259/Teh2ib.

' Buharija u svom Sahihu bSiyAlWFethu-l-bari; Muslim u svom Sahihu dAllllkSl i drugi.

' Ahmed u svom Musnedu 1/264/Haleb, Buhanja u svom Sahihu 60/'il/2409/Fethu-l-bari,
Muslim u svom Sahihu 46/2/2652.

31

^

Adem alejhiselam

Navodeci ovaj hadis Imam Ahmed kaze da je cuo od Muawije ibn Amra, on
od Za'ide, on od El-A'mesa, on od Ebu Saliha, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg
Poslanika M da je rekao: "Adem i Musa su se prepirali, pa je Musa rekao:
"Ademe, ti si onaj koga je Allah Svojom rukom stvorio i u tebe od Svoga duha
udahnuo. Ti si zaveo ijude i izveo ih iz Dzenneta!" Adem je na to odgovorio: "A
ti si, o Musa, onaj koga je Allah odabrao Svojim govorom. Prigovaras mi za
nesto sto sam uradio, iako mi je to Allah odredio prije nego sto je nebesa i
Zemlju stvorio!" Poslanik ^ je tada rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa."'

Ovaj hadis prenose i Tinnizija i Nesaija od Jahjaa ibn Habiba ibn Adijja, on
od Ma'mera ibn Sulejmana, on od njegovog oca, a on od A 'mesa i dalje istira
senedom. Tirmizija kaze da je ovaj hadis garib zbog Sulejmana et-Tajmija koji
ga prenosi od A'mesa. On dalje kaze: "Neki ovaj hadis prenose od A'mesa od
Ebu Saliha od Ebu Se'ida,"

Ja na to dodajem: "Tako ga prenosi Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar u svom
Musnedu, od Muhammeda ibn Musenne, on od Mu'aza ibn Eseda, on od Fadla
ibn Musaa, on od A'mesa, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Se'ida.

Pored toga, prenosi ga i El-Bezzar sa senedom koji ide preko Amra ibn Ah
el-Felasa - Ebu Muawije - A'mesa - Ebu Saliha - Ebu Hurejre ili Ebu Se'ida do
Muhammeda ^.

Ahmed kaze da je ovaj hadis cue od Su^ana, on od Amra, on od Tawusa, a
on od Ebu Hurejre da je Boziji Poslanik M rekao: "Adem i Musa su se prepirali, pa
je Musa rekao; "Ademe, ti si nas otac; unesrecio si nas i izveo iz Dzenneta."
Adem mu je na to odgovorio: "O Musa, ti si onaj kogaje Allah odabrao Svojim
govorom", a Murre kaze: "Svojom objavom - i Svojom ti rukom pisao. Zar me
ukoravas za nesto sto je Allah cetrdeset godina prije nego je mene stvorio,
odredio da ce mi se desitt?" Poslanik je dodao: "Tako je Adem nadgovorio
Musaa. Tako je Adem nadgovorio Musaa. Tako je Adem nadgovorio Musaa ""

Ovaj hadis, takoder, prenosi i Buhaiija od Alijja ibn el-Medinija, on od Sui^ana,
on od Amra, on od Tawusa, on od Ebu Hurejre da je Muhammed M rekao: "Adem
i Musa su se prepirali, pa je Musa rekao: "Ademe, ti si nas otac; unesrecio si nas i
izveo iz Dzenneta." A Adem mu je na to odgovorio: "O Musa, Allah te je odabrao
sa Svojim govorom i Svojom rukom ti pisao. Zar me ukoravas za nesto sto je
Allah, cetrdeset godina prije nego je mene stvorio, odredio da ce mi se desiti?"
Poslanik je rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa," ponovivsi to tri puta.

Suljan navodi hadis slican ovom, sa lancem prenosilaca koji ide preko Ebu
ez-Zinada - El-A'redza - Ebu Hurejre do Bozijeg Poslanika M.

Ovaj hadis sa desetak seneda prenose svi sastavljaci najpriznatijih hadiskih
zbirki, osim Ibn Madzea. Sened ovog hadisa ide preko Su^ana ibn Ujejne,
Amra ibn Dinara, Abdullaha ibn Tawusa, njegova oca i Ebu Hurejre do
Bozijeg Poslanika M.

' Ahmed u svom Musnedu 2/398/Halep.

^ Ahmed u svom Miisnedu 7381/Mearif; Buharija u svom Sahihu 1 l/Ul/Fethu-l-bari i drugi.

32

A dent ahjhi selam

Ahmed navodeci ovaj hadis, kaze da ga je cuo od Abdurrahmana, on od
Hammada, on od Aramara, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika ^ da
je rekao: "Musa se jednom prilikom sreo sa Ademom i upitao ga: "Jesi li ti
onaj Adem kojeg je Allah stvorio Svojom nikom, naredio melekima da mu
uctne sedzdu i nastanio ga u Dzennetu, pa si opet ucinio ono sto si ucinio?"

Adem je na to rekao: "Jesi li ti onaj Musa sa kojim je Allah direktno
govorio, kojeg je odabrao Svojom objavom i dao mu Tewrat? Jesam li ja stariji
ili Bozije odredenje? Ne, nego Bozije odredenje", odgovorio je Adem i take
nadgovorio Musaa.'

Ahmed kaze da je ovaj hadis cue od Affana, on od Hammada, on od
Ammara ibn Ebi Ammara, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika M. Po
drugoj predaji, on ga je cuo preko Hmnejda, on od Hasana, a on od jednog
covjeka, za koga Hammad kaze da pretpostavlja da je to Dzundub ibn
Abdullah el-BedzIi - da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Musa je sreo Adema", i
onda navodi hadis do ki'aja.

Hadis sa ovim senedom prenosi jedino Ahmed.

Pored toga, Ahmed navodi da je cuo od Husejna, on od Dzerira - tj. Ibn
Hazima, on od Muhammeda - tj. Ibn Strina, on od Ebu Hurejre, a on od
Bozijeg Poslanika iS da je rekao: "Musa je sreo Adema, pa ga je pitao: "Jesi li
ti onaj Adem kojeg je Allah stvorio Svojom rukom, nastanio ga u Dzennetu i
naredio melekima da mu ucine sedzdu, pa si opet ucinio ono sto si ucinio?"
Adem mu je na to odgovorio: "Jesi li ti onaj s kim je Allah govorio i objavio
mu Tewrat?" "Jesam", rekao je. "Smatras li da je to meni bilo propisano prije
nego sto sam stvoren?", upitao je Adem. "Da", odgovorio je. Poslanik je rekao:
"Tako je Adem nadgovorio Musaa. Tako je Adem nadgovorio Musaa.""

Ovaj hadis tako prenosi i Hammad ibn Zejd od Ejjuba i Hisama, oni od
Muhammeda ibn Sirina, on od Ebu Hurejre, a on od Poslanika. Tako ga prenosi
i Alijj ibn Asim od Halida i Hisama, a oni od Muhammeda ibn Sirina. Oba ova
lanca prenosiiaca zadovoljavaju uvjete Buharije i Musiiraa.

Ibn Ebi Hatim navodi da je cuo od Junusa ibn Abdulaiaa, on od Ibn
Wehba, on od Enesa ibn Ijada, on od Harisa ibn Ebi Dijaba, on od Jezida ibn
Hurmuza, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika % da je rekao: "Adem
i Musa su se prepirali kod svoga Gospodara, pa je Adem nadgovorio Musaa.
Musa mu je rekao: "Jesi li ti onaj koga je Allah Svojom rukom stvorio,
udahnuo u njega od Svoga duha, naredio melekima da mu ucine sedzdu i
nastanio ga u Dzennetu, i zbog cijeg je grijeha svijet iz Dzemieta protjeran na
Zemlju?"

Na to mu je Adem rekao: "Jesi li ti onaj Musa kojeg je Allah odabrao
Svojom objavom i Svojim govorom, i dao ti ploce na kojima je objasnjenje za
svaku stvar, i koga je On Sebi priblizio da bi s njim razgovarao? "Za koliko

' Ahmed u svom Musnedu 2/464/Haleb.
- Ahmed ii svom Musnedu 2/392/Haleb.

33

Adem alejhi selam

vremena je Allah ispisao Tewrat?" "Za cetrdeset godina", odgovorio je Musa.
Na to je Adem upitao: "A jesi li naisao u Tewratu na ove rijeci: / tako Adem
nije Gospodara svoga poslusao i s puta Je skrenuo. (Ta-ha, 121.) "Jesam",
odgovorio je. Na to je Adem rekao: "Zar me ukoravas za nesto sto sam uradio,
kad mi je Allah, cetrdeset godina prije rodenja, propisao da cu to uraditi?"
Zatim je Poslanik rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa."

El-Haris kaze da je ovaj hadis cuo od Abdurrahmana ibn Humiuza, on od
Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika ^.'

Muslim ovaj hadis navodi od Ishaka ibn Musaa el-Ensarije, on od Enesa ibn
Ijada, on od El-Harisa ibn Abdurrahmana ibn Ebi Zebaba, on od Jazida ibn
Humiuza i El-A'redza, oni od Ebu Hurejre, a on od Muhammeda ^.

Ahmed ga navodi od Abdurrezaka, on od Ma'mera, on od Zuhrije, on od
Ebu Seleme, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika M da je rekao:
"Adem i Musa su se sporili, pa je Musa rekao: "Ademe, ti si onaj koji je svoje
potomstvo u vah'u uveo." Na to je Adem rekao: "Allah te je odabrao Svojom
objavom i Svojim govorom i objavio ti Tewrat, Jesi li nasao u Tewratu da sam
ja izveden iz Dzenneta?" "Jesam", odgovorio je. Tako ga je Adem nadgovorio."

Ovaj navod zadovoljava uvjete Buharije i Muslima, ali ga oni ne navode. U
rijecima: "Ti si onaj koji je svoje potomstvo u vatru uveo", postoji nekaret
(kontradikcija sa dmgim hadisima).

To sto smo naveli, sve su to rivajeti hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre.
Dakle, od njega ga prenose: Humejd ibn Abdurrahman, Zekvan, Ebu Salili, Es-
Simen, Tawus ibn Kejsan, Abduirahman ibn Hurmuz, El-A'redz, Ammar ibn
Ebi Ammai-, Muhammed ibn Sirin, Heraam ibn Munebbih, Jezid ibn Hurrnuz i
Ebu Seleme ibn Abdurrahman.

Ovaj hadis prenosi i Hafiz Ebu Ja'Ia el-Musili u svom Musnedu od halife
Omera ibn el-Hattaba, neka mu se Allah smiluje. On kaze da ga je cuo od El-
Harisa ibn Miskina ei-Misrija, on od Abdullaha ibn Wehba, on od Hisama ibn
Sa'da, on od Zejda ibn Esleme, on od svoga oca, on od Omera ibn el-Hattaba, a
on da je Boziji Poslanik M rekao: "Musa >^\ye, rekao: "Gospodaru moj, pokazi
nam Adema koji je i nas i sebe izveo iz Dzenneta." Kada mu je Allah pokazao
Adema, Musa mu je rekao: "Jesi li ti Adem?" "Jesam!", odgovorio je. Musa je
upitao: "Jesi li ti onaj u koga je Allah ^ udahnuo Svetog duha, naredio
melekima da mu ucine sedzdu i poducio ga imenima svih stvari?" "Jesam",
odgovorio je. "Sta te je onda navelo da izvedes iz Dzenneta i nas, a i sebe?",
upitao je. Adem je na to upitao: "Ko si ti?" "Ja sam Musa", rekao je. "Jesi li ti
onaj Musa, sto je posian sinovima Israilovim? Jesi li ti onaj sa kim je Allali
govorio iza zastora, bez ijednog posrednika od Njegovih stvorenja?" "Jesam",
odgovorio je. Na to je Adem rekao: "Zar mi prigovaras za nesto sto je Allah
vec bio odredio da bude?" Poslanik je zatim dodao: "Tako je Adem nadgovorio
Musaa. Tako je Adem nadgovorio Musaa."^

' Ibn Asakir u svom Taribu 2/346/ Tehzib,
^ Ebu Dawud u svom Sunenu 2/528/Haleb.

34

Adent alejhi selam

Ovaj hadis navodi i Ebu Dawud od Ahmeda ibn Saliha el-Misrija, a on od
Ibn Wehba.

Ebu Ja'la kaze da je ovaj hadis cue od Muhammeda ibn el-Musenne, on od
Abdulmelika ibn es-Sabah el-Mesme'ija, on od 'Imrana, on od er-Rudejnija, on
od Ebu Mudzliza, on od Jahjaa ibn Ja'mera, on od Ibn Omera, a on od Omera.
Ebu Muhammed kaze: "Gotovo sam siguran da on prenosi od Poslanika M da
je rekao: "Adem i Musa su se sreU, pa je Musa rekao Ademu: "Ti si otac
covjecanstva, Allab te je nastanio u Dzcnneti; i melekima naredio da ti sedzdu
ucine ." Adera je na to rekao: "O Musa, zar ne shvacas da je to meni bilo
propisano?" Poslanik je na kraju rekao: "Tako je Adem nadgovorio Musaa.
Tako je Adem nadgovorio Musaa."

I ovaj lanac prenosiiaca je dobar, Allah najbolje zna.

Ranije smo naveli verzije ovog hadisa koje idu preko Fadla ibn Musaa,
A'mesa, Ebu Saliha, Ebu Se'ida, te preko Imami Ahmeda, Affana, Hammada
ibn Seleme, Humejda, Hasana, i od nekog covjeka. Hammad kaze: "Mislim da
je to bio Dzundub ibn Abdullah el-Bedzli", do Poslanika M: "Adema je sreo
Musa..." i dalje se navodi kompletan hadis,

Sto se tice ovog hadisa, Ijudi su ga razlicito shvatili: Tako ga neke kaderije
odbacuju zato sto se u njemu krivica baca na sudbinu.

Medutim, neke dzebrije ga uzimaju kao dokaz, jer im ocito ide u prilog,
posto u njemu stoji: "Tako Adem nadgovori Musaa", a on ga je nadgovorio
pravdajuci se sudbinom, O tome cemo, kasnije, opsimije govoriti.

Dnigi kazu da ga je nadgovorio zato sto mu je Musa prebacio grijeh za koji
se vec bio pokajao, a onaj ko se pokaje za ucinjem grijeh, racuna se kao da ga
nije ni ucinio.

Neki kazu da je Adem nadgovorio Musaa, zato sto je stariji od njega. Drugi
kazu da je to zato sto mu je on otac (predak). Ima i onih koji kazu da je to zbog
toga sto su oni imali razlicite vjerozakone. I konacno, neki smatraju da se to
desilo zato sto su njih dvojica u svijetu Berzeha i sto su im prestale sve
obaveze.

Nepobitno je, dakle, da je ovaj hadis prenesen u razlicitim verzijama.
Ponekad se navodi samo po znacenju, U torn slucaju njegova vjerodostojnost je
spoma.

Sustina predaja, koje navode Buharija, Muslim i ostali, je da mu je
prigovoreno sto je i sebe i svoje potomstvo izveo iz Dzenneta. Na to je Adem
odgovorio: "Nisam vas ja istjerao, nego Onaj ko je odredio da izadete iz
Dzenneta, tako sto sam okusio ploda drveta. Onaj koji je to odredio i propisao
prije nego sto sam i stvoren, a to je Allah M, a ti mi prigovaras za nesto s cim
ja nemam nista vise od toga nego da mi je drvo s kojeg sam okusio bilo
zabranjeno. To sto je izvodenje iz Dzenneta povezano sa tim, nisam ja kriv. Ja
ni sebe ni vas nisam izveo iz Dzenneta, nego AUahovo odredenje i jedino On
zna kakva je mudrost u tome," Zato je Adem nadgovorio Musaa.

35

Adem alejbi nelam

Ko odbacuje ovaj hadis, nastran je, jer ga je od Ebu Hurejre prenio
ogroman broj prenosilaca (mutewatir), a da ne govorimo o Ebu Hurejri i
njegovoj pravednosti, dobrom pamcenju i preciznosti.

I pored toga, ovaj hadis prenose i drugi ashabi o cemu smo vec govorili.

Ko ga tumaci nastrano kao sto smo gore vidjeli, taj ne razumije ni rijeci ni
znacenje, U tome nema niko pristrasniji od dzebrija.

Njihove tvrdnje su sporne iz vise razloga:

Pi-vo: Musa m^\ nije mogao prigovarati za djela za koja se njegov pocinilac
vec bio pokajao.

Drugo: Sam Musa je ubio neduzna covjeka, pa se zbog toga pokajao i
zamolio Allaha ^: "Gospodaru moj, ja sam sdm sebi zlo nanio.pa mi
oprosti. " I Onmu oprosti. (EI-Kasas, 16.)

Trece: Kada bj odgovor na ukor zbog grijeha bio da je to sudbina koja je
covjeku propisana prije nego je stvoren, onda bi se, svaki onaj kome bude
prigovoreno za grijeh, pozvao na odredenje koje je prethodilo, pa bi kisas i
hudud (serijatske kazne) bile izlisne, I kada bi se sudbina uzela za krivca, onda
bi se svako time pravdao za grijehe koje ucini, od sitnih do velikih, sto bi onda
rezultiralo uzasnim posljedicama.

Zato je jedan ucenjak rekao da je Ademov odgovor bio pravdanje sudbinom
nevolje (silaska iz Dzenneta), a ne grijeha kojeg je pocinio. Uzviseni Allah
najbolje zna.

Hadisi koji govore o stvaranju Adem'a ^m\

Imami Ahmed navodi da je cuo od Jahjaa i Muhammeda ibn Dza'fera, oni
od Awfa, on od Kasame ibn Zuhejra, a on od Ebu Musaa, da je Boziji Poslanik
m rekao: "Allah M je stvorio Adema od pregrsti zemlje koju je uzeo od svih
vrsta zemlje. Zato su Ademovi potomci, kao i zemlja: ima ih bijelih, crvenih,
cmih i boja izmedu tih."'

On ovaj hadis prenosi i od Huzae, on od Awfa, on od Kasame ibn Zuhejra,
a on od Es'arije, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Allah ^ je sU'orio Adema od
pregrsti zemlje koju je uzeo od svih vrsta zemlje. Zato su Ademovi potomci
kao i zemlja: ima ih bijelih, crvenih, cmih i boja izmedu tih. Ima ih veselih,
feznih naravi i izmedu toga, Ima ih dobrih i zlih i izmedu toga."

Ovakav hadis prenose i Ebu Dawud i Tinnizija. Ibn Hibban u svom Sahihu
navodi od Awfa ibn Ebi Dzemile A'rabija, on od Kasama ibn Zuhejra Mazinija
Basanja, a on od Ebu Musaa Abdullaha ibn Kajsa Es'arije, da je Poslanik ^
rekao, i navodi tekst hadisa.

Tinnizija kaze: "Ovaj hadis je hasen-sahih."

Sudejj navodi od Ebu Malika i Ebu Saliha, oni od Ibn Abbasa, a u drugoj
verziji od Murrea, on od Ibn Mes'uda, a on od nekih drugova Poslanikovih ^
da su rekli: "Uzviseni Allah je poslao Dzibrila na Zemlju, da Mu donese sa nje

' El-Bejheki u svom Sunenu 9/3/Hajdarabad i drugi.

36

Adem alejhi selam

ilovace, pa je Zemlja rekla: "Utjecem se AUahu od tebe i toga da me okmjis i
unakazis." On se tada vratio neobavljenog posla i rekao: "Gospodaru moj,
Zemlja je zati'azila kod Tebe utociste, pa nisam nista uzeo."

Allah je onda poslao Mikaila, pa je ona ponovo od AUaha zatraziia utociste,
te se i on vratio neobavljenog posla, rekavsi kad se vratio isto §to i Dzibril.
Onda je Allah >® poslao Meleka smrti, pa je Zemlja ponovo zatraziia utociste,
ali joj je on rekao: "Ja trazim utociste kod AUaha da se ne vratim neizvrsenog
naredenja." On je zgrabio sa povrsine, sa raznih mjesta, bijele, crvene i cme i
izmijesao ih, Zato su Ijudi razlicitih boja.

On je zemlju uzeo i nakvasio je, pa je postala Ijepljiva ilovaca; tj. prijanjali
su joj dijelovi jedan na dmgi. Zatim je Uzviseni rekao melekima: Stvorit cu
covjeka od ilovace, pa kad mu oblik dam i udahnem dusu, ucinite mu sedzdu!
(Sad, 71.-72.)

Allah ^ je Adema stvorio Svojom rukom, da se Iblis ne bi nad njim
uzoholio. Stvorio ga je kao covjeka. On je bio tijelo od ilovace cetrdeset
godina, racunajuci godinu da je duga kao sedmica. Meleki su jednom prilikom
naisli na njega i uplasili se od onoga sto su vidjeli. A Iblis se bio najvise
uplasio. Kad je kasnije pored njega nailazio udario bi ga, pa je tijelo zvecalo,
kao sto odzvanja gmcarija od suhe ilovace. U tom su znacenju rijeci
Uzvisenog: ...od sasusene ilovace, kao sto je gmcarija. (Er-Rahman, 14.)
Zatim bi Iblis rekao: '^Zasto si stvoren?" Onda bi usao u tijelo kroz usta, i
izasavsi na zadnjicu, rekao bi melekima: "Nemojte se ovoga bojati. Vas
Gospodar je postojan, a ovo je suplje. Da imam vlast nad ovim, ja bih ga
razbio."

Kada je dosao cas u kome je Allah ^ htio da u njega udahne dusu, rekao je
melekima: "Kada u njega udahnem dusu, ucinite mu sedzdu." Kada je u njega
udahnuo dusu i dusa dosla u glavu, kihnuo je i meleki su rekli: "Reci: el-kamdu
lillahil" Kada je rekao el-hamdu lillahi, Allah mu je rekao: "Smilovao ti se tvoj
Gospodar!" Kada mu je dusa usla u oci, ugledao je dzennetske plodove, a kada
mu je usla u stomak, pozelio je da jede i skocio prije nego sto mu je duh usao u
noge, zureci prema dzennetskim plodovima.

Na to se ukazuje u rijecima Uzvisenog: Covjek je stvoren od zurbe. (El-
Enbija', 37.) Svi meleki su ucinili sedzdu, osim Iblisa; on je odbio da ucini
sedzdu. (El-Hidzr, 30.-3 1 .) Dalje se navodi kompletan dogadaj.' Za neke navedene
stvari postoji potvrda u hadisima, iako je vecina toga preuzeta iz israilijjata.

Tako Imami Ahmed navodi da je cuo od Abdussameda, on od Hammada,
on od Sabita, a on od Enesa, da je Poslanik ^ rekao: "Kada je Allah stvorio
Adema, ostavio ga je koliko je htio, pa je Iblis poceo oko njega obilaziti. Kada
je vidio da je supalj, shvatio je da je to stvorenje, pa se vise nije od njega
bojao.""

' Ibn Asakir ii svom Tarihu 2/341,342/Teh2ib; Et-Taberi u svom Tarihu 1/94/Mearif .
' Ahmed u svom Musnedu 3/1 52,229,240,254/Haleb; Muslim u svom Sahihu 45/3 1/26 11 .

37

Adem ale/ hi selam

Ibn Hibfaan u svom Sahihu navodi da je cuo od Hasana ibn Sufjana, on od
Hudbea ibn Halida, on od Hammada ibn Seleme, on od Sabita, a on od Enesa
ibn Malika, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada je u Adema udahnuta dusa i
kad mu je dosla do glave, kihnuo je i rekao: "Neka je hvala Allahu, Gospodaru
svih svjetova!", na sta je Uzviseni rekao: "Allah ti se srailovao!"'

Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar navodi da je cue od Jahjaa ibn Miihanmieda ibn
es-Sekena, on od Hibbana ibn Hilala, on od Mubareka ibn Fudale, on od
Ubejdullaha, on od Habiba, on od Hafsa ibn Asima ibn Ubejdullaha ibn Omera
ibn el-Hattaba, a on od Ebu Hurejre, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada je
Allah stvorio Adema, Adem je kihnuo i rekao: "Hvala Allahu", a Allah mu je
uzvratio: "Smilovao ti se tvoj Gospodar, Ademe!"^

Ovaj lanac prenosilaca je dobar, ali ga oni ipak ne navode.

Omer Ibn Abdulaziz kaze: "Kada je melekima naredeno da ucine sedzdu,
Israfil je to prvi uradio, pa mu je Allah dao da mu Kur'an bude zapisan na
celu." Ovo prenosi Ibn Asakir.

Hafiz Ebu Ja'la navodi da mu je pricao Ukbe ibn Mukrim, a njemu Amr ibn
Muhammed, a on je cuo od Ismaila ibn Rafi'a el-Makberija, a on od Ebu Hurejre,
da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Allah ilije Adema stvorio od zemlje. Prvo ga je
ucinio ilovacom, a onda ga ostavio dok se ilovaca nije ustajala i osusila. Zatim
ga je oblikovao, a onda ga ostavio dok nije ilovaca postala poput gmcarije. Iblis
je prolazio pored njega i govorio: "Ti si sigunio radi neceg vaznog stvoren."

Zatim je Allah ^ u njega udalmuo dusu. Prvo u sto je dusa usla bile su oci i vid.
Tada je Adem kihnuo, pa mu je Allah ukazao Svoju mi lost i rekao: "Smilovao
ti se tvoj Gospodar!" Zatim mu je Allah rekao: "Ademe, idi do one skupine pa
im se obrati i zapamti sta ce ti reci." Kad im je prisao, nazvao im je selam, a
oni su odgovorili: "We alejke-s-selamu we rahmetullahi we berekatuhu (neka je i
na tebe AUahov mir, mi lost i bereket)." Allah di mu je tada rekao: "Ademe, ovo je
tvoj pozdrav, i pozdrav tvojih potomaka " "A sta su to moji potomci, Gospodaru?",
upitao je Adem, pa mu je Allah rekao: "Izaberi jednu moju ruku, Ademe."
"Odabirem desnu, a obje ruke moga Gospodara su desne", rekao je. Tada je
Allah otvorio Svoju saku, pa su se u njoj pojavili potomci Ademovi. Nekima
od njih usta su sijala od nura, Ademu je posebno zapalo za oko svjetlo jednog
covjeka, pa je upitao: "Gospodaru, ko je ovo?" "To je tvoj potomak Dawud",
odgovorio je. "Gospodaru, koliko si mu odredio da zivi?", upitao je. "Sezdeset
godina", odgovorio je Aiiah. "Gospodam", rece on, "dodaj mu od mog zivota,
pa neka napuni sto godina." Allah je tako i odredio i zato uzeo svjedoka.

Kada je Ademu istekao zivot, Allah muje poslao Meleka smrti, pa mu je Adem
rekao: "Zarmi nije ostalo jos cen-deset godina zivota?" "Zar ih nisi poklonio svom
potomku Dawudu?", odgovorio je melek. Adem je to porekao, pa zato porice i
njegovo potomstvo. Zaboravio je, pa zaboravlja i njegovo potomstvo. *

"3

' Ibn Sad u ei-Tabekatu-l-kubra preko Ibn Abbasa 1/1/9/Tahrir.
^ Prethodni izvor.

^Hadis da'if, biljezi ga Ibn Sad ii ei-Tabekatu-l-kubra 1/1/9/Tahiir; Ibn Asakir u svom Tarihu
2/346/Tehzib.

3S

Adem alejhi selam

Ovaj hadis prenose i Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar, Tirmizija i Nesaija u djelu
Dan i noc (el-Jewm we-I-lejle) preko Safwana ibn Isaa, on od Harisa ibn
Abdurrahmana ibn Ebu Zijaba, on od Se'ida el-Makberije, on od Ebu Hurejre,
a OD od Poslanika ^. Tirmizija rau daje ocjenu hasen-garib, sa ovim lancem
prenosiiaca.

Nesaija kaze da je on munker (odbacen). Ovaj hadis prenosi i Muhammed
ibn 'Adzlan od svog oca, on od Ebu Se'ida el-Makberije a on od Abdullaha ibn
Selama.

Tirmizija navodi da ga je cue od Abda ibn Humejda, on od Ebu Ne'ima, on
od Hisama ibn Sa'da, on od Zejda ibn Eslema, on od Ebu Saliha, a on od Ebu
Hurejre, daje Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada je Allah stvorio Adema, potrao
ga je po ledima, pa mu je iz kicme izaslo svo potomstvo koje ce Allah kao
Ademove potomke, stvarati do Sudnjeg dana. Allah je dao da je svaki od njih
imao nur (svjetlo) pred ocima.

Zatim ih je On pokazao Ademu, pa je Adem upitao: "Gospodaru, ko su ovi?"
"Ovo su tvoji potomci", odgovorio je Allah. Tada je ugledao jednog covjeka
cije mu se svjetlo posebno dopalo, pa je upitao: "Gospodaru, a ko je ovo?
Allah mu je rekao: "Ovo je covjek koji ce biti medu posljednjim generacijama
tvoga potomstva, po imenu Dawud." "Gospodaru", upitao je Adem ponovo, "a
koliko si mu odredio da zivi?" "Sezdeset godina", odgovorio je Allah.
"Gospodaru", rekao je Adem, "podaj mu od moga zivota jos cetrdeset godina."

Kada je Ademu istekao zivot i dosao Melek smrti, upitao je: "A zar mi nije
ostalo jos cetrdeset godina?", a melek je rekao: "Zar to nisi poklonio svom
potomku, Dawudu?" On je to porekao, pa zato porice i njegovo potomstvo.
Zaboravio je, pa zato zaboravlja i njegovo potomstvo. Pogrijesio je, pa grijesi i
njegovo potomstvo."'

Tirmizija ovom hadisu daje ocjenu kao hasen-sahih (dobar-vjerodostojan).
Ovaj hadis se u vise predaja prenosi i preko Ebu Hurejre, od Bozijeg Poslanika
%. Hakim ga citira u svom Mustedreku preko Ebu Ne'ima el-Fadla ibn Dekina
i daje mu ocjenu kao sahih po uvjetima Muslima, ali ga ne navode ni Muslim
ni^Buharija.

Ibn Ebi Hatim ovaj hadis prenosi od Abdun-ahmana ibn Zejda ibn Eslema,
on od svoga oca, on od Ataa ibn Jesara, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg
Poslanika ^, s tim sto u njemu stoji: "Zatim ih je pokazao Ademu i rekao:
"Ademe, to su tvoji potomci."

Vidjevsi da medu njima ima sakatih, grbavih, slijepih i sa drugim
nedostacima, Adem je upitao: "Gospodaru, zasto si ovo uradio sa mojim
potomcima?" "Da bi bio zahvalan na Mojim blagodatima", odgovorio je.'

On, zatim, citira slucaj sa Dawudom, sto ce biti navedeno u predaji od Ibn
Abbasa.

' Tiraiizija u svom Sunem 48/8/3076; Ibn Asakir u svom Tarihu 2/346,347/ Tehzib.
^ Ibn Ebi Hatim u Helu-Uhadis 2/88/Es-Selefije.

m

Adem alejhi seiam

Imami Ahmed u svom Musnedu navodi da je cuo od Hejsama ibn Haridzea,
on od Ebu er-Rebia', on od Junusa ibn Mejsere, on od Ebu Idrisa, on od Ebu
ed-Derdaa, a on od Poslanika ^ da je rekao: "Kada je Allah stvorio Adema,
dodimuo mu je desnu plecku, i izveo njegove potomke, bijele poput bisera!
Zatim mu je dodimuo lijevu plecku i izveo njegove potomke crae, poput uglja,
Onda je rekao onima na desnoj strani; "Ovi ce u Dzennet i to je gotovo." Zatim
je rekao onima na lijevoj strani: "Ovi ce u vatru i to je gotovo."'

Ibn Ebi ed-Dunja navodi da je cuo od Halefa ibn Hisama, on od Hakema
ibn Sinana, on od Husiba, a on od Hasana, da je rekao: "Kada je Allah stvorio
Adema, iz njegove desne strane je izveo stanovnike Dzenneta, a iz lijeve
stanovnike Dzehennema. Zatim su razasuti po Zemiji, Neki od njih su bib
slijepi, neki gluhi, a neki sa nekim drugim nedostacima, pa je Adem upitao:
"Gospodaru, zar nisi moje potomke jednakim stvorio?", pa mu je odgovorio:
"Ademe, htio sam da Mi se zahvaljuju."

Slican citat navodi i Abdun-ezzalc od Ma'mera, on od Katadea, a on od e!-Hasana,
Ovaj hadis prenosi i Ebu Hatim. Ibn Hibban u svom Sahlhu. navodi da je
cuo od Muhammeda ibn Ishaka ibn Huzejme, on od Muhammeda ibn Besara,
on od Safwana ibn Isaa, on od Harisa ibn Abdurrahmana ibn Ebi Zubaba, on od
Se'ida el-Makberija, on od Ebu Hurejre, a on Bozijeg Poslanika # da jeVekao:
"Kada je Allah stvorio Adema i u njega udahnuo dusu, Adem je kihnuo i
rekao: "Hvala Atlahu." Na to mu je Allah uzvratio; "Srailovao ti se tvoj
Gospodar! Ademe idi do onih meleka, pa im nazovi selam."

Na to je Adem dosao i nazvao im: "Es-selamu alejkum ", odgovorili su:
"we alejke-s-selamu we mhmelullahi. " (neka je i na tebe Boziji spas i milost).

Kada se Adem vratio, Gospodar mu je rekao: "Ovo je tvoj pozdrav i
pozdrav tvojih potomaka."

Zatim mu je Allah, drzeci zatvorene sake, rekao: "Odaberi koju hoces "
"Odabirem desnu mku svoga Gospodara, a obje ruke moga Gospodara su
desne i blagoslovljene." Allah ih je tada otvorio, kad u njima bijahu Adem i
njegovi potomci. "Gospodaru, ko su ovi Ijudi?", upitao je Adem. "To su tvoii
potomci", odgovorio je Allah.

Svakoj osobi medu ocima je pisalo koliko ce zivjeti. Medu njima je bio
|edan covjek, svijetla lica - ili medu najsvijetlijim, kome je bilo propisano da
21VI samo ceti-deset godma. "Gospodaru, ko je ovo?", upitao je Adem. "Ovo je
tvoj potomak Dawud", odgovorio je. Allah mu je propisao cetrdeset godina
zivota. "Gospodaru, produzi mu zivot", zamolio je Adem. "Toliko mu je
propisano", odgovorio je, a Adem je dodao: "Ja mu od sebe dajem sezdeset
godma. "Evo tebe, evo njega!", rekao je Allah, "a sada, ulazi u Dzennet."

Adem je boravio u Dzennetu koliko je Allah htio, a onda je bio izveden Za
to vnjeme Adem je brojao svoje godine. Kadaje dosao Melek snuti, Adem mu
je rekao: "Pozuno si, jer mi je propisano da zivim hiljadu godina." "Jeste, ah si

' Ahmed u svom Musnedu 6/441/Haleb; Ibn Asakir u svom Tarihv 2/347,348/ Tehzib.

40

Adem alejhi selam

ti od toga svora potomku Dawiidu dao sezdeset godina", odgovorio je. Adem je
to porekao, pa porice i njegovo potomstvo. Zaboravio je, pa zaboravija i
njegovo potomstvo. Od tada je naredeno da se zapisuje i da se uzimaju
svjedoci."'

Buharija navodi da je cue od AbduUaha ibn Muhatnmeda, a on od
Abdurrezaka, on od Ma'mera, on od Hemmama ibn Mimebbiha, a on od Ebu
Hurejre, da je Poslanik ^ rekao: "Allah je stvorio Adema visokog sezdeset
arsina i rekao mu: "Idi i nazovi selam onoj grupi meleka i slusaj sta ce ti
odgovoriti, jer ce to biti tvoj pozdrav, i pozdrav tvojih potomaka." Kada im je
prisao i nazvao: "Es-selamu alejJaim!", oni su uzvratili: "We alejke-s-selamu
we rahmetuUah!"

Svi koji udu u Dzennet bit ce u Hku Adema. Ljudi su od tada sve do danas
po rastu sve manji i manji,^

Ovako ga Buharija navodi u poglavlju pod naslovom "Isti'zan" od Jahjaa
ibn Dza'fera, a Muslim od Muhammeda ibn Raifa. Njih dvojica ga prenose od
Abdurrezaka.

Imami Ahmed navodi da je cuo od Ruha, on od Hammada ibn Seleme, on
od Alijja ibn Zejda, on od Se'ida ibn el-Musejjeba, a on od Ebu Hurejre, da je
Boziji Poslanik ^ rekao: "Adem je bio sezdeset arsina visok, a sedam arsina
sirok."^ Ovaj hadis navodi same Ahmed.

Imami Ahmed, takoder, navodi da je cuo od Affana, on od Hammada ibn
Seleme, on od Alijja ibn Zejda, on od Jusufa ibn Mehrana, a on od Ibn Abbasa,
daje rekao: "Kada je objavljen ajet o dugu, Boziji Poslanik ^je rekao: "Adem
je bio prvi koji je porekao, Adem je bio prvi koji je porekao."

Kada je Allah stvorio Adema, potrao ga je po ledima i iz njega izveo sve
potomke koji ce biti stvoreni do Sudnjeg dana, a onda mu ih je pokazao,
Pogiedavsi, Adem je ugledao jednog covjeka blagoslovljena lica, pa je upitao:
"Gospodaru, ko je ovo?" "Ovo je tvoj potomak, Davmd", odgovorio je. "A
koliko ce zivjeti, Gospodaru?", upitao je Adem. "Sezdeset godina", odgovorio
je. "Gospodaru", rekao je Adem, "produzi mu zivot." "Hocu, ako cu mu dati od
• tvoga zivota", odgovorio je. Ademu je bilo propisano hiljadu godina zivota, pa
mu je dao od sebe cetrdeset godina. Allah je to zapisao i uzeo meleke za
svjedoke.

Kada je istekao Ademov zivot, dosli su meleki da mu uzmu dusu, pa je
Adem rekao: "Ostalo mi je jos cetrdeset godina zivota." Na to mu je bilo
receno: "Aii ti si to poklonio svom potomku Dawudu." "Ne, nisam to ucinio",
odgovorio je Adem. Na to mu je Allah pokazao ono sto je zapisano, a meleki su
posvjedociU protiv Adema."''

' Ahmed u svom Musnedu 1/252,299,37 1/Haleb.

- Buharija u svom Sahihu 19/\/6221/Fethii-!~bari; Muslim u svom Sahihu 5 1/ 1 1/284 i drugi.

^ Hadis da'if, biljezi ga Ahmed u svom Musnedu 2/535/Haleb.

* Hadis da'if, biljezi ga Ahmed u svom Musnedu 1/252, 299, 371/Haleb i drugi.

«

41

A dent alejhi selam

Ahmed takoder navodi da je cuo od Esveda ibn Amira, a on od Hammada
ibn Seleme, on od Alijja ibn Zejda, on od Jusufa ibn Mehrana, a on od Ibn
Abbasa, da je Boziji Poslanik |i rekao: "Prvi ko je porekao bio je Adem", to je
rekao tri puta. "Kada ga je Allah stvorio, potrao ga je po lediina, izveo njegove
potomke i pokazao mu ih. Adem je ugledao jednog covjeka blistavog lica i
rekao: "Gospodaru, produzi mu zivot." "Hocu, ako ces mu ti dati od svoga
zivota", odgovorio je Allah. Adem mu je dao cetrdeset godina od svoga zivota.
Allah je to zapisao i pozvao meleke da budu svjedoci.

Kada mu je Allah htio primiti dusu, Adem je rekao: "Ostalo mi je jos
cetrdeset godina zivota", ali mu je bilo receno: "To si ti poklonio svom
potomku Dawudu." Medutim, on je to porekao, pa je Allah pokazao ono sto je
zapisano i donio dokaz protiv njega, Ipak, Allah je dao Dawudu sto godina
zivota, a Ademu hiljadu."'

Ovaj navod citira samo Ahmed. Alijj ibn Zejd nije povjerljiv i kada je on u
pitanju treba biti oprezan.

Taberanija navodi od Alijja ibn Abdulaziza, on od Hadzdzadza ibn Minhala,
on od Hammada ibn Seleme, on od Alijja ibn Zejda, on od Jusufa ibn Mehrana,
on od Ibn Abbasa i jos nekih, da je Hasan rekao: "Kada je objavljen ajet o
dugu, Muhammed sg je rekao: "Prvi ko je zanijekao bio je Adem" i ponovio to
tri puta." On zatim citira hadis do kraja.

Imami Malik ibn Enes u svom Muvettau navodi od Zejda ibn Ebu Enisea
da je cuo od Abdulhamida ibn Abdurrahmana ibn Zejda ibn el-Hattaba, a on
od Muslima ibn Jesara el-Dzehnija da je Omer ibn el-Hattab upitan o ajetu: /
had je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i
zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: "Zar J a nisam Gospodar vas? "
Oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedocimo. " (El-A'raf, 172.), rekao: "Cuo sam
Bozijeg Poslanika % daje upitan o ovom ajetu, pa je rekao: "Kada je Allah
stvorio Adema potrao mu je leda Svojom desnicom, iz njega izveo njegovo
potomstvo i rekao: "Ove sam stvorio za Dzennet i oni ce ciniti djela
dzennetlija." Tada je ponovo potrao Adema po ledima, opet iz njega izveo
potomstvo i rekao: "Ove sam stvorio za Dzehennem i oni ce ciniti djela
dzehennemiija."

Na to je jedan covjek rekao: "Boziji Foslanice, cemu onda rad?", pa mu je
Poslanik s^ odgovorio; "Kada Allah nekoga stvori za Dzennet, uputi ga da cini
djela dzemietlija, tako da umre kao dzennetlija, a kada Allah nekoga stvori za
Dzehennema, uputi ga da cini djela dzehemiemlija, tako da umre kao
dzehennemiija."^

Ovako hadis prenose: Imami Ahmed, Ebu Dawud, Tinnizija, Nesaija, Ibn
Dzerir, Ibn Ebi Hatim i Ebu Hatim. Ibn Hibban ga u svom Sahihu u nekoliko
verzija navodi od Imami Malika.

' Prethodni izvor.

^ Ebu Dawud 2/529/Haleb; Tirmizija u svom Sunenu 48/8/3075 i drugi.

42

Adem alejbi selam

Tirmizija 2a ovaj hadis kaze da je hasen, ali ga Muslim ibn Jesar mje
mogao cuti od Omera. Tako kazu i Ebu Hatim i Ebu Zur'a, s tiin sto Ebu Hatim
dodaje: "Izmedu njih je Ne'im ibn Rebi'a."

Ovaj hadis Ebu Dawud navodi od Muhammeda ibn Musaffe, on od Bekijje,
on od Omera ibn Dzes'ama, on od Zejda ibn Ebu Enisea, on od Abdulhamida
ibn Abdurrahmana ibn Zejda ibn el-Hattaba, on od Muslima ibn Jesara, a ovaj
od Ne'ima ibn Rebi'a, da je rekao: "Bio sam kod Omera ibn el-Hattaba kadaje
upitan za ovaj ajet..." i zatim navodi hadis.

Hafiz Darekutai kaze: "Omer ibn Dza'sem Ebu Ferwe ibn Jezid ibn Sinan
er-Rehawi se slaze sa Zejdom ibn Ebu Eniseom i vjerovatno su njihove rijeci
vjerodostojnije od MaHkovih, neka mu se Allah smiluje."

Sve u svemu, svi ovi hadisi ukazuju na to da je Uzviseni izveo Ademovo
potomstvo iz AdeiTiove kicme, podijelio ih na desne i lijeve, a zatim rekao:
"Ovi ce u Dzennet i gotovo, a ovi ce u Dzehennem i gotovo!"

§to se tice pozivanja Ijudi da sami protiv sebe posvjedoce priznajuci
jedinsU'o Bozije, o tome se u vjerodostojnim hadis ima ne govori, pa je otuda
povezivanje tumacenja 172. ajeta iz sure El-A'raf sa ovim spomo, o cemu smo
opsimije govori li u nasem Tefsiru.

U njemu smo ovome detaljno naveli sve hadise, predaje i senede, pa
ko zeli da se s tim bolje upozna neka tamo pogleda! Allah, opet, najbolje
zna!

Imami Ahmed navodi jos jedan hadis koji je cuo od Husejna ibn
Muhammeda, on od Dzerira, tj. Ibn Haznna, on od Kulsuma ibn Dzebra, on od
Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn Abbasa, da je Poslanik m rekao: "Allah je
uzeo obecanje iz Ademove im kicme na Dan Arefata.

On je tada iz nje izveo njegove potomke, postavio ih ispred Sebe 1 upitao:
"Zar Ja nisam vas Gospodar? " "Jesi, mi svjedocimo ". odgovorili su. "Ovo
zato da ne biste na Sudnjem danu rekli: 'Mi ovome nismo znali nista. ' Ih,
da ne biste rekli: 'Nasi preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi^
smo pokoljenja poslije njih. Zar ces nas kazniti za ono sto su lazljivci cinili?"
■p-A'raf, 172.-173.)

Ovo je hadis sa dobrim i jakim lancem prenosilaca, koji zadovoljava uvjete
Muslima. Prenosi ga Nesaija i Ibn Dzerir. El-Hakim ga biljezi u svom
Mustedreku od Husejna ibn Muhammeda el-Merwezija. Hakim kaze da mu je
sened sahih, ah ga Buharija i Muslim ne navode. Razlika postoji samo oko
Kulsuma ibn Dzebra, jer se od njega prenosi i kao Poslanikove i kao njegove
rijeci.

Takoder postoji i predaja od Se'ida ibn Dzubejra da su to rijeci Ibn Abbasa.
Awfi, Valibi, Dahhak i Ebu Dzemre takoder ga prenose kao Ibn Abbasove
rijeci. Ovakvih predaja ima vise i one su potvrdenije. Allah najbolje zna. Tako
se i od AbduUaha ibn Omera prenosi i da su to i Ibn Abbasove rijeci, i
Poslanikove ^. Prva verzija je vjerodostojnija.

43

^ P!

Adein akjhi selam

Vecina onih koji se opredjeljuju za misljenje da je obecanje uzeto od
Ijudi, rukovode se rijecima Imami Ahmeda koji kaze da je cuo od
Hadzdzadza, on od Su'bea, on od Ebu 'Imrana Dzunija, a on od Enesa ibn
Malika, da je Poslanik M rekao:"DzehennemIiji ce na Sudnjem danu biti
receno: "Da je tvoje sve sto je na Zemlji, da li bi to sve dao da se iskupis od
ovoga?" "Bih", odgovorit ce. Na to ce mu Allah odgovoriti: "Od tebe sam
trazio sta je lakse od toga. Dok si jos bio u Ademovoj kicmi od tebe sam uzeo
obecanje. da Mi neces nilcoga ravnim smatrati. Ti si to ipak porekao, pa Mi
pripisujesdruga."'

Buharija i Muslim ovaj hadis prenose od Su'bea.

U pogledu rijeci Uzrvisenog: / kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih
sinova izveo potomstvo njihovo. (EI-A'raf, 172.) i onih iz sljedecih ajeta, Ebu
Dza'fer er-Razi prenosi od Rebi'a ibn Enesa, on od Ebu el-AIijje, a on od
Ubejja ibn Ka'ba da je rekao: "Toga dana su se svi Ijudi koji ce se roditi do
Sudnjeg dana pred Njim skupili; pa ih je stvorio, dao im lik, od njih uzeo
obavezu i posvjedocio: "Zar Ja nisam vas Gospodar?" "Jesi", odgovorili su.

On iin je tada rekao: "Pozivam za svjedoke sedam nebesa, sedam zemalja, i
vaseg oca Adema, da na Sudnjem danu ne bi rekli da za ovo niste znali. Znajte
da nema boga i gospodara mimo Mene. Nemojte Mi smatrati nikog ravnim.
Slat cu vam poslanike koji ce vas upozoravati na obecanje i ugovor koji ste Mi
dali; slat cu vam Svoju knjigu."

"Svjedocimo da si Ti jedini Gospodar i Bog i da nema drugog gospodara ni
boga", odgovorili su i tako pokazali pokoraost.

On je podigao njihova oca Adema, pa ih je pogiedao i medu njima vidio
bogate, siromasne, lijepe i iiizne. "Gospodaru, kad a bi ih ucinio jednakim!",
zamolio je Adem, a Allah je odgovorio: "Volim da Mi se bude zahvalno."

Medu njima je vidio i poslanike kako svijetle poput svjetiljki. Oni su dali
posebno obecanje o poslanstvu i vjerovjesnistvu. O tome Allah m kaze: Mi
smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli i od tebe. i od Nuha, i od Ibrahima i
od Mtisaa i od haa. stna Merjemina. Mi smo od njih cvrst zavjet uzeli. (El-
Ahzab, 7.) Zatim: Ti okreni svoje lice Islamu, kao pravi vjernik, vjeri, prema
kojoj je On ijiide stvorio. Ne treba da se mijenja Allahova vjera. jer je to
prava vjera. (Er-Rum, 30.) Zatim: Ovaj Kur'anje opomena, kao i prijasnje
opomene. (En-Nedzm, 56.) I takoder rijecima: Mi smo znali da se vecina
njih nece zavjeta drzati i znali smo da ce vecinom, doista, eriiesnici biti
(El-A'raf, 102.)

Ovu predaju u svojim Tefsirima preko Ebu Dza'fera navode: Abdullah ibn
Ahmed, Ibn Ebu Hatim, Ibn Dzerir i Ibn Mirdewejh. Pored ovoga, od
Mudzahida, Ikrime, Se'ida ibn Dzubejra, Hasana el-Basrije, Katadea, Sudejja i
vise ucenjaka iz prvih generacija prenose se i vise predaja po sadrzaju slicnih
ovim hadisima.

' Buharija 60n/3334/Feth.<~l-bari', Muslim 50/10/52 i drugi.
44

Adem alejhiselam

P

a

'e

a
i.

id

t

Ranije srao naveli da su meleki kada im je Allah M naredio da ucme sedzdu
Ademu svi izvrsili Bozije naredenje, samo je Iblis odbio da to uradj iz zavisti i
neprijateljstva prema Ademu. Zato ga je Allah protjerao iz Svoje Milostt i ucmio
mu je nepristupacnom, usljed cega je kao omrazen i proklet spusten na Zemlju.
Imanii Ahmed navodi da je cuo od Weki'a, Ja'laa i Muhammeda,
Ubejdovih sinova; oni od el-A'mesa, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Hurejre,
da ie Boziji Poslanik ^ rekao: "Kada covjek prouci ajet sa sedzdom pa ucmi
sedzdu sejtan se povuce i Icroz plac govori; "Tesko meni! Covjeku je naredeno
da ucini sedzdu pa je ucini, i uci ce u Dzennet, a mem je naredena, pa sam
odbio da je ucinim, pa cu zato u vatru"' Muslim ovaj hadis citira preko Weki a
i Ebu Muawije, a on od el-A'mesa.

Kada se Adem nastanio u Dzennetu, ne ulazeci u to je li on bio na nebu ill
Zemlji, cemu smo ranije govorili, sa svojom zenom Hawom je jeo koliko god
i odakle god su htjeli. Kada su okusili plod zabranjena drveta, sa njih je spala
odjeca koju su imali, i spusteni su na Zemlju. O tome koje je to mjesto na
Zemlji bilo, ranije smo opsirno govorili.

Postoji vise misljenja o tome koliko je Adem boravio u Dzennetu. Jedni
kazu da je to trajalo samo jedan dio dana kako ga mi danas racunamo. U torn
smislu citirali smo hadis koji navodi Muslim od Ebu Hurejre, da je Poslanik M
rekao- "Adem je stvoren u zadnjim momentima na isteku petka. Takoder smo
naveli hadis u kome stoji da je: ''Adem stvoren u petak i iz njega protjeran u
petak." Ukoliko se radi o istom danu, ispada da je i stvoren i istjeran iz
Dzeiineta u petak. Ranije smo rekli da su sest dana kao i ovi nasi dam. Dakle,
on je u Dzennetu boravio samo dio ovog naseg dana.

Medutim, ovakvo shvacanje je spomo. Ukoliko je, pak, njegovo protjerivanje
bilo u nekom dmgom danu, a ne u onom u kojem je stvoren, ili, ukoliko uzmemo
da su ti dani dugi sest hiljada godina kao sto navodi Ibn Abbas, Mudzahid i Dahhak,
za sto se opredjeljuje i Ibn Dzerir, onda je on u Dzennetu proveo dugo vremena.

Ibn Dzerir kaze: "Poznato je da je on stvoren u zadnjem sahatu petka, a da
jedan sahat od toga dana iznosi osamdeset tri godtne i cetiri mjeseca. On je kao
tijelo od ilovace, prije nego je u njega udahnuta dusa, proveo cetrdeset godina.
U Dzennetu je, prije nego sto je iz njega istjeran, proveo cetrdeset tri godine i
cetiri mjeseca." Allah, opet, najbolje zna.

Abdmrezak prenosi od Hisama ibn Plasana, on od Ata'a ibn Ebi Rebbaha, da je
rekao: "Kada je Adem spusten, noge su mu bile na Zemlji, a glava u nebesima, pa
ga je Allali smanjio na sezdeset arsina." Slican riwajet se prenosi i od Ibn Abbasa.

Ova tvrdnja je sporna zbog hadisa koji smo vec naveli, a o kome ucenjaci
kazu da je sahib. Naime, Ebu Hurejre od Bozijeg Poslanika M prenosi da je
rekao: "Allah je sU'orio Adema sezdeset arsina visokog, i od tada pa sve do
danas Ijudi se smanjuju." Prema ovom hadisu, on nije stvoren visim od
gezdeset lakata. Njegovi potomci se sve do sada smanjuju rastom."

' Muslim u svom Sahilm 1/35/133; Ibn Madze u svom Sunemi 5/70/1052 i dnigi.
' Ibn Asakir u svom Tarihu 2/345/Tehzib.

45

Adem alejhi selam

Ibn Dzerir od Ibn Abbasa navodi da je Allah ^ rekao: "Ademe, Ja imam
sveto mjesto ispod Arsa. Otidi do njega i tu Mi napravi hram, a zatim oko
njega ucini tawaf, kao sto meleki cine tawaf oko Moga Arsa." Allah mu je
poslao meleka koji mu je pokazao mjesto i poducio ga obredima. On dalje
navodi da je svaki korak koji je Adem tada nacinio, postao nakon toga
obred.

Od njega se takoder prenosi da je rekao: 'Trvo sto je Adem pojeo na
Zemlji bilo je sedam zraa psenice koje mu je donio Dzibril. Adem je upitao:
"Sta je to?", pa mu je odgovorio: "Ovo je sa zabranjenog drveta koje si
okusio." "Sta cu s njima?", upitao je Adem. "Posij ih u zemlju", odgovoreno
mu je. Adem je tako i uradio, pa je iz svakog zma niklo po sto hiljada
klasova. Kada je zito naraslo i sazrelo, Adem ga je: pozeo i ovrhao, samlio,
zamijesio i napravio hljeb, ulazuci veliki trud i napor u poslu. O tome je
Uzviseni rekao: Zato nikako ne dozvoli da vas izvede iz Dzennela. pa da se
onda mucis. (Ta-ha, 117.)

Prva odjeca im je bila od ovcije vune. Adem ju je ostrigao, a onda su je
Zajedno izaprali, pa je Adem sebi satkao ogrtac, a Hawi dugu kosulju i veo.
Ucenjaci se ne slazu oko toga je li se Ademu i Hawi rodilo koje dijete u
Dzennetu ili nije. Jedni kazu da su prvu djecu dobili na Zemlji. Drugi pak
smatraju da su im se djeca pocela radati u Dzennetu, te da su se u Dzennetu
rodili Kabil i njegova sestra. Allah najbolje zna.

Oni zatim navode da je Hawa uvijek radala blizance musko i zensko i da je
muskarcima naredeno da zene sestre iz drugog poroda, a ne bliznakinje, tako
da niko od njih nije mogao ozeniti svoju sestru bliznakinju.

Kazivanje o Ademovim sinovima Kabilu i Habiiu

Allah M kaze: *IspricaJ im pricu o dvojici Ademovih sinova onako kakoje
bilo, kada su njih dvojica zrtvu prinijeli, pa kadje odjednog bila primljena, a
od dnigog nije, ovaj Je rekao: "Sigurno cu te ubiti!" "Allah prima samo od
onih koji su bogobojazni", rece onaj. * "/ kad hi ti pruzio ruku svoju prema
meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju ruku prema tebi da te ubijem, jerja
se bojim Allaha, Gospodara svjetova. *Ja zelim da tiponeses i moj i svoj grijeh
pa da hudes stanovnik u vatri. A ona je kazna sa sve nasilnike. " *f strast
njegova ga navede da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od
izgubljenih. * Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji, da bi mu
pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo svoga brata. "Tesko meni!", povika on.
"zar ija ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I
pokaja se. (El-Ma'ide, 27.-3 1 .)

O ovom dogadaju smo opsirno uz Boziju pomoc i zahvalu govorili u nasem
Tefsiru o poglavlju El-Ma'ide.

Ovdje cemo ukratko navesti samo dio onoga §to se o ovome prenosi od
ucenjaka iz ranijth generacija.

46

Adent alejhiselam

Es-Sudejj navodi od Ebu Malika i Ebu Saliha, a oni od Ibn Abbasa, a po
dmgom senedu od Murrea, a on od Ibn Mes'uda i vise ashaba da je Adem
muske potomke izjednog poroda zenio sa zenskima iz dmgog poroda. Tako je
Habil htio ozeniti Kabilovu bliznakinju, koja je bila starija i Ijepsa. Medutim,
Kabil je htio da uzme onu koja je bila namijenjena Habilu, pa mu je Adem
naredio da ozeni Habilovu blizanidnju. Kad je to Kabil odbio, Adem im je
naredio da prinesu zrtvu, a on sam se uputio u Mekku da obavi hadzdz. Prije
nego je posao, Adem je od nebesa trazio da mu cuvaju djecu, ali su to ona
odbila. Zatim je to trazio od zemalja i brda, ali su to i oni odbili, pa se Kabil
prihvatio tog emaneta.

Kada je Adem otisao, njih dvojica su prinijela zrtvu; Habil je imao stoku pa
je zaklao jednu dobru mladu ovcu, a Kabil je prinio zrtvu u sveznju najslabijeg
zita. Kada je vatra sisla, progutala je Habilov kurban, a Kabilovu zrtvu nije ni
dotakla. Na to se Kabil naljutio i rekao da ce ubiti Habila, kako ne bi ozenio
njegovu sestm! Na to je Habil odgovorio da Allah prima zrtvu od
bogobojaznih.

Ovo se sa vise seneda prenosi i od Ibn Abbasa i od Abdullaha ibn Amra,
koji jos dodaje: "Tako mi Allah a, ubijeni je bio jaci, ah ga je uzdrzanost
sprijecila da digne mku na svoga brata!"

Ebu Dza'fer el-Bakir navodi da je Adem bio prisutan kad su primili zrtvu i
kadje od Habila bila primljena, a od Kabila odbijena. Tada je Kabil rekao: "Od
Habila je zrtva primljena zato sto si za njega ucio dovu, a za mene nisi." Kabil
je Habilu zaprijetio da ce ga ubiti u Ademovu odsustvu.

Kada je pala noc i Habil zakasnio sa stadom koje je cuvao, Adem je poslao
Kabila da vidi sta je sa njim i sto ga nema. Kada ga je pronasao, rekao mu je:
"Od tebe je zrtva primljena, a od mene nije!" "Allah prima od bogobojaznih",
odgovorio je Habil, pa se Kabil naljutio i udario ga komadom zeljeza sto muje
bio u ruci i usmrtio ga.

Po drugom misljenju, zatekao ga je kako spava i kamenom mu razbio glavu
i tako ga ubio. Po trecem misljenju, on ga je udavio i grizao ga kao sto to
zivotinje rade, pa je od toga umro. Allah najbolje zna!

Nakon sto mu je brat zaprijetio da ce ga ubiti, Habil je rekao: "/ kad bi ti
pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prema tebi
da te ubijem.Jerja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. " (El-Ma' ide, 28.)

Ove njegove rijeci ukazuju da je bio lijepo odgojen i da se bojao Uzvisenog
Allaha s jedne strane i da svome bratu nije htio nauijeti nikakvo zlo kao on
njemu, s dnige strane.

U torn smislu, Buharija i Muslim navode daje Boziji Poslanik^ rekao: "Kada
se dva mushmana sa isukanim sabljama sukobe, i ubica i ubijeni ce u vatm."
Ashabi su upitali: "Boziji Poslanice, jasno nam je za ubicu, ali zasto ubijeni?"
"Zato sto je i on imao namjeru da ubije onog dmgog", odgovorio je.'

Buharija u svom Sahihii B>l/2/6S75/Fethu-l-bari; Muslim u svom Sahihu 28/32, 33 i drugi.

47

Adem alejh i selam

"Ja zelim da ti pones es i moj i svoj grijeh, i da budes stanovnik u vatri. A
onaje kazna za sve nasilnike. " (El-Ma' ide, 29.), tj. ja ne zelim da tebe ubijem,
iako sam jaci i snazniji od tebe. Ti si naumio da protiv mene uradis ono sto ja
nikad ne bih protiv tebe: da poneses i moj i svoj grijeh. Tj. da preuzmes na sebe
grijeh zbog mog ubistva i pored grijeha koje si imao prije toga. Ovo su rijeci
Mudzahida, Sudejja, Ibn Dzerira i jos nekihi.

Nije tacno da se grijesi ubijenog, samim cinom ubistva, prenose na iibicu,
kao sto to neki pogresno zakljucuju. Ibn Dzerir navodi jednoglasnost islamskih
ucenjaka da to nije tacno.

Sto se tice hadisa kojeg navode oni koji dovoljno ne poznaju Poslanika ^:
"UbJca na ubijenom ne ostavlja ni jednog grijeha."', moze se reel da takvi nista
ne znaju o djelima u kojima su sabrani sahih, hasen ih da'if hadisi.

Medutim, na Sudnjem danu ce biti slucajeva da ce ubijeni traziti svoj hakk
od ubice, pa dobra djela ubice to nece moci podmiriti, pa ce se onda dio grijeha
ubijenog stavljati na teret ubice. To se potvrduje u sahih hadisu koji govori
opcenito o nasilju, a ubistvo je jedan od najgorih vidova toga. Allah, opet,
najbolje zna.

Mi smo ovo, hvala Allahu, detaljno izlozili u nasem Tefsiru.

Imami Ahmed, Ebu Dawud i Tinnizija navode od Sa'da ibn Ebi Vekkasa,
da je prilikom ubistva Osmana ibn Affana rekao: "Svjedocim da je Boziji
Poslanik rekao: "Zaista ce se desiti smutnja pri kojoj ce onaj ko sjedj biti bolji
od onog ko stoji, onaj ko stoji bolji od onoga ko ide, a onaj ko ide bolji od
onoga ko trci.'"

Neko je upitao: "A sta ako mi ude u kucu i digne ruku na mene da me
ubije?" "Budi kao Ademov sin", odgovorio je.

Ovaj hadis navodi i Ibn Mirdewejh od Huzejfe ibn el-Jemana, a on od
Poslanika ^-, s tim sto u ovoj verziji stoji: "Budi kao bolji Ademov sin."
Slicnu predaju od Ebu Zerra prenose: Muslim, Ebu Dawud, Tinnizija i Ibn
Madze.

Imami Ahmed kaze da je ovaj hadis u nesto dmgacijoj verziji cuo od Ebu
Muawije i Weki'a, oni od el-A'mesa, on od AbduUaha ibn Murrea, on od
Mesruka, a on od Ibn Mes'uda, da je Poslanik ^ rekao: "Niko nikoga ni kriva
ni duzna nece ubiti, a da dio krivice nece snositi Ademov stariji sin, jer je on
prvi koji je uveo u praksu ubistvo."^

Ovaj hadis navode autori svih sest najvjerodostojnijih zbirki, osim Ebu
Dawuda. Svi ga prenose preko el-A'mesa. Pored toga, od Abdullaha ibn
'Amra ibn el- 'Asa i Ibrahima Nah'ija se prenosi identicna verziia ovog
hadisa.

' Hadis da'if, biljezi ga Es-Sehawi u el-Mekasidu-l-hasene 365/950.
^ Buharija 61/25, 92/9; Muslim 52/10/13 i dmgi.
' Buharija 23/32, 60/1, 96/15; Muslim 28/27 i dmgi.

48

Adem alejhi selam

Sjevemo od Damaska, iia brdu Kasijun, nalazi se pecina koja se 20 ve
"Pecina krvi". Ona je poznata po tome sto se vjeruje da je Kabil kod nje ubio
Habila. Medutim, to je preneseno od ehli-kitabija, i Allah najbolje zna da li je
to tacno ill nije.

Hafiz Ibn Asakir u zivotopisu Ahmeda ibn Kesira, za koga kaze da je dobri,
navodi da je u snu vidio Poslanika ^, Ebu Bela-a, Omera i Habila. On je od
Habila zatrazio da se zakune da je to njegova krv, pa se zakleo. Zato je :tio1io
Allaha da kod tog mjesta dova bude kabul (primljena), pa mu je to Allah
udovoljio. U tome ga je podrzao i Boziji Poslanik sg, tako sto on, Ebu Bekr i
Omer, posjecuju ovo mjesto svakog cetvrtka.'

Ovo je ipak samo san. Ako je i prenesen ispravno od Ahmeda ibn Kesira,
ne moze se na osnovu njega donositi serijatski propis. Allah najbolje zna.

Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji, da bi mu pokazao
kako da zakopa mrtva brata. "Tesko menil", povika on. "zar ija ne mogu,
kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo svoga brata?" I pokaja se.
(El-Ma' ide, 31.)

Neki kazu da je Kabil, nakon sto je ubio svoga brata, njegovo mrtvo tijelo
nosio na ledima godinu dana. Drugi kazu da gaje nosio cak sto godina! Tako je
bilo sve dok mu Allah nije poslao dva gavrana. Sudejj, pozivajuci se na ashabe,
prenosi da su gavrani bill braca, da su se posvadali i da je jedan drugog ubio.
Prezivjeli je iskopao rupu u zemlji, uvukao u nju tijelo ubijenog i zagrnuo ga.
Kada je to Kabil vidio, pomisUo je: "Tesko meni, zar i jane mogu. kao ovaj
gavran, da zakopam mrtvo tijelo svoga brata?" Zatim je ucinio one sto 1
gavran, i pokopao tijelo svoga brata.

Neki historicari i zivotopisci navode da se Adem zbog ovog jako razalostio

i da je spjevao stihove, koje Ibn Dzerir prenosi od Ibn Humejda:

Zemlja i sve stoje na njoj se promijeni.

Pa njeno lice posta prljavo i ruzno.

Sve sto ima boju i okus se promijeni,

I malo sta na Zemlji osta lijepo.

Adem je tada cuo glas:

"Oce Kabilov, oni su obadvojica ubijeni,

Onaj zivije kao i onaj mrtvi, ubijen,

Jer onjepocinio zlo kojegse bojao, pa dode placuci. "

Medutim, spomo je jesu li ovo Aderaove rijeci. Moguce je da je Adem u
ialosti nesto slicno svojim jezikom rekao, pa su to neki kasnije prepjevali.
Ipak, ovome su podijeljena misljenja. Allah najbolje zna sta je tacno od svega
ovoga.

Tekzib Ibn Asakira 1/441.

Adem alejhiselam

Mudzahid dalje navodi da je Kabil kaznjen istog dana tako sto mu je
potkoljenica srasla s bedrom i sto je licem uvijek morao pratiti Simce. To mu je
bilo kao kazna jos na ovome svijetu, zbog pocinjenog grijeha, nanesene
nepravde i zavidnosti prema svome bratu.

U jednom hadisu Boziji Poslanik ^ kaze: "Nema ni jednog grijeha zbog
kog Allah brze kaznjava jos i na ovome svijetu, kao sto je nasilje i kidanje
rodbinskih veza."'

**U svetoj knjizi EMi kitabija, za koju tvrde da je Tewrat, nasao sam da
stoji: "Allah ^je Kabilu odgodio kaznu.

On se nakon ubistva nastanio u mjestu zvanom Nud, istocno od Adena,
kojeg nazivaju Kanin, Dobio je sina Enoha, a on sina kada, ovaj sina
Mawijeala, on sina Matuzeala, a on sina Lameha. Lameh se ozenio sa dvije
zene: Adorn i Selom. Ada mu je rodila Jabela.

On je prvi koji je stanovao pod satorima i koji je zaradivao imetak. Ona mu
je rodila i Jubala. On je prvi koristio gudacke i duhacke instrumente. Sela mu je
rodila Tubalkina. On je prvi obradivao olovo i zeljezo. Ona mu je takoder
rodila i kcerku, po imenu Neoma.

Adem se zatim sastao sa svojom zenom, pa mu je rodila sina i dala mu ime
Sit. Allah mu ga je dao umjesto Habila kojeg je ubio Kabil. §itu se rodio sin
Enos."

Tamo se jos navodi: "Kada je Sit roden, Adem je imao sto trideset godina i
poslije toga je zivio jos osam stotina godina. Kada se rodio Enos, Sit je tada
imao sezdeset pet godina. Poslije toga je zivio jos osam stotina i sedam godina.
Pored Enosa on je imao jos sinova i kceri.

Kada je Enos dobio sina Kainana, imao je deve'deset godina. Poslije toga je
zivio jos osam stotina i petnaest godina, radajuci sinove i kceri.

Kada je Kainan imao sedamdeset godina rodio mu se sin Melajil. Poslije
toga je zivio jos osam stotina i cetrdeset godina, radajuci sinove i kceri. Kada je
Melajil imao sezdeset pet godina rodio mu se Jared. Nakon toga je zivio jos
osamsto trideset godina, radajuci sinove i kceri.

^Kada je Jared imao sto sezdeset dvije godine rodi mu se Henoh. Nakon toga
je zivio jos osam stotina godina, radajuci sinove i kceri.

^Kada je Henoh imao sezdeset pet godina rodi mu se Metuzala. Nakon toga
je zivio jos osam stotina godina, radajuci sinove i kceri. Kada je Metuzala imao
sto osamdeset sedam godina, rodio mu se Lameh. Poslije toga je zivio jos
sedam stotina osamdeset dvije godine, radajuci sinove i kceri.

Kada je Lameh imao sto osamdeset dvije godine, rodi mu se Noje (Nuh a^).
Poslije toga }e zivio jos pet stotina dvadeset pet godina, radajuci sinove i kceri.
Kada je Noje imao pet stotina godina, rodili su mu se: Sem, Ham i Jafet,"
Upravo ovako stoji u njihovoj knjizi.

Hadis sahih, biljezi ga Ebu Dawud 2/574; Tirmizija 38/57/251 1 i drugi.

50

Adem akjhiselam

Mediitim, vise ucenjaka sumnja u tacnost ovih navoda, narocito kada su u
pitanju iodine. Ocito je da tu ima dosta ubacenih stvari, koje su neki iiavodili
kao svoj dodatak ili komentar. Zatim, tu ima mnogo gresaka, koje 6emo kada
za to dode vrijeme, ako Bog da, navesti.

Imam Ebu Dza'fer ibn Dzerir u svojoj Historiji navodi da je Hawa Ademu
izrodila cetrdesetoro djece, u dvadeset poroda.'

To navodi i Ibn Ishak i poimenice ih nabra.ia. Allah, opet, najbolje zna.
Drugi, pak, kazu da je rodila sto dvadeset puta i svaki put zensko i musko. Prvi
su bili Kabil i sestra mu Kulejma, a posljednji Abdulmugis i sestra mu
Ummuimugis.

Kasnije se svijet namnozio i rasirio po Zemlji. U torn smislu Allah m
kaze- Ijudi, bojte se svoga Gospodara koji vasje odjednog covjeka stvorio,
a od njegaje i dnigii njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muskarce t zene.
(En-Nisa', 1.)

Neki historicari navode da je Adem m^ uim-o tek kad je dozivio da vidi
stotme hiljada potomaka: svoje djece i unucadi. Allah najbolje zna.

Onje taj koji vas odjednog covjeka sivara - od njegaje drugu njegovu
stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio. ona je zanijela lahko
breme i nosila ga; a kad joj je ono otezalo. njih dvoje su zamohh Alaha,
Gospodara svoga: "Ako nam darujes zdrava potomka, bit cemo, doista.
zahvabii'" I kad imje On darovao zdrava potomka, posUje su potomci njihovi
izjednacUi druge s Njim. u onome sto im On daje - a Allah je vrlo visoko tznad
onih koje Njemu ravnim smatraju! (El-A'raf, 189.-190.)

U ovim ajetima Allah m pi-vo govori o Ademu, a onda o Ijudskom rodu
uopce. Pod daljim tekstom se ne misU samo na Adema i Hawu, nego na cijeh
Ijudski rod.

Isti je slucaj i sa rijecima Uzvisenog: Mi smo, zaisia. covjeka od biti
Zemlje 'st^>o^li. a zatim ga, kao kap sjemena. na sigurno mjesto stavili.
{EI-Mu'minun, 12.-13.)

Takav je slucaj i sa rijecima Uzvisenog: Mi smo vama najnize nebo sjajnim
Tvijezdama ukrasili i ucinili da vatra iz njih pogada sejtane. (El-Mulk, 5.), a
zna se da svaka zvijezda ne pogada sejtane, nego se i ovdje pod konkretonn
stvarima misli na opcenite.

Imanii Ahmed navodi da je cuo od Abdussameda, on od Omera ibn
Ibrahima, on od Katadea ibn el-Hasana, a on od Semreta, daje Boziji Poslamk
% rekao- "Hawi su u pocetku umirala djeca, pa joj je pnsao Iblis i rekao: "Daj
mu ime Abdulharis, pa ce zivjeti." Ona mu je take dala ime pa je ostalo zivo.
To je doista bila sejtanska rabota i dosaptavanje."

' Et-Taberi u svom Tarihu 1/145/Mearif .

- Hadis da'if, biljezi ga Tirmizija 48/8/3077 i drugi.

51

Adem alejhi selam

To navode i Tirmizija, Ibn Dzerir, Ibn Ebu Hatim i Ibn Mirdewejh u svojim
Tefsirima, kada tumace ovaj ajet. Hakim ovo navodi u svom Mustedreku. Svi
ovu predaju prenose od Abdussameda ibn Abdulwarisa. Hakim za ovu predaju
kaze da je lanac prenosilaca ispravan, aii je ni Biiharija ni Muslim ne navode.
Timiizija kaze da je ova predaja hasen-garib, i da se kao takva prenosi samo od
Omera ibn Ibrahima. Neki ovu predaju prenose kao Abdussamedove rijeci, a
ne rijeci Poslanika %.

Vjerovatnije je da ova predaja predstavlja rijeci nekog od ashaba, pa se
zato ne moze prihvatiti kao hadis, Ocito je da ju je neko preuzeo od jevreja
(israilijjat). Postoji i druga verzija ove predaje, koja se pripisuje Ibn
Abbasu, iako je jasno da je to preuzeto od Ka'bu-l-Ahbara, Allah najboije
zna.

Hasan el-Basri je drugacije protumacio navedene ajete. Da je spomenuta
predaja zaista od Poslanika, kako se prenosi od Semre, Hasan se sigumo ne bi
opredijelio za drugacije misljenje. Allah, opet, najboije zna,

Allah ife je stvorio Adema i Hawu da bi biU praroditelji Ijudskog roda,
da bi od njih razmnozio muskarce i zene, pa kako onda moze biti da djeca
koju je radala Hawa nisu ostajala u zivotu, kako se kaze u navedenoj
predaji!?

Prema tome, gotovo je zasigumo pogresno ove rijeci pripisivati Poslaniku
M. Bit ce da su to rijeci nekog od ashaba. Allah najboije zna. Ovo smo, hvala
Allahu, do u detalje razradili u nasem Tefsini. '

Pored toga, Adem i Hawa su bill mnogo bogobojazniji nego sto se o njima
navodi u ovoj predaji. Adem je otac covjecanstva, koga je Allah Svojom rukom
stvorio, u njega dusu udahnuo, naredio melekima da mu ucine sedzdu, poducio
ga imenima svih stvari i nastanio ga u Dzennetu.

Ibn Hibban u svom Sahihii navodi od Ebu Zerra da je jednom prilikom
upitao; "Boziji Poslanice, koliko je bilo vjerovjesnika (nebijja)?", pa je
odgovorio: "Sto dvadeset cetiri hiljade." Zatim ga je upitao: "Boziji Poslanice,
a koliko ih je poslanika (resula)?", paje odgovorio: "Dosta, tri stotine trinaest."
"Boziji Poslanice, ko je bio pi-vi od njih?", upitao je. "Adem", odgovorio je.
"Boziji Poslanice, je li on i poslanik i vjerovjesnik?", upitao je. "Allah ga je
Svojom rukom stvorio i u njega dusu udahnuo, nakon sto ga je oblikovao",
odgovorio je,

Taberanija navodi da je cuo od Ibrahima ibn Naile Asbehanija, on od
Sejbana ibn Feruha, on od Nafj'a ibn Hunnuza, on od Ata'a ibn Rebbaha, a on
od Ibn Abbasa, da je Boziji Poslanik m rekao: "Hocete li da vam kazem'ko je
od meleka najodabraniji? To je Dzibril, Od poslanika je najodabraniji Adem,
najvredniji dan je petak, najbolji mjesec je ramazan, najbolja noc je Lejletu-1-
kadr, a najodabranija zena je Merjema, 'Imranova kcer."'

' Es-Sujuti u el-Fethu-l-kebir 1/474.

52

A dent alejhi setam

Ovaj sened je da 'if, jer za Nafi'a ibn Hurmuza Ibn MuMna kaze da je lazac.
Ahmed, Ebu Zer'a, Ebu Hatim, Tbn Hibban i drugi kazu da nije pouzdan, Allah
najbolje zna.

Ka'bu-I-Ahbar je rekao: "Niko u Dzennetu nece imati bradu osim Adema.
On ce imati do pasa emu bradu. U Dzennetu niko nece imati nadimak, osim
Adema. Na ovom svijetu nadimak mu je Ebu el-Beser (otac covjecanstva), a u
Dzennetu ce mu nadimak biti Ebu Muhammed (otac Muhammedov)."

Ibn Adijj preko sejha Ibn Ebi Halida prenosi od Hammada ibn Seleme, on
od Amra ibn Dinara, a on od Dzabira ibn Abdullaha, da je Poslanik ^ rekao:
"Stanovnici Dzenneta ce se zvati po svojim imenima, osim Adema, koga ce
zvati Ebu Muhammed."

Ovo prenosi i Ibn Adijj od Alije ibn Ebi Taliba, ali je to slaba predaja iz
svih aspekata gledano. A Allah, opet, najbolje zna.

U hadisu o Israu, koga navode Buharija i Muslim, stoji: "Kada je Boziji
Poslanik S dosao do Adema na prvom nebu, rekao mu je: "Dobrodosao, dobri
sine i dobri poslanice!" Sa njegove desne strane je bilo puno Ijudi, a isto i sa
lijeve. Medutim, kada bi pogledao na desnu stranu nasmijao bi se, a kada bi
pogledao na lijevu zaplakao bi. Ja sam upitao: "Dzibrile, ko je ovo?" On mi je
odgovorio: "Ovo je Adem, a ono su duse njegovih potomaka. Kada pogleda na
desnu stranu - gdje su dzeiuietlije - nasmije se, a kada pogleda na lijevu stranu -
gdje su dzehennemlije - zaplace."' Ovdje smo prenijeli znacenje hadisa.

Ebu Bekr el-Bezzar navodi da je cue od Muhammeda ibn el-Musenne, on
od Jezida ibn Haruna, a on od Hisama ibn Hasana, da je Hasan rekao:
"Ademova pamet je bila kao pamet sve njegove djece."

U pogledu rijeci Poslanika ^: "Pa sam prosao pored Jusufa i vidio da mu je
dato pola Ijepote", neki ucenjaci vele da to znaci da je imao samo pola Ijepote
od Adema $^. Ovo se uklapa, jer je Allah stvorio i oblikovao Adema Svojom
plemenitom rukom i u njega dusu udahnuo, a On stvara najljepse.

Mi smo naveli preko Abdullaha od Omera i Ibn Omera rijeci za koje se
smatra da su rijeci ashaba, a po dmgima rijeci Poslanika: "Kada je Allah
stvorio Dzennet, meleki su rekli: "Gospodaru nas, podari nama ovo, a Ijudima
si stvorio Zemlju da na njoj jedu i piju." "Tako Mi Moje velicine i slave, Ja
necu staviti u istu ravan onoga koga sam Svojom rukom stvorio i onoga kome
sam rekao da bude, i on bi", odgovorio je Allah.

Postoji i hadis koga prenose Buharija, Muslim i jos neki sa nekoliko lanaca
prenosilaca, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Allah je Adema stvorio prema
Svome liku,"

Ucenjaci govore o ovom hadisu i zauzimaju brojne stavove, ali ovo nije
mjesto da ih iznosimo, Allah najbolje zna.

' Muslim u svom Sahihu 1/74/263; Buharija eOfSBSAVFethu-l-bari.

53

Adem alejkiselam

Ademova ;^1 smrt i njegova oporuka sinu Situ 8^1

Rijec "sit" znaci Allahov dar. Adem i Hawa su ga tako nazvali zato sto su
ga dobili nakon ubistva Habila.

Ebu Zerr prenosi od Bozijeg Poslanika ^: "Allah je objavio sto cetiri
suhufa, a samom Situ je objavio pedeset suhufa."

Muhammed ibn Ishak kaze: "Kada se Ademu priblizila smrt, oporucio
je sinu Situ, poducio ga racunanju vremena, danju i nocu, poducio ga
obredima u toku dana i noci i upoznao ga o potopu koji ce se poslije
desiti."

On zatim kaze: "Kaze se da porijeklo svili zivih Ijudi danas vodi od
Sita, a potomci druge Ademove djece su izumrli i nestali." Allah najbolje
zna.

Kada je Adem >^ umro - a to se desilo u petak - iz Dzenneta su mu od
AUaha dosli meleki i donijeli cefine i opremu. Adem 3i@i je ostavio
oporuku svome sinu, a oni su mu izrazili ta'zijet (saucesce). Ibn Ishak
dodaje; "Tada se desilo pomracenje Sunca i Mjeseca, punih sedam dana i
noci."

Abdullah ibn el-Imam Ahmed navodi da je cuo od Hudejja ibn Halida, on
od Hammada ibn Seleme, on od Humejda, on od Hasana, a on od Jahjaa - tj.
ibn Damre Sa'dija - daje rekao: "U Medini sam vidio jednog sejha kako drzi
predavanje. Pitao sam ko je, pa su mi rekii daje to Ubejj ibn Ka'b. On je rekao:
"Kada se Ademu priblizila snirt, rekao je sinovima: "Sinovi moji, ja sam se
zazelio dzennetskih plodova."

Oni su krenuli u potragu za dzennetskim plodovima, pa su ih sreli
meleki koji su nosili za Adema opremu i cefine. Sa sobom su nosili
motike, lopate i korpe. Meleki su ih upitali: "Ademovi sinovi, sta hocete i
sta trazite?" Oni su odgovorili: "Otac nam je bolestan, pa je pozelio
dzennetskog voca." "Vratite se, jer je vas otac zavrsio svoj zivot",
odgovorili su.

Kada su dosli, Hawa ih prepozna, pa se pribila uz Adema, ali joj je on
rekao: "Skloni se od raene, ja sam prije tebe dosao na red. Ostavi me, neka
meleki izvrse zapovijed Uzvisenog Gospodara."

Na to su mu meleki uzeli dusu, okupali ga, umotali u cefine, balzamovali,
iskopali mu mezar, klanjali dzenazu i nakon toga spustili u kabur. Zatim su ga
zatrpali i rekli: "O sinovi Ademovi, ovako cete postupati."' (lanac prenosilaca
ovog hadisa je vjerodostojan)

Ibn Asakir od Sejbana ibn Feruha navodi da je cuo od Muhammeda ibn
Zijada, on od Mejmuna ibn Mehrana, a on od Ibn Abbasa, daje Muhammed M
rekao: "Meleki su donijeli cetiri tekbka na Ademovoj dzenazi, Ebu Bekr ce

Ahmed u svom Musnedu 5/136/Haleb.

54

Adem alejhi selam

donijeti cetiri tekbira na Fatiminoj dzenazi. Omer ce donijeti cetiri tekbira na
Ebu Bekrovoj dzenazi, a i Suhejb ce donijeti cetiri tekbira na Omerovoj
dzenazi."'

Ibn Asakir zatiiTi kaze: "Ovaj riwajet od Mejmuna prenose i drugi, samo sto
ga Mejmun prenosi od Ibn Omera."

Razlicita su misljenja o tonne gdje je Adem im ukopan. Najpoznatije
misijenje je ono da je ukopan na brdu na kome je spusten, u Indiji. Drugi stav
je da je to brdo Ebu Kubejsa u blizini Mekke. Po trecem misljenju, Nuh im je
za vrijeme potopa njega i Hawu ponio na tabutu i ukopao u Jerusalimu. Ovo
navodi Ibn Dzerir,

Ibn Asakir navodi da je Ademova 3^i glava ukopana kod Ibrahimove
dzamije, a noge kod stijene u Jerusalimu i da je Hawa umrla godinu dana
nakon njega.

tome kobko je Adem ^m zivio postoji nekoliko razlicitih misljenja. Mi smo
ranije naveli hadis koga prenose Ibn Abbas i Ebu Hurejre, u kome Poslanik M
kaze da je u Lewhu-l-mahfiizu zapisano da ce on zivjeti hiljadu godina.

**U Tewratu stoji da je zivio devetsto trideset godina. Medutim, ovo nista
ne umanjuje vrijednost hadisa, jer ovo nije sigumo i odbacuje se, zato sto se
kosi sa vjerodostojnim predajama nepogrj esivog (Poslanika).

Pored toga, njihove rijeci se mogu uskladiti sa rijecima hadisa, jer, ono sto
se navodi u Tewratu - ako je vjerodostojno - odnosi se na njegov boravak na
Zemlji, nakon silaska iz Dzenneta.

To je devet stotina trideset suncevih godina, sto odgovara devet stotina
pedeset sedam mjesecevih godina. Kada tome dodamo cetrdeset tri godine koje
je proveo u Dzennetu prije protjerivanja, kao sto to navode Ibn Dzerir i jos
neki, dobijamo hiljadu godina.

Ata' Hurasani kaze: "Kada je Adem uraro, sva ziva bica su za njim plakala
sedam dana." To navodi i Ibn Asakir.

Kada je Adem ^i umro, obaveze poslanstva je preuzeo njegov sin Sit im. I
on je bio poslanik, kako se navodi u hadisu kojeg prenosi Ibn Hibban u svom
Sahihu od Ebu Zerra, on od Poslanika m u kome se kaze da je njemu
objavljeno pedeset suhufa.

Kada mu se priblizila srnrt, on je oporucio svome sinu Enosu, pa je on preuzeo
vodstvo, a nakon njega njegov sin Kainan. Nakon njega vodstvo je preuzeo njegov
sin Melajil. To je onaj za koga Perzijanci tvrde da je vladao sa sedam carstava,
da je on prvi sjekao drva i pravio velike gradove i utvrde, da je izgradio grad
Babilon i grad Es-susii-1-Alcsa. Takoder tvrde da je on pobijedio Iblisa i njegovu
vojsku, da ih je protjerao na krajeve Zemlje i na pianinske gudure, kao i da je
pobio veliki broj dzinna i sejtana. Zatim kazu da je imao veliku krunu, da je
volio drzati govore Ijudima i da je njegova drzava trajala cetrdeset godina.

Es-Sujuti u el'Felhii-l-kebir 2/3 16.

55

Adem alejhi seiam

Kada je umro, vodstvo je preuzeo njegov sin Jared, a kada se i njemii
priblizila smrt, oporucio je sinu Henohu, a to je Idris im prema onom sto je
poznato.

56

^^^^^^^^^^^v^B^H

f^

am

1

(je

^

^Ka^!^^

/

1

1

Idris alejhi selam

IDRIS

Allah M kaze: */ spomeni it Knjizi Idrisa! On je bio iskren, vjero-
vjesnik, *i Mi smo ga na visoko mjesto uzdiglL (Merjem, 56.-57.)
Dakle, Allah ^ hvali Idrisa i daje mu karakteristike poslanstva i
velike iskrenosti, a to je Henoh, koga smo spomenuh. On je direktan predak
Bozijeg Poslanika M kao sto to navodi vise poznavalaca rodoslova.

On je prvi od Ademovih potomaka kome je, nakon Adema i Sita, neka je
Allahov mir na njih, dato poslanstvo.'

Ibn Ishak navodi daje on prvi koji je pisao perom. Zatekao je Adema i u
njegovo doba zivio tri stotine i osam godina. Neki Ijudi smatraju da se na
njega misli u hadisu kojeg prenosi Muawija ibn el-Hakem es-Sulemi, u kome
se kaze daje Poslanik M upitan o proricanju pomocu linija u pijesku, pa je
odgovorto: "Bio je jedan poslanik koji je take povlacio linije, pa cije linije
pogode, to je to."

Mnogi ucenjaci iz oblasti tefsira i serijatskih propisa tvrde daje on prvi koji
se bavio time, pa ga nazivaju: Hurmusu-1-heramise (Prorok nad prorocima), i
na njega iznose mnoge neistine kao sto su ih iznoslli na vjerovjesnike, ucene
Ijude, mudrace i evlije.

... / Mi smo ga na visoko mjesto nzdigli. Pod ovim se mish na one sto je
vjerodostojno preneseno u Buharijinoj i Muslimovoj zbirct u hadisu o Isra'u i
Mi'radzu, da ga je Boziji Poslanik M sreo na cetvrtom nebu.

Ibn Dzerir navodi da je cue od Junusa, a on od Abdula'Iaa, ovaj od Ibn
Wehba, on od Dzerira ibn Hazima, on od A'mesa, on od Semra ibn Atijje, a
on od Hi lata ibn Jessafa da je rekao: "Ibn Abbas je u mom prisustvu pitao
Ka'ba: - Sta se misli pod rijecima Uzvisenog o Idrisu: i Mi smo ga na visoko
mjesto uzdigli? a on odgovorio: - Allah je objavio Idrisu: - Ja cu ti svaki dan
podizati stepen za onoliko koliko zasluze svi sinovi Ademovi." Vjerovatno se
misli na one koji su zivjeli u njegovo doba, pa je htio da jos vise postigne.
Tada mu je dosao jedan melek sa kojim je bio prijatelj, pa muje Idris rekao: -
Allah mi je objavio to i to, pa porazgovaraj o tome sa Melekom smrti, kako

' Ovaj eser (vijest) biljezi Ibn Sad u ei-Tabekatu-l-tibra (1/1/16), preko Hisama ibn Muhammeda
es-Saiba el-Kelbija, a on od svog oca, od Ebu Saliha, od Ibn Abbasa.

58

Idris ale/hi selam

bih sto vise dobrih djela uradio! Ovaj ga je ponio na svojim krilima i uzdigao
na nebo. Kada su stigli na cetvrto nebo, susreo ih je Metek smrti, koji se
upravo spiistao. Kada je ovaj melek Meleku smrti ispricao sta ga je zamolio
Idris, Metek smrti mu je rekao: "A gdje je Idris?" Ovaj je odgovorio: "Evo ga
na iTiojira ledima." Melek smrti je na to rekao: "Cudne li stvari! Poslan sam
da Idrisovu dusu primim na cetvrtom nebu, pa sam se pitao: - Kako cu mu
dusu primiti na cetvrtom nebu, kad je on na Zemlji?!" Take mu je tu primio
dusu. Na to se misH u rijeciraa Uzvisenog: / Mi smo ga na visoko mjesto
uzdigli. (Merjem, 57.)

Ovo navodi i Ibn Ebi Hatim kad tiimaci ovaj ajet, samo sto kod njega
stoji daje Idris rekao meleku: "Upitaj Meleka smrti koliko mi je ostalo od
zivota?" Ovaj ga je, dok su jos bill zajedno, upitao: "Koliko mu je jos ostalo
zivota?" Melek smrti je odgovorio :"Ne znam dok ne pogledam." Kada je
pogledao, rekao je: "Pitas me za covjeka kome je od zivota ostao jos samo
jedaii trenutak." Kada je ovaj melek pogledao pod svoja krila, gdje je bio
Idris, vidio je da mu je, a da nije ni osjetio, dusa vec bila primljena."
Medudm, ovo su israilijjati i tu ima nekih pojedinosti koje se ne mogu
prihvatiti,

U pogledu rijeci Uzvisenog: / Mr smo ga na visoko mjesto uzdigli. Ibn Ebi
Nudzejh navodi daje Mudzahid rekao: "Idris je uzdignut, kao sto je uzdignut i
Isa, i nije umro." Ako je pod ovim mislio da sve do sada nije umro, to je
spomo, a ako je mislio da je ziv uzdignut na nebo, a onda mu gore primljena
dusa, to nije u suprotnosti sa onim sto navodi Ka'bu-1-Ahbar. A Allah najbolje
znakakoje bilo!

U pogledu rijeci Uzvisenog: / Mi smo ga na visoko mjesto uzdigli. Awli
od Ibn Abbasa navodi: "On je uzdignut na sesto nebo i tamo je umro." Isto
to kaze i Dahhak. Medutim, vjerodostojniji je hadis Buharije i Musi ima u
kome stoji da je on na cetvrtom nebu; takvo misljenje zastupa Mudzahid i
jos neki.

Hasan el-Basri u pogledu rijeci: i Mi smo ga na visoko mjesto uzdigli, kaze
da se rime misli na Dzennet. Neki kazu da je on uzdignut jos za zivota svoga
oca, Jareda, sina Malaleela. Allah najbolje zna! Drugi, opet, kazu da Idris nije
bio prije Nuba, nego u vrijeme Israilovih sinova,

Buharija kaze: "Od Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa se prenosi da je Ilijas, u
stvari, Idris. Za to nalaze podlogu u hadisu o Isra'u, kojeg prenosi Zuhri od
Enesa, U njemu stoji daje Muhammedu M dok je prolazio pored njega, rekao:
"Dobrodosao dobri brate i dobri vjerovjesnice!", a nije rekao kao sto su mu
rekii Adem i Ibrahim: "Dobro dosao dobri vjerovjesnice i dobri sine!" Oni
kazu: "Da je Idris bio njegov direktni predak, obratio bi mu se rijecima kao i
njih dvojica."'

' Hadis biljezi Ibn Asakir ii svome Tari.hu 1/382/Tehzib. Ovaj hadis smo naveli sa senedom
kada smo govorili o Ademovom sinu.

59

Idris ale j hi selam

Medutim, ovo nije dokaz i ne mora tako biti, jer, mozda, prenosilac nije
najbolje zapamtio tekst hadisa. Mozda mu se Idris f^\ tako obratio zbog
skromnosti i poniznosti, i nije mu se nuzno moralo spomenuti zvanje ocinstva
kao ni Ademu, ecu covjecanstva. S druge strane, Ibraihim je nazvan Allahovim
prijateljem jer je najpriznatiji i najodabraniji poslanik, ulu-l-azm, nakon
Muhammeda si. Neka je Allahov blagoslov na sve njili.

60

Nuh ale] hi selani

^\Jllm\

On je Nuh, sin Lameha, ovaj sin Matiizale, on sin Henoha - a to je
Idris - on je sin Jareda, ovaj sin Malaleela, ovaj sin Kainana, ovaj
sin Enosa, ovaj sin Sita, a on je sin Adema a^i, oca covjecanstva.
Prema navodima Ibn Dzerira i drugih, on je roden sto dvadeset sest godina
nakon smrti Adema i^\.

Prema krscanskom i jevrejsltom racunanju, o cerau smo ranije govorili,
izmedu Ademove smrti i Nuhova rodenja proslo je sto cetrdeset sest godina.
Izmedu njih je, kako navodi Hafiz Ebu Hatim ibn Hibban u svom Sahihu, bilo
deset kamova (generacija), gdje kaze: "Pricao nam je Muhammed ibn Omer
ibn Jusuf, da je njemu pricao Muhammed ibn AbduhTieUk ibn Zindzewejh,
kome je govorio Ebu Tewbe, a njemu Muawija ibn Selam, da je cuo od brata,
Zejda ibn Seiama, a on od Ebu Selama, a ovaj od Ebu Umame, da je jedan
covjek upitao: "Boziji Poslanice, da li je Adem bio poslanik?" On mu je
odgovorio; "Da, Allah je s njim govorio." On je opet upitao: "Koliko ie bilo
izmedu njega i Nuba?" Poslanik je odgovorio: "Deset generacija."

Ja dodajem da ovaj hadis ispunjava uvjete koje postavlja Muslim, ah ga on
ipakne navodi.

U Buharijinom Sahihu se od Ibn Abbasa navodi: "Izmedu Adema i Nuba je
bilo deset generacija i svi su bili musliraani."

Ako se pod izrazom karn (stoljece, generacija) misli na sto godina, kao sto
smatra vecina Ijudi, onda je medu njima sigunio bilo hiljadu godina. Medutim,
moguce je da je taj period bio i duzi, ako uzmemo u obzir da Ibn Abbas kaze
da je deset generacija bilo u Islamu. Jer, mozda je medu njima bilo jos stoljeca
kada Ijudi nisu bili u Islamu. Medutim, hadis koga prenosi Ebu Umame to
ogranicava na "deset generacija", a Ibn Abbas dodaje da su bih u Islamu.

Ovo dakle, pobija tvrdnju nekih krscanskih, jevrejskih i drugih historicara
koji kazu da su Kabil i njegovi potomci obozavah vatru. A Allah, opet. nai'ioljc
zna!

Ako se, pak, pod izrazom karn misli na Ijudsku generaciju, kao sto je u i-ijcOima
Uzvisenog: A koliko smo generacija nakon Nuha uniSdli! (El-Isra', 17.), ili: Zatim
smo nakon njih stvorili generaciju drugih. (El-Mu'mintin, 31.), ili: I mnogim
generaci/ama izmedu njih (El-Furkan, 38.), ili: A koliko smo samo generacija
prije njih unistili! (Merjem, 74. i 98.) Poslanik ^ je rekao: "Najbolja generacija

62

Nuh aiejhi selam

[e

[o

n
e

m

je moja generacija." (tj. oni koji zive sa mnom) Generacije prije Nuha
zivjele su veoma dugo. Prema ovome, izmedu Adema i Nuha je proteklo
hiljade godina. A Allah najbolje zna.

Ukradco, Allah ^ je poslao Nuha i^ nakon sto su se poceli obozavati kipovi i
taguti, a Ijudi skrenuli u zabludu i nevjerstvo, Allali ga je poslao iz milosti prema
Svojim robovima i on je prvi resul (poslanik) poslan stanoviiiciraa Zemlje, sto
ce potvrditi i oni koji budu stajali pred Allahom ilfe na Sudnjem danu.

Ibn Dzerir i dmgi kazu da se njegov narod zvao "benu-Rasib" (sinovi Rasiba).

Historicari se razilaze o tome koliko je imao godina kada je postao poslanik.
Jedni kazu da je imao pedeset, drugi tri stotine i pedeset, a treci cetiri stotiue i
osamdeset godina. Ova misljenja navodi Ibn Dzerir, pripisujuci trece Ibn Abbasu.

Allah Ji na vise mjesta u Casnom Kur'anu kazuje o njemu, njegovom
narodu, kaznjavanju potopom onih koji nisu htjeli vjerovati i o tome kako je
spasio njega i one kojj su bili u ladi. O tome govori u surama: El-A'raf, Junus,
Hud, El-Enbija', El-Mu'miniin, Es-§u'ara', El-'Anlcebttt, Es-Saffat, El-IktirSb.
Konacno, po njemu je nazvana jedna posebna sura.

Tako Allah 5i u suri El-A'raf veli; *A// smo Nuha poslali njegovom narodu,
pa imje rekao: "O narode moj, obozavajte Allahal Vi nemate drugog boga osim
Njega! Ja se za vas plasim kazne na Velikom danu!" *A glavesine iz njegovog
naroda su odgovorile: "Mi zaista smatramo da si ti u ocitoj zabhidi. " Na to je
on reliao: *"0 narode moj, nisamja ni u kalcvoj zabludi, nego sam poslanik od
Gospodara svjetova. *Dostavljam vam poslanice svoga Gospodara i savjetujem
vas. i ja znam od Allaha ono sto vi ne znate. *Zar vamje cudno sto vam dolazi
opomena vaseg Gospodara po covjeku, jednom od vas, da vas opomene, da biste
bill bogobojazni i da hi vam se Allali smilovao? " *Ali, oni su ga u laz utjerivali.
pa smo njega i one koji su bili s njim u ladi spasili, a potopili one koji su poricali
Nase dokaze. Onisu, zaista, bilislijep narod. (El-A'raf, 59.-64.)

A u suri Junus, Allah ^ kaze: */ ispricaj im vijest o Nuhu! Kada on rece
svom narodu: "O narode moj, ako vam tesko pada moj boravak i moje
opominjanje Allahovim dokazima ~ aja se na Allaha oslanjam - onda se, zajedno
sa bozanstvima svojim, skupite i odlucite, i neka to ne bude tajno, a zatim
primijenite na meni i ne odgadajte! *A ako se oh-enete, pa ja od vas ne trazim
nikakvu nagradu. Mene ce same Allah nagraditi, i meni je naredeno da budem
musliman. " *Ali, oni su ga u laz utjerivali, pa smo Mi spasili njega i one koji su
bili s njim u ladi i ucinili ih namjesnicima, a potopili one koji su Nase dokaze
poricali! Pogledaj kako su zavrsili oni koji su bili opominjani! (Junus, 71.-73.)

Zatim, u suri Hud, Allah ^ veli: *I Mi poslasmo Nuha njegovu narodu. "Ja
vas, zaista, jasno opominjem ", govorio je on,
Allaha. Bojim se za vas kazne Bolnoga dana
koje nisu vjerovale, su rekle: "Koliko mi vidimo ti si samo covjek kao i mi, a
vidimo i da te hez ikakvog razmisljanja slijede samo oni koji su niko i nista
medu nama; ne vidimo da ste i u cemu bolji od nas. Naprotiv, mi vas smatramo
lascima. " * "O narode moj", govorio je on, "sta mislite ako samja na pravom

* "da ne obozavate nikog osim
" '''Glavesine njegovog naroda

63

Nlih ale/hi selam

putu svoga Gospodara i ako mije On od Sebe dao poslanstvo, a vi ste slijepi za
to, zar cemo vas mi prisiljavati da to, protiv vase volje, priznate? *0 narode
moj! Ja od vas za to ne trazim nikakvo blago, moja nagradaje same kod AUaha.
Ija necu otjerati one koji vjeruju, oni ce se sresti sa svojim Gospodarom; alija
vidim da ste vi narod koji ne zna. *0 narode moj! Ko hi me od AUaha
odbranio kad bih ihja otjerao? Zar ne shvatate? *Ja vam ne kazem: 'Kod mene
su Allahove riznice ' - niti: 'Ja znam gajb (nepoznato) ' - niti kazem: 'Ja sam
melek', a ne kazem ni za one koje vase oci s prezirom gledaju: 'Allah im nece
dati nikakvo dobro. ' - Allah najbolje zna staje u njihovim dusama -jer, bih tada
bio nepravedan. " *Oni mu rekose: "O Niihu, s nama si raspravljao, pa si
oduljio raspravu. Daj neka nam se desi to cime nam prijetis, ako istinu govorisl "
*"Ako Allah htjedne", rece on, "On ce vam to dati, i vi mu necete moci umaci!
*Moj savjet vam nece koristiti ni kada bih zelio da vas savjetujem, ako Allah
hoce da vas ostavi u zabludi. Onje vas Gospodar i Njemu cete se vratiti. " *Zar
oni da govore: "On ga izmislja!" Red: "Ako gaja izmisljam, moj je grijeh, aja
nemam nista s tim sto vi grijesitel" */ Nuhu se objavi: "Od tvog naroda nece
vise niko vjerovati, osim onih koji vec vjeruju, pa se ne zalosti zbog onog sto oni
rade! *I pravi ladu po Nasem nadzoru i Nasem nadahnucu, i ne obracaj mi se
vise zbog nevjernika, - oni ce bid potopljeni! *I onje pravio ladu, i kad god bi
pored njega prolazile glavesine njegovog naroda, izrugivali bi mu se. "Ako se vi
rugate nama ", govorioje on, "i mi cemo se rugati vama, kao sto se i vi rugate.
*I saznat cete kome ce doci ponizavajuca kazna i ko ce u vjecitoj patnji bid. " *A
kada Je dosla Nasa odredba i provrila voda. Mi smo rekli: "Ulcrcaj u nju od
svake vrste po jedan par, svoju porodicu - osim onih za kojeje vec receno - i one
koji vjeruju", a maloje bilo onih koji su s njim vjerovali! */ on rece: "Utrcujte
se u nju, u ime AUaha. nekaplovi i neka pristane! Moj Gospodar, zaista prasta
i milostiv je. " */ ona je zaplovila s njima na valovima velildm poput brda, a
Nuhje zovnuo svoga sina, kojije bio podaleko: "Sinko moj, ukrcaj se s nama i
ne budi s nevjemicima! " * "Sklonit cu seja na kakvo brdo ", rekaoje, "koje ce
me zastititi od vode. " A Nuhje rekao: "Nema danas nikoga ko ce Allahove
odredbe biti posteden osim onoga kome se On smiluje!" I val ihje razdvojio. i
on bipotopljen. *I bi receno: "Zemljo, gutaj svoju vodu, a ti, nebo, prestani!"
I voda se povuce i ispuni se odredba, a lada pristade na El-Dzudijju, i bi
receno: "Daleko bio narod nevjernicki!" *A Nuh je bio zamolio svoga
Gospodara i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je od moje porodice, a Tvoje
obecanjeje istinito i Ji si od mudrih najmudriji!" *"0 Nuhu", rece On, "on
nije od tvoje porodice, on radi ono sto ne valja, zato Me ne moli za ono o cemu
ne znas! Savjetujem te da ne budes neznalica. " ^"Gospodaru moj", rece on,
"utjecem Ti se da trazim ono o cemu ne znam, i ako mi Ti ne oprostis i ne
smilujes mi se, bit cu izgubljen ". *I bi receno: "O Nuhu, pristani sa seiamom
Nasim i blagoslovima tebi i narodima koji ce se izroditi od ovih koji su sa
tobom! A bit ce i naroda kojima cemo dati da uzivaju, a zatim ce ih Nasa bolna
kazna stici. " *To su vijesti gajba, koje ti Mi objavljujemo. Ni ti ni tvoj narod
prije ovoga o njima nista niste znali. Zato budi strpljiv! Kraj ce, zaista, biti u
korist bogobojaznih. (Hud, 25.-49.)

64

Nuh alejhi selam

U suri El-Enbija', Allah ^ kaze: *I Nuha, kadaJoSprije zamoli, pa mu se
odazvasmo i spasismo njega i njegovu porodicu od velike nevolje, *j
pomogosmo ga proiiv naroda koji je poricao Nase dokaze. Oni su bill opaki
Ijiidi, pa smo ih sve potopili. (El-Eiibija', Id. -11.)

A u suri El-Mu'minUn, Allah ^ kaze: *Mi smo Nuha poslali njegovu
narodu pa im je rekao: "O narode moj, samo Allaha obozavajte! Vi nemate
drugog boga osim Njega. Zar necete hiti bogobojazni? " *Ali glavesine iz
njegovog naroda, koje nisu vjerovale, rekose: "Ovo je samo covjek kao i vi,
koji hoce da je od vas bolji. Da je Allah htio. poslao bi meleke! Ovako nesto
nismo culi od nasih predaka davnih. *On je samo hid covjek pa pustite ga
rieko vrijeme!" *"Gospodani moj". race on, "pomozi mi, jer me u iaz
utjemju!" *I Mi nut objavismo: "Pravi ladu po Nasem nadzoni i Nasem
nadahnucu, pa kada dode Nasa naredba i voda provri. ti u nju iikrcaj^ od svake
vrste po jedan par i svoju porodicu, osim onih o kojima je vec receno. I ne
obracaj Mi se za one koji ne vjeruju! Oni ce zaista bid potopljeni! *Pa kada se
smjestis - ti i oni koji su sa tobom u ladi, red: "Hvala Allahu, koji nas je
spasio od naroda nasilnickog! " */ red: "Gospodaru moj, iskrcaj me na
blagoslovljeno mjesto. Ti to najbolje umijes. " *U tome su, doista. pouke, i Mi,
doista, stavljamo na kusnju. (EI-Mu'minun, 23.-30.)

U suri Es-Su'ara', Uzviseni kaze: *Nuhov narod je poslanike smatrao
laznim. ""Kada im njihov brat Nuh rece: "Zar se AJlaha ne bojite? *Ja sam
vam, sigurno. pouzdan poslanik ""Zato se bojte Allaha i meni se pokoravajte!
*Ja od vas za to ne trazim nikakve nagrade. Moj a nagrada je samo kod
Gospodara svjetova. ""Zato se bojte Allaha i meni se pokoravajte!" *0n! mu
rekose: "Zar da tebi vjerujemo, a slijede te oni koji su niko i nista?" *"Ne
znamja". rece on, "sta su oni radili. *Oni ce samo pred mojim Gospodarom,
da znate, polagati racun, *a ja necu tjerati vjernike! *Ja samo jasno
opominjem!" *0m rekose: "O Nuhu, ako ne prestanes, sigurno ces biti
kamenovan!" * "Gospodaru moj", rece on. "moj narod me u Iaz utjeruje, *pa
presudi izmedu mene i njih. i spasi mene i vjernike koji su sa mnom!" ""Pa smo
spasili njega i one koji su bili s njim na prepunoj ladi, *a zatim ostale potopili.
* Zaista u tome ima pouke, all vecina njih nisu vjernici. *A tvoj Gospodar je,
zaista, Silan i MHostiv. (Es-Su'ara', 105.-122.)

U suri El-'AiTicebnt, Allah Ji kaze: *IMi smo poslali Nuha njegovu narodu,
paje medu njima ostao hiljadu. manje pedeset godina, pa ihje zadesio potop,
dak su cinili nasilje. *Pa smo spasili njega i one koji su bili u ladi, i udnilije
poukom svjetovima! (El- ' Ankebut, 14.-15.)

U suri Es-Safmt, Allah 5fe kaze: */ kad Nasje Nuh zovnuo, Mi smo se iijepo
odazvali *i spasili njega i njegovu porodicu od velike nevolje, */ u zivotu
njegove potomke ostavili, *i u kasnijim generacijama spomen na njega
sacuvali: *"Selam Nuhu medu svim svjetovima!" *Tako Mi nagradujemo one
koji dobra djela cine. *0n je, doista, od Nasih robova vjernika. * Zatim smo
ostale potopili. (Es-Saffat, 75.-82.)

65

Nuh alejhi selam

U suri Ei-Iktirab, Allah ^ veli: *PriJe njih Nuhov narod nije vjerovao i roba
Naseg su u laz utjerivali i govorili: "Ludak", pa je bio onemogucen. *Ionje
svoga Gospodara zamolio: "Ja sam pobijeden, pa pomozi!" *Pa smo nebeska
vrata otvorili vodi kojaje obilno lila, *z ucinili da iz zemlje provru izvori, pa su
se vode sastale, kakoje bilo odredeno. *A njega smo nosili na ladi, od dasaka i
klinaca, *koja je plovila pod Nasim nadzorom. To je bila nagrada za onog ko
je bio odbacen. *I Mi smo je kao pouku ostavili, - pa ima li ikoga ko ce je
primiti? I kakve su bile Moja kazna i Moje opomene!? *I Mi smo Kur'an
olaksali za shvacanje, pa ima li ikoga ko ce shvatiti? (El-Kamer, 9.-17.)

Uzviseni, takoder, kaze: U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! *Mi smo Nuha
poslali njegovu narodu: "Opominji svoj narod prije nego sto im dode bolna
kazna!" * "O narode moj". govorioje on, "ja vasjasno opominjem: *Obozavajte
Allaha, Njega se bojte i meni pokorni budite! *0n ce vam oprostiti vase grijehe
i do odredenog casa vas poziviti. A kada Allahov odreden cas dode, on se ne
maze odgoditi! Kada bi to vi znali! " * "Gospodaru moj", rece on, "ja sam svoj
narod pozivao i danju i nocu, *ali ihje moje pozivanje jos vise tidaljilo. * I kada
god sam ih pozivao da im oprostis, prste su svoje u usi stavljali i haljinama se
svojim polcrivali i u tome su bill iiporni i pretjerano oholi. *Zatim, sam ih
otvoreno pozivao, *pa im i javno i tajno govorio: * "Trazite oprost od svoga
Gospodara, jer On, doisla, mnogo prasta. *07J ce vam obilnu kisu slati, *pomoci
vas imecima i sinovima, i dati vam basce i rijeke! *Sta vam je pa se Allahove
velicine ne bojite, *a On vas ufazama stvaral? Zar ne vidite kakoje Allah sedam
nebesa, jedno iznad dnigog, stvorio, *i Mjesec na njima svijetlim ucinio, a Sunce
svjetiljkom dao? * Allah vasje od zemlje, poput bilja stvorio, *zatim ce vas u nju
vratiti i iz nje ponovo izvestl * Allah vamje Zemlju ucinio prostirkom *da biste
po njoj prostranim putevima isli. " *" Gospodaru moj", rece Nuh, "oni me nisu
poslusalipa slijede one ciji im imeci i djeca samo propast uvecavaju. *Oni velike
spletke prave *i govore: "Nemojte niposto svoje bogove napustati! Niposto ne
ostavljajle ni Vedda, ni Suwa 'a, ni Jegusa, ni Je 'uka, a ni Nesra! */ tako su
mnoge u zabludu doveli; pa ti nasilnicima jos vecu zabludu daj!" */ oni su zbog
svojih grijeha potopljeni, pa ce bid. u vatru uvedeni, i mimo Allaha drugog
pomagaca nece naci. * "Gospodaru moj ", rece Nuh, "ne ostavi na Zemlji ni
jednog nevjernika, *jer ako ih ostavis, u zabludu ce Tvoje robove dovoditi, i
samo ce grijesnike i nevjernike radati! * Gospodaru moj, oprosti meni, mojim
roditeljima, onome, ko kao vjernik, ude u moju kudu i svim vjernicima i
vjernicama, a nasilnicima samo propast povecaj ! " (Nuh, 1.-28.)

Mi smo u nasem Tefsiru, o svakom od ovih citata, vec govorili, a sada cemo
iznijeti sadrzaj kompletne price prema ovim citatima, hadisima i predajama.

Allah ^ na vise mjesta u Kur'anu spominje i hvali Nuha ,■^1, a kudi one
koji su mu se suprotstavljali. Tako Uzviseni u suri En-Nisa', kaze: *Mi
objavljujemo tebi, kao sto smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima nakon
njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Ja'kubu i
potomcima, i Isau, i Ejjubu, i Jimusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Dawudu smo
dali Zebur */ poslanicima o kojima smo ti prije kazivali, i poslanicima o

66

Nuh alejhi selam

kojima tijos nismo kazivali, - a Allah J e sigurno sa Musaom razgovarao.- o
poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili. tako da ijudi nakon
poslanika nikakva opravdanja pred Allahom ne bi imalL A Allah je Silan i
Mudar. (En-Nisa', 163.-165.)

U Suri El-En' am, Uzviseni veli: *To je Nas dokaz koji smo dali Ibrahimu
protiv njegova naroda. Mi uzdizemo na vise stepene koga Mi hocemo Tvoj
Gospodarje doista Mudar i Znan. */ Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba; i
svakog uputismo - a Nuha smo jos prije uputili - i od njegovih potomaka
Dawuda. Sulejmana. Ejjuba, Jusufa, Musaa i Haruna - i tako Mi nagmdujemo
one koji dobra djela cine */ Zekerijjaa i Jahjaa i Isaa i Iljasa - svi oni su bill
dobri *i Ismaila i El-Jese'a i Jumsa i Luta - svima njima smo dali prednost
nad dnigima *i neke od njihovih predaka i potomaka i brace - Mi smo ih
odabrali i uputili napravi put... (El-En'am, 83.-87.)

Kazivanje o njemu u suri El-A'raf je vec ranije navedeno.
U suri Et-Tewbe, Uzviseni kaze: Zar im nije doSla vijest o onima prije njih:
Nuhovu narodu. Adu. Semudu i Ibrabimovom narodu. zatim stanovmcima Medjena
i onima cija su naselja izvrnuta? Njihovi poslanici su im donosih jasnedokaze
i Allah im nije nepravdu cinio. nego suje sami sebi cinili. (Et-Tewbe, /U.J
Kazivanje o Nuhu u surama Junus i Hud vec je ranije navedeno.
U suri Ibrahim, Uzviseni veli: Zar vam nije dosla vijest o onima prije vas: o
narodu Nuhovu. Adu, Semudu i o onima poslije njih. koje samo Allah znaf
Njihovi poslanici su im donosili jasne dokaze, ali su oni svoje ruke na usta
stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo^ u ono sto vi donosite i mi mnogo
sumnjamo u ono na Sto nas vlpozivatel " (Ibrahmi, 9.)

U suri El-Isra', Uzviseni veli: O potomci onih koje smo sa Nuhom nosili. on
Je doista bio zahvalni rob. (El-Isra', 3.)

U istoj suri Allah iSfe, takoder, veli: A kotiko smo generacija nakon Nuha unistili!
A dovoljnoje to sto Gospodar tvojzna i vidi grijehe Svojih robova. (El-Isra , 17.)

Kazivanje o Nuhu u surama El-Enbija', El-Mu'minOn, Es-Su'ara' i El-
'Ankebut vec je ranije navedeno.

U suri El-Ahzab, Uzviseni veli: / kada smo od vjerovjesnika uzeli ^^vjet J
od tebe. i od Nulla, i od Ibrahima. i od Musaa. i od Isaa sina Merjemina. i Mi
smo od njih cvrst zavjet uzeli. (El-Ahzab, 7.)

U suri sad, Uzviseni veli: "^ I prije suporicali Nuhov narod. i Adifaraon.
- vlasnik velikih gradevina - *i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke. losu
saveznici. *Svi su oni poslanike u laz utjerivali. pa Moju kaznu zasluzili.
(Sad, 12.-14.)

U suri Mu'min, Uzviseni veli: ""Prije njih je Nuhov narod poricao. a i
skupine nakon njih. Svaki narod je nastojao da se domogne svoga poslanika. i
trudio se da neistinom pobije istinti. pa sam ih Ja kaznio. a kakvaje bila Moja
kaznal */ tako se obistinila rijec tvoga Gospodara na onima koji nisu htjeli
vjerovati. da ce stanovnici vatre bltil (Mu'min, 5.-6.)

67

Nuh alejhi selam

U suri Es-§ura, Uzviseni veli: On vam propisuje u vjeri ono sto je propisao^
Niihu, i ono sto objavljujemo tebi, i ono sto smo propisali Ibrahimu, Musau i
Isau: "Pravu vjeni provodite i u njoj se ne razilazite!" Idolopoklonicima je
tesko to na sta ih ti pozivas. Allah odabire Sebi orioga koga On hoce i upiicuje
Sebi onoga ko Mu se iskreno obrati. (Es-Sora, 13.)

U suri Kaf, Uzviseni kaze: *PriJe njih suporicali: Nuhov narod, stanovnici
Ressa, Semud, *Ad, faraonov narod, Lutov narod, *stanovnici Ejke i narod
Tubbe 'a. Svi su oni poslanike u laz utjerivali, pa su kaznu Moju zasluzili.
(Kaf, 12.-14.)

U suri Ez-Zarijat, Uzviseni veli: I Nuhov narod jos prije. Oni su, doista, bili
grijesan narod. (Ez-Zarijat, 46.)

U suri En-Nedzm, Uzviseni veli: / Nuhov narod jos prije, koji je bio
najokrutniji i najobjesniji. (En-Nedzm, 52.)

Kazivanje o Nuhu iz sure El-Iktirab (El-Kamer) je vec navedeno, a u suri
El-Hadid Uzviseni kaze: Mi smo poslali Nuh a i Ibrahima, i njihovim
potomcima dali vjerovjesnistvo i Knjigu. Neki od njih su na pravom putu, a
mnogi od njih su grijesnici. (El-Hadid, 26.)

U suri Et-Tahrim, Uzviseni kaze; Onima koji ne vjeruju Allah navodi
priinjer Nuhove zene i Lutove zene. One su bile udate za Nasa dva dobra roba,
pa su ih iznevjerile. Zato im njih dvojica nece moci kod Allaha nista pomoci, i
bitce receno: "Udite vas dvije u vatru, sa onima koji uiaze!" (Et-Tahrim, 10.)

Sto se tice sadrzaja dogadaja koji su se desili Nuhu i njegovu narodu, na
osnovu Kur'ana, hadisa i predaja, vec smo naveli rijeci Ibn Abbasa da je
izmedu Adema i Nuha bilo deset generacija i da su sve bile u Islamu. To
prenosi Buharija. Takoder smo naveli da se pod izrazom karn misli ili na
generaciju, ili na stoljece. Zatim su se, nakon tih cestitih generacija, desiie neke
stvari koje su Ijude tog vremena navele na obozavanje kipova.

Povod za to u jednoj predaji navodi Buharija. U njoj Ibn Dzurejdz kaze da
je cuo od Ataa, da je, tuniaceci rijeci Uzvisenog: I govore: "Nemojte niposto
svoje bogove napustatil Niposto ne ostavljajte ni Vedda, ni Suva 'a, ni Jegitsa,
ni Je 'uka, a ni Nesral ", Ibn Abbas rekao: "Ovo su imena dobrih Ijudi Nuhovog
naroda. Kada su pomrli, sejtan je dosaptavao njihovim potomcima da podignu
kipove na mjestima gdje su oni odsjedali i da ih nazovu njihovim imenima. Ovi
su to i uradili, ali ih jos nisu obozavali. Medutim, kada je ta generacija pomrla i
nestalo znanje, ti kipovi su se poceli obozavati."'

Ibn Abbas dalje kaze: "Ovi kipovi koji su podignuti u doba Nuhovog
naroda, poslije su obozavani i kod Arapa."

To isto prenose Ikrime, Dahhak, Katade i Muhammed ibn Ishak.

Ibn Dzerir u svom Tefsiru kaze: "Pricao nam je Ibn Humejd da je njemu
pricao Mehran, da je cuo od Sufjana, ovaj od Musaa, a on od Muhammeda ibn
Kajsa, da je rekao: "To su bili dobri Ijudi u vremenu izmedu Adema i Nuha,

Ovu predaju biljezi Buharija u svome Sahihu 2/381.

68

Nuh alejhi selam

imali su svoje sljedbenike koji su ih oponasali. Kada su oni pomrli, ovi koji su
seza njima povodili, su rekli: "Kada bi ih naslikali, bolje bismo obavljali
ibadet kada ih se sjetimo!?" I tako su ih oni naslikah. Ah, nakon sto su i ovi
pomrh, i iza njih dosh drugi prisao im je Iblis i rekao: "Oni su ih obozavah i u
njihovo ime im je padala Idsa." Tako su ih Ijudi poceli obozavati.

Ibn Ebi Hatim prenosi da je Urve ibn ez-Zubejr rekao: "Vedd, Jegus, Je'uk,
Suva' i Nesr su bili Ademovi sinovi. Vedd je bio najstariji i najvise je cinio
dobra Ademu."

Ibn Ebi Hatim takoder navodi: "Pricao nam je Ahmed ibn Mensur, da je njemu
pricao El-Hasan ibn Musa, a ovom Ja'lcub, da je cuo od Ebu el-Mutahhera, da
je kod Ebu Dza'fera el-Bakira, dok je bio u namazu, spomenut Jezid ibn el-
Muhhb. Kada je zavrsio namaz, rekao je; "Spomenuli ste Jezida ibn el-
MuhUba. On je ubijen u podmcju u kome je prvi put, mimo Uzvisenog AHaha,
obozavan neko drugi " Zatim je spomenuo Vedda i rekao: "On je bio dobar
covjek, i u svom narodu omiljen. Kada je umro, okupili su se olco njegovog
kabura u Babilonu i zalili za njim. Kada je Ibhs vidio koliko zale za njira,
pretvorio se u Ijudsld hk i rekao im: "Vidim koliko zalite za ovim covjekom.
Hocete li da vam ga naslikam i da se shka postavi tu gdje se sastajete, pa da ga
se tako prisjecate?" Odgovorili su da hoce, pa im ga je naslikao. Tu sliku su
stavili na mjesto gdje su se okupljah i poceli ga spominjati.

Kada je Iblis vidio da ga spominju, rekao im je: "Hocete li^^da u kuci
svakog od vas napravim njegov kip, pa da ga se i tako sjecate?" Rekli su:
"Hocemo." Tako je za svaku kucu napravio njegov kip, pa su ga se i tako
poceh sjecati. Njihovi potomci su to dozivjeli, pa su gledali kako to oni rade.
I kako su se novi potomci radali, Iblis ih je poducavao kako ce ga se sjecati,
dok nije djecu njihove djece naveo da ga uzmu za boga i pocnu ga obozavati,
mimo All aha ^i.

Tako je kip koga su nazvali "Vedd", bio prva stvar koja se pocela obozavati
mimo AUaha ^."

Iz ovog konteksta se vidi da je svakog od ovih kipova, obozavala jedna
grupa Ijudi. Kako je vrijeme prolazilo, oni su sa slika prelazili na oblikovane
figure, kako bi djelovalo jace, a zatim su ih mimo Ailaha ^ poceli obozavati.

Bilo je mnogo nacina obozavanja tih kipova, a mi smo ih na odgovarajucim
mjestima u nasem Tefsiru i navodi h. Hvala Allahu ^.

U Buharijinom i Muslimovom Sahihii }e potvrdeno da je Boziji Poslanik %
kada su pred njim Ummu Seleme i Ummu Habiba spomenule crkvii po imenu
"Marija" koju su vidjele u Abesiniji, i pocele opisivati njenu Ijepotu i slike,
rekao: "To su Ijudi koji bi na kabum dobrog covjeka, kada umre, pravili
bogomolju, a onda u njoj slikali te slike. To su kod AUaha iM najgori Ijudi!'"

' Bioje musliman.

- Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 8/48/427, 434/Fethu-l~Bari; Muslim u svom Sahihu

5,3/16; Nasaija u svome Sunenu 8/13/Et-Tidzarije; Ahmed u svome Musnedu 6/5 1/Halebi.

69

Nuh alejhi selam

Time se zeli reci da je Allah M, kada se nered rasirio na Zemlji i nevolje
naiTinozile obozavanjem kipova, poslao Svoga roba 1 poslanika Nuha ^i da
poziva obozavanju samo Allaha, koji nema sudniga, i da odvraca od obozavanja
bilo cega sem Njega.

On je bio prvi poslanik (resul) kojeg je Allali poslao na Zemlju, kako stoji u
Buharijinom i Muslimovom Sahihu. Oni biljeze od Ebu Hajjana, da je cue od
Ebu Zur'e ibn Amra ibn Dzerira, a ovaj od Ebu Hurejre, da je Poslanik ^ u
hadisu o sefa'atu rekao: "I oni ce doci Ademu i reci: - Ademe, ti si otac
covjecanstva. Allah te je Svojora rukom stvorio, u tebe udahnuo od Svoga duha,
melekima naredio pa su ti ucinili sedzdu i nastanio te u Dzennetu, pa zar se neces
za nas zauzeti kod svoga Gospodara? Zar ne vidis u kakvoj smo situaciji i sta nas
je snaslo? - On ce im na to reci: - Moj Gospodar se zestoko naljutio, kako nije ni
prije, niti ce poslije toga. Zabranio mi je jedno drvo, pa Ga nisam poslusao! Sta
cu sa sobom, sta cu sa sobom? Idite nekom dmgom, idite Nuhu! - Tada ce otici
Nuhu i reel: - O Nuh, ti si prvi poslanik Ijudima na Zemlji i Allah te je nazvao
zahvalnim robom. Zar ne vidis u kakvoj smo situaciji i sta nas je snaslo? Zar se
neces za nas zauzeti kod svoga Uz\dsenog Gospodara?- On ce im odgovoriti: -
Moj Gospodar se danas naljutio kako se nikada prije nije naljutio, a niti ce
poslije. Sta cu sa sobom, sta cu sa sobom?"' Dalje se navodi kompletan hadis,
kako ga navodi Buharija u kazivanju o Nuhu.

Kada je Allah poslao Nuha )^\, pozvao ih je da obozavaju samo Allaha,
Jedinog, koji nema sudruga, i da pored Njega ne obozavaju nikakve kipove,
idole ni tagute,^ te da priznaju da je On jedan i da nema boga ni gospodara sem
Njega. Allah 3fe je to isto naredio i poslanicima nakon njega, a svi oni su bill
njegovi potomci, kako kaze Uzviseni: A njegove potomke smo ostavili u zivotu.
(Es-Saffat, 77.).

Na drugom mjestu o njemu i Ibrahimu, Allah kaze: A Mi smo njihovim
potomcima dali vjerovjesnist\>o i Knjigii. (EI-Hadid, 26.) Dakle, svi vjerovjesnici
nakon Nuha su njegovi potomci, pa tako i Ibrahim.

Allah M kaze: Mi smo svakom narodu poslali poslanika: "Ohozavajte
Allaha, a klonite se taguta!" (En-Nahl, 36.) Allah ^, takoder, veli: Upitaj
Nase poslanike koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se mimo
Milostivog, druga bozanstva obozavaju! (Ez-Zuhruf, 45.). Uzviseni zatim, veli:
Mi prije tebe nismo ni jednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili:
"Nema boga osirn Mene, pa Mene obozavajte!" (El-Enbija', 25.)

Zato je Nuh govorio svome narodu: "Obozavajte Allaha! Vi nemate drugog
boga osim Njega! Ja se za vas plasim kazne na Velikom danu!" (El-A'raf, 59.)
Takoder im je govorio: "Nemojte obozavati nikoga sem Allaha. Ja se, doista,
za vas plasim kazne na Nesnosnom danu! " (Hud, 26.)

' Hadis biljeze Muslim u svom Sahihu 1/84/322; Buharija 60/3, 65/17,5; Ebu Dawud 39/16;
Tirmizija u svome Sunenu "h^ll i 35/10; Ahnied u svome Musnedu 2/398, 435, 436/ Halebi.

^ Rijed tagut doiazi u razlicitim znacenjima u Kur'anu: kip, sejtan, sihirbaz, sudac koji ne sudi
po onome sto je Allah 3S objavio i onaj koji mijenja AUahov ^ zakon. (op. p.)

7Q

Nuh alejbi selam

Zatim im je govorio: "O narode moj, obozavajte Allaha, vi nemate drugog
boga osim Njega. Zar necete biti bogobojazni? " (El-Mu'minun, 23.) Zatim im
je govorio: "O narode moj, ja vas jasno opominjem: "Obozavajte Allaha,
Njega se bojte i meni pokorni huditel" (Nuh, 2.-3.) "A On vas u fazama
stvara. " (Nuh, 14.)

Sve su ovo casni ajeti u kojima se govori da je Nuh na najrazHcitije nacine -
nocu i danju, tajno i javno - svoj narod pozivao AUahu, cas budeci u njima
zelju, cas ih zastrasujuci. Medutim, nista od ovoga nije na njih djelovalo i
vecina njih je ustrajavala u zabludi, krivom putu i obozavanju kipova i kumira,
pa su Nuhu ^m, u svakoj prilici, iskazivaU neprijateljstvo i grdili i njega i one
koji su sa njim vjerovaU. Prijetili su im kamenovanjem i protjerivanjem. To su
s nekima i ucinih i tako prevrsiH svaku mjem.

Glavesine iz njegovog naroda (tj. njihove vode i uglednici) su odgovarale:
"Mi, doista, smatramo da si ti u otvorenoj zabludi" (El-A'raf, 60.)

Na to je on rekao: "O narode moj, nisatn ja ni u kakvoj zabludi, nego
samja poslanik Gospodara svjetoval" (El-A'raf, 61.) tj, ja nisam zalutao
kao sto tvrdite, vec sam ja na pravom putu, poslanik Gospodara svih
svjetova, koji kad kaze necemu da bude, onda to i bude. "Dostavljam vam
poslanice svoga Gospodara i savjetujem vas, i znam od Allaha ono sto vi ne
znate. " (El-A'raf, 62.)

Ovo je jedna od osobina poslanika; da bude rjecit, tj. da lijepo savjetuje i da
od svih ijudi o Allahu ^ najvise zna.

Izmedu ostalog, oni su mu govorili: "Koliko mi vidimo, ti si samo covjek
kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmisljanja slijede samo oni koji su medu
nama niko i nista; ne vidimo da ste i u cemu bolji od nas. Naprotiv mi vas
smatramo lascima. " (Htld, 27.)

Njima je bilo cudno da poslanik bude covjek, pa su korili one koji^su ga
slijedili i smatrali su ih najgorim medu sobom. Govorili su da je to najnizi sloj
Ijudi, kao sto je govorio Heraklije: "To su oni koji slijede poslanike." A to je
samo zato sto ih niko nije mogao sprijeciti da slijede Istinu.

Rijecima: bez ikakva razmisljanja. oni su htjeli kazati: "Cim si ih ti pozvao,
oni su ti se odazvali, bez ikakva razmisljanja i razmatranja." Medutim, bas to
sto im prigovaraju je, u stvari, vi'Hna, zbog koje se pohvaljuju - neka je Allah s
njima zadovoljan! - jer za ocitu istinu nije potrebno puno razmisljanja,
razmatranja i premisljanja, nego je treba odmah slijediti i predati joj se cim se
pojavi.

Zato je AUahov Poslanik ^, hvaleci Ebu Bekra, rekao: "Koga god sam
pozvao u Islam nije odmah, bez razmisljanja prihvatio, osim Ebu Bekra.
On nije ni jednog trenutka oklijevao," Zato je i njegova prisega pod
drvetom bila tako brza, bez ikakva razmisljanja i kolebanja, a njegova
prednost nad ostalim ashabima, neka im se Allah smiluje, tako jasno
izrazena.

71

Niih (ilcjlil SL'lam

I zato je Allahov Poslanik ^, kada je htio napisati oporuku u kojoj je
namjeravao njega odrediti za halifu, a to ipak nije ucinio, rekao: "Allah i
vjemici odbijaju da to bude iko drugi do Ebu Bekr'V neka mu se Allah smiluje.

Sto se tice rijeci nevjemika Nuhovog naroda upucenih njemu i onima koji
su uz njega vjerovali: "...ne vidimo da ste i u cemu bolji od nas " one znace: Mi
ni nakon sto ste se izjasnili da vjemjete. kod vas ne vidimo nikakvu odliku niti
vrlinu po kojoj bi bili bolji od nas. * "Naprotiv, mi vas smatmmo lascima. "
* "O narode inoj ", rece on, "sta mislite ako sam ja na pravom putu svoga
Gospodara i ako mije On od Sebe dao yjerovjesnistvo, a vi ste slijepi za to, zar
cemo vas mi prisiljavati da to, protiv vase volje, priznate? " (Had, 27.-28.)

Ovo je primjer kako se blago i lijepo postupaio sa njima prilikom pozivanja
na Istinu. Tako sto Uzviseni kaze: pa mu se blagim rijecima obratite, ne bi li se
doz\'ao ilipobojao! (Ta-ha, 44,), ili: Na putu svoga Gospodara mudro i lijepim
savjetom pozivaj i s njima na najljepsi nacin mspravljaj! (En-Nahl, 125.)

On im je govorio: "Sta mislite ako samja na pravom putu svoga Gospodara
i ako mije On dao Svoju milost" (tj. vjerovjesnistvo i poslanstvo), "a viste slijepi
zato" (tj. a vi to ne razumrjete i niste upuceni na to), zar cemo vas mi prisiljavati
da to, (tj. da cemo na vas vrsiti pritisak i prisilu zbog toga?) protiv vase volje,
priznate?" (Hud, 28.) (tj. dok ste u torn stanju, ja vam ne vidira nikakva izlaza).
"O narode moj! Ja od vas za to ne trazim nikakvo blago, moja nagr-ada je same
kod Allaha. " (HQd, 29.) (tj. ja od vas ne zelim nikakvu naloiadu za to sto vam
prenosim i sto ce vam koristiti i na ovom a i na onom svijetu. Ja to trazim same
od Allaha, cija je nagrada za mene bolja i trajnija od onoga sto mi vi dajete.)

Iz njegovih rijeci: "Ija necii otjerati one koji vjeniju, oni ce se sresti sa svojim
Gospodarom, negoja vidim da ste vi narod koji ne zna. " (Hud, 29.) se vidi da su
oni, izgleda, trazili da on vjemike udalji od sebe, i da su mu obecali da ce se oni
oko njega okupiti ako to uradi. Medutim, on je to odbio rekavsi im; "Oni ce se
sresti sa svojim Gospodarom ", (tj. bojim se ako ih otjeram, zar ne shvacate?).

I zato je Allah m Bozijem Poslaniku M, kada su kurejsijski nevjemici trazili
od njega da otjera od sebe siromasne i nemocne vjemike, kao sto su Ammar,
Suhejb, Bilal, Habbab i njima slicni, to zabranio, o cemu smo opsimije govorili
u surama El-En' am i EI-Kehf.

"Ja vam ne kazem: 'Kod mene su Allahove riznice ', niti: Ja znam nevideno \
niti kazem: Ja sam melek " (HQd, 31.), tj. ja sam same rob i poslanik, i kao takav
od Aliahovog znanja znam samo ono sto me je On poucio, mogu samo ono za sta
mije On dao snagu, ija ni za sebe ne posjedujem ni koristi ni stete, osim onoliko
koliko Allah hoce. "A ja vam ne kazem ni za one koje vase oci s prezirom
gledaju: (tj. za svoje sljedbenike) 'Allah im nece dati nikakvo dobro' Allah

\ Hadis biljeii Muslim u svom Saliihu 44/1/1 1, Tekst hadisa glasi: "Od Aise, r.a., se prenosi da
je rekJa: - Rekao je Poslanik ^, za vrijeme svoje bolesti: - Pozovi mi Ebu Bekra i svoga brata
da napisem oporuku, jer bojim se da neko ne zazeli pa kaze: - Ja sam preci - Allah m 1 vjemici
odbijaju da to bude ika drugi do Ebu Bekr." Biljezi Ebu Dawud u svom Simemi 16/11 - Haleb
Ahmed u svome Musnedu 4/322, 6/34, 47, 106, 144 - Haleb.

72

Nuh alejhiselam

ra

f"

I

JCl

najbolje zna staje u njihovim dusama - jer, bih tada bio nepravedan. " (Hud,
31.), tj, ja ne mogu za njih reci da oni kod Allaha na Sudnjem danu nece imati
nikakva dobra. Allah najbolje zna kakvi su oni, i On ce ih nagraditi prema
onom sto je u njihovim dusama - ako je dobro, dobrim, a ako je lose, losim.
Slicno su rekli i na dmgim mjestima: * "Zar da tebi vjerujemo, a slijede te oni
koji su niko i nista? " * "Ne znamja ", rece on, "sta su oni radili. *Oni ce samo
predmojim Gospodarom, da znate, racun poiagati, *aja necu tjerati vjernike!
*Ja samo jasno opominjem!" (Es-Su'ara', 1 Il.-l 15.)

Mnogo je vremena proslo u raspravljanju izmedu njega i njih, kako Allah ife
kaze: Pa je medii njima ostao hiljadu, manje pedeset godlna, pa ih je zadesio
potop. doksii cinili nasilje. (EI-'AnkebQt, 14.), tj. i pored toliko dugog perioda,
samo je mali broj njih njemu povjerovao.

I kada god bi jedna generacija iziniirla, oporucivali bi onima iza sebe da mu
ne vjenijii, da se protiv njega bore i suprotstavljaju mu se. Tako bi otac, kada
mu sin poraste i raogne razumjeti, nasamo ga savjetovao da ne vjeruje Nuhu,
koliko god zivio i koliko god postojao.

I njihova pokvarena priroda je odbijala vjeru i slijedenje Istine. Zato je Nuh
rekao: "/ samo ce grijesnike / nevjernike radati. " (Nuh, 27.)

I zato: Oni mu rekose: "O Nuhu. s nama si raspravljao pa si raspravu
oduijio. Daj neka nam se desi to cime nam prijetis, ako istinu govoris!" "Ako
Allah htjedne", rece on, "On ce vam to dad, i vi mu necete modi umaci!"
(Hod, 32.-33.), tj. Allah ifeje Taj Koji odreduje, i Njemu nista ne moze umaci
niti Ga odvratiti. Nego, kad On necemu kaze: BudU, ono i bude. "Moj savjel
vam nece korisiiti ni kada bih zelio da vas posavjetujem, ako Allah hoce da vas
ostavi u zabludi. On je vas Gospodar i Njemu cete se vratiti. " (Hod, 34.), tj.
koga Allah zeli ostaviti u zabhidi, niko ga nece moci uputiti. On je Onaj Koji
upucuje koga On hoce, a dovodi u zabludu koga On hoce. On radi ono sto On
hoce. On je SilnJ i Mudri. On najbolje zna ko zasluzuje uputu, a ko zabludu.
Njemu pripada neizmjema mudrost i neoborivi dokaz.

I Nuhu se objavi: "Od t\>og naroda nece vise niko vjerovati, osim onih koji vec
vjeruju ", ovo mu je bila utjeha za sve sto su mu ucinili, "pa se ne zalosti zbog
onoga sto oni rade!" (Hud, 36.) I ovo je utjeha Nuhu ai£H zbog njegovog naroda,
jer niko vise nece vjerovati, osim onih koji su vec povjerovali. Tj. neka te ne
zalosti to sto se desilo, jer je pobjeda blizu, a njena nagovijest neobicno cudna.
"/ pravi ladu po Nasem nadzoru i Nasem nadahnucii i ne obracaj Mi se
zbog nevjemika - oni ce bill potopljeni!" (Hiid, 37.)

Zato je, kada je izgubio svaku nadu da se situacija mogla popraviti i spasiti
i kada je vidio da u njima nema nikakva dobra, te da ga na sve nacine, djehma i
rijecima, vrijedaju, suprotstavljaju mu se, i utjeruju u laz, Nuh ^i^ zamoHo
Allaha ife da na njih izlije svoju srdzbu, pa se Allah odazvao njegovom pozivu
i udovoljio njegovoj molbi. Uzviseni o tome kaze: I kada Nasje Nuh zovnuo.
Mi smo se lijepo odazvali i spasili njega i njegovu porodicu od velike nevolje.
(Es-Safflt, 75.-76.) On, takoder, kaze: I Nuha, kada jos prije zamoli, pa mu se

73

Nuh alejhi selam

odazvasmo i spasismo njega i njegovu porodicu od velike nevolje. (EI-Enbija',
76.) Allah ^, takoder, veil: "Gospodaru moj". rece on, "moj narod me u laz
utjenije, pa presudi izmedu mene i njih, i spasi mene i vjemike koji su sa
mnom!" (Es-Su'ara', 117.- 11 8.) Allah di, takoder, kaze: / on je Gospodara
svoga zanwlio: "Ja sam pobijeden. pa pomozi!" (El-Kamer, 10.)

On, takoder, veil: "Gospodaru moj", rece on, "pomozi mi, jer me u laz
utjeruju! " (El-Mu'minun, 26.).

On, takoder, kaze: */ oni su zbog svojih grijeha potopljeni, pa ce biti u
vatru uvedeni, i mimo Allaha drugog pomagaca nece naci. * "Gospodaru moj",
rece Nuh, "ne ostavi na Zemlji ni jednog nevjernika! *Jer ako ih ostavis, u
zabludu ce Tvoje robove dovoditi, i samo ce grijesnike i nevjernike radatil"
(Nuh, 25.-27,).

Tako se protiv njih nagomilalo njihovo neyjerstvo, grijesi, nemoral i dova
od strane njihova poslanika.

Tada je Allah M naredio Nuhu ^&\ da pravi ogromnu ladu, tako veliku da
joj nije bilo slicne ni prije ni poslije.

Allah ^ tada Nuha upozorava da se, kada se ispuni Njegova odredba i
zadesi ih Njegova kazna, koja zlikovce ne moze mimoici, kod Njega ponovo ne
zaiaze za njih, jer Allah ^ je znao da bi se on, mozda, mogao sazaliti kada vidi
kako ih patnja obuzima. Znajuci da nije isto slusati i giedati, Uzviseni kaze: a
ne obracaj Mi se vise zbog nevjernika, oni ce biti potopljeni! (Hud, 37.)

/ on je pravio ladu, i had god bi pored njega prolazile glavesine njegovog
naroda izrugivale bi mu se. (Had, 38.), tj, mgale su mu se, vjemjuci da se nece
desiti ono ciine im je zaprijetio. "Ako se vi rugate nama", govorioje on, "i ?ni
cemo se rugati vama, kao sto se i vi rugate. " (Hud, 38.), tj. mi cemo se vama
rugati i cuditi zbog vase ustrajnosti u nevjerovanju i tolikom inatu, zbog kojeg
ce vas i zadesiti kazna. "I saznat cete kome ce doci ponizavajuca kazna i ko ce
u vjecnoj patnji biti. " (HQd, 39.)

Oni su na ovom svijetu bill poznati po otvorenom nevjerovanju i pretjeranoj
tvrdoglavosti, a takvi ce biti i na buducem svijetu, jer ce i tada poricati da iin je
poslanik uopce dosao.

U torn smislu, Buharija navodi: "Pricao nam je Musa ibn Ismail, da je
njemu pricao Abdulwahid ibn Zijad, a njemu A'mes, da je cuo od Ebu Saliha, a
on od Ebu Se'ida, da je Boziji Poslanik ^i rekao: "Nuh SSBi i njegov narod ce
doci, pa ce mu Allah ilfe reci: "Jesi li Im prenio?" "'Jesam, Gospodaru moj!",
odgovorit ce on. Zatim ce Allah ^ pitati njegov narod: "Je li vam prenio?", oni
ce reci: "Ne, nama nikakav vjerovjesnik nije dolazio!" Zatim ce Allah ^ pitati
Nuha: "Koga imas za svjedoka?", a on ce odgovoriti: "Muhammeda i njegove
sljedbenike", pa cemo mi tada posvjedociti da je on prenio."'

' Hadis biljezi Buharija u svoni Sahihii 6Q/3/'i339/Fethti-l-Bar!; Ahmed ii svom Mitsnedu 3/32/
Haleb; Es-Sujuti u el-Feihii-l-kebir 3/415 i kaze da ga biljeze Ahmed, Buharija, Tirmizija i
Nesaija.

74

7Vk/i alejhi selam

tome govore rijeci Uzvisenog: / tako smo od vas stvorili pravednu
zajednicu, da budete svjedoci protiv ostalih Ijudi, i da bi Poslanik bio protiv
vassvjedok. (El-Bekare, 143.)

Izraz weset u ovom ajetu znaci pravediiost. Dakle, ova zajednica ce, pored
potvrde svoga istinitog i potvrdenog Poslanika, potvrditi da je Allah M uistinu
poslao Nuha, da je i njemu objavio Istinu, da gaje s njom zaduzio, da ju je on
prenio svom narodu kako najljepse i najpotpimije moze biti, te da nije nista
propustio da im naredi sto ce im u vjeri koristiti, kao sto nista nije propustio sto
bi im moglo stetiti, a da im nije zabranio i na to ih iipozorio.

Tako su radili i svi dmgi poslanici. Stayise, on je svoj narod upozorio i na
Mesiha-Dedzdzala, iako nije bilo nagovjestaja da ce se pojaviti u njihovo
vrijeme, iz sazaljenja i samilosti prema njima.

Buharija tako navodi: "Pricao nam je Abdan da je njemu pricao Abdullah, a
on je cuo od Junusa, ovaj od Zuhrije, a on od Sahma, da je Ibn Omer rekao:
"Boziji Poslanik ^jejednom prilikom stao pred svijet, zahvaho se Allahu kao
sto treba, a zatim spomenuo Dedzdzala i rekao: - Ja vas, doista, upozoravam na
njega. A nema ni jednog vjerovjesnika da svoj narod nije upozorio na njega.
Nuh je svoj narod upozorio na njega. Ah, ja cu vam reci nesto o njemu, sto ni
jedan vjerovjesnik nije rekao svome narodu: vi znate da je on corav, a znate i
da Allah nije corav."'

Ovaj hadis Buharija i Muslim prenose i sa drugim senedom: "Prenosi ga
Sejban ibn Abdurrahman, od Jahjaa ibn Ebi Kesira, ovaj od Ebu Selemea ibn
Abdurrahmana, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik ^ rekao: "Hocete li da
vam kazem o Dedzdzalu ono sto ni jedan vjerovjesnik nije rekao svom narodu?
Corav je i sa sobom ce imati primjer Dzemieta i Dzehennema, Ono za sta kaze
da je Dzemiet, bice u stvari Dzehennem. Upozoravam vas na njega kao sto je
Nuh upozoravao svoj narod."* (citat Buharije)

Neki ucenjaci predasnjih generacija kazu: "Kada mu se Allah odazvao,
naredio mu je da zasadi drvo, od kojeg ce kasnije napraviti ladu. Posadio gaje i
cekao stotinu godina da naraste, a ondaje narednih stotinu godina obradivao to
drvo." Drugi kazu da gaje obradivao cetrdeset godina. Allah najbolje zna!

Muhammed ibn Ishak prenosi rijeci Sewrije: "To je bilo tikovo drvo. Drugi
pak smatraju da je to bio bor, kako stoji i u Tewratu."

Zatim Sewri dodaje: "Allah mu je naredio da ladu napravi osamdeset arsina
dugu, da je zalije katranom spolja i iznutra, i da joj pramac napravi tako da
bude kos, kako bi mogao sjeci talase."

A Katade veli: "Ta lada je bila duga tri stotine, a siroka pedeset arsina.
Ovako stoji i u Tewrahi, kako sam ja procitao." Hasan el-Basri kaze: "Ona je
bila duga sest stotina, a siroka tri stotine arsina."

' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 92/26/7127 Fethu-1-Bari; Es-Sujuti u eUFethu-i-kebir
1/458 i kaze da ga biljeze Buharija, Muslim, Ebu Dawud i Tirmizija od Ibn Omera.

" Hadis biljezi Muslim u svom Sahihu 52/20/109 i njegov je citat; Es-Sujuti u el-Fetku-l-kebir
1/473 i kaze da ga biljeze Buharija i Muslim od Ebu Hurejre,

75

Nuh alejhi selam

Medutim, to se ne slaze sa onim sto se razumije iz rijeci Uzvisenog, u nasoj
istinitoj Knjizv. po Jedan par, ukoliko je to direktni objekat u ovoj recenici. Ali,
ako uzmemo da je to apozicija za rijec zewdzejni, a da je objekat ispusten u
recenici, onda se iskazi slazu, Allah, opet, najbolje zna!

Neki kazu, a prenosi se i od Ibn Abbasa da je rekao: "Prva ptica koja je usla
bio je papagaj. Zadnja zivotinja koja je usla bio je magarac, a Iblis je usao
drzeci se za njegov rep."

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je moj otac, da je cue od Abdullaha ibn
Saliha, a on od Lejsa, kome je pricao Hisam ibn Sa'd, daje cuo od Zejda ibn
Eslema, a on od svoga oca, daje Poslanik ^ rekao: "Kada je Nuh ulacao u ladu
od svake vrste po jedan par, Ijudi u ladi sii mu rekli: - Kako cemo biti sigami? -
ili su rekli: - Kako ce stoka biti sigurna, kada imamo lava? Tada je Allah za
iijega stvorio ogradu, i to je bila prva ogi'ada na Zemlji, Zatim su se Ijudi
pozalili na misa: Ta mala stetocina ce nam unistiti hranu \ stvari! Tada je Allah
nadahnuo lava da kihne, pa je iz njega izasia macka, pa se mis sakrio od nje."

Ova predaja je mursel (predaja koja nije sasvim pouzdana, zato sto se u
lancu prenosilaca ne navodi ashab).

... svoju porodicu - osim onih za koje je vec receno - tj. osim onih protiv
kojih je dova uslisana, koji nisu vjerovali. Jedan od njih je bio i njegov sin Jam,
koji je takoder potopljen, o cemu ce jos biti govora.

... ( one koji vjeniju, tj. ukrcaj u nju iz tvog naroda one koji vjeiaiju, a malo
je onih i<oji su s njim vjerovali! (Hiid, 40.). Tako je bilo, iako je on medu njima
dugo boravio i upomo ih pozivao, i danju i nocu, koristeci razlicite metode, cas
ih zastrasujuci i prijeteci, a cas pobudujuci u njima zeiju i obecavajuci lijepe
stvari.

Ucenjaci se ne slazu po pitanju broja onih koji su sa njim bill u ladi. Tako
Ibn Abbas kaze: "Bilo je osamdeset muskaraca, sa svojim zenama", a Ka'bu-1-
Ahbar: "Bilo je ukupno sedamdeset dvije osobe." Po trecem misljenju, bilo ih
je ukupno desetoro.

Ima misljenja, da su to bili samo Nuh, njegova tri sina, i cetiri snahe,
ukljucujuci i zenu njegova sina Jama, koji se izdvojio i udaljio, i nije kao ostah,
posao putem spasa. Medutim, ovo misljenje je u suprotnosti sa tekstom ajeta, u
kome stoji da se u nju pored njegove porodice, ukrcala i gnipa vjeraika koji su
sa njim vjerovali: "... / spasi inene I vjernike koji su sa mnom!" (Es-Su'ara',
118.) Postoji jos jedno misljenje, po kome ih je bilo samo sedmoro, Sto se tice
Nuhove zene, ona mu je rodila sve sinove: Hama, Sama, Jafeta, Jama - kojeg
ehli-kitabije nazivaju Kenan i koji je potopljen - i Abira. Nuhova zena je umrla
prije potopa, a jedni kazu da je i ona potopljena sa ostalima, jer je, zbog svog
nevjerstva, bila od onih kojima je kazna vec bila propisana.

**A kod ehli-kitabija stoji daje i ona bila u ladi. U torn slucaju, moguceje
da je postala nevjemica nakon toga, ili da joj je kazna odgodena do Sudnjeg
dana. Medutim, ispravniji je prvi stav, zbog Nuhovih rijeci: "ne ostavi na
Zemlji nijednog nevjemika!" (Huh., 26)

I

11

Nuh alejhi selam

Allah M veli: *Pa kada se smjestis ti i oni koji su sa tobom u ladu, red:
"Hvala AUahu. Koji nas je spasio od naroda nasilnickog! " V red:
"Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti si Onaj Koji to
najbolje uinije. " (El-Mu'minun, 28.-29.)

Dakle, naredio mu je da zahvali svom Gospodaru na ladi koju mu je dao, pa
ga poinocu nje spasio i presudio izmedu njega i njegovog naroda i take ga
zadovoljnim ucinio, za razliku od onih koji su mu se suprotstavljali i u laz ga
utjerivali.

Tako Allah -^ kaze: *Onaj kojije sva stvorenja stvorio i Koji vamje lade i
deve dao, da na njima putujete, *da se koristite njihovim ledima. i da se sjetite
blagodati svoga Gospodam, kada se popnete na njih i kazete: "Slavljen neka
je Onaj Koji je dao da nam ovo shizi, mi to sami ne bi mogli postici. *I mi
cemo se sigurno svome Gospodaru vratiti. " (Ez-Zuhmf, 12.-14.)

Ovim je naredeno da se sa dovom pocinju svi poslovi - kako bi bill hairh i
sa Bozijim blagoslovom se pohvahio zavrsili. Tako je Allah # Svom
Poslaniku ^, kada je Hidzru cinio, rekao: / red: "Gospodaru moj, uvedi me
kao iskrenog i izvedi me kao iskrenog, i podari mi od Sebe snagii koja ce mi
pomocL " (El-Isra', 80.)

Nuh ?;^ je poslusao ovo naredenje, i rekao: "Ukrcajte se u nju, u ime
Allaha, neka plovi i neka pristane! Moj Gospodar, doista, prasta i milostivje. "
(Hud, 41.), tj, neka ona sa AUahovim imenom i pocne, a i zavrsi plovidbu.
"Moj Gospodar, doista, prasta i milostivje", ali pored toga sto On prasta i sto
je Milostiv, On i zestoko kaznjava. Njegova kazna se ne moze otkloniti od
zlikovaca, kao sto je pogodila stanovnike Zemlje koji nisu u Njega vjerovali i
koji su drugog obozavali.

Uzviseni Allah, zatim, kaze: I onaje zaplovila s njima na valovima velikim
poput brda. (Had, 42.) Zato sto je Allah s neba spustio takvu kisu kakva na
Zemlju nikada nije pala, niti ce vise ikada pasti. Lila je kao iz mjesina, Pored
toga, On je naredio Zemlji, pa je voda kuljala sa svih strana, kako Allah M-
veli: */ onje Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeden, pa pomozi!" *Pa
smo nebeska vrata otvorili vodi koja je obilno lila, *i ucinili da iz Zemlje
provru izvori, pa su se vode sastale, kako je bilo i odredeno. *A njega smo
nosili na ladi, od dasaka i klinaca. " (El-Kamer, 10,-13.)

Rijec dusur u ovom ajetu znaci: kiinci, ekseri, a koja je plovila pod Nasim
nadzorom, znaci Mi smo je cuvali, pazili, motrili i nadgledali. To je bila
nagrada za onog koje bio odbacen. (El-Kamer, 14.)

Ibn Dzerir i jos neki kazu da se potop dogodio trinaestog augusta, po
koptskom racunanju vremena.'

Allah 'M, takoder, kaze: / Mi smo vas, kada je voda sve preplavila, na
plovilu nosili, (El-Hakka, 11.), tj. na ladi, da bismo vam to ucinili poukom i da
bi to zapamtilo uho kojepamti. (El-Hakka, 12.)

Biljezi et-Taberi u svom Tarihu l/189/Mearif .

78

IVuh alejhi selam

Jedan broj mufessira kaze; "Voda se tada podigla petnaest arsina iznad
najvjsocije planine na Zemlji." Tako stoji i kod ehli-kitabija. Dmgi kazu da se
podigla osamdeset arsina i da je poplavila cijelu Zemlju, uzduz i poprijeko,
doline i nizine, brda, pustinje i pijesak, tako da na Zemlji nije ostalo zive duse,
ni staro ni mlado.

Imami Malik navodi misljenje Zejda ibn Eslema: "Ljudi su u to doba
nastanjivali sve doline i brda." Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem' kaze: "Svaki
djelic Zemlje u to doba imao je svoga vlasnika." Obadvije ove predaje navodi
Ibn Ebi Hatira.

■ ...a Nuh je zovnuo svoga sina, kojije bio podaleko: "Sinko moj, ulwcaj se s
nama i nemoj biti s nevjernicima!" * "Sklonicu se ja na kakvo brdo", rekao je
on, "koje ce me zastititi od vode. " A Nuhje rekao: "Nema danas nikoga ko ce
Allahove odredbe biti posteden, osim onoga kome se On smiluje!" Talas ihje
razdvojio i on hi potopljen. (Hud, 42.-43.)

Ovdje se radi o Jamu, Semovom, Hamovom i Jafetovom bratu. Po drugom
misljenju, ime mu je bilo Kenan. Bio je nevjemik, radio losa djela i nije
ispovijedao vjeru svoga oca, pa je propao sa ostalim koji su propali.

Tako je to bilo, a sa njegovim ocem su se spasili Ijudi koji mu nisu bili nista
u rodu, aii su bili iste vjere i slijedili njegova oca.

/ hi receno: "Zemljo, giitaj svoju vodu. a ti, nebo, prestani!" I povuce se
voda i ispuni odredba, a lada pristade na El-Dzudijjii, i bi receno: "Daleko bio
narod nevjernicki!" (Htld, 44.)

Dakle, kada je sa stanovnicima Zemlje bilo zavrseno, i kada na njoj nije
ostao niko ko bi obozavao nekog mimo All ah a M, Allah je Zemlji naredio da
proguta svoju vodu, a nebu da stane, tj. da prestane Hti kisu. I povuce se voda,
tj. smanji se u odnosu na ono kakva je bila. / ispuni odredba, tj. snaslo ih je
ono sto je Allah jos prije znao i odredio, a to je da ce ih zadesiti kazna koja ih
je zadesita.

/ bi receno: "Daleko bio narod nevjernicki!" tj. oni su prokleti jezikom
sudbine; neka su daleko od Allahove milosti i oprosta!

tome Allah iS, takoder, kaze: Ah, oni su ga u laz uijerivali, pa smo njega
i one koji su bili s njim u ladi spasili, a potopili one koji su poricali Nase
dokaze. Oni su, doista, bili slijepi. (El-A'raf, 64.)

Allah ife, takoder, kaze: Ali. oni su ga u laz utjerivali, pa smo Mi spasili
njega i one koji su bill s njim u ladi i ucinili ih namjesnicima, a potopili one
koji su Nase dokaze poricali! Pogledaj kako su zavrsili oni koji su bili
opominjani! {Jtinus, 73.)

Allah ^, takoder, veli: ... / pomogosmo ga protiv naroda koji je poricao
Nase dokaze - oni su bili opaki Ijudi, pa smo ih sve potopili. (El-Enbija', 77.)

' Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem ei-Adewi lunro 82. h.g. Vidjeti Takribu-t-Tehzib 1/480, 941.'

79

Nllh olejjii selum

Allah ^, takoder, veil: *Pa smo spasili njega i one koji su bill sa njim na
prepunoj ladi, *a zatun poiopili ostale. *Doista u tome ima pouke, all vecina njih
nisu vjernicL *A tvoj Gospodarje, doista, Silan iMilostiv. (Es-Su'ara', 119.-122.)

Allah iSi, takoder, kaze: Pa smo spasili njega i one koji su bill u ladi i
licinilijepoiikom svjetovima. (El-'Ankebut, 15.)

Allah Jfe, takoder, veli: ...azatimpotopili ostale. (Es-Saffat, 82.)

Allah ^, takoder, veil: */ Mi smoje kao pouku ostavili, pa ima li ikoga ko
ceje primiti? */ kakve su bile Moja kazna i Moje opomene!? *I Mi smo Kifr 'an
olaksaU za shvacanje, pa ima li ikoga ko ce shvatiti? (El-Kamer, 15.-17.)

Allah M, takoder, veli: */ oni su zbog svojih grijeha potopljeni, pa ce biti u
vatfu uvedeni, i mimo Allaha drugog pomagaca nece naci. * "Gospodani moj",
rece Huh, "ne ostavi na. Zemlji ni jednog nevjernika, jer ako ih ostavis, u
zahhidu ce Tvoje robove dovoditi i samo ce grijesnike i nevjernike radati!"
(Nuh, 25.-27.)

Allah Jfe, kome pripada svaka hvala i svako dobro, je uslisao njegovu dovu,
pa od nevjernika nije ostalo ni jedno oko koje ce treptati.

Ebu Dza'fer ibn Dzerir i Muhammed ibn Ebu Hathii u svojim Tefsirima
navode od Ja'kiiba ibn Muhammeda Ziihrije, a on od Kada Mewlaa AbduHaha
ibn Ebi Rafi'a da je on cuo od Ibrahima ibn Abdurrahmana ibn Ebi Rebi'a, a
on od Aise - majke pravovjemih, da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Da se Allah
smilovao ikom od Nuhovog naroda, smilovao bi se majci jednog djeteta!"

Tekst hadisa u cjelosti glasi: "Nuh iStSi je ostao medu svojim narodom
hiljadu godina - manje pedeset. On je posadio drvo koje je raslo sto gcdinr., pa
je naraslo veliko i razgranalo se. Zatim ga je posjekao i poceo od njega praviti
ladu. Neki Ijudi su prolazili pored njega i ismij avals mu se, govoreci: - Ti pravis
ladu na kopnu, pa kako ce ona ploviti?, a on bi im odgovarao: - Znacete vi to.

Kada ju je dovrsio i voda pocela naokolo plaviti, mati jednog djeteta se
uplasila za dijete koje je jako voljela, pa ga je ponijela na jedno brdo, i popela
se do njegove trecine. Kada je voda dosla do nje, sa djetetom se popela na vrh
bida. Kada joj je voda dospjela do vrata, podigla je djete uvis, ali su se ipak
obadvoje utopili. Da se Allah ikom od Nuhova naroda smilovao, smilovao bi se
majci tog djeteta!"'

Medutim, ovaj hadis je garib. Ipak Ka'bu-1-Ahbar, Mudzahid i jos neki
prenose slicnu pricu. Bojim se da ovo nisu rijeci Poslanika ^ nego nekog
ashaba (mewkuf), preuzete od nekog slicnog Ka'bu el-Ahbani. Allah najbolje
zna.

Uglavnom, Allah dS nije ni jednog nevjernika ostavio u zivotu.

Pa kako onda neki mufessiri mogu tvrditi da je Awdz ibn Ink - Hi Ibn Inak -
zivio prije Nuha, pa sve do vremena Musaa? Oni govore da je bio okorjeli
nevjemik, silnik i inadzija. Zatim kazu da nije iz zakonitog braka, nego da ga je

Biljezi Et-Taberi u svome Taribii 1/180/Mearif .

80

Nuh aiejhi xclain

njegova majka, Ademova kcerka, rodila kao vanbracno dijete, Zatim kazu da je
bio toliko visok, da je lovio ribu u morskim dubinama, a zatim je pekao na
suncevoj ploci! Zatim kazu da je ismijavao Nuha u tadi, govoreci mu; "Sta se
ovo desava s tobom?" Zatim, da je bio visok tri hiljade tri stotine trideset i tri
arsina, i druge gluposti, koje zbog njihove neistinitosti i neispravnosti ne bismo
ni navodili, da nisu navedene u mnogim tefsirskim djelima, historijama i
Ijetopisima. Pored toga, one su u suprotiiosti sa zdravim razumom, a i sa
izvorima Islama.

Ako se ovo posmatra sa stanovista zdrava razuma postavlja se pitanje:
Kako se moze prihvatiti da je Allah M iinistio Nuhovog sina zato sto nije
vjerovao, iako mu je otac bio poslanik citavom narodu i voda svih vjemika, a
nije unistio Awdza ibn Inka - ili Inaka, koji je bio jos gori i pokvareniji od
njega, kako i sami navode?!

I kako to da se Allah nije smilovao nikom od Nuhovog naroda, cak ni majci
onog djeteta, pa ni samom djetetTJ, a smilovao se kopiletu, silniku, inadziji,
zlocincu, okorjelom nevjerniloi i velikom sejtanu, kako sami navode?!

Ako se to, pak, posmatra sa stanovista izvora Islama, vidjet cemo da Allah
ii veli; A zatim potopili ostale. (Es-Su'ara', 119.) Takoder, On kaze:
"Gospodaru moj", rece Nuh, "ne ostavi na Zemlji ni jednog nevjernika!"
(Nuh, 26.)

Zatim je njegova visina, koju oni navode, u suprotnosti s hadisom kojeg
prenose Buharija i Muslim, a u kome stoji da je Poslanik ^ rekao: "Allah je
stvorio Adema sezdeset arsina visokog, i od tada se Ijudi sve do sada
smanjuju."

Ovo su rijeci Istinitog, za koga je dokazano da samo istinu govori, i da je
nepogrjesiv, jer ne govori po svom hiru: to su samo rijeci koje mu se
objavljiiju. (En-Nedzm, 4.}, i koji kaze da se Ijudi sve do sada smanjuju. Tj.
Ijudi su se neprestano smanjivali u visini od vremena Adema do dana kada je to
Poslanik M rekao, pa sve do Sudnjeg dana. Prema tome, niko od Ademovih
potomaka nije bio vislji od njega.

Kako se preko ovog moze preci, a uzeti rijeci lazljivih nevjernika od ehli-
kitabija, koji su od AUaha objav!jene knjige mijenjali, krivotvorili, tumacili po
svom nahodenju {te 'vil), izbacivali i ubacivali kako im je odgovaralo, A sta tek
niislis onome sto oni sami prenose ili sto im je povjereno, kad su takvi
vjerolomnici i lasci, neka je na njih Allahovo prokletstvo sve do Sudnjeg dana!
Ja mislim da je ova prica o Awdzu ibn Inaku samo jedna od izmisljotina
njihovih otpadnika i zlikovaca, koji su bili neprijatelji poslanicima. A Allah iM
najbolje zna!

Zatim, Uzviseni Allah navodi Nuhovo zauzimanje kod Gospodara za svoga
sina i njegovo raspitivanje u zelji da od Gospodara sazna i otkrije zbog cega
mujepotopljen sin,

Pitanje je ovako fonnulirano: "Obecao si mi da ces sa mnom spasiti i moju
porodicu, a on je iz moje porodice, pa zasto je potopljen?"

81

Nuh alejhi selam

Pa mu je odgovoreno: On nije iz tvoje porodice, tj. on nije od onih koje sam
obecao spasiti jer. Mi smo ti rekli: i tvoju porodicu, osim onih o kojimaje sud
vec donesen. (El-Mu'minun, 27.) On je jedan od onih kojima je vec bilo
sudeno da ce zbog svoga nevjerstva biti potopljeni. I zato je bilo sudeno da se
on izdvoji iz kruga vjemika, pa je potopljen sa svojim istomisljenicima -
nevjemicima i nasilnicima.

Zatira Allah ^3 kaze: / bi receno: "O Nuhu, pristani, sa selamom Nasim i
blagoslovima tebi i narodima koji ce se izroditi od ovih koji su sa toboml A
bice i naroda kojima cemo dati da uztvaju, a zatim ce ih Nasa bolna kazna
stici. " (Hud, 48.)

Kada se voda povukla sa Zemljine povrsine i kada je bilo ponovo moguce
hodati po Zemlji i nastaniti se na njoj, Nuhu '^i je doslo naredenje da side sa
lade, koja je, nakon duge plovidbe, pristala na vrh brda El-Dzudijj, a to je
poznato brdo na Arabijskom poluotoku, sa selamom Nasim i blagoslovima,
dakle, sidi i neka si spasen i blagoslovljen i ti, i narodi koji ce se posHje radati.

Ovdje se misli na one koji ce biti njegovi direktni potomci, jer Allah je
same Nuhu >^ dao poroda i nasljednika i nikom vise od vjemika koji su bill sa
njim. Allah ^ kaze: / u zivotu ostavismo njegove potomke. (Es-Saffat, 77.)

Tako svi Ijudi koji danas zive na Zemlji, bez obzira na rase, vode porijeklo
od tri Nuhova sina: Sema, Hama i Jafeta.

Imami Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdulwehhab, da je cue od Se'ida, a
ovaj od Katadea, kome je pricao Hasan, a on je cuo od Semre, da je Poslanik M
rekao: "Sem je predak Arapa, Ham Abesinaca a Jafet Bizantinaca."'

Kadis slican ovom prenosi i Timiizi od Bisra ibn'Muaza el-Akdija, a on od
Jezida ibn Zurej'a, ovaj od Se'ida ibn Ebi 'Arube, on od Katadea, on od
Hasana, on od Semreta, a on od Poslanika ^.

Sejh Ebu Omer ibn Abdulberr kaze da se slican hadis prenosi od Poslanika
^ preko 'Imrana ibn Husejna, i dodaje: "Pod izrazom "Bizantinci", ovdje se
misli na prve Bizantince, a to su Grci (Junan), koji vode porijeklo od Rumija
ibn Lubtija ibn Junana ibn Jafeta ibn Nuha S®i."

Zatira se prenosi od Ismaila ibn Ajasa, da je cuo od Jahjaa ibn Se'ida, a on
od Se'ida ibn el-Musejjeba, daje on rekao: "Nuh je rodio trojicu: Sema, Jafeta
i Hama, a svaki od njih je opet rodio troje. Tako je Sem rodio Arape,
Perzijance i Bizantince, Jafet Turke, Slovene i Je'dzudz i Me'dzudz, a Ham
Kopte, cmce i Berbere."^

Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar u svom Musnedu navodi: "Pricali su nam
Ibrahim ibn Hani' i Ahmed ibn Husejn ibn Abbad Ebu Abbas, da je njiraa
pricao Muhammed ibn Jezid ibn Sinan Rehawi, a njemu njegov otac, daje cuo

' Hadis biljezi Ahmed u svome Musnedu 5/8/Haleb; Et-Taberi u svome Tarihu 1/209/Mearif; Es-
Sujuti u ei-Fethti-l-kebini 2/150 i kaze biljezi ga Hakim u el-Mustedrehi; Hakim u Musnedu i
Tinnizija od Semure, Biljezi ga Ibn Sad u et-Tabekalu-l-kubra 1/1/18/Et-Talirir.

^ Hadis biljezi Ibn Sad u et-Tabekatu-l-kubra l/I/18/Et-Tahrir; Et-Taberi u svome Tarihu
1/210 /Mearif; Es-Sujuti u el-Fethu-l-kebini 3/303,

82

Nuh alejhi sclum

im

ce

sa

je
%

je
sa

od Jahjaa ibn Se'ida, a ovaj od Se'ida ibn el-Musejjeba, a on od Ebu Hurejre,
da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Nuh je rodio: Sema, Hama i Jafeta. Od Sema su
nastali Arapi, Perzijanci i Bizantinci, i u njima je dobro. Jafetovi potomci su
Je'dzudz i Me'dzudz, Turci i Sloveni, i u njima nema dobra. Hamovi potomci
su Kopti, Berberi i cmci."'

On, zatim, kaze: "Koliko je nama poznato, ove rijeci se vezuju za Poslanika ^
samo u ovoj predaji. Ona se prenosi samo od Muhammeda ibn Jezida ibn
Sinana, a on od svog oca." Medutim, strucnjaci iz oblasti hadisa imaju
prigovora na njega, i njegove rijeci ne smatraju pouzdanim.

Ova predaja se prenosi i sa dmgim senedom - od Jahjaa ibn Se'ida
(mursel), ali se ne vezuje za Vjerovjesnika ^ nego ispada da su to rijeci
Se'ida.

Ja na to dodajem da su od Se'ida sigumo prenesene rijeci koje navodi Ebu
Omer: "Od Wehba ibn Munebbiha se prenosi slicna predaja." Allah najbolje
zna! Jezid ibn Sinan Ebu Feruh Rehawi nije pouzdan, tako da se na njegove
rijeci ne mozemo osloniti.

Neki kazu da su ta tri Nuhova SJ^Si sina rodena tek nakon potopa, a da su mu
prije toga rodeni Kenan, koji je potopljen i Abir, koji je umro prije potopa.

Medutim, ispravno je da su ta tri sina bila s njim na ladi, zajedno sa svojim
zenama i majkom. Tako stoji u Tewratu. Neki navode da je Ham imao odnos sa
svojom zenom na ladi, pa ga je Nuh prokleo, rekavsi da mu plod sjemena bude
ruzan, I tako mu se rodi sin, cmac, po imenu Kenan ibn Ham, predak cmaca.
Dmgi pak kazu da je Ham vidio oca kako spava, dok rau je sramotni dio tijela
bio otkriven. On ga nije htio pokriti, nego su to ucinila njegova braca. Zato ga
je Nuh prokleo, rekavsi da mu se promijeni njegovo sjeme i da njegova djeca
budu robovi potomcima njegove brace.

Imami Ebu Dza'fer ibn Dzerir prenosi od Alijja ibn Zejda ibn Dzed'ana, a
on od Jusufa ibn Mehrana, da je od Ibn Abbasa cuo, da je rekao; "Isaa, sina
Merjeminog, su njegovi ucenici upitali: "Da li hi nam mogao prozivjeti nekoga
koje bio u Nuhovoj ladi, pa da nam kaze nesto o njoj?" Nato je on sa njima
otisao do jedne humke, uzeo saku zemlje i upitao ih: "Znate li sta je ovo?" Oni
su odgovorili: "Allah i Njegov poslanik to najbolje znaju." On im je rekao:
"Ovo je peta Hama, sina Nuhovog." Zatim je stapom udario zemlju i rekao:
"Ustani, sa AUahovom dozvolom!" i jedan covjek je ustao otresajuci prasinu sa
glave na kojoj je bila sijeda kosa. Isa 3^ ga je upitao: "Jesi li takav umro?"
"Ne", odgovorio je on, "umro sam mlad, nego sam mislio daje ovo Sudnji dan,
pa sam zato osijedio."

Isa ^m mu je, zatim, rekao: "Pricaj nam o Nuhovoj ladi!" Rekao je: "Bila je
hiljadu i dvije stotine arsina duga, a sest stotina siroka, Imala je tri sprata: jedan
za zivotinje i zvijeri, drugi za Ijude i treci za ptice. Kada se namnozio izmet od
zivotinja, Allah ^ je nadahnuo Nuba n^\ da dodime rep od slona. Kada je to

Prethodni izvori.

83

Nuh alejhi selam

uradto, iz njega su se pojavili krmak i kxmaca, koji su poceli jesti izmet. A kada
je mis svojim zubima poceo busiti ladu, Allah M je nadahnuo Nuha ;KS5 da
dotakne lava izmedu ociju. Kad je to uradio, iz njegove nozdrve izasli su
macak i macka, pa potjerali misa." Isa >i^i ga je zatim upitao: "Kako je Nuh ^i
znao da je sve potopljeno?" a on mil odgovorio: "Poslao je gavrana da ga o
tome obavijesti, pa je gavran nasao jedan les i spustio se na njega, pa ga je orl
prokleo strahom. Zato gavran ne zivi u blizini kuca. Zatim je poslao goluba,
koji se vratio noseci masHnovo lisce u kljunu i blato na nozi. Tako je on saznao
da je sve potopljeno, pa mu je stavio zelenu ogrlicu, koja se vidi na njegovom
vratu, i ucinio mu dovu da bude druzeljubiv i u sigumosti. Zato gokibovi zive u
blizini kuca." Zatim su upitali: "Boziji poslanice, zar ga necemo odvesti nasim
kucama, pa da sjedi sa nama i da nam prica?" On im je odgovorio: "Kako ce ici
sa vama neko ko vise nema nafake?" Zatim mu je rekao: "Vrati se, sa
Allahovom dozvolom!", pa je ponovo postao zemlja."' Ovo je vrlo slaba
predaja (garib dzidden).

Alba' ibn Alimer prenosi od Ikrime, da je Ibn Abbas, rekao: "Sa Nuhom u
ladi je bilo osamdeset Ijudi sa svojim porodicama. U ladi su proveli sto pedeset
dana. Allah iSi je usmjerio ladu prema Mekki, pa je ona kixizila oko Ka'be
fietrdeset dana, a zatim juje usmjerio prema EI-Dzudijju, gdje je pristala. Tada
je Nuh ;^i poslao gavrana da ga obavijesti sta se desava na Zemlji pa je nasao
jedan les na kome se zadrzao. Zatim je poslao goluba, koji mu je donio
maslinovo lisce, i dosao sa nogama uprljanim zemljom, Tako je Nuh shvatio da
se voda povukla, pa se iskrcao u podnozju E!-Dzudijja, izgradio jedno selo i
nazvao ga Semanin (Osamdeset), Jednog dana su osvanuli govoreci osamdeset
jezika, medu kojima je bio i arapski. Posto jedni druge medusobno nisu
razumijevali, Nuh ?^i im je prevodio."

Katade i jos neki kazu: "Oni su se ukrcali u ladu desetog redzeba. Plovili su
sto pedeset dana, i u njoj ostali mjesec dana, kada je pristala na El-Dzudijj. Iz
lade su izash desetog dana mjeseca muharrema."

Ibn Dzerir navodi rijeci Poslanika M koje ovo potvrduju, i u kojima stoji da
su oni taj dan postili (merfli').

Imami Ahmed navodi: "Pricao nam je Ebu Dza'fer, a njemu Abdussamed
ibn Habib el-Ezdi da je cuo od svoga oca Habiba ibn Abdullaha, a on od Sibla
da je Ebu Hurejre rekao: "Poslanik ^ je jednom prilikom prosao pored nekih
jevreja, koji su postili Jevmi "asuru (deseti dan muharrema), pa ih je upitao:
"Zasto danas postite?" Oni su odgovorili: "Na danasnji dan je Allah spasio
Musaa i sinove Israilove od potopa, a potopio faraona. Na danasnji dan lada je
pristala na El-Dzudijj, Nuh S^i i Musa ^1 su postili ovaj dan iz zahvainosti
Allahu," Na to je Poslanik M rekao: "Ja sam blizi Musau od vas, pa mi je i
prece postiti ovaj dan, nego vama." Zatim je naredio ashabima da poste,^ pa

' Ovu predaju biljezi Et-Taberi u svome TariJm 1/181, 182/Meanf ,
^ Hadis biljezi Ahmed u svome Musnedu 2/359, 360,

84

Nuh alejhi selam

kaze: "Ko je od vas jutros zapostio neka post dovrsi, a ko nije, neka posti
ostatak dana!"' Ovaj hadis ima potvrdu i u Buharijinom Sahibu u nesto
drugacijoj verziji, u kojoj se ne spominje Nuh >iKS». A Allah najbolje zna!

Mnoge neznalice tvrde da su oni tada pojeh ostatke hrane, da su skupih sve
zitarice koje su im ostale, toga dana ih istucah, te da su svoje oci podvukh
surmom da bi ojacali vid koji im je oslabio kada su ugledali svjetlost dana
nakon boravka u tami lade, Medutim, nista od ovog nije pouzdano. Tacno je da
tome govore pojedine jevrejske predaje, ali se na to ne moze osloniti, niti za
tim povoditi. Allah, opet, najbolje zna!

Muhammed ibn Ishak kaze; "Kada je Allah M htio prekinuti taj potop,
poslao je vjetar na povrsinu Zennlje, pa se voda umirila, i presahll su njeni
izvori na Zemlji. Voda se pocela smanjivati, povlaciti i uranjati u Zemlju. Lada
je prema U'rdnji sljedbenika Tewrata pristala na El-Dzudijj desete noci sedmog
mjeseca, a vrhovi brda su se ukazah prvog dana desetog mjeseca. Kada je
nakon toga, proslo cetrdeset dana, Nuh je otvorio okno na ladi koje je sam
napravio, i kroz njega pustio gavrana da mu izvidi situaciju sa vodom, ali se on
nije vratio. Zatim je poslao goluba, koji nije mogao pronaci suho mjesta gdje bi
se spustio, pa se vratio,

Nuh je ispmzio luku prema golubu, ulivatio ga i unlo unutra, Kadaje proslo jos
sedam dana, ponovo je poslao goluba, koji se nije vratio odmah, nego tek navece.
U kljunu je nosio maslinovo Usee, pa je Nuh tako shvatio da se voda smanjila.

Nakon sljedecih sedam dana, on je ponovo pustio goluba koji se nikako nije
vratio. Tako je Nuh Sffli saznao da se povrsina Zemlje ukazala. Kada se
napunila godina dana otkako je Allah naredio potop do dana kadaje Nuh pustio
goluba i nastupio prvi dan druge godine, ukazala se povrsina Zemlje, pojavilo
kopno i Nuh jfeSl uklonio prekrivac s lade.

Ovo sto navodi Ibn Ishak je po sadrzaju potpuno isto kao i tekst Tewrata,
kojijekod ehli-kitabija.

Ibn Ishak zatim kaze: "Dvadeset seste noci drugog mjeseca dmge godine, bi
receno: "O Ntihii, pristani. sa selamom Nasim i blagosJovima tebi i narodima koji
ce se izroditi od ovih koji su sa tobom! A bice i naroda koji ma cemo dati da
uzivaju, a zatim ce ih Nasa bolna kazna stici. " (Hud, 48.)

**Ehli-kitabije navode da je Allah rekao Nuhu ^l: "Izadi iz lade sa svojom
zenom, sinovima, snahama, i sa svim zivotinjama koje su na ladi - neka rastu i
neka se mnoze na Zemlji!"

Kada su izasli. Null fia« je zrtvenik Allahu ^ uzeo od svih dozvoljenih zivotinja
i od svih dozvoijenih ptica i zaklao ih kao kurban Allahu ife. Allah mu je tada
obecao da vise nikada nece dati potop stanovnicima na Zemlji i kao znak sjecanja

Ovo je dio hadisa ciji je sened izbrisan i on nema nikakve veze sa prethodnim hadisom koji
se, takoder, prenosi od Ebu Hurejre, a njegov pocetak je: "Poslanik ^ je postio Jevmi asLini,..pa
do kraja hadisa." Biljeii Ahmed u svome Musnedu 5/359/HaIeb; navodi se u Serhu meani-l-
asari od Tahawije 2/75/Egipt.

85

Nuh alejhi selam

na to obecanje, dao dugu u oblacima. Od Ibn Abbasa se prenosi da je za dugu
rekao da je ona zastita od potopa. Neki kazu: "U tome ima simbolike jer je to
luk bez tetive", tj. da ovi oblaci nece napraviti potop poput onog prvog.

Neke neznalice iz Perzije i Indije negiraju da se potop uopce dogodio, dok
neki od njih kazu: "Potop se desio u Babilonu, ali do nas nije stigao. Mi
nasljedujemo vlast s oca na sina sve od Komursa - misle na Aderaa - do
danasnjeg vremena." To govore manihejci, vatropoklonici i sejtanovi sljedbenici.
Ovo su njihove mudrolije, otvoreno nevjerstvo, totalno neznanje, oho lost i
nijekanje Gospodara Zemlje i nebesa.

Pripadnici vjera koji prihvacaju objavu preko Bozijih poslanika i naslijedeno
znanje iz minulih vremena, jednoglasno vjeruju da se potop zaista dogodio, da
je zahvatio citavu Zemlju i da Allah nije ni jednog nevjemika tada ostavio.u
zivotu, usUsavajuci dovu Svoga bezgrijesnog i cvrstog poslanika i izvrsavajuci
vec ranije propisanu sudbinu.

Nesto o samom Nuhu 3^

Uzviseni Allah kaze: Onje, doista, bio zahvalni rob. (El-Isra', 3.) Kaze se
da je on zahvaljivao Allahu na jelu, picu, odjeci i uopce na svim stvarima.

Imam Ahmed kaze: "Pricao nam je Ebu Usame, daje njemu pricao Zekerijja
ibn Ebi Za'ide, daje cuo od Se'ida ibn Ebi Burde, a on od Enesa ibn Malika,
da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Doista je Allah zadovoljan sa robom koji pojede
zalogaj pa Mu na njemu zahvali, ill nesto popije pa Mu na tome zahvali."'

Ovaj hadis preko Ebu Usame navode i Muslim, Tinnizija i Nesaija. U
svakom slucaju, jasno je da je zahvalan onaj ko izvrsava sve obaveze: srcem,
rijecima i djelima, jer zahvalnost podrazumijeva to sve, kako pjesnik kaze:

Tri vam moje blagodati koriste.

Ruka.jezik i srce skriveno.

Post Nuha im

Ibn Madze u "Poglavlju o postu Nuha ^i" kaze: "Pricao nam je Sehl ibn
Ebi Sehl, daje njemu pricao Se'id ibn Ebi Merjem, daje on cuo od Ibn Luhej'a
a on od Dza'fera ibn Rebi'e, ovaj od Ebu Firasa, a on od Abdullaha ibn Amra
da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Nuh je postio cijelo vrijeme, osira na dane
Ramazanskog i Kurbanskog bajrama.""

Ibn Madze ovaj hadis prenosi i preko Abdullaha ibn Luhej'a, sa istira
senedom i istim tekstom.

' Hadis biljezi Muslim u svome Sahihu 48/89; Tirmizija u svome Sunenu 23/18 i Ahmed u
svomeA/w5Me^K 3/100, 117/Haleb.

^ Bilje2i ga Ibn Madze u svome Sunenu 1 /524. Kaze el-Busajri u Ez-Zewaid: "Ovaj sened je
da'if zbog slabosti Ebu Luhej'a" - takoder ga biljezi Albani u Silsiletu-l-ehadisi-d-da' ife 4/459
/El-mektebu-1-IsIamijj .

86

Nuh alejhi selam

A Taberanija navodi: "Pricao nam je Ebu Zinb Ruh ibn Ferdz, da je njemu
pricao Omer ibn Halid el-Harani, a njemu Ibn Lubej', da je cuo od Ebu Katade,
a on od Jezida ibn Rebbaha Ebu Firasa, a on od Abdullaha ibn Amra koji kaze
da je cuo Bozijeg Poslanika m da kaze: "Nuh je postio cijelo vrijeme, osim na
dane Ramazanskog i Kurbanskog bajrama. Dawud je dan postio a dan mrsio.
Ibrahim je postio tri dana u svakom mjesecu, pored toga neko vrijeme bi postio
a neko mrsio."

Nuhov a^l hadzdz

Hafiz Ebu Ja'la kaze: "Pricao nam je Sufjan ibn Weki' da mu je pricao
njegov otac, a on cuo od Zem'ata - tj. Ibn Ebi Sahha - a ovaj od Seleme ibn
Wehrama, da je Ikrime cuo da je Ibn Abbas rekao: "Boziji Poslanik m je
obavljajuci hadzdz, kadaje dosao u dohnu Usfan, upitao; - Ebu Bekre, koja je
ovo doHna? On mu je odgovorio: - Ovo je dolina Usfan, a Poslanik ^ je na to
rekao: - Ovuda su prolazili Nuh, Hud i Ibrahim na mladim devama koje su
imale ulare izradene od vlakana, a na njima su i gomji i donji ogrtaci bih od
sukna. Tako su oni hodocastili Ka'bu." Ovaj hadis je garib.'

Nuhova ^i oporuka sinu

Imami Ahmed kaze: "Pricao nam je Sulejman ibn Harb, da je njemu pricao
Hammad ibn Zejd, a on cuo od Sak'aba ibn Zuhejra, ovaj od Zejda ibn Eslema
- Hammad kaze da misli da je Zejd cue od Ata'a ibn Jesara, a on da je Abdullah
ibn Amr rekao: "Bili smo sa Bozijim Poslanikom ^, kada se pojavio neki beduin
koji je na sebi imao putnicko dzubbe, zakopcano brokatorn, pa je Poslanik ^
rekao: - Ovaj covjek je ponizio ugledne Ijude - ili je rekao: - Zeh poniziti ugledne
Ijude, a uzvisio neugledne. Boziji Poslanik ^je zatim prikupio uzase svoje dzubbe
i rekao mu: - Zar takvu odjecu ne nosi onaj ko ne razmislja?! Poslanik ^ je
zarim rekao: - Kada je Bozijem poslaniku Nuhu ?^i dosao smrtni cas, rekao je
svome sinu: - Oporucujem ti sljedece: Naredujem ti dvije stvari, a zabranjujem
ti druge dvije. Naredujem ti La ilahe illellah, jer kada bi se sedam nebesa i
sedam zemalja stavili na jednu stranu, a La ilahe illellah na drugu, druga strana
sa La ilahe illellah bi prevagnula, i kad bi sedam nebesa i sedam zemalja bile
karike raskinutog lanca rijeci: La ilahe illellah i subhanallahi we bi hamdihi
(nema boga sem AUaha i neka je Allah slavljen i hvaljen) bi ih povezale, jer
one povezuju sve stvari i zahvaljujuci njima sva stvorenja dobijaju nafaku. A
zabranjujem ti sirk (obozavanje bilo koga sem Allaha) i oholost!

Abdullah zatim nastavlja: "Ja ili neko drugi je upitao: - Boziji Poslanice,
sirk nam je poznat, ali sta je oholost? Je H to kada neko od nas ima lijepu
obucu, sa lijepim remenovima? - Nije, odgovorio je. Ovaj je ponovo upitao: -

' Biljezi Ibn el-Dzewzi u svojoj knjizi Mesini-l-garamu-s-sakin ila esrefi-l-emakin, od Urwe
ibn Zubejra da je Nuh >m obavio hadzdz prije potopa. Vidi: Subulu-l-huda ve-r-reSacI od Saliha

1/243 sa korekturom di. Mustafe Abduiwahida. U vezi s ovim postoje i druge predaje.

87

Null alejhi selam

Je li to kada neko iraa lijep ogrtac, pa ga nosi? - Nije, odgovorio je. Ovaj je
opet upitao: - Je H to kada neko ima jahacu zivotinju, pa je jase? - Nije,
odgovorio je on. Ovaj je opet upitao: - Je li to kada neko ima dosta prijatelja,
pa se oni diiize sa njim? - Nije, odgovorio je on. Zatim sam ja, ili je neko dmgi,
upitao; "Boziji Poslanice, pa sta je oholost?", a on odgovorio: - Odbijati istinu i
oraalovazavati Ijude." Ovo je sahih hadis, ali ga oni ne navode.'

Ebu-1-Kasim Taberani ga navodi od Abdurrahima ibn Sulejmana, a on od
Muhammeda ibn Ishaka, on od Amra ibn Dinara, a on od Abdiillaha ibn Amra,
daje Boziji Poslanik ^ rekao; "Nub je oporucio svome sinu: - Oporucujem ti
dva svojstva i zabranjujem ti dmga dva..." i zatim citira hadis do kraja.

I Ebu Bekr el-Bezzar navodi ovaj hadis od Ibrahima ibn Se'ida, on od Ebu
Muawije Darira, a ovaj od Muhammeda ibn Ishaka, da ga je cuo od Amra ibn
Dinara, a on od AbduUaha ibn Omera ibn el-Hattaba, a on od Poslanika %.
Medutim, citao je da ovaj hadis od Poslanika #: prenosi i Abdullah ibn Amr ibn
el-'As, kako navode Ahmed i Taberanija. Allah, opet, najbolje zna!

**EhU-kitabije tvrde daje Nuh ^i imao sest stotina godina kada se ukrcao
u ladu,

Ibn Abbas ima slicno misljenje, koje smo vec naveli. On jos dodaje; "Onje
nakon toga zivio jos tri stotine i pedeset godina." Medutim, toje diskiitabilno,
jer, ukoliko se to ne slaze sa kur'anskim tekstom, onda je sigurno pogresno. Iz
Kur'ana se razumije da je Nuh Wk u svom narodu, od primanja poslanstva do
potopa, boravio hiljadu manje pedeset godina i da ih je zadesio potop dok su
nepravdu cinili. Koliko je zivio nakon toga, to samo Allah zna.

Ako je vjerodostojno to sto se prenosi od Ibn Abbasa - da je postao
poslanik kada je imao cetiri stotine i osamdeset godina i da je nakon potopa
zivio tri stotine i pedeset godina, u tom slucaju ispada daje zivio hiljadu sedam
stotina osamdeset godina,

Sto se tice Nuhovog ms, mezara, Ibn Dzerir i Erzeki od Abdurrahmana ibn
Sabita, ili nekog drugog tabi'ina navode mursel predaju, po kojoj je njegov
mezar kod Ka'be.

Taj stav je jaci i vjerodostojniji od onog kojeg zastupaju mnogi ucenjaci
kasnijih generacija, po kojem je njegov mezar u mjestu El-Bika', koje se danas
zove Kereku Nuh. Kako oni navode, m je i dzamija izgradena radi toga. Allah
najbolje zna!

Hadis sahih, biljezi ga Ahmed u svomt Musnedu 2/196/170, 225/Haieb; El-Bejheki u El-Esma'
79; El-Hejsemj li Medzmeii-z-Zewaid 4/220 i kaze: "Slieno biljeze Ahmed i Taberanija "
Hejsemi dodaje ii svojoj predaji: "Oporucujem ti "tesbih" (slavljenje) jer je to ibadet svih
stvorenja i "tekbir" (velicanje)." Biljezi ga EhBezzar u hadisu od Ibn Omera, i prenosioci kod
Ahmeda su pouzdani (sikat). Biljezi ga Buharija 2/251/548.

88

Hud alejhi selam

KAZIVANJE O HUDU m\

On je Hud, sin Saleha, a on je sin Arfahsaza, a on opet sin Sema, sina
Nuhova 33. Po drugom misljenju Hud se zvao Abir sin Salehov, a
on je sin Arfahsaza, a on sin Sema, koji je sin Nuha \my Po trecem
misljenju Hud je sin AbduUahov, a on je sin Rebah Dzamdov, a on je sin
Adov, a on je sin Awsov, a on je sin Iremov, a on je sin Semov, koji je sin
Nuhov S^l. Ovo navodi Ibn Dzerir.

On je bio iz plemena koje se zvalo Ad ibn Aws ibn Sem ibn Nuh. To su bili
Arapi koji su stanovali u pjeskovitim brdima El-AJikaf, u Jemenu, izmedu
Omana i Hadremewta, na prostoru koji je gledao prema mom, a koji se zove
Es-§ihr. Dolina koju su nastanjivali, zvala se Megis.

Najcesce su stanovali u satorima sa velikim stubovima, kao sto kaze Allah M:
*Zar ne znas sta je tvoj Gospodar it radio sa Adorn, *Iremom, sa velikim
stubovima? (El-Fedzr, 6.-7.). Ovdje se misH na Iremov Ad, takozvani Prvi Ad.
Dmgi Ad je bio kasnije i o njemu cemo govoriti na drugom mjestu. Prvi Ad je
Ad *Iremov, sa velikim stubovima, *kakvi ni ujednoj zemlji nisii bili stvoreni.
(El-Fedzr, 7.-8.) Ovdje se, po jednima, misli na narod, a po drugima na
stubove. Medutim, ispravno je prvo misljenje, kako smo objasnili u
nasem Tefsiru.

Oni koji tvrde da rijec Irem oznacava grad, po nekim u Siriji, po drugim
u Jemenu, po trecim u Hidzazu, a po nekima na nekom cetvrtom mjestu,
grijese i govore nesto za sto nemaju nikakva dokaza, argumenta niti
potvrde,

Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Zeixa navodi jedan dugi had is o
vjerovjesnicima i poslanicima, u kome stoji: "Od njih su cetvorica Arapi: Hud,
Salih, §uajb i tvoj Poslanik, Ebu Zerre."

Po jednom misljenju Hud ^m^ je prvi koji je govorio arapskim jezikom.
Wehb ibn Munebbih, pak, smatra da je to bio njegov otac. Neki drugi kazu da
je to bio Nuh. Ima misljenja da je to bio Adem a^i, sto je i najvjerovatnije.
Pored ovoga, postoje i druga misljenja. Allah najbolje zna sta je tacno.

Za Arape koji su bili prije Ismaila mA se kaze da su cistokrvni Arapi. To su
mnoga plemena u koja spadaju i Ad, Semud, Dzurhum, Tasm, Dzedis, Emim,
Medjen, Imlak, Dzasim, Kahtan, Benu Jaktan i druga.

90

Hud alejhi selam

I

1
n
n

a

U

§to se tice arabiziranih Arapa, to su potomci Ismaiia, sina Ibrahima el-
Halila ■^\. Ismail, sin Ibrahimov - neka je na obadvojicu mir i spas - je bio prvi
koji je govorio cisti, knjizevni arapski jezik. Naucio ga je od plemena
Dzurhum, koje se nastanilo u blizini Ka'be, gdje je vec bila njegova majka. O
tome ce, ako Bog da, biti vise govora na drugom mjestu, a ovdje cemo same
napomenuti da ga je Allah tome poducio kako hi mogao razumljivim jezikom
objasnjavati, Muhammed MJQ, takoder, govorio tim jezikom.

U svakom slucaju. Ad - tj. Prvi Ad - je bio prvi narod koji je nakon potopa
poceo obozavati kipove. Imali su tri kipa: Samda, Samuda i Hirra.

Allah im je kao poslanika poslao jedriog od njih - Huda im, koji ih je
pozivao AUahu. O tome Uzviseni Allah u suri El-A'r5f, nakon kazivanja o
Nuhovom narodu i njegovoj sudbini, kaze: *A Adu poslasmo njihova brata
Huda. "O narode moj", govorio je on, "Allaha obozavajte, vi drugog boga
sem njega nemate, pa zar se ne bojite?" *Glavesine iz njegova naroda, koje
nisu vjerovaie, odgovarale su: "Mi, zaista smatramo da si ti neznalica i mi
mislimo da si ti lazljivac." *"0 narode moj", govorio je on, "nisam ja
neznalica, nego sam ja poslanik Gospodara svjetova. *Ja vam prenosim
poslanice svoga Gospodara i ja sam vam pouzdan savjetnik. *Zar vam je
cudno sto vam dolazi uputa od vaseg Gospodara preko jednog covjeka od vas,
da vas opominje? Sjetite se kada vasje On ucinio nasljednicima nakon Nuhova
naroda i dao vam krupniji rast, zato se sjecajte Allahovih blagodati, kako biste
uspjeli!" *Oni su govorili: "Zar si nam dosao zato da samo Allaha
obozavamo, a da osiavimo ono sto su nasi preci obozavali? Daj nam to cime
nam prijetis. ako istinu govoris!" *Onje govorio: "Na vasje vec pala kazna i
srdzba vaseg Gospodara. Zar se vi sa mnom prepirete o nekakvim
imenima kojima ste ih vi i vasi preci nazivali, a o kojima Allah nikakav dokaz
nije objavio? Zato pricekajte, a i ja cu s vama cekati!" *I Mi smo iz milosti
Nase spasili njega i one koji su bili s njim, a do posljednjeg unistili one koji su
poricali Nase dokaze i koji nisu vjerovali. (El-A'raf, 65.-72.)

U suri Hud, Allah 0j, nakon kazivanja price o Nuhu, kaze: *A Adu
poslasmo njihovog brata Huda. "O narode moj", govorio je on, "Allaha
obozavajte!, vi drugog boga sem Njega nemate. Ta vi samo izmisljate. *0
narode moj. ja od vas za ovo ne trazim nikakvu nagradu. Moj a nagrada je
samo kod Onega koji meje stvorio. pa zar ne shvacate? *0 narode moj, trazite
oprost od svoga Gospodara i pokajte Mu se, pa ce vam On slati obilnu kisu i
dace vam da budetejos snazniji nego sto ste sada, i ne odlazite kao zlikovci!"
*"0 Hude", govorili su oni, "nisi nam donio nikakav dokaz, i mi necemo
napiistiti nase bogove na tvoju rijec i mi ti ne vjerujemo. *Mi samo kazemo da
te je neki nas bog zlom pogodio. " "Ja uzimam Allaha za svjedoka", rece on,
"a i vi posvjedocite da ja nemam nista s tim sto vi druge obozavate *mimo
Njega; i zato svi zajedno protiv mene kakvu varku smislite i nimalo mi vremena
ne dajte! *Ja se oslanjam na Allaha, moga i vaseg Gospodara! Nema ni jednog
zivog bica a da nije u Njegovoj vlasti. Moj Gospodar zaista pravedno postupa.
*A ako se vi okrenete, pa ja sam vam. vec prenio ono sto vam je po meni

91

Hud aiejhi selam

poslano. Moj Gospodar ce neki drugi narod umjesto vas doves ti. i vi Mu
nimalo necete moci nauditl Doista moj Gospodar nad svakom stvari bdije. " */
kadaje dosla Nasa odredba, Mi smo, miloscu Nasom, Huda i one koji su s njim
vjerovali spasiU i kazne ih zestoke postedjeli. *Eto, to je Ad, oni su dokaze
svoga Gospodara poricali, bili neposhisni Njegovim poslanicima i sUjedili
svakog stlnika, inadziju. *Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a i na
Sudnjem danu ce ih praliti. Doista Ad nije vjerovao u svoga Gospodara.
Daleko nekaje Ad, narod Hudov! (Hud, 50.-60.)

U sun El-Mu'minun, Allah M, nakon kazivanja o Nuhovom narodu, veli:
*Zatim smo nakon njih stvorili generaciju drugih. *i poslali im jednog od njih
kao poslanika: "AUaha obozavajte, vi nemate drugog boga sem Njega, zarse ne
bojite? " *Ali su glavesine iz njegovog naroda. koje nisu vjerovale i koje su
poricale susret na onom svijetu i kojima smo dali raskos na ovom svijetu,
govorile: "Ovoje samojedan covjek kao i vi; jede ono sto i vijedete i pije ono
sto i vi pijete; *i ako se pokorite covjeku koji je kao i vi, sigurno cete bili
gubitnici. *Zar vania on da prijeti da cete, posto pomrete i zemlja i kosti
postanete, doista biti prozivljeni? *Daleko je, daleko to cime vam se prijeti!
*Postoji samo zivot na ovom svijetu, mi umiremo i zivimo, i prozivljeni necemo
biti. *Onje samojedan covjek koji o Allahu iznosi lazi, i mi mu ne vjerujemo. "
* "Gojipodaru moj". rece on, "pomozi mi, jer me u laz utjeruju! " * "Uskoro ce se
oni pokajatil", odgovori On. *Injihje s pravom pogodio strasan glas, pa smo ih
kao naiws rijecni ucinili. Daleko bio narod nasilnicki! (El-Mu'minQn, 31.-41.)

U suri Es-§u'ara', Allah ^, nakon kazivanja o Nuhovom narodu, veH: '^Ad
je poricao poslanike. *Kada im je njihov brat Hud rekao: "Zar se ne bojite?
*Ja sam vam poslanik pouzdani. *pa se bojte AUaha i pokorni mi budite! *Ja
od vas za to nikaki'u nagradu ne trazim, moj a nagradaje samo kod Gospodara
svjetova. *Zar na svakoj uzvisici palate zidate, da biste druge ismij avail, *i
podizete utvrde kao da cete vjecno zivjeti, *a kada silu provodite, provoditeje
kao silnici? *Pa bojte se AUaha i budite mi poslusnil * Bojte se Onoga koji vam
je dao ono sto znate: *dao vam je stoku, i sinove, *i basce i izvore. *Ja se,
doista, za vas bojim patnje Velikog dana!" *Oni rekose: "Noma je svejedno,
savjetovao ti Hi ne savjetovao, *ovako su vjerovali i drevni narodi */ mi
necemo biti kaznjeni!" *Tako su ga u laz utjerivali, pa smo ih unistili. U tome,
doista, imapouke, all vecina ih nisu bili vjernici, *a tvoj Gospodar je doista
Silan i Milostiv (Es- Su ' ara ' , 1 23 . - 1 40 . )

U suri Fussilet, Allah ^ veli; *Sto se tice Ada, oni su se na Zemlji, bez
ikakva osnova bili uzohoUli i govorili: "Koje od nasjaci?" Zar nisu uvidjeli
daje Allah, koji ih je stvorio, jaci od njih? Oni su Nase dokaze poricali, *pa
smo protiv njih, u danima nesretnim, poslali zestok vjetar. da bijos na ovom
svijetu iskusili ponizavajucu kaznu - a kazna na onom svijetu jejos teza ~ i niko
im nece pomoci. (Fussilet, 15.-16.)

U suri El-Ahkaf, Allah ^ veli: *I spomeni Adovog brata kadaje svoj narod
u Ahkafu opominjao - a opominjaca je bilo i prlje i poslije njega: "Nemojte
obozavati nikoga osim AUaha, ja se, doista, za vas bojim kazne Velikog dana!"

92

Hud alejlii selam

*Oni sti odgovaraU: "Zar si dosao da nas od nasih bogova odvratis? Daj nam
to cime nam prijetis, ako istinu govoris! " * "Samo Allah zna had ce to b'Ui ",
govorio bi on, "aja vam samo prenosim ono s cime sam poslan, ali vidim da
ste vi narod koji ne zna. " *Kad su ugledaii jedan oblak koji se prema njihovim
dolinama kretao, rekli su: "Ovoje oblak koji nam donosi kisu!" "Ne! To je ono
sto ste pozurivali: vjetar koji vam nosi bolnu kaznu, *koji, po naredenju svoga
Gospodara, sve rusi. " I tako su se ujutro samo njihova boravista vidjela! Tako
Mi kaznjavamo zlocinacki narod. (Ei-Aiikaf, 21.-25.)

U suri Ez-Zarijat, Allah Jfe veli: */ o Adu, kada na njih poslasmo zestok
vjetar, *koji nista, do cega je dosao, nije ostavio, a da ga u trulez nije
pretvorio. (Ez-Zarijat, 41.-42.)

U suri En-Nedzm, Allah 5i kaze: */ daje On drevniAd unistio, *i Semud, pa
nikoga nije postedio, *iNuhov narod jos prije, kojije bio najokrutriiji i najobjesniji,
*i prevfTiiita naselja Onje prevrnuo, *pa ihje snaslo ono sto ihje snaslo? *Pa u
koju blagodat svoga Gospodara tljos sumnjas? (En-Nedzm, 50.-55.)

U suri El-Iktirab (El-Kamer), Allah ^ veli: *Adje poricao, pa kakve su bile
Moja kazna i Moje opomenel *Mi smo na njih, jednog nesretnog dana poslali
zestok vjetar, koji je neprestano puhao */ dizao Ijude, kao da su iscupana
palmina stabla. *Pa. kakve su bile Moja kazna i Moje opomene! *Mi smo Kur 'an
olaksali za shvacanje, pa ima !i ikoga ko ce shvatlti? (El-Kamer, 1 8.-22.)

U suri El-Hakka, Allah ^ veli; *A sto se tide Ada, oni su unisteni zestokim,
silovitim vjetrom, *kome je On vlast nad njima sedam noci i osam dana
uzasfopno bio prepustio, pa si u njima povaljane Ijude, kao da su suplja
palmina debla vidio. *Pa vidis li daje iko od njih ostao? (El-Haklca, 6.-8.)

U suri El-Fedzr, Allah 3fe veli: *Zar ne znas staje tvoj Gospodar sa Adorn
uradio *Iremom, sa velikim stubovima, *kakvi ni u jednoj zemlji nisu bill
sti'oreni *i Semudom, koji je u dolini stijene klesao, *i faraonom, koji je
satore imao, *koji su na zemlji nasilje cinili *i nered na njoj umnozili, *paje
t\'oj Gospodar bic kazne na njih spustio. *Tvoj Gospodar, doista, stalno
prati. (El-Fedzr, 6.-14.)

Mi smo, hvala Allahu, u nasem Tefsiru na svim mjesrima gdje se ova
kazivanja spominju, o njima vec govorili.

Adu se jos govori i u sljedecim surama Et-Tewbe, Ibrahim, El-Furkan,
El-'AnkebQt, Sad i Kaf.

A sada cemo navesti to kazivanje prema ovim kur'anskim citatima i
predajama.

Vec smo rekli da su oni prvi narod koji je obozavao kipove, nakon potopa.
Allah ife im kaze: Sjetite se kada vas je On ucinio nasljednicima Nuhovog
naroda i dao vam kntpniji rast. (El-A'raf, 69.) Tj. ucinio ih po rastu, snazi i
odvaznosti najistaknutijim narodom u njihovo vrijeme.

U suri EI-Mu'minun, Allah ife kaze: Zatim smo nakon njih stvorili generaciju
drugih. (El-Mu'minQn, 3 1 .), tj . Hudov narod.

93

Hud alejhi selam

Drugi kazu da se ovo odnosi na Semud, zbog rijeci Uzvisenog: / njih je s
pravom pogodio strasan glas, pa smo ih kao nanos rijecni ucinili. (El-
Mu'mintin, 41.) Oni kazu: "Salihov narod su oni koji su unisteni glasom, a sto
se tice Ada, oni su unisteni zestokim silovitim vjetrom. (EI-Hakka, 6.) Medutim,
to sto oni kazu ne iskljucuje mogucnost da je protiv njih bio poslan i glas, i
siloviti vjetar, kao sto ce biti navedeno u kazivanju o stanovnicima Medjena i
Ejke na koje se srucilo vise razlicitih kazni. Pored toga, nema nikakve sumnje
da je Ad bio prije Semuda.

Hoce se reci da su pripadnici Ada bili okorjeli nevjemici, drski i oholi u
obozavanju kipova, pa im je Allah poslao jednog od njih da ih pozove Allahu, i
obozavanju i vjerovanju sanio u Njega. Medutim, oni su ga u laz utjerivali,
prkosili mu i ruzno govorili o njemu, pa ih je Allah kaznio onako kako
kaznjava Silni i Mocni.

Nakon sto im je naredio da AUaha obozavaju, podstrekavao ih na pokomost
Njemu, ti'azenje oprosta od Njega, obecao im za to dobra i ovog i onog svijeta,
i nakon sto im je zaprijetio kaznom i na ovom i na onom svijetu ukoliko ne budu
tako radili, Glavesine iz njegovog naroda koje ni.su vjerovale, odgovarale bi:
"Mi, doista, smatramo da si ti neznalica. " (El-A'raf, 66.), tj. to cemu nas ti pozivas
je neznanje u odnosu na nase obozavanje kipova od kojih se nadamo pomoci i
nafaci. Pored toga, smatramo da ti lazes kada tvrdis da te je Allah poslao.

"O narode moj", govorioje on, "nisamja neznalica, nego samja poslanik
Gospodara svjetova. " (El-A'rSf, 67.), tj. nije onako kako vi mislite i vjerujete.
"Ja vam prenosim poslanice svoga Gospodara i ja sam vam pouzdani
savjetnik. " (EI-A'raf, 68.) Prenosenje neceg podrazumijeva da se nc laze o
onom sto se prenosi, nista ne dodaje i ne umanjuje od toga. Zatim, to
podrazumijeva da se sve prenese razgovijetnim i jezgrovitim rijecima, te da u
njima nema nikakvih nejasnoca, proturjecnosti i iskljuclvosti.

Pored prenosenja na ovaj nacin, a u cilju savjetovanja svog naroda, iz
samilosti prema njima i zelje da budu upuceni, on ne trazi od njih nikakvu
nagradu nlti protuusiugu, nego, poziva Allahu i samo u Njegovo ime savjetuje
Njegova stvorenja.

Zato on i nagradu trazi samo od Onog ko ga je poslao, i u cijoj su ruci sva
dobra i ovog i onog svijeta. Zato on kaze: "O narode moj.ja od vas za ovo ne
trazim nikakvu nagradu. Moja nagradaje samo kod Onoga koji meje stvorio,
pa zar ne shvacate? " (Hud, 5 1 .), tj. zar nemate razuma, pa da njime shvatite i
razumijete da vas ja pozivam jasnoj Istini, koju svjedoci i vasa priroda prema
kojoj ste stvoreni? To je istinska vjera koju je Allah ^ objavio Nuhu. On je
unistio Ijude koji su mu se protivili. A evo i mene, pozivam vas toj istoj vjeri
ne trazeci od vas za to nikakve nagrade. Ja tu nagradu ocekujem od Allaha,
koji vlada svakom stetom i svakom koristi. Zato onaj vjemik u suri Ja-sin
kaze: * "Slijedite one koji od vas nikakvu nagradu ne traze, a na pravom su
putu! *Zasto ja ne bih obozavao Onoga koji me je stvorio, a Njemu cete se
vratiti?" {Ja-sin, 2\. -22.)

94

Hud alejhi selam

Izmedu ostalog, Hudu je njegov narod govorio: * "O Hude, nisi nam donio
nikakav dokaz, i mi necemo napustiti nase bogove na tvoju rijec, i mi ti ne vjemjemo.
*Mi samo kazemo da teje neki nas bog zlom pogodio. " (Hud, 53.-54.)

Dakle, oni kazu: Nisi nam donio nikakvo cudo koje bi potvrdilo da je istina
to sto govoris, a mi nismo takvi da cemo napustiti obozavanje nasih kipova
samo na tvoju rijec, a da nam ne doneses nikakav dokaz ni argumenat. Mi smo
ubijedeni da si ti iud pa tako govoris. Mi mislimo da te to zadesilo zato sto se
neki nas bog na tebe rasrdio, pa ti je razum poremetio, i zbog toga te snaslo ludilo.
To je kada oni kazu: "Mi samo kazemo da teje neld nas bog zlom pogodio. " * "Ja
uzimam Allaha za svjedoka ", rece on, "a i vi posvjedocite daja nemam nista s
tint sto vi driige obozavate *mimo NJega; i zato svi zajedno protiv mene kakvu
varku smislite i nimalo mi vremena ne dajte. " (Hud, 54.-55.)

Ovo je primjer kako im se suprotstavljao, napadao njihove bogove i od njih
se odricao, objasnjavajuci da oni nista ne koriste, niti stete, da ne predstavljaju
nista vise od mrtve, nepomicne tvari, te da koliko moze uciniti mrtva tvar,
toliko mogu i oni, Govorio im je: Ako oni doista mogu pomoci, koristiti i
stetiti, kao sto tvrdite, pa evo mene - odricem ih se, proklinjem ih, pa ucinite mi
kakvo lukavstvo i ne dajte mi nimalo vremena, svi vi zajedno sa svim onim sto
mozete skupiti i uraditi, nemojte mi dati ni jedan cas vremena, cak ni koliko
treptaj oka. Ja necu uopce obracati paznju na vas, necu razmisljati o vama, niti
se na vas osvrtati. "Ja se oslanjam na Allaha, moga i vaseg Gospodara. Nema
nijednog zivog bica a da nije u Njegovoj vlasti. Moj Gospodar zaista pravedno
postupa. " (Hud, 56.)

Tj. ja se oslanjam samo na Allaha, u Njega se uzdam i priklanjam se
Njegovoj velicini, koja sigumo nece dozvoliti da zaluta onaj ko tu potrazi
utocista i tu se skloni. Ja samo na Njega obracam paznju, samo se na Njega
oslanjam i samo Njega obozavam.

Samo ovo je nepobitan dokaz da je Hud AUahov rob i poslanik, a da su oni,
zbog svog obozavanja nekog drugog mimo Allaha, u neznanju i zabludi. To sto
mu oni nikakvo zlo i nevolju nisu uspjeli nanijeti, ukazuje na istinitost onoga
sto im je govorio, i na neispravnost i izopacenost njihovog shvacanja i
vjerovanja.

Potpuno isti ovakav dokaz prije njega je koristio i Nuh ^1 u svojim
rijecima: "O narode moj, ako vam tesko pada moj boravak i moje opominjanje
Allahovim dokazima - aja se na Allaha oslanjam, onda se, zajedno sa svojim
bozanstvima, skupite i odlucite, i neka to ne bude tajno, a zatim na meni
primijenite, i ne odgadajte! " (Junus, 71 .)

Tako je govorio i Ibrahim i^l: * "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim
smatrate, osim onoga sto moj Gospodar hoce da bude. Moj Gospodar Svojim
znanjem sve obuhvaca, pa zar se necete dozvati? *A kako bih se bojao onih
koje s Njim izjednacujete, kada se ni vi ne bojite sto Allahii druge ravnim
smatrate, tako vam On za to nikakav dokaz nije dao? Pa kojaje od ove dvije
skupine preca da bude sigurna, ako znate? *Oni koji vjeruju i svoje vjerovanje.

95

Hud alejki selam

sa zulumom ne mijesaju, oni ce biti sigurni i oni su na pravom putu. " *To je
Nas dokaz koji smo Mi dali Ibrahimu protiv njegova naroda. Mi uzdizemo
na vise stepene koga Mi hocemo. Tvoj Gospodar je, doista, mudar i znan.
(El-En'am, 80.-83.)

Uzviseni u suri El-Mu'minQn, kaze: *Ali su glavesine iz njegovog naroda,
koje nisu vjerovale i koje su poricale susret na onom svijetu i kojima smo dali
raskos na ovom svijetu, govorile: "Ovoje samojedan covjek kao i vi; jede ono
sto i vijedete i pije ono sto i vi pijete. */ ako se pokorite covjeku kojije kao i vi,
sigurno cete biti gubitnici. *Zar on da vam prijeti da cete, posto pomrete i
zemlja i kosti postanete, doista biti prozivljeni? " (El-Mu'minun, 33.-35.)

Oni su smatrali da je nemoguce da Allah posalje covjeka kao poslanika.
Ovu sumnju su iznosile ranoge neziialice nevjernici prije a i sada, kao sto kaze
Allah Ji: Zar je Ijudima cudno sto smo jednom covjeku od njih objavili:
"Opominji Ijude!" (Junus, 2.) Allah ^ takoder veli: *Ljude je, kada im je
dolazila objava, odvracalo od vjerovanja samo to sto su govorili: "Zar je Allah
covjeka kao poslanika poslao?" *Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno
hodali. Mi bismo im s neba meleka kao poslanika poslali. " (El-Isra', 94.-95.)

Zato im je Hiid ^'i govorio: "Zar vamje cudno sto vam dolazi uputa od vaseg
Gospodara preko jednog covjeka od vas, da vas opominje? " (El-A'raf, 63.) tj.
nije to cudno, jer Allah najbolje zna kome ce povjeriti poslanstvo.

* "Zar on da vam prijeti da cete, posto pomrete i zemlja i kosti postanete,
doista biti prozivljeni? *Daleko je, daleko to dime vam se prijeti! *Postoji samo
zivot na ovom svijetu; mi umiremo i zivimo, a prozivljeni necemo biti. *On je
samo jedan covjek koji o Allahu iznosi lazi, i mi mu ne vjerujcmo. " * "Gospuuaru
moj", rece on, "pomozi mi, jer me u laz utjeruju!" (El-Mu'minun, 35.-39.)

Oni nisu vjerovah u Sudnji dan i nijekali su prozivljenje tijela nakon sto
postanu zemlja i kosti, i govorili: "Daleko je, daleko ta prijetnja! Postoji samo
zivot na ovom svijetu; mi umiremo i zivimo, a prozivljeni necemo biti. " Tj.
jedni Ijudi umim, a drug] se radaju. Ovo je vjerovanje onih koji vjeruju u
beskonacnost ovog avijeta, kako tvrde neke neznalice bezboznici: "Materice
radaju, a zemlja guta."

Sto se tice dewrija, to su oni koji vjeruju da se oni vracaju na ovaj svijet
nakon svakih trideset sest hiljada godina.

Medudm, sve je to laz, nevjerstvo, neznanje, zabluda, prazno blebetanje i
pokvarena masta, bez ikakvih dokaza i argumenata, cemu je sklon razum
razvratnih nevjernika od one vrste Ijudi koji ne razmisljaju i koji ni.su na
pravom putu, kao sto kaze Allah d^: / da bi srca onih koji ne vjeruju u buduci
svijet bila sklona tome, i zadovoljna time, i da bi pocinili grijehe koje su
pocinili. (El-En 'am, 113.)

On im je, savjetujuci ih, govorio: *"Zar na svakoj uzvisici palate zidate,
da biste druge ismijavali, */ pravite utvrde kao da cete vjecno zivjeti?"
(Es-Su'ara', 128.-129.) On im kaze: Zar na svakoj uzvisici pravite velike i
ogromne gradevine poput nepotrebnth palaca i slicno, i tako ih praveci prkosite

96

Hud alejhi seiam

'lO

m

w

dnigima. To je zato sto su oni stanovali u satorima, kao sto kaze Allah Jfe: *Zar

ne znas staje tvoj Gospodar uradio sa Adorn *Iremom. sa velikim stubovima,

*kakvi ni ujednoj zemlji nisu bili stvoreni? (El-Fedzr, 6.-8.).

Ad Irema je Prvi Ad, narod koji je stanovao u satorima koji su bili

postavljeni na stubovima.

Oni koji tvrde da je Irem grad od zlata i srebra i da se moze prenositi iz

jedne zemlje u drugu, grdno se varaju i grijese, i tvrde nesto za sto nema

nikakva dokaza.

*I pravite utvrde - jedni kazu da su to dvorci, drugi golubinjaci, a treci

catmje za vodu - kao da cete vjecno zivjeti, tj. vi se nadate da cete dugo zivjeti

na ovom svijetu.

* "A kada silu provodite. provodite je kao silnici? *Pa bojte se Allaha i

budite mi poslusni! * Bojte se Onoga koji vamje dao ono sto znate: *dao vam

je stoku, i sinove. *i basce i izvore. *Ja se, doista, za vas bojim patnje Velikog

(fa«fl.'"(Es-SQra', 130.435.)

Oni su mu, izmedu ostalog, govorili: "Zar si nam dosao zato da samo

Allaha obozavamo, a da ostavimo ono sto su nasi preci ohozavali? Daj nam to
cime nam prijetis. ako istinu govoris!" (EI-A'raf, 70.) Tj. Zar si dosao zato da
samo Allaha obozavamo, a da mijenjamo vjeru nasih oceva i predaka? Pa ako

je istina to sto objavljujes, daj nam patnju i kaznu kojom nam prijetis. Mi ti,
doista, ne vjerujemo, necemo te slijediti i necemo te priznavati.

Oni su takoder govorili: * "Nama je svejedno, savjetovao ti Hi ne
savjetovao. *ovako su vjerovali i drevni narodi, *i mi necemo biti kaznjeni. "
(Es-Su'ara', 136.-138.) Ukoliko jednu rijec u ovom ajetu procitamo kao halk.
kako je po jednom kiraetu, onda se time misli na krivotvorenje vjere drevnih
naroda, tj.: Ovo sto ti objavljujes je falsifikat, to si ti prepisao iz knjiga drevnih
naroda, Tako ovu rijec tumaci nekoliko ashaba i tabi'ina. Ukoliko, pak, tu rijec
procitamo kao hidtik, kako je po drugom kiraetu, onda se misli na vjeru, tj,:
Ova nasa vjera je vjera naroda drevnih - nasih oceva i djedova, i mi je necemo
promijeniti niti preinaciti, nego cemo se stalno nje drzati. A obadva kiraeta
odgovaraju njihovim rijecima: i mi necemo biti kaznjeni!

On im je govorio: "Na vas je vec pala kazna i srdzba vaseg Gospodara.
Zar se vi sa mnom prepirete o nekakvim imenima kojima ste ih vi i vasi preci
nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato pricekajte, i ja cu
sa vama cekatil" (El-A'raf, 71.), tj. sa tim rijecima vi ste vec zasluzili
Allahovu kaznu i srdzbu. Zar obozavanje samo Allaha, koji nema sudruga,
poredite sa obozavanjem kipova, koje ste vi isklesah i sami ih od sebe nazvali
bogovima? Vi i vasi preci ste im dali imena, i o tome Allah nikakva dokaza
nije objavio. Tj. za ono sto ste radili, On vam nije dao uputu ni argument, a
posto vi odbijate prihvatiti istinu i uporno ostajete u zabludi, te vamje svejedno
da li vam ja zabranjujem to sto radite ili nije, sacekajte Allahovu kaznu koja ce
vas zadesiti, Njegovu silu koja se ne moze odvratiti i Njegovu patnju koja se ne
moze sprijeciti.

97

Hud alejhi selam

Allah iife kaze: *"Gospodani moj", race on, "pomozi mi, jer me ii laz
utjeruju!" *"Uskoro ce se oni pokajati", odgovori On. *I njih je s pravom
pogodio strasan glas, pa smo ih kao nanos rijecni ucinili. Daleko bio narod
nasilnicki! (El-Mu'minQn, 39.-41.)

Allah Ji takoder kaze: *Oni su odgovarali: "Zar si dosao da nas od nasih
bogova odvratiS? Daj nam to cime nam prijetis, ako istinu govoris! " * "Samo
Allah zna had ce to biti", govorio bi on, "aja vam samo prenosim ono s dim
sam poslan, alt vidim da ste vi narod koji ne zna. " */ kada su ugledali jedan
oblak koji se prema njihovim dolinama kretao, rekli su: "Ovo je oblak koji
nam donosi kisu! " - "Ne, to je ono sto ste pozurivali; vjetar koji vam nasi
bo I nil kaznii, *koji, po naredenju svoga Gospodara, sve rusi. " I tako su se
ujutro samo njihova boravista vidjela! Tako Mi kaznjavamo zlocinacki narod.
(El-Ahkaf, 22.-25.)

Allah ^ govori o njihovoj propasti, kao sto smo vec na vise mjesta naveli
sazeto i opsimo.

Npr.: I Mi smo iz milosti Nase spasili njega i one koji su bili sa njim, a do
posljednjeg unistili one koji su poricali Nase dokaze i koji nisu vjerovali. (El-
A'raf, 11.) ill */ kadaje dosla Nasa odredba. Mi smo, Nasom miloscu, Huda i
one koji su s njim vjerovali spasili i surove ih kazne postedjeli. *Eto, to je bio
Ad, oni su dokaze svog Gospodara poricali, bili neposlusni Njegovim
poslanicima, i slijedili svakog silnika, inadziju. *Na ovom svijetu ih je pratilo
prokletstvo, a i na Sudnjem danu ce ih pratiti. Doista Ad nije vjerovao u svoga
Gospodara. Daleko nekajeAd, narod Hudov! (Hud, 58.-60.). Hi npr.: Injihjes
pravom pogodio strasan glas, pa smo ih kao nanos rijecni ucinili. Daleko bio
narod nasilnicki! (El-Mu'minun, 41.) Hi: *Tako su ga u laz utjerivali, pa smo
ih unistili. U tome, doista, ima pouke, ali vecina ih nisu bili vjernici, *a tvoj
Gospodarje, doista, Silan IMilostiv. (Es-Su'ara', 139.-140.)

Sto se tice detaljnijeg opisivanja njihove propasti, o tome Allah ^ veh: /
kada su ugledali jedan oblak koji se prema njihovim dolinama kretao, rekli su:
"Ovoje oblak koji nam donosi kisu!" - "Ne, toje ono sto ste pozurivali: vjetar
koji vam nasi bolnu kaznu. " (El-Ahkaf, 24.). Ovoje bio pocetak njihove kazne,
Njih je prije toga bila zadesila susa i neplodnost, pa su trazili kisu. Kada su
ugledali taj oblak na nebu mishli su da je to plodna kisa, ali to je bila kisa
kazne. Zato Allah M kaze: 'We.' toje ono sto ste pozurivali", tj. kazna koju su
pozurivali govoreci: "Daj nam to cime nam prijetis, ako istinu govoris!" (El-
Ahkaf, 22.). Slicno se navodi i u suri El-A'raf

Jedan broj mufessira, i jos neki, ovdje navode predaju, koju navodi Imam
Muhammed ibn Ishak ibn Jesar, u kojoj on kaze: "Nakon sto su bill upomi u
svome nevjerovanju u Allaha M, On im je uskratio kisu tri godine, sto ih je do
kraja iscrpilo. U to vrijeme kada bi Ijude snasla kakva nevolja, trazili bi pomoc
od Allaha sa svetoscu Ka'be. Ona je tada bila poznata kod Ijudi, a oko nje su
stanovali Amalicani. Oni su potomci Amelika, sina Lauzovog, koji je bio
Semov sin, a on je sin Nuha ^m. Poglavar im je tada bio covjek po imenu

98

Hud aiejhi selam

Muawija ibn Bekr, a majka mu je bila iz naroda Ad i zvala se Dzelheza bint
Hajberi. Tako je Ad poslao delegaciju od blizu sedamdeset Ijudi da bi Jm kod
Ka'be molili za kisu. Kad su stigH do Muawije ibn Bekra, u predgradu Mekke,
svratili su kod njega i tu ostali mjesec dana pijuci vino, uz zabavu koju su im
priredivale dvije Muawijine robinje-pjevacice. Put do Muawije je takoder
trajao mjesec dana. Kada se njihov boravak kod njega oduljio i kad se poceo
sazaljavati na svoj narod, ispjevao je stihove u kojima je, stideci se da im
direktno naredi da odu, to od njih zatrazio. Naredio je svojim pjevacicama da
im te stihove otpjevaju.

Evo tih stihova:

Tesko tebi Kajle, ustaj
Da nam Allah da oblake

I da natopi Adovu zemlju. Jer Ad
Vec ne moze da govori,

Od velike zedi, kojii ne zeUmo
Ni oronulom starcu, a ni djetetii.

iene su im bile dobro.
All sada ostase hez muzeva.

Zvijer im dolazi usred dana,
Ne bojeci se Adovih strijela.

A vi ovdje itnate sta zelite,
Tokom cijelog dana i noci

Sram vas bilo, vi njihova delegacija,
A oni ne osjetise ni sigumosti ni spasa!

■H

Oni se tada sjetise zbog cega su dosli, pa odose do Ka'be da mole za svoj
narod. Ispred njih je molio Kajl ibn Anz, pa Allah stvori tri oblaka: bijeli,
crveni i cmi. Zatim ga zovnu jedan glas sa neba i rece mu: "Odaberi sebi - ili
svom narodu - jedan od ovih oblaka." On na to odgovori: "Odabirem cmi
oblak, jer u njemu ima najvise kise." Na to mu onaj glas rece: "Odabrao si
nrnogo pepela, koji od Ada nece ostaviti ntkoga - ni roditelja ni dijete. Sve ce
oil dokrajciti osim Benu Luzijja." To je bio Adov ogranak, a stanovali su u
Mekki, pa ih nije zadesilo one sto je zadesilo Ad. Njihovi potomci i nasljednici
su Dnigi Ad.

On dalje kaze: "Allah je dao da taj crni oblak, kojeg je Kajl ibn Anz
odabrao, zajedno sa kaznom koju je nosio u sefai, ode prema Adu. Dosao im je
dolinom koja se zvala El-Mugis. Kada su ga ugledali, obradovali su se i rekli:
*"Ovo je oblak koji nam donosi kisu!", pa je Uzviseni rekao: "Ne! To je ono
sto ste pohirivali: vjetar koji vam nasi bolnu kaznu, *koji, po naredenju svoga
Gospodara, sve nisi. " (El-Ahkaf, 24.-25.), tj. rusi sve ono sto mu je naredeno.

Prvi ko je vidio sta je u njemu i ko je shvatio da je to vjetar, bila je jedna
zena, kako kazu, iz Ada, a zvala se Mehd. Kada je ona shvatila sta je u njemu,
vrisnulaje i onesvijestila se. I kadaje dosla sebi, upitali su je: "Sta si vidjela,

99

Hud alejhi selam

Mehd?", ona je odgovorila: "Vidjela sam vjetar u kojem je nesto slicno vatri, a
ispred nje su Ijudi, koji je vode." Allah je taj vjetar okrenuo protiv njih sedara
noci i osam dana uzastopno, pa je on sve iz Ada unistio, i nikoga nije postedio.

On dalje kaze: "Hud im i vjemici koji su bill sa njim su se, prema onom sto
mi je receno, sklonuli na sigumo mjesto, tako da njih nije zadesilo nista od
cega bi se koza jezila ill sto nije uzivanje. Vjetar je bijesnio nad Adorn, izmedu
neba i Zeralje, bacajuci na njih kamenje..." Zatim on navodi dogadaj do kraja.
Imam Ahmed u svom Musnedu^ navodi hadis slican ovoj predaji.

On glasi: "Pricao nam je Zejd ibn el-Habbab, da je njemu pricao Ebu el-
Munzir Selam ibn Sulejman Nahwi, a njemu Asim ibn Ebu Nudzud, da je cuo
od Ebu Waila, a on od Harisa ibn Hasana - a kaze se i ibn Jezida Bekrija, da je
rekao: "Krenuo sam da se pozahm Bozijem Poslanikii M na Ala 'a ibn
Hadremija. Iduci tako progao sam pored nekoga, pa sam prepoznao da je to
jedna starica iz plemena Benu Temim, koja je bila iznemogla. Relda mi je: -
Allahov robe, ja trebam otici do Bozijeg Poslanika M, pa hoces H me povesti do
njega?"

On dalje kaze: "Poveo sam je, pa kad sam dosao u Medinu, ugledao sam
dzamiju prepunu Ijudi. Vidio sam emu zastavu kako leprsa i Bilala sa
opasanom sabljom pred Bozijim Poslanikom ^, pa sam upitao: - §ta ovo Ijudi
rade? OdgovoriH su: - Poslanik hoce da posalje Amra ibn 'Asa u vojni pohod."

On dalje kaze: "Ja sam sjeo, a on je usao Poslaniku (ili je rekao: "u njegovu
sobu.") Zatrazio sam da udem, pa mi je to dozvolio. Usao sam i nazvao mu
selam, a^on rne upitao: "Je li se desilo nesto izmedu vas i plemena Benu
Temim?" "Da", rekao sam, "mi smo u prednosti nad njima. Iduci ovamo,
naisao sam na jednu staricu iz tog plemena. Bila je iznemogla, pa me zamolila
da je povedem do tebe. Evo je sada kod vrata." On joj je dozvolio te je ona
usla, i rekla; "Boziji Poslanice, ako bi htio da napravis granicu izmedu nas i
Benu Temima, ucini da to bude pustinja Dehna, jer je ona bila nasa." Zatim se
starica uzmjala \ planula pa nastavila: "Boziji Poslanice, kome ce se pozaliti
tvoj nevoljnik?", a ja na to rekoh: "Ja sam poput onog sto je rekao: - Sam sebe
sam ukopao! Jer poveo sam ovu zenu ne znajuci da mi je ona protivnik.
Utjecem se Allahu i Njegovom Poslaniku od toga da budem poput Adove
delegacije! Na to mi on rece: "A sta se desilo sa njom?" To je znao bolje od
mene, ali je htio da to cuje od drugog. Ja sam tada ispricao sljedece: "Narod
Ada je pogodila susa, pa su oni poslali svoga izaslanika po imenu Kajl. On je
svratio kod Muawije ibn Bekra i ostao kod njega mjesec dana. Muawija ga je
za to vrijeme gostio vinom, a zabavljale su ga njegove dvije robinje-pjevacice.
Kadaje napunio mjesec dana, otisao je u brda Tihema i zamolio: "Boze, ti znas
da ja nisam dosao radi bolesnika da ga izlijecim, niti radi zarobljenika da ga
otkupim. Boze, podaj kisu Adu, kao sto si to i prije radio." Tada pored njega
pocese prolaziti crni oblaci, i iz njih mu se rece: "Odaberi!" On pokaza na

' Hadis u Musnedu 3/482/Haleb; takoder ga biljezi i Timizija 4/52/3273, 3274.

100

Hud alejhi selam

jedan cmi oblak, pa mu se iz njega rece: "Uzmi ga, eto ti mnogo pepela, koji
od Ada nece ostaviti nikoga!" On dalje kaze: "Kako sam ja obavijesten, na njih
nije poslan vjetar nista veci od onog sto moze proci b-oz ovaj moj prsten, dok
nisusvi unisteni."

Ebu Wail zatim kaze: "Istinu je rekao. Obicaj je, kada se Ijudi i zene salju
kao delegacija, da im se kaze: - Nemojte biti kao delegacija Ada!"

Ovaj hadis navodi i Tirmizija od Abda ibn Humejda, a on od Zejda ibn el-
Habbaba. Navodi ga i Nesaija, od Selama Ebu el-Munzira, a on od Asima ibn
Behdele, Od njega ga navodi i Ibn Madze. Uglavnom, ovaj hadis prilikom
tumacenja ovog dogadaja, navodi vise mufessira, kao npr. Ibn Dzerir i diugi.

Moglo bi biti da se kontekst ovog hadisa odnosi na propast Drugog Ada,
Jer, kako navode Ibn Ishak i drugi, u njemu se spominje Mekka, a ona je
nastala tek nakon Ibrahima Se^i, kada je on tu nastanio Hadzeru i sina Ismaila,
pa se kod njih nastanilo pleme Dzurhum, o cemu ce poslije biti govora, a Prvi
Ad je bio prije Ibrahima i^i. Zatim, u njemu se navodi Muawija ibn Bekr i
njegova poezija, a ona je iz vremena nakon Prvog Ada i ne lici na predasnju
poeziju. Pored toga, u njemu se navodi da je u torn oblaku bila vatra, a Prvi Ad
je unisten zestolcim vjetrom. Ibn Mes'ud, Ibn Abbas i neki ugledni tabi'ini kazu
da je to bio ledeni, zestok vjetar, koji je bjesnio.

... home je On vlast nad njima sedam noci i osam dana uzastopno bio
prepustio, (El-Hakka, 7.), tj. uzastopno, cijele dane i noci. Jedni kazu da je prvi
od tih dana bio petak, a drugi da je to bila srijeda.

...pa si u njima povaljane Ijude, kao da su suplja palmina debia vidio.
(El-Haklca, 7.) On ih u ovom ajetu poredi sa pahninim deblima, koja nemaju
krosnje, zato sto bi vjetar podigao nekog od njih uvis, okrenuo ga naglavacke,
a zatim mu razbio glavu, pa bi tako ostalo tijelo bez glave. Kao sto Allah Sk
kaze: Mi smo na njih jednog nesretnog dana poslali zestok vjetar... (El-
Kamer, 19.), tj. za njih nesretnog dana, cija je kazna nad njima bila
neprekidna.

... koji je neprestano puhao i dizao Ijude, kao da su iscupana palmova
siabla. (El-Kamer, 20.) Ko kaze da je srijeda bila dan te velike nesrece i zbog
tog srijedu smatra nesretnom, on grijesi i suprotstavlja se Kur'anu, jer se u
dmgom ajetu kaze: Pa smo protiv njih u danima nesretnim poslali zestok
vjetar. (Fussilet, 16.), a poznato je da je to bilo osam uzastopnih dana, pa kada
bi zbog toga oni sami po sebi bill nesretni, onda bi svi dani u sedmici bili
nesretni, a to niko ne kaze. Naprotiv, ovdje se pod pojmom "nesretni dani"
misli da su za njih nesretni.

Allah ife, takoder, kaze: / o Adu, kada na njih poslasmo zestok vjetar, (Ez-
Zarijat, 41.), tj. vjetar koji nikakva dobra ne donosi. Jer, jedan izoliran vjetar ne
donosi oblake niti oplodava drvece, nego je on neplodan i od njega neraa
nikakvih dobrih rezultata. Zato Allah ^ kaze: ... koji nista do cegaje dosao,
nije ostavio, a da ga u trulez nije pretvorio. (Ez-Zarijat, 42.), tj. u nesto
bezvrijedno i prolazno, sto se uopce ne moze iskoristiti.

101

Hud aiefhi selam

Buharija i Muslim u svojim Sahihima navode od Su'bea, on od Hakema, a
ovaj od Mudzahida, da je Ibn Abbas pricao, da je Boziji Poslanik ^ rekao; "Ja
sam potpomognut istocnim, a Ad je unisten zapadnim vjetrom,"'

Allah # kaze: Ispomeni Adovog bmta kadje svoj narod u Ahkafu opominjao,
- a opominjacaje bilo i prije i posUje njega: "Nemojte obozavati nikoga mimo
Allaha,ja se, doista, bojim za vas kazne Velikog dana. " (El-Ahkaf, 21.). Sto se
tice ovog ajeta, ocito je da se ovdje radi o Pi-vom Adu, jer je kontekst slican
kontekstu Hudovog naroda, a oni su Prvi Ad. Ipak, moguce je da se ovdje misli
i na Drugi Ad, na sto upucuje ono sto smo vec naveli, kao i hadis kojeg cemo
navesti, a prenosi ga Aisa, r.a.

Sto se tice rijeci Uzvisenog: I kada su ugledali jedan oblak koji se prema
njihovim dolinama kretao, rekli su: "Ovo je oblak koji nam donosi kisu!"
(EI-Ahkaf, 24.) Kada je Ad ugledao da se u zraku fomiira nesto poput oblaka,
oni su pomislili da je to oblak koji donosi kisu, ali je to bio oblak koji donosi
kaznu.

Vjerovali su da je to milost, a bila je kazna. Od njega su ocekivali dobro, a dobili
su zio. Allah Jfe zatim kaze: "Ne, toje ono sto stepozurivali!" (EI-Ahkaf, 24,),
tj. kazna koju ste pozurivali. A zatim to Allah ^ objasnjava: vjetar koji vam
nosi bolnii kaznu. (El-Ahkaf, 24.). Moguce je da je ta kazna bila zestoki, silni,
ledeni vjetar koji je neprekidno puhao, sedam noci i osam dana, pa nikoga od
njih nije u zivotu ostavio, nego ih stalno pratio, tako da je za njima ulazio cak i
u pecine i planinska skrovista gdje ih je obuzimao, izbacivao napolje i
unistavao. On je na njih rusio cvrste kuce i utvrdene palace, Kako god su rasli i
odgajali se u znaku svoje sile i moci, i govoriU: "Ko je od nas jaci?", tako je
Allah protiv njih poslao nesto sto je jos jace i snaznije od njih; zestoki vjetar.

Moguce je da je taj vjetar na kraju i foraiirao oblak, za koji su oni, koji su
jos bill postedeni, mislili da se u njemu nalazi milost i kisa za njih, a Allah im
je u njemu poslao vatru kako navodi vise ucenjaka. U torn slucaju njihova
kazna bi bila poput one koja je zadesila stanovnike Medjena koje su unistili
Zajedno ledeni vjetar i uzarena vatra, a najgora kazna je ona koja se sastoji od
medusobno suprotstavljenih oblika (vruce-hladno) popracena uz to jos
zastrasujucim glasom koga Allah M spominje u suri El-Mu'minQn. Allah, opet,
najbolje zna,

Ibn Ebu Hatim navodi: "Pricao nam je moj otac, da je njemu pricao
Muhammed ibn Jahja ibn Durejs, a njemu Ibn Fudajl koji je cuo od Muslima, a
on od Mudzahida, a ovaj od Ibn Omera, da je Boziji Poslanik ^ rekao; "Allah
nije otvorio izlaz vjetru kojini je Ad unisten nista vise od halke na prstenu. On
je, naigavsi pored beduina, dizao njih, njihovu stoku i imetak izraedu neba i
Zemlje. Kada je dio Ada koji je bio u naselju, ugledao taj vjetar, ...rekli su:
"Ovoje oblak koji nam donosi kisu!" (El-Ahkaf, 24.) Medutim, taj vjetar je
beduine i njihovu stoku bacio na one u naselju."

' Hadis biljezi Buharija l5/26/l035/Fetini-l-Bari; 59/5/3205/Fethu-l-Bari\ 60/6/ 3343/
Fethu-J-Bari; Muslim 9/4/17; Ahmed u svom Musnedu 1/232,282, 324, 341, 355, 373.

102

Hud alejhi selam

Ovaj hadis navodi i Taberani od Abdana ibn Ahmeda, a on od Ismaila ibn
Zekerijjaa Kufija, a on od Ebu Malika, a on od Muslima Melaije, a on od
Mudzahida i Sei'da ibn Dzubejra, a oni od Ibn Abbasa, da je Boziji Poslanik m
rekao: "Allah nije vjetru, koji je poslao na Ad, otvorio izlaz nista vise od halke
na prstenu. Ovaj vjetar je beduine iz pustinje uznio prema onima u naselju.
Kada su stanovnici naselja ugledali taj vjetar, rekli su: - Ovo je oblakkoji nam
donosi kisu, jer ide prema nasim dolinama. U njemu su bill stanovmci pustmje,
pa su baceni na stanovnike naselja, i tako unisteni "

On dalje kaze: "Vjetar se oteo kontroli cuvara, pa je izasao kroz vrata,," a ja
dodajem: "Neki drugi su rekli: - Izasao je bez mjere."

Uglavnom, diskutabilno je da li su ovo rijeci Poslanika ^. Pored toga, o
Muslimu Melaiji, postoje razna misljenja a u hadisu postoji i jedna vrsta
kontradikcije. Allah, opet, najbolje zna!

Prema navedenom ajetu, oni su ugledali arida, sto jezicki znaci oblak, kao
sto na to ukazuje i hadis koji prenosi Haris ibn Hasan Bekri, ako njega uzmemo
za pojasnjenje ovog dogadaja.

Jos je to ocitije u hadisu kojeg prenosi Muslim u svom Sahihu gdje on kaze:
"Pricao nam je Ebu Bekr Tahir, da je njemu pricao Ibn Vehb, a on je cuo od
Ibn Dzurejdza, da je njemu pricao Ata' ibn Ebi Rebbah, da je Aisa r.a. rekla:
"Kada bi vjetar poceo zestoko puhati, Boziji Poslanik ^ bi govorio: - Boze, ja
Te molim za dobro od ovog vjetra, dobro od onoga sto je u njemu i dobro od
onoga sto Ti s njira satjes, a utjecem Ti se od zla ovog vjetra, zla onog sto je u
njemu i zla onog sto Ti s njim saljes.- Kada bi oblaci prekrili nebo, promijemo
bi mu se izgled lica, izlazio bi i ulazio i hodao tamo-ovamo. Tek kada bi pocela
padati kisa, smirio bi se. Aisa je to primijetila i upitala ga o tome, a on joj
odgovorio: - Aisa, mozda da bude kao sto je rekao narod Ad: I kada su ugledali
jedan oblak koji se prema njihovhn dolinama kretao, rekli su: "Ovo je oblak
koji nam donosi kisu!" (El-Alikaf, 24.)'

Ovaj hadis navode i Tinnizija, Nesaija i Ibn Madze, od Dzurejdza. Drugu
predaju ovog hadisa navodi Imam Ahmed: "Pricao nam je Harun ibn Ma'ruf,
da je njemu pricao Abdullah ibn Wehb, da je njemu pricao Amr - tj. Ibn el-
Haris - da je njemu pricao Ebu en-Nadr, da je on cuo od Sulejinana ibn Jesara,
a on od Aise, da je rekla: "Nikada nisam vidjela Bozijeg Poslanika ^ da se
grohotom smijao, pa da su mu se mogli vidjeti kutnjaci. On bi se samo
osmjehivao." Zatim ona kaze: "Kada bi on ugledao oblake ili vjetar, to bi mu se
vidjelo na Hcu." Rekla je: "Boziji Poslanice, kada svijet ugleda oblake oni se
obraduju, nadajuci se da je u njima kisa, a kada ti vidis oblake, ja sani
primijetila na tvom lieu zabrinutost?" On joj je odgovorio: "Aisa, ko mi
garantira da u njima nije kazna? Hudov narod je kaznjen vjetrom. Kada su ga
oni ugledali, rekli su: - Ovo je oblak koji nam donosi kisu!"* Iz ovog hadisa je

■ 343/

' Biljezi ga Muslim 9/3/15.

^ Hadis biljezi Muslim 9/3/16; Es-Sujuti u el-Fethu-l-kebiru.

103

Hud alejhi selam

jasno da su se zbila dva dogadaja, kao sto smo to prije naveli. Prema tome,
kazivanje koje je navedeno u suri El-Ahkaf se odnosi na Drugi Ad, a ostaii
kur'anski ajeti govore o Prvora Adu. A Allah ^, opet, najbolje zna sta je
tacno.

Ovaj hadis Muslim navodi od Haruna ibn Ma'rufa, a Buharija i Ebu Dawud
od Ibn Wehba.

Kada smo govorili o hadzdzu Nuha im, naveli smo da je i Hud ^1 obavio
hadzdz. Od vladara pravovjemih, AHje ibn Ebi Taliba, se prenosi da je kabur
Huda ^1 u Jemenu. Drugi pak navode da je u Damasku. Neki Ijudi tvrde da
mu je kabur jedno mjesto u zidu dzamije u Damasku koji je okrenut prema
Kibli. Allah di najbolje zna.

104

td

br

Salih alejhi selam

KAZIVANJE O SALIHU 8^1, SEMUDOVOM
VJEROVJESNIKU

Semud je ime poznatog plemena, a dobili su ga po njihovom pretku
Semudu, bratu Dzedisa. Njih dvojica su sinovi Asira, sina Iremovog,
a on je sin Sema, sinaNuhovog.

Oni su bili cistokrvni Arapi. Stanovali su u Hidzru, koji se nalazi izmedu
Hidzaza i Tebuka. Boziji Poslanik M je prosao pored tog mjesta kada je sa
muslimanima isao na Tebuk.

Zivjeli su nakon naroda Ad, i obozavali su kipove, kao i oni. Allah im je
poslao jednog covjeka od njih, Allaliovog roba i Njegovog poslanika: Saliha,
sina Ubejdovog, a ovaj je bio sin Masihov, on sin Ubejdov, a on sin Hadirov,
on opet sin Semudov, a Semud sin Asirov, on sin Iremov, a on sin Nuhov aSJ.
Salih ih je pozvao da obozavaju samo AUaha, koji nema nikakva sudruga, da
odbace kipove i druge bogove, i da Mu nikog ne pripisuju, Neki od njih su mu
povjerovali, ali vecina ih je odbila da vjeruje.

Suprotstavljali su mu se i rijecju i djelom i namjeravali da ga ubiju. Ubili su
devu koju je Allah ucinio dokazom protiv njih, zbog cega ih je Allah kaznio
onako kako kaznjava samo Silni i Mocni.

Tako Allah Ji u sun El-A'raf veli; *A Semudu poslasmo njihova brata
Saliha. "O narode moj", govorioje on, "obozavajte Allaha, jer vi drugog boga
nemate! Dosao vam je jasni dokaz od vaseg Gospodara: ova AUahova kamila
Je znak za vas, paje pustite da pase po Allahovoj zemlji, i ne cinitejoj nikakvo
zlo, pa da vas bolna kazna zadesi! *I sjetite se kad vas je On ucinio
nasljednicima poslije Ada i da vas je na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim
palate pravite, a u brdima kuce klesete. Sjetite se AUahovih blagodati, i ne
cinite zlo. po Zemlji nered praveci! " *A glavesine njegova naroda, koje su se
bile uzoholile, upitase potlacene medu njima, koji su vjerovali: "Znate li vi
sigurno da je Salih poslan od svoga Gospodara? " Oni odgovorise: "Mi,
doista, vjerujemo u ono sto je po njemu objavljeno. " *Oni koji su bili oholi,
rekoSe: "Mi, doista, ne vjerujemo u ono sto vi vjerujete!" *I zaklase onu
kamilu, ne poslusase naredenje svoga Gospodara, i rekose: "O Salih, daj nam
to cime nam prijetis, ako si Poslanik!" * I zadesi ih strasan potres, pa u svojim
kucama osvanuse mrtvi i nepomicni. *0n se okrenu od njih i rece: "O narode
moj, prenio sam vam poslan icu svoga Gospodara i savjetovao vas, ali vi ne
volite one koji vas savjetuju. " (EI-A'raf, 73.-79.)

106

Salih alejhi selam

A u suri Hud, Uzviseni veli: *A Semudu poslasmo njihova brata Saliha. On
imje govorio: "Narode moj, Allaha oboiavajte, jer vi drugog boga osim Njega
nematel On vas je stvorio od zemlje i dao vam da zivite na njoj. Pa od Njega
oprost trazite ipokajte Mu sejer, je moj Gospodar blizu i odaziva se. *Oni mu
rekose: "O Salih, ti si tnedii nama prije ovoga bio omiljen. Zasto nam branis
da obozavamo ono Sto sii i nasi preci obozavali? Mi. doista, sumnjamo u ono
cemii nas ti pozivas. " * "O narode moj", govorio je on, "sta mislite. ako samja
potpimo siguron ko mije Gospodar i ako mi je On od Sebe milost dao, ko ce
me odbraniti od Allaha ako Mu budem neposlusan? Vi biste same uvecali moju
propast. *0 narode moj, ova Allahova kamila vamje dokaz, pajepustite neka
pase po Allahovoj zemlji, i ne cinite joj nikakvo zlo, da vas ne bi stigla skora
kazna. " *Ali, oni je zaklase. pa on rece: "Uzivajte u svojim kucama jos tri
danal Toje istinita prijetnja. " *I kadje dosla Nasa odredba, Mi smo miloscu
Nasom, Saliha i one koji su s njim vjerovali spasili od ponizenja toga dana.
Tvoj Gospodar je, doista, Jaki i Silni. *One koji su cinili nasilje pogodio je
strasan glas. pa su u svojim kucama osvanuli mrtvi i nepomicni, *kao da ih u
njinia nikad nije ni bilo. Semud, doista, u svoga Gospodara nije vjerovao.
Daleko bio Semud!" (Hud, 61 .-68.)

A u suri EI-HJdzr, Uzviseni veli: *Stanovnici Hidzra su u laz utjerivali
Poslanike. *Mi smo im dali Nase dokaze. ali su se oni od njih ob-etali. *0m su
u brdima klesali kuce, misleci da su bezbjedni, *pa ih je jednog jutra zadesio
strasan glas, *i nista im nije koristilo ono sto su bill stekli. " (El-Hi dzr, 80.-84.)

U suri El-Isra', Uzviseni veli: A da ne saljemo cuda sprjecava nas samo to
sto prijasnji narodi nisu u njih vjerovali. Mi smo Semudu kao vidljivo cudo
kamilu dali, ali su se oni ogrijesili o nju. A cuda saljemo samo da zastrasimo.
(El-lsra', 59.)

U suri Es-Su'ara', Uzviseni veli: *Semudje Poslanike u laz utjerivao. *Kad
im je njihov brat Salih rekao: "Zar se ne bojite? *Ja sam vam Poslanik
pouzdani, '^pa se bojte Allaha i pokorni mi budiie! *Ja od vas za to nikakvu
nagradu ne trazim, moja nagrada je samo kod Gospodara svjetova. ^Zar
mislite da cete ovdje biti ostavljeni bezbjedni, *m vrtovima i medu izvorima, *u
usjevima i medu pahnama sa zrelim plodovima? */ da u brdima vjesto kuce
klesete? *Pa se bojte Allaha i pokorni mi budite, *i ne slusajte one koji u zlu
pretjeruju, *one koji nered na Zemlji cine, a ne zavode red. " *Oni rekose: "Ti
si, doista, opcinjen! *Ti nisi nista drugo do covjek kao i mi. Ako istinu govoris,
daj nam neki dokaz!" *0n rece: "Evo deve koja ce piti odredenim danom, a vi
drugim, vama poznatim. *I ne cinite joj nikakvo zlo, pa da vas zadesi kazna
Velikog dana! " *Ali, oni je zaklase, i potom se pokajase, *i zadesi ih kazna. U
tome, doista, ima pouke, ali vecina ovih nece da vjeruje! *A ti'oj Gospodar je,
doista, Silan i Milostiv. (Es-Su'ara', 141.-159.)

U suri En-Neml, Uzviseni veli: *M/ smo Semudu poslali njihova brata
Saliha, da bi Allaha obozavali, a oni se podijelise na dvije grupe koje su se
medusobtw svadale. * "O narode moj", govorio imje on, "zasto pozurujete zlo,
prije dobra? Zasto od Allaha ne trazite oprosta, da bi vam se ukazala milost?"

107

Salih alejhi selam

*0m rekose: "Mi tebe i one koji su s tobom, smatramo losini predznakom!"
On odgovori: "Vasa zla slutnja Je kod Allaha. Uistimi, vi ste narod koji je
stavljen na kusnju. " *A u graduje bilo devet osoba koje su ne red, nego nered
po Zemlji cinile. *One rekose: "Zakunite se bogom da cemo njega i njegovu
porodicu nocu ubUi. a onda, svakako, njegovom zastUmku reci: "Mi nismo
prisust\>ovali pogibiji njegove porodice, i mi, doista, istinu govorimo." *!
smisljali su spletke, alt Mi smo ih preduhitrili kada se nisu ni nadali. *Pa
pogledaj kah'GJe bila posljedica njihovog spletkarenja - sve smo imistili, i njih
i narod njihov. *Eno njihovih kiica, praznih, zbog nepravde kojii su cinili. U
tome, doista, ima pouke narodii koji zna. *A spasili smo one koji su vjerovali i
kojisu se Allaha bojali. (En-Neml, 45,-53.)

U suri Fussilet, Uzviseni veli: *A sto se tice Semuda, Mi smo im ukazivali
na pravi put, all su oni vise voljeli sljepilo nego pravi put, pa ih je zadesila
ponizavajuca kazna od nmnje, prema onome kako su zasluzili, *a spasili smo
one koji su vjerovali i koji su se Allaha bojali. (Fussilet, 17.-18.)

U suri Iktirab (EI-Kamer), Uzviseni veli: *Semudje poricao opomene, *pa
su govorili: "Zar da covjeka. Jednog od nas slijedimo? Tada bismo stgurno bili
u zabludi i ludi. *Zar has njemu, izmedu nas, da bude poslana Objava? Ne, on
je lazljivac oholi! " *Sutra ce oni saznati koje lazljivac oholi! *Mi cemo poslati
kamihi, da bismo ih iskusali, pa pricekaj i budi strpljiv. *I obavijesti ih da ce se
voda izmedu njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupice onaj cljije red! *Ali,
oni pozvase jednog od svojih, pa je on uze i zakla. *Pa kakve su bile Moja
kazna i Moje opomene: *Mi smo poslali na njih jedan jedini krik, i oni su
postali poput sasusenog i izlomljenog siblja. *A Mi smo Kur'an olaksali za
shvacanje, pa ima li ikoga ko ce shvatiti? (El-Kamer, 23.-32.)

Uzviseni, takoder, veli: *Semud je iz obijesti svoje poricao. *Kada se
najnesretniji izmedu njih podigao, *Allahov Poslanik im je rekao: "Pustite
Allahovu kamilu, neka pije!" *Ali, oni su ga u laz utjerivali i zaklalije. pa ihje
njihov Gospodar zbog njihovih grijeha kaznio i sravnio sa zemljom, *i ne boji
se posljedica toga. (Es-Sems, 1 1 .-15.)

Allah m> u Kur'anu na vise mjesta govori o Adu i Semudu zajedno, kao sto
je u surama: Tewba, Ibrahim, EI-Furkan, Sad, Kaf, En-Nedzm i El-Fedzr.

Kaze se da ehli-kitabije ne znaju za ta dva naroda, i da se oni ne spominju u
njihovoj laijizi-Tewratu. Medutim, u Kur'anu stoji da ihje Musa obavijestio o
ta dva naroda. Tako Uzviseni u suri Ibrahim veli: */ Musa rece: "Ako vi i svi
drugi na Zemlji ne budete \jerovali pa, Allah je, doista, neovisan i dostojan
^Zar vam nije dosla vijest o onima prije vas, o Nuhovom narodu, Adu i

hvale.

Semudu i o onima poslije njih koje samo Allah zna? Njihovi poslanici su im
donosili jasne dokaze. " (Ibrahim, 8.-9.) Jasno je, dakle, da su ovo tacno
Musaove rijeci njegovom narodu. Medutim, buduci da su ta dva naroda Arapi,
oni nisu posvetiH dovoljnu paznju kazivanju o njima i to zapamtili, iako je
kazivanje o njima bilo poznato za vrijeme Musaa i^m\. O ovome smo opsimo
govorili u nasem Tefsiru. Neka je hvala Allahu za to.

108

m

Salilt alejhi selam

A sada cemo iznijeti tok dogadaja: sta je sa njima bilo, kako je Allah spasio
Saliha ^i i one koji su s njim vjerovali, i kako je do posljediijeg unistio narod
koji je cinio nepravdu svojiin nevjerovanjem, oholoscu i suprotstavljanjem
svome Poslaniku 'i^.

Vec smo rekli da su oni bili Arapi, da su zivjeli nakon Ada, i da i pored
toga nisu uzeli pouku iz onoga sto se njima desilo. Zato im je njihov Poslanik
^1 govorio: *"0 narode moj, ohozavajte Allaha, jer vi drugog Boga nemate!
Dosao vamjejasni dokaz od vaseg Gospodara: ova Allahova kamila je znakza
vas, pajepustite dapase po Allahovoj zemlji, i ne cinitejoj nikakvo zlo, pa da
vas bohm kazna zadesi! *I sjetite se kadvasje On ucinio nasijednicima poslije
Ada i da vas Je na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate pravite, a u
hrdima kiice klesete. Sjetite se Allahovih blagodati, i ne cinite zlo po Zemlji
neved praveci. (EI-A'raf, 73.-74.), tj. On vas je ucinio nasijednicima njihovim
da biste uzeli pouku iz onog sto se njima desilo i da biste radili drukcije nego
oni. I On vam je dozvolio ovu zemlju, da u njenim ravnicama pravite palate, /
da u hrdima vjesto kuce klesete. (Es-§u'ara', 149.), tj. da ih spretno, lijepo i
dobro pravite. Zato, odgovorite onda na AUahovu blagodat zahvalom, dobrim
djeljma i obozavanjem samo Njega, koji nema sudruga, a cuvajte se
suprotstavljanja i nepokomosti Njemu, jer je posljedica toga kobna.

Zato ih je ovako savjetovao: *Zar mislite da cete ovdje biti ostavljeni
bezbjedni, *u vrtovima i medu iz\^orima, *u usjevima i medu palmama sa
zreiim plodovima? (Es-Su'ara', 146.-148.), tj. plodovima koji su obilni,
mnogobrojni, lijepi i zreli. */ da u brdima vjesto kuce klesete. '^Pa se bojte
Allaha i meni pokorni budite, *i ne slusajte one koji u zlu pretjeruju, *one koji
tiered na Zemlji cine, a nezavode red. (Es-Su'ara', 149.-152.)

On im je, takoder, govorio: "Narode moj, Allaha ohozavajte, jer vi drugog
boga osim Njega nemate! On vas je stvorio od zemlje i dao vam da zivite na
njoj!" (Uud, 61.) Tj. On je Onaj Koji vas je sl^orio i oblikovao od zemlje i dao
vam da zivite na njoj - dao vam ju je, sa svim usjevima i plodovima.

Dakle, On je onaj koji stvara i opskrbljuje, koji zasluzuje da bude samo On
obozavan, a niko dnigi. "pa od Njega oprost trazite i pokajte Mu se!" Tj.
napustite to u sto sada vjerujete i posvetite se obozavanju samo Njega, pa ce
vam On to primiti i oprostiti vam. "Jer je moj Gospodar blizu i odaziva se. "
(Hud, 61.)

Oni mu rekose: "O Salih, ti si medu nama, prije ovoga, bio omiljen ", tj. mi
bismo voljeli da si dobro razmislio prije ovih rijeci, odnosno prije nego sto si
nas pozvao da obozavamo samo jednog Boga, da ostavimo bogove koje smo
do sada obozavali i da se odreknemo vjere nasih oceva i djedova. Zato su mu
rekli: "Zasto nam branis da obozavamo ono sto su i nasi preci obozavali? Mi,
doisia, sumnjamo u ono cemu nas tipozivas. " (Hiid, 62.)

"O narode moj". rece on, "sta mislite, ako samja potpuno siguran ko mije
Gospodar i ako mije On od Sebe milost dao, pa ko ce me odbraniti od Allaha
ako Mu ne budem poslusan. Vi biste samo uvecali moju propast. " (Hud, 63.)

lOf

V

Salih alejhi selam

Ovo je primjer njegovog obracanja, blagog postupanja i uctivog odnosa
prema njima u pozivanju na dobro, to jest sta mislite ako bude onako kako vam
ja govorim i cemu vas ja pozivam? Kako cete se opravdati kod Allaha i sta ce
vas spasiti od Njega, kad trazite da vas prekinem pozivati da Mu budete
pokomi? Ja to ne mogu, jer mi je to obaveza (wadzib), a i kad bih to uradio, ni
vi, ni bilo ko dmgi ne bi me mogao od Njega spasiti, niti mi pomoci. Zato'cu
vas ja pozivati same Allahu Jedinom, koji nema sudruga, sve dok On ne
presudi izmedu mene i vas.

Oni su mu takoder govorili "Ti si doista opcinjen!" (Es-5u'ara', 153.), tj.
opcaran. Ovim su htjeli reci: Nisi svjestan sta govoris kada nas pozivas' da
obozavamo samo Allaha i da se odreloiemo drugih bogova. Vecina ucenjaka
rijec musehharin u ovom ajetu turaaci u znacenju "opcinjeni." Po drugora
misljenju, rijec musehharin znaci: "ko uza se ima dzinna." U torn slucaju, oni
su htjeii reci: Ti si covjek koji je opsjednut dzinnima.

Medutim, prvi stav je ispravniji, sto se vidi i iz njihovih rijeci nakon toga'
"Nisi ti nista drugo do covjek kao i mi", i iz rijeci: "Ako istinu govoris dai
nam neki dokaz. " (Es-Su'ara', 154.).

Ovim od njega traze da im pokaze kakvo cudo, koje bi potvrdilo da je tacno
to sto objavijuje. *0n rece: "Evo deve koja ce piti odredenim danom a vi
drugm. vama poznatim. V ne cinite joj nika/cvo zlo. pa da vas zadesi 'kazna
Velikog dana. " (Es-Su'ara', 155.- 1 56.).

On im je takoder rekao: "Dosao vamjejasni dokaz od vaseg Gospodara-
ovaAUahova kamilaje znakza vas, pajepustite da pase po Allahovoj zemlji. i
ne cimtejoj nikah'o zlo pa da vas bolna kazna zadesi! " (El-A'raf, 73.).

Pored toga, Uzviseni veli: Mi smo Semudu kao vidljivo cudo kamilu doU
ail su se oni ogrijesiii o nju. (El-Isra', 59.)

Mufessiri navode da se narod Semud jednog dana okupio na uobicajenom
mjestu, pa mi je dosao Boziji poslanik Salih da ih pozove Allahu opomene
upozori, savjetuje i naredi im. r ,

Oni su mu na to rekli: "Bi li ti mogao uciniti da nam iz ove stijene -
pokazavsi na jednu stijenu - izade deva, takvih i takvih osobina?" Zatim su
poceh opisivati njene osobine i karakteristike, medu kojima je bilo i to da bude
krupna i steona u desetom mjesecu.

Poslanik Salih ,^1 im je rekao: "Sta mislite, ako vam ucinim ono sto ste
trazih potpuno onako kako ste rekli, hocete li povjerovati u ono sto vam
objavljujem 1 potvrditi moje poslanstvo?" Rekli su da hoce, pa je od njih uzeo
zakletvu 1 obecanja za to. ■

Zatim je otisao do mjesta za klanjanje, i klanjao Allahu M koliko ie bilo
odredeno a zatrni zamolio svoga Gospodara da udovolji njihovoj moibi
Tada je Allah M naredio stijeni da se rascijepi i da iz nje izade velika u
desetom mjesecu steona deva, sa svim osobinama i karakteristikama koje'su
oni tr&ziii.

no

SaUh alejhi selam

rn

de

Kada su je, bas takvu, ugledali, i svojim ocima vidjeli veliko cudo, zastrasujuci
prizor, zapanjujucu moc i nepobitni dokaz, mnogi od njih su poceli vjerovati,
all je vecina i dalje bila ustrajna u svome nevjerstvu, zabludi i prkosu. Zato
Uzviseni kaze: ali su se oni ogrijesili o nju, tj. zanijekali su je i vecina ni na
ovaj dokaz nije pocela slijediti istinu.

Glavni medu onima koji su povjerovali, je bio Dzundu' ibn Amr ibn Mehallat
ibn Lebid ibn Dzewas. On je bio jedan od plemenskih poglavica. Kada su i ostali
uglednici htjeli da prihvate Islam, od toga su ih odvratili: Zuab ibn Amr ibn Lebid,
Habbab - koji se brinuo o Idpovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dzelmes. Tako je
Dzundu' pozvao svoga amidzica Sihaba ibn Halifii koji je bio ugledan medu
njiraa, i kad je htio da primi Islam, ovi su ga sprijecili pa je on stao na njihovu
stranu. Tim povodom, jedan od muslimana po imenu Mehres ibn Ganeme ibn
ez-Zemil, neka mu se Allah smiluje, u stihovima je rekao:

Amrovi Ijudi bili su pozvali

Sihaba u vjeru Poslanika

Semudova poglavicu i sve druge

Paje namjeravao da se odazove

A da se odazvao Salihu hi iigled porastao

AH gaje odvraiio drug mu Zuab

Tako su se zalutali Ijudi tz Hidzra

Nakon upute zlu okrenuli.

Zato im je Salih H0< rekao; "Ova Allahova kamila... ", tj. dodao ju je uz
Allahovo ime da bi joj dao pocast i vaznost. Tako se npr. kaze: Allahova kuca
(Ka'ba) i Allahov rob (covjek). "... vamaje dokaz", tj. potvrda da je istina ono
sto vam objavljujem. "... pajepustite neka pase po Allahovoj zemlji, i ne cinite
joj mkakvo zlo da vas ne bi stigla skora kazna. " (Hud, 64.)

Tako je dogovoreno da deva bude kod njih, da pase odakle hoce i da pije
vodu svaki dnigi dan. Kad bi dosao dan u kome je red da pije vodu sa bunara,
oni bi svoje potrebe vode, dan ranije, odnosili kucama. Drugi kazu da su pili
njeno mlijeko, koliko god su mogli, Zato im je rekao: "koja ce piti odredenim
danom, avidrugim, vama poznatim. " (Es-&u'a.ra\ 155.)

Zato je i Uzviseni rekao: Mi cemo poslati kamilu, da bistno ih iskusali, ^. da ih
ispitamo da U ce vjerovati ili nece. Allah je najbolje znao kako ce oni postupiti. ...
pricekaj ih, tj. sacekaj da vidis sta ce uraditi ...?' budi strpljiv, (El-Kamer, 27.) na
njihovim neugodnostima, dok ti ne dode jasan znak. / obavijesti ih da ce se voda
izmedu njih i nje dijeUti, svakom obroku pristupice onaj cijije red. (El-Kamer, 28.)

Medutim, kada im se ovo oduljilo, njihovi pametnjakovici su se sastali i
dogovoriH da zakolju devu, i take je se rijese, kako bi imali vode u izobilju.
Sve to usput je uljepsavao sejtan. Allah ^ veli: J zaklase kamilu, ne poshisase
naredenje svoga Gospodara, i rekose: "O SaUh, daj nam to cime nam prijetis,-
ako si Poslanik " (El-A'raf, 77.)

Ill

Salik alejhi selam

Onaj ko je preuzeo na sebe da je zakolje bio je njihov poglavar Kadar ibn
Salif ibn Dzundu', covjek crvenkastobijele boje, plavih ociju i ride kose. Za
njega se pricalo da je dijete bludnice i da je roden na SalifovoJ postelji, ciji se
otac zvao Sajban. Devu je zaklao uz odobravanje svih, pa se grijeh pripisuje
svima njima,

Ibn Dzerir i drugi mufessiri govore o dvije zene iz Semuda. Jedna se zvala
Saduk bintu-l-Mahja ibn Zuhejr ibn el-Muhtar. Poticala je iz ugledne i bogate
porodice. Bila je udata za jednog covjeka koji je primio Islam, pa ga je
napustila. Ona je pozvala svoga araidzica Masrea ibn Mehredza ibn el-Mahjaa i
ponudila mil se, ako zakolje devu. Druga se zvala Unejza bint Ganim ibn
Mudzliz, a nadimak joj je bio Ummu Ganeme. Bila je starica, nevjemica i
imala je kcerke od svog muza Zuaba ibn Amra, jednog od plemenskih
poglavara. I ona je ponudila sve cetiri kcerke Kadaru ibn Salifu ako zakolje
devu, da od njih cetiri izabere koju hoce. Ova dvojica mladica su se spremila
da je zakolju, i o tome upoznali svoj narod. Njima su se pridruzila jos
sedmorica, tako da ih je ukupno bilo devet.

O njima se govori u rijecima Uzvisenog: A u graduje bilo devet osoba koje
su po Zemlji, ne red, nego nered cinile. (En-Neml, 48.) Oni su i drugima u
plemenu govorili da se deva treba zaklati, pa su i ostali uz njih pristali i
odobrili im, Nakon toga su otisli da traze devu. Kada se ona pojavila sa
pojilista, Masre' joj se prisuljao, odapeo strijelu na nju i ranio je u nogu. Zene
su dosle i pocele bodriti Ijude iz tog plemena da je ubiju. Cak su i svoj a lica
otkrile, kako bi ih potakle na to. Najbrzi je bio Kadar ibn Salif koji je na nju
krenuo sa sabljom i posjekao joj noge, pa je pala na zemlju, riknuvsi jako, da bi
upozoriia svoje mladunce. On joj je proboo vrat i zaklao je. Njeno devce - koje
je upravo odbijeno - popelo se na nepristupacno brdo i riknulo tri puta.

Abdurrezzak od Ma'mera, prenosi od nekog ko je cuo da je Hasan rekao:
"Devce je upitalo: - Gospodaru moj, gdje mi je majka?" Zatim je uslo u jednu
stijenu i nestalo u njoj. Po drugom misljenju oni su ga stigli pa i njega zaklali.

Uzviseni, kaze: *Ali, oni pozvase jednog od svojih. *paje on itze i zakla i
kakve su bile Moja kazna i Moje opomene!? (El-Kamer, 29.-30.) Uzviseni, takoder,
veli: *Kada se najnesretniji medu njima podigao. *AUahov Poslanik imje rekao:
"Pustite AUahovu kamilu. neka pije!" (Es-§ems, 12.-13.), tj. pazite je. *Ali oni
su ga u laz utjerivali i zaklali je, pa ihje njihov Gospodar zbog njihovih grijeha
kaznio i sravnio sa zemljom, *i ne boji se posljedica toga. (Es-Sems, 14.-15.)

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdullah ibn Numejr, da mu je pricao
Hisam - Ebu 'Urve - a on je cuo od svoga oca, da je Abdullah ibn Zera'e rekao:
"Boziji Poslanik ^ je jednom prilikom drzao hutbu, pa je kada je spomenuo
devu i onog ko ju je zaklao, rekao: Kada se najnesretniji medu njima podigao:
Taj covjek je bio energican, iigledan i raocan u svom plemenu kao Ebu
■=™'« "1 Ovaj hadis od Hisama prenose Buharija i Muslim.

Zem'a.'

' Hadis sahih, biljezi ga Ahmed u svom Musuedu 4/17/263/Haleb; Muslim u svom SaMhu
51/13/49; Buharija u svom Sahikii 65/9 1/4942.

112

Salih alcjhi seiain

Muliammed ibn Ishak navodi: "Pricao mi je Jezid ibn Muhanomed ibn Hasim,
da je on cuo od Muhammeda ibn Ka'ba, a on od Muhammeda ibn Hasima ibn
Jezida, a ovaj od Ammara ibn Jasira, da je Boziji Poslanilc M rekao Aliji: "Hoces li
da ti kazem ko su najnesretniji Ijudi?" "Hocu", odgovorio je. Poslamk je rekao:
"To su dva covjeka, jedan od njih je opaki covjek iz Semuda, koji je zaklao
devu, a drugi je, Alija, onaj koji ce te udariti ovuda - tj. po tjemenu - od koga
ce ti se krvlju natopiti ovo - tj. brada." Ovaj hadis prenosi Ibn Ebi Hatnu.

Zatim, Uzviseni \q\v. I zaklase onu kamilu, i ne poslusase naredenje svoga
Gospodara. i rekose: "O Salih. daj nam to erne nam prijetiS, ako si poslanik^'
(El'A'raf, 77.) Ovim rijecima, oni su pokazali otvoreno nevjerovanje po vise
pitanja:

- Nisu poslusali AUaha i Njegovog Poslanika, pocinivsi ono sto im je bilo
strogo zabranjeno, tj. zaklavsi devu koju im je Allah dao kao dokaz.

- Poziirivali su kaznu protiv sebe, pa su je i zasluzili iz dva razloga: Prvo
sto se ispunio postavljeni uvjet: / ne cinite joj nikak-vo zlo da vas ne bi stigla
brza kazna. (HQd, 64.) U drugom ajetu stoji: velika (Es-Su'ara', 156.), a u
trecem holna (El-A'raf, 73.), sto je sve istinito. Drugo sto su pozurivali kaznu.

- §to su u laz utjerivali Poslanika koji im je dao nepobitan dokaz za svoje
poslanstvo i istinitost. Oni su to sigumo znali, ali su ih njihovo nevjerstvo,
zabhda i inat naveli na to da odbiju istinu i mogucnost da ih zadesi kazna.
Allah m veli: AU, onije zaklase, pa on rece: "Uzivajte u svojim kucamajos in
dana! Toje istinita prijetnja. " (Hud, 65.)

Navodi se da je prihkom klanja deve, prvi na nju ruku digao Kadar ibn
Salif, prokleo ga Allah. On joj je posjekao noge pa je pala na zemlju, a za njim
supotrcali i ostali da je sabljama raskomadaju. Kada je to ugledalo njeno devce
pobjeglo je od njih, popelo se na najvise brdo i rilcnulo tri puta.

Zato im je Salih rekao: "Uzivajte u svojim kucamajos tri dana". tj. od
daiias. Medutim, oni nisu vjerovali ni u ovu sigumu prijetnju, nego su, kada je
pala noc, htjeh ubiti i njega i, - prema njihovim tvrdnjama - poslati ga kuda i
devu, Oni rekose: "Zakunite se bogom da cemo njega i njegovu porodicu nocu
ubiti". tj, sakupiti ih u njegovoj kuci i pobiti ih, a zatim zanijekati i poreci
ukoliko njegovi zastitnici budu trazili krvarinu. Zato su rekli: '\..a onda cemo
svakako njegovom zastitniku reci: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji njegove
pomdice, i mi, doista, istinu govorimo. " (En-Neml, 49.)

Allah iSi veli: *I smisljali su spletke. ali Mi smo ih preduhitrili kada se nisu
ni mdali. *Pa pogledaj kakvaje bila posljedica njihovog spletkarenja; sve smo
unistili, i njih i njihov narod. *Eno njihovih kuca. praznih, zbog nepravde koju
su ciniii. U tome doista ima pouke narodu koji zna. *A spasili smo one koji su
vjerovali i koji su se AUaha bojali. (En-Neml, 50.-53.)

Tako sto je Uzviseni na one koji su htjeli ubiti Saliha poslao kamenje koje
ih je pogadalo, i unistilo prije ostalog naroda. U cetvrtak - prvi dan cekanja -
Ijudi iz Semuda su osvanuh pozutjelih lica, kako im je rekao i Salih ^». Kada
je pao mrak dozivali su se; "Prosao je jedan dan odredenog roka."

IB

m: u

Salih alejhi selam

Drugog dana najavljenog roka - u petak - osvanuli su pocrvenjelih lica, a
kad su omrkli, rekli su; "Prosla su dva dana odredenog roka,"

Treceg dana odredenog roka - u subotu - osvanuli su cmih lica, a kada su
omrkli, rekli su: "Eto, prosao je odredeni rok" Kada je osvanula nedjelja
obukli su se, spremili i sjeli, iscekujuci kakva ce ih kazna, muka i nesreca
zadesiti, ne znajuci sta ce sa njima biti, niti sa koje ce strane kazna doci. Kada
je izaslo Sunce, dosao im je glas odozgo, s neba, a ispod njih se zemija
zatresla, pa su duse izdahnule, zivoti se ugasili, pokreti se ukocili, glasovi
umukli i istina se obistinila. Tako su u svojim kucama osvanuli nepomicni,
tijela bez dusa i bez pokreta.

Kaze se da od njih ovo niko nije prezivio, osim jedne zene koja je od ranije
bila nepokretna. Zvala se Kelbe bintu-s-Silk - sa nadimkom Zurej'a. Bila je
okorjela nevjemica i protivnica Saliha ^m. Kada je ugledala kaznu, prohodala
je i pobjegla sto je brze mogla. Tako je dosla do jednog naselja gdje su zivjeli
Arapi i ispricala im sta je vidjela i staje zadesilo njen narod. Bilaje iznurena
zedu, paje zatrazila vode. Kada se napila, umrla je.

Uzviseni veli: ...kao da ih u njima nikad nije ni bilo, tj. kao da u njima nisu
zivjeli udobno, svak sa svojom nafakom i bogatstvom. Semud, doista, u
Gospodam svoga nije vjerovao; daleko nekaje Semud! (Hud, 68.)= tj. on ih je
ovim prokleo i prizvao zov sudbine.

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdurrezzak da je njemu pricao
Ma'mer, da je cuo od Abdullaha ibn Usmana ibn Hasima, a on od Ebu ez-
Zubejra, da je Dzabir rekao: "Kada je Boziji Poslanik ^ prolazio pored Hidzra,
rekao je: - Nemojte traziti cuda! Trazio ih je Sahhov narod, pa su im pokazana
- znaci deva - koja je ovuda dolazila, a ovuda odlazila. Prekrsili su naredenje
svoga Gospodara i zaklali je. Pila je njihovu vodu jedan dan, a oni njeno
mlijeko drugi dan. Ali, oni su je zaklali, pa ih je snasao jedan krik, kojim je
Allah usmrtio sve, koji su bili pod nebeskim svodom, osim jednog covjeka koji
se zatekao u haremu Allahove Ka'be. "Ko je to bio, Boziji Poslanice?", upitali
su ashabi, pa je on odgovorio: - Bio je to Ebu Regal, ali kada je izasao iz
hareraa i njega je pogodilo ono sto i njegov narod."'

Ovaj hadis zadovoljava uvjete Muslima, ali nije naveden ni u jednoj od sest
vjerodostojnih zbirki. Allah najbolje aia.

Abdurrezzak kaze: "Ma'mer kaze da ga je obavijestio Ismail ibn Umejje, da
je Poslanik ^jednom prilikom prosao pored kabura Ebu Regala i rekao: "Znate
li ko je ovdje?" Ashabi su odgovorih: "To Allah i Njegov Poslanik najbolje
znaju." Onje rekao: "Ovo je grob Ebu Regala, jednog od Semudovih Ijudi. Bio
je u AUahovom haremu, pa ga je to sacuvalo od Allahove kazne. Ah, kada je iz
njega izasao, zadesilo ga je ono sto je zadesilo i njegov narod, pa je ukopan
ovdje, Zajedno sa zlahiom grancicom. Poslije su ga Ijudi trazili s macevima u
rukama, i kada su ga nasli, izvadili su tu grancicu."

Ovaj hadis biljezi jedlno Ahmed u svome A/wjnetfw 3/296 /Haleb.

114

Salih alejbi selam

Abdurrezzak zatim kaze da je Ma'mer cuo od Zuhrije da je Ebu Regal,
ustvari, Ebu Sekif. Ovaj hadis u ovoj verziji je mursel.

Muhammed ibn Ishak u Zivotopisu Poslanika navodi ovaj hadis u nesto
drugacijoj verziji, bez prekidanja seneda, od Ismaila ibn Umejje, koji ga je cuo
od Budzejra ibn Ebi Budzejra, a on od Abdullaha ibn Omera koji kaze: "Kada
smo sa Bozijim Poslanikom ^ putovali za Taif i prolazili pored jednog kabura,
cuo sam da je rekao: "Ovo je kabur Ebu Regala, a to je Ebu Sekif. Bio je iz
naroda Semuda, On se zadesio u ovom haremu, pa ga je to spasilo, ali, kada je
izasao iz njega, ovdje ga je zadesila kazna, koja je zadesila i njegov narod, pa
je tu i ukopan, Znak da je to tako jeste zlatna grancica, koja je zakopana sa
njim. Kad bi ga otkopali, nasli bi je uz njega." Na to je svijet pozurio i iskopao
grancicu iz tog mezara." Hadis ovako navodi i Ebu Dawud od Muhammeda ibn
Ishaka.

Nas ucitelj, Hafiz Ebu el-Hadzdzadz Mizzi, neka mu se Allah smiluje, kaze
da je ovaj hadis vjerodostojan (hasen-aziz).

Ja na to dodajem da ga, u torn obliku, prenosi samo Budzejr ibn Ebi
Budzejr, cije se ime spominje samo u ovom hadisu. Pored toga, od njega ga
prenosi samo Ismail ibn Umejje. Nas ucitelj kaze: "Moguce je da je on
pogresno shvatio kada je rekao da su to rijeci Poslanika (merfu'), pa bi u tom
sliicaju ovo mogle biti rijeci Abdullaha ibn Amra, a da je to on nasao u
jevrejskim knjigama." Allah, opet, najbolje zna!

Ja, opet, na ovo kazem da u spomenutoj mursel predaji kao i u hadisu kojeg
prenosi Dzabir, postoji potvrda za to. Allah, opet, najbolje zna!

On se okrenu od njih i rece: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu
svoga Gospodam i savjetovao vas, ali vi ne volite one koji vas savjetuju " (El-
A'raf, 79.) Ovim rijecima Uzviseni nas upoznaje da se Salih ^l ovako obratio
svom narodu, nakon njihove propasti. Dakle, napustajuci njihovo prebivaliste
prema nekom drugom, narodu je rekao: "O narode moj, prenio sam vam
poslanicu moga Gospodara i savjetovao vas", tj. ja sam se na sve nacine:
svojim rijecima, djelima i namjerom trudio da vas uputim ...ali vi ne volite one
koji vas savjetuju, tj. vi po svojoj pokvarenoj naravi niste bili spremni prihvatiti
istinu, niti ste je zeljeli. Zato ste dopali bolne kazne u kojoj cete zauvijek ostati,
i ja nemam nikakva nacina da vam pomognem, nitl sam to duzan. Ja sam svoju
obavezii prema vama ispunio; dostavio sam vam Objavu i savjetovao vas, a
Allah cini ono sto On hoce.

Tako se Poslanik ^ obratio poginulim musricima na Bedru, nakon tri noci.
Stao je kod njih, a onda uzjahao devu, naredio pokret pred ki-aj noci i rekao: "O
poginuli, jeste H se uvjerili da je istina ono sto vam je vas Gospodar obecao? Ja
sam se uvjerio da je istina ono sto mi je moj Gospodar obecao."

Zatim im je izmedu ostalog rekao: "Vi ste bili lose drustvo svom Poslaniku:
poricali ste me, a drugi svijet mi je povjerovao; istjerali ste me, a drugi su mi
pruzili utociste; borili ste se protiv mene, a drugi su me pomagali. Lose li ste
drustvo bili svome Poslaniku!"

115

Saiih alejbi selam

\

Omer mu je na to rekao: "Boziji Poslanice, govoris ijudima cija se tijela
raspadaju." Poslanik je na to rekao: "Talco mi Onoga u cijoj je ruci moja diisa,
vi nista bolje od njih ne cujete ono sto im govorim, samo sto oni ne
odgovaraju." Kaze se da se Salih *Sii nakon toga preselio u harem Ka'be i tu
ostao sve do svoje smrti.

Imam Almied navodi: "Pricao nam je Ve'ki da je njemu pricao Zem'a ibn Salih,
da je cuo od Seleme ibn Wehrama, a on od Ikrime, da je Ibn Abbas rekao:
"Kada je Poslanik ^ prolazio laoz dolinu Usfan, na putn za hadzdz, upitao je: -
Ebu Bekre, koja je ovo dolina? On mu je odgovorio: - Dolina Usfan. Tada je
Poskinik rekao: - Oviida su prolazili Hud i Salih >feBi na mladim devama koje su
imale ulare izradene od vlakana, a na njima su i gomji i donji ogrtaci bili od
vunenog platna. Tako su oni izgovarali telbijju i hodocastili Ka'bu."'

Lanac prenosilaca ovog hadisa je dobar (hasen). Vec je naveden u kazivanju o
Nuhu fiSS, a prenosi ga Taberanija s tim sto se tamo govori o Nuhu, Hudu i Ibraliimu.

Poslanikov ^ prolazak dolinom Hidzr - teritorijom Semuda -
u godini pohoda na Tebuk

Imam Almied navodi; "Pricao nam je Abdussamed da je njemu pricao Sahr
ibn Dzuwejrijje, da je on cuo od Nafi'a, da je Ibn Omer pricao: "Kada je Boziji
Poslanik ^ krenuo sa ashabima prema Tebuku, sa njima se zaustavio u Hidzra,
kod Semudovih naselja, pa su nasuli vodu iz bunareva iz kojih je pio narod
Semudov, te su njome zamijesili hljeb i napunili posude. Medutim, Poslanik im
je naredio, pa su prosuli vodu i tim hljebom nahranili deve, a onda ih odveo do
bunara iz kojeg je pila deva. Zabranio im je ulazak u isklesane kuce gdje je
zivio kaznjeni narod rekavsi: "Bojim se da vas ne zadesi ono sto je zadesilo i
njih, pa ne ulazite tamo gdje su oni zivjeli!""

Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Affan, da je njemu pricao
Abdulaziz ibn Muslim, a njemu Abdullah ibn Dinar, da je cuo od Abdullaha ibn
Omera, da je Boziji Poslanik M, dok je bio u Hidzm, rekao: "Ne ulazite ovim
kaznjenicima, osim placuci, a ako ne mozete plakati, nemojte im ni ulaziti, da
vas ne bi zadesilo ono sto i njih."^

Buharija i Muslim ovaj hadis u svojim Sahihima navode u vise verzija.

U nekim verzijama ovog hadisa stoji da je on, kada je prolazio pored
njihovih stanista, oborio glavu i potjerao svoju jahalicu, a ashabima je zabranio
ulazak u njih, osim placuci. U jednoj verziji ovog hadisa stoji da je Poslanik^
rekao: "Pa ako ne mozete plakati, onda se pravite da placete, iz bojazni da vas
ne zadesi ono sto je i njih zadesilo!"

' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 1/232 /Haleb.

^ Hadis biljezi Buharija 65/15 - 2IA102IFe!!m4-Bari\ Ahmed ii svome Musnedit 2/72, 9I/Haleb;
El-Humejdi u svom Musnedu 2/290/653; Ibn Hisam u Siri 327/Egjpat; El-Wakidi u El-Megad
397/Egipat; Muslim li svom Sahihu 53/1/2981.

■" Hadis biljezi Ahmed ii svom Musnedu 2/66 /Haleb.

116

Salih alejhi selam

da

Ired

\'as

Imam Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Jezid ibn Harun, da je cuo
od Mes'udija, a on od Ismaila ibn Ewseta, da mii je pricao Muhammed ibn Ebi
Kebsa Ensarija, a njemu njegov otac - kome je bilo ime Amr ibn Sa'd, a po
drugima Amir Ibn Sa'd, neka Allah bude zadovoljan sa njim: "Kada je bio
poliod na Tebuk, Ijudi su pozurili prema Hidzru da dodu do ostataka naselja tog
naroda. To je cuo Boziji Poslanik ^ pa je svijet pozvao i rekao: "Skupite se
radi namaza!" Ja sam dosao do Poslanika ^ a on, pridrzavajuci se za nekog,
rece: "Nemojte ulaziti narodu na kojeg se Allah rasrdio!"Na to mu je jedan
covjek rekao: "Boziji Poslanice, mi im se cudimo", a on je na to rekao:
"Hocete li da vam kazem sta je cudnije od toga? Covjek izmedu vas, koji vam
prica onom sto je bilo prije vas i o onom sto ce biti poslije vas. Zato budite
ustrajni na pravom putu pa vas Allah nikada nece kazniti, Doci ce jedan narod
koji se nikako nece mocl od toga odbraniti."

Lanac prenosiiaca ovog hadisa je dobar (hasen), ali ga ne navode u
sest vjerodostojnih zbirki. Govori se da su Ijudi Salihovog naroda dugo zivjeli.
U pocetku su pravili kuce od ilovace, pa hi im se srusile prije nego sto umm, pa
su onda poceli klesati kuce u kamenim brdima.

Takoder se navodi da im je Salih a^i, nakon sto su od njega trazili cudo i
nakon sto im je Allah dao kamilu iz stijene, rekao da paze na nju i njeno
mlado koje joj je bilo u utrobi, upozorivsi ih da ce ih, ukoliko joj ufiine bilo
kakvo zlo, stici Allah ova kazna. On im je takoder rekao da ce je zaklati i da
ce to biti uzrok tijihove propasti. Cak im je opisao covjeka koji ce je zaklati,
rekavsi da ce on biti rumene boje lica, plavih ociju i ride kose. Oni su onda po
citavom kraju poslali uhode, sa zadatkom da ubiju dijete koje bude tako
izgledalo. Takoje dugo vremena proslo; jedna generacijaje prosia, a druga je
dosla.

Jediiog dana, jedan od njihovih poglavara je zarucio sina sa kcerkom
drugog njihovog poglavara, i ozenio ga njome. Iz tog braka se rodio onaj ko ce
zaklati devu tj. Kadar ibn Salif, pa uhode nisu mogle da ga ubiju zbog ugleda
njihovih oceva i djedova u narodu. On je rastao brzo, tako da bi za sedmicu
narastao koliko dnigi za mjesec dana. On je vremenom postao njihov poglavar,
kome su bill pokomi. Njegove strasti su ga navele da zakolje devu, a u tome su
mu pomogli osmorica najuglednijih. To su ona devetorica koja su htjela ubiti
Saliha )m.

Kada su zaklali devu i za to cuo Salih i^i, dosao im je, placuci zbog nje.
Oni su ga primili, izvinjavajuci mu se i govoreci: "Ovo nisu uradili nasi
ugledni Ijudi nego mladici." Dalje se kaze da im je naredio da poprave tu
gresku lijepo postupajuci prema devcetu. Oni su ga pratili, a ono se popelo na
jednu planinu. Kada su se popeH za njim, ono se popelo na vrh planine, tako da
je bilo visoko toliko da ga ptice nisu mogle dohvatiti. Tu je plakalo lijuci suze,
a zatim se olcrenulo prema Salihu ^!^\ i riknulo tri puta. Na to im je Salih rekao:
"Uzivajie u svojim kucama jos tri dana! To je isiinita prijetnja. " (Hiid, 65.).
Zatim im je rekao da ce sutra osvanuti pozutjelih lica, dmgi dan crvenih lica, a
treci dan cmih lica.

117

(

Salih alejhiselam

Cetvrti dan im je dosao jedan krik, jaci od svih gromova, koji ih je obuzeo,
pa su osvanuli u svojim kucama mrtvi.

Medutim, neki dijelovi ove predaje su spomi i suprotstavljaju se onom sto
se moze razumjeti iz Kur'ana u pogledu kazivanja o njima, o cemu smo ranije
govorili, Allah Jfe, opet, najbolje zna sta je tacno!

118

Ibrahim alejhi selam

KAZIVANJE O IBRAHIMU
HALILU

Ibrahim je sin Tara (250), sina Nahora (148), a on sin Saruga (230), sina
Reva (239), a on sin Falega (439), sina I-Iebera (464), a on sin Sala
(433), sina Arfaksada (438), a on sin Sema (600), sina Nuhova ^i

Ovo je tekst ehli-kitabija iz za njih Svete knjige, a ja sam iza svakog imena
brojkom oznacio koliko su zivjeli, prema onom sto oni navode. Vec je bilo
govora o duzini zivota Nuha ^&\, pa nema potrebe to ponavljati.

Hafiz ibn Asakir, u svojoj Historiji, govoreci o zivotu Ibrahima Halila
(Allahovog prijatelja), prenoseci od Ishal-ca Ibn Bisra Kahilije, iz njegovog
djela el-Mubtede, navodi da je Ibrahimovoj majci bilo ime Emila. Zatim od
njega prenosi dugu pricu o tome kako ga je rodila. Kelbi kaze da joj je bilo ime
Buna bint Kribta ibn Kersi i da je porijeklom od Arfaksada, Semovog sina, a
Sem jeNuhov sin.

Ibn Asakir u vise predaja navodi da je Ikrime rekao: "Ibrahimov fm
nadimak je bio Ebu ed-Dajfan."'

**Ehli-kitabije zatim kazu da su se Tarn, kada je imao sedamdeset pet
godina, rodili Ibrahim ^i, Nahor i Haran. Haran je kasnije dobio sina Luta,
Oni kazu da je Ibrahim ^l bio srednji i daje Haran unn-o jos za oceva zivota
u mjestu gdje je i roden, tj, u podrucju Haldejaca. Time misle na Babilon, Taj
stav je ispravan i poznat kod onih koji istrazuju zivotopise, historiju i
dogadaje.

Hafiz Ibn Asakir takoder kaze daje taj stav ispravan. On navodi od Hisama
ibn Ammara da je on cue od Wehda, on od Se'ida ibn Abdulaziza, a on od
Meldiula, daje Ibn Abbas rekao: "Ibrahim je roden u Guti kod Damaska, u selu
po imenu Berza, a na brdu koje se zove Kasijun." Nakon toga, Hafiz kaze:
"Ispravno je ipak, da je on roden u Babilonu, a ovo mu se mjesto pripisuje zato
sto je na njemu klanjao kad je dosao pomoci Luai mSi\"'

Oni zatim navode da je Ibrahim ozenio Sam, a Nahor Melhu, kcerku
Harana, tj. braticnu.

Zatim navode daje Sara bila nerotkinja, da nije mogla radati.

' Ibn Asakir u svom Tarihu 2/141/Et-Tehzib.
^ Ibn Asakir 2/13/Et-Tehzib.

120

Ibrahim alejhi selam

**Zatim ehli-kitabije kazu: "Tara je, sa svojira sinom Ibrahimom, njegovom
zenom Sarom, i njegovim braticem Lutom, izisao iz zemlje Haldejaca i otisao u
zemlju Kenanaca. Nastanili su se u Haraau, gdje je Tara i umro, u svojoj
dvjesta pedesetoj godini." Ovo potvrduje da on nije roden u Haranu, nego u
zemlji Haldejaca, tj. u Babilonu.

Dakle, oni su krenuli sa namjerom da dodu u zemlju Kenanaca, podnicje
Jerasalima, pa su se nastanili u Haranu. Haran je u to doba,^ zajedno sa
Arapskim poluosti-vom i Samom, pripadao Haldejcima koji su obozavali sedam
zvijezda, Graditelji Damaska takoder su bili ove vjere. Okretali su se prema
Sjevemjaci. Raznim rijecima i postupcima su pokazivali da obozavaju sedam
zvijezda. Zato je na svih sedam kapija starog Damaska, za svaku zvijezdu,^bio
po jedan hram u kojima su, u njihovu cast, priredivane svetkovine i pnnosene
zrtve. U to doba, dok su stanovnici Harana obozavali zvijezde i kipove, svi
Ijudi na Zemlji su bili nevjemici, osim Ibrahima-Halila, njegove zene i bratica
mu Luta H0,.

Ibrahim im je bio taj preko koga je Allah M uklonio ta zla i dokinuo tu
zabludu. Njemu je Allah 3fe, jos u mladosti, dao zdrav razum, a kad je porastao
odabrao ga za Svoga Poslanika i uzeo Sebi za prijatelja (Halila). Allah ^^kaze:
Mismojosprijelbrahimu razboritosl dali i dobro gapoznavali, (El-Enbija', 51.),
tj. 00 je bio dostojan za to.

Uzviseni, takoder, veli: *IIbrahima. kadjegovorio svome narodu: "Obozavqjte
Allaha i Njega se bojte! To vamje bolje, ako znate. * Vi mimo Allaha obozavate
kimiire i lazi izmisljate. Oni, koje vi mimo Allaha obozavate, ne mogit vas
nikak\'Otn hnvwm nahraniti, pa kod Allaha trazite opskrbu, Njega obozavajte i
Njemu zahvaljujte; jer cete se Njemu vratiti! *A ako vi budete poricali, pa i
narodiprije vas su poricali, a Poslanikje duzan samo da jasno prenese. *Zar
oni ne vide kako Allah stvara stvorenja? On ce to ponovo uciniti. Allalmje to,
doista, lahko. " *Reci: "Putujte po Zemlji i gledajte kako je On prvi put stvorio.
AUah ce to i dnigi put st\>oriti. Allah, doista, sve moze. *0n kaznjava koga On
hoc-e i milost dqje kome On hoce, i Njemu cete se vratiti. *Vi Njegovoj^ kazni /te
mozete umaci ni na Zemlji ni na nebu, i vi mimo Allaha nemate ni zastitnika ni
pomagaca. *A oni koji ne vjeruju u Allahove dokaze i susret s Njime, ti su
izgitbili nadu u Moju milost, i njih ceka bolna kazna. " *Odgovor njegovog
naroda bijaSe samo: "Ubijte ga Hi ga spalitel" - alt. Allah gaje spasio od vaUe.
U tome, doista, ima dokaza za narod koji vjenije. *I on rece: "Vi ste mimo
Allaha kumire prihvatili, da biste u zivotu na ovom svijetu medusohne
prijateljske odnose odrzavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih cete se
odricati i jedni druge proklinjati. Vase prebivaliste ce biti vatra i necete imati
pomagaca. " *I Lut mu povjerova! A Ibrahim rece: "Ja selim svome Gospodaru,
On je, doista, Silni i Mudri. " *I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonuU i njegovim
potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu nagradu dali,
ana onom ce, doista, jedan oddobrih biti. (El-'Ankebut, 16.-27.)

Zatim Uzviseni navodi Ibrahimovu raspravu sa svojim ocem i narodom, o
cemu cemo, ako Bog da, dalje govoriti.

121

Ibrahim alejhi selam

Njegov otac je bio prvi koga je pozvao na Pravi put. Otac mu je bio jedan
od oiiih koji su obozavali kipove i bilo je najprece da se iskrenim savjetom
obrati svome ocu.

O tome Uzviseni veli: *I spomeni u Knjizi Fbrahima. On je bio istinoljiibiv,
vjerovjesnik. *KadaJe rekao svome ocu: "Oce, zasto obozavas ono sto niti cuje, niti
vidi, niti ti maze ista koristiti? *Oce, menije doslo znanje koje tebi nije doslo, pa me
slijedi ija cu te na pravi put uputiti. *Oce, ne obozavaj sejtana! Sejtanje Milostivom
neposhisan. '^Oce, bojim se da te odMilostivog ne stigne kakva kazna, pa da budes
sejtanu dnig. " '^Onje rekao: "Zar ti, Ibrahime, mrzis moje bogove? Ako neprestanes,
sigurno cu te kamenovati. Zato me ostavi na miru!" * "Nekaje mir na tebe", rece
on, "Ja cu moliti svoga Gospodara da ti oprostijerje On dobarprema meni. *Ija
napustam i vas i ono cemu se vi mimo AUaha molite, aja cu moliti svoga Gospodara,
nadam se da mi moj Gospodar nece odbiti moju dovu. " (Merjem, 41 .-48.)

Uzviseni ovdje navodi kako je tekla rasprava i dijaiog izmedu Fbrahima i
njegovog oca, kako ga je na pravi put pozvao najblazim rijecima i na najljepsi
nacin. Objasnio mu je nistavnost njegovog obozavanja kumira, koji, niti cuju
molbu obozavaoca, niti vide gdje se on nalazi, pa kako ce mu onda ista
koristiti, dati bilo kakvo dobro, nafaku ili pomoc?

Zatim ga je podsjetio da mu je Allah dao uputu i korisno znanje, iako je
mladi od oca: "Oce, menije doslo znanje koje tebi nije doslo, pa me slijedi, ija
cu te na pravi put uputiti", tj. put koji je ispravan, jasan, lahak, istinit i kojim
ces postici dobro i ovog i onog svijeta.

Kada mu je Ibrahim pokazao pravi put i uputio savjet, on ga nije poslusao i
primio od njega, nego mu je zaprijetio i pokusao da ga zaplasi rijecima; "Zar ti,
Ibrahime, mrzis moje bogove? Ako ne prestanes, sigurno cu te kamenovati! " Po
jednima, time je mislio samo na rijeci, a po drugima na stvamo djelo. "Zato me
ostavi na miru!", tj, idi od mene i zadugo se ne vracaj!

Na to mu je Ibrahim rekao: "Nekaje mir na tebe" (Merjem, 47.), tj. od
mene te nece snaci nista lose i od mene neces dozivjeti nikakvo uznemiravanje,
ti si od mene miran. Cak mu zeli dobro rijecima: "Ja cu moliti svoga
Gospodara da ti oprosti.jerje on dobarprema meni. " (Merjem, 47.)

Ibn Abbas i drugi kazu: "Tj. blag, jer me je On uputio da Njega obozavam i
samo Njega vjeaijem." Zato on kaze: "Jja napustam i vas i ono cemu se vi
mimo AUaha molite a ja cu moliti svoga Gospodara, nadam se da mi moj
Gospodar nece odbiti dovu. " (Metjem, 48.)

Ibraliim je doista, kao sto je i obecao, za njega molio u svojim dovama. Malutim,
kada mu je postalo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao, kako kaze
Uzviseni: Ibrahimovo trazenje oprosta za svoga oca biloje samo zbog obecanja
koje muje dao. A cim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se
odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sazaljenja i milostiv. (Et-Tewbe, 114.)

Buharija navodi: "Pricao nam je Ismail ibn Abdullah, da je njemu pricao
njegov brat Abdulhamid, a on je cuo od Ibn Ebi Zi'ba, ovaj od Se'ida
Makberije, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik m rekao: "Ibrahim ce na

122

Ibrahim alejhi selam

Sudnjem danu sresti svog oca Azera a na njegovom lieu ce biti prasina i
zemlja, pa ce mu Ibrahim reci: - Zar ti nisam rekao da mi se ne suprotstavljas?
Na to ce mu otac reci: - Danas ti se necu suprotstavljati." Ibrahim ce tada reci:
"Gospodaru raoj, obecao si mi da me na Sudnjem danu neces poniziti, a zar
ima veceg ponizenja od toga da mi otac bude u vatri?" Allah ce odgovoriti: "Ja
sara nevjemicima zabranio Dzennet," Zatim ce mu se reci: "Ibrahime, sta je to
ispod tvojih nogu?" On ce pogledati i vidjeti uprljanu zaklanu zivotinju, koja
ce biti uzeta za noge i bacena u vatru."' Jedino on navodi ovako u kazivanju o
Ibrahimu.

U svom Tefsiru on kaze: "Tako prenosi- Ibrahim ibn Tahman od Ebu Zi'ba,
on od Se'ida Makberije, a on od Ebu Hurejre."

Ovako ga prenosi i Nesaija; od Ahmeda ibn Hafsa ibn Abdullaha, on od
svog oca, a ovaj od Ibrahima ibn Tahmana i dalje redom. Bezzar ga u sHcnoj
verziji navodi od Hammada ibn Seleme, on od Ejjuba, on od Muhammeda ibn
Sirina, on od Ebu Hurejre, a on od Bozijeg Poslanika %, mada u toj verziji ima
neceg neobicnog (garib). On ga navodi i u drugoj verziji: od Katadea, on od
Ukbea ibn Abdulgafira, on od Ebu Se'ida, a on od Poslanika ^.

Allah ife kaze: / kada Ibrahim rece svom ocu Azeru: "Zar kipove uzimas za
bogove?! Ja, doista, vidim da ste i ti i tvoj narod u ocitoj zabludi. " (El-En' am,
74.) Iz ovoga se razumije da je Ibrahimovom ocu bilo ime Azer. Medutim,
vecina poznavalaca rodoslova, medu kojima je i Ibn Abbas, kazu da mu je bilo
ime Tareh, a ehli-kitabije kazu; Tara. Tako se kaze da mu je nadimak dat po
kipu koga je Azer obozavao.

Ibn Dzerir kaze; "Ispravno je da mu je ime bilo Azer, a moguce je da je
imao dva imena, ili da mu je jedno bilo ime a drugo nadimak."

Moguce je da je ovo sto on kaze tacno. Allah, opet, najbolje zna!

Zatim, Uzviseni veli: */ tako mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i
Zemlje. da hi cvrsto vjerovao. *Kada nastupi noc, on ugieda zvijezdu i rece:
"Ovoje moj Gospodar!" A posto zade, rece: "Ne volim one koji zalaze!" *A
kada ugieda Mjesec kako izlazi, rece: "Ovoje moj Gospodar!" A posto zade,
rece: "Ako me moj Gospodar ne uputi, doista cu biti jedan od onih koji su
zalutali. " *A kad ugieda Sunce kako izlazi, rece: "Ovoje moj Gospodar, ovoje
najvece!" A posto zade, on rece: "O narode moj, ja nemam nista s tim sto vi
Mjemu drtige ravnim smatrate! "^Ja okrecem svoje lice, kao pravi vjernik,
Onom koji je nebesa i Zemlju stvorio, i ja nisam idolopoklonik. " *I njegov
narod se s njim raspravljao. On je rekao: "Zar da se sa mnom o Allahu
raspravljate, a On meje uputio? Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pripisujete,
osim onoga sta moj Gospodar hoce da bude. Moj Gospodar svojim znanjem
obiihvaca sve, zasto se ne urazumite? *A kako bih se bojao onih koje Njemu
pripisujete, kada se vi ne bojite sto Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On
za to nikakav dokaz nije dao? I znate li vi ko ce, mi ili vi, biti siguran? *Oni

' Biljezi ga Buharija u svom Sahibu 60/^/235Q/Fethu-l-Barr, Ibn Asakir u svom Tarihu u istoj
verziji kao i BuhELrija 2/137.

123

Ibrahim alejbi xelam

koji vjeruju i svoje vjerovanje sa zulumom ne mijesaju, oni ce biti sigiirni i oni
su na pravom putu. " *To je Nas dokaz koji smo Mi dali Ibrahimu protiv
njegova naroda. Mi uzdizemo na vise stepene one koje Mi hocemo. Tvoj
Gospodarje, doista, imidariznan. (EI-Eii'am, 75.-83.)

Ovo je bio predmet njegove rasprave sa svojim narodom Icroz koju im je
objasnio da ova, nama vidljiva tijela, kao sto su svjetlece zvijezde, nisu
nikakva bozanstva koja pored Allaha ^ treba obozavati, nego stvorena,
podredena i potcinjena Allahova stvorenja koja se cas pojavljuju, a cas nestaju
iz nas eg vida. Nasuprot njima, Uzvisenom Gospodaru nista ne promice, nista
Mu nije skriveno. On je Stalni, Vjecni i bez prestanka. Nema boga niri
gospodara pored Njega.

Prvo im je objasnio da to zvijezda ne moze biti. Kaze se da se pod
spomenutom zvijezdom mislilo na Veneru. Zatim je sa nje presao na Mjesec,
jer je on sjajniji i ijepst od nje, a onda na Sunce kao najsjajnije, najblistavije i
najijepse nama vidljivo nebesko tijelo. I za njega je rekao da je potcinjeno,
vodeno, predodredeno i podredeno, kako kaze Uzviseni: Od Njegovih znakova
su i HOC i dan, Sunce i Mjesec. Ne cinite sedzdu Suncu ni Mjesecu. vecje cinite
AUahu koji ihje stvorio, ako samo Njega obozavate. (Fussilet, 37.)

Zato je on rekao: *A kada ugleda Sunce kako izlazi. rece: "Ovo je moj
Gospodar, ovo je najvece!" A posto zade, on rece: "O narode moj. ja nemam
nista s tim sto vi Njemu druge ravnim smatrate! ""Ja okrecem svoje lice, kao
pravi vjernik. prema Onome koji Je nebesa i Zemlju sh'orio i ja imam
idolopoklonik!" *1 njegov narod se s njime raspravljao. On je rekao: "Zar da
se sa mnom o Allahu raspravljate, a On meje uputio? Ja se ne bojim onih koje
vi Njemu pripisujete, osim onoga sto moj Gospodar hoce da bude. " (El-En 'am,
78.-80.)> tj. ja ne obracam paznju na ova bozanstva koja vi pored Allaha
obozavate, jer ona nista ne koriste, ne cuju i ne shvacaju. Ona su podredena i
potcinjena, kao sto su zvijezde i sl„ ill napravljena, isklesana i istesana, kao sto
su kumiri,

Ocito je, dakle, da su ove njegove rijeci o zvijezdama bile upucene
stanovnicima Harana, jer su ih oni obozavali. Ovo pobija tvrdnje onih koji kazu
da je to rekao dok je jos bio mlad, kada je otisao od porodice, kako npr. kaze
Ibn Ishak i jos neki. Takva misljenja temelje se na israilijjatima, a njima se ne
moze vjerovati, posebno onda kada se kose sa istinom.

Stanovnici Babilona obozavali su kipove, i oni su ti s kojima je Ibrahim >&
raspravljao o obozavanju kipova, polupao im ih, ponizio i dokazao njihovu
mstavost, kako Allah :M kaze: */ on rece: "Vi ste mimo Allaha kiimire pnhvatili,
da biste u zivotu na ovom svijetu medusobne prijateljske odnose odrzavali a poslije
na Siidnjem damt, jedni drugih cete se odricati i jedni druge proklinjati
Vase boraviste ce biti vatra i necete imati pomagaca. " (El-'Anlcebut, 25.)

U suri El-Enbija', Uzviseni veli: *M smo jos prije Ibrahimu mzboritost

dah I dobro smo ga poznavali, ^Kada on svome ocu i svome narodu rece-

Kakvi su ovo kumiri kojima ste odani?" ''Oni odgovorise- "Mi smo nase

124

Ibrahim alejhi selam

oceve zatekli da ih obozavaju. " * "/ vi i vasi ocevi ste bill u ocitoj zabludi ",
rece on. * "Jesi U nam donio Istinu, Hi se sails? ". upitase oni. *On rece: "Ne,
nego vas Gospodarje Gospodar nebesa i Zemlje, koji ihje stvorio, aja sum od
onih koji vam to svjedoce. *I tako mi AUaha. cim se udaljiteja cu vam kumire
ttdesiti!" *I on ih sve u komade porazbija, osim onog najveceg, da bi se njemu
obratili. *"Ko uradi ovo sa nasim bogovima". povikase oni, "doista je
nasilnik!" *"Culi smo jednog momka kako ih spominje", rekose, "ime mu je
Ibrahim. " * "Dovedite ga da ga Ijudi vide ", rekose, "da posvjedoce. " * "Jesi li
ti uradio ovo s bogovima nasim, o Ibrahime? ", upitase. * 'We", rece on, "nego
toje uradio ovaj najveci medii njima, pa iipitajte ih, ako mogii govoriti. " *I oni
se zamislise, pa sami sebi rekose: "Doista ste nepravedni! " *Zatim oborise
glave i rekose: "Ta li znas da ovi ne govore." *"Pa zar pored AUaha
obozavate nesto sto vam ne moze ni koristiti ni kakvu stetu nanijeti? ", upita on.
*"Tesko vama i onima koje, mimo AUaha, obozavate! Zasto se ne opametite?"
Oni rekose: * "SpaUte ga t vase bogove osvetile, ako cete sta ciniti! " *Mi
rekosmo: "Vat}-o, budi hladna i spasonosna Ibrahimu!" *1 oni htjedose da mu
postave zamkii, ali Ik Mi ucinismo najvecim gubitnicima. (El-Enbijfi', 5 1. -70.)

U suri Es-Su'ara', Uzviseni veli: */ ispricaj im vijest o Ibrahimu. *kadaje
si'oga oca i svoj narod upitao: "Sta to vi obomvate? " *a oni odgovorili: "Obozavamo
kumire, i stabw smo im odani. " * "Da U vas cuju kada ih moUte? ", upita on,
* "i da li vam koriste Hi vam stetu nanose? " * "Ne ", odgovorise oni, "nego smo
nase oceve zatekli da tako rade." *"Znate li vi", upita on, "da su to, sto
obozavate *vi i vasi davni preci, * doista, neprijatelji moji? A nije Gospodar
svjetova, *koji me je stvorio i na pravi put upiitio, *koji me hrani i poji, *koji
me, kad se razbolim lijeci, *koji ce me usmrtiti i zatim ozivjeti, *i koji ce mi,
nadam se, pogreske na Sudnjem danu oprostiti! *Gospodaru moj, podari mi
mudrost i udruzl me s dobrima. " (Es-Su'ara', 69.-83.)

A Xi suri Es"Saffat, Uzviseni veli: *Iste vjere kao i on, doista je bio i Ibrahim.
Kadje svome Gospodaru cista srca dosao, *kadje svoga oca i svoj narod upitao:
"Sta to vi obozavate? *Zar lazne bogove, mimo AUaha, zelite? *A sta o Gospodaru
svjetova mis lite? " *I on bad pogled na zvijezde, *pa rece: "Ja cu se, evo,
razboljetU", *paga napustise uzmicuci, *a on se prikrade njihovim bozanstvima i
rece: "Zasto ne jedete? *&ta vam je pa ne govorite? " *Pa im pride krisom,
udarajuci ih desnicom, *i narod mu poce trkom prilaziti. '*0n upita: "Zar
obozavate ono sto sami klesete, *kad AUah st\>ara i vas i one sto pravite?"
*Oni rekose: "Napravite za njega lomacu, pa ga u vatru bacite!" * I htjedose
daga na muke stave, ali Mi njih ucinismo ponizenim. (Es-Saffat, 83.-98.)

Allah ^ nas obavjestava o tome kako je Ibrahim ^i, Njegov prijatelj,
zanijekao svom narodu obozavanje kipova, kako ih je pred njima ponizio i
omalovazio a njih ukorio rijecima: "Kak\n su ovo kumiri kojima ste odani? ", tj.
kod kojih ostajete i kojima se pokoravate, Oni su odgovorili: "Mi smo nase
oceve zatekli da ih obozavaju." (El-Enbija', 53.) Tj. njihov jedini izgovor je
bio sto su tako radili njihovi ocevi i djedovi, koje su zatekli da obozavaju
kumire. "Ivi i vasi ocevi ste bUi u ocitoj zabludi", rece on. (El-Enbija', 54.)

125

Ibrahim alejhiselam ^

Na drugom mjestu Uzvisem kaze: *kad je svoga oca i svoj narodupitao:
"Sta to vi obozavate? "^Zar lame bogove. mimo AUaha. zelite? I sta o
Gospodaru svjetova mislite? " (Es-Saffat, 85.-87.).

Katade kaze da se ovim htjelo reci: "Pa sta mislite da 6e On s vama iiraditi
kada Ga sretnete, a obozavali ste druge, mimo Njega?"

On im je takoder, govorio: * "Da H vas oni ciiju kada ih molite". upita on,
* "i da li vam koriste Hi vam stetu nanose? " * "Ne ". odgovoriSe. "nego smo mi
naSe oceve zatekli da tako rade. " (Es-Su'ara', 72.-74.)- Oni su mu pnznah da
kipovi ne cuiu onog ko ih moli i da ne mogu ni koristiti m stetiti, nego ihje
povodenje za njihovim precima i ocevima, koji su bill neznahce kao i om,
navelo da ih obozavaju. Zato im je on rekao: * "Znate li vi ", upita on, da suto
sto obozavate ''vi i vasi davnipreci, *doista. neprijatelji moji? A nije Gospodav
svjetova. " (Es-Su'ara\ 75.-77.)

Ovo je nepobitan dokaz o nistavnosti njihove tvrdnje da su njihovi kumin
imah osobinu Boga jer ih se on odrekao i izgrdio ih. Da su mogh kakvu stetu
nanijeti, sigurno bi je njemu nanijeli ill da su mogli sta ucmiti, ucmdi bi mu.

"Jesi li nam donio Istinu. Hi se salis". upitaSe oni. (Ei-Enbija\ 55.). Oni su
htjeli redi: To sto nam govoris, sto nam nase bogove vnjedas, a tune i nase
oceve Je li to, doista, ozbiljno govoris iU se saUs?

On rece- "Ne nego vas Gospodarje Gospodar nebesa i Zemlje. koji ihje
stvorio aja sam 'od onih koji vam to svjedoce. " (El-Enbija', 56.) Tj. ja vam to
govorim doista, ozbiljno. Vas Bog je Allah, pored Kojeg drugog boga nema.
On je vas Gospodar, a i Gospodar svih stvari. On je Stvontelj nebesa i Zemlje,
Koji ih je stvorio bez prethodnog uzorka. Samo je Ori Jedmi dosiojan
obozavanj a i Njemu nema ravnog, a ja sam jedan od onih koji to svjedoce.

"I tako mi Allaha, cim se udaljiteja cu vase kipove udesiti. " (El-Enbija', 57.)
On im se, dakle, zakleo da ce sigumo udesiti njihove kipove, kada se om udalje
zbog praznovanja.

Jedni kazu da je on ovo rekao tiho, u sebi, a Ibn Mes'ud kaze da su ga samo
nekiodnjihculi.

Oni su imali jedan praznik kojeg su svake godine praznovali van grada, pa
ga je njegov otac pozvao da i on tome prisustvuje, a!i je on rekao da je
bolestan O tome Uzviseni kaze; */ on bad pogled na zvijezde, *pa rece: "Ja
cu se, evo, razboljeti!" (Es-Saffit, 88.-89.) To im je rekao da bi mogao uradUi
ono gto je naumio: da izvrgne ruglu njihove kipove, a pomogne Allahovu
istinitu vjeru, i da im pokaze nistavost njihovog obozavanja kipova, koji
zasluzuju samo da budu porazbijani i potpuno obezvrijedeni.

I kada su oni izish da praznuju, a on ostao u gradu, on seprikrade njihovim
bozanstvima (Es-Saffat, 91.), tj. on im pride zumo, prikrivajuci se. Nasao ihje
u prostranoj odaji. Pred njima su bile postavljene razlicite vrste jela, koja su im
bila prinesena kao zrtve. On ih je upitao ironicno i podsmjehujuci im se:
*"Zasto ne jedete? *Sta vam je pa ne govorite?" *Pa im pride krisom,
udarajuci ih desnicom, (Es-Saffat, 91.-93.), zato sto je onajaca, snaznija, brza i

126

Ibrahim alejhi selmn

N

H

okretnija. Porazbijao ih je sjekiricom koja mu je bila u ruci: / on ih sve u
komade porazbija, tj. potpuno, do kraja, osim onog najveceg, da hi se njemu
obi-atili. (El-Enbija', 58.).

Kaze se da je on zatim okacio tu sjekiricu o ruku najveceg kjpa, sto bi
trebalo da znaci da on ne zeli da se pored njega obozavaju ti mali kipovi!

I kada su se vratili sa praznovanja, ugledali su sta se desilo sa onima koje su
obozavali. "Ko uradi ovo sa nasim bogovima? ", upitase oni, "doista je
nasilnik! " (El-Enbij a ' , 5 9 . ).

U ovome su imali ociti dokaz, da su ista razumjeli. Njihovim bogovima
koje su obozavali desilo se to sto se desilo. Da su oni doista bili bogovi,
sigumo bi se odbranili od onog ko im je zelio nanijeti zlo! Medutim, zbog svog
neznanja, pomanjkanja razuma, velikih zabluda i bezumija, oni su rekli: "Ko
uradi ovo sa nasim bogovima doista je nasilnik!"

"Culi smojednog momka kako ih spominje", rekose, "ime muje Ibrahim. "
(E!-Enbija', 60.), tj. da ih pogrdno spominje, grdi i ismijava, pa je on sigumo
taj koji je ustao protiv njib i porazbijao ih. Ibn Mes'ud kaze: tj. on je o njima
govorio: "/ tako mi Allaha, cim se udaljite, ja cuvase kumire udesitil"
(El-Enbija', 57.).

"Dovedite ga, da ga Ijudi vide", rekose, "da posvjedoce. " (El-Enbija', 61.)
Tj. dovedite ga pred vehki skup, pred svjedoke, pa da cuju sta prica i govori i
da svojim ocima vide kakva ce ga kazna zbog toga stici.

Upravo je to bila Ibrahimova ^SB najveca zelja: da se svi Ijudi skupe, pa da
svim idolopoklonicima donese nepobitan dokaz o nistavnosti njihovog
vjerovanja. Tako je i Musa ?^i rekao Faraonu; "Neka vas sastatiak bude na
dan svecanosti ", rece Musa, "i nek se svijet sakupi izjutra. " (Ta-ha, 59.).

Kada su se skupili i doveli ga, kako kazu, upitali su: * "Jesi li ti uradio ovo
s bogovima nasim, o Ibrahime?" *"Ne", rece on, "nego je to uradio ovaj
nqjveci medu njima", (El-Enbija', 62.-63.).

Neki kazu da je time htio reci: On me je naveo da ih porazbijam, a zatim im
rekao: "pa upitajte ih, ako mogu govoriti. " (El-Enbija', 63.).

On je ovim htio da ih navede da kazu da kipovi ne mogu govoriti i tako
priznaju da su kipovi isto sto i ostale nezive tvari.

/ oni se zamislise, pa sami sebi rekose: "Vi ste, doista, nepravedni!" (El-
Enbija', 64.). tj. sami su sebe ukorili, rekavSi: Vi ste sami krivi, jer, niste
ostaviii nikakva cuvara ili strazara kod kipova.

"Zatim oborise glave" (El-Enbija', 65.). Sudejj kaze: - Tj. posumnjali su u
svoje krivo vjerovanje. Prema tome, rijeci: "Vi ste, doista, nepravedni!", bi se
odnosile na obozavanje kipova.

Katade kaze: - Oni su se zbuniU, oborili glave i rekli: "Ta ti znas da ovi ne
govore." (El-Enbija', 65.). Tj. ti Ibrahime znas da oni ne mogu govoriti, pa
kako od nas mozes traziti da ih pitamo?!

127

Ibrahim alejhi selam

Tada im je Ibrahim ^Bi rekao: * "Pa zar pored Allaha obozavate nesto sto
vam ne moze ni koristiti ni kalcvu steiu nanijeti? *Tesko vama i onima koje
mimo Allaha obozavate! Zasto se ne opametite? " (EI~Enbija', 66.-67.).

Uzviseni, takodei; veli: ",.,/ narod rnu pace trkom dolaziti. " (Es-Saf!at, 94.).
Mudzahid ovdje kaze: - Zureci. "Zar obozavate ono sto sami klesete?"
(Es-Safftt, 95.) Tj. kako cete obozavati kipove koje vi sami pravite od drveta i
kamena i koje vi formirate i oblikujete kako vi hocete? "... kad Allah shwa i
vas i ono sto pravite? " (Es-Saffet, 96.).

Bez obzira na to da li se pod rijeci ma u ovom ajetu misli na "sto" ili
"koga", time se zeli reci: - 1 vi a i ovi kipovi su stvoreni, pa kako moze jedno
stvorenje obozavati nesto sto je takoder stvoreno? Dakle, oni nista nisu preci da
vi njih obozavate, od toga da oni vas obozavaju, a to je zabluda. Po logici
zdravog raziima zabluda je da i oni vas obozavaju, jer je ispravno i obavezno
obozavati samo Stvoritelja, koji nema nikakva sudmga. *0m rekose:
"Napravite za njega lomacu, pa ga u vatru bacite! " *f htjedose da ga na muke
stave, all Mi njih iicinismo ponifenim. (Es-Saffat, 97.-98.).

Kad su usutkani i porazeni odustali od dalje rasprave i prepiranja, nije im
preostalo nista drugo, nego da upotrijebe svoju silu i moc u odbrani svojih
zabluda i bezboznosti. Medutim, u tome ih je sprijecio Allah ^, uzdizuci Svoju
rijec, vjeru i dokaz.

O tome Uzviseni kaze: */ oni rekose: "Spalite ga i vase bogove osvetite,
ako cete sta ciniti!" *Mi rekosmo: "Vatro, budi hladna I spasonosna
Ibrahimu!" */ oni htjedose da mu postave zamku, ali ih Mi ucinismo najvecim
gubitnicima. (El-Enbija', 68.-70.).

Ovako se kaze jer su poceli sa svib strana sakupljati i donositi drva tako
upomo da bi se u to vrijeme cak i zena, koja bi se razboljela, zaklinjala da 6e i
ona, ako ozdravi, prikupljati drva za Ibrahimovu lomacu! Zatim su ta drva
stavili u jednu ogroniiiu ogradenu rupu koja je sluzila za sakupljanje vode i tu
potpahli vatru. Ona se rasplamsala, razbuktala, razgorila, i bacala je iskre tako
visoko da se tako nesto nikada do tada nije vidjelo.

Zatim su Ibrahima ^m\ stavili na tas katapulta, koji im je napravio jedan
Kurd po imenu Hejzen. On je iziimitelj katapulta, pa je Allah dao da on propadne
u zemlju i da dole pati do Sudnjeg dana. Zatim su poceli da mu vezu ruke i
noge, a on je izgovarao: "Nema boga osim Tebe, slava Tebi, Gospodaru svjetova.
Tebi pripada sva zahvala i vlast, i Ti nemas sudmga." Kada je Ibrahim 'm
stavtjen na tas katapulta svezanih ruku i nogu, i iz njega bio izbacen prema
vatri, izgovorio je: "Dovoljan nam je Allah i divan je On zastitnik!"

Buharija od Ibn Abbasa prenosi da je te rijeci Ibrahim SKii! izgovorio kada je
bacen u vatru, a da ih je izgovorio i Muhammed ^ kada mu je receno: *One
kojima je, kad su im Ijiidl rekU: "Neprijatelj se skupio zbog vas, pa ih se
pricuvajte!" - to povecalo vjei'ovanje, pa su rekli: "Dovoljan nam je Allah i
divan je On zastitnik!" */ oni su se vratili sa Allahovim blagodatinia i obiljem,
i nikakvo ih zlo nije zadesilo. (Ah 'Imran, 1 73.- 174.).

128

Ibrahim alejhi selam

Ebu Ja'la navodi: "Pricao nam je Ebu Hisam Rifai, da je njemii pricao
Ishak ibn Sulejman, da je on cuo od Ebu Dza'fera Razije, on od Asima ibn Ebi
en-Nudzuda, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik ^. rekao:
"Kada je Ibrahim ^m bacen u vatm, on je rekao; - Boze, Ti si na nebu Jedini, a
ja sam na Zemlji jedini koji Te obozava!"' Neki od ranijih ucenjaka navode da
se Dzibril pokazao Ibrahimu u zraku, i upltao: "Ibrahime, imas li neku
potrebu?", a on mu odgovorio: "Od tebe ne!"

Od Ibn Abbas a i Se'ida ibn Dzubejra se prenosi da su rekli: - Melek koji je
zaduzen za kisu poceo je govoriti: "Kad ce mi biti naredeno pa da spustim
kisu?" Ali, Allahovo naredenje je bilo brze: Mi rekosmo: "Vatm, budi hladna i
spasonosna Ibrahimu!" (El-Enbija', 69.) Alija ibn Ebi Talib je rekao: "Tj.
nemoj mu nauditi."

Ibn Abbas i Ebu el-Alija kazu: "Da Allah nije rekao: ;" spasonosna
Ibrahimu, smrzao bi se od njene hiadnoce."

Ka'b el-Alibar kaze: "Toga dana svijet se nije mogao koristiti vatrom. Od
Ibrahima ^\ ona je spalila samo poveze kojima je bio svezan."

Dahhak kaze: "Prenosi se da je Dzibril im bio sa njim i da mu je brisao
znoj sa cela. To je bilo jedino sto je od vatre osjetio."

Sudejj kaze: "Sa njim je bio i melek zaduzen da pravi hiad. Ibrahim fm je
tako bio na kosom zidu rupe oko koje je btia vatra, a on u zelenoj basci. Svijet
ga je gledao, ali mu nisu mogli prici, a on im nije izlazio."

Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: "Najljepse rijeci koje je Ibrahimov
otac izgovorio je ono sto je rekao kada je vidio sina u tom stanju: - Divan li je
tvoj Gospodar, Ibrahime!"

Ibn Asakir od Ikrime^ prenosi, da je Ibrahimova u majka, vidjevsi ga, rekia:
"Sine, ja bih zeljela doci do tebe, pa zamoli AUaha da me zastiti od vatre oko
tebe." On je odgovorio: "Hocu", pa mu je prisla, a da joj vrelina vatre nije nista
naskodila. Kada mu je prisla, zagrlila ga je i poljubila, a zatim se vratila.

Od Minhala ibn Amra se prenosi da je rekao: "Cuo sam da je Ibrahim i^
cetrdeset ili pedeset dana bio u vatri, i da je rekao: - Nisam dozivio Ijepse dane
i noci od onih u vatri. Da mi je, da mi citav zivot bade onakav!"

Oni su zeljeli da pobijede, pa su izgubili, zeljeli su da se uzvise, pa su pali, i
zeljeli su da nadvladaju, pa su nadvladani.

Uzviseni kaze: / oni htjedose da mu postave zamku, ali ih Mi ucinismo najvecim
giibitnicima. (El-Enbija', 70.), a u drugom SLJetu: ponizenim (Es-Saffat, 98.).

Tako su oni izgubih i propali na ovom svijetu, a na onom svijetu vatra im
nece biti hladna ni spasonosna, i u njoj nece biti pozdravljani, niti ce im selam
biti nazivan. Naprotiv, kao sto Uzviseni kaze: Doista je ona ruzno boraviste i
prebivaliste! (El-Furkan, 66.)-

' Biljezi ga Ibn Asakir u svom Tarihu 2/147/Et-Tehzib.

" Ovu predaju spominje Ibn Asakir u svome Tarihu 2/45/Et-Tehzib.

129

Ibrahim alejhi selain

Buharija navodi: "Pricao nam je UbejduUah ibn Musa, ili je Ibn Selam cuo
od njega, damu je pricao Ibn Dzurejdz, a on cuo od Abdufhamida ibn
Dzubejra, on od Se'ida ibn el-Masejjeba, a ovaj od Ummi Serik, da je Boziji
Poslanik M naredio da se ubija geko (vrsta gustera) i rekao: - On je Ibrahimu
puhao u vatru,"

Ovaj hadis prenosi i Muslim od Ibn Dzurejdza, a navode ga i Nesaija i Ibn
Madze od Su^ana ibn Ujejna, a njih dvojica ga prenose od Abdulhamida ibn
Dzubejra ibn Sejbe, a on od Dzurejdza.

Ahmed kaze: "Pricao nam je Muhammed ibn Bekr, da je njemu pricao Ibn
Dzurejdz, da je on cuo od Abdullaha ibn Abdurrahmana ibn Ebi Umejje, on od
Nafi'a, oslobodenog roba Ibn Omera, da mu je Aisa ispricala da je Boziji
Poslanik M rekao: "Ubijajte geka, jer je on puhao vatru na Ibrahima." On zatim
dodaje; "Aisa ih je ubijaia."

Ahmed navodi i ovu verziju: "Pricao nam je Ismail a njemu Ejjub od
Nafi'a, da je jedna zena usia Aisi i ugledala uspravljeno koplje, pa je upitala:
"Kakvo je ovo koplje?" a Aisa joj odgovorila: "Njim ubijamo gekove." Zadm
joj je ispricala hadis Bozijeg Poslanika M- "Kada je Ibrahim bacen u vatru, sve
zivotinje su gasile vatru, osim geka, koji je u nju puhao."' Ove dvije verzije
navodi samo Ahmed.

Ahmed zatim navodi: "Pricao nam je Affan, da je njemu pricao Dzerir, a
njemu Nafi', da je njemu pricala Semmama, oslobodena robinja Fakiha ibn el-
Mugire: "Usla sam u Aisinu kucu i ugledala spremljeno koplje, pa sam je
upitala: "Majko pravovjernih, za sta ti sluzi ovo koplje?" Ona mi je rekla:
"Njime ubijam ove gekove, jer nam je Boziji Poslanik ^ rekao: - Kada je
Ibrahim bacen u vatru, sve zivotinje na Zemlji su je gasile, osim geka, koji juje
puhao na njega. Zato nam je Boziji Poslanik M naredio da ih ubijamo."^

Ovaj hadis navodi i Ibn Madze od Ebu Bekra ibn Ebi Sejbe, on od Junusa
ibn Muhammeda, a on od Dzerira ibn Hazima.

Ibrahimova SiSl polemika sa oniiti koji je oholo i prkosno htio
da proturjeci Uzvisenom, pa se proglasio gospodarom, a bio
je jedan slabasni rob

Uzviseni kaze: Zar nisi cuo za onoga koji se s Ibmhimom o njegovu
Gospodaru prepimo, zato sto mi4je Allah dao vlast? Kad Ibrahim rece: "Moj
Gospodar je Onaj Koji daje zivot i smrt", on odgovori: "Ja dajem zivot i
smrt!" "Allah daje da Sunce izlazi sa istoka". rece Ibrahim, "pa ucini ti da
izade sa zapada! " I nevjernik se zbunl ~ A Allah nece uputiti silnike na pravi
put. (El-Bekare, 258.)

Hadis biljezi Buharija u svom Sahihii 60/8/3359/ Fethu-l-Bari; Muslim u svom Sahihu 7/41
/Istanbul; Ebu Dawud u svom Sunemi u Poglavlju o ponasanju (adabu) 2/155/Haleb; Ibn
Asakir u svom Tarfhu 2/146 /Et-Tehzib.

^ Biljezi Ibn Asakir u svom Tan'hu 2/146 /Et-Tehzib.

130

Ibrahim alejhiselam

Uzviseni ovdje navodi polemiku Svoga prijatelja sa oholim i buntovnim
vladarom koji je za sebe tvrdio da je bog. Ibrahim je pobio njegov dokaz,
dokazao mu da je veliki neznalica, da je ogranicenog razuma, usutkao ga
svojim dokazima i pokazao mu kako se vodi rasprava.

Neki mufessiri i poznavaoci rodoslova i historije kazu: "To je bio vladar
Babilona, a ime mu je bilo Nemrud. On je bio sin Kenana, a on sin Kusa, on
sin Sema, koji je bio sin Nuhov S^t." To navodi Mudzahid, dok neki drugi
kazu: "Nemrud je sin Falehov, a on je sin Abirov, a on je sin Salihov, on je sin
Arfaksadov, a on sin Semov, a on je Nuhov sin."

Mudzahid i jos neki kazu: "On je bio jedan od vladara tada poznatog
svjjeta. Do tada poznatim svijetom su vladaH, kako se navodi, cetvorica: dva
vjemika i dva nevjemika. Vjemici su bib Zulkamejn i Sulejman, a nevjemici
Nemrud i Nabukodonosor." Zatim se kaze da je taj Nemrud vladao cetiri
stotine godina, da je bio nepravedan, tiranin, silnik, ohol i daje vise volio ovaj
svijet.

Kada ga je Ibrahim ^1 pozvao da obozava samo Allaha iJi, Koji nema
sudmga, njegovo neznanje, zabluda i velike nade su ga navele da zanijece
Tvorca, pa se sa Ibrahimom ai3 upustio u raspravljanje, tvrdeci za sebe daje on
bog, I kada mu je Ibrahim rekao: "Moj Gospodar je Onaj Koji daje zivot i
smrt ", on odgovori: "Ja dajem zivot i smrt! " (El-Belcare, 258.)

Katade, Sudejj i Muhammed ibn Ishak kazu: "On time misli na slucaj kada
su mu dovedena dva covjeka kojima je izrecena smrtna presuda, pa je jednom
potvrdio kaznu, a drugog oslobodio. Zato je tvrdio da je jednom dao zivot, a
dmgom smrt."

Medutim, ove rijeci nisu bile odgovor na Ibrahimovo i& trazenje, nego su
bile van okvira polemike. One zapravo nista nisu ni pobijale ni dokazivale,
nego su govorile o sasvim drugoj temi, i tu je rasprava prekinuta. Ibrahim je
kao dokaz za postojanje Tvorca uzeo pojave koje su svakom vidljive, kao sto je
radanje i umiranje zivotinja. Time je htio dokazati da mora postojati neko ko to
radi, da postoji neko ko to stvara, jer se te pojave ne mogu desavati same od
sebe. Dakle, mora postojati neko ko te svima vidljive pojave daje, ko njima
vlada, ko pokrece zvijezde, vjetrove, oblake, kisu, i stvara zivotinje koje
vidimo, a zatim ih usmrcuje. Zato je Ibrahim rekao: Moj Gospodar je Onaj
Koji daje zivot i smrt. (El-Bekare, 258.)

Ako je ovaj vladar neznalica pod rijecima "Ja dajem zivot i smrt!" mislio
na to da on stvara te pojave, onda je ohol i inadzija, a ako je mislio na ono sto
ka2u Katade, Sudejj i Muhammed ibn Ishak, u tom slucaju nije nista rekao sto
ima veze sa Ibrahimovim rijecima, jer nije pobio njegove rijeci, niti donio
valjan protudokaz.

Posto su razlozi za prekid polemike sa ovim vladarom, za mnoge tu
prisutne i dmge Ijude, ostali nepoznati, Ibrahim navodi drugi dokaz postojanja
Tvorca, laznosti Nemrudove tvrdnje i njegovog javnog odustajanja od daljnje
rasprave:

131

Ibrahim ale/hi selam

"Allah daje da Siince izlazi sa istoka", rece Ibrahim, "pa uclni !i da izade
sa zapada! " (El-Bekare, 258.), tj. Sunce ima odredenu putanju svakog dana.
Ono se pojavljuje na istoku, kao sto mu je odredio njegov Tvorac, Upravitelj i
Vladar, pored kojeg daigog boga nema, i koji sve stvara. Pa ako ti doista, kao
sto tvrdis, dajes zivot i smrt, ucini onda da se Sunce pojavi sa zapada. Jer, Onaj
ko daje zivot i smrt ciiii sta On hoce, i Njega niko ne nioze sprijeciti niti
nadvladati, nego On vlada svim i Njerau je sve potcinjeno. Pa ako si ono sto
tvrdis, onda to ucini, a ako to ne ucinis, onda nisi ono sto tvrdis da jesi. Ti kao i
sav svijet dobro znate da ti to ne mozeg ucJniti. Stavise, nisi u stanju ni obicnu
music-u stvoriti, ili je nadvladati,

Tako mu je dokazao daje u zabludi, da je neznalica, da iznosi lazne tvrdnje,
i da je lazno njegovo hvalisanje pred neukim svijetom. On nije mogao naci
rijeci kojima bi pobio Ibrahima 8^1, pa je prekinuo polemiku i usutio, kao sto
Allah m kaze: / nevjernik se zbuni. - A Allah nece uputiti silnike na Pravi put
(El-Bekare, 258.)

Sudejj navodi da se ova polemika izmedu Ibrahima i Nemruda vodila na
dan kada je on izisao iz vatre. Medutim, tada nije bilo nikakva skupa, nego se
rasprava vodila same izmedu njih dvojice.

Abdurrezzak prenosi od Ma'mera, a on od Zejda ibn Eslema, da je kod
Nemi-uda bilo puno zaiiha hrane, pa su Ijudi slali svoje predstavnike da ira da iz
tih zaiiha. Medu tim predstavnicima je bio i Ibrahim. Upravo toga dana su se
oni sakupili kod njega, pa se medu njima povela ova polemika. Zato Ibrahim
nije dobio hranu kao ostali, nego je odatle izisao praznih ruku.

Kada se priblizio porodici, prisao je do jednog brezuljka zemlje, torn
zemljom napunio svoje dvije torbe, i rekao: "Ovim cu zabaviti porodicu kada
\m dodera", a kada je dosao, ostavio je torbe, legao i zaspao. Kad je njegova
zena Sara ustala, nasia je te dvije torbe pune ukusnih namimica, pa je od njih
napravila jelo. Nakon sto se Ibrahim probudio, ugledavsi pripremljeno jelo,
upitao^ je: "Odakle vam ovo?" Ona mu je odgovorila: "Od onoga sto si ti
donio." Tada je shvatio daje to nafaka kojom ih je Allah ^ opskrbio.

Zejd ibn Eslem kaze: "Allah je jednom prilikom torn oholom vladaru
poslao meleka koji ga je pozvao da povjeruje u AUaha, ali je on to odbio. Kada
mu je to ponovio drugi i treci put, ovaj je to svaki put odbio i na kraju rekao:
"Sakupi ti svoju vojsku, a ja cu svoju!"

Nemrud je svoju vojsku sakupio u vrijeme izlaska Sunca, pa je Allah na
njih poslao komarce i musice, od kojih nisu mogli vidjeti ni Suncevu loptu.
Allah je ovim komarcima i musicama omogucio da pojedu meso i popiju krv
Nemmdovoj vojsci, ostavivsi samo njihove kosti. Jedna od tih musica usia je u
Nemrudovu nozdrvu, i tu se zadrzala cetiri stotine godina. Sve to vrijeme Allah
ga je njome kaznjavao, a on se zbog nje stalno morao udarati zeljeznom
sipkom po glavi, dok ga Allah m njom nije i unistio.

132

Ibrahim alejhi selam

Hidzra Ibrahima fm u Siriju (Sam), odlazak u
Egipat i nastanjivanje u Svetoj zemlji

Allah M kaze: *I Lut mu povjerova! A Ibrahim rece: "Ja se selim svome
Gospodarujer je On, doista, Silni i Mucin. " *I Mi snio mu Ishaka i Jakuba
poklonili i n/egovim potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu dali; a njemu na
ovom svijetu nagradu dali, a na onom ce, doista, jedan od dobrih biti.
(E!-'Ankebut, 26.-27.)

Uzviseni, takoder, veli: */ spasismo i njega i Liita u zemlju kojii smo za
Ijude blagoslovili, *i poklonismo mu Ishaka i unuka Jakuba, i sve ucinlsmo
dobrim, *i ucinismo ih vodama koji upucuju po Nasem naredenju, i
objavismo im da cine dobra djela, da klanjaju i zekat daju. I samo Mas su
obozavali. (El-Eiibija', 71.-73.)

On je u ime AUaha, napustio svoj narod i otisao od njih. Njegova zena je
bila nerotkinja, pa nije imao ni jedno dijete, nego je sa njim bio samo njegov
bratic Lut ibii Haran ibn Azer. Nakon toga Uzviseni Allah mu je darovao
cestitu djecu, a nekim nj ego vim potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu. Svi
poslanici nakon njega su od njegovog potomstva, i svaka knjiga koja je s neba
objavljena nekom od poslanika nakon njega, objavljena je njegovom potomkii i
nasljedniku. To je bila Allahova nagrada i pocast za njega, zato sto je napustio
svoju zemlju, svoju porodicu i rodbinu, i otisao u dmgu zemlju, gdje je
slobodno mogao obozavati svoga Uzvisenog Gospodara i Njemu pozivati
Ijude.

Zemlja u koju je on ucinio hidzru je Sam, za koju Allah ^ kaze: ... u zemlju
koju smo za Ijude blagoslovili.

Tako kazu Ubejj ibn Ka'b, Ebu el-Alije, Katade i drugi.
Awfi od Ibn Abbasa prenosi, da se pod rijecima Uzvisenog: ... u zemlju
koju smo za Ijude blagoslovili. misli na Mekku. I dodaje "Zar nisi cue za rijeci
Uzvisenog: Prvi hram sagraden za Ijude je onaj u Mekki, blagoslovljen je on i
puiokaz svjetovima. (Ali 'Imran, 96.) Ka'b el-Ahbar pak tvrdi da je to "Haran".
**Ranije smo rekli sta o tome kazu ehh-kitabije: Da je iz Babilona otisao sa
braticem Lutom, bratom Nahorom, svojom zenom Sarom i zenom svoga brata,
Melhom i nastanili su se u Haranu, gdje je umro Ibrahimov otac, Tara.

Sudejj kaze: "Ibrahim i Lut su krenuli u pravcu §ama gdje je Ibrahim sreo
Saru, kcerku vladara Harana, kojaje poricala vjem svog naroda, pajuje ozenio
s tim da je ne mijenja."

Ovu predaju navodi Ibn Dzerir, ali je ona garib.

Opcepoznato je, da je ona kcerka njegovog amidze Harana, od kojeg vodi
ponjeklo Haran.

Oni koji tvrde da je ona kcerka njegovog brata Harana, ili Lutova sestra,
kao sto Suhejli prenosi od Kutejbija i Nakkasa, su otisli predaleko i tvrde nesto
za sto nemaju nikakva dokaza.

133

Ibrahim alejhiselam

Oni koji tvrde da je tada bilo dozvoljeno ozeniti braticnu, nemaju za to nikakva
dokaza. Cak i ako pretpostavimo da je to nekada bilo dozvoljeno - kao sto se prenosi
od jevrejskih rabina - poslanici to nisu prakticirali. Allah, opet, najbolje zna!

Pored toga, poznato je da je Ibrahim im,, cineci hidzm iz Babilona, sa
sobom poveo i Saru, kao sto srao vec naveli. Allah, opet, najbolje znaf

**EhIi-kitabije navode da mu je Allah M, po dolasku u Siriju, objavio: "Ovu
zemlju sam odredio za tvoje nasljednike nakon tebe." Iz zahvalnosti na toj
blagodati Ibrahim sagradi hram Allahu, cije je kubbe bilo istocno od JerusaHma.

On se zatim preselio u Tejmen, ah je tamo harala glad, susa, neplodnost i
skupoca, pa su se odatle uputili za Egipat.

Oni zatim navode slucaj sa Sarom i vladarom Egipta: "Ibrahim joj je rekao
da kaze da mu je ona sestra. Zatim navode da joj je vladar kao sluskinju dao
Hadzeru, da th je protjerao iz Egipta, te da su se ponovo vratili u Tejmen, tj.
Jerusalim i njegovu okolicu sa dosta stoke, robova i imetka."

Buharija navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Mahbub, da je njemu
pricao Hammad ibn Zejd, da je on cuo od Ejjuba, a on od Muhammeda, da je
Ebu Hurejre rekao: "Ibrahim je samo tri puta slagao; Dva puta radi Allaha iJi:
"Ja cu se. evo, razboljeti." (Es-Saffat, 89.), i: 'We, nego je to uradio ovaj
najveci medu njima. " (El-Enbija', 63.)

A treci slucaj je ovaj: Dok je on jednog dana bio sa Sarom, jednom silniku
je receno da se u blizini nalazi covjek sa izuzetno lijepom zenom. On posalje
po njega, i upita ga za nju: "Ko ti je ona?" a on odgovori da mu je sestra. Zatim
dode Sari i rece joj: "Saro, na citavoj Zemlji nema vjemika osim mene i tebe.
Ovaj me je pitao, aja sam mu rekao da si mi sestra, pa to nemoj poreci."

Silnik posalje po nju. Kada je ona dosla kod njega, on pruzi ruku prema
njoj, ali se paralisa, pa joj rece: "Zamoli Allaha da mi ovo otkloni, pa ti necu
nista uciniti." Ona zamoli Allaha, pa on ozdravi. Medutim, on odmah pode
prema njoj kao i prvi put, ili jos pozudnije, pia se desi isto. On opet rece:
"Zamoh Allaha da mi ovo otkloni, pa ti necu nista uciniti." Ona uputi Allahu
dovu, pa on ponovo ozdravi. On zatim pozva svoje sluge i rece im: "Niste mi
doveli insana, nego sejtana!" I on joj pokloni Hadzeru za sluskinju.

Kada se ona vratila Ibrahimu, zatekla ga je u namazu, na kijamu, pa je
isaretom ruke upita: "§ta se desilo?" Ona odgovori: "Allah je odbio spletku
nevjemikovu", ili je rekia: "grjesnikovu", pa mi je poklonio Hadzeru za
sluskinju." Ebu Hurejre zatim rece: "To vam je mati, o sinovi nebeske kise."'

Ovu predaju, kao rijeci ashaba, navodi samo Buharija (mewkuf).

Hafiz Ebu Bekr Bezzar je navodi ovako: "Cuo sam od Amra ibn Ah Felasa,
on od Abdulwehhaba Sekafija, on od Hisama ibn Hasana, on od Muhammeda
ibn Sirina, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik m rekao: "Ibrahim je slagao
samo tri puta, i to sve radi Allaha.

Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 60/8/3358/ Fethu-!-Bari; Muslim u svom Sahihu
43/154; Ebu Dawud u svom Sunenu 13/15; Tirmizija u svom Simenu 44/17/9' Ahmed u
svom Musnedu 1/28 1, 295 - 2/403 - 3/244; Ebu Dawud et-Tajalisi u svom Musnedu 11 1 1

134

Ibrahim alejhi selam

To su njegove rijeci; "Ja cu se, evo, razboljeti, " zatim, "Ne, nego je to
uradio ova] najveci medu njima ", i kada je dosao u zemlju jednog silnika i
odsjeo na jednom mjestu, Tom silniku je receno: "Ovdje je dosao covjek sa
jednom zenom, koja je jedna od najljepsih zena." On posla po njega pa ga upita
za nju, a on rece: "Ona je moja sestra." I kada joj se vrati, rece joj: "Ovaj me je
pitao tebi, pa sam ja rekao da si mi sestra. A danas nema vjemika osim mene
i tebe, zato si mi sestra, pa to neraoj poreci kod njega."

1 onje odvede. Silnikh^ede da joj se priblizi, ali se pai-alisa, pa joj rece: "Zamoli
Allaha da mi ovo otkloni, pa ti nista necu uciniti." Ona to i uradi, pa on ozdravi.
Medutim, on joj ponovo pokusa prici, pa se paralisa kao i prvi put, ili jos gore, pa joj
ponovo rece: "Zamoli Allaha da mi ovo otkloni, pa ti nista necu uciniti." Ona to
opet uradi, pa on opet ozdravi. Nakon treceg pokusaja, on zovnu najblizeg slugu
irecemu: "Nisi mi doveo insana, nego sejtana! Odvedije i daj joj Hadzem"

Kada se ona vratila, Ibrahim je bio u namazu, na kijamu. Posto osjeti da je
dosla, zavrsi namaz i upita je: "§ta se desilo?" a ona odgoyori: "Allah je odbio
spletku nasilnika, pa mi je poklonio Hadzem za sluskinju."'

Njih dvojica ovu predaju takoder navode od Hisama, a Bezzar zatim kaze
da nije poznato da je od Muhammeda i Ebu Hurejre prenosi iko drugi osim
Hisama. A dnigi je prenose kao rijeci ashaba (mewkuf).

Imam Ahmed kaze: "Pricao nam je Alijj ibn Hafs, da je cuo od Werkaa - Ebu
Omera el-Jeskerija - on od Ebu ez-Zinada, on od A'redza, a on od Ebu Hurejre, da
je Boziji Poslanik ^ rekao: "Ibrahim je samo tri puta slagao: Kada je pozvan
njihovim bozanstvima, rekao je: "Ja sam bolestan", dmgi put je rekao: "Ne, toje
ucinio ovaj najveci medu njima", i treci put, kada je za Sam rekao da mu je sestra."

Ibrahim je dosao u jedno naselje u kojem je bio jedan vladar, ili jedan
nasilnik, kome je dojavljeno: "Nocas je Ibrahim dosao sa jednom od najljepsih
zena." Taj nasilnik ili vladar posla po njega i upita ga: "Sta ti je ona?" On
odgovori: "Moja sestra." a on rece: "Posalji mi je." On mu je posla, anjoj rece:
"Nemoj poreci moje rijeci, jer sam mu ja rekao da si mi sestra, jer na Zemlji
osim mene i tebe nema dmgih vjemika."

Kada ona ude kod njega, on pode prema njoj. Medutim, ona uze abdest i
klanja, a zatim zamoli: "Boze, Ti znas da ja vjerujem u Tebe i Tvog Poslanika i
da nisam imala odnos ni sa kim osim sa svojim muzem, pa me saCuvaj od ovog
nevjemika." I on poce da se gusj, tako da je nogom o zemlju udarao.

Ebu ez-Zinad kaze da je cuo od Ebu Seleme ibn Abdurrahmana, a on od
Ebu Hurejre da je ona tada rekla: "Boze, ako umre, reci ce se da sam ga ja
ubila!" I on ozdravi.

On dalje prica: "On opet krenu prema njoj, pa ona uze abdest, klanja i
zamoli: "Boze, Ti znas da ja vjemjem u Tebe i Tvog Poslanika i da nisam
imala odnos ni sa kim osim sa svojim muzem, pa me sacuvaj od ovog
nevjemika." I on ponovo poce da se gusi, tako da je nogom o zemlju udarao.

Ibn Asakir u svom Tarihu 2/143.

135

F

Ibrahim alejhi selam

Ebu ez-Zinad kaze da je cuo od Seleme ibn Abdurrahraana, a on od Ebu
Hurejre daje ona tada ponovo rekla: "Boze, ako umre, reci ce se da sam ga ja
ubila!" I on opet ozdravi. I nakon treceg ili cetvrtog pokusaja, on rece: "Vi ste
mi samog sejtana poslali! Vratite je Ibrahimu i dajte joj Hadzeru!" Ona se
zatim vrati Ibrahimu i rece: "Uvjerena sam da je Allah otklonio varku
nevjernika i dao mi djevojku za sluskinju!"

Same Ahmed navodi ovu verziju, a ona ispunjava uvjete Buharije.

Buharija je u skracenoj verziji prenio od Ebu el-Jemana, on od Suajba ibn
Ebi Hamze, on od Ebu ez-Zinada, on od Ebu Hurejre, a on od Poslanika ^.

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je moj otac, a njemu Sufjan, daje cuo od
Alije ibn Zejda ibn Dzedzana, on od Ebu Nadra, a on od Ebu Se'ida, da je
AUahov Poslanik ^ o trima Ibrahimovim izjavama, rekao: "U njima nema ni
jedne rijeci koja nije dozvoljena AUahovom vjerom." On je rekao "Ja sam
bolestan", zatim: "Ne, nego je to uradio ovaj najveci medu njima" i kada je
vladar htio napastvovati njegovu zenu: "Ona mi je sestra".

Pod rijecima "Ona ml je sestra", on je mislio sestra po vjeri, a pod rijecima
"Na Zemlji i nema vjernika i vjemice do mene i tebe", on je mislio da nema
bracnog para vjernika osim njega i nje. Ovo se moze samo ovako shvatiti jer je
sa njima bio i Lut koji je bio Poslanik.

Njegovo pitanje njoj mihim kada se ona vratila znaci "sta se desilo?" Ona je
odgovorila: "Allah je odbio spletku nevjernika (u drugoj verziji nasilnika) a to
je vladar - i dao mi djevojku za sluskinju."

Ibrahim ^^ je, kada ju je poslao tom vladam, poceo klanjati namaz Allahu ^ i
moliti Ga da mu sacuva zenu, i da je zastiti od onog koji joj je zelio nanijeti zlo.
Ona je to isto ucinila, jer kada je AUahov neprijatelj htio da je napastvuje, ona je
uzela abdest, klanjala, i molila Allaha veUkom dovom, koja je vec navedena,

Zato Uzviseni kaze: Trazite pomoc u sabiiru i namazu. (El-Bekare, 45.)
Tako ju je Allah sacuvao i zastitio, zbog neporocnosti Njegovog roba,
poslanika, miljenika i prijatelja, Ibrahima MSi.

Neki aljmi smatraju da su tri zene bile poslanici: Sara, Musaova mati i
Merjem, neka je na njih mir i spas. Medutim, vecina islamskih ucenjaka smatra
da su one bile samo iskrene vjemice (siddikat), neka je Allah sa njima
zadovoljan a i one sa Njim.

U nekim predajama (eser) sam nasao daje Allah ^ otklonio zastor izmedu
Ibrahima ^m i njegove zene. On je nije vidio dok je isla i vracala se, all ju je
vidio kad je bila kod vladara, i vidio je kako ju je Allah od njega sacuvao. To
se desilo zato da bi mu srce bilo mimo, i da bi bio zadovoljniji i smireniji, jer je
on nju puno volio zbog njene vjere, bliskosti i bhstave Ijepote. Kaze se da nije
bilo Ijepse zene od nje, od Ha we pa sve do njenog vremena, neka je Allah
zadovoljan sa njom. Samo Allahu pripada zahvala.

Neki historicari navode daje ovaj faraon Egipta bio brat Dahhaku, vladaru
poznatom po nasilju, i da mu je bio namjesnik u Egiptu. Kaze se da mu je bilo
ime Sinan ibn Ulwan ibn Uwejdz ibn Amlak ibn Lauz ibn Sem ibn Nuh.

136

Ibrahim alejhi selam

Suhejli prenosi da je Tbn Hisara u Tidzanu naveo daje ime onom koji je nju
pozelio bilo Amr ibn Imru'u-l-Kajs ibn Majlun ibn Sebe', i da je on bio
namjesnik Egipta. Allah najbolje zna!

Zatira se Ibrahim 8^1 iz Egipta vratio u Tejmen, Svetu zemlju u kojoj je vec
bio, goneci sa sobom rniiogo stoke, robova i imetka. U njegovoj pratnji bila je i
egipatska Koptklnja, Hadzera.

Po Ibrahimovom naredenju Lut rm je sa obilnim imetkom, otisao u
podrucje Gaur, poznato kao Gaur Zegar, i nastanio se u gradu Sodomi, u to
vrijeme u najpoznatijem mjestu u cijelom ki-aju, ciji su stanovnici bili ogrez!i
nevjernici i pokvarenjaci.

Tu je Uzrviseni Allah objavio Ibrahimu fm i naredio rau da razgleda na sve
strane olw sebe, sjeverno, juzno, istocno i zapadno i obradovao ga rijecima:
"Svu ovu zemlju cu dati tebi i tvojim nasljednicima do Kijametslcog dana, i
tvoje potomstvo namnoziti, tako da ce ih biti koHko i zma zemaljske prasine."

Ova radosna vijest se odnosi i na nas Ummet. Stavise, ona se nigdje viSe i
potpunije nije obistinila, nego u Ummetu Muhammeda M-

To potvrduju i rijeci Bozijeg Poslanika ^; "Allah mi je pokazao cijelu Zemlju,
pasam vidio njen istok i zapad. Moj Ummet ce vladati svim sto mi je tada pokazano."

Oni zatim navode da je jedna grupa razbojnika napala i zarobila Luta im,
opijackala njegov imetak a stoku otjerala. Kada je to cuo Ibrahim fm, zaputio
se prema njima sa tri stotine osamnaest Ijudi, pa je oslobodio Luta mB, povratio
njegov imetaic, i pobio veliki broj AUahovih i Poslanikovih neprijatelja.
Pobijedivsi ih, on je preostale tjerao sve do sjeveme strane Damaska, gdje se,
na otvorenom prostoru, ulogorio. IVlislim da se tamosnji Mekami Ibrahim
naziva tako zato sto se tu zaustavila vojska Ibrahima ^m. Allah najbolje zna!

On se zatim pobjedonosno vratio u svoj kraj gdje su ga s postovanjem i
ponizno, docekali namjesnici podiaicja Jerusalima. Tu se nastanio i zivio neko
vrijeme, neka je Allahov blagoslov i mir na njega.

Rodenje Ismaila S^l od Hadzere

**Ehli-kitabije kazu da je Ibrahim ^a molio Allaha iS da mu da cestito
potomstvo i da ga je Allah ife obradovao obecanjem da ce mu to ispuniti.

Nakon sto je Ibrahim u Jerusalimu proveo dvadeset godina, Sara mu je
rekla: "Gospodar mi je uslaatio djecu, pa zivi i sa ovom mojom robinjom, ne bi
li mi Allah od nje podario dijete!"

Kada muju je poklomla, Ibrahim ms-je i sa njom poceo zivjeti paje s njim
zatmdmla, Zatim navode: "Kada je zatrudnila, ona se umislila i osilila prema
San. Zbog toga je Sara postala Ijubomoma pa se pozalila Ibrahimu. On joj ie
rekao: "Radi sa njom sta hoces ."

Hadzera se nakon toga pobojala, pa je pobjegla i sjela kod jednog izvora,
gdje joj je jedan melek rekao: "Nemoj se bojati, jer ce Allah od ovog djeteta
koje si zanijela dati veliki hajr!" Zatim joj je naredio da se vrati obradovavsi je

137

?

-^l^.A

Ibrahim alejhi selam

da ce roditi sina kome ce dati ime Ismail i koji ce biti pomoc i podrska Ijudima,
vredniji od svih, svi ce se sakupljati oko njega, i vladat ce cijetom zemljom
svoje brace. Zatim se zahvalila AUahu ^ na tome.

Medutim, ovo predskazanje se odnosi na njegovog potomka Muhammeda ^
jer je on taj zahvaljujuci kome su se proslavili Arapi i zavladali tolikira zemljama
na istoku i zapadu.

Oni su narod kome je Allah dao korisno znanje i dobra djela kakva nije dao
ni jednom narodu prije njih. Zahvaljujuci iskljucivo odabranosti njihovog
Poslanika nad ostalim poslanicima, blagoslovu njegove misije koja nije bila
namijenjena samo Arapima, nego svim Ijudima na Zemlji i potpunom uspjehu
u dostavi svega sto je sa sobom donio,

Kada se Hadzera vratila, rodila je Ismaila Wi\. Zatim kazu: "Kada ga je rodila,
Ibrahimu je bilo osamdeset sest godina, tj. trinaest godina prije rodenja Ishaka.

Kada se radio Ismail, Allah je Ibrahimu objavio radosnu vijest da ce mu
Sara roditi Ishaka, pa je iz zahvalnosti pao AUahu na sedzdu. Allah mu je
objavio: "Udovoljio sam tvojoj dovi za Ismaila, blagoslovio sam ga, dat cu mu
brojno potomstvo, rodice mu se dvanaest velikana, a njega cu uciniti vodom
jednog velikog naroda,"

I ovo je nagovjestaj o nasem Ummetu, a ova dvanaestorica su dvanaest
pravednih halifa, koji su najavljeni u hadisu kojeg prenosi Abdulmehk ibn
Umejr od Dzabira ibn Semure, a on od Poslanika ^: "Bice dvanaest vladara
(emira)", a zatim je nesto rekao sto nisam dobro razumio, pa sam upitao oca sta
je rekao, a on mi odgovori: "i svi ce biti iz plemena Kurejs."'

Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim u svojim Sahihima.

U dmgoj verziji, on glasi: "Ova vjera ce postojati stalno", a u jednoj
predaji: "snazna", sve dok bude dvanaest halifa, svi iz plemena Kurejs."

Od tih dvanaest cetvorica su; Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, peti je Omer
ibn Abdulaziz, i jos su neki od Abbasija. Ovdje se ne mish da ce oni biti jedan
iza drugog, nego da ce ih, sigumo, toliko biti.

Takoder se pod ovim ne misli na dvanaest imama u koje vjeruju rafidije (siije),
koji kazu da je Alija ibn Ebi Taiib pivi imam, a zadnji onaj kojeg ocekuju da ce se
pojaviti iz podzemlja Samare, tj. Muhammed ibn el-Hasan el-Askeri, kako oni tvrde.

Medu ovih dvanaest najvise su dobra ucinili: Alija i njegov sin Hasan ibn
Alijj, kad je odustao od borbe i predao vlast Muawiji i tako ugasio vatm
smutnje (fitne) i tako okoncali ratne sukobe medu muslimanima.

Sto se tice ostalih, oni su bili obicni podanici kao i svi drugi i nisu imali
vlasti nad muslimanskom zajednicom (Ummetom), ni u kom pogledu. A sto se
tice njihovog vjerovanja vezanog za podzemlje Samare, to su puste zelje i
buncanje, koje nemaju nikakve veze sa istinom, niti bilo kakve podloge u
vjeradostojnim izvorima.

' Hadis biljezi Muslim 6/3; Ebu Dawud 2/207; Ahmed 5/93, 98, 101 sa slicnim rivajetima; billjezi
ga Albani ii Silsiietu-l-ehadisi-s-sahiha 396 /El-Mektebu-I-lslamijj, navodi ga u vise rivajeta.

138

Ibrahim alejhi selam

Uglavnom, kada je Hadzera rodila Ismaila f&, Sarina Ijubomora se jos vise
povecala, paje zatrazila od Ibrahima da je udalji od nje.

Zbog toga je Ibrahim odveo Hadzeru i njeno dijete i ostavio ih u pustoj i
nenaseljenoj doliiii danasnje Mekke. Kaze se da joj je dijete tada jos bilo
dojence.

Kada ih je tu ostavio i htio krenuti nazad, ona mu je prisla, uzela ga za
odjecu i upitala: "Ibrahime, kuda ides, a nas ovdje ostavljas bez igdje icega?"
On joj nista nije odgovorio. Posto ga je vise puta upitala, a on joj nista nije
odgovarao, ona je rekia: "Je li ti to Allah naredio?" "Da", rekao je. Onaje na to
reida: "U torn slucaju, necemo biti izgubljeni!"

Sejh Ebu Muhammed ibn Ebi Zejd, Allah mu se smilovao, u svom djelu en-
Uewadir (rijetkosti), navodi da se Sara naljutila na Hadzeru i da se zaklela da
ce joj odsjeci tri dijela tijela, Zato joj je Ibrahim naredio da joj probusi usi i da
joj izvrsi obrezivanje, pa da tako ispuni svoju zakletvu.

A Suhejli dodaje: "I tako je ona prva zena koja je obrezana, prva kojoj su
usi probusene i prva koja je produzila skut na haljini."

Hidzra Ibrahima, Ismaila i Hadzere u brda Faran - predio
Meklte - i gradnja Ka'be

Buharija navodi: "Pricao mi je Abdullah ibn Muhammed - tj. Ebu Bekr
ibn Ebi Sejbe - da je njemu pricao Abdurrezzak, a njemu Mu'amer, prenoseci
od Ejjuba Sahtijanija i Kesira ibn Kesira ibn el-Muttaliba ibn Ebi Weddaa,
koji ponekad jedan od drugog prenose opsimije, a obadvojica prenose od
Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rekao: "Prva zena koja je upotrijebila
pregacu je Ismailova majka. Ona ju je uzela da bi njome od Sare prikrila
trudnocu. Zatim je Ibrahim poveo nju i Ismaila, koga je jos dojila, i ostavio ih
kod danasnje Ka'be, pod jednim velikim drvetom, iznad.Zemzeraa, u visini
danasnje Ka'be. Tada Mekka nije bila nastanjena i tu nije bilo vode. On ih je
tu ostavio, a pored njih je stavio torbu sa datulama i mjesinu u kojoj je bila
voda.

Ibrahim se zatim okrenuo i posao nazad, a Ismailova majka je posla za
njim i upitala ga: "Ibrahime, kuda ides, i ostavljas nas u ovoj dolini u kojoj
nema zive duse, niti iceg drugog?" Upitala ga je to vise puta, ali se on nije
okretao prema njoj, pa mu je rekla: "Je li ti to Allah naredio?" "Da", rekao
je. Onaje na to rekla: "U tom slucaju, necemo biti izgubljeni!" i vratila se
nazad.

Ibrahim se udaljavao sve dok nije dosao do jednog prevoja gdje ga nisu
mogh vidjeti. Tu se okrenuo prema Ka'bi, podigao ruke i zamolio ovim
rijecima: "Gospodaru nas, neke svoje potomke sam naselio u dolini u kojoj se
nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama. da bi, Gospodaru nas, obavljali
namaz. Zato daj da srca Ijudi teze njima i opsh'bi ih plodovima, da bi bili
zahvalni. " (Ibrahim, 37.)

139

Ibrahim alejhiselam

Ismailova majka je dojila Ismaila i pila tu vodu. Kada je u mjesini nestalo
vode ozednjeli su i ona i njen sin. Kada je vidjela kako se on previja od zedi -
ili je rekao: "prevrce", nije ga mogla vise gledati, nego se okrenula prema Safi,
najblizem brezuljku, pa se popela na njega. S ujega se okrenula prema doliiii iie
bi li koga ugledala, a!i nije vidjela nikoga.

Zatim se spustila sa Safe, i, kada je stigla na sredinu doline, zadigla je mb
svoje haljine i potrcala kako covjek u nevolji trci, dok nije presla dolinu i dosla
do Merwe, pa se popela i na nju.

I odatle je pogledala lie bi li koga vidjela, ali nije vidjela nikoga. I to je sve
ponovila sedam puta.

Ibn Abbas kaze da je Poslanik M rekao: "Zato Ijudi tree izmedu Safe i
Menve (cine sa'j)."

Kad se zadnji put popela na Merwu, cula je neki glas, pa sama sebi rekia:
"Suti!" Zatim je osluhnula i ponovo cula neki glas, pa rekla: "Cula sam te, pa
mozes li mi pomoci?" U tom momentu ugledala je meleka na mjestii gdje je
Zemzem, kako kopa svojom nogom - ili je rekao: "krilom", dok se nije pojavila
voda. Ona je pocela zagradivati vodu, pokazavsi rukom: "ovako" i grabiti vodu
u mjesinu. Svaki put kada bi zahvatila, voda bi siknula.

Ibn Abbas kaze da je Poslanik ^ rekao; "Neka se Allah smiluje Ismailovoj
majci, da je ostavila Zemzem! - ili je rekao: - da nije zahvacala vodu, Zemzem
bi bio jak izvor." Ibn Abbas dalje kaze: "Kada se napila vode i podojila dijete,
melek joj je rekao: - Nemoj se bojati da cete biti izgubtjeni! Na ovom mjestu
bice Allahov hram -Ka'ba, koji ce sagraditi ovaj djecak i njegov otac. Allah
nece dozvoliti da se izgube oni koji ga slijede."

Prostor Ka'be je bio jedno uzvisenje od zemlje, poput brezuljka, na koji su
nalijetale bujice i kmjile ga sa desne i lijeve strane.

Tako je bilo sve dok pored njih nije naisla jedna grupa iz plemena
Dzurhum, ili jedna porodica iz Dzurhuma, dolazeci iz pravca Keda'a.

Oni su odsjeli u podnozju Mekke, i ugledali jednu pticu kako kruzi, pa
rekli: "Ova ptica sigumo kruzi iznad vode. Mi odavno poznajemo ovu dolinu i
u njoj nema vode."

Zato su poslali jednog ili dva izaslanika, koji su nasli vodu. Kada su se
vratili ispricali su im o tome, pa su se svi uputili tamo.

Zatim on dalje kaze: "Ismailovu majku zatekli su pored vode, pa su je
upitali: "Hoces li nam dozvoliti da se kod tebe nastanimo?" "Hocu", rekla je,
ali nemate prava na vodu." Oni su rekli: "Dobro."

Abdullah Ibn Abbas kaze da je Poslanik si rekao: "To je Ismailovoj majci
dobro doslo jer nije voljela samocu." Oni su se tu nastanili i poslali po svoje
porodice, koje su se smjestile s njima, tako da su neki od njih tu poceli podizati
kuce,

Djecak je odrastao, naucio od njih arapski jezik i kad je stasao svidio im se,
pa su mu jednu od svojih djevojaka dali za zenu.

140

Ibrahim aiejhi selam

Ismailova majka je potom umrla. Nakon sto se Ismail ozenio, Ibrahim je
dosao da ih obide, ali Ismaila nije nasao. Upitao je njegovu zenu za njega, pa
mu je rekia: "Otisao je da nam trazi hranu." Zatim Ju je upitao kako zive i
deveraju, pa mu je rekIa: "Slabo; u tjeskobi smo i nevolji." Kada mu se tako
pozalila, on joj je rekao; "Kada ti se vrati muz, poselami ga i reci mu da
promijeni kucni prag!" Kada se Ismail vratio, kao da je nesto osjetio, upitao je:
"Je li nam neko dolazio?" Odgovorila je: "Jeste, dolazio nam je takav i takav
starac. Pitao je za tebe, pa sam mu rekIa gdje si. Pitao me kako zivimo, pa sam
mu rekla da smo u muci i nevolji," Na to je Ismail upitao: "A je li ti nesto
opomcio?" "Jeste", rekla je, "rekao mi je da ti prenesem selam, i da ti kazem
da ti je pomcio da promijenis kucni prag." "To je bio moj otac", rekao je
Ismail, "naredio mi je da te razvjencam, pa se vrati svojima!" Tako ju je pustio,
i nakon toga se ponovo od njih ozenio.

Ibrahim ponovo neko vrijeme, koliko Je Allah htio, nije navracao, a ondaje
opet dosao, ali ponovo nije nasao Ismaila. Usavsi kod njegove zene, upitao je
za njega, a ona mu je odgovorila: "Otisao je da nam trazi hranu." Upitao je
kako su, kako zive i deveraju, a ona je odgovorila: "Mi smo u dobru i
biagostanju", zatim je zahvalila AUahu, a on je upitao: "Cime se hranite?"
"Mesom", odgovorila je. "A sta pijete?", upitao je. "Vodu", rekla je. Zatim je
zaraolio: "Boze, daj im bereket u mesu i vodi!"

Poslanik M je rekao: "Oni tada nisu imali zita. Da su ga imah, sigumo bi i
njega u dovi spomenuo." Rekao je: "Ne bi se niko izvan Mekke mogao osloniti
samo na to dvoje, pa da mu to bude dovoljno."

Na ki'aju joj je rekao: "Kada ti dode muz, poselami ga i reci mu da ucvrsti
kucni prag." Kadaje Ismail dosao upitao je: "Je li nam neko dolazio?" "Jeste",
odgovorila je, "dolazio nam je jedan starac lijepog izgleda." Pohvalivsi ga ona
je rekla: "Pitao je za tebe pa sam mu rekla gdje si. Zatim me je pitao kako
zivimo, pa sam mu rekla da smo dobro." "A da li ti je nesto opomcio?", upitao
je. "Jeste", rekla je, "poselamio te je i naredio ti je da ucvrstis kucni prag " "To
mi je bio otac", rekao je, a ti si prag, pa mi je naredio da te zadrzim."

Zatim ponovo neko vrijeme, koliko je Allah htio, nije dolazio. Kada je,
aakoii toga dosao, nasao je Ismaila kako sebi zarezuje strijele ispod onog
velikog drveta, u blizini Zemzeraa. Kada ga je ugledao, ustao je pred njim, pa
su se pozdravili onako kako dolikuje da ucine otac i sin.

Ibrahim mu je rekao: "Ismaile, Allah mi je nesto naredio." Ismail je rekao:
"Pa uradi to sto ti je Gospodar naredio!" "A hoces li mi pomoci?" upitao je, a
ovaj odgovorio: "Pomoci cu ti." "Allah mi je naredio da ovdje sagradim hram",
rekao je, i pokazao na brezuljak, koji se uzdizao iznad svoje okoline."

Prenosilac dalje kaze: "Zatim su oni sazidali temelje Ka'be. Ismail je donosio
kamenje, a Ibrahim zidao, sve dok gradevina nije poodmakla u visinu. Tada mu
je Ismail donio ovaj kamen (hadzer) i postavio ga, pa je stao na njega i nastavio
zidati, a Ismail mu je dodavao kamenje. Pri tome, oni su govorili: "Gospodaru
ml primi ovo od nas.jer Ti, doista, sve cujes i sve znas. " (El-Bekare, 127.)

141

Ibrahim alejlu selam

Prenosilac zatim nastavlja: "Oni su tako zidajuci obisli oko Ka'be i
govorili: "Gospodaru nas, primi ovo od nas, jer Ti, doista, sve cujes i sve
znas."

Buharija zatim kaze: "Pricao nam je Abdullah ibn Muhammed, njemu Ebu
Amir Abdulmelik ibn Amr, a njemu Ibraliim ibn NafV, da je cuo od Kesira ibn
Kesira, a on od Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rekao: "Kada se desilo sa
Ibrahimom i njegovom porodicom to sto se desilo, on je otisao sa Ismailom i
njegovom majkom. Imali su mjesinu sa vodom..." navode6i predaju do kraja.
Ova predaja je vrlo slicna prethodnoj.

Ova predaja su Ibn Abbasove rijeci, iako neki smatraju da su to rijeci
Poslanika ^ (merfu').

Medutim, u njoj na pojedinim mjestima ima ponesto neobicno (garib), i
izgleda da ju je Ibn Abbas preuzeo kao israilijjat. U njoj se navodi da je Ismail
tadabio dojence.

**Kod sljedbenika Tewrata stoji da je Allah naredio Ibrahimu da izvrsi
obrezivanje sina Ismaila, svih robova koje je imao i ostalih, pa je to i ucinio. To
se desilo kada je on imao devedeset devet godina. Dakle, Ismail je tada imao
trinaest godina. Ovo je primjer kako je on izvrsavao Allahova naredenja u
pogledu svoje porodice, sto ukazuje na to da je to bilo u fonni naredenja
(v/adzib). Zato je ispravno misljenje alima koji kazu da je obrezivanje
muskaraca obaveza, kako je i potvrdeno na mjestu koje o tome govori.

U hadisu kojeg navodi Buharija, potvrdeno je sljedece: "Pricao nam je
Kutejbe ibn Se'id, njemu Mugire ibn Abdurrahman Kuresi, da je cuo od Ebu
ez-Zinada, on od A'redza, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik % rekao:
"Ibrahim i& se obrezao (osunetio) sjekiricom, kada je imao osamdeset
godina."

Slican hadis navode Abdurrahman ibn Ishak od Ebu ez-Zinada i Adzlan od
Ebu Hurejre. Navodi ga i Muhammed ibn Amr od Ebu Seleme, a on od Ebu
Hurejre. U istom obliku ga navodi i Muslim od Kutejbe.

U nekim od tih predaja stoji: "Ibrahim je sam sebe obrezao sjekiricom,
nakon sto mu je proslo osamdeset godina zivota." Ovdje upotrijebljeni izraz
"kadum" znaci halatka, iako neki kazu da je to ime jednog mjesta.

Ovaj citat ne negira da je to moglo biti i preko osamdeset godina, a Allah,
opet, najbolje zna. Kada buderao govorili o njegovoj smrti, bit ce naveden
hadis koga prenosi Ebu Hurejre, u kome se kaze da je Boziji Poslanik ^ rekao:
"Ibrahim se obrezao kada je imao sto dvadeset godina, a nakon toga je ziviojos
osamdeset godina" Ovaj hadis navodi Ibn Hibban u svom Sahihu.

U ovom kontekstu se ne navodi prica o tome ko je trebao biti zrtvovan, niti
da je to Ismail. Navodi se da im je Ibrahim dolazio samo tri puta, i to prvi put
tek nakon sto se Ismail ozenio, i nakon Hadzerine smrti. Kako moze biti da ih
je ostavio od vremena kada je Ismail bio jos dojence - kao sto se navodi - pa
sve do vremena kada se ozenio, te da nije imao uvida u njihove prilike, kada se

142

Ibrahim alejhiselam

navodi da se zemlja pod njim svijala, ili da im je dolazio na Buraku? Kako to
da nije bio upoznat sa njihovim prilikama, kada su bill u teskoj nevolji i kada
im je sigumo bila potrebna pomoc?!

Izgleda da su dijelovi ovih navoda preuzeti kao israilijjati, a onda
isprepieteni sa rijecima Poslanilca ^, pa se zato ne navodi prica o tome ko je
trebao biti zrtvovan. Vec smo ukazali na to da je ispravan stav da je Ismail taj
koji je trebao biti zrtvovan, o cemu se govori u suri Es-Saffat.

Kazivanje o zrtvi - kurbanu

Allah ^ kaze: */ on rece: "Ja idem svome Gospodaru; On ce mene
uputiti. *Gospodani moj, podari mi porod cestitl " *I Mi smo ga obradovali
djecakom blage naravi. */ kada on odraste toliko da mu poce u poslu
pomagati, on rece: "Sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa
sta ti mislis?" "Oce", rece on, "uradi onako kako ti se nareduje, vidjeces,
ako Bog da, da cu biti strpljiv. " *I posto se njih dvojica prepustise i on ga
celom prema zemlji polozi, *Mi ga zovnusmo: "Ibrahitne, *ispiinio si san!
Mi, doista, tako nagradujemo one koji dobra djela cine. *To je, doista, bilo
pravo iskusenje!" *I kurbanom velikim ga iskupismo, *i u kasnijim
narastajima mu spomen sacuvasmo: *"Mir i spas Ibrahimu!" *Tako Mi
nagradujemo one koji dobra djela cine. *A onje, doista, bio Nas rob, vjernik.
*I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i dobrim covjekom. *I
bkgoslovili smo i njega i Ishaka, a medu njihovim potomcima ima i vjemika
i ocitih nevjemika. (Es-Saffat, 99.-113.)

Uzviseni ovdje navodi da je Njegov prijatelj, Ibrahim, kada je otisao od
svog naroda, zamolio svoga Gospodara da rau daruje cestitog djecaka. On ga je
obradovao djecakom blage naravi, tj. Ismailom ;^i jer je on prvo dijete u
dotadasnjih osamdeset sest godina Ibrahimovog zivota. O ovom se slazu
pripadiiici svih nebeskih vjera, jer mu je on bio prvo dijete - prvijenac.

I kada on odraste toliko da mu poce ii poslu pomagati, tj. kadaje narastao i
kada je poceo privredivati kao i on. Mudzahid ove rijeci tiimaci ovako: "Kada
je narastao, sazrio i kadaje mogao raditi i privredivati kao i otac."

Kada se to desilo, Ibrahim ^i je u snu vidio da mu se nareduje da tog svog
sina zakolje. Ibn Abbas prenosi hadis (merfu') u kome Poslanik ^ kaze: "Snovi
Poslanika su objava,"' Ovaj hadis prenosi i Ubejd ibn Umejr.

To je Allahovo stavljanje Svoga prijatelj a na kusnju; da zakolje voljeno
dijete koje mu se rodilo u poodmaklim godinama zivota, nakon sto mu je prije
toga bilo naredeno da ga sa njegovom majkom nastani u siromasnom kraju, u
doliiii bez zive duse i prijatelj a, bez bilo kakvih usjeva i stoke. On se
povinovao AUahovom naredenju i ostavio ih tamo, uzdajuci se i oslanjajuci na
Allaha ^, pa im je Allah dao utjehu i izlaz, i opskrbio ih odakle se nisu ni
nadali.

'H

' Hadis biljezi Buharija u svom Sablhu AISIU^lFethwUBari, W\6\l%59IFethu-l-Bari.

143

Ibrahim alejhiseJam

II

Zatim, kada mu je nakon svega toga naredeno da zakolje svoga sina, kojeg
je po Allahovom naredenju od sebe odvojio i koji mu je bio prvo i tada jedino
dijete, on se odazvao svome Gospodaru, povinovao se Njegovom naredenju i
pozurio je da Mu iskaze pokomost.

On je to zatim saopcio sinu, kako hi mu bilo lakse i srce smirenije, urajesto
da ga je na silu uzeo i zaklao. On rece: "Sinko moj, u snu sam vidio da treba da
te zakoljem, pa sta ti mislis? " (Es-Saffat, 102.)

Taj blagi djecak odmah je olaksao posao svome ocu Ibrahimu rekavsi mu:
"Oce, uradi onako kako ti se nareduje, vidjeces, ako Bog da. da c.u bid strpljiv. "
(Es-SafTfat, 103.) Ovakav odgovor je bio krajnje razborit i mudar jer je istowemeno
znacio pokornost i svome ocu i Gospodaai Ijudi.

/ posto se njih dvojica prepustise i on ga celom prema zemlj'i polozi,
(Es-Saffat, 103.) Jedni kazu da rijeci I posto se njih dvojica prepustise znace:
Posto se povinovase Allahovom naredenju i odlucise da to urade, a drugi kazu:
"To je najvaznije." On ga celom prema zemlji polozi, tj. lice mu je okrenuo
prema zemlji.

Ibn Abbas, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Katade i Dahhak kazu: "Htio je
da ga zakolje iza vrata, kako mu ne bi gledao lice dok ga bude klao."

Neki kazu: "Ne, nego ga je povalio kako se i kurban povaljuje, samo sto rau
je dio ceia priljubio uz zemlju. I posto se njih dvojica prepustise, tj. Ibrahim je
proucio Bismillu i tekbir, a djecak je pred smrt izgovorio kelimei-sehadet.

Sudejj i jos neki kazu: "Postavio je noz na njegov gi'kljan, ah noz nije sjekao."
Neki na to dodaju: "Izmedu noza i wata je bila bakrena plocica." Allah najbolje zhrJ

Tada gaje AUali 5izovnuo: ^Ihraliime, *ispimio si san! (Es-Saffat, 104.-105.)
Tj. postignut je cilj: provjerena je tvoja pokomost i tvoje izvrsavanje Allahovog
naredenja. Zrtvovao si svoje dijete za kurban, kao sto si svoje tijelo prepustio
vatri i kao sto si sve sto imas ponudio gostima!

Zato Uzviseni kaze: Toje, doista, bilopravo iskiisenjel (Es-Safiat, 106.), tj. ocito
i jasno islcusenje. I kiirbanom velikim ga iskupismo (Es-Saffat, 107.), tj. Mi smo
mu za kurban umjesto sina, dali zamjenu, cime gaje Uzviseni Allah obradovao.

Vecina ucenjaka smatra da je to bio ovan, bijele dlake, cmih ociju i velikih
rogova. Vidio gaje svezanog za jedno drvo na brdu Sebir,

Es-Sewri od AbduUaha ibn Osmana ibn Husejma, on od Se'ida ibn Dzubejra,
prenosi da je Ibn Abbas rekao: "To je bio ovan koji je cetrdeset godina cuvan u
Dzennetu."'

Se'id ibn Dzubejr kaze: "Pasao je u Dzennetu dok se od njega nije raspuklo
brdo Sebir. Vuna mu je bila obojena u crveno". Ibn Abbas kaze: "Sa Sebira mu je
blejeci sisao ovan cmih ociju i vehkih rogova, pa gaje zaklao. To je ovan kojeg je
zaklao Ademov sin, i bio primljen od njega.'" To prenosi Ibn Ebi Hatim.

' Biljezi ga Et-Taberi u svom Tariku 1/277/Mearif.
^ Prethodni izvor.

144

Ibrahim alejhiselam

Mudzahid kaze da ga je zaklao na Mini, a Ubejd ibn Umejr kaze da se to
desilo kod Mekami - Ibrahtma (kod Ka'be).

§to se tice rijeci koje se pripisuju Ibn Abbasu da je to bio kozorog i Hasanu
da je to bio jarac po imenu Dzerir, nije sigumo da su to njihove rijeci.

Pored toga, vecina predaja o ovome su israilijjati, Kur'an dovoljno govori o
torn velikom dogadaju i velicanstvenom iskusenju, te o iskupljenju velikim
kurbanom. U hadisu stoji da je to bio ovan.

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Sufjan, da je njennu pricao Mensur,
da je cuo od svog daidze Mesafih'a, da je Safija bint Sejbe rekla: "Jedna zena
iz plemena Benu Selim, koja je pomagala pri porodu vecme nasih ukucana,
jednom prilikom mi je rekla da ju je Boziji Poslanik m jednom poslao po
Osmana ibn Talhu, pa ga je ona upitala: "Zasto te je trazio Boziji Poslanik?
On joj je odgovorio; "Boziji Poslanik m mi je rekao: - Kada sam usao u Ka'bu
vidio sam rogove od ovna, ali sam ti zaboravio narediti da ih prekrijes, Uradi
to, jer u kuci ne treba biti nista sto klanjacu skrece paznju.'"

Su^an na to dodaje: "Ti rogovi su ostali objeseni u Ka'bi, sve dok nije
izgorila i Ka'ba i rogovi."

Tako se od Ibn Abbasa prenosi da je glava Ibrahimovog kurbana bila
objesena o zljeb Ka'be, sve dok se nije sasusila. Samo ovo je dokaz da je
zrtvovani bio Ismail, jer je on boravio u Mekki, a nije nam poznato da je Ishak
u nju dolazio jos dok je bio malehan. Allah najbolje zna!

To se razumije i iz Kur'ana. Stavise, kao da se u Km-'anu otvoreno kaze da
je zrtvovani bio Ismail, jer se, nakon kazivanja o zrtvovanom, kaze: I obmdovali
smoga Ishakom, vjerovjesnikom i dobrim covjekom. (Es-Saffat, 112.) Onaj ko
kaze da je zrtvovani bio Ishak, to cini na svoju odgovomost, jer je to
israilijjat.

**U Bibliji ima iskrivljavanja, pogotovu o ovom pitanju, u sta nema
nikakve sunmje. Na jednom mjestu tamo stoji da je Bog naredio Ibrahimu da
zakolje svoga sina jedinka, a na drugom mjestu, u prijevodu na arapski, se kaze
da zakolje svoga prvijenca Ishaka. Rijec Ishak na ovom mjestu je ubacena,
lazna i izmisljena, jer on nije bio Ibrahimov ni jedinak, a ni prvijenac, nego je
to bio Ismail.

Na to ih je navela zavidnost prema Arapima, jer je Ismail predak Arapa koji
zive u Hidzazu i od kojih je Boziji Poslanik ^, a Ishak je otac Jakuba - tj.
Israila - od kojeg oni vode porijeklo. Oni su htjeli tu cast pripisati sebi,^pa su
zato iskrivili Allahov govor i u njega ubacili svoj. Oni su narod od lazi i ne
prtznaju da je sva blagodat u Allahovoj ruci i da je daje kome On hoce.

Veliki broj ranijih ucenjaka (selef), a i ostalih, smatraju da je Ishak
zrtvovani. Oni su to preuzeU - Allah, opet, najbolje zna - od Ka'bu-l-Ahbara, ili
iz knjiga ehli-kitabija.

' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 4/68 /Haleb; 5/380/Haleb.

145

Ibrahim alejhisdam

Medutim, u tom pogledu ne postoji nijedan vjerodostojan hadis od
Nepogrjesivog, zbog kojeg bismo zanemarili ono sto se razumije iz Kur'ana,
Pored toga, to se ne moze razumjeti na osnovu kur'anskog teksta. Naprotiv,
kada razmislimo, razumije se i sasvim je jasno da se govori o Ismailu.

Ibn Ka'b el-Kurezi vrlo ubjedljivo dokazuje da se radi o Ismailu a ne o
Ishaku, i to na osnovu AUahovih rijeci: I Mije obradovasmo Ishakom, a nakon
Ishaka, Jakubom. (Hud, 71.) On kaze: "Kako bi joj se mogla saopcavati
radosna vijest o Ishaku i da ce se njemu roditi Jakub, a zatim mu se nareduje da
zakolje Ishaka prije nego sto se i rodio?"

Ovo ne moze biti, jer bi to onda bilo u kontradikciji sa vec datom radosnom
vijescu. Allah, opet, najboije zna.

Ovom nacinu dokazivanja Suhejli se suprotstavio, zakljucujuci ovako:
Recenica: IMije obradovasmo Ishakom je zasebna recenica, a rijeci: A nakon
Ishaka Jakubom druga recenica, koja ne spada u okvir radosne vijesti
Ibrahimovoj zeni.

On zatim nastavija: "Po pravilima arapskog Jezika nije dozvoljeno u ovom
kontekstu rijec Jakub staviti u genitiv ako ispred njega nema cestice za
genitiv."

Tako, nije dozvoljeno reci: "Prosao sam pored Zejda, a nakon njega Amra,
nego je ispravno: ... a nakon njega pored Ami'a. Zato rijeci: A nakon Ishaka
Jakubom, u stvari znace: A Ishaku poklonismo Jakuba."

Medutim, ovakvo njegovo zakljucivanje je diskutabilno.

On zatim ponovo zakljucuje da je to bio Ishak, uzimajuci za dokaz rijeci
Uzvisenog: / kada. on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati. (Es-Saffat,
102.). On kaze: "Ismail nije bio uz njega, nego je djetinjstvo proveo sa majkom
u mekkanskim brdima, pa kako je onda mogao u poslu pomagati?"

Medutim, i ovaj zakljucak je sporan, jer se prenosi da je Ibrahim SE^l jasuci
Buraka, cesto odlazio u Mekku, da nadzire svoga sina, a zatim bi se vracao.
Allah, opet, najboije zna!

Oni od kojih se prenosi da se radi o Ishaku, su: Ka'bu-1-Ahbar, Omer,
Abbas, Alija, Ibn Mes'ud, Mesruk, Ikrirae, Se'id ibn Dzubejr, Mudzahid, Ata',
Sa'bi, Mukatil, Ubejd ibn Umejr, Ebu Mesere, Zejd ibn Eslem, Abdullah ibn
Sekik, Zuhri, Kasim, Ibn Ebi Burde, Mekhul, Osman ibn Hadir, Sudejj, Hasan,
Katade, Ebu el-Huzejli i Ibn Sab it. Za to misljenje se opredjeljuje i Ibn Dzerir.
Medutim, to cudi od njega, jer je to jedna od dvije predaje od Ibn Abbasa.

Medutim, ispravna predaja od njega, a i od vecine gore pobrojanih je da se
radi o Ismailu 8^1. Tako Mudzahid, Se'id, Sa'bi, Jusuf ibn Mehran, Ata' ijos
neki prenose od Ibn Abbasa da je to bio Ismail ^1.

Ibn Dzerir navodi: "Pricao mi je Junus, njemu Ibn Wehb, a ovom Amr ibn
Kajs, daje cuo od Ata'a ibn Ebi Rebbaha, da je Ibn Abbas rekao: "Iskupljeni je
bio Ismail; jevreji tvrde daje to bio Ishak. Medutim, oni lazu."

Abdullah od svoga oca Imami Ahmeda navodi daje to bio Ismail.

146

Ibrahim alejhiselam

Ibn Ebi Hatim kaze: "Moj otac mi je rekao, a takoder se prenos. i od Al je
Ibn Omera, Ebu Hurejre, Ebu et-Tufejla, Se'ida ibn ^^'^^^fJjf p\f^^^J^. '^^"^
Dzubejra, Hasana, Mudzahida, Sa'bija, Muhammeda ibn Ka ba, Ebu Dza fe a
MuhaiJimeda ,bn Alije i Ebu Saliha, da su rekh. :0"^J ^oji f trebao b^
zrtvovan je Ismail m." To prenosi i Begawi od Rebt'a ibn Enesa, Kelbije i
EbuAmraibnel-AIa'a. .

Ja na to dodajem: To se prenosi i od Muawije ' Od njega se P^^^^^; ^^J^
rekao: "Bozijem Poslaniku m je dosao jedan covjek, pa mu rekao: O potomce
dvojice zrtvovanih..., a Boziji Poslanik M se na to nasmijao^ Tog ^tava ^u i
Omer ibn Abdulaziz i Muhammed^ibn Ishak ibn Jesar; Hasan el-Basn je
govorio: "U to nema nikakve sumnje."

Mubammed ibn Ishak navodi od Burejde, a on od Sufjana ibn Ferwe
Eslemiia, da im je Mubammed ibn Ka'b pncao kaico je on o tome upitao
Omera ibn Abdulaziza kada je sa njim bio u Samu - a ovaj je tada bio halita.

Naime, on je rijeci Uzvisenog: / Mi Je obmdovasmo Jshakom, a nakon
Ishaka, Jakubom. (Hud, 71 .), uzeo za dokaz da se radi o ^^^^f^^^^^^^l^^i
je na to odgovorio: "O tome nisam prije razmisljao, ah ja, doista, vidim da je
onako kako si ti rekao."

On je zatim poslao po jednog covjeka koji je bio kod njega u Siriji i koji je
bio ievrej, pa primio Islam i postao dobar musliman. On je smatrao da je ovaj
cov ek bio jedan od jevrejskih ucenjaka, pa ga je upitao: Na kojeg od
Ibrahimovih sinova se odnosilo naredenje da bude zaklan? On je na to
odgovorio: "Tako mi Allaha, vladaru pravovjeraih, to se odnosilo na Ismaila.
Jevreii to znaju, ali om zavide vama Arapima na tome sto je vas predak onaj na
kogase odnosilo Allahovo naredenje i kome je On dao blagodat o kojoj govon,
zato sto je osaburio na onom sto mu je naredeno. Om to poricu i tvrde da se
radi o Ishaku, jer je on njihov predak."

Ovo pitanje smo, hvala Allahu, do u detalje, sa njegovim dokazima i
predajaraa, izlozili u nasem Tefsiru.

Rodenje Ishaka BsM

Uzviseni kaze- */ obradovali smo ga Ishakom. vjerovjesnikom i dobrim
covjekom. *I blagoslovili smo i njega i Ishaka, a medu njihovim potomcima
ima i vjernika i ocitih nevjernika. (Es-Saffat, U 2.-1 13.).

Ibrabimu i Sari m radosnu vijest su donijeh meleki, kada su naisli pored
Eiih na putu prema naseljima Lutovog naroda, da bi ih srusih na njih, zbog
njihovog nevjerovanja i grijesenja. O tome ce, ako Bog da, doci objasujenje na
odgovarajucem mjestu.

Allah m veli- * I Nasi izaslanici donesose Jbrahimu radosnu vijest i rekose:
'•Selamr; a on im odgovori: '•Selam!" i ubrzo im donese peceno tele *Pa kad
vidje da ga njihove ruke ne doticu, ne svidje mu se to i obuze ga strah od njih.

' Ova predaja je slaba {da' if) i biljezi je Hakim u Mustedrekii 2/551.

147

Ibrahim alejhi seiam

"Ne boj se", rekose oni, "mi smo poslani Lutovu narodu. " *A njegova zena
stajase i osmjehnu se, i Mije obradovasmo Ishakom, a nakon Ishaka. Jakubom.

* "Tesko meni! ", rece ona, "zar da rodim, aja ovako stara, a i ovaj moj muzje
star. Toje, doista, cudna stvarl" *"Zarse cudis Allahovom odredenju", rekose
oni, "neka su AUahova milost i NJegovi blagoslovi na vama, o stanovnici ovog
doma! Zaistaje On hvaljen i slavljen. " (HQd, 69,-73.).

Uzviseni, takoder, kaze: */ obavijesti ih o Ibrahimovim gostima, *kada su
mu usli i nazvali seiam, on Je rekao: "Mi se vas plasimo!" *"Ne boj se!",
rekose oni, "donosimo ti radosnu vijest o ucenom sinu. " * "Zar mi donosite
radosnu vijest iako sam ostario", rece on, "pa cime cete me obradovaii?"

* "Mi cemo te obradovaii isttnom ", rekose oni, "zato ne giibi nadu! " *0n rece:
"A ko moze gubiti nadu u milost svoga Gospodara osim onih koji su zalutali "
(El-Hidzr, 51.-56.).

Uzviseni, takoder, veli: *£>« li ti je dosla vijest o plemenitim Ibrahimovim
gostima, *kada mu udose i nazvase seiam? On odgovori: "Mir i vama, neznani
Ijudi. " *I on neprimijetno ode svojoj porodici i donese debelo tele. *I primace
im ga, pa rece: "Zar necete jesti? " */ on se uplasi od njih, a oni rekose: "Ne
boj se! " I obradovase ga ucenim djecakom, *a njegova zena poce vikati i po
lieu se udarati, govoreci: "Ja starica, nerotkinja! " * "Tako je odredio tvoj
Gospodar", rekose oni, "OnjeMudri i Sveznajuci. " (Ez-Zarijat, 24.-30.).

Kaze se da su to bila tri meleka: Dzibril, Mikail i Israfil.

Uzviseni ovdje navodi da je Ibrahim nm, kada su mu usli, pomislio da su
oni Ijudi, gosti, Zato je prema njima i postupio kao prema gostima i ispekao im
je debelo tele od svoje najbolje stoke. Kada ga je stavio pred njih i ponudio da
jedii, kod njih uopce nije primijetio bilo kakvu zelju za jelom. To je zato sto
meleki nemaju potrebe za hranom. To se njemu nije svidjelo, tj. Ibrahimu, ;
obuze ga strah od njih. "Ne boj se", rekose oni, "mi smo poslani Lutovu
narodu. " (Hod, 70.), tj. poslani smo da ih unistimo. Sara se tada obradova zbog
Allahove srdzbe nad njima, a ona je bila stajala u prisustvu gostiju, kao sto je
to bio obicaj kod Arapa i drugih, I kada se ona nasmijala radujuci se tome,
Uzviseni je rekao; / Mi je obradovasmo Ishakom, a nakon Ishaka, Jakubom.
(Hud, 71.) Tj. meleki su joj donijeli tu radosnu vijest. A njegova zena poce
vikati tj. uzvikivati, i po lieu se udarali (Ez-Zarijat, 29.), kao sto zene obicno
cine kada su iznenadene. 7 ona rece: "Tesko meni, zar da rodim aja ovako
stara, a i ovaj moj muzje star!" (Hud, 72.) Tj. kako ce roditi neko poput mene,
kada sam ja ostarila, a uz to sam i nerotkinja, a i moj muz je star? Ona se
iznenadila da se moze dijete roditi u torn stanju. Zato je rekla: * "Toje, zaista,
cudna stvar!" *"Zar se cudis Allahovom odredenju", rekose oni, "neka su
AUahova milost i Njegovi blagoslovi na vas, o stanovnici ovog doma' Zaista je
On hvaljen i slavljen ! ' ' (Hud, 72.-73.)

Ibrahim ^m se, takoder, iznenadio ovoj vijesti, radujuci joj se, veseleci se
zbog nje i potvrdujuci je. * "Zar mi donosite radosnu vijest iako sam ostario",
rece on, "pa cime cete me obradovaii? " * "Mi cemo te obradovati istinom "
rekose oni. "zato ne gubi nadu!" (El-Hidzr, 54.-55.) Dakle, oni su potvrdili tu

148

Ibrahim alejhiselam

viiest i obradovali njih dvoje ucenim sinom (El^Hidzr, 53.), tj. Ishakom, Ismailovim
ratom koji je po svom drzanju i saburu dostojan toga Tako ga nj.gov
GoTpodar i opLje: da je .spunjavao obecanje i da je bio saburli. U drugom ajetu
On veli- /MO'e obmdovasmo Jshakom. a nakon hhaka, Jakubom.

Ovo, izmedu ostatog, Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi i drugi uzimaju za
dokaz da je zrtvovani bio Ismail i da je nemoguce da bude naredeno da se
zakolje Ishak, nakon sto je nagovijesteno da ce se rodm on, a nakon njega i
njegov sin Jakub.

**Kod ehli-kitabija stoji da im je Ibrahim, pored debelog pecenog teleta,
iznio jos pogaeu. maslo i mlijeko. Tamo stoji da su to oni i jeli, sto je ocita
greska. Dmgi kazu: "Oni su same gledali kako jedu, a hrana je u stvari
nestajala u zraku."

**Kod njih takoder stoji da je Sari pnje bilo ime Saraja, pa je Ibrahimu
Allah m rekao: "Sto se tice tvoje zene, neka se vise ne zove Saraja, nego joj je
od sada ime Sara! Ja cu je blagosloviti i od nje cu ti dati sin^^ojegcu takoder,
blagosloviti. Od njega ce postati narodi i vladari tih naroda! A ftrahim tada
pade nicice - tj. na sedzdu - i osmjehnu se, govoreci sam sebi: Zar da mr se rodi
sin kada imam sto godina? Zar da Sara rodi, a vec ima devedeset godma?!

**Zatim kod njih stoji da je Ibrahim rekao Allahu: "Neka Ismail bude ziv
pred Tobom!" Allah mu je odgovorio: "Zaista ce ti zena Sara roditi sma i daces
mu ime Ishak. I uzecu od njega Svoj zavjet za sva vremena, a i od njegovih
potomaka nakon njega. Za Ismaila sam ti uslisao molbu, blagoslovio sam ga i
dacu da iraa veoma veliki porod i nasljednike. Rodice mu se dvanaest velikana,
a njega cu uciniti poglavarom velikog naroda."

Vec smo govorili o tome sta se dalje desilo. Allah najbolje zna!
Rijeci Uzvisenog: / Mije obradovasmo Ishakom. a nakon Ishaka, Jakubom
(Hud 71 ) su dokaz da ce se radovati rodenju sina Ishaka, a iza njega
njegoVom sinu Jakubu. Tj. rodit ce se jos za njihovog zivota, sto ce ih
obradovati, kao sto ih je obradovalo i rodenje njegovog oca, Ishaka.

Da se ovako nije desilo, ne bi bilo svrhe navoditi i imenovati Jakuba, mimo
ostalog Ishakovog poroda. Medutim, posto je on poimence naveden, to ukazuje
na to da ce im njegovo rodenje predstavljati radost i uzitak, kao sto je bdo prye
toga rodenje njegovog oca.

Uzviseni, takoder, veli: / Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba, i sve
uputwno. (El-En' am, 84.)

Zatim, Uzviseni veli: I posto napusii njih i ono sto su oni mimo Allaha
obozavali. Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba. (Merjem, 49.)

Ovo je, uz Allahovu pomoc, jak dokaz, a potvrduje ga i hadis koji biljeze
Buharija i Muslim: "Pricao nam je Sulejman ibn Mehran A'mes, da je cuo od
Ibrahima ibn Jezida Tejmije, a on od svoga oca, a ovaj od Ebu Zerra, da je
rekao- "Jednom sam upitao: - Boziji Poslanice, koja dzamija je prva izgradena.'
> Ka'ba, odgovorio je, a ja ga opet upitah: - A zatim? - El-Mesdzidu-1-Aksa,

149

Ibrahim alejhi selam

odgovori on, a ja ga opet upitah: - Koliko je izmedu njih? ~ Cetrdeset godina,
odgovori on, a ja ga opet upitah: - A zatim? - Zatim klanjaj gdje god te zadesi
namazjerje to sve dzamija, odgovori on,"

**A kod ehli-kitabija stoji daje Jakub S^i taj koji je sagradio EI-Mesdzidu-
1-Aksa, a to je IHjina dzamija u Jerusalimu, nekajoj Allali da pocasti.

Ovo je stav za kojeg postoji potvrda u hadisu kojeg smo naveli. Prema
tome, Jakubova ^<^\ - tj Israilova, gradnja Hrama u Jerusalimu je bila cetrdeset
godina nakon sto su Ibrahim i njegov sin Ismail sagradili Ka'bu. Kada su njih
dvojica gradili Ka'bu, Ishak je vec bio roden, jerje, kao sto nam kaze Uzviseni,
Ibrahim j^i ovako cinio dovu: */ kada Ibrahim rece: "Gospodam moj. ucini
ovaj grad sigurnim i sacuvaj mene i moje sinove od obozavanja kipova.
*Gospodaru moj, zaista su oni zaveli mnoge Ijude, pa ko bude mene slijedio,
on je moj, a ko meni bude nepokoran, pa, zaista, Ti prastas i samilostan si
*Gospodaru nas, neke svoje potomke sam naselio u dolini u kojoj se nista tie
sije. kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru nas, obavljali namaz. Zato
daj da srca Ijudi teze njima i opskrbi ih plodovima, da bi bili zahvalni.
* Gospodaru nas, Ti znas sto mi tajimo, a sta na javu iznosimo. Allahu nista
nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. *Hvala Allahu koji mi je u starosti
poklonio Ismaila i Ishaka. Zaista moj Gospodar uslisava dove. * Gospodaru
moj, daj da ja i neki moji potomci obavljamo namaz. Gospodaru nas, primi
moju dovu! * Gospodaru nas. oprosti meni, mojim roditeljima i svim
vjernicima, na Dan kada se budepolagao racun!" (Ibrahim, 35.-41 .)

Sto se tice navoda u hadisu da je Sulejman ibn Dawud \m\ nakon sto je
sagradio Jerusalim, zamolio AUaha za tri stvari - koje smo naveli kod rijeci:
"Gospodaru moj, oprosti mi i pokloni mi vlast kakvu niko nakon mene nece
imati! " (Sad, 35.), a o cemu cemo govoriti u kazivanju o njemu - time se, Allah
najbolje zna, zelilo reci da ga je ponovo sagradio, jerje ranije navedeno daje
proteklo cetrdeset godina izmedu gradnje Ka'be i njega.

Niko drugi osim Ibn Hibbana ne kaze da je izmedu Ibrahima i Sulejmana
bilo cetrdeset godina. Taj stav niko drugi ne zauzima ni ti se sa njim slaze.

Gradnja Ka'be

Uzviseni Allah veli: * I kada smo kao utociste Ibrahimu, pokazali mjesto
gdjeje Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i ocisti ovaj Moj
Hram za one koji ce ga obilaziti, klanjati i ruku ' i sedzdu ciniti! *I oglasi
Ijudima hadzdz; dolazice pjeske i na kamilama iznurenim i dolazice iz dalekih
mjesta. " (El-Hadzdz, 26.-27.)

Uzviseni, takoder, veli: *Prvi hram kojije sagraden za Ijude je zaista onaj
u Mekki, blagoslovljen je on i uputa svjetovima. *U njemu su ociti znakovi -
mjesto na kom je stajao Ibrahim. I onaj ko ude u njega. treba da bude
bezbjedan. Hodocastiti Hram, Allaha radi, duzan je svako ko maze do njega
doci, a onaj ko nece da vjeruje -pa, zaista, Allah nije ovisan o svjetovima
(Ali 'Imran, 96.-97,)

150

Ibrahim alejhi selam

Zatim, Uzviseni kaze: *7 kada Je Ibrahima njegov Gospodar s nekoliko
rijeci u iskusenje stavio, pa ih je on ispimio, Allah je rekao; "Ucinicu te
uzamm Ijudima!" "I neke moje potomkel", zamoli on. "Moje obecanje ne
obuhvaca silnike". rece On. *I kada Hram ucinismo utocistem i sigurnoscu
■a Ijude, rekosmo: "Neka vam Ibrahimovo mjesto bude prostor za klanjanje! "
I Ibrahimu i hmaiiu smo naredili da ociste Moj Hram za one koji ce ga
ohilaziti, koji ce tu boraviti i koji ce ruku ' i sedzdu ciniti! *I kada Ibrahim
zamoli: "Gospodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a opskrbi^
plodovima one njegove stanovnike koji budu u Allaha i onaj svijet vjerovaW. "
On rece: "Onome ko ne bude vjerovao dacu da malo uziva, a zatim ga
prisiliti da ude u paklenu vatrii. a grozno li je ona prebivaliste!" */ dok sij
Ibrahim i Ismail podizali temelje Hrama, oni su molili: "Gospodaru nas.
primi ovo od nas, Jer Ti. zaista, sve cujes i sve znas! '^Gospodaru nas, ucini
nas dvojicu Tebi predanim, i od naseg poroda ucini narod Tehi predanim, i
pokazi nam nase obrede i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan
si! * Gospodaru nas, posalji im od njih Poslanika, koji ce im uciti Tvoje ajete,
koji ce ih Knjizi i mudrosti poducavati i ocistiti ih, jer si Ti, zaista, Silni i
Mudri. " (El-Bekare, 124.-129.)

Uzviseni ovdje govori kako je Njegov rob i Poslanik, prijatelj i odabranik,
predvodnik pravili vjemika i predak Bozijib poslanika, Ibrahim m\ gradio Ka'bu,
koja je prvi hi-am, sagraden za sve Ijude, u kome 6e oni ciniti ibadet Allahu ^.
Ibrahim i^i je sagradio Ka'bu na mjestu koje mu je pokazao Allah ^.

Ranije smo naveli da su vladar pravovjernih, Alija ibn Ebi Talib i jos neki,
rekli, da je Ibrahimu ^m Allah M putem objave pokazao gdje ce sagraditi
Ka'bu. Kada smo govorili o stvaranju nebesa, pomenuli smo da se Ka'ba nalazi
ispod nebeskog Hrama (El-Bejha-l-ma'mur) tako da bi on, kad bi pao, pao na
nju. Takav je slucaj i sa sedam nebeskih hramova. Neki ucenjaci prvih
generacija kazu da na svakom nebu postoji po jedan hram u kome stanovnici
tog neba Allahu cine ibadet. Ti hramovi za stanovnike nebesa predstavljaju isto
sto i Ka'ba za stanovnike Zemlje.

Allah iS je tako naredio Ibrahimu i^l da Mu sagradi hram koji ce biti
stanovnicima Zemlje ono sto su ti hramovi za meleke na nebesima. Allah mu je
pokazao mjesto tog hrama posvecenog Njemu, koje je za to predodredeno od
vremena stvaranja nebesa i Zemlje. To potvrduje i hadis kojeg navode Bubarija
i Muslim: "Ovo mjesto J e Allah ucinio svetim onog dana kada je stvorio nebesa
i Zemlju, pa ce ono biti sveto, po Allahovom naredenju, sve do Kijametskog
dana"

Ni u jednom vjerodostojnom hadisu Allahova Poslanika ^ se ne spominje
da je Ka'ba bila napravljena prije Ibrahima ^i. Onima koji kao dokaz za to
uzimaju rijeci Uzvisenog: mjesto gdje je Hram (El-Hadzdz, 26.), treba reci da
to nije valjan dokaz i da se to iz oVih rijeci ne moze razumjeti. Pod ovim
rijecima se misli na mjesto za koje Allah zna da je kao takvo odredeno i
propisano. To mjesto su postovati svi poslanici, od Adema do vremena
Ibrahima '!&>.

151

Ibrahim alejhi selam

Mi smo vec naveli da je Adem !^ na ovom mjestu razapeo sator, da su mu
meleki rekli da su oni jos prije njega cinili tawaf oko nje, te da je Nuhova lada
kruzila oko njega cetrdeset dana, ili priblizno tome.

Medutim, sve ove predaje potjecu od jevreja, za koje smo vec ranije rekli da se
u njiii ne moze vjerovati, ali ih ne treba ni pobijati. One se ne mogu uzimati
kao dokaz, nego ih, kad god dodu u sukob sa cinjenicama, treba odbaciti.

Allah M kaze: Pr-vi hram kojije sagraden za Ijudeje, zaista. onaj u Mekki,
blagoslovljen je on i uputa svjetovima. (Ali 'Imran, 96.) Tj. prvi hram kojije
ikada napravljen radi blagoslova i upute Ijudima je onaj u Mekki.

O mj estu na kome j e podignuta Ka'ba, Uzvi§eni veli: C/ njemu su ociti znakovi.
tj. da ju je gradio Ibrahim, otac svih kasnijih Poslanika i uzor svim vjemicima
nakon njega, koji ce se na njega ugledati i njegovog sunneta se pridrzavati.

Zato On kaze: mjesto na kojemje stajao Ibrahim. (Ali 'ImrSn, 97.), misled
^a kamen na kojemje stajao kada se zgrada Ka'be izdigla iznad njegove visine,
Ovaj poznati kamen postavio je njegov sin, da bi se popeo na njega kada je
zgrada poodmakla u visinu, pa nije mogao dalje zidati. Ovo se navodi u dugom
hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas.

Ovaj kamen je od starih vremena pa sve do vremena Omera ibn el-Hattaba
bio uz zid Ka'be, kada ga je on od nje male odmakao, kako klanjaci kod njega
ne bi ometali one koji cine tawaf.

Nakon toga i ostali su ga u tome slijedili, a znamo da je i Allah iSfe u
mnogim stvarima potvrdio njegov stav. Tako je on jednom rekao Allahovom
Poslaniku ^: "Kada bismo Ibrahimovo mjesto uzeli kao prostor za klanjanje!"
Na to je Allah objavio: Neka vam Ibrahimovo mjesto bude prostor za
klanjanje!' (El-Bekare, 125.)

Otisci Ibrahimovih stopala na tom kamenu su postojali sve do pocetka
Islama. Tako je Ebu Talib, u svojoj poznatoj kasidi, pjevao:

Tako mi Sevra i Onoga ko postavi

Sebir na njegovo mjesto -

i tako mi onog koji se penjao

radi dohra na Hint i spustao se!

I tako mi Ka 'be -

prvog hrama usred Mekke -

i tako miAllaha, On nije neznalica!

I tako mi kamena pocrnjelog od dodira -

kada ga okruze jutrom i veceri!

I tako mi Ibrahimovih jos svjezih otisaka

u kamenu - od njegovih bosih, n^obuvenih stopala!

' Biljez! ga Ibn Kesir u svom Tefsiru 1/234; Buharijk S/m/Felhu-l-Bari; Ahmed u svom
Musnedu 151, 160, 250; spominje ga Es-Sujuti u ed-Dutri-l-mensur 1/115.

152

Ibrahim alejhi selam

To znaci da je njegova plemenita noga uronula u taj kamen, pa je ostao
otisak njegovog stopala, bosog, bez obuce. Zato Uzviseni kaze: / dok su
Ibrahim i Ismail podizali temelje Hrama, oni su molili, tj. istovremeno su cinili
dovu: "Gospodaru nas, primi ovo od nas, jer Ti, zaista, sve cujes i sve znasl "
(El-Bekare, 127.)

Oni su, dakle, potpuno iskreni i pokomi Allahu M, pa mole Njega, Uzvisenog,
Onog koji sve cuje i zna, da primi od njih tu velicanstvenu pokomost i hvale
vrijedan trud; "Gospodaru nas. ucini nas dvojicu Tebi predanim. i od naseg
poroda ucini narod Tebi predanim, i pokazi nam nase obrede i oprosti nam, jer
Ti primas pokajanje i samilostan si!" (El-Bekare, 128.)

Ovim se htjelo reel da je Ibrahim sagradio najcasniji hram na najcasnijem
mjestii, u dolini bez ikakvih usjeva, nakon cega je zamolio blagoslov svojoj
porodici, da budu opskrbljeni plodovima i pored nedostatka vode, drveca,
usjeva i plodova. Takoder je zamolio da to mjesto bude sveto, zasticeno,
sigumo i bezbjedno.

Allali se - neka Mu je hvala - odazvao njegovoj moibi, udovoljio njegovoj dovi
i podario mu ono sto je trazio. Tako Uzviseni kaze: Zar ne vide da smo Hram svetim
i bezbjednim ucinili, dok se svuda okolo njih otima i pljacka? (El-* Ankebut, 67.)
Uzviseni, takoder, veli: Zar im Mi nismo omogucili da borave u sigurnom
mjestu, gdje se donose plodovi svih vrsta, kao Nas dar? (EI-Kasas, 57.)

On je, takoder, molio Allaha da im posalje poslanika, jednog od njih, tj.
njihovog roda, koji ce govoriti na njihovom, razgovijetnom i cistom jeziku, da
bi tako imaii dvije blagodati; ovosvjetsku i ahiretsku, tj. srecu i na ovom, a i na
onom svijetu.

Allah mu je i tu molbu usiisao, pa im je poslao Poslanika, i to kakvog
Poslanika! I Njime je udario pecat na sve Svoje poslanike i vjerovjesnike, i
njemu je upotpunio vjeru, sto nije dao nikome prije njega. Njegovom misijom
je obuhvatio sve Ijude na Zemlji, bez obzira na njihovu rasu, jezik ili osobine, u
svim mjestima i podrucjima i u svim vremenima, sve do Sudnjeg dana. To je
jedna od njegovih odlika koje nisu imali drugi poslanici, zbog toga sto je bio
plemenit, zbog potpunosti vjere kojoj je pozivao, zbog njegove casne sredine i
njegovog razgovijetnog go vera, zbog njegove ogromne milosti, blagosti i
samilosd prema svojim sljedbenicima, zbog njegovog plemenitog roda i
porijekla i zbog vrijednosti njegovog izvora i mjesta porijekla.

Ibrahim-Halil ^^ je, zato sto je sagradio Ka'bu za sve Ijude na Zemlji,
zasluzio da njegov polozaj, status i mjesto bude na visokom mjestu na nebesima,
kod Hrama meleka (El-Bejtu-1-ma'mur), koji je Kaba za blagoslovljene i
plemenite stanovnike sedmog neba.

U njega svakog dana ulazi sedamdeset hiljada meleka i tu cine ibadet, ne
izlazeci iz njega sve do Dana prozivljenja i uskrsnuca.

Mi smo u Tefsiru^ u suri El-Bekare, naveli kako je on pravio Ka'bu, gdje
smo naveli i hadise i predaje koje se odnose na to, sto je dovoljno o toj temi, pa
ko zeii neka to tamo pogleda. Allahu hvala na tome.

153

?

Ibrahim alejhi selam

Jedna od tih predaja su i rijeci Sudejja: "Kada je Allah naredio Ibrahimu i
Ismailu da sagrade Ka'bu, oni nisu znali gdje je njeno mjesto, sve dok Allah
nije poslao vjetar, po imenu "El-Hadzudz". Taj vjetar je imao dva krila i glavu
u obliku zmije. On je raznio naslage sa temelja prve Ka'be, a njih dvojica su
nakon toga krampama kopali i udarili temelje. Na to se misli u rijecima
Uzvisenog: / kada smo kao utociste Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram.
(El-Hadzdz, 26.)

Kada su izgradili temelje i poceli zidati ugao na kojem je danas Crai
kamen, Ibrahim je rekao Ismailu: "Sinko, potrazi mi jedan lijep kamen da ga
ugradim ovdje." "Oce", rekao je, "ja sam umoran i trom." Ibrahim je rekao:
"Ako je take, onda se udalji!" Tada mu je Dzibril donio Cmi kamen iz Indije
koji je tada bio bijele boje, safir bijel poput segame (drvo izrazito bijelih
plodova).

Adem ga je takvog donio iz Dzenneta, ali je pocmio zbog Ijudsklh grijeha.
Kada je Ismail donio jedan drugi kamen i ugledao ovaj pored ugla Ka'be,
upitao je: "Oce, ko U je ovo donio?" Ibrahim je odgovorio: "Onaj ko je
marljiviji od tebe!" Oni su tako dalje zidali, i molili Allaha: "Gospodani nas,
primi ovo od nasjer Tt, zaista, sve cujes i sve znas!" (EI-Bekare, 127.)

Ibn Ebi Hatim navodi da je on Ka'bu sagradio koristeci materijal sa pet
brda. Zatim kaze da je Zulkamejn, koji je tada bio vladar, naisao pored njih
dvojice, dok su je jos zidali, i upitao ih: "Ko vam je to naredio?" Ibrahim
odgovori: "Allah nam je ovo naredio." On je rekao: "A ko ce mi potvrditi to sto
govoris?" Tada je pet ovnova potvrdilo da mu je to Allah naredio, pa se i on
uvjerio, i povjerovao, Ezreki dodaje da je Zulkamejn zajedno sa Ibrahiniom
obavio tawaf oko Ka'be.

Ka'ba je dugo postojala onakva kakvuju je Ibrahim sagradio. Zatim su je
ponovo sagradili Kurejsije, all su je oni skratlli u odnosu na Ibrahimove
temelje sa sjeverae strane, koja je okrenuta prema Samu. Ona je takva i
danas.

Buharija i Muslim biljeze hadis koji prenosi Malik od Ibn Sihaba, a on od
Salima, da ga je Abdullah ibn Muhammed ibn Ebi Bekr cuo od Ibn Omera, a
on od Aise, da je Allahov Poslanik M jednom prilikom rekao: "Zar nisi
primijetila da je tvoj narod Ka'bu, prilikom njenog obnavljanja, skratio u
odnosu na Ibrahimove temelje?" Rekla sam: "Allahov Poslanice, zar je neces
vratiti na temelje Ibrahimove?" On je rekao: "Da tvoj narod sve donedavno nije
bio nevjernicki, to bib ucinio." U jednoj drugoj verziji stoji: "Da tvoj narod nije
donedavno bio u dzahilijjetu (neznabostvu)", ili je rekao; "nevjerstvu", utrosio
bih riznicu Ka'be na AUahovom putu, spustio bih joj vrata nize prema zemlji, a
Hadzer ucinio sastavnim dijelom Ka'be (to je die koji je, prema Ibrahimovoj
gradnji, i bio dio Ka'be)."'

' Hadis sahih biljezi ga Buharija 25/420n5%3/Fethu-l-Bari; Buharija 60/10/336^/ Fethu-l-Bari;
Mushm 15/69/1333; En-Nesai 5/214, 215 /Et-Tidzarijje; Ebu Dawud 11/92/2028; Tirmizija 7/48/
876; Malik u Muwettau 20/33/363,364; Ahmed u svom Mtisnedu 6/113, 177, 247 /Haleb.

154

^

Ibrahim alejhi selam

Ibn Zubejr r.a. je, u svoje vrijeme, sagradio Ka'bu onako kakoje rekao
Boziji Poslanik ^ a prema onom sto mu je prenijela njegova tetka Aisa, majka
pravovjemih. Hadzdzadz je, nakon sto je ubio Ibn Zubejra, sedamdeset trece
godine po Hidzri, o tome pismeno obavijestio halifu Abdulmelika ibn
Merwana misleci da je to Ibn Zubejr ucinio po svom nahodenju, pa je ovaj
naredio da se Ka'ba vrati u predasnje stanje. To je ucinjeno tako sto je srusen
Samski zid Ka'be, a sama Ka'ba skracena sa one strane na kojoj je Hadzer.
Visak kamena je ostavljen u unutrasnjosti Ka'be, istocna vrata su podignuta, a
zapadna potpuno zazidana. Tako je Ka'ba ostala sve do danas.

Kada su kasnije culi da je to Ibn Zubejr ucinio na osnovu kazivanja Aise,
majke pravovjemih, pokajali su se sto su ucinili i zazalili sto zgradu Ka'be nisu
ostavilikakvajebila.

Zatim je Mehdi ibn el-Mensur u svoje vrijeme trazio misljenje Imama
Malika ibn Enesa o tome da Ka'bu vrati u stanje u kojem je bila kada ju je Ibn
Zubejr obnovio, ali mu je on odgovorio: "Bojim se da se vladari ne poigrayaju
sa Ka'bom!" Tj. da je svaki vladar ne bude preuredivao onako kako on zeU.
Tako je ona ostala onakva kakva je i danas.

Pohvala Ibrahima - AUahovog roba i prijatelja, od strane AUaha 3i i
plemenitog Muhammeda M

Uzviseni Allah k&zs: I kada J e Ibrahima njegov Gospodar s nekoliko rijeci
u ishisenje stavio. pa ih on ispunio, Allah je rekao: "Ucinicu te vodom
Ijudimal" "I neke moje potomke". zamoli on. "Moje obecanje ne obiihvaca
sihnke". rece On. (El-Bekare, 124.)

Nakon sto je Ibrahim izvrsio velike obaveze koje mu je Gospodar naredio,
ucinio ga je vodom Ijudima, kako bi ish za njim i sUjedili njegovu uputu. On je
Allaha zamolio da vodstvo-imamet, koje je sa njim zapoceto, bude
kontinuirano i nastavljeno u njegovom potomstvu. Njegovoj zelji i molbi bilo
je iidovoljeno, pa je vodstvo dato njemu i onim alimiraa njegova potomstva
koji su ispravno radili, a nisu ga mogli dobiti oni koji su silnici.

Tako Uzviseni kaze: / Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonuU, i njegovim
potomcima vjerovjesnistvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu nagradu dali,
a na onom ce. zaista. bitijedan od dobrih. (El-'Ankebut, 27.) Zatim, Uzviseni
veli: */ Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba, i sve uputismo, a Nuha smo jos
prije ttputili, i od njegovih potomaka Dawuda, Sulejmana, Ejjuba. Jusufa,
Musaa i Haruna. Tako mi nagradujemo one koji dobra djela cine - ^ *!
Zekerijjaa i Jabjaa i Isaa i IVjasa - svi su bili dobri - *i Ismaila i El-Jese'a i
Jumm i Luta - svima njima smo dali prednost nad ostalim svijetom - *i neke
njihove pretke i neke njihove potomke i neku njihovu bracu - njih smo izabrali i
uputili na pravi put. (El-En'am, 84.-87.)

Prema rasirenijem raisljenju, zamjenica u rijecima: / od njegovih potomaka,
se odnosi na Ibrahima. Prema tom misljenju, Lut, iako mu je bratic, ubraja se^u
njegove potomke. Medutim, to je navelo zastupnike drugog misljenja da kazu
da se ta zamjenica odnosi na Nuha, kao sto smo to vec iznijeli u kazivanju o
njemu. Allah najbolje zna!

Ibrahim alejhi selam

Uzviseni takoder veli: Mi smo poslali Nuha i Ibrahima, i nekim njihovim
potomcima smo dali vjerovjesnistvo i Knjigu. (El-Hadid, 26.) Svaka knjiga koja
je nakon Ibrahima j^ od Allaha nekom objavljena, objavljena je rodu i
potomku Ibrahimovom. To je velika pocast koja nema premca, i visoko
priznanje kojem nema slicnog. Jer, on je dobio dva velika sina: Ismaila od
Hadzere i Ishaka od Sare. Ishak je dobio Jakufaa - tj. Israila - od kojeg svi
jevreji vode porijeklo. Medu njima je bilo toilko Poslanika, da njihov broj zna
samo Onaj koji im je slao Poslanike i vjerovjesnike. Posljednji njihov Poslanik
je Isa, sin Merjemin.

§to se tice Ismaila, za njega se moze reci da sva arapska plemena vode
porijeklo od njega, o cemu cemo, ako Bog da, kasnije opsimije govoriti.
Medutim, u njegovom potomstvu nije bilo Poslanika, izuzev zadnjeg i
apsolutno, najodabranijeg Poslanika, ponosa Ijudskog roda i na ovom i na
onom svijetu: Muhammeda ibn AbduUalia ibn Abdulmuttaliba, Mekkelije, a
zatim Medinelije, ^.

Dakle, iz ove plemenite loze i istaknutog ogranka bio je samo ovaj,
bhstavi dragulj, sjajni biser, najvazniji i najodabraniji medu svim poslanicima,
kojim ce se svi ponositi, i oni prvi i oni posljednji, i na Sudnjem danu mu
zavidjeti.

U Muslimovom Sahihu je vjerodostojno preneseno, da je on rekao: "Ja cu
biti na stepenu koji ce svako stvorenje pozeljeti, cak i Ibrahim." Ovim rijecima
on je posebno pohvalio svog pretka Ibrahima i time pokazao da je Ibrahim,
nakon njega, od svih Ijudi najpriznatiji kod Allaha, i na ovom, a i na onom
svijetu,

Buharija navodi: "Pricao nam je Osman ibn Ebi Sejbe, da je njemu
pricao Dzerir od Mensura, koji je cuo od Minhala, on od Se'ida ibn
Dzubejra, a on od Ibn Abbasa, da je Boziji Poslanik % obicavao traziti
zastitu za Hasana i Husejna, rijecima: "Vas predak je ovim rijecima trazio
zastitu za Ismaila i Ishaka: "Trazim zastitu savrsenim Allahovim rijecima od
svakog sejtana i otrovnice i od svakog oka urokljivog.'" {Ui'zukuma bike li
matillahit-tammati min kiilU sejtanin we hammeh, we min kulli 'ajnin lammeh)
Ovaj hadis od Mensura prenose i autori Sunena (Ebu Dawud, Timiizija,
Nesaija i Ibn Madze).

Uzviseni, zatim, veli: / kada Ibrahim rece: "Gospodaru moj, pokazi mi
kako ozivljujes mrtve!" "Zar ne vjerujes?", upita On. "Vjerujem", odgovori
on, "ali bih da mi se srce smiri. " "Uzmi cetiri ptice", rece On, "i isijeci ik,
zatim stavi na svako brdo po jedan njihov die, pa ih pozovi, brzo ce ti doci.
Znaj da je Allah silan i mudar!" (El-Bekare, 260.)

Mufessiri kao povod za ovakvo Ibrahimovo trazenje navode vise stvari,
koje smo mi naveli i detaljno obrazlozih u nasem Tefsiru.

' Hadis biljezi Buharija 60/10/3371; Tirmizija 29/18/2060; Ahmed u svom Musnedu 2/181,
290, 375 - 5/430 - 6/6 /Haleb; Ebu Dawud 2/536 /Haleb; takoder ga biljezi Ed-Darimi u svom
Sunenu i Malik u Muwetta 'u.

156

Ibrahim alejbi selam

Ukratko, Allah m je udovoljio njegovom trazenju i naredio mu da uzme
cetiri ptice. O tome koje su to ptice bile postoje razlicita misljenja. Medutim, to
uopce nije vazno. Zatim mu je naredio da isijece njihovo meso i perje, da to
sve izmijesa, podijeli na dijelove i po jedan dio odnese na svako brdo, sto je on
i uradio. Zatim mu je rekao da ih, sa dozvolom njihovog Gospodara, pozove.

Kada ih je pozvao, svaki je dio poletio svom dijelu i svaka pemska na svoje
mjesto, tako da se tijelo svake ptice ponovo sastavilo onako kako je i bilo.
Ibrahim je za sve to vrijerae posmatrao moc Onog, koji kad necemu kaze:
Budi, ono i bude. One su mu zatim dosle trceci a ne leteci, kako bi mu dokaz
bio jos jaci i upecatljiviji.

Dalje se kaze da mu je bilo naredeno da njihove glave zadrzi u ruci, pa kada
su ptice dosle i on ih ispustio svaka glava je odletjela na svoje tijelo, gdje je i
prije bila! Nema boga osim Allaha!

Ibrahim m\ je i prije ovoga znao Allahovu ^ moc ozivljavanja mrtvih i to
sigumim znanjem bez imalo sumnje, ali je pozelio to vidjeti svojim ocima i
preci iz stupnja znanja o necem na stupanj njegova videnja! Allah je udovoljio
njegovoj molbi i u potpunosti mu ispunio ono sto je zelio.

Zatim, Uzviseni veli: *0 sljedbenici Knjige. zasto se o Ibrahimu prepirete.
kad su i Tewrat i Indzil objavljeni nakon njega? Zar ne shvacate? *Eto. vi
raspravljate o onome o cemu nesto i znate, ali zasto mspravljate o onome o
cemu msta ne znate? Allah zna, a vi ne znate! *Ibrahim nije bio nijevrej. ni
tscanin, negoje bio pravi musliman. On nije bio ni idolopoklonik. *Ibrahimu
su najblizi oni Ijudi koji su ga slijedili, ovaj Poslanik, i vjernici. A Allah je
mstitnikvjemika. (Ali 'Imran, 65.-68.)

Uzviseni ovim pobija tvrdnje ehll-kitabija - jevreja i krscana - da je Ibraliim m\
bio njihovog puta i njihove vjere. Pravdajuci Ibrahima od ovakvih tvrdnji i
pokazujuci njihovo veliko neznanje i maloumnost Uzviseni Allah kaze: ...kad
su i Tewrat i Indzil objavljeni nakon njega. Tj. kako ce on biti vase vjere, kada
su vase vjere nastale dugo vremena nakon njega?

Zato On dalje kaze: Zar ne shvacate? sve do rijeci: Ibrahim nije bio ni
jevrej, ni bScanin, nego je bio pravi musliman. On nije bio ni idolopoklonik.
Tako On objasnjava da je Ibrahim bio sljedbenik prave Allahove vjere, tj. sklon
iskrenosti, odbacivanju lazi i svjesnom prihvacanju Istine koja se razhkuje i od
judaizma, i od krscanstva i od idolopoklonstva.

Tako Uzviseni veli: *Od Ibrahimove vjere se okrece samo onaj ko sam sebe
ponizava. Mi smo ga odabrali na ovom svijetu, a na onom ce biti medu dobrima.
*Kada muje njegov Gospodar rekao: "Budi predan!", onje odgovorio: "Ja se
predajem Gospodaru svjetova!" *IIbrahim to ostavi u amanet svojim sinovima, a
iJakub: "Sinovi moji. Allah vamje odabrao pravu vjeru, i niposto ne umirite
dnikcije nego kao muslimani!" *Ili ste bill prisutni kadaje Jakubu smrt dosla,
kadaje svojim sinovima rekao: "Sta cete nakon mene obozavati?" Odgovorili
su: "Obozavacemo tvoga Boga. Boga tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka.
jedinog Boga! I mi smo Mu predani. " *Taj narodje bio i nestao; njega ceka

157

Ibrahim alejhi selam

ono stoje zaradio, a vas ono sto ste vi zaradili, i vi necete bitipitani za ono sto su
oni radili. *0m govore: "Buditejevreji Hi krscani, bicete napravomputu!" Ti red:
'We, mismo vjere Ibrahimove, kojije ispravno vjerovao, a nije bio ni idolopoklonik "
* Recite: "Mi vjemjemo u Allaha i u ono sto se objavijuje nama, i u ono stoje
objavljeno Ibmhimu, i Ismaiiu, i Ishaku. i Jakubu, i potomcima, i u ono stoje dato
Musau i Isau, i u ono stoje dato vjerovjesnicima od njihova Gospodara. Mi ne
pravimo razlike izmedu bilo kog od njih, i mi se samo Njemu predajemo. " *Pa
ako oni budu vjerovali u ono u sto i vi vjerujete, na pravom supidu; a ako ob-enu
leda, oni onda razdorprave, Allah tije dovoljan zastitnik protiv njih. i On sve cuje
i sve zna. *ToJe Allahova vjera, a zar ima Ijepse vjere od AUahove? I mi samo
Njega obozavamo. *Reci: "Zar se s nama a Allahu raspravljate. kadje On i naSi
vas Gospodar? Nama naSa djela, a vama vasa djela! Mi u Njega iskreno vjemjemo. "
*Ili vi govorite: "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i potomci su bili jevreji Hi
krscani ? " Red: "Znate li bolje vi Hi Allah? Ima li veceg silnika od onoga ko od
Allaha u sebi skriva istinu? Allah ne ispusta iz vida ono sto vi radite. " *Taj narod
je bio i nestao, njega ceka ono stoje zaradio, a vas ono sto ste vi zaradili. A vi
necete biti pitaniza ono sto su oni radili. (El-Bekare, 130.-141.)

Tako Allah M negira svaku mogucnost da je Njegov prijatelj Ibrahim ^ bio
jevrej ili krscanin, i objasnjava da je on bio pravi musliman, a ne idolopoklonik.

Zato Uzviseni kaze: Ibrahimu su najblizi oni Ijudi koji su ga slijedili, tj.
njegovi sljedbenici koji su bili njegove vjere u to vrijeme, kao i oni koji su
prihvatili njegovu vjem nakon toga, ...i ova] Poslanik, (Ali 'Imran, 68.), tj.
Muhammed M jer mu je Allah propisao pravu vjeru kao i Svome prijatelju
Ibrahimu, a zatim muje upotpunio, i dao ono sto nije dao ni jednom posSaniku
ni vjerovjesniku prije njega.

Tako Uzviseni kaze: *Reci: "Mene je, zaisla, moj Gospodar na pravi put
uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima, pravog vjernika, a on nije bio
idolopoklonik. " *Reci: "Zaista moj namaz, moji obredi, moj zivot i moj a smrt
pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova. *0n nema saucesnika. To mi je
naredeno ija samprvi musliman. " (EI-En'am, 161.-163.)

Uzviseni, takoder, veli: * Ibrahim je zaista bioprimjer cestitosti, pokoran Allahu,
pravi vjemik, i nije bio idolopoklonik. *Biojezahvalan na Njegovim blagodatima.
On ga je odahrao i uputio na pravi put *Mi smo mu dali dobro na ovom svijetu, a
i na onom ce, zaista, bitijedan oddohrih. *Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru
Ibrahimovu, pravu vjeru. On nije bio idolopoklonik! " (En-Nahl, 120.-123.)

Buharija navodi: "Pricao nam je Ibrahim ibn Musa da je njemu priSao
Hisam, da je cuo od Ma'mera, on od Ejjuba, on od Ikrime, a on od Ibn Abbasa,
da Boziji Poslanik ^, vidjevsi si ike u Ka'bi, nije htio uci, nego je naredio, pa
su one uklonjene. Kada je na jednoj slici vidio Ibrahima i Ismaita sa strjelicama
u rakama, rekao je: "Ubio ih Allah! Tako mi AUaha, njih dvojica nikada nisu
dijehh strjelicama!"' Ovaj hadis Muslim ne navodi.

' Hadis biljezi Buharija 60/S/3352lFethu-l-Bari; Ebu Davud 1/467/Haleb; Ahmed ii svom
Musnedu 1/334, 365.

158

Ibrahim alejhi selam

U jednoj drugoj verziji Buharija kaze: "Ubio ih Allah! Oni znaju da nas
ucitelj nikada nije koristio strjelice."'

Izraz ummet u gomjem ajetu znaci da je Ibrahim bio voda, da je bio na

ravom putu, da je pozivao na dobro i da je bio sHjeden. Izraz kaniten-lillahi

laci da je bio pokoran Allahu u svakoj situaciji, svim svojim pokretima i

Ijelima. Izraz hanifen znaci da je svjesno (ubijeden) bio predan Allahu. Nije

iio idolopoklonik i bio je zahvalan na Njegovim blagodatima. To znaci da je

m zahvaljivao svom Gospodaru na sve nacine: srcem, jezikom i djelima. On

|aye odabrao tj. Allah ga je izabrao za Sebe i Svoju objavu, uzeo ga za

rijatelja, i dao mu dobro i ovog i onog svijeta.

Zatim, Uzviseni veli: Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda

h.llahu, cinecijos i dobra djela, i koji slijedi Ibrahimovu vjeru, pravu vjeru? A

^llahjelbrahima uzeo za prijatelja. (En-Nisa', 125.)

Uzviseni ovim podstice na slijedenje Ibrahima im\, jer je on bio cvrste vjere
ma pravom putu, i jer je izvrsavao sve sto mu je njegov Gospodar naredivao.
Uzviseni ga zato hvali rijecima: ...i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno
ispunjavao. (En-Nedzm, 37.) Zato ga je Allah uzeo za prijatelja, a prijateljstvo
I je cilj Ijubavi, kao sto rece pjesnik;

Ti se kao dusa prozimas u meni
Zatoje Ibrahim nazvan Prijateljem.

Ovaj stepen je postigao i pecat svih vjerovjesnika, i velikan svih poslanika,
duhammed ^i, kako se prenosi u hadisu koji biljeze Buharija i MusUm u
bvojim Sahihima, i dmgi, a koji prenose Dzundub Bedzli, Abdullah ibn Amr i
|lbn Mes'ud, u kojem stoji da je AUahov Poslanik M za sebe rekao: "O Ijudi,
|Allah me je uzeo za prijatelja."

Pored toga, on je u svom posljednjem govoru koji je odrzao, rekao: "O
pudi, da sam ikoga na svijetu uzeo za prijatelja, uzeo bih Ebu Bekra. Ali, vas
poslanik je Allahov prijatelj."^ Oni navode ovaj hadis od Ebu Se'ida.

Ovo je potvrdeno i u hadisu koji prenose Abdullah ibn Zubejr, Ibn Abbas i
|lba Mes'ud. Buharija u svom Sahihu navodi: "Pricao nam je Sulejman ibn
iHarb, da je njemu pricao Su'be, da je cuo od Habiba ibn Ebi Sabita, on od
irSe'ida ibn Dzubejra, a on od Amra ibn Mejmuna, da je Muaz, stigavsi u Jemen,
llkianjao sabah, proucivsi: A Allah je Ibrahima uzeo za prijatelja, na sto je jedan
'odprisutnih rekao: "Blago Ibrahimovoj majci!"

Ibn Mirdewejh navodi: "Pricao nam je Abdurrahim ibn Muhammed ibn
[Muslim, da je pricao Ismail ibn Ahmed ibn Esid, a njemu Ibrahim ibn Jakub
[Dzuzdzani u Mekki, da je cuo AbduUaha el-Hanefija, da mu je pricao Zem'a

I

' Hadis biljezi Buharija od Ibn Abbasa 25/54/l60\/Fethti-l-Bari.

' Hadis biljezi Buharija 53/45/ 1904/Fethu-l-Bari; 62/5/3606, 3607, 360B/Fe{hu-l-Ban; Ed-
l Daremi u svome Stinenu 21/1 1/291 3/Egipat; Ibn Madze u svom Sunemt Uvod /1 1/93; Ahmed u
svom Mmnedu 1/270, 359 - 3/18, 478 - 4/4 - 5/212; Tirmizija u svom Musnedu 50/14/3655;
Muslim 44/1/2/7.

159

Ibrahim alejhiselam

ibn Salih, da je cuo od Seleme ibn Wehrama, on od Ikrime, da je cuo Ibn
Abbasa, da je rekao: "Jednom prilikom su neki ashabi sjedili i cekali
AUahovog Poslanika ^; kada se pomolio i priblizio im se, cuo je kako
razgovaraju. Jedan je rekao: "Cudno, Allah je od svih svojih stvorenja za
prijateija uzeo Ibrahima!" Drugi je rekao: "§ta ima cudnije od toga sto je Allah
sa Musaom direktno razgovarao?" Treci je rekao: "Isa je Allahov duh i
Njegova rijec." Cetvrti je rekao: "Allah je odabrao Adema."

Poslanik ^ im je prisao, nazvao selam i rekao: "Cuo sam vas razgovor i
vase cudenje. Tacno je da je Ibrahim Allahov prijatelj. Tafino je da je Musa sa
Njim govorio. Tacno je da je Isa Njegov duh i Njegova rijec. Tacno je i da je
Allah odabrao Adema. Medutim, ja sam Allahov miljenik, a od toga nema vece
casti. Zar ja nisam prvi koji 6e se zauzimati za druge i prvi cije ce zauzimanje
biti primljeno. Zar postoji veca cast od toga. Ja sam prvi koji 6e zakucati
halkom na dzennetsklm vratima, i prvi kome ce ih Allah otvoriti i uvesti me u
Dzennet sa siromasnim vjemicima. Ja cu na Sudnjem danu biti najugledniji, i
od prvih i od posljednjih.' Zar ima vece casti od toga?" Ovaj hadis je u ovoj
verziji garib, all on ima potvrdu u drugim verzijama. Allah, opet, najbolje zna!

Hakim u svom Mustedreku navodi hadis Katadea koji ga je cuo od Ikrime,
a on od Ibn Abbasa, da je rekao: "Zar poricete da prijatelj stvo pripada
Ibrahimu, Allahov razgovor Musau i videnje AUaha Muhammedu? Neka je
Allahov blagoslov i mir na sve njih."

Ibn Ebi Hatim navodi: "Pricao nam je Ubejj - moj otac - da je njemu pricao
Mahmud ibn Halld Sulemi, a njemu Welid, da je Ishak ibn Jesar rekao: "Kada
je Allah uzeo Ibrahima za prijateija, dao mu je u srce bogobojaznost, tako da
mu se moglo cuti kucanje srca iz daljine, kao sto se cuje leprsanje ptica u
zraku."

Ubejd ibn Umejr je rekao: "Ibrahim SbS je volio ugoscavati Ijude. Tako je
jednog dana izisao napolje trazeci nekoga koga ce ugostiti. Ne nasavsi nikoga
koga bi ugostio, vratio se kuci gdje je zatekao jednog covjeka kako stoji, pa ga
je upitao: "Allahov robe, sta te je navelo da udes u moju kucu bez moje
dozvole?" Ovaj mu je odgovorio: "Usao sam sa dozvolom njenog Gospodara."
"A ko si ti?", upitao je Ibrahim. "Ja sam Melek smrti", rekao je, "moj Gospodar
me je poslao jednom Njegov om robu, da ga obradujem da ga je On uzeo Sebi
za prijateija." Ibrahim je rekao: "Ko je to? Tako mi Allaha, kad bi mi rekao ko
je on, makar bio na kraju svijeta, ja bih mu otisao i bio mu komsija, sve dok
nas smrt ne rastavi." Ovaj mu je na to rekao: "Taj rob si ti." "Zar ja?", upitao je
Ibrahim. "Da", rekao je. "Cime sam zasluzio da me moj Gospodar uzme za
prijateija?", upitao je Ibrahim. "Time sto dajes svijetu, a ne trazis od njih",
rekao je." Ovo prenosi Ibn Ebi Hatim.

Uzviseni Allah na mnogo mjesta u Kur'anu spominje Ibrahima, hvaleci ga.
Neki kazu da je on spomenut na trideset pet mjesta, a samo u suri El-Bekare na
petnaest mjesta. On je jedan od petorice odabranih Poslanika ulu-l-azm, cija su

Hadis jeda'if.

160

li

1

e

a

Ibrahim alejki selam

imena posebno, mimo dmgih Poslanika, navedena u sljedeca dva ajeta; / kad
mo od vjerovjesnika zavjet uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od
Mima, i odisaa, sina Merjemina. Uzeli smo cvrst zavjet (El-Ahz5b, 7.)j i: On
vam propisuje ii vjeri ono sto je propisao Nuhu, i ono sto objavljujemo tebi, i
om sio smo propisali Ibrahimu i Musau i Isau: "Pravu vjeru provodite i u njoj
se ne razilazite!" (Es-Stlra, 13.) Pored toga, on je, nakon Muhammeda ^,
najcasniji od ostalih odabranih Poslanika.

Zatim, njega je Muhammed M nasao na sedmom nebu, ledima
naslonjenog na Hram meleka, u koji svaki dan ude sedamdeset hiljada
meieka i koji ponovo na red nece doci sve do Sudnjeg dana... Sto se tice
hadisa o Israu kojeg prenosi Surejk Ibn Ebi Numejr od Enesa, u kojem stoji
da je on na sestom a Musa na sedmom nebu, Surejku je vec izrecena kritika
tome i jos necem drugom vezanom za ovaj hadis. Ipak je ispravan prvi
navod.

Ahmed navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Bisr, da je njemu pricao
Muhammed ibn Amr, a njemu Ebu Seleme, da je od Ebu Hurejre cuo, da je
Allahov Poslanik ^ rekao: "Plemeniti je sin plemenitog sina plemenitog, od
oca plemenitog, Jusuf je sin Jakubov, a on sin Ishakov, koji je sin Ibrahimov,
prijateljaMilostivog."'

Ovaj hadis navodi samo Ahmed.

Iz jos jednog hadisa se vidi da je Ibrahim odabraniji od Musaa. U njemu
Poslanik ^ kaze: "... a trece sam ostavio za Dan u kome ce svi Ijudi pozeljeti
da su na tnome mjestu pa cak i Ibrahim."^

Hadis prenosi Ubejj ibn Ka'b, a navodi ga Muslim.

Ovo je pocasno mjesto o kome Muhammed ^ govori u hadisu: "Ja cu biti
oajodabraniji od svih Ijudi na Sudnjem danu, od toga nema vece casti."

U torn se hadisu zatim govori kako ce Ijudi traziti sefa'at (zauzhnanje) od
Adema, zatim Nuha, zatim Ibrahima, zatim Musaa i Isaa. Medutim, svi oni ce
se ustegnuti od toga. Zatim ce Ijudi doci Muhammedu ^, pa ce on reel: "Ja sam
zato. Ja sam za to," Ovo je samo dio hadisa.

Baharija navodi: "Pricao nam je Alija ibn Abdullah, da je njemu pricao
Jahja ibn Se'id, a njemu UbejduUah, da je Se'id cuo, da je Ebu Hurejre rekao:
"Neko je upitao: - Allahov poslanice, koji covjek je najplemenitiji? On mu je
na to odgovorio: - Onaj koji je najbogobojazniji. Oni su tada rekU:^ " Nismo te
to pitali.

' Hadis je sahih; biljezi ga Ahmed u svom Musnedu IIIZI /Haleb; Tirmizija u svom Sunenu
48/13/3! 16; BiiJiarija li nesto skracenom obliku od Ibnu Omera 60/19/3390; takoder Ahmed u
svom Musnedu od Ibnu Omera 2/96/Haleb.

" Hadis biljezi Muslim u svom Sahihu 6/48/273; takoder Ahmed u svom Musnedu 5/127, 129
/Haleb.

' Hadis biljezi Buharija 40/ 14/3374/Fef/H(-/-5nri.

161

4

Ibrahim akjhiselam

Rekao je: - Najplemenitiji covjek je Jusuf, Allahov poslanik, sin Allahovog
poslanika, sma Allahovog poslanika, sina Allahovog prijatelja. Opet su rekli; -
Nismo te to pitali. - Onda me pftate o najplemenitijem medu Arapima upitao je
- Da, rekli su. Tada im je rekao: - Najbolji u dzahilijjetu su najboiji i u Islarau
kada se pouce vjeri."' '

U ovoj verziji Buharija navodi ovaj hadis na nekoliko mjesta.

Muslim i Nesaija ga navode u razlicitim verzijama, preko Jahjaa ibn Se'ida
el-Kattana, a on ga je cue od Ubejdullaha - tj. Ibn Omera.

Buharija, zatim, kaze: "Prenose ga Ebu Usame i Mu'temir od Ubejdullaha
da ga je cuo od Se'ida, on od Ebu Hurejre, a on od Poslanika sg."

Ja kazem: "Na drugom mjestu on, kao prenosioce ovog hadisa, pored njih
dvojice navodi i Ubejda ibn Sulejmana, a Nesaija Muhammeda ibn Bisra. Svi
om ga prenose od Ubejdullaha ibn Omera, on kaze da je Se'id cuo od Ebu
Hurejre, a on od Poslanika H. Ni jedan od njih ne spominje njegovog oca."

Ahmed navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Bisr, da mu je pricao
Muhammed ibn Omer, a njemu Ebu Seleme, da je cuo od Ebu Hurejre daje
Allahov Poslanik ^ rekao: "Plemeniti je sin plemenitog sina plemenitog od
oca plemenitog: Jusuf je sin Jakubov, sina Ishakova, sina Ibrahimova
Allahovog prijatelja." '

Ovaj hadis navodi samo Alimed.

Buharija navodi: "Pricao nam je Ishak ibn Mensur, da je njemu pricao
Abdussamed, a njemu Abdurrahman ibn Abdullah, da je njegov otac od Ibn
Omera cuo, da je Poslanik m rekao: "Plemeniti je sin plemenitog sijia
plemenitog, ^od oca plemenitog: Jusuf je sin Jakubov, sina Ishakova, sina
Ibrahimova.

Verziju sa ovim lancem preko Abdurrahmana ibn AbduUaha ibn Dinara
njegova oca, i Ibn Omera prenosi samo on.

^ U Imami Ahmedovoj verziji ovog hadisa stoji: "Pricao nam je Jahja daje
cuo od Sufjana, da mu je pricao Mugire ibn en-Nu'man, a njemu Se'id ibn
Dzubejr, da je od Ibn Abbasa cuo, da je Poslanik ^ rekao: "Ljudi ce biti
prozivljeni goh i neosuneceni. Pi-vi ko ce biti obucen je Ibrahim ;^i " Zatim je
proucio: Kako smo prvi put stvorili, tako cemo iponovor (El-Enbija', 104.).

Gornji hadis u svojim Sahihima navode i Buharija i Muslim, preko
Su^ana Sewrija i Su'bea ibn el-Hadzdzadza, a njih dvojica preko Mugire ibn
Nu mana Nahije Kufije, koji ga je cuo od Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn

^ Spomenuta pocast u ovom hadisu ne podrazumijeva da je veca od
'pocasnog polozaja" koji je zagarantiran Muhammedu ^, kojee ce pozelieti i
prvi 1 posljednji, -^

' Hadis biljezi Buharija SQIlAlliZlAIFethu-l-BarL
^ Hadis biljea Buharija 60/m349/Fethu-l-Bari.

162

a

Ibrahim alejhi selam

U drugom hadisu koji prenosi Imam Ahmed stoji: "Pricali su nam Weki'a i
Ebu Neim, da im je Sufjan - tj. Sewri - pricao, da je cuo od Muhtara ibn Fulftila
ibn Fulfula, a on od Enesa ibn Malika, da je neki covjek Poslaniku ^ rekao: "O
najboiji covjece!", pa mu je odgovorio; "To je Ibrahim.'"

Ovaj hadis prenosi i Muslim, preko Sewrija, Abdullaha ibn Idrisa, Alije ibn
Mushira i Muhammeda ibn Fudajla, a njih sva cetvorica preko Muhtara ibn
Fulfula,

Posianik ^ je ovo u spomenutom hadisu, rekao iz poniznosti i uctivosti
prema svom pretku Ibrahimu ^m. Jednom drugom prilikom on je rekao:
"Nemojte mi davati prednost nad ostahm vjerovjesnicima!"

U trecem hadisu je rekao: "Nemojte mi davati prednost nad Musaom! Ljudi
ce na Sudnjem danu biti kao gromom udareni. Ja cu biti prvi koji ce se
osvijestiti. Ugledacu Musaa kako se drzi za stub Arsa, Necu znati da H se
osvijestio prije mene, iU mu je to nagrada zbog padanja u nesvijest na Sinajskoj

gon.

Dakle, nista se od ovog ne kosi sa velikim brojem predaja u kojima
Posianik i kaze da ce on na Sudnjem danu biti najodabraniji covjek.

To se ne kosi ni sa hadisom kojeg prenosi Ubejj ibn Ka'b, a biljezi Mushm:
"... a trece sam ostavio za Dan u kome ce svi ljudi pozeljeti da su na mom
mjestu, cak i Ibrahim".

Buduci da je Ibrahim ^m poslije Muhammeda ^ najodabraniji posianik,
klanjacu je naredeno da na sjedenju u namazu uci ono sto uci, a sto se prenosi u
vjerodostojnom hadisu kojeg navode i Buharija i Muslim. Taj hadis prenose
Ka'b ibn Udzre i jos neki.

U njemu stoji: "Jednom prilikom smo upitali: "Boziji Poslanice,^^znamo
kako cemo ti nazivati selam, all kako cemo donositi salavat na tebe?" On je
rekao: "Izgovarajte: - Boze, smiluj se Muhammedu i njegovom rodu kao sto si
se smilovao Ibrahimu i njegovom rodu, i blagoslovi Muhammeda i njegov rod
kao sto si blagoslovio Ibrahima i njegov rod. Zaista si Ti Hvaljen i Slavljen.

Uzviseni kaze: ...i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao.
(En-Nedzra, 37.)

Ucenjaci kazu: "On je izvrsavao sve sto mu je bilo naredeno i prakti^cno sve
do u sitnice, primjenjivao sve propise vjere, vodeci racuna da izvrsavajuci
krupne obaveze ne zaboravi ni na one sitne."

Abdmrezzak kaze: "Pricao nam je Ma'mer da je cuo Tawusa, a on od svog
oca, da je Ibn Abbas, u pogledu rijeci Uzvisenog: / kada je Ibrahima njegov
Gospodar s nekoliko rijeci ii iskusenje stavio. pa ih on ispunio. (El-Bekare,
124.), rekao: "Allah ga je u pogledu odrzavanja cistoce iskusao sa pet stvari
vezanim za glavu, i pet za ostale dijelove tijela.

' Hadis sahih, biljezi ga Muslim u svom Salnhu 43/41/150; Ebu Dawud u svom Smenu 39/1 18;
Ahmed u svom Mmnedu 3/178, 184/Haleb.

163

Ibrahim alejhi selam

Na glavu se odnosilo: skracivanje brkova, ispiranje usta, pranje zuba
miswakom, ispiranje nosa i pravljenje razdioka na kosi.

A na tijelo: rezanje noktiju, brijanje diacica oko stidnog organa, sunecenje,
uklanjanje diacica ispod pazuha i pranje vodora nakon velike i male nuzde."'

To navodi Ibn Ebi Hatim i dodaje: "Slicno ovom se prenosi i od Se'ida ibn
el-Musejjeba, Mudzahida, Sa'bija, Nah'ija, Ebu Saliha i Ebu ei-Dzilda."

Ja kazem; "Buharija i Muslim preko Ebu Hurejre biljeze da je Poslanik i
rekao: "Pet stvari su od prirodnih obiljezja: sunecenje, brijanje oko stidnih
organa, skracivanje brkova, rezanje noktiju i brijanje ispod pazuha."^

Pored toga, Muslim, Ebu Dawud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madze navode da je
Weki' od Zekerijja ibn Ebi Zaida, cuo da mu je Mus'ab ibn Sejbe Abderi Mekki
Hadzbi pricao, a ovaj cuo od Talka ibn Habiba Anzija, on od Abdullaha ibn
Zubejra, a on od Aise, da je Boziji Poslanik # rekao: "Deset stvari su od prirodnih
obiljezja: skracivanje brkova, pustanje brade, upotreba miswaka, ispiranje nosa
vodom, rezanje nokata, pranje clanaka na prstima, uklanjanje diacica ispod
pazuha, brijanje oko stidnih organa i pranje nakon obavljanja nuzde,"^

O ovome ce biti vise rijeci kada budemo govorili o duzmi njegovog zivota i
o sunecenju.

Sve u svemu, iz navedenoga se vidi da Ibrahim im, i pored obaveza prema
AUahu ^ i velikog ibadeta, nije zapostavljao brigu o tijelu i da je o svakom
dijelu tijela vodio racuna i pruzao mu sto je potrebno, kao sto je: uredivanje,
uljepsavanje i uklanjanje svega sto smeta, poput: viska kose, nokata, zutila sa
zuba i necistoce sa cijelog tijela.

Sve je to osiguralo poseban status Ibrahima im, u rijecima Uzvisenog: ...i
Ibrahimovim, kojije obaveze potpuno ispunjavao. (En-Nedzm, 37.)

Ibrahimov dvorac u Dzennetu

Hafiz Ebu Bekr el-Bezzar navodi: "Pricali su nam Ahmed ibn Sinan el-
Kattan el-Wasiti i Muhammed ibn Musa el-Kattan, da je njima pricao Jezid ibn
Harun, a njemu Hammad ibn Seleme, da je cuo od Simaka, on od Ikrime, a
ovaj od Ebu Hurejre, da je AUahov Poslanik m rekao: "U Dzennetu ima jedan
dvorac" - mislim da je rekao da je od bisera - "koji nema ni jedne pukotine niti
naprsline.^^ Njega je Allah m pripremio kao boraviste Svom prijatelju
Ibrahimu." El-Bezzar zatim navodi: "Slicnu verziju ovog hadisa nam je pricao
Ahmed ibn Dzemil el-Mirwezi, njemu en-Nadr ibn Sumejl, a njemu Hammad
ibn Seleme, koji ga je cuo od Simaka, on od Ikrime, on od Ebu Hurejre, a on
od Allah ovog Posianika ^."

Ovu predaju biljezi Ibn Kesir u svom Tefsint 23 1 ; Et-Taberi u svom Tefsini 1 910 /Sakir; Hakim u
svom Mmtedreku 2/266 i kaze: "Hadis je sahih i ispunjava uvjete Buharije ali ga ne navode ni
Buhanja ni Muslim, ali ga je Ez-Zehebi uvrstio u sahih hadise."

' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 77/64/8590; Muslim 2/16/49, sakupljaci Sunena i ostali.
^ Biljezi Muslim u svom Sahihu 2/167/56 i ostali osim Buharije.

164

Ibrahim alejhiselam

On zatim kaze: 'TSFe znamo tacno ko ovaj hadis prenosi od Hammada ibn
Seleme, ali se navodi da su to Jezid ibn Harun i Nadr ibn §umejl. Ostali ga
prenose kao mewkuf."

Ja na to dodajem: "Da nije tog nedostatka, zadovoljavao bi uyjete Buharije.
Ipak ga autori najvjerodostojnijih zbirki ne navode."

Lik Ibrahima m\

Imam Ahmed navodi: "Pricali su nam Junus i Hudzejn, da je njima pricao
el-Lejs, da je cuo od Ebu ez-Zubejra, a on od Dzabira, da je AUaliov Poslanik m
rekao: "Pokazani su mi vjerovjesnici, pa sam vidio da Musa lici na neke Ijude iz
§enu'e (ogranak plemena). Vidio sam Isaa, sina Merjeminog, pa sam primijetio
da od Ijudi koje ja poznajem najvise lici na Urvu ibn Mes'uda. Vidio sani^i Ibrahima,
pa sam primijetio da od Ijudi koje ja poznajem najvise lici na Dihju."'

Ovaj hadis sa ovim lancem prenosilaca i ovim rijecima navodi same Imam
Ahmed.

Ahmed kaze; "Pricao nam je Eswed ibn Amir, da je njemu pricao Israil, da je
cuo od Osmana - tj. ibn el-Mugire, on od Mudzahida, a on od Ibn Abbasa, da je
Boziji Poslanik ^ rekao: "Vidio sam Isaa, sina Merjeminog, Musaa i Ibrahima.
Isa je bio bijele puti, kovrdzave kose i sirokih prsa, a Musa smed i krupan." Pitali su
ga: "A Ibrahim?" Odgovorio je: "Pogledajte u vaseg prijatelja", misleci na sebe.

Buharija navodi: "Pricao nam je Bejan ibn Amr, da je njemu pricao en-
Nadr, da je cuo od Ibn Awna, on od Mudzahida, a ovaj od Ibn Abbasa, da je,
kada je spomenut Dedzdzal i receno da mu medu ocima pise kafir ili kufr,
rekao: "To nisam cuo, ali je AUahov Poslanik ^ rekao: - §to se tice Ibrahima,
(ako hocete da vidite kako je izgledao) pogledajte u svog prijatelja. Musa je bio
kovrdzave kose i smedeg tena. Kao da ga sada gledam kako se spusta u dolinu
na crvenoj devi, sa povodcem od lika."^

Ovaj hadis prenose Buharija i Muslim preko Muhammeda ibn el-Musenne, on
preko Ibn Ebi Adijja, a ovaj preko Abdullaha ibn Awna. Buharija ga navodi i u
poglavljima o "hadzdzu" i "odijevanju", kao i Muslim. Obadvojica ga biljeze
od Muhammeda ibn el-Musenne, koji ga prenosi od Ibn Ebi Adijja, a on od
Abdullaha ibn Awna.

Zivot i smrt Ibrahima W^

Ibn Dzerir u svojoj Historiji navodi da je Ibrahim roden u vrijeme
vladavine Nemruda ibn Ken 'ana. On je, kako navodi ed-Dahhak, bio poznati
vladar, za koga se kaze da je vladao hiljadu godina i da je bio krajnje surovo i
despotski nastrojen. Neki navode da potjece iz loze Benu Rasib, kojima je Nuh
jgi bio poslan, i da je tada vladao cijelim svijetom.

' Hadis je da'if, biljezi ga Ahmed od Ebu Zubejra a ovaj od Dzabira 3/324/Haleb; biljezi ga
Muslim u svom Sahihu 1/74/271, ali kraj hadisa glasi ovako: "Vidio sam Ibrahima )& i vidio
da najvise lici na mene, pa sam vidio Dzibrila SiS i vidio da najvise li£i na Dihju."

" Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 2/107.

165

Ibrahim alejhiselam

Zatim navode da se jednom prilikom pojavila zvijezda koja je zasjenila
Sunce i Mjesec, sto je prenerazilo tadasnje Ijude. Nemrud se uplasio, pa je
sakupio vraceve i astrologe i upitao ih sta misle o tome. Oni su mu odgovorili:
"Medu tvojim podanicima ce se roditi dijete zbog kojeg ce prestati tvoja
vladavina." Tada je naredio da se Ijudima zafarani da prilaze svojim zenama i
da se ubije svako dijete koje se od tada rodi,

Ibrahim ^i je roden u tom vremenu, all gaje Allah Ji sacuvao i zastltio od
spletki nevjemika. Allah je dao da uzraste u divnog mladica, da bude uzorit
plod i da se desi ono sto je naprijed navedeno. Roden je u Suwejsu, a neki kazu
u Babilonu, ili u Sewadu kod Kusija (mjesto u Iraku).

Ranije je navedeno Ibn Abbasovo misljenje daje roden u Berzi, istocno od
Damaska. Nakon sto je Allah zbog njega unistio Neniruda, preselio se u Haran,
a odatle u Sam, i konacno se, kako smo ranije rekli, nastanio u podrucju
Jerusalima. Dobio je sinove, Ismaila i Ishaka. Sara je umrla prije njega, u
mjestii Hebron u oblasti Ken 'an.

**Ehli-kitabije tvrde da je ona tada imala sto dvadeset sedam godina.
Ibrahim ^n je za njom - Allah joj se smilovao - zalio i tugovao, pa je od jednog
covjeka iz plemena Benu Hajs, po imenu Afron ibn Sahr, za cetiri stotine
srebrenjaka kupio spilju u kojoj je pokopao Sam.

Oni dalje kazu: "Ibraliiin je zatim za svoga sina Ishaka isprosio i kasnije ga ozenio
Rebeku, kcerku Betuela, ibn Nahora, ibn Tara. Ibrahim je po nju poslao svoga slugu
koji je sa njom, iz njenog mjesta na karailama doveo njenu dojilju \ sluskinje,

Zatim navode; "Ibrahim se potom ozenio Keturom, koja mu je rodila
Zimrana, Joksana, Medana, Midjana, Jisbaka i Suaha. Oni dalje nabrajaju koju
su sve djecu imali Keturini sinovi."

**Ibn Asakir od vise ranijih ucenjaka prenosi kazivanje ehli- kitabija o
tome kako je Ibrahimu J^i dosao Melek smrti. Ovakvih kazivanja ima mnogo i
Allah najbolje zna koliko su ona vjerodostojna,

Tako neki tvrde da su Ibrahim, Dawud i Sulejman umrli iznenada. To se,
medutim, ne slaze sa tvrdnjama ehli kitabija. Oni dalje navode da se Ibrahim ^
razbolio i umro kada je imao sto sedamdeset pet godina.

Dmgi kazu daje unao devedeset godoia. Ukopan je u spomenutoj spilji u Hebronu
pored svoje zene Sare. Ta pecina se nalazila na njivi Afrona el-Hajsija. Pokopali
su ga sinovi mu Ismail i Ishak, neka je AUahov blagoslov i mir na sve njih,

Medutim, postoje predaje prema kojima je on kako kaze Ibn el-Kelbi, zivio
dvije stotine godina.

Tako Ebu Hatim ibn Hibban u svom Sahihu navodi; "Pricao nam je el-
Mufeddal ibn Muhammed el-Dzundi u Mekki, da je njemu pricao Alija ibn
Zijad el-Hadzbi, a njemu Ebu Kurre da je cuo od Ibn Dzurejdza, on od Jahja
ibn Se'ida, on od Se'id ibn el-Musejjeba, a ovaj od Ebu Hurejre, daje Poslanik
^ rekao: "Ibrahim se osunnetio sjekiricom kada je imao sto dvadeset godina.
Nakon toga on je zivio jos osamdeset godina."'

Biljezi Ibn Asakir u svom Tarihu 2/149/Teh2ib,

166

Ibrahim aiejhi selam

h

u

Ovaj hadis navodi . Hafiz ibn Asakir preko Ikrime ibn Ibrahima i Dza'fera
ibn Awna el-Amrija, koji su ga culi od Jahjaa ibn Se'ida, on od Se ida, a ovaj
od Ebu Hurejre, kao mewkuf .

Ibn Hibban zatim dodaje; "Neosnovana je sumnja da rijeci ovog hadisa
pripadaju nekom od ashaba, jer nam je pricao Muhammed ibn Abdullah ibn el-
D^ejd, da je njemu pricao Kutejbe ibn Se'id, a njemxi Lejs, daje cuo od Ibn
Adzlaia on od svog oca, a ovaj od Ebu Hurejre da je ^fl^^^f.J'}^;^
"Ibrahim se osunnetio kada je imao sto dvadeset godma i nakon toga je zmo
jos osamdeset godina. Osunnetio se sjekincom.

Ovu verziju navodi i Hafiz ibn Asakir preko Jahja ibn Se'ida, on preko Ibn
Adzlana, ovaj preko Ebu Hurejre, a on od Poslanika ^.

Ibn Hibban zatim navodi da je Abdurrezzak rekao da rijec "kadum u ovom
hadisu ne znaci "sjekirica", nego ime mjesta.

h kazem: "U sahib hadisu stoji da se osunnetio kada je napunio osamdeset
godma", a po drugoj predaji, "kada je imao osamdeset godina Ni u jednoj m
u dnigoj verziji ovog hadisa ne govori se kohko je zivio poshje toga. Allah,
opet, najbolje zna!" .

Muhammed ibn Ismail el-Hassani el-Wasiti kazei/'Weki' u ^yomjefsiru
navodi duzi obhk ove predaje koja glasii "Pricao nam je Ebu Muawya da mu je
pricao Jahja ibn Se'id, a njemu Se'id ibn el-Musejjeb da je cuo da je Ebu
Hurejre rekao: "Ibrahim je bio prvi koji je nosio hlace (salvare), prvi koji je
napravio razdiok, prvi koji je brijao dlake oko stidmh organa i prvi koji se
osunnetio sjekiricom kadaje imao sto dvadeset godma. Nakon toga onje zivio
jos osamdeset godina. Bio je prvi koji je ugoscavao goste i prvi koji je
osijedio." .

Ovu predaju on prenosi kao Ebu Hurejrine rijeci (mewkuf). Medutim,
zarazliku od Ibn Hibbana, prije ce biti da su to Poslanikove r.jeci (merfu ).
Allah, opet, najbolje zna!

Malik navodi da je Jahja ibn Se'id ibn el-Musejjeb rekao: "Ibrahim je bio
prvi koji je ugostio gosta, prvi koji se osunnetio, prvi koji je skracivao brkove i
prvi koji je kod sebe primijetio sijede dlake, pa je upitao: Sta je ovo,
Gospodaru?" Allah mu je odgovorio: ';Dostojanstvo , a on je zamolio:
"Gospodaru moj, povecaj mi dostojanstvol'"

Neki dmgi jos dodaju: "Onje bio prvi koji je slaacivao brkove, pi-vi koji je
brijao dlake oko stidnih organa i prvi koji je nosio hlace (salvare).

Njegov kabur, kabur sina mu Ishaka i kabur njegovog unuka Jakuba nalazi
se na jednom cetvrtastom prostoru kojeg je uredio Sulejman ibn Dawud m u
Hebronu. To mjesto se danas zove El-Hahl.

Da je njegov kabur bas na tom mjestu prenosi veliki broj Ijudi. S generacije
na generaciju i s pokoljenja na pokoljenje, od vremena Israilovih sniova pa do
danadanasnjeg.

' Ovu predaju biljezi Malik u Muvetta'u 49/3/4.

167

Ibrahim alejhi selam

Od nepogijesivog Poslanika, do nas nije doprla vjerodostojna predaja koja
o tome govori. Ipak, to mjesto treba paziti, postovati ga i cijeniti, i ne bi se
smjelo po njemu hodati, iz bojazni da bi tu mogao biti kabur Ibrahima ili
jednog od njegovih nasljednika poslanika - neka je mir i spas na sve njih.

Ibn Asakir navodi lanac prenosilaca do Wehba ibn Munebbiha koji kaze'
"Kod Ibrahimovog ^m kabura bio je kamen na kojem je pisalo:

Neznalicu nada obuzima
a umire onaj home rok dode,

Kome se smrt priblizi

nika/iva mu varka nepomaze,

Kako moze vjecno zivjeti

onaj ciji su preci pomrli?

A sa covjekom u mezar

idu samo njegova djeia.

Ibrahimova ^ djeca

Ibrahim je pn/o sa Hadzerom, koja je bila Koptkinja, Egipcanka, dobio sina
Ismaila. Zatnn je sa svojom amidzicnom Sarom dobio dnigog sina Ishaka
Nakon toga se ozenio Kananicankom Keturom, kcerkom Jaktana koja mu je
rodila sest smova; Medana, Zimrana, Suredza. Joksana i Neska.

Ime sestog se ne navodi. Zatim se ozenio Hadzunom, Eminovom kcerkom
koja mu je rodila pet sinova: Kisana, Serdza, Eraima, Lutana i Nafisa Ovo
navodj Ebu el-Kasim es-Suhejli u svojoj knjizi et-Ta 'Hfu we-1- 'alamu

168

Lilt alejhi selarit

LUT

Jedan od velikih dogadaja koji se desio u vrijeme Ibrahimovog i^
zivota bila je kazna koja je zadesila Lutov ;^l narod. Lut je sin Harana,
a on sin Teraha koji je, ustvari Azer, sto smo vec naveli. Dakle, Lut je
Ibrahimov *Sli bratic, a Ibrahim, Haran i Nahor su braca, sto smo takoder vec
naveli. Neki smatraju da je ovaj Haran sagradio grad Haran. Medutim, za
ovakvii tvrdnju neraa valjanih dokaza, jer se kosi sa jevrejskim i krscanskira
knjigama. Allah, opet, najbolje zna!

Lut se, po naredenju i dozvoli svog amidze Ibrahima, neka je mir i spas na
obadvojicu, odvojio od Ibrahima i nastanio u gradu Sodomi u oblasti Gaur
Zegar. Sodoma je u to doba bila centar spomenute oblasti kojoj su pripadala
okolna sela sa obradivim zemljistem. Zitelji Sodome bili su veoma opaki i
pokvareni bezboznici, najgori Ijudi koji su cinili najruznija djela. Baviii su se
drumskim razbojnistvom i na svojim sastajalistima cinili ruzna djela, koja niko
nikome nije zabranjivao. Ruzno li je bilo to sto su radili!?

Oni su izumili jedno sramotno djelo koje prije njih od Ijudi niko nije radio.
Naime, muskarci su spolno opcili sa muskarcima, a izbjegavah su to ciniti sa
zenama, koje je Allah M- stvorio Svojim dobrim robovima.

Lut ih je pozivao da obozavaju Uzvisenog AUaha, koji nema sudruga, i
zabranjivao im da cine zabranjena, razvratna i ruzna djela. Medutim, oni subili
upomi u svojoj zabludi i Imvom putu, i nastavljali su zivjeti u razvratu i
nevjerstvu. Zato ih je Allah kaznio strasnom kaznom koju nisu mogli ni slutiti
niti su je mogli odvratiti, i ucinio ih je primjerom drugim narodima i poukom iz
koje ce uciti pametni Ijudi.

Zato Uzviseni Allah na vise mjesta u Svojoj Casnoj Knjizi, govori o njima.
U suri El-A'raf veil: *ILuta kada rece svome narodu: "Zar cinite razvrat koji niko
prije vas na svijetu nije cinio? *Visa strascu prilazite muskarcima, umjesto zenama.
Ta vi ste narod koji sve granice zlaprelazi. " *A odgovor njegova narodaje samo
bio: "Istjerajte ih iz vaseg grada, oni su Ijudi cistunci!" *IMismo njega i njegovu
porodicu spasili, osim njegove zene; onaje bila sa onima koji su kaznjeni. *I na
njih smo kisu spustili, papogledaj kako su zlikovci skoncali! (El-A'raf, 80.-84.)

U suri Hud Uzviseni kaze: */ Nasi izaslanici donesose Ibrahimu radosnu
vijest i rekose: "Selamf", a on im odgovori: "SelamJ", i ubrzo im donese
peceno tele. *A kad vidje da ga njihove ruke ne doticu, ne svidje mu se to i
obuze ga strah od njih. "Ne boj se!". rekose oni, "mi smo poslani Lutovom

170

Lut alejhi seiam

mrodu. " *A njegova Sena stajase i osmjehnu se. i Mije obmdovasmo Ishakom, a
nakon Ishaka. Jakubom. * "Tesko menil". rece ona, "zar daja rodim ovako stara,
a i ova] moj miizje star. Toje, zaista, cudna stvar!" * "Zar se cudis Allahovom
odredenju". rekose oni. "neka su Allahova milost i Njegovi blagoslovi na
mma, o stanovnici ovog doma! Zaista je On hvaljen i slavljen. " *I posto
[brakima prode strah i dode mu radosna vijest, on se poce s Nama raspravljati
oLutovu narodu; "" Ibrahim je zaista blag, sazaljiv i odan. * "O Ibrahime, prodi
se toga, naredenje od tvog Gospodaraje stiglo, zaista ce njih stici kazna koja
se ne moze odbiti! " *I kada Nasi izaslanici dodose Lutu, on se zbog njih nade u
neprilici i osjeti tjeskobu u dusi, pa rece: "Ovo je strasan dan!" *I narod
iijegov pobrli njemu, a prije su radili nevaljala djela. "O narode moj". rece
on, "eto mojih kceri, one su vam cisce! Bojte se AUaha i nemojte me osramotiti
pred mojim gostima! Zar medii vama nema razumna covjeka? " * "Ti znas da
nama nisii potrebne t\>oje kceri", rekose oni, "ti, zaista, znas sta mi zelimo. "
""Ah, daja imam moc nad vama", rece on, "Hi da se mogu osloniti na kakvu
velikiisihi!" *Oni rekose: "O Lute, mi smo izaslanici tvoga Gospodara, oni
tebi ne mogu nauditi. Nego ti h-eni sa svojom porodicom krajem noci bez svoje
zene, iiju ce zadesiti isto sto i njih, i neka se niko od vas ne obazire! Rok imje
:ora, a zar nije zora blizu? " */ kada dode Nasa odredba. Mi sve prevrnusmo,
ono sto je bilo gore bi dolje i na njih kao kiSu spustismo grumenje od
skammjenog blata, koje je neprekidno sipalo, *obiljezeno od Gospodara
h'Oga, a ono nije daleko od nasilnika! (Hod, 69. -S3.)

U suri El-Hidzr, Uzviseni kaze: */ obavijesti ih o Ibrahimovim gostima,
*kada su mu usli i nazvali selam, onje rekao: "Mi se vas plasimo! " * "Neplasi
se!", rekose, "donosimo ti radosnu vijest a ucenom sinu. " *"Zar mi donosite
radosmi vijest iako sam ostario," rece on, "pa cime cete me obradovati?"
*"Mi cemo te obradovati istinom ", rekose oni, "zato ne gubi nadu! " *0n rece:
"A ko moze gubiti nadu u milost Gospodara svoga osim onih koji su zalutali!"
*I upita: "A sta vl hocete, o izaslanici? " * "Mi smo poslani zlocinackom
mrodu ", rekose, * "osim Lutove porodice. Mi cemo ih sviju spasiti, *osim
njegove zene, ona ce, odrediU smo, sa ostalima kaznu iskiisitl " *I kad
izaslanici dodose Lutu, *on rece: "W ste, doista, Ijudi neznani!" *"Ne,
donosimo ti ono u sto oni stalno sumnjaju ", rekose. * "Donosimo ti Istinu, a mi,
zaista, istinu govorimo. *Zato izvedi svoju porodicu krajem noci, a ti budi na
njilmvom zacelju, i neka se niko od vas ne osvrce, vec produzite u pravcu kuda
vam se narediije! " */ Mi mu objavismo sta ce se desiti: da ce oni, svi do
posljednjeg, u svitanje biti unisteni. *Tada dodose stanovnici grada, veselL
*0n rece: "Ovo su moji gosti, pa me ne sramotite, *i bojte se AUaha i mene ne
ponizujte!" *Oni rekose: "A zar ti nismo zabranili da ikoga primas?" *"Eto
vam mojih kceri, ako hocete nesto da raditel", rece on. *Tako mi tvoga zivota.
oni. zaista, u svom pijanstvu samo lutaju. *I njih je zadesio strasan glas kada
je Sunce izlazilo, *i Mi smo ucinili da ono stoje bilo gore bude dolje i na njih
smo kao kisu grumenje od skamenjene gline srucili. *U tome su, zaista, pouke
za one koji posmatraju. *Ona su na putu koji i sadapostoji. *U tomeje, zaista,
poukaza vjernike. (El-Hidzr, 51.-77.)

171

Lut alejhi selam

14

U suri Es-Su'ara', Uzviseni veli: *Lutov narodje poslanike smatrao laznim.
*Kada im njihov brat Lut rece: "Zar se ne bojite? *Ja sam vam. sigurno. pouzdani
poslanik, *zato se bojteAUaha i meni budite pokorni! *Za ovo odvas ne trazim nikakm
nagradu. moja nagradaje samo kod Gospodara svjetova. *Zar vi. mimo ostali svijet,
sa muskardma opcite. *a ostavljate zene svoje, koje vamje Gospodat' vas stvorio?
Ta vi ste Ijudi koji svaku granicu zla prelaze! " *Oni rekose: "Ako ne prestanes, o
Lute, sigurno ces biti protjeran! " *0n odgovori; "Ja. zaista, prezirem to sto vi raditd
*Gospodaru moj, spasi mene i moju porodicu od onoga sto oni rade!" *Pa smo
spasili njega i njegovu porodicu, *sve osim starice kojaje ostala sa onima koji su
kaznu iskusili *A zatim smo unistili ostale. *spustivsi kisu na njih - a sti'osna lije
kisa bila za one koji su bili opomenuti! *U tomeje, zaista, pouka, ali vecina njih
nisu vjernici, *a tvoj Gospodarje, zaista, Silan iMilostiv. (Es-Su'ara', 160.-175.)
U suri En-Neml, Uzviseni veli: *I Luta. kada svom narodu rece: "Zar cinite
razvrat naocigled jedni drugih? *Zar zbilja sa strascu muskardma prilazite,
umjesto zenama? Vi ste, zaista, narod koji ne zna! " *A odgovor njegovog naroda
je samo bio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz vaseg grada, oni su Ijudi cistuncV."
*I Mi smo spasili njega i njegovu porodicu. sve osim njegove zene. Mi smo
odredili da ona ostane s onima koji ce kaznu iskusiti. a na njih smo spustili kisu
- a strasna lije bila kisa za one koji su bili opomenuti! (En-Neml, 54. -58.)

U suri El-'Ankebut Uzviseni veli: *ILuta, kada rece svome narodu: "Vi zaista
cinite takav razvrat kakav prije vas nije niko na svijetu ciniol *Zarsa muskardma
opcite, po drumovima presrecete i na skupovima svojim najodvratnije stvari cinite?"
Odgovor njegova naroda je samo bio: "Daj neka nas AUahova kazna stigne. ako
istinu govoris!" *On rece: "Gospodaru moj, pomozi me protiv naroda smutljivog!"
*I kada Nasi izaslanid donesose Ibrahimu radosnu vijest. rekose: "Unistit cemo
stanovnike ovoga grada. Njegovi stanovnici su bili nasilnici. " *On rece: "Unjemu
je Lut. " Odgovorise: "Mi najbolje znamo koje u njemu! Njega i njegovu porodicu
cemo sigurno spasiti. osim njegove zene, ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti. "
Vkada Nasi izaslanid dodose Lutu, bijase mu neugodno i on se radi njih uznemiri.
"Ne boj se i ne zalosti se! ", rekose oni. "mi cemo tebe i tvoju porodicu spasiti, osim
tvoje zene; ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusiti. *Na stanovnike ovog grada
spustit cemo strasnu kaznu s neba. zato sto su bili razvratnici. " */ od njega smo
ostavili ocit znak Ijudima kojipameti imaju. (EI^'AnkebQt, 28.-35.)

U suri Es-Saffat, Uzviseni kaze: *Zaistaje iLutjedan odposlanika. *Kada
smo njega i svu njegovu porodicu spasili, *osim starice kojaje nastradala sa
onima koji su nastradali, *a zatim smo ostale unistili. *I vi pored njih prolazite
danju *i nocu -pa zar ne shvacate? " (Es-Saffat, 133.-138.)

U suri Ez-Zarijat, nakon price o Ibrahimovim gostima i njihovom donosenju
radosne vijesti da ce mu se roditi ucen sin, Uzviseni kaze: *0;i upita: "A sta vi
hocete, o izaslanid? " *Oni odgovorise: "Poslani smo zlocinackom narodu.
*da na njih srucimo okamenjenu ilovacu, *obiljezenu kod Gospodara tvoga za
one koji su svaku mjeru prevrsili. " *I Mi vjernike koji su u njemu bili
izvedosmo. *a u njemu samo jednu muslimansku kucu nadosmo. I u njemu,
onima koji se boje bolne patnje, znak ostavism a. (Ez-Zarij at, 3 1 .-3 7. )

172

Lltt alejhi selam

U suri El-Kamer, Uzviseni veli: *Lutov narodje opomene poricao. *Mi smo
na njih vjetarpun pijeska poslali, osim na Lutovu porodicu - njih smo u zoru spasiti,
*iz milosti Nose. Tako Mi nagradujemo one koji zahvaljuju. *0n imjeprijetio Nasom
silom, all su oni u upozorenja sumnjali. *Oni sii od njega goste njegove trazili, pa
smo ih osUjepih: "Iskusite Moju kaznu i Moje prijetnje! " */ rano ujutro ihje stigla
kazna neprekidna. * "Iskusite Moju kaznu i Moje prijetnje!" *A Mi smo Kur 'an
ucinili lahkim zapouku, pa ima li koga ko bi pouku primio? (El-Kamer, 33.-40.)

ovim kazivanjima smo govorili na odredenim mjestima u nasem Tefsiru,
tumaceci ove sure.

Allah M Luta i njegov narod spominje i na drugim mjestima u Kur'anu. Mi
smo Lh naveli uz kazivanja o Nuhu, Adu i Semudu.

Sada cemo, o Lutovu narodu i kazni koja ihje zadesila uz AUahovu pomoc,
govoriti na osnovu ajeta i dostupnih predaja.

Lut :iKSi je svoj narod pozivao da obozava samo AUaha, koji nema sudruga, i
odvracao ga od cinjenja razvratnih djela koja Allah spominje, Medutim, niko
ran se od njih nije odazivao ni vjerovao, cak ni jedan jedini covjek. Nisu prestajali
raditi ono sto im se zabranjivalo, nego su nastavljali raditi kao i prije, ne obracajuci
paznju na svoje zablude i lutanja. Cak su namjeravali otjerati svoga poslanika
od sebe. Posto nisu nista shvacali, njihov jedini odgovor je bio: "Istjerajte
lutovu porodicu iz vaseg grada, oni su Ijudi cistuncil " (En-Neml, 56.) Tako su
krajnje pohvalne vrline smatrali porokom, zbog koga treba biti protjeran! Na
ovakve rijeci navodio ihje samo njihov inat i prkos.

Allah je sacuvao Luta i njegovu porodicu, osim njegove zene, izveo ihje iz
grada kako najljepse moze biti, a njih zauvijek ostavio u njihovom gradu,
nakon sto ga je pretvorio u smrdljivo, uzburkano more. To je zap rave bila
uzarena vatra i uzbuktala vrelina cija je voda bila slana i gorka.

Oni su ovako odgovorili samo zato sto im je Lut zabranjivao da se upustaju
u veliku nesrecu i cine najveci razvrat kakav do tada niko na ovom svijetu prije
njih nije cinio. Zato su postali oHcenje razvrata i pouka za sve one koji idu
njihovim stopama.

Uz ovo, oni su se jos bavih i dnimskim razbojnistvom, varali jedni druge, a
namjestu gdje su se okupljali i sastajah rijecima i djelima, cinili najrazlicitije
grijehe. Tako se, izmedu ostalog, kaze da su na svojim sijelima javno pustali
vjetrove, ne stideci se jedni drugih. Moguce je da su na svojim skupovima i
Dajveci ra2:vrat, nimalo se ne stideci, javno cinili. Nisu obracali paznju kada bi
im neko pametan upucivao savjet ili im govorio o pravim stvarima.

U svemu tome bili su gori od zivotinja. Nisu se prolazili nicega sto su cinili
tada, niti se kajali za ono sto su cinili prije, kao sto nisu pokazivali nikakve znake
da ce se u buducnosti nabolje mijenjati. Zato ihje Allah ^ zestoko kaznio.

Izmedu ostalog, Lutu su govorili: Daj neka nas Allahova kazna stigne ako istinu
govoris! (El-'Ankebut, 29.) Dakle, trazili su da ih zadesi strasna i bolna kazna kojom
im je on prijetio. Tada ihje njihov plemeniti poslanik prokleo, i zamolio Gospodara
svjetova i Zastitnika poslanika da ga pomogne protiv pokvarenog naroda.

173

Lut aiejhi selam

Allah se nakon svega ovog, rasrdio i naljutio, usiisao njegovu molbu i
udovoljio njegovoj dovi, pa poslao Svoje plemenite izaslanike, velicanstvene
meleke, koji su prvo svratili Ibrahimu i obradovali ga vijescu o ucenom smii,a
zatim ga obavijestili o krupnoj i strasnoj stvari zbog koje su dosli: *0n upita:
"A sta vi hocete, o izaslanici? " *Om odgovorise: "Mi smo poslani zlocinackom
narodu, *da na njih srucimo okamenjenu ilovacu, *obiljezenu kod Gospodara
tvoga za one koji su svaku mjeru prevrsili. " (Ez-Zarijat, 3 1 .-34.)

Uzviseni, takoder, veli: */ kad Nasi izaslanici donesose Ibrahimu radosm
vijest, rekose: "Unistit cemo stanovnike ovoga grada, njegovi stanovnicisn bill
nasilnici. " *0n rece: "U njemuje Lut. " Oni odgovorise: "Mi najbolje znamo
ko je u njemu! Njega i njegovu porodicu cemo sigurno spasiti, osim njegove
zene - ona ce ostati s onima koji ce kaznu iskusitL " (El-Ankebut, 31.-32.)

Uzviseni zatim veli: J posto Ibrahima prode strah i dode mu radosna vijest,
pace se s Nama raspravljati o Lutovu narodu. (Hud, 74.) To je uradio zato sto
je zelio da se odazovu, da prihvate poziv, da se iskreno pokore, da napuste
grijehe i vrate se na pravi put.

Zato Uzviseni kaze: * Ibrahim je zaista bio blag, sazaljiv i odan.*"0
Ibrahime, prodi se toga, narederije od tvoga Gospodara je stiglo. zaista ce njih
stici kazna koja se ne maze odbiti!" (Hud, 75.-76.) tj. pusti to i govori o necem
drugom, jer je sa njima gotovo; njihova kazna, unistenje i propast su
neizbjezni. Naredenje od Gospodara tvoga je stiglo, tj. to je naredio Onaj cije
se naredenje i sila ne mogu odbiti i ciji je sud konacan zaista ce njih stici kazna
koja se ne maze odbiti.

Se'id ibn Dznbejr, Es-Sudejj, Katade i Muhammed ibn Ishak kain da je
Ibrahim ;^i poceo melekima ovako govoriti: "Bi li vi unistili naselje u kojem
ima tri^^stotine vjemika?" "Ne", odgovorili su. Onda je upitao: "A dvije
stotine?" "Ne", odgovorili su. Onda je upitao: "A cetrdeset?" "Ne", odgovorili
su. Onda je upitao: "A naselje sa cetmaest vjemika?" Opet su odgovorili dane
bi.

Ibn Ishak zatim nastavlja: "Tako su razgovarali, dok ih na kraju nije upitao:
"A ako bi u njemu bio samo jedan vjemik?" I tada su odgovorili: "Ne." "Ali u
njemu je Lut", rekao je, a oni su mu odgovdrili: "Mi najbolje znamo ko je ii
njemu!"

**Ehli-kitabije kazu da je on rekao: "Gospodaru moj, zar ces ih unistiti ako
medu njima ima pedeset cestitih Ijudi?" On je odgovorio: "Necu." Zatim se
broj smanjivao, dok Bog na kraju nije rekao: "Necu ih unistiti ako medu njima
bude deset cestitih."

Uzviseni dalje kaze: I kad Nasi izaslanici dodose Lutu, on se zbog njih nade
u neprilici i osjeti tjeskobu u dusi, pa rece: "Ovoje strasan dan!" (Htid, 77.)

Mufessiri ovdje kazu: "Kada su meleki otisli od Ibrahima - a to su bill Dzebrail,
Mikail i Israfil - otisli su u Sodomu u liku naocitih mladica - kako bi Allah iskusao
Lutov narod i imao nepobitan dokaz protiv njih. Oni su dok je Sunce zalazilo,
zatrazili da ih Lut ;^i ugosti. On se pobojao, ako ih on ne ugosti, da ce ih ugostiti

174

Lut alejhi seiam

neko drugi. Mislio je da su Ijudi; pa se zhog njih nade u neprilici i osjeti tjeskobu u
diisi. pa rece: "Ovoje strasan dan! " Ibn Abbas, Mudzahid, Katade i Muhainmed
ibn Ishak kazu: "On je bio u velikoj nevolji jer ce se saznati da ih je on primio,
On je i prije take radio, pa mu je njegov narod zabranio da ikoga prima u goste.
Mediitim, on je uradio ono sto je bilo neizbjezno."

Katade navodi da su dosli na njivu gdje je radio. Kada su zatrazili da ih
ugosti, zastidio ih se, krenuo ispred njih i poceo ih zapitkivati kako bi odatle
otisli i smjestih se u drugo mjesto. Izmedu ostalog, rekao im je: "Tako mi
Allaha, na citavom svijetu ne znam gorih Ijudi od stanovnika ovog mjesta."
Zatini je malo prosetao, a zatim isto ponovio cetiri puta. On dalje kaze: "A
melekima je bilo naredeno da taj narod ne uniste dok protiv njih ne posvjedoci
njihov poslanik."

Sudejj navodi: "Kada su meleki od Ibrahima otisli prema Lutovom gradu,
tamo su stigli oko podne. Kada su dosU do sodomske rijeke sreli su Lutovu
kcerku kako zahvaca vodu za ulcucane, a imao je dvije kcerke: stariju Rejsu i
mladu Zagartu, upitali su je: "Djevojko, moze li se ovdje gdje prenociti?"
Rekla je: "Moze, ah ostanite tu i ne ulazite dok vam ne kazem!" Ovoje rekla iz
bojazni da im njen narod ne nanese kakvo zlo. Zatim je otisla ecu i rekla: "Oce,
traze te neki mladici na ulazu u grad. Nikada nisam vidjela Ijude Ijepsih lica!
Nemoj dozvoliti da ih se domogne tvoj narod, pa da im sta ruzno urade." Lutu
je njegov narod jos ranije bio zabranio da muskarce prima u goste, rekavsi mu:
"Pusti nas da mi docekujemo muskarce."

On ih je ipak primio i to su znali samo njegovi ukucani. Medutira, njegova
zena je otisla do njegova naroda i sve im ispricala, izrekavsi: "U Lutovoj kuci
su zakonacili neki Ijudi. Ljepsih lica nikada do sada nisam vidjela!" Tada je
svijet pohrlio prema njegovoj kuci.

A i prije su radili nevaljala djela (Htld, 78.) tj. pored prijasnjih rnnogih
velikih i teskih grijeha, sada su htjeli da pocine jos tezt. "O narode moj", rece
on, "eto mojih kceri, one su vam cisce! " (Hiid, 78.)

Dakle, on ih ovim upucuje da prilaze svojim zenama, koje su po vjeri
njegove kceri, kako u jednom hadisu stoji: "Poslanik je otac narodu kome je
poslan." Tako, Uzviseni Allah kaze; Poslanik je vjernicima preci od njih samih,
a njegove zene su im kao majke. (El-Ahzab, 6,)

Neki ashabi i predasnji ucenjaci dodaju: "On im je kao otac." Zato on kaze:
*"Zar vi mimo sav svijet sa muskarcima opcite, *a ostavljate zene svoje, koje
vamje Gospodar vas stvorio? Ta vi ste Ijudi koji svaku granicu zla prelaze!"
(Es-Su'ara', 165.-166.)

Ovakvog misljenja su Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Er-Rebi', Ibn Enes,
Katade, Es-Sudejj i Muhammed ibn Ishak i ono je ispravno,

Svako dmgacije misljenje, preuzeto od ehli-kitabija, je pogresno. Sve su to
njihove izmisljotine kao i tvrdnja da je bilo ukupno dva meleka i da su veceraH
kod Luta! Sve u svemu, ehli-kitabije su u kazivanju o ovom dogadaju puno
toga iskrivile.

I

175

Lut alejhi selam

Iz njegovih rijeci: "Bojte se Allaha i nemojte me sramotiti pred mojim
gostima! Zar medu vama nema razumna covjeka? " (Hud, 78.), se vidi da im je
on zabranjivao da se upustaju u razvrat koji nikome ne dolikuje. To je
istovremeno dokaz da medu njima nije bilo ni jednog cestitog i postenog
covjeka,

Naprotiv, svi su bili maloumni, veliki grijesnici i okorjeli nevjemici, a
upravo to su htjeli da cuju meleki iz njegovih usta prije nego sto su ga o tome
ista upitali.

Njegov narod, neka je prokletstvo Hvaljenog i Slavljenog Allaha na njih,
svoga poslanika koji ih je upucivao na pravi put, docekivao je rijecima: 'Ti
znas da nama nisupotrebne tvoje kceri. Ti, zaista, znas sta mi zelimo. " (Had, 79.)
tj. oni su, neka je Allahovo prokletstvo na njih, govorili: "Lute ti dobro znas, da
mi ne zelimo nase zene. Ti dobro znas sta mi hocemo i sta zeHmo!"

Ovako ruznim rijecima oni su docekivali svoga plemenitog poslanika ne
bojeci se kazne Uzvisenog i bolne patnje. Zato je Lut fm rekao: "Ah. daja samo
imam moc nad vama. Hi da se mogu osloniti na kakvu veliku silu? " (Htid, 80.)

Dakle, pozelio je da nad njima ima moc ili pomagace i zastitnike koji bi ga
protiv njih pomogH i na taj nacin, zbog takvih rijeci, dobili zasluzenu kaznu.

Ez-Zuhri od Se'ida ibn el-Musejjeba i Ebu Seleme, a oni od Ebu Hurejre
(merfii') prenose, da je Poslanik ^ rekao: "Mi imamo vise prava da suranjamo
nego Ibrahim! Neka se Allah smiluje Lutu! On se oslonio na Silnoga! Da sam
ja ostao u zatvoru koliko je ostao Jusuf, prihvatio bih poziv!"'

Ovaj hadis prenosi i Ebu ez-Zinad od El-A'redza, a on od Ebu Hurejre.

Muhammed ibn Amr ibn Alkame od Ebu Seleme, a on od Ebu Hurejre
prenosi, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Neka se Allah smiluje Lutu! On se
oslonio na Silnoga - tj. na Allaha ^. Ni jednog poslanika nakon njega Allah
nije poslao, a da nije imao mnostvo pristalica."

Uzviseni dalje kaze: *Tada dodose stanovnici grada, veseli. *0n rece:
"Ovo su moji gosti, pa me ne sramotite, *i bojte se Allaha i mene m
ponizujte!" *Oni rekose: "A zar ti nismo zabraniU da ikoga primas?" *"Eto
vam mojih kceri, ako hocete nesto da radite!" rece on. (El-Hidzr, 67,-71.)
Dakle, on im je naredivao da prilaze svojim zenama i prijetio im da ne idu
ranijim stopama i ne grijese kao sto su grijesili.

Medutim, i pored svega oni se nisu ninasto obazirali ni grijeha prolazili,
nego su sve sto ih je vise odvracao, bili upomiji da dodu do njegovih gostiju,
Nisu bili svjesni sta im sudbina sprema, u sta srljaju i sta ih sljedeceg jutra
neizbjezno ceka.

Zato, Uzviseni Allah, zaklinjuci se zivotom Svoga poslanika Muhammeda %
kaze: Tako Mi tvoga zivota, oni, zaista, u svom pijanstvu samo lutaju. (El-Hidzr, 72.)

' Biljezi Biiharija u svom Sahihu 60/1 1/3372; Ibn Madze 36/23/4026; Ahmed u svom Musnedu
imemi, 350/Haleb.

176

Lilt alejhiselam

Uzviseni, takoder, kaze: * "On imjeprijetio Nasom silom. ah su omu upozorenja
mmjalL^OnisuodnJeganjegovegostetrazilipasmoihoslijepni. h^^^^^
IMojeprijetfyer nrano ujutro ihje stigla neprekidna kazna. (El-Kamer, j(3.-3»j

Mufessiri i neki dmgi kazu da je AUahov poslanik Lut ^i iza zakljucamh
vrata pokusavao sprijeciti svoj narod da provali u kucu, dok su ovi navaljivah
na vrata i nasilu htjeli uci. On ih je iza vrata savjetovao i odvracao, ah su om i
dalie bill upomi i ustrajni. Kada je postalo tesko i ndzdrzivo on je rel^o: Ah,^
daja samo imam moc nad vama. Hi da se mogu osloniti na kakvu veliku silu!
(Hud, 80.), tj. na vas bih srucio kaznu,

Meleki su tada rekli: "0 Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga,om tebi
M mogu nauditi!" (Hud, 81.) Oni dalje navode da je Dzibnl m izasao pred
sviiet i po licuna ih udano jednin. udarcem, rubom svoga krila, pa su oshjepili^
Cak se kaze da su im oci potpuno upale, tako da nije ostalo m ^^J^^^a "i traga
gdjc su bile. Odatle su se vratili pipajuci po zidovima i pnjeteei Allahovom
poslaniku: "Sutra cemo se mi sa njim obracunati!"

Uzviseni veli: *Oni su od njega njegove goste trazili, pa smo ih oslijepib:
"hkusite Moju kaznu i Moje prijetnje! */ rano ujutro ih je stigla neprekidna .
kina. (El-Kamer, 37.-38.) . . '.

Meleki su prisli Lutu m i naredili mu da sa svojom porodicom otputuje iz
grada krajem noci, i neka se niko od vas ne obazire! {md, 81.) Tj. neka se ne
okrece kada cuje odjek kazne kako se spusta na iijegov narod. Oni su mu,
takoder, naredili da ide iza njih, kao pratnja.

Ukoliko, "osim svoje zene" (Hud, 81.) procitamo u akuzativu onda bi to
znacilo izuzimanje iz rijeci: "Nego ti kreni sa svojom porodwom (Hud 810-
U torn slucaju to bi znacilo: "Nemoj je voditi sa sobom! Medutim ukoliko b
to bilo izuzimanje iz rijeci '7 neka se niko od vas ne obazire! (Hud 81.), onda
bi to znacilo da ce se ona okrenuti i da ce je zadesiti isto sto . njihov narod.
Citanje rijeci "zene" u ovom ajetu u nominativu, potvrduje drug. stav. Ipak,
prvi stav je po smislu ispravniji. Allah najbolje zna!

Es-Suhejli kaze da je Lutovoj zeni bilo irae Waliha, a Nuhovoj Waliga.
Nagovjestavajuci propast tih pokvarenjaka, prokletmka i gnj^f '1^^^' ^oje je
Allah ucinio primjerom za svakog ko_vara i sumnja, meleki su Lutu rekh: Rok
imje zora, a zar zora nije blizu ? ' ' (Hud, 81.)

I kada je Lut m sa svojom porodicom - tj. sa svoje dvije ^^^f^'^^^f'^^^
grada mjedan covjek od njegovog naroda nije htio za njim krenuti. Neki kazu
da je sa njim izasla njegova zena. Allah najbolje zna!

Kada su se udaljili od svoga grada i kada je Sunce bilo na izlasku, ija
njegov narod se spustila Allahova odredba i zestoka kazna koje se msu mogle
sprijeciti ni zaustaviti.

**U jevrejskim i krscanskim knjigama stoji da su meleki Lutu rekh da se
popne na vrh tamosnje planine, aU to on nije mogao uraditi. Zato J^ J^ zamoho
da ode do jednog obliznjeg sela, pa su mu rekli: "Idi, mi cemo sacekati dok ne
odes, i dok se ne smjestis u njemu, a onda cemo na njih spustiti kaznu.

177

Lut alejhi selam

Oni dalje navode da je Lut otisao u selo Sugor, u narodu poznato kao: Gaur
Zagar te da se, kada je Sunce izlazilo, kazna na njih spustila.

Uzviseni kaze: */ kada dode Nasa odredba, Mi sve prevrnusmo, ono stoje
bilo gore bi dolje i na njih kao kisu spustismo grumenje ad skamenjenog blata.
kojeje neprekidno sipalo, *obiljezeno od Gospodam tvoga. a ono nije daleko
odnasilmka!(liVLd, 82.-^3.)

**Oni dalje kazu: Dzibril je rubom svoga krila do temelja unistio okolne
gradove zajedno sa njihovim ziteljima, a gradova je ukupno bilo sedam. Jedni
kazu daje ukupno bilo cetiri stotine stanovnika, a drugi da ih je bilo cetiri hiljade.
Sve to stanovnistvo, stoka, zemljiste, okolina i sve sto je tim gradovima pripadaSo
bilo je podignuto do neba, tako da su meleki culi kukurijekanje pijetlova i lavez
pasa, a onda je to Dzibril sve prevmuo, pa je ono sto je bilo gore, doslo dolje,
Mudzahid dodaje: "Prvo stoje palo na Zemlju bili su vrhovi kuca."

/ na njih kao kisu spustismo grumenje od skamenjenog blata. (Hud, 82.)
Rijec sidzdzil u ovom ajetu je perzijskog porijekla i znaci: "jako stvrdnuto."
Rijec mendud u ovom ajetu znaci: jedno za dnigim sa neba je na njih stalno
padalo. Rijec musewwemeten - obiljezeno (Hud, 83,), znaci da je na svakom
kamenu bilo napisano ime onog koga ce pogoditi i udariti u glavu. Uzviseni
kaze: ...obiljezeno kod tvoga Gospodara za one koji su svaku mjeru prevrSili
(Ez-Zarijat, 34,) Uzviseni takoder kaze: Spiistivsi kisu na njih - a strasna lije
kisa bila za one koji su bili opomenuti! (Es-Su'ara', 173, i En-Neml, 58.)

Uzviseni Allah zatim veli: '^I porusena naselja On J e prevmuo, *pa ihje
snaslo ono sto ih Je snaslo. *Pa u koju blagodat Gospodara svoga ti jo's
sumnjas? (En-Nedzm, 53,-55,) Tj, On ihje prevmuo, paje ono stoje bilo gore,
postalo dolje, Zatim ih je zasuo kisom kamenja, koje je jedno za dmgim
padalo. Ono je bilo "oznaceno", tj. na svakom je kamenu pisalo ime onoga
koga ce pogoditi, bez obzira da li on bio u svom naselju ili iz bilo kog razloga
odsutan, bilo daje na putu ili se odselio itd.

Po jednima, Lutova zena je ostala sa svojim narodom. Po drugima, ona je
izasla zajedno sa svojim muzera i dvjema kcerkama. Medutim, kada je cula
strasan glas i rusenje grada, okrenula se svom narodu, prekrsila Allahovo
naredeiTJe, i povikala: "Tesko mora narodu!" Tada je jedan kamen pao na njui
razbio joj glavu. Tako je i nju zadesilo ono sto i njen narod jer je bila njihove
vjere, i uhoda koja im je odavala goste koji bi dolazili Lutu im\.

Uzviseni kaze: / onima koji ne vjeruju Allah navodi primjer Nuhove zene i
Lutove zene. One su bile udate za Nasa dva dobra roba. pa su ih iznevjerile.
Zato im njih dvojica nece nista modi kod Allaha pomoci i bit ce receno: "Udite
vas dvije u vatru sa onima koji ulaze!" (Et-Tahrim, 10,) Tj. one su ih
iznevjerile u vjeri, jer ih nisu slijedile, Ovim ajetom se nije htjelo reci da su
bile bludnice - Boze sacuvaj !

Allah ^ nikada nije dopustio da zena nekog poslanika pocini blud. Ibn
Abbas i drugi alimi iz prvih i potonjih generacija kazu: "Nikada zena nijednog
poslanika nije pocinila blud," Ko tvrdi drugacije, cini veliku gresku.

178

Lut alejhi selam

Uzviseni Allah o slucaju potvore Aise, majke pravovjemih, Ebu Bekrove kcerke
i zene Poslanika M, nakon teskih rijeci izgovorenih na njen racun od strane onih
koji su je potvorili, objavljuje da ona nije pocinila grijeh, a zatim ukorava, savjetuje i
upozorava vjemike rijecima: *Kada ste vi to svojim jezicima prepricavah i kada
sie svojim ustima govorili ono o cemu niste nisia mali. vi ste to smatrali sitnicom,
Qlije to kodAllaha krupiw. *Zasto niste, cim ste to culi, rekli: "Nije nase da mi
otomegovorimo, slava Tebi! Toje velika potvora!" (En-Nw, 15.-16.), tj. daleko
je od toga da bi zena Tvog Poslanika ovako nesto mogla uraditi.

Rijeci Uzvisenog: a ono nije daleko od nasilnika, znace: Ovakva kazna nije
daleko ni od koga ko radi slicno njima.

Zato neki islamski pravnici smatraju da homoseksualce treba kamenovati
bez obzira da li je ozenjen iti nije. Tog stava su: Safija, Ahmed ibn Hanbel i
mnogi dmgi alimi. Oni kao argument za svoje misljenje navode hadis kojeg
biljeze Ahmed i autori cetiri Smena a koga prenosi Ami" ibn Ebu Amr, on od
Ikrime, ovaj od Ibn Abbasa, a on od AUahovog Poslanika M: "Kada nadete
nekog da radi ono sto je radio Lutov narod, ubijte i onog ko to radi, a i onog s
kim to radi."'

Ebu Hanife, u pogledu rijeci Uzvisenog: a ono nije daleko od nasilnika.
smatra da homoseksualca treba baciti s vrha planine u provaliju, i za njim
bacati kamenje, kako je bilo ucinjeno i sa Lutovim narodom.

Allah je dao pa je to mjesto postalo smrdljivo more (Mrtvo), cija je voda,
okolno zemljiste i prostor nepiodno i beskorisno. Takoje to mjesto postalo
pouka, primjer i znak Allahove moci i velicine. Ono je primjer zestoke kazne
zaone koji se AUahu suprotstavljaju, koji poricu poslanike, slijede svoju strast i
grijese prema AUahu ^.

Oni su, takoder, pokazatelj kako Allah m, iz Svoje milosti, spasava i cuva
Svoje robove od propasti i izvodi ih iz tmine na svjetlo.

Tako u sun Es-Su'ara', Uzviseni kale: *U tome jezaista pouka, all vecina njih
nisuvjernici. */l Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. (Es-Su'ara', 174.- 175.)
Uzviseni, takoder, kaze: */ njihje zadesio strasan glas kadje Sunce izlazilo. *I
Mismo ucinili da ono stoje bilo gore bude dolje i na njih smo kao kisu grumenje
odskamenjene gline srucili. ""U tome su, zaista, pouke za one koji posmatraju.
One su napiitu koji i sada postoji. U tome je, zaista, pouka za vjernika. (El-
Hidzr, 73.-77.) Tj. u tome ima pouke za one koji sa ostroumnoscu i pomno
gledaju njihove ostatke, kako je Allah izmijenio to mjesto i njihove stanovmke;
kako ih je unistio i porusio, nakon sto su bili pogodni za zivot i civdizaciju.

Tako Tirmizija i jos neki (merfu') prenose da je Poslanik m vekao: "Cuvajte
se ostroumnosti vjernika, jer on gleda Allahovim svjetlom,"' a zatim proucio
ajet: Utomeje, zaista, pouka za one koji posmatraju.

' Hadis biljeii Ebu Dawud 2/468 /Haleb; Tirmizija 15/24/1456; Ibn Madze 20/12/2561 .

- Hadis biljezi Tirmizija 48/16/3127; Kurtubi u svom Tefsiru 1/43/ Dam-1-Kutub; Iraki u

Temiliu-s-senati 2/305 i driigi.

179

Lut alejhi selam

Ona su na putu koji i sada postoji. Tj. ta naseija su pored utrtog puta, koji
se i danas koristi. Uzviseni, takoder, kaze: */ vz pored njih prolazite i danju i
nocu - *pa zar ne shvacate? (Es-Saffat, 137.-138.) Uzviseni, takoder, kaze: /
od njega smo ostavili ocit znak Ijudima kojipameti hnaju. (El-'AiikebQt, 35.)

Zatim, Uzviseni veil: *I Mi vjernike koji su u njemu bili, izvedosmo, *au
njemu samojednu muslimansku kucu nadosmo. *I u njemu. onima koji se boje
bolne palnje. znak ostavismo. (Ez-Zarijat, 35.-37.)

Tj, to smo ostavili kao prirajer i pouku onom ko se boji kazne na otiom
svijetu, ko se boji Allaha i kada ga niko ne vidi, ko strepi od stajanja pred
svojim Gospodarom i svoju dusu cuva od strasti, ko se usteze od Allahovih
zabrana i napusta grijesenje prema Njemu, i ko se boji da lici na Lutov narod.

Jer, ko se poistovjeti sa nekim narodom i on je od njih, pa makar to ne bilo
potpuno poistovjecivanje, nego samo u nekim detaljima. Tako neko u stihu
rece;

I ako niste potpuno kao Lutov narod
-pa oni nisu od vas daleko.

Pametan, razuman i ostrouman covjek, koji se boji svoga Gospodara,
izvrsava ono sto mu je Allah ^ naredio i prihvaca ono na sto ga upucuje
AUahov Poslanik ^, kao sto je: odrzavanje odnosa sa halal zenama koje miije
Allah stvorio, i lijepim mladim robinjama, a dobro se cuva da ne slijedi
zavodljivog sejtana, pa da tako zasluzi kaznu i da se onda na njega odnose
rijeci Uzvisenog: a ono nije daleko od nasilnika. (Hud, 83.)

180

^^^^

Suajb alejhi selam

KAZIVAN JE O MED JENU I SUAJBOVOM ^

NARODU

Usuri El-A'raf, nakon kazivanja o Lutovom narodu, Uzviseni kaze:
*A u Medjen - njihova brata Suajba. On Je govorio: "O narode
moj, Allaha obozavajte, vi dmgog boga sem NJega nemate! Dosao
vam je jasan dokaz od vaseg Gospodara, zato pravo na litri i vagi mjerite, i
Ijudima na njihovim stvarima ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kadje vet
na njoj uspostavljen. To vamje bolje ako vjemjete. *I ne postavljajte zasjede na
svakom putu. prijeteci i od Allahova puta odvracajuci one koji u Njega vjeruju i
zeleci ga iskriviti. I sjetite se kada ste bili malobrojni, pa vas je On umnozio, i
pogledajte kako su zavrsili oni koji su nered pravili. *A akojedni od vas vjeruju
II ono stojepo meni poslano, a dt-ugi ne vjeruju, onda pricekajte dok nam Allah
ne presudi. jer Onje najbolji sudija!" *Mocnici iz njegovog naroda, koji su bili
oholi, rekose: "Hi cete se vi u nasu vjeru vratiti, Hi cemo mi, o Suajbe, i tebe i
one koji s tobom vjeruju, iz naseg grada istjerati. " "Zar i ako mi to ne bismo
htjeli?", iipita on. *"Ako bismo se u vasu vjeru vratili, nakon sto nas je Allah
spasio nje, na Allaha bismo laz iznijeli. Mi se ne mozemo u nju vratiti, osim ako
to bude htio Allah nas Gospodar. Nas Gospodar Svojim znanjem sve obuhvaca.
Mi se na Allaha oslanjamo. Gospodaru nas, Ti presudi nama i nasem narodu
pravedno, jer si Ti najpravedniji sudija!" ^A mocnici iz njegovog naroda, koji
nisu vjerovali, rekose: "Ako podete za Suajbom, sigurno cete biti na gubitku. " *I
zadesi ih potom strasan potres, i oni osvanuse u svojim kucama povaljani. *0m
koji su poricali Suajba, kao da nikad nisu tu ni zivjeli; oni koji su poricali
Suajba, oni su bili na gubitku! *!on se okrenu od njih, i rece: "O narode moj,ja
sam vam prenio poslanice Gospodara svoga I savjetovao vas, pa kako da zalim
za narodom nevjernicldm? " (El-A'raf, 85.-93.)

U suri Hod, nakon kazivanja o Lutovom narodu. On, takoder, kaze: */ u
Medjen - njihova brata Suajba. Onjegovofio: "O narode moj, Allaha obozavajte,
jer vi drugog boga osim Njega nemate; i ne zakidajte na litru i na vagi! Vidim da
dobro zivite, ali se bojim da vasjednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.
*0 narode moj! Pravo mjerite na litri i vagi i ne zakidajte Ijude u njihovim stvarima,
i ne cinite zlo na Zemlji, cineci nered. * Bolje vam je ono sto Allah ostavlja kao
dozvoljeno ako ste vjemici, aja nisam vas cuvar " *0ni su govorili: "O Suajbe,
da li ti tvoj namaz nareduje da napustimo ono sto su nasi preci obozavali, Hi da
ne postupamo sa nasim imanjima onako kako mi hocemo? E bas si blag i
razborit!" *Onje govorio: "O narode moj, sta mislite ako ja imam cvrst dokaz

182

Suajb aiejhiselam

no

r

k
iu

\*I

od Gospodara svoga. i ako mi je svega u obilju dao? Ja ne zelim da cinim ono
ho vama zabranjujem, zelim samo da popravim koliko mogu, a moj uspjeh zavisi
samo od Allaha. Na Njega se oslanjam i Njemu se obracam. *0 narode moj!
Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono stoje
zadesiio Nuhov narod ill Hudov narod Hi Salihov narod. A ni Lutov narod od vas
nijepimo daleko. */ trazite oprost od Gospodara svoga, a zatim Mu se pokajte!
Moj Gospodarje, zaista, milostiv i puno voli. " *0m rekose: "O Suajbe! Mi ne
razumijemo mnogo toga sto ti govoris, a vidimo i da si ti medii noma slab. Da
nije roda tvoga. mi hi te kamenovali. Ti noma nisi drag. " *0n mce: "O narode moj.
zar vam je moj rod drazi od Allaha. kojeg popmo odbacujete? Moj Gospodar
dohro zna ono sto vi radite! *0 narode moj, radite sta hocete, a radit ai ijal Vi cete
sigiirno saznati koga ce ponizavajuca kazna stici i koje lazac! Pa. cekajte, a ija
at s vama cekati!" */ kadaje dosla Nasa odredba. Mi smo. iz milosti Nose, spasili
Suqjba i one koji su s njim vjerovali. a one koji su nasilje cinili zadesioje uzasan
glas. pa su u svojim kucama osvanuli povaljanl *Kao da nikad nisu u njima m
zivjelV. Daleko bio Medjen. kao i Semud! (Had, 84.-95.)

U suri El-Hidzr, takoder nakon kazivanja o Lutovom narodu, Uzviseni
kaze: *A stanovnici Ejke su bill nasilnici *pa smo im se osvetili. i oba su pored
puta vidljivL (El-Hidzr, 78.-79.)

U suri Es-Su'ara', takoder nakon kazivanja o Lutovu narodu Uzviseni kaze:
^Stanovnici Ejke su poricali poslanike. *Kada im Suajb rece: "Zar se ne bojite?
*Ja sam vam, zaista. poslanik pouzdani. *zato se bojte Allaha i mem pokorni
budile! *Za ovo od vas ne trazim nikakvu nagradu. moja nagradaje samo kod
Gospodara svjetova. *Pravo mjerite na litru i ne zakidajte. *a na vagi ispravnom
mjerom mjerite */ ne zakidajte Ijude u njihovim stvarima. i nemojte zlo po
Zemlji cinid nered praveci. *I bojte se Onoga koji je stvorio i vas. i narode
drevne!" *Oni rekose: "Ti si, zaista, opcinjen i ti si samo obican covjek kao i mi.
imi te. zaista, smatramo pravim lascem. *Zato. ako istinu govoris, spusti na nas
kaznu s nebal" *0n rece: "Gospodar moj najbolje zna sta vi radite!" *Tako su
ga oni u laz utjerivali. pa ihje stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog
strasnog dana. *U tome je, zaista. pouka, ali vecina njih nisu vjemici. a
Gospodar tvojje, zaista, Silan i Milostiv. (Es-Su'ara', 1 76.-1 9 1 .)

Stanovnici Medjena su bili Arapi. Zivjeli su u gradu Medjen, koji je bio
blizu oblasti Me'an u Samu - u pravcu Hidzaza i u blizini mora Lutovog naroda.
Zivjeli su neposredno nakon Lutovog naroda, Medjen je i ime plemena, po kome
su poznati. Oni su potomci Medjena, sina Medjanova, sina Ibrahimova ^m\.

Njihov poslanik je Suajb, sin Mikila, koji je sin Jesdzuna. Navodeci ovo,
Ibn Ishak kaze: "Na sirskom jeziku on se zvao Jetnin." MeduUm, to je
dishitabilno. Drugi kazu da je on sin Jeshara, ovaj sin Lawija, a on sm Jakuba.
Treci kazu da je Suajb sin Nuwejba, sina Ajfova, ovaj sin Medjena, a on je sm
Ibrahima. Cetvrti kazu da je on sin Sajfura, sina Ajfova, sina Sabitova, on sm
Medjena, a on sin Ibrahima liM-

U pogledu njegova porijekla postoje i drugacija misljenja. Ibn Asakir kaze:
"Jedni kazu da mu je nana, a drugi majka, Lutova kcerka."

183

Suajh alejhi selam

Sve u svemu, on je jedan od onih koji su povjerovali Ibrahimu, sa njira
ucinio hidzru i otputovao za Damask.

Ibn Kutejbe od Wehba ibn Munebbiha prenosi da je rekao: "Suajb i
Mulgim su, izmedu ostalih, bili oni koji su povjerovali Ibrahimu na dan kadaje
bio bacen u vatru. Njih dvojica su kasnije sa Ibrahimom ucinili hidzru u Sam,
pa ih je ozenio sa dvjema Lutovlm a^l kcerkama." Medutim, nista od ovoga
nije pouzdano. Allah, opet, najbolje zna!

Ebu Omer ibn Abdulberr u svom djelu el-Istiab, govoreci o biografiji
Seleme ibn Se'ida el-Anzija, kaze: "On je dosao Allahovom Poslaniku i,
primio Islam i rekao da je iz mjesta Anza." Na to je Poslanik g rekao: "Divno
li je mjesto Anza! Njegovi mjestani su bih potlaceni, pa su pobijedili. Oni su
Suajbov narod, a Musaova tazbina."

Da je ovaj hadis vjerodostojan, iz njega bi proizilazilo da je Suajb Musaov
punac, i da potjece iz cistokrvnog arapskog plemena koje se zove Anza, a ne od
Anze ibn Eseda ibn Rebia' ibn Nezzara ibn Ma' da ibn Adnana, a ovi su zivjeli
dugo vremena poslije njega. Allah, opet, najbolje zna!

U hadisu Ebu Zerra, koji se nalazi u Sahihu Ibn Hibbana u poglavlju o
vjerovjesnicima i poslanicima, stoji da je Poslanik M rekao: "Cetvorica su
Arapi: Hud, Salih, Suajb i tvoj Poslanik, Ebu Zerre."

Neki su raniji ucenjacl Suajba nazivali: "Hatibu-1-enbijai" - "Rjeciti
vjerovjesnik", jer je bio veoma rjecit; biranira izrazima pozivao je svoj narod
da vjeruju u njegovo poslanstvo.

Ibn Ishak ibn Bisr prenosi od Dzuwejbira i Mukatila, oni od Dahhaka, a on
od Ibn Abbasa, da je rekao: "Kada bi Allah ov Poslanik M spomenuo Suajba,
rekao bi: - To je Rjeciti vjerovjesnik."

Stanovniei Medjena su bili nevjemici koji su se bavili drumskim razbojiiistvom,
ugrozavanjem prolaznika. Obozavali su drvo-Ejku, oko koga je bilo gusto grmlje,
Po svojim djelima i medusobnim odnosima ubrajali su se medu najgore Ijude.
Krivo su mjerili i zakidah na vagi, Uzimali su preko mjere, a placali ispod cijene,

Zato im je Allah kao poslanika poslao jednog covjeka od njih, Suajba ^,
koji ih je pozivao da obozavaju samo Allaha, koji nema nikakva sudruga, a
odvracao ih od upustanja u grijesna djela, kao sto je zakidanje Ijudi u njihovim
stvarima i zastrasivanje po putevima i stazama. Neki su mu povjerovali, ali ih
je vecina ostala kao nevjemici, dok ih Allah nije zestoko kaznio. On je
Zastitnik i Hvaljeni.

Tako Uzviseni kaze: A Medjemi - njihova brata Suajba. Onje govorio: "0
narode moj, Allaha obozavajte, vi driigog boga osim Njega nemate! Dosao
vam je jasan dokaz od vaseg Gospodara." (El-A'raf, 85.) Tj, dosla vam je
jasna potvrda i ocit dokaz da je istina ono sto vam donosim i da me je On
poslao. Time se misli na mu'dzize koje mu je Allah dao. Nama nije konkretno i
detaljno preneseno koje su to mu'dzize bile, nego se ovim rijecima samo
uki-atko ukazuje na njih.

184

Suajb alejhi selam

On

"Zato pravo na litri i vagi mjerite, i Ijudima na njihovim stvarima ne
zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je vec na njoj uspostavljen. " (El-
A'raf, 85.) Dakle, naredio im je da budu pravedni, a zabranio da budu
nepravedni. U slucaju da budu suprotno postupali zaprijetio im je i rekao: *To
vamje bolje, ako vjemjete. *I ne postavljajte zasjede na svakom putu. pHjeteci
(EUA'raf, 85.-86.), tj. zastrasujuci Ijude pljackom, otimacinom i ugrozavanjem
na drumovima.

U pogledu rijeci: / ne postavljajte zasjede na svakom putu, prijeteci, Es-
Sudejj u svom Tefsiru, od ashaba prenosi da je §iiajbov narod od prolaznika
uzimao desetinu od njihove imovine.

Ishak ibn Bisr od Dzuwejbira, a on od Ed-Dahhaka, prenosi da je Ibn Abbas
rekao: "Oni su bili nasilnici. Cekali bi na putu i od prolaznika uzimali desetinu.
Oni su bili prvi koji su to uveli."

/ od AUahova puta odvracajuci one koji u Njega vjeruju i zeleci ga iskriviti.
(El-A'raf, 86.) On im je ovim zabranio da fizicki, materijalno, duhovno i
vjerski ugrozavaju Ijude na putu.

Isjetite se kada ste bili malobrojni. pa vasje On umnozio. ipogledajte kako
su lavrsili oni koji su nered pravili. (EI-A'raf, 86.) On ih je dakle podsjecao na
Allahovu blagodat koju im je dao, mnozeci ih nakon sto su bili inalobrojni, i
upozoravajuci ih na Allahovu kaznu ukoliko ne budu radili ono na sto ih on
upucuje i na sta im ukazuje.

U jednoj drugoj prilici on im je govorio: "/ ne zakidajte na litru i na vagi!
Vidim da dobro zivite, ali bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna pa da
svi naslradate. " (Hud, 84.) Tj. prestanite s tim sto sada cinite, da vam Allah ne
bi bericet, u onome sto sada imate, oduzeo, osiromasio vas i vase bogatstvo
upropastio! Ovome treba dodati i onosvjetsku kaznu, a ko obadvije iskusi, taj je
dozivio totalnu propast. On ih je, dakle, prvo, odvracao od zakidanja i
nedolicnog skrtarenja, a zatim upozorio da ce im Allah na ovom svijetu
uskratiti blagodati, a na Ahiretu najzescom kaznom i bolnom patnjom kazniti.

Nakon prethodne osude njihovih postupaka on im kasnije nareduje: * "O
narode mojl Pravo mjerite na litru i kantarn i ne zakidajte Ijude u njihovim
stvarima, i ne cinite zlo po Zemlji, cineci nered. * Bolje vam je ono sto Allah
ostavlja kao dozvoljeno, ako ste vjernici, aja nisam vas cuvar. " (Htld, 85.-86.)

Ibn Abbas i Hasan el-Basri kazu: "Rijeci: Bolje vam je ono sto Allah
ostavlja kao dozvoljeno, znace: Allahova opskiba vam je bolja od nasilnog
otimanja tudeg imetka."

Ibn Dzerir kaze da to znaci: "Dobit koja ostaje nakon tacnog mjerenja na
litni i vagi vamje bolja od nasilnog prisvajanja tudeg imetka putem zakidanja."
On zatim kaze: "Ovo se prenosi od Ibn Abbasa."

To sto je rekao i ispricao Hasan podsjeca na rijeci Uzvisenog: Red: "Nije
isto ono sto je zabranjeno i ono sto je dozvoljeno, makar te i iznenadilo
mnostvo onogstoje zabranjeno. " (El-Ma'ida, 100.)

185

Suajb alejhi selatn

To znaci da je ono sto je halal, makar ga bilo i malo, bolje od onog sto je
haram, makar ga bilo i puno. Halal je blagoslovljen, makar ga bilo i male, a
haram ce se razasuti, pa makar ga bilo i puno. U torn smislu Uzviseni kaze:
Allah unistava kamatu, a unapreduje sadaku. (El-Bekare, 276.)

Boziji Poslanik ^ kaze: "Makar bile i velike, kamate ce zavrsiti sa malim."
To biljezi Ahmed.

Allahov Poslanik m. takoder kaze: "Neka se Icupac i prodavac po slobodnoj
volji dogovore prije nego sto se razidu! Ako budu iskreni i pazar dobra
utanace, kupoprodaja ce im biti blagoslovljena, a ako nesto sakriju i slazu,
kupoprodaja ce im ostati bez blagoslova."'

Sve u svemu, halal zarada je bericetna, makar bila i mala, a od harama
nema koristi, makar bio i velik, Zato Allahov poslanik Suajb kaze: "Bolje vam
je ono sto Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako ste vjernici. "

Njegove rijeci: "a ja nisam vas cuvar" (Htld, 86.), znace: Ono sto vam
naredujem radite radi Allaha i Njegove nagrade, a ne radi toga da vas vidim ja
ili neko dmgi.

"O Suajbe, da li ti tvoj namaz nareduje da napustimo ono sto su nasipreci
obozavali, ili da ne postupamo sa nasim imanjima onako kako mi hocemo? E
bas si blag i razborit! " (Htid, 87.)

Ovo su govorili podrugujuci mu se i ironicno ga ismijavajuci. Da li ti ovaj
namaz, koji obavljas, nareduje da nas sprijecavas da obozavamo ikog drugog
osim tvog Boga, i da napustimo ono sto su obozavali nasi pradjedovi i drevi^
preci?^ Ili da obavljamo nase poslove samo onako kako ti zelis, napustajuci
dosadasnju praksu koja se tebi ne svida, iako smo mi sa njom.

"E has si blag i razborit!" Ibn Abbas, Mejmun ibn Mehran, Ibn Dzurejdz, Zejd
ibn Eslem i Ibn Dzerir kazu: "Ovo su Allahovi neprijatelji podrugljivo govorili."

On je govorio: "O narode moj, sta mislite ako J a imam cvrst dokaz od
Gospodara svoga, i ako mije svega u obilju dao? Ja ne zelim da cinim ono sto
vama zabranjujem. zelim samo da popravim ko'liko mogii, a moj uspjeh zavisi
samo od Allaha. Na Njega se oslanjam i Njemu se obracam. " (Htld, 88.) Ovdje
dolazi do izrazaja njegova blagost u opliodenju sa njima, s ciljem da ih na
najljepsi nacin uputi na Istinu.

On im je govorio: "Sta mislite". vi koji me u laz utjerujete "akoja imam
cvrst dokaz od Gospodara svoga ". tj. cvrst dokaz da me je On poslao vama, "/
ako mije svega u obilju dao", tj. dao mije poslanstvo i vjerovjesnistvo, sto vi
ne mozete shvatiti, pa zasto bib vas ja varao? Ranije je navedeno da se Nuh m>
na slican nacin obracao svom narodu.

"Ja ne zelim da cinim ono sto vama zabranjujem. " Tj. sto god vam naredira,
ja to sam prvi radim, a sto god vam zabranim, ja sam prvi koji se toga kloni.

' Hadis biljezi Ahmed ii svom Miisnedu 3754/§akir; Ibn Madze u svom Smenu 2279/Haleb'
Hakim u el-Mmtedreku 2/37-4/317,318.

^ Hadis biljezi Buharija 34/19,42-47; Muslim 21/43-47 i ostali.

186

Suajb alejhi selam

To ie siaina i pohvalna vrlina. Nasuprot nje su pokudene i ruzne osobme
kojima se u posljednje vrijeme kite jevrejski ucenjaci i njihoyi govomici-
nemaiice, o kojima U^A^iseni Allah, kaze: Zar drugima ««^-^"{^f^f^^^^^^^^^^
asebe zaboravljate, vi koji citate Knjigu? Zar ne shvacate? (El-Bekare 44.)
Tmmceci ovaj ajet, mi srao naveli vjerodostojan hadis u kome Allahov
Poslanik % kaze: "Covjek ce biti doveden i bacen u vatru, pa ce mu unu^ica
biti prosuta" - tj. crijeva ce mu izaci napolje - "pa ce se oko nje okretat. kao s o
se magarac okrece na vrsaju. Oko njega ce se okupiti dzeheimemhje i upi ati.
"§ta ie s tobom, covjece? Zar ti nisi naredivao dobro, a odvracao od zla?
"JesaiTi", reel ce, "naredivao sam dobro, ali ga sam nisam radio, i odvracao sam
od zla, ali sam ga sam cinio."

To ie osobina grijesnika i nesretnika koji prkose poslanicima^ Nasuprot
njima plemeniti i pametni alimi koji se boje svoga Gospodara . kada su sami,
oni SB kako Allahov poslanik Suajb kaze: "Ja ne zelim da cinim ono sto vama
zabranjujem. Zelim samo da popravim koliko mogu. " Tj. u svemu sto radim i
govorim ja zelim dobro, koliko mi moj tmd i snaga dozvoljavaju.

••A moj uspjeh ". u svemu, "zavisi samo od Allaha. Na Njega se oslanjam i
Njemu seobracam. " Tj. u svemu se na N)ega oslanjam i u svemu se Njemu
obracam. Na ovaj nacin on njih podstice.

On zatim, prelazi na metod zastrasivanja, pa kaze: "O narode moj! Neka
vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono sto je
zadesilo Nuhov narod Hi Hudov narod Hi Salihov narod. A ni Lutov narod od
vas nijepuno daleko. " (Hud, 89.)

Ti neka vas neslaganje sa mnom i mrznja prema onom sto vam donosim
niposto ne navede da ostanete u zabludi, neznanju i prkosu, pa da vas Allah
zestoko kazni, kao sto je kaznio Nuhov narod, Hudov narod i Sahhov narod.
Oni su vam bill slicni, svoje poslanike su u laz ugonili i prkosih rni.

Po jednima, njegove rijeci: "A ni Lutov narod od vas nije mnogo daleko" s^
odnose na vrijeme. Tj.: Kao sto znate, nije proslo puno vremena od kako ih je Allah
kaznio zbog nevjerovanja i oholosti. Dmgi kazu da se ovdje mish da cm prostomo
od niih nisu daleko. Treci kazu da se ovim misii da se od njih nisu puno razhkovali
po djelima i ruznim postupcima, kao sto su drumsko razbojmstvo, javno i tajno,
razlicite spletke i varke, otimanje i bespravno prisvajanje tudih imetaka.

Sva ova misljenja se mogu iznijeti u jednoj receiiici da: "Od njih nisu bill
daleko ni vremenski, ni prostomo, a ni po osobinama.

On zatim, nakon zasttasivanja, nadovezuje podstjecanje na dobro pa kaze:
7 trazite oprost od Gospodara svoga, a zatim Mu se pokajte! Moj Gospodar
k zaista, milostiv i puno voli. " (Hud, 90.) Tj. prodite se onoga sto sada radite i
pokajte se vasem Gospodaru, Koji je Milostiv i Koji puno voh, jer, ko se Njemu
poka e. On 6e primiti njegovo pokajanje, jer je On prema Svojim robovima
milostiv. On je prema njima milostiviji, nego majka prema svorae djetetu.

"I puno volt" Tj. On Svoga roba nakon pokajanja voU, pa makar se
pokajao i od velikih grijeha.

187

Stiajb alejhi selam

Oni rekose: "O Suajbe! Mi ne razumijemo mnogo toga sto ti govoris a
vidimo I da si ti medu noma slab. " (Hod, 91.) ^ •

Od Jbn Abbasa, Se'ida ibn Dzubejra i Es-Sewrije se prenosi da su mu govoriii
daje slyep. Pored toga, postoji hadis Poslanika m u kome se kaze da je on iz liubavi
prema Allahu, toliko plakao da je oslijepio. Zatim mu je Allah M povratio vid i
upiteo ga: Suajbe, je li ti places iz straha od Dzehennema, ill tz zelje za Dzennetom'?"
^Ne , rekao je, nego iz Ijubavi prema Tebi. Da mi Te je vidjeti svejedno bi mi bilo
sta ce sa mnom biti. Na to mu je Allah objavio: "Prijatan ti bio susret sa Mnom,
Suajbe! Zato cu ti dati Musaa ibn 'Imrana, s kojim sam govorio, da ti sluzi."

Ovaj hadis prenosi El-Wahidi od Ebu el-Fetha Muhamraeda ibn Alija el-
Kutija on od Alijja ibn el-Hasana ibn Bendara, on od Abdullaha Muhammeda
Ibn Ishaka er-Rumehja, on od Hisama ibn Ammara, on od Ismaila ibn Abbasa
on od Jahjaa ibn Se'ida, on od geddada ibn Ewsa, a on od Poslanika M.

^Medutim, oyaj hadis je veoma neobican (garib). Za njega Hatib el-Bagdadi
kaze da je slab (da if).

"Da nije roda tvoga. mi bi te kamenovali. Ti nama nisi drag " Ove nJihove

rijec, pokazuju okorjelo nevjerstvo i odvi-atni mat, jer dalje nastavljaju i kazu'

Ml ne razumijemo mnogo toga sto ti govoris. " Tj. mi to sto govoris nista ne

razumijemo i ne shvatamo, niti to hocemo i zelimo, jer nemamo nikakve

namjere da to slusamo a pogotovu da to prihvatimo.

Nesto sitcno rekli su kurejsijski nevjemici Allahovom Poslaniku ^' "Nasa srca
supodpoknvacima, daleko od onoga cemu nas tipozivas, usi su nam gluhe za to
a izmedu nas i tebeje koprena. Zato ti radi. a i mi cemo raditi. " (Fussilet, 5.) '
"A vidimo i da si ti medu nama slab. " (Hod, 9 i .) Tj . vidimo da si potlacen i
odbacen. Da nije roda tvoga '\ tj, tvoga plemena i rodbine medu nama, "mi hi
te kamenovah. Ti nama nisi drag. "

On rece: "O narode moj, zar vam je moj rod drazi od AUaha " Ti zar se
bojite moga plemena i rodbine i zbog njih me pazite, a ne bojite se Allahove
kazne? Zar me ne pa^jte zato sto sam Allahov poslanik, i zar vam je moj rad
drazi od Allaha? 'Kojeg potpuno odbacujete? " , tj. iza vasih leda. •'Moi
Gospodar dobro zna ono sto vi raditeV (Had, 92.) Tj. On dobro zna sve sto vi
cmite I radite, i prema tome ce vas, kad Mu se povratite, kazniti.

"O narode moj, radite sta hocete, a radit cu ija! Vi cete sigumo saznati koga ce
ponizavajucakaznasticiikoJelazadPa, cekajte. aijacusvamacekati!" {mA%?>)
Ovo je ozbiljno upozorenje i otvorena prijetnja ukoliko, kao i dosada, nastavite
istim putem U tom slucaju cete sigumo saznati ko ce uspjesno skoncati, a ko nastradati
' P'^'Pf *' . ,^°^^ Z f " ^^'"■^'^^^-/W'^ ^a^^^a ", tj. na ovom svijem ",: ko ce u vjecnoi
rrrua bm (Had 39.) tj. na Ahiretu, '7 i^oje lazad", tj. saznat cete ko je od n^m
ill VI ono stoje objavljivao, opominjao i nagovjestavao, vjerovao, ako pobijao.

"Pa cekajte, a i ja cu s vama cekati!" Na drugom miestu u slicnom
kontekstu on je rekao: "A ako jedni od vas vjen^Ju^ ono' st^je poZi
poslano a drugi nevjeruju. onda pricekajte dok nam Allah ne presudi jer On
je najbolji sudijaj " (El-A'raf, 87.) "^

188

Suajb alejhi selam

*Mocmci iz njegova naroda. koji su bill oholi, rekose: "in cete se vi u nasu
vjem vratiti ili cemo mi, o Suajbe. i tebe i one koji s tobom vjeruju, iz grada
naseg istjerati. " "Zar i ako mi to ne hi htjeli?". upita on. ^''Ako bismo se u
vjeru vasu vratili. nakon sto nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laz^
iznijeU. Mi se ne mozemo u nju vratiti. osim ako to bude htio Allah nas
Gospodar. Nas Gospodar Svojim znanjem sve obuhvaca. Mi se na Allaha
Qslanjamo. Gospodaru nas. Ti presudi nama i nasem narodu pmvedno. jer si
Ti mijpravedniji sudija!" (El-A'raf, 88.-89.)

Oni t\x trazili da se oni koji su mii povjerovali, vrate u svoju staru vjem, pa
se Suajb ^i stavio u odbranu svojih pristalica rijecima: "Zar i ako mi to ne bi
htjeli?" Tj. oni vam se nece vratiti dobrovoljno, nego, iikoliko vam se i vrate,
vratit ce se prisilno i pod presijom, jer, kada iman jednom ude u necije srce,
niko ga vise iz njega ne moze iscupati, niti ga se njegov sahibija odnce.

Zato on kaze: "Ako bismo se u vjeru vasu vratili, nakon sto nas je Allah
spasio nje, na Allaha bismo laz iznijeli. Mi se necemo u nju vratiti. osim ako to
bude htio Allah, nas Gospodar. Nas Gospodar Svojim znanjem sve obuhvaca.
Mi se na Allaha oslanjamo. " (El-A'raf, 89.) Tj. On nam je dovoljan. On nas
stiti, i mi u svemu kod Njega utociste nalazimo.

On je zatim zatrazio intervenciju i pomoc od svoga Gospodara i pobjedu
protiv njih, kako bi ih sto brze zadesilo ono sto su zasluzili: "Gospodaru nas,
Ti presudi nama i nasem narodu pravedno, jer si Ti najpravedniji sudija!" Tako
ih je prokleo, a Allah ne odbija kletvu Svojih poslanika kada od Njega zatraze
pomoc protiv onih koji Ga nijecu, ne vjeruju Ga i suprotstavljaju se Njegovom
poslaiiifcu.

Medutim, oni su se, i pored toga, zbog svoga sumnjicenja, na sve ovo
oglusili: A mocnici iz njegova naroda, koji nisu vjerovali, rekose: "Ako podete
m Suajbom, sigurno cete biti na gubitkul" (El-A'raf, 90.)

Uzviseni Allah, zatim, kaze: I zadesi ihpotom strasan potres, i oni osvanuse u
svojim kucama povaljani. (El-A'raf, 91.) U ovoj suri se, dakle, navodi da ih je
zadesio potres. Tj. da se zemlja u njihovoj blizini uzdrmala i njih snazno
potresla, tako da su njihova tijela bez dusa ostala i sve se zivo pretvorilo u
mrtvo. Njihova tijela su ostala povaljana, bez ikakvih znakova zivota.

Allah im je istovremeno poslao najrazlicitije oblike primjerenih kazni,
teskoca i problema za zlodjela koja su cinili. Dao im je zestoki potres koji je
svald poki-et zaustavio, strasan krik koji je utisao sve glasove, i veliki oblak iz
cijeg je svakog dijela na njih prosipana vatra.

Uzviseni Allah u svakoj od ovih sura o njima govori shodno njenom
bntekstu. Tako se, u suri El-A'raf, kazuje da su oni poslanika i njegove ashabe
pokusali uzdnnati psihicki prijeteci im ili da se vrate u njihovu vjeru, ili ce ih
istjerati iz njihova naselja. Uzviseni kaze: I zadesi ih potom strasan potres, i
oni osvanuse u svojim kucama povaljani. (El-A'raf, 91.) Tako je On, na pokusaj
psihickog potresa, odgovorio pravim potresom, a na zastrasivanje konkretorai
strahom, sto je vezano za kontekst dogadaja.

I

189

Wali
iveo

givo

m

Suajb alejhi selam

Pa ihje stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strasnog dam.
(Es-5u'ara' 189.) Spominje se da ih je zadesila zestoka zega, i da je Allah dao
da sedam dana ne puse ni povjetarac, pa im nije koristila ni voda, m hlad, ni
zavlacenje u sklonista. Zato su izasli u pustinju gdje se pojavio oblak ispod
koga su se poceli skupljati i sklanjati ne bi li se osvjezdi u njegovu hladu. Kada
su se svi skupili, Allah je dao da ih iz oblaka pocne gadati vatra i plamen, da se
pod njima zemija zatrese, a iz neba im dode zaglusujuci krik. Tako su poimle i
nastradale ove aveti.

noni osvanuse u zemlji svojoj mrtvi. nepomicni *0m koji suponcali Suajba.
kao da nikad nisu iu ni ziyjeU; oni koji su poricali Suajba, oni su bilina gubitku.
{El-A'raf 91.-92.) Allah je spasio §uajba i vjemike koji su bih s njun. O tome
Uzvisem,'fCoji najistimtije govori, kaze: *Ikadaje dosla Nam odredba. Mi smo,m
milosli Nose, spasili Suajba i one koji su s njim vjerovali, a one koji sunasilje
cinili zadesioje uzasan glas, pa su u svojim kucama osvanuh povaljam. Kao da
nikad nisu u njima ni zivjeli. Daleko bio Medjen. kao i Semud! (Hud, 94.-95.)

Uzviseni, takoder, kaze: *^ mocnici iz njegovog naroda, koji nisu ^/erava/^
rekose: "Ako podete sa Suajbom, sigurno cete biti na gubitku. " *J^^f^\ '^
potom strasan potres. i oni osvanuse u svojim hicama povaljam. Omkojisu
poricali Suajba, kao da nikada nisu tu ni zivjeli; oni koji su poricali buajba,
oni su bili na giibitlcu! (El-A'raf, 90.-92.) Ovo je odgovor na njihove rijeci:
"Ako podete za Suajbom sigurno, cete biti na gubitku. "

Uzviseni, zatim, navodi da im se Suajb obratio, koreci i grdeci ih i
prigovarajuci im: / on se okrenu od njih. i rece: "O narode moj. ja sam vam
prenio poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas, pa kako da zalim za
narodom nevjemickim ? " (El-A'raf, 93 .)

Tj. on se, nakon njihove propasti, od njih i mjesta gdje su nastradali, okrenuo i
rekao- "0 narode moj.ja sam vam prenio poslanice svoga Gospodara i savjetovao
vas," Tj. ja sam vam sve vjemo prenio, lijepo vas savjetovao i izvrsio svoju
obavezu. Zelio sam svim mogucim sredstvima i na svaki nacm da vas uputim, ah
vam to nije koristilo, jer Allah ne upucuje onoga ko upomo ostaje u zabludi.
Takvima nema pomagaca. Nakon svega ovoga ne zahm za vama, jer mste htjeli
prihvatiti savjet ntti strah od dana u kome cete biti osramocem.

Zato je rekao: "pa kako da zalim za narodom nevjemickim? '\ kada iie
prihvacaju istinu, ne obaziru se na nju i ne vracaju joj se? Zato ih je zadesila
Allahova kazna, koju je nemoguce odbiti, odvratiti i zaustaviti. Od nje se ne
moze spasiti niti izbaviti onaj kome je ona namijenjena.

Hafiz ibn Asakir u svojoj Historiji navodi da je Ibn Abbas rekao: "Suajb
m je zivio poslije Jusufa ?^." Wehb ibn Munebbih je rekao: "Suajb m i
vjemici sa njim su umrH u Mekki. Njihovi mezari su zapadno od Ka be,
izmedu Dam-n-Nedwe i Dam Beni Sehma."

191

Ibrahimovi alejhl selam potom ci

POGLAVLJE O IBRAHIMOVIM
POTOMCIMA

Olbrahimu >m i njegovom narodu, o dogadajima s njima i pocasti i
postovanju koje mu pripadaju, smo ranije govorili. Takoder smo
govorili sta se sve u njegovo vrijeme dogodilo sa Lutovim narodom.
Zatim smo govorili o Medjenu, Suajbovora m\ narodu, jer se na vise mjesta u
Allahovoj Knjizi ta dva dogadaja navode zajedno.

Uzviseni nakon kazivanja o Lutovom narodu, govori o Medjenu ciji su
mjestani, kako smo ranije rekli, zapravo sljedbenici Ejke. Rukovodeci se
redoslijedom kazivanja Kur'ana Casnog i mi smo se drzali istog reda.

A sada cemo poceti govoriti o odabranosti Ibrahimova ;^i potomstvajerje
Allah i® njegovom potomstvu dao vjerovjesnistvo i Knjigu, tako da su svi
poslanici nakon njega zapravo njegovi potomci.

192

i

Ismail alejbi selam

ISMAIL m

Kao sto smo vec navel i, Ibrahim a^i je imao vise sinova od kojih su
najpoznatija dvojica velikih poslanika i vjerovjesnika. Stariji i
poznatiji od njih je Ismail, kojeg je Uzviseni Allah dao Ibrahirau
^m kao prvo dijete sa Hadzerom, koja je bila Egipeanka i Koptkinja. Ismail je,
zapravo, onaj sin koji je trebao bjti- zrtvovan.

A ko kaze da je Ishak zrtvovani, to je preuzeo od jevrejskih prenosikca,
koji su Tewrat i Indzil izmijeniH, iskrivili i prepraviU, i koji tvrde suprotno
svojoj prvobitnoj objavi. Ibrahimu je naredeno da zakolje "svog prvorodenog",
a po dnigoj verziji: "sina jedinca".

Kak® god se uzme, radi se o Ismailu, shodno dokazima. U njihovoj knjizi i
se navodi da je Ismail roden kada je Ibrahimu bilo osamdeset sest godina, a|
Ishak kada mu je bilo vise od sto godina. Dakle, Ismail je, u svakom slucaju,
njegov "prvorodeni sin jedlnak" i formaltio, a i po znacenju.

Formalno zato sto je bio njegovo jedino dijete vise od trinaest godina, a po
znacenju, jer su sa njim otac i majka mu Hadzera ucinili hidzru, a preina
predaji, on je tada bio malo dojence. Ibrahim ih je ostavio u podnozju brda
Faran, koja okruzuju Mekku. Tamo ih je ostavio sa vrlo malo hrane i vode,
uzdajuci se i oslahjajuci na AUaha. On ih je obasuo Svojom paznjom i brigom!
Divan h je On zastitnik, pomagac, staratelj i skrbnik!

Dakle, Ismail je sin jedinak i formalno i sustinski. Ali, gdje je taj koji ce
proniknuti u ovu tajnu i shvatiti je? Medutim, pravo znacenje moze shvatiti i
dokuciti samo onaj ko dobropazi i ko je darovit!

Hvaieci Ismaila Uzviseni Allah opisuje ga kao blagog i strpljivog. Zatim
kaze da je ispunjavao obecanja, da je pazio na namaz i da ga je svojoj porodici
naredivao kako hi ih spasio od kazne. Uzviseni, takoder, kaze da je on pozivao
da se obozava samo Gospodar svih gospodara. Tako On veli: * Mi smo ga obradovah
djecakom blage naravi. */ kada on odraste toliko da mu u poslu pace pomagati,
on rece: "Sinko moj, u snu sam vidio da trebam da te zakoljem, pa sta ti
misliS?" "Oce", rece on, "uradi onako kako ti se nareduje; vidjet ces, ako Bog
da, da cu biti strpljiv. " (Es-Saffat, 101,-102.) Tako se on povinovao ocevom
pozivu i obecao mu da ce bitl strpljiv, sto je, zaista i ispunio i bio strpljiv.

Uzviseni Allah kaze: */ spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao data
obecanje i bio poslanik, vjerovjesnik. * Svojoj porodici je naredivao da
obavljaju namaz i daju zekat, i njegov Gospodar je bio zadovoljan njime.

194

Ismail alejhi selam

(Merjem, 54.-55.) On zatim kaze: *I sjeti se Nasih robova, Ibrahima, Ishaka i
Jakuba, cvrstih i dalekovidih. *Mi ih posebno obdarismo jednom vrlinom: da
se cesto sjecaju Ahireta, *i oni su zaista kod Nas medu dobrim i odabranim. *I
sjeti se Ismaila. El-Jese'a i Zulkifla. svi su oni bili dobri. (Sad, 45.-48.)
Uzviseni, takoder, veli: *I Ismailu. i Idrisu, i Zulkiflu. a svi su oni bili strpljivi.
*IuveH smo ih u Nasu milost, oni su, zaista. bili dobri. (El-Enbija', 85.-86.)
On, takoder, veli: Mi objavljujemo tebi kao sto smo objavljivali Nuhu i
vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku,
iJakubu i potomcima. (En-Nisa', 163.)

Uzviseni Allah kaze: Recite: "Mi vjemjemo u Allaha, u ono sto se
objavljuje nama, i u ono sto je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i
Jakubu i potomcima. " (El-Bekare, 136.)

U istoj suri, u ajetu slicnom ovom, Uzviseni kaze: Hi vi govorite: "I
Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub i potomci su bili jevreji Hi krscani?" Red:
"Zmte li bolje vi Hi Allah? " (El-Bekare, 140.)

Dakle, Allah 5i ga spominje po svim najljepsim osobinama. On ga je ucinio
Svojim poslanikom i vjerovjesnikom, pobio sve neistJne koje mu pripisuju
neznalice, i naredio Svojim robovima - vjemicima - da vjeruju u ono sto mu je
objavljeno.

Poznavaoci rodoslova i historije kazu da je on prvi koji je jahao konje, da
su do tada bili divlji, pa ih je on pripitomio i jahao. Se'id ibn Jahja el-Emewi u
svome opisu vojnih pohoda kaze: "Pricao nam je jedan starac iz plemena
Kurejs, da je pricao Abdulmehk ibn Abdulaziz, da je cuo od AbduUaha ibn
Omera, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Uzimajte konje i nasljedujte ih, jer su
oni nastjede vaseg pretka Ismaila."

Danasnji cistokrvni arapski konji su bili divlji pa je on Allaha zamolio da
postanu onakvi kakvi su, pa su postali. On je prvi koji je govorio cistira, tecnim
arapskimjezikom.

Naucio ga je od Arapa, beduina, koji su se nastanili kod njih u Mekki, tj. od
pieraena Dzurhum i Amalik, kao i od Jemenaca, drevnih arapskih plemena
prije Ibraliima ^&.

El-Emewi kaze: "Pricao mi je Ali ibn Mugire, da mu je pricao Ebu
Ubejde, da je cuo od Ibn Mahka, on od Muhammeda ibn Alije ibn el-
Husejna, a on od svojih predaka, da je Poslanik m. rekao: "Prvi ko je
progovorio cistim arapskim jezikom bio je Ismail, kada je imao cetmaest
godina", pa mu je Junus rekao: "Istinu si rekao, Ebu Sejjare, to isto mi je
pricao i Ebu Dzurej."

Ranije smo rekli da se on, kadaje odrastao, ozenio jednom Amahcankom i
damuje otac naredio daje pusti, paje to i ucinio. El-Emewi kaze daje to bila
Ammara bint Sa'd ibn Usame ibn Ukajl el-Amaliki. Zatim se ozenio drugom,
za koju mu je otac rekao da nastavi sa njom zivjeti, paje take i postupio. To je
bila Sejjida bint Mudad ibn Amr el-Dzurhumi. Neki kazu da mu je to bila treca
zena. Ona mu je rodila dvanaest sinova, a Muhammed ibn Ishak ih nabraja;

195

Ismail alejhi selam

Nabit, Kajzer, Azbel, Majsa, Masma, Mas, Dusa, Arar, Jetur, Nabis, Tema i
Kezma. Ovako ih navode ehli-kitabije u svojoj knjizi i kazu da su oni bill
dvanaest odabranih knezova, sto je vec navedeno. Medutim, oni su u svoine_
tumacenju iznijeli neistinu.

Ismail ^1 je bio poslanik stanovnicima tog i susjednih mjesta, tj,
Dzurhumu, Amalicanima i Jemencima. Kada mu je dosao smrtni cas, ostavio je
oporuku bratu Ishaku, braticu Ajsu ibn Ishaku i njegovoj zeni Nesimi. Od nje
su se poslije izrodili Bizantinci, koji se zovu i Benu Asfer, zbog zutila kojegje
imao El-Ajs. Po jednima od nje i EI-Ajsa radio se El-Junan od koga vode
porijeklo Grci. Dmgi, pak, kazu da oni vode porijeklo od Ajsovog sina Esbana,
a Ibn Dzerir se po torn pitanju nije opredijelio. Allahov poslanik Ismail je
pokopan u prostoru El-Hidzr (kod Ka'be), a umro je u sto trideset sedmoj
godini zivota.

Od Omera ibn Abdulaziza se prenosi da je rekao: "Ismail y^\ se svome
Gospodaru pozalio na raekkansku vrucinu, pa mu je On objavio: "Ja cu ti
otvoriti dzennetska vrata na mjestu gdje ces biti ukopan, pa ce te dah Dzenneta
hladiti do Kijametskog dana."

Svi Arapi iz Hldzaza vode porijeklo od Ismailovih sinova, Nebita i Kajzera.

hi

196

Ishak alejhi selam

ISHAK SIN IBRAHIMOV - PLEMENITI SIN
PLEMENITOG m\

Ranije smo rekli da je on roden kada mu je otac imao sto godina, tj.
cetmaest godina nakon rodenja njegovog brata Ismaila. Njegova
majka Sara imala je devedeset godina kada joj je dosla radosna
vijest da ce ga dobiti.

Uzviseni Allah kaze: */ obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i
dobrim covjekom. *f blagoslovili smo i njega i Ishaka, a medu njihovim
potomcima ima i vjernika i ocitih nevjernika. (Es-Saf3fat, 1 12.- 113.)

Uzviseni Allah ga pohvaino spominje na vise mjesta u Svojoj Casnoj
Knjizi. Ranije smo naveh hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre od Poslanika f:
"Plemeniti je sin plemenitog, sina plemenitog, a i on je sin plemenitog. Jusufje
sin Jakubov, Jakub sin Ishakov, a on je sin Ibrahimov"

**Ehli-kitabije navode da je Ishak imao cetrdeset godina kada je ozenio
Rebeku, kcerku Batuela, da mu je tada otac jos bio ziv. Ona je bilanerotkinja,
pa je on za nju uputio dovu Ailahu i ona je zatmdnjela. Rodila je dva sina
blizanca. Prvi je Ezav, a Arapi ga nazivaju El-Ajs. On je predak Bizantinaca,
Dmgi se rodio drzeci prvog brata za petu (akb), pa su ga nazvali Jakub. Drugo
mu je ime Israil, i od njega jevreji vode porijeklo.

Oni, zatim, kazu da je Ishak vise volio Ajsa, jer je prvenac, a Rebeka je vise
voljela Jakuba, jer je bio mladi,

Zatim kazu: "Kada je Ishak ostario i vid mu oslabio, zatrazio je od sina
Ajsa neko jelo i naredio je da mu nesto ulovi i skuha, pa ce mu uciniti dovu i
blagosloviti ga. Ajs je bio lovac, pa je otisao da to uradi. Rebeka je nagovorila
Jakuba da zakolje dva najbolja jareta, da napravi jelo koje je zatrazio njegov
otac I da mu ga donese prije svog brata, kako hi on njemu ucinio dovu. Obukla
mu je Ajsovu odjecu i na ruke i vrat mu stavila jarece koze, jer je Ajs bio
maljavog tijela, a^^Jakub nije. Kada je donio jelo i primaknuo ga ocu, on je
upitao: "Ko si ti?" "Ja sam tvoj sin", odgovorio je, a on ga je priblizio sebi,
opipao I rekao; "Po glasu ovo je Jakub, a po dodiru i odjeci, Ajs."

Kada je zavrsio s jelom, ucinio je dovu da bude najvijedniji od svoje brace,
da njegova rijec bude iznad njihove i iznad naroda nakon njega, i da mu bude
obilna nafaka i mnogobrojan porod.

198

Ishak alejhiselam

Kada je izasao od njega, njegov brat El-Ajs ^onio je Jto i^u je otac

'r.; icoTdol' ti ucmio?" ''Ne, tako mi AUaha", odgovono je^On je

valo da ga Je brat pretekao, pa mu je zbog toga puno zamjeno. Om cak

Se da sfzikleo d^ce ga ubm nakon oceve ^^^^^^^^X^^,

njemu prouci dmgu dovu: da njegovp potomstvo imadne pmo zemlje, imetKa

' ' KadTje majka cula kako El-Ajs pnjeti Jakubu, ^agoyonla je Jakuba da ode

S hhaka da mu to nared: i oporuci i prouci dovu, pa je to i ucmio.

Tako je Jakub krenuo od kuce krajem dana, pa ga no6 Jtec^ ,,^^om
mie tti 2die ie zanocio. Uzeo je jedan kamen, stavio ga pod giavu i zaspao
^5 S es^ postavljene od Zemlje do neba, uz ^-^^^-^^^^^
.emeleki Tu e usnio i Uzvisenog Gospodara, kako mu govon Blagoslovicu
L daif til'oj^^^^^^^^ i ovu zemlju podariti tebi i tvoj.m potomc.ma

posliie tebe." . . •„♦„,,„„

Kada se iz sna probudio, obradovao se zbog onog sto je sanjao i zavjetovao
se aX da ce ko se vrati kuci zdrav, na torn mjestu sigumo napravrti Bozy.
hramida ce Mlahu izdvajati desetinu od svega onog sto mu On podan.

Zatim ie prisao onom kamenu i obiljezio ga uljem, kako bi ga mogao
p.po2 a't" mjesto nazvao je Betel, tj. A»l^hova^ca_ To je^^^^^^^^^
Jemsalim, kojeg je Jakub poslije izgradio, o cemu ce kasmje bm govora.

Oni dalje kazu: "Kada je Jakub stigao daidzi u Haran, v^f^^ J^ ^^^^ ^^f^
trm^ .tari u Leu i mladu Rahelu. Rahela mu se svidjela jer je bila Ijepsa, pa je
Sao Xda mule da za zenu, ali pod uvjetom da mu prethodno sedam
eodina cuva stoku. ,

Kada jc prosao rok, njegov daidza Laban je PnPjemio f f^ ' '^^^
viiet na niu Ali navecer je on Jakubu uveo svoju stanju kcer Leu koja je
a: LToaU bila ru.na.Vada su osvanuli, Jakub f ^^^o da ie to b a Le^^
pajerekao svome daidzi: - Zasto si me prevario, ja s^™,f.^he^.f P^" ^°'^'
on mu je odgovorio: - Kod nas nije obicaj da udajemo mladu Pr^e fa^J^' ^^
zelis njenu sestru, sluzi mi jos sedam godina, pa cu te njome ozeniti

On je to i ispunio, pa ga je nakon toga, pored Lee, ---° /. ^f,^'^^^^^^^^^
dvije sestre istovremeno mogu biti udate za jednog '^°;J^^a) e bdo^^^^^^^
dozvolieno a zatim je dokinuto Tewratom. Samo to je dovoljan dokaz aa je
bbSidania propisa jer je postupak Jakubov dokaz da je to bilo dozvoljeno i
do «^^^^^^ on'bio bezgnjesan. Laban je objema kcerama poklomo po
jedDUsluskinju:LeijedaoZelfu,aRaheliBelhu.

Uzviseni Allah je Leinu mahanu nadomjestio time sto joj je dao da rada
diecu So je rodda Rubila, zatim Simuna, pa Lawija, ^f ^°" "J^^^f uzu
(So). Rahela je bUa nerotkuija, pa je zbog toga na nju bila Ijubomoma. Zato

199

Ishak alejhi selam

i

je svoju sluskinju Belhu poklonila Jakubu, koja je sa njim zatrudnjela i rodila
mu sina, kome su nadjeli ime Dan. Zatim je Beiha opet zatrudnila i rodila mu
drugog sina, Neftalija. Tada je Lea Jakubu dala svoju sluskinju Zelfu koja mu
je rodila dva sina, Dzada i Esira. Onda je Lea opet zatrudnjela i rodila petog
sina, Isahara, a nakon toga i sestog, Zabulona. Nakon toga ona je ponovo
zatmdnila i rodila kcerku, Dinu. Tako je ona Jakubu rodila sedmoro djece.

Zatim je Rahela ucinila dovu Allahu ^ i zamolila Ga da joj da sina sa
Jakubora. Allah joj je uslisao dovu i udovoljio njenoj moibi, pa je zatrudnjela
sa Jakubom i rodi mu velikog, casnog, cuvenog i lijepog sina Jusufa.

Sve se ovo desavalo dok su bili u Haranu. Jakub je svom daidzi cuvao stoku
jos sest godina nakon sto mu je ozenio i drugu kcerku, tako da je tamo ostao
dvadeset godina.

Zatim Jakub zatrazi od daidze Labana dozvolu da se vrati roditeljima. On
mu je rekao: - S tobom sam bio sretan; imetak mi se umnozio, pa uzmi od raog
iraetka sta god hoces. Jakub je rekao: - Dat ces mi mladuncad koja se ojanje ili
ojare ove godine, i to onu koja bude sarena, koja ne bude potpuno cma ili
bijela, i bijele koze koje su bez rogova, pa je Laban na to pristao.

Medutim, njegovi sinovi su usli medu stoku, i izdvojili sve jarce i ovnove
koji su imali te osobine, kako se ne bi ojanjilo ili ojarilo ni jedno takvo. Oni su
izdvojene jarce i ovnove odvojili i otjerali tri dana hoda od ostale stoke
njihovog oca.

Ali, Jakub ^m je nabrao zelenih pmtova badema i kestena, ogulio im koru i
stavio ih u vodu gdje se stoka pojila, da bi se ona uplasila, a mladuncad u
utrobama pokrenula i postala sarena.

To bi bile natprirodne stvari i mogle bi se ubrojati u mu'dzize.

Tako je Jakub ^1 dobio mnogo sitne stoke, kamila i robova, a lica
njegovog daidze i njegovih sinova se zbog toga promijenise i bi im krivo.

Uzviseni Allah je objavio Jakubu da se vrati u zemlju svoga oca i
naroda, obecavsi mu da ce On biti uz njega. On je to objasnio svojoj celjadi,
pa su se i oni slozili s tim, pokoravajuci mu se. Tako je on krenuo sa svojoni
celjadi i imetkom, a Rahela je prethodno ukrala i sa sobom ponijela kipove
svoga oca.

Kada su napustili mjesto i udaljiU se od njega, sustigao ih je Laban sa
svojim Ijudima. Kada se on sasta sa Jakubom, ukori ga sto je otisao bez
njegovog znanja i sto ga nije obavijestio, pa bi pripremio veselje i zabavu
povodom njihovog odlaska, i ispratio kcerke i njihovu djecu. Zatim ga je upitao
zasto su mu uzeli kipove.

Jakub nije nista znao o kipovima, pa je rekao da ih niko od njih nije uzeo.
Ali, Laban je usao u satore svojih kceri i njihovih robinja, i sve pretrazio.
Medutim, nije ih mogao naci. Rahela ih je bila sakrila pod samar deve na
kojem je ona sjedila. Rekla je da ima hajz, pa zato ne moze ustati, i tako kipovi
nisu nadeni.

2Q0

:i..^

Ishak alejhi selam

Zatim su uzeli jednu gomilu kamenja koja je bila tu i koju su nazvali
Dzalad, kao znak njihovog dogovora da Jakub nece ponizavati Labanove keen
niti zeniti dnige pored njih, i da preko te gomile ni Jakub m Laban nece
prelaziti u zemlju onog dragog. Zatim su pripremili gozbu na kojoj su svi jeh, a
onda se oprostili jedni od drugih i vratili, svako u svoju zemlju.

Kada se Jakub priblizi zemlji Sair, dodu mu meleki i cestitaju mu povratak.
On posalje glasnike bratu Ajsu, postupajuci ponizno i Ijubazno. Kada se oni
vratise, obavijestise ga da je Ajs krenuo prema njemu sa cetm stotme Ijudi.
Jakub se zbog toga uplasi te skruseno i ponizno klanja namaz i ucmi dovu
Mlahu ^. Pozva se na zakletvu i obecanje koje mu je dao, te Ga zamoh da ga
sacuva od zla brata El-Ajsa.

I on pripremi svome bratu veliki poklon: dvije stotine koza, dvadeset
jaraca, dvije stotine ovaca, dvadeset ovnova, trideset deva, cetrdeset krava,
deset junaca, dvadeset magarica i deset magaraca. Zatim naredi svojim
slugama da gone svako stado posebno, i da izmedu njih drze razmak te kad
El-Ajs sretne prvoga i upita ciji je on i cije je stado, neka odgovon: JTvoga
sluge Jakuba, a ovo je dar koji on poklanja svome gospodaru El-Ajsu , zatim
da onaj iza njega kaze isto, i sve tako redom, da svi kazu: "Evo Jakub ide iza
nas.

Jakub je sa svojim dvjema zenama, dvjema sluskinjama i jedanaestoro
diece isao iza njih dvije noci. Nocu bi putovao, a danju odmarao. Trece noci
pred zora ukaze mu se jedan melek u Ijudskom liku. Jakub pomish^ da je to
covjek pa mu pride da se sa njim pohrve i da ga savlada. Jakubu se ucmi da ga
je savladao, ali ga tada melek udari po bedm i uganu mu zglob u kuku, nakon
cega je hramao. Kada zora zarudi, melek ga upita kako mu je ime, a on
odgovori: "Jakub". Melek mu tada rece: "Od danas ti ime treba biti same
Israil." Jakub njega upita: "Ko si ti i kako ti je ime?" ali njega nestade. Tako je
shvatio da je to bio jedan od meleka. Otada je Jakub hramao na nogu, pa zbog
toga Israilovi sinovi ne jedu tetive sa kuka!

Zatim Jakub podize pogled i ugleda El-Ajsa kako mu prilazi sa cetiri stotine
ijudi, pa stade ispred svoje celjadi. Kada mu pride El-Ajs i on ga ugleda,
pokloni mu se sedam puta. To je bio uobicajeni pozdrav u njihovo vrijeme i bio
je dozvoljen. Tako su meleki uciniH sedzdu Ademu iz pocasti prema njemu, i
Jusufova braca i otac Jusufu, o cemu ce kasnije biti govora.

Kada ga je El-Ajs ugledao, prisao mu je, zagriio ga, poljubio i zaplakao.
Zatim je podigao pogled i ugledavsi zene i djecu, upitao: "Odakle ti ovi? On
mu je odgovorio: "Allah ih je poklonio tvome slugi." Zatim su dvije sluskinje
sa svojom djecom prisle El-Ajsu, i poklonile mu se. Isto to ucini Lea sa svojom
djecom, a onda i Rahela sa sinom Jusufom. Zatim mu Jakub ponudi poklon i
ubijedi ga, te ga on primi.

Onda se El-Ajs pocne vracati nazad, a Jakub mu se pridruzi sa svojom
celjadi, slugama, sitnom i krupnom stokom, prema planini Sair. Kada je
prolazid kroz Sahor, tu je Jakub sebi sagradio kucu i stale za stoku.

201

Ishak alejhi selam

Zatim se zaustavio u blizini Ursalima, Sehimovog naselja. Tu od Sehima
ibn Dzimura kupi jednu njivu za sto ovaca, postavi svoj sator i napravi
zrtvenik, koga nazva El, Bog Israilov. Allah mu je naredio da ga tu podigne,
kako bi Mu se tu Ijudi obracali. To je danasnji hram u Jerusalimu, kojeg je
kasnije obnovio Dawudov sin Sulejman >^\. Tu je, ustvari, bio onaj kamen
kojeg je on prethodno obiljezio uljem, kao sto smo ranije naveli.

**EhH-kitabije zatlm navode sluSaj sa Dinom, Jakubovom i Leinom
kcerkom, koju je Sehim ibn Dzimur obescastio i uveo u svoju kucu, a zatim
zaprosio od njenog oca i brace. Njena braca mu postavise uvjet da se svi
obrezu, pa ce se tek tada raoci medusobno zeniti i udavati. Oni to prihvate i svi
se obrezu.

Medutim, kada im treceg dana nakon toga dodijase bolovi od sumiecenja,
sinovi Jakubovi ih sve pobiju, pa cak i Sehima i njegovog oca, zbog toga sto su
ih osramotili, kao i zbog njihovog nevjerovanja, jer su obozavali kipove, Zato
su ih pobili i uzeli njihov imetak kao ratni plijen.

Zatim je Rahela zatrudnjela i rodila sina, Benjamina. Medutim, imala je
veoma tezak porod sa njim, pa je nakon toga umrla. Jakub ju je ukopao u
Efratu kod Betlehema, i na njen mezar poredao kamenje. To kamenje na
njenom mezaru je poznato i danas. Jakub je imao dvanaest sinova. Lea muje
rodila Rubila, Simuna, Lavija, Jehuzu, Izhara i Zabulona. Rahela mu je rodila
Jusufa i Benjamina. Rahelina robinja mu je rodila Dana i Neftalija, a Leina
robinja Dzada i Esira. Neka je selam na sve njih.

Jakub se zatim vratio svome ocu Ishaku i nastanio kod njega u Hebronu, u
zemlji Ken' an, gdje je zivio i Ibrahim ^i. Ishak se zatim razbolio i umro u sto
osamdesetoj godini zivota. Sinovi EI-Ajs i Jakub su ga ukopali pored njegovog
oca Ibrahima >^\ u spilji koju je on kupio, kako smo ranije naveU.

202

i

Jusufalejhi selam

CUDNE STVARI KOJE SU SE DE§AVALE ZA
ISRAILOVAZIVOTA; PRICA O RAHELINOM

SINU JUSUFU m

fli.

Uzviseni Allah je o Jusufu m\ i onom sto se sa njim desilo objavio
jednu cijelu sum u Casnom Kur'anu, da bi se razmislilo o njenim
poukama, mudrostima i lijepom odgoju.

Utjecem se AUahu od prokletog sejtana. U ime Allaha, Svemilosnog
Milostivog. *Eliflam ra. Ovo su ajeti Jasne Knjige. *ObjavljuJemo je km
Kur an na arapskom jeziku, da biste razumjeli. *Objavljujuci ti ovaj Kur'an
Ml tebi o najljepsim dogadajima kazujemo, a prije njega nisi, doista nista
znao. (jQsuf, 1.-3.)

O uvodnim kraticama u vidu harfova poput elif lam ra, s kojima pocinju
neke kur'anske sure, govorili smo u nasem Tefsiru na pocetku sure El-
Bekare, pa ko se zeh s tim bolje upoznati, neka pogleda tamo. O ovoj suri
opsimo smo govonh u nasem Tefsiru, a ovdje cemo, ukratko, navesti samo
dio toga.

Ukratko, u gore navedenim ajetima Uzviseni Allah hvali Svoju velicanstvenu
Knjigu koju je objavio Svom plemenitom Poslaniku i robu na cistom
jasnom i razgovijetnom arapskom jeziku, kako bi ga razumio onaj ko je
pametan, razuman i ostrouman. To je najodabranija Knjiga koja je
objavljena s neba. Prenio ju je najodabraniji melek, najodabranijem covjeku
u najodabranije vnjeme i na najodabranijem mjestu, najrazgovjetniiim i
najjasnijimjezikom. j o j j

Kada se u kontekstu ove sure govori o proshm ili buducim dogadajima
navode se najljepsi i najjasniji primjeri, pokazuje se pravi put u onom u cemu
se Ijudi razilaze, i suzbija se, opovrgava i pobija neistina. Kada se govori o
njenim naredenjmia i zabranama, onda se mora reci da su to najpravedniji
propisi najjasniji zakoni koji se najjednostavnije i najjasnije daju, upravo
onako kako kaze Uzviseni: Rijeci Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde
(bl"En am, 115.) Tj. najistinitije govore o dogadajima i najpravedniie propisuiu
naredenja i zabrane. j r r j

Zato Uzviseni Allah kaze: Objavljujuci ti ovaj Kur 'an, Mi tebi o najljepsim
dogadajima kazujemo. a prije njega nisi, doista, nista znao. Tj. o onome sto ti
je u njemu objavljeno.

204

Jusuf alejhi selam

U

Tako Uzviseni kaze: */ tako ti Mi objavljujemo ono sto ti se objavljuje. Ti
nisi znao sta je Knjiga i sta je iman, ali smo je Mi ucinili svjetlom, kojim
upucujemo onoga koga hocemo od Nasih robova. A ti. zaista, upucujes na
praviput. *na put Allahov, kome pripada sve sto je na nebesima i na Zemiji.
larseAllahu nece sve vratiti? (Es-SurS, 52,-53.)

Uzviseni, takoder, veli: *Tako ti Mi kazujemo neke vijesti o onome sto je
Kc bilo i od Sebe ti objavljujemo Opomenu. *Ko se od nje okrene, na Sudnjem
dam ce, zaista. tesko breme ponijeti. *koje ce mu vjecno ostati. A ruzan li je
tovar koji ce oni na Sudnjem danu nositi. (Ta-ha, 99.-101 .)

Tj onoga ko se okrene od ovog Kuf ana i bude slijedio druge knjige, snaci
ce ova prijetnja. Slicno se kaze u hadisu kojeg prenose, Ahmed u Musnedu i
Tirmizija u Sunenu, od Alija, vladara pravovjemih, u jednoj verziji kao njegove
rijeci (raewkuf), a u dnigoj kao rijeci Poslanika (merfu'): "Ko trazi uputu
mimo Kur'ana, Allah ce ga odvesti u zabludu."

Imami Ahmed kaze: "Pricao nam je Surejdz ibn en-Nu'man da je njerau
pricao Hisam, da je cuo od Halida on od Es-§a'bija, a ovaj od Dzabira, da je
Omer ibn el-Hattab jednom prilikom donio Poslaniku M jednu knjigu koju je
uzeo od nekih ehh-kitabija. Kada ju je procitao Poslaniku, on se naljutio i
rekao: "Zar se u to brzopleto upustate, sine Hattabov? Tako mi Onoga u cijoj je
rucj moja dusa, o tome sam vam lijepo i jasno rekao. Nemojte ih pitati ni o
cemu, jer mogu reci istinu a vi to poreci, ili laz, a vi to povjerovati. Tako mi
Otioga u cijoj je ruci moja dusa, da je Musa sada ziv, ne bi imao drugog izbora,
nego da mene slijedi!" Lanac prenosilaca ovog hadisa je ispravan (sahih).

Ahmed ovaj hadis od Omera navodi i u drugoj verziji, u kojoj stoji da je
Allahov Poslanik # rekao: "Tako mi Onoga n cijoj je ruci moja dusa, kada bi
se Musa medu vama pojavio pa vi krenuli za njim a mene ostavili, sigumo bi
zalutali! Vi ste moj narod, a ja sam vas Poslanik."

Ja sam u Tefsiru na pocetku sure Jusuf naveo razlicite verzije ovog hadisa.
U jednoj od njih se kaze da je Allahov Poslanik ^ jednom prilikom govoreci
Ijudima, izmedu ostalog, rekao; "O Ijudi! Data mi je sveobuhvatna, sazeta i
jezgrovita Objava. Ja vam je prenosim cistu, kao suzu. Zato se ne zalijecite i ne

upustajte u druge stvari, i niposto ne dozvolite da vas zavedu oni koji se u sve

petljaju." Zatim je naredio, pa je ta knjiga izbrisana do posljednjeg slova.

*Ikada Jusuf rece svome ocu: "Oce. sanjao samjedanaest zvijezda, Sunce

iMjesec. kakomi sedzdu cine. " *0n mu rece: "Sinko. ne pricaj svoj san brach

da ti ne bi ucinili kakvu pakost. Sejtanje, zaista. covjeku otvoreni neprijatelj.

*Tvoj Gospodar ce tebe tako odabrati, poduciti tumacenju snova i Svoju

blagodat tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti, kao stojuje upotpunio jos prije,

tvojim precima Ibrahimu i Ishaku. Zaista je tvoj Gospodar Znan i Mudar.

(Jtlsuf, 4.-6.)

Ranije smo rekli da je Jakub imao dvanaest sinova, i naveli njihova imena.

Od njih vode porijeklo svi jevreji. Najodabraniji, najpoznatiji i najbolji od svih

njih bio je Jusuf >*&<!,

205

Jusufalejhi selam

Neki ucenjaci smatraju da je samo on medu njima bio poslanik i da
ostahma nrje dolazila objava. Na to ukazuju i njihove rijeci i diela kok^
navedena u ovom kazivanju. ^ ^ ^ ^"

Neki kao dokaz da su i oni bili poslanici uzimaju rijeci Uzvisenog- Red-
J^^J-^J-^o uAllaha i u one sto se objavljuje nama, u ono Stoje o^avUno
IhraJnmuiIsmadu, i Ishaku. i Jakubu i potomcima. "(Ali 'Imran, 84.) smatrS
da se pod .zrazom "potomcr misb na Jakubove sinove. Medut,m \o nS
dokaz, jer se trnie misli na narode sinova Israilovih i na poslanike koji s. b 1
medu njima, kojima je dolazila objava sa neba. Allah, ope^ najbolje Z

Jedan od dokaza da je samo Jusuf od svoje brace bio poslanik i vieroviesnik
jeste to sto je same on kur'ansk.m tekstom spomenut^ao takav.Td
ukazuje daje od njih samo on bio poslanik.

Tome se moze dodati i ono sto navodi Imami Ahmed: "Pricao nam ie
ofntr? ;, '' '" '''"" P"''" Abduirahman, da je cuo od Abduliri

Plemeniti je sm plemenrtog, sina plemenitog, a i on sin plemenitog lusufk
Jakubov sm, on Ishakov, a on Ibrahimov." ^' ^

Ovaj hadis navodi i Buharija od Abdullaha ibn Muhammeda i Abedea a om
od Afadussameda ibn Abdulwarisa ltd. Njega smo naveh u kazivan™ ^
Ib^ahimu m, pa nema potrebe da ga ovdje ponovo navodimo. AliahThvala na

^ Mufessiri i dnigi ucenjaci kazu: "Jusuf ,%aije, kao djecak, dok ios niiebio
usao u pubertet sanjao da mu jedanaest zvijezda, sto je abziia na " In

se uplasio. Kada se probudio, to je ispricao svome ocu pa mu je otac iz toga
aznao da ce post:a visok polozaj i mjesto na ovom, . na buducemt^j tu t
voTan i IZr"""-' otac, i njegova braca. Zato mu je nared.o dTp^Js^u
svoj san i da ga ne pnca svojoj braci, er bi mu ovi mogli pozavidteti Dozelie
da mu se desi kakvo zlo, i namjestiti mu razne spletke i varke " "^ ' ^ ^
Ovo takoder npucuje na ono sto smo ranije rekli, da oni nisu bili poslanici

sva^l^S "S^^^^ ''-'' --"^' -^^ ^^^^ ^^^- ^^- je. se

MeZi*m ^^hSh' '' ^' ™ "^ "" '''''''' ' ^'^^ ' '-'-' ^^^^^•
TvoJ Gospodar ce tebe tako odabrati, tj. kao sto ti je pokazao ovai veliU
san, ukohko ga sakrijeg tvoj Gospodar ce te ako nresursan ol'l
posebno ti dat. razne vidove m.lostf : dobrote ^^JT^a^J^V
dat ce ti da razum.jes govor i mmacis snove, sto drugi ne razum'^ ^^

I Svojublagodat tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti. tj. tebi dostavliaiuci
objavu, a Jakubovoj porodici, sto ce zahvaljujuci tebi dobit'i ve^o So o

Ibrah^mu . Ishaku. Tj. on ce ti dati blagodat i veliko dobro dajuci i poslanZ

rek]
si

SVC

206

Jusufalefhi selam

zm home ce dati Svoje poslanstvo. (El-En am, 124.)

7.tn ie Allahov Poslanik m kada je upitan, ko je od Ijudi najplemenityi,
rek'o 'Tostnf Jusu? s.n AUal.ovog poslanika, sina AUahovog poslamka,
simAllahovogprijatelja." ■ oi K.^,r n

n,„ nferir i Ibn Ebu Hatim u svojim Tefiirima, i Ebu la la i El-Bezzar u
J: JZd^fLo.. od El-Haiema ibn Zahira - iak„ nek, ka^ da je

rr BtfenfeUehut pa Ba up. J ••M„han,n>ed. -i .i^^" ^ ^

7viie7de koie ie Jusuf vidio u snu da mu se klanjaju? Poslamk % je sutio i

St"]: oa.,voo. Pos^e ™ . --^' -^-jrxTkS.^

poslao po onog covjeka i upitao ga. Hoces i mi vj ^ Ozerian

njihova imena?" "Hocu", rekao je, pa mu je Poslamk rekao^ To ^^' V^f/^^^;
Et-Tarik, Ez-Zijal, Zulkitfan, Kabis, Wisab, Amudan, El-Fejlek, El-Misbeh,
Ed-Damk Zulfer' , Ed-Dij a' , i En-Nur."

Na to je jevrej rekao: 'Tako mi Boga, zaista su to njihova imena! A kod
EbiTja'le stoV "Kada je Jusuf ispncao san svome ocu, on mu je rekao To je
Sitrkano ali ce ga Allah skupiti. Sunce simbolira njegovog oca, a Mjesec

''^Jusufu i njegovoj braa je pouka za one koji pitaju. ^^^^^^-^S
'■Jusuf i nLov brat drazi su nasem ocu od nas. a mi smo citava skupma

omvite va ce se vas otac vama okrenuti, i poslije toga cete biti dobri Ijudi.
Zmornlhrece: "Nernojte ubiti Jusufa. nego ga bacitena dno nekog
ttaraakovec hocete da iesto uradite, pokupit ce ga kakva karavana.
(Jiisuf, 7.-10.) , , ■■ ,„

Uzvisem, dakle, ukazuje na pouke, mudrosti, uputc, i^.^"J -^^^^^^^^ f^
navode u ovom kazivanju. On zatim govon o ^^^^f^^^tijusufo^^ Z

tome sto njihov otac vise voU njega i njegovog brata - Benjamma k(^i je M
iste maike - nego njih, a oni su citava skupma, tj. druzma. Zato su smatiali da
u onifaL^l da .h otac vise voli nego Jusufa .i. Benjamma pa su govonh.
"Doistaje nas otac u ocitoj zabludi". tj. zato sto nj;h vise voli nego nas.

Zatim su se izmedu sebe dogovorili da ubiju Jusufa ili da ga nekako udalje
tako dtkc da se ne mogne vratiti, kako bi -^J^^^^^^^^ ^^™ ^^^^^^
kako bi on onda same njih volio, a posUje bi pokazivah kako se kaju zbog toga,
Kada su to biU odluciH i dogovorili se,;..^.. odnjih rece-Uu6z^rd^.^^
dajeto bio gimun, Es-Sudejj Jehuza, a Katad^/ ^-hammed >bn Ish^^^^^^^^^^
je to bio najstaiiji od njih, Rubil. "Nemojte ubiti Jusufa. "^SO gabacUena dno
\ekog bunara, pokupit ce ga kakva karavana", tj. P^^^^^^^^ ,^^f J.^^^^^^^^^^
prolazili. -'ako vec hocete da nesto uradite", tj. ne -°^f^t.^.^[ff^^^^^^^^^^^^
nego uradite ovo sto ja kazem, jer je to lakse, nego ga ubiti ib udaljiti i otjerati.

207

Jusufalejhi selam

Slozivsi se oko toga *Oni rekose: "Oce nas, zasto sumnjas u msa
osjecanja prema Jusufu! Mi mu zaista zelimo dobro? *Posalji ga sutra s nama
da se zabavi i poigra, mi cemo ga sigurno cuvati. " *On rece: "Zaista ce mi bid
zao ako ga odvedete, a bojim se da ga vuk ne pojede kada vi na njega ne
budete pazili. " * "Kako ce ga pojesti vuk", rekose oni, "kada smo mi druzim?
Zaista bismo tada bili gubitnici. " (Jusuf, 11.-14.) Oni su trazili od oca da
njima posalje Jusufa.

Javno su rekli ocu da zele da se igra, zabavi i razonodi s njima, a u dusamaj
su krili ono sto je Allah vec znao.

Na to im je otac - neka je na njega najbolji AUahov blagoslov i mir - rekao;
"Tesko mi se sa njim rastajati, makar i dio dana. Pored toga se bojim da cete se
vi zabaviti svojom igrom i razonodom i da ce doci vuk i pojesti ga. On je ma[i,
i ako vi na njega zaboravite, nece se moci sam odbraniti."

"Kako ce ga pojesti vuk", rekose oni, "kada smo mi druzina? Zaista bismo
tada bili gubitnici. " Tj. kako ce ga vuk napasti i pojesti kad smo mi tu, ill kako
cemo ga toliko zanemariti da mu se to desi, kad nas ima puno? Zaista bi mi
tada bili gubitnici, tj. nemocni i propali bi.

**U jevrejskim i krscanskim knjigama stoji da ga je Jakub poslao iza
njih samog i da je on zalutao, pa ga je neki covjek uputio njima. I ovo je
jedna od njihovih grjeski u prijevodu na arapski. Jakub ^m se toliko brinuo
njemu da ga je jedva poslao s njima, pa kako bi ga onda mogao poslati
samog?

*/ kada ga odvedose i odlucise da ga bace na dno bunara, Mi mu
objavismo: "Ti ces ih sigurno o ovom njihovom postupku obavijestiti. a oni te
nece prepoznati. " *I uvece dodose svome ocu, placuci. * Rekose: "O oce nas,
mi smo bili otisli da se trkamo a Jusufa smo ostavili kod nasih stvari, pa gaje
pojeo vuk. A ti nama neces vjerovati, i kada bi istinu govorilL " *I donesok
njegovu kosulju sa laznom krylju. On rece: "Naprotiv, u vasim dusama je
ponikla zla misao. Ali, saburje lijep. Od Allaha trazim pomoc protiv onogasto
vi iznosite. " (JUsuf, 15.-18.)

Oni su ubjedivali oca, sve dok Jusufa nije poslao sa njima. Medutim, cim su
se udaljili od njega, Jusufa su poceli grditi i vrijedati i postupcima i rijecima.
Slozili su se da ga bace na dno bunara, tj. na kamen na dnu bunara. To je
kamen koji se nalazi u sredini bunara i na kome stoji onaj koji, kada u bunaru
opadne nivo vode, crpi vodu u posudu, i pomocu uzeta je izvlaci.

Kada su ga bacili u bunar, Allah mu je objavio da ce sigurno postojati izlaz
iz ove situacije u kojoj se sada nalazi i sigumo ce podsjetiti svoju bracu na ono
sto su ucinili, kad bude mocan i ugledan, a oni od njega budu trazili pomoc i
bojah ga se, a oni te nece prepoznati.

Mudzahid i Katade kazu da rijeci u ovom ajetu we hum lajes'urun znace:
A oni nisu znali da ce mu Allah to objaviti. Ibn Abbas kaze da te rijeci znace:
"Ti ces ih sigumo o tome obavijestiti, a oni te nece prepoznati." To prenosi Ibn
Dzerir.

208

Jusuf akjhi selam

N

Kada su ea ostavili u bunaru, vratili su se, uzeli njegovu kosulju i poprskali

varka, a ne opravdanje. r /• ™^ ^<.in^,ili

m.U: "0 oie naS. mi smo bill omli da se ,r^rno ^Ju^f^^'^o o«W

Lis, a pogotovu sada, kada nas za » "l"!'™ J.^^^^'^^^, ^e^^^^^^^ ^

..Kodeh.i-ki.a.ijas.oJidajeW^^^^^^^
ga on DOS e izveo kad ora ne budu vidjel , '/™"° 6" " . ^ 5 j

bez njegovog znanja prodali karavam. I "^'^^^J^ °» ^^^^^^ od^iu Oni su
imdi Jusufa, mj= ga naSao, pa je ™=™° P°3^° ogrtac Kada je Jakub

'" Me~va nepravilnos. Je re^Ua. njihove g^eske u izrazavanju i

(Jusuf, 19.-22.)

209

Jusuf a lejh i selam

Ovdje nam Uzviseni kazuje pricu o Jusufu kada je ostavljen u bunaru. Onje
sjeo oc^juci od Allaha pomoc i iziaz, pa je naisla jedna karavana^ Ehli-
kitabije kazu da su oni nosili pistacije, lucevinu i terpentin na putu iz gama za
Egipat, Oni su poslali neke svoje da uzmu vodu iz toga bunara, i kadaje jedan
od njih spustio kofu, Jusuf se zakacio za nju.

Kada ga je taj covjek ugledao, "Mustuluk". povikao je, tj. moje radosti.
"Evojednog djecaka!" I oni su ga kao trgovacku robu sakrili tj. pravili su se
da se u njihovoj trgovackoj robi nalazi i djecak na prodaju. A Allah dobroma
stasu umdili tj. sta su se dogovorila njegova braca i sto su se obradovali oni
koji su ga pronasli, uzimajuci ga za trgovacku robu. Medutim, i pored toga to
Uzviseni ne mijenja, jer je On u tome dao veliku korist, vec odredenu sudbinui
milost za Egipat, u onome sto ce se desiti ovom djecaku. On ga uvodi kao
zarobljenika i roba, a kasnije mu povjerava da rjesava veliku nevolju. Allah im
je preko njega toliko pomogao i na ovom i na onom svijetu, ali se to ne moze
procijeniti i opisati.

Kada su Jusufova braca vidjela da ga je karavana uzela, sustigli su ih i rekli
da je to njihov odbjegli rob, pa su im ga prodali jeftino, tj. po niskoj cijeni
Neki kazu da je to bio lazni novae - Za nekoliko dirhema, ajedva su cekali da
ga se rijese.

Ibn Mes'ud, Ibn Abbas, Neuf el-Bikali, Es-Sudejj, Katade i Atijje el-Awfi
kazu da su ga prodali za dvadeset dirhema i da su to izmedu sebe podijelili no
dva dirhema. Mudzahid kaze da su ga prodali za dvadeset dva dirhema a
Ikrmie i Muhammed ibn Ishak, za cetrdeset dirhema. Allah, opet, najbolje zna.

/ onda onaj iz Egipta, koji gaje kupio. rece svojoj zeni: "Ucini mu boraviste
prijatnm ", tj. hjepo postupaj prema njemu, "mozda ce nam koristiti, a mozemoga
I posiniti. " Ovo je bila AUahova blagodat, milost i dobrocinstvo prema njemu
cime je htio da ga pripremi za Sebe, i da mu da dobro i ovog, i onog svijeta. '

Kaze se da je Egipcanin koji gaje kupio bio dostojanstvenik i vezir i da je
upravljao skladistima robe. Ibn Ishak kaze da mu je bilo ime Atafir ibn
Ruhajb, a vladar Egipta je tada bio Er-Rejjan ibn el-Welid, iz plemena Amalik
On, zatim, kaze da je zeni tog dostojanstvenika bilo ime Raila bint Remajil
Drugi pak kazu da joj je bilo ime Zuiejha. Medutim, ocito je da joj je to bio
nadimak. Treci kazu da joj je bilo ime Fekka bint Junus. To prenosi Es-Sa'lebi
od Ibn Hisama er~Rifaija.

Muhammed ibn Ishak od Muhammeda ibn es-Saiba, a on od Ebu Saliha
prenosi da je Ibn Abbas pricao da je ime onog ko ga je prodao u Egipat ti'
onog koji ga je tamo doveo, bilo Malik ibn Za'r ibn Nuwejt ibn Median 'ibn
Ibrahim. Allah najbolje zna!

Ibn Ishak od Ebu Ubejde prenosi da je Ibn Mes'ud rekao; "Tri osobe su bile
najpromcljivije: Egipatski dostojanstvenik kada je rekao zeni: "ucini mu
boraviste prijatnim '\ zena koja je svome ocu za Musaa rekla: "Oce. uzmi ga u
najam, najbolje je da unajmis snaznog i pouzdanog. " (El-Kasas, 26 ) i Ebu
Bekr es-Siddik kadaje za svog nasljednika odredio Omera ibn el-Hattaba, r.a"

210

If

Jusuf alejhi selam

Zatim kaze da ga je dostojanstvenik kupio za dvadeset dinara (dukata), ili
zanjegovu tezinu u mosusu, svili ili papirusu. Allah najbolje zna!

/ tako Mi Jusufa smjestismo na Zemlji. Tj. time sto smo odredili da ovaj
dostojanstvenik i njegova zena lijepo prema njemu postupaju i brmu se o
njemu. Mi smo ga smjestili u Egiptu. / naucismo ga tumacenju snova tj.
razumijevanju i tumacenju snova. A Allah cini sta hoce, tj. kada On hoce da se
negto desi. On mu odredi uzroke i povode, koje Ijudi ne shvacaju. Zato
Uzviseni kaze: ali vecina Ijudi ne zna.

I kada on odraste, obdarismo ga mudroscu i znanjem. Tako Mi
nagradujemo dobrocinitdje. (Jusuf, 22.) Ovaj ajet je dokaz da se to sve desilo
prije njegove zrelosti, tj. cetrdeset godina, kada Allah pocmje objavljivati
Svojiin robovima vjerovjesnicima - neka je od Gospodara svjetova blagoslov i
mirnanjih.

Ucenjaci se razilaze u pogledu granice zrelosti. Tako Malik, Rebia', Zejd
ibn Eslem i Es-ga'bi kazu da je to pocetak puberteta. Se'id ibn Dzubejr kaze da
jeta granica osamnaest godina, Ed-Dahhak dvadeset godina, IkruTie dvadeset v
pet godina, Es-Sudejj trideset godina, Ibn Abbas, Mudzahid i Katade trideset tn-
godine, a El-Hasan kaze da je to cetrdeset godina, uzimajuci za potyrdu njeci
Uzvisenog: Pa, kada dostigne svoju zrelosi i cetrdeset godina. (El-Ahkat, 15.)

*/ htjede da ga zavede ona ii cijojje kuci bio, pa zakljuca sva vrata, i rece:
"Eodv'" On rece: "Boze sacuvaj! Moj gospodar me lijepo pazi. Nasilmci.
zaista. nikada nece uspjeti!" *Ona gaje pozeljela, a i on bi nju pozelio da nije^
vidio dokaz od Gospodara svoga. Takoje bilo. da bismo od njega otklomli zlo i
razvral jer je on, uistinu, bio Nas iskren rob. *I njih dvoje potrcase prema
vratima ~ a ona razdera straga njegovu koSulju - i zatekose njenog muza pored
vrata. "Kakvaje kazna onom koje htio tvojoj zeni zlo uciniti, osim da bude
zatvoren, ili bolna kazna?". rece ona. * Jusuf rece: •'Ona je mene pokusala
mvesti!" I jedan njen rodak posvjedoci: "Ako mu je kosulja razderana
sprijeda. onda ona istinu govori. a on laze. *a ako mu je kosulja razderana
straga. onda ona laze, a on istinu govori. " =^7 kad vidje daje njegova kosulja
razderana straga, on rece: "To je uistinu jedno od vasih zenskih lukavstava, a
vam lukavstva su zaista velikal *Ti Jusufe. ostavi se toga, a ti trazi oprosta za
grijeh svoj, jer si, zaista, pogrijesila ! " (Jusuf, 23.-29.)

Uzviseni ovdje navodi kako je zena tog dostojanstvenika pokusala zavesti
Jusufa H'M i kako je trazila od njega nesto sto ne dolikuje njegovom polozaju i
stanju a ona je bila izuzetno lijepa, bogata, ugledna i mlada. Zatmi, kako je iza
sebe i njega pozakljucavala vrata, unaprijed se nagizdavsi i uljepsavsi za njega, -
obukavsi najljepsu i najskupocjeniju odjecu. Pored svega toga, ona je bila
vezirova zena. Ibn Ishak kaze da je ona bila sestricna kralja Er-Rejjana ibn el-
Welida, tadasnjeg vladara Eglpta.

Ona je ovo pokusala uciniti jer je Jusuf m bio mladic vanredne Ijepote i
sjaja Medutim, on je bio vjerovjesnik, iz loze vjerovjesnika, pa ga je njegov
Gospodar sacuvao od razvrata i lukavstva zene. Zato ce on biti najodabraniji

211

Jusuf alejhi selam

medu sedmoricom plemenitih i bogobojaznih, koji se spominju u hadisu
posljednjeg Poslanika % kojeg u svojim Sahihima biljeze i Buharija i Muslim
u kome on kaze: "Sedmoricu ce Allah staviti u Svoj hlad, onog dana kada ne
bude drugog hiada osim Njegovog: pravednog vladara, covjeka koji u samoci,
sjetivsi se Allaha, zaplace, covjeka cije je srce vezano za dzamiju od kada iz
nje izade pa sve dok se u nju ponovo ne vrati, dvojicu koji su se zavoljeli u ime
Allaha pa se radi Njega sastaju i rastaju, covjeka koji dadne sadaku pa to
sakrije tako da mu ni Ijevica ne zna sta mu je dala desnica, mladica koji odraste
u poboznosti prema Allahu, i covjeka kojeg zovne lijepa i ugledna zena, pa on
kaze: "Nejasebojim Allaha!"'

Sve u svemu, ona ga je, u neodoljivoj zelji za njim, pozvala i ponudila mu
se, a on joj je odgovorio: "Boze sacuvaj! Moj gospodar me lijepo pazi". tj. tvoj
muz 1 vlasnik ove kuce lijepo prema meni postupa i dobro me pazi. "Nasilnici
zaista, nece nikada uspjetH"

rijecima Uzvisenog: Ona ga je pozeljela. a i on bi nju pozelio da nije
vidio dokaz od Gospodara svoga. smo dovoljno i opsimo govorili u nasem
Tefsiru.

Medutim, vecina rijeci mufessira po ovom pitanju je preuzeta iz knjiga ehli-
kitabija, pa nam je bolje da ih se klonimo. Ono sto moramo vjerovati jeste da
ga je Allah sacuvao, spasio, odvratio i zastitio od razvrata. Zato Uzviseni kaze-
Tako J f bilo, da bismo od njega otklonili zlo i razvrat. jer je on, uistinu, bio
Nas iskren rob.

1 njih dvoje potrcase prema vratima. tj. on je od nje pokusao pobjeci i
domoci se vrata, kako bi izasao i utekao joj, ali je ona potrcala za njim /
zatekose njenog muza pored vrata, tj. ona je prva progovorila i pokusala muza
nahuskati na Jusufa: "Kakvaje kazna onom ko je htio tvojoj zeni zlo uciniti
osimdabudezatvoren. Hi bolna kazna? ", tj. optuzilaje njega, a zapravo je ona
trebala biti optuzena. Tako je pokusala da dokaze svoje postenje i ocuva svoj
ugled. Zato je Jusuf ^l rekao: "Onaje mene pokusala zavesti! " U nuzdi ie bio
prisiljen da kaze istinu kako je bilo.

I jedan njen rodak posvjedoci: Neki kazu da je to bilo male dijete u
kolyevci. Tog misljenja su Ibn Abbas, Ebu Hurejre, Halil ibn Sejjaf Hasan
El-Basn, Se'id ibn Dzubejr i Ed-Dahhak; za ovo misljenje opredjeljuje se i
Ibn Dzerir i u torn smisln postoji jedan hadis koji se prenosi preko Ibn
Abbasa (merfli=). Medutim, drugi kazu da su to, ipak, rijeci Ibn Abbasa
(mewkuf).

Drugi kazu da je to bio rodak njenog muza Atafira, a treci da je to bio neki
njen rodak. Izmedu onih koji kazu da je to bio odrastao covjek su i- Ibn Abbas
Ikrnje Mudzahid, El-Hasan, Katade, Es-Sudejj, Muhammed ibn Ishak i Zeid
ibn Eslem. -^

*

' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 10/2m60/Fethu-l-Bari; 24/16 - 81/24 - 86/19- Muslim
u svom Sahihu 12/30/9 1 i ostali. ^-^ oonv, musjim

212

k,

Jiisuf alejhi selam

a on

"Ako mu je kosulja razderana sprijeda, ondo ona istinu govon,
laze," Zaio sto je on u torn slucaju htio nju zavesti, a ona se branila, pa mu je
kosulju poderala sprijeda, "a ako mu je kosulja razderana straga, onda ona
laze, a on istinu govori.", tj. u tom slucaju je on bjezao od nje, a ona je
potrcala za njim i uhvatila ga, pa mu se kosulja razderala ozada. Tako se i
desilo. Zato Uzviseni kaze: / kada vidje da je njegova kosulja razderana
straga, on rece: "Toje, uistinu, jedna od vasih zenskih spletki. a vasa spletka
jezaista velika! ", tj. ovo je spletka vas zena. Ti si ga pokusala zavesti, a onda
si ga lazno optuzila.

Zatim njen muz ide dalje, pa kaze: "Ti, Jusufe, ostavi se toga. " Tj.
nemoj o ovome nikom govoriti, jer je bolje i prikladnije ovakvu stvar
prikriti. Svojoj zeni je naredio da trazi oprost za grijeh koji je pocinila, i da
se pokaje svom Gospodaru, jer kad se covjek pokaje AUahu, On primi
njegovo pokajanje.

Egipcani su, iako su vjerovali u kipove, znali da je samo Allah onaj koji
oprasta grijehe i kaznjava za njih, i da On u tome nema sudruga. Zato joj je
rauz tako rekao i donekle joj oprostio, jer je bila blizu neceg cemu se ne moze
odoliti, s druge strane Jusuf je bio cedan, posten, suzdrzljiv i umjeren. Zato joj
je muz rekao: "a ti trazi oprosta za grijeh svoj, Jer si. zaisla, pogrijesila!"
(JOsuf, 29.)

*/ zene pa gradu pocese govoriti: "Dosiojanstvenikova zena nastoji da
zavede svog shigu. Ona se strasno zaljubila. Mi, zaista, mislimo daje u ocitoj
zabludi. " */ kada ona cu za njihove spletke, posla po njih, pripremi im
nashnjace i svakoj od njih dade po noz. I rece: "Izadipred njih! " Kada ga one
ugiedase, zadivise mu se i posjekose sepo rukama, i rekose: "Boze! Bozel Ovo
nije covjek, ovoje neki plemeniti melek. " *Ona rece: "Eto, to vamje onaj zbog
koga ste me korile! J a sam ga pokusala zavesti, all se on odupro. Ako ne ucini
ono sto mu naredujem. sigurno ce biti zatvoren i sigurno ce biti ponizen. " *0n
rece: "Gospodaru moj, zatvor mije drazi od onoga na sto me one navracaju! I
ako me Ti ne sacuvas od njihova lukavstva, osjetit cu naklonost prema njima i
postati neznalica. " *J Gospodar njegov mu se odazva i otkloni njihovu spletku
odnjega. Zaista On sve cuje i sve zna. (Jusuf, 30.-34.)

Uzviseni ovdje navodi kako su se ugledne gradske zene, zene dvorskih Ijudi
i kceri uglednika ponijele prema ovom slucaju i optuzile zenu ovog
dostojanstvenika, prigovarajuci joj i koreci je sto je pokusala zavesti svog slugu
i sto se u njega strasno zaljubila. On je po njima bio obicni sluga, pa joj nije
prilicio i dolikovao. Zato su rekle: "Mi. zaista. mislimo daje u ocitoj zabludi. ",
tj. u zabludi je zato sto ne stavlja stvari na svoj a mjesta.

I kada ona cu za njihove spletke. tj. kada je cula da joj se ismijavaju, i da je
omalovazavaju, ukoravaju i ponizavaju zbog njene Ijubavi i ocaranosti svojim
slugom i javno iznoseci ono za sto donekle ima opravdanje, htjela je da se pred
njima opravda i da im do kaze da taj mladic nije kao sto one misle i
pretpostavljaju.

213

Jusuf alejhj selam

Zato ih je pozvala, okupila u svojoj kuci i ugostila kako je za njihov nivo
pnlicilo. Izmedu ostalog, posIuzUa ih je necim sto se reze nozevima kao stoZ
cetruni . svakoj od i^jih je dala po jedan noz, prethodno spremivsi Jusufa J
obukavsi mu najljepsu odjccu - a bio je u najljepsim mladalackim godinama - i
onda mu je naredMa da takav izadc pred njih. Kada je izasao bio je Ijcpsi od
punog rajeseca. -^ ^^ "

Kada ga one ugledase. zadivise mu se. Tj. zapanjile su se i ushitile
njegovom Ijepotom, ne vjerujuci da covjek moze biti tako lijep. Njegov
Ijepota ,h je toliko opsjenila da na sebe nisu ni obracale paznju/pa su poti
rezat. svoje ruke on.m nozevima, ne osjecajuci da su se povnJedL^Treko
Boze! Boze! Ovo nije covjek, ovoje neki plemeniti melek"
U hadisu o Israu stoji: "Zatim sam prosao pored Jusufa, pa sam vidio da mu
je data polov.na Ijepote." Es-Suhejii . d:-ugi uccnjaci kazu'^To zna rdaiel

n kol^ H^ "" °'^°''' '"f "^^'"^^ ^' J"^ J^ ^d^^^ Allah stvorio Svojom
mkom I udahnuo u njega od Svoga duha, pa je bio u najljepsem Ijudskom Z
Zato ce Dzennethje ulazeci u Dzennet biti Ademove visine i Ijlpote D S'
Jusuf je UBao pola Ademove Ijepote, i od njih dvojice nije bilo lienS

Ibn Mes'ud kaze: "Jusufovo lice je bilo blistavo poput munje, kada bi mu
kakva zena rad, neke potrebe dosla, on bi pokrio svoje lice." Dmgi kaL da^e
vecmom pokrwao lice, kako ga svijet ne bi gledao'zato, kadTtu oS tn
pngovarale ovoj sto se zalj.bila onako kako je navedeno/i kada se de do s
njima ono sto se desdo - tj. kada su nozevima posjekle svoje mke kada u
iznenadde I zbunile ugledavsi ga, Ona rece: 4to to vam/e o^a^logtia^^
me kone!" Zatim ga je pohval.Ia da je potpuno cedan'rekavli 1 .Zf
pokusala zavesti, ali se on odupro " ti odbio Je tn -AJm JT - ■ ? ^
naredujem. sigurno ce MnzaJoren, '^i^i:^^;^::.^'''' ""^ ''' ""
Ostale zene su ga nagovarale da poslusa svoju gazdaricu ali ie to odlucnn
odbio . udaljio se tvrdcci da je on iz loze vjerovjes^ka Zatim tpmucio ^0^
obracajuci se Gospodaru svjetova: -'Gospodalu moj, zaZr^Tdrat^d
onoga na sto rne one navracaju! I ako me Ti ne sacJ^as odnJiZva lukZva
osjem cu naklonost prema njima i postat cu neznalica. " Tj ako l^^reoS
samom sebi, ja sam slab i nemocan. Ja samom sebi ne mogu nrkoS m

c,, i,,v7,„/; j„! , , '-"^'^ ' iVK zna. ^atim im pade na pamet iakn

jesu, nece doci, a da vam ja pnje ne kazem, sto cete dobiti. To je same dio
214

I

Jusufalejhi selam

m

onoga cemu meje naucio moj Gospodar. Ja sam ostavio vjeru naroda koji ne
vjeruje u AUaha i onaj svijet porice, *a slijedim vjeru svojih predaka,
Ibrahima. i Ishaka, i Jakuba; nama ne prilici da ikoga Allahu smatramo
mvnim. To je Allahova blagodat prema nama i ostalim Ijudima, ali vecina Ijudi
ne zahvaljuje. *0 moji zatvorski drugovi, jesu li bolji raznorazni bogovi. Hi
Allah, Jedini i Svemocm? *Oni koje mimo Njega obozavate samo su imena
koja ste im nadjenuH vi i vasi ocevi - Allah o njima nikakva dokaza nije
objavio. Sudpripada samo Allahu, a Onje naredio da samo Njega obozavate.
Tojeprava vjera, ali vecina Ijudi ne zna. *0 moji zatvorski drugovi, jedan od
vas ce svoga gospodara vinom pojiti, a drugi ce biti raspet, pa ce mu ptice
Hjuvati glavu. Vecje odredeno ono o cemu vi pitatel" (Jusuf, 34.-41.)

Uzvigeni ovdje navodi da je torn dostojanstveniku i njegovoj zeni palo na
pamet, tj. da su odlucili - nakon sto su se uvjerili da je Jusuf nevin - da ga neko
vrijeme zatvore kako bi utisali govorkanje Ijudi o torn slucaju, a nju zastitili,
obznanjujuci da ju je on pokusao zavesti, pa da je zato zatvoren. Tako su ga ni
kriva ni duzna nepravedno zatvorili.

Ovo je bila sudbina koju mu je Allah odredio, izmedu ostalog, zato da bi ga
tako sacuvao i udaljio od druzenja i mijesanja sa njima.

Iz ovoga neke sufije izvlace poruku, koju od njih prenosi Es-§afi*i: "Da bi
sezastitio, nestani!"

S njim su u zatvor usla jos dva mladica. Kaze se da je jedan od njih bio
zaduzen za vladareva pica, i da mu je bilo ime Nebwa. Drugi je bio vladarev
pekar, tj. donosio mu je hranu, Takvog Turci nazivaju "dzasinkir". Kazu da
mu je ime bilo Mudzlis. Kralj ih je bio zbog necega optuzio i zatvorio. Kada
su sreh Jusufa u zatvoru, svidio im se njegov izgled, ponasanje, nacin
ophodenja, rijeci i djela, poboznost i ibadet prema Gospodaru, i njegovo
dobrocinstvo prema drugiraa. Obojica njih su usnili po jedan san, koji se na
njih odnosio.

Mufessiri kazu da su obojica sanjali istu noc. Prvi je usnio da su tri izlistale
grane vjnove loze kao plod, dale nekoliko zrelih grozdova grozda, pa ih je on
ubrao, iscijedio u pehar i napojio vladara. Drugi je usnio da na glavi nosi tri
korpe hljeba, i da ptice grabljivice kljuju hljeb iz one najgomje.

To su mu ispricah i zatrazili od njega tumacenje, dodajuci: "jer vidimo da
sizaista dobar covjek. " Odgovorio im je da poznaje snove i da ih zna tumaciti:
"Nijedno vam jelo, koje cete jesti, nece doci, a da vamja prije ne kazem sta
cete dobiti." Neki kazu da ovo znaci: Sto god usnijete ja cu vam to i
protumaciti prije nego se desi, pa ce biti kao sto sam rekao. Drugi pak kazu da
to znaci; "Ja cu vam reci koja hrana ce vam doci prije nego sto ona dode, hoce
li biti slatka ih kisela." Shcno je govorio i Isa a^i: "/ kazivacu vam stajedete i
sta usvojim kucama gomilate. " (Ali 'Imran, 49.)

Zatim im je rekao: da ga je tome Allah poucio, jer vjeruje u Njega Jedinog,
i slijedi vjeru svojih plemenitih predaka, Ibrahima, Ishaka i Jakuba. "Nama ne
prilici da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova blagodat prema

215

Jusufalejhi selam

nama'\ tj. sto nas je uputio na Pravi put, "/ ostalim Ijudima". tj. sto namje
naredio da ih pozivamo Njemu, da im ukazujemo i upucujemo ih na Pravi put,
koji je uroden u nj ihovoj prirodi "ali vecina Ijudi ne zahvaljuje. "

Zatim ih je pozvao da obozavaju samo All aha, da odbace obozavanje bilo
kog drugog, i omalovazavajuci i obezvrjedujuci idole rekao: "O moji zatvorsH
drugovijesu li bolji raznorazni bogovi. Hi Allah. Jedini i Svemocni? Oni koje
mimo Njega obozavate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i vast ocevi -
Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada samo Allahu " Tj
Onome koji upravlja Svojim stvorenjima, koji radi ono sto On hoce, i koji
upucuje koga hoce, a zavodi koga hoce. "a On je naredio da samo Njega
obozavate", tj. On je jedan i nema sudruga. "Tojeprava vjera", tj. Pravi put,
' 'ali vecina Ijudi nezna/'T]. iako je ona j asna i ocita, oni j e ne slij ede. ' I

Poziv, koji je Jusuf im uputio u ovakvoj prilici, dosao je u pravo vrijeme
jer su ga postovah i bih sprerani da od njega prime ono sto govori. Bila je to
zgodna priHka da ih pozove na ono sto ce im biti korisnije od onog sto su trazili
1 pitali.

Zatim je, nakon sto je uradio ono sto mu je bila obaveza i uputio ih onaico
kako ih je uputio, rekao: "O moji zatvorski drugovi. jedan od vas ce svom
gospodara vinom pojiti. " Kazu da je to bio onaj koji ga.je i prije pojio "a
drugi ce biti raspet, pa ce mu ptice kljuvati glavu. " Kaze se da je to pekar,
Vecje odredeno ono o cemu vipitate!" Tj. to ce se sigumo i neizbjezno desiti
Zato u hadisu stoji: "Snovi kruze iznad covjeka dok se ne protaimace, a kada se
protumace onda se i dogode."

Od Ibn Mes'uda, Mudzahida i Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema se
prenosi da su njih dvojica rekli: "Nismo nista ni sanjaH", pa im je Jusuf SE^
rekao: "Vecje odredeno ono a cemu vipitate!"

A onome od njih dvojice za kojegje znao da ce biti spasen. rece- "Spomeni
me svome gospodaru!" - all sejtan ucini da on to zaboravi spomenuti svome
gospodaru, pa on ostade u tamnici nekoliko godina. (Jusuf, 42.)

Uzviseni nas ovdje obavjestava da je Jusuf onora za kojeg je znao da ce
izaci iz tammce - a to je onaj sto je bio zaduzen za pice - rekao: "Spomeni me
svome gospodaru!" Tj. svakako mu spomeni mene i moje stanje u zatvoru'
Ovdje imamo dokaz da je dozvoljeno ici za uzrocima stvari, i da se to ne kosi
sa oslanjanjem na Gospodara svih gospodara.

^ Ali sejtan ucini da on to zaboravi spomenuti svome gospodaru Tj sejtan ie I
ucmio da onaj koji se spasio zaboravi ono sto mu je opomcio Jusuf ,^ Ovako ^
kazu Mudzahid Muhammed ibn Ishak i drugi, i ovo je ispravno turaacenje
Pored toga, ovako stoji i kod ehli-kitabija.

ru'fA ^" *•'■ ^^^^^ ^^^^^^ " tamnici nekoliko godina. Ova rijec "nekoHko"
(bid a) oznacava broj izmedu tri i devet, po drugim izmedu tri i sedam po
trecuTi izmedu tri i pet, a neki opet kazu da oznacava sve ispod deset fako
navodi Es-Sa'lebi. Kada se ova rijec odnosi na muski rod, ona je u zenskom
rodu, 1 obratno (bid'u niswetin we bid'atu ridzalin).

lie

Jusuf alejhi selam

El-Ferra smatra da se ova rijec ne moze upotrebljavati za broj manji od
deset, nego samo iznad deset. Medutim Uzviseni Allah kaze: Pa on ostade u
tamnici nekoliko (bid 'a) godina. Zatim, Uzviseni kaze: za nekoliko (bid'un)
godina (Er-Rum, 4.) Ovi navodi ipak pobijaju njegovo misljenje.

On kaze: "Kaze se: deset i nekoliko, dvadeset i nekoliko, i tako do
devedeset i nekoliko, a ne kaze se: stotinu i nekoliko i hiljadu i nekoliko." El-
Dzewhari se medutim tome suprotstavlja, pa kaze da se moze reci samo: deset i
nekoliko, a nikako: dvadeset i nekoliko, pa tako do devedeset i nekoliko. AH, u
Buharijinom Sahihu stoji hadis: "Iman se" sastoji od sezdeset i nekoliko
dijelova", a u drugom riwajetu: "... od sedamdeset i nekoliko dijelova.
Najvrjedniji od njih su rijeci la ilahe illellah, a naj manji dio je ukloniti
preprekusaputa."'

Ko kaze da se rije5ima: all sejtan ucini da on to zaboravi spomenuti svome
gospodaru, hoce reci da je Jusuf tada zaboravio spomenuti Allaha ^, njegovo
misljenje je slabo, iako se tako prenosi od Ibn Abbasa i Ikrime.

A hadis kojeg u torn smislu prenosi Ibn Dzerir je da' if (slab), po svim
osnovama, jer ga prenosi samo Ibrahim ibn Jezid el-Huri el-Mekki, a njegove
rijeci se ne mogu prihvatiti. Pored toga, mursel od El-Hasana i Katadea se ne
moze prihvatiti pogotovo u ovom slucaju. Allah, opet, najbolje zna!

Ibn Hibban u svom Sahihu, govoreci zbog cega je Jusuf u zatvoru ostao
toliko koliko je ostao, kaze: "Pricao nam je El-Fadl ibn el-Habbab el-Dzemhi,
da je njemu pricao Musedded ibn Muserhed, njemu Halid ibn Abdullah, a
ovom Muhammed ibn Amr, da je cuo od Ebu Selerae, a on od Ebu Hurejre, da
je Allahov Poslanik M rekao: "Neka se Allah smiluje Jusufii! Da nije rekao sto
je rekao: "Spomeni me svome gospodaru - ne bi ostao u tamnici koliko je
ostao. I neka se Allah smiluje Lutu! Kada se on oslonio na veliku silu, i rekao
svom narodu: "Ah. daja imam mac nad vama, Hi da se mogu osloniti na kakvu
veliku silu!" (Hud, 80.) Zato Allah nakon njega nije poslao ni jednog
poslanika, a da nije imao veliki broj sljedbenika."

Medutim, ovaj hadis u ovoj verziji je munker i ne moze se prihvatiti kao
dokaz, jer Muhammed ibn Amr ibn Alkame spominje neke stvari o kojima
niko dmgi ne govori i kao takve se ne mogu prihvatiti. Ova verzija je jedan od
najocitijih primjera za to. Pored toga, u Buharijinom i Muslimovom Sahihu
postoji dokaz da ove rijeci nisu tacne. Allah, opet, najbolje zna!

*/ vladar rece: "Sanjao sam kako sedam mrsavih krava pojede sedam
debdih, i sanjao sam sedam zelenih i sedam suhih klasova. O velikasi,
protimacite mi moj san, ako znate snove tumaciii!" *0m rekose: "Zbrkanih li
snova! Mi nismo vicni tumacenju snova. " */ onaj od njih dvojice. koji se
spasio, prisjeti se nakon toliko vremena i rece: "Ja cu vam ga protumaciti,
samo me posaljite!" *"Jusufe, o prijatelju, ohjasni nam sta znaci: sedam
mrsavih krava koje pojedose sedam debelih, i sedam zelenih i sedam suhih

i

spm

' BiljeJi Buharija 2/3; Muslim 1/57, 58 i ostali.

217

Jusufalejhi selam

klasova. pa da se vratim Ijudima. da bi oni saznall" *On rece- "Simcet.

budetejeh. -Zatim ce doci sedam teskih godina koje ce pojesti ono 7os'te a
mhpnprenuh osim mala, sto cete sacuvati. *Zatii ce Hi goZa ukooi
Ijudma u obilju biti kise. i u kojoj ce cijediti. " (Jtisuf, 43.-49.) ^^

dn.?r^^ ^t ^'° dio spleta okolnosti koje su bile povod da Jusuf m casno i
dos ojanstveno i2ade iz zatvora. Naime, tadasnji vladar Egipta Er-ReSnTbn

rite s™ ;^a] s!r ''^ '-'- ^^" ^-^ ^^^ ^-^- -'^ ^-"

**Ehli-kitabije kazu: "Sanjao je da se nalazi na obali neke riieke kad h i,

suh,h, koji pojedose one zelene. I opet se probudi uplasen. ^

nftn^t^l" '''I 'u" ''P"^^° velikasima i svom narodu, medu njima niie bilo

to su zbrkam nocn, snovi koji se mozda i ne tumace. Pored toga mi u tome
nemamo iskustva. Zato su rekli: "M nismo vicni tumacenju tnZf''

.r.7^^^ f f "■''^^'° """^J '^° '' 'P^^'° i^ ^^tvora, kome je Jusuf rekao da ..

ummetm cita kao emtm, sto opet znaci: "nakon zaborava" Glagol iz ko™

je izvedena ova njec znaci: zaboraviti. U torn smislu pjesmk pjeva: ^ ^

Zaboravih, a sve donedavno nisam zaboravljao -

Tako se vrijeme podrugiva mudrostl

Onaj covjek je rekao svome narodu i vladam- "Ja rv ^,nry, ^n „. .

same rne posaljiter. tj. do Jusufa. Kada muTe doL "kao^^^ 't^^f^^^^^^^

218

n
i

Jusuf aJejhi selam

Jusuf ^ je rekao Ita zna, bez ikakva otezanja i wjetovanja. Cak nije trazio
ni da uskoro bude pusten, nego odmah udovoljio onom sto su Irazili, i
protumacio im vladarev san. Kazao im je da ce doci sedara rodnih, a iza njih,
sedam susnih godina. "Zatim ce doci godina u kojoj ce Ijudima u obilju biti
kise", tj. nastupit ce kisa, plodnost i blagostanje. "/ u kojoj ce cijediti", tj. ono
sto su i prije cijedili, kao sto je grozde, masline, zmje korijajdra itd.

Protumacivsi im san, on im je ukazao na dobro, i dao uputstvo kako da
postupaju kada budu rodne i kada budu susne godine. Rekao im je da sldadiste
zito prvih sedam rodnih godina u klasu, osim onog sto ce jesti, a drugih sedam,
neplodnih godina, da malo siju, jer vjerovatno nece roditi. Ovo ukazuje da je
savrseno dobro znao, ispravno mislio i razumijevao kako treba.

*Ivladar rece: "Dovedite mi ga!", i kad Jusufu dode izaslanik, on rece:
"Yrati se svom gospodaru i upitaj ga: 'Sta Je sa onim zenama koje su svoje
mke porezale? ' Moj gospodar dobro zna za njihovu spletku. " * Vladar upita:
"Sta je to s vama bilo. kad ste Jusufa pokusale zavesti? " "Boze sacuvajl ",
rekose one, "mi o njemu nista ruzno ne znamo!" iena onog dostojanstvenika
rece: "Sadje istina na vidjelo izasla! Ja sam njega pokusala zavesti, on istinu
govori. *To zato da zna da ga ja nisam. dok je bio odsutan, iznevjerila, jer
Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih. *Ja sebe ne pravdam. Dusaje,
zaista, sklona zlu, osim one kojoj se smiluje moj Gospodar. Zaista moj
Gospodar prasta i milostivje. " (Jusuf, 50.-53,)

Kada je vladar vidio savrsenost Jusufovog ^m znanja, bistrinu njegovog
uma, i ispravnost shvacanja i razumijevanja, naredio je da mu ga dovedu, kako
bi bio jedan od njemu bliskih.

Kada je Jusufa fm s takvom ponudom dosao izaslanik, on nije htio izaci
dok svakom ne bude jasno da je on zatvoren ni kriv ni duzan, i da je potpuno
nevin od onog zasto su ga potvorili. On rece: "Vrati se svome gospodaru", tj.
vladam, "i upitaj ga: 'Staje sa onim zenama koje su svoje ruke porezale? ' Moj
gospodar dobro zna za njihovu spletku. " Kaze se da ovo znaci: Moj vlasnik,
velikodostojnik zna da sam ja nevin i da nemam nista sa onim sto mi je
pripisano. Tj. reci vladaru neka zene upita kako sam se ja upomo opirao kada
su me htjele navesti na zlo, i kada su me nagovarale da uradim nesto sto nije
dobro ni razumno.

Kada su bile upitane, priznale su kako se to desilo, i pohvalno se o njemu
izrazile: "Boze sacuvajl Mi a njemu nista ruzno ne znamo. "

Tada, zena onog dostojanstvenika (Zulejha) rece: "Sadaje istina na vidjelo
izasla!" Tj. istina se pokazala, postala ocitom i jasnom, a istinu je najprece
slijediti. "Ja sam njega pokusala zavesti, on istinu govori", tj. on je nevin, on
me nije zavodio, i zatvoren je ni kriv ni duzan, zahvaljujuci lazi i potvori.

'To zato da zna da gaja nisam, dokje bio odsutan. iznevjerila, jer Allah ne
da da se ostvare lukavstva podmuklih. " Neki kazu da su ovo Jusufove rijeci.
Tj. trazio sam da se ovaj slucaj ispita, kako bi onaj velikodostojnik znao da ga
nisam potajno iznevjerio.

219

Jusufalejhi selam

I I

Drugi kazu da su ovo Zulejhine rijeci i da znace: Priznala sam ovo, kako bi
moj muz bio siguran da ga, ipak, nisam iznevjerila. To je bio samo pokusaj, ali
do cina preljube nije doslo.

Dnigo misljenje zastupa veliki broj kasnijih ucenjaka, pa i drugi. Ibn Dzerir
i Ibn Ebi Hatim spominju samo prvo misljenje.

"Ja sebe ne pravdam. Dusaje, zaista, sklona zlu, osim one koj'oj se smihije
moj Gospodar. Zaista moj Gospodar prasta i milostivje. " Jedni kazu da su ovo
Jusufove rijeci, a drugi Zulejhine. Sve u svemu radi se o jednom od dva ranije
spomenuta misljenja. Vjerovatnije je, logicnije i ispravnije da su to, ipak,
Zulejhine rijeci, Allah, opet, najbolje m&.

*I vladar rece: "Dovedite mi ga, uzecu ga u svoju svitu. " I posto
porazgovara s njim. rece mu: "Od dan as si ti kod nas utjecajan i povjerljiv. "
* "Postavi me ". rece. "da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja sam, zaista.
cuvaran i znan. " */ take Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je u njoj
gdje godje htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hocemo i ne dopustamo
dapropadne nagrada dobrociniteljima. *A nagrada na onom svijetu je bolja
onima koji vjeruju i koji su bogobojazni. (JGsuf, 54.-57.)

Kada je vladam postalo jasno da je Jusuf SE0S nevin i cist od onog zasto su
ga potvorili, rece: "Dovedite mi ga. uzecu ga u svoju svitu. ", tj. da bude jedan
od meni bliskih, velikan u mojoj zemlji, ugledan u mojoj sviti.

Kada je s njim porazgovarao, saslusao sta govori i vidio o cemu se radi,
vladar mu je ^rekao: "Od danas si ti kod nas utjecajan i povjerljiv. ", tj. na
visokom polozaju sa punim povjerenjem.

A Jusuf mu rece: "Postavi me da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja
sam. zaista. cuvaran i znan. ". tj. od njega je zatrazio da mu povjeri brigu o
glavnim stovaristima hrane, zato sto je ocekivao da ce se, nakon sedam
godma blagostanja, pojaviti nestasica. Htio je da ima uvid u rezerve hrane i
da se prema AUahovim stvorenjima, kako je On zadovoljan, lijepo i
Ijubazno postupa. Vladaru je rekao da je puvaran, tj. da savjesno i pouzdano
cuva ono sto mu se povjeri, i da zna voditi brigu o stvarima i robi u
stovaristima.

Iz ovoga se izvlaci zakljucak da je dozvoljeno traziti odredeni polozaj onom
ko zna da je povjerljiv i dostojan tog polozaja.

**U Bibliji stoji da je faraon visoko cijenio Jusufa ,%l!i, da mu je dao vlast
nad cijehm Egiptom, poklonio mu svoj prsten, obukao ga u svilu, dao mo
zlatnu ogrlicu, i da se kao njegov zamjenik vozi u kolima.

Ispred njega je uzvikivano da je gospodar i vladar, a sam faraon mu je na
kraju rekao: "Jedmo prijestoljem ja cu biti ve6i od tebe." Oni dalje kazu daje'
Jusuf tada miao trideset godina, i da ga je vladar ozenio uglednom zenom.
Es-Sa'lebi kaze da je vladar skinuo sa polozaja Tufeira, Jusufovog vlasnika i
postavio Jusufa na to mjesto. Zatim se kaze da ga je ozenio i Zulejhom, nakon
smrti njenog muza, i da je bila djevica, jer joj muz nije mogao imati odnos sa

220

tenr

\uje
bvo

kje
tak,

1.

)sto

Jusuf alejhi selam

zenama. Ona je Jusufii Se^ rodila dva sina: Efraima i Mansu. Jusuf je zatim sve
vise ucvrscivao vlast Egipta, jer je postupao pravedno prema svima, pa su ga
zavoljeli i musko i zensko.

Takoder se kaze da je Jusuf imao trideset godina kada se sreo sa vladarom,
Medutim, i pored toga sto je bio mlad, kada mu se vladar obratio na
sedamdeset jezika, on mu je odgovorio na svakom od njih, pa je to zadivilo
vladara. Allah najbolje zna!

/ tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je po njoj gdje god je
ktio. Tj. nakon tamnice, skucenog prostora i ogranicenosti kretanja, sada je
mogao putovati po cijelom Egiptu. Boravio je po njoj gdje god je htio. Tj.
isao je kud god je htio i svuda bio docekan s postovanjem i velicanjem. milost
Svoju Mi dajemo onome home hocemo i ne dopustamo da propadne nagrada
dobrociniteljima. Tj. Allah daruje i nagraduje vjemike, pored neizmjemog
dobra i lijepe nagrade koja ih ceka na on cm svijetu. Zato On kaze: A nagrada
na onom svijetu je bolja onima koji vjeruju i koji su bogobojazni. Kaze se da
je Tufejr, Zulejhin muz, umro, te da je vladar Jusufa postavio na njegovo
mjesto i ozenio njegovom zenom Zulejhom, pa je on bio njegov najblizi
vezir.

Muhammed ibn Ishak navodi da je vladar Egipta - El-Welid ibn er-Rejjan -
zahvaljujiici Jusufii ^m primio Islam. Allah najbolje zna! Tako neko u
stihovima rece:

S onu stranu tjeskohe straha prostire se beskrajna sigurnost

Prvi cejoj se obradovati koje na vrhuncu sjete

Zato ne gubi nadu! Allah je Jusufu na upravu dao

Svoje riznice nakon stoje izbavljen iz tamnice.

*I dodose Jusufova braca i ustase k njemu, pa ih on poznade, a oni njega
ne poznadose. */ kada ih opremi onim sto im je trebalo, rece: "Dovedite mi
svoga brata od vaseg oca, zar ne vidite da punu mjeru dajem, i da goste
najbolje docekujem? *A ako mi ga ne dovedete, kod mene vam vise nema
mjere, i ne dolazite mi!" *Oni rekose: "Potrudicemo se da ga nekako od
njegovog oca izmamimo, zaista cemo tako postupiti. " *A Jusuf rece svojim
momcima: "Stavite njihovu robu u njihove tovare, da bije oni prepoznaii kada
se wate svojoj porodici, da bi se opet vratili. " (Jiisuf, 58.-62.)

Uzviseni ovdje govori o dolasku Jusufove f^ brace u Egipat, u potrazi za
hranom, kada su nastupile susne godine i zahvatile i ostale krajeve i Ijude.

Jusuf :^je tada upravljao cijelim Egiptom i duhovno i svjetovno. Kada su
kod njega dosli, on je njih prepoznao, a oni njega nisu, jer nisu mogli ni
pomisliti do kakvog je visokog mjesta i polozaja dospio Jusuf ?*^i. Zato ih je on
prepoznao, a oni njega nisu.

**Kod ehli-kitabija stoji, da su mu se kad su dosli, poklonili, pa ih je
prepoznao. Zeleci da ga ne prepoznaju, u razgovoru sa njima bio je grub
rekavsi: "Vi ste uhode! Dosli ste da uzmete bogatstvo moje zemlje!" Oni su mu

221

Jusuf alejhi selam

odgovonh: "Boze sacuvaj! Dosli smo da nabavimo hrane za nas narod i da se
spasimo od nestasice i gladi koja nas je zadesila. Mi smo sinovi jednog covieka
12 Ken ana. Bilo nas je dvanaest sinova. Jednog od nas vise nema, a najmladi je
ostao kod naseg oca. On je ponovo rekao: "Moram vas iskusati!" '

**Kod ehli-kitabija stoji da ih je strpao u zatvor tri dana, a zatim ih pustio
osim Simuna, dok rau ne dovedu najmladeg brata, Medutim, neki od ovili
navoda su spomi.

/ kada ih opremi onim sto imje trebalo. tj. kada im je dao namimice onako
kako je bio obicaj - svakom covjeku onoliko koliko moze deva poniieti rece>
Dovedite mi svoga brata od vaseg oca," Prvo ih je upitao kako zive koliko ih
ima, pa su mu rekli: "Bilo nas je dvanaest sinova, jednog od nas vise nema a
njegov rodeni brat je ostao kod svoga oca." Zatim im je rekao- "Kada iduce
godme ponovo dodete, povedite ga sa sobom!"

"Zar ne vidite da punu mjeni dajem, i da goste najbolje docekuiem-?" Ti
Hjepo sam vas docekao i ugostio. ' ^'

Tako ih je potakao da mu dovedu brata, a zatim im zaprijetio ako to ne
"^^f^- ^ ",^° "^' ^^ "^ dovedete. kod mem vam vise nema mjere. i ne dolazite
mu ij. necu vam dati namimice niti cu vam ukazati gostoprimstvo.

Dakle, suprotno od onoga kako je prvi put postupio prema njima. Tako ih ie
obecanjima 1 zastrasivanjem nastojao ubijediti da ga dovedu, kako bi utoho
ceznju za njim.

Oni rekose: "Potrudicemo se da ga nekako od njegovog oca izmamimo "
Ij. potrudicemo se svim silama da pode sa naraa i da ti ga dovedemo "Zai^ta
cemo tako postupiti. " Tj. mi to sigurno mozemo uraditi.

Zatim je svojim momcima naredio da njihovu robu, koju su donijeli kao
trampu za hranu, nepnmjetno stave u njihove tovare, da bi je prepoznali kada
se vrate svojoj porodici. da bi se opet vratili. Jedni kazu da je to uradio zato d
b. to vratih, kada ga pronadu kod svoje kuce. Drugi kazu da je tako postupio
bojeci se da nece imati sta drugi put donijeti. Treci kazu da se postidio da im
uzme robu u zamjenu za hranu koju im je dao.

Mufessiri se razilaze i u pogledu njihove robe, o cemu ce kasnije biti

M^^^' '''^' '' '^ *° ''' ^--^ - — ' ^ tome smo.

Vpostose vratise svome ecu, rekose: "Oce. nece nam vise mjeru davati
Zatoposaljt s noma naseg brata da bismo dobili mjeru. a mi cemo ga zaisia
cuvati. On rece: Zar da vam ga povjerim kao sto sam vam prije povjerio
njegovog brata? Alt Allah je najbolji cuvar i On je na/milostiv^i '' V kad
otvonse svoje tovare i nadose da imje roba vracena, oni rekose- "Oce sta
mozemo visepozeljeti? Evo nase robe, vracena nam je i hranom cemo msu
porodicu nahramti i naseg brata cemo cuvati. a i jedan kamilin tovar hrane
cemo vise dobiti. to je neznatan tovar. " *0n rece: "Necu ga s vama poslati sve

222

Jusuf alejhi selam

dok mi se ne zakunete Allahom da cete mi ga sigurno vratiti, osim ako ne
nastradate. " I posto mu se oni zaklese, on rece: "Allah je jamac za ono sto
rekosmo. " *Zatim rece: "O sinovi moji, ne ulazite najednu kapiju, vec na razne
kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga sto vam Allah odredi. Sud pripada
jedino Allahu. Ja se na NJega oslanjam i neka se samo na Njega oslanjaju oni
koji se oslanjaju " */ kada udose onako kako im je otac naredio, to im nimalo
nije pomoglo da budu postedeni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se
ostvarila zelja Jakubova, kojuje izvrsio, a onje, uistinu, veliki znalac bio, za ono
sto smo ga Mi naucili, ali vecina Ijudi ne zna. (Jusuf, 63.-68.)

Ovdje nam Uzviseni navodi sta se desilo kad su se oni vratili ocu. Rekli su
mu: "Nece nam vise mjeru davatH", tj. nakon ove godine, ukoliko sa nama ne
posaljes naseg brata, a ako ga posaljes, opet cemo je dobiti.

/ kad otvorise svoje tovare i nadose da im je roba vracena, oni rekose:
"Oce, sta mozemo vise pozeljeti!" Tj, sta vise mozemo pozeljeti kada nam je
vracena nasa roba? "i hranom cemo nasu porodicu nahraniti", tj. donijet cemo
im namimice i ostalo sto im je potrebno tamo gdje zive. "/ naseg brata cemo
cuvati a i jedan kamilin tovar hrane vise cemo dobiti", tj. sto cemo ga sa
sobom povesti. Uzviseni kaze: Toje neznatan tovar, tj. u poredenju sa tim sto
mu odiazi i drugi sin.

Jakub SE^i je bio nerazdvojan od Benjamina jer je u njemu osjecao miris
Jusufa, i u njegovom odsustvu se tjesio njime. Zato je rekao: "Necu ga s vama
poslati sve dok mi se ne zakunete Allahom da cete mi ga sigurno vratiti, osim
ako ne nastradate", tj. osim ako ga ni jedan od vas nikako ne mogne vratiti. /
posto mu se oni zaklese, on rece: "Allah je jamac za ono sto rekosmol"

Tako je potvrdujuci zakletvu i uzimajuci obecanje za svoga sina ucinio sto
je mogao ali opreznost nije mogla promijeniti sudbinu! Da njemu i njegovoj
porodici namimice nisu bile nuzno potrebne, on se ne bi mogao rastaviti od
dragog mu sina, Medutim, sudbina ima svoja pravila, Uzviseni Gospodar
odreduje i odabire sta On lioce i dosuduje ono sto On hoce. On je Mudri i sve
zna.

Zatim im je naredio da ne ulaze u grad na jednu kapiju, nego na razlicite.
Jedtii kazu da ih je tako htio zastititi od uroka, jer su bili izuzetno lijepi i
privlacni. Tako smatraju: Ibn Abbas, Mudzahid, Muhammed ibn Ka'b, Katade,
es-Sudejj i ed-Dahhak.

Drugi pak kazu da je on htio da se razdijele ne bi li stogod culi o Jusufu, ili
naisli na kakav trag o njemu. Ovakvo misljenje zastupa Ibrahim en-Nah'i.

Medutim, prvo misljenje je vjerdvatnije, Zato je on rekao: "Ja vas ne mogu
spasiti od onog sto vam Allah odredi. "

Uzviseni kaze: / kada udose onako kako im je otac naredio, to im nimalo
nije pomoglo da budu postedeni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se
ost\'arila zelja Jakubova, kojuje izvrsio, a onje, uistinu, veliki znalac bio, zato
sto smo ga Mi naucili, ali vecina Ijudi ne zna.

223

Jusufalejhi selam

**i

*Kod ehli-kitabija stoji da je po njima Jusufii poslao poklone; pistacija,
badema, balzama, mirisne smole, mirodija i meda. Takoder su uzeli novce koii
su im bili vraceni, i dmge robe.

*fkada izadose pred Jusufa, on uza se privi svoga brata, i rece: "Ja sam

doista, tvoj brat, i ne zalosti se zbog onoga sto su oni radili. " */ posto ih

namiri onim sto imje trebalo. stavi jedan pehar u tovar svoga brata a zatim

jedan glasnik stade vikati: "O karavano. vi ste. doista, kradljivcV"

*Pristupivsi im oni rekose: "Sta to trazite?" *Oni odgovorise: "TrazimQ

vladarev pehar. Ko ga donese. dobit ce kamilin tovar hrane. Ja za tojamcim."

*Oni rekose: "Allaha mm. vi znate da nismo dosli da cinimo nered na zemlji i

mi^ nismo kradljivci. " *Om upitase: ''A kakvaje njegova kazna ako vi lazete?"

* "Onome u cijem se tovaru nade. kazna je sam on ", rekose, "tako mi

kaznjavamo silnike. " *Ion poce s njihovim vrecama, prije vrece svoga brata a

onda izvadi pehar iz vrece svoga brata. Tako Mi naucismo Jusufa da izvede

varku. Po vladarevu zakonu on nije mogao uzeti svoga brata - osim ako to

Allah dopusti. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo. a nad svakim znalcem

ma Jos znaniji. *Oni rekose: "Akoje on ukrao. pa i prije je njegov brat krao!"

AJusufto u sebi sakri i ne pokaza im. nego pomisli: "Vi ste u gorem polozaju!

Allah najbolje zna kako je bilo to o cemu govorite. " *Oni rekose' "0

upravnice, on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi

vidimo da si ti dobrocinitelj. " *"Boze sacuvajV. rece on, "da uzmemo ikog

drugog do onoga kod koga smo nasli naSu stvar! Tada bismo. zaista bili

nepravedni!" (JOsuf, 69.-79.)

Uzviseni govori o tome sta se desilo kada su doveli svoga p^l"brata
Benjamma i sa njim usli kod Jusufa, koji mu je bio rodeni brat i po ocu i po
majci, kako ga je uza se prigrlio, sapnuo mu, da ne bi culi, kako mu je on brat
naredio mu da to od njih prikrije, i rekao mu da se ne zalosti zato sto su oni
prema njemu lose postupili.

Zatim se posluzio varkom da bi ga uzeo od njih i ostavio kod sebe Naredio
je svojmi momcima da njegov pehar, iz kojeg je pio i svijetu mjerio zito
potajno gumu u Benjammov tovar, a zatim ih optuzio da su ukraH vladarev
pehar, obecavsi jos jedan kamilin tovar hrane za onog ko ga vrati To im je i
glasmk javno potvrdio, pa su se pred onima koji su ih teretili za kradu poceli
braniti i pravdati govoreci: "Allaha nam, vi znate da nismo dosli da cinimo
nered na zemlji. i mi nismo kradljivci. ". tj. vi znate da mi nismo kradljivci kao
sto nas vi optuzujete.

Oni upitase: "A kakvaje njegova kazna, ako vi lazete? " "Onome u cijem se
tovaru nade, kazna je sam on", rekose oni, "tako mi kaznjavamo silnike " Po
tadasnjem zakonu lopov je predavan onome cija je stvar ukradena. Zato su
rekli: "Tako mi kaznjavamo silnike. "

Uzviseni Allah zatim kaze: / on poce s njihovim vrecama. prije vrece svoga
brata, a onda izvadi pehar iz vrece svoga brata, tj. da bi tako optuzba bila
uvjerljivija i varka uspjesnija. Zatim Uzviseni Allah kaze: Tako Mi naucismo

224

Jltsiif alejhi selam

110

ito,

rev

mo

Jmifa da izvede varku. Po vladarevu zakonii on mje mogao uzeti svoga bmta.
Tj da sami nisu priznali da je onom u cijem se tovam nade ukradena stvar
kazna sam on, Jusuf ga od njih ne bi mogao uzeti, po zakonu egipatskog
vladara, osim ako to Allah dopusti. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo - tj.
u znanju a nad svakim znabem ima jos ziianiji.

Ovakoje receno jer je Jusuf bio znaniji od njih, mudriji i odlucniji. To sto
je uradio, iiradio je po AUahovom naredenju, jer je o tome ovisilo hoce Is se
ostvariti kasnije dobro po sve njih; da mu dode otac i cijela njegova porodica, i
da se presele kod njega.

Kada su svojim ocima vidjeh da je pehar izvaden iz Benjaminovog tovara,
rekii su: "Akoje on ukrao, pa iprijeje njegov brat krao!", misleci na Jusufa.
Jediii kazu da je on nekada ukrao kip od djeda po majci, i razbio ga. Dnigi kazu
daje njegova "tetka po ocu bila sakrila Ishakov pojas u njegovu odjecu, dok je
jos bio malj, pa su ga poshje nasli i uzeli. On o ovome nije nista znao. To je
uradila zato sto ga je mnogo voljela pa je htjela da ga odgaja i da bude uz nju.
Treci pak kazu daje znao uzimati hranu iz kuce i hramti siromahe. Oko toga
postoje i dmgacija misljenja. Zato rekose: "Ako Je on ukrao, pa i prije je
njegov brat krao!'' A Jusuf to it sebi sakri. tj. rijecK "Vi ste u gorem polozajii!
Allah najbolje zna kakoje bilo to a cemu govorite. "

Rekao je to u sebi, a ne naglas, iz blagosti i sazaljenja prema njima^
unaprijed im oprastajuci. Zatim su sa njim poceli blago i umiljato govonti: O
upravnice, on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega Mi
vidimo da si ti dobrocinitelj. " -Boze sacuvaj", rece on, "da uzmemo ikoga
dnigog do onoga kod koga smo nasli nasu stvar! Tada bismo, zaista bili
nepravedni!" Tj. bili bi nepravedni ako bi pustili krivca a uzeh nevmog Mi to
necemo uraditi, niti dozvoliti, nego cemo uzeti onog kod koga smo nash nasu
stvar.

**Kod ehh-kitabija stoji da im se Jusuf tada predstavio ko je on. Medutim,
ovojeprimjernjihove pristrasnosti i nerazumijevanja,

*Pa kada izgubise svaku nadu. izdvojise se u stranu da se posavjetuju.
Najstariji od njih rece: "Zar ne znate da ste se svom ocu Allahom zakleli, a i
prije ste Jusufa upropastili? Ja necu napustiti ovu zemlju dok mi to moj otac ne
ioivoli Hi dok mi Allah ne presudi, a On je najbolji sudija. *Vratite se ocu
svome i recite: "0 oce nas. tvoj sin je ukrao; mi svjedocimo samo ono sto
immo, a stoje nevideno, mi ne znamo. *UpitaJ stanovnike grada u home smo
bili i karavanu s kojom smo dosU. Mi, zaista, govorimo istinu. " *Jakub rece:
"Nije takolUvasim dusama je ponikla zla misao. Strpljivost je lijepa Mozda
ce mi ih Allah sve vratitl On sve zna i mudarje. " *I okrenu se od njih, i rece:
•VJusufe iugo mojal " - a oci su mu bile pobijelile od zalosti, i bio je potisten
*Oni rekose: "Allaha nam, ti toliko pominjes Jusufa da ces tesko oboljeti ili
umrijeli'-*-Ja svoju tugu i zalost pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono
sto vi ne znate", rece on. * "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusuja i
njegova brata, i ne gubite nadu u AUahovu milost, jer nadu u Allahovu milost
gitbesamo nevjernici. " (Jusuf, 80.-87.)

225

Jusufalejhi selam

Uzviseni kaze da sis se oni, kad su vidjeli da od njega ne mogu dobiti nazad
Benjamma, odvojUi u stranu i da su se izmedu sebe posavjetovali. Najstariji od
njih, Rubil, je rekao: "Zar ne znate da ste se svom ocu Allahom zakleli " da cete
ga dovesti, izuzev ako i vi ne nastradate? Ovako krsite dato obecanie i
zakletvu, I prema njemu se odnosite nemarao kao sto ste se jos prije odnosiii
prema njegovom bratu Jusufti. Ja ne smijem ocu izaci na oci i -ja necu
napustiti ovu zemlju", tj. ostacu ovdje "dok mi to moj otac ne dozvoW tj da
mu se vrato "Hi dok mi Allah ne presudi", tj. omognci da vratim braia ool.
a Onje najboiji sudija. "

•Jratite se ocu svome i recite: "O oce naS, tvoj sinje uh-ao; " Tj ispricaite
mu sta ste vidjeli, onako kako je izgledalo. "mi svjedocimo samo ono sto
znamo a sto je nevideno, mi ne znamo. Vpitaj stanovnike grada u kojem smo
bib I karavanu s kojom smo dosli. " Tj. to sto smo ti ispricali da su nam uzeli
brata zato sto je ukrao, stvar je poznata u cijelom Egiptu, a to zna i karavana
koja je bila tamo. "Mi. zaista. govorimo istinu. " Jakub rece: "Nije tako U
vasmdusamajeponikla zla misao. Strpljivost je lijepa. " Tj. nije tako kao 'sto
VI kazete On nije ukrao, on se tako ne ponasa i to nije u njegovoj prirodi
l\ ego, U vasim dusamaje ponikla zla misao. Strpljivost je lijepa. "

Ibn Ishak i JOS neki kazu: "Buduci da je njihova nemamost prema Benjaminu
dosla nakon nepaznje prema JusufU, onje rekao to sto je rekao." U tom smislu
jedan davm ucenjak rece: "Nesreca zla je u tome sto se ono ponavlja."

•'Mozda ce mi ih Allah sve vratiti ", tj. Jusufa, Benjamina, i Rubila "On sve
zna pa 1 moje stanje i razdvojenost od mojih voljenih, "i mudarje " u onotn
sto odreduje i cmi. Njemu pripada savrsena mudrost i neoboriv dokaz.

/ okrenu se od njih. tj. od sinova, i rece: "O Jusufe, tugo mojal " On ovdje

"tihTvrtla Se-""'' ' '*'™ '"^''' ' ^°'^''' ""'' '*° '' '''^° ""'^"'°' ''^^ ^'° "^^° "

Okreci srce kuda god hoces -
Istinski se voli samoprva Ijubav.
A drugi pjeva ovako;

Kod mezarja me ukori zbogplaca - Prijateij,

sto lijem suze,

I rece: Zar places nad svakim mezarom -

Pa mezarje gostinska soba pod pijeskom.

Aja njemu: Tuga tugu rada - pusti me.

Sve su ovo mezari moga Malika.

A oci sumu bile pobijelile od zalosti, tj. zato sto je puno plakao i bio ie
pohsten, tj. zalostan, zato sto je puno tugovao, zalio i ceznuo za Jusufom I
kada su mu smovi vidjeli koliko ga pogada i boli rastanak, om iz sazaljenja i
samilost, prema njemu rekose: ■■Allaha nam. ti toliko spominjes Jusufa. da cd
tesko oboljeti ili umrijetL " ^ j j . ui, lcj

226

JuSUfulL-jhi si'kun

u

Time su htjeli reci: Ako tako nastavis osiabit ces i razboljet ces se. Bolje bi
ti bilo da pazis na sebe.

"Ja svoju tugu i zalost pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono sto vi ne
znate", rece on. Ovira je htio reci: Ja se necu zaliti ni vama, niti kome drugom
od Ijudi za ono sto sam docekao, nego se zalim Allahu i znam da ce mi Allah iz
ovog stanja dati olaksanje i izlaz. Takoder, znam da ce se obistiniti Jusufov
san, i da demo sigumo njemu i ja i vi sedzdu uciniti, kao sto je sanjao. Zato im
jerekao: "a od Allaha znam ono sto vi ne znate. "

Poticuci ih da traze Jusufa i njegova brata, i da se raspituju za njih, on im je
rekao: "0 sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i njegova brata, i ne giibite
iiadu M Allahovu inilost, jer nadu u Allahovu milost gube same nevjemici. " Tj.
nemojte gubiti nadu da ce olaksanje doci nakon tegobe, jer samo nevjernici
gube nadu u Allahovu milost i olaksanje.

*Ikada oni izidose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, nas i nasu porodicu
pritisla je nevolja; donijeii smo mala vrijedne robe, ali nam ti podaj punu
mjeni i udijeli nam sadaku, jer Allah nagraduje one koji udjeljuju sadaku. "
*0n upita: "Znate li sta ste sa Jusufom i njegovlm bratom nepromisljeno
uradili?" *"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?", upitase oni. "Ja sam Jusuf a ovoje
moj brat", rece on, "Allah nam Je milost darovao, ko se boji Allaha i bude
strpljiv, - pa Allah, uistinu, nece dopiistiti da propadne nagrada
dohwciniteljima. " *" Allaha nam", rekose oni, "Allah teje nad nama uzvisio,
a mi smo, zaista, bill grijesnici. " *"Necu vas danas koriti", rece, "Allah ce
wm oprostiti, od milostivih Onje najmilostiviji! *Odnesite ovu niojii kosulju i
bacite je na lice moga oca, on ce progledati. I dovedite mi svu svoJu
porodicu! " (Jtisuf, 88,-93.)

Uzviseni ovdje govori o ponovnom dolasku Jusufove brace kod njega kada
su od njega trazili namimice, sadaku i dozvolu da se Benjamin vrati natrag: /
kada oni izadose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, nas i nasu porodicu
prilistaje nevolja," tj, susa, neimastina i puno celjadi, "donijeii smo malo
vrijedne robe", tj, toliko mizemu da je ti ne bi ni primio, osim nama za hatur,
Jedni kazu da su to bib bezvrijedni dirhemi, drugi da ih je bilo malo a treci da
je to bilo nesto mirisne smole, balzama i slicno,

Ibn Abbas kaze da su to bile stare vrece, uzad, i slicno "ali nam ti podaj
punu mjeru i udijeli sadaku, jer Allah nagraduje one koji udjeljuju sadaku. "
Es-Sudejj kaze da to znaci: "Ucini nam sadaku za ovu robu", a Ibn Dzurejdz:
"Tako sto ces nam vratiti naseg brata."

A Sufjan Ibn Ujejne kaze: "Nasem Poslaniku Muhammedu ^ je zabranjena
sadaka, a ta zabrana se izvlaci iz ovog ajeta," To navodi Ibn Dzerir.

Kada je vidio u kakvom su polozaju, i da nemaju do ono malo mizeme robe
sto su je donijeii, predstavio im se i otkrio, Otkrivsi svoje plemenito lice pred
njima, govorio im je o odredbi svoga i njihova Gospodara, rekavsi: "Znate li
sta ste sa Jusufom i njegovim bratom nepromisljeno uradili?"

Ill

Jusufalejhi selam

it •

Potpuno iznenadeni i zateceni, jer su toliko puta bill kod njega a nisu ga
poznah, oni su upitali: "A da ti nisi, uistinu. Jusuf? " "Ja sam Jusuf. a ovoje
moj braf, rece on. Tj. ja sam onaj Jusuf sa kojim ste uradili ono sto ste
uradili, 1 s kojim ste, kako od ranije znate, nepromisljeno postupili Rijecima
a ovoje moj braf potvrdio je ono sto je ranije rekao, i upozorio ih na
zavidnost koju su tajih prema njima dvojici i smicalice koje su im pravili
Zato je rekao: "Allah nam je milost darovao", tj. take sto nam je ukazao
bvoje dobrocmstvo i milost, i sto nas je stitio i uzvisio. Nas Gospodar nam ie
to dao zato sto smo Mu bili pokorni, strpljivi na onom sto ste nam radili i Ito
smo slusali i dobro cmili nasem ocu, pa nas je volio i za nama ceznuo. Ko se
boji Allahai bude strpljiv, -pa Allah, uistinu, nece dopustiti da propadne
nagrada dobrociniteljima. ,

■•Allaha nam ". release oni, "Allah teje nad nama uzvisio ", tj. nad nama te
uzdigao 1 dao ti ono sto nama nije, "a mi smo. zaista, bili grijesnici " tj sto
smo te zanemarili, pa evo nas sada pred tobom. "Necu vas danas koriti" rece
Tj. od danas vas necu koriti za ono sto ste ucinili.

Zatim im je dalje rekao: "Allah ce vam oprostiti. od milostivih On je
najmiloshviji. " Om koji ovaj ajet razumiju kao; "Necu vas koriti - danas ce
vam Allah oprostiti.", ne razumiju dobro. Prvo misljenje je ispravno.

Zatim imje naredio da uzmu njegovu kosulju - ispod koje nista dmgo nije
nosio - , da je stave na oci njegovog oca, pa ce mu se, uz Allahovu pomoc
veliko eX'^' izgubljeni vid. To je bio natpnrodni dogadaj, dokaz poslanstva l

Zatim im je naredio da se sa cijelom porodicom presele u Egipat gdje ce
Ijepse 1 bolje zivjeti, okupljeni na jednom mjestu, nakon sto su bili ra'strkani i
da to m-ade na najljepsi nacin.

*/ kada karavana napusti Misir. njihov otac rece: "Ja, zaista. osjecam
Jusujov mins, samo ne recite da sam pomatuhio!" *Oni rekose- "Allaha nam
josnu svojoj staroj zabludi. " *A kada glasonosa radosne vijesti dode, on stavi
kosulju nanjegovo lice i on progleda. On rece: "Zar vam nisam rekao da ja
znam od AUalia ono sto vi ne znate? " *Oni rekose: "O oce nas. zamoli da nam
se oproste gnjesi; mi smo. zaista. zgrijesili. " *"Zamolit cu svoga Gospodara
da vam oprosti , rece on. "jer Onprasta i milostivje. " (Jusuf, 94.-98.)

Aui^n^r^f ^1^'^®' "^"''° "^™ J^ ^''^" ^^ J^ ^^° Od Ebu Sinana, on od
Abdullaha ibn Ebi Huzejla, da je Ibn Abbas, u pogledu rijeci: / Wa karavana
napusti Misir - rekao: "Kada je karavana napustila Misir puhnuo je vietar i
Jakubu donio m.rts Jusufove kosulje, pa je rekao: "Ja zaista osjecam Jusufov
miris; samo ne recite da sam pomatuhio!" On dalje kaze- "Tako je Jakub
osjetio njegov miris na udaljenosti od tri dana hoda." Ovu predaju od Ibn
bmana prenose i es-Sewri, Su'be i drugi.

Hasan el-Basri i Ibn Dzurejdz el-Mekki kazu: "Medu njima je bila
razdaljma od osamdeset ferseha (1 ferseh = 3 milje). Tada je bilo nroslo
osamdeset godina otkako su se rastali."

228

Ice

Jusufalejhi selam

^

"Samo ne recite da sum pomatuhio!", tj. da buncam od starosti i
matuhluka.

Ibn Abbas, Ata*, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr i Katade kazu da rijec
lufemidun u ovom ajetu znaci: "Samo mi ne recite da ne znam sta govorim."
Mudzahid i Hasan u drugoj predaji kazu da to znaci: "Samo mi ne recite da
sam oronuo!"

Oni rekose: "Allaha nam, Jos si u svojoj staroj zahludU" Katade i Es-
Sudejj kazu: "Rekli su mu grubu rijec."

A had glasonosa radosne vijesti dode, stavi kosulju na njegovo lice, i on
progleda. Tj. cim je dosao stavio je kosulju na Jakubovo lice, paje odjednom
progledao, nakon sto je bio slijep. Tada je sinovima rekao: "Zar vam nisam
rekao da ja znam od Allaha ono sto vi ne znate?" Tj. znao sam da ce me
Allah sastaviti sa Jusufom, da cu mu se obradovati i od njega docekati sve
najljepse.

Tada, Oni rekose: "O oce nas zamoli da nam se oproste grijesi, mi smo,
zaista, zgrijesili. " Tj. zamolili su ga da za njih zatrazi oprost od Uzvisenog
Allaha za sve sto su njemu i Jusufu ucinili i namjeravali da ucine. Posto su i
prije ovoga imali namjeru da se pokaju, Allah ih je uputio da to i urade, pa im
je otac obecao da ce uraditi sto su trazili i molili da ucini. "Zamolit cu svoga
Gospodara da vam oprosti". rece, "jer Onprasta i milostivje. "

Ibn Mes'ud, Ibrahim et-Tejmi, Amr ibn Kajs, Ibn Dzurejdz i drugi kazu:
"Odgodio im je trazenje oprosta do pred zoru." Ibn Dzerir navodi: "Pricao
mi je Ebu es-Saib, da je njemu pricao Ibn Idris, da je cuo od Abdurrahmana
ibn Ishaka, a on od Muhariba ibn Dessara, da je rekao: "Iduci u dzamiju,
Omer je cue nekoga kako govori: - Boze, pozvao si me pa sam Ti se
odazvao, naredio si mi pa sam se pokorio. Sada je vrijeme pred zoru, pa mi
oprosti. Osluhnuo je bolje i cuo da glas dolazi iz kuce Abdullaha ibn
Mes'uda. Poslije je upitao Abdullaha o tome, pa mu je odgovorio: "Jakub je
svojim sinovima dovu za oprost odgodio do pred zoru, rijecima: - Zamolit
cu svoga Gospodara da vam oprosti. " Pored toga, Uzviseni kaze: / koji
pred zoru za oprost mole. (Ali 'Imran, 17.)

A u Buharijinom i Muslimovom Sahihu je potvrdeno da je AUahov
Poslanik M rekao: "Svake noci nas Gospodar se spusta na nama najblize nebo, i
pita: "Ima li ko da se kaje, pa da mu primim pokajanje? Ima li ko da nesto
trazi, pa da mu dam? Ima li ko da trazi oprosta, pa da mu oprostim?" A u
dragom hadisu stoji da je Jakub svojim sinovima odgodio trazenje oprosta do
noci yoci petka.

Ibn Dzerir navodi: "Pricao mi je EI-Musenna da je njemu pricao
Sulejman ibn Abdurrahman Ebu Ejjub ed-Dimiski, a njemu El-Welid, da je
cuo od Ibn Dzurejdza, on od Ata'a i Ikrime, a oni od Ibn Abbasa, da je
Allahov Poslanik ^, u pogledu rijeci: "Zamolit cu svoga Gospodara da vam
oprosti", rekao: "do noci uoci petka. Tako je rekao moj brat Jakub svojim
sinovima."

229

m

JusuJ iilcjbi ^elam

Medutim, u ovoj verziji ova predaja je garib, jer nije sigumo da su ovo
Poslanikove njeci. Prije ce biti da su to rijeci Ibn Abbasa, r.a., (mewkuf).

*/ kad izadose pred Jasufa, on uza se privi svoje roditelje i rece: "Udite u
Egipat, ako Bog da, sigurni. " *I on postavi svoje roditelje na prijesto. i oni mu
sa poklonise. pa on rece: "O oce moj, ovo je tumacenje mog nekadasnjeg sna
Moj Gospodarje dao da se ispuni. Onje bio dobar prema meni kadameje r
tammce izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon sto je sejtan posijao ra-doi-
izmedu mem i moje brace. Zaista je moj Gospodar blag prema onome kome
On hoce. i On, zaista, sve zna i mudarje! *Gospodaru moj. ti si mi dao dio
vlash 1 poducio me tumacenju nekih snoval Stvoriteiju nebesa i Zemlje, Ti si
moj Zastitnik i na ovom i na onom svijetu. Daj da umrem kao musliman i
pridruzi me dobrima!" (Jtisuf, 99.- 10 1.)

Ovako je tekao razgovor kad su se voljeni sastali nakon dugog perioda
razdvojenost] za koji se kaze da je trajao osanndeset godina! Drugi kazu daje to
bilo osamdeset tri godine. Oba ova stava prenose se od El-Hasana. Katade kaze
daje to bilo trideset pet godina, Muhammed Ibn Ishak kaze: "Navodi se da su
bill razdvojeni osamnaest godina." Ehli-kitabije tvrde da je to bilo cetrdeset
godina.

Medutim, iz samog kazivanja taj se period moze priblizno odrediti Ona
zena ga je, kako tvrdi vise prenosilaca, htjeia zavesti kada je bio mladic od
sedamnaest godma, ali se on tome usprotivio. Zatim je u zatvoru proveo
nekohko godina, prema Ikrimi i jos nekim, sedam. Nakon izlaska iz zatvora
nastiipilo je sedam godina blagostanja. Zatim je svijet docekao sedam susnih
godina. Prve godme su mu, radi namiraica, polubraca dosla sama, a dogodine
su sa sobom poveli i Benjamina. Trece godine im se predstavio i naredio im da
svj dodu, pa su dosli.

I kada oni izadose pred Jusufa, on uza se privi svoje roditelje tj s njima se
sasta nasamo, bez polubrace. / rece.- -Udite u Egipat, ako Bog da. sigurni "
Neki kazu da su ovdje iieke rijeei ispremetane, i da bi znacenje trebalo biti'
Udite u Egipat, i on uza se privi svoje roditelje." Medutim, ovakvo misljeme
Ibn Dzenr opravdano smatra neispravnim. Drugi ..kazu da je on roditelje
docekao i uza se privio u satoru, a zatim, kada su se priblizili kapiji Egipta
rekao: Udite u Egipat, ako Bog da, sigurni. " Takvo misljenje zastupa i Es-
Sudejj, lako neki kazu da to ne treba ni tako tumaciti, nego da rijec- "udite"
znaci: Nastanite se i boravite. u Egiptu, "ako Bog da, sigurni. " To bi bilo
ispravno i tacno.

**Kod ehli-kitabija stoji da je Jusuf kada je Jakub stigao u Gosen tj u
Bilbjs - izasao u susret da ga doeeka. Prethodno je Jakub poslao sina Jehuzu
da najavi njegov dolazak. Gm dalje kazu da im je vladar Egipta dao da se
nastane u gosenskom kraju i da tamo uzgajaju krupnu i sitnu stoku Vise
mutessira kaze da je Jusuf, kad se priblizio dolazak AUahovog poslanika
Jakuba - tj, Israila, htio da izade pred njega, pa se sa njim na docek zaputio
vladar sa svojom vojskom. Uradili su to zbog Jusufa i iz postovanja prema

Jusuf alejhi selam

Allahovom poslaniku Israilu. Oni dalje kazu da je Jakub blagoslovio vladara i
da je Allah njegovim dolaskom sa Egipcana skinuo teret preostalih susnih
godina. Allah najbolje zna!

Ebu Ishak es-Subej'i od Ebu Ubejde, a on od Ibn Mes'uda prenosi da je
ukupno bilo sezdeset tri osobe koje su dosle sa Jakubom, i da su to bila njegova
djeca i unucad.

Musa ibn Ubejde od Muhammeda ibn Ka'ba, a on od AbduUaha ibn
Seddada prenosi da ih je bilo osamdeset tri osobe. Ebu Ishak prenosi da je
Mesnik rekao: "Doslo ih je tri stotine i devedeset osoba." Zatim kazu:
"Kada su sa Musaom izasli iz Egipta, bilo ih je vise od sest stotina hiljada
boraca."

**Kod ehli-kitabija stoji da ih je, kad su dosli, bilo sedamdeset osoba,
poimenice ih nabrajajuci.

Ion poslavi svoje roditelje na prijesto. Neki kazu da mu je majka tada vec
bila mrtva. Tako stoji u Tewratu, Neki mufessiri kazu: "Uzviseni Allah ju je
ozivio." Drugi kazu da je to bila njegova tetka Lea, a tetka po majci je bliska
kao i majka.

Ibn Dzerir i neki drugi kazu: "Naprotiv! Iz Kur'ana se jasno razumije da mu
je majka sve do tada bila ziva, pa se ne smije oslanjati na tvrdnje ehH-kitabija
koje se kose sa tekstom Kur'ana." Ovakvo misljenje ima jaku podlogu. Allah,
opet, najbolje zna!

/ on postavi svoje roditelje na prijesto, tj. dade im da sjednu pored njega na
prijestolje - i oni mu se poklonise, tj. roditelji i jedanaest brace iz postovanja i
pocasti. Ovo je u njihovo doba bilo uobicajeno. Taj obicaj se primjenjivao i
kod drugih naroda, sve dok nije dolaskom nase vjere zabranjen.

Pa on rece: "O oce moj. ovoje tumacenje moga nekadasnjeg sna. " Tj. ovo
je tumacenje onog sna sto sam ti ispricao, kada sam usnio kako mi jedanaest
CTijezda, Sunce i Mjesec cine sedzdu, pa si mi rekao da ga ne pricam i obecao
rai ono sto si obecao, "Moj Gospodar je dao da se ispuni. On je bio dobar
prema meni kada me je iz tamnice izbavio." Tj. nakon teskoce i tjeskobe,
postavio me je za vladara, cija rijec se sprovodi sirom Egipta, gdje god hocu, "i
vas izpustinje doveo. " Tj. gdje su ranije zivjeli kao nomadi, sa stokom, "nakon
stoje sejtan posijao razdor izmedu mene i moje brace.", tj. onako kako se
izmedu njih desilo, o cemu je ranije bilo govora.

"Zaistaje moj Gospodar blag prema onome kome On hoce. " Tj. kada hoce
da se nesto desi. On prvo za to da uzroke, olaksa ih i pokrene na nacin
nepoznat Ijudima. On tok dogadaja odreduje i pokrece na nevidljiv i samo
Svojoj svemoci poznat nacin. "On, zaista, sve zna i mudarje," tj. u Svom
stvaranju, propisima i odredenju,

**Kod ehh-kitabija dalje stoji da je Jusuf Egipcanima i drugima prodavao
hranu kojoni je upravljao, prvo za zlato, srebro, imanje i pokucstvo i sve sto su
dmgo imali, dok na kraju nije otkupio i njih same i dok nisu postah njegovi

231

Jusufalejhi seiam

robovi, Zatim im je vratio zemlju i oslobodio ih ropstva, kako bi mogli raditi
Petma od usjeva i ubran.h plodova pripadala je vJadaru. Tako je za Egipcane
napravio zemljisni zakon koji je ostao na snazi i nakon njega.

Es-Sa'lebi kaze da Jusuf u tim gladnim godinama mkada nije jeo do sitosti
ka£ "^,^' r^.°^^^'« Sladne. tc da je jeo samo jednom, oko podne. On ^
kaze. Vladan su se kasnye na njega ugledali." Ja dodajem: "Vladar
pravovjennh, Omer, r.a., ne bi jeo do sitosti u gladnim godinama sve dok
susne godine ne bi prosle a nastupile rodne."

nJ'^^^V "^^'' "?'*^^ J"^ P™^'^ Sladna godma, jedan beduin je rekao
Omen.i;-Proslaje,sada si Slobodan!"

Kada je Jusuf m vidio da mu je udoban zivot naklonjen i da mu se
porod,ca oknpda bilo mu je jasno da se na ovom svyetu ne ziv dugo deTes

tada zahvaljivao svome Gospodaru, onako kako Mu pripada nriznaZ
neizmjerno Allahovo dobrocinstvo i dobrotu kojom ga je obafo i moHo G
Njega je naj olje moliti - da, kad bude umirao, u. Ju Islai.n . da ga ridi
njegovim dobnm robovnna. Upravo ovako moli se u dovi' "BoL dai^
uZao ' "" """ * '' "™° '^° -usiimani", tj. kada nam budeslC

..n.!frS'^-'' '^V' °^\"^°''° "^ ^^^^«'' kao sto je Muhammed ^ molio na
sam=t, da mu se dusa uzdigne u dmstvo meleka i casnih drugova' posla mka

p!-:::r" """'' ^' ^^^^ "^^^ "^^'^^^ ^^^^^ ^ nebesl/skup' fzS

Moguce je da je Jusuf m molio da umre u Islamu jos dok je bio dobroe

e Z^o^i^odTbn ^bbf 'h '•'' 'r^"'-*^"° ^° ^^^''^°™™ ^l^ro^Lnl kao

Po nasem vjerozakonu je zabranjeno moliti za snirt, osim kada nastoDe

doaekautor' "™'^ '''^ "'"'"^J^' P°^^J -^- ^-^ P-J^ -go to

Mei^em neka je Ailahov mir na n u, je rekla; -Kama srece da samranU^
imrla i da sam potpuno u zaboravpala!" (Merjem, 23.) ^

Alija ibn Ebi Talib je pozelio smrt kada se stanje pogorsalo nagomilala
.skusenja, rasplamsaU bratoubilacki sukobi, a mno'go ras.nlo Sl

Buharija Ebu Abdullah, autor Sahiha, pozelio je smrt kada se na njega di^la
hajka 1 od svojih protivnika dozivio strahote. ^^ '^

Hadis biljezi Tirmizija u svom Sunenu od Muaza ibn n^phpla dsnomii; a u j
Musmdu 1/368 - 4/66 - 5/243 - 5/f27. Uzebela 48/39/3235; Ahmed u svom

Jusuf alejhi selam

U vezi sa nonnalnim prilikama, Buharija i Muslim u svojim Sahihima
preko Enesa ibn Malika navode hadis u kome Allahov Poslanik ^ kaze: "Neka
niposto niko od vas ne pozeli smrt zbog stete koja ga zadesi. Ko je dobar
mozda ce biti jos bolji, a ko los, mozda ce se popraviti, nego, neka zamoli:
"Boze> pozivi me dokle mi je bolje da sam ziv, a podaj mi smrt kada mi smrt
bude bolja." Pod izrazom "steta" u ovom se hadisu misli na ono sto se odnosi
ratijelo, kao sto je bolest i slicno, a ne u vjeri.'

Jasno je da je Allahov poslanik Jusuf j^i trazio smrt; ili na samrti ili u
prilici kakva je opisana u ovom hadisu.

Ibn Ishak od ehli-kitabija navodi da je Jakub kod Jusufa u Egiptu ostao
sedamnaest godina i da je nakon toga umro.

Jusufu S^ je oporucio da ga ukopa pored njegovih predaka, Ibrahima i
Ishaka.

Es-Sudejj dodaje: "On ga je opremio, prenio u Sam i ukopao u spilji, pored
njegovog oca Ishaka i djeda Ibrahima ^i,"

**Kod ehli-kitabija stoji da je Jakub imao sto trideset godina kada je usao u
Egipat i da je tamo boravio sedamnaest godina. Uprkos tome tvrde da je
ukupno zivio sto cetrdeset godina.

Ovako stoji u Bibliji. Medutim, to nije tacno i ova greska mora da je
na.stala, ili u toku prepisivanja, ili su namjemo izbacili die teksta ili su
pogresno sabrali godine. Medutim, ovakve greske nisu pravili ni u slozenijim
proracunavanjima, pa kako su to ovdje napravili!?

Uzviseni Allah u Svojoj Casnoj Knjizi kaze: Hi ste bili prisutni kada je
Jahibii smrt dosla, i kad je svojim sinovima rekao: "Sta cete nakon mene
obozavati?" Oni su odgovorili: "Obozavat cemo tvoga Boga. Boga tvojih
predaka Ibrahima, i Ismaila i Ishaka, Jednog Jedinog Boga! I mi se Njemu
predajemo! " (EI-B ekare, 1 3 3 .)

Ovdje Jakub svojim sinovima oporucuje iskrenu predanost, tj. Islam, kojeg
je Allali poslao preko svojih vjerovjesnika ^^i.

**Ehli-kitabije navode da je on ostavio opomku svakom sinu posebno, da
im je rekao sta ce im se desiti, te da je Jehuzi nagovijestio da ce se medu
ajegovim potomstvom pojaviti veliki poslanik kome ce biti pokomi citavi
narodi, a to je-Isa, sin Merjemin. Allah najbolje zna.

Oni dalje kazu: "Kada je Jakub umro, svi Egipcani su ga oplakivali
sedamdeset dana. Jusuf je naredio Ijekarima, pa su ga balzamovali, tako je u
balzamu ostao ceti'deset dana. Zatim je Jusuf od vladara Egipta zatrazio
dozvolu da isprati oca i da ga ukopa kod njegove porodice. On mu je to
doz\'oiio, a sa njim su krenuli i velikani i dostojanstvenici Egipta. Kada su
stigli u Hebron, ukopali su ga u spilji koju je kupio Ibrahim ,%ai od Afrona ibn
Sahra el-Hajsija, i tu sedam dana proveli u zalosti za njim,"

I 4

' Hadis biljezi Buharija 75/19 - 80/30 - 81/7 - 94/6; Muslim 48/10-13 i ostali.

233

Jusuf alejhi selam

Zatim oni kazu: "Zatim su se vratili u Egipat, a Jusufova polubraca su ga
tjesila zbog oca i suosjecali sa njim. Zato se i on lijepo ponio prema njima
iskazujuci im dobrocinstvo i nastanivsi ih u Egiptu. Zatim je Jusufu >m dosla
smrt, pa je on oporucio da njegovo tijelo ponesu kada budii izlazili iz Egipta i
da ga ukopaju kod njegovih predaka." Oni su ga opremili j metnuli u kovceg.
Tako je njegovo tijelo bilo u Egiptu, sve dok ga nije Musa >^l odnio i ukopao
kod njegovih predaka, o cemu ce jos biti govora, Oni kazu da je on imao sto
deset godina kada je umro,

Taico kod njih pise, prema onome sto sam ja licno vidio i sto prenosi Ibn
Dzerir. Mubarek ibn Fudale od el-Hasana prenosi; "Jusuf je bacen u bunar
kada je imao sedamnaest godina. Od oca je bio odvojen osamdeset godina.
Nakon toga je jos zivio dvadeset tri godine, i na kraju je umro kada je imao
sto dvadeset godina." Drugi kazu: "Jusuf ffeSii je ostavio oporuku polubratu
Jehuzi."

234

ti'kL '.

Ejjub alejhi selam

KAZIVANJE O E JJUBU ;^l

Ibn Ishak kaze daje on bio Bizantijac i da je Ejjub bio sin Mewsa, sina
Raziha, sina el-Ajsa, sina Ishakovog, a on je sin Ibrahimov SteBi, Drugi
kazu da je on Ejjub, sin Mewsa, sina Ra'wila, sina eUAjsa, sina
Ishakova, sina Jakubova. O njegovom porijeklu ima i drugacijih misljenja.

Ibn Asakir kaze da mu je majka bila Lutova >im kcerka i da mu je otac bio
jedan od onih koji su povjerovali u Ibrahima i^ kada je bacen u vatru i nije
izgorio,

Prvo misljenje je najpoznatije, jer je on jedan od Ibrahimovih potomaka,
kao sto smo ranije rekli tumaceci rijeci Uzrvisenog: / od njegovih potomaka
Dawuda, Sulejmana, Ejjuba, Jusufa. Musaa i Haruna. (El-En' am, 84.) Zapravo
rijec njegovih u ovom ajetu se odnosi na Ibrahima, a ne na Nuba - neka je
Allah ov mir i spas na obojicu.

On je jedan od poslanika za kojeg Allah ^ u suri En-Nisa' kaze da im je
dolazila objava: Mi objavljujemo tebi, kao sto smo objavljivali Nuhu i
vjerovjesnicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i
Jakubu ipotomcima, i Isau i Ejjubu. (En-Nisa', 163.)

Tacno je da on potice iz loze Bl-Ajsa, sina Ishakovog i njegove zene za
koju neki kazu da je bila Lija kci Jakuba, drugi Rahma kci Efrasima. Ima
misljenja daje Lija bila kci Minsa, sina Jakubova. To misljenje je najpoznatije,
pa ga ovdje zato i navodimo. Nakon njega govorit cemo, ako Bog da, o
vjerovjesnicima sinova Israilovih, uzdajuci se u Allaha i na Njega se
oslanjajuci.

Uzviseni Allah kaze: */ Ejjubu, kada zamoli Gospodara svoga: "Meneje
snasla nevolja, a Ti si od milostmh najmilostiviji! " *I Mi mu se odazvasmo.
otklonismo mu nevolju koja ga je morila i dadosmo mu miloscu Nasom
njegovu celjad. i uz njih jos toliko, kao pouku onima koji ibadet cine
(El-Enbija', 83.-84.)

A u suri Sad, Uzviseni kaze: *I spomeni naseg roba Ejjuba, kadaje zamolio
Gospodara svoga: "Sejtan me salijece zbog bolesti i kazne! " *Udari svojom
nogom. - eto hladne vode. za kupanje ipicel *I Mi mu iz milosti Nose, poklonismo
njegovu celjad, i jos toliko uz njih i kao pouku za one koji imaju pameti. *}
uzmi svojom rukom snop i njime udri, samo zakletvu ne prekrsi! Mi smo vldjeli
daje on saburli. Divan je rob on bio i mnogo se kajao! (Sad, 41.-44.)

tijeli
AIlJ
dani

iskus
pao

hadis
"...bit^

236

Ejjub alejhi selam

Ibn Asakir navodi da je El-Kelbi rekao: "Prvi vjerovjesnik koji je poslan
bio je Idris. Zatim je poslan Nuh, pa Ibrahim, pa Ismail, pa Ishak, pa Jakub, pa
Jusuf, pa Lut, pa Hud, pa Salih, pa Musa, pa Hanin, pa Ilijas, pa El-Jese', pa
Arfi ibn Suwejlih ibn Ifrasim ibn Jusuf ibn Jakub, pa Junus ibn Metta - od
Jakubovih potomaka, pa Ejjub ibn Zirah ibn Amus ibn Liferz ibn el-Ajs ibn
Ishak ibn Ibrahim." Medutim, neki dijelovi ovog redoslijeda su spomi, jer je
poznato da su Hud i Salih bili nakon Nuba, a prije Ibrahima. Allah, opet,
najbolje zna.

Mufessiri, historicari i neki drugi kazu: "Ejjub je bio bogat i
posjedovao je sve obi ike i vrste imetka: krupnu i sitnu stoku, robove i
velike povrsine zemlje u Es-Senijjetu, odnosno Hawranu (juzno od
Damaska}." Ibn Asakir navodi da je cio taj kraj bio njegov i da je imao
puno djece i celjadi.

Zatim je svega toga lisen, pa je iskusan najrazlicitijim nevoljama na svom
tijelu, od koga su mu samo srce i jezik ostali zdravi, kojima je cinio zikr
AUahu. Pored svega toga on je bio saburli, uzdao se u Allaha i cinio mu zikr
danju i nocu, jutrom i veceri.

Njegova bo lest je potrajala tako dugo, da su ga napustili i najblizi
prijatelji, pa je izveden iz svoga grada i ostavljen na jednom smetljistu.
Svijet ga je prestao obilaziti, tako da nije ostao niko ko bi sa njim saosjecao
osim njegove zene, koja je pazila na svoje obaveze prema njemu i sjecala se
kako je on prije toga bio prema njoj debar i milostiv. Ona ga je obilazila,
pazila i pomagala mu da obavlja nuzdu i drugo sto mu je bilo potrebno. Ali,
i njeno stanje se pogorsalo, ponestalo joj sredstava, tako da je i sama morala
sluziti svijetu da bi nesto zaradila, kako bi ga mogia nahraniti i pruziti sto
mu treba. Neka Allah bude zadovoljan sa njom, a t ona sa Njim! Ona je sa
njim saburli podnosila gubitak bogatstva i djece, nesrecu koja je pogodila
njenog muza, skrtost bogatih i sluzenje drugima, nakon srece i blagostanja u
kome su bili i postovanja koje su uzivali. Pa svi smo Allahovi i Njemu se
vracamo!

U sahih hadisu je potvrdeno da je Allahov Poslanik M rekao: "Najteza
iskusenja od Ijudi imaju vjerovjesnici, zatim dobri Ijudi, zatim najbolji iza njih,
pa onda najbolji iza njih."

On je takoder rekao: "Covjek se stavija na iskusenja prema cvrstini vjere.
Ako je cvrst u vjeri, poveca mu se iskusenje."'

Sve nevolje Ejjubu 3^1 su samo povecale sabur i nadu da ce biti nagraden
zato, i zahvalnost Allahu, tako da se njegov sabur i nevolje koje su ga zadesile
navode kao primjer.

' Hadis biljeSi Ed-Darimi u svom Sunenu 20/67/2786; Ahmed u svom Musnedu 1/172, 174,
180, 185; Hatim ibn Ebi Dunja; Tirmizija u svom Sunenu 37/56/2398; kaie Ebu Isa: "Ovaj
hadis Je hasen - sahih"; Ibn Madze u svom Sunenu 36/23/4023. Svi prenose hadis sa dodatkom:
"...bit ce sve u iskusenju dok po zemljt ne bude hodio cist od grijeha,"

^

237

Ejjub alejhi selam

Od Wehba ibn Munebbiha i nekih jevrejskih ucenjaka se prenosi duga prica
o Ejjubu i o tome kako je izgubio bogatstrvo i djecu i kako ga je zadesila bolest,
Allah zna je li ta prica tacna.

Od Mudzahida se prenosi da je rekao: "Ejjub ^i je prvi covjek koji je
obolio od kozica (boginja)".

O tome, koliko su dugo njegove muke trajale, postoje razlicita misljenja.
Wehb smatra da je on ikusavan tacno tri godine, ni manje m vise od toga.

Enes kaze: "Iskusenje mu je trajalo sedam godina i nekoliko mjeseci. Bacen
je na smetljiste sinova Israilovih, gdje su mu tijelo napadali razni insekti sve
dok ga Allah nije izlijecio, obilato nagradio i pohvalio" Humejd kaze daje
iskusavan punih osamnaest godina.

Es-Sudejj kaze: "Meso je otpadalo sa njega, tako da su od tijela ostale samo
kosti i zivci. Zena mu je donosila pepeo i posipala ispod njega. Kada joj je
dodijalo, rekla mu je: "Ejjube, kad bi zamolio svoga Gospodara, sigumo bi te
izlijecio." On joj je odgovorio: "Uzivao sam u zdravlju sedamdeset godina, pa
zar je puno da sedamdeset godina osaburim radi Allaha?" Ona se zabrinula
zbog ovakvog odgovora jer je morala sluziti svijetu za naknadu i tako hraniti
Ejjuba ^!.

Znajuci da je ona Ejjubova zena i bojeci se da na njib ne prenese bolest jer.
ga je obilazila i sa njim dolazila u kontakt, svijet joj vise nije davao nikakva
posla. Kada vise ni kod koga nije nalazila posla, keen jednog bogatasa prodala
je svoju pletenicu za vecu kolicinu kvalitetne hrane. Kada ju je donijela Ejjubu,
on ju je upitao: "Odakle ti ovo?" Ona je sakrivsi istinu rekla: "To sam dobila
sluzeci Ijudima." Ni sutradan nije mogia naci posla pa je i drugu pletenicu
prodala za hranu, koju je donijela Ejjubu, opet sakrivsi istinu od njega.
Medutim, on se zakleo da nece jesti dok mu ne kaze odakle joj hrana. Onaje
tada skinula pokrivac sa svoje glave, pa je, kad je ugledao njenu glavu bez
kose, zamolio: "Gospodaru moj, meneje snasla nevolja, a Ti si od milostivih
najmilostiviji! " (El-Enbija', 83,)

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je moj otac, da je njemu pricao Ebu
Seleme, a njemu Dzerir ibn Hazim, da je Abdullah ibn Ubejda ibn Umejr
rekao; "Ejjub je imao dva brata. Jednog dana su dosli da ga obidu, ali mu zbog
zadaha nisu mogii prici, pa su zastali podaleko od njega i jedan drugom je
rekao: "Da je Allah znao da od Ejjuba ima ikakvog hajra, ne bi ga na ovakvo
iskusenje stavljao." Ejjub se zbog njihovih rijeci razalostio kao nikada do tada i
rekao: "Boze, Ti znas da nikada nisam zanocio sit znajuci za nekoga gladnog,
pa potvrdi da istinu govorim!", pa je to s neba, dok su njih dvojica slusali, bilo
potvrdeno. Zatim je rekao: "Boze, Ti znas da nikada nisam imao dvije kosulje,
znajuci da neko nema sta obuci, a da mu nisam jednu dao, pa potvrdi da istinu
govorim!", pa je i to s neba, dok su njih dvojica slusali, bilo potvrdeno. Zatim
je, Allahu padajuci na sedzdu, rekao: "Boze, tako Ti Tvoje velicine, svoju
glavu necu podici sve dok me ne izlijecis!" I zaista, svoju glavu nije podigao
sve dok nije bio izlijecen.

da
AU
da

za

238

Ejjub alejhi selam

koji je

Ibn Ebi Hatim i Ibn Dzerir navode: "Pricao nam je Junus ibn Abdulaia, da
mu je pricao Ibn Webb, a njemu Nafi' ibn Jezid, da je cuo od Ukajla, on od Ez-
Zuhrije, a on od Enesa ibn Malika, da je Poslanik m rekao: "Iskusenje
Allahovog vjerovjesnika Ejjuba je trajalo osamnaest godina, pa su ga svi, i blizi
I dalji napustili, osim dvojice, njemu najdraze brace, koji su ga obilazili i tjesili.
Jednom prilikom jedan drugom je rekao: "Znas, mora da je Ejjub, tako mi
Ailaha, ucinio nekakav grijeh, kakav na svijetu niko nije ucmio!" Drugi je
rekao: "§ta li bi to raoglo biti?" Prvi je rekao: "Evo vec je osamnaest godina
kako mu se Allah nije smilovao i muku mu otklonio"

Kada su ponovo dosli, ovaj se nije mogao stq>iti da ga ne upita za to, pa je
Ejjub rekao: "Ne znam o cemu govoris, i sta bi moglo biti, osim sto Allah zna
da sam jednom naisao pored dvojice ijudi koji su se prepirali, i zaklinjali se
Allahom, pa sam, kad sam se vratio kuci, zamolio da im Allah oprosti, u zelji
da se spominje samo tamo gdje treba."

Kad bi izlazio da obavlja nuzdn, njegova zena bi ga izvodila i dizala za
ruioi i nakon toga vracala natrag. Jednog dana ona je zakasnila, pa je Allah
objavio Ejjubu na mjestu gdje je bio: "Udari svojom nogom - eto hladne vode,
lakupanje ipice!" (Sad, 42.) Kada je zakasnivsi dosla ugledala ga je kako joj
prilazi zdrav i Ijepsi nego sto je bio, nakon sto je Allah od njega bolest
otklonio. Kada ga je ugledala, upitala je: "Allah te blagoslovio, jesi li gdje
vidio bolesnog Allahovog vjerovjesnika? Tako mi Ailaha koji je mocan da to
uradi, od tebe nikada nisam vidjela slicnijeg covjeka njemu kada je bio zdravl"
Onjoj je odgovorio: "Pa to sam ja!"

Ibn Ebi Hatim dalje kaze: "On je imao dva gumna - jedno za psenicu, a
dnigo za jecam. Tada je Allah poslao dva oblaka. Kada je jedan od njih naisao
iznad gumna za psenicu, na njega je sasuo hrpu zlata, a drugi je na gumno za
jecam sasuo hrpu srebra."

Ovo je citat Ibn Dzerira, a potpuno isti navodi i Ibn Hibban u svora Sahihu,
koji prenosi od Muhammeda ibn el-Hasana ibn Kutejbe, on od Harmeie, a on
od Ibn Wehba itd. Medutim, krajnje je cudno za ovu predaju reci da su to
Posianikove rijeci. Prije ce biti da su to rijeci nekog od ashaba (mewkuf).

Ibn Ebi Hatim kaze: "Pricao nam je moj otac, da je njemu pricao Musa ibn
Ismail, a njemu Hammad, da je Alija ibn Zejd cuo od Jusufa ibn Mehrana, a
ovaj od Ibn Abbasa, da je rekao: "Ailah je Ejjuba obukao odjecom iz Dzenneta,
pa se povukao i sjeo po strani. Kada mu je zena dosla nije ga poznala, nego mu
je rekla: "Robe Boziji, gdje je otisao onaj bolesnik sto je bio ovdje? Mozda su
ga se psi i vukovi dograbili." Neko je vrijeme sa njira razgovarata, a onda joj je
on rekao: "Jadna ne bila, pa ja sam Ejjub!" "Zar se ismijavas sa mnom, robe
Boziji?", upitala je ona, a on joj je odgovorio: "Jadna ne bila, pa ja sam Ejjub.
Allah mi je vratio moje tijelo."

Ibn Abbas zatim kaze; "Allah mu je, opet, dao one isto bogatst\'o i
djecu, i uz njih jos toliko vise." Wehb ibn Munebbih kaze: "Allah mu je
tada objavio: Vratio sara ti tvoju porodicu i bogatstvo i jos jednom toliko.

239

Ejjub alejhi selam

Okupaj se ovom vodom, jer ti je u njoj lijek! Zakolji kurbana za tvoje
prijatelje i za njih zatrazi oprost, jer su se o tebe kod Mene ogrijesili." Ovo
navodi Ibn Ebi Hatim.

Ibn Ebi Hatim, takoder, kaze: "Pricao nam je Ebu Zera', da je njemu pricao
Amr ibn ISderzuk, a njemu Hemmam, da je cuo od Katadea, on od En-Nadra
ibn Enesa, on od Besira ibn Nuhejka, a ovaj od Ebu Hurejre, da je PoslanikS
rekao: "Kada je Allah izlijecio Ejjuba mS' obasuo ga je zlatnim skakavcima, pa
ih je on poceo kupiti i trpati u svoju odjecu. Tada mu je bilo receno: - Zar se
nisi zasitio? a on je odgovorio: "Gospodani moj, a ko ce se zasititi Tvoje
milosti?"'

Ovaj hadis navodi i Imam Ahmed od Ebu Dawuda et-Tajalisija i Abdussamed
od Hemama, a on od Katadea i dalje istim senedom. Ibn Hibban ga takoder
navodi u svom Sahihu od AbduUaha ibn Muhammeda el-Ezdija, koji ga je cuo
od Ishaka ibn Rahiwejha, a on od Abdussameda i dalje istim senedom. Ipakga
ne navodi ni jedan od autora sest najpriznatijih zbirki hadisa, iako ispunjava
uvjete sahih hadisa. Allah, opet, najbolje zna!

Imam Ahmed kaze: "Pricao nam je Sufjan, da je cuo od Ebu Zinada, a on
od el-A'redza, da je Ebu Hurejre rekao: "Ejjubu je poslano jato zlatnih
skakavaca, pa ih je poceo kupiti u svoju odjecu, pa mu je receno: - Ejjube, zar
ti nije dovoljno sto smo ti dali? On je odgovorio: "Gospodaru moj, a ko je
neovisan o Tvojoj dobroti!"^ Ovo su rijeci ashaba (mewlcuf), a u drugoj verziji
preko Ebu Hurejre se prenose kao rijeci Poslanika ^ (merfii').

Imam Ahmed takoder navodi: "Pricao nam je Abdurrezzak, da je njemu pricao
Ma'mer, da je Poslanik m rekao: "Dok se Ejjub kupao go, pred njega je palo jato
zlatnih skakavaca. Ejjub ih je poceo trpati u svoju odjecu, pa ga je njegov Uzviseni
Gospodar zovnuo; "Ejjube, zar ti to sto vidis nisam bio ucinio nepotrebnim? -
Jest, Gospodani moj, ali mi je potreban Tvoj bereket, odgovorio je on."^

Ovakav hadis preko Abdurrezzaka navodi i Buharija.

"Udari svojom nogom" (Sad, 42.), tj. udari nogom o zemlju. On je uradio
sto mu je naredeno, pa je Allah dao da provrije izvor hladne vode. Zatim mu je
naredio da se njome okupa i da je pije, pa je Allah od njega otklonio bol,
teskocu, patnju i bolest koja mu je bila i spolja i unutar tijela. Nakon toga Allah
mu je dao i vanjsko i unutamje zdravlje, izuzetnu Ijepotu i veliko bogatstvo.
On mu je, cak poput obilne kise, spustio bogatstvo u vidu zlatnih skakavaca.

Allah mu je njegovu porodicu povratio, kao sto u Kur'anu kaze: / dadosmo
mu, miloscu Nasom. njegovu celjad, i m njih Jos toliko. (El-Enbija', 84) Jedni
kazu da je Allah pomrle prozivio, a drugi da ga je darovao novim potomcima
na ovom svijetu u zamjenu za one koji su pomrli i da ce ih sve zajedno sakupiti
na Ahiretu. h Nase milosti, tj. od njega smo otklonili nevolju i izlijecili ga, iz

' Ebu Dawud et-Tajalisi u svom Musnedu 2/83/2302; Ahmed u svom Musnedu 2/511/ Haleb.
- Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 1I1A3, 304/Haleb - 7307/Sakir,
^ Hadis biijezi Buharija u svom Sahihu 5/20 - 60/20 - 97/35.

240

Ejjub alejfii selam

Nase milosti, sazaljenja i dobrote, i da budepouka onima koji ibadet cine. tj. da
onaj ko bude stavljen na iskusenje u tijelu, imetku ili djeci ima pouku u
primjem Aliahovog vjerovjesnika Ejjuba, koga je Allah iskusao sa jos vecom
bisajom, pa je osaburio i nadao se nagradi od AUaha, dok mu je On nye
otklonio.

Oni koji u kontekstu ovog ajeta rijec rahma (milost) razumiju kao ime
Ejjiibove zene grijese i govore bez ikakvih argumenata. Ed-Dahhak od Ibn
Abbasa prenosi da joj je Allah povratio mladost i produzio zivot, pa je Ejjubu
rodilajos dvadeset sestoro muske djece.

Ejjub je iiakon toga zivio jos sedamdeset godina u zemlji bizantijskoj w
cistoj vjeri Islamu. Nakon njega iskrivili su Ibrahimovu vjeru.

/ uzmi svojom rukom snop i njime udari. samo zakletvu ne prekrsi! Mi smo
vidjeli daje on saburli. Divan je on rob bio i mnogo se kajao! (Sad, 44.) Ovo je
olaksica od Uzvisenog Allaha Svome robu i vjerovjesniku Ejjubu m\ za
njegovu zakletvu da ce svoju zenu stotinu puta udariti bicem.

Jedni kazu da se na to zakleo zato sto je prodala svoje pletenice, a drugi
zatostojoj se sejtan pojavio u Hku Ijekara i govorio joj o Ejjubovora lijeku,_a
ona mil nakon toga dosla i to mu ispricala. On je odmah znao da je to bio
sejtan, pa se zakleo da ce je kazniti sa sto udaraca bicem. Kada ga je Uzyiseni
Allah izlijecio, odredio mu je da uzme snop palminih grancica sa okicenmi
hurmama i da je njima jedanput udari, pa da to bude umjesto stotinu udaraca
bicem. Ejjub je tako ispunio zakletvu i nije je prekrsio.

Ovo je olaksanje i izlaz za onog ko se bojao Allaha i bio Mu pokoran,
pogotovo ako se radilo o strpljivoj zeni, koja se nadala Allabovoj nagradi, bila
iskrena i dobrocinitelj, na pravom putu i odvazna - Allah bio zadovoljan sa
njora!

Zato je Uzviseni Allah dao olaksicu, koju je objasnio rijecima: Mi smo
vidjeli daje on saburli. Divan je on rob bio i mnogo se kajao!

Mnogi islamski pravnici su ovu olaksicu koristili kod zakletvi i zavjeta, a
neki su otisli i dalje, pa su poglavlje o lukavstvima uvrstavah u djela
zabranjena Islamom. Zapocinjali bi ga sa ovim casnim ajetom, pa bi onda tu
navodili cudne i neobicne stvari, ciji isjecak cemo navesti u poglavlju o
serijatskim proptsima, kada do njega, ako Bog da, dodemo.

Ibn Dzerir i neki historicari tvrde da je Ejjub umro kada je imao devedeset
tri godine, a neki drugi kazu daje zivio duze.

Lejs od Mudzahida prenosi iskaz u kojem se kaze da ce Allah M na
Sudiijem danu Sulejmana m uzeti kao dokaz protiv bogatasa, Jusufa ^i kao
dokaz protiv bludnika, a Ejjuba m kao dokaz protiv onih koji su nnali
iskusenja,

Ejjub ^ je ostavio oporuku svom sinu Hawmelu, a nakon njega njegovu
ulogu je nastavio njegov sin Bisr ibn Ejjub, za kojeg mnogi Ijudi tvrde daje bio
Zulkifl, Allah najbolje zna!

241

Ejjub alejhi selam

Ovaj njegov sin, za kojeg kazu da je bio vjerovjesnik, kako oni tvrde umro
je kada je imao sedamdeset pet godina,

S obzirom da neki kazu da je Zulkifl bio Ejjubov sin, neka je Allahov miri
spas na njih obadvojicu, sada cemo navesti kazivanje o njemu.

242

Zulkifl alejhi selam

KAZIVANJE O ZULKIFLU ZA KO JEG NEKI
TVRDE DA JE E JJUBO V SIN

Usuri El-Enbija', nakon kazivanja o Ejjubu, Uzviseni Allah kaze: */
Ismailu, i Idrisu, i ZulkiJIu, svi su oni bili strpljivL *I uveli smo ih u
Nasu milost, zaista su oni od dobrih. (El-Enbija', 85.-86.)
A u auri Sad, takoder nakon kazivanja o Ejjubu, Uzviseni kaze: *I sjeti se
Nasih robova, Ibrahima. Ishaka iJakuba, cvrstih i dalekovidih. *Mi ihposebno
obdarismo jednom vrlinom, da se cesto sjecaju Ahireta, *i oni su, zaista. kod
Nas medu dobrim odabranim. */ sjeti se Ismaila, i El-Jese 'a i Zulkifla svi su
oni bili dobri. (Sad, 45.-48.) '

Samim tim sto je pohvalno spomenut u Casnom Kur'anu zajedno sa ostalim
vjerovjesnicima, na prvi pogled je jasno da je i on vjerovjesnik, Ovakav stav je
opceprihvatljiv.

Ima onih koji tvrde da on nije bio vjerovjesnik, nego dobar, mudar
istinoljubiv i pravedan covjek. Ibn Dzerir u torn pogledu nije dao svoje
konacno misljenje. Allah, opet, najbolje zna!

Ibn Dzerir i Ebu Nudzejh navode Mudzahidovo misljenje da on nije bio
vjerovjesnik, nego dobar covjek. On je preuzeo obavezu {tekeffele) da ce voditi
svoj narod i ijesavati njihove sporove pravedno, pa je take i radio. Zato je
prozvan Zulkiflom,

Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatim od Dawuda ibn Ebi Hinda prenose da je
Mudzahid rekao: "Kada je El-Jese' ostario, rekao je; - Da mi je postaviti nekog
covjeka da vodi svijet jos za moga zivota, pa da vidim kako ce postupati. Zatim
je sakupio svijet i rekao: - Ko prihvati od mene tri stvari, odredit cu ga za
zamjenika. Te stvari su: da posti danju, klanja nafilu nocu i ne srdi se."

On dalje kaze: "Jedan naoko neizgledan covjek je ustao i rekao: - Ja cu. EI-
Jese' ga je upitao: - Zar ti mozes postiti danju, klanjati nafilu nocu i ne srditi
se? - Mogu, rekao je; ali ga ipak taj dan nije prihvatio. Sutradan je ponovio isto
pitanje. Svijet je sutio, a onaj isti covjek je ponovo ustao i rekao: - Ja cu to
prihvatiti. On ga je tada postavio za svoga zamjenika."

On dalje kaze: "Iblis je naredio sejtanima da na njega obrate posebnu
paznju. Medutim, oni su ubrzo klonuli, pa im je rekao: "Pustite ga menii"
Zatim se pretvorio u lik siromasnog starca i dolao mu upravo kada je bio legao
da se odmon poslije podne. On nije spavao ni nocu ni danju, osim malo poslije

244

Zulkifl alejhi selam

se
bno
kod

i su

podne. Iblis mu je zakucao na vrata, a ovaj upitao: "Ko je?" Iblis je odgovorio:
"Jedan starac kome je nanesena nepravda," Ustao je i otvorio vrata, a Iblis mu
poceo govoriti: "U sukobu sam sa svojim narodom. Ucinili su mi nepravdu,
uradili mi to, pa mi uradili to - i tako mu poceo duljiti pricu dok nije doslo
predvecerje i propao popodnevni odmor. Tada mu je rekao: "Kada veceras
budem Slobodan, dodi pa cu rijesiti tvoj slucaj!" Medutim, vece je proslo u
iscekivanju da starac dode, ali se on nije pojavljivao, Zato je krenuo da ga
potrazi,

Sutradan je rje§avao pamice medu Ijudima i iscekivao hoce li se starac
pojaviti ali, nije ga bilo. Kada je toga dana legao da se popodne odmori, ovaj
mu je dosao i zakucao na vrata. On je upitao: "Ko je?", a on odgovorio; "Starac
kome je ucinjena nepravda." Otvorio mu je vrata i upitao: "Zar ti nisam rekao
da dodes kada budem Slobodan?" Ovaj mu je odgovorio: "Oni su, zaista,
najgori Ijudi! Kada su saznali da si ti Slobodan, rekli su da ce mi dati moje
pravo, a kada si ti krenuo da radis, to su porekli." Opet mu je ponovio: "Idi
sada i dodi mi veceras kada budem Slobodan!"

On dalje kaze: "Tako ga je i taj dan prosao popodnevni odmor. Kada je te
veceri bio Slobodan, ponovo je iscekivao starca, ali ga opet nije bilo. Treci dan
ga je savladao umor i san, pa je nekome od svoje porodice rekao: "Nemoj
nikoga pustati da se priblizava ovim vratima dok budem spavao, jer me je
pritiskao umor i pospanost."

Upravo tada dosao je onaj starac, pa mu je ovaj rekao: "Vrati se, vrati se!"
Starac je rekao; "AH ja sam bio kod njega jucer i ispricao mu svoj slucaj."
Medutim, ovaj mu je odgovorio: "Tako mi AUaha ncces, jer nam je naredio da
ne smijemo nikoga pustiti da mu ude." Kada je starac shvatio da tako nece
mod, ugledavsi otvor na kuci, popeo se, usao kroz njega i pofieo kucati na
vrata iznutra. Covjek se probudio i rekao onom drugora: "Zar ti nisam zabranio
da ikoga pustas?" Ovaj mu je odgovorio: "Tako mi Allaha, pored mene nije
usao, pa pogledaj kako je prosao." Tada je prisao vratima i uvjerio se da su
zakljucana kao sto su i bila, ali je starac koga je prepoznao bio unutra, pa ga je
upitao: "Jesi li ti Allahov neprijatelj?" "Jesam", rekao je.

Sve sto znas uradio sam da te naljutim, jer si me u svemu ucinio
nemocnim." Tako ga je Allab M prozvao Zulkiflom, jer je preuzeo obavezu
{tekejfele) iizvrsioje.

Slicno ovom, Ibn Ebi Hatim navodi jos jedno kazivanje koje prenosi od Ibn
Abbasa. Slicna verzija se prenosi i od AbduUaha ibn el-Harisa, Muhammeda
ibnKajsa, Ibn Hudzejra el-Ekbera i drugih ucenjaka iz prvih generacija.

Ibn Ebi Hatim jos navodi: "Pricao nam je moj otac, da je njemu pricao Ebu
el-Dzemahir, da je cuo od Se'ida ibn Besira, a on od Katadea, daje Kenane ibn
ei-Ahnes rekao: "Cuo sam El-Es'arija - tj. Ebu Musaa, r.a. - da je sa ovog
minbera rekao: - Zulkifl nije bio vjerovjesnik, nego dobar covjek koji je
klanjao stotinu namaza dnevno. Zulkifl je tu obavezu preuzeo od El-Jesea,
izvrsavao je kako treba, paje zato prozvan Zulkiflom."

245

Zulkifl alejhi selam

Ovo prenosi Ibn Dzerir, od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, a on od Katadea
koji kaze: "Ebu Musa el-Es'ari ga prenosi kao hadis el-munkatia'a fsa
prekinutim senedom)"

Jmam Ahmed kaze: "Pricao nam je Esbat ibn Muhammed, da je njemu

pricao El-A'mes, da je cuo od AbduUaha ibn Abdullaha, on od Sa'da Taihinog

oslobodenog roba, a on od Ibn Omera, da je rekao: - Od Allahovog Poslanika^

sam cuo jedan hadis. koga ne bih pricao da sam ga cuo samo jednom ili dvaput

- nego sam ga cuo vise puta, nabrojavsi sedam puta kako je cuo kako govori: -

El-Kifl je bio rodeni Izraelcanin, covjek se nije mogao suzdrzati od grijeha

Jednom pnhkom je nekoj zeni dao sezdeset zlatnika da bi sa njom legao Kada

je on sa njom htio da uradi sto i covjek sa zenom, zadrhtala je i zaplakala On

ju je upitao: "Zasto places? Jesam U te prisilio na ovo?" Ona je odgovorik

"Ne, nisi,^ ah ovo do sada nikada nisam uradila, nego me je nuzda na ovo

natjerala. Tada joj je rekao; "Radis ovo, a nikada to prije nisi radila!" Zatim se

odmakao od nje, i rekao joj: "Idi i nosi zlatnike, tvoji su." Zatim je rekao'

Tako mi Allaha, El-Kifl vise nikada nece zgrijesiti Allahu!"Te iste noci ie

umro, a na vratima je osvanuo napis: "Allah je oprostio El-Kiflu.'"

Ovaj hadis od El-A'mesa prenosi i Tinnizija i daje mu ocjenu: hasen
(dobar). Zatim kaze da neko ovu predaju prenosi kao Ibn Omerove riiefii
(mewkuf). ^

Ovaj hadis je po svome sadrzaju vrlo cudan, a i sened mu je sporan jer Ebu
Hatim o spomenutom Sa'du kaze: "Nasao sam ga samo u lancu prenosilaca
jednog hadisa. Ibn Hibban kaze da je on pouzdan. Medutim, od njega prenosi
samo spomenuti Abdullah ibn Abdullah er-Razi. Allah, opet, najbolje zna!

ui $^ ' ^° ^^ °^^-^ ^^^'^ ^ ^^° ispravan, on se ne odnosi na Zulkifla, nego na
hl-Kifla, a to mje Zulkifl koji je spomenut u Kur'anu. Allah, opet, najbolje

; Hadis biljezi Tirmizija u svom Smenu 38/48/296; kaze Ebu Isa; "Ovo je hadis hasen" geibBn

246

Poglavlje o Narodima koji su unisteni

POGLAVL JE O NARODIMA KOJI SU U
POTPUNOSTI UNISTENI

Ovo se desavalo prije objavljivanja Tewrata, jer Uzviseni kazr mi
Z"J^"'''"Jf ^«/-,^, nakon sto smo unmiti drevne narode
(bl-Kasas, 43.) j

Ibn Dzerir rbn Ebi Hatim i EI-Bezzar od Awfa el-A'rabijja prenose, a on od
Ebu Nadreta da je Ebu Se=id el-Hudri rekao: "Nakon sto je Tewrat obja^j
naZemlju Allah M nije unistio nijedan narod kaznom sa neba ili iz zemie
osim naselje ciji su stanovnici pretvoreni u majmune. Zar nisi primietio da
naZT ''"'"'■ ""' '"' ''"^"' ^"'' ^''^■^■^' -^- ^^o smo S Jl!

El-Bezzar u svojoj verziji ovo navodi kao rijeci Poslanika ^ fmerfiin '
Medutmi, pnje ce biti, Allah najbolje zna, da su to rijeci ashaba (mewkuf) Svt
to ukazuje da su sv. u potpunosti unisteni narodi, unisteni prije Musaa m.

U njih se ubrajaju:

Stanovnici Ressa

Uzviseni Allah u suri El-Furkan kaze: V Adu i Semudu i stanovnicima
Ressa tnmogm generacijama izmedu njih - *svima smo navodili primjere i ,ve
smo potpimo unistili. (EI-Furkan, 38.-39.)

U suri Kaf, Uzviseni kaze: ^Prije njih su poricali: Nuhov narod i

ToTZb:' '%'■''"''''■ *'f^'■>--• iLutov narod *i stanovnici met

nnh^^'T P!!?°^' '^^tat govore da su oni unisteni, poruseni i upropasteni tJ
pob.ja Ibn Dzeru-ovu tvrdnju da su stanovnici Ejke bill ti koji su iskop 1
rovovc o kojnm se govon u suri EI-Burudz. Za njih Ibn Ishak i nek £

lodf IbYThh "'°" '^'^- ''^**"^""' ' °^^ ^'^"J^ J^ ^P°-^' Ibn dS
SrudovHinalel'r^^ "^"" '' ^^ ^""°™^^^ ^--' -P^™ ^^^^ ^^
Hafiz Ebu el-Kasim Ibn Asakir na pocetku svoje Historije, govoreci o
^adnji Damaska iz Historija Ebu el-Kasima Abdullaha ibn AMulIaha b
Dzerdada i drugih, navodi da su stanovnici Ressa zivjeli u Haduru i da im je

248

Poglavlje o Narodima koji su unisteni

U.

'e

Allah 31 poslao vjerovjesnika po imenu Hanzala ibn Safwan, pa su ga oni
poricali i ubili. Ad ibn Aws ibn Irem ibn Sam ibn Nub i njegov sin su iz Ressa,
all su se prije unistenja Ressa vratiU i nastanili u brdima Ahkaf. Nakon toga je
Allah ^ unistio stanovnike Ressa, a ovi su se rasirili po cijelom Jemenu i
drugim krajevima sirom zemlje. Tako je Dzebron ibn Sa'd ibn Ad ibn Aws ibn
Irem ibn Sara ibn Nuh doselio u oblast Damaska gdje je podigao grad koji je
nazvao D2ebron. To je zapravo Irem, poznat po stubovima. Nigdje na jednora
mjestu neraa vise kamenih stubova nego u Damasku. Zatim je Allah ^ poslao
Hilda ibn AbduUalia ibn Rebbaha ibn Halida ibn el-Huluda ibn Ada, narodu Ad
- tj. Adovim potomcima u Ahkafu - pa su ga u laz ugonili zbog cega ih je
Uzviseni Allah unistio. '

Prenia tome, stanovnici Ressa su Sivjeli mnogo prije Ada. Allah ^ najbolje
zna!

Ibn Ebi Hatim od Ebu Bekra ibn Ebi Asima prenosi, da je od svoga oca cuo,
da mu je Sebib ibn Bisr pricao, da je od Ikrime cue, da je Ibn Abbas rekao: "Er-
Ress je ime bunara u Azerbejdzanu." Es-Sewri od Ebu Bekra prenosi da je
Ikrime rekao: "Er-Ress je bunar u kome su ukopali svog vjerovjesnika."

Ibn Dzurejdz kaze da je Ikrime rekao: "Stanovnici Ressa su zapravo
stanovnici Feldza o kojima se govori u suri Ja-sin." Katade kaze da je Feldz
jedno od naselja u Jemami.

Ja smatram da su, ako su oni isti oni o kojima se govori u suri Jasin, kako
bze Ikrime, onda su morali biti u potpunosti unisteni. Uzviseni Allah govoreci
njima kaze: Bio je to samo jedan uzasan krik i oni su svi odjednom pomrli.
(Ja-sin, 29.)

njima cemo kasnije govoriti, Ako su pak bili neki drugi narod, a ne ovaj,
sto je ocito, i bili imisteni i poruseni po svim procjenama, to se ne slaze sa
onim sto tvrdi Ibn Dzerir.

Ebu Bekr Muhammed ibn el-Hasan en-Nakkas kaze: "Stanovnici Ressa su
imali jedan bunar koji im je bio dovoljan za napajanje i navodnjavanje zemlje.
Njima je vladao jedan pravedan i cestit vladar, za kojim su, kada je umro, zaliU.
Nekoliko dana nakon njegove smrti sejtan im se pokazao u njegovora liku, i
rekao: "Ja nisam umro, nego sam se od vas bio malo povukao da vidim kako
cete postupati." Oni su se tome puno obradovali, a onda iin je naredio da
izmedu njega i sebe postave zastor, pa nece nikada umrijeti. Mnogi od njih su u
to povjerovali, podlegH iskusenju i poceli ga obozavati. Tada im je Allah ^
poslao vjerovjesnika koji im je objasnio da im iza zastora govori sejtan,
zabranjujuci im da ga obozavaju i naredujuci im da obozavaju sarao Allaha,
koji nema nikakva sudruga."

Es-Suhejli kaze: "Njemu je objava silazila u snu, a ime mu je bilo Hanzala
ibn Safwan. Na prevaru su ga napali, ubili i bacih u bunar. Nakon toga bunar je
presusio, pa su patib zbog zedi, nakon sto je vode bilo u izobilju. Drvece im se

' Ibn Asakir u svom Tarihu 1/15/Tehzib.

Poglavlje o Narodima koji su unisteni

usljed suse osusilo, usjevi prestali radati, kuce se porusile, pa su nakon
udobnog zivota morali iskusiti surovost i nakon zajednistva razjedinjenost, sve
dok nisu do posljednjeg unisteni. Njihova stanista su zaposjeli dzinni i divlje
zivotinje, tako da su se odatie mogli cuti jedino glasovi dziima, rika lavova i
zavijanje hijena."

Ibn Dzerir prenosi od Muhammeda ibn Humejda, on od Seleme, on od Ibc
Ishaka, a ovaj od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, da je Allahov Poslanikii
rekao: "Prvi covjek koji ce Kijametskog dana uci u Dzennet bit ce cmi rob. To
ce biti zato sto je Uzviseni Allah poslao poslanika mjestanima jednog naselja,
pa u njega nije povjerovao niko osim tog cmog roba. Mjestani tog naselja su
zatim napali tog vjerovjesnika, iskopali bunar i bacili ga u njega, a onda
jednom velikom kamenom plocom zatvorili otvor. Taj rob je sakupljao drva, na
svojim iedima ih donosio i prodavao kako bi mogao kupiti jelo i pi6e. Zatim bi
to odnio do tog bunara, podizao onu plocu, a Allah ^ bi mu u tome pomogao, i
krisom vjerovjesniku doturao hranu i pice, a onda ponovo vracao plocu gdje je
i bila."

On dalje kaze: "I tako je bilo dokle je Allah ^ htio da bude. Ali, jednog
dana kad je otisao da sakuplja drva kao sto je do tada cinio, pa kad ihje
sakupio, svezao i htio da ponese, obuzeo ga je drijemez, te je legao. Allah ^
mu je zapecatio usi, pa je ostao spavajuci sedam godina. Zatim se pomakao,
protegao i prevmuo na drugu stranu i nastavio spavati. Allah ^ mu je ponovo
zapecatio usi i narednih sedam godina, nakon cega je ustao, uzeo breme drva i
krenuo misleci da je spavao same dio dana. Vratio se u svoje naselje, prodao
breme drva i kupio jelo i pice, kao sto je to i prije radio. Zatim je otisao do
onog bunara, tj. do mjesta gdje je bio, ali ga tamo nije bilo. Narod se bio.
dosjetio vjerovjesnika, izvadio ga, priznao i povjerovao mu."

On dalje kaze: "Vjerovjesnik ih je upitao sta se desilo sa cmcem, a oni su^
odgovorili da ne znaju. Tek kada je vjerovjesnik preselio na Ahiret, cmac se
probudio iz svoga sna. Za njega je Muhammed ^ rekao: "Taj cmac ce biti prvi
koji ce uci u Dzennet"

Ovaj hadis je mursel i ima spomih elemenata u sebi. Sadrzaj ovog hadisa
vjerovatno je prosirio Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi. Allah, opet, najbolje
zna!

Medutim, i sam Ibn Dzerir ne prihvaca ovaj hadis jer kaze: "Za taj narod ne
moze se tvrditi da su oni stanovnici Ressa o kojima se govori u Kur'anu, jer
Allah 3i za njih kaze da su unisteni, a narod u ovom hadisu se odazvao i
povjerovao svome vjerovjesniku. Osim - Allahu moj - ako su oni povjerovali u
vjerovjesnika nakon sto su unisteni njihovi preci." Allah najbolje zna!

On je sklon misljenju da su oni narod koji je iskopao rovove. Medutim, taj
stav je slab iz razloga koje smo vec naveli, a i zbog toga sto se u kazivanju o
narodu koji je iskopao rovove prijeti kaznom na AhireUi, ukoliko se ne pokaju.
Osim toga, za njih se ne navodi da su unisteni, a za stanovnike Ressa se to
izricito kaze. Allah, opet, najbolje zna!

250

Poglavlje o Narodima kojisu unisteni

i do
bio

Kazivanje o narodu iz sure Ja sin

Oni su stanovnici jednog grada, o kojima Allah 3i u suri Jasin kaze; */
navedi im primjer stanovnika jednog grada kad su im dosli poslanici. *Kad
im Mi posiasmo dvojicu, ali ih oni porekose, pa ih pojacasmo trecim, i
rekose: "Mi smo vama poslani!" *Oni odgovoriSe: "Vi ste samo obicni Ijudi
kao i mi, i Milostivi nista nije objavio; vi samo lazete!" * "Gospodar nas zna
da smo, doista, vama poslani", rekose oni, *"i duzni smo samo da Jasno
obznammo. " *Oni rekose: "Mi slutimo da nam nesrecu donosite i ako se ne
okanite, zaista cemo vas kamenovati i sigurno ce vas od nas snaci bolna
kazna. *"Vasa zla slutnja Je sa vama!", rekose oni. "Zar zato sto ste
opomenuti? Ta vi ste narod koji granice zla prelazi!" *I s kraja grada zurno
doiejedan covjek i rece: "O narode moj, sUjedite poslanike! *SliJedite one
koji od vas ntkakvu nagradu ne iraze, a na pravom su putu! *Zasto ja ne bih
oboiavao Onoga koji meje stvorio, a Njemu cete se vratiti? *Zar da umjesto
Njega prihvatim druge bogove? Ako Milostivi hoce da me snade kakvo zla,
njihovo zauzimanje nece mi biti ni od kakve koristi, i oni me nece moci
spasiti! *Ja bih, zaista, tada bio u ocitoj zabludi! *Ja vjerujem u vaseg
Gospodara, pa cujte mene!" */ reci ce se: "Udi it Dzennet!" a on ce reci:
"Kama srece da moj narod zna *zhog cega mi je moj Gospodar oprostio i
ucinio me pocascenim!" *I protiv njegova naroda nakon njega, Mi nismo
vojskii s nebaposlali niti smo to ikad cinili. *Bioje to samojedan uzasan krik
ionisuodjednom svipomrli. (Ja-sin, 13.-29.)

Opceprihvaceno je od prvih i kasnijih islamskih ucenjaka da je to naselje
Antakija. To prenosi Ibn Ishak od Ibn Abbasa i Ka'bu-1-Ahbara, i Wehba ibn
Munebbiha. Tako se prenosi i od Durejda ibn el-Hasiba, Ikrime, Katadea, Ez-
Zuhrija i dnigih. Ibn Ishak, navodeci rijeci Ibn Abbasa, Ka'ba i Wehba, kaze
da su rekli: "Vladar toga grada bio je Antioh ibn Antioh koji je obozavao
kipove. Allah 3fe mu je poslao trojicu poslanika: Sadika, Saduka i Seluma, ali
ihjeonporekao."

Iz ovog se vidi da su oni bili poslanici od Uzvisenog Allaha. Medutim,
Katade tvrdi da su to bili Isaovi fSM izaslanici.

To misljenje navodi i Ibn Dzerir od Wehba, on od Ibn Sulejmana, a on od
Suajba el-Dzibaija: Prva dva poslanika su bili Simun i Ivan, a treci Pavle.
Mjesto je bila Antakija.

Medutim, ovo misljenje je vrlo slabo (da'if) jer je Antakija bila prvi grad u
to vrijeme ciji su stanovnici povjerovali u Isaa ^i kada im je on poslao trojicu
svojih ucenika. Zato je Antakija bila jedan od cetiri grada u kojima su bili
krscanski patrijarsi: Antakija, Jerusalim, Aleksandrija i Rim, a zatim i Istanbul.
Dakle, oni nisu unisteni, a stanovnici grada, o kome se u Kur'anu govori, su
unisteni, kako Uzviseni na kraju kazivanja o njima, nakon sto su ubih covjeka
koji je potvrdio vjeru poslanika, kaze: Bioje to samojedan uzasan krik i oni su
odjednom svipomrli. Medutim, to ne iskljucuje mogucnost da su vjerovjesnici
spomenuti u Kur'anu poslani stanovnicima Antakije u neka davna vremena, pa

251

M

I l'

Poglavlje o Narodima koji su imisteni

su ih porekli i Allah Jfe ih unistio, te da je Antakija kasnije ponovo podignuta
pa da su njeni stanovnici u vrijeme Isaa m^ povjerovali izaslanicima koie ie on
poslao. Allah, opet, najbolje zna!

Dakle, misljenje da je ovo kazivaiije koje je navedeno u Kur'anu u stvari
kazivanje o Isaovim ucenicima, je slabo, zbog onog sto smo vec naveli a i
zbog toga sto se na prvi pogled iz kur'anskog teksta vid: da su oni poslanici od
AUaha ^.

Uzviseni Allah kaze: / navedi im primjer, tj. svom narodu, Muhammede

stanovmka jednog grada, kada su im dosli poslanici Kada im Mi poslasmo

dvojicu, ah ih oni porekose, pa ih pojacasmo s trecim. tj. pa ih ucvrstismo u

poslanstvu sa trecim, i rekose: "Mi smo vama poslani, " tj. narod im je

odgovono da su oni kao i ostaJi samo obicni Ijudi. Tako su govonli mnogi

narodi koji nisu vjerovali svojim poslanicima, smatrajuci nemogucim da Ailah

^ kao vjerovjesmka posalje covjeka. Poslanici su im odgovorili da Allah -^

zna da su om poslanici i da bi ih Allah ^ kad bi na Njega laz iznosih, kaznio

najtezom kaznom "/ duzni smo da samojasno obznanimo. " Tj nasa obaveza je

da vam prenesemo ono sto nam se objavljuje, a Allah a je taj koji upucue

koga hoce i dovodi u zabludu koga hoce. Oni rekose: "Mi slutimo da mm

nesrecu donosite!" Tj. to sto ste dosli smatramo losim predznakom. "Akosene

okamte zaista cemo vas kamenovati." po jednima se mish rijecima a no

drugim djehma. Medutim, prvi stav potvrduju rijeci: "/ sigurno ce vas odm

snaci bolna kazna. " Time su im zaprijetili da ce ih poniziti i ubiti.

^ "Vasa zla slutnjaje sa vama ", rekose oni!. tj. vama ce se vratiti "Zar mo

sto ste opomenuti?" Tj. zar nam zbog toga sto vas podsjecamo na pravi puti

pozivamo da idete njime, prijetite ubistvom i ponizenjem? 'To vi ste narod

koji granice zlaprelazi! " tj. ne prihvatate istinu i ne zelite je.

Is kraja grada zurno dode jedan covjek. tj. da pomogne poslanike i da
ispolji vjeru u njih, / rece: "O narode moj. slij edits poslanike! Slijedite one kofi
od vas mkakvu nagradu ne traze. a na pravom su putu!" Tj. oni vas ne trazedi
mkakvu nagradu niti placu, pozivaju cistoj istini. ■

Zatim ih je pozvao da obozavaju samo Allaha, koji nema nikakva sudniea
1 zabranio im da obozavaju bilo sta mirao Njega, od cega nema nikakve

uf\Z "^ ''''°™' "' "^ ^^^^ '^y^^- "-^^ ^'^- ^«^'^^«- i^da bio u ocitoi
zabludi! , tj. ako bih prestao obozavati samo Allaha i uz Njega ooceo
obozavatijosnekog. ^ ^

^ Zatim se obratio poslanicima rijecima: "Ja vjerujem u vaseg Gospodara m
cujte menel Po jednima, ovo znaci; "Cujte moje rijeci i kod vaseg GospodSa
mi budite svjedoci sta sam rekao!" Po drugima to znafii: "O moj narode cujte
moje javno oc.tovanje da vjerujem u Bozije poslanike!" Kad je to rekao oni su
ga ubih; po jednima kamenovali ga, po drugima zubima ga iskidali a po
trecima svi navahli na njega i ubili ga, ^ , v

Ibn Ishak od nekih svojih prijatelja prenosi da je Ibn Mes'ud rekac
Udarah su ga nogama i tukli dok mu nisu grkljan iscupali."

do'

252

Poglavlje o Narodima koji su unisteni

?ari

o u

?eo

Es-Sewri od Asima el-Ahwela prenosi, da je Ebu Mudzliz rekao: "Taj
covjek se zvao Habib ibn Merijj." Jedni kazu da je bio stolar, dnigi tkac, treci
obucar, cetvrti valjac platna, a neki opet kazu da se bio posvetio ibadetu u
tamosnjoj pecini. Allah, opet, najbolje zna!

Od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao: "Habib je bio stolar. Bio je obolio od
teske bolesti. Puno je sadaku davao pa gaje njegov narod ubio. Zato Uzviseni
kaze; / reci ce se: "Udi u Dzennet!" Dakle, kada ga je njegov narod ubio,
Allah M ga je uveo u Dzennet, pa je, kada je tamo vidio srecu i blagostanje,
rekao: "Kama srece da moj narod zna zbog cega mije moj Gospodar oprostio
iiicinio me pocascenim! " , tj. povjerovali bi u ono ii sto sam ja vjerovao, pa bi
dobili Olio sto sara i ja dobio.

Ibn Abbas kaze: "Dok je bio ziv, svoj narod je savjetovao rijecima: "O
narode moj, slijedite poslanikef", a nakon smrti rijecima: "Kamo srece da
moj narod zna zbog cega mi je moj Gospodar oprostio i ucinio me
pocascenim!" To prenosi Ibn Ebi Hatim. Katade takoder kaze: "Vjernik
nece prevariti. On uvijek upucuje samo savjete i govori o Allahovim
blagodatima kojima je pocascen." On rece: "Kamo srece da moj narod zna
zbog cega mije moj Gospodar oprostio i ucinio me pocascenim!" Tako mi
Allaha, on je pozelio da njegov narod sazna kakvu je Allahovu pocast
dozivio i da vidi u kakvom se stanju nalazi!" Katade zatim kaze: "Take mi
Allaha, Uzviseni nakon njegova ubistva, njegov narod vise nije korio ni
opominjao: "Bio je to samo jedan uzasan krik i oni su odjednom svi
pomiii. "

Rijeci Uzvisenog; I protiv njegova naroda nakon njega, Mi nismo vojsku s
neba postali niti smo to ikad cinili, znace: da bi im se osvetili nije bilo potrebno
daspustamo vojsku s neba protiv njih. Ovakvo shvacanje znacenja ovih rijeci
Ibn Ishak preko nekih prijatelja prenosi od Ibn Mes'uda. Mudzahid i Katade
kazu: "Kada se kaze da im vojska vise nije dolazila misli se da im vise nakon
toga nije slato drugo poslanstvo." Ibn Dzerir na ovo dodaje: "Prvo misljenje je
ispravnije."

Ija kazem da je prvo misljenje ispravnije, jer Uzviseni kaze; niti smo to
ikad ciniH, tj. za tim nismo imali nikakve potrebe dok smo ih kaznjavali zato
sto su poricali Nase vjerovjesnike i ubili Naseg sticenika. Bioje to samo jedan
mmn krik i oni su odjednom svi pomrli.

Mufessiri kazu: "Allah ^ im je poslao Dzibrila ^s, pa je on uzeo za
dovrattiike kapije na njihovom gradu, i prema njima ispustio samo jedan ki'ik,
pa su svi pomrH, tj. odjednom su utihnuli njihovi glasovi i umirili se pokreti,
tako da nije ostalo ni jedno oko da trepce."

Sve ovo, pored ostalog, ukazuje na to da spomenuti grad nije Antakija, jer
su ovi unisteni zato sto su poricali Altahove poslanike, a stanovnici Antakije su
povjerovali i slijedili Isaove ucenike koje im je on poslao. Zato se kaze da je
Antakija prvi grad koji je povjerovao u Isaa i^.

253

Poglavlje o Narodima koji su unisteni

Sto se tice hadisa koji prenosi Taberanija od Huseina el-Eskara, on
Sufjana ibn Ujejneta, on od Ibn Ebi Nudzejha, on od Mudzahida, a ovaj odl,^
Abbasa, daje Poslanik^ rekao: "Trojica su se prvi odazvali: Musaii Juseibl
Nun, Isau covjek o kome se govori u suri Jasin, a Muhami-nedu Alija ibn E
Talib"'' za njega se moze reci da nije potvrden, jer se rijeci ovog Huseina
mogu prihvatiti, jer on spada u siije koji pretjemju. Pored toga jedino oni
prenosi ovaj hadis, sto opet u potpunosti i;ikazuje na slabost ovog hadisa, Allah,
opet, najbolje zna!

I Hadis je da'if; biljezi ga Taberani 3/111/2; El-Albani u Sihiletu4-hadisi-d-daHfeti 1/360/254
i kaze: "Ovaj sened je veoma slab (da'if) ako nije apokrifan, jer Husejn el-Eskar je zapravDl
Ibnu-I-Hasan el-Kufi, zestoki siija i kod Buharije je veoma slab." Takoder ga biljezi Ibn KesiJ
3/570 i kaze: "Ovaj hadis je munker (nepnhvatljiv) i prenosi se samo od Husejn el-Eskara at
je siija koji se ne uzima kao povjerljiv.

254

i.esir

Junus alejhi selam

KAZIVANJE O JUNUSU

U'zviseni Allah u suri JQnus kaze: Zasto nije bilo nijednog grada I
je povjerovao i komeje njegovo vjerovanje koristilo, osim Junusov
naroda, home smo, kadaje povjerovao, ponizavajucu kaznu u zivoii
na ovom svijetu otklonili i zivot mu izvjesno vrijeme produzili? (Junus, 98.)

A u suri El-Enbija', Uzviseni kaze: *I Zunnunu, kada Ijutit ode ipomisUM
ga necemo stici, pa poslije u tminama zovnu: "Nema boga osim Tebe, hvaljem
neka si!, aja sam se, doista, ogrijesio prema sebi!" *Mi mu se odazvasmoil
nevolje ga izbavismo. Take Mi spasavamo vjernike. (El-Enbija', 87.-88.)

U suri Es-Saffat, Uzviseni kaze: *IJunusje, zaista, bio poslanik. *Kadapobje
na prepunu ladu, *i bad kocku i kocka na njega pade. *1 riba ga proguta, a biii
je zasluzio prijekor. *I da nije biojedan od onih koji AUaha slave, *sigurno b\
ostao u njenoj utrobi do Dana kada ce svi biti prozivljeni. *I Mi ga izbacismoi
jedno pusto mjesto, a bioje bolestan. *I ucinismo da iznad njega izraste vnyezJ
jedne tikve. *I poslasmo ga stotini hiljada Ijudi, Hi vise. *Oni povjerovase, pa tffl
dadosmo da do odredenog roka uzivaju. (Es-Saffat, 139.-148.)

U suri El-Kalem, Uzviseni Allah kaze: *Ti strpljivo cekaj presudu wogl
Gospodara, i ne budi kao onaj koga je riba progutala, kada je u ogorcenju
zovnuo. *Da ga nije stigla blagodat njegovog Gospodara, bio bi izbacen m
pusto mjesto, prekoren. *AU, njegov Gospodar ga je odabrao i ucinio p\
jednim od onih koji su odabrani. (El-Kalem, 48.-50.)

Mufessiri kazu: "AUali je Junusa aiS poslao stanovnicima Niniwe u predjelu I
Mosula, gdje ih je pozivao Uzvisenom AUahu, ali su ga oni u laz ugonili i bill
upomi u svom nevjerstvu i inatu. Kada se ovakav odnos prema njemu oduljio, on
ih je napustio prijeteci im da ce ih zadesiti kazna za tri dana."

Ibn Mes'ud, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Katade i vise rardjih i kasnijih ucenjaka |
kazu: "Kada ih je napustio i uvjerili su se da ce ih snaci kazna, Allah im je u srca
usadio pokajanje, pa su se kajali zbog svoga odnosa prema ovom vjerovjesniku.

Obukli su isposnicku odjecu i razdvojili svako mladunce od njegove majke, i
zatim su se skruseno i ponizno molili Uzvisenom Allahu da im oprosti. Dok su raolili,]
svi su piakali: Ijudi, zene, sinovi, kcerke i majke, a i kmpna i sitna stoka se uskomesalaj
i uznemirila; deve i njihova mladuncad su rikala, krave i telad mukala, aovcei
janjad su biejala. Bioje to velicanstven i jeziv prizor. Zbog svega ovog Uzviseni .
je Svojom snagom i moci, miloscu i samiloscu, otklonio od njih ranije zasluzera^
kaznu koja se vec bila nadvila iznad njihovih glava poput mracne i teske noci." '

256

Junus alejhi selam

2ato Uzviseni kaze: Zasto nije bilo ni jednog grada koji je povjerovao i
koffieje njegovo vjerovanje koristilo, (Junus, 98.) tj. zasto medu proteklim
seneracijama ne mozes naci ni jedno naselje koje je u potpunosti vjerovalo?

- Iz samog pitanja se vidi da takvih naselja nije bilo, nego je bilo kao sto
Uzviseni kaze: Mi ni ujedan grad nismo poslali opominjaca, a da oni koji su
bilinavikli na raskosan zivot u njemu. nisu rekli: "Mi ne vjerujemo u ono stoje
pmmposlano. " (Sebe', 34.) Hi: Osim Junusova naroda, kome smo, kadaje
povjerovao, ponizavajucu kaznu u zivotu na ovom svijetu otklonili i zivot mu
mjesno vrijeme produzili. (jQnus, 98.) Tj. svi su povjerovali.

Po pitanju hoce li im njihovo vjerovanje koristiti i na Ahiretu i hoce li ih
spasiti od onosvjetske kazne kao sto ih je spasilo od ovosvjetske, mufessiri
zauzimaju dva stava: Na osnovu konteksta, vjerovatniji je odgovor da hoce, a
Allah najbolje zna, jer kada su povjerovaH, On kaze: *i poslasmo ga stotini
Mljada Ijudi, Hi vise. *Oni povjerovase, pa im dadosmo da do odredenog roka
imaju. (Es-Saffat, 147.-148,) Ovo uzivanje do odredenog roka ne iskljucuje
mogucEost otklanjanja ahiretske kazne. Allah, opet, najbolje zna!

Svi se slazu da ih je sigumo bilo stotinu hiljada, ali se razilaze u broju
koliko ih je bilo preko toga. Mekhul kaze da je to deset hiljada.

Tinnizija, Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatim od Zuhejra, prenose da je cuo od Ebu
el-Alijjeta, da mu je pricao Ubejj ibn Ka'b kako je on AUahovog Poslanika ^
upitao ajetu; / poslasmo ga stotini hiljada Ijudi, Hi vise, pa je odgovorio:
"Bilo ih je dvadeset hiljada preko tog broja." Da nije ovog nepoznatog covjeka
ulancu prenosilaca, ovaj hadis bi bio presudujuci po ovom pitanju.

Ujednoj verziji se kaze da je Ibn Abbas rekao da ih je bilo sto trideset hiljada,
udmgoj sto trideset i nekoliko hiljada, a u trecoj sto cetrdeset i nekoliko hiljada.

Se'id ibn Dzubejr kaze da ih je bilo sto sedamdeset hiljada. Postoji
ireslaganje u pogledujos jednog pitanja; da li im je Junus poslan prije ili poshje
dogadaja sa ribora, ili su to dva razlicita naroda. Oko ovoga postoje tri
misljenja, detaljno su izlozena u nasem Tefsiru.

Bilo kako bilo, Junus im\ se, kada je Ijut svoj narod napustio, ukrcao na
jednu ladu na mom, koja je, kad su se njom otisnuli na piicinu, kako kazu
mufessiri, biia preopterecena, pa se Ijuljala i prijetila je opasnost da potone.
Mufessiri Jcazu da se zamalo svi nisu utopili. Zajedno su se posavjetovali kako
da se spase, pa su odlucili da bace kocku, pa na koga padne, njega ce baciti s
lade da bi je rasteretili, Kada su bacili kocku, ona je pal a na AUahovog
vjerovjesnika Junusa, ali mu nisu dozvolili da has on bude bacen. Kada su
kocku bacih i drugi put, ona je opet pala na njega. Tada se poceo spremati da
skine odjecu i skoci, ah oni opet nisu pristali. Kada su i treci put bacili kocku,
opet je pala na njega, jer je Allah htio da se sa njim desi nesto krupno.

Uzviseni Allah kaze: *IJunusje zaista bio poslanik *Kada pobjeze na prepunu
Mu. *i bad kocku i kocka na njega pade. */ riba ga proguta, a bioje zasluzio
prijekor. (Es-Safat, 139.-142.) Kadaje kocka na njega pala, bacen je u more.
Tada je Uzviseni Allah poslao jednu veliku morsku ribu, koj a ga j e progutala.

257

Junus alejhi selam

Allah joj je naredio da ne jede njegovo meso i da mu ne lomi kosti, jer to up
bila njena nafaka! Kaze se da ga je riba progutala i u svom stomaku pronijek krci2|
sva mora. Drugi kazu da je kasnije tii ribu progutala druga riba, jos veca od ove,

Takoder kazu da je, kad se obreo u unutrasnjosti kita, pomislio da je ve
uiTiro. Pokusao je mrdnuti rukama i nogama pa je, kad je uspio, shvatio daj|
ziv. Tada je pao AUahu na sedzdu i rekao: "Gospodaru moj, cinim Ti sed^dl
na mjestu na kakvom je nikada niko nije ucinio."

Nema jednoglasnog misljenja ni o duzini njegovog boravka u unutrasnjosti 1
kita. Mudzahid od Es-§abija prenosi da ga je kit progutao prije podne, a izbacioj
navece. Katade kaze da je unutra ostao tri dana, a Dza'fer es-Sadik sedam dana.

njemu govore i stihovi Umejjeta ibn Ebi es-Salta:

Tvojom dobrotom se Junus spasi -
nakon sto provede u utrobi kita nekoUko noct
Se'id ibn Ebu el-Hasan i Ebu Malik kazu da je u njegovoj utrobi bio cetrdesetj
dana. Allah najbolje zna koliko je tamo ostao. Kada je kit sa njim poceo ploviti'
beskrajnim morskim prostranstvima i roniti dubinama siane vode, slusajuci kako ,
ribe slave Milostivog, kako cak i pijesak slavi Onog koji daje da zmje i kospicei
klijaju, Gospodara sedam nebesa i sedam zemaija i onog sto je izmedu njih i pod'
zemljom, tada je, na nacin svojstven stanju u kom je bio, osjetio 1 rekao ono o cemu
nam govori Uzviseni i Mocni, Onaj koji zna tajne i dosaptavanja, koji otklanja:]
nesrecu i nevolje, Onaj koji cuje i najtise glasove, poznaje i najskrivenije tajne
i uslisava dove ma kolike bile, koji je sve objasnio u Svojoj jasnoj knjizi, objavljeDoj
Svom vjemom Poslanlku, koji od svih najistinitije govori. On je, Allah, Gospodar '
svjetova i Bog poslanika koji je rekao: IZunnunu kad ode, tj. svojoj porodici 1}uM\
ipomisli da ga necemo stici, papostije u tminama zovnu: "Nema boga osim TebeJ
hvaljen neka si!, aja sam se, doista, prema sebi ogrijesio!" *Mi mu se odazvasmo ^
i iz nevolje ga izbavismo. Tako Mi spasavamo vjemike. (El-Enbija', 87.-88.)

1 pomisli da ga necemo stici, tj. da ga necemo dovesti u tesku situaciju.
Drugi kazu da se rijec nakdire u ovom ajetu cita kao nukaddire (odrediti), m\
je opcepoznato znacenje, kao sto kaze pjesnik:

Prohujalo vrijeme ne maze sepovratiti, Slavljen neka si
Sto odredis to mora biti.jer Ti zapovijedas.
Pa poslije u tminama zovnu: "Nema Boga osim Tehe... " Ibn Mes'ud, Ibai
Abbas, Amr ibn Mejmun, Se'id ibn Dzubejr, Muhammed ibn Ka'b, El-Hasari,{
Katade i Ed-Dahhak kazu da su to bile tmina noci, tmina mora i tmina kita.

Salim ibn Ebi el-Dza'd kaze: "Tog kita progutao je drugi kit, pa su, pored|
morske tmine, bile jos tmine dva kita."

*/ da nije bio jedan od onih koji Allaha slave, *sigurno bi ostao u njenof
utrobi do Dana kada ce biti prozivljeni. (Es-Saffat, 143.-144.) Jedni kazu da to
znaci: Da on tada nije slavio Allaha, donosio sehadet, i ponizno priznao svoj
grijeh, pokajao se i vratio AUahu, ostao bi tamo sve do Sudnjeg dana, i bio bi'j
prozivljen iz utrobe tog kita. Ovakvo misljenje, prema jednoj od dvije veiajea
koje se od njega prenose, zastupa i Se'id ibn Dzubejr.

258

Junus alejhi selam

Drugi kazu da to znaci: i da nije bio, tj. prije nego sto ga je progutala riba,

ionih koji Allaha slave, tj. kqji su pokorai, klanjaju namaz i rrmogo se sjecaju

JIaha ti. Tog misljenja su: Ed-Dahhak ibn Kajs, Ibn Abbas, Ebu el-Alijje,

i^ehb ibn Munebbih, Se'id ibn Dzubejr, Ed-Dahhak, Es-Sudejj, Ata' ibn Saib,

iasan el-Basri, Katade i drugi. Ovakvo misljenje zastupa i Ibn Dzerir.

Ovaj stav potvrduje i hadis kojeg prenose Imami Ahmed i neki autori
pnena od Ibn Abbasa, da mu je Allahov Poslanik M rekao: "Djecace, naucit
1 te nekoliko rijeci; "Pazi na Allaha - pazit ce te, pazi na Allaha - pomoci ce
,i sjeti se Allaha u blagostanju - sjetit ce se tebe u nevoljil"

Ibn Dzerir u svom Tefsini i El-Bezzar u svom Musnedu prenose od Muhamineda
ilshaka, da je cuo od nekog ko je Abdullaha ibn Raifa, oslobodenog roba Ummi
i?leme, cuo da je rekao; ''Cuo sam kako Ebu Hurejre govori, daje Allahov Poslanik
srekao: "Kada je Allah htio da zatvori Junusa u utrobu ribe, objavio joj je: - Progutaj
, ali mu nemoj jesti mesa, ni lomiti kosti! Kada ga je ona snijela na dno mora, Junus
icuo neke glasove, pa se zapitao: "Staje ovo?" Allah ^- mu je tada, dok je jos bio
1.11111111030)0311 ribe objavio: 'Ovo me slave morske zivotinje ', pa je i on u utrobi ribe
peeo slaviti AUalia. Kada su meleki culi njegovo slavljenje, rekli su: "Gospodaru
|ms, odnekle sa Zemlje cujemo slab glas!" On im odgovori: "To je Moj rob Junus,
gogrijesio je prema Meni, pa sam ga zatvorio u utrobu jedne ribe u moru," Oni
pitase: "Je li to onaj dobri rob od kojeg su Ti se svakog dana i noci dizala dobra
gk?" "Jeste", rece On. Oni tada zaraolise za njega, pa Allah iSi naredi onoj ribi
|otia ga izbaci na obalu, kao sto kaze Allah 3fe: "a bioje bolestan. " ^

Ovdje je i lanac prenosilaca i tekst hadisa preuzet od Ibn Dzerira. El-Bezzar
kon ovog hadisa kaze: "Ovaj hadis znamo da se od Vjerovjesnika % prenosi
DO u ovoj verziji i sa ovim lancem prenosilaca."

Ibn Ebi Hatim u svom Tefsiru navodi: "Pricao nam je Ebu Abdullah Ahmed ibn
Abdurrahman, Wehbov bratic, da je njemu pricao njegov amidza, a njemu Ebu
Sahr, daje Jezid er-Rikasi rekao: "Cuo sam od Enesa ibn Malika - a ne znam da
je iko drugi to prenosio od Vjerovjesnika do Enes - daje Allahov Poslanik ^ rekao:
"Kada se vjerovjesnik Junus s^i u utrobi ribe prisjetio da ucini dovu, to je ucinio
ovim rijecima: - Boze, nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam se doista
ogrijesio prema sebi! Ta dova je doprla do pod Ars, pa su meleki rekli: "Gospodaru,
odnekle se cuje jedan poznati prigusen glas." On rece: "Zar ga ne prepoznajete?"
"Ne, Gospodaru", rekose oni, "ko bi to mogao biti?" On odgovori: "To je Moj
rob Junus." Oni rekose: "To je Tvoj rob Junus od kojega se stalno uzdizii djela
koja se primaju i dove koje se uslisavaju," a zatim nastavise: "Gospodaru nas,
zar rau se neces smilovati zbog onog sto je uradio u blagostanju i spasiti ga iz
nevolje?" "Hocu", rece On, te naredi ribi i ona ga izbaci na pusto mjesto."

Ovaj hadis preko Junusa, a on preko Ibn Webba, i dalje istim lancem
prenosilaca navodi i Ibn Dzerir.

Ibn Ebi Hatim dodaje: "Ebu Sahr Humejd ibn Zijad je rekao: - Kada sam ovaj
hadis ispricao Ibn Kusejtu, on mi je rekao daje od Ebu Hurejre cuo daje rekao: "Kada
je Junus izbacen na pusto mjesto, Allah ^ je dao da iznad njega izraste bundeva." Mi
smo upitali: "A sta je to bundeva, o Ebu Hurejre?" On je odgovorio: "To je tikva."

259

Junus alejhi selam

Ebu Hurejre je dalje nastavio : "Allah ^ mu je dao divokozu koja se hranila
insektima po zemlji - ili je rekao: biljem po zemlji - i koja hi se svakog jutra i
veceri navracala kod njega i pojila ga mlijekom, dok tikva nije porasla."

Umejje ibn Ebi es-Salt o tome u stihu kaze;

Nad njim tikva Allahovom miloscu izraste;
da nije Allaha, krzljav bi ostao.

I ova verzija hadisa je garib, jer je Jezid er-Rikasi koji se spominje u lancu
prenosilaca nepouzdan. Medutim, ovoj verziji hadisa ide u prilog prethodaa
verzija od Ebu Hurejre, kojoj opet ide u prilog ova, Allah, opet, najbolje zna!

Uzviseni Allah kaze: I Mi ga izbacismo najedno pusto mjesto. To je pustoS
gdje uopce nema drveca, a bio je bolestan, tj. iznurenog tijela. Ibn Mes'ud kaze
da je bio "kao pile bez perja", a Ibn Abbas, Es-Sudejj i Ibn Zejd: "kao novorodenae,
bez igdje icega na sebi" - i ucinismo da iznad njega naraste vrijezajedne tikve.

Ibn Mes'ud, Ibn Abbas, Ikrime, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Wehb ibn
Munebbih, Hilal ibn Jesaf, Abdullah ibn Tawus, Es-Sudejj, Katade, Ed-
Dahhak, Ata' el-Horasani i drugi kazu: da je to bundeva.

Neki islamski ucenjaci kazu: "U tome sto mu je tikva izrasla ima vise
miidrih razloga kao sto su: njeni listovi su njezni i ima ih puno, prave hladi
insekti im se ne pribHzavaju; plod joj se moze jesti od samog zametanja, pasve
dok ne poraste, svjez i kuhan, sa korom i sa kospicama. Pored toga, tikva
pospjesuje rad mozga, a ima i mnogih drugih koristi."

Ranije smo naveli rijeci Ebu Hurejre kako mu je Allah 'M dao divokozu, kojaje
pasla zeleno bilje po zemlji, dolazila mu ujutro i navece i hranila svojim mlijekom,
To je samo jedan vid AUahove milosti, blagodati i dobrocinstva koje mu je dao.

Zato Uzviseni kaze: Mi mu se odazvasmo i iz nevolje ga izbavismo, tj. iz
nesrece i teskog stanja u kojem je bio. Tako Mi spasavamo vjernike. Tj. ovako
Mi postupamo sa svakim onim ko Nam uputi dovu i zatrazi pomoc od Nas.

Ibn Dzerir navodi: "Pricao mi je 'Imran ibn Bekar el-Kulai, da je njemu pricao
Jahja ibn Salih, a njemu Ebu Jahja ibn Abdurrahman, da je cuo od Bisra ibn
Mensura, on od Alije ibn Zejda, a on od Se'ida ibn el-Musejjeba da je rekao: "Cuo
sam Sa'da ibn Malika, a on je Ibn Ebi Wekkas, da kaze: "Cuo sam AUahovog
Poslanika ^ da je rekao: - AUahovo ime kojim kada se zovne, odazove se i kojim
kada se zatrazi, dadne, je ime koje je Junus ibn Metta spomenuo u svojoj dovi."

Zatim sam upitao: "Boziji poslanice, da h ta dova vazi samo za Junusa, ili
za sve muslimane?" On je odgovorio: "Za Junusa posebno, a za ostale vjem'ike
opcenito kada se njome obrate. Zar nisi cuo rijeci Uzvisenog Allaha: *Pa
poslije u tminama zovnu: "Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si!, aja sam se,
doista, prema sebi ogrijesio! " *Mi mu se odazvasmo i iz nevolje ga izbavismo.
Tako Mi spasavamo vjernike. (El-Enbija', 87.-88.) To je AUahova obaveza
prema onom ko Mu se obrati torn dovom."

Ibn Hatim navodi: "Pricao nam je Ebu Se'id el-Esdz, da je njemu pricao
Ebu Halid el-Abmer, da je cuo od Kesira ibn Zejda, on od el-Muttaliba ibn
Huntuba, da je Ebu Halid rekao: - mislim da to on prenosi od Mus'aba - tj. Ibn

260

I

Junus alejhi selam

BtOS

\ve.

ibn

Ed-

Sa'da, a ovaj od Sa'da, da je cuo Allahova Poslanika ^ kako govori: "Ko se
obrati Junusovom dovom, bit ce mu uslisana." Ebu Se'id el-Esdz je rekao da je
time mislio na ajet: Tako Mi spasavamo vjernike.

Obadvije ove verzije idu preko Sa'da.

Treca verzija je pouzdanija od prethodne dvije. Imami Ahmed navodi:
"Pricao nam je Ismail ibn Umejr, da je njemu pricao Jumis ibn Ebi Ishak el-
Hemedani, a njemu Ibrahim ibn Muhammed Ibn Sa'd, da mu je njegov otac
Muhammed pricao, da je on od svog oca Sa'da - tj. Ibn Ebi Wekkasa, r.a., cuo
da je rekao: "Prosao sam pored Osmana ibn Affana u dzamiji i nazvao mu
selam. On me je pogledao, ali mi nije odgovorio na selam.

Zatim sam otisao do Omera ibn el-Hattaba i upitao: "O vladaru pravovjemih,
je li se sta u Islamu promijenilo?", a on je rekao da nije i upitao me zasto to pitam?
Ja sam rekao: "Nista, nego sam male prije prosao pored Osmana ibn Affana u dzamiji
i nazvao mu selam, a on me je samo pogledao, ne odgovorivsi mi na selam.

Omerje tada poslao po Osmana i upitao ga: "Sta te je sprijecilo da uzvratis
na selam svome bratu?" On je odgovorio: "Nije tako bilo!" Sa'd je rekao:
"Jeste!" Osman se zakleo AUahom, pa sam se i ja zakleo.

Sa'd dalje prica: "Osman se zatim prisjetio, i rekao: - Tako je! Trazim
oprost od Allaha i kajem Mu se! Malo prije si pored mene prosao, dok sam ja
ramiisljao o rijecima koje sam Cuo od Allahovog Vjerovjesnika #. Tako mi
Allaha, kada god sam se tih rijeci sjetio, moj vid i srce je prekrila koprena.

Tada je Sa'd rekao: "Reci cu ti koje su to rijeci: - Allahov Poslanik ^ jednom
prilikom nam je poceo govoriti o prvoj dovi. Tada je dosao jedan beduin i zadrzao ga
sve dok Allahov Poslanik ^ nije ustao i Icrenuo. Ja sam krenuo za njim, i kada sam se
pobojao da ce mi umaci u kucu, udario sam stopalima o zemlju, pa se Allahov Poslanik
^okrenuo preraa meni i rekao: "Ko je to? Je li Ebu Isliak?" Rekao sam: "Jeste, Boziji
Poslanice. Poceo si nam pricati o prvoj dovi pa je dosao onaj beduin i prekinuo te."
Ondaje rekao: "Da, to je Zunnunova dova dokje bio u utrobi ribe: - Nema boga osim
Tebe, Iwaljen neka si!, a ja sam se, doista, ogrijesio prema sebi. Nikada musliman nije
zamolio svoga Gospodara tom dovom, a da mu nije bila primljena."'

Ovaj hadis navode i Tirmizija i Nesaija od Ibrahima ibn Muhammeda ibn
Sa'da, i dalje istim lancem prenosilaca.

Vrijednost Junusa 8^1

Uzviseni Allah kaze: IJimusje zaista bio poslanik. (Es-Saffat, 139.) Pored
toga, Uzviseni ga spominje u grupi plemenitih vjerovjesnika u surama En-
Nisa' t El-En'am, neka je na njih Allahov mlr i spas.

Imami Alimed kaze: "Pricao nam je Weki', da je njemu pricao Su^an, da je cuo
od El-A'mesa, on od Ebu Waila, a ovaj od Abdullaha, da je Allaliov Poslanik ^ rekao:
"Ni jednom robu ne doliloije da kaze: - Ja sam bolji od Junusa ibn Mettaa!"^

' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 1/170/Haleb; Tirmizi u svom Suneini 49/82/3505.

= Hadis biljezi Ahmed ii svom Musnedu 1/205/Haieb i Buharija u svom Sahibu 65/37/1/ 4804/

Fethu-1-Bari.

261

Junus ale; hi selam

Ovaj hadis prenosi i Buharija, od Sufjana es-Sewrije. Pored toga, Buharija
navodi: "Pricao nam je Hafs ibn Omer, da je njeniu pricao Su'be, da je cuodl
Katadea, on od Ebu el-Alijeta, a ovaj od Ibn Abbasa, da je Poslanik M rekao:]
"Ni jednom robu ne dolikuje da kaze: - Zaista sam bolji od Junusa ibn Mettaa.'*!
On ovaj hadis prenosi preko svoga oca. '

Ovaj hadis navode i Ahmed, Muslim i Ebu Dawud, preko Su'bea kod
prema onome sto od njega prenosi Ebu Dawud, kaze: "Katade je od Ebu el-:
Alije cuo samo cetiri hadisa. Ovaj je jedan od njih."

Ovaj hadis Imam Ahmed navodi od Affana, on od Hammada ibn Seieme,]
on od Alije ibn Ebi Zejda, on od Junusa ibn Mehrana, on od Ibn Abbasa, dajei
Poslanik ^ rekao: "Ni jednom robu ne dolikuje da kaze: - Ja sam bolji odl
Junusa ibn Mettaa." Ovu verziju navodi samo Ahmed.^

Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani ga navodi ovako: "Pricao nam je Muliammedl
ibn el-Hasan ibn Kejsan da je njemu pricao Abdullah ibn Redza', da je cuo od!
Israila, on od Ebu Jahjaa el-Akaba, on od Mudzahida, a on od Ibn Abbasa, da jef
Allahov Poslanik M rekao: "Nikorae ne dolikuje da kaze: - Ja sam kod Allaha bolji I
od Junusa ibn Mettaa." Lanac prenosilaca ovog hadisa je dobar, ali ga ne navode.

Buharija takoder kaze: "Pricao nam je Ebu el-Welid, da je njemu pricao Su'be,,
da je cuo od Sa'da ibn Ibrahima, on od Humejda ibn Abdurrahmana, a ovaj od j
Ebu Hurejre, da je Poslanik M rekao: "Ni jednom robu ne dolikuje da kaze: - Ja]
sam bolji od Junusa ibn Mettaa."^ Ovu verziju od Su'bea navodi i Muslim.

Buharija i Muslim od AbduUaha ibn el-FadIa, a ovaj od Abdun-ahmana ibn '
Humiuza el-A 'redza, koji kaze da mu je pricao Ebu Hurejre, da je jedan
musliman osamario nekog jevreja zato sto je rekao: "Ne, tako mi onoga kojije
odabrao Musaa nad svjetovima!"

Na kraju tog teksta, Buharija kaze: "... Ja ne kazem da je iko bolji od Junusa'
ibn Mettaa." Ove Poslanikove rijeci idu u prilog jednom od ova dva znacenja:
Nikome ne dolikuje da kaze: - Ja sam bolji od Junusa ibn Mettaa." Tj. niko ne
smije za sebe misliti da je vredaiiji od Junusa.

Drugo^znacenje je: "Niko mi ne treba davati prednost nad Junusom ibn'
Mettaom."

U nekim hadisima se kaze: "Nemojte mi davati prednost nad ostalim
poslanicima niti nad Junusom ibn Mettaom."

Ovo je Poslanik m rekao iz skromnosti i poniznosti - neka je Allahov
blagoslov i mir na njega i na ostale poslanike i vjerovjesnike.

' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 65/4 - 6/4630/Feihu-l-Bari; Muslim 43/43/167 i ostali.
^ Biljezi Ahmed u svom Musnedu I/291/Haleb.

^ Buiiarija u svom Sahihu 65/4 - 6IAUl!Fethu-l-Bari; Muslim u svom Sahihu 43/43/166 t|
Ahmed u svom Musnedu 2405 Haleb.

262

.el-

rod

od

[bn

iie

m

Musa alejhi selam

KAZIVANJE O MUSAU t

On je Musa, sin Imranov, koji je sin Kabisov, ovaj sin Azerov, sin
Lavijev, sin Jakubov, sin Ishakov, sin Ibrahimov ^m. Uzviseni
kaze; *I spomeni u Knjizi Musaa! Onje bio iskren, i bio je poslmik,
vjerovjesnik. *Mi smo ga s desne strane Turn zovnuli i priblizili ga da cum
Nase rijeci. H darovali mu miloscu Nasom kao vjerovjesnika njegova brata
Haruna. (Merjem, 51.-53.)

Uzviseni Allah ga sporainje na vise razlicitih mjesta u Kur'anu, i o njemu
govon, nekad opsimo, a nekad kratko. Mi smo o svemu tome govorili na
pojedinira mjestima u nasera Tefsint a ovdje cemo govoriti o njegovom zivotu
od pocetka do laaja, prema Kur'anu, Sumietu i israilijjatima koje su koristiH
ramji ucenjaci i drugi - ako to dozvoli Allah ^, a u Njega se uzdamo i na
Njega oslanjamo.

Uzviseni Allah kaze: UimeAllaha, Svemilosnog, Milostivog *TaSinMim
*Ovo su ajetijasne Knjige. *Mi ti kazujemo neke vijesti o Musau i faraom
mimto. i to za one Ijude koji vjeruju. *Faraon se na Zemlji bio uzoholio i njem
stanovnike izdijelio na stranke; jedneje tlacio. musku djecu im klao, a zensku u
zivotu ostavljao. Onje, zaista. cinio nered *A Mi smo htjeli da one koji su m
Zemlji tlaceni. miloscu obaspemo, vodama i nasljednicima ucinimo, *i da im
na Zemlji cvrstu vlast darujemo, a faraonu i Hamanu i njihovim vojskmia
pokazemo has ono zbog cega su od njih strahovali. (El-Kasas,l.-6.)

^ Ovdje Uzviseni kazivanje navodi u kratkim crtama, a nakon toga ce ga
opsimije iznijeti. On ovdje navodi da Svom Poslaniku kazivanje o Musau i
faraonu iznosi istinito, tj. tako uvjerljivo, da onaj ko ga slusa kao da tQ
dozivljava i gleda.

Faraon se na Zemlji bio uzoholio i njene stanovnike izdijelio na stranke.
Tj. bio je ohol, nepravedan, nasilan i umisljen. Davao je prednost ovom svijetu
1 odbijao da se pokori Uzvisenom Gospodam, pa je njene stanovnike izdijelio
na stranke, tj. svoje podanike je podijelio na vrste i grupe, od kojih je jedne
tlacio. To su bill Izraelcani, koji vode porijeklo od Allahovog vjerovjesnika
Jakuba, sina Ishakovog, sina Ibrahimovog m\.

Oni su svojevremeno bili najbolji stanovnici na Zemlji. Nad njima je vladao
taj nepravedni, nasilnicki, nevjemicki i grijesni vladar, koji ih je drzao kao
roblje 1 iskoriscavao za najruznije, najprljavije i najgore poslove. Uz sve ovo,
musku djecu imje klao, a zensku u zivotu ostavljao. Onje. zaista, cinio nered. '

264

Musa alejhi selam

pin

Nato zlodjelo gaje navelo to sto su Israilovi potomci medu sobom brizljivo
fiuvali od Ibrahima >& naslijedenu predaju da 6e se u njegovom potomstvu
pojaviti djecak koji ce smsiti egipatskog viadara. Ibrahim je to nagovijestio - a
Allah ^, opet, najbolje zna - kada je egipatski vladar bio naumio da napastvuje
Ibrahimovu zenu Sam, pa ju je Allah dfe sacuvao. To predskazanje je bilo
rasireno medu Israilovim potomciraa. Kada su o tome poceli da govore i Kopti,
to je doprlo do faraona. O tome su ga upoznali neki zapovjednici i clanovi
dvorske svite dok su se s njim zabavljali na vecemjim sjedeljkama, nakon cega
jenaredio da se sva muska djeca Israilovih potomaka poubijaju, bojeci se da se
ne bi pojavio takav djecak. Medutim, nikakva opreznost nije mogla izmijeniti
sudbiim.

Es-Sudejj od Ebu Saliha i Ebu Mahka, prenosi da su culi od Ibn Abassa i
od Murrea, a on od Ibn Mes'uda i vise ashaba, da je faraon usnio kako je iz
lerusalima dosia vatra i spalila kuce u Egiptu i sve Kopte, a postedila Israilove

potomke,

Kad se probudio uplasen od sna, sakupio je svecenike, astrologe i mage i
upitao ih sta misle o tome. Rekli su mu da san znaci da ce se medu Israilovim
potomcima roditi musko dijete zbog kojeg ce Egipcani biti upropasteni, pa je
naiedio da se poubijaju svi djecaci, a u zivotu ostave djevojcice.'

Zato Uzviseni Allah kaze: A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaceni,
mibscu obaspemo, tj. Israilove potoitdce i da ih vodama i nasljednicima
ucinimo, tj. one u cije 6e ruke preci vlast i bogatstvo Egipta i da im na Zemlji
cvrstu vlast darujemo, afaraonu i Hamanu i njihovim vojskama pokazemo bas
ono zbog cega su od njih strahovali. Tj. slabog cemo uciniti jakim,
pobijedenog pobjednikom i ponizenog uvazenim. A sve ovo desilo se
Israilovim potomcima, o cemu Uzviseni kaze: A narodu koji je bio potlacen
iadomo u nasljede istocne i zapadne krajeve zemije koju smo blagoslovili, i
lijepa rijectvoga Gospodara potomcima Israilovim bilaje ispunjena - zato sto
subili strpljivi. (El-A'raf, 137.)

Uzviseni, takoder, veli: */ izvedosmo ih iz basci i izvora, *iz riznica i
divnog mjesta. *Tako je bilo, i dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. (Es-
Su'ara', 57.-59.) O ovome ce, ako Bog da, kasnije biti vise rijeci.

Uglavnom, faraon je ulozio sve napore da se Musa ne pojavi, i cak odredio
posebne Ijude i babice da obilaze trudnice i uzimaju podatke o vremenu za
porod, I tako, kada god bi neka zena rodila musko, ti koljaci bi ga istog
momenta zaklali.

**Kod ehli-kitabija stoji da je faraon naredio da se muska djeca ubijaju
kako bi se sinovi Israilovi oslabili tako da im se ne mogu suprotstavljati i protiv
njih dizati pobune i gradanske ratove. Medutim, ovakve tvrdnje su spome i
netacne, jer je naredenje o ubijanju muske djece ostalo na snazi nakon sto je
Musa poslan, kako kaze Uzviseni: / kad imje on donio Istinu od Has, rekli su:

' Ovu predaju biijezi Et-Taberi u svom Tarihu 1/388/Mearif.

265

Miisa alejhi selam

"Ubijajte mttsku djecu on'ih koji vjeruju u ono sio on govori, a ostavljajte u
zivotu njihovu zensku djecu!" (El-Mu'inin, 25.) Zato su Israilovi sinovi rekli
Mtisau: "Zlostavljani smo prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nanti
dosao. '■ {El-A'mf, 129.)

Ono sto je tacno je to da je faraon prvobitno naredio da se njihova muska,]
djeca ubijaju, iz bojazni da se ne pojavi Musa.

Sudbina je ipak bila neumoljiva. Ona kao daje govorila: "O silni vladaruj I
koji si zaveden mnostvom svoje vojske, velikom silom i sirokim prostorimaj
kojim vladas, Uzviseni je odredio - a On je nepobjediv i ne moze mu sei
suprotstaviti u onome sto radi - da ovo dijete, kojeg se toUko bojis i radi kojegJ
si pobio nebrojeno mnogo nevinih osoba, odraste bas u tvom domu i na tvojojl
postelji, da se hrani tvojom hranom i tvojim picem, na tvom dvoru, da ga il
posinis, i da ga ti Ucno odgajas i ne znajuci za tajnu koju ono krije, a zatim dati j
ono bude uzrok propasti i na ovom i na onom svijetu, zato sto nisi htitsj
povjerovati u ocitu istinu koju ti je donio, zato sto si poricao ono sto ti je ^|
covjek objavljivao, i zato da shvatis ti, a i sav svijet, da je Gospodar nebesap
Zemlje taj koji radi ono sto On hoce, daje On Snazan, Silni, Posjednik velike^
snage, sile i nioci, i da sto On hoce, to mora biti!"

Vise mufessira navodi da su se Kopti pozalili faraonu na smanjenje broja.|
Izraelcana zato sto im se ubijaju muska djeca. Plasili su se da ce stari izumrijeti|
a mladi biti pobijeni, pa da ce onda oni morati raditi poslove koje su radilil
Izraelcani. Zato je faraon naredio da se muska djeca jedne godine ubijaju, aj
druge postede. Mufessiri dalje kazu da se Harun i^i rodio one godine kadasel
nije ubijalo, a Musa >^\ u onoj godini kada su se muski potomci ubijali-]
Njegova majka se plasila i bojala za njega odkad ga je zanijela, iako se na njoj-
trudnoca uopce nije primjecivala. Kada ga je rodila, bila je nadatinuta d^J
napravi sanduk, stavi ga u njega, priveze uzetom i polozi u Nil u cijoj je blizini
bila njena kuca. Ona ga je dojila, a kada bi se koga pobojala, stavila hi gau
sanduk i pustila niz vodu, a drugi kraj uzeta bi svezala uz kucu. Kada bi ovij
otisli, ona bi ga pomocu uzeta ponovo privukla sebi.'

Uzviseni Allah kaze; */ Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga. d
kada se uplasis za njega, bad ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj! Mi cemo m
ga, doista, vratiti i poslanikom ga uciniti. " *I nadose ga faraon ovi Ijudi, d&\
im postane dusmanin ijad. Zaista su faraon, Ham an i njihove vojske grijeMH. i
*Ifaraonova zena rece: "On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, mozM
ce nam od koristi biti, a mozemo ga i posiniti. " A oni nista ne predosjetiUl
(El-Kasas, 7.-9.)

Ovo nadahnuce je zapravo inspiracija i uputa, kao sto na drugom mje
Uzviseni kaze: */ tvoj Gospodar je nadahnuo pcelu: "Pravi sebi kiice
brdima, i u dubovima i u onome sto naprave Ijudi. * Zatim, hrani sp
svakovrsnim plodovima, pa onda idi poslusno stazama svoga Gospodara!" k
njihovih utroba izlazi... (En-Nahl, 68.-69.) Ovdje se ne radi o vjerovjesnickom

' Ovu predaju spominje Et-Taberi u svom Tarlhu 1/388, 389/Mearif.

266

Musa alejhi selam

I

nadahnucu, kao §to tvrdi Ibn Hazm i vise apologeticara, nego je ispravno prvo
misljenje, kako prenosi Ebu el-Hasan el-Es'ari od ehlu-s-sunneta we-l-
fena'ata.

Es-Suhejii kaze: "Musaovoj majci je bilo ime Ajariha." Po drugima ona se
mlaAjaziht. Sve u svemu, bila je nadahiiuta da uradi kao sto smo naveli. U
cadahnucu joj se govorilo: Ne strahuj i ne tuguj! Ako Musa ode, Allah ^ ce ti
gavratiti, Allah ^ ce ga ucmiti poslanikom i vjerovjesnikom koji ce uzdizati
Njego™ rijec i na ovom i na onom svijetu. Izvrsavajuci ono sto joj je bilo
naredeno ona je jednog dana spustila Musaa sa sandukom u vodu, ali je
laboravila da kod sebe sveze dnigi kraj uzeta. Tako je Nil nanio njeno dijete
pored faraonovog dvorca, /' nadose ga faraonovi Ijudi. Uzviseni Allah, dalje,
bze: da im postane dusmanin i jad. Neki kaiu da ovo da ima namjensko
ziiacenje (lamu-l-akibe), sto je i razumljivo ukoliko se odnosi na rijeci / nadose
ga. Medutira, ukoliko se ono odnosi na ukupan kontekst ovih ajeta, tj. da je
faraoiiovim Ijudima bilo predodredeno da ga nadu kako bi im postao dusmanin
ijad - u torn slucaju ovo da ima uzrocno znacenje (lam mu'allele). Allah, opet,
najboljezna!

U prilog drugom misljenju idu i rijeci Uzvisenog: Zaista sufaraon, Haman,
ij. njego V zloglasni mini star / njihove vojske kojima su zapovijedali grijesili.
Tj. postupali suprotno nego sto treba, pa su zasluzili takvu kaznu i ponizenje.

Miifessiri zatim navode da su ga sluskinje u zatvorenom sanduku izvadile iz
rijeke, da ga nisu smjele otvoriti dok ga nisu donijele pred faraonovu zenu
Asiju. Ona je bila kcerka Muzahima ibn Ubejda ibn er-Rejjana ibn el-
Wdidova, egipatskog vladara iz Jusufova doba.

Drugi kazu da je ona bila po porijeklu Izraelcanka i da je potjecala iz istog
plemena iz koga i Musa. Treci, pak, kazu da mu je ona bila tetka sa oceve
strane. To navodi Es-Suhejli, a Allah, opet, najbolje zna!

Pohvala i epiteti o njoj ce biti izreceni kada se bude govorilo o Merjemi,
'Imranovoj kcerki, kako ce njih dvije na Kijametskom danu biti zene
Allahovog Poslanika ^ u Dzennetu.

Kadaje Asija otvorila sanduk i podigla pokrivac, ugledala je kako njegovo
licezracivjerovjesnickim svjetlom i velicinom, pa gaje odmah zavoljela. Kada
jefaraon dosao, upitao je: "Sta je to?" naredivsi da ga zakolju. Ona gaje stitila
izaraolila da joj ga pokloni rekavsi: "On ce biti radost i meni i lehi!" Faraon
joj je odgovorio da njoj hoce, ali njemu nece, tj. da rau nije potreban. Tako je
jezik preduhitrio nesrecu.

Zbog njenih rijeci: "mozda ce nam od koristi biti, " Allah iS joj je dao
korist koju je zeljela na ovom svijetu, jer ju je uputio preko njega, a na onom
svijetu ce zahvaljujuci njemu uci u Dzennet. "a mozemo ga iposiniti. " Posinili
su ga jer nisu imali djece.

Uzviseni Allah, zatim, kaze: A oni nista ne predosjetise. Tj. nisu znali sta
im je Allah Sfe odredio kada su ga nasli i uzeli, da ce faraona i njegovu vojsku
zadesiti velika kazna.

267

Musa alejhi selam

**Kod ehli-kitabija stoji da je faraonova kcerka Derbeta, nasla i uzefif
Musaa, a njegova zena se uopce ne spominje. Medutim, to je jedan od primje!
njihovog iskrivljavanja AUahove Knjige.

Uzviseni Allah zatim kaze: *I srce Musaove majke postade prazno, umalop\
ne prokaza, da Mi nismo njeno srce ucvrstili, da bi bila vjernica. */ ona rec^
njegovoj sestri: "Idi za njim!" I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nisi
primjetilL *^ Mi smo mu vec bili zabranili dojilje, pa ona rece: "Hocete li i
vamjapokazem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce gapaziti?"^.
vratismo ga njegovoj majci da se raduje i da ne tuguje. i da se uvjeri da\
Allahovo obecanje istinito; ali, vecina njih nezna. (El-Kasas, 10.-13.)

Ibn Abbas, Mudzahid, Ikrime, Se'id ibn Dzubejr, Ebu Ubejde, E! -Hasan,!
Katade, Ed-Dahhak i dnigi, kazu da: / srce Musaove majke postade prazm\
znaci od svih dunjaluckih stvari, osim Musaa. umalo ga ne prokaza^ tj. zamalo|
ne rece ko je on i zamalo se otvoreno za njim nije raspitivala. da Mi nisu.
njeno srce ucvrstili!, tj. Mi smo joj dali da bude izdrzljiva i nepokolebljiva, ifsl
bi bila vjernica. I ona rece njegovoj sestri, tj. najstarijoj kcerki: "Idiza njim!"*
Tj. idi za njim i obavjestavaj me sta se sa njim desava. / ona ga iigkd^
izdaleka. Mudzahid kaze da ga je gledala iz daljine, a Katade da se pravila(
na njega ne obraca paznju. Zato Uzviseni kaze: a oni nisu bill nista prii
jer je Musa kada su ga smjestili na faraonov dvor i pokusali da nahrane,
da prihvati dojku svake dojilje koje su ga pokusale zadojiti, kao i svaku drug
hranu. Oni su se smeli i na svaki moguci nacin ga pokusali nahraniti, ali nisi
uspjeli, kao sto Uzviseni kaze: A Mi smo mu vec bili zabranili dojilje. Zatim i
ga sa babicama i zenama sa dvora poslali na pijacu, ne bi li nasli nekoga kog
ce pristati podojiti.

Dok su tako stajali sa njim, i svijet ga posmatrao, njegova sestra gaj|
gledala, praveci se da ga ne poznaje, usput rekavsi: "Hocete li da vamm
pokazem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce ga paziti?'
Abbas kaze: "Kada je to rekla, upitali su je kako zna da ce ga oni paziti i
cuvati, a ona je odgovorila: - Zato sto zele da obraduju vladara i sto se nada]^
da ce ih zato nagraditi."

Onda su sa njom otisli do njihove kuce, gdje ga je majka uzela i pocels
dojiti. On je odmah prihvatio njenu dojku i poceo je dojiti pa su se
obradovali i poslali mustulugdziju do Asije da joj to kaze. Ona je kasniji
pozvala Musaovu majku da dode kod nje na dvor, gdje bi joj bilo pruzenosv
sto treba. Medutim, ona je to odbila rekavsi: -Ja imam muza i dnigu djecu,p^
ovo dijete mogu dojiti jedino ako ga posaljes sa mnom. Asija ga je poslalass
njom odredivsi joj placu i sve drugo sto joj je potrebno: hranu, odjecii i bogstf
darove. Tako se majka vratila, noseci ga svojoj kuci, nakon sto ih je Allah i
nakon rastanka ponovo sastavio.

Uzviseni Allah kaze: / vratismo ga njegovoj majci da se raduje i da n^
tuguje i da se uvjeri daje Allahovo obecanje istinito. Tj. posto smo joj obeca
da cemo ga vradti i da ce biti poslanik, sada smo ga vratili. To je dokaz i
istinit i nagovjestaj da ce biti poslanik ali vecina njih ne zna.

268

Musa ale/hi selam

Uzviseni je Musaa na ovo podsjetio one noci kada je sa njim razgovarao
rekavsi: *A ukazali smo ti milost Svoju Jos jednom, *kada smo majku tvoju
nadahnuli onim sto se samo nadahnucem slice: * "Metni ga u sanduk, i u rijeku
bad, rijeka ce ga na obalu izbaciti, pa ce ga i Moj i njegov neprijatelj
prihvatiti. I na tebe sam bacio Svoju Ijubav." Naime, ko god bi ga vidio,
zavolio bi ga. "Ida rastes pod Mojim okom. " (Ta-ha, 37.-39.)

Katade i vise ranijih ucenjaka kazu da se pod ovim htjelo reci; bit ces
hrattjen najukusnijim i najraznovrsnijim jelima i oblacit ces najljepsu odjecu,
pod Mojim nadzorom. Na sve to cu Ja paziti i o svemu se brinuti. Sve ove
stvari Ja sam odredio za tebe i radi tebe, i niko ih do Ja nije mogao tako
odrediti. Kadaje tvoja sestra otisla i rekla: "Hocete li da vamjapokazem onu
koja ce se o njemu brinuti? " Mi smo te tvojoj majci povratili da se raduje i da
vise lie tugiije. A ti si ubio Jednog covjeka, pa' smo te Mi brige oslobodili i na
razna te iskuSenja stavili. (Ta-ha, 40.)

Hadis iskuseiijima cemo, ako Bog da, naves ti nesto kasnije kad budemo o
njima govorili, uzdaju6i se u Allaha i oslanjajuci se na Njega.

'^Ikada se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi
nagradujemo one koji dobra djela cine. */ on ude u grad neopazen od njegovih
smovnika i u njemu zatece dvojicu Ijudi kako se tuku, jedan je pripadao
njegovu, a dntgi neprijatelj skom narodu, pa ga zovnu u pomoc onaj iz njegova
naroda, protiv onoga iz neprijatelj skog naroda, i Musa ga udari sakom i
iismrti. "Ovo je sejtanov posaol". uzviknu, "onje, zaista, otvoreni neprijatelj
koji It labludu dovodil *Gospodaru moj", rece onda, "ja sam sam sebi zlo
nanio. oprosti mi!" I On mu oprosti; On, uistinu, prasta i On je milostiv.
*"Gospodaru moj", rece, "zato sto si mi blagodat Svoju ukazao, vise nikada
zhcincima necu pomagati! ' ' (El -Kasas , 14.-17.)

Nakon sto je Uzviseni pomenuo blagodati kojima je obasuo njegovu majku;
stojoj gaje povratio, i time se smilovao i njemu i njoj, poceo je govoriti kako
muje, kada se opasao snagom i stasao - a to je period kada covjek postane zreo
isposoban da sam upravlja svojim djelima i ponasanjem, tj. cetrdeset godina
kaosto kaze vecina, On dao mudrost i znanje, tj. poslanstvo i vjerovjesnistvo,
stojenajavio njegovoj majci, kada joj je rekao: Mi cemo ti ga, doista, vratiti i
pshnikom ga uciniti.

Uzviseni, zatim, govori zbog cega je Musa napustio Egipat, o njegovom
odiasku u Medjen i boravku u njemu, dok i tamo nije ispunio odredeni rok,
nakon cega je Allah Ji sa njim razgovarao i ukazao mu pocasti koje je ukazao,
ocemu cemo kasnije opsimije govoriti.

Uzviseni kaze: / on ude u grad neopazen od njegovih stanovnika. Ibn Abbas,
Se'id ibn Dzubejr, Ikrime, Katade i Es-Sudejj kazu da je to bilo u podne.
Premajednoj dnigoj verziji od Ibn Abbasa, to je bilo izmedu aksama i jacije.

I u njemu zatece dvojicu Ijudi kako se tuku, tj. kako se napadaju i jedan
dmgog udaraju. Jedan je pripadao njegovu narodu, tj. bio je Izraelcanin, a drugi
neprijateljskom narodu, tj. Kopt. To kazu Ibn Abbas, Katade, Es-Sudejj i
Muhammed ibn Ishak,

269

Musa alejhi selam

Pa ga zovnu u pomoc onaj iz njegovog naroda, protiv onog h
neprijateljskog naroda. Musa Stfl je sirom Egipta uzivao ugled jer gaje faraon
posinio i odgajao na svom dvoru. Njega su istovremeno svojatali i njiine se
dicili, ponosili i Izraelcani jer su mu oni bili daidze po mlijeku. Kada je
spomenuti Izraelcanin zovnuo Musaa da mu pomogne protiv Kopta, Musa je
prisao Koptu /' udari ga sakom. Mudzahid kaze da ga je udario pesnicoin, a
Katade da gaje udario stapom koji je sa sobom nosio / usmrti, tj. Koptjeumro
od tog udarca.

Taj Kopt je bio nevjemik i musrik. Musa ga ni u kom slucaju nije
namjeravao ubiti, nego je samo htio da ga sprijeci i odvrati od tuce. I pored
toga, Musa je rekao: "Ovoje sejtanov posao! onje, zaista, otvoreni neprijateli
koji u zabludu dovodil Gospodaru moj", rece onda, "ja sam sam sebi ib
nanio, oprosti mi! " I On mu oprosti; On, idstinii prasta i On je mitosiiv.
"Gospodaru moj", rece, "zato sto si mi blagodat Svoju ukazao, " tj, zato stosi
mi dao moc i ugled, "vise nikada zlocincima necu pomagati!"

*I on u gradu osvanu prestrasen, ocekujuci sta ce bid, had ga onaj isti oti
juce ponovo pozva u pomoc. "Ti si, zbilja, u pravoj zabhidi ". rece mu Mtm, *i
kad htjede da scepa zajednickog im neprijatelja, rece mu onaj: "O Musa, zar
hoces da i mene ubijes, kao sto si juce ubio covjeka? Ti samo hoceS da m
Zemlji silu provodis, a ne zelis biti od onih koji red prave!" *I sa kraja gradu
dotrcajedan covjek i rece: "O Musa, glavesine se dogovaraju da te ubiju:zato
bjezi, ja te zaista iskreno savjetujem. " *I on izade iz grada prestrasen,
iscekivajuci sta ce se desiti. "Gospodaru moj", rece, "spasi me nasilnickoo
naroda!" {El-Kasas, 18.-21.)

Ovdje Uzviseni govori kako je Musa u jednom gi'adu u Egiptu jednog jutra
osvanuo uplasen - od faraona i njegove svite - da ne saznaju da je ubistvo za
koje se proculo na dvoru, koje je pocinio Musa pomazuci jednom Izraelcaninu.
! da jos vise ne posumnjaju da je i on Izraelcanin, pa da iz toga proizadu krupne
posljedice.

Tako je on toga jutra isao gradom, prestrasen, ocekujuci sta ce biti
zaziruci i obaziruci se. I dok je tako isao, ponovo je ugledao onog istog
Izraelcanina koji ga je juce zvao u pomoc, kako ga opet doziva u pomoc protiv
drugog covjeka sa kojim se potukao.

Medutim, Musa gaje sada ostro ukorio i izgrdio sto cini nered i sto se cestc
tufie, rekavsi; "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" Zatim je htio da uhvati tos
Kopta zajednickog mu neprijatelja, kako bi ih rastavio i pomogao svoine
sunarodnjaku. 1 kada je odiucio da to uradi i prisao onom Koptu, rece mu onaj:
"O Musa, zar hoces da i mene ubijes, kao sto si juce ubio covjeka? Ti samo
hoces da na Zemlji silu provodis, a ne zelis biti od onih koji red prave!"

Jedni kazu da je ovo rekao Izraelcanin koji je vidio sta je Musa jucer
uradio. Kada je vidio Musaa kako im prilazi, mislio je da ide prema njemujer
ga je prije toga ukorio rijecima: "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" pa je Musau
rekao to sto je rekao, i tako otkrio sto se desilo juce. Kopt je otisao faraomi i.

I

4

P
d

tj
u

SJ

4

\

270

Musa alejhi selam

ispricavsi mu sta se desilo, okrenuo ga protiv Musaa. Za ovo ostali nisu znali.
Moguce je da je gomje rijeci izrekao i onaj Kopt, jer se, ugledavsi Musaa kako
mu prilazi, uplasio i pomislio da ce ponovo pomoci Izraelcaninu. Mozda je to
rekao, pretpostavijajiici i nagadujuci da je bas ovaj covjek ubio onog juce ili je
to mozda razumio iz Izraelcaninovih rijeci kojima ga je pozvao u pomoc?
Allah, opet, najbolje zna!

Bib kako bilo, faraon je saznao da je onog jucerasnjeg covjeka ubio Musa,
paje poslao po njega da mu ga dovedu. Medutim, precicom mu je prije njih
dosao neki prijatelj i o tome ga obavijestio. Is kraja grada dotrcajedan covjek.
tj. zureci i bojeci se za njega, / rece: "O Musa, glavesine se dogovaraju da te
ubiju; zato bjezi". tj. iz ovog grada "ja te, zaista, iskreno savjetujem.". tj.
samim tim sto ti ovo govorim.

Uzviseni Allah kaze: / on izade iz grada prestrasen, iscekivajuci sta ce se
desiti. Tj. odmah je napustio grad ne znajuci ni put ni kuda ide. Pri tome je
govorio: *"Gospodam moj, spasi me nasilnickog naroda!" */ had se uputi
prema Medjenu, rece: "Gospodar moj ce ml pokazali pravi put! " *I kad stize do
medjenske vode, zatece oko nje mnoge Ijude kako napajaju stoku, a malo podalje
od njih ugleda dvije zene koje su je od vode odbijale, pa ih upita: "Sta je sa
vama dvjema?" One su odgovorile: "Mi ne napajamo dok cobani ne odu, a otac
nam je veoma star. " *I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i rece:
"Gospodaru moj, kakvo god mi dobro dao, potrebno mije! " (El-Kasas, 21.-24.)

Uzviseni ovdje govori kako je Njegov rob, poslanik i sagovomik napustio
Egipat, i kako je bio uplasen iscekujuci sta ce biti, bojeci se da ga ne sustigne
aeko od faraonovjh Ijudi. Pored toga, on nije znao kuda i u kom pravcu da
krene, jer prije toga nikuda iz Egipta nije isao.

Ihida se uputi prema Medjenu, tj. kada naide na put koji je vodio u tom pravcu,
rece: "Gospodar moj ce mi pokazati pravi put. " Tj. mozda ce me ovaj put odvesti
do zeljenog cilja. Tako se i desilo: tim putem je dosao do cilja, i to kakvog cilja!

1 kad stize do medjenske vode, tj. bunara, sa koga su crpali vodu. Medjen je
grad u kojem je Allah iJt< unistio one koji su obozavali Ejku, tj. narod §uajba
^. Prema jednom od dva misljenja islamskih ucenjaka, oni su unisteni prije
vremena Musaa ;^.

Kada je stigao do spomenute vode, zatece oko nje mnoge Ijude kako
napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije zene koje su je od vode
odbijale, % lucile su svoje ovce kako se ne bi pomijesale sa tudim.

**Kod ehli-kitabija stoji da ih nije bilo dvije nego sedam, ali to nije tacno.
Mozda je njih i bilo sedam, ali su tada stoku napajale samo dvije. Ukoliko je
vjerodostojno prenesen podatak da ih je bilo sedam, jedino se ovako mogu
uskladiti ova dva misljenja. Ipak je izgleda tacnije da Suajb i^i nije imao vise
od dvije kcerke. Pa ih upita: "Staje sa vama dvjema?" One odgovorise: "Mi
ne napajamo dok ne odu cobani, a otac namje veoma star. " Tj. mi ne mozemo
prici vodi dok ne odu cobani, jer smo nejake, a cuvamo stoku zato sto nam je
otac slab i star. Zatim Uzviseni Allah kaze: Ion imje napoji.

271

i

Musa alejhi selam

Mufessiri kazu: "Cobani bi, kad bi napojili svoju stoku, na otvor bunara
stavili veliki kamen, pa bi njih dvije dosle i pojile svoju stoku vodom kojabi i
iza ostalih pretekla. Medutim, toga dana Musa je sam podigao taj veliki kamen,j
izvadio vode i napojio im stoku, a nakon toga vratlo kamen kako je i bio.

Vladar pravovjemih, halifa Omer je rekao: "Za podizanje tog kamena bilol
je potrebno najmanje desetorica Ijudi! On je izvadio same jednu veltku ko&j
vode, i to im je bilo dovoljno.""

a onda ode u hladovinu. Jedni kazu da je to bio hlad od jedne vrste akacijl
(semur), a Ibn Dzerir od Ibn Mes'uda prenosi, da je Musa ugledao zeleno drvo j
kako se njise. / rece: "Gospodaru moj, kakvo god mi dobro dao, potrebno m|

Ibn Abbas kaze: "Citavim putem od Egipta do Medjena jeo je samo zelenij
lisce sa drveca. Bio je bos, jer je putem poderao obucu. Kada je sjeo u
iako je bio najodabranije Allah ovo stvorenje u to doba, stomak mu se od gladil
bio prilijepio za leda. Zelenilo od trava i lisca moglo mu se vidjeti po ustimaj
Osjecao je neodoljivu potrebu da sta pojede, makar polovicu huntie."

Ata' ibn es-Saib kaze daje: "Kadaje rekao: "Gospodaru moj, kakvo god mil
dobro dao, potrebno mije!", to je cula jedna od one dvije zene."

*I jedna od njih mu poslije, iduci stidljivo, pride i rece: "Moj otacii
zove da te nagradi zato sto si nam je napojio. " I kada mu on dode i ispriw
mu Sta je dozivio, on rece: "Ne boj se, spasio si se nasiinickog narodal"
* Jedna od njih dvije rece: "O oce moj, uzmi ga u najam, najbolje je (k
unajmis snazna i pouzdana. " *0n rece: "Ja zelim da te ozenim jsdnam i
ove moje dvije kceri, ali da me sluzis osam godina, a ako napunis desel, !o|
je od tebe. Ja ne zelim da ti to ucinim teskim. Vidjeces, ako Allah da,
sam dobar. " *Musa rece: "Neka bude tako izmedu mene i tebe! Kojigodi
ta dva roka ispunim, nema mi se sta prigovoriti. Allah je jamac za onos
govorimo. " (El-Kasas, 25.-28.)

Kadaje Musa sjeo u hlad i zamolio: "Gospodaru moj, kakvo god mi dobro%
dao, potrebno mije!", to su cule one dvije djevojke - pa su odmah otisle datoj
kazu ocu.

Neki kazu da se on zacudio kako su se tako brzo vratile. One su mu|
ispricale slucaj sa Musaom asil, pa je jednoj od njih naredio da ode i da j
pozove.

I jedna od njih mu poslije, iduci stidljivo, pride, tj. onako kako idu zens|
plemenitog roda, i rece: "Moj otac te zove da te nagradi zato sto si nanij
napojio. " tj. rekla je to direktno i otvoreno da sta ne bi ispalo sumnjivo,
govori njenom odgoju i cednosti.

/ kada mu on dode i isprica mu sta je dozivio, tj. kada mu je ispricao svojl
slucaj kako je napustio Egipat bjezeci od faraona, on rece, tj. taj starac 'Wei
se, spasio si se nasiinickog narodal" Tj. izisao si iz njihove kontrole i vlastii
vise nisi u njihovoj drzavi.

272

Miisa alejhi selam

bi
len,

RazHcita su misljenja o tome ko je bio taj starac. Jedni kazu da je to bio
Suajb S0, Taj stav zastupaju mnogi, izmedu ostalih i Hasan el-Basri i Malik
ibn Enes. To se izricito kaze u jednom hadisu, ali mu je lanac prenosilaca
sporan. Vise ucenjaka tvrdi da je Suajb ■i^\ zivio jos dugo nakon propasti svoga
naroda, i da ga je Musa ;^i zatekao i ozenio njegovu kcerku.

Ibn Ebi Hatim i jos neki od Hasana el-Basrija prenose misljenje da je ovom
Musaovom ^\ prijatelju zaista bilo ime Suajb, da je njegova bila ona voda, ali
da to nije bio vjerovjesnik Suajb ^\. Dmgi kazu da je to bio Suajbov i^
bratic, treci da mu je bio amidzic, cetvrti da je bio jedan od vjemika iz
Suajbovog i^i naroda a peti da je to bio covjek po imenu Jesron. Tako i kod
ehli-kitabija stoji daje Jesron bio medjenski isposnik, tj. uglednik i ucenjak.

I Ibn Abbas i Ebu Ubejde ibn Abdullah kazu da mu je bilo ime Jesron. Ebu
Ifbejde jos dodaje daje bio bratic Suajba 3^1, a Ibn Abbas daje bio upravitelj
Medjena.'

Sve u svemu, ovaj starac je, kad je ugostio i okrijepio Musaa ?^l, a ovaj mu
ispricao sta se sa njim dogodilo, Musaa obradovao rijecima da se spasio. Tada
jejedna od one dvije kcerke rekla ocu: "O oce moj, uzmi ga u najam. ", tj. da ti
Juvastoku, a zatim gaje pohvalila rekavsi daje "snazan ipouzdan. "

Omer, Ibn Abbas, Surejh el-Kadi, Ebu Malik, Katade, Muhammed ibn
Isliak i jos neki kazu: "Kada je to rekla, otac ju je upitao: "A otkud znas da je
takav?" Ona mu je odgovorila: "On je podigao kamen kojeg ne moze podici
manje od deset Ijudi, a kada smo isli ovamo, ja sam bila prosla ispred njega, pa
mi je rekao da idem iza njega, i da mu kada dodemo do raskrsnice, bacanjem
kamencica pokazem put"

Ibn Mes'ud je rekao: "Tri osobe su bile najpronicljivije: Jusufov vlasnik
kada je rekao zeni: "Ucini mu boraviste prijatnim", zena koja je za Musaa
rekla: "0 oce moj, uzmi ga u najam, najbolje je da unajmis snazna i
pouzdana", i Ebu Bekr es-Siddik kada je za svog nasljednika odredio Omera
ibnel-Hattaba, r.a,"

On rece: "Ja zelim da te ozenim jednom od ove moje dvije kceri, ali da me
siuzis osam godina, a ako napunis deset, to je od tebe. Ja ne zelim da ti to
ucmim teskim. Vidjeces, ako Allah da, da sam debar. "

Vise pravnika hanefijskog mezheba ovo uzimaju za dokaz da covjek kada
prodaje moze reci: jednog od ova dva roba, jednu od ove dvije haljine, i si. jer
je to ispravno, i u skladu sa rijecima; 'jednom od ove moje dvije kceri. "
Medutim, to je sponio, jer se u torn slucaju ne zna sta se tacno kupuje i tu nema
prave toipoprodaje. Allah, opet, najbolje zna!

Pravnici hanbelijskog mezheba ove rijeci uzimaju za dokaz da je
dozvoljeno uzimati nesto u zakup i zakupninu placati u hrani ili odjeci, kako je
nekada i prakticirano.

' Spominje ga Ibn Kesir u svom Tefsint 1/384/Haleb.

273

Musa alejhi selam

U dokaze za to se ubraja i hadis koga navodi Ibn Madze u svom Smen\L\
Prema torn hadisu, on daje naslov jednom poglavlju; "Uzimanje u najara zai
hranu", a zatim navodi hadis: "Pricao nam je Muhamnied ibn el-Musaffa ei;
Homsi, da mu je pricao Bekijje ibn el-Weiid, da je cuo od Mesleme ibn Alijl
on od Se'ida ibn Ebi Ejjuba, on od El-Harisa ibn Jezida, a ovaj od Alije M
Rebbaha, da je rekao; "Cuo sam 'Ukbu ibn en-Nedra da prica: Bi!i smo ko
Allahovog Poslanika % kad je proucio: Ta sin mim, dok nije dosao do price:j
Musau, kad je rekao: - Musa f$S\ je unajmio sam sebe na osam ili deset godii
za uzvrat sacuvavsi cednost i dobivsi Izdrzavanje u hrani."'

Medutim, navedeni hadis u ovoj verziji nije pouzdan, jer spomenuti Meslem|
ibn Ahjj el-Hasani ed-Dimeski el-Balati prema najpoznatijira sakupljacin
hadisa nije pouzdan, pa se ni hadis kojeg prenosi sam on ne moze uzeti
dokaz. Medutim, ovaj hadis se prenosi u jos jednoj verziji. Tako Ibn Ebi Hati
kaze: "Pricao nam je Ebu Zer'a, da je njemu pricao Jahja ibn Abdullah ib
Bekr, a njemu Ibn Luhej'a", a u drugom senedu: "Pricao nam je Ebu Zer'a, da]
je njemu pricao Safwan, njemu El-Welid, a njemu Abdullah ibn Luhej'a, daje
cuo od El-Harisa ibn Jezida el-Hadremija, a on od Alijja ibn Rebbaha el-Lahmije,J
daje rekao: "Cuo sam Utbu ibn en-Nedra es-Suleinija, druga Allahovog Poslanika jg, I
kako govori da je Poslanik rekao: "Musa mi\ je unajmio sam sebe, za uzvratl
sacuvavsi cednost i dobivsi izdrzavanje u hrani."

Uzviseni zatim kaze: Musa rece: "Neka bude tako izmedu mem i tebe! Kofi
god od ta dva roka ispunim, nema mi se sta prigovoriti. Allah jejamac za on
sto govorimo. " Uzviseni ovdje kaze daje Musa rekao svome puncu da se slazt^
da bude onako kako je rekao i da mu se, koji god od ta dva roka ispuni, nej
prigovara, te da Allah Jfe cuje njihove rijeci i da je On svjedok i jamac i za|
jednog i za drugog. I pored toga, Musaje ispunio duzl i potpuniji rok, tj. rokcfd|
punih deset godina.

Buharija kaze: "Pricao nam je Muhammed ibn Abdurrahim, da je njeniul
pricao Se'id ibn Sulejman, a njemu Merwan ibn Sudza, daje cuo od Salemael-
Eftasa, a on od Se'ida ibn Dzubejra daje rekao: "Jedan jevrej iz El-Hire mejel
upltao koji od dva roka je Musa ispunio, pa sam mu rekao: "Ne znam dok ne
upitam najucevnijeg Arapa." Dosao sam kod Ibn Abbasa i upitao ga o tome, pa
mi je odgovorio: "Ispunio je duzi i bolji rok, jer kad AUahov poslanik nesto ,
kaze, to i uradi."^

U ovoj verziji spomenuti hadis navodi same Buharija. Nesaija ga, kakoi
cemo kasnije vidjeti, prenosi od El-Kasima ibn Ebu Ejjuba, a on od Se'ida ibn
Dzubejra i navodi medu hadisima o iskusenju.

Ibn Dzerir ga prenosi od Ahmeda ibn Muhammeda et-Tusija, a Ibn Ebi*
Hatim od svoga oca. Njih obojica ga prenose od El-Humejda, on od SuQana
ibn Ujejna, on od Ibrahima ibn Jahjaa ibn Ebi Ja'kuba, on od El-Hakema ibn

' Hadis da' if, biljezi Ibn Kesir u svom Tefsin) 3/285/Haleb; Ibn Madze 16/5/2444.
^ Hadis sahih, biljezi ga Buharija 52/5S/26S4/Fethu-!-Bari.

274

Musa alejhi selam

Ebana, on od Ikrime, a ovaj od Ibn Abbas a, da je Allahov Poslanik ^ rekao:
"Pitao sam Dzibrila koji je od dva roka Musa ispunio, pa mi je odgovorio:
"Duzi i potpuniji.'" Medutim, spomenuti Ibrahim spominje se jedino u ovom
hidisu.

Ovaj hadis prenosi i EI-Bezzar od Ahmeda ibn Ebana el-Kuresija, on od
Su^ana ibn Ujejna, on od Ibrahima ibn A'jena, on od El-Hakema ibn Ebana,
on od Ikrime, on od Ibn Abbasa a ovaj od Poslanika ^ - i dalje citira tekst
hadisa.

Navodi ga i Sunejd od Hadzdzadza, on od Ibn Dzurejdza a ovaj od
Mudzahida - kao mursel - da je Allahov Poslanik o tome pitao Dzibrila,
Dzibril Israfila a Israfil Uzvisenog Gospodara, pa je odgovorio: "Duzi i
potpuniji rok." Ibn Ebi Hatim ga kao mxirsel hadis prenosi od Jusufa ibn
Serdza.

Ibn Dzerir preko Muhammeda ibn Ka'ba navodi, da je Allahov Poslanik ^
upitan: "Koji od dva rokaje Musa ispunio?", odgovorio je: "Duzi i potpuniji."

E!-Bezzar i Ibn Ebi Hatim ga navode preko Uwejda ibn Ebi 'Imrana el-
Dzuwenija, ali on nije pouzdan, da ga je cuo od svoga oca, on od AbduUaha
ibn es-Samita, a ovaj od Ebu Zerra, da je Allahov Poslanik ^ upitan: "Koji je
od dva roka Musa ispunio?", odgovorio je: "Duzi i potpuniji." Zatim je rekao:
"k ako te neko upita koju je kcerku ozenio, ti reci: mladu."

El-Bezzar i Ibn Ebi Hatim ga navode i preko Abdullaha ibn Luhej'a koji
kaze da ga je cuo od El-Harisa ibn Jezida el-Hadremija, on od Alije ibn
Rebbaha a ovaj od Utbea ibn en-Nedra, da je Allahov Poslanik m rekao :"Musa
jeunajmio sam sebe, zauzvrat sacuvavsi cednost i dobivsi izdrzavanje u hrani.
Kadaje ispunio rok", a neko je upitao: "Allahov Poslanice, koji od dva roka?"
'Huzi i potpuniji", odgovorio je.^

Kadaje litio da ode od Suajba ^m, svojoj zeni je rekao da zatrazi od oca da
joj da nesto stoke kako hi imali od cega zivjeti, Obecao joj je dati svu janjad
koja se te godine ojanje, i koja budu drukcije boje nego sto su njihove majke, a
Imao je lijepe erne ovce. Musa ^m je onda uzeo jedan stap i rascijepio ga na
jednom kraju, a zatim ga stavio na dno korita, pa onda dotjerao ovce da ih
napoji. Stojeci sa strane korita, kako je koja ovca prilazila, on ju je kucnuo sa
strane. On dalje kaze: "Ovce su se bliznile i janjile zensku janjad, i sve drukcije
boje - osim jedne ili dvije ovce. Medu novoizjanjenom stokom nije bilo one sa
nedostatcima poput one sa prosirenim mlijecnim kanalima na dojkama pa da
inlijeko samo curi, niti zacepljenih kanata pa da mlijeko ne moze izlaziti, niti
suhosisih, nid onih sa izraslinama na vimenu u vidu bradavica i slicno. Boziji
Poslanik 1 je rekao: "Kad biste prodrh u Sam, naisli bi na ostatke takve
saraaricanske stoke."

' Hadis biljezi Tbn Dzerir et-Taberi u svom Tarihu 1/399/Mearif; Ibn Kesir u svom Tefsiru
3/386/ Haleb; Hatim u Mustedreku.
Mbn Kesir u svom Tefsint 1/386 /Haleb.

275

Musa alejhi selam

rbn Luhej'a kaze: "Rijec "fesus" znaci: prosiTenih mlijecnih kanala, rije
"dabub"; predugog vimena tako da se vuce, rijec "azuz": preuskih mlijeen
kanala, rijec "se'ul": malog vimena poput bradavica, a rijec "kemus" zoa
premalo vime, da se ne moze rukom musti."

Spomo je da H su ovo Poslanikove rijeci. Moguce je da su to rijeci nekel
od ashaba (mewkuf), kao sto kaze Ibn Dzerir: "Pricao nam je MuhammediB
el-Musenna, da je njemu pricao Muaz ibn Hisam, a njemu njegov otac daM
cuo od Katadea a on od Enesa ibn Malika, da je rekao: "Kada je AIlall||
poslanik Musa podsjetio svoga prijatelja na dogovoreni rok, prijatelj xml
rekao: "Koja god ovca ojanji janje drukcije boje nego sto je njegova majlt
uzmi ga sefai!" Musa se tada dosjetio, uzeo uzad i stavio ih u vodu, pa su|
ovce kad su ih ugledale poplasile i sve, osim jedne, te godine ojanjile sa
janjad. Tako je Musa svu janjad od te godine uzeo sebi."'

Lanac prenosilaca ovog hadisa je debar i svi Ijudi u njemu su pou
Allah, opet, najbolje zna!

Ranije smo govoreci o Jakubu 8EiBi od ehli-kitabija prenijeii da mu je njeggi
daidza, Laban, kad je odlazio od njega, obecao dati svu janjad koja se oja
sarena. On je, dakle, postupio shcno Musau ^i, Allah, opet, najbolje zna!

Uzviseni Allah kaze: */ kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa svoM
porodicom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Pricekajie! ", rece svoM
porodici, "vidio sam vatru, mozda cu vam od nje kakvu vljest donijeti, |1
zapaljenu glavnju da se ogrijete. " *A kad dode do vatre, neko ga zovnu s d&
strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam Alia
Gospodar svjetova! *Baci svoj stap!" I kad vidje da se kao zmija krece, o^
uzmace i ne vrati se. "O Musa, pridi i ne boj se! Ti si zaista bezbjedan. *Zavu
svoju ruku u svoja njedra - pojavice se bijela, bez ikakve mahane, i priberi i
od straha! To su ti dva dokaza od tvoga Gospodara faraonu i njegovini
glavesinama. Oni su, zaista, grijesan narod! " (El-Kasas, 29.-32.)

Ranije smo naveli da je Musa od dva dogovorena roka, ispunio onaj duzii
potpuniji. To se moze zakljuciti i iz rijeci: "/ kada Musa ispuni ugovom
rok. " Od Mudzahida se prenosi da je rekao: "On je ispunio deset, a zatimjo|
deset drugih godina."

/ kr-enu sa svojom porodicom, tj. od svoga punca, rekavsi, - kao sto vi§||
mufessira, i drugi ih navode, da se pozelio svojih. Zato je namjeravao da ihi
Egiptu krisom posjeti i obide. Kad je krenuo sa svojom porodicom, sa sobomj^
poveo djecu i stoku koju je tamo, za vrijeme svog boravka, stekao.

Oni zatim navode da se to desilo jedne tamne i hladne noci kada su zalutaliJ
pa nisu mogli naci poznati put. Pokusavao je ukresati kresivo, ali mu to nije
polazilo za rukom, a mrak i hladnoca postajali su sve jaci. Dok je to]
pokusavao, odjednom je u daljini, u pravcu brda, ugledao vatru kako gori. To
brdo je bilo zapadno od njega, tj. na njegovoj desnoj strani. "Pricekajtel", recei

Hadis biljezi Ibn iCesir u svom Tefsiru 3/387/Haleb.

276

Miisa alejhi selam

mjoj porodici, "vidio sam vatru. " Allah M najbolje zna, ali izgleda da je
jeditio on vidio vatru, jer je vatra zapfavo bilo svjetlo, i ne moze ga vidjeti
svako "mozda cu vam od nje kakvii vijest donijeti'\ tj. mozda cu od nje saznati
kuda vodi put, Hi zapaljenu glavnju da se ogrijete. Ovo ukazuje da su oni bili
skrenuli s puta i zalutaii u toj mrkloj i hladnoj noci. To se vidi iz rijeci dnigog
ajeta. A da lije do tebe doprla vijest o Musau, kadaje ugledao vatru i rekao
mjoj porodici: "Ostanite vi tu.Ja sam vidio vatru, mozda cu vam od nje kakvu
gkvnju donijeti, Hi cu kod nje saznati za put. " (Ta-ha, 9.-10.) Dakle, ovo je
dokaz da je noc bila mracna i da su bili zalutaii.

svemu tome Uzviseni govori u suri En-Neml, gdje kaze: Kada Musa rece
svojoj porodici: "Ugledao sam vatru, donijecu vam od nje kakvu vijest, Hi cu
mn donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali. " (En-Neml, 7.) 1 zaista,
donio im je vijest, i to kakvul Tamo je nasao uputu, i to kakvu!? Tamo je nasao
svjetlo, i to kakvo svjetlo!?

Uzviseni Allah kaze: A kad dode do vatre. neko ga zovnu s desne strane
doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam Allah, Gospodar
svjetova!" (El-Kasas, 30.)

U suri En-Neml, On ^ kaze: A kad do nje dode neko ga zovnu: "Nek su
blagostovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i
mkaje hvaljen Allah, Gospodar svjetova!" (En-Neml, 8.), tj. neka je hvaljen
Allah M Koji radi sta hoce i odreduje kako hoce. "O Musa, Ja sam Allah, Silni
JiVMl'" (En-Neml, 9.)

U suri Ta-ha, On -^ kaze: *A kad do nje dode neko ga zovnu: "O Musa,
Vasam tvoj Gospodar, pa izuj svoju obucu, ti si doista u blagoslovljenoj dolini
Tma'. *Ja sam te odabrao, pa slusaj ono sto ti se objavljuje! *Ja sam, uistinu,
Allah, drugog boga osim Mene nema, pa Me obozavaj i namaz obavljaj, da bih
limjek na umu bio. '*Cas ozivljenja ce sigurno doci - od svakog ga tajim, da
bi svala covjek prema svome trudu nagraden Hi kaznjen bio. *I neka te zato
niposto ne odvrati od vjerovanja onaj koji u njega ne vjeruje i slijedi svoju
strast pa da propadnes ! " (Ta-ha, 11.-16.)

Vik mufessira i iz prvih, a i iz kasnijih generacija kazu: "Kada je Musa
ugledao vatru i prisao joj, primijetio je da gori u zelenom bodljikavom drvetu,
i da sto vise vatra gori drvo sve vise zeleni, pa se zacudio i stao. Drvo je bilo
u podnozju brda zapadno od njega, sa njegove desne strane, kao sto kaze
Uzviseni: Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo
povjerili, i nisi tome prisustvovao. (El-Kasas, 44.) Musa je bio u dolini zvanoj
Tuwa okrenut prema Kibli, a drvo mu je bilo sa desne strane, zapadno od
njega.

Njegov Gospodar ga je zovnuo u blagoslovljenoj doHni Tuwa i naredio mu
prvo da izuje obucn, iz postovanja i pocasti prema tom blagoslovljenom
mjestu, posebno u toj blagoslovljenoj noci.

**Kod ehh-kitabija stoji da ga je svjetlo zaslijepilo pa je, bojeci se da ne
izgubi vid, stavio niku na lice.

277

Musa alejhi selam

Zatim mu se Uzviseni onako kako je On htio obratio, rekavsi mu: Ja sam
Allah, Gospodar svjetova! (El-Kasas, 30.) "Ja sam, uistinu, Allah, drugog
boga osim Mene nema, pa Me obozavaj i namaz obavljaj. da bih ti uvijek m
umu bio. " (Ta-ha, 14.) Tj. Ja sam Gospodar svjetova, Onaj pored Kojeg drugog
boga nema, i jedino Onaj Kome prilici da bude obozavan i da se u Njegovo irae
namaz obavlja.

Zatim mu je rekao da vjecno boraviste nije ovaj svijet, nego Ahiret i da on
mora postojati - da bi svaki covjek prema svome tnidu nagraden Hi kcdnjea
bio. tj. za dobro nagraden, a za lose kaznjen. Time ga je podstakao i ponukaoj
da radi za Ahiret i da se kloni onih koji ne vjeruju u Njega, koji su neposiusni
prema svome Gospodaru i koji slijede svoje strasti. Zatim ga je, obracajuci mu
se kako najljepse moze biti i pokazujuci mu da On sve moze, da kad hoce da
nesto bude kaze: budi i ono bude, upitao: "A sta ti je to u desnoj ruci, o,
Musa? " (Ta-ha, 17.) Tj. zar to sto drzis nije stap koji ti sluzi odkako ga nosis?
"Ovoje moj stap", odgovori on, "kojim se postapavam i kojim Usee svojim
ovcama skidam. a sluzi mi i za druge potrebe. " "Bad ga o Musa! ", rece On. / i
on ga bad, kad on - zmija koja mill (Ta-ha, 19.-20.)

Ovo je veliko cudo i nepobitan dokaz da je Onaj koji mu govori Onaj koji :
kada necemu kaze da bude, to bude, i da On radi ono sto hoce.

**Kod ehli-kitabija stoji da je on trazio da mu se da nepobitan dokaz da je ■
istina ono sto on govori, jer su ga stanovnici Egipta ugonili u laz.

Pa ga je Uzviseni Gospodar upitao: "Sta ti je to u desnoj rud?" "Mop
stap". odgovonoje on. Onda mu je rekao da ga baci na zemlju, / on ga bad,
kad on - zmija koja mili! Tada se Musa uplasio i pobjegao, a Uzviseai
Gospodar mu je naredio da se vrati i rukom je uhvati za rep. Kada je to uradio,
ona se, u njegovoj ruci, ponovo pretvorila u stap.

U di-ugom ajetu Uzviseni Allah kaze; "Bad svoj stap!" I kad vidje da se
kao daje zmija krece, on uzmace i ne vrati se. (EI-Kasas, 31.) Tj. postala je ,
velika, ogromna zmija koja je siktala zubima, i kretala se kao prava zmija.
Izraz dzann, upotrijebljen u ovom ajetu, u svakodnevnom jeziku oznafiava
male, bezopasne i lahko pokretljive zmije koje obicno zive po napustenim
kucama. Medutim, ova zmija je istovremeno bila i ogromna i brzopokretljiva,
Kad ju je Musa im ugledao, on je uzmakao, tj. uplasio se i pobjegao kako
covjek, obicno, po svojoj prirodi i reagira, / ne vrati se tj. ne obazimci se. U
tom momentu ga je njegov Gospodar zovnuo: "OMusa, pridi i ne boj se! Tisi,
zaista, bezbjedan. "

Kad se vratio, Allah m mu je naredio da je uzme: "Uzmije i ne boj set",
rece On, "Mi cemo je vratiti u prijasnji oblik. " (Ta-ha, 21.) Kaze se da se on
bio sav preplasio, pa je prvo ruku stavio u rukav svog suknenog gunja, a onda.;
joj je gumuo u usta, dok kod ehli-kitabija stoji da ju je uhvatio za rep i da se
tada ponovo pretvorila u racvasti stap. Neka je slava Velikom i Mocnom,
Gospodaru dva istoka i dva zapada!

278

Musa alejhi selam

en
en
ao
\m
au
da

o
s?
'm

I

t

Uzviseni mu je zatim naredio da zavuce svoju mku u njedra i da je opet
izviice. Kada je to uradio, od bjeline je zasjala poput Mjeseca. Bjelina nije bila
nikakva raahana niti znak koznog oboljenja poput lepre ili lisaja. Zato Uzviseni
kaze: "Zavuci svoju ruku u svoja njedra, pojavice se bijela, bez iJmkve mahane.
ipiiberi se od straha!" (El-Kasas, 32.) Kaze se da ovo znaci: Ako se bojis,
stavi mku na srce, pa ce ti se uzbudenje smiriti.

lako se ovo odnosi samo na njega, ipak blagoslov vjerovanja u njega
syjedoci da to koristi i onome ko to uradi iz namjere da slijedi vjerovjesnike.

A u suri En-Neml, On kaze: / uvuci svoju ruku u svoja njedra, pojavice se
hijela, bez ikakve mahane, kao jedan od devet dokaza faraonu i njegovu
mrodiL Onisu, zaista, bilipokvaren narod. (En-NemI, 12.) Tj. ta dva znaka -
stap i ruka - su dva dokaza o kojima se govori u rijeclma Uzvisenog: To su
dva dokaza od tvoga Gospodara faraonu i njegovim glavesinama. Oni su,
zaista, bili pokvaren narod! (El-Kasas, 32.) Dakle, uz ta dva ima jos sedam
dragih znakova, sto cini devet ocitih dokaza, spomenutih na kraju sure El-
Isra', gdje Uzviseni kaze: *M smo Musau devet ocevidnih znamenja dali,
pa upltaj Israilove potomke kad je precima njihovim dosao, i kad mu je
faimn rekao: "Ja mislim a Musa da si ti doista opcinjen! " *daje odgovorio:
"Ti znas da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao
ocigkdna znamenja i ja mislim da ceS ti, o faraone. sigurno nastradati!"
(EMsraMO 1.-102.)

Ti dokazi su navedeni i u suri El-A'raf, u rijecima Uzvisenog: */ Mi smo
faraonov narod gladnun godinama i nerodicom kaznili. da bi se opametili. *I
kadimje bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zasluiili ", a kada bi ih snasla
kakya nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali.
Mi nel Njihova nevolja je bila od Allaha samo sto vecina njih to nije znala!
*l govorili su: "Kakav god da nam dokaz doneses da nas opcaras, mi ti
necemo vjerovati!" *Zato smo na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i
idbe, i fo'v - svejasna znamenja. ali su se oni oholili i zlocinacki narod su bili.
(El-A'raf, 130.-133.) A o tome ce na odgovarajucem mjestu biti govora.

Ovih devet znakova nisu isto sto i deset Bozjih zapovijedi. Devet znakova
su Allahove rijeci koje spadaju u sudbinu (kader), a Njegovih deset zapovijedi
spadaju u oblast vjerozakona (Seri'at). Na ovo upozoravamo zato sto ih neki
ucenjaci mijesaju, pa misle da je to dvoje jedno te isto, A to smo obradili u
nasem Tej'siru, pri ki'aju sure El-Isra'.

Dakle, kada je Allah ^ naredio Musau i?^\ da ode faraonu, on je rekao:
*"Gospodaru moj, ja sam ubio jednog njihovog covjeka, pa se bojim da i
oni mene ne ubiju. *A moj brat Harun je rjecitiji od mene, pa posalji sa
mom i njega kao mog pomagaca da potvrduje moje rijeci, jer se bojim da
mene nazovu lascem." *"Pomoci cemo te tvojim bratom", rece On, "i
obojici cemo dati vlast, pa vam se nece modi pribliziti. S Nasim
immenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, bicete pobjednicl "
(El-Kasas, 33.-35.)

279

Musa alejhi selam

Uzviseni ovdje govori kako je Njegov rob, poslanik i sagovomik Musaj^j
odgovorio svome Gospodaru, kada mu je naredio da ide svom neprijateljy
zbog cijeg je nasilja i zuluma pobjegao iz Egipta, nakon ubistva onog Koptj
"Gospodaru moj", rece, "ja sam ubio jednog njihovog covjeka, pa se bojimi
i oni mene ne ubiju. A moj brat Harunje rjecitiji od mene, pa posalji sa mni
i njega kao mog pomagaca da potvrduje moje rijeci, jer se bojim da me i
nazovu lascem. " Tj. posatji ga sa mnom kao pomagaca, potporu i oslonac, i
bi mi pomogao protiv onoga koji mi se suprotstavija da im dostavim Tv(|
poslanstvo, jer je on od mene rjecitiji i zna bolje objasniti.

Udovoljavajuci njegovoj moibi Uzviseni kaze: "Pomoci cemo te tvoM
bratom i obojici cemo dati vlast. " tj. dokaz, "pa vam se nece moci pribliziti"!
Tj. oni vam nikalcvo zlo nece moci nanijeti zbog toga sto cete im pokazati Na§i!
dokaze. Neki kazu: zbog blagoslova Nasih dokaza. Vas dvojica i oni koji '
budu slijedili, bicete pobjednici,

U suri Ta-ha, Uzviseni kaze: *Idi faraonu, on se osilio! * "Gospoda,
moj", rece Musq, "ucini prostranim moja prsa! *i olaksaj mi moj zadatak; *|
razdrijesi uzao sa moga Jezika, *da bi raziimjeli moj govor. " (Ta-ha, 24.-28 J
Kaze se da je tepao pri izgovom, zbog zeravice koju mu je faraon stavio i
jezik, kada je iskusavao njegov razum. Naime, onje kao dojence faraonabi
uzeo za bradu, pa ga je faraon htio pogubiti, Pobojavsi se za njega AsijaJ
rekla da je on malo dijete! Tada ga je faraon islcusao tako sto je ispred nje|
stavio plod i zeravicu. Dijete je htjelo uzeti plod, ali mu je melek gumno i
prema zeravici koju je dijete uzelo i stavilo na jezik, zbog cega je Musa kasni|
tepao. Ovdje je on zamolio da mu se tepanje otkloni u tolikoj mjeri da tri j
mogli razumjeti, a ne da se potpuno otkloni.

Hasan el-Basri kaze: "Vjerovjesnici mole same onoliko koliko je nuzno.pl
je zato on i dalje malo tepao."

Zato je faraon - Allah ga ponizio - rekao ono, za sto kazu da je tim|
aludirao na Musaa ^m\: "Jedva zna da govori. " (Ez-Zuhruf, 52.) Tj. jedva i
moze reci ono §to zeli, i izraziti ono sto mu je u dusi i srcu.

Musa a^l je, takoder, rekao: *"I podaj mi pomagaca iz moje porodici,\
*Haruna moga brata. *Osnazi me njime *i ucini drugom u mom zadatku, *4
bismo Te mnogo hvalili *i mnogo spominjali. *Ti, uistinu, znas za ?JM:f
* "Udovoljenoje tvojoj molbi, a Musa!". rece On. (Ta-ha, 29.-36.)

Tj. udovoljili smo ti svemu sto si molio, i dall sto si trazio. To je plod!
njegovog velikog ugleda kod svoga Uzvisenog Gospodara kada je zatrazio di; I
Allah ^ i Hamna uzme za vjerovjesnika, pa je to On i uradio. Uzviseni Allah I
kaze: A on je kod Allaha ugledan. (El-Abzab, 69.) On takoder kaze: i
darovali mu miloscu Nasom kao vjerovjesnika brata njegova Harung^
(Merjem, 53.)

Dok su jednom prilikom isli na hadzdz, majka pravovjemih Aisa je Mi
jednog covjeka kako pita Ijude: "Koji covjek je bio najdarezljiviji prema svomej
bratu?" Svijet je sutio, a Aisa je onima oko svoje nosiljke rekla: "To jebid

280

Musa alejhi selam

Musa ibn 'Imran, kada se zauzeo za svoga brata Hamna, pa je i on postao
vjerovjesnik," Uzviseni Allah kaze: / iz Nase milosti Mi dadosmo da mu brat
Harm bude vjerovjesnik

U suri Es-Su'ara', Uzviseni kaze: */ kadje Gospodar tvoj zovnuo Musaa:
"Mi nasilnickom narodu - ^faraonovu narodu, ne bi U se pobojao ", *on je
reko: " Gospodar u moj, bojim se da me oni u laz ne utjeruju, *da mi ne
postane iesko u diisi i da mi se jezik ne saplete. Zato podaj poslanstvo i
Harunu! *a Ja sum njima i odgovoran, pa se plasim da me ne ubiju. "
*"h-ece!", rece On. Idite obojica sa Nasim dokazima, Mi cemo s vama biti i
-'.imti. *Otidite faraonu i recite: "Mi smo poslani od Gospodara svjetova.
*dopusti da sinovi Israilovi podu s nama!" *"Zar te medu nama nismo
odgojili dok si dijete bio, i zar medu nama tolike godine svoga zivota nisi
proveo?", rece faraon, *"i uradio si nedjeh koje si uradio. i jos si
mahvalnik?" (Es-Su'ara', 10.-19.)

Iz ovih rijeci se razumije da su njih dvojica otisla faraonu, da su mu to rekli,
idasumu prenijeli ono zbog cega su bili vjerovjesnici, tj. da su ga pozvali da
oboMva samo Uzvisenog AUaha, koji nema sudruga, te da oslobodi zarobljene
Israilove potomke iz okova nasilja, terora i zuluma, i pusti ih da obozavaju
svoga Gospodara gdje god hoce, i da samo Njemu dove upucuju i samo Njemu
budupokomi.

Ali, faraon se uzoholio, umislio i presao granice u zlu, pa je Musaa
pogledao sa prijezirom i ponizavanjem, rekavsi mu; "Zar te medu nama nismo
odgojili dok si dijete bio, i zar medu nama tolike godine zivota svoga nisi
proveo?!" Tj. zar ti nisi ono dijete koje smo na nasem dvorcu odgajali, prema
bjenismo lijepo postupali i prema kojem smo dugo vremena bili blagodarni?

Ove rijeci su dokaz da je to bio onaj isti faraon od kojeg je on pobjegao, i
da nije tacno to sto ehli-kitabije kazu da je onaj faraon od kojeg je Musa
pobjegao umro, dok je on bio u Medjenu, i da je on poslan drugom faraonu.

"i uradio si nedjelo koje si uradio i jos si nezahvalnik" , tj. ubio si jednog
kopta, a zarim pobjegao od nas i zanijekao nase dobrocinstvo. "Ja sam onda
nvo uradio nehotice", rece Musa, tj. prije nego sto mi je dosla objava, "a od
■..issaiii pobjegao zato sto sam se vas bqjao, pa mi je Gospodar moj mudrost
darovao iposlanikom me ucinio. " (Es-Su'ara', 20.-21.)

Odgovarajuci faraonu na pruzeni odgoj i ucinjeno dobrocinstvo koje mu
prebacuje, Musa je rekao: "A dobrocinstvo koje mi prebacujes - da nije to sto
si sinove Israilove robljem ucinio. " (Es-Su'ara', 22.), tj. dobrocinstvo o kome
govoris odnosi se samo na jednog covjeka od Israilovih potomaka, dok si sa
dnige strane porobio i u svoju sluzbu stavio cio jedan narod u koji i ja spadam.

*"A koje Gospodar svjetova? ". upita faraon. * "Gospodar nebesa i Zemlje.
ionogstoje izmedu njih, ako ste uvjereni", odgovori on. * "Cujete li vi ovo?"
*"Vas Gospodar i Gospodar vasih davnih predaka", rece Musa. * "Vjerovjesnik
koji vamje poslan, uistinu.je ludl", rece faraon. *" Gospodar istoka i zapada,
ionoga sto Je izmedu njih, akopameti imate", rece Musa. (Es-Su'ara', 23.-28.)

281

'd^'.

Musa alejhi selam

Ovako Uzviseni navodi razgovor i raspravu koja je tekla izmedu faraonai
Musaa, i dokaze koje je Musa >^ iznio opakom faraonu: prvo racionatofii^^
moraine a zatim osjetilne.

Naime, faraon je - Allah ga ponizio - otvoreno iznio da ne vjemje
Uzvisenog Tvorca, i ustvrdio da je on bog: *i sabrao i povikao: *"Ja sm\
gospodar vas najveci!" (En-NSzi'at, 23.-24.) "O velikasi", rece faraon, "jam
znam da vi imate dnigog boga osim mene!" (El-Kasas, 38.)

Ovim rijecima faraon je pokazao da je prkosan. On je znao da je on sm^
rob Boziji, a da je Allah Tvorac, jedini i istinski Bog Koji svemu daje oblil
kako Uzviseni kaze: loni ih nepravedni i oholi porekose, ali su v. sebi v/erovd|
da su istinita, papogledaj kako su skoncali smutljivci. (En-Neral, 14.)

Na drugom mjestu faraon je, pobijajuci Musaovo poslanstvo, i sam prizna^
da ni on nije gospodar upitavsi; "A koje Gospodar svjetova?" Ovo je rekaojq
su mu njih dvojica rekla: "Mi smo poslanici od Gospodar a svjetova." (I
Su'ara', 16.)

Dakle, upitao ih je: A ko je taj Gospodar svjetova za Kojeg tvrdite da va
poslao i uputio?

Musa mu je na to odgovorio: "Gospodar nebesa i Zemlje, i onog'stolA
izmedu njih, ako ste uvjereni. " Tj. Gospodar svjetova je Stvoritelj nebesa |
Zemlje, i brojnih stvorenja izmedu njih, kao sto su oblaci, vjetrovi, kisa, biljei
zivotinje. Svako ko vjeruje zna da to nista nije moglo nastati samo od sebe, i(
mora postojati neko ko ih je stvorio i ko im je dao da postoje - a to je Allaiii^
pored Kojeg nema drugog boga, Gospodar svjetova.

"A on", tj. faraon "onima oka sebe rece", tj. svojim naredniciraa, ]
glavesinama i vezirima, ponizavajuci i ismijavajuci ono sto je iznio Musa S3;
"Cujete li vi ovo? " Tj. ove njegove rijeci.

Musa je, obracajuci se i njemu i njima, rekao: "Vas Gospodar i Gospodar'
vasih davnih predaka. " Tj. On je Taj Koji je stvorio i vas, a i vase oceve,
djedove i sve generacije koje su postojale. Svak zna da niko sam sebe nije*
stvorio, niti su mu otac i majka stvoreni bez Stvoritelja. Naprotiv, svakogajei
stvorio i dao mu zivot Gospodar svjetova.

Oba ova slucaja su spomenuta u rijecima Uzvisenog: Mi cemo im priditi
dokaze Nase u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne buik
sasvimjasno daje to istina. (Fussilet, 53.)

I pored svega toga, faraon se ne budi iz sna i ne odustaje od svoje zablude,
nego ustrajava u svom prkosu i nevjerovanju govoreci: "Vjerovjesnik koji vamj
je poslan je, uistimt, hid!", rece faraon. "Gospodar istoka i zapada, ionogasto
je izmedu njih, ako pameti imate", rece Musa. Tj, On je potcinio blistave
zvijezde i odredio putanje kojima ce kruziti nebeska tijela, On je stvorio tamui
svjetlo. On je Gospodar Zemlje i neba, Gospodar prvih i posljednjih. Onje
stvorio Sunce, Mjesec, zvijezde koje se krecu i one koje nam se cine
nepokretnim. Onje stvorio noc i tamu, i dan i svjetlo. Sve se Njegovom voljom

282

Musa alejhi selam

I

I odredenjem svojim tokom krece i plovi u svemini, smjenjuje se u odredeno
vnjeme i kruzi. Dakle, samo je On Stvoritelj, Vladar i On upravlja Svojim
stvorenjima kako On hoce.

I kada su tako izneseni dokazi protiv faraona i pobijene njegove sumnje,
rmi sto mu nije ostalo nista drugo do inad, poceo je koristiti svoju vlast, moc
I autoritet: *Faraon rece: "Ako budes kao boga nekog dntgog osim mene
mnavao, sigurno cu te u tamnicu baciti!" *"Zar i onda kad ti budem
KiZkdan dokaz donio? ", upita on. * "Pa daj ga, ako istinu govoris! ". rece
lamn. * I Musa bad svoj stap, kad on - prava zmija. *a onda izvadi svoju ruku
■anjdara kad ana, onima koji su gledali - bijela. (Es-§u'ara', 29.-33.)

To su dva dokaza kojima je Allah m> pomogao Musaa: stap i ruka. On je
timepokazao velicanstveno cudo kojim je zasjenio umove i poglede Ijudi. Jer,
kadaje bacio svoj stap, stap se pretvorio u pravu zmiju, ogromnu i strasnu. To
jebio velicanstven i zastrasujuci prizor. Tako se kaze daje faraona, kadaje to
vidio i dozivio, obuzela velika strepnja i zestoki strah, pa je zbog toga preko
todeset puta dnevno iniao proljev, iako je prije toga u cetrdeset dana samo
jednom obavljao nuzdu, toliko ran se stanje preokrenulo.

Zatim, kada je Musa .^i zavukao svoju ruku u njedra, a onda je izvadio,
onajesijala nurora kao daje dio Mjeseca, od cega su pogledi ostajali ukoceni'
Kadaju je po drugi put zavukao u njedra i izvadio, ruka se vratila u prvobitno
stanje.

I pored svega, faraonu - Allah ga prokleo! - nista od toga nije koristilo, pa je
iistrajao u svom nevjerovanju. Zato je rekao daje to carolija, i odmah htio da se
uzpomoc svojih carobnjaka tome suprotstavi naredivsi da se iz cijelog carstva
shpe carobnjaci, zajedno sa podanicima, pod njegovom vlascu. To ce biti
izneseno i pojasnjeno na odgovarajucem mjestu, gdje ce se vidjeti kako Allah
^ iznosi jasnu istinu i ociti i kategorican dokaz protiv faraona, njegovih
giavesina, njegovih podanika i njegovog naroda - hvala AUahu na tome.

U sun Ta-ha Uzviseni kaze: */ ti si ostao godinama medu stanovnicima
Uidjma. zatim si, o Musa. u pravo vnjeme dosao. *i Ja sam te za Sebe izabrao.
'"Idite ti I tvoj brat sa Mojim dokazima, i neka sam vam Ja uvijek na pameti!
'Mite faraonu. on se. doista. osilio. *pa mu se blagim rijecima obratite, ne bi li
sedozvao Hi pobojao!" *"Gospodaru nas". rekose oni, "bojimo se da nas
odmah m muke ne stavi. Hi da svaku mjeru zla ne prekoraci! "*"Ne bojte se! "
rece On, "Ja sam s vama. Ja sve cujem i vidim. " (Ta-ha, 40.-46.)

Uzviseni Allah je, obracajuci se Musau one noci kada mu je poceo
objavljivati i kad ga je pocastio poslanstvom, rekao: "Ja sam te nadzirao dok si
bio na faraonovom dvoru, pazio te, cuvao i brinuo se o tebi. Zatim sam te
Svojom voljom, odredenjem i planiranjem izveo iz Egipta u Medjen, gdje si
proveo vise godina. Zatim si u pravo vrijeme dosao, tj. koje sam Ja odredio, i
to se desilo u skladu sa Mojom odredbom i Mojim planiranjem, I Ja sam te za
Me izabrao, tj. izabrao sam te Sebi, dajuci ti poslanstvo i obracajuci ti se
direktno.

283

Musa alejhi selam

Idite ti i tvoj brat sa Mojim dokazima, i neka sam vam Ja tivijek na pamei
Tj. ne prestajte Me spominjati kada mu odete i kada budete kod njega, jer i
vam to pomoci u raspravi sa njim, odgovorima, upucivanju savjeta i iznosenjl
dokaza protiv njega.

U nekim hadisima stoji: Uzviseni Allah je rekao: "Moj rob je svaki on
koji Me se sjeca u momentu susreta sa protivnikom."'

Pored toga, Uzviseni kaze: O vjernici, kad se s kakvom cetom sukobiu\
smjeli budite i mnogo Allaha spominjite, da biste uspjeli. (El-Enfal, 45,)

Uzviseni zatim kaze: Idite far aonu, on se, doista, osilio, pa mu se blagi4
rijecima obratite, ne bi li se dozvao Hi pobojao. Ovo je primjer blagos
plemenitosti, sazaljenja i samilosti Uzvisenog prema Svojim stvorenjimal
lako je On znao da je faraon nevjemik, silnik, ohol i u to doba najgorej
Njegovo stvorenje, ipak mu je poslao, u to vrijeme, Svoja dva najbolji
stvorenja i rekao im da ga pozovu na najljepsi nacin, blago i njezno, i U
prema njemu postupaju sto je moguce blaze, ne bi li se on poucio tl|
pobojao.

Tako je On Svome Poslaniku rekao: Naputsvoga Gospodara mudro i /yepj^
savjetom pozivaj, i s njima na najljepsi nacin raspravljaj. (En-Nahl, 125.)

Takoder, Uzviseni kaze: / sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljefi
nacin - ne sa onima medu njima koji su nepravedni ... (El-'Ankebut, 46.)

Hasan el-Basri kaze da rijeci Uzvisenog: /?q mu se blagim rijecima obraM,
znace: Kazite mu istinn i recite: I ti imas svog Gospodara, kome cemo se !
vratiti, a pred tobom je ili Dzennet iii Dzehennem.

Wehb ibn Munebbih kaze da te rijeci znace; Recite mu; "Ja sam blig
AUahovoj milosti i oprostu, nego Njegovoj srdzbi i kazni."

A Jezid er-Rikasi: "Divan li je Onaj Koji ukazuje Svoju Ijubav i pren
onome ko Mu se suprotstavlja, a karao li prema onome ko Ga uzima
zastitnika i ko Mu se obraca!"

"Gospodaru nas ", rekose oni, "bojimo se da nas odmah na muke ne stm^
ili da svaku mjeru zla ne prekoraci. " To su rekli jer je faraon bio prkosni sill
i opaki sejtan, koji je u Egiptu imao neogranicenu vlast, ugled, vojsku i moe
Kao Ijudi, oni su ga se uplasili i pobojali se da ce ih odmah cim progovorei
muke staviti.

Medutim, Uzviseni Allah, iznad Koga nema dmgog, njih dvojicu hrabrig
kaze: "Ne bojte se! Ja sam s vama, Ja sve cujem i vidim ", a u drugom ajeti
"Mi cemo s vama biii i slusati. " (Es-Su'ara', 15.)

*Idite k njemu i recite: "Mi smo vjerovjesnici tvoga Gospodara, pMji
sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih muciti! Donijeli smo ti dokaz i
tvoga Gospodara, a mir onome ko slijedi pravi put! *Nama se objavljuje dad
sigurno stici kazna onoga koji nepovjeruje i glavu okrene. " (Ta-ha, 47.-48.)

Hadis da'if, Tinnizija 49/1 19/3580.

284

ili

Lia

n.

^

Sz

Musa alejhi selam

Ovdje Uzviseni navodi kako je Musau i Haninu naredio da odu faraonu i da
ga pozovu vjeri u Uzvisenog Allaha: da obozava samo Njega Koji nema
sudniga, da posalje sa njima Israilove potomke, da ih oslobodi ropstva i da ih
ne muci. Donijeli smo ti dokaz od tvoga Gospodara. Taj veliki dokaz je
pokazivanje Musaovog stapa i ruke - a mir onome ko slijedi pravi put! Dakle,
pn-o su mu se blago, kako najljepse moze biti obratili, a zatim su mu zaprijetili
izastrasili ga zato sto ne vjeruje: "Nama se objavljuje da ce sigurno stici kazna
onoga koji ne povjenije i glavu okrene", tj. onoga ko srcem porekne istinu, a
djeliraa ne bude radio u skladu sa njom.

Es-Sudejj i jos neki navode: "Kada je Musa stigao iz Medjena, prvo je
Misao do svoje majke i brata Haruna. Zatekao ih je kako veceraju corbu, pa je i
on sa njima jeo. Zatim je rekao; - Harune, Allah iSfe je meni i tebi naredio da
pozovemo faraona da samo Njega obozava, pa hajde sa iimom! Tako su njih
dvojica otisli do faraonovih vrata, ali su ih nasli zatvorenim.

Tada je Musa rekao prisutnim vratarima i cuvarima da obavijeste faraona
da mu je Allahov Poslanik pred vratima. Medutim, oni su mu se poceli
israijavati i izrugivati "

Dmgt navode da im dugo vremena nije bilo dozvoljeno da udu kod faraona.
Tako Muhammed ibn Ishak kaze da im je to dozvoljeno tek nakon dvije godine, jer
seniko nije usudivao za njih zatraziti dozvolu za ulazak. Allah ife, opet, najbolje
m\ Treci, pak, kazu da je Musa licno dosao do vrata i stapom pokucao na vrata,
pase faraon uzmjao i naredio da mu ih dovedu. Tako su dosli pred njega, pa su
gapozvali u vjeru u Uzvisenog Allaha, kao sto im je i naredeno.

**Kod ehli-kitabija stoji da je Allah ^ rekao Musau nm: "Haran el-Lavi -
ij. potomak Lavija sina Jakuba - ce izaci preda te i srest cete se." Zatim mu je
rekao da sa sobom povede uglednike Israilovih potomaka faraonu, da mu
pokaze cuda koja mu je On dao, a onda mu rekao: "Ja cu otvrdnuti faraonovo
srce da ne posalje Israilove potomke, i mnoga cu znamenja i cuda dati u
Egiptu." Zatim je Allah 5i objavio Hamnu da izade pred Musaa i da ga doceka
upustinji, kod planine Hurib. Kada su se sreli, Musa mu je ispricao one sto mu
je Gospodar naredio. Zatim su usli u Egipat, sakupili poglavare Israilovih
sinova i sa njima otisli faraonu. Kada su faraonu prenijeH Allahovu poruku, on
je rekao: "Koje taj Allah? Ja ne znam za njega, i ja necu dozvoliti da Israilovi
potomci odn!"

Uzviseni Allali, govoreci o faraonu, kaze: * "A koje vas Gospodar, o Musa? ".
upa faraon. * "Has Gospodar je onaj kojije svemu onom stoje stvorio dao ono
homuje potrebno, a zatim ga uputio." *"A sta je sa narodima drevnim?",
vpitaon. *"Znanje o njima je kod moga Gospodara. u Knjizi. Mome Gospodaru
nistanijeshiveno i On nista ne zaboravlja". rece. * "On vamje Zemlju posteljom
ucinio, po njoj vamje puteve utro i On s neba spusta kisu!" Mi dajemo da uz
njenu pomoc u parovima nice raznovrsno bilje. '^Jedite i napasajte svoju stoku!
Utome, zaista, ima dokaza za one koji pameti imaju! *Odzemlje vas stvaramo,
itnjuvasvracamo, i iznje cemo vas ponovo izvesti. (Ta-ha, 49.-55.)

285

Musa alejhi selam

Govoreci o faraonu, ovdje Uzviseni kaze da je on zanijekao Uzvisenog
Stvaraoca rijecima: "A ko je vas Gospodar, o Musa? ", upita faraon. "M
Gospodar je Onaj Koji je svemu onome sto je stvorio dao ono sto mu]
potrebno, a zatim ga uputio. " Tj. On je Onaj Koji je stvorio sve sto postojl
odredio mu sta ce raditi, kakvu ce imati nafaku i dokle ce zivjeti, pajel
zapisao kod Sebe u Svoju Knjigu Lewhu-1-mahfuz. Zatim je svako stvoreal
uputio prema onome kako mu je odredio, tako da se Njegovo djelovanje preiJ
njima podudara sa onim sto je On o njima unaprijed odredio t znao. Dakl|
Njegova Svemoc i odredenje su i u savrsenstvu Njegova znanja. Ovaj ajetj
slican rijecima Uzvisenog: *Slavi ime Gospodara svoga Svevisnjeg, *koji:
stvara i cini skladnim, *i koji odreduje i nadahnjuje. (El-A'la, 1.-3.) Tj.
odreduje sudbinu, a zatim prema njoj nadahne stvorenja.

"A staje s narodima drevnim?", upita on? Ovim rijecima faraon Mu
kaze: Ako je tvoj Gospodar zaista onaj koji stvara, koji odreduje sudbinil
zatim sva stvorenja prema njoj napucuje, onda samo Njega treba obozava
Medutim, zasto su prijasnji narodi obozavali i druge mimo Njega? Zasto;
pored Njega obozavali zvijezde i druga bozanstva, kao sto i sam znas? :
onda i drevni narodi nisu upuceni kao sto si rekao? Musa mu odgova
"Znanje o njima je kod moga Gospodara, u Knjizi. Mome Gospodaru nistan^
skriveno i On nista ne zabomvlja. " Tj, ako su oni i obozavali nekog dmgogj
nije dokaz u tvoju korist. To se ne kosi sa mojim rijecima. Oni su neznaboM
kao i ti, a sve sto su radili, i mali i veliki grijesi, upisani su u Knjigu, pacej
moj Uzviseni Gospodar za to kazniti - a On nece nikome ni najmanje neprav|
nanijeti. Sve sto Ijudi urade je zapisano kod Njega u Knjizi. Njemu nista i
slmveno i On nista ne zaboravlja.

Musa mu dalje govori o Gospodaru i Njegovoj svemoci u stvaranju svega,
tome kako je Zemlju ucinio posteljom a nebo cuvanim svodora, kako je potcij
oblake i dao kisu radi opskrbe Ijudi i njihovih zivotinja i stoke: Jedite i napasq
svoju stoku! U tome, zaista, ima dokaza za one koji pameti imaju!, tj. za i
koji imaju zdravo i ispravno prosudivanje, i lijepu, a ne pokvarenu, narav.

Dakle, Uzviseni Allah je Taj Koji stvara i daje nafaku, kako na dmg
mjestu kaze: *0 Ijudi, obozavajte samo Gospodara svoga, Kojije stvorio i\
i oneprije vas, da biste bili bogobojazni, *Koji vamje Zemlju ucinio posteM
a nebo zdanjem; Koji s neba spusta kisu i cini da s njome rastu plodovi i km
za vas. Zato ne cinite svjesno Allahu druge ravnim! (El-Bekare, 21.-22.)

Nakon sto je naveo ozivljavanje Zemlje kisom i njeno pucanje radi nica
bilja, Uzviseni upozorava na vracanje Njemu: Od zemlje vas stvaramo, u ]j|
vas vracamo, i iz nje cemo vas ponovo izvesti.

On, takoder, veli: "Kao sto vas je iz nicega stvorio, tako ce vas pom
ozivjeti. (El-A=raf, 29.)

On, takoder, kaze: Onje Taj Koji iz nicega stvara i On ce to ponovo um
to je Njemu lahko. On je uzvisen i na nebesima i na Zemlji, i On je sik
mudar. (Er-Rtim, 27.)

286

Miisa alejhi selam

Zatim Uzviseni kaze: *Mi smo faraonu sve Nase dokaze pokazali, ali ihje
on porekao i odbio. * "Zar si dosao da nas pomocu svoje vradzbine iz nase
umlje izvedeS, o Musa?'\ upitao je? *"I mi cemo tebi vradzbinu slicnu ovoj
pokazati. Zakazi nam rociste koga cemo se i mi i ti pridrzavati, onako kako
odgovara i nama i tebi!" *"Neka vas sastanak biide dan svecanosti", rece
Musa, "i nekse svijet skupi izjutra. " (Ta-ha, 56.-59.)

Ovdje Uzviseni govori o tome koliko je faraon bio bijedan, neznalica i glup
kadaje porekao Allahove znakove i oholo odbio da u njih povjemje i kada je
rekao Musau; "To sto si donio je obicna carolija, a i mi cemo tebi isto to
pokazati!" Zatim je zatrazio od Musaa da zakaze rociste u odredeno vrijeme i
naodredenom mjestu.

A upravo to je bila jedna od najvecih zelja Musaa ;^i; da Allahove dokaze i
znakove pokaze javno, u prisustvu svijeta. Zato je Musa rekao: "Neka vas
sastanak bude dan svecanosti", a to je bio jedan od njihovih praznika, kada su
se sakupljali. "I neka se svijet sakupi izjutra!", tj, pocetkom dana, kadaje
suncevo svjetlo jako, kako bi istina bila jasnija i ocitija. On nije trazio da to
bude nocu kada je mracno, kao sto je to kod njih bilo uobicajeno radi varke i
lazi. Naprotiv, trazio je da to bude javno, po danu, jer je bio ubijeden i siguran
da ce Allah ^ dati da trijumfira Njegova rijec i Njegova vjera, bez obzira sto
lonijepo volji Kopta!

Uzviseni dalje kaze: *I faraon ode, sakupi svoje carobnjake i onda dode.
*"Tesko vamaj", rece im Musa. "Ne iznosite lazi o Allahu, pa da vas On
kinom unisti; a sigurno nece uspjeti onaj koji lazi iznosi! " *I oni se, tiho
kpucuci, stadose o svom poslu izmedu sebe raspravljati. * "Ova dvojica su
carobnjaci", rekose jedni drugima, "hoce da vas svojim vradzbinama iz vase
imlje izx'edu i da uniste vasu vjeru, prelijepu! *Zato svoja lukavstva
pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, on ce uspjeti!"
(Tl-ha, 60.-64.)

Uzviseni ovdje kaze da je faraon otisao i sakupio carobnjake koji su tada
bill Egiptu - a tada je Egipat bio pun iskusnih carobnjaka koji su se usavrsili
u svom zanatu. Oni su sakupljeni iz svih pokrajina i iz svakog mjesta, tako da
ihje bilo veoma mnogo.

Muhanimed ibn Ka'b kaze da ih je bilo cak osaradeset hiljada. El-Kasim
ibn Ebi Buzze kaze da ih je bilo sedamdeset hiljada. Es-Sudejj kaze da ih je
biio osamdeset i nekoliko hiljada, a Ebu Umame: devemaest hiljada.
Muhammed ibn Ishak kaze da ih je bilo petnaest hiljada, a Ka'bu-1-Ahbar:
dvanaest hiljada.

IbD Ebi Hatim od Ibn Abbasa navodi da ih je bilo same sedamdeset Ijudi,
dokse u dmgoj predaji od njega navodi da ih je bilo cetrdeset mladica od
Israilovih potomaka. Faraon im je bio naredio da odu uciteljima carolija i da
je od njih nauce. Zato su oni rekli: "i vradzbine na koje si nas ti prisilio. "
(Ta-ha, 73.)

287

Musa alejhi selam

Faraon, njegovi zapovjednici i podanici njegova carstva svi do posljednjegi
su dosli, jer ih je faraon pozvao da prisustvuju ovom velikom dogadaju. OniT
su isli, govoreci: "da budemo uz carobnjake, ako oni budu pobjednicV'l
(Es-§u'ara', 40.)

Musa 1^1 je prisao carobnjacima, posavjetovao ih i upozorio da ne izvod^
carolije, koje su u suprotnosti sa AUahovim znakovima i dokazima: 'TelMl
vama! Ne iznosite lazi o Allahu, pa da vas On unisti kaznom; a sigurm n^
uspjeti onaj koji lazi iznosi. " I oni se, tiho sapucuci, stadose o svom podi
izmedu sebe raspravljati.

Kaze se da to znaci da su se medusobno razisli. Neki su govorili: "Ovo su rijS
poslanika, a ne carobnjaka." Dmgi su govorili: "Ne, on je carobnjak." Allah i
najbolje zna! Svoju raspravu o tome, i drugim stvarima, oni su prikrivali.

"Ova dvojica su carobnjaci", rekose jedni drugima, "hoce da vas svojirtA
vradzbinama iz vase zemlje izvedu. " Ovim su htjeli reci da su Musa i Harunf
vjesti carobnjaci, pravi majstori svog posla, koji nastoje da za sebe pridobpl
svijet i da ga okrenu protiv faraona i njegove svite, da vas do posljednjegi
uklone i da njih dvojica, pomocu carolija, vladaju vasim narodom. "Zato svojd
lukavstvo pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, on ii
uspjeti!" Rijeci prije ovih su izgovorili da bi razmislili i dogovorili se, a ord
pripremili sve varke, spletke, trikove i obmane koje su znali.

Ali, nista od toga! Jer, tako mi AUaha, njihove tvrdnje su bile lazne,.i
misljenja pogresna! Kako se moze laz, carolija i obmana nositi sa natprirodnin
cudima koje je Allah ^ dao preko Svoga roba i sugovomika, preko Svog
plemenitog poslanika, koji je bio potpomognut ocitim dokazom, koji ]|
zasljepljivao poglede i zbunjivao razurae?

"Zato svoja lukavstva pripremite", tj. sve sto mozete, "a onda u m
stanite", tj. budite jedinstveni. Zatim su jedni dmge poticah da svi ucestvujui,
tome, jer im je faraon bio zagarantirao i obecao nagradu. Medutim, sejtan imjl
samo zabludu obecavao!

*"0 Musa", rekose oni, "hoces li ti Hi cemo mi prvi baciti?" *"Badi
vH", rece on - i odjednom mu se pricini da konopi njihovi i stapovi njiho^
zbog vradzbine njihove, krecu, *i Musa u sehi osjeti zebnju. * "Ne boj se!''i
rekosmo Mi. "ti ces, doista, pobijediti. *Baci to Sto tije u desnici, progutim
ono sto su oni napraviU, jer je ono sto su oni napraviU samo varka carobnjsk
a carobnjak nece, ma gdje dosao, uspjeti "! (Ta-ha, 65.-69.)

Kada su se carobnjaci poredali, a Musa i Harun S^l stali naspram nj^
upitali su Musaa: "Hoces li ti prije nas, Hi cemo mi prije tebe baciti?" "Bac
vii", rece on. Oni su vec bili pripremili uzad i stapove, stavivsi u njih zivui
druge materije zbog kojih su se uvijali. Onome koje to posmatrao cinilo sei'
se uzad i stapovi po svojoj volji krecu. Medutim, njih je uvijala i pokretajf
ziva. Tako su opcinili poglede Ijudi i zastrasili ih, Bacivsi uzad i stapovi
izgovarali su; "Tako nam dostojanstva faraonova, mi cemo svakako pobijedim
(Es-Su'ara', 44.)

288

re

Miisa alejhi selam

Uzviseni Allah dalje veli: / kad oni bacise, oci Ijudima zacarase i
prestrasise, i vradzbinu veliku priredise. (El-A'raf, U6.) Uzviseni, takoder,
\'eli: / odjednom mu se pricini da konopi njihovi i stapovi njihovi. zbog
mdzbine njihove, krecu, i Musa u sebi osjeti zebnjii. Tj. pobojao se da ce oni
svojim carolijama i varkama zavesti narod prije nego sto on bad ono sto mu je
bilo u nici, jer nista ne smije raditi prije nego sto mu se naredi.

I, u odlucujucem ti'enutku, Allah i^ mu je objavio: 'We boj se, ti ces,
ioista, pobijediti! Bad to sto tije u desnici, progutace ono sto su oni napravili
ierje ono sto su oni napravili, samo varka carobnjaka, a carobnjak nece, ma
^dje dosao, uspjeti! "

Tadaje Musa bade svoj stap i rekao: ^"Ono sto ste priredili carolijaje!
Allah ceje unistiti, jer Allah ne dopusta da djelo pokvarenjaka uspije! * Allah
ce Svojim rijecima ucvrstiti istinu. makar to i ne bilo drago zlocincima!"
(Jilnus, 81.-82.)

Uzviseni, takoder, kaze: * "I Mi objavismo Musau: "Bad svoj stap!" - i on
odjednom proguta sve ono dime su oni bili obmanu izveli. *I tako istina na
vidjelo izbi i pokaza se daje bilo lazno ono sto su oni priredili. *I tu oni bijahu
pobijedeni i ostadose ponizeni, *a carohnjad se licem na tie badse. * "Mi
vjerujemo u Gospodara svjetova". povikase, *"Gospodara Musaova i
Hmmova! " (El-A'raf, 1 1 7.- 1 22.)

Naime, kada je Musa i^ bacio svoj stap, on se prema kazivanju vise
predasnjih ucenjaka pretvorio u ogromnu zmiju sa nogama, velikom glavom i
ogromnim i zastrasujucim izgledom, tako da je svijet nabrzinu ustuknuo i
pobjegao sa mjesta gdje se ona pojavila. Ona se onda okomila na njihove
stapove i uzad, te ih jednog po jednog gutala kako najbrze moze biti. Ljudi su
to promatrali i cudili se, a carobnjaci vidjeli nesto sto nisu mogli shvatiti ni
pojffliti, i sto je prevazilazilo njihovu struku i zanat. Prema onom sto su znali,
bili su ubijedeni da to nije ni carolija, ni magija, ni masta, ni opsjena, ni varka,
ni taz, nego istina koju moze dati samo Istiniti, koji je posiao Musaa ^» i
potpomogao ga istinom. Allah >* je sa njihovog srca uklonio zaslijepljenost i
prosvjetlio ih uputom koju je u njih usadio, a odstranio je iz njih tvrdokomost.
Zaio su se obratili svome Gospodaru, pali mu na sedzdu i glasno, ne bojeci se
nibkve kazne niti iskusenja, rekli prisutnim: "Vjerujemo it Gospodara
Musaova i Harunova! "

tome Uzviseni, takoder, veli: / carobnjad se badse na sedzdu govoreci:
*"Mi Vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!" "Vi ste mu povjerovali",
vhufaraon, "prije nego sto sum vamja dopustio! Onje ucitelj vas, onyasje
mdibini naucio i ja cu vam, sigurno, unakrst ruke i noge vase odsjeci i po
mbluiia palmi vas razapeti i sigurno cete saznati ko je od nas u mucenju
ilrahuj! i istrajniji. " * "Mi necerno tebe staviti iznadjasnih dokaza koji su nam
dosli, tako nam Onoga koji nasje stvorio!". odgovorise oni, "pa cini sta hoces,
to mazes da ucinis samo na ovom svijetu! *Mi vjerujemo u naSeg Gospodara
da bi nam oprostio nase grijehe i vradzbine na koje si nas ti prisilio. A Allah

289

Miisa alejhi selam

bolje nagraduje i trajnije." *Onoga koji pred svoga Gospodara izade kaa
zlotvor ceka Dzehennem, u njemu nece ni itmlrati ni zivjeti, *a one koji pr&
Njega izadu kao vjernici, a koji su dobra djela cinili, njih sve cekaju visoUt
stepeni, *edenski vrtovi kroz koje ce rijeke feci i u njima ce oni vjecno boraviti
i to ce biti nagrada za one koji se biidu od grijeha ocistili. (Ta-ha, 70.-76.)

Se'id Ibn Dzubejr, Ikrime, El-Kasim ibn Ebi Buzze, El-Ewzai i drugi, kazu^
"Kada su carobnjaci pali na sedzdu, vidjeli su svoja stanista i dvorce
Dzennetu kako se za njihov dolazak pripremaju i ukrasavaju. Zato se m
nimalo obzirali na faraonove prijetnje i zastrasivanja."

Naime, kada je faraon vidio da su carobnjaci primili Islam i medu svijeton
javno priznali Musaa i Haruna, to ga je uplasilo, Vidio je nesto sto ga je|
zapanjilo i zaslijepilo i zbunilo. U svonn odvracanju od Ailahova putabiojei
spreman da cini najrazlicitije spletke, varke, prevare i da prede sve granice
Zato je na ocigled sviju carobnjacima, rekao: "Vi ste mu povjerovali priji
nego sto sam vam ja dopustio!" Tj. zasto niste mene pitali da, u prisustvii|
mojih podanika, ucinite to sto ste ucinili?! A zatim je, straseci, prijeteci,
grmeci, sijevajuci i lazuci, rekao: "On Je ucitelj vas. on vas Je vradzbin
naucio. " U drugom ajetu stoji daje rekao: "Ovoje mislim smicalica kojusti,
u gradu smislili da bi iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamticete vt/l
(El-A'raf, 123.)

U tim njegovim lazima moze se primijetiti nevjerstvo, laz i potvoE
Stavise, take nesto ne moze ni kod djece proci, jerje svako znao, i stanovnicil
drzave a i drugi, da Musa te carobnjake nikada prije nije ni vidio, pa kako ceo^
biti njihov ucitelj, koji ih je carolijama poucio? Pored toga, on ih nije
okupljao niti je znao kako bi ih sakupio, nego je faraon bio taj koji ih je pozva^
i sakupio sa svih strana, iz najudaljenijih krajeva iz svih kraje^a Egipta:
gradova i sela.

Uzviseni Allah u suri El-A'raf kaze: * Zatim smo, poslije njih, posM
Musaa faraonu i njegovim glavesinama sa Nasim dokazima ali oni u njih nisi
povjerovali, pa pogledaj kako su skoncali oni koji su nered cinili. *I Mm|
rece: "O faraone, Ja sam poslanik Gospodara svjetova! *Duznost mijeda
Allahu samo istinu kazern. Donio sam vam jasan dokaz od vaseg Gospodara,
zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi! " * "Ako si donio kakav dokaz"i
rece, "pokazi ga, ako istinu govoris. " *I on bad svoj stap - kad on - pra
zmijurina, *i izvadi svoju ruku, a ona za prisutne postade bijela. *Glavem
faraonova naroda rekose: "OvaJ Je, doista, vjest carobnjak, *on hoce da n
izvede iz vase zemlje, pa sta predlazete? " * "Zadrzi njega i njegovog brata%
rekose, "a posalji u gradove one koji ce sakupljati, *preda te ce sve v/el^
carobnjake dovesti. " *I faraonu carobnjaci dodose. "Da li cemo, doM
nagradu dobiti ako budemo pobjednici? ", upitase. * "Da ", rece, "i bicete m|
zaista, bliski. " * "O Musa ", rece on, "hoces li ti. Hi cemo mi baciti!" * "Bacw^
vi ", rece on. I kada oni bacise, aci Ijudima zacarase i Jako ih preplasise'i
vradzbinu veliku priredise. *I Mi objavismo Musau: "Bad svoJ stap!" - i ok

290

tmm

Musa alejhi selain

k

odjednom proguta sve ono dime su oni bili obmanu izveli. */ tako istina na
vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lazno ono sto su oni priredili, *i tu oni
hijahu pobijedeni i ostadose ponizeni, *a carobnjaci se licem bacise na tie.
'"'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova", povikase, * "Gospodara Musaova i
Uarunova!" "^"Zar da mu povjerujete prije nego sto vam ja dozvolim!",
vikmtfaraon. "Ovo Je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili, da biste
'■: njega stanovnike njegove izveli. Zapamticete vi! *Izodsijecacu vam,
sigurno, ruke vase i noge vase unakrst, a onda cii vas sve razapeti! " *A oni
rekok: "Mi cemo se, doista, Gospodaru svome vratiti! *Ti nam zamjeras
smo to sto smo u dokaze Gospodara naseg povjerovali kada su nam^ dosli.
Gospodaru nas, daj nam snage da izdrzimo i ucini da kao muslimani
iimrmo/" (El-A'raf, 103.-126.)

U suri Junus, Uzviseni kaze: *Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna
poslali sa Nasim dokazima faraonu i njegovim glavesinama, ali su se oni
uioholili • a bioje to nasilnicki narod. *Kada im Je od Nas dosla istina, rekli
su: "Ovoje zaista prava carolija! " * "Zar za istinu koja vamje dosla kazete da
je carolija? ", rece Musa, "a carobnjaci nece nikada uspjeti! " *A oni rekose:
"lar si doSao da nas odvratis od onoga na cemu smo zatekli pretke nase, da bi
vauia dvojici pripala vlast na Zemlji? E necemo mi vama dvojici vjerovati!" *!
famon rece: "Dovedite mi sve vjeste carobnjake! " *I kad carobnjaci dodose,
Musa im rece: "Bacite sto imate da bacite!" *I kad oni bacise, Musa uzviknu:
"Ono sto ste priredili carolija Je! Allah ce Je unistiti, Jer Allah ne dopusta da
djeb poh'arenjaka uspije. "^ Allah ce Svojim rijecima istinu ucvrstiti. makar to
ne bilo dr ago zlocincima! " (Junus, 75.-82.)

Au suri Es-Su'araV Uzviseni kaze: *A faraon rece: "Ako budes kao boga
kog drugog osim mene priznavao, sigiirno cu te u tamnicu bacitil " * "Zar i
onda kad ti biidem ocigledan dokaz donio? ", upita on. "Pa daj ga, ako istinu
gomis!" rece faraon. * I Musa bad svoj stap, kad on - prava zmija. *A onda
izvadi niku iz njedara, kad ona onima koji su gledali bijela.* "OvaJ Je, zaista,
vjek carobnjak", rece glavesinama oka sebe faraon, * "hoce da vas carolijom
mjom iz zemlje vase izvede. Pa sta savjetujete?" *"Ostavi nJega i brata
njegova! " rekose, "a u gradove posalji da sakupljaju, *sve carobnjake vjeste
cell dovesti. " *7 carobnjaci se u odredeno vrijeme i oznacenog dana sabrase,
"fl narodu bi receno: "Hocete li se skupiti *da budemo uz carobnjake, ako oni
budu pobjednici? " *A kad dodose faraonu. carobnjaci upitase: "Da li ce
nama, doista, pripasti nagrada, ako mi budemo pobjednici?" *"Hoce",
odgovori on, "i bicete tada sigurno meni naJblizL " *Musa im rece: "Bacite sto
imate da bacite!" *I oni pobacase konope svoje i stapove svoje, i rekose:
"Tako nam dostojanstva faraonova, mi cemo svakako pobijediti!" *Zatim
Musa bad svoj stap, koJi odjednom, proguta ono sto su oni lazno izveli.
*Carobnjaci se onda na tie bacise *i rekose: "Mi vjerujemo u Gospodara
yjetova, * Gospodara Musaova i Harunova! " * "Da povjerujete njemu prije
dopustenja moga! ", viknu faraon. "On Je vas ucitelj, on vas Je carobnjastvu
naucio - a vi cete zapamtiti; poodsijecacu vam ruke i noge vase unakrst i sve

291

^

Musa alejhi selam

CM vas porazapinjati!" *"Nista slrasno!", rekose oni, "mi cemo se Gospodaru
svome vratiti. *Mi se nadamo da ce nam Gospodar nas grijehe nase oprosiiti,
zato sto smoprvi vjernici!" (Es-Su'ara', 29.-51.)

Dakle, faraon je slagao, potvoru ucinio i krajnje nevjemicki postopio kada j
je rekao: "On je vas ucitelj, on vas Je carobnjastvu naucio." Zatim, on je
izvrsio potvoru za koju znaju uceni, kada je rekao: "Ovoje, idstinu, smicalka
koju ste u gradu smisHU, da biste iz njega stanovnike njegove izvelil
Zapamticete vi!" (El-A'raf, 123.)

Pod rijecima: "hodsijecacu vam, sigurno, ruke vase i noge vase unakrst",'^
on je mislio na odsijecanje desne ruke i lijeve noge, i obratno. "a onda cu '
sve razapeti ", tj. ucinit ce ih primjerom i upozorenjem, kako se ni jedan njegov
podanik i sunarodnjak ne bi poveo za njima.

Zato je rekao: "/ po stablima palmi vas razapeti!" (Ta-ha, 71.), tj, na
stablima palmi, zato sto su one najvise i najuocljivije. "i sigurno cete saimi\
koje od nas u mucenju strasniji. " (Ta-ha, 71 ,), tj. na ovom svijetu.

"Mi necemo tebe staviti iznad Jasnih dokaza koji su nam dosli. ", ^.^
necemo tebi biti pokomi i take odbaciti nepobitne dokaze i jasne znakove;
koji se potvrdise u nasim srcima. "Tako nam Onoga Koji nasje stvorio!" Ove
rijeci jedni citaju kao zakletvu, a drugi kazu da se trebaju citati kao nastavak '
konteksta: "... i nad Onim Koji nasje stvorio! " "Pa cini sto hoces. " tj. sto je
u tvojoj moci. "To mozes da ucinis samo u zivotu na ovom svijetu. " (Ta-ha, 72.)
Tj. tvoja vlast nad nama je samo na ovom svijetu, a kada se preselimo na ,
drugi svijet onda cemo biti u vlasti Onog Kome smo se sada predali i eijej
poslanike slijedimo. "Mi vjerujemo u naseg Gospodara da hi nam imk
grijehe oprostio i vradzbine na koju si nas ti prisilio. A Allah boije nagraduje
i kaznjava najtrajnije. " (Ta-ha, 73.) Tj. Njegova nagrada je bolja od blizine ,
tebi, koju si nam ti obecao. "/ najtrajnije", tj. On je trajniji od ovog
prolaznog svijeta.

U drugom ajetu stoji da su oni odgovorili: "Nista strasnol", rekose om,\
"mi cemo se Gospodaru svome vratiti! Mi se nadamo da ce nam Gospod(ff\
nas grijehe nase oprostiti. ", tj. harame i grijehe koje smo do sada pocinili,
"zato sto smo prvi vjernici. ", tj. prvi od Kopta koji su povjerovali u Musaai
Haruna i^\.

Takoder su mu rekli: "Ti nam zamjeras samo to sto smo u dokaze]
Gospodara naseg povjerovali kada su nam dosli." (El-A'raf, 126.) Tj. tnitii
nista drugo nismo zgrijesili osim sto smo povjerovali u one sto nam je objavio
nas poslanik i sto smo prihvatili dokaze naseg Gospodara kada su dosli.
"Gospodaru nas, daj nam snage da izdrzimo", tj. daj nam da izdrzimo kaznu
kojom ce nas iskusavati ovaj silnik, inadzija i okrutni vladar, poput prokletog
sejtana! "/ ucini da kao muslimani umremo!" (EI-A'raf, 126.)

Uz to, pn/o savjetujuci, a onda zastrasujuci ga kaznom njegovog Gospodara,^
oni su mu rekli: "Onoga koji pred Gospodara svoga kao zlotvor izide ceks j
Dzehennem, u njemu nece ni umirati ni zivjeti. " (Ta-ha, 74.)

292

Musa alejhi selam

Ovira su htjeli reci: Pazi se da ne budes jedan od njih. Ipak, postao je jedan
od njih. A one koji pred NJega izadii kao vjernici, a koji su dobra djela cinili,
njih cekaju sve visoki stepeni, edenski vrtovi kroz koje ce rijeke teci, u njima ce
mi vjecno boraviti i to ce biti nagrada za one koji se budu od grijeha ocistili!
(Ta-ha, 75.- 76.) tj. nastoj da i ti budes jedan od njih.

Medutim, to mu nije pruzila sudbina koja se ne moze promijeniti i izbjeci, i
odredba Uzvisenog da faraon - Allah ga prokleo - bude u Dzehennemu gdje ce
biti izlozen boinoj kazni, i gdje ce mu se na glavu kljucala voda sipati. Tada ce
mu se podrugljivo i pogrdno reel - a on svakako zasluzuje prijekor, grdenje,
ponizenje i ukor: "Okusaj, ta ti si, uistinu, mocni ipostovani". (Ed-Duhan, 49.)

Iz svih ovih navoda se razumije da ih je faraon - Allah ga prokleo - zaista
razapeo i mucio, neka je Allah s njima zadovoljan!

Abdullah ibn Abbas i Ubejd ibn Umejr za njih kazu: "Ujutro su bili
carobnjaci, a istog dana navece su postal! uzoriti sehidi!" Ovo se moze vidjeti i
iz njihovih rijeci: "Gospodaru nas, daj nam snage da izdrzimo i ucini da kao
muslimani umremo!" (El-A'rSf, 126.)

Faraon i njegov narod postaju jos veci nevjernici i inadzije

Nakon sto se odigi-ao taj veliki dogadaj, nakon sto su Kopti tako ubjedljivo
porazeni i nakon sto su carobnjaci koje su oni pozvali u pomoc primili Islam,
sve to imje samo jos vise povecalo nevjerstvo, prices i zabludu.

U suri El~A'raf, nakon svega navedenog, Uzviseni kaze: *A glavesine
jaraonova naroda rekose: "Zar ceS ostaviti Musaa i njegov narod da nered u
lemlji prave i da tebe i bozanstva tvoja napiisti? " On rece: "Ubijacemo im
msku, a it zivotii ostavljati zensku djecu. Mi, uistinu, njima vladamo. " *Musa
Ttce svame narodu: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zeinlja
je Makova. On Je daje u nasUjede kome On hoce od robova Svojih; a lijep
ishod ce biti za bogobojazne. " * "Zlostavljani smo ", rekose, "prije nego sto si
nam dosao, a i nakon sto si nam dosao!" On rece: "Vas Gospodar ce vaseg
neprijatelja unistiti, a vas nasljednicima na Zemlji uciniti, da hi vidio kako cete
vipostupiti. " (El-A'raf, 127.-129.)

Ovdje Uzviseni govori kako su glavesine faraonovog naroda - tj. njegovi
uglednici i svita - bodrili faraona na ziostavljanje Musaa m^^, nevjerovanje,
odbijanje i mucenje, umjesto da povjeruju u one sto on donosi.

Tako su govorili: "Zar ces ostaviti Musaa i njegov narod da nered u zemlji
prave i da tebe i bozanstva tvoja napusti? " Ovim su - Allah ih ocmio - htjeli
reci da njegovo pozivanje ka obozavanju samo Allaha, koji nema sudruga, i
odvracanje od obozavanja bilo koga mirao Njega, unosi nered u vjeru Kopta -
Aliah ih prokleo! Neki smatraju da se rijecima "/ da tebe i bozanstva tvoja
napusti" misli - da tebe napusti i ne obozava. Ovo se moze shvatiti dvojako: "i
ianapuste tvoju vjeru", cemu ide u prilog drugi kiraet (nacin ucenja Kur'ana),
ili: "/ da te ne obozavaju ", jer je faraon za sebe tvrdio da je bog - Allah ga
prokleo!

r

293

'fliHP

Musa alej'hi selam

On rece: "Ubijacemo im musku. a u zivotu ostavljati zensku djecu". tj, M
bi ih ostavili bez potomstva sposobnog za borbu. "Mi, nistinu. njima vladamo". U
mozemo ih pobijediti. Musa rece narodu svome: "Molite Allaha da vam pomo^
i budite strpljivi. " Tj. kada vas oni pocnu zlostavljati i ubijati, vi trazite pomoc
od svoga Gospodara i osaburite pri torn iskusenju. "zemljaje Allahova. Onjd
daje u naslijede home On hoce od robova Svojih; a lijep is hod ce biti zff!
bogobojazne. " Tj. budite bogobojazni pa ce vama pripasti lijep ishod.

Slicno ovorae, Uzviseni na drugom mjestu kaze: * I Musa rece: "OnaroiL
moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!" *"£f|
AUaha se uzdamo!", rekose oni. "Gospodaru nas. ne ucini da zbog nas doduul
iskusenje Ijudi koji nasilje cine, *i spasi nas, miloscu Svojom, od naroda M
ne vjeruje. " (Jtinus, 84. -S6.)

Njihove rijeci: "Zlostavljani smo i prije nego sto si nam dosao, a i nal^
sto si nam dosao!" znace: sinove su nam ubijali i prije i posHje tvog dolask.
Musa im je na to rekao: "Vas Gospodar ce vaseg neprijateija unistiti, a va
nasljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete vipostupitl "

A u suri El-Mu'min, Uzviseni Allah kaze: *Mi smo Musaa sa Nasbm
zmmenjima ijasnim dokazom poslali *faraonu. i Hamanu i Karunu, pa su oi
rekii: "Carobnjak. lazov!" {E\-Mu' mm, 2Z.-2A.)

Faraon je tada bio viadar, Haman njegov vezir. Karun je bio Izraelcanin i|
Musaovog naroda, ali je bio faraonove vjere i njegov glavesina. Bio je vec
bogat, o cemu ce poslije, ako Bog da, biti vise govora.

A kada imje on donio Istinu od Nas. rekli su: "Ubijajte musku djecu oni
koji vjeruju u ono sto on govori. a ostavljajte u zivotu njihovu zensku djecu!"
Ali, lukavstva nevjernika su samo zabluda! {m-UuhrAn, 25.) Ovo ubijanJE^
muske djece nakon dolaska Musaa imalo je za cilj da se oslabe Izraelcani, A
an se broj smanji i da se potcine kako bi ostali bez snage da se suprotstave|
Koptmia koji su ih se pribojavali. Medutim, ni to im nije pomoglo da odvrate^'
sudbmu koju je propisao Onaj Koji kada za nesto kaze: Budi, ono i bude.

"Pustite me!", rece faraon, "da ubijem Musaa, pa onda neka se moll
svome Gospodaru! Ja se bojim da vam ne izmijeni vjeru. Hi da u Zemlji nereM
ne izazove!" (El-Mu'min, 26.) Zbog ovakvih njegovih rijeci medu Ijudimase
zadrzala podmgljiva poslovica: "I faraon postade opominjac!" Faraon je ovkj
rijeci ma pokazao navodnu bojazan da bi Musa ^m\ mogao zavesti svijet!

Musa rece: "Ja molim svog i vaseg Gospodara da me zastiti od svako^
oholog. koji ne vjeruje u Dan obracuna. " (El-Mu'min, 27.) Tj. ja trazim zastitt
od Allaha, Njemu se priklanjam i kod Njega utociste trazim od faraona i njemu
shcmh da mi kakvo zlo ne ucine. "od svakog oholog", tj. oholog inadzije koji
je uporan i ustrajan, i koji se ne boji Allahove kazne i patnje, zato sto ne vieruie 1
da ce se Allahu vratiti i biti kaznjen.

Zato je on rekao: "od svakog oholog. koji ne vjeruje u Dan obracuna. " *A
jedan covjek vjernik iz faraonove porodice, koji je prikrivao vjerovanje svoje^
rece: "Zar da ubijete covjeka zato sto govori: 'Allah je moj Gospodar. 'ZarL

294

Musa alejhi selam

^Mjeie onoga koji vamje donio jasne dokaze od Gospodara vaseg? Ako laze,
pgova laz ce njemu nauditi, a ako istinu govori. onda ce vas stici bar nesto
i onoga cime vam prijeti. Allah nece uputiti onoga koji u zlu pretjeruje i
\imnogo laze. *0 narode moj, danas vama pripada vlast, i vi steglavni u
'plji, all ko ce nas zastititi od Allahove kazne ako nas ona stigne?" Faraon
ke: "Ja vam iznosim samo ono sto J a vidim i samo vas upucujem na pravi
''"(El-Mu'rain, 28.-29.)

ICovjek kome se govori bio je faraonov amidzic. Prilcrivao je od svog
ioda da vjeruje, jer se bojao za svoj zivot. Neki kazu da je bio Izraelcanin.
pdutim, to nije tacno, jer se takvo misljenje kosi sa rijecima i znacenjem
|vedenih ajeta. A Allah, opet, najbolje zna!
Ibn Ebi Hatim od Ibn Dzurejdza navodi, da je Ibn Abbas rekao: "Od Kopta
I u Musaa povjerovali samo dvojica muskaraca i jedna zena, onaj koji je
pticao sa kraja grada i faraonova zena."

Ed-Darekutni kaze: "Ime mu je bilo Sem'an, i bio je jedini iz faraonove
^rodice koji je bio vjemik." To navodi i Es-Suhejli.

U Historiji od Et-Taberanija stoji da mu je bilo ime Hajr. Allah ^ najbolje

iSveu svemu ovaj covjek je krio svoje vjerovanje. Kada je faraon - Allah M
,i prokieo - htio da ubije Musaa ^\ i cvrsto odlucio da to ucini, upitao je
TOJe glavesine sta o tome misle, taj vjernik se pobojao za Musaa, pa je
nudro odgovorio faraonu, rekavsi mu da o tome dobro razmisli i o
osljedicama koje mogu iz toga proizaci. Iznio je to kao svoj savjet i kao
|yoje misljenje.

U jednom zabiljezenom hadisu Allahov Poslanik M kaze: "Najbolji dzihad
Mepravedna rijec pred nepravednim vladarom."'

Ovaj slucaj je najbolji primjer takvog dzihada, jer nema nepravednijeg
Iviadara od faraona, ni mudrije izreke od rijeci ovog covjeka, jer je s njiraa stao
111 odbranu vjerovjesnika. Moguce je da je on time otkrio da je vjemik i da je
lotvoreno priznao sta je do tada krio. Prvo misljenje je, ipak, vjerovatnije; Allah
j:^,opet, najbolje zna!

On je rekao: "Zar da ubijete covjeka zato sto govori: 'Allah je moj
iGmpodar?'!}. na to, sto on tvrdi da mu je Allah Gospodar, ne trebate se na taj
Win odnositi, nego ga trebate ili cijeniti i postovati, ili na to ne obracati
pamju i neposezati za osvetom.

Dakle, buduci da "vamje donio jasne dokaze od Gospodara vaseg" (El-

Mu'rain, 28.), tj. pokaziijuci cuda koja upucuju da je istina ono sto prenosi od

; Onog koji ga je poslao. Zato, ukoliko mu nista nazao ne ucinite bezbrizni

ilHidite, s dmge strane: "Ako laze njegova laz ce njemu nauditi" (El-Mu'min, 28.),

'Misda'if, biljezi ga Ahmed u svom Musnedu 3/19/Haleb; Ibn Madze 36/20/4011; Ebu
1 Dawud 2/438/Haleb; Tinnizija 34/13/2174; Es-Sujjuti u el-Fethu-1-Kebir 1/208/HaIeb.

295

Musa alejhi selam

tj, a ne i vama. "a ako istinu govori", i ako mu se suprotstavite, "onda ce
stici bar nesto od onoga dime vam prijeti. " Tj, vama je u interesu da vas
stigne iii najblaza kazna kojom vam prijeti, a da ne govorimo sve ono cime
vam prijeti.

Ove rijeci u ovakvom kontekstu se ubrajaju u rijetke primjere mudrosti,
opreza i bistrine. "O narode moj, danas vama pripada vlast, i vi ste glavni u
zemlji. " Ovim rijecima ih je navodio na to da svrgnu tog vladara silnika, jer
kada god bi se neka drzava suprotstavila Islamu, njeni Ijudi bi gubili vlast i^
nakon slave dozivljavali ponizenje! To se desilo i faraonovim pristalicai
Stalno su sumnjali, nisu vjerovali i upomo se suprotstavljali onom sto imji
Musa objavljivao. Zato im je Allah iS oduzeo ono sto su imali poput: vj
imanja, kuca, dvoraca, blagodati i srece. Zatim su ponizeni i potopljeni uma
a iijihove duse nakon ugleda dozivjele ponizenje.

Zato je ovaj covjek sa svlm vriinama koje krase vjemika, - istinitosi
dobrocinstvom, i razboritoscu - slijedeci istinu i savjetujuci svoj narod rekaoi
"O narode moj, danas vama pripada vlast, i vi ste glavni u zemlji. " Tj. vi
iznad ostalih Ijudi, jer ste na vlasti. "ali ko ce nas zastititi od Allahove kame
ako nas ona stigne?" Tj. kada bi bili jos brojniji, jaci, snazniji i mocniji nego
sto ste sada, to nam ne bi pomoglo i ne bi se uspjeli spasiti od kazne Vladara
nad vladarima.

Faraon rece: tj. odgovarajuci na to sve: "Ja vam iznosim same ono stoju
vidim", tj. ja vam govorim samo ono sto znam, "/ samo vas upacujem m
pravi put!" Medutim, ove svoje tvrdnje je izrekao lazno se obracajuci, jer
je u dusi i nutrini znao da je to sto Musa objavljuje sigurno od AUaha, alije
iz oholosti, umisljenosti, neprijateljstva i nevjerstva, nastojao da pohze
drugacije.

Govoreci o Musau, Uzvtseni Allah na drugom mjestu kaze: *0n rece:
"Ti znas da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao
ocigledna znamenja i ja mislim da ces ti, o faraon e, sigurno nastradati." *l
on htjede da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i one koji su bills
njim, *i nakon toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u ovoj
zemlji, pa kad se dogodi ahiretsko obecanje, dovescemo vas izmijesane."
(El-Isra', 102.-104.)

Uzviseni, takoder, kaze: */ kad im ocito dodose znamenja Nasa, oni
rekose: "Ovojeprava carolija!" *I oni ih nepravedni i oholi porekose, dim
u sehi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skoncali smutljlvd.
(En-Neml, 13.-14.)

Sto se tice njegovih rijeci "i samo vas upucujem na pravi put", i ovdje se
moze reci da je slagao, jer ni on sam nije bio na pravom putu, nego u zabludi,
masti, bezumnosti i na krivom putu; u pocetku je i sam obozavao idole i
kipove, i tek je kasnije pozvao svoj zabludjeli i neznabozacki narod da ga
slijede, da mu budu pokomi i da potvrde njegovo nevjerstvo i laz da je on
toboze bog - uzvisen neka je Veliki Allah M od toga!

I

296

Musa alejhi selam

ce vas

kas ne

5ime

nego

adara

' kao

■*I

bili s

ovoj

Urviseni Allah kaze: *I faraon obznani narodu svome: "O narode moj". rece
"zar meni ne pripada 'vlast u Misim i ovi nikavci rjjeke koji ispred mene
™T( - shvacate li? *Zarja nisam bolji od ovog bijednika koji jedva umije da
pari? *Zasto mu nisu date zlatne narukvice. Hi zasto zajedno s njim nisu
ksli meleki?" */ on zavede svoj narod. pa mu se pokori - om su doista bill
fijemn narod *I kad izazvase Nas gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,
Hucinismo ihprimjerom i poukom narodima kasnijim. (Ez-Zuhruf, 51.-56.)

Uzviseni, takoder, kaze: */ onda mu je najvece cudo pokazao. *alij^(>n
prekao i nije poslusao. *vec se ob'enuo, i potrudio. n sabrao, i povikao: "Ja
mi gospodar vas najveci". onje rekao, pa gaje Allah i za ove i one predasnje
lijeii kaznio. *U tome zaista ima pouke za one koji se Allaha budu bojali.
[En-Nazi' at, 20.-26.)

Uzviseni, takoder, kaze: */ Musaa smo poslali sa Nasim znamenjlma i
jasnm dokazom *faraonu i njegovim glavesinama. ali se oni povedose za
jsmnovim naredenjem, afaraonovo naredenje nije bilo razimno. *0n ce na
Ujmmtskom danu svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti - a ruznoje mjesto
jdjece biti dovedeni. *Na ovom svijetu ihje pratilo prokletstvo. a pratice ih i
M onom; strasan ce to biti dar! (Hod, 96.-99.)

Sve ovo potvrduje da je faraon slagao kada je rekao: Va vam iznosim
samo ono sto ja vidim i samo vas upucujem na pravi put. " *A onda onaj
vjernik rece: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono sto je stiglo
nurode koji su se protiv poslanika bili urotili. *kao sto je bilo sa Nuhovim
mrodom, i Adorn i Semudom i onima poslije njih - a Allah nije nepravedan
prema robovima Svojim. *0 narode moj, bojim se sta ce biti s vama na Dan
kdjedni dnige budete dozivali, *na Dan kada budete uzmicuci bjezali, kada
mod Allaha nece moci niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabhidi ostavi,
toga niko ne maze iiputiti! *Jusufvam je, jos davno donio dokaze jasne, ah
s,te vi stalno sumnjali u ono sto vam je donio. A kad je on umro, rekli ste:
•Allah vise nece poslije njega poslati poslanika!' Eto tako Allah ostavljau
labludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja, *one koji o Allahovim^
mamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije dosao.^pa izazivajujos
vecu AUahovu mrznju i mrznju vjernika. Tako Allah pecati srca svakog
oholog i nasilnog. " (El-Mu'min, 30.-35.)

Ovdje ih AUahov miljenik upozorava da ce ih, ukoliko budu poricah
Allaiiovog poslanika Musaa, zadesiti sto i narode prije njih - Nuhov narod. Ad
i Semud, i narode nakon njih sve do vremena u kome se govori. Take je
mvodenjem sudbine ranijih naroda na Zemlji, dokazao istinitost onog sto su
vjerovjesnici objavljivaH pri cemu je kazna stizala njihove neprijatelje koji su
ih u laz utjerivah, a Allah m je spasavao njihove prijatelje koji su ih slijedih.
Zatim ill je onaj vjernik zastrasio Kijametskim danom. To je dan dozivanja^ tj,
dan kada ce Ijudi jedni dmge dozivati, i kada ce, kad bi mogli, pokusati
pobjeci. Medutim, to niko nece moci uraditi: *Covjek ce toga dana pitati:
"Kudapobjeci?" "Nikudal Utocista nemal *Toga dana bice Gospodaru svom
prepmten. (El-Kijarne, 10.-12.)

297

Musa alejhi selam

Uzviseni, takoder, kaze: *0 druzino dzinna i Ijudi. ako mozete da preko
gmnica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moci cete prodrijeti jedim uz
veliku moc. *Pa koju blagodat Gospodara svoga poricete?! *Na vas ce se
ognjeni plamen i rastopljeni mjed proHvati i vi se necete moci odbraniti. *P(i
koju blagodat Gospodara svoga poricete? ! (Er-Rahman, 33.-36.)

Rijec "tenad" u ovom ajetu neki citaju kao "tenadd", sto znaci: "Dan
bjezanja". U torn slucaju to moze biti Kijametski dan, a moze i dan kada ce ih
Allah Ji kaznjavati, pa ce htjeti pobjeci, ali nece imati kuda. / cim bi silu mk
osjetili, kud koji bi se iz njih razbjezali. Ne bjezite, vratite se uzivanjima vasim i
domovima vasim, mozda ce vas neko sto pitati! (El-Enbija', 12.-13.)

Zatim im je onaj vjemik ispricao kako je bilo u slucaju Jusufova poslanstva
u Egiptu, i o tome kako je on Ijudima cinio dobro i za ovaj i za onaj svijet
Musa je bio njegov potomak i iz njegove loze, a svijet je pozivao da vjeniju
samo All aha, da Njemu ibadet cine i da Mu nikoga od Njegovih stvorenja ne
smatraju ravnim, Zatim je govorio o tadasnjim stanovnicima Egipta, i dasupo
svojoj prirodi skloni da poricu istinu i suprotstavljaju se poslanicima. Zatoim
je rekao: "ali ste vi stalno sumnjali ii one sto vamje donio. A kadje on umro,
rekli ste: 'Allah vise nece poslije njega poslati poslanika! " Tj. ta vasa tvrdnji
je bila lazna. Zato im nastavlja govoriti:

Etc tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja, o\
koji Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije dosi
Tj. oni odbijaju Allahova znamenja i dokaze Njegove jednoce, ne imajucizato
od AUaha nikakav protudokaz niti argument. To Allah strogo prezire tj. Ijuti se
na one Ijude koji tako rade i koji se okite tim svojstvom. Tako Allah pecati srce
svakog oholog i nasilnog. Neki ovu recenicu smatraju zasebnom, a neki kazu
da je ona sastavni dio prethodne recenice. Medutim, u oba slucaja znacenjeje
isto: Kada se necija srca bez ikakvog argumenta suprotstave Istini, tada Allah ig
zapecati i njih i sto je u njima.

* "O Hamane", rece faraon, "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do
staza - *nebeskih staza, ne bih li se popeo do Musaovog Boga, aja smatiwn da
je on, zaista, lazac!" Eto tako su sejaraonu njegova losa djela ucinila lijepini,
i on je bio odvracen od pravog puta, a lukavstvo faraonovo je zavrsilo na
njegovu stetu! (El-Mu'min, 36.-37.)

Faraon je poricao Musaovu ^m tvrdnju da ga je Allah ii poslao,
istovremeno im lazuci i izmisljajuci: "Ja ne znam da vi imate drugog boga
osim mene, a ti, a Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj, da sepopneni do
Musaova Boga, jer ja mislim da je on. zaista. Mad" (El-Kasas, 38.) Kada
kaze "staza - nebeskih staza", misli na nebeske putanje i prolaze. "da se
popnem do Musaova Boga, jer ja mislim daje on, zaista, lazac. "

Ove rijeci mogu imati dvojako znacenje. Prvo: Ja sam ubijeden da on laze
kada kaze da postoji Bog pored mene, i drugo: Ubijeden sam da laze kada kaze
da ga je Allah ^ poslao, Prvo znacenje je vjerovatnije ako imamo u vidu
faraonovo stanje, jer je poricao postojanje Stvoritelja, a drugo znacenje je

298

^

Musa alejhi selam

\la preko
Ydino uz
ras ce se
^iti. *Pa

ci: "Dan

ada ce ih
silu nasu
a. vasim i

Dslanstva
aj svijet.
a vjeruju
jrenja ne
da su po
Zato im
3/1 umro,
a tvrdnja

mja, one
'e dosao.
juci za to
j. Ijuti se
ida/i' srce
leki kazu
acenje je
Allah ^

agao do
atram da
I lijepim,
frsilo na

I poslao,

\og boga

mem do

.) Kada

"da se

ron laze

ida kaze

b u vidu

icenje je

yjerovatnije ako gledamo samo na rijeci, jer je rekao: "da se popnem do
Mimova Boga. ", tj. i da bih ga upitao da H je On poslao Musaa ili nije. "jerja
tnislim da je on, zaista, lazac!" tj. kada to tvrdi. Sve u svemu, faraonu je bio
cilj da sprijeci svijet da ne povjeruje Musau ^if^l i da ih nagovori da ga utjeraju
ulaz.

Uzviseni Allah kaze: Eto tako su se faraonu njegova losa djela ucinila
lijepim, i onje bio odvracen od pravog puta. Po jednom kiraetii, ove rijeci se
citaju ovako: "/ on je odvracao od pravog puta, a lukavstvo faraonovo je
lawsilo na njegovu stetu!"

Ibn Abbas i Mudzahid na to dodaju: "sve je propalo i nista se nije ispunilo"
tj. nista od onoga sto je on zelio nije se ispunilo. Zato, jer Ijudi sa svojom moci
flikako lie mogu stici do neba - tj, najnizeg neba - a kamo li do visih nebesa, ili
onog sto je iznad njih, a sto zna samo Uzviseni Allah. Vise mufessira navodi da
j'etaj toranj ili dvorac sto je Haman faraonu napravio najvisa gradevina koja je
ibda videna, a bila je napravljena od pecene opeke. Zato je on rekao: "O
Humane, sagradi mijedan toranj od pecene opeke. "

**Kod ehli-kitabija stoji da su Israilovi potomci korisceni za pravljenje
ierpica. Medutim, faraon im je stavio na teret i to da sami pronalaze potreban
raaterijal, bez pomoci njegovog naroda. Tako su oni sami skupljali ilovacu,
slaoiu j vodu, a od njih je trazeno da i pored toga svaki dan prave istii kolicinu
cerpica. Ukoliko to ne bi uspjeli, bili bi nemilosrdno kaznjavani i ponizavani.
Zato su rekli Musau: "Zlostavljani smo prije nego sto si nam dosao a i nakon
kosinam dosao. " On rece: "Gospodar vas ce neprijatelja vaseg unistiti, a vas
Msljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete vi postupati. " (El-A'raf,
129.) Tako im je nagovijestio da ce naslijediti Kopte, sto se poslije i desilo, pa
jei tojedan od dokaza da je Musa bio poslanik.

A sada da se vratimo savjetima, uputama i iznosenju dokaza onog vjemika.
Uzviseni Allah kaze: *I onda onaj vjernik rece: "O narode moj, mene slijedite,
ja cu vam na pravi put ukazatif O narode moj, zivot na ovom svijetu je samo
prolaino uzivanje, a onaj svijet je, zaista, Kuca vjecna. *Ko ucini zlo. bice
prema njemu kaznjen, a ko ucini dobro - bio muskarac ili zena, a vjernik je, u
Dknnetce; u njemu ce imati u obilju svega bez racuna. " (EI~Mu'min, 38.-40.)

On ih je - Allah bio zadovoljan sa njim - ovim rijecima pozvao na istiniti i
pravi put, tj, da siijede Allahovog poslanika Musaa i da vjeruju u ono sto on
donosi od svoga Gospodara. Zatim ih je odvracao od ovog niskog i prolaznog
svijeta, kojeg ce sigumo nestati, poticuci ih da traze nagradu od Allaha, kod
kojeg nicije djelo nece propasti, u cijlm rukama je sudbina svega, koji za
malo ucinjenog dobra nagraduje visestmko, a kaznjava samo prema tezini
grijeha onoga ko ga ucini. Zatim im je rekao da je onaj svijet Kuca vjecnog
boravka i da ce onaj ko dode tamo - a prije toga bude vjernik i radi dobra
djela - biti na visokim stepenima u Dzennetu, da ce imati bezbjedne odaje,
bezbrojne blagodati, neprekidno uzivanje i dobro koje ce mu se samo
povecavati.

299

Musa alejhi selam

Zatim im je ukazao na nistavost njihovog vjerovanja, a onda ih upozorio i
opasnost puta kojim srljaju rijecima: * "O narode moj, sta je ovo, ja va
pozivam da se spasite, a vi mene pozivate u vatru. *Pozivate me da ne v/'era/enij
u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome has nista ne znam, aja
vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prasta. *Nema nikah'e sumnje u to
da se oni kojima me pozivate nece ni na ovom ni na a nam svijetu odazvati i
da cento se Allahu vratiti, i da ce mnogobosci stanovnici u ognju bid. *Tada
cete se sigumo mojih rijeci sjetiti! A ja se prepustam Allahu. Allah, uistinu,
vidi robove Svoje. " *I Allah ga je sacuvao zla koje su mu oni snovali, a
faraonove Ijudeje zla kob zadesila; *vatra u kojoj ce se svakogjutra i veceri
prziti. A kad nastupi Cas, bice receno: "Uvedite faraonove Ijude u patnju
najtezu!" (El-Mu'min, 41.-46.)

On ih je pozivao da obozavaju Gospodara nebesa i Zemlje, Onoga Koji kad
necemu kaze: Budil one bude, a oni su njega pozivali da obozava neznalicu,
zalutalog i prokletog faraona! Zato im je, odbijajuci da to ucini, rekao: "0
narode moj, sta je ovo, ja vas pozivam da se spasite, a vi mene pozivate r
vatru. Pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim
onoga o kome bas nista ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome Koji
mnogo prasta. "

Zatim im objasnjava nistavost njihovog vjerovanja, obozavanja kipova i
dmgih bozanstava mimo Allaha, govoreci da oni ne mogu ni stetiti, ni koristiti;
"Nema nikakve sumnje u to da se oni kojima me pozivate nece nikome ni i
ovom ni na onom svijetu odazvati i da cemo se Allahu vratiti, i da tz^
mnogobosci stanovnici u ognju biti" Tj. oni ne mogu nicim raspolagati niti;^
upravljati ni na ovom svijetu, pa kako ce to moci na onom, vjecnom?
Uzviseni Allah Stvoritelj, On daje nafaku i dobrim i losim, i On je Taj Koji daje
zivot Ijudima, usmrcuje ih i ponovo ce ih prozivjeti, pa ce pokorae uvestiu
Dzemiet, a nepokome u Dzehennem.

I na kraju, on im je, ukoliko ustraju u svom inadu, zaprijetio rijecima:
"Tada cete se sigumo mojih rijeci sjetiti! A ja se prepustam Allahu. AUak,^
uistinu, vidi robove Svoje. " (El-Mu'min, 44.)

Allah iS kaze: I Allah gaje sacuvao zla koje su mu oni snovali. Tj. Allah ^j
ga je sacuvao od kazne koja je njih zadesila zato sto nisu vjerovali u Allaha, sto
su cinili spletke da bi odvratili od Njegovog puta, sto su protiv mnogih Ijudi
kovali spletke, i sto su tako obicni svijet dovodili u zabludu. Zato On kaze: A
faraonove Ijudeje zla kob zadesila, tj, teska kazna: vatra u kojoj ce se svakog
jutra i veceri prziti. Tj. njihove duse u Berzehu se ujutro i navece prze u vatri.
A kada nastupi Cas, bice receno: "Uvedite faraonove Ijude u patnju najtehiri
Hvala Allahu, mi smo vec u nasem Tefsini govorili da ovaj ajet ukazuje na '
postojanje kazne u kaburu.

Dakle, Uzviseni Allah ih je unistio tek nakon sto je protiv njih iznio
argument, poslao im poslanika i u torn pogledu uklonio svaku sumnju. Nekadaj
je protiv njih uzimao dokaz zastrasivanjem, a nekada poticanjem na dobro, kad

300

Musa alejhi selam

sto Uzviseni kaze: *I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom
kaznili, da bi se opametili. */ kada bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo
mshizili", a kada bi ih snasla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim
vjerovali tu nevolju bi pripisivali. AH ne! Njihova nevolja bila je ad Allaha,
samo sto vecina njih nije znala! * I govorili su: "Kakav god nam dokaz doneses
da nas njime opcaras, mi ti necemo vjerovati. " Zato smo Mi na njih slali i
poplave, i skakavce, i krpelje, i zabe, i krv - svejasna znamenja, ali su se oni
oholili. i zlocinacki narod su bill (El-A'raf, 130.-133.)

Ovdje Uzviseni govori da je faraonove Ijude, tj. njegov narod - Kopte,
stavio na kiisnju gladnim godinama. To su bile godine suse u kojima nije bilo
asjeva, ni mlijecnih proizvoda. Pod rijecima; i nerodicom - se misli da su i
vocke davale oskudne plodove, da bi se opametili.

Medutim, i to im nije koristilo i nisu poslusali opomenu, nego su ostali
ustrajni u svom nevjerstvu i prkosu. / kada bi im bilo dobro, kao sto je
blagostanje i tome slicno, govorili bi: "Ovo smo zasluzilil", tj. ovo nam i
pripada jer smo to i zaslxizili. A kada bi ih snasla kak\>a nevolja, Musau i onima
koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisivali, tj. govorili bi: "Ovo nas je
zadesilo njihovom zlom slutnjom!", a ne u prvom redu zato sto su neprimjemo
postupali prema Musau i sto su u dusi prezirali Istinu. Njihova srca su bila
ohola, Poricala su i bjezala od Istine: pa ako bi im se desilo kakvo zlo to bi
pripisivali Musau, a ako bi im se desilo kakvo dobro sebi. Uzviseni Allah kaze:
l^jihova nevolja je bila od Allaha, samo sto vecina njih nije znala!? Tj. Allah
^ ce ih za to najstrozije kazniti.

I govorili su: "Kakav god nam dokaz doneses da nas njime opcaras, mi ti
necemo vjerovati! " Tj. kakav god nam dokaz - odnosno cudo doneses, mi ti
necemo povjerovati, slijediti te, ni biti ti pokomi, pa makar nam donio sve
moguce dokaze! Allah M o njima govori i u ovim rijecima: */4 oni na kojima
se ispuni Rijec Gospodara tvoga zaista nece vjerovati, *makar im dosii svi
dokazi, sve dokne dozive patnju nesnosnu! (JQnus, 96.-97.)

Uzviseni dalje kaze: Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i
krpelje. i zabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili i zlocinacki
narod su bili. O ovom potopu Ibn Abbas kaze da su to bile velike kise koje su
potopile i unistile sve usjeve i plodove. Tako smatraju i: Se'id ibn Dzubejr,
Katade, Es-Sudejj i Ed-Dahhak. Od Ibn Abbasa i Ataa se prenosi da se pod tim
misli i na masovna umiranja. Iviudzahid kaze da se pod tim izrazom u svakom
slucaju misli na vodu i na kugu, a od Ibn Abbasa se prenosi i treci stav: "To ih
jepovremeno pogadalo."

Ibn Dzerir i Ibn Mirdewejh navode od Jahjaa ibn Jemana, on od El-Minhala
ibn Halife, on od El-Hadzdzadza, on od El-Hakema ibn Minaa, a on od Aise,
da je Poslanik M rekao: "Potop {et-tufan) je smrt."' Medutim, ova predaja je

garib.

' Hadis da'if, Es-Sujjuti u el-Fethu-l-Kebir 2/2I9/Haleb.

301

Musa alejhi selam

§to se tice skakavaca, to je poznato. Ebu Dawud od Ebu Osmana navodi (
je Selman el-Farisi rekao: "AUahov Poslanik je upitan o skakavcima, paj
odgovorio: "To je AUahova najbrojnija vojska. Ja ih ne jedem, ali
zabranjujem da se jedu."' AUahov Poslanik ^ ih nije jeo zato sto mu se gadif
Isto kao sto nije jeo gustere, crveni i bijeli luk i prasu.

Buharija i Muslim u svojim Sahihima navode da je Abdullah ibn Ebi Ev
rekao: "Ucestvovali smo u sedam bitaka sa Allah ovim Poslanikom ^ i tad
smo jeli skakavce."' Hadis i predaje o ovome mi smo naveli u nasem Tefsiru.

Htjelo se reci da su skakavci jeli sve sto je zelenilo, unistavajuci iza sebel
usjeve, plodove, mlado i odraslo bilje. Za rijec el-kummel (krpeiji), Ibn AbbasJ
kaze: da su to zisci koji izlaze iz psenice.

Prema drugoj predaji, on je rekao da su to mali skakavci bez krila,
misljenje dijele i Mudzahid, Ikrime i Katade. Se'id ibn Dzubejr i El-Hast
kazu: "To su mali cmi insekti," Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaze: "To sal
buhe." Ibn Dzerir navodi i misljenje poznavalaca jezika koji kazu da su to sitwj
krpeiji.

Bilo ih je svuda i ulazili su u kuce i postelje, pa Ijudi nisu mogli tu boravil
zivjeti ni spavati. Ata' ibn es-Saib kaze da ova rijec oznacava opcepoznal
krpelje. Hasan el-Basri ovu rijec cita bez tesdida: el-kumel

Sto se tice zaba, one su poznate. One su ih ometale, uskakale su u hranuij
posude, pa bi kada bi neko od njih otvorio usta da jede ih pije, uskakale u usb

U vezi s krvlju se prenosi da im je sva voda bila njome zamucena. Kadi
zahvatili vodu iz Nila, vidjeli bi da je to svjeza krv, Isto tako, kada bi zahvati
vodu iz bunara ih sa drugog mjesta u istom momentu bi postala krvava.

Medutim, nista od svega toga se nije desavalo Israilovim potomcii
Dakle, to je bilo zapanjujuce cudo i nepobitan dokaz da se to sve desav|
zahvaljujuci Musau *Si, jer se desavalo faraonovim sljedbenicima bez izuze
a nije se desavalo ni jednom jedinom Izraelcaninu, To je bio najbolji do!s
istinitosti Musaovog poslanstva.

Muhammed ibn Ishak kaze: "Kada su carobnjaci povjerovali, faraonj^
ostao porazen i ponizen. Uprkos svemu on je nastavio sa svojim nevjerstvomt
zlodjelima. Zato mu je Allah dS uzastopce slao cuda: susne godine, poplavo,!
skakavce, krpelje, zabe i krv - kao jasne znakove. Kada im je poslao poplavij
preplavila je cijelu zemlju, ali se kasnije voda povukla. U tom perioda niffl
mogli nista sijati, niti na neki drugi nacin privredivati, tako da su se patilil
gladovali."

Kad ih je to sve zadesilo rekli su: "O Musa, zamoli za nas Gospodari
svoga onako kako teje On naiicio; ako od nas otklonis nevolju, zaista cemoi
povjerovati i s tobom sigurno sinove Israilove poslati! " (El-A'rSf, 134,)

' Hadis biljezi Ebu Dawud 2/321/Haleb.

^ Hadis biljezi Muslim 34/8/52; Buharija 72/13; Ebu Dawud 2/321/Haleb.

302

Musa alejhi selam

bi

atili

a je

Im i

lavi!
isu
Li i

■O li

Musa je zamolio svoga Gospodara, pa je On od njih nevolju uklonio.
Medutira, posto nista od onog sto su obecali nisu ispunili, Allah je na njih
poslao skakavce. Oni su, prema onom sto je do mene doprlo, jeli drvece, pa cak
i ieljezne cavle na vratima, tako da su im se rusile kuce i stanovi.

Tada su Musau rekli ono sto su i prije, pa je ponovo zamolio svoga
Gospodara, pa je opet od njih nevolju otklonio. Oni opet nisu ispunili nista od
onog sto su obecali, pa je Allah na njih poslao krpelje.

Cuo sam da je tada Musau ^i naredeno da ode do jedne pjescane hurake i
po njoj udari stapom. Kad je do nje otisao i po njoj udario svojim stapom, na
njiii su iznenada navalili krpelji koji su se uvukli u njihove kuce i hranu
sraetajuci im da tu borave i spavaju. Kada ih je i to iscrpilo, ponovo su zamohli
Musaa i rekli ono sto i ranije, pa je on ponovo zamolio svoga Gospodara, koji
jeopet od njih otklonio nevolju. IMedutim, oni ponovo nisu ispunili ono sto su
obecali, pa im je Allah poslao zabe koje su se razisle po njihovim kucama,
hrani i posiidu, tako da, kada god bi neko od njih uzeo odjecu ill hranu, nasao
bidajeprepima zaba.

Kad ihje to iscrpilo, ponovo su zamolili Musaa i rekli ono sto i ranije, pa je
ponovo zamolio svoga Gospodara, koji je opet od njih otklonio nevolju.
Medutim, oni ponovo nisu ispunili ono sto su obecali, pa im je Allah poslao
Icrv. Tako su se sve vode faraonovih sljedbenika pretvorile u krv, pa bi kad bi
godzahvatah vodu iz bunara, rijeke ili bilo kojeg drugog mjesta, postala svjeza
krv. Ibn Ebi Hatim navodi da je Zejd ibn Eslem rekao: "Ovdje se pod izrazom
t\> misii na krvarenje iz nosa."

Uzviseni Allah kaze: */ kad god bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O
Mm. zamoli za nas Gospodara svoga onako kako teje On naucio. Ako od nas
Dlklonis nevolju. mi cemo ti povjerovati i s tobom sigurno sinove Israilove
poslati!" * I posto bismo ih nevoJje oslobodili do vremena do kog im je bilo
odredem da je podnose, oni bi, odjednom, obecanje prekrsili. *Zato ih Mi
kznismo i it mom ih potopismo, jer su znamenja nasa poricali i prema njima
ravnodusnibili. (El-A'raf, 134.-136.)

Ovdje Uzviseni Allah govori o njihovom nevjerstvu i upomoj privrzenosti
da ostanu u zabludi i neznabostvu, oholo odbijajuci da slijede Allahove
fflakove i povjeruju u Njegovog Posianika, iako ga je On pomogao sjajnim,
velicanstvenira cudima i nepobjedivim i kategorickim dokazima, koje im je
Allah S jasno pokazao, i ucinio ih dokazima i znakovima protiv njih.

Oni bi, kada god bi iskusili neki od tih znakova i kada bi ih to izmorilo i
iscrpilo, davali Musau zavjet i obecanje da ce mu povjerovati i sa njim poslati
njegov narod, ukoliko on od njih to otkloni. Zatim bi, kada god bi od njih taj
znak bio otklonjen, postajali gori nego sto su bill prije, ne osvrcuci se i
Jdbacujuci istinu koju im je Musa donosio, Tada bi Allah M na njih slao jos
lezuopomenu, pa bi oni lazno govorili i obecavali, a ne bi ispunjavali: "Ako od
im oikhniS nevolju. mi cemo ti povjerovati i s tobom sigurno sinove Israilove
poslati!" On bi tada od njih otklanjao nevolju, ali bi se oni ponovo vracali

303

Musa alejhi selam

I

svom ogrezlom neznabostvu. Vrijeme je prolazilo, a Uzviseni, Mocni i Blagij
Allah je ne zureci i odgadajuci njihovo kaznjavanje, iscekivao, saljuci imi
dalje opomene. Zatim ih je, nakon jasnih dokaza, kaznjavao onako kako samoJ
Silni i Mocni kaznjava, ostavljajuci ih kao opomenu (ibret) i upozorenje^j
njima slicne nevjemike, i poucnim primjerom za njegove robove - vjeraikef
koji pouku prihvacaju.

Uzviseni Allah, koji najistinitije govori - u suri Ez-Zuhruf kaze: *Jos dav
Mi smo poslali Musaa sa nasim znamenjima faraonu i njegovim glavesimm^
paje on rekao: "Ja sam, doista, Poslanik Gospodara svjetova!" *J poSto ,
donio Nasa znamenja, oni su ih odjednom poceli ismijavati. *I mi smo i|
dokaze pokazivali, svejedan veci od drugog, i na muke smo ih stavljali nebil
se dozvali. *"0 // carobnjace!", govorili su oni, "zamoli Gospodara svoga\
nase ime, na temelju tebi datog obecanja, mi demo sigurno pravim pule,
pocil" *A aim bismo ih nevolje oslobodili, zacas hi obavezu prekrsili. *Ifa}
obznani narodii svome: "O narode moj", rece on, "zar meni nepripada vlasti
Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mens teku - shvacate li? *Zar ja nis(m\
bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori? *Sto mu nisu date zh
nanikvice, Hi zasto zajedno sa njim nisu dosli meleci? " *I on zavede nan
svoj, pa mu se pokori, oni su, doista, bili grijesni narod. *I kad izazvase Ni
gnjev. Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, *i ucinismo ih primjerom i pouk
narodima kasnijim. (Ez-Zuhnif, 46.-56.)

Ovdje Uzviseni govori da je poslao Svog plemenitog sugovomika i rob|
pokvarenom i bijednom faraonu, da je Svog poslanika poraogao jasnim :
cvrstim dokazima, koji su n-ebali biti prihvaceni sa odobravanjem 9
uvazavanjem, kako bi se faraonov narod okanio nevjerstva u kome su bjl
ogrezli i vratili se Istini i pravom puUi. Medutim, oni su te dokaze ismijavali;]
omalovazavali, odvracajuci od Allahovog puta i izbjegavajuci Istinu.

Zato im je Allah ,®, jednu iza dmge, slao opomene sve jacu i jacu, jerj
svaka nova potvrda morala biti jaca od prethodne.

*/ na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali. * "O ti carobnjace", govori/l
su oni, "zamoli Gospodara svoga u nase ime, na temelju tebi datog obecanja,
mi cemo sigurno pravim putem pocil" (Ez-Zuhmf, 48.-49.) U njihovo vrijen
rijec cai-obnjal<: nije imala negativno i pogrdno znacenje, jer su ucenjaci njihi
vremena bili carobnjaci. Zato su mu se i obratili torn rijecju u momentu
im je bio potreban i kada su ga ponizno mohli. Uzviseni Allah kaze: A ci
bismo ih nevolje oslobodili, zacas bi obecanje prekrsili. (Ez-Zuhruf, 50.)

Uzviseni zatim govori kako se faraon hvalisao svojorn vlascu, velicinomi
Ijepotom svoga carstva i njegovim rijekama, tj. kanalima koje su oni kopali:
dane kada Nil nadode. Zatim se hvahsao isticuci svoje vrline, istovreme
omalovazavajuci i ponizavajuci Allahovog poslanika Musaa :<K§i, rekavsi da(
"jedva umije da govori. " Time je mislio na njegov izgovor, jer je tepao zb
ostecenog jezika, Medutim, to je za njega bila vrlina, i to mu nije bila sr
da Allah M sa njim govori, da mu se direktno obrati i nakon toga mu
Tewrat.

304

Musa alejhi selam

me

Pg
Ida

Faraon je - Allah ga prokleo - Musau prigovorio da nema zlatnih narukvica
na rukama ni dnigih ukrasa. Medutim, to su zenski ukrasi koji nikako ne
pristaju dostojanstvu muskarca, a kamoli poslanicima, koji su najostroumniji
Ijudi, najznaniji, najodlucniji, najskromniji na ovom svijetu, i koji najbolje
ZMju sta je Allah ^ pripremio Svojim miljenicima na onom svijetu!

"lUzasto Zajedno s njim nisu me led dosli?" Zato sto za tako nesto nije bi!o
nikakve potrebe, jar, ako je faraon time mislio da bi meleci trebali iskazati
poStivanje prema Musau, pa oni to cine i ponizni su i onome ko je daleko
manje vrijedan od Musaa im, kao sto to stoji u hadisu: "Meleci svoja krila
podastiru onome ko trazi znanje, iz zadovoljstva prema onome cime se on
bavi." Kako su onda meleki tek ponizni i kako postuju AUahovog sugovomika,
Musaa 'mV. Ako je pak time mislio da bi trebali posvjedociti Musau da je
poslanik, pa on je potpomognut mu'dzizama, koje su nepobitan dokaz za to, za
svakog ko ima imalo pameti i trazi Istinu i pravi put. Na jasne dokaze ostaju
slijepi same oni koji gledaju vanjstinu a zaboravljaju samu sustinu.

Takvima je Gospodar svih gospodara sumnjama zapecatio srce, kao sto je
bioslucaj sa lazljivim i slijepim Koptom, faraonom.

Uzviseni Allah dalje kaze: / on zavede narod svoj, pa mu se pokori. Tj.
omalovazio je njihov razum i malo pomalo ih zavodio, dok nisu povjerovali
da je on bog - prokleo ga Allah, a njih ponizio! Oni su, doista, bili grijesan
narod. A kad izazvase Nas gnjev, tj. kad Nas naljutise, Mi ih kaznismo - tako
sto smo ih potopili, ponizili, oduzeli im dostojanstvo, i uzivanje pretvorili u
patnju i ponizenje, dostojanstvo u bijedu, i lagodan zivot u vatru - utjecemo
se Allahu i Njegovoj vjecnoj moci od toga! / ucinismo ih primjerom, tj.
onima koji budu njima slicni / poukom, tj. onima koji uzmu pouku od njih,
fuvsi za strasnu vijest o njima i onom sto ih je zadesilo, da se uplase takvog
strasnog svrsetka.

U torn smislu Uzviseni Allah kaze: */ kada im Musa donese Nase jasne
dokaze, onipovikase: "Ovojesamo izmisljena carolija; nismo culi da se ovako
ncsto desavah u doba predaka nasih!" "Moj Gospodar dobro zna onoga koji
donosi uputu od Njega", rece Musa, "onoga koji ce na kraju pobijediti, a
silmci, zaista, nece uspjeti! " "O velikasi ", rece faraon, "ja ne znam da vi
imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi
ioranj, da se popnem do Musaova Bogajerja misHm daje on, zaista, lazac!"
*A on i njegove vojske bijahu se bez ikakva osnova, ponijeli na Zemlji i mislili
su da Nam nece biti vraceni, *pa Mi zgrabismo i njega i njegove vojske i
bacismo ih u more -pa pogledaj kako su skoncali silnici! *A bili smo ih ucinili
vodama koji su pozivali u ono zbog cega se ide u vatru, na Kijametskom danu
niko im nece pomoci *i propratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na
Kijametskom danu bice od svakog dobra udaljeni. (El-Kasas, 36.-42.)

Ovdje Uzviseni govori da se, nakon sto su se uzoholili i odbili da slijede
istinu, a njihov vladar iznosio lazi koje su oni podrzali i pokorili mu se, Snazni
iMocni Gospodar na njih rasrdio i kaznom zestokom ih kaznio koju niko od

3Q5

Musa alejhi selam

?

njih nije mogao odvratiti. Tako je jednog jutra i faraona i njegove vojsBj
potopio i niko Mu nije umakao. Kuce su im zajedno s njima bile potop!jeiie,|
oni uvedeni u vatru. Na ovom svijetu su medu svim svjetovima ostali prokle
a na onom svijetu ce biti zestoko kaznjeni i svakog dobra liseni.

Propast faraona i njegove vojske

Posto su egipatski Kopti ostali nepopravljivi u svom nevjerstvu, nasilju
prkosu slijedeci faraona i prkoseci AUahovom poslaniku, vjerovjesnikuj
sugovomiku, Musau ibn 'Imranu ^se^i, Allah M im je dao velicanstvenei
neoborive dokaze i pokazao natprirodna cud a koja zasljepljuju pogledj
zapanjuju razum.

Medutim, oni se i pored toga nisu popravljali, niti prestajali grijesiti. Sa
raali broj ih je povjerovao. Po jednima, to su bile tri osobe: faraonova zena-
kojoj ehli4dtabije nista ne govore, vjemik iz faraonove rodbine, o cijem su
pozivanju, savjetovanju i upucivanju svoga naroda ranije govorili, i covjekkd
je dotrcao sa kraja grada i savjetovao; "O Musa, glavesine se dogovaraju da\
ubiju; zato bjezi,Ja te, zaista, iskreno savjetujem. " (El-Kasas, 20.)

Ovakvog je misljenja Ibn Ebi Hatim koji u torn smislu prenosi rijeci odl
Abbasa. Ovim nije mislio na carobnjake, jer su oni bili Kopti. Po dragima,^
Musaa je povjerovala jedna grupa Kopta - faraonovog naroda, svi carobnjaci^
svi Israilovi potomci. Na ovo ukazuju i rijeci Uzvisenog: I ne povjerova Mma
niko osim malo njih iz faraonova naroda, iz straha da ih faraon i njego^
glavesine ne pocnit zlostavljati. Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u ;
svaku mjeru prevrsio. (Junus, 83.)

U rijecima: niko osim malo njih iz njegova naroda, pod izrazom njego
misli se na faraona, jer kontekst na to ukazuje. Drugi smatraju da se I
zamjenica odnosi na Musaa jer se on u istom ajetu spominje. Medutim, pi^
stav je ispravniji, kao sto smo to i u Tefsiru naveli. Oni su tajno vjerovaIi,jer|
se bojali faraona, njegovog nasilja i terora, kao i zlostavljanja od stra
njegovih glavesina,

Govoreci o faraonu Uzviseni Allah - a Allah ife je dovoljan kao svjedok^
kaze: Faraon je zaista na Zemlji silnik bio, tj. na pravdi Boga je bio nasita
inadzija - i u zlu svaku mjeru prevrsio, tj. u svemu sto je radio. On je
zarazna klica koja se nije mogla iskorijeniti i koja je dala ruzan plod kad ga|
trebalo ubrati, te prokletnik koji je morao kad tad propasti,

Tada je Musa rekao: *"0 moj narode, ako u Allaha vjerujete u NjegUi
pouzdajte ako ste muslimani!" * "U Allaha se uzdamo", rekose oni. Gospoda
nas, ne mini da zbog nas dodu u iskusenje Ijudi koji nasilje cine. *Spasi m
Miloscu Svojom, od nevjernickog naroda!" (JUnus, 84.-86.)

On im je rekao da se na Allaha oslanjaju, da od Njega pomoc traze i da se|
njemu priklanjaju. Oni su to prihvatili, pa im je Allah ^ dao izlaz i ijesenjeiz;
situacije u kojoj su bili.

306

Musa alejhi selam

0d Ibn
ima, u
ttjaci i
fusau

i'

da se

I Mi objavismo Musau i njegovu bratu: "U Misiru svome narodu kuce
tgt-adite i bogomoljama ih ucinite i u njima namaz obavljajte! A ti obraduj
vjeniike!" (Junus, 87.) Uzviseni Allah je Musau i njegovom bratu Harunu
objavio da svojim sunarodnjacima prave kuce drukcije od koptskih kuca, da bi
prepoznavali kuce jedni dmgih i da bi bill spremni otputovati ako im se to
naredi.

I bogomoljama ih ucinite! Po jednima, rijec kihlom znaci: mjestima gdje se
tianja, a po dnigima: da se mnogo u njima klanja. Ovakvo migljenje dijele:
Mudzahid, Ebu Malik, Ibrahim en-Nah'i, Er-Rebi', ed-Dahhak, Zejd ibn
Eslem, njegov sin Abdurrahman i dmgi. Prema ovora misljenju, to bi znacilo
da oni trebaju klanjanjem mnogo iiamaza, traziti pomoc protiv loseg, teskog i
tegobnog stanja u Icojem su bih, kao sto kaze Uzviseni: Pomozite sebi saburom
immazom. (EI-Bekare, 45.) Prenosi se da bi Boziji Poslanik M kad bi ga nesto
tistilo klanjao namaz.

Neki opet kazu da to znaci da tada nisu mogh javno ispoljavati svoje
vjerovanje u hramovima i na mjestima gdje se okupljaju, pa im je naredeno da
klanjaju u svojim kucama, umjesto javnog ispoljavanja prave vjere. Okolnosti
su zahtijevale da to prikrivaju, zbog straha od faraona i njegovih glavesina.
Prvo misljenje je ispravnije, zbog rijeci: / obraduj vjernike!, iako one ne
pobijaju ni drugi stav. A Allah, opet, najbolje zna!

Se'id ibn Dzubejr kaze da rijeci: i bogomoljama ih ucinite, znace: i ucinite
ihjedne nasuprot drugima.

HMusa rece: "Gospodaru nas, Ti sifaraonu i njegovim glavesinama uh-ase i
imetke na ovom svijetu dao, pa oni, Gospodaru nas, zavode s Tvoga puta. Gospodaru
nas. unisti njihove imetke i zapecati njihova srca, pa neka ne vjeruju dok ne
ugkdaju bolnu patnju! " "Uslisanaje molba vas dvojice". rece On, "pa ostanite
mpmvomputu i niposto se za neznalicama nepovodite!" (JOnus, 88.-89.)

Ovo je veiika kletva kojom je AUahov sugovomik Musa prokleo Allahovog
neprijatelja faraona, na koga se Allah ^ rasrdio jer je oholo odbio da sHjedi
Istinu, odvracao od Allahovog puta, bio prkosnik i silnik, uporan i ustrajan na
krivom putu, i oholo se ponio prema velicanstvenoj, jasnoj Istini i prema
nepobitnim dokazima. Musa je rekao: "Gospodaru nas, Ti si faraonu i
njegovim glavesinama dao", tj. njegovom koptskom narodu i onima koji su
ispovijedali njegovu vjeru "ukrase i imetke na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru
ms, zavode s Tvoga puta. " Tj. ovim su zavedeni oni koji drze samo do ovog
svijeta, pa neznalica misli da oni nesto zaista imaju, Medutim, odjeca, lijepe i
ugodnejahalice, prekrasne kuce i utvrdene palace, ukusna jela i Ijupki prizori,
velicanstvena vlast i moc i veliki ponos - ta imanja i ukrasi su samo
ovosvjetske stvari, a nisu vjera.

"Gospodaru nas. unisti njihove imetke. " Ibn Abbas i Mudzahid kazu da to
znaci: upropasti ih. Ebu e!-Alije, Er-Rebi' ibn Enes i Ed-Dahhak kazu; ucini ih
raznovrsnim kamenjem, kao sto su i prije bili. Katade kaze: Do nas je doprlo da
su se njihovi usjevi okamenili, a Muharamed ibn Ka'b kaze: Njihovo opojno

Wl

fi?S

Musa alejhi selam

pice se okamenilo. On takoder kaze: Sve sto su posjedovali se okamenilo. Toj|
spomenuto pred Omerom ibn Abdulazizom, pa je svome pratiocu rekad
"Ustani i donesi mi kesu!" Kad su mu je donijeli iz nje je izvadio i pokazao1|
okamenjene leblebije i jaja! To navodi Ibn Ebi Hatim.

"I zapecati njihova srca, pa neka ne vjeruju dok ne ugledaju bolnu patnjuf
Ibn Abbas kaze da ovo znaci: Zigosi njihova srca! Ovo je kletva iz srdzberadij
Uzvisenog Allaha, Njegove vjere i Njegovih jasnih dokaza.

Uzviseni Allah je tu kletvu uslisao, primio i dao da se ostvari, kao sto sel
odazvao i Nuhu kada je rekao za svoj narod: *"Gospodaru moj, ne ostavinu
Zetnlji ni jednog nevjernika! *Jer ako ih ostavis, u zabludu ce dovoditi Tvom
robove, a samo ce grijesnike i nevjernike radati!" (Nuh, 26.-27.)

Zato je Uzviseni Allah, obracajuci se Musau dok je proklinjao faraonai
njegove glavesine, a Harun izgovarao amin cime je i on ucestvovao ul
proklinjanju, rekao: "Uslisana je molba vas dvojice, pa ostanite na pmvom\
putu i niposto se za neznalicama nepovodite!"

**Mufessiri i neke ehh-kitabije kazu: Israilovi potomci su zatrazili odi
faraona da ih pusti da idu na njihov praznik, pa im je on preko volje dozvolio.]
Tako su se oni pripremali za odlazak. Medutim, faraon i njegova vojska
istovremeno pripremali varku da ih pobiju i protjeraju. Bog im je - premaonori
sto kazu ehli-kitabije - naredio da posude od njih nakit, pa su im oni punoj
nakita dali u zajam. Zatim su oni odmah te noci krenuli i uputili se u pravc
Sama. Kada je faraon cuo za njihov odlazak, naljutio se i do kraja razbjesnioi
njih, pa je poceo sakupljati i bodriti svoju vojsku da ih stignu i uniste.

Uzviseni Allah kaze; */ Mi objavismo Musau: "Kreni nocu sa Mojm]
robovima, bicete gonjeni!" *I faraon posla po gradovima sakupljace: *"Oni\
su zaista mala grupa*i naljutili su nas, *a mi smo, zaista, svi oprezni!" *Ii
ih izvedosmo iz basci i izvora, *iz riznica i mjesta divnih. *Tako je biloll i
dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. *I oni ih ujutro sustigose, pa kdi
jedni druge ugledase, Musaovi drugovi povikase: * "Samo sto nas m
sustigli!" * "Nece ", rece on, "moj Gospodarje sa mnom, On ce me uputiti!"*
Mi objavismo Musau: "Udari svojim stapom po moru!" - i ono se rastavi,'1k
svaki bok njegov bijase kao veliko brdo. *I Mi onda tamo one drum
priblizismo *a Musaa i one koji s njim bijahu sve spasismo - *a zatim dntgi\
potopismo. *Toje, zaista, pouka ali vecina njih nisu bill vjernici. *A Gospodm\
tvojje, zaista, Silni i Milostivi. (Es-Su'ara', 52.-68.)

Ucenjaci iz oblasti tefsira kazu da je faraon kada je sa svojom vojskoml
krenuo u potragu za Israilovim potomcima iduci za njihovim tragom, imao]
silnu, mnogobrojnu vojsku. Kaze se da je samo u konjici imao sto hiljada cmili|
pastuha, a broj vojnika je prelazio milion i sest stotina hiljada - a Allah
opet, najbolje zna! Za Israilove potomke se kaze da su imali sest stotina hiljad
boraca, pored onih koji nisu borci, i da je od njihovog dolaska u Egipat saj
praocem Israilom i odlaska iz Egipta sa Musaom .%@l proteklo cetiri stoli
dvadeset sest suncevih godina.

308

Musa alejhi selam

^d

fge

Sve u svemu, faraon i njegova vojska su ih sustigli pri izlasku Sunca. Dvije
shipine su se ugledale, bez ikakve sumnje i varke, pa je bilo preostalo samo da
udu u sukob, da se bore i da se brane, Musaovi drugovi su u strahu rekli:
"Samo sto nas nisu sustigli!" ]ex su bili satjerani uz more, tako da im je jedini
puti izlaz ostao zagaziti i uci u more, sto niko ne bi mogao uraditi. Pored toga,
sa desne i lijeve strane su bila i visoka brda, a faraon ih je bio stijesnio i vec
krenuo na njih.

Kada su ugledali njega i njegovu brojnu vojsku i oruzje, uplasili su se, jer
supod njegovom vlascu i ranije dozivjeli ponizenja i mucenja.

Zato su se pozalili Allahovom Poslaniku na nezavidnu situaciju kad su ih
ugledali i s njom se suocavali, pa im je iskreni i provjereni Allahov Poslanik
rekao: "Nece, moj Gospodar je sa mnom. On ce me uputiti! " On je tada bio na
zacelju, pa je prosao naprijed, gledajuci u more ciji su se valovi sudarali i buka
bila sve jaca, paje rekao da mu je naredeno da ovdje dode. Sa njim su bili brat
m Hamn i Josu'a ibn Nun, jedan od istaknutih ucenjaka i poglavara medu
Izraelcanima. Allah ife mu je poslao objavu i ucinio ga je poslanikom nakon
Musaa i Hanina 'm\ o cemu cemo, ako Allah ^ da, kasnije govoriti. Sa njima
su bili i faraonov rodak-vjemlk, i svi Israilovi potomci koji su stajali i cekali.
Kaze se da je taj faraonov rodak-vjemik vise puta nagonio svoga konja u more
pokusavajuci ga preci, ali nije mogao, pa je Musaa im upitao: "Allahov
Poslanice, je li d i ovdje naredeno da dodes?", a on je odgovorio dajeste.

Kada je situacija postala krajnje ozbiljna i opasna, a faraon i njegova -
onako opaka, opasna, zestoka, Ijutita i srdita vojska se priblizila, pa se pogledi
ukociii a dnse do grla doprle, Mocni, Uzviseni i Blagi, Gospodar plemenitog
'.'Vrsa, objavio je Musau ^i: "Udari svojim stapom po mom!", pa je udario.
Kaze se da je pri tome rekao: "Rastavi se, Allahovom dozvolom!" Takoder se
kaze da ga je tada nazvao Ebu Halidom. Allah, opet, najbolje zna!

Uzviseni Allah kaze; / Mi objavismo Musau: "Udari svojim stapom po
mru!" - i ono se rastavi, i svaki bok njegov bijase kao veliko brdo. Kaze se da
se more rastavilo na dvanaest mjesta - i za svako pleme napravilo po jedan
prolaz kojim su isli.

Dalje se kaze da su izmedu tih staza bih otvori poput prozora, kako bi
mogli jedni druge gledati! Medutim, ovo je nesigumo, jer je voda prozima
tecnostkroz koju se vidi ako je neko svjetlo iza nje.

Tako je morska voda stajala uspravno poput brda, zadrzavana ogromnom
snagom Onoga koji kad necemu kaze: budi - ono bude. Allah M je takoder
niredio zapadnom vjetru, paje on puhao i odnio morsko blato, tako da je ostalo
suhotlo, koje se nije lijepilo za kopita konja i ostalih zivotinja.

Uzviseni Allah kaze: */ Mi objavismo Musau: "Nocu izvedi robove Moje i
s njima suhiin putem kroz more podi, ne strahujuci da ce te oni stici i da ces
te uiopiti. " * I faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi
mra prekrili; *faraon je narod svoj u zabludu doveo a nije na pravi put
mo. (Tl-ha, 77.-79.)

I

309

Musa alejhi selam

Dakle, kada je more voljom Uzvisenog, Silnog i Mocnog Gospodara kaq
§to je receno postalo prolazno, Musau :^i je naredeno da ga sa Israibv
potomcima prede. Oni su se odmah zumo spustili, radujuci se i posmatraju
velicanstvenu moc, koja je zapanjila prisutne i ukazivala na pravi put srcin
vjemika. I tacno kada ga je on sa njima presao i posljednji covjek iz vo
izisao, tada je prethodnica faraonove vojske zagazila u njega.

Musa ^i je htio ponovo svojim stapom udariti po mom kako bi se vratiiol
prethodno stanje, te da mu faraon i njegova vojska ne mogu prici ni nauditi,;
mu je Mocni i UzviSeni Allah naredio da more tako ostavi, kako Uzviseni i
drugom mjestu kaze, a On istinu govori: Vol davno, prije njih, Mi sa
faraonov narod u iskusenje stavili, kada im Je bio dosao plemeniti poslan^
* "Ispunite prema meni ono sto ste duzni, o Allahovi robovi, jer ja sam va
poslanik pouzdani, i ne uzdizite se iznad Allaha, ja vam donosim doiM
ocevidni, *ija se obracam i svome i vasem Gospodam da me ne kamemje%
*A ako mi ne vjerujete, onda me na mini ostavite!" *I on pozva u pom§
Gospodara svoga: "Oni su, doista, zlocinacki narod!" *"Jzvedi nocu rob(4
Moje, za vama ce potjera poci. *I ostavi more nek miruje, oni sit vojska kim
ce, zaista, biti potopljena. " *I koliko ostavise basca, i izvora, *i njiva zasijani
i dvorova divnih, *i blagodati koje su u radosti provodili! *Tako to bi, iMisn
to u nasljedstvo dnigima ostavili, *ni nebo ih ni Zemija nisu oplakivali i nii
postedeni bili. *A sinove Israilove smo ponizavajuce patnje spasili - *(?
faraona, - on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevmli '
znajtici kakvi su izmedu savremenika smo ih odabrali, *i dadosmo im mk
znakove u kojima su bile ocite blagodati. (Ed-Duhan, 17.-33.)

Rijeci Uzvisenog: / more tako ostavi, znace: neka ostane kako jeste, neni(|
ga mijenjati. Tako kazu: Abdullah ibn Abbas, Mudzahid, Ikrime, Er-Rebi',
Dahhak, Katade, Ka'b el-Ahbai", Simak ibn Harb, Abdurrahman ibn Zejd i
Eslem i drugi.

Musa je more takvo kakvo je bilo ostavio, pa je faraon kad je prisao, vid
ono sto je vidio i osvjedocio se. Taj velicanstveni prizor gaje zastrasio, jers
uvjerio u ono sto prije nije vjerovao: da je to djelo Gospodara plemenitog Ai^
Zato je ustuknuo ne usudujuci se krenuti dalje, pokajavsi se sto je uopcel
krenuo u potjeru za njima i sto se upustio u ono gdje vise kajanje ne poma
Medutim, prema vojsci se pokazao nepokolebljivim nastojeci da se takviin|
odrzi. Njegova nevjema dusa i grijesna narav ga navedose da onima kojej
potlacio i natjerao da mu se na krivom putu pokore, kaze: "Pogledajte kakos
more radi mene rastavilo, da bih stigao svoje robove koji su od mene odbjeglil
ustali protiv mene i moga carstva?" Poceo je sam sebe ubjedivati da krenei
njima, istovremeno zeleci i da se spasi. Ali, daleko od toga! Kad god bi krocj^
korak naprijed ustuknuo bl unazad vise koraka.

Oni zatim navode da se Dzibril S® tada pojavio u liku konjanika na mladojj
kobili, pa je prosao ispred faraonovog - Allah ^ ga prokleo - pastuha. Onjej
zahrzao i krenuo za njom. Medutim, Dzibril je pozurio ispred njega i krenmj
kroz more. Njegov konj je potrcao za kobilom, te faraon nije mogao nisiaj

310

Musa alejhi selam

n neke

nemoj
)i', Ed-
ejd ibn

krenuo
ito nista

uciniti. Kada je njegova vojska vidjela da je on zagazio u more, za njim su i oni
svijumuli. I kada je prethodnica vojske bila na domak kopna na dmgoj ofaali,
tadaje Uzviseni Allah objavio Musau J^H da opet udari stapom po moiti. Kad
je to ucinio more se sastavilo i sve ill potopilo, take da se niko od njih nije
spasio.

Uzviseni Allah kaze: *A Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo - *a
one dmge poiopismo. *Toje, zaista, pouka, ali vecina njih nisu bili vjernici. *A
Gospodar tvojje, zaista. Sitni i Milostivi. (Es-§u'ara', 65.-68.) Tj. u tome sto je
On spasio Svoje miljenike tako da se ni jedan nije utopio i sto je po topic Svoje
neprijatelje tako da se ni jedan nije spasio, u tome je velika pouka i nepobitan
dokaz velicanstvene moci Uzvisenog i potvrda Njegovom Poslaniku za casni
Serijat i pravi put kojeg je objavio od svog Gospodara.

Uzviseni, takoder, kaze: I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za
petama su im bili far aon i vojnici njegovi progoneci ih ni hive ni diizne. A
kada se pace daviti, iizviknu: "Vjerujem da nema boga osim Onog ii kojeg
vjeniju sinovi Israilovi, i ja sam od muslimana!" *"Zar tek sada, a prije si
iieposluSan bio i nered cinio?! *Danas cemo izbaviti samo tvoje tijelo, da hi
bio poitcan ptimje?- onima poslije tebe" - ali, mnogi Ijudi su ravnodusni prema
Mimpoukama! (Junus, 90.-92.)

Ovdje Uzviseni govori kako je potopljen faraon, voda nevjernickih Kopta;
Kada su ga morski valovi poceli potapati i izbacivati na povrsinu, Israilovi
potomci su gledali vehku kaznu i tesku nevolju koju je Allah ^ dao njemu i
njegovoj vojsci, kako bi se to Israilovim potomcima dublje urezalo u
sjecanje i kako bi im se smirile duse. I kada je faraon ugledao propast, kada
nije imao izlaza i kada ga je zadesila smrtna agonija, on se tada obraca
Allahu i kaje se, i pocinje vjerovati kada vise vjerovanje ne koristi, kao sto
Uzviseni kaze: "^Zaista oni na kojima se ispuni Rijec Gospodara tvoga nece
vjerovati, *makar im dosli svi dokazi, sve dok ne ugledaju patnju nesnosnu!
(Junus, 96.-97.)

Uzviseni, takoder, kaze: */ kada bi kaznu Nasu dozivjeli, onda bi govorili:
"Mi vjerujemo u Allaha, u Njegajedinog, a odricemo se onih koje smo Mu ravnim
smtrali!" *Ali im vjerovanje njihovo, kad bi kaznu nasu dozivili, ne bi nimalo
bib od koristi -prema AUahovom zakonu kojije vrijedio za sve robove Njegove
kojisu bili i nestali - i tada bi nevjernici stradali. (El-Mu'min, 84.-85.)

Tako je Musa prokleo faraona i njegove glavesine, da im Allah ^ unisti
imetke i da im otvrdne srca pa da ne povjeruju sve dok ne ugledaju boinu
patnju, kada im vise nece koristi ti i kada ce biti ozalosceni. A Uzviseni Allah
imje - tj. Musau i Harunu - kada su kletvu izrekli, odgovorio: "Uslisana je
mlba vas dvojice. " (jQnus, 89.) Ovo se i desilo kao odgovor Uzvisenog
Allaha na dovu Njegovog sugovomika i njegovog brata Haruna 8e^i.

tome govori i hadis koga navodi Imam Ahmed: "Pricao nam je Sulejman
ibn Harb, da je njemu pricao Hammad ibn Seleme, od Alijje ibn Zejda, a on od
Jusufa ibn Mehrana, da je Ibn Abbas rekao: "Allahov Poslanik # je rekao:

3U

Musa alejhi selam

"Nakon sto je faraon rekao: - Vjerujem da nema boga osim Onog u Koj&H
vjeruju sinovi Israilovi" Dzibril mi rece: - Da si me vidio kako sam uzeo'
morske vode i stavljao mu je u usta, bojeci se da ga ne stigne Allahovaj
milost!"'

Ovaj hadis navode Tirmizija, Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatlm kod ovog ajeta, ]
prenoseci ga od Hammada ibn Seleme. Tirmizija jos dodaje da je hadis hasea

Ebu Dawud et-Tajalisi navodi: "Pricao nam je Su'be od Adijja ibn Sabitatl
Ata'a ibn es-Saiba, oni od Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn Abbasa, daje
Allahov Poslanik ^ rekao: "Dzibril mi je rekao: "Da si me vidio kada samnzeo
morske vode i kada sam je stavljao u faraonova usta, bojeci se da ga ne stigne]
Allahova milost."^

Ovaj hadis navode i Tirmizija i Ibn Dzerir od Su'be, Tirmizija dodaje J
"Ovo je hadis hasen-garib-sahih," a Ibn Dzerir kaze daje mewkuf.

Ibn Ebi Hatim navodi: "Pricao nam je Ebu Se'id el-Esedzdz, daje njemaj
pricao Ebu Halid el-Ahmer, od Omera ibn Abdullaha ibn Ja'laa es-Sekafija, al
on od Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rekao: "Kada je Allah ^ poceflj
potapati faraona, faraon je pokazao svojim prstom i povikao: "Vjerujem
nema boga osim Onog u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi. " On dalje kajej
"Dzibril se tada pobojao da ce Allahova milost preteci Njegovu srdzbu, paji
svojim krilima poceo zapljuskivati vodom faraonovo lice i potapati ga."
verziju od Ebu Haiida navodi Ibn Dzerir.

Ibn Dzerir od izvjesnog Kesira ibn Zazana i Ebu Hazima navodi, daje Ebul
Hurejre rekao: "Allahov Poslanik ^ je rekao: "Dzibril ;^ mi je rekao: ■]
Muhammede, da si me vidio kako sam ga zasipao i vodu mu u usta
bojeci se da ga ne stigne Allahova milost, pa da mu oprosti!", tj. faraonu.

Vise ranijih ucenjaka kaze da je ovaj hadis mursel. Medu njima sui
Ibrahim et-Timi, Katade i Mejmun ibn Mehran. Kaze se daje i Ed-Dahhaki
Kajs Ijudima kazivao ovaj hadis.

U jednoj od verzija ovog hadisa stoji da je Dzibril rekao: "Ni na koga !
nisam toliko naljutio kao na faraona kada je rekao: - Ja sam vas gospodi
najvecil" (En-Nazi' at, 24.), pa sam poceo da trpam blato u njegova usta, kada|
je rekao ono sto je rekao."

"Zar tek sada, a prije si neposlusan bio i nered cinio?!" Ove rije
Uzvisenog date su u upitno - odricnoj formi i njima Uzviseni ukazuje da On(
faraona nece primiti pokajanje. Jer, Allah iS opet najbolje zna, da je kojia
slucajem faraon ponovo vracen na ovaj svijet pod istim okolnostima, opetl
bio isti kao i prvi put!

Uzviseni tako govori i o nevjemicima: kada ugledaju i osvjedo^e se uj
postojanje Dzehennema, reci ce: "Da nam je da povraceni budemo, pa m
dokaze naseg Gospodara ne poricemo i da vjernici postanemo!" UzvisemJ

' Ahmed u sworn Musnedu 1/245/Haleb, ova predajaje slaba (da'if).
^ Biljezi Ebu Dawud et-Tajjabsi u svom Musnedu 2/54/2307.

312

Musa alejhi selam

kaze: Ne, ne! NJima ce ocevidno postati ono sto su prije krili, a kada bi i bili
povraceni, opet bi nastavili da rade ono sto imje bilo zabranjeno, jer oni su
ioisla, lazljivci. (El-En' am, 27 .-2 8.)

Danas cemo izbaviti samo tvoje tijelo, da bi bilo poucan primjer onima
posHje tebe. U pogledu ovih rijeci Uzvisenog, Ibn Abbas i jos neki kazu da su
neki Israilovi potomci bili posumnjali daje faraon umro. Cak su neki tvrdili da
je besmrtan, pa je Allah M naredio moru da ga izbaci na vidno mjesto - po
jednima na povrsinu vode, a po drugima na uzvisenje na zemlji. Na njemu je
bio njegov oklop za koji su znali da ga je nosio. To je uradeno da bi se uvjerili
unjegovu smrt i da bi spoznali AUahovu moc nad njim.

Zato je Uzviseni rekao: Danas cemo izbaviti samo tvoje tijelo, tj. zajedno sa
oklopom koji je poznat kao tvoj, da bi bilo poucan primjer, tj. znak onima
poslije tebe: tj, Israilovim potomcima, da bi bio dokaz AUahove moci, koji ti je
dao da nastradas. Zato su neki casni prethodnici ovo ucili kao: Da bi bilo
poucan primjer onima poslije tebe. Moguce je da se ovim htjelo reci: Sacuvat
cemo tvoje tijelo zajedno sa tvojim oklopom, da bi bio znak Israilovim
potomcima nakon tebe, pomocu kojeg ce te poznati i uvjeriti se da si mrtav. A
Allah ^, opet, najbolje zna!

Propast njega i njegove vojske se desila na Dan asure (deseti dan
iffliharrema). To navodi Imam Buharija u svom Sahihii gdje stoji: "Pricao nam
je Muhammed ibn Bessar, da je njemu pricao Gander, a njemu §u'be od Ebu
Bisra, a on od Se'ida Ibn Dzubejra, daje Ibn Abbas rekao: - Kada je Poslanik
Sstigao u Medinu, jevreji su postili Dan asure, pa je upitao: - §ta vam je ovaj
dan, pa ga postite? Oni su odgovorili: - Ovo je dan u kojem je Musa pobijedio
faraona. Pa je Poslanik M ashabima rekao: - Musa je vama preci nego njima, pa
ivi postite!"'

Sii ovog hadisa se nalazi i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu a i u
dmgim djelima. Allah M, opet, najbolje zna!

Israilovi potomci nakon faraonove propasti

Uzviseni Allah kaze: *Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su
manmja Nasa poricali i prema njima ravnodusni bili, *a narodu koji J e bio
potlaceii dadosmo u naslijede istocne i zapadne krajeve zemlje koju smo
bbgoslovili, lijepa rijec tvoga Gospodara potomcima Israilovim bila je
kpunjena zato sto su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono sto su faraon i njegov
narod sagradili i ono sto su podigli. *J Mi sinove Israilove preko mora
prmdosmo, pa oni naidtose na narod koji se klanjao svojim kumirima. "O
Mm", rekose oni, "napravi i ti nama boga, kao sto i oni imaju bogovel" "Vi
sk. uisttnu. narod koji nema pametU", rece on! * "Zaista ce biti ponisteno ono
sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade. *Zar da vam pored
AHaha trazim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" *1

'Biljeiiga Buharija dSliO -Ul^mOIFethwl-Bari; Muslim 13/19/127.

313

Musa alejhi selam

posto smo vas Mi od faraonovih Ijudi izbavili, koji su vas neizmjerno imcil
musku djecu su vasu uhijali, a zensku vam u zivotu ostavljali - to je bilo lesM^
iskusenje Gospodara vaseg. (El-A'raf, 136.-141.)

Ovdje Uzviseni navodi kako su faraon i njegova vojska potopljeni, kakos
liseni dostojanstva, imetka i zivota, te kako je Israilovim potoracima daoi
naslijede sve sto su oni imali i posjedovali.

On, takoder, kaze: Eto takoje bilo! I Mi dadosmo da to naslijede kmil(rM
sinovi. (Es-Su'ara', 59.) Zatim kaze: A Mi smo htjeli da one koji su na letiM
tlaceni, miloscu obaspemo i da ih vodama i nasljednicima ucinimo. (El-Kasas, 5.)|
I dalje: A narodu koji je bio potlacen dadosmo u naslijede istocne i zapaii^
krajeve zemlje koju smo blagoslovili, lijepa rijec tvoga Gospodara potomm
Israilovim bilaje ispunjena zato sto su trpjeli, a sa zemljom sravnismo onol|
su faraon i njegov narod sagradili i one sto su podigli. Tj. sve je to unistei
oduzeto im je veliko i cuveno dostojanstvo na ovom svijetu, propao je vlada
njegova pratnja, poglavari i vojska, pa su u Misru ostali same podanici i obic
svijet.

Ibn Abdulhakem u svojoj Historiji Misira kaze: "Od tog vremena egipati
zene vladaju svojim muzevima, jer su se tada zene poglavara i dostojanstveniy
poudale za obicne muskarce, koji su bili ispod njihovog nivoa. Zato su oiia|
vladale njima, i taj obicaj je ostao u Egiptu sve do nasih dana!"

**Kod ehli-kitabija stoji sljedece: Bog je odredio da prvi mjesec njibov^
prve go dine racunaju od kada su Israilovi potomci dobili naredenje da napu
Egipat. Tada im je takoder naredeno da svaka porodica zakolje po jednojanjel
a ako ga oni ne mognu pojesti, da im se pridmze komsije u tome. Zatim, da'
njegovom ki'vlju poprscu pragove svojih kuca, kako bi tako medusobno
raspoznavali svoje kuce. Takoder im je naredeno da tu janjad ne jedu kiiham
nego pecenu i to zajedno sa glavom, nogama i drobom, da ne smiju lomiti
kosti, da nista od mesa ne ostave i da nista ne iznesu napolje, da sedani dana
jedu prijesan hljeb, pocevsi od cetrnaestog dana u prvom mjesecu te godine-a
to se desavalo u proljece, Zatim, kada budu jeli da budu opasani, sa obucomni
nogama i stapovima u rukama, da jedu na brzinu i stojeci, i da ujutro spalesvfi
sto im ostane od jela te veceri. Ovo im je propisano kao praziiik za njihove;
potomke, dok god se bude radilo po Tewratu, a kada bude doktnut, propis vii;
ne vazi - a to se vec desilo.

Oni dalje kazu: Uzviseni Bog je te noci pobio prvorodene sinove od Koptai.
mladuncad od njihovih zivotinja, da bi se sobom zabavili. Israilovi potomci
izasli u podne, a svi Kopti su ostali u kucama oplakujuci pomrle prvence
uginulu stoku. Nije bilo ni jedne kuce a da nije bila zavijena u plac i zalost

Kada je Musau stigla objava da na brzinu izadu, uzeli su nenadoslo tijesto,
zamotali ga sa hranom u odjecu i ponijeli na ramenima, sa pretliodno
iznajmljenim nakitom od Egipcana. Pri polasku ih je bilo sest stotina hiljada
Ijudi, ne racunajuci djecu i stoku. Do tada su u Egiptu boravili cetiri stotinc
trideset godina. Tako stoji u njihovoj knjizi.

314

m

Musa alejhi selam

Ta godina se kod njih naziva godinom izbavljenja (Pasha). Pored toga oni
bajujos i praznikye/fl, i pmzmk plodnosti koji pada na pocetku godine. Ta tri
nika su kod njih najpriznatija i propisani su im u njihovoj knjizi.

Napustajuci Egipat oni su sa sobom ponijeli kovceg Jusufa ^l. Krenuli su

|item koji ce ih odvesti do mora. Dok su putovali, ispred njih je isao oblak

iBJI je danju u sebi imao stub od svjetla, a nocu stub od vatre. On ih je doveo

imorske obale, gdje su zastah, pa ih je faraon sa svojom vojskom skoro bio

Bgao, a oni su bili nezasticeni na morskoj obali.

Mnogi od Israilovih potomaka su se uznemirili, pa su neki povikali: "Bolje
nam je bilo da smo ostali u Egiptu, nego da sada umremo na ovom mjestu!" Na
to im je Musa n^\ odgovorio: "Ne bojte se, jer faraon i njegova vojska se nakon
ovoga nece vratiti svojim kucama!"

Oni dalje kazu: Bog je naredio Musau !$SS da udari stapom po mom i da ga
razdvoji, kako bi Israilovj potomci krenuli suhim kopnom kroz raspuknuto
more. Tako je voda sa strana postala kao dva brda, a sredina je bila suha, jer je
Allah ^ na nju usmjerio topli juzni vjetar. Israilovi potomci su zatim presh
more, a za njima su krenuli faraon i njegova vojska. I kada su dosli do sredine
mora, Allah ^ je naredio Musau da ponovo stapom udari po mom, pa ih je
voda potopila, vrativsi se u prvobitno stanje. Medutim, kod ehli-kitabija stoji
da se ovo desavalo po noci i da se more na njih smcilo u svitanje. Ipak, to je
njihova greska i nerazumijevanje prilikom tumacenja. Allah ^, opet, najbolje
zna!

Oni dalje kazu: Kada je Allah ^ potopio faraona i njegovu vojsku, Musa
i Israilovi potomci su zahvaljivali Gospodam: "Slavimo Velicanstvenog
Gospodara, koji pobijedi vojsku i koji pobaca njihovu konjicu u nesavladivo i
hvaljeno more." Ovo je same pocetak duge zahvale. Oni dalje kazu: Merjema
prorocica, sestra Hamnova, je uzela def u mku, a za njom su krenule zene,
sve Qoseci defove i bubnjeve. Merjema im je pocela pjevati ovako: Nekaje
slavljen Pobjedonosni Gospodar, koji je pobijedio jahace i konje bacivsi ih u
more!

Tako sain procitao u njihovoj knjizi. Mozda je i to pored ostalog navelo
Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija da kaze da je Merjema kci Imranova i
Isaova raati, u stvari sestra Hamnova i Musaova, radi rijeci: "O sestro
Harunova / " (Merj em, 28.)

Medutim, ja sam vec objasnio njegovu gresku po tom pitanju i rekao da se
to moze ustvrditi, i da ga u tome niko ne slijedi, nego su svi suprotnog stava. A
ako pretpostavimo i da je to ispravno prenoseno, onda je Musaovoj i
Haninovoj sestri atf!i bilo ime Merjema kci Imranova, a Isaova mati >& je
irnala isto ime, svoje, ocevo i bratovo. Jer, kada su stanovnici Nedzrana upitali
Ei-Mugim ibn Su'bea o rijecima "O sestro Harunova!" pa im on nije znao
odgovoriti dok o tome nije upitao Allahova Poslanika ^, pa mu je on rekao:
"Zar nisi znao da su se oni zvaH po imenima svojih poslanika?" To prenosi
Muslim,

315

Musa alejhi selam

A njihov izraz za nju "en-nebijje" (prorocica) ne znaci da je ona stva
bila kao i poslanik i da je dobijala objavu, nego je to upotrijebljeno u preneseao
znacenju, kao sto se npr. za svaku zenu sa vladarevog dvora kaze da i|
vladarka, ili iz princeve kuce da je princeza, pa raakar to ona u stvamosti ii
bila.

A to sto je ona udarala u def u prilikama poput ove za najveci prazntl
ukazuje na to da je prije nas bilo dozvoljeno upotrebljavati def za vrije
praznika. To je dozvoljeno i nasim zenama, prema hadisu o dvije djevojkekojl
su udarale u def kod Aise u danima Kurban-bajrama. Allahov Poslanik sijebi
legao, oki'enuvsi im leda a lice zidu. Kada je Ebu Bekr usao, ukorio ih je reka^^
"Zar sejtanova svirka u kuci AUahovog Poslanika ^?" A on mu je rekao: "Pu
ih, Ebu Bekre, jer svaki narod ima svoj praznik, a ovo je nas praznik." Tojel
nas dozvoljeno i prilikom vjencanja i kada se vraca osoba koja je bila odsuti
kao sto je utvrdeno u spomenutora slucaju. Allah, opet, najbolje zna!

Oni dalje navode da su oni, nakon prelaska mora, tri dana isli premil
predjelima Sama, ali nisu mogli naci vodu. Neki su phgovarali, pa su proDasly
slanu i necistu vodu koju nisu mogli piti. Tada je Allah M naredio Musau paj|
on uzeo drvo i stavio ga u nju, pa je ona postala pitka i ukusna. Tu ga|
Gospodar poucio obavezama i lijepim stvarima (sunnetima), i mnoge mu stv*
oporucio.

Uzviseni Allah, u Svojoj Uzvisenoj Knjizi, najuzvisenijoj od svih, kaze
Mi sinove Israilove prevedosmo preko mora, pa oni naidose na narod foji J
klanjao kiimirima svojim. "O Musa", rekose oni, "napravi i ti nama boga. >
sto i oni imaju hogovel" "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti", receojj
"Zaista ce biti ponisteno sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono i
rade." (El-A'mf, 138.- 139.)

Oni su izgovorili ovako neznanje i zabludu, iako su prije toga svojim ocin
vidjeli znakove AUahove moci, sto im je bio dokaz da je istina ono sto imj
objavio Poslanik Onog koji je veiicanstven i postivanja dostojan. Naime, ka^
su naisli na Ijude koji su obozavali kumire - kaze se da su bili u obliku kravaj
izgleda da su ih upitali zasto ih obozavaju, a oni su odgovorili da im ti ku
donose korist i stetu, i da od njih dobijaju nafaku kada budu u teskoj situacijl
Vjerovatno je jedan broj neznalica to i povjerovao, pa su zatrazili od svp|
plemenitog i velikog poslanika Musaa ?& da im napravi bogove, kao sto ill
oni imaju. On im je, objasnjavajuci im da oni ne shvacaju i da nisu na pravof
putu, odgovorio: "Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi ispovijedaju i beskoris^
ce im biti ono sto rade. "

On ih je zatim podsjetio na AUahove blagodati koje im je dao: da ih|
odlikovao nad ostalim narodiraa tog vremena znanjem, vjerozakonon
poslanikom koji je medu njima, ucinio im je dofarocinstvo i pomogao ihj
spasavajuci ih od pesnice silnog i nepravednog faraona, unistio ga je i oni su|
posmatrali, i dao im je u naslijede imetak i bogatstvo koje su faraon i njegol
glavesine skupljali i ono sto su oni gradili.

316

Musa alejhi selam

lo

II

Zatim im je Musa objasnio da obozavanje zasluzuje samo Allah, koji nema
sudruga, jer je On taj koji stvara, daje nafaku i koji vlada. Ipak, to nisu trazili
svi Israilovi potomci, jer kada se u ovom ajetu kaze oni, ne misli se na sve; /
Misinove Israilove prevedosmo preko mora, pa oni naidose na narod koji se
kknjao kumirima svojim. "O Musa ", rekose, "napravi i ti nama boga, kao sto
ioniimaju bogovel" tj. neki od njih su rekli, kao sto je u rijecima Uzvisenog:
A njih smo vec sakupili i nijednog nismo izostavili. pred tvojim Gospodarom
oni ce biti u redove poredani: "Dosli ste Nam onako kako smo vas i prvi put
snwili, a tvrdili ste da vam necemo vrijeme za ozivljenje odrediti. " (EI-Kehf,
4?.48.) Tj. ovo su tvrdili samo neki a ne i svi Ijudi.

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Abdurrezzak, da je njemu pricao
Ma'mer, daje cue od ez-Zuhrija, a on od Sinana ibn Ebi Sinana ed-Dejlija, da
jeEbu Wakid el-Lejsi rekao: "Sa AUahovim Poslanikom ^ smo krenuli prema
Hunejnu, pa smo prosli pored jednog lotosa, i rekli: "AUahov Poslanice, daj da
nam ovo drvo bude vjesalica, kao sto i nevjemici imaju vjesalicu - a nevjemici
su vjesali svoje oruzje o jedan lotos i okupljali se oko njega - pa je Poslanik M
rekao: • AUahu ekber! Ovo je slicno onom sto su Israilovi potomci rekli
Musau: - Napravi i ti nama boga, kao sto i oni imaju bogove! -Vi postupate
kaoioniprijevas."'

Ovu verziju navodi i En-Nesai od Muhammeda ibn Rafi'a on od
Abdurrezzaka, itd. Navodi je i Tlrmizija od Se'ida ibn Abduirahmana el-
Mahzumija, on od Sui^ana ibn Ujejne, a on od Ez-Zuhrija itd. Na kraju za nju
kaze daje hasen-sahih.

Ibn Dzerir navodi od Muhammeda ibn Ishaka, Ma'mera i Akila, oni od Ez-
Zuhrije, on od Sinana ibn Ebi Sinana, a on od Ebu Wakida el-Lejsija, da je,
kada su krenuh sa AUahovim Poslanikom ^ iz Mekke prema Hunejnu, rekao:
"Nevjemici su imali jedan lotos kod kojeg su se okupljah i o njega vjesali svoje
oruzje, i zvali su ga "vjesalica". Mi smo prosli pored jednog velikog zelenog
lofosa, pa smo rekli; "Allahov Poslanice, odredi i ti nama vjesalicu, kao sto je i
oni imaju." On je odgovorio: "Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, rekli
ste slicno kao i Musaov narod: "Napravi i ti nama boga, kao sto i oni imaju
hagove!" "Vi ste, uistinu, narod koji nema pametil", rece on. "Zaista ce biti
prmisteno Sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade"

Tim se htjelo reci daje Musa fm\ kada je napustio Egipat i krenuo na put za
Jerasalim, zatekao silnicke narode: Hetite, Fezarijce, Kenance i druge.

Musa iSS!' je tada Israilovim sinovima naredio da ih napadnu, da se bore
protiv njih i da ih protjeraju iz Jerusalima, jer ga je Allah M njima odredio i
obecao preko velikih poslanika Ibrahima i Musaa ^l. Medutim, ovi su odbili
da stupe u borbu, pa im je Allah M ulio strah i dao da punih cetrdeset godina
iutaju po pustinji, putujuci i vracajuci se na isto mjesto, kao sto kaze Uzviseni
Allah: A kada Musa rece svome narodu: "O narode moj, sjetite se AUahove

' Hadis biljezi Tkmizija a prenosioci su pouzdani 34/18/2180.

317

Musa alejhi selam

blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima ucinio, a n&
vladarima, i dao vam ono sto nijednom narodu nije dao. *0 narode moj, uMi
u Svetu zemlju kojii vamje Allah odredio i ne uzmicite unazad, pa da se vratil
izguhljeni. " *Oni rekose: "O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u ip.
necemo iici dok god oni iz nje ne izidu; ako oni iz nje izidu, mi cerno
sigurno uci. " *Dva covjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovt
milost Svoju, rekose: "Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prodete, sigum
cete pobijediti; i u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" * "O Musa", reM
oni, "dok god su oni u njoj, mi necemo u nju ulaziti! Hajde ti i tvoj Gospoi
pa se bijte, a mi cemo ovdje cekati!" * "Gospodaru moj", rece Musa, "ja imal
vlast samo nad sobom i svojim bratom. pa presudi nama i narodu grijehom'',
*"Ona ce im biti zabranjena", rece On, "cetrdeset godina - lutace po zemlj
zato ne tuguj za grijesnickim narodom!" (EI-Ma'ide, 20.-26.)

Ovdje ih AUahov poslanik podsjeca na AUahove blagodati i dobrocinstvl
prema njima i u vjerskom i u ovosvjetskom pogledu, i potice ih na bork
Allahovom putu i protiv Njegovih neprijatelja, pa kaze: "O narode moj, uSM
Svetu zemlju koju vamje Allah odredio i ne uzmicite unazad", tj. ne vracajte se
odakle ste dosli i ne odustajte od borbe protiv vasih neprijatelja, "pa da si
vratite izgubljeni", tj. pa da nakon dobiti izgubite i da se pokvarite nakonsto
ste bili ispravni. Oni rekose: "O Musa, u njoj je nemilosrdan narod," \
nepravedan, nevjemicki i opaki narod, "mi u nju necemo uci dok god oni izn]{
ne izidu; ako oni izidu iz nje, mi cemo uci. " Oni su se bojali tih silnika, iakotf
se osvjedocili u propast faraona, koji je bio od njih jos veci silnik, jaci, i
je vise pristalica i vojske nego oni. To ukazuje na to da oni zbog tih rijeci i tog
stanja zasluzuju ukor i pogrdu, zato sto se nisu usudili suprotstaviti svojii
neprijateljima i boriti se protiv pokvarenih otpadnika.

Na ovom mjestu mnogi mufessiri navode predaje u kojima ima dost?
laznih prica koje odbacuje i razum i tradicija. Tako se npr. kaze dasuii
narodi bili jako veliki, ogrorani, pa navode da su predstavnici Israilovit
potoraaka otisli do njih. Docekao ih je jedan od predstavnika tih silnika, paje
poceo da ih hvata jednog po jednog i da ih trpa u mkave i u hlace, a njih je
bilo dvanaestorica. On ih je odnio i izvadio pred vladarem tih silnika, pajeon
upitao: §ta je ovo? On nije raogao prepoznati da su to Ijudi, dok mu to dru§i
nisu kazali. Medutim, sve su to izmisljotine i bezvezarije, koje nemi
nikakve veze sa istinom.

Takoder se navodi da je taj vladar sa njima poslao grozda, cije je svako
bilo dovoljno za jednog covjeka i nesto njihovih plodova, da hi ovi shvatili
kako su ovi ogrorani. Medutim, to nije tacno.

Zatim navode da je Udz ibn Unk krenuo od tih silnika prema Israilovim
potomcima da ih unisti, a bio je visok tri hiljade trista trideset tri i jednu trecim
arsina. Tako navodi El-Begavi i jos neki, ali ni to nije tacno, kao sto srao to
pojasnili kod rijeci AUahovog Vjerovjesnika ^: "Allah ^ je stvorio Adem
sezdeset arsina visokog, a Ijudi su se do danas neprestano smanjivali."

318

fun

i

. ^ Musa alejhi selatn

Oni dalje kazu: Udz je prisao vrhu jednog brda, otkinuo ga i uzeo svojim
nikama da ga baci na Musaovu vojsku. Ali dosla je jedna ptica, pa je ona
prokljuvala i probusila tu stijenu, koja je onda postala obruc na vratu Udza ibn
Unka. Zatim mu je Musa prisao i skocio u zrak deset arsina, a sam on je bio
visok deset arsina i u mci je imao stap koji je takoder bio dugacak deset arsina.
Tako je dosegao do clanaka na njegovom stopalu i ubio ga. To se prenosi od
Nerfa el-Bikalija, a Ibn Dzerir ga prenosi od Ibn Abbasa.

Medutim, diskutabiino je da li su to rijeci Ibn Abbasa. Pored svega toga, to
at israilijjati, a oni su izmisljani od strane Izraelcana neznalica, a kod njih su se
nagomilaie lazne predaje, te oni ne mogu razluciti istinite od laznih. Zatim,
kada bi ovo bilo tacno, Israilovi potomci bi imali opravdan razlog za
odustajanje od borbe, a Allah iSi ih je ved izgrdio zbog toga i kaznio ih
pustinjom et-Tih zato sto su se odrekli borbe i sto nisu bili poslusni svom
ijerovjesniku. Dva njihova dobra covjeka su ih takoder nagovarala da napadnu
I odvracali ih od uzmicanja od borbe. Kaze se da su to bili Josu' ibn Nun i
Kalib ibn Jofha. Tog stava su: Ibn Abbas, Mudzahid, Ikrime, Atijje, Es-Sudejj,
Er-Rebi' ibn Enes i drugi.

Bva covjeka koja su se bojala, tj. koja su se bojala Allaha. Neki ovu
rijec.citajukaojw/w/i«je, pa bi to znacilo: kojih su se oni bojali. I kojimaje
On dm Svoju blagodat. tj. Islam, iman, pokornost i hrabrost, rekose:
"S'avalite im na kapiju. pa kad kroz nju prodete, sigurno cete pobijediti; i u
Mhha se pouzdajte, ako ste vjernici!" Tj. ako se oslonite na Ailaha, od
Njega zatrazite pomoc i Njemu se priklonite, On ce vas pomoci, ucvrstiti i
ojacati protiv njih.

"OMusa", rekose oni. "dak god su oni u njoj, mi necemo u nju ulaziti!
Hajde tij t\>oj Gospodar pa se bijte, a mi cemo ovdje cekati! Njihovi
poglavari odlucise da ne ucestvuju u dzihadu i tako se desila krupna stvar i
velika slabost. Kaze se da su Josu' i Kalib, cuvsi ove rijeci, razderali svoju
iidjeiu, a Musa i Harun su ucinili sedzdu, dajuci do znanja koliko su to
kmpne rijeci, srdeci se radi Uzvisenog Allaha, i iz sazaljenja prema njiraa
atosto su izgovorili te kobne rijeci. "Gospodaru moj". rece Musa, "ja
mm vlast samo nad sobom i svojim bratom, pa presudi nama i narodu
Pijesnom "

Ibn Abbas kaze da to znaci; Presudi izmedu nas i njih. A Allah rece: "Ona
ce im biti zabranjena ". rece On, "cetrdeset godina - lutace po zemlji, zato ne
kpj za grijesnickim narodom. " Zato sto su odbili borbu, oni su kaznjeni
lutaiijem po zemlji: dolazili bi tamo gdje nisu htjeli, danju i nocu, ujutro i
Mvece. Kaze se da ni jedan od onih koji su usti u pustinju et-Tih nije izisao,
nego su svi pomrli u tih cetrdeset godina. Niko od njih nije ostao osim zena^
diece,Josu'aiKaiibaai@i.

Medutim, Muhammedovi ^ ashabi uoci Bitke na Bedru mu nisu rekli kao
.^;oje Musaov narod rekao Musau. Nego, nakon sto ih je upitao za savjet u
pogledu borbe, prvi je govorio Ebu Bekr i to lijepo, a zatim i drugi muhadziri.

319

■

Musa alejhi selam

Zatim je on poceo govoriti: "Posavjetujte me!", pa je Sa'd ibn Muaz rekao;
"Kao da aludiras na nas, Allahov Vjerovjesnice? Tako mi Onog Koji te je
poslao sa Istinom, kada bi se pred nama isprijecilo more pa ti zagazio u njega, i
mi bismo to sa tobom ucinili, i ni jedan od nas ne bi izostao! Radosni smo da
sutra s tobom docekamo naseg neprijatelja. Mi smo saburli u borbi i iskreni pri
susretu, Mozda ce ti Allah ^ pokazati kod nas ono sto ce te obradovati, pa
vodi nas, uz Allahov blagoslov!" Allahov Poslanik g se obradovao Sa'dovim
rijecima i izlaganju.

Imam Ahmed navodi sljedece: "Pricao nam je Veki', da je njemu pricao
Sufjan, od Muharika ibn AbduUaha el-Ahmesija, a on od Tarika - tj. ibn Sihaba
- da je El-Mikdad, uoci Bitke na Bedru, rekao Allahovom Vjerovjesniku i:
"Allahov Vjerovjesnice, mi tebi necemo reci kao sto su Israilovi potomci rekli
Musau: "Hajde ti i tvoj Gospodar pa se bijte, a mi cemo ovdje cekatil" nego: -
Idite ti i tvoj Gospodar i ratujte, a mi cemo uz vas ratovati!" Ova verzija lanca
prenosilaca je dobra, a ima i drugih.

Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Esved ibn Amir, da je njemu
pricao Israil od Muharika, a on od Tarika ibn Sihaba, da je Abdullah ibn
Mes'ud, r.a., rekao: - Bio sam prisutan jednom Mikdadovom prizoru - a volio
bih da sam ja umjesto njega bio, nego bilo sta drugo; pricao je Allahovom
Vjerovjesniku^, proklinjuci idolopoklonike, pa je rekao: - Allahov Vjerovjesnice,
tako mi Allaha, mi necemo tebi reci kao sto su Israilovi potomci rekli Musau
"Hajde ti i tvoj Gospodar pa se bijte. a mi cemo ovdje cekatil", nego cemo se
mi boriti sa tvoje desne i lijeve strane, ispred i iza tebe! Zatim sam vidio da lice
Allahovog Vjerovjesnika blista zbog toga i da je radost^n zbog toga." Ovaj
hadis navodi i Buharija u poglavljima o tefsiru i o borbama, sa razlicitira
lancima prenosilaca od Muharika.

Hafiz Ebu Bekr ibn Mirdevejh navodi sljedece: "Pricao nam je Alijj ibnel-
Husejn ibn Alijj, da je njemu pricao Ebu Hatim er-Razi, njemu Muhammed ibn
Abdullah el-Ensari, a njemu Humejd od Enesa, da je Allahov Poslanik %, kada
je dosao do Bedra, trazio savjet od muslimana, pa mu je Omer dao savjet. Onje
to zatim ponovo uradio, pa neke Ensarije rekose: - O skupino Ensarija, Allahov
Poslanik ^ misli na vas. Tada oni rekose: - U torn slucaju, mi necemo reci
njemu kao sto su Israilovi sinovi rekli Musau: "Hajde ti i tvoj Gospodar pa se
bijte, a mi cemo ovdje cekati. " Tako nam Onog Koji te je poslao sa Istiooin,
kada bi isao na kraj svijeta, mi bi te slijedilil"

Ovu verziju navodi i Imam Ahmed od Ubejde ibn Humejda, on od
Humejda et-Tawila, a on od Enesa itd. Navodi je i Nesaija od Muhammeda ibn
el-Musenne, on od Halida ibn el-Harisa, on od Humejda, a on od Enesa itd.
Takoder je navodi i Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Ja'laa, on od
Abdulaiaa, on od Mu'temira, on od Humejda, a on od Enesa itd. istim
senedom.

nje|
je
pr
JOJI

SV€

320

Musa alejhi selam

Zatim je on poceo govoriti: "Posavjetujte me!", pa je Sa'd ibn Muaz rekao;
"Kao da aludiras na nas, Allahov Vjerovjesnice? Tako mi Onog Koji te je
poslao sa Istinom, kada bi se pred nama isprijecilo more pa ti zagazio u njega, i
mi bismo to sa tobom ucinili, i ni jedan od nas ne bi izostao! Radosni smo da
sutra s tobom docekamo naseg neprijatelja. Mi smo saburli u borbi i iskreni pri
susretu, Mozda ce ti Allah ^ pokazati kod nas ono sto ce te obradovati, pa
vodi nas, uz Allahov blagoslov!" Allahov Poslanik g se obradovao Sa'dovim
rijecima i izlaganju.

Imam Ahmed navodi sljedece: "Pricao nam je Veki', da je njemu pricao
Sufjan, od Muharika ibn AbduUaha el-Ahmesija, a on od Tarika - tj. ibn Sihaba
- da je El-Mikdad, uoci Bitke na Bedru, rekao Allahovom Vjerovjesniku i:
"Allahov Vjerovjesnice, mi tebi necemo reci kao sto su Israilovi potomci rekli
Musau: "Hajde ti i tvoj Gospodar pa se bijte, a mi cemo ovdje cekatil" nego: -
Idite ti i tvoj Gospodar i ratujte, a mi cemo uz vas ratovati!" Ova verzija lanca
prenosilaca je dobra, a ima i drugih.

Ahmed, takoder, navodi: "Pricao nam je Esved ibn Amir, da je njemu
pricao Israil od Muharika, a on od Tarika ibn Sihaba, da je Abdullah ibn
Mes'ud, r.a., rekao: - Bio sam prisutan jednom Mikdadovom prizoru - a volio
bih da sam ja umjesto njega bio, nego bilo sta drugo; pricao je Allahovom
Vjerovjesniku^, proklinjuci idolopoklonike, pa je rekao: - Allahov Vjerovjesnice,
tako mi Allaha, mi necemo tebi reci kao sto su Israilovi potomci rekli Musau
"Hajde ti i tvoj Gospodar pa se bijte. a mi cemo ovdje cekatil", nego cemo se
mi boriti sa tvoje desne i lijeve strane, ispred i iza tebe! Zatim sam vidio da lice
Allahovog Vjerovjesnika blista zbog toga i da je radost^n zbog toga." Ovaj
hadis navodi i Buharija u poglavljima o tefsiru i o borbama, sa razlicitira
lancima prenosilaca od Muharika.

Hafiz Ebu Bekr ibn Mirdevejh navodi sljedece: "Pricao nam je Alijj ibnel-
Husejn ibn Alijj, da je njemu pricao Ebu Hatim er-Razi, njemu Muhammed ibn
Abdullah el-Ensari, a njemu Humejd od Enesa, da je Allahov Poslanik %, kada
je dosao do Bedra, trazio savjet od muslimana, pa mu je Omer dao savjet. Onje
to zatim ponovo uradio, pa neke Ensarije rekose: - O skupino Ensarija, Allahov
Poslanik ^ misli na vas. Tada oni rekose: - U torn slucaju, mi necemo reci
njemu kao sto su Israilovi sinovi rekli Musau: "Hajde ti i tvoj Gospodar pa se
bijte, a mi cemo ovdje cekati. " Tako nam Onog Koji te je poslao sa Istiooin,
kada bi isao na kraj svijeta, mi bi te slijedilil"

Ovu verziju navodi i Imam Ahmed od Ubejde ibn Humejda, on od
Humejda et-Tawila, a on od Enesa itd. Navodi je i Nesaija od Muhammeda ibn
el-Musenne, on od Halida ibn el-Harisa, on od Humejda, a on od Enesa itd.
Takoder je navodi i Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Ja'laa, on od
Abdulaiaa, on od Mu'temira, on od Humejda, a on od Enesa itd. istim
senedom.

nje|
je
pr
JOJI

SV€

320

Musa alejhi selam

Lutanje Israilovih potomaka po pustinji i cuda koja su im se
tamo desavala

Vec smo naveli da su Israilovi potomci odbili da se bore protiv silnika i da
ih je Allah kaznio lutanjem po pustinji punih cetrdeset godina,

U knjizi ehli-kitabija (Bibliji) nisam naisao na kazivaiije o njihovom
odbijanju da se bore protiv silnika, ali u njoj stoji: Musa je opremio Josu'a da
se bori protiv jedne grupe neyjemika. IVIusa, Harun i Hur sjedili su na vrhu
jednog brda. Musa je drzao stap i kad god hi ga podigao, Josu'a bi napredovao,
akada bi ruku sa stapom zbog umora i slicno spustio, oni bi napredovali protiv
Josu'e. Zato su mu Harun i Hur pridrzavali ruku sa obje strane, sve do zaiaska
Sunca toga dana, pa je pobijedila grupa Josu'e ^m\.

Kod njih dalje stoji da je Jesron, medjenski svecenik i tast Musaa >m, cue
sta se desilo sa Musaom i kako mu je Allah dao da pobijedi svoga neprijatelja
faraona, pa je dosao Musau da ga pozdravi. Sa njim je bila njegova kcerka
Sefora, Musaova zena, i njena i Musaova dva sina, Dzerson i Azar. Musa ga je
docekao, pocastio i sazvao mu izraelcanske starjesine, koje su mu iskazale
naklonost i postovanje. Oni zatim navode da je on zapazio kako se Izraelcani
Musau puno obracaju zbog medusobnih sporova, pa je predlozio Musau da
izabere pravedne, postene, cestite i one koji mrze mito i pronevjeru, i da ih
odredi vodama ostalim Ijudima: po hiljadu, po stotinu, po pedeset i po deset, pa
da im oni presuduju, a ono sto oni ne mognu, da dodu Musau i da im to on
presudi. Musa a^n je take i uradio.

Oni dalje kazu: Izraelcani su usli u Sinajsku pustinju u trecem mjesecu
nakon izkska iz Egipta. A taj izlazak se desio na pocetku godine od koje
pocinju racunanje, tj. na pocetku proljeca. Prema tome, izgleda da su u et-Tih
(pustinja) usli pocetkora Ijeta, a Allah najbolje zna.

Zatim, oni kazu: Izraelcani su ostali oko Sinajske gore, a Musa se na nju
popeo, paje tu njegov Gospodar razgovarao sa njim. Naredio mu je da podsjeti
Izraelcane na blagodati koje im je On ukazao - kako ih je spasio od faraona i
njegovog naroda i kako ih je nosio na rukama, poput orlovih krila. Takoder mu
je naredio da Izraelcanima naredi da se ociste, okupaju, da operu odjecu i da se
priprerae za tri dana. Zatim, kada bude treci dan, da se sakupe oko gore, ali da
joj se niposto ni jedan ne priblizava jer ce biti ubijen - nista, pa calc ni zivotinje,
sve dok budu culi zvuk roga.

A kada utihne zvuk roga, onda ce im biti dozvoljeno da se popnu na goru.
Izraelcani to poslusase i tako i urade: okupaju se, ociste i namirisu.

I kada je dosao treci dan, na Sinajsku goru se spustio ogromni oblak iz
koga je gnnilo i sijevalo i iz koga se cuo jak zvuk trube. Izraelcani se tog
zvuka puno upiase, vrate se i zastanu u podnozju planine, a nju prekrije veliki
dim, u cijoj sredini je bio vatreni stub, koji je svu planinu zestoko tresao.
Zvuktmbe (roga) potraja i pojaca se. Musa ^m je bio na vrhu planine i Allah
je razgovarao sa njim. Uzviseni Gospodar je tada naredio Musau da side i

321

Musa alejhi selam

naredi Izraelcanima da se priblize planini kako bi culi AUahovu oponiku,
svecenicima - njihovim ucenjacima - da se popnu na brdo i da se tako priblize.]
Ovo je ocito dokaz iz njihove knjige da derogacija postoji!

A Musa je rekao: "Gospodaru moj, oni se ne mogu popeti, to si in
zabranio!" Tada mu je Uzviseni Allah naredio da ode i sa sobom dovedebrat^l
Haruna, a njihovi svecenici i narod, tj. ostatak Izraelcana da ne budu dalekOif
sto je Musa i uradio.

Uzviseni Gospodar je tada sa njim govorio i naredio mu deset zapovijediJ
Kod njiii stoji da su Izraelcani culi Boziji govor, ali ga nisu razumjeli, dok in
ga Musa nije prenio. Oni su govorili Musau: "Prenesi nam ti rijeci Gospoda
Uzvisenog, jer se mi bojimo da cemo pomrijeti."

On je to i ucinio i prenio im je till deset zapovijedi. One su: naredenjedasi
obozava samo Allah, koji nema sudruga, zabrana krivog zaklinjanja Allahon
naredenje da se pazi na subotu - tj. odvojiti jedan dan u sedmici za ibadet, stol
sada imamo petkom, cime je Allah derogirao propis o suboti - postuj oca»|
majku da bi dugo zivio na zemlji, koju ti daje Allah - tvoj Gospodar, ne ubij,i
cini biud, ne laadi, ne svjedoci lazno na svoga bliznjeg, ne pozeli kuce svog
prijatelja, ne pozeli zene svoga prijateija, ni sluge njegove, ni sluskinjel
njegove, ni vola njegovog, ni niagarca njegovog, niti ista sto pripada tvon
prijatelju - uglavnom, to je zabrana zavidnosti.

Mnogi alimi iz prvih generacija, a i ostali, kazu: "Tih deset zapovijedi sit
sadrzane u dva kur'anska ajeta, tj. u rijecima Uzvisenog: *Reci: "Dodite
vam kazem sta vam vas Gospodar propisiije: da Mu nista ne pripisujete,
roditeljima dobro cinite, da ne ubijate svoju djecu zbog neimastine - Mi i vasi
njih hranimo - ne priblizujte se razvratu bio onjavan Hi tajan; ne uliijajte onog
kogaje Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva ~ toje ono sto van
On oporucuje, da biste razmisliU - *i da se imetku siroceta ne priblizavati%
osim na najljepsi nacin, sve dok punolj etna ne postane, i da pravedno na /iin'f
kantaru mjerite, - Mi nikoga preko njegove mogucnosti ne zaduzujemo - i feii
govorite, da Icrivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obave,
prema Allahii ispunjavate, - eto, to vam On nareduje da bi ste to na umu imali
*/ doistaje ovo pravi put Moj, pa se njega drzite, i druge puteve ne slijeditepa
da vas odvoje od piita Njegovog; - eto, to vam On nareduje, da biste se grijeM
cuvali. " (El-En' am 151.-153,)

Oni nakon deset zapovijedi navode mnoge oporuke i raznovrsne propise
koji su jedno vrijeme bili postovani, a kasnije pogazeni. Jedno vrijeme s|
postupalo po njima, a onda su zaboravljeni od onih koji su ih trebaf
primjenjivati. Zatim su ih svjesno izmijenili i iskrivili, a na kraju su ih dos
izbacili, tako da su derogirani i zamijenjeni drugim, nakon sto su bili vazed|
i potpuni. Ali, AUahu pripada emr (naredivanje) i prije i poslije, On
odreduje propise onako kako On hoce i On radi ono sto On hoce. Njemil
pripada sve sto je stvoreno i On sve odreduje, uzvisen je Allah, Gospod^
svjetova!

322

Musa alejhi selam

ropise,

3me se
trebali
a dosta
vazeci
ie, On
Njemu

Uzviseni Allah je rekao: *0 sinovi Israilovt, Mi smo vas od vaseg neprijatelja
izbavili, i na desnu stranii Tura vas doveli, i manu i prepelice vam spustali.
Vedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo, i ne budite u tome obijesni da
vas ne hi snasla Moja srdzba - a koga snade Moja srdzba - nastradao je. *Ja
cu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini i koji
zatim na pmvom putu istraje. " (Ta-ha, 80.-82.)

Ovdje Uzviseni navodi kako je Izraelcanima dao blagodat i lijepo prema
njima postiipio, spasavajuci ih od njihovih neprijatelja, izbavljajuci ih iz
tjeskobnog i mucnog stanja, i obecavajuci im da ce biti u blizini njihovog
poslanika na desnoj strani Tura - na njihovoj desnoj strani - da bi poslaniku
spustio vazne propise, u kojima je dobro za njih i na ovom i na onom svijetu.
On takoder navodi da im je, dok su bill u teskom stanju i dok im je to bilo
neophodno u putu kroz predjele bez usjeva i zivotinja, spustao manu sa neba.
Ujutro bi je naiazili po svojim kucama, pa su je uzimali onoliko koliko im je
za taj dan do jutra bilo potrebno, a ako bi neko uzeo preko svoje potrebe,
pokvarilo bi se. Ako bi neko uzeo malo, bilo bi mu dovoljno, a ako bi uzeo
puno, ne bi ostalo viska. Od te mane su pravili nesto slicno hljebu, a bilo je
potpuno bijelo i veoma ukusno. Pred kraj dana bi im dolijetale ptice
prepelice, pa bi ih oni bez napora lovili, onoliko kohko im je bilo potrebno za
veceni.

U Ijetno doba Allah M bi im davao da ih natlcrije oblak, koji bi ih stitio od
zege i prejake sunceve svjetlosti, kao sto kaze Uzviseni: *0 sinovi Israilovi,
sjetite se blagodaU Moje koju sam vam dao, i ispunite zavjet koji ste Mi dali -
Ispunicu i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte! * VJerujte u ono
sto objavljujem, cime se potvrduje da je istinito ono sto vi imate, i ne budite
prvi koji u to nece vjerovati. I ne zamjenjujte ajete Moje za nesto sto malo
vrijedi, isamo se Mene bojte! (EI-Bekare, 40.-4! .)

On, takoder, kaze: */ kada smo vas odfaraonovih Ijudi izbavili, koji su vas
najgorim miikama miicili: muskii vam djecit Mali, a zensku u zivotit ostavljali: -
a to vam je bilo veliko iskusenje od vaseg Gospodara. *I kada smo zbog vas
more mstavili i vas izbavili, a faraonove Ijude, no vase ocl, potopili; *i kada
smo Musau cetrdeset noci obecanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu,
sami sebi cineci nepravdu, tele obozavati poceli. * Zatim smo vam, i poslije
toga, oprostili, da biste zahvalni bili; *i kada smo Musau Knjigu koja rastavlja
istimt od neistine dali, da biste pravim putem isli; *i kada je Musa rekao
narodu svome: "O narode moj, prihvativSi tele vi ste samo sebi nepravdu
ucinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izmedu vas prestupnike smrcu
kaznite. Toje bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce vam oprostiti! On prima
pokajanje i Onje milostiv:" *i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti necemo
vjerovati dok Allaha ne vidimo!", munja vas je osinula, i vi ste to vidjeli.
*Zatim smo vas poslije smrti vase ozivjeli, da biste zahvalni bili. *I Mi smo
vam od oblaka hladovinu nacinili, i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa
jela kojima vas opsb'bljujemo!" A oni Nama nisu naudili, sami sebi su
nepravdu nan ijeli; (El-Bekare, 49 .-5 7 .)

323

Musa alejhi selam

Uzviseni, takoder, kaze: *; kada je Musa za narod svoj vodu molio. Mi
smo rekli: "Udari stapom svojim po stijenH", i iz nje je dvanaest vrek
provrelo, i svako bratstvo je znalo vrelo iz kojeg ce piti. "Jedite i pijte
Allahove darove, i ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!" *i kada ste rekli:
"O Musa, mi ne mozemo vise jednu te istu hranu jesti. zato zamoli, u nak
ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga sto iz zemlje rada: povrca, i
krastavica, i zita, i lece i luka crvenogl", onje rekao: "Zar zelite da ono sto
je holje zamijenite za ono stoje gore? Idite u grad. imacete ono sto trazitet"!
ponizenje i bijeda na njih padose, i Allahovu srdzbu na sebe navukose. zato
sto u Allahove dokaze nisu vjerovali i sto su ni krive ni duzne vjerovjesnike
ubijali, zato sto su neposlusni bili i sto su sve granice zla prelazili.
(El-Bekare, 60.-61.)

Ovdje Uzviseni navodi kako im je dao blagodati i dobrotu obezbjedujuci im
bez ikakvog njihovog truda i zahmeta dva ukusna jela. Ujutro im je spustao
manii, a predvece slao prepelice. Pored toga, dao je da im udarcem Musaovog
stapa po kamenu kojeg su sa sobom noslli, provrije voda u dvanaest izvora - za
svako pleme po jedan izvor. Provrelu vodu su pill, pojili njome stoku i cuvali
onoliko koliko im je bilo potrebno, I konacno, On im je postavio oblak iznad
njih da ih od zege stiti.

To su bile velike blagodati i krupni darovi od Allaha. Medutim, on! na
njih nisu pazili onako kako je trebalo, niti na njima AUahu zahvaljivali i
ibadet cinili. Mnogima su spomenuti darovi bili dosaditi, pa su zatrazih da im
se umjesto njih da ono sto zemlja rada: povrce, krastavice, zito, leca i crveni
luk.

Zbog tih rijeci Musa ^i ih je grdio, ruzio i korio, govoreci im: "Zar zelite
da ono stoje bolje zamijenite za ono stoje gore? Idite u grad, imacete ono sto
trazite!" Tj, to sto zelite i trazite umjesto blagodati u kojima uzivate, ima i u
malim i velikim naseljima, pa kada odete u njih, tj. kada izgubite ovaj polozaj
koji ne zasluzujete, tamo cete naci obicna jela i neukusnu hranu koju zelite i za
kojom zudite, a ja vam necu udovoljiti i traziti to ovdje, niti cu Allahu prenijeti
zelje koje tvrdoglavo iznosite.

Svi navedeni od njih potekH postupci, ukazuju na to da se oni nisu prosli
onoga sto im je bilo zabranjeno, kao sto kaze Uzviseni: / ne budite u tome
obijesni da vas ne bi snasla Moja srdzba - a koga snade Moja srdzba -
nastradaoje! Tj. propao je i sam propast zasluzio - a Allah je Taj Koji unistava
i rusi - i navukao na sebe srdzbu Silnog Vladara.

I pored toga, Uzviseni i nakon zestoke prijetnje daje nadu onom ko Mu se
obrati, pokaje se i nakon toga prestane slijediti opakog sejtana. On tako kaze:
"Ja cu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje, i dobra djela cini ikoji
zatim na pravom putu ustraje. "

324

za

to
u
aj

IB,

Musa alejhi selam

^

Trazenje videnja Allaha M

Uzviseni Allah kaze: */ Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude
kadse napuni trideset noci, i dopunismo ihjos sa deset, pa se vrijeme koje
je odredio Gospodar njegov ispuni za cetrdeset noci. A Musa je bio rekao
svome bratu Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi
put onih koji su smutljivci. " *f had nam Musa dode u odredeno vrijeme. i
had mil Gospodar njegov progovori, on rece: "Gospodaru moj, ukazi mi se
da Te vidim!" "Ne mazes Me vidjeti". rece. "ali pogiedaj u ono brdo, pa
ako ono ostane na svome mjestu. vidjeces Me! " I kada se Gospodar njegov
omn brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijescen strovall
Cim se osvijesti. rece: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se. ija sam prvi vjernik! "
*"0 Musa", rece On. "Ja sam tebe odabrao nad ostalim svijetom
poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan
budU " */ Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve i objasnjenje za
svasta. "Pa uzmi ih cvrsto i naredi svome narodu da prihvate ono najljepse
u njima." A pokazacu vam i zemlju gresnika. *Odvrat.icu od Svojih
mamenjaone koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god
dokai oni vide nece ga vjerovati; ako vide pravi put - nece ga kao put
prilnatiti, a ako vide stranputicu - kao put ce je prihvatiti. To zato sto ce
Maze Nase poricati i sto ce prema njima ravnodusni biti. *A onima koji
dokaze Nase ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu
vjerovali, bice ponistena njihova djela. Zar ce biti drugacije kaznjeni nego
kako su radili? (El-A' raf, 1 42 .- 1 47 .)

Neki ucenjaci iz prve generacije, medu kojima su i Ibn Abbas, Mesruk i
Mudzahid, kazu: "Till trideset noci je bilo cio mjesec zu-1-ka'de, a cetrdeset je
dopunjeno sa deset noci iz mjeseca zu-1-hidzdze." Prema ovome, Allah je sa
njim govorio na Kurban- bajram.

Priblizno u isto vrijeme Uzviseni Allah je Muhammedu m upotpunio Islam
i dao Svoje dokaze i znamenja.

Sve u^svemu, kada je Musa im ispunio odredeno vrijeme - koje je ispostio,
jer se kaze da tada nije uzimao hranu - i napunio mjesec dana, uzeo je koru
jednog dn^eta i poceo je zvakati, da bi mu zadah iz usta bio Ijepsi. Zato mu je
Allah naredio da nastavi post jos deset noci, pa je tako ispalo cetrdeset noci.
Zato u vjerodostojnom hadisu stoji da je zadah iz usta postaca AHahu drazi od
miomirisa mosusa.

Prije nego sto je Musa krenuo, odredio je da ga medu Izraelcanima zastupa
njegov postovani, cijenjeni i omiljeni brat Harun. On mu je bio rodeni brat - od
istog oca i iste majke, i pomocnik u pozivanju Allahu. On ga je savjetovao i
odredio za vodu. To nije bila greska, jer je i on bio visokog stepena, buduci da
jebioposlanik.

Uzviseni Allah kaze: / kad Nam Musa dode u odredeno vrijeme. tj. u
vrijeme kada mu je to bilo naredeno. / kada mu Gospodar njegov progovori.
Tj, kada je Allah sa njim govorio iza zastora, dao mu da direktno cuje Njegov

325

Miisa alejhi selam

govor - priblizio ga je Sebi, pa ga zovnuo i razgovarao sa njim. To je bio visok.^
stepen, i odabrano mjesto. Zato, neka je Allahov trajni blagoslov na njega, i ,
Njegovi selami i na ovom i na oiiom svijetu!

Kada mu je dat taj visoki stepen i kada je cuo Allahove rijeci, on je
zatrazio da se podigne zastor, rekavsi Uzvisenom, Onom Kojeg pogledi ne
dosezu, Jakom i Mocnom: "Gospodaru moj, ukazi mi se da Te vidim!" "Nd
mozes Me vidjeti! ", rece. Zatim mu je Uzviseni objasnio da ne hi mogae'^
ostati ziv kada bi mu se pokazao, jer ni brdo, koje je jace, vece i cvrsce od
covjeka, nije moglo ostati na svome mjestu kada mu se pokazao Milostivi.
Zato mu je rekao: alipogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestUf
vidjeces Me!

U raniiim Icnjigama stoji da mu je Uzviseni Allah rekao: "O Musa, nemai
jednog zivog da Me ugleda a da ne umre, a nema nicega cvrstog da Me uglecfej
a da se ne obori."

U Buharijinom i Muslimovom Sahihu se od Ebu Musaa, navodi da je'
Allahov Postanik M rekao: "Njegov zastor je svjetlo" - a prema drugoj verziji:
"vatra" - kada bi ga podigao, svjetlost Njegovog lica bi spalila sva stvorenja
dokle bi dopro Njegov pogled!"'

Ibn Abbas u pogledu rijeci Uzvisenog: Pogledi do Njega ne mogu doprijed,
(El-En' am, 103.), kaze: "To je Njegovo svjetlo koje, kada se ukaze necemu,
nista od toga ne ostane." Zato Uzviseni kaze; / kada se Gospodar njegov onom
brdu otb'i, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijescen strovall Cim se
osvijesti. rece: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ija samprvi vjernik!"

Mudzahid u pogledu rijeci Uzvisenog: ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono
ostane na svom mjestu. vidjeces Me! kaze da je tako receno jer je ono vece od
tebe i teze ga je stvoriti. / kada se Gospodar njegov onom brdu otkri, Musa je
vidio da brdo ne moze ostati nepomicno i da se sravnilo sa zemljom. Kada je
vidio sta se desilo sa brdom, pao je onesvijescen.

U nasem Tefsiru smo naveli hadis koji citiraju Imam Ahmed i Tinnizija, a
Ibn Dzerir i El-Hakim mu daju ocjenu sahih: Prenosi se od Hammada ibn
Seleme, a on od Sabita - Ibn Dzerir i Lejs jos dodaju od Enesa - da je Allahov
Poslanik ^ proucio: / kada se Gospodar njegov onom brdu otkri. On go sa
zemljom sravni. i rekao: "Ovoliko", stavivsi palac na gomju trecimi malog
prsta - pa se brdo srusilo. Ovo je verzija Ibn Dzerira,

Es-Sudejj navodi od Ila-ime, da je Ibn Abbas rekao: "On se ukazao - tj.
zbog Svoje velicine - samo koliko je raali prst, pa je brdo sravnio, tj. pretvorio
u prasinu, a Musa se onesvijescen strovali, tj pade u nesvijest.

Katade kaze: "mrtav". Medutim, prvi stav je ispravniji radi rijeci Uzviseuog:
Cim se osvijesti, jer se osvijestiti moze samo iz besvjesnog stanja. rece:
"Hvaljen neka si!" Ovo je iskazivanje veHcine, uzvisenosti i nemogucnosti da

' Muslim Li svom Sahihu 1/79/293; Ibn Madze u svom Simemt uvod/1 3/195; Ahmed u svom
Musnedu 4/40 1/405/Haleb, hadis garib.

326

Musa alejhi selam

Njega i Njegovu velicinu vidi. "Kajem Ti se", tj. nakon ovoga vise necu traziti
da Te vidim, "ija sam prvi vjernik" i da ko god Te vidi, ako je ziv umre, a ako
je cvrst srusi se.

U Buharijinom i Musliraovom Sahihu je potvrdeno, prenoseci od Amra ibn
Jahjaa ibn Ammara ibn Ebi Hasana el-Mazinija el-Ensarije, on od svoga oca, a
on od Ebu Se'ida el-Hudrije, da je Allahov Poslanik M rekao: "Nemojte me
uzdizati jznad ostalih poslanika, Ljudi ce se onesvijestiti na Sudnjem danu. Ja
cu se prvi osvijestiti, pa cu ugledati Musaa kako se drzi za jedan od stiibova
Arsa, pa necu znati da li se on osvijestio prije mene, ili je nagraden time sto je
onesvijescen na Turn.'"

Ovo je Buharijina verzija, a na pocetku ovog hadisa se navodi slucaj kada
je jedan ensarija osamario jednog jevreja nakon sto je ovaj rekao: "Ne, tako mi
Onogakoji je odabrao Musaa nad cijelim svijetom!" Na to je Allahov Poslanik ^i
rekao: "Nemojte me uzdizati iznad ostalih vjerovjesnika."^

U Buharijinom i Muslimovom Sahihu se od ez-Zuhrije, on od Ebu Seieme
i Abdurrahmana el-A'redza, oni od Ebu Hurejre, a on od Poslanika % navodi
druga verzija tog hadisa, same tamo stoji: "Nemojte me uzdizati iznad
Musaa."

Te rijeci su ili iz skromnosti i skrusenosti, ili je zabranio istjecanje
pojedinih vjerovjesnika da ne bi dolazilo do Ijutnje i pristrasnosti, iH znace:
To nije vase, nego je Allah taj koji uzdize poslanike jedne iznad drugih na
razlicite stepene. To se ne postize nicijim misljenjem, nego Allahovim
odredenjem. Ako neko kaze da je ovo Poslanik ^ rekao prije nego sto je
saznao da je on najodabraniji i da je to derogirao onda kada je to saznao,
takvo misljenje je sporno. Jer, ovo prenose Ebu Se'id i Ebu Hurejre, a Ebu
Hurejre je kasno ucinio Hidzru - tek u godini u kojoj je doslo do Bitke na
Hunejnu, a tesko je povjerovati da to Poslanik nije znao prije. Allah, opet,
najbolje zna!

Nema nikakve sumnje da je on ^ najodabraniji od svih Ijudi i svih
stvorenja. Uzviseni Allah kaze: "Vi ste najbolja zajednica (Ummet) koja se
pojavila medu Ijudima" (Ali 'Imran, 1 10.), a oni su to postigli samo zaslugom
svog Poslanika ^.

Zatim se mutewatir predajom prenosi da je Poslanik ^ rekao: "Bez hvale, ja
cu biti prvak Ijudi na Sudnjem danu."^ Pored ovoga on govori i o pocasnom
polozaju (el-mekain el-Mahmud) koji ce samo njemu pripasti, na kojem ce mu
zavidjeti svi od prvog do posljednjeg. Ovo mjesto nece imati drugi poslanici ni
vjerovjesnici, cak ni najodabraniji medu njima (ulu-1-azm): Nuh, Ibrahim,
Musa i Isa, sin Merjemin.

' Buhaiija 44/U2Al2/Fethu-l-Barr, Muslim od Ebu Hurejre 43/159/162 i ostali.

•' Buharija 60/3 imOS/Fethu-l-Bari.

' Ibn Madze u svom Simenu 37/37/4308, u senedu ovog hadisa se nalazi Ali ibn Zeid ibn
Dzudan koji je slab (da' if), a o njemu smo ranije govorili.

327

h

Musa alejhi selam

A njegove ^ rijeci: "I ja cu se prvi osvijestiti, pa cu ugledati Musaakako
se prihvatio za stub Arsa - tj. kako ga je uzeo - pa necu znati da li je on dosao
svijesti prije mene, ili je nagraden time sto je onesvijescen na Turu."' upucuju
na to da ce se padanje Ijudi u nesvijest desiti na mjestu sudenja, kada se
pojavi Gospodar da presudi Svojim robovima. Oni ce pasti u nesvijest zbog
Njegove uzvisenosti i velicine, pa ce prvi koji ce od njih doci svijesti biti
Muhammed - pecat vjerovjesnika i odabranik Gospodara neba i Zemlje nad
ostalim vjerovjesnicima. Medutim, On ce ugledati Musaa kako se drzi za stub
Arsa. Istiniti zatim kaze: pa necu znati da li je on dosao svijesti prije mene, tj,
jer je padanje u nesvijest lakse podnio zato sto je vec jednom to iskustvo
imao na ovom svijetu, ili je nagraden time sto je pao u nesvijest na Turu, pa
zbog toga nije vise padao u nesvijest. Ovim se, u torn pogledu, Musau u
ukazala velika pocast, ali to ne znaci da je on odabraniji. Zato je Allahov
Poslanik ^ na ovaj nacin ukazao na njegovu pocast i vrijednost. Kada je onaj
jevrej rekao; "Ne, tako mi Onoga Koji je odabrao Musaa nad svim ostalim
Ijudima", pa ga je musliman osamario, moglo se desiti da oni koji su to
posmatrali Musaa pocnu manje cijeniti, Zato je Poslanik ^ ukazao na njegow
vrijednost i pocast.

Uzviseni dalje kaze: "O Musa", rece on, "Ja sam tebe odabrao nad
ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim", tj. u tvoje vrijeme a
ne prije toga, jer je Ibrahim ^i odabraniji od njega - o cemu je bilo govora kad
smo govorili o Ibrahimu >^i - niti poslije njega, jer je Muhammed ^ odabraniji
od njih obadvojice - Muhammedova ^ odabranost nad svim poslanicima i
vjerovjesnicima pokazala se u noci Israa, jer je on shodno jednoj provjerenoj
predaji rekao: "Ja cu biti na mjestu za kojim ce zudjeti sva stvorenja, cak i
Ibrahim."

Uzviseni zatim kaze: Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi! Tj. prihvati
Moju poslanieu i govor, ne trazi vise i budi zalivalan na tome.

Uzviseni Allah dalje kaze: / Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve i
objasnjenje za svasta. Te ploce su bile od dragocjenog bisera. Tako u
Buharijinom Sahihu stoji da je Allah Musau Tewrat pisao Svojom rukom, i da
su u njemu bile upute o grijesima i sva potrebna pojasnjenja o tome sta je
dozvoljeno a sta zabranjeno.

Pa uzmi ih cvrsto, tj. odlucno i s cvrstim i iskrenim nijjetom, i naredisvome
narodu da prihvate ono najljepse u njima, tj. da kako najljepse moze biti
postupaju sa njima.

A pokazacu vam i zemlju grjesnika, tj. vidjet cete kako ce biti kaznjeni oni
koji Mi nisu pokomi, koji se suprotstavljaju Meni, i u laz utjeruju Moje
poslanike. Odvraticu od Svojih znamenja, tj, od njihovog shvacanja,
razumijevanja i poimanja znacenja na koja ona ukazuju i upucuju, one koji se
budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god dokaz oni vide nece ga

t

Buharija 60/25/3398; Ebu Dawud u svome Sunenu 2/521/Haleb.

328

irihvati

i

sve I
["ako u

m, i da
sta je

see ga

■ . Musa alejhi selam

vjerovati; tj. koliko god bi cuda (mu'dziza) vidjeli, oni ih ne bi prihvatili Ako
vide pravi put - nece ga kao put prihvatiti, tj. ne bi njime isli i slijedili ga a ako
Vide stranputicu - kao put ceje prihvatiti. To zato sto ce dokaze Nase poricati
Tj. toje zato sto poncu Nase dokaze, sto su nemami prema njima, sto odbijaju
da L njih povjeruju, razraisle o njihovom znacenju, r sto ne cine ono sto iz njih
proiziiazi. A onima koji dokaze Nase ne budu priznavali i koji u susret na onom
svijetu ne budu vjerovali. bice ponistena djela njihova. Zar ce biti drugacije
kaznjeni nego kako su radili?

Obozavanje teleta u Musaovoj ,^l odsutnosti

Uzviseni Allah kaze: * "I Musaov narod poslije njegovog odlaska. prihvati
odnakita svog kip teleta kojeje rikalo. Zar oni nisu vidjeli da im. ono ne govori
i da ihputem pravim ne vodi? Oni ga prihvatise i prema sebi se ogrijesise *I
posto se poslije gorko pokajase i vidjese da su u zabludi, rekose: "Ako se
Gospodar nas na nas ne smiluje i ako nam ne oprosti, doista cemo biti
u^bljenir' *A kada se Musa srdit i zalostan vrati svome narodu povika-
Kako ste tako ruzno poslije odlaska moga postupiW Zasto ste pozurivali
odredbu Gospodara svoga? ", i place bad, i brata svoga za glavu scepa i poce
gavuci sebi: "O sine moje majke". rece Harun, "narod nije nimalo do mene
drtao I umalo me nije ubio. nemoj da mi se dusmani svete i ne smatraj
menejedmm od onih koji su se prema sebi ogrijesili. " *"Gospodaru moj"
zamoli Musa. "oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo pod okriljem
Ivojemilosti. Ti si od milostivih najmilostiviji! " *One koji su tele prihvatili
sticice, doista. srdzba Gospodara njihova iponizenjejos na ovom svijetu- tako
Mikaznjavamo one koji kuju Ml *A onima koji hrdava djela rade pa se
poshje pokaju i vjernici postanu. Gospodar tvoj ce, poslije toga sigurno
opmtih i samilostan biti I kada Musaa srdzba minu, on uze place na kojima
je biloispisana uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga
boje. (Ei-A raf, 148.-154.)

^ "r:*^^"!' *"^f ^^' ^^^^- *"^ '^^'^ ^i Prije naroda svoga pozurio. o
msa^ Evo ih idu za mnom ", adgovori on, "a pozurio sam k Tebi
Gospodaru moj da budes zadovoljan." *"Mi smo narod tvoj poslije tvo%
odlaska u iskusenje doveli ". rece On, "njegaje zaveo Samirijja. " */ Musa se
narodu svome vrati srdit i zalostan. "O narode moj". rece. "zar vam
bospodar vas nije dao lijepo obecanje? Zar vam se vrijeme oduljilo Hi
hocete da vas stigne srdzba Gospodara vaseg pa se zato niste drzali
obecanja koje ste mi dali?" *"Nismo prekrsili dato ti obecanje svojom
yoijom odgovorise. "Bill smo natovareni teretima. nakitom narodnim pa
smo to bacili" A to isto uradio je i Samirijja. *pa im je izlio tele kojeje
davab glas kao da muce, i oni su onda rekli: "Ovo je vas bog i bog
Mima, on ga je zaboravio!" *Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rijeci ne
odgovara. i da od njih ne moze nikakvu nevolju otkloniti niti im kakvu korist
pnbavui? A Harun jejosprije govorio: "O narode moj. vi ste njime samo u

I

Musa alejhi selam ___^__

iskusenje dovedeni; Gospodar vas je Milostivi, zato slijedite mene i slusajte
naredejy'e moje! " * "Mi cemo mu se klanjati, sve dok nam se ne vrati Musa".
odgovorili su oni. * "O Harune", povika Musa, "sta te je sprijecilo, kad si ih
vidio da su zastranili, *da za mnom nisi posao? Zasto nisi naredenje moje
poslusao?" * "O sine majke moje", rece Harun. "ne hvataj me za bradu i kosu
moju! Ja sam se bojao da ti ne reknes: 'Razdor si medu sinovima Israiiovim
posijao, i nisi postupio onako kako sam ti rekao. " * "A sta si to ti htio,^ o
Samirijja?". upita Musa. * "Ja sam vidio ono sto oni nisu". odgovori on, "pa
sam saku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto takoje u mojoj
dusi ponikla zla misao. " * "Onda se gubil", rece Musa. "citavog svog zivola
ces govoriti: 'Neka me niko ne dotice! ', a ceka te jos i odredeni cas koji tc
nece mimoici. Pogledaj samo ovog tvog "boga" kojem si se klanjao; mi cemo
ga sigurno spaliti, i po moru mu prah razasuti. *Vas Bogje - Allah, drugog
boga, osim Njega, nemal On sve zna!" (Ta-ha, 83,-98.)

Ovdje Uzviseni navodi sta se desilo sa Izraelcanima kada je Musa ^
otisao svome Gospodaru u zakazano vrijeme. On se zadrzao na Turn jer je
Allah sa njim razgovarao. Tamo Ga je Musa im pitao o mnogim stvarima, gdje
mu je Uzviseni na njih odgovarao.

Jedan od njih, kojeg su zvali Harun es-Samirijj, uzeo je nakit koji su bill
pozajmili i od njega napravio tele, ubacivsi na njega saku prasine koju je uzeo
od traga Dzibrilovog konja - koga je ugledao onda kada je Allah unistio
faraona. Kada je prasinu bacio na tele, ono je pocelo mukati, kao sto pravo tele
muce.

Neki kazu da se ono pretvorilo u pravo tele, od krvi i mesa, te da je tako
zaista i raukalo. Ovakvo misljenje zastupa Katade i neki dragi. Drugi kazu da
to nije tacno, nego je vjetar, ulazeci straga i izlazeci sprijeda, davao zvuk slican
mukanju krave, dok su oni okolo plesali i veselili se.

/ oni su onda rekli: "Ovoje vas bog i bog Musaov. on gaje zaboravio!" tj.
Musa je zaboravio da je njegov gospodar kod nas pa je otisao da ga trazi, a on
je ovdje! Allah je visoko iznad onoga sto oni govore. Njegova imena i svojstva
su cista od toga, i brojni su Njegovi darovi i blagodati!

Uzviseni Allah objasnjavajuci nistavost njihovog ubjedenja i vjerovanja,
kojim boga svode na obicnu zivotinju ili prokletog sejtana, kaze: Zar oni nisu
vidjeli da im ono ni rijeci ne odgovara, i da od njih ne maze nikakvu nevoljtt
otkloniti niti tm kalcvu korist pribaviti? (Ta-ha, 89.)

On, takoder, kaze: Zar oni nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putm
pravim ne vodi. Oni ga prihvatise iprema sebi se ogrijesise. (El-A'raf, 148.)

U ovim ajetima se dakle kaze da zivotinja ne raoze ni govoriti ni
odgovarati, ni nastetiti ni koristiti, a kamoH na pravi put upucivati. Oni suje-
cineci sami sebi nepravdu - prihvatili, a u dusama osjecajuci da je laz, zabludai
krivovjerstvo, / posto se poslije gorko pokajase zbog onog sto su uradili, i
vidjese da su u zabludi, rekose: "Ako se Gospodar nas na nas ne smiluje i ako
nam ne oprosti, doista cemo biti izgubljeni!" (El-A'raf, 149.)

I

^

D

U

330

\ko

Musa alejhi selam

Kada se Musa m, vratio i vidio da obozavaju tele, bacio je ploce koje je
nosio, na kojima je bio ispisan Tewrat. Kod ehli-kitabija stoji da ih je porazbijao i
damu je Allah umjesto njih dao dmge. U Kur'anu nema nista sto bi to potvrdilo.
L njemu samo stoji da ih je bacio kada je ugledao ono sto je ugledao.

Kod ehli-kitabija stoji da su to bile dvije ploce, ali se iz kur'anskog teksta
vidi da ih je bilo vise. Primivsi od AUaha vijest da je njegov narod poceo
obozavati tele, Musaa, u prvi mah, to nije dovoljno dojmilo, pa mu je naredeno
da ode i vidi svojim ocima,

U torn smislu, u hadisu kojeg od Ibn Abbasa prenose Ahmed i Ibn Hibban,
stoji da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Cuti nije isto sto i vidjeti.'"

Kada se Musa vratio, zbog toga ih je izgrdio i ukorio pa su se poceli
pravdati govoreci: "Bili smo natovareni teretima. nakitom narodnim, pa smo to
bacili." A to isto uradio je i Samirijja. Dakle, ustrucavali su se da prisvoje nakit
faraonovog naroda iako iin je bilo naredeno i dozvoljeno da ga uzmu od svoga
neprijatelja, a nisu se ustrucavali da zbog svoje gluposti i pomanjkanja
razboritosti, umjesto Allaha, Jednog i Jedinoga, pocnu obozavati tele koje je
mukalo.

Zatim se okrenuo prema bratu Harunu S!S3 i upitao: "O Harune, sta te je
sprijecih, kad si ih vidio da su zastraniU, *da za mnom nisi posao?" Tj. zasto
nisi, odmah cim si vidio sta su uradili, za mnom posao i ispricao mi sta su
uradili. Harun je odgovorio; "Ja sam se bojao da ti ne reknes: 'Razdor si medu
sinovima Israilovim posijao", tj. ostavio si ih i dosao za mnom iako sam tebe
za svoga zamjenika medu njima odredio. "Gospodaru moj". zamoli Musa,
"oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si
odmihstivih najmilostiviji." (El-A'raf, 151.) A Haiiin >&a im je spomenuti
postupak strogo zabranjivao i svom silom ih od njega odvracao.

Uzviseni Allah kaze: A Harun je jos prije govorio: "O narode moj, vi ste
njime samo u iskusenje dovedeni. ", tj. Allah je odredio da se desi ovo sa
teletom i On je dao da ono rice, da bi vas iskusao i ispitao, "Gospodar vasje
Mihsdvi", a ne ovo tele, "zato slijedite mene", tj. ono sto vam govorim, "/
slusajte naredenje moje!" "Mi cemo mu se klanjati, sve dok nam se ne vrati
Musa ", odgovorili su oni.

Zatim je Musa prisao Samirijji i upitao: "A Sta si to ti htio. a Samirijja? ",
i'stz teje navel da to uradis? "Ja sam vidio ono sto oni nisu vidjeli",
odgovori on, tj. vidio sam Dzebraiia kako jase na konju: "pa sam saku zemlje
ispodizaslanikove stope uzeo ", tj. od traga Dzibrilovog konja.

Neki kazu da ga je vidio, pa kada bi god kopitama stao na zelenu i travnatu
podlogu on bi uzeo zemlje sa traga konjskog kopita i to bacio na tele
napravljeno od zlata, pa se desilo to sto se desiio. Zato je rekao; "i to bacio - i
eto takoje u mojoj dusi ponikla zla misao. " "E onda se gubil". rece Musa,

'Alimed u svom Musnedu 1/21 5-2 17/Haleb; Es-Sujjuti u el-Fettiu-l-Kebir 3/58/Haleb; El-
Hakim 2/321; Ibn Hibban u svom Sahihu 2/668.

331

\ko

Musa alejhi selam

Kada se Musa m, vratio i vidio da obozavaju tele, bacio je ploce koje je
nosio, na kojima je bio ispisan Tewrat. Kod ehli-kitabija stoji da ih je porazbijao i
damu je Allah umjesto njih dao dmge. U Kur'anu nema nista sto bi to potvrdilo.
L njemu samo stoji da ih je bacio kada je ugledao ono sto je ugledao.

Kod ehli-kitabija stoji da su to bile dvije ploce, ali se iz kur'anskog teksta
vidi da ih je bilo vise. Primivsi od AUaha vijest da je njegov narod poceo
obozavati tele, Musaa, u prvi mah, to nije dovoljno dojmilo, pa mu je naredeno
da ode i vidi svojim ocima,

U torn smislu, u hadisu kojeg od Ibn Abbasa prenose Ahmed i Ibn Hibban,
stoji da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Cuti nije isto sto i vidjeti.'"

Kada se Musa vratio, zbog toga ih je izgrdio i ukorio pa su se poceli
pravdati govoreci: "Bili smo natovareni teretima. nakitom narodnim, pa smo to
bacili." A to isto uradio je i Samirijja. Dakle, ustrucavali su se da prisvoje nakit
faraonovog naroda iako iin je bilo naredeno i dozvoljeno da ga uzmu od svoga
neprijatelja, a nisu se ustrucavali da zbog svoje gluposti i pomanjkanja
razboritosti, umjesto Allaha, Jednog i Jedinoga, pocnu obozavati tele koje je
mukalo.

Zatim se okrenuo prema bratu Harunu S!S3 i upitao: "O Harune, sta te je
sprijecih, kad si ih vidio da su zastraniU, *da za mnom nisi posao?" Tj. zasto
nisi, odmah cim si vidio sta su uradili, za mnom posao i ispricao mi sta su
uradili. Harun je odgovorio; "Ja sam se bojao da ti ne reknes: 'Razdor si medu
sinovima Israilovim posijao", tj. ostavio si ih i dosao za mnom iako sam tebe
za svoga zamjenika medu njima odredio. "Gospodaru moj". zamoli Musa,
"oprosti meni i bratu mome i ucini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si
odmihstivih najmilostiviji." (El-A'raf, 151.) A Haiiin >&a im je spomenuti
postupak strogo zabranjivao i svom silom ih od njega odvracao.

Uzviseni Allah kaze: A Harun je jos prije govorio: "O narode moj, vi ste
njime samo u iskusenje dovedeni. ", tj. Allah je odredio da se desi ovo sa
teletom i On je dao da ono rice, da bi vas iskusao i ispitao, "Gospodar vasje
Mihsdvi", a ne ovo tele, "zato slijedite mene", tj. ono sto vam govorim, "/
slusajte naredenje moje!" "Mi cemo mu se klanjati, sve dok nam se ne vrati
Musa ", odgovorili su oni.

Zatim je Musa prisao Samirijji i upitao: "A Sta si to ti htio. a Samirijja? ",
i'stz teje navel da to uradis? "Ja sam vidio ono sto oni nisu vidjeli",
odgovori on, tj. vidio sam Dzebraiia kako jase na konju: "pa sam saku zemlje
ispodizaslanikove stope uzeo ", tj. od traga Dzibrilovog konja.

Neki kazu da ga je vidio, pa kada bi god kopitama stao na zelenu i travnatu
podlogu on bi uzeo zemlje sa traga konjskog kopita i to bacio na tele
napravljeno od zlata, pa se desilo to sto se desiio. Zato je rekao; "i to bacio - i
eto takoje u mojoj dusi ponikla zla misao. " "E onda se gubil". rece Musa,

'Alimed u svom Musnedu 1/21 5-2 17/Haleb; Es-Sujjuti u el-Fettiu-l-Kebir 3/58/Haleb; El-
Hakim 2/321; Ibn Hibban u svom Sahihu 2/668.

331

Musa alejhi selam

"citavog svog zivota ces govoriti: 'Neka me niko ne dotice.'" Ovim gaje
prokleo da nikog ne dotice, i kao kaznu na ovom svjjetu sto je doticao ono
nije smio. Zatim mu je zaprijetio kaznom i na onora svijetu rijecima: "a cekaiej
jos i odredeni cas koji te nece mimoici. " Ovo se moze citati i kao: "koj
necemo izmijeniti." "Pogledaj samo ovog tvog boga koj em si se klanjao,
cemo ga sigurno spaliti, i po mom mu prah razasuti!" Musa ^l je prisao'
teletu i spalio ga vatrom kako kaze Katade i drugi, ili turpijom, kako kazd
Alija, Ibn Abbas i drugi. Dmgo misljenje dijele i ehli-kitabije. Ostatak je zatim
rasuo po mora i naredio Israilovim potomcima da se napiju morske vode, paje:
kod onih koji su obozavali tele na usnama ostao pepeo od teleta, kao znaL
Dragi kazu da se ne radi o pepelu, nego da su takvi dobili zuckastu boju.

Govoreci o Musau, Uzviseni kaze da mu je on rekao: "Vas bogje AIM,,
drugog boga osim Njega nema! On sve zna!" Uzviseni, takoder, kaze: One
su tele prihvatili stici ce, doista, kazna Gospodara njihova i ponizenje jo's m
ovom svijetu; take Mi kaznjavamo one koji kuju lazi. (El-A'raf, 152.)

Take se i desilo. Neki ucenjaci iz ranijih generacija kazu da se rijeii
Uzvisenog: tako Mi kaznjavamo one koji kuju lazi - sve do Sudnjeg dana^
odnose na svakog ko uvodi novotarije u vjeri.

Uzviseni zatim govori da je blag i samilostan prema Svojim stvorenjima,
daje naklonjen prema Svojim robovima, tako sto prima njihovo pokajanjeka!
se pokaju.

U torn smislu on kaze: A onima koji hrdava djela rade, pa seposlijepo,
i vjernici postanu, Gospodar tvoj ce poslije toga sigurno oprostiti i samilosh
biti. (El-A'raf, 153.) Medutim, Allah od onih koji su obozavali tele nije primi
pokajanje, jer je za takav grijeh propisana smrtna kazna. O tome Uzviseni kaze;
Ikadje Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativsi tele, vi ste saml
sebi nepravdu ucinili; zato se svome Stvoritelju pokajte i izmedu vm\
prestupnike smrcu kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce va\
oprostiti. On prima pokajanje i Onje milostiv. " (El-Bekare, 54.)

Kaze se da su jednog jutra oni koji nisu obozavah tele uzeH maceve u rukej
a Allah je spustio maglu kako ne bi poznao rodak rodaka ni prijatelj prijatelja,
pa su navaliU na obozavatelje teleta, pobih ih i potamanili. Tako se kaze daihj
je tog jutra ubijeno sedamdeset hiljada!

Uzviseni zatim kaze: / kada Musaa srdzba minu, on uze ploce na kojimaje-
bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svo§i
boje. (El-A'raf, 154.) Neki u rijecima; na kojimaje bilo ispisano - vide dol
da su ploce bile porazbijane. Ovako misljenje je spomo, jer se iz navedenih;
rijeci ne moze izvuci dokaz da su one, zaista, bile porazbijane. Allah, opel
najbolje zna!

Ibn Abbas u hadisu o iskusenjima, koji ce biti naveden poslije, kaze dasii;
oni poceli obozavati tele nakon izlaska iz mora. To i nije daleko, jer, kada;
izadose iz mora oni rekose: "O Musa, napravi i ti nama boga kao sto i oni]
imaju bogove!" (El-A'raf, 138.)

332

Musa ale/hi selam

je

**Kod ehli-kitabija stoji da su oni obozavali tele prije njihovog ulaska u
Jerusalem. Kada im je naredeno da pobiju one koji su obozavali tele, prvog
dana su pobili tri hiljade. Nakon toga Musa je otisao da za njih trazi oprost, pa
un je oprosteno, pod uvjetom da udu u Svetu zemlju.

*/ Musa odabra iz svog naroda sedamdeset Ijudi da u odredeno vrijeme
mm pred Mas. A kad ih zadesi potres, on rece: "Gospodam moj. da si htio,
mgao si i njih i mene unistiti jos prije. Zar da nas unislis zbog onog sto su
uradili bezumnici nasi? To Je samo iskmenje Tvoje kojim Ti koga hoces u
zahludi ostavljas. a kome hoces na pravi put ukazujes; Ti si Zastitnik nas, pa
nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prastas najvise; *i dosudi nam milost na
mmi na onom svijetu - mi se, uistinu, vracamo Tebi! " "Ja kaznjavam koga
kcu", rece On, "a milost Moja obuhvaca sve; dat cu je onima koji budu
hogobojazni i zekat davali, onima koji u dokaze Nase budu vjerovali, *i onima
koji ce slijediti Poslanika. vjerovjesnika. koji nece znati ni da cita ni da pise,
kojeg oni kod sebe u Tewratu i Indzilu zapisana nalaze. koji ce od njih traziti
da cine dobra djela a zabranjivati losa, koji ce im lijepajeia dozvoliti a nizna
mmbmniti, koji ce ih tereta i teskoca koje su oni imali oslobodid. Zato ce oni
koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podrzavali i pomagali i svjetlo po
njmuposlano slijedili - postici ono sto budu zeljeli. " (El-A'raf, 155.-157.)
^ Es-Sudejj, [bn Abbas i dmgi kazu da su spomenuta sedaindesetorica bili
ucenjaci Israilovih potomaka. Medu njima su bili Musa, Harun, Josu', Nazab i
Ebiho. Oni su krenuli sa Musaom >mdah\ zatrazili oprost za Izraelcane koji su
obozavali tele. Prije nego sto su krenuli bilo im je naredeno da se namirisu,
ocisteiokupaju.

Kad su otisli sa Musaom i priblizili se planini, na njoj su ugledali oblak i
blistav stub svjetlosti, pa se samo Musa popeo na planinu, Spominje se da su
Izraelcam culi Allahov govor. S tim se slazu i neki mufessiri, smatrajuci da se
na to odnose rijeci Uzvisenog: a neki medu njima su Allahov govor slusali, pa
suga, nakon sto su ga shvatili, svjesno izvrnuli. (El-Bekare, 75.)

Medutim, pod ovim ajetom se ne mora podrazumijevati to, jer Uzviseni
kaze: "tigazastiti da hi saslusao Allahov govor" (Et-Tewbe, 6.), tj. koji ce mu
neko prenijeti. Take je i njima preko Musaa ^ii prenesen Allahov govor.

Oni dalje tvrde da su njih sedamdesetorica vidjeli AUaha, ah, to nije tacno,
jerihje, kad su zatrazili da Ga vide, zadesio potres.

tome Uzviseni kaze: */ kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti necemo vjerovali.
iok AUaha ne vidimo!" - munja vas je osinula, i vi ste to vidjeli. *Zatim smo
m, poslije smrti vase, ozivjeli, da biste zahvalni bili. (El-Bekare, 55.-56.)
Ovdje je, pak, on rekao: A kad ih zadesi potres, on rece: "Gospodam moj, da si
htio, mogao si i njih i mene unistiti jos prije. " (El-A'raf, 155.)

Muhammed ibn Ishak kaze; "Musa je izabrao sedamdesetoricu najboljih
Izraelcana, i rekao im: "Idite AUahu, pokajte Mu se za ono sto ste uradili i
zaraolite da primi pokajanje vasih sunarodnika koji su ostali iza vas. Postite i
ocistitesvoja tijela i odijeia!"

333

Musa alejhi selam

■

Tako ih je Musa odveo do Turi Sinaa gdje mu je Gospodar bio ofedid
mjesto. Musa bez Allahove dozvole ranije iiije tamo odiazio, ali
sedamdesetorica od njega trazila da tamo odu i da cuju Ailahov govor, pa imj^
obecao da ce to uciniti.

Kada se Musa priblizio planini, na nju se spustio zastor od oblaka, i obavi|
cijelu planinu. Musa je prisao, usao u oblak i Ijudima rekao da se i oni pribhz
Dok je Allah sa Musaom govorio, na lice mu se spustalo blistavo svjedo, paj
njega niko od Ijudi nije mogao pogledati. Zato je Allah izmedu Sebe i nj|
postavio zastor, pa su se Ijudi priblizili i usavsi u oblak, pali na sedzdu. Tus
culi AUaha kako govori Musau, kako mu nareduje i zabranjuje: Uradi to, i to,|
ne uradi to i to.

Kada je Allah sa ovim zavrsio i oko Musaa se oblak razbio, oni su mu,l
se pojavio, rekli: "O Musa, mi ti necemo vjerovati, dok AUaha ne vidimo.'
tom trenutku pogodio ih je potres, tj. grom, od koga su svi pomrli. Musa|
poceo dozivati Gospodara, moliti Ga i prekhnjati rijecima: "Gospodaru moj
da si htio, mogao si i njih i mene unistititi jos prije. Zar da nas unistiszi^
onog sto su uradili bezumnici nasi?", tj. ne kaznjavaj nas zbog toga sto
bezumnici nasi obozavali tele, jer mi nlsmo krivi za ono sto su oni radili!

Ibn Abbas, Mudzahid, Katade i Ibn Dzurejdz kazu: "Potres ih je zades|
zato sto nisu sprijecili svoj narod da obozavaju tele. Njegove rijeci: "To,
samo iskusenje Tvoje" znace: to je iskusenje na koje Ti stavljas."

Ovog su misljenja Ibn Abbas, Se'id ibn Dzubejr, Ebu el-AIije, er-Rebi' i
Enes i vise drugih ucenjaka iz prvih i kasnijih generacija koji ovo tumace: Ti^
onaj koji je ovo odredio i dao da se desi to sto se desilo sa tcletom kako bi itj
kusnju stavio. "A njima je Harun Jos prije govorio: "O narode moj. vi j:|
njime samo u iskusenje dovedeni. " (Ta-ha, 90.)

Zato on kaze: "To je samo iskusenje Tvoje, kojim Ti koga hoces u zabh
ostavljas, a home hoces na pravi put ukazujes". Tj. Svojim iskusenjem '
zavodis koga hoces, a upucujes koga hoces, Tebi pripada sva vlast i odIukg,|
ono sto Ti odlucis i presudis, niko ne moze odvratiti ni sprijeciti. "JI;
Zastitnik nas, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prastas najvise; i dos^
nam milost i na ovom i na onom svijehi - mi se, uistinu, vracamo Tebi
kajemo Ti se, Tebi se obracamo i Tebi se vracamo.

Tako kazu: Ibn Abbas, Mudzahid, Se'id ibn Dzubejr, Ebu et-Alije, Ibra
et-Timi, Ed-Dahhak, Es-Sudejj, Katade i drugi. To je, uostalom, i jezifi
znacenje ovih rijeci. "Kaznom Svojom Ja kaznjavam koga hocu", rece On.
milost Moj a obuhvaca sve, tj. kaznjava koga On hoce i kako On hoce. a mj7«
Moja obuhvaca sve.

U Buharijinom i Muslimovora Sahihu stoji daje AHahov Poslaniklrek
"Kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju, kod Sebe je, iznad Arsa, zapisao;]
Moja milost prevladava Moju srdzbu."' Dat cuje onima koji budu bogoboja

Baharija 91 12211 All! Fethu-l-Bari - 97/28/7453 - 97/55/7553; Muslim 49/4/i4 i ostali.

334

Mhsu ale/hi selam

je

Si

di
J-

izekat davali. i onima koji u dokaze nase budu vjerovali. tj. sigumo cu je dati
onima koji se budu okitili ovim svojstvima. onima koji ce slijediti Poslanika
vjemvjesnika. koji nece znati ni da cita ni da pise.

h gore navedenog se vidi da je Uzviseni Allah, Musaa m, dok je sa njim
razgovarao, izmedu ostalog upoznao o dolasku Muhaimieda ^ i njegova
Ummeta. Mi smo, hvala Allahu, o ovom ajetu dovoljno opsimo govorili u
nasem Tefsiru.

Katade kaze da je Musa rekao: "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori
onarodu od koga se boiji pojaviti nece i naredivat ce da se cine dobra djela a
zabranjivati nevaljala. Gospodaru moj, daj da to bude moj narod!" "Ne to 'ce
biti Ahmedov narod", odgovorio je Allah. "Gospodaru moj, u ovim plocama se
govon narodu koji ce se medu posljednjira pojaviti, a prvi ce uci u Dzennet
Gyspodaru moj, daj da to bude moj narod!" "Ne, to ce biti Ahmedov narod"
odgovorio je Allah.

^ Musa je rekao; "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori o narodu koji
cesvoju Knjigu cuvati u grudima i uciti napamet - a prije njih su narodi uciii
svoju Kjijigu gledajuci, pa kad bi je zatvorili nista ne bi zapamtili; Allah ce
im dati pamcenje kakvo ni jednom drugom narodu nije dao. Gospodaru moi
aj da to bude moj narod." "Ne, to ce biti Ahmedov narod", odgovorio je
Allah. •"

_ Musa je rekao: "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori i o narodu koji
ce vjerovau u ranije i kasnije objave. Borit ce se protiv onih koji ce srijati'
knviffi putem povodeci se za coravim lazovom (Dedzdzalom). Gospodaru moi
daj da to bude moj narod!" "Ne, to ce biti Ahmedov narod", odgovorio je
Allah. ^ -*

Musa je rekao; "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori o narodu koji ce
jestisadaku i imati nagradu, za razliku od predasnjih naroda ciju je primljenu
sadaku gutala vatra, a odbijenu su zvijeri i ptice raznosile. Ovome narodu Ti si
propisao da bogati daju siromasnima. Gospodaru moj daj da to bude moj
narod, "Ne, to ce biti Ahmedov narod", odgovorio je Allah.

Musa je rekao: "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori o narodu kome
se kad naumi da uradi dobro djelo pa ga ne uradi, pise nagrada kao da ga je
uradio, a ako ga uradi, nagrada mu se uvecava od deset do sedam stotina puta
Oospodaru moj, daj da to bude moj narod!" "Ne, to ce biti Ahmedov narod"
odgovonoje Allah.

Musa je rekao: "Gospodaru moj, u ovim plocama se govori o narodu koji ce
imati pravo na sefa'at (zauzimanje). Gospodara moj, daj da to bude moj
narod! ' Ne, to ce biti Ahmedov narod", odgovorio je Allah.

Katade dodaje; "Receno nam je da je Musa ^m nakon toga ostavio ploce i
zamoho: - Allahu moj, daj da i ja budem od Ahmedovih sljedbenika!"

' Predaja je od Ibn el-Dzewzya 1/40.

335

Musa alejhi selam

Mnogi se upustaju u navodenje sta je sve bilo u razgovom izmedu AUaha i
Musaa, i govore o stvarima koje nemaju nikakva osnova. Mi cemo ovdje hz
Allahovu pomoc navesti samo one hadise i ajete za koje smo sigumi.

Hafiz Ebu Hatim Muhammed ibn Hatim ibn Hibban u svom Sahihu u
poglavlju: "Sta je Musa ^m pitao svoga Gospodara o najnizem i najvisem
stepenu dzeiinetlija" kaze: Pricao nam je Omer ibn Se'id et-Tai iz Mendza, da
je njemu pricao Hamid ibn Jahja el-Belhi, a njerau Su^an, da su mu dvojica
cestitih ucenjaka, Mutrif ibn Tarif i Abdulmelik ibn Ebdzer rekli, da su culi es-
Sa'bija, a on el-Mngim ibn Su'bea, da je Poslanik ^ sa minbere rekao: "Musa
^1 je upitao svoga Gospodara: - Koji stanovnik Dzenneta ce biti na najnizem
stepenu?, pa mu je odgovorio: - Covjek koji dode nakon sto dzennetlije udu u
Dzennet, pa ce mu se re6i: - Udi u Dzennetl, a on ce reci: - Kako cu uci u
njega, kada su Ijudi vec zauzeli svoja mjesta i uzeli ono sto im je date? Na to ce
mu biti receno: - Jesi li zadovoljan da imas u Dzennetu onoHko koliko je imao
neko od vladara na dunjaluku? On ce odgovoriti: - Jesam, Gospodaru moj.
Tada ce mu biti receno: - Imat 6es to, i jos toliko! On 6e na to reci: -
Zadovoljan sam!, pa ce mu biti receno: - Pored toga, imat ces sta god pozelii i
sta god ugledas, pa ti se dopadne! Zatim je Musa upitao svoga Gospodara: -A
koje dzennetlije ce biti na najvisem stepenu? On mu je odgovorio: - Reci cu ti
njima: - Ja sam im pripremio i zapecatio pocasti Svojom rukom, Tako nesto
ni jedno oko njje vidjelo, ni jedno uho nije culo, niti je kome naumpalo."'

O tome se govori i u Allahovoj Knjizi: / niko ne zna kakve ih kao nagrada,
za ono sto su cinili, skrivene radosti cekaju. (Es-Sedzde, 17.)

Ovaj hadis navode i Muslim i Tirmizija, obojica preko Ibn Omera, a on
preko Sufjana - tj. Ibn Ujejne - itd., s tim sto kod Muslima stoji: "A onda ce mu
se reci: "Jesi li zadovoljan da imas bogatstvo koje je imao neko od vladara na
ovom svijetu?", a on ce odgovoriti: "Jesam, Gospodaru moj." Zatim ce mu se
reci: "Imat ces to i jos toliko i jos toliko i jos toliko...", pa ce nakon petog puta
reci: "Zadovoljan sam, Gospodaru moj." Tada ce mu se reci: "Imat ces to i jos
deset puta toliko, i imat ces sta god pozelis i sta god ugledas, pa ti se dopadne!"
A on ce reci: "Zadovoljan sam, Gospodaru moj." Musa je zatim upitao:
"Gospodaru moj, a oni koji ce biti na najvisem stepenu?" On mu je odgovorio:
"To su oni kojima sam Ja Svojom rukom pripremio pocasti i zapecatio ih. Tako
nesto ni jedno oko nije vidjelo, ni jedno uho culo, niti je kome naumpalo!" On
na kraju kaze: "O tome se govori i u Allahovoj Knjizi: / niko ne zna kakve ih
kao nagrada, za ono sto su cinili, skrivene radosti cekaju.

Timiizija za ovaj hadis kaze da je hasen-sahih, i dodaje: "Neki ga navode
od Sa'bija, a on od el-Mugire, ne navodeci ga kao Poslanikove rijeci. Medutim,
ispravnije je da su to Poslanikove rijeci."

Ibn Hibban u poglavlju pod naslovom: "Kako je Musa i^\ pitao svoga .
Gospodara o sedam stvari" kaze: "U Jerusalemu nam je Abdullah ibn
Muhammed ibn Muslim pricao, da je cuo Harmela ibn Jahjaa, da mu je Ibn

' Muslim 1/84/312; Tirmizija u svomSunenu 48/33/3198.

336

Musa alejhi selgm

ia.

3n

Wehb pricao, da je on cuo Amra ibn el-Harisa, on od Ebu es-Semha, on od Ibn
Hudzejre, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik % rekao: "Musa je pitao svoga
Uzvisenog Gospodara o sest stvari za koje je mislio da ce bit! samo njegove, i
jos jednoj sedmoj na koju mu se odgovor nije dopao. Musa je upitao:
"Gospodam moj, ko je od tvojih robova najbogobojazniji?" "Onaj koji Me se
stalno sjeca", odgovorio je. Musa je upitao; "Ko je od Tvojih robova
najupuceniji?" "Onaj koji slijedi Uputu", odgovorio je. Musa je upitao: "Koje
od Tvojih robova najpravedniji?" "Onaj koji sudi Ijudima kao i sebi",
odgovorio je. Musa je upitao: "Ko je od Tvojih robova najuceniji?" "Ucenjak
koji se ne moze zasititi znanjem i koji od drugih uzima znanje da bi svoje
povecao." Musa je upitao: "Ko je od Tvojih robova najjaci?" "Onaj koji oprosti
kada moze da kazni", odgovorio je. Musa je upitao: "Ko je od Tvojih robova
najbogatiji?" "Onaj koji je zadovoljan sa onim sto ima", odgovorio je. Musaje
upitao: "Ko je od Tvojih robova najsiromasniji?" "Onaj koji nije zadovoljan sa
onim sto ima (sahib menkus)", odgovorio je.

Allahov Poslanik # je rekao: "Nije bogatstvo u velikom imetku, nego je
bogatstvo u bogatstvu duse. Kad Allah hoce nekom dobro, da mu bogatstvo u
dusi i bogobojaznost u srcu, a kad neie, da mu siromastvo u ocima."' Ibn
Hibban kaze: "Pod izrazom "sahib menkus" (onaj kome nije dovoljno) misli se
nastanje onog kome je malo ono sto mu je dato, pa trazi jos."

Ovu predaju u lancu koji ide preko Ibn Humejda, Jakuba et-Temimija,
Haruna ibn Hubejra i njegova oca, te Ibn Abbasa, navodi i Ibn Dzerir u svojoj
Historiji, gdje kaze: "Musa je upitao Uzvisenog Gospodara..." s tim sto u njoj
stoji: "Musa rece: "Gospodaru moj, koje od Tvojih robova najuceniji?" "Onaj
ko znanjem drugih zeli da poveca svoje, jer ce mozda u njemu naci nesto sto ce
ga uputiti na pravi put, ili odvratiti od loseg", odgovorio je. Musa je upitao:
"Gospodaru moj, ima li na Zemlji iko znaniji od mene?" "Ima Hidr", rekao je.
Musaje upitao kako ce doci do njega, pa se desilo ono o cemu cemo, ako Bog
da, kasnije govoriti,

Drugi hadis sa znacenjem onog kojeg je naveo
Ibn Hibban

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Jahja ibn Ishak, da je cuo od Ibn
Luhej'a, on od Deradza, on od Ebu el-Hejsina, a ovaj od Ebu Se'ida el-Hudrija,
daje Poslanik M rekao: "Musaje rekao: "Gospodaru moj, Tvoj rob vjemikje
na dunjaluku u oskudici." Na to su mu odskrinuta dzennetska vrata pa je
pogledao u njega.

"0 Musa, evo sta sam rau sve pripremio", odgovorio je Allah. Musa je
rekao: "Gospodaru moj, tako mi Tvoje moci i velicine, kada bi mu bile
odsjecene i rake i noge, i puzao na svom lieu od dana kada si ga stvorio do
Kijametskog dana, a onda se ovdje smjestio, sve bi patnje zaboravio kao da ih

'Biihaiija 81/15/6446; Muslim 12/40/120 i ostaii.

Ml

337

Musa alejhi selam

nikada nije ni dozivio." Musa je rekao: "Gospodaru moj, Tvoj rob nevjemikje
na dunjaluku u izobilju!" Na to su mu odskrinuta dzehermemska vrata, pa mu
je receno: "O Musa, evo sta sam rau sve pripremio." Musa je tada rekao:
"Gospodaru moj, take mi Tvoje moci i velicine, kad bi sav dunjaluk bio njegov
od dana kada si ga stvorio do Kijametskog dana, a onda ga ovo cekalo, sva bi |
uzivanja zaboravio, kao da nikakvo dobro nije dozivio."' Ovu verzjju navodi
jedino Ahmed, a njena vjerodostojnost je spoma. Allah, opet, najbolje zna!

Ibn Hibban u poglavlju pod naslovom: "Kako je AUahov sugovomik moUo
Uzvisenog Gospodara da ga pouci necemu cime ce ga se sjecati?" - kaze:
"Pricao nam je Ibn Seleme, da je njemu pricao Harmele ibn Jahja, a njemu Ibn
Webb, da je cuo od Amra ibn el-Harisa, da mu je Deradz pricao od Ebu el-
Hejsema, a on od Ebu Se'ida, da je Poslanik ^ rekao: "Musa je rekao:
"Gospodaru moj, pouci me rijecima kojima cu Te se sjecati i dove Ti
upucivati." "O Musa, izgovaraj - la ilahe illellah", rekao je. "Gospodara moj,
svaki Tvoj rob to zna i izgovara", odgovorio je Musa. "Izgovaraj - la ilahe
illellah", rekao je. "Ja bih zelio nesto sto ces samo meni odrediti", rekao je
Musa. "O Musa, kada bi sve sto postoji na sedam nebesa i sedam zemaljabilo
na jednoj strani, a la ilahe illellah na drugoj, ono bi prevagnulo!", odgovorio je
Allah.

Ovaj hadis potvrduju i neki drugi hadisi. Po znacenju mu je najslicniji onaj
kojeg navode autori Sunena, u kome stoji da je Poslanik ^ rekao: "NajbolJBj
dova je arefatska dova, a najbolje sto smo ja i vjerovjesnici prije mend
izgovorili su rijeci: "Nema boga sem Jedinog Allaha. On nema sudruga, NjemUi
pripada sva vlast i sva hvala i On je svemocan."^

Ibn Ebi Hatim, tumaceci Ajeti-Kursiju, navodi: "Pricao nam je Ahmed ibtf^
el-Kasim ibn Atijje, da je njemu pricao Ahmed ibn Abdurrahnaan ed-Dusejki,
njemu njegov otac, a njemu njegov, da mu je Esat ibn Ishak od Dza'fera ibn
Ebu el-Mugire, on od Se'ida ibn Dzubejra pricao, da je Ibn Abbas rekao;
"Izraelcani su jednom prilikom upitali Musaa: "Spava h Tvoj Gospodar?" Pa j
im je odgovorio: "Bojte se Allaha!" Na to ga je zovnuo Uzviseni Allah i rekaoi
mu: "O Musa, pitali su te spava H tvoj Gospodar? Pa uzmi dvije case u rukeij
klanjaj nocni namaz." Musa je tako i uradio. Kada je prosla prva trecina noci,T
prispalo mu se pa je pao na koljena, ali se ipak trznuo i stegao case. Predkraj'
noci mu se ponovo prispalo, pa su mu case ispale i razbile se. Tada mu je Allaii
rekao: "O Musa, da Ja spavam, nebesa i Zemlja bi pala i razbila se, kao sto su
se razbile case u tvojim rukama!" Ibn Ebi Hatim dodaje. "Na to je Al!^
Svome Poslanilcu objavio Ajeti-Kursiju."

A Ibn Dzerir kaze: "Pricao nam je Ishak ibn Ebi Israil, da je njemu pricao
Hisam ibn Jusuf od Umejje ibn Sibla, on od Hakema ibn Ebana, on od Dcrime,
a on od Ebu Hurejre, da je cuo kako Allahov Poslanik ^ sa minbera o Musau

' Hadis da'if, Ahmed u svom Musnedu Alill, 345, 346/Haleb.

^ Malik u el-Muwettau 20/81/246; Es-Sujjuti u el-Fethu-l-kebir 1/208-209.

338

Musa alejhi selam

'^ govori sljedece: "Musau ?^i je jednom prilikom palo na pamet da li
Lzviseni Allah spava, pa mu je Allah poslao jednog meieka koji mu nije dao tri
nodi spavati. Nakon toga mu je dao po jednu staklenku u ruke i naredio da ih
cuva, Kako ga je san savladao, ruke rau se umalo nisu sastavile, ali se prenuo i
odraakao jednu od druge. Medutim, kada je ponovo zaspao, ruke su mu se
sastavile, i staklenke su se razbile. Tako mu je Allah pokazao primjer: Da On
zaspi srusila bi se nebesa i Zemlja!"

Ova predaja je garib i ne moze se sa sigumos6u pripisivati Poslaniku.
Prije ce biti da su to Ebu Hurejrine rijeci (mewkuf) i da se zasnivaju na
israilijatiina.

Uzviseni Allah kaze: */ kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas
podigli: "Svojski prihvatite ono sto smo vam dali i neka vamje na umu ono sto
je it Knjizi, da biste se kazne sacuvali! " - *vi ste poslije toga odustali, i da nije
bilo AUahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali!
(E!-Bekare, 63,-64.)

On, takoder, kaze: / kada smo iznad njih brdo podigli, - cinilo se kao
oblak, oni su bili uvjereni da ce na njih pasti. "Prihvatite odlucno ono sto
mo vam dali, i neka vam je na umu ono sto je u njemu - da biste bili
bogobojazni! " (El-A'raf, 171.)

Ibn Abbas i vise ucenjaka iz prve generacije kazu; "Kada je Musa donio
ploCe sa ispisanim Tewratom, naredio im je da ih pribvate i svojski ih se
pridrzavaju, Oni su rekli: "Prvo nam ih pokazi, pa ako naredenja i zabrane u
njima budu lahke, prihvatit demo ih."

Musa je rekao: "Ne, nego ih prihvatite onakve kakve jesu, pa ih vise
putaprocitajte." Tada je Allah naredio melekima pa su iznad njihovih glava
nadnijeli brdo, koje je izgledalo poput oblaka i bilo im je receno: "Ako ne
prihvatite ploce i ono sto je na njima napisano, ovo brdo ce se srusiti na
vas", pa su ih prihvatili. Naredeno im je da ucine sedzdu, pa su je ucinili
iskrecuci glavu na sedzdi prema brdu, sto je kao praksa kod jevreja ostalo
do danas. Oni kazu: "Najbolja sedzda je ona kojom je od nas otklonjeria
kazna."

Sunejd ibn Dawud od Hadzdzadza ibn Muhammeda navodi, da je Ebu Bekr
ibn Abdullah rekao: "Kada ih je pokazao (ploce), svako brdo, drvo i kamen na
Zemlji su se zatresli. Zato se jevreji, mladi Hi stari, otresu i zaklimaju glavom
kad im se cita Tewrat." Uzviseni Allah kaze: Vi ste poslije toga odustali, tj.
nakon sto ste dali cvrsto obecanje i suocili se sa ovom strahotom, vi ste
prekrsili zavjet i dato obecanje, / da nije bilo AUahove dobrote i milosti
f^jegove prema vama, tj. da vam nije nastavio slati poslanike i objave, uistinu
biste stradalil

339

Musa alejhi selam

Israilovi potomci i krava

Uzviseni Allah kaze: *A kada je Musa rekao svome narodu: "Allah vam
nareduje da zakoljete kravu", oni upitase: "Zbijas U U to s nama salu?" "Allahu
se utjecem od toga da budem neznalica!", rece on. * "Zamoli svoga Gospodara, u
nase ime", rekose, "da nam objasni kojih godina ana treba da bade. " "On kaze",
odgovori on, "da ta krava ne stnije da bude ni stara ni mlada, nego izmeh
toga, srednje dobi, pa izvrSite one sto vam se nareduje." * "Zamoli svoga
Gospodara. u nase ime". rekose. "da nam objasni kakve boje treba da bude. "
"On kaze". odgovori on. "da ta krava treba da budejarko rumene boje. dase
svidi onima koji je vide." * "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime". rekose.
"da nam objasni kakva jos treba da bude, jer. nama krave izgledaju slicne, a
mi cemo nju. ako Allah htjedne, sigumo pronaci. " * "On kaze", rece on, ''da
krava ne smije da bude istrosena oranjem zemlje i natapanjem usjeva. treba da
bude bez mahane i ikakva biljega. " "E sada sije opisao kako treba!". rekose,
paje zaklase i jedva to ucinise. *I kada ste Jednog covjeka ubili, pa se oko
njega prepirati poceli - Allah je dao da izide na vidjelo ono sto ste bili sakrili
*Mi smo rekli: "Udarite gajednim njezinim dijelom!" - i eto take Allah vraca
mrtve u zivot ipruza vam dokaze Svoje da biste shvatili. (EI-Bekare, 67.-73.)

Ibn Abbas, Ubejde es-Selmani, Ebu el-Alije, Mudzahid, es-Sudejj i jos neki
raniji ucenjaci kazu: - Medu Israilovim potomcima je bio jedan stariji bogatal
koji je imao vise bratica. Oni su prizeljkivali njegovu smrt kako bi ga
nashjedili. Jedan od njih ga je jedne noci ubio i ostavio tijelo na raskrsnici -a
po drugoj verziji pred vratima jednog njihovog covjeka. Ujutro su se Ijudi
poceh svadati oko toga, a njegov bratic je dosao i poceo kukati i plakati za
njim. Neko od njih je rekao; "§ta vam je, svadate se, a ne idete Allahovom
poslamku?" Na to je bratic ubijenog otisao Allahovom poslaniku,Musau m i
pozaHo se na slucaj svoga amidze, paje Musa ^1 rekao: "Zaklinjem Allahom
svakog onog ko zna ista o ovom ubistvu, da nam to kaze." Medutim, nikoo
tome nije nista znao, pa su onda Ijudi od njega zatrazili da o torn problemEj
upita svog Gospodara Uzvisenog,

On je tako i uradio, pa mu je Allah naredio da zakolju kravu. Take je ofij
rekao: "Allah vam nareduje da zakoljete kravu. " Oni upitase: "Zbijas li ti toi
nama salu?" misleci: Mi te pitamo o slucaju ovog ubijenog covjeka, a d nam
tako odgovaras! "Allahu se utjecem od toga da budem neznalica! ", rece on tj
Boze sacuvaj da ja o Allahu kazem nesto sto mi On nije objavioITako mije
odgovorio kada sam Ga upitao ono sto ste od mene trazili da Ga upitam.

Ibn Abbas, Ubejde, Mudzahid, Ikrime, es-Sudejj, Ebu el-Alije i jos neki
kazu: "Da su odmah uzeli bilo kakvu kravu i zaklali je, bilo fai dovoljno, ali su
komphcirah stvar, paje njima ispalo komplicirano." O tome postoji predajaod
Poslanika (merfu'), alijoj je lauac prenosilaca slab.

Oni su pitah kako krava treba da izgleda, koje boje treba da bude, koje
dobi, pa im je odgovarano onako kako im ju je bilo tesko naci. O svemu'tonie
opsimije smo govorili u nasem Tefsiru.

340

t

Musa ale/hi selam

Sve u svemu, bilo im je naredeno da zakolju kravu srednjih godina (awan)
Ml stam ni mladu. Tako kazu: Ibn Abbas, Mudzahid, Ebu el-Alije, Ikrime el-
Hasan Katade 1 mnogi dnigi. Zatim su sami sebi otezali izbor, pitajuci za n/enu

oju. Receno im je da treba biti rumenkaste boje, tj. da na s.bi ima crvenkaste
cUake, sto je posebno hjepa boja. Zatim su ponovo otezali situaciju jer su rekli-

lamoh Gospodara svoga. u nase ime, da nam pojasni kakva Jos treba da
bude, jer. nama krave izgledaju slicne. a mi cemo nju. ako Allah htjedne

U F^edaji od Poslanika m koju navode Ibn Ebi Hatim i Ibn Mirdewejh

tl'ntT P°^°"'^^ ^''"^ '^^"' - ^^^ ^^^^^ ^'J^^^^' nikad je ne hi
nasli! Medutira, njena vjerodostojnost je sporna. Allah, opet, najbolje

"On kaze ". rece on, "da krava ne smije da bude istmsena oranjem zemlje i
natapanjem usjeva, treba da bude bez mahane i ikakva biljega " "E sada si ie
opmo kako treba ", rekose, paje zaklase ijedva to uciniSe. Ove osobine je bilo
josteze pronac. od prethodnih, Jer im je sada bilo naredeno da zakolju kravu
koja eye istrosena oranjem zemlje iU napajanjem usjeva, koja je potpuno
zdrava i bez ikakvih mahana ili biljega. To kazu Ebu el-Alije i Katade Rijeci' /
ihiha biljega znace da moze biti same jedne boje, da nema nikakvih mahana i
Mo kakve druge boje. Kada im je opisao njen izgled i osobine, rekli sir "E

nl'J/^A^T ^^! "''^"■" ^'^' '' ^^ ^" ^^^^ '^ ^^kvim osobinama
p onasl. kod jednog njihovog covjeka poznatog po dobrocinstvu prema svome
ocu, Kada su je zatrazdi, odbio je da im je da. Nudili su mu sve vecu cijenu

e i iLr" tT^} ' ""'^ ''° '° "'-^^^'JJ "^™'^^' ^^^^^ ^°'ik° j^ °n^ teska, ali
da im e rodi '"^ "''' ''°''"'^"' "^"'"^ ^"^^ ^''' ""^ ''■'^''^ *'^^"^' P"'*^° J^

Kad su je kupjli, poslanik im je naredio da je zalcolju, pa >za^/aie ijedva
tommse tj. kolebajuci se. Zatim im je prenio Allahovo naredenje da ubijenog
odarejednim njenim dijelom; jediii kazu butom, drugi hrskavicom a treci

™. hT ^ ^^- ^'^' '" '^ '''"'^"^' ""^*^^"* ^^'^^ J^ "bijenog ozivio, pa
je us tao dok mu je iz vrame zile curila ki-v. Allahov poslanik Musa ga je upitao:
^0 te je ubio? 'Ubio me je moj bratic", odgovorio je, a zatm. ponovo pao

Uzviseni Allah kaze: i eto tako Allah vraca mrtve u zivot i pruza vam
dokaze Svojeda biste shvatiU. Tj. kao sto ste se osvjedocili u prozivijenje ovog
covjeka Allahovim naredenjem, tako ce Allah, kad bude htio, to uraditi i sa
ostalim umrhra Ijudima: On ce ih ozivjeti u jednom momentu, kao sto kaze-
(lZ^ 2^)'''' ' ^^ '''" ''"'''^^'' '''''■^" ^° ' stvoriti Jednog covjeka!"

' Biljezi je Ibn Kesir u svom Tefsiru 1/165; Ibn Ebi Hatim 2/1/325.

341

Musa alejhi selam

\

Musa i Hidr m\

Uzviseni Allah kaze: *A kad Musa rece momku svome: "Sve cu ici dok ne
stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, Hi cu dugo, dugo ici!" *Ikadnjih
dvojica stigose do mjesta na kojem se ana sastaju, zaboravise na ribu svoju, pa
ona u more skliznu. *A kada se udaljise, Musa rece svom momku: "DaJ mm
uzinu nasu. jer smo se od ovog naseg putovanja umorili. " * "Vidi!". rece on,
"kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam sejianje
ucinio daje zaboravim da tije ne spomenem, mora daje ona sklizmda u more;
has cudnovato!" *"E, to je ono sto trazimol", rece Musa, i njih dvojica h
vratise putem kojim su bili dosli, *i nadose Jednog Naseg roba kojem smo
milost Nasu darovali i onome sto samo Mi znamo naucili, * "Mogu li da te
pratim ", upita ga Musa, "ali da me poucis onome cemu si ti spravno poucen?"
*"Ti sigurno neces moci sa mnom izdrzati", rece onaj, *"a kako bi i izdrzao
ono o cemu nista ne znas?" * "Vidjeces, ako Bog da, da cu strpljiv biti", rece
Musa, "i da ti se necu ni u cemu protiviti. " * "Ako ceS me vec pratiti", rece
onaj, "onda me ni o cemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kazem!" *I njih
dvojica krenuse. I kada se u ladu ukrcase, onaj je probusi. "Zar je probusi da
potopis one koji na njoj plove? Ucinio si, doista, nesto vrlo krupno!" *"Ne
rekoh li ja", rece onaj, "da ti, doista, neces moci izdrzati sa mnom?" *"Nfi
karaj me sto sam zaboravio", rece, "i ne cini mi poteskoce u ovom posk
momel " */ njih dvojica krenuse. I kad sretose jednog djecaka, pa ga onaj iibi,
Musa rece: "Sto ubi dijete bezgrijesno, koje nije nikoga ubilo! Ucinio si,
doista, nesto vrlo ruzno!" * "Ne rekoh lija tebi ", rece onaj, "da ti doista, neces
moci izdrzati sa mnom?" *"Ako te i poslije ovoga za bilo sta upitam", rece,
"onda se nemoj sa mnom druziti. Eto sam ti se opravdao!" *I njih dvojica
krenuse; i kad dodose do jednog grada, zamolise stanovnike njegove da ih
nahrane, ali oni odbise da ih ugoste. U gradu njih dvojica nadose jedan zid
koji teksto se nije srusio. pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si", rece Musa,
"uzeti za to nagradu." *"Sada se rastajemo ja i ti", rece onaj, "pa da li
objasnim zbog cega nisi mogao da se strpis. *Sto se one lade tide, ona je
vlasnistvo siromaha koji rade na moru, ija samje namjerno ostetio, jer je iza
njih bio Jedan vladar kojije svaku ispravnu ladu otimao; *sto se onog djecalca
tide, roditelji njegovisu vjernici, pa smo se pobojali da ih on nece na nasiljei
nevjerovanje navratiti, *a mi zelimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, du
boljeg i cestitijeg od njega, i milostivijeg; *a sto se onog zida tice - on je
dvojice djecaka, sirocadi iz grada, apod njimje zakopano njihovo blago. Otac
njihov je bio dobar covjek i Gospodar tvoj zeli, iz milosti Svoje, da oni odrastu
i izvade svoje blago. Sve to Ja nisam uradio po svome rasudivanju. Eto toje
objasnjenje za tvoje nestrpljenje!" (El-Kehf, 60.-82.)

Neke ehli-kitabije kazu: Musa koji se ovdje spominje sa Hidrom jeste Musa
ibn Nensa ibn Jusuf ibn Jakub ibn Ishak ibn Ibrahim el-Halil. Za njima su se
poveli i neki koji se koriste njihovim djelima i prenose iz njihovih knjiga.
Medu njih spada i Newf ibn Fudale el-Hmnejri es-Sami el-Bikali - koji sejos
zove i ed-Dimiski. Njegova majka je bila zena Ka'bu-1-Ahbara.

342

, pa
lam

\on,

fje
fre:
\ se
\mo
f te
i?"
tao
Bce

\/ih

pa

We

We

\lu

\bi.

si,

fei

?e.

lea

ih
id
•a,

ti

za
ka
? /
ia
fe

K

Musa alejhi selam

Medutim, ovdje se radi o Musau ibn 'Imranu, poslaniku Israilovih
potomaka, na sto ukazuju tekstovi Kur'ana i vjerodostojnog hadisa, koje
prenose Buharija i Muslim.

Buharija tako navodi: "Pricao nam je el-Humejdi, da je njemu pricao
Sufjan, a njemu Amr ibn Dinar, da je Se'id ibn Dzubejr pricao: "Jednom sam
Ibn Abbasu rekao: - Newf el^Bikali tvrdi da Musa koji se spominje sa Hidrom
nije Musa poslanik Israilovim potomcima. Na to je Ibn Abbas rekao- "Laze
Allahov neprijatelj! Ubejj ibn Ka'b nam je pricao, da je cuo AUahovog
Poslauika # da je rekao: "Jednom je Musa ustao i obratio se Israilovim
smovima, paje upitan koji covjekje najznaniji, a on je odgovorio: "Ja." Na to
gaje Allah ukorio jer znanje nije pripisao Njemu, pa mu je objavio: "Ima jedan
Moj rob na sastavu dvaju mora, znaniji od tebe." "Gospodaru moj, kako cu ga
prepoznati? , upitao je Musa. "Uzmi jednu ribu i stavi je u torbu, pa gdje je
izgubis, hi ce biti", odgovorio je Allah. Musa je uzeo ribu, stavio je u torbu i
krenuo sa svojim mladicem Josuom ibn Nunom. Stigavsi do jedne stijene
spustih su glave i zaspali. Za to vrijeme riba je skakala po torbi, izvukla se iz
nje 1 dograbila mora, Allah je zaustavio ribi tok vode, pa je postala poput luka.
Kada se probudio, njegov pratilac mu je zaboravio rect sta se desilo sa ribom,
pa su ostatak dana i noci nastavili putovati.

Kadaje sutradan svanulo, Musa je rekao mladicu: "Daj nam uzinu nasujer
smose odovog naseg putovanja umorili. "

On dalje kaze: - Musa se nije umorio sve dok nije prosao mjesto koje mu je
Allah odredio. Mladic sa njim mu je odgovorio: "Vidi, kad smo se kod one stijene
svratih.ja sam zaboravio onu ribu,- sam sejtanje ucinio daje zaboravim da ti
je ne spomenem. mora da je ona skliznula u more; has cudnovato! Musa i
mladic su se zacudili kako je riba skliznula pa mu je Musa rekao: "E, toje one
sto tmzimo! " i njih dvojica se vratise putem kojim su bill dosU.

Njih dvojica su se, prateci hrag kuda su dosli, vratili do one stijene i tamo zatekli
covjeka zavijenog u odjecu. Musa mu je nazvao selam, a Hidr ga upitao: "Odakle u
tvojoj zemlji selam?" "Ja sam Musa", odgovorio je, a onaj upitao: "Musa Israilovih
potomaka? "Da", rekao je Musa, "dosao sam da me poucis onome cemu si ti
ispravno poucen. " "Ti sigurno neces moci sa mnom izdrzati", rece onaj tj "O
Musa, ja ponesto sto me je Allah poucio znara sto ti ne znas, kao sto i ti ponelto
znas sto te je Allah poucio, a ja ne znam." Na to mu je Musa rekao: "Vidjeces
ako Bog da, da cu biti strpljiv, i da ti se necu ni u cemu protiviti !"

Hidr mu je rekao: "Ako ces me vecpratiti. onda me ni o cemu nepitaj dok
11 ja tomeprvi ne kazem! I njih dvojica kremise. " Isli su obalom mora pa je
pored njih naisia lada. Hidr je zamolio da ih povezu, pa su ih, kad su vidjeli
Hidra, povezh bez ikakve naknade. Usavsi u ladu, Hidr je odjednom uzeo
sjekiricu i odvalio jednu dasku, pa mu je Musa rekao: "Ljudi su nas besplatno
povezh, a ti si poceo razvaljivati ladu, da potopis one koji na njoj plove"?
Umio si, doista, nesto vrlo krupno." "Ne rekoh li ja", rece onaj "da ti
doista,^ neces moci izdrzati sa mnom. " "Ne karaj me sto sam zaboravio ", rece,
"l ne cini m i poteskoce u ovom poslu mome."

343

Musa alejhi selam

AUahov Poslanik ^ je rekao: "To je bio prvi slucaj kada je Musa
zaboravio." Zatim je vrabac sletio na rub lade i zabo kljun u more, pa je Hid:
rekao Musau: "Moje i tvoje znanje u odnosu na AUahovo^nije nista vece od
onog sto je ovaj vrabac uzeo u kljun u odnosu na ovo more!'

Iskrcavsi se s lade, dok su isli obalom, Hidr je ugledao jednog djecaka kako
se sa djecom igra, pa je djecaka uzeo za glavu, zavmuo mu je i ubio ga. Na to
mu je Musa rekao: Sto ubi dijete bezgrijesno. koje nije nikoga ubilo! Ucinio
si, doista. nesto vrlo ruzno!" "Ne rekoh li ja tebi". rece onaj, "da ti, doista.
rt'eces moci izdrzati sa mnom. " Ovo je bilo upozorenje jos ostrije od prvog, pa
je Musa rekao: "Ako te i poslije ovoga za bilo sta upitam, onda se nemoj sa
mnom druziti! Eto sam ti se opravdao. " "I njih dvojica krenuse; i kada doiok
do jednog grada, zamolise stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbise da
ih ugoste. U gradu njih dvojica nadosejedan zid koji teksto se nije srusio", ^.
koji se bio nageo, pa ga Hidr "prezida i ispravi", tj. svojim rukama; Musaje
rekao: "Mi smo ovim Ijudima dosli i zamoHli ih, pa nas nisu ni nahranili ni
ugostili." "Mogao si uzeti za to nagradu." "Sada se rastajemo ja i ti", recs
onaj, "pa da ti objasnim... " pa sve do rijeci: "Eto, to je objasnjenje za tvoje
nestrpljenje!" (El-Kehf, 82.) Allahov Poslanik sgje rekao: "Zao nam je sto se
Musa nije jos strpio, pa da nam Allah isprica slucaj njih dvojice u cjeiosti."

Se'id ibn Dzubejr kaze: "Ibn Abbas bi ovaj ajet ucio: "Jerje iza njih bio
jedan vladar kojije svaku ispravnu ladu otimao. " On bi, takoder, ucio: "Sto se
tide onog djecaka, onje bio nevjernik, a njegovi roditelji su vjernici. "'

Ovu predaju Buharija navodi i od Kutejbe, a on opet od Su^ana ibn Ujejne
i dalje slicnim senedom, Izmedu ostalog, u njoj stoji: "Musa krenu u pratnji
svoga momka Josua' ibn Nuna, noseci sa sobom ribu. Kada su dosU do stijene,
pored nje su odsjeli, pa je Musa spustio glavu i zaspao."

Su^an kaze: "U hadisu medu cijim prenosiocima se ne spominje Amr stoji;
"Ispod stijene izrvire vrelo koje se zove "el-Hajat" (Zivot). §to god ta voda
dohvati, ozivi. Kad je riba dosla u dodir sa vodom s tog izvora, ozivjela je,
izasla iz torbe i skliznula u more. Probudivsi se - Musaje rekao svom momku:
"Daj nam idinu nasu. jer smo se od ovog naseg putovanja umorili. " Uz ovaj
ajet Su^an navodi spomenuti hadis. On dalje kaze: "Vrabac je sletio na rub
lade i zagnjurio kljun u more. Hidr je na to rekao Musau: "Moje i tvoje znaiije i
znanje svih stvorenja u odnosu na Allahovo nije nista vece nego sto je voda
koju je kljunom zagrabio vrabac u odnosu na more." Nakon ovoga on dalje
navodi cio tekst hadisa.

Buharija kaze: "Pricao nam je Ibrahim ibn Musa, da mu je pricao Hisam
ibn Jusuf, a njemu Ibn Dzurejdz: "Pricali su mi Ja'la ibn Muslim i Amr ibn
Dinar od Se'ida ibn Dzubejra - jedan krace a drugi opsimije - i jos jedan
covjek, kojeg sam cuo da od Se'ida ibn Dzubejra prenosi: "Bill smo kod Ibn
Abbasa u njegovoj kuci, kad je rekao: "Pitajte me!" Ja sam upitao: "Ibn

Muslim 43/46/170; Buharija 3/44/122; Tinnizija 48/19/3149,

344

c

i

Musa alejhi selam

Abbase, Allah mi je svjedok da bih za tebe dao zivot, u Kufi ima jedan covjek
pripovijedac po imenu Newf, koji tvrdi da vjerovjesnik Musa koji je poslan
Izraelcanima, nije taj (koji je bio sa Hidrom)."

Prema Amrovoj verziji, Ibn Abbas je rekao: "Laze, Allahov neprijatelj!" S
dnige strane, Ja'la mi je pricao, da je Ibn Abbas rekao: "Ubejj ibn Ka'b mi je
pricao da je Allahov Poslanik ^ rekao da je to bio Musa, Allahov poslanik. On,
Musa, je jednog dana opominjao Ijude, dok ih nije rasplakao i srca im oraekgao
a onda od njih krenuo. Jedan covjek je krenuo za njim i upitao: "Allahov
poslanice, ima h na Zemlji iko znaniji od tebe?" "Nema," odgovorio je. Na to
gaje Allah ukorio, jer nije znanje pripisao Njemu, pa mu je receno: "Ima." "A
koje taj Gospodaru?", upitao je Musa. "Na sastavu dvaju mora", odgovorio je.
"Gospodaru, daj mi znak pomocu kojeg cu ga prepoznati!" Amr mi je pricao da
mu je On odgovorio: "Tamo gdje ti pobjegne riba", a Ja'la, da mu je On
odgovorio: "Uzmi mrtvu ribu, pa gdje u nju bude udahnuta dusa."

Musa je uzeo ribu, stavio je u torbu i rekao svome momku: "Zaduzujem te
samo jedno, da pazis i kazes mi kada ti riba nestane". Na to je momak rekao:
"Nisam puno zaduzen." To se vidi i iz rijeci Uzvisenog: / kada se udaljise,
Musa rece momku svome: Josu'i ibn Nunu. Ovo ne stoji u verziji koju prenosi
Se'id ibn Dzubejr.

On dalje kaze: "Dok je Musa spavao u hladu stijene na vlaznoj zemlji, riba
sepocela micati. Mladic je pomislio: "Necu ga buditi" - a kada se probudio,
momak je zaboravio da mu kaze. Riba je iskliznula iz torbe i dograbila se
mora. Allah joj zaustavi tok mora, tako da joj je trag ostajao kao po kamenu.
Amr mi je rekao: "Ovako, kao da joj je trag ostajao po kamenu" - pa je
napravio krug spojivsi svoje palceve i kaziprste.

"jersmo se od ovog naseg putovanja umorilL " "Allah ce ti dati da se odmoris,"
odgovorio je momak. U Se'idovoj verziji se ne pominje ovaj momenat. Kad mu
je momak ispricao sta je bilo sa ribom, njih dvojica su se vratili i nasii Hidra -
prema kazivanju Osmana ibn Ebi Sulejmana, na zelenom tepihu na obali mora,
odnosno - prema onom sto kaze Se'id ibn Dzubejr - zamotanog u odjecu, ciji je
jedan kraj stavio pod noge, a drugi pod glavu. Musa mu je nazvao selam, pa je
otkrio glavu i upitao: "Zar na zemlji ima selama? Ko si ti?" On mu je odgovorio:
"Ja sam Musa" a ovaj upitao: "Musa Israilovih potomaka?" "Jeste", odgovorio
je. "Sta hoces?", upitao je, pa je Musa rekao: "Dosao sam da me poucis onome
(Semu si ti ispravno poucen." On je upitao: "Zar ti nije dovoljno sto imas Tewrat i
sto ti dolazi objava? Musa, ja imam znanje koje ti ne trebas znati, a ti posjedujes
dmgo, koje ja ne ti'ebam znati." U tom je jedna ptica kljunom zahvatila morske
vode, pa je on rekao: "Tako mi Allaha, moje i tvoje znanje naspram AUahovog je
poput onog sto je zahvatila ova ptica u odnosu na more."

I kada se u ladu ukrcase - tj. naidu na male lade, koje su prevozile Ijude sa
jedne obale na diugu. Oni ga poznadose i rekose: "Ovo je Allahov dobri rob."
Mi upitasmo Se'ida: "Je li Hidr?", a on odgovori "Jeste." - Njemu necemo naplariti
prijevoz. Medutim onju je, kad se ukrcao, probusio. Vidjevsi to, Musa je rekao:
"Zar je probusi da potopis one koji na njoj plove? Ucinio si, doista, nesto vrlo

345

Musa alejhi selam

krupno. " Mudzahid kaze: "nesto ruzno". 'We rekoh U Ja ", rece onaj, "da li.
doista, neces moci izdrzati sa mnom. " U prvom slucajii Musa je zaboravio, u
drugom je postavio uvjet, a u trecem je namjemo progovorio. "Ne karaj me sto
sum zaboravio", rece, "i ne cmi mi poteskoce u ovom poslii mome." I njih
dvojica krenuse. I kad sretose jednog djecaka, onaj ga ubi. - Ja'la kaze da je
Se'id rekao: "Naisao je na djecu kako se igraju, pa je zgrabio djecaka nevjeraika
medu njima, povalio ga i zaklao nozem. Musa rece: "^to ubi dijete bezgrijesno,
koje nije nikoga ubilo?", tj. nije radilo mzne stvari. Ibn Abbas je to citao:
"nevinu, neduznu osobu, muslimana." Tako se kaze: "Nevinog djecaka."

I njih dvojica krenuse. "U gradu njih dvojica naidose najedan zid koji tek
sto se nije srusio, pa ga onaj prezida i popravi. " Se'id kaze: "Svojom mkora,
ovako - pa podize ruku - pa se on ispravi," a Ja'la kaze: "Mislim da je Se'id
rekao: "On ga je pogladio, pa se on ispravio." Musa je rekao: "Mogao si uzetixa
to nagradu. "Se'id kaze: "Nagradu u jelu." Iza njihje bio, Ovo Ibn Abbas cita:
"Jerje ispred njih bio. " Dalde, pred njima je bio vladar za kojeg se prenosi, ali
lie od Se'ida, da se zvao "Heded ibn Meded", a djecak koji je ubijen zvao se
"Dzisor." Vladar kojije svaku ispravnu ladu otimao, pa sam htio da je, kad naide
pored njega, ostavi kao neispravnu, a kada to prode, da je poprave i da se i dalje
njome koriste. Jedni kazu da su je popravili daskom, a dmgi: katranom.

"Njegovi roditelji su bili vjernici", a on je bio nevjernik, "pa smo se
pobojaU da ih on nece na nasilje i nevjerovanje navratiti", tj. da ce ih Ijubav
prema njemu navesti da ga slijede u nevjerstvu, a mi zelimo da im Gospodar
njihov, umjesto njega, da boljeg, cestitijeg i milostivijeg od njega, jerje rekao:
"Sto ubi dijete bezgrijesno. " (nefsen zekijjeten) "i milostivijeg", prema kojem
ce oni biti milostiviji nego prema onom prvom, kojeg je Hidr ubio.

Se'id ibn Dzubejr kaze da su u zamjenu za njega dobili kcerku. Dawud ibn
Ebi Asim takoder prenosi od vise osoba da se radi o kcerki.

Tu predaju navodi i Abdurrezzak od Ma'mera, on od Ebu Ishaka, on od
Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn Abbas a, da je rekao: "Obracajuci se
Israilovim potomcima Musa je jednom prilikom rekao; "Nilco vise od mene ne
zna o Allahu." Zato mu je naredeno da se sretne sa ovim fiovjekom." On dalje
navodi isti tekst vec navedene predaje.

Slicnu predaju navodi i Muhammed ibn Ishak od el-Hasana ibn Ammare,
on od el-Hakema ibn Ujejne, on od Se'ida ibn Dzubejra, on od Ibn Abbasa, on
od Ubejja ibn Ka'ba a on od Allahovog Poslanika Si.

El-Awfi je, takoder, od njega navodi kao mewkuf predaju. Ez-Zuhri navodi
od Ubejdullaha ibn Abdullaha ibn Utbe ibn Mes'uda, a on od Ibn Abbasa, dasu
on i el-Hurr ibn Kajs ibn Hisn el-Fezzari jednom prilikom raspravljali o
Musaovom prijatelju, pa je Ibn Abbas rekao da je to bio Hidr. Dok su oni
raspravljali, pored njih je naisao Ubejj ibn Ka'b, pa ga je Ibn Abbas pozvao i
rekao mu: "Ja i ovaj moj prijatelj raspravljamo o Musaovom prijatelju kogaje
Musa trazio da sretne. Jesi li ti od Allahovog Poslanika ista o tome cuo?" "On
je odgovorio: "Jesam" i dalje naveo spomenuti hadis. Mi smo, hvala Allahu,
tumaceci suru el-Kehf, ranije naveli verzije seneda i teksta tog hadisa.

346

k

tek

.za
[ita:
all
se
iide
flje

I se
pav
far
ao:

Mitsa alejhi selam

§to se tice rijeci *sto se onoga zida tide - on je dvojice djecaka sirocadi iz
%rada.- es-SuhejIi o njima kaze: "To su bili Asrem i Sarim, dva Kasihova sina,
a za rijeci * "a pod njim je zakopano njihovo blago. " Ikrime kaze da je to bilo
zlato, a Ibn Abbas znanje.

Najvjerovatnije je da je to bila zlatna ploca, na kojoj je bilo ispisano znanje.
El-Bezzar kaze: "Pricao nam je Ibrahim ibn Se'id el-Dzewheri, da mu je pricao
Bisr ibn el-Munzir, a njemu el-Haris ibn Abdullah el-Jahsibi, da je cuo od
Ajasa ibn Abbasa el-Gassanija, on od Ibn Hudzejre, on od Ebu Zerra, a on od
Poslanika % da je rekao: "Blago koje Allah spominje u Svojoj Knjizi jeste
ploca od zlata, a na njoj je bilo napisano: "Cudim se onome ko vjeruje u
sudbinu kako se moze truditi? Cudim se onome kome je na umu Dzehennem
kako se moze smijati? Cudim se onome kome je na umu smrt kako moze biti
nemaran? Nema boga sem Allaha, a Muhammed je Allahov Poslanik." Verzije
slicne ovoj prenose se i od Hasana el-Basrija, Gafrmog oslobodenog roba
Omera i Dza'fera es-Sadika.

"Otac njihovje bio dobar covjet " Po jednima, on je bio njihov sedmi, a po
drugima deseti predak, U svakom slucaju, iz toga se izvodi zakljucak da se radi
dobrog covjeka cuva i njegovo potomstvo. A od Allaha trazimo pomoc.

Rijeci iz milosti Svoj'e su dokaz da je on bio vjerovjesnik (nebijj) i da nista
nije radio po svom nahodenju, nego po Allahovom naredenju. Drugi kazu da je
bio poslanik (resul), a treci da je bio eviija (welijj). Jos je cudnije da neki tvrde
da je biD melek. Mislim da je posebno cudan stav onih koji kazu da je bio
faraonov sin. Ima i onih koji tvrde da je on bio sin Dalihaka, koji je hiljadu
godina vladao svijetom.

Ibn Dzerir kaze: "Vecina ehli-kitabija vjeruje da je on zivio u vrijeme
Efridona." Ima misljenja da je zivio u pocetku vladavine Zulkamejna za koga
neki tvrde da je bio Efridon. Neki kazu da se radi o Zulferesu (konjaniku) koji
je zivio u vrijeme Ibrahima >m, te da se napio Vode zivota, pa je postao
besmrtan, i daje i danas ziv.

Pored toga, ima misljenja da se radi o potomku nekog od onih koji su
povjerovali Ibrahimu >m i sa njim ucinili hidzru iz Babilona, te da mu je po
jednima ime bilo Melkan, a po drugima Eremija ibn Halkija i da je u doba
Sebasiba ibn Behrasiba bio poslanik.

Ibn Dzerir kaze: "Svako ko je upucen u rodoslovlje izmedu Efridona i
Sebasiba, zna da je izmedu njih dvojice bio dugi vremenski period" i dodaje:
"Ispravno je misljenje daje on zivio dugo, od vremena Efridona do Musaa i&
cijeposlanstvo pada u vrijeme Minusehra, perzijskog vladara, jednog od sinova
Ebredza ibn Efridona, koji je od djeda Efridona naslijedio vlast i ostao poznat
kao pravedan vladar. On je prvi izumio kopanje rovova i postavljenje starjesine
za svako naseljeno mjesto. Vladao je skoro sto pedeset godina, i smatra se da
ponjeklo vodi od loze Ishaka ibn Ibrahima. O njemu se pripovijedaju lijepe,
poucne i korisne price, pune rjecitosti, koje plijene paznju i izazivaju divljenje
slusalaca sto ukazuje na to da bi, a Allah, opet, najbolje zna, mogao biti od
Ibrahimove ^il loze."

347

Musa alejhi selam

Uzviseni Allah kaze: Allah je od svakog vjerovjesnika, home je Knjigii
objavio i mudrost dao, obavezu uzeo: "Kada vam, poslije, dode poslanik koji
ce potvrditi da je istina ono sto imate, hocete li mu sigurno povjerovati i
sigiirno ga pomagati? Da li pristajete i prihvacate da se na to Meni
obavezete?", Oni su odgovarali: "Pristajemo!" "Budite, onda, svjedoci",
rekao bi On, "a i Ja cu s vama svjedociti. " (Ali 'Imran, 81.)

Ovim je Allah od svakog vjerovjesnika uzeo obavezu da ce povjerovati i
pomoci poslanika koji bude dosao iza njega. Navedeno vjerovanje i zavjet
odnose se na Muhammeda ^, jer je on posljednji vjerovjesnik. Zato je bila
obaveza svakom poslaniku, ukoliko ga dozivi, da mu povjeruje i pomogne ga.
Da je i Hidr bio ziv u njegovo vrijeme, ne bi mu preostalo nista drugo nego da
ga slijedi, prikloni mu se i pomogne ga, U torn slucaju bio bi medu onima koji
su na Bedru bili pod njegovim barjakom, kao sto je, uostalom, bio Dzibril i
drugi odabrani meleki.

Najvise sto je Hidr ^i mogao biti je vjerovjesnik (nebijj) (sto je i
najopravdanije), ili poslanik (resul) kako kazu drugi, ili melek kako kazu treci.
Ma sta od toga bio, nespomo je da je Dzibril najodabraniji medu melekima, i
da je Musa odabraniji od Hidra. Da je kao takav, bio bi duzan povjerovati ii
Muhammeda M i pomoci ga, a da ne govorimo ako je bio evlija, kako mnogi
tvrde? Ipak ispravnije je i vjerovatnije da se ubraja medu poslanike. Ne postoji
ni jedan - ni hasen ni da' if hadis koji bi potvrdio da je on ikada dosao
AUahovom Poslaniku ^, ili da se susreo sa njim. Za hadis o saucescu u kome
se spominje njegovo ime, iako ga navodi El-Hakim, mora se reci da mu je
lanac prenosiiaca slab (da'if). Allah, opet, najbolje zna. O Hidm cemo, ipak, u
zasebnom poglavlju nesto vise reci.

Kratko kazivanje o Musau od pocetka do kraja
kakvo se navodi u hadisu o iskusenjima

Imam Ebu Abdurrahman en-Nesai u syom Sunenu, tumaceci rijeci
Uzvisenog iz sure Ta-ha; "A ti si ubio jednog covjeka, pa smo fe Mi brige
oslobodili i na razna te iskusenja stavili. " (Ta-h§, 40.), navodi hadis o
iskusenjima' u kojem kaze: "Pricao nam je Abdullah ibn Muhammed; pricao
nam je Jezid ibn Harun; pricao nam je Asbeg ibn Zejd; obavijestio nas je el-
Kasim ibn Ebi Ejjub da mu je Se'id ibn Dzubejr pricao: "Upitao sam
Abdullaha ibn Abbasa o rijecima Uzvisenog upucenih Musau: i na razna k
iskusenja stavili, kakva su to iskusenja?, pa mi je odgovorio: "Sacekaj dok
svane, o Ibn Dzubejre, to je duga prica!"

Kada je svanulo, poranio sam do Ibn Abbasa da ispuni sto mi je obecao, i
isprica dugu pricu o iskusenjima. Pa je rekao: - Faraon i njegova svita su se
jednom prilikom sjetili AUahovog obecanja Ibrahimu 3^1 da ce lieke od

' Hadis biljezi Ibn Kesir u svom Tefsiru 3/148-1 53/Haleb; u ovakvom obliku ga biljeii Nesaija
u es-Sunenu-l-kubra.

348

lem

da

■ Musa alejhi selam

njegovih potomaka uciniti poslanicima i viadarima, paje jedan od njih rekao- -
Izraelcani to iscekuju i u to nimalo ne sumnjaju. Mislili su da je to Jusuf ibn
Ja kub, ah kada je umro, rekli su da im Ibrahim nije take obecao.

Tada je faraon rekao: - Pa sta predlazete? Raspravljajuci o ovome
dogovorih su se da medu Izraelcane posalju svoje Ijude sa nozevima i da
pokolju svu musku djecu koju medu njima nadu. Tako su i uradih.

Medutim, kada su primjetili da stariji Izraelcani izumiru a mladi u ubijanju
nestaju, pobojah su se da ne dode do njihovog istrebljenja, pa da sami moraju
raditi poslove koje su za njih oni radih, te su neki savjetovah; Jedne godine
ubijajte samo musku djecu, a druge godine nemojte kako bi odrasla i zauzela
mjesto starijih.

Na taj nacin se prezivjeh nece previse namnoziti da bi it se bojah, niti
izumrijeti pa da ostanete bez potrebne pomoci koju vam u poslovima pruzaju.

Tako su i odlucili. Musaova majka zanijela je Haruna u godini u kojoj se
novorodencad nisu ubijala, pa ga je slobodno, ni od kog ne krijuci, rodila.

Iduce godine zanijela je Musaa im. Obuzimala ju je briga i tuga Eto to je
jedno od iskusenja, o Ibn Dzubejre! Jos u utrobi majke vidjelo se da ce'imati
nepnjatnostL Tada ju je Allah nadahnuo: *Ne strahuj i ne tuguj! Mi cemo ti ga
dotsta, vratiti i poslanikom ga uciniti. (El-Kasas, 7.) Zatim Joj je naredeno da
ga, kad ga rodi, stavi u sanduk i baci u vodu.

_ Kad ga je rodila tako je i ucinila, ah joj je, kad je nestao iz vida, prisao
sejtan i donio zlu misao: "Sta uradih sa svojim sinom?! Draze bi mi bilo da je
preda mnom zaklan pa da ga pokopam i sahranim, nego sto sam ga bacila
morskim zivotinjama i ribama!"

Tako ga je voda odnijela do rukavca na obali rijeke, odakle su sluskinje
laraonove zene uzmiale vodu. Ugledavsi sanduk, one su ga uzele i htjele da
otvore, ah je jedna od njih rekia: "Unutra je blago, pa ako ga otvorimo
vladareva zena nam nece vjerovati koliko smo nasle unutra." Zato su ga
odnijele onakvog kakav je bio, ne izvadivsi nista, i predale joj ga. Kada ga je
otvonia, ugledala je dijete, prema kome joj je Allah ulio Ijubav kao ni prema
komedrugom. I srce Musaove majke ostade prazno (El-Kasas, 10.}, ne misleci
HI cemu drugom, osim o Musau. Medutim, kad su oni koljaci culi za njega sa
svojim nozevHua su dosli faraonovoj zeni, da ga zakolju. Eto, i to je jedno'od
iskusenja, Ibn Dzubejre!

Medutim, ona im je rekla: "Ostavite ga, ovo jedno dijete nece povecati broj
Israilovth potomaka. Kada faraon dode, ja cu ga zamoliti da mi ga pokloni.
Mo to uradi, dobro i hjepo ste postupiH, a ako naredi da se zakolje, necu vam

smetati! .

Zatim je otisla Faraonu i rekla: "On ce biti radost i meni i tebi>" (El-Kasas 9 )
Faraon je odgovorio: "Neka bude tebi, ja nemam nikakve potrebe za njim "
Mahov Poslanik % je rekao: "Tako mi Onoga kojim se zaklinjemo, da je
taraon rekao da ce mu biti radost, kao sto je rekla njegova zena, Allah bi ga
uputio kao 1 nju! Medutim, ovako je ostao lisen upute."

349

Musa alejbi selam

Faraonova zena je nakon toga, preko svojih sluskinja porucila da mu I
izaberu dojilju. Medutim, koja god bi ga uzela i pokusala zadojiti on bi odbio
njene grudi, faraonova zena se zbog toga uplasila i pobojala da ne umre od
gladi. Zato je naredila da ga iznesu na pijacu, prometno mjesto gdje se svijet
skuplja, ne bi li se pronasla dojilja cije ce grudi prihvatiti. Medutim, on ih je i
dalje sve odbijao. Musaova majka je skrhana tiigom rekla njegovoj sestri:
"Prati ga i osluskuj vijesti o njemu, ne bi U sta o njemu cula; je li mi sin ziv ili
su ga zivotinje pojele!" Zaboravivsi sta joj je Allah u vezi s njim obecao.

Njegova sestra gaje ugledala iz daleka. a da oni nisu nista primjetili. (El- |
Kasas, 11.) Rijec, el'dhtnub (sa strane) se koristi kad se pogled navodno baca u
daljinu a gleda nesto sto je blizu. Primjetivsi kako odbija sve dojilje ona je, sva
radosna, rekla: "Hocete li da vamja pokazem porodicii koja ce vam se o njemu
brinuti i koja ce ga paziti? " (El-Kasas, 12.) Na to su joj prisli i rekli: "Otkud ti
znas da ce ga oni paziti? Ili da ga mozda ne poznajes?", sumnjajuci u ono sto
govori. Eto, i to je jedno od tih iskusenja, o Ibn Dzubejre! Ona je odgovonia:
"Pazit ce ga i brinuti se o njemu jer zele pomoci i biti od koristi vladaru." Kad
su je pustili otisla je do majke i ispricala joj sta se desilo. Kad je dosla njegova
majka stavila ga je u krilo, primakla mu grudi i on je poceo halapljivo sisati.
Mustulugdzija je odmah otrcao faraonovoj zeni sa radosnom vijescu: "Nasli
smo dojilju za t\^oje dijete!" Na to je ona odmah poslala da joj dovedu i nju i
sina.

Ugledavsi kako je slatko doji i uziva, faraonova zena je Musaovoj majki
rekla: "Ostani ovdje i doji mi sina, jer nikada nista nisam voljela kao sto njega
voUm!" Musaova majka je rekla: "Ne mogu ostaviti svoju kucu i dijeie, da
propada. Ako nemas sta protiv ja bih ga ponijela i pazila kod svoje kuce, jer ne
mogu ostavljati kucu i svoje dijete." Musaova majka se tada prisjetila sta joj je
Allah obecao, pa je bila cvrsta pred faraonovom zenom i uvjerena da ce Allah
ispuniti Svoje obecanje. Istog dana vratila se svojoj kuci, gdje je Allah dao da
ga lijepo odgoji, da poraste i sacuva ga za ono sto mu je vec bilo odredeno.
Izraelcani koji su stanovali u drugom dijelu grada, i dalje su bili izlozeni nasilju
i zlostavljanju.

Kada je dijete poraslo, faraonova zena je rekla Musaovoj majci: "Dovedi
mi sina da ga vidim." Ona joj obeca da ce ga jednog dana dovesti, pa je
faraonova zena svojim cuvarima, slugama i upraviteljima rekla: "Neka svako
od vas danas doceka moga sina sa nekim poklonom! Ja cu poslati nekoga
povjerljivog da prati sta ce svako od vas darovati." Tako je cio put od kako je
izasao iz kuce svoje majke, pa sve dok nije dosao faraonovoj zeni bio obasipan
poklonima i darovima. Kad je usao kod nje i ona ga je pocastila, i obradovala
mu se. Nije zaboravila darovati ni njegovu majku, zato sto ga je dobro pazila.
Zatim je rekla: "Odvescu ga faraonu, pa neka ga i on daruje i pocasti."

Kada ga je uvela, stavila mu ga je u krilo, Musa je uh vatic faraona za bradu
i potegao prema zemlji. Na to su AUahovi neprijatelji rekli faraonu: "Zar ne
vidis ono sto je Bog obecao Svom poslaniku Ibrahimu? On je tvrdio da ce te taj

350

♦

Musa ale/hi selam

naslijediti, nadvisiti i pobijediti!" Cuvsi ovo faraon je poslao po koljace, da
dodu t da ga zakolju. Eto, i to je jedno od iskusenja, o Ibn Dzubejre, kojima je
vec bio iskusan, ili koje ce se poslije desiti.

U torn je faraonova zena dotrcala i rekia: "Sta hoces od ovog djeteta kojeg
si mi poklonio?" On joj odgovori: "Zar ne vidis da mi pokazuje kako ce me
svrgmiti i pobijediti?" Ona je nato rekla: "Ucini nesto za sto cemo samo ja i ti
znati, pa ce§ vidjeti sta je istina: Donesi dvije zeravice i dva draguija, pa mu ih
primakni! Ako mku pruzi za draguljima i ne dodime zeravice, bit ce ti jasno da
shvaca, a ako uzme zeravice a ne dragulje, jasno ti je da ne shvaca, jer niko ko
je razuman pored draguija nece poletjeti za zeravicama." Faraon je take i
uradio pa je Musa uhvatio za zeravice. On mu ih je istrgnuo iz mku, bojeci se
da mu ne opeku mku. Tada je zena faraonu rekla: "Zar ne vidis?" Tako je
Allah faraonu skrenuo paznju sa djecaka, nakon sto je htio da mu naudi. 1 tako
je Allah ispunio Svoju odredbu u vezi sa njim.

Kadaje odrastao i postao zreo covjek, ni jedan faraonov covjek pored njega
nije mogao nanijeti nepravdu i zio ni jednom jevreju, pa su tako bili dobro
zasticeni. Tako je Musa SEffll jednom prilikom prolazeci kroz jedan grad ugledao
dva covjeka kako se tuku. Jedan je bio faraonov covjek, a dmgi Izraelcanin.
Izraelcanin je Musaa pozvao da mu pomogne protiv faraonovog covjeka,
Musaa je naljutilo to sto faraonov covjek tuce Izraelcanina, iako je znao sta
znaci jevrejima i koliko ih stiti. Dmgi Ijudi, osim Musaove majke, nisu znali
istinu njemu i ko ga je dojio. Allah je dao da to sazna jos jedino Musa.

Musa je udario i ubio faraonovog covjeka a da to niko osim Uzvisenog
Allaha 1 onog Izraelcanina nije vidio. Kad je vidio sta je uradio, Musa je rekao;
"Ovo ye sejtanov posao. On je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu
dovodi " (El-Kasas, 15.) Zatim je rekao: "Gospodaru moj, Ja sam sdm sebi zlo
mnio. pa mi oprostil" I On mu oprosti, On uistinu prasta i On je Milostiv.
"Gospodaru moj", rece, "tako mi blagodati koju si mi ukazao, vise nikada
prestupnicima necu bid odpomoci! "lonu gradu osvanu prestrasen. ocekujuci
siacebiti (El-Kasas, 16.-18.), tj. sta ce se desiti.

Kad je otisao kod faraona, Musau je receno: "Izraelcani su ubili jednog
faraonovog covjeka. Pravo presudi i nemoj prema njima popustati!" A on rece:
'Tronadite mi ubicu i ocevica koji ce protiv njega posvjedociti. Vladar, ni kao
prvak svog naroda, ne smije nikoga bez jasnog i cvrstog dokaza pogubiti.
Rasvijedite ovaj slucaj pa cete dobiti sto trazite."

1 dok su se oni mucili da pronadu dokaz, Musa je sutradan ugledao onog
istog Izraelcanina kako se svada sa jednim drugim faraonovim covjekom, pa ga
je to iznenadilo. On se vec bio pokajao za ono sto je jucer uradio. Nije mu bilo
drago sto je vidio, pa je ukorio Izraelcanina koji je htio udariti faraonovog
covjeka, Grdeci Izraelcanina za ono sto je samo dan prije toga uradio, Musa
muje rekao: "Tisizbilja u ocitoj zabludi!" (El-Kasas, 18.)

Izraelcanin je pogledao Musaa, pa vidjevsi da je Ijut kao i juce kada je ubio
faraonovog covjeka, i cuo ukor 'Ti si zbilja u ocitoj zabludi! " pobojao da sada
hoce ubiti njega. Medutim, on to nije htio, nego je zelio sprijeciti faraonovog

351

Musa alejhi selam

covjeka, Izraelcanin se uplasio i rekao: "O Musa, zar ces da ubijes i mene, kao
sto sijuce ubio covjeka? " (El-Kasas, 19.) Ovo je rekao zato sto se bojao da Musa
ne ubije njega. Nakon ovoga Izraelcanin i faraonov covjek su se rastavili.

Faraonov covjek je otisao i ispricao sta je cuo od Izraelcanina kad je rekao
Musau: "Zar ces da ubijes i mene, kao sto sijuce ubio covjeka?" Nato je
Faraon smjesta poslao svoje koljace da ubiju Musaa. Oni su krenuli za
Musaom duzim putem, ne zureci i ne misleci da bi im mogao umaci. Medutim,
jedan od pristalica Musaa sa kraja grada je dotrcao kracim putem, i Musau
ispricao sta se sprema. Eto, i to je jedno od tih iskusenja, o Ibn Dzubejre!

Onda se Musa uputio u pravcu Medjena. Prije toga nije imao nikakva
iskustva o putu. Uzdao se samo u Uzvisenog Gospodara. Zato je rekao:
* "Gospodar moj ce mi pokazati pravi put. " */ kad stize do vode medjenske,
zatece oko nje mnoge Ijude kako napajaju stolen, a male podalje od njih ugleda
dvije zenske koje suje od vode odbijale" (El-Kasas, 22.-23.) tj. svoju stoku, pa
ih je upitao: "Sta Je sa vama dvjema?", tj. zasto ste se izdvojile od ostalog
svijeta? One su odgovorile: "Nemamo snage da bi se sa njima gurale, pa
cekamo ne bi li iza njih sta preteklo." Na to je on prije ostalih cobana napojio
njihovu stoku, zagrabivsi kofom dovoljno vode. Nakon toga one su otjerale
stoku svome ocu, a Musa se sklonio u hiad jednog drveta, i rekao: "Gospodaru
moj, kakvo god mi dobro dao, zaista mije potrebno! " (El-Kasas, 24.)

Zacudivsi se kako su se njih dvije brzo vratile sa sitim ovcama, punili
vimena, njihov otac je rekao: "Sigumo vam se danas nesto desilo?" Ispricale su
mu sta je uradio Musa, pa je naredio jednoj od njih da ga pozove. Ona je otisla
i pozvala ga. Kada mu je Musa ispricao sta se desilo, rekao mu je. "Np simhuj,
spasio si se naroda nasilnickog! " (El-Kasas, 25.), tj. faraon i njegov narod nemaju
vlasti nad nama, jer nismo u njegovoj drzavi, Jedna od njih je rekia: "O oce moj,
uzmi ga u najam, najbolje je da unajmis snazna i pouzdana. " (El-Kasas, 26.)
Obuzet osjecajem ponosa zbog ovakvih rijeci on je upitao: "Otkud znas daje
snazan i povjerljiv?" Ona je odgovorila: "Sto se tice snage, nikada nisara
vidjela jaceg covjeka od njega. Vidjela sam kako, kao niko ranije, crpa vodu i
tegli kofu. Sto se tice povjerljivosti, kada sam se pojavila iduci prema njemu,
pogledao je u mene i kada je vidio da sam zensko, oborio je glavu i nije je
podigao sve dok mu nisam prenijela tvoju poruku. Zatim mi je rekao: -Idi iza
mene i pokazuj mi put. To je uradio samo zato sto je cestit!" Tada se njen otac
smirio, povjerovao joj i sa njom podijelio svoje misljenje.

Zatim je rekao Musau: "Ja zelim da te ozenim jednom od ove dvije moje
kceri, s tim dame sluzis osam godina, a ako napunis deset, toje od tebe. Ja ne
zelim da te na to silim. Vidjeces, ako Bog da, da sam dobar. " (El-Kasas, 27.)
To je i ucinio. Allahovom poslaniku Musau je bila obaveza osam godina,
dodatne dvije su bile njegova volja. Allah je odredio da ispuni rok, pa i da
napimi deset godina.

Se'id - tj. ibn Dzubejr - je rekao: "Jednom me je sreo jedan krscanski
ucenjak i upitao: - Znas li koji je od dva roka ispunio Musa? Ja sam mu
odgovorio da ne znam, jer tada, zaista, nisam ni znao. Kada sam kasnije sreo

352

Musa alejhi selam

Ibn Abbasa, ispricao sam mu to, pa mi je rekao: - Zar nisi znao da je osam
godina bila obaveza Allah ovom poslaniku, i da on od toga ne bi nista umanjio?
Znasda je Allah odredio Musau da ispuni i rok koji mu je obecao. Dakle, on je
sluzio deset godina, Kada sam ponovo sreo onog krscanina, rekao sam mu to,
pa mi je odgovorio: - Onaj koga si pitao i dao ti takav odgovor o tome bolje
aia od tebe. Ja sam rekao: - Da, sigumo je tako!"

Krenuvsi sa svojom porodicom Musau su se desili slucajevi sa vatrom,
stapom i nikom, o cemu Allah govori u Kur'anu.

Zatim se pozalio Uzvisenom Allahu da strahuje od faraonovih pristalica
zbog onog ubijenog covjeka i na teskocu u izrazavanju. Jezik mu se znao
zapetljati, pa se u mnogim slucajevima nije mogao dobro izrazavati. Pored
ovoga, zaraolio je Allaha da ga pomogne bratom Harunom, kako bi mu bio pri
raci i umjesto njega govorio kad mu se jezik zapetlja. Uzviseni Allah je
udovoijio njegovoj molbi. Dao mu je da mu se jezik vise ne zapetljava i
naredio Hauinu da pode sa njim.

I Musa je sa stapom krenuOj sreo se sa bratom mu Harunom pa su zajedno
otisli do faraona. Dosavsi, neko vrijeme su cekali pred faraonovim vratima,
buduci da im dugo nije bio dozvoljen ulaz. Kada im je, nakon dugog cekanja
dozvoljeno da udu, rekli su: "Mi smo poslanici Gospodara tvoga " (Ta-ha, 47.)
aonje upitao: "A ko je Gospodar vas?" (Ta-ha, 49.) Odgovorivsi mu onako
kako Allah kazuje u Kur'anu, faraon ih je upitao sta hoce, podsjetivsi na slucaj
ubijenog covjeka. Musa se pravdao - kao sto si cuo, i rekao: "Hocu da
povjemjes u Allaha i sa ninom posaljes Israilove potomke." Faraon je to odbio
rijecima; "Ako si donio kakav dokaz pokazi ga, ako istinu govoris! " I on bad
svoj stap, kad on (El-A'raf, 106.-107.) ogromna zmija, otvorenih usta koja se
okoraila na faraona. Ugledavsi kako ide prema njemu, faraon se uplasio, skocio
sa prijestoya i zamolio Musaa da je od njega ukloni, sto je on i ucinio.

Zatim je Musa iz njedara izvukao svoju ruku, pa je vidio bijelu i bez
ikakve bolesti, a onda ponovo zavukao i izvadio u normalnom, prvobitnom
obliku. Na to je faraon upitao glavesine oko sebe sta oni misle o onom sto su
vidjeli, pa su rekli: "Ova dvojica su carobnjaci; hoce da vas vradzbinama
svQjim izzemlje vase izvedu i da uniste vasu vj'eru prelijepu" (Ta-ha, 63.) Tj.
da vas protjeraju sa vasih posjeda i ostave bez udobna zivota. Odbivsi da
Musau daju ista od onoga sto je trazio, oni su faraonu rekli: "U tvojoj zemlji
ima piino carobnjaka, sakupi ih pa svojim carobnjastvom pobijedi carobnjastvo
ovedvojice."

Tako je faraon poslao po svim gradovima, da mu skupe sve znane
carobnjake, koji su kad su dosli faraonu upitali: "Sa cime radi ovaj carobnjak?"
Kad su im rekli da radi sa zmijama povikali su: "Tako nam Boga, na Zemlji
nema niko ko sa uzadima i stapovima zna docarati zmije kao mi, Cime ces nas
nagraditj ako mi pobijedimo?" A faraon je odgovorio: "Bit cete meni bliski,
imat cete poseban status, i ispunit cu vam sta god zazelite," Dogovorili su se da
vrijeme sastanka, "bude praznik i da se narod izjutra okupi." (Ta-ha, 59.)

353

Musa alejhi selam

Se'id kaze: "Ibn Abbas mi je pricao da je praznik u kome je Allah poraogao
Musaa protiv faraona i carobnjaka, bio Jewmi-asura (deseti dan muliarrenia)."

Skupivsi se na dogovorenom mjestu, Ijudi su jedni drugima govorili: - Hajde
da vidimo; "da budemo uz carobnjake, ako oni budu pobjednicL " (Es-Su'ara', 40.),
misleci na Musaa i Haruna, i ismijavajuci im se. Oklijevajuci da prvi pocnu sa
svojim carolijama, carobnjaci su Musau rekli: "Hoces li ti, Hi cemo mi pm
baciti?" (El-A'raf, 115.) Rekao im je da prvo bace oni: i oni pobacase svoje
stapove i rekose: "Tako nam dostojanstva faraonova, mi cemo svakako
pobijediti!" (Es-Su'arS', 44.) Ugledavsi njihove carolije Musa se uplasio, pa
mu je Allah objavio: "Bad svoj stop" (El-A'raf, 117.)Bacivsi ga stap se
pretvorio u ogromnu zmiju otvorenih usta, koja je pocela gutati njihovu uzad,
tako da nije ostalo ni jedno, a da ga zmija nije progutala. Vidjevsi to carobnjaci
su povikali: "Da je ovo carolija, ne bi se sa nasom desilo sto se desilo. Ovoje
nesto sto je od Uzvisenog Allaha! Vjerujemo u Allaha i vjemjemo u ono stoje
objavio Musau, i kajemo se Allahu za ono sto smo prije radih!"

Tako je Allah porazio faraona i njegove sljedbenike, i pokazala se Istina, /
tako Istina na vidjelo izbi i pokaza se daje bilo lazno ono sto su oni priredili *i
tu oni bijahu pobijedeni i ostadose ponizeni. (EI-A'raf, 1 18.-1 19.)

Cijelo to vrijeme faraonova zena drzala se po strani i molila Allaha da
pomogne Musau protiv faraona i njegovih pristalica. Ko bi je od faraonovih
sljedbenika ugledao, pomislio bi da se ona izdvojila iz bojazni za faraonom i
nj ego vim pristalicama, Medutim, ona se brinula J plasila za Musaa.

Musaovo iscekivanje zbog faraonovih laznih obecanja se oteglo. Kada god
bi mu pokazao neko cudo, faraon bi obecao da ce pustiti da sa sobom povede
jevreje, a kad bi proslo, porekao bi obecanje i poceo govoriti: "Moze li tvoj
Gospodar dati jos nesto, osim ovoga?"

Tako je Allah protiv faraonova naroda slao skakavce, krpelje, zabe i krv,
sve jasne dokaze. Kod svakog slucaja faraon je molio Musaa i preklinjao gada
to od njih otkloni i obecavao da ce mu dozvoUti da izvede Israilove potoiiike,
Medutim, kada bi od njega nevolju otklonio, obecanje bi porekao, zavjet
prekrsio, sve dok Allah nije naredio Musau da izvede svoj narod, sto je jedne
noci i ucinio.

Ugledavsi, kad je osvanuo, da su oni vec otisli, faraon je poslao da se po
gradovima sakupi vojska s kojom je krenuo za Musaom. Allah je tada objavio
mom: "Kada te Moj rob Musa udari svojim stapom, ti se rastavi na dvanaest
mjesta kako bi prosh Musa i njegovi sljedbenici, a onda se ponovo sastavi nad
faraonom i nj ego vim sljedbenicima, koji ce iza njih naici." Musa je bio
zaboravio da treba more udariti stapom, pa je kad mu se priblizio, opazio dase
uzburkalo. Pobojalo se da ga Musa nenamjemo ne dotakne, pa dapostane
neposlusno prema Uzvisenom Allahu!

Kad su se dvije skupine ugledale i jedna drugoj priblizile, Musaovi dnigovi
rekose: "Samo sto nas nisu stigli!" (Es-Su'ara', 61.), tj. uradi sto ti je Gospodar
naredio. On i ti Istinu govorite. Musa je rekao: "Moj Gospodar mi je naredio da

354

Musa alejhi selam

se kada dodemo do mora podijelimo na dvanaest grupa, kako bi ga presli.
Zatim se prisjetio svog stapa, pa je njime udario po mom, u momentu kada su
se prvi faraonovi vojnici priblizavali ki*aju kolone Musaovih sljedbenika. More
se rastavilo, kako mu je Gospodar naredio i Musau obecao. Musa i svi njegovi
sljedbenici su presii preko mora, a faraon i njegovi sljedbenici su zagazili, pa
se more nad njima sastavilo, jer mu je tako bilo naredeno. Kada je Musa presao
preko mora, njegovi sljedbenici su rekli: "Bojimo se da se faraon nije utopio i
ne vjerujemo da je umro." Na to je Musa zamolio Gospodara, pa je izbacio
faraonovo tijelo. Tada su se uvjerili da je on umi-o.

Zadm su naisli na Ijude koji su obozavali kipove, pa su rekli: "O Musa.
napravi i ti nama boga, kao Sto i oni imaju bogove!" "Vi ste, uistinu, narod
koji nema pametil", rece on. *"Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi
ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade. " (El-A'raf, 138.-139.) Vi ste
vidjeli i culi dovoljno pouka.

Nakon toga, ostavivsi ih na jednom mjestu, Musa im je rekao: "Budite
poslusni Harunu. Ja idem svome Gospodaru, koji vam je Haruna odredio za
moga zarajenika." Rekao im je da ce se vratiti u roku od trideset dana.

Dosavsi svome Gospodaru, nakon trideset dana i noci provedenih u postu,
bilo mu je nezgodno da sa Gospodarom govori sa zadahom postaca, pa se
omrsio i sazvakao nekoliko listova jedne biljke, ali ga je Gospodar, kad je
dosao upitao zasto se omrsio, iako je dobro znao zasto je to ucinio. Musa je
odgovorio: "Gospodaru moj, bilo mi je neprijatno da s Tobom govorim, a da
mi iz usta ne zaudara ugodan dah." Gospodar je rekao: "Musa, zar ne znas da
mi je zadah iz usta postaca drazi od mosusova mirisa? Zato se vrati i posti jos
deset dana, pa Mi onda dodi." Musa je tako i uradio.

Kada se Musa svome narodu nije vratio u obecano vrijeme, to im je tesko pale.
Haniu im se obracao i govorio im: "Kad ste izlazili iz Egipta sa sobom ste ponijeli
dragocjenosti i nakit koje su vam faraonovi Ijudi povjerili na cuvanje, a i kod
njih je ostalo vasih stvari. Zato vam preporucujem da zapamtite sta je kod njih
vase, ! da ni jednu njihovu stvar koju ste uzeli na cuvanje ne d irate. Nista od toga
im necemo vracati ni za sebe zadrzati." Zatim je iskopao jednu mpu i svakom
od svog naroda ko je imao kakvu dragocjenost ili tudi nakit, naredio da ga baci
urupu. Zatim je na njoj zapalio vatru i rekao: "Nece vise biti ni nase ni njibovo."

Samirijja je pripadao narodu koji je zivio u susjedstvu sa Izraelcanima i koji
su obozavali krave. Kad su Izraelcani krenuli, sa njima je krenuo i Samirijja.
Njemu je bilo sudeno da ugleda jedan trag, pa je od njega uzeo jednu pregrst.
Naisavsi pored Haruna, Harun ga je upitao: "O Samirijja, zar neces i ti baciti to
sto ti je u rukama? Samirijja je prasinu drzao citavo vrijeme u mci, da to niko
ranije nije primijetio. On je rekao: "Ovo je pregrst zemlje sa traga iza
izaslanika koji vas je preveo preko mora. Bacicu je pod uvjetom da zamolite da
bude sto ja hocu!" Tako je on bacio, a Harun mu ucinio dovu. Samirijja je
rekao: "Zelim da to postane tele!" Tada su se sve dragocjenosti: nakit, bakar i
zeljezo - sve sto je bilo u rapi skupile u obliku teleta. Ono nije imalo dusu, ali
je bilo suplje pa je davalo glas.

355

Miisa alejhi selam

Ibn Abbas kaze: "Tako mi Allaha, ono nije mukalo, nego je vjetar ulazio u
njega sa zadnje strane, a izlazio mu na usta, pa se od toga cuo glas."

Izraelcani su se zbog toga podijelili na nekoliko grupa. Jedni su rekli: "0
Samirijja, ti najbolje znas sta je ovo, pa nam reci." "Ovo je vas bog; Musa je
zalutao." Drugi su rekli: "Mi ovo necemo poreci dok ne dode Musa. Ako se
uspostavi da je ono nas gospodar, mi ga nismo odbacili i ostali smo mu yjemi
od kako smo ga ugledali, a ako nije nas gospodar, slijedicemo Musaa." Treci su
rekli: "Ovo je sejtanovo djelo a ne Gospodar. Mi u ovo ne vjerujemo i necemo
ga slijediti." Cetvrti su se zatrovali Samirijjinim rijecima, pa su mu povjerovali
da je tele bog, i nisu ga odbacili.

Harun Sffll im je govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskusenje
dovedeni. Gospodar vas je Milostiv"? (Ta-ha, 90.) tj. a ne ovo tele, Om su
zapitkivali: "Sta je sa Musaom - obecao nam je da ce se vratiti za trideset dana,
a onda porekao? Evo vec je proslo cetrdeset dana a njega nema!" Najgori od
njih rekose: "Nije pronasao svoga Gospodara, pa ga trazi!"

Kada je Allah govorio sa Musaom izmedu ostalog mu je saopcio sta se
desilo sa njegovim narodom poslije njega. I Musa se svome narodtt vrati srdit i
zahstan. (Ta-ha, 86.), Rekavsi im ono sto ste vidjeli da stoji u Kur'anu. /
brata svoga za glavu uze i poce ga vuci sebi. (El-A'raf, 1 50.) Musa je u
Ijutnji bacio ploce. Saslusavsi brata i uvazlvsi njegovu ispriku, zamolio je
Allaha da mu oprosti, a onda prisao Samirijji r upitao: "Sta te je navelo nato
sto si uradio?" On mu je odgovorio: "Vi niste primjetili trag izaslanika a ja
jesam. Uzeo sam saku zemlje i to bacio, i etc takoje u mojoj dusi ponikla zla
misao." "E onda se gubi", rece Musa, "citavog svog zivota ces govoriti:
'Neka me niko ne dotice! ' a ceka te Jos i odredeni cas koji te nece mimoici
Pogledaj samo u ovog svog boga kojem si se klanjao; mi cemo ga sigurno
spaliti ipo moru muprah razasuti. " (Ta-ha, 96.-97.) Daje tele bilo pravi Bog,
ne bi mu se to moglo desiti.

Tako su se Israilovi potomci uvjerili da je to bilo iskusenje. Oni koji su
mislili kao i Harun, obradovali su se, i rekli: "O Musa, zamoU Gospodara da
nam otvori vrata pokajanja da nam oprosti za ono sto smo uradili." Tada je
Musa izabrao sedamdeset Ijudi iz svoga naroda. Bili su to najbolji i
najpobozniji Izraelcani koji nisu ni u jednom momentu pocinili grijeh "sirk."
Musa je sa njima otisao da se pokaju, pa se zemija ispod njih potresla.

Kada se desilo sto se desilo, Allahov poslanik ?^l se zastidio svog naroda i
gnipe koju je sa sobom poveo, pa je zamoho: "Gospodaru moj, da si htio.
mogao si i njih i mene unistiti jos prije. Zar da nas unistis zbog onoga sto su
uradili bezumnici nasi?" (El-A'raf, 155.) Medu njima je bilo i onih za koje je
Allah; bolje od njega, znao koliko su im srca zadojena Ijubavlju prema teletu i
vjerovanju u njega, zbog cega ih je zemija i potresla svojim potresora. Allah je
rekao: A Moj a milost obuhvaca sve; dacuje onima koji budu bogobojazni, koji
budu zekat davali, i onima koji u dokaze Nase budu vjerovali, onima koji ce
slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nece znati ni da cita ni da pise, kojeg oni
kodsebe u Tewratu i Indzilu zapisana nalaze. (El-A'raf, 156.-157.)

356

Musa alejhi selam

Ibn Abbas kaze: "Tako mi AUaha, ono nije mukalo, nego je vjetar ulazio u
njega sa zadnje strane, a izlazio mu na usta, pa se od toga cuo glas."

Izraelcani su se zbog toga podijelili na nekoliko gmpa. Jedni su rekii: "0
Samirijja, ti najbolje znas sta je ovo, pa nam reci." "Ovo je vas bog; Musaje
zalutao." Drugi su rekli: "Mi ovo necemo poreci dok ne dode Musa. Ako se
uspostavi da je ono nas gospodar, mi ga nismo odbacili i ostali smo mu vjemi
od kako smo ga ugledali, a ako nije nas gospodar, slijedicemo Musaa," Treci su
rekli: "Ovo je sejtanovo djelo a ne Gospodar. Mi u ovo ne vjerujemo i necemo
ga slijediti." Cetvrti su se zatrovali Samirijjinim rijecima, pa su mu povjerovali
da je tele bog, i nisu ga odbacili.

Harun :^ im je govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskiisenje
dovedeni. Gospodar vas je Milostiv"? (Ta-ha, 90.) tj. a ne ovo tele. Oni su
zapitkivali: "Sta je sa Musaom - obecao nam je da ce se vratiti za trideset dana,
a onda porekao? Evo vec je proslo cetrdeset dana a njega nema!" Najgori od
njih rekose; "Nije pronasao svoga Gospodara, pa ga trazi!"

Kada je Allah govorio sa Musaom izmedu ostalog rau je saopcio sta se
desilo sa njegovim narodom poslije njega. I Musa se svome narodu vrati srdit i
zalostan. (Ta-ha, 86.), Rekavsi im ono sto ste vidjeli da stoji u Kur'anu. /
brata svoga za glavu uze i pace ga vuci sebi. (El-A'raf, 150.) Musa je u
Ijutnji bacio ploce. Saslusavsi brata i uvazivsl njegovu Ispriku, zamolio je
AUaha da mu oprosti, a onda prisao Samirijji i upitao: "Sta te je navelo na to
sto si uradio?" On mu je odgovorio: "Vi niste primjetili trag izaslanika a ja
jesam. Uzeo sam saku zemlje / to bacio, i eta takoje u mojoj dusi ponikla zla
misao." "E onda se gubi", rece Musa, "citavog svog zivota ces govoriti:
'Neka me niko ne dotice! ' a ceka te jos i odredeni cas koji te nece mimoici.
Pogledaj samo u ovog svog boga kojem si se klanjao; mi cemo ga sigurno
spaliti i po moru mu prah razasuti. " (Ta-ha, 96.-97.) Da je tele bilo pravi Bog,
ne bi mu se to moglo desiti.

Tako su se Israilovi potomci uvjerili da je to bilo iskusenje. Oni koji su
mislili kao i Harun, obradovah su se, i rekli: "O Musa, zamoli Gospodara da
nam otvori vrata pokajanja da nam oprosti za ono sto smo uradili." Tadaje
Musa izabrao sedamdeset Ijudi iz svoga naroda. Bili su to najbolji i
najpobozniji Izraelcani koji nisu ni u jednom momentu pocinili grijeh "sirk,"
Musaje sa njima otisao da se pokaju, pa se zemlja ispod njih potresla.

Kada se desilo sto se desilo, AUahov poslanik ?iSi se zastidio svog naroda i
grupe koju je sa sobom poveo, pa je zamolio: "Gospodaru moj, da si htio,
mogao si i njih i mene unistiti Jos prije. Zar da nas unistis zbog onoga sto su
uradili bezumnici nasi?" (El-A'raf, 155.) Medu njima je bilo i onih za koje je
Allah; bolje od njega, znao koliko su im srca zadojena Ijubavlju prema teletu i
vjerovanju u njega, zbog cega ih je zemlja i potresla svojim potresom. Allah je
rekao: A Moj a milost obuhvaca sve; dacuje onima koji budu bogobojazni, koji
budu zekat davali, i onima koji u dokaze Nase budu vjerovali, onima koji ce
slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nece znati ni da cita ni da pise, kojeg oni
kodsebe u Tewratu i Indzilu zapisana nalaze. (El-A'raf, 156.-157.)

356

♦

Musa alejhi selam

Na to je Musa rekao: "Gospodaru moj, trazio satn od Tebe tewbu za svoj
aarod, pa si mi rekao da si Svoju milost odredio nekom drugom a ne mom
aarodu. Kamo srece da se jos nisam rodio i da se pojavim kao sljedbenik tog
covjeka kome si se smilovao!" Allah mu je odgovorio: "Tewba im je da svaki
od njih uzme mac i njime pocne sjeci koga god sretne, ne vodeci racuna o
kome se radi, makar to bio otac ili rodeno dijete." Take su se pokajali i oni za
koje cak ni Musa ni Hamn nisu znali ko su i sta su, Allah je dao da se pokazu
njihovi grijesi i da ih oni priznaju. Zato sto su poslusali Njegovo naredenje,
Allah je oprostio i ubicama i ubijenim.

Musa ;^i je zatim s njima krenuo ka Svetoj zemiji, pokupivsi, nakon sto ga
je prosla srdzba, razbacane ploce. Kada im je naredio da kao 1 on izvrsavaju
propisane obrede, ucinile su im se teskim, pa su odbili da ih prihvate. Na to je
Allah iznad njih podigao brdo, kao da je oblak, a zatim spustio nisko iznad
njihovih glava.

Bojeci se da ne padne na njih uzeli su knjigu u desnu ruku preko oka
gledajuci u brdo i tako u strahu da ih ne pritisne, krenuli u Svetu zemlju. Tamo
suoaigii na jedan grad ciji su stanovnici bili nemilosrdni i neodgojeni.

Navodi se da su plodovi koje su uzgajali bili izuzetno krupni. Musaovi
sljedbenici su rekli: "O Musa, u njemuje nemilosrdan narod" (El-Ma'ide, 22.),
mi nemamo snage da se borimo protiv njih. Zato u njega necemo ulaziti sve
dok su oni u njemu. "Ako oni iz njega izadu, mi cemo onda sisurno uci "
(El-Ma'ide, 22.)

Dva covjeka koja su se AUaha bojala... rekose: (El-Ma'ide, 23.) Upitan uci
li se ovako ovaj ajet Jezid je odgovorio: "Uci. Njih dvojica su bili od onih
nemilosrdnih. Povjerovali su u Musaa, dosli mu i rekli: "Mi bolje od vas
poznajemo svoj narod. Ako se plasite njihove brojnosti i gorostasne grade,
znajte da nisu nimalo hrabri ni jaki, pa navalite na njihovu kapiju. Ako to
ucinite, sigumo cete pobijediti." Drugi kazu da su ova dva covjeka bila
pnpadnici Musaovog naroda.

Ali, strasljivci medu Izraelcanima su rekli: "O Musa, dok god su oni u njoj,
mi necemo u nju ulaziti. Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte. mi cemo ovdje
cekatil (El-Ma'ide, 24.)

Naljutivsi se na njih Musa ih je prokleo i nazvao velikim grijesnicima. Inace,
do tada ih nije proklinjao za njihove prijestupe i grijehe. Allah je uslisao njegovu
kletvu, Sam ih nazvao velikim grijesnicima kao sto je to i Musa uradio, i zabranio
im ulazak u Svetu zemlju cetrdeset godina. Odredio im je da cijelo ovo vrijeme
lutaju po pustinji, bez ijednog dana odmora i mjesta stalnog prebivalista. Zatim
im je Allah, dok su lutali pustinjom, dao da im oblak pravi hiad, spustao im je
mam i prepelice, i davao odjecu koja se nije habala ni prljala. Uz ovo, dao im
je kockasd kamen, koji je Musa po Allahovom naredenju udario stapom, pa je
iz njega provrelo dvanaest izvora, na svaku stranu po tri. Musa je svakom
plemenu pokazao izvor sa kojeg ce piti. Kud god bi krenuli i gdje god bi dosli,
nasli bi kamen kod sebe, na istom mjestu kao i jucer.

357

Musa alejhi selctm

Predaju ovog sadrzaja Ibn Abbas pripisuje Poslaniku M- Potvrda za to mu je
to sfo je Muawija cuvsi Ibn Abbasa kako citira spomenuti hadis, odbacio
mogucnost da je faraonov covjek bio taj koji je otkrio da je Musa ubio covjeka,
postavivsi pitanje: "Kako je on mogao prosiriti vijest, kada za slucaj nije znao i
kad je pravu istinu znao same Izraelcanin koji je bio ocevidac ubistva?"

Ibn Abbas je, naljutivsi se, uzeo Muawiju za ruku, odveo ga do Sa'da ibn
Matika ez-Zuhrija i upitao: "O Ebu Ishak, sjecas li se kada nam je AUahov
Poslanik M pricao o faraonovom covjeku kojeg je ubio Musa? Ko je bio taj koji
je rasirio vijest, Izraelcanin ili faraonov covjek?" On mu je odgovorio: -
Faraonov covjek, cuvsi to od Izraelcanina koji je bio svjedok ubistva."

Ovaj hadis navodi i Imam Nesaija. Citiraju ga i Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatim
u svom Tefsiru. u verziji koju prenose od Jezida ibn Haruna. Allah najbolje zna
sta je tacno. Izgleda, ipak, da su to Ibn Abbasove rijeci. Spomo je da su to
rijeci Poslanika ^. Vecina sadrzaja ove predaje je israilijjat. Samo jedan njen
dio kako se iz konteksta vidi, mogle bl biti Poslanikove rijeci. Pored toga,
jedan dio ove predaje je sporan i neprihvatljiv, pa je vjerovatnije da su to rijeci
Ka'b el-AIibara. Ovo sam cue od naseg sejha hafiza Ebu el-Hadzdzadza el-
Mezzija. Allah, opet, najbolje zna sta je tacno.

Gradnja svetista (Hrama)

U jevrejsko-krscanskim knjigama se detaljno opisuje kako je Allah
Musau naredio da podigne svetiste od bagremovih dasaka, govede koze i
ovcije vune, Naredio mu je da ga ukrasi svilom u boji, zlatom i srebrom, i
da izradi deset zavjesa, od kojih bi svaka bila duga po dvadeset i osara
lakata, a siroka po cetiri lakta, Svetiste je iraalo cetvora vrata i zavjese
izradene od svile i damasta u boji. Unutra su bile poHce i ploce od zlata i
srebra. Svaki je ulaz pored glavnog trebao imati jos dvoja vrata. Zavjese su
bile od svile u boji. Bilo je i dmgih stvari sa kojima bismo oduljih ako
bismo ih nabrajali. Takoder mu je naredeno da napravi kovceg od
bagremovih dasaka, dug dva i po, sirok dva, a visok jedan i po lakat, te da
ga iznutra i spolja oblozl cistim zlatom, da mu na sva cetiri ugla stavi po
jednu haiku, sa obje strane napravi po jednog zlatnog kerubina - jednog
naspram drugog, tako da kao cjelina daje izgled dvaju meleka sa krilima.
Ovo je izradio covjek po imenu Besalel.

Zatim mu je naredio da napravi sto od bagreraova drveta, duzine dva i
sirine dva i po lakta. Sto je imao zlatnu rezu i vijenac, cetiri zlatna koluta sa
strana, urezana u narevo drvo, presvuceno zlatom. Zatim mu je naredio da na
stolu napravi vrceve, zdjele, pehare i izradi zlatni svijecnjak sa sest zlatnih
krakova; tri sa jedne i tri sa druge strane. Na svakom od krakova bile su po tri
svijece.

Svijecnjak je imao cetiri casice. Svijecnjak i sav njegov pribor bili su
izradeni od jednog kantara cistog zlata. To sve, i zrtvenik, takoder je napravio
Besalel.

358

Musa aiejhi selam

oji

su

Svetiste je podignuto na prvi dan njihove godine, tj. prvog dana proljeca.
Tu je postavljen i Kovceg svjedocanstva koji se, a Allah, opet, najbolje zna, -
spommje u rijecima Uzvisenog: "Znak njegove vlasti". rece im vjerovjesnik
njihov,^ ••bice kovceg koJi ce vam stici i koji ce meleki nositi, u kome ce biti
smirenja za vas od Gospodara vaseg i ostatak onoga sto su Musa i Harm
ostavili. To vamje. doista. dokaz, ako ste vjernici!" (EI-Bekare, 248.)

Ovo je krajnje opsimo opisano u njihovoj knjizi. Tamo su navedena pravila,
propisi i nacin prinosenja zrtve.

Tu, takoder, stoji da je svetiste bilo podignuto prije nego sto su poceli
obozavati tete, sto je opet prethodilo njihovom dolasku u Jemsalim Zatim
sekaze da im je svetiste bilo kao Ka'ba: unjoj su klanjali, prema njoj su se
u raohtvaraa okretali i kod nje su se Bogu umiljavali. Zatim se kaze da su
kad bi Musa usao u svetiste, oko njega stojali na nogama dok se na vrata
spustao oblak u obliku stuba, nakon cega bi pali na sedzdu Uzvisenom
Allahu. Allah bi iz stuba oblaka, koji je zapravo bio svjetlo, govorio Musau;
obracao mu se, naredivao i zabranjivao, dok bi Musa stojao uz kovceg
drzeci se za kerubine. Kada bi se govor zavrsio, odmah bi ga prenio
Israilovun potomcima i upoznao ih o naredenjima i zabranama koje mu ie
Allah objavio.

Kada bi od njega zatrazili da im po nekora pitanju presudi a Allah nista nije
objavio, odlazio bi u svetiste, stao pored kovcega, uhvatio za kerubine i cekao
glas koji bi bio rjesenje datog problema.

Izraelcaiiima je u one doba bila dozvoljena upotreba zlata, svile u boji i
dragulja u hramu i mjestu gdje su se obracali Bogu, sto u nasoj vjeri nije
dozvoljeno. Stavise, nama je zabranjeno previse ukrasavati i uljepsavati
dzamije, da to ne bi okupiralo paznju klanjaca,

Tako je Omer ibn el-Hattab, r.a., prilikom prosirivanja Poslanikove dzamije,
majstorima zaduzenim za taj posao rekao: "Napravite Ijudima one sto ce ih
stititi 1 dobro pazite da ne koristite ctrenu ili zutu boju, pa da Ijude dovedete u
iskusenje!" Ibn Abbas je rekao; "Ne ukrasavajte dzamije kao sto jevreji i
krscam ukrasavaju svoje bogomolje!"

Ovo je posebna pocast za nas Ummet, jer on ne oponasa ni jedan prijasnji
narod. Allah je, naime, propisao da svu svoju paznju u namazu posvetimo
Njemu.

Zato je nase poglede i ostala osjetila sacuvao tako sto ne obracamo paznju i
ne razinisljamo ni o cemu drugom osim o ibadetu koji obavljamo. Allahu hvala
kada je tako.

Ovo svetiste je Israilovim potomcima dok su lutali pustinjom bilo kao
Ka'ba. Dok su obavljali molitvu okretali su se prema njemu, kao imam bio
im je Musa ^i s kojim je Allah govorio. Zrtvu je prinosio njegov brat
Hanin m. Kada su Harun, pa poslije i Musa m\ umrii, Harunovi potomci
su nastavili prinositi zrtvu kao sto je to i njihov otac cinio. Tako je ostalo
sve do danas.

359

1^

Musa alejhi selam

Poslove oko poslanstva i vodenja stvari nakon Musaa preuzeo je njegov
sluga Josua' ibn Nun >^\, koji je jevreje uveo u Jerusalim. O ovome ce kasnije
biti vise rijeci. Ovdje zelirao navesti samo to da je on, nakon sto je ucvrstio svoju
vlast u Jerusalimu, prenio svetiste na jerusalimsku stijenu, pa su i dalje klanjaii
prema njemu. Kada je svetiste nestalo, okretali su se prema mjestu na kojemje
bilo, tj. prema stijeni. Zato je stijena bila kibia poslanicima nakon njega, sve do
vremena AUahovog Poslanika ^. Sam Muhammed ^ je klanjao prema njoj prije
Hidzre, s tim sto bi se namjestio tako da hi mu Ka'ba bila ispred njega. Kadaje
ucinio Hidzru, takoder je naredio da se namaz klanja u pravcu Jerusalima. Na taj
nacin klanjao je sesnaest, a po nekima sedamnaest mjeseci.

Druge godine po Hidzri, u mjesecu sa'banu, promijenio je pravac okretanja
prema Ka'bi, koja je bila kibIa i Ibrahimu 1&. To se desilo za vrijeme ikindije -
a po nekima za vrijeme klanjanja podne-namaza - sto smo opsimo iznijeli u
nasem Tefsiru, tumaceci rijeci Uzvisenog: Neki Ijudi kratkepameti ce reci: "Sta ih
je odvratilo od Jdble njihove prema kojoj su se okretali? " (El-Bekare, 142.}, do
rijeci Uzvisenog: Mi vidimo kako sa zudnjom bacas pogied prema nebu, i Mi
cemo sigurno uciniti da se okreces prema strani koju ti zelis. Zato okreni svoje\
lice prema Casnom hramu! (El-Bekare, 144.)

Karun i Musa s^l

Uzviseni Allah kaze: *Karun Je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlacio, a
bill smo mu dali toliko blaga da mu je kljuceve od njega tesko mogla nositi
gomila snaznih Ijudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su
obijesni", govorili su mu Ijudi iz naroda njegova, * "i nastoj da time sto tije
Allah dao steknes onaj svijet, a ne zaboravi svoj udio i na ovom svijetu i cini
dnigima dobro, kao sto je i Allah tebi dobro ucinio, i ne cini nered po Zemlji,
jer Allah ne voli one koji nered cine. " * "Ovo sto imam stekao sam znanjem
svojim, takoja mislim", govorio je on. A zar nije znao daje Allah prije njega
vec unistio neke narode koji su bili od njega jaci i koji su bill vise nakupili - a
zlocinci nece o grijesima svojim ni ispitivani biti. *I on izade pred narod svoj u
svom sjaju. "Ah, daje i nama ono stoje dato Karunu! ", govorili su oni kojisu
ceznuli za zivotom na ovom svijetu, "on je, uistinu, presretan". *"Tesho
vamai ", govorili su uceni, "onome koji vjeruje i cini dobra djela bolja je
Allahova nagrada, a bice samo strpljivima pruzena " */ Mi smo / njega i njegov
dvorac u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, ani
sam sebi nije mogao pomoci. *A oni koji su ranije prizeljkivali da su na
njegovu mjestu, stadose govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od
robova Svojih kome On hoce, a i da uskracuje. Da nam Allah nije milost Svoju
ukazao, i nas bi u zemlju utjerao! Zar ne vidite da nevjernici nikad nece
uspjeti?" *Taj drugi svijet dacemo onima koji ne zele da se na Zemlji ohole i
da nered cine, a one koji se Allaha boje ceka sretan kraj! (El-Kasas, 76.-83,)

El-A'mes navodi od el-Minhala ibn Amra a on od Se'ida ibn Dzubejra, da
je Ibn Abbas rekao: "Karun je bio Musaov amidzic." Tako isto navode i
Ibrahim en-Nah'i, Abdullah ibn el-Haris ibn Newfel, Simak ibn Harb, Katade,

360

Musa alejhi selam

Malik ibn Dinar i Ibn Dzurejdz. On dodaje: "Karun je bio sin Jasheba a on sin
Kahisa, a Musa je bio sin 'Imrana sina Kahisovog." Ibn Dzerir kaze: "Vecina
ucenjaka smatra da je on bio Musaov amidzic", pobijajuci Ibn Ishakovo
misljenje da je on bio Musaov amidza. Katade kaze: "Zvali su ga el-Munewer
zato sto je lijepo ucio Tewrat, ali se AUahov neprijatelj kao i Samirijja,
odmetnuo u dvolicnjaka, pa ga je imetak zanio i bogatstvo upropastilo."

Sehr ibn Husib kaze: "Odjecu je iz oholosti prema drugima imao duzu za
jedan pedalj."

Allah spominje da je imao toliko blaga daje citavoj gnipi snaznih Ijudi bilo
tesko nositi kljuceve od njega. Neki cak kazu da su oni bili od koze i da ih je
nosilo sezdeset mazgi. Allah, opet, najbolje zna sta je tacno. Razboriti Ijudi iz
njegovog naroda su mu savjetovali i govorili: 'We budi obijestan", tj. ne budi
umisljen zbog onog sto ti je dato, i ne ponosi se nad drugima, jer Allah ne voH
one koji su obijesni "i nastoj da time sto tije Allah dao steknes onaj svijet". tj.
savjetovali su mu da stekne Allahovu nagradu na Ahiretu, jer je ona bolja i
trajnija. Uz to, "a ne zaboravi svoj udio i na ovom svijetu", tj. uzivaj na
dunjaluku imetak koji ti je Allah ucinio halalom i nasladuj se lijepim nasladama
"icini drugima dobro kao sto je Allah tebi dobro ucinio", tj. budi dobar prema
Ailahovim stvorenjima, kao sto je njihov Stvoritelj dobar prema tebi. "/ ne cini
mredpo Zemlji", tj. ne cini im nikakvo zlo i ne unosi nered medu njih, i ne
odnosi se prema njima dmgacije nego ti je naredeno, pa da te Allah kazni i
oduzme ti ono sto ti je dao, "jer Allah ne voli one koji nered cine. "

Na ovako lijepe savjete svoga naroda on je odgovarao: "Ovo sto imam stekao
sam manjem svojimf " Tj. nema potrebe da slusam sto govorite i na sto mi ukazujete.
Meni je ovo Allah dao zato sto zna sta zasluzujem i sta mi pripada. Da ja nisam
kod Njega omiljen i da nije zadovoljan sa mnom, On mi to ne bi ni dao.

Pobijajuci ovu njegovu tvrdnju, Uzviseni Allah kaze: A zar nije znao daje
Allah prije njega vec unistio neke narode koji su bili od njega jaci i koji su bili
viknakupiU - a zlocinci nece o grijesima svojim ni pitani biti! Tj. Mi smo i u
minulim narodima, radi njihovih grijeha i poroka, unistavali i snaznije i
bogatije i one koji su imali vise djece od Karuna. Da je tacno to sto on tvrdi.
Mi ne bismo kaznili nikoga ko je bio bogatiji od njega. Prema tome, to gto je
bogat, nije nikako dokaz da zasluzuje Nasu Ijubav i naklonost.

U torn smislu Uzviseni kaze: Ni bogatstva vasa, ni djeca vasa nece vas uciniti
Mama bliskim; osim ko bude vjerovao idobra djela cinio. (Sebe', 37.) On, takoder,
veli: Misle U oni - kad ih imetkom i sinovima pomazemo, da zurimo da im neko
dobro ucinimo. Nikako. samo oni toga nisu svjesni! (El-Mu'minun, 55.-56.)

Ovakav odgovor ukazuje na ispravnost naseg razumijevanja njegovih rijeci:
"Ovo sto imam stekao sam znanjem svojim. " Tvrdnje onih koji kazu da je
Kamn bio upucen u vjestine alkemije ili daje poznavao Allahovo najvece ime
(Ismu-1-A'zam), i da se time sluzio u stjecanju bogatstva nisu tacne. Alkemija
je vjestina pretvaranja oblika stvari, a ne njihovo stvaranje, te kao takva nije ni
nalik umijecu Stvoritelj a. S druge strane, tvrdnja da je on bogatstvo postizao

361

Musa alejhi selam

Allahovim najvecim iraenom nije tacna, jer se dova nevjemika ne uslisava - a
Karun je u dusi bio nevjemik, a spolja munafik. Pored toga, ovakve tvrdnje su
proizvoljne i medu njima nema povezanosti, o cemu smo, hvala AUahu,
detaljnije govorili u nasem Tefsiru.

Uzviseni Allah kaze: / on izade pred narod svoj u svom sjaju. Vise
mufessira navodi da je tada izasao sa posebno pripremljenom odjecom,
konjima i slugama. Ugledavsi ga u ovakvom sjaju, onl koji su zudjeli za
ovosvjetskim ukrasima - pozavidjeli su mu i pozelili da je i njima postici ono
sto on ima. Kad su to culi uceni, skromni i razboriti rekli su im: "Tesko vama!
Onome koji vjeruje i cini dobra djela boljaje AUahova nagrada. " Tj. Allahova
nagrada na Ahiretu je bolja, trajnija i vrednija. Uzviseni Allah kaze: a bice
samo strpljivima pndena, tj. gledajuci Ijepote i ukrase ovog svijeta, ovakav
savjet i opredijeljenost za ovosvjetske vrijednosti u stanju je prihvatiti samo
onaj koga uputi Allah, ucvrsti njegovo srce i prosvijetli razum, dajuci mu da
mu se ostvare zelje.

Kako divno je rekao jedan stari ucenjak: "Allah voli ostroumnost kada se
pojave sumnje i prisebnost kada se pojave strasti."

Uzviseni Allah kaze: / Mi smo i njega i njegov dvorac u zemljit utjerali i
niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao
pomoci! Nakon sto je Uzviseni Allah opisao njegovu nadmenost i pompeznu
pojavu pred svojim narodom On kaze: / Mi smo i njega i njegov dvorac u
zemlju utjerali.

Predaju sHcnu ovoj Buharija navodi i od Dzerira ibn Zejda, koji ju je cuo od
Salima, on od Ebu Hurejre, a ovaj od Poslanika ^. Od Ibn Abbasa i es-Sudejja
se prenosi da je Karun potplatio jednu prostihitku, da pred masom Ijudi kaze
Musau «ai: "Ti si sa mnom uradio to i to " Prica se da je Musa im, kad mu je
to rekla, zadrhtao od straha, klanjao dva rekata, a onda joj prisao i zakleojeda
mu kaze ko ju je navratio da to kaze. Rekla je daje to ucinio Karun, a ondaje
od Allaha zatrazila oprost i pokajala se. Na to j.e Musa AUahu pao na sedzdu i
prokleo Karuna. Allah je Musau objavio: "Naredio sam Zemlji da ti u pogledu
njega bude pokoma." Musa je naredio Zemlji da proguta i njega i njegov
dvorac, pa je to ucinila. Allah, opet, najbolje zna!

Zatim se prica da je Karun, dok je Musa im svijetu govorio o Sudnjem
danu, naisao sa svojom vojskom i konjicom, ponoseci se sa sjajem i opremom.
Ugledavsi ga, mnogi od ovih kojima se obracao Musa ^m poceli su se diviti
Kamnu, pa ga je Musa >m pozvao i upitao: "Zasto to radis?" Kama je
odgovorio: "O Musa, ako si me nadmasio u poslanstvu, ja sam tebe u
bogatstvu! Ako hoces, izadi i prokuni me, a ja cu prokleti tebe!"

Tako su izasli Musa i Karun sa svojim Ijudima. Musa ga je upitao: "Hoces
li ti ili cu ja uputiti dovu?" "Ja cu", odgovorio je Karun. Kad Karunova kletva
nije bila primljena, Musa ga je upitao: "Hocu H sadja?" "Hajde", odgovorio je
Karun. Musa je zamolio: "AUahu moj, naredi Zemlji da mi danas bude
pokoma." Allah mu je objavio: "Ja sam to vec odredio!" Tada Musa zamoli:

362

Musa alejhi selam

"Zemljo, daj da propadnu u tebe", pa su propali do clanaka, pa do koljena a
onda do ramena. Onda je Musa rekao: "Pokazi im Zemljo njihova blaga i
iraetke!", pa je pokazala. Pokazavsi rukom, Musa 8^1 J e rekao: "Nestanite, o
sinovi Lawijevi!", pa ih je Zemlja progutala.

Od Katadea se prenosi da je rekao: "Oni svakog dana za svoju duzinu
propadaju dublje, sve do Kijametskog dana."

Odibn Abbasa se prenosi daje rekao: "Oni su zatjerani do sedme Zemlje."

Mnogi mufessiri oko ovog slucaja navode brojne israllijjate, ali smo ih mi
narajemo izostavib.

Arijeci Uzvisenog: i niko ga odAllahove kazne nije mogao odbraniti, a ni
mm sebi nije mogao pomoci, tj. niti mu je ko mogao pomoci niti je sam sebi
mogao pomoci. U torn smislu Uzviseni kaze: Kad covjek ni snage ni branioca
neceimati. (Et-Tarik, 10.)

Kad su vidjeli sto se desilo sa Karunom i kako je propao u zemlju, izgubio
bogatstvo, dvorce, porodicu i sve sto je imao, oni koji su prize Ijkivali da je i
njima ono sto on ima, zahvalib su Uzvisenom AUahu, Koji Svojim robovima
odreduje sudbinu onako kako On hoce. Zato su rekli: "Da nam Allah nije Svoju
miiost ukazao, i nas bi u zemlju utjerao! Zar ne vidite da nevjemici nikada nece
uspjeti." rijecima wejke enne spomenutim u ovom ajetu, opsimije smo
govorili u nasem Tefsiru.

Katade kaze da: wejke enne znaci: Zar nisi vidio da... S njim se u pogledu
znacenja ovih rijeci slaze i Hasan. Allah, opet, najbolje zna!

Uzviseni, zatim, kaze da je: onaj svijet vjecno boraviste sretnika koji su
zauvijek propustili nesretnici, pripremljen onima koji ne zele da se na Zemlji
ohole i da nered cine, Izraz uluw u ovom ajetu znaci: oholost, uobrazenost,
umisijecost i obijest, a izraz fesad znaci: cinjenje grijeha prema drugima;
otimanjem njihovog imetka, zagorcavanjem zivota, nanosenjem zla i
izbjegavanjem da im se pruzi savjet i pomoc. Uzviseni na kraju veli: ...a one
koji se Allaha boje ceka sretan kraj.

Mozda se slucaj sa Karunom desio i prije njihovog izlaska iz Egipta, jer,
Allah kaze: / Mi smo i njega i njegov dvorac u zemlju utjerali. Rijec dar
(dvorac) oznacava grade vinu. Ukoliko se to desilo poslije, dok su lutah po
pustinji, u tom slucaju rijec dar znaci i mjesto na kome su postavljali satore. U
torn znacenju ovu rijec koristi Antara u sljedecem stihu:

O staniste (moje) Able u dolini.

progovori, - budi pozdravljeni,

staniste Able, i uzvrati pozdrav!

Allah, opet, najbolje zna!

Uzviseni Allah na vise mjesta u Kur'anu spominje u negativnom kontekstu
Karuna. Tako On veli: Mi smo Musaa sa Nasim znamenjima ijasnim dokazom
posiali faraonu i Hamanu i Karunu, pa su oni rekli: "Carobnjak lazov'"
(Mu'min, 23.-24.)

363

Musa alejhi selam

Nakon kazivanja o Adu i Semudu u poglavlju El-'Ankebut, Uzviseni veli:/ ]
Kanina i faraona i Hamana. Musa imjejasne dokaze donio. ali su se oni m
Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli. I sve smo prema grijesima njihovim
kaznili; na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strasnim glasom unistili;
neke u zemlju utjemli, a neke potopili. Allah im nije ucinio nepravdu, sami su
sebi nepravdu nanijelL (El-'AnkebUt, 39.-40.)

Karun je, kako je ranije receno, bio onaj koji je u zemlju zatjeran, a'
potopljeni su faraon, Hainan i njihova vojska. Oni su, zaista, bili grijesnici.

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Ebu Abdurrahman, da je cuo od
Se'ida, on od Ka'ba ibn Alkame, on od Isaa ibn Hilala es-Sudfija, a ovaj od
Abdullaha ibn Ainra, da je Poslanik ^ jednog dana govoreci o namazu, rekaq:
"Ko ga bude redovno obavljao, bit ce mu svjetio, jasni dokaz i spas na
Kijametskom danu, a ko se prema njemu bude nemamo odnosio nece imati ni
svjetla, ni jasna dokaza ni spasa na Kijametskom danu. Takvi ce biti
Karunom, faraonom, Hamanom i Ubejj ibn Halefom."'

Ovaj hadis prenosi jedino Alimed - Allah mu se smilovao!

Vrline Musaa S^

Uzviseni Allah kaze: */ spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bidf
poslanik. vjerovjesnik. *Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i priblizili ga '
Sebi da cuje Nase rijeci, *i darovali mu miloscu Nasom kao vjerovjesnika
brata njegova Haruna. (Merjem, 51,-53.) Uzviseni, takoder, veli: "O Musa",
rece On, "Ja sam tebe odabrao nad ostaltm svijetom poslanstvom Svojim i
govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi izahvalan budi! " (Ei-A'raf, 144.)

Ranije je receno da se u Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu navodi
da je Allahov Poslanik M rekao: "Ne uzdizite me iznad Musaa. Ljudi ce na Sudnjem,
danu pasti u nesvijest. Ja cu biti prvi koji ce doci sebi i ugledati Musaa kako se
drzi za stub od Arsa. Necn znati je li se osvijestio prije mene, ill mu je to nagrada
sto je prethodno na Turn pao u nesvijest." Takoder smo rekli da je Allahov
Poslanik M- ove rijeci izgovorio iz skromnosti i poniznosti. Inace, on je, nekaje
Allahov blagoslov i mir sa njim, pecat vjerovjesnika i najodabraniji Ademov
potomak i na ovom i na onom svijetu. U to apsolutno nema nikakve sumnje,

Uzviseni, takoder, veli: *Ml objavljujemo tebi kao sto smo objavljivali
Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i
Ishaku, iJakubu, ipotomcima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu i Harunu, i Sulejmam,
a Dawudu smo dali Zebur, *i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i
poslanicima o kojima ti nismo kazivali. A Allah je sigurno sa Musaom
razgovarao. (En-Nisa', 163.-164.)

Uzviseni, takoder, kaze; O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa
uznemiravali, pa gaje Allah oslobodio onogsto su govorili, a onje kod Allaha
ugledan. (E!-Ahzab, 69.)

' Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu 72/169/Haleb.

364

Musaalejhi selam

Imam Ebu Abdullah Buharija navodi: "Pricao nam je Ishak ibn Ibrahim ibn
Ruh ibn Ubade da je cuo od Awfa, on od Hasana, Muhammeda i Halasa, a oni
od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik m rekao: "Musa je bio stidljiv covjek.
Pokrivao se take, da mu se tijelo nije moglo vidjeti. Neki Izraelcani su ga
uznemiravali i govorili: "Ovako se pokiiva samo onaj ko na tijelu ima neku
mahanu; sugu, kilu ili nesto shcno. Uzviseni Allah je htio da oslobodi Musaa
od onoga sto su oni govorili. Naime, Musa je jednoga dana, osamivsi se,
skmuo odjecu, stavio je na kamen i poceo se kupati. Kada je zavrsio, okrenuo
se prema odjeci da je uzme, all nije bilo ni kamena ni odjece. Musa je uzeo
svoj stap 1 poceo traziti kamen, govoreci: "Moja odjeca, karaenu! Moja odjeca,
kamenu! , sve dok mje naisao na jednu grupu Izraelcana koji su ga ugledali
naga u najljepsem liku kakvog ga je Allah stvorio. Tako ga je Allah oslobodio
onog sto su mu oni prigovarali, nakon cega se onaj kamen pojavio, pa je Musa
uzeo odjecu, obukao je i poceo stapom udarati kamen. Tako mi Allaha na
kamenu je kao trag ostalo tri, cetiri ili pet udaraca. O tome govore rijeci
Uzvisenog: O vjemici, ne budite kao oni koji su Mmaa uznemiravali. pa gaje
AM oslobodio onoga sto su govorili, a onje kod Allaha ugledan. '

Ovaj hadis navodi Imam Alimed od Abdullaha ibn Sekika i Hemmama ibn
Munebbiha, a oni od Ebu Hurejre, itd. Buharija i Muslim ga prenose od
Abdun-ezzaka, on od Ma'mera, a on od Hemmama. Pored toga Mushm ga
navodi od Abdullaha ibn Sekika el-Ukajlija, a on od Ebu Hurejre.

Jedan od ucenjaka zdrave tradicije kaze: "Musa je bio ugledan kod Allaha,
jerse kod Njega zauzeo za svoga brata i trazio da mu on bude pomocnik. Allah
je udovoljio njegovoj molbi, dao mu je ono sto je trazio i ucinio mu brata
vjerovjesnikom. O tome Uzviseni veli: / darovaii mu miloscu Nasom kao
Wovjesmka brata njegova Haruna. (Merjem, 53.)

Buharija zatim navodi: "Pricao nam je Ebu e!-Welid, da je njemu pricao
bu be, a njemu El-A'mes, da je cuo Ebu Waila, daje Abdullah rekao: "Allahov
foslanik t je jednom dijelio ratni plijen, pa je jedan covjek rekao: - Ovom
podjelom se nije zeljelo postici AUahovo zadovoljstvo! Ja sam otisao Poslaniku
s I ispncao mu sta sam cue, pa se toliko naljutio da sam Ijutnju primjetio na
njegovom lieu. Rekao je: - Neka se Allah smiluje Musau. Bio je uznemiravan
vise od ovoga, pa se strpio!'"

Ovaj hadis Muslim navodi u vise verzija, preko Sulejmana ibn Mehrana el-
A mesa, ltd. Imam Ahmed navodeci ga kaze: "Pricao nam je Ahmed ibn
Hadzdzadz da je cuo od Israila ibn Junusa, on od El-Welida ibn Ebi Hasima
oslobodenog Hemedanovog roba, on od Zejda ibn Ebi Zaida a on od
Abdullaha ibn Mes'uda, da je Allahov Poslanik ^ rekao ashabima: "Neka mi
niko od vas nikoga ne spominje po ruznu, jer ja hocu da pred vas izadem

' Hadis biljezi Buharija u svom Sahihu 5/20, 60/28; Muslim u svom Sahihu 3115; Tinnizija u
svome Sunemt 43/1 55-1 56 i ostali.

• Hadis biijeli Buharija u svom Sahihu 80/1 9/633 6/Haleb; Muslim u svom Sahihu u druaoi
vemji 12/46/140, ° ^

365

Musa alejhi selain . — .

neopterecenih gnidi." Abdullah dalje dodaje: "AUahovom Poslaniku i je
dosao neki imetak pa ga je podijelio. Poslije toga sam ja naisao pored dva
covjeka dok je jedan dmgom govorio: - Take mi Mlaha, Muhammed ovom
podjelom nije zelio postici ni Allahovo lice, ni ahiretsko boraviste! Zastao sam
kako bih cuo sta govore, pa sam otisao do AUahovog Poslamka i rekao m:
"AUahov Poslanice, rekao si nam da ti ni o jednom od tvojih ashaba msta ruzno
ne donosimo. Prolazeci pored tih i tih cuo sam kako govore to i to." Na to se
lice AUahovog Poslanika ^ zacrvenilo i tesko mu je to palo, pa je rekao; "Pusti
nas na miru, Musa je uznemiravan vise od toga, pa se strpio!"

Ovaj hadis navode i Ebu Dawud i Tirmizija od Israila, a on od El-We!ida
ibn Ebi Hasima i dalje istim slijedom. Oni ga u jednoj verziji prenose i od Ibn
Abda, on od Israila, on od Es-Sudejja, a on od El-Welida, itd. Medutim.
Tirmizija zatim kaze da je ova verzija garib.

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu u hadisima o Israu, se nalazi
potvrda da je AUahov Poslanik m naisao pored Musaa, dok je bio na kijamu i
klanjao u svom kabum. To Muslim prenosi i od Enesa.

Takoder, u Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu stoji predaja koju
oni prenose od Katadea, on od Enesa, on od Malika ibn Sa'saa, a on od
Poslanika M, da je one noci kad je bio na Israu naisao pored Musaa na
sestom nebu, pa mu je Dzibril rekao: "Ovo je Musa, Nazovi mu selam!"
Poslanik ^ kaze: "Ja sam mu nazvao selam, a on mi je odgovorio: - Dobro
dosao dobri poslanice i dobri brate! Kada sam krenuo dalje, zaplakao je, pa
mu je receno: "Zasto places?" a on je odgovorio: "Placem jer ce iza raeae
kao poslanik doci jedan mladic cijih ce sljedbenika vise uci u Dzennet nego
mojih."'

Ibrahim navodi da se to desilo na sedmom nebu. O ovome je ovolikoj
zabiljezeno.

U vezi hadisa kojeg prenosi Surejk ibn Ebi Nimr od Enesa, u kojem stoji da ;
je Ibrahim na sestom, a Musa, zbog razgovora sa AUahom, na sedmom nebu-j
vise hafiza (vrhunskih hadiskih stmcnjaka) navodi da je ispravniji stav onih'
koji smatraju da je Musa na sestom, a Ibrahim na sedmom nebu naslonjen
ledima na nebesku Ka'bu (Bejto-l-ma'mur), kroz koju svaki dan prode po^
sedamdeset hiljada meleka, koji vise nikada nece doci na red. ^

Uglavnom, sve predaje se slazu da je Muhammed M, nakon sto je njemu i"
nj ego vim sljedbenicima Uzviseni Allah propisao pedeset namaza u toku danai
noci, naisao pored Musaa, koji mu je rekao: "Vrati se svome Gospodaru i
zamoli da tvome Ummetu olaksa. Ja sam se prije tebe koliko god sam mogao
trudio oko Israilovih potomaka. Tvoji sljedbenici slabije slusaju i raanje su
pronicljivi i srcani." Tako se Poslanik vise puta vracao od Musaa do Uzvisenog
Aliaha koji mu je svaki put smanjivao, dok nije sislo na pet namaza u toku

' Hadis biljezi Buharija u svom Sahibii i to u duzoj predaji od ovdje navedene 1 8/1/349/ fe(ft
l-bari; Muslim u svome Sahihu 1/259; Nesaija u svome Siineini 5/1.

366

Musa alejhi selam

g^^^,

^^T

1 1 '

m

dana i noci. Uzviseni Allah je tada rekao: "Pet namaza ce biti kao pedeset!" -
tj. uvecavanjem nagrade. Neka Allah ispred nas Muhammeda ^ i Musaa im
nagradi svakim dobrom!

Buharija navodi: "Pricao nam je Museddid Husajn ibn Numejr, da je cuo od
Husajna ibn Abdurrahmana, a on od Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas
rekao: "Jednoga dana pred nas je izasao Boziji Poslanik ^ i rekao: "Pokazani
su mi svi narodi, Vidio sam ogromnu masu koja je prekrila horizont. Receno
mije, "Ovo je Musa sa svojim narodom." Buharija ovaj liadis ovdje navodi u
nesto slcracenoj verziji.

Imam Ahmed ga navodi u duzoj verziji i kaze: "Pricao nam je Surejh, daje
njemu pricao Hisam, da je cuo od Husajna ibn Abdurrahmana: "Bio sam kod
Se'ida ibn Dzubejra, pa je upitao: - Ko je od vas sinoc vidio zvijezdu koja je
pala?" Ja sam rekao: "Ja nisara bio na namazu jer me nesto ujelo." Upitao me:
"I sta si radio?" "Cinio sam rukju (lijecio se ajetima i dovama)." On me, opet,
upitao: "A sta te je navelo na to?" Odgovorio sam: "Predaja koju smo culi od
es-Sa'bija a on od Burejda el-Eslemija: "Rukja se cini samo protiv (urokljiva)
pogleda i otrova."

Na to je Se'id - tj. Ibn Dzubejr - rekao: "Dobro postupa onaj ko se drzi
onog sto cuje!" Zatim je nastavio: "Ibn Abbas nam je pricao daje Poslanik ^
rekao: "Pokazani su mi svi narodi. Uz neke vjerovjesnike sam vidio malu
skupinu sljedbenika, uz neke samo jednog ili dva covjeka, a uz neke nije bilo
nikoga, Odjednom sam ugledao ogromnu masu pa sam upitao: "Je h ovo moj
Umniet?" Bilo mi je receno: "Ovo je Musa sa svojim narodom. Pogledaj prema
horizontu!"^Kad tamo - ogromna masa Ijudi. Zatim mije receno: "Pogledaj i na
ovu stranu!" Kad i tamo - ogromna masa svijeta. Tada mi je receno: "Ovo je
tvoj Ummet. Medu njima je sedamdeset hiljada onih koji ce bez polaganja
racuna i bez ikakve kazne uci u Dzennet"

Zatim je Allahov Poslanik ^ ustao i usao (u kucu), a Ijudi su nastavili o
tome raspravijati pitajuci se: Ko su ti koji ce bez polaganja racuna i bez ikakve
kazne uci u Dzennet? Jedni su rekli: "Vjerovatno oni koji su zivjeli sa
Poslanikom m" Dnigi su rekli: "Mozda su to oni koji su rodeni u Islamu i
nikada Allahu ni u cemu nisu pripisivali sudruga." I tako su navodih razlicite
stvari.

Zatim je^ Allahov Poslanik m ponovo izasao i upitao: "O cemu to
raspravljate?" Rekli su mu o cemu su raspravljali, pa im je rekao: "To su oni
koji ne govore dvosmisleno, ne caraju i nisu sujevjemi, i koji se na svoga
Gospodara oslanjaju " Na to je Ukasa ibn Muhsin el-Esdi ustao i upitao:
"Jesam li i ja medu njima, Boziji Poslanice?" "Jesi i ti", odgovorio je. Tada je
jos neko ustao i upitao: "Jesam li i ja medu njima, Boziji Poslanice?"
"Preduhitrio te je Ukasa", odgovorio je.

Ovaj hadis ima vise verzija, od kojih su neke sahih, neke hasen a neke nisu.
Mi smo ih opsimije naveli u Poglavlju o Dzennetu, kad smo govorili o
Kijametskom danu i njegovim strahotama,

367

Musa alejhi selam

Uzviseni Allah Musaa W^\ na mnogo mjesta u Kur'anu spominje i hvali.
Kazivanje o njemu u Kur'anu se ponavlja na vise mjesta, negdje opsimo,
negdje krace a negdje sasvim ukratko. Sve u svemu o njemu se svugdje
pohvalno govori.

Allah ga cesto spominje zajedno sa Muhammedom M kao i Kiijigu koja mu
je objavljena, sa Kur'anom objavljenim Muhammedu #.

Tako u poglavlju "El-Bekare", Uzviseni kaze: / kad im je Poslanik od
Allaha dosao, potvrdujuci da je istinito ono sto vec imaju, mnogi od onih
kojima je Knjiga data, za leda svoja Allahovu Knjigu odbacuju. kao da ne
znaju. (El-Bekare, 101.)

Uzviseni, takoder, veh: *EHfLam Mim. * Allah, je - nema boga osim NJega

- 2ivi i Vjecni! *On tebi objavljuje Knjigu, pravu Istinu. koja pretbodne
potvrdtije, a Tewrat i Indzil objavio je *jos prije, kao putokaz Ijudima,^ a
objavio je i Fiirkan. One koji u Allahova znamenja ne vjeruju ceka teska
patnja; - a Allah je silan i strog. (Ali 'Imran, 1.-4,)

U poglavlju El-En' am, Uzviseni veU: *0m ne poznaju Allaha kako treba,
kad govore: "Ni jednom covjeku Allah nije nista objavio!" Red: "A ko je
objavio knjigu koju je donio Musa, kao svjetlo i putokaz Ijudima, koju na
listove stavljate i pokazujete, - a mnogo i krijete, i poucavate se onome sto ni vi
ni preci vasi ni.su znali? " Red: "Allah! " Zatim ih ostavi, neka se lazima svojim
zabavljqju. *A ova Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena je, ona potvrduje
onu prije nje, da opomenes Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju

- vjeruju i u nju i na svoj namaz dobro paze. (El-En' am, 91.-92.)

Dakle, Uzviseni Allah je prvo pohvalio Tewrat, a zatim istakao Kur'an
Casni. Pri kraju poglavlja Uzviseni veli: * Zatim smo Musau Knjigu dali da
ucinimo potpunom blagodat onome koji ce prema njoj postupati^ i kao^
objasnjenje svemu i uputu i milost - da bi oni povjerovali da ce prei'
Gospodara svoga statl *A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena,
zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazata."
(El-En' am, 154.-155.)

U poglavlju El-Ma' ide, Uzviseni kaze: Mi smo objavili Tewrat u komeje
uputstvo i svjetlo. Po njemu sujevrejima sudili vjerovjesnici, koji su biliAllahu
predani, i cestiti Ijudi i uceni. od kojihje trazeno da cuvaju Allahovu knjigu, i
oni su nad njom bdjeli. Zato se kad budete sudili, ne bojte Ijudi, vec se bojte
Mene, i ne zamjenjujte rijeci Moje za ono sto malo vrijedi. A oni koji ne sude
prema onome stoje Allah objavio, oni su pravi nevjernici. (El-Ma' ide, 44.) sve
do Njegovih rijeci: */ neka sljedbenid Indzila sude prema onome sto je Allah u
njemu objavio. Oni koji ne .sude prema onom sto je Allah objavio, pravi su
gresnici! *A tebi objavljujemo Knjigu, pravu istinu, da potvrdi hyige prije
objavljene i da nad njima bdi. (El-Ma' ide, 47.-48.)

Tako je Allah Kur'an stavio iznad svih drugih knjiga, njime ih kao objavu
potvrdio i u njemu objasnio sta je sve u njima izmijenjeno i iskrivljeno. Od
ehli-kitabija je trazeno da ih cuvaju, ah to nisu bili u stanju, pa su njihove

368

Musa alejhi selam

knjige, zbog nemarnog odnosa prema njima, nedovoljnog poznavanja i
pokusaja da prevare svoga Gospodara, neka su prokleti do Sudnjeg dana,
pretrpjele brojne izmjene i iskrivljavanja!

Zato u njihovim knjigama ima bezbroj ocevidnih, pogresnih tekstova o
Allahu i Njegovom Poslaniku. Njih ima toliko da ih je nemoguce sve nabrojati
iopisati.

U poglavlju El-Enbija' Uzviseni veli: *"Mi smo Musau i Haninu dali
Tewrat (koji rastavlja istinu od neistine), svjetlo i pouku za one koji se budu
grijeba klonili, *za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kada ih niko ne
vidi, i koji od casa ozivljenja budu strepjeli; *a / ovaj Kur 'anje blagoslovljena
pouka koju objavljujemo, pa zar da ga viporicete. (El-Enbija', 48.-50.)

U poglavlju El-Kasas, Uzviseni Allah veli; *A kad im dolazi istina od Nas,
oni govore: "Zasto mu nije data onako isto kao stoje dato Musau? " A zar oni
jo's davno nisu porekli ono sto je Musau dato? Oni govore: "Dvije carolije,
jedna drugu podrzava", i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo". *Reci: "Pa
donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije napraviput upucuje, nju
bill slijedio, ako istinu govorite". (El-Kasas, 48.-49.) Tako je Allah pohvalio
ove dvije knjige i ova dva poslanika S^.

Dzinni su svom narodu rekli: "O narode nas, mi smo slusali Knjigu koja se
poslijeMusaa objavljuje. " (El-Ahkaf, 30.)

A Wereka ibn Newfel, kad mu je Allahov Poslanik M ispricao sta je dozivio
pocetkora objave, i kad mu je proucio: *c!!itaj, u ime Gospodara tvoga koji sve
stvwa! *St\>ara covjeka od ugruskal *Citaj, plemenit je Gospodar tvoj *koji
poucava peru, *koji covjeka poucava onome sto ne zna! (El-'Alek, 1.-5.), je
uzvibmo: "Nadasve slavljeni Boze! Ovo je zakon koji je objavljen Musau ibn
'Imrami!"

Ukratko receno, Musaov S^ vjerozakon je bio velicanstven a ummet
brojan. U njemu je bilo poslanika, ucenih, poboznih, skromnih i pamemih Ijudi,
vladara i voda, uglednika i velikana. AH, oni su bili i nestali. Promijenili su se
kao sto se i njihov vjerozakon promijenio, pa su pretvoreni u majmune i svinje.
Njihov vjerozakon je vremenom dokinut, a oni sami poceli su dozivljavati
razne belaje i nevolje. Dugo bi bilo da to sve navodimo, pa cemo navesti
onoliko koliko ce zadovoljiti onoga ko hoce da cuje o njima - ako da Allah, a u
Njega se uzdamo i na Njega oslanjamo.

Musaov ?^! hadzdz

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Hisam, da je cuo od Dawuda ibn Ebi
Hinda, on od Ebu el-Alija, a on od Ibn Abbasa, da je Allahov Poslanik ^,
prolazeci kroz Wadi-l-Ezrek, upitao: "Koja je ovo doHna?" "Wadi-l-Ezrek",
odgovorili su.

On je rekao: "Kao da sada gledam Musaa kako se spusta niz ovaj brezuljak
i glasao, Uzvisenom Allahu, izgovara telbijju (rijeci koje izgovara hadzija)!"
Kada je dosao do brezuljka Hersa, upitao je: "Koji je ovo brezuljak?" "Ovo je

369

Musa alejhi selam

brezuljak Hersa", odgovorili su, a on je rekao: "Kao da sada gledam Junusa ibn
Mettaa kako jase na crvenoj devi. Na njemu je vunena dzubba, a povodac deve
je od lika" Hisam kaze: tj. od palminih vlakana "i izgovara telbijju!'"

Ovaj hadis od Dawuda ibn Ebi Hinda navodi i Muslim. Taberanija od Ibn
Abbasa navodi da je Poslanik ^ rekao: "Musa je obavio hadzdz na crvenom
biku." Medutim, ovo je krajnje garib (cudna) predaja.

Imam Ahmed takoder navodi: "Pricao nam je Muhammed ibn Ebi Adijj od
Ibn Awna, da je Mudzahid rekao: "Bili smo kod Ibn Abbasa, pa je neko
spomenuvsi Dedzdzala, upitao: "§ta to kazu?" Neko je odgovorio: "Kazu da
mu medu ocima pise "K F R".

On je na to rekao: "Nisam cuo od Poslanika da je to rekao, ali sam cuo ovo:
"Ako hocete da znate kako je izgledao Ibrahim, pogledajte u mene. Musa je bio
smed covjek, kudrave kose, na crvenoj devi, sa povocem od lika. Kao da ga
sada gledam kako silazi niz dolinu i izgovara telbijju."^ Hisam kaie: "Lika su
pahuina vlakna."

Imam Ahmed ovaj hadis navodi i od Esweda, on od Israila, on od Osmana
ibn el-Mugire, on od Mudzahida, a on od Ibn Abbasa: "Allahov Poslanik Ije
rekao: "Vidio sam Isaa sina Merjeminog, Musaa i Ibraliima: Isa je
svijetlocrven, kudrav, sirokih prsa, a Musa je smed, krupan i visok," Ashabi ga
upitase: "A Ibrahim?" On odgovori: "Pogledajte u mene!"^

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Junus, da je njemu pricao Sejban, da
je cuo od Katadea, a on od Ebu el-Alije, da je amidzic naseg Poslanika, Ibn
Abbas rekao: "Allahov Poslanik M je rekao: -One noci kad sam bio na Israu
vidio sam Musaa ibn 'Imrana, kao visokog covjeka kovrdzave kose, kao daje
iz plemena Senu'e. Vidio sam i Isaa sina Merjeminog, prosjecne visine,
rumenkaste boje i duge kose.'"*

Ovaj hadis Buharija i Muslim navode preko Katadea, i dalje istim slijedom
prenosilaca. Imam Ahmed navodi: "Abdurrezzak nam je pricao, da je cuo od
Ma'mera, daje Ez-Zuhri rekao: "Se'id ibn el-Musejjeb mi je pricao, daje Ebu
Hurejre rekao: "Allahov Poslanik ^ je o onoj noci u kojoj je bio na Israu rekao:
"Sreo sam Musaa", pa ga je opisao: "Bio je to covjek", mislim daje tako rekao,
"krupan, kovrdzave kose, kao daje iz plamena Senu'e. Sreo sam i Isaa" - pa ga
je Allahov Poslanik ^ opisao, rekavsi: "srednje je rasti, rumene boje, kao daje
izasao iz dimasa" - tj. kupatila. "Vidio sam i Ibrahima. Od njegovih potoraaka
ja sam mu najslicniji."

Vecina ovih hadisa je navedena u kazivanju o miljeniku - Ibrahimu ^.

»

' Hadis biljezi Muslim u svom Sahihu 1/74/268; Ahmed u svome Musnedu 1/215-216/ Haleb;

Ibn Madze u svom Sunenu 25/4/2891 .

' Hadis biljezi Buharija u svome Sahihu 60/8/33 55/Fethu-l-bari.

^ Hadis biljezi Buharija u s\omSahihu 60/48/343 8/Fethu-l-bari.

" Buharija u svome Sahihu od Ebu Hurejre 60/24/3394.

370

Musa alejhi selam

je

Musaova ^1 smrt

Buharija u svome Sahihu pod naslovom "Smrt Musaa ?^" kaze: "Jahja ibn
Musa nam je pricao, da je cuo od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, on od Ibn
Tawusa, a ovaj od svoga oca, da je Ebu Hurejre rekao: "Kada je Melek smrti
poslaii Musau ^m i prisao mu da mu primi dusu, on ga je gumuo i udario, pa se
melek vratio Uzvisenom Gospodaru i rekao: "Poslao si me covjeku koji jos ne
zeh da umre". Gospodar mu je rekao: "Vrati se i reci mu neka svoju ruku stavi
na leda od vola, pa koliko god diaka pritisne neka za svaku dlaku zivi jos po
jednu godinu."

Kad mu je ovo receno Musa je upitao: "A sta onda Gospodaru?" "Opet
smrt", odgovorio je Gospodar. "Onda, neka bude sada", odgovorio je Musa.

On dalje navodi: "Uzvisenog Allaha je zamolio da ga priblizi Svetoj zemiji,
koliko se kamenom moze dobaciti." Ebu Hurejre kaze da je Allahov Poslanik ^
rekao: "Da sam tamo, pokazao bih vam njegov kabur pored puta, kod crvene
dine."'

preko

Buharija dalje kaze: "Slicna predaja se prehosi od Poslanika
Ma'mera, a on od Hemana, a on od Ebu Hurejre."

Muslim prvu verziju ovog hadisa navodi od Abdurrezzaka i dalje, a Imam
Ahmed od Hammada ibn Seleme, on od Ammara ibn Ebi Ammara, on od Ebu
Hurejre, a on od Poslanika g. Nju cemo kasnije navesti.

Imam Ahmed navodi: "El-Hasan nam je pricao, da je njemu pricao Luhej'a,
da je cuo od Ebu Junusa - tj. Selima ibn Dzubejra, a on od Ebu Hurejre da je
rekao (Imam Ahmed ove rijeci, dakle, ne pripisuje Poslaniku): "Melek smrti je
dosao Musau S^ i rekao mu: "Odazovi se svome Gospodaru!" Musa ga je
udario i izbio mu oko, pa se melek vratio Allahu i rekao: "Poslao si me Svome
robu koji ne zeli da umre, i koji mi je izbio oko." Na to mu je Allah vratio oko i
rekao: "Vrati se Mome robu i reci: - Hoces li da zivis? Ako to hoces, onda
SVOJU niku stavi na leda vola, pa koliko god ti ruka pritisne dIaka, toliko ces jos
godina zivjeti!" Musa je na to upitao: "A sta poslije?" Gospodar mu je
odgovorio: "Opet smrt." Na to je Musa odgovorio: "Onda sada, Gospodaru,
odmah!" Ovu verziju navodi samo Ahmed, i ona je u ovoj verziji mewlcuf.

Ovaj hadis u svom Sahihu navodi i Ibn Hibban od Ma'mera, on od Ebu
Tawusa, on od svoga oca, a on od Ebu Hurejre.

Ma'mer kaze: "Ovo mi je pricao covjek koji je to cuo od El-Hasana, a on
od Allahovog Poslanika #", a zatim cidra hadis.

Ibn Hibban u vezi sa ovom predajom postavlja neka pitanja i odgovara na
njih. Ovo se svodi na to da je Melek smrti Musau im dosao u nepoznatom liku,
pa ga nije mogao poznati; kao sto se Dzibril pojavljivao u liku nekog beduina, i
kao sto su meleki dosli Ibrahimu i Lutu u liku mladica, pa ih u pocetku ni
Ibrahim ni Lut nlsu poznali. Mozda tako i Musa nije poznao Meleka smrti, pa

' Buharija u svom Sahihu 60/31/3407/Fethu-l-bari; Muslim u svom Sahihu 43/42/157 i ostali

371

Musa ale/hi selam

ga je udario i izbio mu oko, buduci da je usao bez dozvole. To je u skladu sa
nasim vjerozakonom, gdje je dozvoljeno izbiti oko onome ko pogleda unutar
necije kuce bez njegove dozvole.

On zatim ovu predaju navodi od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, on od
Hemama, a on od Ebu Hurejre koji kaze: "Allahov Poslanik m je rekao:
"Melek srarti je dosao Musau da mu uzme dusu, pa mu je rekao: - Odazovi se
svome Gospodaru! Musa ga je gurnuo i izbio mu oko." On dalje navodi ovaj
hadis do kraja, isto kao i Buharija.

On ovaj slucaj tumaci tako da je melek rekao: "Odazovi se svome Gospodaru!"
tek kada je Musa podigao ruku da ga udari. Medutim, ovo tumacenje mje u
skladu sa navcdenim tekstom hadisa. Da je ostao pri prvom tumacenju, bilo bi
u redu, jer ga izgleda nije poznavao u tom liku. Pored toga, njegove njeci ne
znace da su odgovarajuce, jer nije bilo jasno u tom presudnom momentu da je
on plemeniti melek. Musa je s ceznjom iscekivao da se mnoge stvari dogode u
njegovom zivotu, kao sto je npr. kraj lutanja po pustinji i ulazak u Svetu zenilju.
Medutim, Allah ^ je jos prije bio odredio da on, nakon svoga brata Haruna,
umre dok su jos lutali po pustinji, o cemu cemo, ako Bog da, zasebno govoriti.
Neki kazu da je Musa im bio taj koji je Izraelcane nakon lutanja po pustinji
uveo u Svetu zemlju, sto je u suprotnosti sa ucenjem ehli-kitabija i vecine
muslimana.

Jedan od dokaza za to su i njegove rijeci kada je izabrao smrt: "Gospodara
moj, priblizi me Svetoj zemlji, odakle se do nje moze dobaciti kamenom!" Da
je vec bio u njoj, ne bi to trazio. Naprotiv, posto je sa svojim narodom lutao po
pustinji kada mu se smrt priblizila, pozelio je da se Svetoj zemlji, prema kojoj
je naumio uciniti hidzru, priblizi sto vise i da ohrabri svoj narod. Medutim,
izmedu njih i ulaska u Svetu zemlju isprijecila se sudbina, kad su bill nadomak
koliko se moze kamenom dobaciti.

Zato je najodabraniji covjek Ijudskog roda, Allahov Poslanik, rekao: "Da:,
sam tamo, pokazao bih vam njegov kabur pored crvene dine."

Imam Ahmed navodi: "Pricao nam je Affan, da je njemu pricao Hammad,^
da je cuo od Sabita i Sulejmana et-Timija, a oni od Enesa ibn Malika, da j&
Allahov Poslanik ^ rekao: "One noci kad sam bio na Israu, naisao sam pored
Musaa. Bio je na kijamu, klanjajuci u svom kaburu, kod crvene dine."
Ovaj hadis navodi i Muslim od Hammada ibn Seleme.
Es-Sudejj navodi od Ebu Malika i Ebu Saliha, Ibn Abbasa, Murrea, Ibai
Mes'uda i jos nekih ashaba, da su rekli: "Zatim^^je Allah objavio Musau: ■
Usmrtit cu Haruna, pa ga dovedi do tog i tog brda!"

Musa i Harun su krenuli prema tom brdu i iznenada se obreli pred jednim
stablom kakvo nikada nisu vidjeli, pred novopodignutom kucom, pred
namjestenim krevetom odakle se osjecao ugodan miris. Ugledavsi brdo, kucui
sve sto je u njoj bilo, Harunu se dopalo, pa je rekao: "O Musa, volio bih
odspavati na ovom krevetu." Musa je odgovorio: "Dobro, pa odspavaj!" Harun
je rekao: "Bojim se da ne dode vlasnik kuce i da se ne naljuti na mene." "Ne,

372

Musa alejhi selam

boj se, ja cu te opravdati kod vlasnika kuce, samo ti spavaj", odgovorio je
Musa. "0 Musa, nemoj tako, nego i ti zaspi sa iimom, pa ako dode vlasnik ove
kuce, neka se naljuti na obadvojicu!", rekao je Harun. Kada su zaspali, smrt je
zatekla Haruna. Osjetivsi da ce utnrijeti, prije nego sto je ispustio dusu, Harun
je rekao: "O Musa, prevario si me." Kad je umro na nebo je dignuta i kuca, i
drvo, i krevet, zajedno s Harunom.

Kada se Musa bez Haruna vratio svome narodu, oni su rekli; "Musa je iz
zavidnosti sto su ga Izraelcani voljeli ubio Haruna!" Harun je doista prema
njima bio blag i popustljiviji vise nego Musa, koji je prema njima bio prilicno
strog. Cuvsi to Musa im je rekao: "Tesko vama! On mi je bio brat. Zar mis lite
da bih ga mogao ubiti?!" Kad ih nije mogao ubijediti, ustao je i klanjao dva
rekata i zamolio Allaha, pa je On spustio onaj krevet izmedu neba i Zemlje
tako da su vidjeli Haruna,

Dok je Musa im nakon toga putovao sa svojim slugom Josu'om, zadesio ih
jecrni vjetar. Ugledavsi to Josu'a je pomislio daje dosao Smak svijeta, pa se
priljubio uz Musaa i rekao; "Hocu da budem uz Allahovog poslanika kad
nastupi Smak svijeta!" Na to se Musa im izvukao iz kosulje i nestao
ostavljajuci kosulju u Josu'inim rukama. Kada se Josu'a sa kosuljom vratio,
Izraelcani su ga napali i rekli: "Ubio si Allahovog poslanika!" On se branio i
zaklinjao da ga nije ubio nego mu se otrgnuo, ali mu oni nisu vjerovali pa su ga
htjeli ubiti. Braneci se on je rekao: "Ako mi ne vjerujete, dajte mi tri dana
roka. ' Predao se ibadetu i dovama pa je svakom covjeku koji ga je cuvao, u
snu doslo: "Josu'a nije ubio Musaa, nego smo ga Mi podigli Sebi!" Nakon toga
su ga pustili na miru. Svi koji su odbili da udu u naselje onih silnika sa
Musaom su poirirli i ni jedan nije docekao ocekivanu pobjedu.

Neki dijelovi ove predaje su garib i kao takvi nisu prihvatljivi. Allah, opet,
najboljezna.

Ranije smo rekli da iz pustjnjskog lutanja niko, od onih koji su bili sa
Musaom, nije izasao osim Josu'a ibn Nuna i Kaliba ibn Jofne, rauza Merjeme,
Musaove i Harunove sestre. To su ona dva covjeka naprijed spomenuta, koji su
pozivaU Izraelcane da napadnu one silnike.

Wehb ibn Munebbih navodi: "Musa i^l je naisao pored meleka koji su
kopali jedan kabur. Nikada do tada nije vidio Ijepseg, svjetlijeg i uredenijeg
kabura, pa je rekao: "O Allahovi meleki, kome kopate taj kabur?" Oni su
odgovorili; "Jednom plemenitom Allahovom robu. Ako zelis da to budes ti, udi
u ovaj kabur, lezi u njega, okreni se svome Gospodaru i ispusti dusu." On je
tako i ucinio, pa je umro. Meleki su mu klanjali dzenazu i zakopali ga."

**Ehl!-kitabije i jos neki kazu daje umro kad je imao sto dvadeset godina.

Imam Ahmed navodi: "Umejje ibn Halid i Junus su nam pricali, da su culi
od Hammada ibn Seleme, on od Ammara ibn Ebi Ammara, a on od Ebu
Hurejre, daje rekao (a Junus kaze daje Ebu Hurejre cuo od Bozijeg Poslanilta):
"Melek smrti je Ijudima dolazio javno, pa je tako dosao i Musau ^m\, koji ga je
udario i izbio mu oko.

373

Musa alejhi selam

Meiek je otisao svome Gospodam i rekao: "Gospodaru moj, Tvoj rob Musa
mi je izbio oko. Da nije kod Tebe tako ugledan, prigovorio bih mu!" Juiras
kaze da je rekao: "Rastrgao bih ga!"

Gospodar mu je na to rekao: "Otidi Mome robu i red mu neka stavi ruku na
volovsku kozu, pa neka za svaku dlaku zivi jos po jednu godinu!" Kada mu je
melek dosao i to ispricao, Musa je upitao: "A sta onda?" "Opet smrt"
odgovorio je.

Nato je Musa rekao: "Neka to onda bude sada[" Nakon toga ga je sarao
pomirisao i uzeo mu dusu.'

Junus kaze: "Allah mu je povratio oko i od tada Ijudima ne dolazi javno "
Ovaj hadis navodi i Ibn Dzerir od Ebu Kurejba, on od Mus'aba ibn el-
Mikdama, a on od Hammada ibn Seleme i dalje istim senedom od Poslanika i.

Taberanija u svom Tarihu 1/434/Mearif.

374

Josu 'a alejhi selain

JOSU'INO POSLANSTVO I NJEGOVO

PREUZIMANJE BRIGE O IZRAELCANIMA

NAKON MUSAA I HARUNA m\

Josu'a je sin Nuna, sina Efraima, sina Jusufa, sina Ja'kuba, sina Ishl.
sina Ibrahima ^m. Ehli-kitabije kazu da je on Hudov amidzic. Uzvise,
Allah ga, ne pominjuci mu ime, spominje u Kur'anu u kazivanjul
Hidru, o cemu smo govorili. On se spominje u rijecima Uzvisenog; IkadMu
rece momku svome (El-Kehf, 60.), i: / kada se udaljise. Musa rece sK.
momku. (El-Kehf, 62.) Pored toga, navel i smo hadis koji Buharija u svqI
Sahihu navodi od Ubejja ibn Ka'ba, a on od Posianika ^, u kome stoji dasel
radi o Josu'i ibn Nunu.

**i

•^Ehli-kitabije se slazu da je on bio vjerovjesnik. Jedna njihova sel
zvana samire, nakon Musaa nikome ne priznaje poslanstvo osim Josu'i it)
Nunu, jer je on doslovno spomenut u Tewratu. Pripadnici ove sekte mje§
sve objave nakon Josu'a i ne vjeruju da su one dosle od Gospodara da
potvrdile ranije objave. Neka su zato prokleti od Allaha sve do Kijametskd
dana!

Ibn Dzerir i neki drugi mufessiri od Muhammeda ibn Ishaka prenose daj
poslanstvo u zadnjim godinama Musaova zivota sa njega bilo preneseno a,
Josu'a i da je Musa, kad bi sreo Josu'a, pitao sta mu je sve objavljeno, li
naredeno a sta zabranjeno, Trajalo je ovo sve dok Josu'a jednom prilikomml
rekao Musau: "O AUahov sugovomice, nisam ni ja tebe pitao sta ti je AM
objavijivao sve dok mi to ti, sam od sebe, ne bi rekao!" Tada se Musa nail
zivota i zazelio smrt. Gomji navodi su spomi, jer je Musa ^m sve do smi
primao objave i govorio sa AUahora po svim pitanjima vezanim za propii
zabrana i naredbi. On je kod Allaha sve do smrti'ostao ugledan, postova
cijenjen i uvazen, kao sto smo vec naveli, citirajuci hadis iz Buharijinog SahiK
o tome kako je Meleku srarti izbio oko. Cak i nakon toga Uzviseni Allah muj
ponovo poslao meleka i porucio mu ako zeli jos zivjeti, neka stavi rukBl
kozu bika, pa ce za svaku dlaku koju mu ruka pritisne, zivjeti jos po je
godinu. On je upitao: "A sta zatim?" Kad mu je odgovorio: "Opet smrt", rekaH
je: "Neka to onda bude sada, Gospodam!" Zatim je zatrazio da ga priblizi .
domak Jerusalima odakle se moze kamenom dobaciti, pa mu je to 1
udovoljeno.

376

Josu'a alejhi selam

iiije
Lllah
sitio
mrti

Muhammed ibn Ishak ne navodi odakle je ovo preuzeo. Nije ni iz knjiga
ehli-kitabija. U iijihovoj knjizi zvanoj Tewrat (Tora) stoji da je objava Musau
po svakom pitanju koje bi iski'slo, bez prekida stizala sve do kraja njegovog
zivota. To se razumije iz konteksta njihove kiijige, kada se govori o Kovcegu
svjedocanstva u Svetistu.

U trecoj knjizi Mojsijevoj se navodi da je Allah Musau i Harunu naredio
da Izraelcane podijele na plemena i da svakom od dvanaest plemena odrede
glavesinu tj, zapovjednika. Ova zapovijed je imala za cilj bolju pripremu za
borbu protiv silnickog naroda, kad budu izasli iz pustinjskog lutanja. Dakle,
naredenje je dosio pred kraj onih cetrdeset godina lutanja. Zato neki kazu:
"Musa «0i je Meleku smrti izbio oko zato sto ga nije prepoznao u liku u
kom mu se pojavio, i sto su mu bile naredene neke stvari koje je ocekivao
dace se desiti za njegova zivota. Medutim, Allah nije bio odredio da se to
dogodi za njegovog zivota, nego za zivota njegovog momka, Josu'a ibn
Nuna a@i."

Slicno se desilo Allahovom poslaniku Muhammedu ^ kad je devete godine
po Hidzri namjeravao da se boh protiv Bizantijaca u Siriji, aii je stigao samo
do Tebuka i vratio se iste godine. Zatim je, desete godine, obavio hadzdz,
nakon cega se vratio i opremio vojsku pod komandom Usame koju je
namjeravao poslati prema Siriji, kao prethodnicu kojoj ce se i sam pridmziti
povodeci se za ajetom: Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne
vjemju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatrajii zabranjenim ana sto Allah i
Mjegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru. sve dok ne daju
ghvarinu poslusno i smjerno. (Et-Tewbe, 29.)

Allahov Poslanik ^ je umro nakon sto je opremio Usaminu vojsku, Usama
sebio ulogorio u jednoj uvali, spreman za pokret, pa je zapoceti posao dovrsio
Poslanikov prijatelj i halifa, Ebu Bekr es-Siddik.

Nakon sto je na Arabijskom poluostrvu sredio stanje i prilike koje su
zadesile tamosnje stanovnistvo i ucvrstio vlast, uputio je vojske desno i lijevo:
prema haku, pristaiicama perzijskog vladara Kisre, i Siriji, protiv pristalica
bizantijskog cara. U ovim pohodima im je Allah dao pobjedu nad neprijateljima i
ucvrstio islamsku drzavu.

Tako se desilo i sa Musaom i^V Allah mu je naredio da Izraelcane pripremi
za borbu i odredi im zapovjednike: "Allah je uzeo zavjet sinova Ismilovih a
imedu njih bill smo postavili dvanaest starjesina - i Allah je rekao: "Ja sam s
vama! Ako budete namaz obavljali, i zekat davali, i ako budete u poslanike
Moje vjerovali. pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigiirno cu
preci preko hrdavih postupaka vasih i uvest cu vas u dzennetske basce kroz
koje ce rijeke feci. A onaj medu vama koji ni poslije ovoga ne btide vjerovao - s
puta pravog je skremio." (El-Ma'ide, 12.) Ovim un je Allah porucio: Ako
budete izvrsavali ono sto sam vam propisao i ne odustanete od borbe kao sto
ste ucinili, sigumo cu vam dati da vam nagrada za ovo bude ukidanje kazne za
ono prvo, Tako je Uzviseni porucio i beduinima koji su izostali iza Poslanika M

377

Josu 'a alejhi selam

u pohodu na Hudejbiju: Red bedidnima koji su izostali: "Bicete pozvani dase
borite protiv naroda veoma hrabrog i mocnog, sve dok se ne pokorl Pa ako
poslusate, Allah ce vam lijepu nagradu dati, a ako izhjegnete. kao sto ste ihi
sada izbjegavali, na muke nesnosne ce vas staviti!" (El-Feth, 16.)

Ovako je Uzviseni rekao i Israilovim potomcima: A onaj medu vamakojini
poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta pravog je skrenuo. Uzviseni ih je
zatim zbog njihovih hrdavih postupaka i neispunjavanja datih zavjeta ukorio.
Isto tako, nakon njih, ukorio je i krscane zato sto su se razlsli i podvojili u vjeri.
O tome smo, hvala Allahu, opsimo govorili u nasem Tefsiru.

Sve u svemu Uzviseni Allah je naredio Musau S^l da kao borce popise sve
Izraelcane koji mogu nositi oruzje i boriti se, a starije od dvadeset godina, i da
iz svakog plemena odredi po jednog poglavara. Prvo pleme je bilo Rubilovo,
jer je on najstariji Jakubov sin. Imali su cetrdeset sest hiljada i pet stotina
boraca, a njihov poglavar je bio Elisur sin Sediura. Dmgo pleme je bilo
Sem'unovo. Imalo je pedeset devet hiljada i tri stotine Ijudi. Poglavar im jebio
Slumijel sin Hurisdaja. Trece pleme je bilo Jehuzino (Judino). Bilo ih je
sedamdeset cetiri hiljade i sest stotina, a poglavar ira je bio Nahsun sin
Aminazaba, Cetvrto pleme je bilo Isaharovo. Bilo ih je pedeset cetiri hiljade J
cetiri stotine, a poglavar im je bio Nesail sin Sua'ra. Peto pleme je bilo
Jusufovo im. Bilo ih je cetrdeset hiljada i pet stotina, poglavar im je bio Josu'a
ibn Nun. Sesto pleme je bilo Misino. Bilo ih je trideset jedna hiljada i dvije
stotine, a poglavar im je bio Dzemelijel sin Fedhesura. Sedmo pleme je bilo
Benjaminovo. Bilo ih je trideset pet hiljada i cetiri stotine, a poglavar im je bio
Ebidan sin Dzed'una. Osmo pleme je bilo Hadovo. Bilo ih je cetrdeset pet
hiljada i sesto pedeset Ijudi. Poglavar im je bio Eljasaf sin Ruijela. Deveto
pleme je bilo Esirovo. Bilo ih je cefrdeset jedna hiljada i pet stotina. Poglavar
im je bio Fedzajil sin Akrana. Deseto pleme je bilo Danovo. Bilo ih je sezdeset
dvije hiljade i sedara stotina, Poglavar im je bio Ehjazer sin Amsidaja.
Jedanaesto pleme je bilo Neftalijevo. Bilo ih je pedeset tri hiljade i cetiri
stotine. Poglavar im je bio Elbab sin Hajluna.

Tako stoji u njihovim knjigama, a Allah najfaolje zna!

Medu njima nisu navedeni "Lawijevi potomci". Allah je naime naredio
Musau da ih ne ubraja medu njih, jer su oni bili zaduzeni za spomenuto svetiste
da ga odrzavaju, cuvaju i nose prilikom preseljenja i ponovno postavljaju. Oni
su pripadali Musaovom i Harunovom im plemenu. Bilo ih je dvadeset dvije
hiljade osoba, starijih od jednog mjeseca. Bilo ih je vise loza. Po jedna skupiaij
iz svake loze bila je zaduzena da cuva, odrzava, prenosi i ponovno postavljsj
svetiste.

Svi su bili rasporedeni oko svetista i za vrijeme boravka i za vrijeraej
putovanja. Ukupan broj boraca je bio petsto sedamdeset jedna hiljada sesttf;!
pedeset sest ne racunajuci Lawijeve potomke. Neki kazu da je broj Izraelcanal
starijih od dvadeset godina koji su nosili oruzje, bilo sesto tri hiljade petstefj
pedeset pet Ijudi ne racunajuci Lawijeve potomke.

378

o

10

e
a
i

Josu'a alejhi selam

I

r

Ovi podaci su spomi, jer ukupan zbir prethodno navedenih cifara kako smo
ih nasii u njihovoj knjizi, ne odgovara zbiru koji oni navode. Allah, opet,
najbolje zna!

Dakle, Lawijevi potomci su bili zaduieni za cuvanje svetista (satora). Bili
su u sredini Izraelcana i cinili njihovo jezgro. Na celu desne strane bili su
potomci Rubiia, na celu lljeve strane potomci Dana. Pozadinu su cinili Neftalijevi
potomci. Musa im je, prema naredenju Uzvisenog, naredio da se vjerski
poglavari regmtuju iz Harunove loze kako je bilo i prije njih. To su bili: Nadab,
Mjstariji sin, a zatim Ebiho, Elaazar i Jismer. Sve u svemu svi Izraelcani koji
su odbili uci u naselje onih silnika i koji su rekli: "Hajde ti i Gospodar tvoj pa
seborite, a mi cemo ovdje ostati!" (El-Ma'ide, 24.), bili su izumrli.

Ovo misljenje Es-Sewri navodi od Ebu Se'ida, on od Ikrime, a on od Ibn
Abbasa. Ovog su misljenja i Katade i Ikrime. U tome ih podrzava i Es-Sudejj
navodeci misljenje Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda i jos nekih ashaba. Ibn Abbas i
dnigi ucenjaci iz ranijih i kasnijih generacija doslovno kazu: "Obadvojica, i
Musa i Harun umrli su prije njega dok su jos lutali pustinjom."

Ibn Ishak tvrdi da je Musa taj koji je osvojio Jerusalem a da je Josu'a
prilikom ulaska bio u prvim redovima. On dalje navodi da se na putu za
Jerusalem desio slucaj Bel' ana ibn Ba'ura, o kome Uzviseni kaze: */ ispricaj
m vijest o onome kome smo dokaze NaSe dali. ali koji se od njih udaljio, pa ga
jekjtan stigao i onje zalutao. *A da smo htjeli, mogli smo ga s njima nzvisiti,
aiise on ovom svijetu priklonio i za svojom strascu krenuo. Njegov primjer je
ho primjer psa: ako ga potjeras on isplazenajezika dahce, a ako ga se okanis
on opet dahce. Takvi su Ijudi koji Nase dokaze smatraju laznim; zato kazuj
dogadaje da bi oni razmisHli. *Los su primjer Ijudi koji ne priznaju Nase
dokaze: oni sami sebi nepravdu cine! (EI-A'raf, 175.-177.)

Mi smo slucaj u sa Bel'amom ranije govorili u nasem Tefsini gdje smo
rekli da je on - prema rijecima Ibn Abbasa i jos nekih - poznavao Allahovo
najvece ime, i da je njegov narod od njega trazio da prokune Musaa i njegove
sljedbenike, ali to nije htio uraditi. Buduci da su u tome bili upomi on je
uzjaliavsi na magaricu, krenuo prema mjestu gdje su bili Izraelcani.

Kada im se priblizio, magarica je kleknula, pa ju je udario i ona je ustala.
Medugo zatim magarica je ponovo kleknula, pa ju je ponovo udario. Ona je
ustala, pa ponovo kleknula i rekla mu: "O Bel'ame, gdje ides? Zar ne vidis
ispred mene meleke kako me odvracaju? Kuda ides? Da proklinjes Allahova
poslanika i vjemike?" Ni nakon ovoga on nije htio da side sa magarice, nego ju
je ponovo udario, pa ga je odnijela na brdo "Husban", koje je bilo iznad njih.
Gledajuci u mjesto gdje su se bili ulogorili Musa i Izraelcani, Bel'ami je poceo
daih proklinje ali mu se jezik spetljao, pa je za Musaa i njegov narod proucio
dovu, a prokleo svoj narod. Njegove pristalice su ga zbog toga pocele grditi, pa
im se pravdao da nista drugo nije mogao izustiti. Nakon toga jezik mu se
otegnuo do prsa, pa je svojima rekao: "Sada sam izgubio i ovaj i onaj svijet,
ostalomijejedino da se sluzim varkama i lukavstinom."

379

Josu 'a alejhi selam

Zatim je svojim sljedbenicima naredio da izdvoje i nagizdajn zene, da ili
posalju Izraelcanima da prodaju robu i da im se prepustaju ne bi li s njima
pocinili blud, buduci da je to bio jedini nacin da postigne svoj cilj. Tako su
svoje zene, nagizdavsi ih, poslali u logor Izraelcanima. Jedna od njih, po imenu
Kisbeta, docepala se Zumrija ibn Seloma, izraelcanskog prvaka, za koga se
kaze da je bio poglavar potomaka S em 'una sina Jakubovog, i uveo je u
svetiste. Medutim, cim se sa njom osamio, AOah je medu Izraelcane poslao
kugu koja je pocela da hara.

Kada je to cuo Fenhas ibn el-Ajzar ibn Harun, zgrabio je zeljezno koppj
provalio u svetiste i oboje ih probo, a onda noseci ih na koplju koje je drzao u ruc|
naslonjeno na struk i priljubljeno uz bradu, izasao pred svijet. Zatim je pGdigavl,
ih uvis, rekao: "Gospodaru, ovako mi postupamo sa onima koji su Tebi neposiusnil
Tada je kuga prestala da hara, odnijevsi prethodno sedamdeset hiljada zrtava.

Neki ovu brojku smatraju pretjeranom i karu da je od kuge iimrio dvadeset
hiljada. Fenhas je bio prvorodenac svoga oca el-Ajzara ibn Haruna, Zato
Izraelcani njegovim potomcima od zitve odreduju kujruk, noge i dlaku (vunu) i:
namjenjuju najbolji dio imetka,

BeFamov slucaj koga navodi Ibn Ishak je tacan jer ga u istom obliicu
navodi i vise ucenjaka iz ranijih generacija. Moguce je da se ovo ipak desilo
neposredno nakon Musaovog izlaska iz Egipta kada je prvobitiio narajeravao
da ude u Jerasalim. Moguce je da je talto misho i Ibn Ishak i da su to iskrivili
oni koji to prenose od njega. Mi smo djelimicno o ovom slucaj u naveli citat
Tewrata, koji to potvrduje. Allah, opet, najbolje zna!

Takoder je moguce da se ovdje radi o drugom slucaju koji se desio za,
vrijeme lutanja po pustinji, tim prije sto se ovdje spooiinje brdo "Husban",,/
ono je daleko od Jemsalema, Moguce je i da se ovdje misli da je bio na putui|
Jerusahm, kako izjavljuje Es-Sudejj, Allah, opet, najbolje zna!

U svakom slucaju, vecina je na stanovistu da je Harun umro prije Musaai,
otprilike dvije godine, dok su jos lutali pustinjom. Musa je, kao sto smo ve
naveli, umro za vrijeme lutanja po pustinji trazeci od svoga Gospodara i
sto vise pribhzi Jerusalemu, sto mu je bilo i udDvoljeno.

Izgleda ipak da je Josu'a ibn Nun SiSii bio taj koji je Izraelcane izveo
pustinje i poveo ih prema Jerusalemu. Ehli-kitabije i neki historicari navodei
je on sa Izraelcanima presao rijeku Jordan i dosao do Erihona, u to vrijeme (
jednog od najutvrdenijih gradova, sa najvisim gradevinama i najvecim broje.
stanovnika. Nakon opsade od sest mjeseci, oni su jednog dana uzeli trube i s^
ujedan glas izgovorili tekbir, pa se bedem ujednom potezu srusio, nakon cegL
su usli u grad, pokupih zateceni ratni plijen i pobili dvanaest hiljada Ijudil
zona, Nakon toga su ratovali protlv mnogih vladara. Za Josu'a se kaze das
borio protiv trideset i jednog samskog vladara.

Oni zatim navode da se opsada zavrsila u petak iza ikindije, kada je Sua^
bilo na zalasku, ili je vec bilo zaslo. Buduci da je dolazila subota, propisanF
neradni dan u ovo vrijeme, Josu'a je rekao Suncu: "Ti imas svoja naredenja, ali
i ja imam svoja! Gospodaru, zaustavi ga!"

380

Josu 'a alejhi selam

Allah je usiisao njegovu dovu, zaustavio Sunce i naredio Mjesecu da saceka
sa izlaskora, sve dok ne zavrsi sa osvajanjem. Izgleda da je to bila cetmaesta
noc prvog mjeseca. O ovom dogadaju sa Suncem, govori se i u jednom hadisu
kojeg cemo kasnije citirati. Sto se tice price o Mjesecu, o kojoj govore ehli-
kitabije, iii to se ne kosi sa hadisom. Prije ce biti da je to dodatan podatak, koji
netreba ni potvrdivati, a ni poricati. Medutim, spomo je to sto oni navode da se
todesilo prilikom osvajanja Erihona. Ispravnije je - a Allah, opet, najbolje zna
- da se to desilo prilikom osvajanja Jerusalema, jer je Jerihon bio na putu do
glavnog cilja. Allah, opet, najbolje zna!

Imam Ahmed navodi: "Eswed ibn Amir nam je pricao, da je cuo od Ebu
Bekia, on od Hisama, on od Ibn Sirina, a on od Ebu Hurejre, da je Allahov
Poslanik ^ rekao: - Sunce se nije zaustavilo ni zbog koga, osim zbog Josu 'a u
nociina dok je isao prema Jerusalemu."' Ovu verziju koja ispunjava uvjete
Buharije, navodi jedino Ahmed,

Ovaj hadis je dokaz da je Josu'a ibn Nun ^'. osvojio Jerusalim a ne
Musa, i da je Sunce zaustavljeno prilikom osvojenja Jerusalima a ne
Erihona, o cemu smo maloprije govorili. Iz njega se da zakljuciti da je to
ucinjeno samo jednom radi Josu'a ^i. Iz njega se da zakljuciti daje hadis
u kome stoji da se Sunce povratilo da bi Alija ibn Ebi Talib klanjao
ikindiju koju je propustio jednom prilikom, kadaje Poslanik ^ spavao na
njegovom krilu - da'if. U njemu se kaze da je zatrazio od Allahovog
Poslanika da mu Allah povrati Sunce kako bi klanjao ikindiju, pa se ono
povratilo.

Ahmed ibn Ebi Salih el-Mi sri je taj hadis ocijenio kao sahib, iako ni po
cemu ne spada ni u sahih ni u hasen hadise, Naprotiv sve govori obmuto, jer ga
prenosi jedna nepoznata zena, ehli-kitabijka, ciji zivot ni iz daleka nije poznat.
Allah, opet, najbolje zna!

Imam Ahmed navodi: "Abdurrezzak nam je pricao, daje cuo od Ma'mera,
on od Hemama, a on od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik ^ rekao: "Jedan
od poslanika je krenuo u borbu, pa je rekao svome narodu: - Neka ne ide sa
mnom onaj ko je spavao sa zenom i ko ocekuje da mu se rodi dijete, niti onaj
koje napravio zgradu koju jos nije pokrio, niti onaj ko je kupio stoku ili deve,
pa ocekuje da se izjanje ili istele."

On dalje kaze: "Boreci se kad su klanjali ikindiju, ili otprilike u to vrijeme,
priblizili su se jednom naselju pa je spomenuti poslanik rekao Suncu: - Ti se
kreces po naredenju, ali ja imam svoja naredenja. Gospodam moj, zaustavi mi
ga malo!" Tako je Sunce zadrzano dok mu Allah nije dao pobjedu. Kada su
saloipih ratni pHjen, dosla je vatra da spall plijen, pa joj se plijen nije dao.
Poslanik je rekao: "Neko od vas je ukrao nesto od ratnog plijena, pa neka mi po
jedan covjek iz svakog plemena da zakletvu!" Dok su to cinili ruka jednog od
njih zalijepila se za njegovu ruku, pa je rekao: "Neko od vaseg plemena je

' Ahmed u svom Musnedu 2/325/Haleb.

381

I

Josu 'a alejhi selam

ukrao pa neka mi cijelo pleme da zakletvu!" Pleme je tako i uradilo, pa su se
ruke dvojice - ill trojice Ijudi zalijepile za njegovu, na sto je on rekao: "Kod vas
je krada, vi ste ukrali!"'

On dalje kaze: "Tada su mu donijeli jedan zlatni predmet, velicine kravlje
glave i stavili ga medu ostali plijen na jednoj uzvisini, pa je vatra prisJa i
progiitala sve. Ratni plijen nije bio dozvoljen nikome prije nas, Allah ga je
nama dozvolio, znajuci za nasu slabost i lakoraost."

Ovu verziju prenosi samo Muslim. Slicnu verziju prenosi i el-Bezzar od
Mubareka ibn Fudale, on od UbejduUaha ibn Se'ida el-Makberija, on od Ebu
Hurejre, a on od Poslanika m. On zatim kaze: "Tu verziju prenosi i Muhamraed
ibn Adzlan od Se'ida el-Makberija, a i Katade od Se'ida ibn el-Musejjeba, on
od Ebu Hurejre, a on od Poslanika ^."

Sve u svemu, kada je s njima htio proci kroz kapiju grada, naredeno imje
da produ ponizno i pognuti, zahvaljujuci Uzvisenom Allahu na velikoj pobjedi
koju im je bio obecao, a sada ispunio. Prilikom ulaska bilo im je naredeno da
izgovaraju rijeci hittatun. tj: Oprosti nam grijeiie koje smo pocinili i gto se prije
nismo htjeli boriti.

Zato je Allahov Poslanik ^, prilikom ulaska u Mekku, usao jasuci na'
devi drzeci se ponizno, zahvaljujuci i slaveci Allaha, tako da je kraj njegove
brade dodinvao sedlo, jer je, iz poniznosti prema Uzvisenom AHahii, bid
pogeo giavu, S njim je bilo boraca, narocito iz Zelenog odreda, kodkojihsu
se samo oci vidjele. To je bio odred u kome je bio i Allahov Posianik % Oa
se zatim, usavsi u Mekku, okupao i klanjao osam rekata Prema vecini
ucenjaka to je bio naraaz zahvalnosti za podarenu pobjedu. Neki kazu da je
to bio duha-namaz i da su ga klanjali samo zato sto je to bilo u vrijeme
duha-namaza.

Izraelcani su postupili suprotno i nisu se pokorili naredenju; na kapiju gradij
ush su natraske izgovarajuci "habbetun fi sa'retin" (zmo u dlakama)' a peril
drugoj verziji: hintatun fi sa'retin" (psenica u dlakama)! Sve u svemu iskrivili
su zapovijed i ismijavali se onom sto im je bilo naredeno. Uzviseni o tome
goyon u poglavlju El-A'raf, koje je objavljeno u Mekki: *A kada imje bilo
receno: "Nastanite se u ovom gradu ijedite odakle hocete i recite: "Oprosti!"
(hittatun) a na kapiju udite glava pognutih - oprosticemo vam grijehe vase, a
onima koji cine dobra djela dacemo i vise. - *onda su oni nepravedni medu
njima zamijenili drugom. rijec koja imje bila recena. i Mi smo na njih s neba
kaznu spustili zato sto su stalno nepravedni bili. (El-A'raf, 161.-162.)

A u poglavlju El-Bekare, koje je objavljeno u Medini, govoreci o njima,
Uzviseni kaze: / kada smo rekli: "Udite u ovaj grad ijedite sto god hocete i
koliko god hocete. a na kapiju pognutih glava udite, i recite: "OprostV"
oprosticemo vam grijehe vase, a onima koji cine dobra djela dacemo i vise!"-

' Muslim u svom Sahihu 32/11/32; Buharija u svom Sahihu u skracenom obJiku 67/58/'^157/'
Ferhu-l-bari; Ahmed u Musnedu 111 1 8.

382

Josu 'a alejhi selam

3ia,
te i

111

*onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom rijec koja im je bila
recena, i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato sto
nisu poshisali. " (El-Bekare, 58.-59.)

Es-Sewri prenosi od El-A'mesa, on od el-Minhala ibn Amra, a on od Se'ida
ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rijeci: a na kapiju pognutih glava udite
protumacio: "udite pognuti kroz mala vrata."

To navode i El-Hakim, Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatim. El~Awfi to takoder navodi
od Ibn Abbas a, a Es-Sewri od Ibn Ishaka, a on od El-Berra'a. Mudzahid, Es-
Sudejj i Ed-Dahhak kazu: "Ovdje se misli na Kapiju oprosta u Jerusalimu."

Ibn Mes'ud kaze: "Oni su usH uzdignutih glava, suprotno onome kako im je
bilo naredeno." To se ne kosi sa rijecima Ibn Abbasa da su usli puzuci
natraske, kako stoji u hadisu koga cemo kasnije navesti. Dakle, usli su puzuci,
ali uzdignutih glava.

Slovo "waw" u rijecima Uzvisenog: we kidu hittatun nije veznik, nego
oznacava stanje, pa te rijeci znace: pognutih glava udite, izgovarajuci rijec:
"Oprost!" Ibn Abbas, Ata', El -Hasan, Katade i Er-Rebi'a kazu da im je ovim
naredeno da traze oprost.

Buhaiija navodi: "Muhammed nam je pricao: da je cuo Abdurrahmana ibn
Mehdija, da prenosi od Ibn el-Mubareka, on od Ma'mera, on od Hemama ibn
Munebbiha, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik ^ rekao: "Izraelcanima je
receno: Na kapiju pognutih glava udite i recite: "Oprosti!" - oprosticemo vam
grijehe vase - pa su to iskrivili i usli puzuci natraske i govoreci; "Znio u
dlakama!"'

Ovaj hadis djelimicno navodi i Nesaija od Ibn el-Mubareka, a u cijelosti ga
prenosi od Muhammeda ibn Ismaila ibn Ibrahima, a on od Ibn Mehdija
(raewkuf) itd., s tim sto ga navodi kao rijeci Ebu Hurejre.

Abdun-ezzak kaze: "Ma'mer nam je pricao, da je cuo od Hemama ibn
Munebbiha, a on od Ebu Hurejre, da je rekao Allahov Poslanik M- "Allah je
Izraelcanima naredio: Na kapiju pognutih glava udite i recite: "Oprosti!" -
oprosticemo vam grijehe vase. Ali su to iskrivili i kroz kapiju usli puzuci
natraske govoreci: "Zmo u dlakama!" Ovu verziju od Abdurrezzaka navode
Buharija, Muslim i Tirmizija, a Tirmizija joj daje ocjenu: hasen-sahih.

Muhammed ibn Ishak kaze: "Kako mi je pricao Salih ibn Kejsan od Saliha,
oslobodenog roba et-Tew'eme, on od Ebu Hurejre i jos jednog pouzdanog
covjeka, a oni od Ibn Abbasa, da je Allahov Poslanik ^ rekao da su oni
iskrivili rijeci: Pa su na kapiju kroz koju im je bilo naredeno da udu pognutih
glava, usH puzuci natraske govoreci: "Psenica u dlacicama."

Esbat prenosi od es-Sudejja, on od Murrea, a on od Ibn Mes'uda, da je u
pogledu rijeci: Oiida su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom rijec koja
imje bila recena, rekao: "Oni su izgovorili: "beta sekana ezme mezja", sto na
arapskom znaci: "U crvenom probusenom zmu psenice je cma dlaka."

' Bukrija 6/2, 3, 8/125, ll^lFethu-t-bari i dmgi.

383

Josu 'a alejhi selam

Uzviseni Allah ih je zbog te neposlusnosti kaznio opasnom bolescu -
kugom, kako stoji u Buharijinom Sahihii i Muslimovom Sahihu.

U hadisu koga prenosi ez-Zuhri, a on od Amira ibn Sa'da, kao i u hadisu
koga prenosi od Malika, a on od Muhammeda ibn el-Munkedira i Salima Ebu
en-Nadra, oni od Amira ibn Sa'da, a on od Usame ibn Zejda, da je Allahov
Poslanik % rekao: "Ova bol - ili bolest - je kazna (ridzz) kojom su kaznjeni
neki narodi prije vas."'

Nesaija i Ibn Ebi Hatim navode - a ovo je verzija Ibn Ebi Hatima - od Es-
Sewrije, on od Hubejba ibn Ebi Sabita, on od Ibrahima ibn Sa'da ibn Ebi
Wekkasa, a on od svoga oca, on od Usame ibn Zejda i Huzejme ibn Sabita, da
je Allahov Poslanik ^ rekao: "Kuga je kazna (ridzz) kojom su kaznjeni narodi
prije vas."^

Ed~Dahhak kaze, da je Ibn Abbas rekao: "Ridzz znaci kazna." Tako kazu i
Mudzahid, Ebu Malik, Es-Sudejj, El-Hasan i Katade. Ebu el-Alijje kaze: "To
znaci srdzba." Es-Sa'bi kaze: "Ridzz je ih kuga ili hladnoca." Se'id ibn
Dzubejr kaze: "To znaci kuga."

Osvojivsi Jerusalim Izraelcani sii se nastanili u njemu zajedno sa Bozijim
Poslanikom Josu'om, koji im je sudio prema AUahovoj knjizi Tewratu, sve dok
ga Allah nije uzeo Sebi, u sto dvadeset sedmoj godini zivota. Dakle, nakon
Musaa on je zivio jos dvadeset sedam godina.

' Buharija u svom Sahihu [9/U/6974/Felhu-!-bari; Ahmed u svom Musnedu 1/193/ Haleb.
^ Ibn Kesir MlSSIUmadetU't-tefasir.

384

Ibu

f-s-

Hidr ale/hi selam

KAZIVAN JE O HIDRU im

Ranije smo rekli da je Musa )& otisao do Hidra da bi od njega naycio
ono sto nije znao. O njima Allah kazuje u Svojoj Casnoj Knjizi u
poglavlju El-Kehf, o cemu smo opsimije govorili kad smo komentirali
ovo poglavlje. Tom prilikom naveli smo hadis koji nedvosmisleno spominje
Hidra ^i. U njemu se kaze da mu je dolazio Musa ibn 'Imran S^, izraelcanski
poslanik kome je objavljen Tewrat.

O Hidm postoji vise razlicitih misljenja: o njegovom imenu, porijeklu, poslanstvu
i zivotu sve do sada. Ja 6u ih, s Bozijom pomocu, ovdje pokusati navesti.

Hafiz rbn Asakir kaze: 'TSTeki kazu da je Hidr Ademov ^i sin i prema tome
njegov direktni potomak." On od ed-Darekutnija navodi jednu predaju u kojoj
stoji: "Pricao nam je Muhammed ibn el-Feth el-Kalanisi, da je njemu pricao
El-Abbas ibn Abdullah er-Rumi, a njemu Rewad ibn el-Dzerraha, da je od Ed-
Dahhaka cuo, da je Ibn Abbas rekao: "Hidr je rodeni Ademov sin. Zivot mu je
produzen da bi razotkrio Dedzdzalovu laz." Ovo je munkati' i garib predaja.

Ebu Hatim Sehl ibn Muhammed ibn Osman es-Sidzistani kaze: - Od nasih
ucitelja, Ebu Ubejde i drugih, sam cuo da govore: "Najstariji covjek je Hidr.
Njegovo pravo ime je Hudrun ibn Kabil ibn Adem."

On zatim kaze: - Ibn Ishak navodi: Kada je Ademu 8S dosla smrt, svojim
potomcima je nagovijestio veliku poplavu koja ce ih zadesiti. Savjetovao ihje
da, kada se to desi, njegovo tijelo stave u ladu i da ga pokopaju na mjesto koje
im je prethodno opisao. Kada je nastupio potop, ponijeh su njegovo tijelo sa
sobom, pa je, pristavsi na kopno, Nuh }& svojim potomcima naredio da
Ademovo tijelo odnesu i pokopaju tamo gdjeje naredio. Oni su rekli: "Natom
mjestu nema zive duse, pusto je." On ih je ipak nagovarao da ga posluSaju
rekavsi im: "Adem je ucinio dovu za dug zivot onome ko se zauzme da ga
pokopa." I pored ovoga bojali su se da krenu i traze spomenuto mjesto. Tako je
tijelo ostalo sa njima, sve dok se Hidr nije odlucio da pronade mjesto i pokopa
ga. Zato mu je Allah ispunio obecanje, pa zivi sve dok to Allah bude htio."

Ibn Kutejbe u djelu el-Me 'arifod Wehba ibn Munebbiha navodi da je Hidm
ime "Belija" i da mu je puno ime Belija ibn Melkan ibn Falig ibn Abir ibn
Sahh ibn Erfahesd ibn Sam ibn Nuh }&.

Ismail ibn Ebi Uwejs kaze: "Hidrovo ime je koliko smo £uli, a Allah opet
najbolje zna, El-Mu'anuner ibn Malik ibn Abdullah ibn Nasr ibn el-Ezd." Drugi
kazu da mu je ime Hidron ibn Amjajil ibn el-Jafez ibn el-Ajs ibn Ishak ibn Ibrahim
S^l Treci kazu da mu je ime: Eremija ibn Halkija, Allah najbolje zna sta je tacno.

386

Hidr aJejhi selam

Ima i onih koji tvrde da je Hidr sin faraona, vladara Egipta u Musaovo
doba. Ovo misljenje je kxajnje sporao. Ibn el-Dzewzi kaze da ovakvo misljenje
prenosi Muhammed ibn Ejjub od Ibn Luhej'a. Medutim, oba ova prenosioca su
nepouzdani (da' if),

Ima misljenja da je Hidr sin Malika, Ilijasova brata. Ovo misljenje iznosi
Es-Sudejj. O njemu ce jos biti govora. Sljedeci kazu da je Hidr bio u
Zulkamejnovoj prethodnici, a drugi opet da je bio sin nekog od onih koji su
povjerovali Ibrahimu i^ i da je sa njim ucinio hidzru. Sljedeci kazu da je bio
poslanik u vrijeme Bestasiba ibn Behrasiba.

Ibn Dzerir kaze: "Ispravno misljenje je ono koje kaze da je on jos od prije, iz
vremena Efridona ibn Esfijana, i da je zivio sve do vremena Musaa ^i."

Hafiz ibn Asakir navodi, da je Se'id ibn el-Musejjeb rekao: "Hidrova majka
bilajeBizantijka, a otac Perzijanac."

Pored toga, ima dokaza da je se Hidr u doba faraona ubrajao medu Izraelcane.

Ebu Zer'a u svom djelu Delailu-n-nubuwe navodi: "Safwan ibn Salih ed-
Dimiski nam je pricao, da je cuo od El-Welida, on od Se'ida ibn Besira, on od
Katadea, on od Mudzahida, on od Ibn Abbasa, on od Ubejja ibn Ka'ba, a on od
Allahovog Poslanika ^i da je one noci kad je bio na Israu, osjetio ugodan miris,
pajeupitao: "Dzibrile, kakav je ovo miris?" On muje odgovorio: "To je miris
kabura zene koja je cesljala svoja dva sina i muza."

I dodaje: "Hidr je bio jedan od uglednijih Izraelcana. Nailazio je pored
samostana jednog isposnika, pa ga je poducio Islamu. Nakon toga, kada je Hidr
odrastao, otac ga je ozenio zenom koju je poucio Islamu, zaklevsi mu se
prethodno da o tome nece nikome govoriti. Buduci da sa njom kao muz nije
spavao, pustio ju je. Otac ga je zatim ozenio sa drugom, pa je i nju poducio
Islamu, prethodno mu se zaklevsi da o tome nece nikome govoriti. Zatim je i
nju pustio. Jedna od njih cuvala je tajnu, a druga ga je izdala."

Potom je pobjegao i nastanio se na jednom ostrvu na moru. Tamo su ga ugledala
dva covjeka koji su tu dosli da sakupljaju drva. Jedan od njih je to priicrio, a
drugi ga je otkrio, rekavsi po povratku: "Vidio sam Hidra!" Ljudi su pitali: "Ko
gajejos s tobom vidio?" a on je odgovorio: "Taj i taj." Tada su i njega upitab, ali
je ovaj to zanijekao. Prema njihovom vjerozakonu bilo je propisano da onaj ko
nesto prikrije mora biti ubijen, pa je tako bilo i sa njim. Medutim, on se ozenio
onom zenom sto je cuvala tajnu! Jednoga dana dok je cesljala faraonovu kcerku,
ispao joj je cesalj iz ruke pa je rekla: - Propao faraon! Kcerka je ovo ispricala
svome ocu, pa je on poslao da mu dovedu njenog muza i dva sina. Zatim je
pokusao da zenu i njenog muza nagovori da napuste Islam, ali su to oni odbili,
pa im je zaprijetio da ce ih pogubiti. Oni su rekii: "Ako ces nas pogubiti onda
nam bar ispuni zelju, stavi nas u jedan kabiu:." Tako je i ucinjeno. On dalje kaze:
"lako sam bio i u Dzennetu, ugodnijeg mirisa od njihovog nisam osjetio!"

Pricu Maili, faraonovoj kcerci, naveli smo ranije. Moguce je da je u kazivanju
Hidm ona prica o ceslju ubacena od strane Ubejja ibn Ka'ba ili Abdullaha ibn
Abbasa. Allah, opet, najbolje zna! Neki kazu: Njegov nadimak je bio Ebu el-Abbas.
Izgleda ipak da je njegovo ime Hidr bilo poznatije. Allah, opet, najbolje zna!

387

Hidr alejhi selam

Buharija, Allah mu se smilovao, kaze: "Muhammed ibn Se'id el-Isbihani
nam je pricao, daje cuo od Ibn el-Mubareka, on od Ma'mera, on od Hemama,
a on od Ebu Hurejre, daje AHahov Poslanik m rekao: "Hidr je ovim imenom
nazvan zato sto je jednom prilikom sjedio u pustinji bez igdje ista, pa se
odjednom iza njega zazelenjela pustinja."'

Ovu verziju navodi samo Buharija, Abdurrezzak je navodi od Ma'mera, i
dalje istim senedom.

Abdurrezzak kaze: "Rijec/enverw« znaci: bijela trava i slicno, sasusena od

zege." El-Hatabi kaze: "Ebu Omer je za rijec ferwetun rekao da znaci: gola

zemlja, bez bilja." Neki kazu: "To je sasusena trava." Od istog korijena je

izraz: /erwe^-?--re 'si, tj. koza i kosa na glavi.

U torn smislu pjesnik Er-Ra'i kaze:

Oko nasih kuca mazes vidjeti iAbesinca

Vesela stoje nasao ties to zapojesti

Okretna, male glave, kao da muje kosa

Zasijana, pa s obje strane ponikao biber.

El-Hatabi kaze: "Hidr je tako nazvan zato sto je bio lijep i sto mu je lice
zracilo." Ja dodajem: "Ovo se ne kosi sa hadisom koji navodi Buharija."
Medutim, ako jednom misljenju treba dati prednost, onda su to rijeci u hadisu
koji biljezi Buharija. Stavise, dovoljan je ovaj hadis pa da se na drugacija
misljenja ne osvr6emo.

Ovaj hadis navodi i Hafiz Ibn Asakir preko Ismaila ibn Hafsa ibn Omera e!-
Eblija gdje stoji: "Osman, Ebu Dzezijj i Hemmam ibn Jalija pricali su nam, da
su culi od Katadea, on od AbduUaha ibn el-Harisa ibn Newfeia, a on od Ibn
Abbasa, da je Poslanik m rekao: - Hidr je nazvan Hidrom zato sto se pusta
bijela zemlja na kojoj je klanjao, odjednom, iza njega zazelenjela." Medutim,
ova predaja je garib.

Kubejsa od Es-Sewrija, a on od Mensura prenosi da je Mudzahid rekao;
"Hidr (zeleni) je nazvan ovim imenom zato sto bi se sve oko njega zazelenilo
kada hi klanjao."

Ranije smo rekli da su Hidra, Musa i Josu'a f^i, kada su iduci svojim
tragom nazad, nasli na zeienoj prostirci na obali mora. Bio je zaogmut
odjecom, cije krajeve je bio stavio ispod glave i nogu.

Kada muje Musa S^i nazvao selam, otkrio je lice, uzvratio selam i upitao:
"Otkud u tvojoj zemlji selam? Ko si ti?" Kada mu je odgovorio: "Ja sam Musa."
upitao je: "Je H onaj poslanik sto je poslan Izraelcanima?", oa je Musa odgovorio
potvrdno. Njihov daljnji razgovor navodi Allah u Svojoj Casnoj Knjizi.

Iz konteksta price o Hidni iraa dokaza da je on bio poslanik. Prvi dokaz su
rijeci Uzvisenog: / nadosejednog Naseg roba, kojem smo milost Nasu darovali
i o onome sto Mi znamo naucili. (El-Kehf, 65.)

Buharija u svom Sahihu 60/27I3A02/Fethu-l-bari.

388

Hidr alejhi selam

ra, 1

^disu

su

Dmgi dokaz su Musaove rijeci Hidru; * "Mogu li da te pratim ", upita ga
Mum, "ali da me poucis onome cemu si ti ispravno poucen?" *"7i sigumo
neces moci sa mnom da izdrzis, " rece onaj. * "a kako bi i izdrzao ono o cemu
nista ne znas? " * "Vidjet ces. da cu strpljiv biti, ako Bog da! " rece Musa, "i da ti
se necu ni u cemu pwtiviti!" "Ako ces me vec pratiti, " rece onaj, "onda me ni o
cemu nepitaj doktija o tomeprvi ne kazem!" (EI-Kehf, 66.-70.)

Da je Hidr bio evlija (dobri), a ne poslanik, ne bi se Musau ovako obratio i
ne bi mu ovako odgovarao. Vldimo da ga je Musa molio da bude u njegovora
dmstvu kako bi ga poucio znanju koje mu je Allah podario, a nije Musau.
Pored toga, da Hidr nije bio poslanik, ne bi bio sacuvan od grijeha. Musa kao
odabrani poslanik i plemeniti vjerovjesnik sacuvan od grijeha - sigumo se ne bi
toliko trudio da od Hidra uesto nauci da nije bio nepogrjesiv i ne bi bio toliko
uporan u traganju za njim, tim prije sto je u tome proveo dugo vremena, po
nekima osamdeset godina. Zatim, Musa je kada se sa njim sastao prema njemu
bio ponizan, uctivo ga shjedeci da bi od njega nesto naucio i njegovim se
znanjem okoristio. Sve to ukazuje da je i Hidr bio vjerovjesnik i da je i njemu
kao i Musau dolazila objava, s tim sto je Hidru bilo date posebno znanje i
upucenost u tajne poslanstva, sto nije slucaj sa Musaom ^i, plemenitim
izradcanskim poslanikom. A Er-Rumraani na potpuno isti nacin dokazuje da je
Hidr S^i bio vjerovjesnik.

Treci dokaz je Hidrovo ubistvo onog djecaka. To je sigumo uradio samo po
nadahnucu od Sveznajuceg, Vladara svjetova. Ovo je samo po sebi dovoljan
dokaz da je Hidr bio vjerovjesnik i sacuvan od grijeha. Eviiji nije dozvoljeno
da izvrsi ubistvo na osnovu svoga misljenja, zato sto njegovo misljenje ne
podrazuraijeva nepogijesivost. Naime o mogucoj pogrjesivosti evlije saglasni
susvi ucenjaci. Hidr je ubio djecaka koji jos nije bio punoljetan, znajuci da ce
on, ako odraste, biti nevjemik i da ce svoje roditelje s obzirom da su ga
pretjerano voljeli odvesti na krivi put i nevjerstvo. Zato je bilo bolje ubiti
djecaka nego ga ostaviti ziva, jer je to bio jedini nacin da mu se sacuvaju
roditeiji, da ne padnu u nevjerstvo i ne zasluze kaznu.

Sve to ukazuje da je Hidr bio vjerovjesnik i da ga je u nepogrjesivosti Allah
pomagao.

Prtmijetio sam da je sejh Ebu el-Feredz ibn el-Dzewzi koristio upravo ovaj
metod u dokazivanju da je Hidr poslanik. Taj isti metod koristi i Er-Rummani.

Cetvrti dokaz je to sto je Hidr, objasnivsi Musau svoje postupke i sustinu
problema, rekao: "kao milost tvog Gospodara. Ja to nisam uradio po svome
rasudivanju. " (El-Kehf, 82.) Tj. ja to nisam uradio po svom nahodenju, nego
po naredenju koje mi je objavljeno.

Ovo su dokazi da je Hidr bio vjerovjesnik, sto ne iskljucuje mogucnost da
je istovremeno bio i evlija - i obratno, kao sto kazu drugi. §to se tice misljenja
da je Hidr bio melek, moze se reci da je to krajnje zacudujuci stav. Ako je
ut\Tdeno da je bio poslanik - kao sto smo vec naveli - onda nikakvog uporista
mti oslonca nemaju oni koji kazu da je on bio samo evlija i da su evlije
upucene u sustinu stvari, a ne vjerovjesnici koji su utemeljili vjerozakon.

389

Hidr alejhi selam

U vezi neslaganja da li je Hidr ziv sve do danas navest cemo sljedeca
misljenja: Vecina ucenjaka smatra da je danas ziv. Jedni kazu da je to zato sto
je pokopao Adema as^ nakon potopa, i da je to rezultat dove njegovog praoca
Adema za dug zivot. Drugi kazu da je to zato sto se napio sa izvora Vode
zivota. Oni koji ovako misle navode predaje koje potvrduju da je on ziv sve do _
danas. Mi cemo sve predaje kao i neke druge, ako Bog da, i navesti:

Postoji vise munkati' predaja o Hidrovim rijecima upucenim Musau m.
"Sada se rastajemo ja i ti. pa da ti objasnim zbog cega nisi mogao da se
strpis. " (EI-Kehf, 78.) Bejhekija kaze: "Ebu Se'id ibn Ebi Amr nam je pricao,
da je cuo od Ebu Abdullaha es-Siffara, on od Ebu Bekra ibn Ebi ed-Dunje, on
od Ishaka ibn Ismaila, on od Dzerira, da je Ebu Abdullah el-Melti pricao:
"Kada se Musa rastajao od Hidra, rekao mu je; - Daj mi kakav savjet!, pa muje
rekao: "Budi od koristi a ne od stete! Budi vedar a ne Ijutit. Ne budi tvrdoglavi
ne idi nikuda bez potrebe!" U jednoj drugoj predaji, sa nesto drugacijim
senedom, stoji jos i ovo: "I ne smiji se, osim kad ti se nesto dopadne!"

Wehb ibn Munebbih kaze: "Hidr je rekao: - O Musa, Ijudi na ovom svijetu
pate onoliko koliko su njime zaokupljeni."

Bisr ibn el-Haris el-Hafi kaze: "Musa je zatrazio od Hidra da ga posavjetuje,
pa muje rekao: - Allah ti olaksao da Mu budes pokoran!" O ovome Ibn Asakir
preko Zekerijje ibn Jahjaa el-Wekkada (iako je Zekerijja bio veliki lazov}
navodi jednu predaju koja se pripisuje Poslaniku ^ u kojoj se kaze: "Abdullah
ibn Wehb u mome prisustvu je cuo da je Es-Sewri rekao: - Mudzahid je pricao,
da je cuo Ebu el-Weddaka, on Ebu Se'ida el-Hudrija, on Omera ibn el-Hattaba
da je Allahov Poslanik ^ rekao: - Moj brat Musa je rekao: - Gospodaru moj... i
zatim rekao ono sto je rekao, pa mu je dosao Hidr - mladic lijepog mirisa u
bijeloj odori koju je pridrzavao - pa rekao: "Neka je na tebe mir i AUahova
milost, o Musa ibn 'Imrane! Tvoj Gospodar ti salje selam!" Musa je na to
rekao: "On je Selam i Njemu pripada selam! Hvala Allahu, Gospodani
svjetova, Onome cije blagodati ne mogu izbrojati i Kome se ne mogu zahvaliti,
osim sa Njegovom pomoci."

Zatim je Musa rekao: "Volio bih da me nesto posayjetujes sto ce mi koristiti
kod AUaha i kada ti odes." Hidr mu je odgovorio: "O ti koji trazis znanje, znaj
da se onaj koji govori manje zamara od onoga koji slusa, pa nemoj kad govoris
biti dosadan onima koji te slusaju! Znaj da je srce posuda, pa pazi cime ces je
napuniti! Cuvaj se dunjaluka, zabaci ga iza leda, jer ti on nije ni kuca ni mjesto
stalnog boravka, nego je stvoren kao sredstvo za zivot i za opskrbu Ijudima za
Sudnji dan. Dusu zadovolji strpljenjem sacuvat ces se grijeha!"

"O Musa, ako zudis za znanjem onda mu se posveti, jer ono pripada onome
ko mu se posveti! Ne brbljaj i nemoj nesmotreno govoriti o znanju, jer previse
price predstavlja nedostatak ucenih i razotkriva glupaka! Budi u svemu
umjeren, jer je to pravi put do uspjeha! Kloni se neznalica i onog sto ih
zaokuplja! Izbjegavaj glupake, jer tako rade mudraci. To je ukras ucenih Ijudi!
Ako te neznalica uvrijedi, dobrodusno to presuti i odlucno ga zaobidi, jer je to
sto te je napao i uvrijedio krupnije i teze!"

390

Hidr alejhi selam

:tu

"0 sine 'Iimanov, ne misli da ti je znanja dato, osim malo, a srijanje i
samovolja dolaze od nepromisljenosti i oholosti! O sine 'Imranov, ne otvaraj
yrata koja ne znas zatvoriti, i ne zatvaraj vrata koja ne znas otvoriti! O sine
'Imranov, kako moze biti skroman (zahid) onaj koga zaokupljaju brige o
dunjaluku, zali se na svoje stanje, krivi AUaha za svoju sudbinu koju mu je
propisao? Moze li ukrotiti onaj ko se prepustio da ga savladaju njegovi prohtjevi,
ill, da li ce mu koristiti to sto trazi znanje, ako je neznanje svuda oko njega!
Moze li postici Ahiret onaj ko je svim silama okrenut prema dunjaluku?"

"0 Musa, kad nesto ucis, uci da bi radio po njemu, a ne da bi o tome pricao
drugima, pa da to za tebe bude propast, a za druge svjetlo. O Musa sine
'Imranov, neka ti slaomnost i bogobojaznost budu odjeca, a znanje i sjecanje na
Allaha tvoj govor! Cini ranogo dobrih djela, jer imas mnogo grijeha! Uzdmiaj
svoje srce strahom od tvoga Gospodara, jer ce to Njega zadovoljiti! Cini dobra
djela, jer sigumo imas grijeha! Eto, ja ti uputih savjete, ako si ih upamtio!"

On dalje kaze: "Hidr je zatim otisao, a Musa tuzan i zabrinut ostao placuci."

Ovaj hadis nije vjerodostojan (sahih). Mislim da ga je izmislio Zekerijja ibn
Jahja el-Wekkad el-Misiri. Mnogi hadiski strucnjaci su ga proglasili lascem, pa
je zaista cudo da je to hafiz Ibn Asakir presutio.

Hafiz Ebu Ne'im el-Asbehani navodi: "Sulejman ibn Ahmed ibn Ejjub et-
Taberani nam je pricao da je cuo od: Amra ibn Ishaka ibn Ibrahima ibn el-AIa'a
el-Humsija, on od Muhammeda ibn el-Fadla ibn 'Imrana el-Kindija, on od
Bekijje ibn el-Welida, on od Muhammeda ibn Zijada, a on od Ebu Umame, da je
Allahov Poslanik ^ svojim ashabima rekao: - Hocete li da vam pricam o Hidru'>
Oru su odgovorih: "Ho6emo, Allahov Poslanice!" Pa im je ispricao: "Jednom
pnlikom, dokje isao kroz carsiju Izraelcana, ugledao ga je jedan siromah, pa mu
rekao: "Allah te blagoslovio, udijeli mi nesto!" Hidr mu odgovori: "U Allaha
Xjemjem, one sto Allah hoce to i biva, ali ja nemam nista da ti dam!" Na to je
siromah rekao: "Molim te da mi u ime Allaha nesto udijelis, jer sam, gledajuci
prema nebu ugledao tvoje lice, i kod tebe osjetio bereket!" Na to mu je Hidr
rekao; 'p Allaha vjemjem, ali ja ti zaista nemam nista dati, jedino da me uzmes i
prodas! Siromah jetada upitao: "Je li ti to ozbiljno govoris?" a on mu odgovori:
"Da, istinu ti govorim. Zamolio si me sa krupnom stvari, pa te radi Allahovog
zadovoljstva ne raogu odbiti. Prodaj me!"

Na to ga je prosjak odveo na pijacu i prodao ga za cetiri stotine dirhema. Hidr
jenakon izyjesnog vremena, vidjevsi da mu covjek koji ga je kupio, nista ne nareduje,
upitao: "Sigumo si me s nekuii razlogora kupio, pa naredi mi da ti nesto poraognem'"
Kupac mu je na to odgovorio: "Ti si starac, oslabio si, pa mi je neugodno da te
opterecujem. "Neces me opteretiti!" odgovorio je Hidr, pa mu je kupac rekao:
■Ondaprenesi ovo kamenje," kamenja je bilo toliko da su ga sestorica trebala nositi
ctjeh dan. Coyjek je izasao radi nekih svojih poslova, pa kad se ubrzo vratio i ugledao
da je svo kamenje vec bilo prebaceno, rekao je: "Dobro si i lijepo ovo uradio.
Misho sam da neces moci to sam uraditi." Covjek je zatim trebao otici na put pa je
rekao Hidru: "Koliko vidim ti si poyjerljiv coyjek, pa me u mom odsustvu zamijeni u
mojoj porodia! Na to je Hidr rekao: "Onda mi odredi neki posao!" "Neugodno

391

Hidr alejhi selam

mi je da te opterecujem", rekao je. "Neces me opteretiti!", odgovorio je Hidr.
"Onda mi napravi dovoljno cerpica za kucu, dok se ja vratim!", rekao je covjek
i krenuo na put. Kada se vratio, kuca je bila vec napravljena!

Vidjevsi to upitao je Hidra: "Tako ti Allaha, ko si ti i sta radis?" Hidr je
odgovorio; "Zakleo si me Allahom, a takva zakletva me je i dovela u ropstvo!
Reci cu ti ko sam ja: Ja sam Hidr o kome si vec cuo. Jedan siromah je trazio da
mu nesto udijelim, ali ja nisam imao nista da mu dam. Onda me je zakleo
Allahom, pa sam mu ponudio da budem rob, pa me je prodao. Znaj da ce onaj
ko bude zaklet Allahom da nesto ucini, pa ne ucini, a u stanju je, na
Kijametskom danu od straha drhtati i stojati bez tijela i kostiju!"

Na to je covjek rekao: "Vjerujem u Allaha! Ja sam te, Allahov poslanice, i
ne znajuci, opteretiol" "Sve je u redu, lijepo i ispravno si postupio", odgovorio
je Hidr. Covjek je rekao: "Boziji poslanice, drazi si mi od oca i majke! Presudi
mom imetku i porodici onako kako te je Allah poducio, ili da te pustim pa idi
kuda hoces?" Hidr je rekao: "Volio bih da me oslobodis, pa da se posvetjm
ibadetu." Covjek ga je na to oslobodio pa je Hidr rekao: "Hvala Allahu, Koji
me je doveo u ropstvo, a onda me oslobodio."

Ovu predaju je pogresno pripisivati Poslaniku ^. Vjerovatnije je da su to
rijeci nekog od ashaba. Pored toga, u njenom senedu ima i nepoznatih
prenosilaca. Allah, opet, najbolje zna!

Ibn el-Dzewzi ovu predaju navodi u svom djelu Idzaletu-l-muntezir fi serhi
Hali-l-Hidr, od Abdulwehhaba ibn ed-Dahhaka, a ona je, u verziji koja se
prenosi od Bekijje, neprihvatljiva.

Hafiz Ibn Asakir ovu predaju navodi od Es-Sudejja koji kaze.da su Hidr i
Ilijas bili braca, a njihov otac je vladar.

Jednom prilikom, Hijas je rekao ecu: "Oce, Hidr nema sldonosti za vlascu.
Ako bi ga ozenio, mozda bi dobio sina kojem ce pripasti vlast." Tako ga je otac
ozenio lijepom i mladom djevojkom, kojoj je Hidr rekao: "Ja nemam nikakve
potrebe za zenom. Ako hoces pustit 6u te, a ako neces dstani kod mene i
posveti se ibadetu ali pod uvjetom da cuvas tajnu." Ona je pristala na ovo
drugo, i ostala kod njega godinu dana.

Kad je proslo godinu dana vladar ju je pozvao i upitao: "Ti i moj sin ste
mladi, hoce li biti novine?" "Porod daje Allah. Kome hoce On porod daje a
kome nece ne daje", odgovorila je. Tada je naredio sinu da je pusti i ozeni se
drugom, koja se ranije udavala i imala djecu. Kada su se osamiH, Hidr joj je
rekao kao i onoj prvoj, pa je i ona pristala da ostane kod njega. Nakon godinu
dana, vladar je i nju upitao za dijete, pa mu je rekla: "Tvome sinu ne treba zena,"
Vladar je tada poslao da mu dovedu sina, ali je pobjegao. Otac je za njim poslao
potragu ah ga nisu uspjeli pronaci. Neki kazu daje Hidr ubio drugu zenu stoje
otkrila tajnu i daje zbog toga pobjegao, a da je pustio onu prvu.

Ova prva u ibadetu i pokomoscu Gospodaru zivjela je u gradu. Jednog dana
culaje jednog covjeka koji je pored nje prolazio daje rekao: "Bismillah," pa gaje
upitala: "Odakle znas za ovo ime?" pa joj je odgovorio daje on Hidrov drug. Kasnije

392

Hidr alejhi selam

f, 1
>rio

Mi
idi
fim
Loji

. to
itih

Vhi
se

5U,

ac
/e
i

ivo

ao

se udala za njega i rodila mu vise djece. Zatim je dobila zadatak da ceslja
faraonovu kcerku, pa joj je jednoga dana dok ju je cesljala, iz ruke ispao cesalj
i rekia: "Bismillah" (u ime Boga). Cuvsi to faraonova kcerka je upita: "Je li u
ime moga oca?" "Ne, nego u ime Allaha, Gospodara i mene i tebe i tvoga oca."
Kcerka je ovo ispricala ocu, pa je naredio da se rastopi bakar i da se ova zena
baci u njega. Ugledavsi to, zena se prepala, ali joj je njen mali sin, koji je bio
uz nju, rekao: "Strpi se majko! Ti si na pravoni putu!" Na to se bacila u vatru i
umrla - Allah joj se smilovao!

Ibn Asakir navodi od Ebu Dawuda el-A'ma Nefi'a, dokazanog lazova i
falsifikatora, a on od Enesa ibn Malika, kao i u dmgom senedu od Kesira ibn
AbduUaha ibn Amra ibn Awfa, takoder lazova, on od svoga oca, a ovaj opet od
svoga, da je; Hidr jedne noci dosao i cuo Poslanika ^ kako u dovi izgovara:
"Allahu moj, pomozi mi da se spasim od onog cega se bojira i usadi mi ceznju
2a onim za cime ceznu dobri !"

On je onda Allahovom Poslaniku ^ poslao Enesa ibn Malika, koji mu je, kad
ran je nazvao selam, a on odgovorio, rekao: "Tebe je Allah odabrao nad ostalim
vjerovjesnicima kao sto je ramazan odabrao nad ostalim mjesecima, a tvoje
sljedbenike nad ostalim narodima kao sto je petak odabrao nad ostalim danima!"

Ovaj hadis je izmisljen i nije vjerodostojan ni po lancu prenosilaca, a ni po
tekstu. Kako to, npr. da se Hidr nije licno pojavio i dosao Allahovom Poslaniku #
kao musliman, da bi nesto naucio?!

Neki tjudi u svojim pricama koje pripisuju svojim uciteljima, navode kako
im je Hidr dolazio, s njima se pozdravljao, spominjao ih po imenima, znao
njihova stanja i si.. Kako onda Hidr nije znao za Musaa ibn 'hnrana, poslanika
s kojim je Allah govorio; najodabranijeg covjeka u svoje doba? Kako ga je,
onda, mogao pitati da li je on Musa, poslanik koji je poslan Izraelcanima!?

Hafiz Ebu el-Hasan ibn el-Munadi, navodeci ovaj hadis kojeg prenosi Enes
hit: "Hadiski strucnjaci se slazu da je sened ovog hadisa neprihvatljiv, da mu
tekst nije vjerodostojan i da se iz njega vidi da je krivotvoren."

Hafiz Ebu Bekr el-Bejheki ovaj hadis navodi u sljedecoj verziji: "Ebu Abdullah
el-Hafiz nam je pricao, da je cuo od Ebu Bekra ibn Baleweja, on od Muhammeda
ibn Bisra ibn Metara, on od Kamila ibn Talhe, on od: Abbada ibn Abdussameda,
a on od Enesa ibn Malika, da je rekao: "Kada je AUahov Poslanik ^ umro,
ashabi su se sakupih oko njega i poceli plakati. Tada je dosao jedan krupan i
lijep covjek prosijede brade, prosao naprijed prekoracujuci ostale i zaplakao.
Zatim se okienuo prema ashabima Allahovog Poslanika ^ i rekao: - Allah je
utjeha za svaku nevolju, nadoknada za sve sto nestane i zamjena za sve sto
prapadne. Zato se Allahu obracajte i Njemu tezite! On vas prati u nevolji pa
dobro pazite, jer je u nevolji onaj kome niko ne pomaze! Nakon ovoga je
nestao, a prisutni su jedni drage upitah: - Poznajete li ovog covjeka? Ebu Bekr
i Alija odgovorise: - Da, to je bio Hidr ^i, brat Allahovog Poslanika #."

Ovu predaju sa istim senedom od Kamila ibn Talhe navodi i Ebu Bekr ibn
Ebu ed-Dunja, s tim sto se tekst djehmicno razlikuje od Bejhekijevog.

393

Hidr alejhi selam

i

Bejhekija na kraju kaze: "Abbad ibn Abdussamed je nepouzdan, pa se ova
predaja ni u kom slucaju ne moze prihvatiti."

Ja dodajem: "Spomenuti Abbad je ibn Ma'mer el-Basri, koji je od Enesa
prenosio predaje." Ibn Hibban i el-UkajH kazu da je vecina predaja koje on
prenosi izmisljena. Buharija kaze da se na njegove rijeci ne moze osloniti, Ebu
Hatim kaze da su njegove rijeci krajnje nepouzdane i da se kao takve ne mogu
prihvatiti. Ibn Adijj kaze: "Ogromna vecina predaja koje on prenosi govore o
hazreti Alijinim vrlinama, on je krajnje nepouzdan buduci daje zagrizeni siija."

Es-§afi'i u svom Musnedu navodi: "El-Kasim ibn Abdullah ibn Omer nam
je pricao, da je cue od Dza'fera ibn Muhammeda, on od svoga oca, a on od
svoga djeda, da je Alijj ibn el-Husejn rekao: "Kada je Allahov Poslanik %
umro, culi su neciji glas utjehe koji je govorio: - Allah je utjeha za svaku
nevolju, zamjena za sve sto propadne i nadoknada za sve sto nestane. Zato se u
Allaha uzdajte i Njemu se obracajte. Pravi nesrecnik je onaj ko ostane bez
nagrade! Na to je Alijj ibn el-Husejn rekao; - Znate li ko je ovo? Ovo je Hidr."

Medutim, Es-§afi'ijev prenosilac el-Kasim el-Amri je nepouzdan i njegove
rijeci se ne mogu prihvatiti. Ahmed ibn Hanbel i Jahja ibn Mu'in za njega kazu
daje lazov, a Ahmed dodaje daje izmisljao hadise. Pored toga, ova predaja je
mursel, a na takvu se predaju u ovakvim pitanjima ne moze osloniti. Allah,
opet, najbolje zna!

Ova predaja se prenosi i drugim, slabim senedom od Dza'fera ibn
Muhammeda, on od svoga oca, on od svoga djeda, on od svoga oca, a on od
Alije. Medutim, ni ova verzija nije vjerodostojna.

Abdullah ibn Webb prenosi od nekog ko je njemu pricao, da je cuo od
Muhammeda ibn Adzlana, a on od Muhammeda ibn el-Munkedira, daje Omer
ibn el-Hattab jednom prilikom, klanjajuci nekom dzenazu cuo jedan tajni glas
kako govori: "Sacekaj i nas, Allah ti se smilovao!" Pa ga je sacekao dok se i on nije
prikljucio saffii, pa je u dovi mrtvom proucio: "Ako ga kaznis, imas zasto, jer
je prema Tebi grijesio, a ako mu oprostis, Tvoja milost mu je tamo potrebna."

Kada je umrli ukopan, ovaj je rekao: "Blago tebi, ukopani, iikoliko nisi bio
kakav narednik, poreznik, riznicar, pisar ili cuvar!" Na to je Omer rekao:
"Zadrzite tog covjeka, da ga upitamo ko je on i kakav mu je ovo namaz."
Medutim, on je nestao i kad su pogledah vidjeli su samo drag njegovih stopala,
velicine jednog lakta. Na to je Omer rekao: "Tako mi Allaha, to je bio Hidr, o
kome nam je pricao Allahov Poslanik ^!"

U lancu ove predaje ima prekid, jedan prenosilac je nepoznat, pa ni ova
verzija nije vjerodostojna.

Hafiz Ibn Asakir navodi od Es-Sewrija, on od AbduUaha ibn el-Muhriza, a
on od Jezida ibn el-Esamma, da je Alija ibn Ebi Tahb rekao: "Jedne noci sam,
pocevsi tawafiti oko Ka'be, ugledao covjeka kako se drzi za njen prekrivac i
govori: "0 Ti, Koji sve i svakoga cujes, Koga nicija molba ne navede na gresku i
kome ne dosaduju upome molbe onih koji mole, nagradi me Tvojim oprostom i
slascu Tvoje milosti!" Alija dalje prica: "Rekao sam mu da to ponovi, pa me on

4

4

394

Hidr alejhi selam

upitao: "Zar si to cuo?" Odgovorio sam da jesam, pa mi je rekao: "Tako mi
Oooga u cijoj je ruci Hidrova dusa - a to je bio Hidr - koji god rob to izgovori
iza redovnog namaza, Allah ce mu oprostiti grijehe, pa makar bili poput morske
pjene, lisca na drvecu i broja zvijezda - sigumo ce mu ih Allah oprostiti!"

Ova predaja je slaba, jer se rijeci Abdul laha ibn el-Muhriza ne mogu
prihvatiti, S druge strane Jezid ibn el-Esamm nije zivio u vrijeme Alije. Dakle,
ova predaja ne moze biti vjerodostojna. Allah najbolje zna.

Nju navodi i Ebu Ismail et-Tirmizi: "Malik ibn Ismail nam je pricao, da je
cuo od Saliha ibn Ebu el-Esweda, on od Mahfiiza ibn Abdullaha el-Hadremija,
a on da je Muhammed ibn Jahja rekao: "Dok je Alija ibn Ebi Talib jedne
prilike tawafio oko Ka'be, ugledao je jednog covjeka kako drzeci se za njen
prekrivac izgovara: "O Ti, Koji sve i svakoga cujes, Koga oni koji upomo mole
ne navode na gresku i Korae ne dosaduju upomi sto mole, nagradi me Tvojlm
oprostom i slascu Tvoje milostif'Na to mu je Alija rekao: "AUahov robe,
ponovi jos jednom tu dovu!", a on je upitao: "Zar si je cuo?" Kada mu je rekao
da jeste, odgovorio mu je: "Onda je uci nakon svakog namaza, jer, tako mi
Onoga u cijoj ruci je Hidrova dusa, kada bi imao grijeha kohko je zvijezda na
nebu i kapi kise, i koliko je kamencica i prasine na Zemlji, bice ti oprosteni ako
to budes radio, prije nego sto oko trepne!"

Medutim, ova predaja je munkati', jer u lancu njenih prenosilaca ima
nepoznatih imena. Allah, opet, najbolje zna.

Ovu predaju navodi i Ibn el-Dzewzi od Ebu Bekra ibn Ebi ed-Dunje koji
kaze da mu je pricao Jakub ibn Jusuf, a njemu je pricao Malik ibn Ismail i
dalje..., a zatim je navodi i na kraju daje svoje misljenje: "Ovaj sened je
munkati' i u njemu su imena nepoznatih prenosilaca. U ovoj predaji nema nista
sto ukazuje daje spomenuti covjek bio Hidr."

Hafiz Ebu el-Kasim ibn Asakir navodi: "Ebu el-Kasim ibn el-Husajn nam
je pricao, da je cuo od Ebu Taliba Muhammeda ibn Muhammeda, on od Ebu
Ishaka el-Muzekkija, on od Muhammeda ibn Ishaka ibn Huzejme, on od
Muhammeda ibn Ahmeda ibn Jezida koji je pricao u Abadanu, daje cuo Amra
ibn Asima, on el-Hasana ibn Rezina, on Ibn Dzurejdza, a on Ata'a da je ibn
Abbas rekao, - a ja mislim da su to rijeci Poslanika ^ -: "Hidr i IHjas se svake
godine sretnu na hadzdzu, pa jedan drugom obriju glavu, a onda rastajuci se
izgovore ove rijeci: "U ime Allaha. Masallah! Dobro daje samo Allah,
masallah! Nesrecu otklanja samo Allah, masallah! Sve blagodati su samo od
Allaha, masallah! Nema snage ni moci, bez Allaha!"'

On zatim dodaje: "Ibn Abbas je rekao: - Ko ovo izgovori svakog jutra i
veceri po tri puta, Allah ce ga sacuvati od pozara, krade i utapanja", a zatim
kaze: "Mislim daje rekao i: - i od sejtana, zla vladara, zmije i skorpiona,"

Ed-Darekutoi u djelu el-EJrad kaze: "Ovaj hadis koji se prenosi preko Ibn
Dzurejdza je garib. Preko njega ga prenosi samo ovaj starac tj. El-Hasan ibn
Rezia." Pored toga, ova predaja se prenosi i preko Muhammeda ibn Kesira el-

' Hadis da'if, biljezi Ibn el-Dzewzi u svom djelu el-Mewduat 1/195-197/Haleb.

395

Hidr alejhi selam

Abdija, ali za njega hafiz Ebu Ahmed ibn Adijj kaze da nije poznat. Hafiz Ebu-
Dza'fer el-UkajH za njega kaze da je nepoznat i da se na njegove rijeci ne raoze
osloniti.

Ebu el-Hasan ibn el-Munadi kaze: "Ovaj hadis je slab zbog El-Hasana ibn
Rezina." Slican liadis navodi Ibn Asakir od Alije ibn el-Hasana el-Dzuhdumija -
a on je lazac - on od Damre ibn Hubejba el-Makdisija, on od svoga oca, on od
El-Ala' a ibn Zijada el-Kusejrija, on od Abdullaha ibn el-Hasana, on od svoga
oca, on od djeda, a on od Alije ibn Ebi Taliba, da je Poslanik ^ rekao;
"Svakog Dana Arefata (9. zu-1-hidzdzeta) sastanu se Dzibril, Mikail, Israfi! i
Hidr."

On zatim navodi veoma dugi tekst hadisa. S obzirom da je hadis apokrifan,
ovdje ga, hvala Allahu, necemo ni navoditi.

Ibn Asakir navodi od Hisama ibn Halida, on od el-Hasana ibn Jahjaa el-
Hasenija, a on od Ibn Ruvada, da je rekao: "Ilijas i Hidr svaki mjesec ramazan
poste u Jerusalemu, svake godine obave hadzdz i napiju se vode Zemzema, sto
imje dovoljno do sljedece godine."

Ibn Asakir takoder navodi da je Welid ibn Abdulmelik ibn Merwan - koji je
sagradio glavnu dzamiju u Damasku - jednom prilikom pozelio da u dzamiji
provede noc u ibadetu, pa je svijetu naredio da niu te noci dzamiju ostave
praznu, sto su i ucinili. Kada je nastupila noc, otisao je u dzamiju i usao kroz
vrata zvana "Babu-s-sa'ah". Tamo je zatekao jednog covjeka kako klanja
izmedu njega i Zelenih vrata, pa je rekao: "Zar vam nisam naredio da je
ispraznite?" Oni su mu odgovorili: "O vladaru pravovjemih, to je Hidr! On
svake noci dolazi i tu klanja."

Ibn Asakir zatim navodi: "Ebu el-Kasim ibn Ismail ibn Ahmed natn je
pricao, da je on cuo od Ebu Bekra ibn et-Taberija, on od Ebu el-Husejna ibn el-
Fadla, on od Abdullaha ibn Dza'fera, on od Jakuba - tj. Ibn Sufjana el-
Fesewija, on od Muhammeda ibn Abdulaziza, on od Damre, a on od Es-Serijja
ibn Jahjaa, da je Rebbah ibn Ubejde rekao: "Jednom prilikom sam vidio kako
se neki covjek naslonio na Omera ibn Abdulaziza, pa sam u sebi pomislio;
"Zaista je ovaj covjek blag!" Kada je zavrsio namaz, prisao sam Omeru i
upitao: "Ko je onaj covjek sto se maloprije bio naslonio na tebe?", a on raene
upitao: "Zar si ga vidio, o Rebbahu?" Odgovono sam da jesam, pa mi je rekao:
"Siguran sam da si dobar covjek! To je bio moj brat Hidr. Donio mi je radosnu
vijest da cu postati vladar i biti pravedan."

Sejh Ebu el-Feredz ibn el-Dzewzi kaze: "Ucenjaci ne prihvacaju rijeci er-
Rumelija." Ebu el-Hasan ibn el-Munadi smatra da su nepouzdani Damre, Es-
Serijj i Rebbah. Zatim on navodi druge predaje u kojima stoji da se Omer ibn
Abdul aziz sreo sa Hidrom, ali ih sve ocjenjuje kao slabe.

Ibn Asakir navodi jednu predaju u kojoj stoji da se Hidr sreo sa Ibrahimora
et-Timijem, Sufjanom ibn Ujejnom i drugim Ijudima, cije bi nas navodenje
odvelo daleko.

396

Sve ove predaje i price sluze kao dokaz onima koji smatraju da je Hidr i
danas ziv. Medutim, svi ovi hadisi koji se pripisuju Poslaniku su vrlo slabi
{da' if), pa ne mogu biti dokaz u vjeri,

§to se tice prica, vecina njih ima slab sened. U najboljem slucajxi i one koje
imaju pouzdan sened, sezu do nekog ashaba, ali ni one nisu sasvim pouzdane
jerje i ashab mogao pogrijesiti. Allah najbolje zna.

Abdurrezzak kaze: "Ma'mer nam je pricao, da je cuo od Zuhrije, on od
UbejduUaha ibn Abdullaha ibn Utbeta, a ovaj od Ebu Se'ida da je rekao: - Allahov
Poslanik ^ nam je jednom prilikom dugo govorio o Dedzdzalu, pa je, izmedu ostalog,
rekao: "Dedzdzal ce sigumo doci. Bit ce mu zabranjen ulazak u Medinu. Pred
njega ce izaci covjek, najboiji od svih ili jedan od najboljih, - i reci ce mu: "Ja
tvrdim da si ti onaj Dedzdzal o kojem nam je Allahov Poslanik M govorio." Na
to ce Dedzdzal reci: "§ta mislite, ako bi ja ovog covjeka ubio pa ga ponovo ozivio,
bi li i dalje sumnjali?" Odgovorili su: "Ne bi." Tada ce ga ubiti i ozivjeti, covjek
tt, opet, kad bude prozivljen, reel: "Tako mi AUaha, sada sam jos vise ubijeden
da si ti Dedzdzal!" Na to ce Dedzdzal ponovo htjeti da ga ubije, ali nece moci.'

Ma'mer kaze: "Cuo sam da ce on o vratu nositi bakamu plocicu i da je Hidr
onaj covjek kojeg ce Dedzdzal ubiti i ozivjeti."

Ovaj hadis od Zuhrije navode i Buharija i Muslim u svojim Sahihima.

Fikliski strucnjak i rawija, Ebu Ishak Ibrahim ibn Muhammed ibn Sufjan
kaze da je Muslim rekao: "Ispravno je da je taj covjek Hidr." Za Ma'merovu ili
necijii dmgu verziju koja pocinje rijecima: "Cuo sam,,.", nema dokaza da je
tacna, U nekim verzijama ovog hadisa stoji: "Uzet ce mladica u punom jeku
snage i mladosti, pa ga ubiti." Rijeci "o cemu nam je pricao Allahov Poslanik M"
ne moraju znaciti da se to direktno culo od Poslanika, nego se moze odnositi i
na indirektno kazivanje."

Sejh Ebu el-Feredz ibn el~Dzewzi, Allah rau se smilovao, je u svom djelu
Adzalatu4^muntezir fi serh hajati-l-Hidr obradio hadise koji se prenose od
Poslanika na tu temu i objasnio da su oni lazni. Sto se tice predaja od ashaba,
tabiina i onih poslije njih, u njima je i pojasnio slabost seneda i neupucenost
njihovih prenosilaca. U svemu tome dao je izuzetno vrijednu kritiku.

Medu ucenjake koji vjeruju da je Hidr umro spadaju i Buharija, Ibrahim el-
Harbi, Ebu el-Hasan Ibn el-Munadi i sejh Ebu el-Feredz ibn el-Dzewzi. Ebu el-
Feredz je tome napisao knjigu pod naslovom, Adzalatu-l-muntezir fi serh
hajati-l-Hidr u kojoj podrzava njihovo misljenje navodeci vise dokaza. Jedan
od njih su^ rijeci Uzvisenog: "Ni jedan covjek prije tebe nije bio besmrtan. "
(El-Enbija', 34.) Ukoliko je Hidr bio covjek onda se sigumo i na njega odnosi
ovaj ajet. Njegovo izuzimanje iz znacenja ovog ajeta nije moguce, osim ako
ima vjerodostojan dokaz za to. Zato se polazi sa stanovista da takvog dokaza
nema, sve dok se ne utvrdi da postoji, Sve u svemu, od Poslanika se nigdje ne
prenosi takav dokaz koji bi se morao prihvatiti.

' Buharija « svom Sahihu 29/9, 76/30, 97/31; Muslim 15/485 i dmgi.

397

^^^^^m

Hidr alejhi selam

Drugi Ebu el-Feredzov dokaz za ovo su rijeci Uzvisenog Allaha: Allah je od
svakog vjerovjesnika komeje Knjigu objavio i znanje dao - obavezu meo: "Kada
vam poslije dode poslanik koji ce potvrditi da je istina ono sto imate, hocete li
mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da lipristajete iprihvatate da se
na to Meni obavezete?" Oni su odgovorili: "Pristajemo!" "Budite onda
svjedoci, rekao bi On, a iJa cu s vama svjedociti!" (Ali 'Imran, 81.)

Buharija od Ibn Abbasa navodi, da je rekao: "Allah nije poslao ni jednog
yjeroyjesnika a da od njega nije uzeo zayjet da ce sigurno povjerovati u Muhammeda
i pomoci ga, ukoliko se pojavi za njegovog zivota. Svakom vjerovjesniku je
bilo naredeno da od svoga naroda uzme obecanje da ce i oni sigurno povjerovati
u Muhammeda i pomoci ga, ukoliko se pojavi za njihova zivota.

Dakle, bez obzira da li je Hidr bio poslanik ili evlija, on je dao ovaj zavjet.
Da je bio ziv za vrijeme Allahovog Poslanika % najbolje sto bi mogao uraditi
bilo bi da bude uz njega, da vjeruje u ono sto mu je Allah objavio i da ga cuva
od neprijatelja. Ako je Hidr bio evlija, Ebu Bekr je bolji od njega, a ako je bio
poslanik, Musa je bio bolji od njega."

Imam Ahmed u svom Musnedu navodi: "Surejh ibn en-Nu'man nam je pricao,
da je cuo od Husejma, on od Mudzalida, on od es-§a'bija, a on od Dzabira ibn
Abdullaha, da je AUahov Poslanik ^ rekao; "Take mi Onoga u cijoj je ruci moj
zivot, da je Musa sada ziv, ne bi mu preostalo nista drugo nego da me slijedi!"
Ovo je kategoricki dokaz koji se po Islamu mora prihvatiti. Na to ukazuje i
gore citirani ajet casni: Da je kojim slucajem svim poslanicima bilo sudeno da
zive u vrijeme Allahovog Poslanika % svi bi bill duzni da njega slijede i da se
pokoravaju odredbama njegova Serijata. Tako je, kada se sa njima sastao u noci
Israa, uzdignut iznad sviju njih, a kada su se s njim spustiH u Jerusalem i
nastupilo namasko vrijeme, Dzibril je, po Allahovom naredenju, njemu rekao
da im bude imam, sto je i uradio, iako je to bilo mjesto njihovog boravka. Sve
to potvrduje da je on najodabraniji imam i posljednji, najvise cijenjeni i
odabrani Poslanik, neka je Allahov salawat i selam na njega i na sve njih.

Kada se ovo zna - a to zna svaki vjemik - sasvim je jasno da bi Hidr, da je
bio ziv, slijedio Muhammeda ^ i njegov Serijat i da mu nista drugo ne bi
preostalo.

Tako ce Isa sin Merjemin, kada side pred Smak svijeta, suditi po Muhammedovom
M cistom Serijatu i nece iz njega izlaziti niti od njega odstupati, iako je jedan
od pet najodabranijih poslanika (ulu-1-azm) i posljednji izraelski poslanik.
Poznato je da nema ni jedne sahih, ni hasen predaje, koja potvrduje da se Hidr
ijednom sreo sa Allahovim Poslanikom ^, ili da je sa njim ucestvovao makaru
jednoj borbi!

Allahov Poslanik ^ je pred Bitku na Bedru, obracajuci se Uzvisenom
Gospodaru i od Njega trazeci pomoc i pobjedu nad onima koji ga ne priznaju,
izgovarao: "Gospodaru, ako dopustis da propadne ova grupa niko Te na Zemlji
poslije nje vise nece obozavati!" Spomenuta grupa bila je sastavljena od tada
najboljih muslimana i najodabranijih meleka, ukljucujuci i Dzibrila im.

398

, Ilidr alejhi selam

Hassan ibn Sabit o tome pjeva u jednoj svojoj kasidi, za koju su neki rekii
da je vrhunac svega sto su Arapi, ikad, ispjevali:

/ na izvorima Bedra kad su ih u bijeg natjerali -

Dzibril i Muhammed pod nasim bajrakom.

Dakle, da je tada Hidr bio ziv, najcasnije mjesto bi mu bilo da se nade pod
tim bajrakom.

Kadija Ebu Ja'Ia Muhammed ibn el-Husejn ibn el-Ferra' el-Hanbeli kaze:
"Jedan od nasih ucenjaka upitan da li je Hidr umro, odgovorio je da jeste." Cuo
sam da je slicno postupio i Ebu Tahir ibn el-Gubari, kada je rekao: "Da je Hidr
bio ziv, pristupio bi Allahovom Poslaniku #." Sve ovo navodi Ibn el-Dzewzi u
svora djelu Adzaletu-l-muntezir fi serhi Hali-l-Hidr.

Ako neko kaze da je Hidr mozda bio prisutan na svim tim mjestima, samo
ga niko nije vidio, odgovor glasi: "Ovakva pretpostavka u osnovi je malo
vjerovatna, jer bi to znacilo izuzimanje iz pravila opcepoznatih vrijednosti na
osnovu pukih slutnji."

Zatim se postavlja pitanje; sta bi ga moglo navesti da se tako prikriva, kada
bi njegova fizicka pojava podrazumijevala vecu nagradu, istaknutiji stepen i
ubjedljivije cudo? Zar nije, u slucaju da je jos ziv, od Allahovog Poslanika ^
mogao prenositi Iiadise i kur'anske ajete, demantirati lazne hadise, iskrivljene
predaje i pobijati pojave krivog ucenja. Da je tako sigumo bi s muslimanima
ucestvovao u borbi, prisustvovao okupljanjima, pomagao u otklanjanju zlih
namjera neprijatelja, upucivao ucenjake i vladare da poduzimaju prave poteze i
si. Bilo bi to korisnije nego da se o njemu pricaju price; kako se skriva po
zabitim mjestima, putuje pustinjama i dalekim krajevima, kako se sastaje sa
Ijudima od kojih je vecina nepoznata, i kako im, mimo ostali svijet, otkriva
tajne. Ni jedan pametan covjek se nece dvoumiti oko ovoga sto smo naveli,
Allah upucuje na pravi put onoga koga On hoce."

VSahihima Buliarije i Muslims, kao i dragim djelima, od Abdullaha ibn Omera
BS prenosi, da je Allahov Poslanik M jedne noci kad je klanjao jaciju, rekao:
"Vidite li ovu vecerasnju noc? Za sto godina niko od onih koji su danas na lieu
Zemlje nece biti zivl", a u drugom riwajetu stoji: "od onih koji trepcu ocima".

Ibn Omer dalje kaze: "Ljudi su se od ovih rijeci Allahovog Poslanika ^
prepali." Time je mislio na kraj stoljeca.'

Imam Ahmed navodi: "Abdurrezzak nam je priaao, da je cuo od Ma'mera,
on od ez-Zuhrije, on od Salima ibn Abdullaha i Ebu Bekra ibn Sulejmana ibn
Ebi Hajseme, da je Abdullah ibn Omer rekao: "Jedne noci, pred kraj zivota,
Allahov Poslanik ^je klanjao jaciju, pa je kad je predao selam, ustao i rekao: -
Vidite li ovu noc? Za sto godina nece biti nikoga ko je sada na Ucu Zemlje!'"

Buharija i Muslim ovaj hadis takoder navode od Ez-Zuhrija.

' Muslim u svom Sahihu 44/53/217; Buharija u svom Sahiku 3/41/1 WFethu-l-bari.
■ Ahmed u svom Musnedu 2/88/Haleb; Buharija i Muslim.

399

Hidr alejhi selam

Imam Ahmed, takoder, navodi: "Muhammed ibn Ebi Adijj nam je pricao,
da je cuo od Sulejmana et-Timija, on od Ebu Nadreta, a on od Dzabira ibn
Abduilaha, da je Allahov Poslanik M, na mjesec dana - ili malo prije svoje
smrti, rekao: - Nema ni jedne zive duse - ili: od vas nema niko ko je danas ziv -
da ce nadzivjeti sljedecih sto godina."'

Imam Ahmed dalje navodi: "Musa ibn Dawud nam je pricao, da je cuo od
Ibn Luhej'a, on od Ebu ez-Zubejra, a on od Dzabira, da je Poslanik % na
mjesec dana prije nego sto ce umrijeti, rekao: "Pitaju me o Smaku svijeta. To
samo Allah zna. Kunem se Allahom da danas na Zemiji nema ni jedne zive
duse koja ce zivjeti jos sto godina!"^

Hadis sUcan ovom navodi i Muslim, preko Ebu Nadreta i Ebu ez-Zubejra, a
njih dvojica preko Dzabira ibn Abduilaha.

Tirmizija navodi: "Abbad nam je pricao da je cuo od Ebu Muawije, on od
el-A'mesa, on od Ebu Sufjana, a on od Dzabira, da je Allahov Poslanik t
rekao: "Nema zive duse na Zemiji koja ce zivjeti jos sto godina!" Ovaj hadis
ispunjava i Muslimove uvjete.

Ibn el-Dzewzi kaze: "Ovi sahib hadisi pobijaju tvrdnju da je Hidr jos ziv."

Oni zatim kazu: "Dakle, sve gotovo kategoricki govori u prilog tvrdnji da
Hidr nije dozivio vrijeme Allahovog Poslanika 1. Cak i da je dozivio vrijerae
Bozijeg Poslanika % Hidr, po ovome hadisu, nije mogao zivjeti duze od sto
godina poslije Poslanika. Dakle, on je sada sigumo mrtav a ne ziv, jer i on ulazi
u znacenje ovih hadisa, jer iz njega nije izuzet, sve dok se za to ne bi nasao
vjerodostojan dokaz, koji se mora prihvatiti." Allah, opet, najbolje zna.

Hafiz Ebu el-Kasim es-Suhejli u svom djelu et~Ta'rif we-l-'Ilam navodi
misljenje Buharije i njegovog uciteija Ebu Bekra el-Arebija da je Hidr mozda
zivio za vrijerae Poslanika ^, ali je, u skladu sa ovim hadisom, poslije njega
umro.

Medutim, spomo je da je Buharija tvrdio da je Hidr dozivio vrijerae
Poslanika ^.

Es-Suhejli dozvoljava mogucnost da je on to ipak dozivio i u torn smislu
takav stay prenosi od drugih. On kaze: "Sto se rice Hidrovog zivota sve do
doba Poslanika M i njegovog zaljenja za Poslanikom zajedno sa ehli-bejtom, o
tome postoji i vjerodostojna predaja", a zadm navodi predaje koje smo mi
ranije citirali. Istina, on ne navodi njihove senede. Allah, opet, najbolje zna.

' Ahmed u svom Musnedu 3/305, 306/Haieb; Muslim u svom Sahihu 44/53/218.

^ Ahmed u svom Musnedu 3/245, meduthn ova predaja je slaba ali je pojacava predaja kojaje

kod Muslima i koja joj je identicna 44/53/2 1 8.

400

Ilijas alejhi selam

KAZIVANJE O ILIJASU m\

su

Upoglavlju Es-Saffat, nakon kazivanja o Musau i Haninu, Uzviseni
Allah kaze; / Ilijas je bio poslanik. Kada on rece narodu svome:
"Zar se ne bojite? Sto se Ba 'lu molite. a najljepseg Stvoritelja
ostavljate, Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vasih predaka drevnih?"
Oni ga lascem nazvase i zato ce, sigumo, u vatru svi biti baceni, samo nece oni
Allahovi robovi koji su Mu bill odani. I sacuvasmo mu spomen u narastajima
kasnijim. Nekaje u rniru Ilijas. Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela
cine, a onje bio rob Nas, vjernik. (Es-Safftt, 123.- 1 32.)

Poznavaoci rodoslova kazu da je on Ilijas en-Nesebi, kaze se i da je on
Ilijas ibn Jasin ibn Fenhas ibn ei-Ajzar ibn Harun. Ima misljenja da je on Ilijas
ibn el-Azir ibn el-Ajzar ibn Harun ibn 'Imran. Dalje se kaze da je bio poslan
stanovnicima Balbeka, zapadno od Damaska. Pozivao je da se obozava
Uzviseni Allah i da se napusti obozavanje kipa zvanog Ba'l. Po drugima, to je
bila jedna zena sa tim imenom. Allah najbolje zna.

Prvo misljenje je ispravnije, jer im je rekao; "Zar se ne bojite? Sto se Ba 'hi
molite, a najljepseg St\'oritelja ostavljate, Allaha, Gospodara svoga i
Gospodara vasih predaka drevnih. "

Medutim, oni su ga u laz utjerivali, prkosili mu i htjeli ga ubiti. Kaze se da
je zato od njih pobjegao i nestao. Ebu Jakub el-Ezre'i prenosi od Jezida ibn
Abdussameda, da je Hisam ibn Ammar rekao; "Cuo sam odjednog covjekada
je Ka'b el-Ahbar rekao: "Ilijas se od vladara svoga naroda sklonio u jednu
pecinu i tamo proveo deset godina, sve dok Allah nije dao da vladar umre i na
njegov prijesto dode drugi, kome je dosao Ilijas i pozvao ga u Islam. Veliki
broj vladarevih podanika, izuzimajuci desetak hiljada, primilo je Islam, pa je
naredio da se svi do posljednjeg pobiju."

Ibn Ebi ed-Dunja navodi: "Ebu Muhammed el-Kasim ibn Hasim nam je
pricao, da je cuo od Omera ibn Se'ida ed-Diraiskija, a on od Se'ida ibn
Abdulaziza, da je jedan od ucenih Ijudi Damaska rekao: "Ilijas ;$Si je, bjezeci
od svoga naroda, u jednoj pecini u pianini proveo dvadeset noci - ili je rekao:
cetrdeset noci - gdje su mu gavranovi donosili hranu."

Muhammed ibn Sa'd, El-Wakidijev pisar, navodi: "Hisam ibn Muhammed
ibn es-Saib el-Kelbi namje pricao, da je njegov otac rekao: "Prvi vjerovjesnik
koji je poslan bio je Idris. Zatim sn bili: Nuh, Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub,

402

da,

od
Alj

Fi3

mi
se
od

?"

lu

a

Ilijas alejhi selam

Jusuf, Lut, Hud, Salih, Suajb, Musa i Harun - 'Imranovi sinovi, i Ilijas en-
Nesebi ibn el-Azir ibn Harun ibn 'Imran ibn Kahis ibn Lawi ibn Jakub ibn
Ishak ibn Ibrahim Si@i." Medutim, redoslijed koga on navodi je sporan.

Mekhul preko Ka'ba navodi: "Cetvorica vjerovjesnika su jos zivi. Dvojica
su pod zemljom: Ilijas i Hidr, a dvojica na nebu: Idris i Isa seSii."

Mi smo ranije naveli da neki kazu da se Ilijas i Hidr svake godine u
ramazanu sastaju u Jemsalemu i da svake godine obave hadzdz, napiju se
Zemzema i da im je to dovoljno do sljedede godine. Takoder smo naveli i hadis
u kome stoji da se oni svake godine sastaju na Arefatu. Pojasnili smo da nista
od toga nije vjerodostojno i da sve ide u prilog misljenju da su i Hidr i Ilijas ik^
umrli,

Wehb ibn Munebbih i jos neki navode da je Ilijas, kada ga njegov narod
nije htio prestati ugoniti u laz i maltretirati, zamolio Uzvisenog Allaha da ga
uzme Sebi, pa mu je dosla zivotinja boje vatre koju je uzjahao. Allah mu je dao
krila, obavio ga svjetlom i oduzeo mu zelju za hranom i picem, pa je postao
nebesko-zemaljski covjek-meiek, ostavljajuci oporuku El-Jese'u ibn Uhtubu.
Tacnost ovog je spoma. Prije ce biti da je to israilijjat, koji se ne moze tek tako
prihvatiti ali ni proglasiti laznim. Na prvi pogled izgleda da nije vjerodostojan.
Uzviseni Allah, opet, najbolje zna,

Hafiz Ebu Bekr el-Bejheki navodi: "Ebu Abdullah el-Hafiz nam je pricao,
da je CUD od Ebu el-Abbasa Alimeda ibn Se'ida el-Ma'danija el-Buharije, on
od Abdullaha ibn Mahmuda, on od Abdana ibn Sinana, on od Ahmeda ibn
Abdullaha el-Berkija, on od Jezida ibn Jezida el-Belewija, on od Ebu Ishaka el-
Fizarija, on od el-Ewzaije, a on od Mekhula, da je Enes ibn Malik pricao:
"lednom prilikom smo putovali sa Allahovim Poslanikom ^, pa smo odsjeli u
nekom mjestu, gdje smo u dolini zatekli nekog covjeka kako moli: -
Gospodaru, daj da budera sljedbenik Muhammeda ji, jer ce njima biti ukazana
milost, oprosteni grijesi i primljeno pokajanje." Enes dalje kaze: "Priblizio sam
se i ugledao covjeka viseg od tri stotine lakata. Upitao me ko sam, pa sam mu
odgovorio: "Ja sam Enes ibn Malik, sluga Allahovog Poslanika ^." Zatim me
upitao gdje je on, pa sam mu rekao: "Tu je bhzu, cuje tvoje rijeci." On je na to
rekao: "Idi do njega i prenesi mu od mene selam, rekavsi: "Tvoj brat Ilijas ti
salje selam." Otisao sam do Poslanika ^ i ispricao mu to, pa je Poslanik otisao
do njega, nazvao mu selam i zagrlio ga, Zatim su sjeli i poceli razgovarati.
Ilijas mu je rekao: "Allahov Poslanice, ja samo jednom godisnje jedem, na
danasnji dan, pa sjedi da zajedno jedemo!" Enes dalje nastavlja: "Zatim se
spustila sofra sa neba sa bijelim hljebom, ribom i celerom. Njih dvojica su jeli;
dadose i meni da nesto pojedem, pa smo klanjali ikindiju. Zatim ga je Poslanik
ispratio, a ja sam ga gledao kako se na oblaku dize prema nebu."'

U vezi s ovim hadisom, ponovicemo ono sto je sam Bejhekija o njemu
rekao: "Ovo je bez sumnje slab hadis." (da'if)

' Ibti el-Dzewzi el-Mewdual 1/200, i kaze da je hadis apokrifan i da nema nikakve osnove.

403

Ilijas alejhi selam

Zacudujuce je da ga El-Hakim Ebu Abdullah en-Nejsaburi navodi u djelu
el~Mustedreku kao sahih, pa to treba ispraviti. To je apokrifan hadis i ni po
cemu; ni po tekstxi, ni znacenju nije vjerodostojan, tim prije sto smo ranije
citirali hadis koji se nalazi i u Buharijinom i Muslimovom Sahihu, u komeje
Allahov Poslanik M rekao: "Allah je stvorio Adema sezdeset lakata visokog.,,
Ljudi su od tada, sve do danas, nizi rastom."

Osiin toga u ovom hadisu stoji da Ilijas nije prisao Allahovom Poslaniku %,
nego je on njerau. Ni to nije ispravno, jer bi bilo prece da Ilijas pozuri preroa
posljednjem Allahovom Poslaniku, a ne obmuto. U ovom hadisu dalje stoji da
on jede samo jednom godisnje, a ranije je od Wehba navedeno da mu je Allah
oduzeo zelju za hranom i picem. Takoder je navedeno da on svake godine
jedanput pije vodu Zemzem i da mu je to dovoljno do sljedece godine. Dakle,
sve su to nepodudarne, lazne verzije od kojih nijedna nije vjerodostojna.

Ovaj hadis sa nesto drugacijim senedom navodi i Ibn Asakir, ali priznaje da
je slab. Ovo zacuduje, jer kako bi mogao reci nesto protiv hadisa koga on sam
navodi preko Husejna ibn Arefe. Ovaj ga prenosi od Hani'a ibn el-Hasana, on
od Bekijjeta, on od El-Ewzaija, on od Mekhula, on od Wasile a on od Ibn el-
Eska'a. Ova verzija je shcna prethodnoj, samo je nesto duza.

U njoj se npr, kaze da se to desilo za vrijeme pohoda na Tebuk i daje
Allahov Poslanik ^ do njega poslao Enesa ibn Malika i Huzejfu ibn el-Jemana,
pa su rekli: "Ilijas je bio visi od nas za dva ili tri lakta. Navodno se pravdao da
ne moze doci jer bi mu se deve razbjezale."

U njoj dalje stoji da su Allahov Poslanik il i Ilijas, kada su se sreli, jeli
dzennetsku hranu. Ilijas je tada rekao: "Svaki cetrdeseti dan dobijem obrok. Na
sofri je: hljeb, sipak, grozde, banane, hurme i razno povrce, osim prase."

U spomenutoj verziji dalje stoji da ga je Allahov Poslanik ^ upitao za
Hidra, pa mu je rekao; "Sreo sam ga na pocetku godine, pa mi je rekao: - Ti ces
ga sresti prije nego ja, pa ga od mene poselami."

Ovo ukazuje na to da se Hidr i Ilijas, pod pretpostavkom da su bih zivi i da
je ovaj hadis ispravan, sa Poslanikom nisu sreh prije devete godine po Hidzri.
Medutim, to je po Islamu nemoguce, pa se vjeruje daje i ovo izmisljeno.

Ibn Asakir u vise verzija navodi Ijude koji su se sastajah sa Ilijasom.
Medutim, nijedna od njih nije prihvatljiva sto zbog siabog seneda, sto zbog
neznanja onoga kome se ona pripisuje.

Sa najmanje nepoznanica je ona koju prenosi Ebu Bekr ibn Ebu ed-Dunja, u
kojoj kaze da mu je pricao Bisr ibn Muaz, njemu Hammad ibn Wekid, a njemu
Sabit: "Jednom prilikom smo bili sa Mus'abom ibn ez-Zubejrom u blizini Kufe,
pa sam usao u nekakvu bascu da klanjam dva rekata namaza. Poceo sam uciti:
Ha Mim. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajuci, Koji prasta grijehe i prima
pokajanje, Koji zestoko kaznjava i obilno nagraduje. " (EI-Mu'min, 1.-3.)

U torn momenta iza sebe sam vidio covjeka na cmo-bijeloj mazgi, sa
jemenskom odjecom na sebi. Covjek mi je rekao: "Kada proucis: koji prasta
grijehe. reci: O Ti Koji primas pokajanje, primi i moje, a kad proucis: Koji

404

Ilijas alejhi selam

zestoko kaznjava, onda reci: "O Ti Koji zestoko kaznjavas, nemoj me kazniti!",
a kada proucis; / obilno nagraduje onda reci: O Ti Koji obilno nagradujes,
nagradi me Svojom miloscu!" Tada sam se okrenuo ali nikoga nisam vidio, pa
sam izasao i upitao: |^Je li prosao pored vas jedan covjek na cmo-bijeloj mazgi
ujemenskoj odjeci?" "Nike pored nas nije prosao!", odgovorili su. Tada su
zakljucili da bi to mogao biti samo Ilijas."

Rijeci Uz\'isenog: Oni ga lascem nazvase i zato ce, sigurno, u vatru svi biti
baceni, tj. znace da ce biti izlozeni kazni, bilo na obadva svijeta, bilo samo na
Ahiretu.

Ucenjaci, prije svega mufessiri, kazu da je prvi stav ispravniji. Pod rijecima
Uzvisenog: samo nece oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani - misli se na
one koji su vjerovali, a pod rijecima: / sacuvasmo mu spomen u narastajima
kasnijim - misli se da ce se samo lijepim spominjati poslije odlaska.
^^ Zato Uzviseni na kraju kaze; Nekaje u miru Ilijas (Iljasin)! Sto se tice ovog
"in" na kraju rijeci, Arapi imaju obicaj harf "n" dodavati ili mijenjati sa drugim
harfom^u mnogim imenima. Take npr. znaju reci: "Ismain ' umjesto "Ismail" i
"Israin'umjesto "Israil" i "Iljasin" umjesto "Iljas". Po jednom kiraetu, ovo se cita:
Selamun ala Alija sin, tj: "Nekaje mir medu Muhammedovim sljedbenicima!"
Ibn Mes'ud i jos neki to citaju: Selamun ala Idrasin.

Isliak od Ubejde ibn Rebi'a, a on od Ibn Mes'uda prenosi da je Ilijas
zapravo Idris. Tog stava su i Ed-Dahhak ibn IVliazahim, Katade i Muhammed
ibn Ishak. IVIedutim, iz ranije navedenog se vidi da je ispravno da su to dvije
raziicite osobe. Allah, opet, najbolje zna!

405

Izraelcanski vjerovjesnici alejhimu selam

IZRAELCANSKI VJEROVJESNICI NAKON

MUSAA m\

Ibn Dzerir u svojoj Historiji kaze da se i musluToanski i nemuslimanski
historicari i poznavaoci dogadaja sa drevnim narodima, slazu da je
brigu o Israilovim potomcima nakon Josu'a preuzeo Kalib ibn Jo&ia,
jedan od Musaovih 8^ drugova i muz njegove sestre Meijeme. On i Josu'a su
bili ona dva covjeka koji su se bojali Allaha i koji su, kad su se Izraelcani
uplasili borbe i odbili je, rekli: "Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju
prodete bicete sigurno pobjednici! I na Allaha se oslonite, ako ste vjernici!"
(El-Ma'ide, 23.)

Ibn Dzerir, takoder, navodi: "Nakon njega, vodstvo medu Izraelcanima
preuzeo je Hezekijel ibn Buzi. To je onaj sto je zamolio Allaha, pa je ozivio
one sto su pobjegli iz svojih kuca bojeci se smrti, a bilo ih je na hiljade."'

' Et4"aberi u svom Tarihu 1/447/Mearif.

406

m

lanski
[da je
b&a,
'a su
ilcani
nju
nci!"

ima
ivio

? U

_Mlitaik

Hezekijel alejhi selam

KAZIVANJE O HEZEKIJELU

Uzviseni Allah kaze: Zar nisi cuo o onima koji su iz straha od smrti,
iz zemlje svoje pohjegli - a bijase ih na hiljade. Allah imje rekao:
"Pomrite!", a poslije ih je ozivio. Allah je, zaista dobar prema
Ijudima, all vecina Ijudi ne zahvaljuje! (EI-Bekare, 243.)

Muhammed ibn Ishak prenosi od Wehba ibn Munebbiha, da je Kalib ibn
Jofna, kada je nakon Josu'a umirao, za svog nasljednika medu Izraelcanima
odredio Hezekijela ibn Buzija ibn el-Adzuza, a to je, kako je do nas doprlo,
onaj sto je cinio dovu Ijudima koje Allah spominje u Kur'anu.

Zar nisi cuo o onima koji su iz straha od smrti, iz zemlje svoje pobjegU - a
bijase ih na hiljade. Ibn Ishak kaze; "Pobjegli su od kuge i sklonili se na jednoj
uzvisici gdje im je Allah naredio da pomni, pa su svi do jednog pomrli.
Zivotinje nisu prilazile njihovim tijelima. Nakon dugo vremena pored njih je
naisao Hezekijel ;^i, zastao i zamisHo se nad njima. Iznenada je cue glas: "Bi
li volio da vidis kako ih Allah ozivljava?" Odgovorio je da bi, pa mu je
naredeno da pozove kosti da se obloze mesom i da se zivci medusobno spoje.
To je po Allahovom naredenju i uradio, pa su se Ijudi uspravili, svi slozno
izgovarajuci tekbir."

Esbat prenosi od Es-Sudejja, on od Ebu Malika, on od Ebu Saliha, on od
Ibn Abbasa, a Murre od ibn Mes'uda i od jos nekih ashaba, da su u pogledu
rijeci Uzvisenog: Zar nisi cuo o onima koji su iz straha od smrti, iz zemlje svoje
pobjegli - a bijase ih na hiljade. Allah imje rekao: "Pomrite!", a poslije ihje
ozivio rekli: "Jedno naselje prema Wasiti, po imenu Dawwurdan, zadesilaje
kuga, pa je vedina njegovog stanovnistva pobjegla i nastanila se van grada.
Vecina onih koji su ostah u naselju su pomrli, a ostali su o stall zivi, tako da ih
sve ukupno nije puno pomrlo. Kada je kuga prosla, u naselje su se vratili oni
koji su bill pobjegli, pa su im oni koji su bih ostali, rekli: "Ovi su bill odlucnijt
od nas! Da smo i mi postupili kao oni, svi bismo prezivjeli. Zato cemo, ako se
kuga ponovo pojavi, i mi izaci s njima!" Kada se ona ponovo pojavila, svi su
pobjegli, a bilo ihje trideset i nekoliko hiljada i nastaniH se u jednoj prostranoj
dolini. Jedan melek s vrha, a drugi sa dna doline povikase: "Pomrite!", pa su
pomrli i tijela su im tu ostala sve dok pored njih nije naisao vjerovjesnik po
imenu Hezekijel, koji je, kad ih je ugledao, zastao i zamislio se nad njima,
skupljajuci usne i savijajuci prste. Allah mu je u tom momentu objavio: "Bi li
da ti pokazem kako ih ozivljavam?" "Bih", odgovorio je. Zapravo, oa je

408

Hezekijel alejhi selam

20:
ma

pn
tma

upravo bio razmisljao kako je Allah mocan nad njima. Zatim mu je receno:
"Pozovi ih!", pa je povikao: "O kosti, Allah vam nareduje da se sastavite." Na
to su se kosti pocele sastavljati dok nije dosla svaka na svoje tnjesto i formirale
kosture. Zatim mu Allah naredi da povice: "O kosti, Allah vam nareduje da se
oblozite mesom." Na to su se one zaodjele u meso i odjecu u kojoj su pomrli, a
po tijelima je kruzila krv. Zatim mu je ponovo receno da ih zovne, pa ih je
pozvao: "0 tijela, Allah vam nareduje da ustanete!", pa su se uspravila."'

Esbat kaze: "Mensur prenosi od Mudzahida da su tijela kada su ozivljena,
rekla: - Slava i hvala pripada samo Tebi, Gospodaru. Nema boga osim Tebe!
Zatim su se prozivljeni vratili svojim sunarodnjacima svjesni da su bili umrli,
Na licima im je bila mrtvacka boja. Svaka odjeca koju hi obukli, brzo hi se
habala. Tako je bilo sve dok nisu pomrii, kada im je za to dosao odredeni
rok,"

Od Ibn Abbasa se u jednoj predaji prenosi da ih je bilo cetiri, a u dmgoj
osain hiljada. Od Ebu Saliha se prenosi da ih je bilo devet hiljada, dok se u
trecoj predaji od Ibn Abbasa kaze da ih je bilo cetrdeset hiljada.

Od Se'ida ibn Abdulaziza se prenosi da su oni bili stanovnici Ezreata.

Ibn Dzurejdz navodi da je Ata' rekao: "Ovo je samo jasan primjer." Tj.
jasan primjer iz koga se izvodi da se od sudbine ne moze pobjeci. Medutim,
stav vecine ucenjaka je da se ovo ipak desilo sto je i ispravnlje.

Buharija, Mushm i Imami Ahmed navode od Ez-Zuhrije, on od
Abdulhamida ibn Abdurrahmana ibn Zejda ibn el-Hattaba, on od Abdullaha
ibn el-Harisa ibn Newfela, a on od Abdullaha ibn Abbasa, da je Omer ibn el-
Hattab jednom krenuo prema Samu, pa kada je dosao do Serga, sreo se sa
emirima (komandantima) vojske, Ebu Ubejdetom ibn el-Dzerrahom i njegovim
drugovima, pa su ga obavijestili da se kuga pojavila u §amu.

Zatim se citira njegov razgovor sa muhadzirima i ensarijama i njihovo
neslaganje kugi. Zatim je Omeru prisao Abdurrahman ibn Awf, koji je zauzet
nekim poslom zakasnio, pa mu rekao: "I ja o tome nesto znam. Cuo sam
AUahovog Poslanika ^ da je rekao; - Ako se (kuga) pojavi u vasem mjestu,
nemojte ga, ako ste se u njemu zatekli, napustati i bjezati, a ako cujete da se
u dmgom mjestu pojavila, nemojte tamo ici" Omer se tada zahvalio AUahu i
otisao.

Imam Ahmed navodi: "Hadzdzadz i Jezid el-Mufti su nam pricah, da su
culi od Ibn Ebi Zi'ba, on od Ez-Zuhrije, on od Salima, a on od Abdullaha ibn
Amira ibn Rebi'a, da je Abdurrahman ibn Awf ispricao Omeru, dok je bio u
Samu, da je Poslanik M rekao: "Ovom bolescu su vec kaznjavani narodi prije
vas. Zato kada cujete da se pojavila u nekom mjestu, ne idite u njega, a ako
cujete da se pojavila u mjestu u kome ste vi, nemojte iz njega izlaziti i bjezati."
On zatim kaze; "Na to se Omer vratio iz Sama." Hadis slican ovom navode i
Buharija i Muslim od Malika, a on od Ez-Zuhrije.

je

' Biijezi et-Taberi u svom Tarihu 1/448/Mearif.

409

Hezekijel alejhi selam

Ibn Ishak kaze: "Ne zna se koliko je Hezekijel zivio medu Izraelcanima.
Kada je Hezekijel umro, Izraelcani su zaboravili na zavjet dat AUahu, pa su
poceli ciniti velike grijehe, izmedu ostalog i obozavati kipove. Jedan od
kipova, koje su obozavali, bio je kip "Ba'l". Zatim im je Allah poslao Ilijasa
ibn Jasina ibn Fenhasa ibn el-Ajzara ibn Haruna ibn 'Imrana.

Kazivanje o Ilijasu naveli smo odmah iza kazivanja o Hidru, jer se oni
pretezno zajedno spominju i jer je u suri Es-Saffat navedeno odmali iza
kazivanja o Musau.

Muhammed ibn Ishak navodi da je cuo, da je Webb ibn Munebbih rekao:
"Zatim im je, nakon Ilijasa, poslan bio El-Jese' ibn Uhtub ^^,"

410

ma.

1 su

od

jasa

dtelfa

El-Jese' alejhi selam

KAZIVANJE O EL-JESE 'U m\

Uzviseni Allah u poglavlju "El-En'am" uz druge vjerovjesnike
spominje i El-Jese 'a u rijecima: Ilsmaila i El-Jese' a i Junusa iLuia
- i svima njima smo dali prednost nad ostalim svjetovima! (El-
En' am, 86.) On takoder kaze: / sjeti se Ismaila i El-Jese 'a i ZulkiJIa - svi su oni
bill dobri! (Sad, 48.)

Ibn Ishak kaze: "Bisr Ebu Huzejfe nam je pricao, da je cuo od Se'ida, a on
od Katadea, da je El-Hasan rekao: "Nakon Ilijasa, vjerovjesnik je bio El-Jese'
m^. Zivio je koliko je Allah htio da zivi. pozivajuci Izraelcane da vjemju u
AUaha, pridrzavajuci se vjerozakona i upute. Nakon njegove smrti, raedu
Izraelcanima su se pojavili brojni poroci i grijesi. Izmedu ostalog medu njima
su se pojavili mnogi sihiici, koji su cak i poslanike ubijali. Kaze se da je medu
njima bio i jedan nepravedan vladar, tiranin, kome je Zulkifl^obecao (tekeffele)
da ce, ako se pokaje, uci u Dzennet. Zato je i nazvan Zulkifl."
Muhammed ibn Ishak kaze: "To je bio El-Jese' ibn Uhtub."
Hafiz Ebu el-Kasim ibn Asakir u svojoj Historiji pod slovom "J", kaze:
"El-Jese' je El-Esbat ibn Adijj ibn §utlim ibn Efraim ibn Jusuf ibn Jakub ibn
Ishak ibn Ibrahim el-Halil.

Kaze se da je on bio amidzic poslanika Ilijasa ^m. Takoder se kaze da je
Zajedno sa njim bio pobjegao i sklonio se na brdu Kasijun od vladara Balbeka i
da su se kasnije ponovo vratili. Kada je Ilijas uimo u narodu ^ ga je zamijenio
El-Jese' kome je Allah nakon njega povjerio vjerovjesnistvo."

To navodi Abdulmu'min ibn Idris ibn Sinan od svoga oca, a on od Wehba
ibn Munebbiha, a zatim kaze: "Drugi kazu da je El-Esbat bio u Banijasu."

Ibn Asakir dalje navodi kako se rijea El-Jese' cita sa tesdidom i bez njega,
kao: "El-lej-se*". Sve u svemu, radi se o imenu jednog od AUahovih poslanika.

Kazivanje o Zulkiflu smo naveli nakon kazivanja o Ejjubu i^, zato sto
kaze da mu je on bio sin. Uzviseni Allah, opet, najbolje zna.

412

Dodatak

DODATAK

Ibn Dzerir i neki drugi navode: "Nakon ovoga, u narednom periodu
medu Izraelcanima su se pojavili poroci i grijesi svih vrsta. To je is!o
tako daleko da su cak i neke vjerovjesnike ubijali. Zato im je Allah,
umjesto poslanika, slao vladare tiranine, koji su im nepravdu cinili i krv
proUjevali. Medu ovim vladarima bilo je i oiiih koji su bili sa strane. Kako je
ranije navedeno, oni su u borbi sa neprijateljima dugo vremena sa sobom
nosiii zavjetni kovceg iz svetista. Zahvaljujuci ovom kovcegu, smirenosti i
zaostavstini Musaove i Harunove porodice, oni su dugo vremena pobjedivali
neprijatelja.

Medutim, u jednom od tih ratova, stanovnici Gaze i Askalana su ih
pobijedili i dograbili se kovcega. Kada je za to cuo tadasnji izraelcanski vladar
od zalosti mu je klonula glava i unu'o je.

Tako su Izraelcani poput ovaca ostali bez pastira, sve dok im Allah nije
poslao jednog vjerovjesnika po imenu Samuel, od koga su trazili da im odredi
vladara, kako bi se mogli oduprijeti neprijateljima. Kasnije ce se njima desiti
ono o cemu Allah govori u Svojoj knjizi. O tome cemo nesto kasnije
govoriti,"

Ibn Dzerir kaze: "Od smrti Josu'a ibn Nuna do vremena kada je Uzviseni
Allah poslao Samuela ibn Balija bilo je proslo cetiri stotine i sezdeset godina,"
On zatim govori i u detalje navodi imena vladara koji su vladali u tom periodu,
Medutim, mi smo taj dio namjemo izostavili.

414

;l

»

i

Samuel alejhi selam

KAZIVANJE O SAMUELU m\

Samuel ili Ismael je sin Balija ibn Alkame ibn Jerhama ibn el-Jehua
ibn Tehwa ibn Sufa ibn Alkame ibn Mahisa ibn Arausa ibn Azrija.
Mukatil kaze da je Samuel jedan od Harunovih potomaka, dok
Mudzahid navodi da je Samuel Metkatov sin, ne spominjuci njegovu lozu.j
Allah, opet, najbolje zna.

Es-Sudejj i Es-Sa'lebi od Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda i jos nekih ashaba '
navode da medu Sawijevim potomcima, nakon sto su Izraelcane porazili
Amalicani iz Gaze i Askalana i mnoge od njih pobili, nije vise bilo poslanika,

Medu njima je ostala samo jedna trudna zena, koja je molila Uzvisenogl
Allaha da joj da musko dijete. Ona je rodila musko dijete i dala mu ime Ismael. [
To je hebrejski oblik imena Ismail i znaci "Allah je uslisao moju dovu."

Kada je djecak porastao, odvela ga je u Hram i predala jednom dobrom '
covjeku da ga odgoji i pouci vjeri i svemu sto je dobro. Ostavsi kod njega, kada :
je odrastao, dok je jedne noci spavao, zacuo je glas koji je dolazio iz
unutrasnjosti Hrama, pa se uplasio i probudio. Misleci da ga je onaj 'jcitclj
zvao, prisao mu je i upitao: "Jesi li me ti zvao?" Bojeci se da ga ne uplasi
ucitelj je odgovorio: "Jesam, spavaj!" Kada je zaspao to se ponovilo i dnigii
treci put. To je zapravo bio Dzibril, koji mu je prisao i rekao: "Tvoj Gospodar
te salje tvome narodu." To je one o cemu Uzviseni Allah kazuje u Svojoj
Knjizi: *Zar nisi cuo da su prvaci sinova Israilovlh poslije Miisaa svoml
vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara, da bismo se na Allahovom puiui
borili!" "Mozda se vi necete boriti, ako vam borba bude propisana? " , receon^
"Zasto da se ne borimo na Allahovom putu, " rekose, "mi, koji smo iz zemlje:
nase prognani i od sinova nasih odvojeni?" A had im borba bi propisana. om,|
osim mala njih, zatajise. A Allah dobro zna one koji su sami prema sebij
nepravedni! * "Allah vamje odredio Taluta za vladara!", rece im vjerovjesnii
njihov. "Odakle da nam jos on bude vladar, kad smo mi preci od njega
vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato", rekose oni. "Allah je njega dd
vam vlada izabrao", rece on, "i velikim znanjem i snagom tjelesnom gm
obdario, a Allah daje vlast home On hoce. Allah je neizmjerno dobar i On w|
zna. " * "Znak njegove vlasti ", rece im vjerovjesnik njihov, "bit ce kovceg k
ce vam sHci i koji ce meleki nositi, u home ce biti smirenje za vas
Gospodara vaseg i ostatak od onoga sto su Musa i Harun ostavili. To vam]
zaista, dokaz ako ste vjernici!" *I kad Talut vojsku izvede, rece: "Allah ce v
staviti na iskusenje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje nije moj, a onm

416

Samuel alejhi selam

Bar

|joJ

bm
mu
pn.

\lje
mi.
\ebi
\nik
\da
\da

\s^

sve
koji
\od

b se ne napije, jedino ako sakom zahvati, je moj. " I oni se, osim malo njih,
mpise iz nje. I kadje predose, on i oni koji su s njim vjerovali povikase: "Mi
danas ne mozemo izaci na kraj s Dzalutom i vojskom njegovom! " Ali oni koji
mcvrsto vjerovali da ce pred Allaha izaci rekose: "Koliko su puta malobrojne
cete, Allahovom voljom, nadjacale mnogobrojne cete! A Allah je na strani
kdrzljivih. " *I kad nastupise prema Dzalutu i vojsci njegovoj oni zamolise:
"Gospodaru nas, nadahni nas izdrzljivoscu i ucvrsti korake nase i pomozi nas
protiv naroda koji ne vjeruje!" *I oni ih, Allahovom voljom, porazise i Dawud
uhiDzaluta. i Allah mu dade vlast i mudrost i nauciga onome cemuje On htio.
A da Allah ne suzbija Ijudejedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao -
ali Allah je dobar svim svjetovima. (El-Bekare, 246,-251.)

Vecina mufessira kaze da se pod spomenutim vjerovjesnikom u ovim
ajetima misli na Samuela. Neki kazu da je to bio Sem'un, a neki opet da su to
dvaimenajednog te istog covjeka. Ima misljenja da je to bio Josu'a. Medutim,
ovo je malo vjerovatno, imajuci u vidu da Imam Ebu Dza'fer ibn Dzerir u
svojoj Historiji navodi da je izmedu Josu'ine smrti i Samuelovog poslanstva
protekio cetiri stotine i sezdeset godina. Allah, opet, najbolje zna.

Bilo kako bilo, nespomo je da je spomenuti narod iscrpljen ratovima i
porazima od neprijatelja, od svog vjerovjesnika u to doba trazio da mu odredi
vladara, kome bi se pokoravali i poslusno odbijali nasrtaje neprijatelja. Na to
imje on rekao; "Mozda se vi necete boriti, ako vam borba bude pr apis ana? "
"Zasto da se ne borimo na Allahovom putu?", rekose, tj. sta bi nas moglo
sprijeciti od borbe, "mi, koji smo iz zemlje nase prognani i od sinova nasih
odvojem", tj. kad smo opljackani i obespravljeni, pa smo duzni da se borimo za
nase sinove, koji su kod njih zarobljeni, ugrozeni i potlaceni.

Uzviseni kaze: A kad im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajise.
A Allah dobro zna one koji su sami prema sebi nepravedni! Na kraju ovog
kazivanja se navodi da je rijeku sa vladarom presao mali broj Ijudi. Ostali su
odustah od borbe i vratili se.

"Allah vamje odredio Taluta za vladaral", rece im vjerovjesnik njihov. Es-
Sa'lebi kaze da je to Talut ibn Kajs ibn E^el ibn Saro ibn Tahuret ibn E^eh ibn
Enis ibn Benjamin ibn Jakub ibn Ishak ibn Ibrahim im.

Ikrime i Es-Sudejj kazu da je ramje bio vodonosa, a Wehb ibn Munebbih da
je radio na stavljenju koze. Postoje i drugacija misljenja. Allah najbolje zna.

Zato su rekli: "Odakle da nam jos on bude vladar. kad smo mi preci od
njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije data." Navodi se da su
i-jerovjesnici bili iz Lawijevog potomstva, a vladari iz Jehuzinog. Posto je
Talut bio iz Benjaminove loze, oni su se suprotstavili i pokusali mu osporiti
pravo na vlast, rijecima: "Mi smo preci od njega da vladamo." Uz to su dodali
da je siromasan i da nema puno imetka, pa kao takav ne moze biti vladar?

Na to je vjerovjesnik rekao: "Allah je njega da vam vlada izabrao i velikim
manjem i snagom tjelesnom ga obdario! " Kaze se da je Allah objavio Samuelu
da ce izraelcanski vladar biti onaj ko bude visok kohko i stap i od koga ce kad

417

Samuel alejhi selam

dode zamirisati rog sa blagoslovljenim uljem u njemu. Kad su poceli ulaziri i
mjeriti se o stap, niko osim Taluta nije bio visok koliko i stap. Kada je prisao
Samuelu, onaj rog je zamirisao, pa ga je pomazao uljem i odredio im ga za
vladara rekavsi: "Allah je njega da vam vlada izabrao i velikim znanjem ga
obdario." Jedni kaiu da to znaci "vjestinom ratovanja", a dnigi opcenito. Rijeci
Uzvisenog "i tjelesnom snagom" znace: visokim rastom i Ijepotom. Iz
konteksta se razumije da je on, nakon njihovog poslanika ^&, bio najljepsi i
najucevniji. A Allah daje vlast home On hoce, tj. On je vladar svega. On sve
stvara i sve odreduje, Allah je neizmjerno dobar i On sve zna.

"Znak njegove vlasti", rece im vjerovjesnik njihov, "bit ce kovceg koji ce '
vam stici i koji ce meleki nositi, u kome ce hiti smirenje za vas od Gospodara
vaseg i ostatak od onoga sto su Musa i Harun ostavili. To vamje, zaista, dokaz
ako ste vjemici!" Zahvaljujuci blagoslovu ovog dobrog covjeka koji im je vladao,
Allah im je vratio kovceg koji je ranije bio nestao. Zahvaljujuci njemu pobjedivali
su svoje neprijatelje. "U kome ce biti smirenje za vas od Gospodara vaseg. " Jedni i
kazu da se pod time misli na zlatni legen u kojem su se nekada prali poslanici,
Drugi kazu da se misli na zestok vjetar, a treci, na zivotinju poput macke koja
je pred borbu pustala glas i Izraelcanima najavljivala pobjedu. "/ ostatak onoga
sto su Musa i Harun ostavili. " Kaze se da su to bili komadici Musaovih plocai
ostaci hrane "menn" koja im je silazila dok su lutah pustinjom. "Koji ce meleki
nositi". Tj. meleki ce vam dolaziti i na ocigled sviju nositi kao znamenje od ,
Allaha i znak daje istina ono sto vam govorim u pogledu vladara sto ce vamj
biti postavljen. Zato se kaze: "To vamje, zaista, dokaz ako ste vjemici!"

Dalje se kaze da su Amalicani kovceg, kad su ga se domogli 1 odnijeli u
svoju zemlju, stavih ispod jednog svog kipa. Medutira, kada su ujutro osvanuli,
kovceg je bio na glavi toga kipa. Ponovo su ga staviH ispod kipa, ali je on
sutradan opet osvanuo na njemu. Kad se to ponovilo nekoliko puta, vidjeli su
da je to od Boga, pa su kovceg odnijeh u jedno selo, koje je ubrzo pogodila
opaka bolest. Kad bo lest nije prestajala harati selora, uzeli su kovceg, stavili ga
na kola, svezali i poslali nazad na dvije upregnute krave. Dalje se kaze da su
meleki gonili krave i dotjerali ih pred okupljene Izraelcane, koji su sve gledali
upravo onako kao sto im je rekao i njihov poslanik. Allah najbolje zna kako su
meleki donijeh kovceg! Iz ajeta se razumije da su ga donijeli meleki, iako
mnogi mufessiri, bar vecina - navode prvo misljenje. Allah, opet, najbolje zna.

/ kada Talut vojsku izvede, rece: "Allah ce vas staviti na iskusenje kraj]
jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje - taj nije moj, a onaj ko se ne napije,
jedino ako sakom zahvati.je moj. " Ibn Abbas i vise mufessira kazu: "Ovdje se
radi o rijeci Jordan, koja se takoder naziva i es-§eri'a. Allah je naredio
poslaniku, a on Talutu, pa je kod ove rijeke iskusao i ispitao svoju vojsku: "Ko
se napije ove vode, neka sa mnom ne ide u borbu. U borbu sa mnom ce ici
samo oni koji se ne napiju, osim malo."

Uzviseni Allah kaze: / oni se, osim malo njih, napise iz nje. Es-Sudejj kale:
"Vojnika je bilo osamdeset hiljada. Od tog broja njih sedamdeset sest hiljadase
napilo vode, i sa Talutom je ostalo samo cetiri hiljade."

418

Samuel alejhj selam

Buharija u svom Sahihu navodi od Israila, Zuhejra i Es-Sewrije, oni od Ebu
Ishaka, a oni od El-Beraa ibn Aziba, da je rekao: "Mi, ashabi Muhammeda ^,
smo govorili da je broj ashaba na Bedm bio isti koHki i broj Talutovih vojnika
bji su sa njim presli rijeku. A taj broj je bio nesto preko tri stotine i deset
vjemika," Es-Sudejjeve rijeci da ih je ukupno bilo osamdeset hiljada su spome,
jer se u ono doba na prostoru Jemsalema nije moglo okupiti toliko vojnika.
Allah, opet, najbolje zna.

Uzviseni Allah dalje kaze: I kad je predose on i oni koji su s njim vjerovali.
povikaSe: "Mi danas ne mozemo izaci na kraj s Dzalutom i vojskom
plegovoml" Tj. mislili su da ih je male i da se nisu u stanju suprotstaviti
neprijatelju, jer je neprijatelj brojniji od njih. Ali oni koji su cvrsto vjerovali da
k pred AUaha izaci rekose: "Koliko su puta malobrojne cete, Allahovom
voljom, nadjacale mnogobrojne cete! A Allah je na strani izdrzljivih! " Dakle,
heroji i junaci, medu njima, sa cvrstom vjerom i ubjedenjem, su bill odvazni,
pa su ostale hrabrili na uslxajnost i borbu.

/ hida nastupise prema Dzalutu i vojsci njegovoj oni zamolise:
"Gospodaru nas, nadahni nas izdrzljivoscu i ucvrsti korake nase i pomozi nas
protiv naroda koji ne vjeruje". tj. trazili su od AUaha da ih obaspe strpljenjem
kako bi im srca bila cvrsta i nepokolebljiva, da im ucvrsti korake na bojnom
polju kada se junaci sukobe. Dakle, trazili su i vanjsku i unutamju podrsku, da
im Allah da pobjedu nad njihovim neprijatelj ima, koji u Njega ne vjeruju,
Njegova znamenja i blagodati poricu. Na to im je Uzviseni, Sveraocni,
Sveznajuci, Mudri i Onaj koji sve cuje, udovoljio molbi i dao da postignu ono
sto su zeljeti.

Zato on kaze: / oni ih. Allahovom voljom, poraziSe. Tj. porazise ih
Allahovom moci i snagom - a ne svojom snagom i broj em, iako je neprijatelj
bio brojniji od njih. To je slicno rijecima Uzvisenog, u kojima kaze: Allah vas
jepomogao i na Bedru, kad ste bill malobrojni. Zato se AUaha bojte, da biste
biiizahvalni! {A\i Tmran, 123.)

/ Dawud ubi Dzaluta. i Allah mu dade vlast i mudrost i nauci ga onom
cemuje On htio. Ovo govori da je Dawud ^m bio hrabar i da je njegovo
ubistvo Dzaluta oslabilo neprijatelj sku vojsku i ulilo joj strah u kosti. A kud ce
bolja pobjeda od one u kojoj pogine neprijatelj ski vladar i dode se do bogatog
ratnog plijena, zarobe se neprijatelj ski vojnici i pobijedi vjera nad
neznabosU'om, proslave se Allahovi miljenici nad Njegovim neprijatelj ima i
zavlada Istina nad lazi,

Es-Sudejj izmedu ostalog navodi da je Dawud m^ bio najmladi sin od
trinaestoro muske djece svog oca. On je cuo kako Talut, izraelski vladar, bodri
Izraelcane na borbu protiv Dzaluta i njegove vojske, obecavajuci da ce onoga
ko ubije Dzaluta ozeniti svojom kcerkom i dati mu visoko mjesto. Dawud i^
je bio vjest u gadanju prackom. Dok je marsirao sa Izraelcanima, jedan kamen
ga je dozvao i rekao: "Uzmi me, sa mnom ces ubiti Dzaluta!" Uzeo ga je; to
isto ponovi drugi i treci kamen, te ih je uzeo sva tri i stavio u svoju torbu. Kada
su se vojske utaborile jedna naspram druge, Dzalut je iskoracio naprijed i

419

Samuel alejhi selam

pozvao na dvoboj. Dawud je iza§ao pred njega, pa mu je Dzalut rekao: "Vrati
se, jer ne bih zelio da te ubijemi", ali mu je Dawud uzvratio: "AH ja bih volio
da tebe ubijem!" Dawud je, zatim, uzeo ona tri kamena, stavio ih u pracku i
zavrtio, pa ih, kad su postali kao jedan, baci na Dzaiuta. Kamenovi su mu
raspolovili glavu, a njegova vojska se, porazena, od straha razbjezala. Talm je
nakon toga ispunio svoje obecanje, ozenio Dawuda svojom kcerkom i postavio
ga na visoko mjesto na vlasti. Tako se Dawud ^i proslavio kod Izraelcana,
koji su ga poceli voljeti i cijeniti vise nego samog Taluta, Kaze se da mu je
Talut na tome pozavidio, pa je pripremio plan da ga ubije, ali mu to nije poslo
za nikom. Ucene Ijude koji su ga od toga odvracali, Talut je pohvatao i
pogubio. Samo mali broj se uspio spasiti. Nakon toga Talut se pokajao za ono
sto je uradio, pa je poceo plakati i tugovati. Cesto je odlazio na usamljeno
mjesto i plakao toliko dugo da bi svojim suzama natapao zemlju. Jednog daiia.
dok je tako plakao, cuo je glas: "O Talute, pobio si nas dok smo bili zivi a sad
nas uznemiravas kad smo mrtvi!" Cuvsi to jos se vise zabrinuo 1 plakao. Nakon
toga poceo se raspitivati za kakva ucena covjeka koji bi mu odgovorio ima li
ikakva nacina da se pokaje, pa mu je odgovoreno: "A jesi li ijednom ucenom
covjeku postedio zivot?" Na kraju je odveden do jedne pobozne zene, koja ga
je odvela do Josu'inog a^i kabura. Kazu da je, kada je zamolila Allaha da joj
oprosti, Josu'a ustao iz kabura i upitao: "Je li to Sudnji dan?" Ona mu je
odgovorila da nije nego da ovo Talut pita ima li za njega pokajanja. "Ima, pod
uvjetom da se odrekne vlasti i da krene u borbu na Ailahovom putu, sve dok ne
pogine", odgovorio je Josu'a i ponovo pao uartav.

Talut nakon toga prepusti vlast Davradu S© i ukljuci se u borbu na
Ailahovom putu, sve dok nisu i on i svih njegovo trinaestoro djece izginuli.

Kaze se da se na taj slucaj misli pod rijecima Uzvisenog; A Allah mu dade
vlast i mudrost ipouci ga onome cemuje On htio.

Ibn Dzerir ovaj slucaj navodi u svojoj Historiji, citirajuci Es-Sudejja,
Medutim, ima tu stvari koje nisu za prihvatiti i koje su spome. Allah, opet,
najbolje zna.

Ibn Dzerir takoder navodi da je Muhammed ibn Ishak rekao: "Poslanik koji
je Talutu rekao kako ce se pokajati bio je El-Jese' ibn Uhtub."

Es-Sa'lebi navodi da je ona zena Taluta do vela do Samuelova kabura, pa ga
je Samuel ukorio za ono sto je uradio poslije njega, sto je mozda i najbhze
istini. Moguce je da je to bilo u snu. Malo je vjerovatno da je Samuel ziv ustao
iz kabura, jer se takve mu'dzize desavaju poslanicima, a ona zena nije bila
poslanik. Allah, opet, najbolje zna. Ibn Dzerir dalje kaze: "Sljedbenici Tewrata
kazu da je od Talutovog dolaska na vlast do njegove pogibije sa svojim
sinovima proslo cetrdeset godina." Allah najbolje zna.

420

m

1 1

tu

je

to

a,

10

n
[i
n

:a

Dawud ale/hi selam

DAWUD m\

zc

pre

(Si

1"

I

On je Dawud ibn Isa ibn Uwejd ibn Abir ibn Selmun ibn Nahsun ibn
Uwejnadib ibn Irem ibn Hasron ibn Fans ibn Jehuza ibn Jakub ibn
Ishak ibn Ibrahim s^L Bio je Allahov rob, poslanik i vladar na
podrucju Jerusalima.

Muhammed ibn Ishak od nekih ucenih Ijudi navodi, da je Wehb ibn
Munebbih rekao: "Dawud ^m je bio nizak, plavih ociju, rijetke kose i cista
srca." Ibn Asakir navodi da je on ubio Dzaluta kod dvorca Ummu Hakim,
nedaleko od Murdzussafera. Ranije smo naveli da su ga Izraelcani zbog toga
zavoljeli i poceli prizeljkivati da im on bude vladar. Vidjeli smo kako je biio
s Talutom i kako je vlast presla u ruke Dawuda ^i kome je Allah
istovremeno dao i vlast i poslanstvo, tj. dobro i ovog i onog svijeta. Do tada
su vlast i poslanstvo bili u odvojenim lozama. Dawud a^l je objedinio i jedno
i drugo, O tome govori i Uzviseni: * I Dawud ubi Dzaluta. i Allah mu dade
vlast i mudrost i nauci ga onome cemuje On htio. A da Allah ne suzbija Ijude
jedne drugima, na Zemlji bi. doista. nered nastao - ali Allah je dobar svim
svjetovima. (El-Bekare, 251.) Tj. da nije pravednih vladara medu Ijudima, jaci
bi iskorijenili slabe. Zato se u nekim predajama kaze: "Vladar je AUahova
sjena na Zemlji." Vladar pravovjemih, Osman ibn Affan je rekao: "AUah
suzbija sultanom sto ne suzbija Kur'anom." Ibn Dzerir u svojoj Historiji
navodi da je Dzalut izazivao Taluta na dvoboj rijecima: "Izadi preda me, a ja cu
izaci preda te!" Talut je vojsci ostavio da odabere covjeka za dvoboj: izabrali
su Dawuda pa je on ubio Dzaluta.

Wehb ibn Munebbih kaze: "Svijet je stao uz Dawuda, i zavoHo ga kao da
Talut uopce i ne postoji. Skinuli su ga sa vlasti i na njegovo mjesto postavili
Dawuda. Neki kazu da je to bilo po Samuelovu naredenju, pa cak i da ga je
postavio za vladara prije te bitke."'

Ibn Dzerir kaze: "Ipak vecina ucenjaka smatra da je Dawud postavljen za
vladara nakon Dzalutovog ubistva." Allah, opet, najbolje zna!

Ibn Asakir navodi da je Se'id ibn Abdulaziz rekao: "On je Dzaluta ubio kod
dvorca Ummu Hakim. Rijeka koja tuda protjece je ona rijeka koja se spominje
u ajetu." Allah, opet, najbolje zna!

zell
ces

* **

ai

u
dc

1
pi

Navodi Ibn Asakir u svom Tarihu 5/190/ Tehzib.

422

m

ibn

na

^bn
LSta

m

llah
Ida

Dawud alejhi selam

Uzviseni kaze: *Mi smo Dawudu Nasu milost ukazali - "O brda, ponavljajte
zajedno s njim hvalu, i vi ptice! ", i ucinili da mu mekano gvoMe bude. *Pravi
prostrane pancire i cestito ih pleti! - i cinite dobrojer Ja vidim sta radite vi!
(SebeMO.-ll,)

Uzviseni, takoder, kaze; *I potcinismo planine i ptice da s Dawudom Allaha
hvale; to smo Mi bili kadri uciniti. *I naucismo ga da izraduje pancire za vas, da
msstite u borbi s neprijateljem, -pa zasto niste zahvalni? (EI-Enbija\ 79.-80.)

Dakle, Allah je Dawuda nadahnuo i poucio kako ce praviti oklope od
zeljeza, kako bi sto uspjesniji bio u borbi sa neprijateljem. Take mu je rekao: i
cestito ih pleti! Mudzahid, Katade, El-Hakem i Ikrime kazu da to znaci:
"Nemoj previse labavo nitne stavljati pa da se pancir raspadne, a ni prejako
pritezati pa da pukne!"

Hasan el-Basri, Katade i El-A'mes kazu: "Allah je Dawudu omeksao
gvoMe da ga je rukama mijesio i obradivao bez ikakve potrebe da koristi vatru
i cekic." Katade, zatim, dodaje: "Kao oklop prvo su koriscene metalne plocice,
a kasnije pancir i pleteni od zice." Ibn Sewzeb kaze: "Dawud :^i je svakog
dana pravio po jedan pancir i prodavao ga za sest hiljada dirhema."

U Poslanikovom hadisu stoji da je najbolja opskrba ona koju covjek svojim
rukama zaradi, i da je Allahov poslanik Dawud zivio od onoga sto je svojom
rukom zaradi vao.

Uzviseni kaze: */ sjeti se Naseg roba Dawuda, cvrstog u vjeri, koji se
uvijek AllaJiu obracao. *Mi smo brda potcinili da zajedno s njim hvale Allaha
prije nego sto Sunce zade i poslije posto grane, *a i ptice okupljene - svi su oni
:bog njegova hvaljenja hvalu ponavlj alt *f ucvrstili smo carstvo njegovo i dali
mu mudrost i sposobnost da rasuduje. (Sad, 17.-20.)

Ibn Abbas i Mudzahid kazu: "Rijec el-ejd (mod) u ovom ajetu znaci snagu
u pokoraosti Allahu. Dakle, on je bio predan ibadetu i neumoran u cinjenju
dobrih djela."

Katade kaze: "Davradu je bila data snaga u ibadetu i razumijevanju
Islama," Prenosi se da je po citavu noc provodio u ibadetu i da je postio svaki
drugi dan.

U Sahihima Buharije i Muslima stoji da je Allahov Poslanik ^ rekao:
"Allahu je najdrazi Dawudov namaz. Najdrazi post Mu je Dawudov post, Imao
je obicaj da spava polovinu noci, tredinu noci provodio u ibadetu a zadnju
sestinu bi opet spavao. Jedan dan bi postio a drugi mrsio. Nikada, kada bi se
sukobio sa neprijateljem, nije uzmicao."'

*Mi smo brda potcinili da zajedno s njime hvale Allaha prije nego sto
Sunce zade i poslije posto grane, *a i ptice okupljene - svi su oni zbog njegova
hvaljenja hvalu ponavlj all (Sad, 18.-19.) U drugom ajetu se kaze: O brda.
ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice! (Seber', 10.)

' Buharija 30/54, 56, 58, 59 - 60/37,38 - 66/34 - 79/38; Muslim 13/181, 182, 186, 187. 189-
193, 196 i dmgi.

423

Dawud alejhi selam

Ibn Abbas, Mudzahid i jos neki, tumaceci ajet: Mi smo brda potcinili da
Zajedno s njime hvale Allaha prije nego sto Sunce zade i poslije posto gram
kazu da to znaci krajem i pocetkom dana, jer mu je Allah dao Hjep glas kakav,
niko nije imao. Kad bi poceo da uci Knjigu (Zebur) ptice bi zastale u zraku i z%
njim ponavljale velicanje i slavljenje AUaha. To isto cinila su i brda i veceri jj
sa njim slavila i velicala, neka je AUahov blagoslov i mir na njega!

El-Ewzai kaze: "AbduUab ibn Amir mi je pricao da je Dawudu bio dat takaj
lijep glas kakav nikome prije nije, da bi se ptice i zivotinje uz njega skupljale i tako
dugo slusale da su umirale od gladi i zedi. Zbog Ijepote njegova glasa znale su se3
rijeke zaustavljati!" Webb ibn Munebbih kaze: "Ko god bi Dawuda cuo kako uffl,J
poceo bi poskakivati od zanosa kao da plese." On bi Zebur ucio tako lijepim glaso
kakav usi prije nisu niloida cule, da su se i dzinni i Ijudi i ptice i zivotinje okupljaM
i slusale tako dugo, da bi neke od njih znale umrijeti od gladi." Ebu Awane eH
Esfirajini kaze: "Ebu Bekr ibn Ebi ed-Dunja nam je pricao da je cuo oil
Muharameda ibn Mensura et-Tusija, on od Subejha Ebu Turaba, Allah mu m
smilovao, a u drugoj predaji, da je cue od Ebu Awana, on od Ebu el-Abbasa el-|
Medenija, on od Muhammeda ibn Saliha el-Adewija, on od Sejjara - tj. M
Hatima, a on od Dza'fera, da je Malik rekao: "Kada bi Dawud ^m poceo ucii
Zebur, djevice bi znale izgubiti djevicanstvo." Medutim, ova predaja je garib!

AbduiTezzak od Ibn Dzurejdza prenosi: - Pitao sam Ataa o ucenju
muziku, pa mi je odgovorio: "Sta u tome ima lose?" Cuo sam Ubejdu ib^
Omera da je rekao: "Dawud Wi\ bi uzimao barfii pa na nju svirao i ucio u jed
glas." Time je htio reci da su i on i harfa od zanosa plakali.

Imam Ahmed navodi: "Abdurrezzak nam je pricao da je cuo od Ma'merii
on od Ez-Zuhrije, a on od Urwe, da je Aisa rekla; "AUahov Poslanik %M
jednom prilikom cuo Ebu Musaa el-Es'ariju kako uci, pa je rekao: - Ebu Musaif
je dat lijep glas kao Dawudu!"'

Ovaj hadis ispunjava uvjete Buharije i Muslima, ali oni ne navode ovu verzijid

Imam Ahmed, takoder, navodi: "Hasan nainje pricao, da je cuo od HarmnadI
ibn Seleme, on od Muhammeda ibn Omera, on od Ebu Seleme, a on od Ebu
Hurejre, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Ebu Musa je kao i Dawud nadarei|
lijepim glasom."" Ovaj hadis ispunjava Muslimove uvjete.

Ranije smo naveli da je Ebu Osman et-Tirmizi rekao: "Slusao sam i ha
(ud) i frulu, ali nisaau cuo Ijepseg glasa od onoga sto ga ima Ebu Musa el-Es'ari!"

Pored lijepog glasa kako navodi Imam Ahmed, Davmd ;i^i je bio nadaren^
brzim ucenjem svoje objave, Zebura.

On kaze: "Abdurrezzak nam je pricao, da je cuo od Ma'mera, on od
Hammama, a on od Ebu Hurejre, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Da^^aldje
lahko i brzo ucio. Znao bi narediti da mu se osedla jabalica, pa bi prije proucio
Kitab, nego sto bi mu ona bila osedlana. Jeo je samo od zarade svojih ruku."

' Biljezi ga Ahmed u svom Musnedu 6/37/167/Haleb.

- Ahmed u svom Musnedu 2/369/Haleb; Ibn Madze u svom Sunenu 5/176/1341.

424

Dawud alejhi selam

harfii
an!

ren i

in od

idje

roucio

Ovaj hadis navodi i Buharija od Abdullaha ibn Muliammeda, on od
Abdurrezzaka, i dalje istim senedom. Tekst hadJsa glasi: "Dawud je lahko i
brzo ucio. Znao bi narediti da se osedlaju jahalice, pa hi prije proucio Kitab,
nego sto bi one bile osedlane. Jeo je samo od zarade svojih ruku."' Buharija
zatim kaze: "Ovaj hadis prenosi i Musa ibn Ukbe od Safvana - tj. ibn Selima -
on od Ataa ibn Jesara, on od Ebu Hurejre, a on od Poslanika si."

Ibn Asakir u svojoj Historiji, u poglavlju o zivotu Dawuda ^^\ navodi ovaj
hadis sa vise seneda od Ibraliima ibn Tahmana, a on od Musaa ibn Ukbea i
jednim senedom od Ebu Asima, on od Ebu Bekra es-Sebrija, on od Safwana
ibn Selima, i dalje gore navedenim senedom.

Pod izrazom "Kitab" u ovom hadisu, misli se na Zebur, koji mu je Allah objavio
ispustio. Izgleda da su ove predaje vjerodostojne. Dawud >^i je bio vladar i imao je
svoje sljedbenike. Znao bi prouciti Zebur za onoliko vremena koliko je bilo potrebno
da se jahalice osedlaju. To je ipak bizo, jer ga je ucio skruseno sa razumijevanjem,
razgovijetno i melodicno - neka je Allahov blagosiov i mir na njega.

Uzviseni Allah kalt: a Da\mdu smo dali Zebur. (En-Nisa', 163. i El-Isra' 55.)
Zebur je poznata knjiga. Mi smo u nasem Tefsiru naveli hadis kojeg biljeze
Ahmed i drugi, u kome stoji da je Zebur objavljen u ramazanu. Zebur u sebi,
kao sto je poznato onima koji su ga citaU, sadrzi pouke i mudi-osti.

liicvrstili smo carstvo njegovo i dali mu mudrost i sposobnost da msuditje.
IbnDzerir i Ibn Ebi Hatim navode da je Ibn Abbas ovo protumacio: "Dali smo
OM veliko carstvo i izvrsnu vlast."

Ibn Dzerir i Ibn Ebi Hatim od Ibn Abbasa navode: "Dva covjeka su se sporila
kod Dawuda ^\ o jednoj ki-avi. Jedan od njih optuzio je onog drugog da ju je preoteo
od njega. Optuzeni je to poricao, pa im je Davmd >m rekao da dodu sutra. Te noci
Allah mu je objavio da ubije onoga sto tuzi. Ujutro mu je Dawud rekao: "Allah mi
jenaredio da te ubijem i ja cu to, bez sumnje, uciniti, ali, reci mi prije toga sta je
po srijedi sa ovom tuzbom?" Ovaj mu je odgovorio; "Tako mi Allaha, Boziji
Posianice, ja sam u pravu za ono sto sam ga optuzio. Medutim, ja sam prije toga
ubio iijegovog oca", pa je Dawud naredio da se ubije. Nakon toga Izraelcani su
jos vise poceli uvazavati Dawuda i slusati ga. Ibn Abbas kaze: "Na to se aludira
rijecima Uzvisenog: / ucvrstili smo carstvo njegovo i dali mu mudrost. tj.
vjerovjesnistvo. U pogledu rijeci sposobnost da rasuduje, Surejh es-Sa'bi,
KatEde, Ebu Abdmrahman es-Sulemi i drugi kazu da se misli na svjedoke i zakletvu,
aludirajuci na pravilo: "Na tuzitelju je da dokaze, a na optuzenom da se zakune
da optuzba nije tacna."^ Mudzahid i es-Sudejj kazu: "Time se misli na pravilnu
presudu i njeno razumijevanje." Mudzahid, takoder, kaze: "Time se mish na
sposobnost u rasudivanju i odlucnost u vladanju," To misljenje prihvata i Ibn Dzerir,
i ono se ne kosi sa ovim sto se prenosi od Ebu Musaa, da se time misli na rijeci:
mma ba 'd, tj. "a zatim" (rijeci koje se koriste nakon uvoda u govoioi)

' Buharija u svom Sahihu 60/37/34 1 7/Fethu-l-bari.

■Ovako biljezi Ibn Asakir u svom Tarihu 5/1 96/Tehzib, u istom znacenju ga biljezi Buharija u
mm Sahihu 4?,/6/25l4/Feiku'l~bari i drugi.

425

Dawud alejhi selam

Wehb ibn Munebbih kaze: "Nakon sto se grijesenje i lazno svjedocenje kod
Izraelcana povecalo masovno, Dawudu je dat lanac za presudivanje. Lanac je
bio od zlata, a visio je o nebu, taeno na stijeni u Jerusalirau. Kada bi se dvojica
oko neceg sporila, onaj ko je bio u pravu mogao ga je dohvatiti, a onaj dnigi
nije. Tako se radilo sve do slucaja kada je jedan covjek svoj dragulj povjeno
drugom na cuvanje, pa to ovaj poslije zanijekao i stavio ga u svoj stap, Kadasu
dosli do stijene, tuzitelj je odjednom uhvatio onaj lanac. Kada je optuzenom
bilo receno da ga prihvati, on je svoj stap sa draguljom dao tuzitelju i rekao:
"Gospodaru moj, Ti znas da sam mu ga vratio", zatim prisao lancu i dohvatio
ga. To je izazvalo pometnju kod Izraelcana, i lanac se ubrzo podigao i nestao."
Vise mufessira u ovom sraislu navode ovaj slucaj. Navode ga i Ishak ibn
Bisr od Idrisa ibn Sinana, a on od Wehba ibn Munebbiha.

*A da li je do tebe doprla vijest o parnicarima, lead su preko zida hrama
presli? *Kada su Dawudu upali, pa se on od njih uplasi; "Ne boj se! ", rekli su.
"mi smo dvojica pamicara, jedan drugom smo nazao ucinili, pa nam pa pram
presudi. Ne budi pristrasan i na pravi put nas uputi: *'Ovaj brat moj ma
devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu i on mi rece: 'Daj ti nju menil", iu
prepirci me pobijedi. *"Ucinio tije. doista. nepravdu!", rece Dawud, "time sto
je trazio da tvoju doda ovcama svojim; mnogi ortaci cine nepravdu jedni
dnigima, ne cinejedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvikje mab." I
Dawud se uvjeri da smo Mi bas njega na kusnju stavili. pa oprost od Gospodara
svoga zamoli. pade licem na tie i pokaja se. */ Mi smo mu to oprostili. i onje,
doista, blizaknama i divno prebivaliste ga ceka. (Stid, 21.-25.)

U vezi sa ovim vise mufessira iz ranijih i kasnijih generacija ovdje navodi
predaje i price, od kojh su vecina israilijjati, a ima ih koje su, zasigumo,
izmisljene. Zato ih namjemo ovdje necemo navoditi, nego cemo se ograniciti
samo na ovo kur'ansko kazivanje i to ce biti dovoljno. Allah upucuje na pravi
put koga On hoce.

Sto se tice pitanja da h je sedzda u ovim ajetima sure Sad obavezna ili je
dobrovoljna (iz zahvalnosti), ucenjaci o tome imaju dva stava:

Buharija navodi: "Muharamed ibn Abdullah nam je pricao, da je cuo od
Muhammeda ibn Ubejde et-Tanafisija, a on od El-Awama, da je Mudzahida
upitao o sedzdi iz poglavlja Sad, pa mu je rekao: "Ja sam pitao Ibn Abbasa
zbog cega se ta sedzda cini, pa mi je odgovorio: "Pa zar ne ucis: / odpotomaka
njegovih Dawuda i Sulejmana (El-En' am, 84.) i: To su oni koje je AM uputio,
zato slijedi njihov pravi put! (El-En 'am, 90.) Dakle, Dawud je jedan od onih
koji su nasem Poslaniku M naredeni da ih slijedi, pa posto je Dawud >m ucimo
sedzdu, cinio ju je i AUahov Poslanik^."

Imam Ahmed navodi: "Ismail tj. ibn Alijje - nam je pricao, da je cue od
Ejjuba, a on od Ikrime, da je Ibn Abbas o sedzdi iz poglavlja Sad rekao; "Ona
nije obavezna, ah sam vidio Allahovog Poslanika ^ da je cini."

Ovu predaju od Ejjuba navode: Buharija, Ebu Dawud, Tirmizija i Nesaija.
Tirmizija za nju kaze da je hasen-sahih. Nesaija kaze; "Ibrahim ibn el-Hasan
el-Maksemi mi je pricao, da je cue od Hadzdzad2a ibn Muhammeda, on od

426

Dawud alejhi selam

ije kod
lanac je

tivojica
a drugi
bvjerio
£.ada su
izenom
rekao;
phvatio
^stao."

ttak ibn

Omera ibn Zerra, on od svoga oca, on od Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn
Abbasa, da je Poslanik M jednom prilikom ucinio sedzdu iz poglavija Sad i
rekao: "Dawud je ovu sedzdu ucinio iz pokajanja, a mi je cinimo iz
zahvalnosti." Ovu predaju ciji su prenosioci pouzdani, navodi Ahmed.

Ebu Dawud navodi: "Ahmed ibn Salih nam je pricao, da je cuo od Ibn
Wehba, on od Amra ibn el-Harisa, on od Se'ida ibn Ebi Hilala, on od Ijada
ibn Abdullaha ibn Se'ida ibn Ebi Serha, a on od Ebu Se'ida el-Hudrija, da je
relcao: "Allahov Poslanik ^je jednom prilikom na minberu ucio suru Sad, pa
kad je dosao do sedzde, sisao je i ucinio sedzdu, zajedno sa prisutnima.
Drugog dana ponovo je proucio istu suru, pa su se Ijudi kad je dosao do
sedzde pripremili da je ucine, a on im je ovaj put rekao: "Ovu sedzdu ucinio
jejedan vjerovjesnik iz pokajanja. Vidim da ste se i vi pripremili", pa je sisao
i ucinio sedzdu."' Ovu predaju navodi jedino Ebu Dawud. Njen sened
ispunjava Buharijine uvjete.

Imam Abmed navodi: "Affan nam je pricao, da je cuo od Jezida ibn
Zwej'a, on od Humejda, on od Bekra ibn Omera i Ebu es-Siddika en-
Na'dzija, da je Ebu Se'id el-Hudri jednom prilikom sanjao kako pise suru
Sad i da je, kad je dosao do sedzde, ugledao da su divit, pero i sve sto je bilo
u blizini, palo na sedzdu. To je ispricao Poslaniku #, pa je kad god bi,
nakon toga, proucio ovaj ajet cinio sedzdu. Ovu predaju navodi jedino
Ahmed.

Tiraiizija i Ibn Madze navode od Muhammeda ibn Jezida ibn Hunejsa, on
od el-Hasana ibn Muhammeda ibn Ubejdullaha ibn Ebi Jezida, da je rekao:
"Ibn Dzurejdz mi je pricao, da mu je moj djed Ubejdullah ibn Ebi Jezid pricao,
daje Ibn Abbas rekao: "Jedan covjek je dosao Poslaniku ^ i rekao: - Allahov
Posianice, sanjao sam da klanjam iza jednog drveta i ucim ajet u kome je
sporaenuta sedzda u suri Sad, pa je drvo zajedno sa mnom ucinilo sedzdu
izgovarajuci: - Gospodaru, upisi mi kod Sebe, zbog ove sedzde, nagradu, ucini
je kod Sebe mojom zalihom, olaksaj mi njom teret i primi je od mene, kao sto
si je primio od Svoga roba Davmda!"

Ibn Abbas dalje kaze: "Zatim sam vidio Poslanika ^ kako je ustao, proucio
ajet sa ovom sedzdom i ucinio sedzdu. Cuo sam kako na sedzdi izgovara rijeci
za koje je onaj covjek pricao da ih je drvo izgovaralo." Tirmizija zatim kaze:
"Ova predaja je garib. Znamo samo za ovu njenu verziju."

Mudzahid, El-Hasan i jos neki mufessiri kazu da je Davmd >i^\ ostao na
sedzdi cetrdeset dana. U torn smislu postoji i jedan Poslanikov hadis, koga
prenosi Jezid er-Rikasi. Medutim, ovaj prenosilac je nepouzdan i od njega se
ne moze prihvatiti.

Uzviseni Allah kaze: I Mi smo muto oprostili, i onje, doista, MizakNama i
divno prebivaliste ga ceka! Tj. Dawud ce na Kijametskom danu biti blizak
Allahu. To je bhskost kojom ce ga Allah pribliziti Svojoj Svetosti, kao sto stoji

' Ebu Dawud u Sunenu 1/223.

427

Dawud alejhi selam

u hadisu: "Pravednici ce biti na govomicama od svjetla, s desne strane
Milostivog, cije su obje ruke desnice. To ce biti oni koji su pravedni prema
svojira porodicama, prema onima kojima vladaju i cime upravljaju."

Imam Ahmed u svom Musnedu navodi: "Jahja ibn Adem nam je pricao, da
mu je pricao Fudajl, da je cue od Atijje, a on od Ebu Se'ida el-Hudrije, daje
Allahov Poslanik % rekao: "Na Kijametskom danii Allahu najdrazi i najblizi ce
biti pravedan vladar, a najomrazeniji i najzescoj kazni bit ce iztozen nepravedni
vladar."' Ovaj hadis navodi i Tinnizija preko Fudajla ibn Merzuka el-Egana.
Tirmizija kaze: "Samo u ovoj verziji se ova predaja navodi kao Poslanikove
rijeci."

Ibn Ebi Hatim navodi; "Ebu Zer'a nam je pricao, daje cuo od Abdullaha
ibn Ebi Zijada, on od Sejjara, a on od Dza'fera ibn Sulejmana, da je Malik ibn
Dinar o rijecima Uzvisenog: "On je, doista, blizak Nama i divno prehivaliste
ga ceka. " rekao: "Na Kijametskom danu Davmd ce stajati kod stuba od Arsa,
pa ce mu Allah red: -Dawude, hvali Me i sada tim svojim lijepim i melodicnim
glasom, sa kojim si Me i na dunjaluku slavio! On ce reci: - Kako, kad si mi ga
oduzeo? - Evo, sada ti ga vracam!, odgovorit ce Allah. Tada ce Dawud pustiti
glas, pa ce stanovnici Dzemieta zanemariti dzennetske blagodati slusajuci
njega."

O Dawude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji ucinili, zato sudi Ijudima po
pravdi i ne povodi se za strascu da te ne odvede s Ailahovog puta! One koji
skrecu s Allahova puta ceka teska patnja na onom svijetu, zato sio su
zaboravljaU na Dan u kome ce se racuni polagati. (Sad, 26.)

Ovo su rijeci kojima se Allah obratio Dawudu. Namijenjene su onima
kojima je povjerena vlast i reguhranje odnosa medu Ijudima. Takvim Allah
nareduje da budu pravedni i da slijede Istinu koju je On objavio, a ne nesto
dmgo, kao sto su strasti i licno misljenje. On zatim prijeti onima koji se necim
drugim rukovode i onda po drugacijim normama sude.

Dawud i^\, u to vrijeme, bio je uzor na koji se trebalo ugledati u pogkdu
pravednosti, poboznosti i dobrih dijela kojima se postize Allahova blizina. Uz
njega i njegova porodica je danonocno bdjela u ibadetu, o cemu Uzviseni kaze:
Trudite se i budite zahvalni. o celjadi Dawudova! A malo je zahvalnih medu
robovima Mojim! (Sebe', 13.)

Ebu Bekr ibn Ebi ed-Dunja navodi: "Ismail ibn Ibrahim ibn Bisam nam je
pricao, da je cuo od Saliha el-Muzzija, on od Ebu 'Imrana el-Dzewlija, da je
Ebu el-Dzild rekao: "Procitao sam da je Dawud ^l rekao: - Gospodaru moj,
kako da ti se oduzim i zahvalim, kad to samo Tvojom miloscu mogu postici,
nakon cega mu je stigla objava: - O Dawude, zar ne znas da si takav kakav si
postao samo Mojom miloscu?, pa je odgovorio: - Znam, Gospodaru! Allah mu
je na to rekao: - Time sam s tobom zadovoljan."

B^
ibij
Dd

lie

pf

od

cu(

' Ahmed u svom Musnedu 3/22/Haleb; Tirmizija u svom Sunenu 12/4/1329.

428

Dawud alejhi selam

El-Bejheki navodi: "Hafiz Ebu Abdullah nam je pricao, da je cuo od Ebu
Bekra ibn Baliwejha, on od Muhammeda ibn Junusa el-Kirsija, on od Rewha
ibn Ubadeta, a on od AbduIIaha ibn Lahika, da je Ibn Sihab pricao, da je
Dawud govorio: "Hvala Allahu onako kako dolikuje plemenitosti Njegovog
lica i Njegovoj Uzvisenosti!" Allah je na to objavio: "O Dawude, opteretio si
meleke-pisare!"

Predaju slicnu ovoj navodi i Ebu Bekr ibn Ebi ed-Dunja od Alije ibn el-
Dza'da, a on od Es-Sewrije.

Abdullah ibn el-Mubarek u djelu ez-Zuhd kaze: "Sufjan es-Sewri nam je
pricao, da je cuo od jednog covjeka, da je Wehb ibn Munebbih rekao: - Jedna
od Dawudovih mudrih izreka glasi: "Pametan ne smije zanemariti cetiri
momenta: cas u kojem se obraca svome Gospodani, cas u kome se obracunava
sam sa sobom, cas koji posvecuje iskrenim prijateljiraa, koji mu ukazuju na
sopstvene mahane i o njemu govore ono sto misle, i cas u kojem ce dati oduska
svojoj dusi i osjetiti slast i Ijepotu dozvoljenog. Ovaj cetvrti ce mu pomoci da
mime duse ostala tri provede kako treba. Pametnom je du&ost da bude
svjestan vremena u kojem zivi, da cuva jezik i da se uhvati u kostac s§m sa
sobom.

Pametan je duzan da putuje samo u tri sludaja: radi opskrbe za onaj svijet,
radj potrebe za zivot i radi stjecanja halal nafake."'

Tu predaju navodi i Ebu Bekr ibn ed-Dunja od Ebu Bekra ibn Ebi Hejseme,
on od Ibn Mehdija, on od Su^ana, a on od Ebu el-Egare, a on od Wehba ibn
Munebbiha. On je takoder navodi i od Alijja ibn el-Dza'da, on od Omera ibn
el-Hejseme er-Rikasija, on od Ebu el-Egara, a on od Wehba ibn Munebbiha.
Ibn Asakir kaze da je Ebu el-Egar onaj prenosilac koga Ibn el-Mubarek nije
spomenuo u senedu svoje predaje.

Predaju slicnu ovoj navodi i Abdurrezzak, u kojoj kaze: "Bisr ibn Rafi' nam
je pricao, da je cuo od jednog covjeka iz Sane po imenu Ebu Abdullah, da je
cuo od Wehba ibn Munebbiha..." i navodi istu predaju.

Hafiz Ibn Asakir u poglavlju o zivotu Dawuda >m navodi mnogobrojne
mudre izreke koje se pripisuju Dawudu, kao sto je: "Budi prema sirocetu poput
milostivog oca. Znaj da ces poznjeti onako kako posijes!" On navodi i jedan
hadis od Poslanika, ali sa garib senedom, po kome je Dawud rekao: "O ti koji
sijes zlo, sam ces zeti njegovo tmje i bodljel"

Od Dawuda m\ se prenosi da je rekao: "Onaj koji gluposti pred svijetom
prosipa, lici na onog koji pjeva pored mrtvaca." Takoder je rekao: "Ruzno li je
siromastvo nakon bogatstva! Gore od toga je kad neko nakon upute zaluta."
Takoder je rekao: "Pogledaj sta ne volis od onog sto se o tebi prica pred
svijetom, pa to nemoj raditi kad si sam!" Dawud je takoder rekao: "Ne ostaj
kod prijateija duze nego sto hi ti njega mogao ugostiti, jer se tim rusi
zajednicko prijateljstvo."

*

m

' Ibn el-Mubarek u svom djelu ez-Zuhd 1/105/3 13.

429

Dawud alejhi selam

Muhammed ibn Sa'd navodi: "Muhammed ibn Omer el-Wakidi nam je
pricao, da je cuo od Hisaina ibn Se'ida, on od Omera, oslobodenog Afrinog
roba, da je rekao: "Kada su jevreji vidjeli da AUahov Poslanik ^ ima vise zena,
rekli su: - Pogledaj ovoga koji se ne moze hranom zasititi, ni zenama
zadovoljiti! Zavidjeli su mu sto je imao vise zena, pa su mu prebacivali,
govoreci: - Da je, zaista, poslanik, ne bi zudio za zenama.

Najzesci u tome bio je Hujejj ibn Ahtab. Medutim, Allah ih je utjerao u laz
i dao im do znanja da je Svome Poslaniku ^ dao blagodati i dobra: Zavide li
oni Ijudima sto im je Allah iz obilja Svoga darovao? Ovdje se pod izrazom
Ijudi misli na AUahovog Poslanika ^. Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu
i mudrost dali i carstvo im veliko darovaU. Ovdje se misli na Dawuda i
Sulejmana ibn Dawoida >m. Sulejman ^1 je imao hiljadu zena: sedam stotina
uz mehr i tri stotine robinja, dok je Dawud ^m imao stotinu zena, od kojih je
bila i Urija, Sulejmanova majka, kojom se Dawud ozenio nakon onog
iskusenja. Dakle, imali su vise zena nego Muhammed M- Slicno navodi i El-
Kelbi, koji kaze da je Dawud m\ imao stotinu zena, a Sulejman hiljadu, od
kojih su tri stotine bile robinje.

Hafiz u svom Tarihu, govoreci o zivotopisu Sadke ed-Dimiskija, navodi od
Ibn Abbasa preko el-Feredza ibn Fudale el-Homsija, on od Ebu Hurejre el-
Homsija, a on od Sadke ed-Dimiskija, da je jedan covjek upitao Ibn Abbasa o
postu, pa mu je on odgovorio: "Ispricat cu ti jedan hadis koji sam zabiljezio u
svojoj zbirci! Ako hoces, reci cu ti kakav je bio Davmdov post: "Bio je ustrajan
u postu i ibadetu. Bio je hrabar, nikada nije uzmicao kada bi se susreo sa
neprijateljem. Jedan je dan postio, a drugi mrsio. AUahov Poslanik 1 je rckao:
- Najbolji post je Dawudov post. Znao je uciti Zebur na sedamdeset nacina, sve
drugacijira glasom. Nocu bi klanjao i rasplakivao i sebe i sve oko sebe. Svojim
lijepim glasom olaksavao je bol bolesnim i razbijao brige zabrinutim.

Ako hoces reci cu ti kako je postio i njegov sin Sulejman: - Na pocetku
mjeseca postio bi tri dana, u sredini tri i na kraju mjeseca tri dana. Dakle, svaki
mjesec je pocinjao postom i zavrsavao ga postom.

Ako hoces, reci cu ti kako je postio Isa, sin Merjemin, sin cedne djevice: -
Postio je svaki dan, jeo je jecam i nosio gmbu odjecu. Jeo je ono sto ima i
nikada nije pitao za ono sto nema. Nije imao djeteta pa da se boji da mu ne
umre, ni kuce pa da se srusi. Gdje god bi ga noc zatekla, stupio bi u namaz i
klanjao do jutra. Vjesto je gadao, i nikada ulov koji bi naciljao ne bi promasio.
Nailazio je pored mjesta gdje su se Izraelcani okupljali pa bi rjesavao sto su od
njega trazili.

Ako hoces, reci cu ti o postu arapskog vjerovjesnika, koji nije znao ni citati
ni pisati. (tj. o postu Muhammeda ^): "Postio je po tri dana od svakog mjeseca
i govorio: - To je kao da se posti cijelo vrijeme."

Imam Ahmed navodi od Ebu en-Nadra, on od Feredza ibn Fudale, on od
Ebu Herema, on od Sadke, on od Ibn Abbasa, a on od Poslanika, hadis o
Dawudovom postu.

430

[tdi nam je

jg Afrinog
vise zena,

m zenama
tfebacivali,

prao u laz
1: Zavide li
d izrazom
ma Knjigu
Dawuda i
am stotina
)d kojih je
kon onog
Lvodi i El-
liljadu, od

navodi od
lurejre el-
, Abbas a o
abiljezio u
je ustrajan
susreo sa
I je lekao:
lacina, sve
)e, Svojim

a pocetku
ikle, svaki

djevice: -
sto ima i
da mu ne
u namaz i
promasio.
) sto su od

m ni citati

ig mjeseca

ale, on od
hadis o

^

Bawud alejhi selam

Koliko je Dawud ^i zivio i kako je umro

U hadis ima koji govore o stvaranju Adema, a koje smo ranije naveli, stoji
daje Adem kada je Allah iz njegove kicme izveo potomstvo, medu njima vidio
vjerovjesnike, od kojih je jedan bio vedrog lica, pa je upitao: "Ko je ovaj,
Gospodam?" 'Tvoj potomak Dawud", odgovorio je Gospodar. "Koliko ce
zivjeti, Gospodaru?", upitao je Adem. "Sezdeset godina", odgovorio je
Gospodar. "Gospodaru, produzi mu zivot!", zamolio je Adem. "Jedino da mu
dam od tvog zivota", odgovorio je Gospodar. Ademu je bilo odredeno da zivi
hiijadu godina, pa mu je od svog zivota dao cetrdeset godina. Kada je vrijerae
proslo, Ademu je dosao Melek smrti, kome je Adem rekao: "Ostalo mi je jos
cetrdeset godina zivota!" Bio je zaboravio da je svom potomku Dawudu
poklonio cetrdeset. Allah je dao Ademu da napuni hiijadu godina, a Dawudu
sto,

Ovu predaju navode: Alimed od Ibn Abbasa, Tirmizija od Ebu Hurejre, Ibn
Hibban i Ibn Huzejme. Tirmizija kaze da je sahih. El-Hakim kaze da ispunjava
Mushmove uvjete. Senede i verzije ovog hadisa naveli smo u kazivanju o
Ademu se^.

Ihn Dzerir^ kaze: "Ehli-kitabije vjeruju da je Dawud zivio sedamdeset
sedam godina." Ovo nije tacno i njihova se tvrdnja ne moze prihvatiti. Oni
kazu da je vladao cetrdeset godina. Ovo bi se mozda moglo prihvatiti, jer u
nasoj vjeri nema nista sto bi to moglo ni demantirati ni potvrditi.

U vezi s Dawudovom ^1 smrcu, Imam Ahmed u svom Musnedu kaze:
"Kutejbe nam je pricao, da je cuo od Jakuba ibn Abdurrahmana ibn
Muhammeda ibn Amra ibn Ebi Anu-a, on od el-Muttaliba, a on od Ebu Hurejre,
daje Ailahov Poslanik M rekao: "Dawud im je bio jako Ijubomoran, pa bi'
kada bi izlazio iz kuce, zakljucao vrata, kako niko medu njegovu celjad ne bi
ulazio dok se ne vrati.

Jednog dana je izasao ostavivsi iza sebe zakljucanu kucu. Obilazeci kucu
njegova zena je iznenada ugledala jednog covjeka kako stoji nasred kuce, pa je
ukucane upitala: "Kako je ovaj covjek usao, kada su vrata zakljucana? Tako mi
Allaha, osramoticemo se pred Dawudom!" Kada se Dawud vratio i ugledao
onog covjeka kako stoji nasred kuce, upitao je; "Ko si ti?" "Onaj koji se ne boji
vladara i za koga nema prepreka", odgovorio je covjek. "Onda si ti, tako mi
Allaha, Melek smrti, pa bujrum, odazivam se Allahovom naredenju." Zatim mu
je uzeo dusu. Kad je okupan, zamotan u cefine i kada je sve bilo spremno,
Sunce gaje obasjalo, pa je Sulejman rekao pticama: "Napravite hlad Dawudu!"
One su poslusale i pravile mu hlad sve dok ga zemlja nije zasula. Tada je
Sulejman rekao pticama: "Skupite krila!" Ebu Hurejre kaze: "Ailahov Poslanik m
jepoceo pokazivati kako su to ptice uradile, skupljajuci svoju saku." Toga dana
najvise je bilo dugokrilih."'

' Ahmed u svom Musnedu 2/419/ Haleb.

431

Dawud alejhi selam

Ovaj hadis navodi jedino Imam Ahmed. Sened mu je dobar i jak a ravije
pouzdane. Rijeci: "Toga dana najvise je bilo dugokrilih", znace da su hlad
najvise pravili dugokrili, tj. orlovi sa dugim krilima. El-Dzewheri takoder kaze:
"To su orlovi diigih kiila."

Es-Sudejj navodi od Ebu Maiika, a on od Ibn Malika, da je Ibn Abbas
rekao: "Dawud 1^ je umro iznenada. Bila je subota. Ptice su mu pravile hlad,"
Es-Sudejj takoder navodi od Ebu Malika, da je Se'id ibn Dzubejr rekao:
"Dawud i^ je iznenada umro u subotu."

Ishak ibn Bisr navodi od Se'ida ibn Ebi 'Arube, a on od Katadea, da je El-
Hasan rekao: "Kada je Dawud 3^ umro, imao je sto godina. Umro je u srijedu,
iznenada." Ebu es-Sekan el-Hidzri kaze: "Ibrahim, Dawud i njegov sin
Sulejman su umrli iznenada - neka je AUahov blagoslov i mir na sve njih." To
navodi Ibn Asakir.

Neki navode da mu je Meiek smrti dosao dok je silazio iz Hrama, pa je
Dawud i^\ rekao: "Pusti me prvo ili da sidem, ili da se popnem." Na to je
melek rekao: "Allahov poslanice, isteklo je vrijeme. Nema vise ni godina, ni
mjeseci, ni nafake!" Na to je Dawud ^'. pao na sedzdu na jednoj od stepenica,
pa mu je melek uzeo dusu na sedzdi."

Ishak ibn Bisr navodi: "Wafir ibn Sulejman nam je pricao, da je cuo od Ebu
Sulejmana el-Filistinija, da je Wehb ibn Munebbih rekao: "Svijet se sakupio na
Dawudovu ;^i dzenazu, pa su sjeli na sunce, na vrelom Ijetnom danu.

Pored ostalih Ijudi, na ispracaju njegove dzenaze bilo je cetrdeset hiljada
isposnika, obucenih u ogrtace sa kukuljicama. Nakon Mu-^aa i H;

■QTnT"Tq mp^'"

Izraelcanima nije niko umro da su ga vise zalili od Dawuda .%Sl Kada im je
vrucina dodijala, zamolili su Sulejmana S^l da ih zastiti od sunca, pa je pozvao
ptice i kad su se odazvale, naredio im je da naprave hlad Ijudima, pa su se
poredale jedna uz drugu sa svih strana. Nestalo je povjetarca, pa su se Ijiidi
poceli gusiti od sparine. Pozalili su se Sulejmanu >^i na sparinu, pa je rekao
pticama: "Zastitite Ijude samo od sunca, a oslobodite sti'anu sa koje dolazi
vjetar!" Ptice to i ucinise, pa su Ijudi ostali u hladu, dok je povjetarac puhao.
To je bilo prvo sto su Ijudi vidjeli od vladara Sulejmana."

Hafiz Ebu Ja'la navodi: "Ebu Hemam el-Welid ibn Sudza' nam je pricao,
da je cuo od El-Welida ibn Muslima, on od El-Hejsema ibn Humejda, on od
El-Wedina ibn Ata'a, on od Nasra ibn Alkame, on od Dzubejra ibn Nefira, a on
od Ebu ed-Derdaa, da je Allahov Poslanik s| rekao: "Allah je Dawuda izmedu
njegovih sljedbenika uzeo, a da to nije imalo za posljedicu da se izmjene i
iskvare. Isaovi sljedbenici stotine godina su se drzah njegovog pravca i upute."

Ovo je garib hadis i pitanje je da h su to Poslanikove rijeci, tim prije gto je
El-Wedin ibn Ata' bio nepouzdan u prenosenju hadisa. Allah, opet, najbolje
zna!

I

432

sin
To

^^Gi^Hb

Sulejman alejhi selam

KAZIVANJE O SULE JMANU, SINU
DAWUDOVOM ym

Hafiz Ibn Asakir kaze: "On je Sulejman ibn Dawud ibn Isa ibn
Uwejd ibn Abir ibn Selmun ibn Nahsun ibn Umejnaadab ibn Irem
ibn Hasron ibn Faris ibn Jehuza ibn Jakub ibn Ishak ibn Ibrahim
Ebirrebi', AUahov vjerovjesnik i sin AUahovog vjerovjesnika."

U nekim predajama se navodi da je usao i u Damask. Ibn Makula kaze da
se Faris cita sa "sadom" (krupno s), a zatim navodi njegovo porijeklo, koje se
priblizno podudara sa onim koje navodi Ibn Asakir,'

UsTviseni Allah kaze: / Sulejman nasHjedi Dawuda i rece: "O Ijudi, data
namje da razumijemo pticje glasove i svasta uamj'e da to. Ovoje, zaista, prava
blagodat!" (En~NemI, 16.), tj. Naslijedio ga je u poslanstvu i vlasti, a ne u
imetku, jer je Dawud imao i drugih sinova, pa imetak nije mogao naslijediti
samo Sulejman. Pored toga, vjerodostojnim predajama, u vise verzija, je
polA^rdeno da je veliki broj ashaba prenio da je Allahov Poslanik # rekao: 'Tvli
se ne nasljedujemo. Sve sto iza nas ostane je sadaka,"

U drugoj verziji se kaze: "Mi poslanicl se ne nasljedujemo." Dakle, nas
istinoljubivi Poslanik kaze da se imetak, ostavljen iza vjerovjesnika, ne
nasljeduje kao kod drugih Ijudi, nego se tretira kao sadaka, koja se treba
podijeliti siromasima i onima kojima je potrebna. Dakle, on nije pravo samo
rodbine, jer ovozeraaljska do bra u njihovim ocima nisu imala nikakvu
znacajniju vrijednost, kakav je slucaj i sa Onim ko ih je poslao i odabrao nad
ostalim Ijudima. "O Ijudi, data nam je da razumijemo pticje glasove i svasta
namje data! " Dakle, Sulejman SSsS je mogao razumjeti govor ptica na njihovim
jezicima i Ijudima prenositi njihove zelje i namjere.

Hafiz Ebu Bekr el-Bejheki kaze; "Pricao nam je Ebu Abdullah el-Hafiz, da
je £uo od Alijja ibn Hassada, on od Ismaila ibn Kutejbe, on od Alijja ibn
Kudame, on od Ebu Dza'fera el-Istewaija - tj. Muhammeda ibn Abdurrahmana,
on od Ebu Jakuba el-Ammijja, da je Ebu Mahk pricao: - Sulejman ibn Dawud
je jednom prilikom naisao pored vrapca koji je salijetao zenku, pa je prisutne
upitao: "Znate li sta joj govori?" "A sta joj govori, Allahov poslanice?", rekli

Ibn Asakir u svom Tarihu dllSl, 253/Tehzib.

434

m

Sulejman alejhi selam

su. "Udvara joj se i prosi je rijecima: - Udaj se za mene, stanovat ces u kojoj
god odaji u Damasku zelis!" Sulejman je zatim rekao: "Kuce u Damasku su
sazidane od kamena pa u njima nijedna ptica ne moze napraviti gnijezdo, ali
svaki prosac laze, pa i ovaj!"'

Ovo navodi i Ibn Asakir od Ebu el-Kasima Zahira ibn Tahira, a on od
Bejhekija, i dalje istim senedom. Pored toga, on je razumijevao govor drugih
zivotinja i ostalih stvorenja. Dokaz za to su njegove rijeci u ovom ajetu: "i
svasta nam Je dato. " Tj. sve sto je vladaru potrebno: oprema, orude, vojska,
skupine dzinna, Ijudi, ptica, zivotinja i svojeglavih sejtana, znanje i sposobnost
razuraijevanja stvorenja, bez obzira da li se cuju ill ne cuju njihovi glasovi.
Sulejman^, zatim, kaze: "Ovoje. zaista, prava blagodat!", tj. od Stvoritelja
zivih bica, Zemlje i nebesa.

U torn smislu Uzviseni kaze: */ Sulejmanu se skupise njegove vojske:
dziniii, IJudi i ptice. sve ceta do cete. postrojenl, *i kada stigose do mravlje
ioline, Jedan mrav rece: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi
Sulejman i njegova vojska, a da to i ne primijete!" *I on se nasmija glasno
rijecima njegovim i rece: "Gospodaru moj. omogiici mi da budem zahvalan na
blagodati TvoJoJ koju si ukazao meni i mojim roditeljima, i da cinim dobra
djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, Miloscu Svojom, medu dobre robove
%e/"(En-NemI, 17.-19.)

Ovdje Uzviseni govori da je Njegov rob i poslanik, sin poslanika, Sulejman
ibn Dawud im, jednog dana krenuo sa svom svojom vojskom: dzinnima,
Ijudima i pticama. Dzinni i Ijudi su sa njim korafiali, a ptice su iznad njih letjele
i stitile ih svojim kriliraa od vrucine i ostalog sto bi smetalo. Svaka od te tri
vojske imala je svoga zapovjednika, koji je budno pratio sve od prvog do
posljednjeg, tako da niko nije mogao ici ispred ili iza njemu predvidenog
mjesta.

Uzviseni Allah kaze: i kada stigose do mravlje doline, jedan mrav rece:
"0 mravi, ulazite u stanove svoJe da vas ne izgazi Sulejman i njegova vojska,
a da to i ne primijete! Dakle, mrav je naredio i upozorio ostale mrave,
pravdajuci Sulejmana i njegovu vojsku time sto oni ne bi ni osjetili ako bi ih
izgazili. Wehb ibn Munebbih kaze da je Sulejman bio na tepihu kada je
naisao na tu dolinu, da je to bilo u Taifu i da je tome mravu bilo ime Dzeres,
fe da je bio iz plemena koje se zvalo Benu-s-sejsaban i da je bio velicine
vuka.

Medutim, sve ovo je sporno. Stavise, kontekst ovih ajeta ukazuje da je
Sulejman bio u povorci i jahao sa ostalim konjanicima, a ne da je bio na tepihu,
kao sto to neki kazu, jer, da je tako bilo, ne bi bilo bojazni da ce se mravima
ista desiti i da ce biti zgazeni s obzirom da je na tepihu bilo sve sto je potrebno:
vojnici, konji, deve, oprema, satori i stoka, dok su ptice iznad njih letjele. O
ovome cemo, ako Bog da, kasnije opsimije govoriti.

Ibn Asakir u svom Tanhu 6/253/Tehzib.

435

Sulejman alejhi selam

Sve u svemu, htjelo se reci da je Sulejman ^1 razumio sta je onaj mrav
rekao ostalim mravima, pa se nasmijao. Ucinio je to iz srece i radosti sto ga
je time Allah odlikovao mimo ostalih Ijudi, a ne zato, kao sto neke
neznalice govore, da su se zivotinje prije Sulejmana obracale Ijudima, paje
on od njih uzeo zavjet da se vise nece obracati Ijudima. Tako mogu govoriti
same prave neznalice. Da je tako, po cemu bi se Sulejman razlikovao od
ostalih, ako su i oni razumjeli glasove zivotinja. Da je tacno da je od
zivotinja uzeo zavjet da nece govoriti ni s kim osim sa njim, to sa stano vista
njegove odabranosti nad drugim Ijudima ne bi nista posebno znacilo. Zato je
rekao: "Gospodaru moj, omoguci mi i nadahni me da budem zahvalan na
blagodati Tvojoj koju si ukazao meni i mojim roditeljima i da cinim dobra
djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, miloscu Svojom. medu dobre robove
Svoje!" Dakle, od AUaha je trazio da mu pomogne da bude zahvalan na
blagodati koju mu je dao, mimo ostale Ijude, da mu olaksa da cini dobra
djela i da ga, nakon smrti, pridruzi Svojim dobrim roboviraa. Uzviseni
Allah mu je udovoljio molbi.

Sulejmanovi roditelji, Dawud >i®l i majka, blli su vjemici i pobozni robovi
Uzvisenog. Njegova majka je bila izuzetno pobozna zena. To potvrduje Senid
ibn Dawud koji je cuo od Jusufa ibn Muhammeda ibn el-Munkedira, on od
svoga oca, on od Dzabira, a on od Poslanika ^ da je rekao: "Majka
Sulejmana ibn Dawuda je rekla: "Sine moj, nemoj nocu puno spavati, jer
pretjerano spavanje cini covjeka siromahom na Kijametskom danu!" Slicnu
predaju navodi i Ibn Madze od cetvorice svojih ucitelja, a oni od Senida ibn
Dawuda.

Abdurrezzak navodi od Ma'mera a on od Ez-Zuhrije, da je jednom prilikom
Sulejman ibn Dawud r^ sa svojim sljedbenicima krenuo da mole za kisu, paje
ugledao mrava kako stoji i, podigavsi jednu nogu, moli za kisu. Na to je
Dawud !^i svojim sljedbenicima rekao: "Vratite se, bice kise. Ovaj mravje
molio za kisu, pa mu je primljena dova!"

Ibn Asakir kaze: "Ove rijeci se prenose i od Poslanika, ali se Sulejman ne
spominje poimence. Ovu predaju on navodi od Muhammeda ibn Aziza, on od
Selame ibn Rewha ibn Halida, on od Ukajla, a on od Ibn Sihada: "Ebu Seleme
mi je pricao, da je Ebu Hurejre rekao, da je cuo AUahovog Poslanika ^ da je
rekao: - Jedan AUahov vjerovjesnik je izasao sa svijetom da od AUaha mole
kisu, pa su naigli na mrava koji je digao nogu prema nebu, pa je vjerovjesnik
rekao: - Vratite se, dova vam je uslisana radi ovog mrava!"'

Es-Sudejj navodi: "Za vrijeme Sulejmana ^1 susa je pogodila narod, paje
naredio svijetu da izadu i mole za kisu. Kada su izasli vidjeli su jednog mrava
kako stoji na zadnjim nogama, a prednje ispruzio prema nebu i moli: -
Gospodaru, i ja sam Tvoje stvorenje. Ukazi i nama Svoju milost. Zatim kaze:
"I Allah je spustio obilnu kisu."

Ibn Asakir u svom Tarihu 6/271/ Tehzib,

436

Sulejman alejhi selam

Uzviseni Allah kaze: */ on izvrsi smotru ptica, pa rece: "Zasto ne vidim
pupavca, da nije odsutan? *Ako mi ne donese valjano opravdanje, teskom cu
ga kaznom kazniti Hi cu ga zaklati! " *I ne potraja dugo, a on dode, pa rece:
"Doznao sam ono sto ti ne znas, iz Sabe ti donosim poiizdanu vijest! * Vidio
sam dajedna zena njima vlada i dajojje svega i svacega data, a ima iprijesto
vslicanstveni. * Vidio sam da se ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne AUahu
•sejtan imjeprikazao lijepim postupke njihove i odpravogputa ih odvratio. te
oni ne umijii naci pravi put, *pa da se klanjaju AUahu. koji izvodi ono sto Je
stiveno na nebesima i Zemlji, i koji zna ono sto krijete i ono sto na javu
iimsite. * Allah je. nema boga osim Njega. Gospodar Arsa velicanstvenog. "
*"Vidjecemo." rece Sulejman, "da li govoris istinu Hi ne. *Odnesi ova moje
pismo pa im ga bad, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj sta ce Jedni
dmgima reci." "O velikasH", rece ona, "meni Je dostavljeno Jedno postovanja
wijedno pismo *od Sidejmanaje, i glasi: 'U ime Allaha. Milosnika, Milostivog!
*Ne pravi te se veci od mene i dodite da mi se pokorite. ' *0 veUkasi! ". rece ona,
"savjetujte me sta trebam u ovom slucaju da uradim. J a bez vas nista necu da
odlucim!" *"Mi smo vrlojaki i hrabril". rekose oni. "a ti se pitas, pa pogledaj
sta ces uraditi!" *"Kad vladari osvoje neki grad", rece ona, "oni ga razore, a
ugkdne stanovnike njegove ucine ponizenim; eto tako oni rade. *Poslacu im
jedan dar i vidjecu sa cime ce se izaslanici vratiti. " I kada on pred Sulejmana
iiade, ovaj mu rece: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono sto je Allah meni
dm boljeje od onoga stoje vama dao! Vi se onome sto vam se daruje radujete!
*Vmti se njima! Mi cemo im dovesti vojske, kojima se nece moci oduprijeti i
istjeratcemo ih iz Sabe ponizene i pokorene! " {En-'Meml, 20.-37.)

Ovdje Uzviseni navodi kako je tekao razgovor izmedu Sulejmana i
pupavca. Naime, svaka vrsta ptica je imala svoga pretpostavljenog, koji je
izvrsavao ono sto se trazilo od njega. Jedan za drugim dolazili su kod
Sulejmana i podnosili izyjestaj po ustaljenoj praksi vojske prema vladaru.

Prema onome sto navodi Ibn Abbas i jos neki, pupavac je bio zaduzen da u
toku putovanja kroz pustinju brine za vodu i izvidi da li u okolini ima vode.
Allah mu je dao mod da vodu moze primijetiti ispod povrsine zemlje. Kad bi
im pokazao neko mjesto, tu bi kopali i pronasli vodu, pa su je crpali i koristili
zasvojepotrebe.

Desilo se da kada ga je Sulejman >^i jednog dana zatrazio, nije bio na
mjestu gdje je morao biti, pa je rekao: "Zasto ne vidim pupavca, da nije
odsutan?" Tj. zasto ga nema ovdje, da nije nestao, pa ga ne vidim ovdje?
"teskom cu ga kaznom kazniti!" Zaprijetio mu je kaznom oko koje se
komentatori razilaze.

Mufessiri navode kakva bi mogla biti. "/// cu ga zaklati, ako mi ne donese
valjano opravdanje!", tj. opravdan razlog koji ce ga spasiti opasnosti.

Uzviseni Allah kaze: / ne potraja dugo, tj. pupavac nije bio dugo odsutan,
nego je dosao i rekao Sulejmanu: "Doznao sam ono sto ti ne znas!", tj. upoznao
sam nesto sto ti nisi, "iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest!", tj. istinitu vijest.

437

Sulejman alejhi selam

"Vidio sam dajedna zena njima vlada i dajojje svega i svacega data, a ima i
prijesto velicanstvenV. " Tj. poceo je opisivati kako je u Sabi, u Jemenu -
velikoj carevini krunisanih kraljeva - vlast presla u ruke jedne zene koju su
podanici postavili za kraljicu.

Es-Sa'lebi i jos neki navode: "Nakon njenog oca, narod je bio postavio
jednog covjeka za vladara, ali je zbog njegove nespretnosti zavladao veliki
nered. Na to mu je ova zena ponudila brak, pa se njome ozenio. Kada je usla
kod njega, ona ga je opila vinom, odsjekla mu glavu i objesila je na vrata,
Svijet se skupio i nju postavio za vladara. Bila je to Belkisa, kci Es-Sejreha, tj.
El-Hedliada. Drugi kazu da je to bila kcerka Serahila ibn Zi Dzedena ibn es-
Sejreha ibn el-Harisa ibn Kajsa ibn Sajfijja ibn Sebe'a ibn Jesdzeba ibn Ja'reba
ibn Kahtana. Otac joj je bio poznati vladar koji je odbio da se ozeni iz Jemena.
Kaze se da se ozenio jednom dzinkinjom, po imenu Rejhana bintu es-Seken, i
da mu je rodila ovu kcerku koja se zvala Telkama. Njeno drugo ime bilo je
Belkisa."

Es-Sa'lebi navodi od Se'ida ibn Besira, on od Katadea, on od en-Nadra ibn
Enesa, on od Besira ibn Nuhejka, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik M rekao:
"Jedan od Belkisinih roditelja je bio dzinn". Medutim, ovo je garib hadis i
senedmuje slab.

Es-Sa'lebi, takoder, navodi: "Ebu Abdullah ibn Kabhune mi je pricao, da je
cuo od Ebu Bekra ibn Hardzea, on od Ibn Ebi el-Lejsa, on od Ebu Kurejba, on
od Ebu Muawije, on od Ismaila ibn Muslima, on od El-Hasana, a on od Ebu
Bekra, da je jednom prilikom u prisustvu AUahovog Poslanika ^^spomenuta
Belkisa, pa je rekao: "Narod koji vlast povjeri zeni nece uspjeti!" Ismail ibn
Muslim, koji se navodi kao prenosilac, je iz Mekke i slovi kao nepouzdan.

Buharija u svom Sahihu navodi hadis od Awfa, on od El-Hasana, a on od
Ebu Bekra, u kome stoji da je Allahov Poslanik ^, kada je cuo da su Perzijanci
za vladara postavili Kisrinu kcerku, rekao: "Narod koji vlast povjeri zeni nece
uspjeti!"'

Slican hadis navode i Tirmizija i Nesaija od Humejda, on od El-Hasana, on
od Ebu Bekreta, a on od Poslanika ^.

Tirmizija ga zatim ocjenjuje kao hasen-sahih. "I svega i svacega joj je
dato", tj. svega sto je potrebno vladaru. "A ima i prijesto velicanstvenV, tj.
prijestolje njene care vine bilo je ukraseno najrazlicitijim draguljima, biserima,
zlatom i blistavim nakitom.

Pupavac zatim govori o njihovom bezbostvu, obozavanju Sunca, o tome
kako ih je sejtan zaveo i odvratio ih od obozavanja Uzvisenog Allaha, koji ni u
cemu nema druga, koji izvodi i razotkriva sve sto je skriveno na Zemlji i na
nebesima, i koji zna i ono sto se skriva i ono sto se javno iznosi. "Allah je,
nema boga osim Njega, GospodarArsa velicamtvenog. ", tj. On ima velicanstveni
prijesto kakvog nijedno stvorenje nema.

' Buharija u svom Sahihu 92/18 i drugi.

438

Sulejman alejhi selam

Tada im je Sulejman S^i poslao pismo sa pozivom da se pokore AUahu i
Njegovom Poslaniku, da mu se bez oklijevanja pokore i budu lojalni. Zato im
je poracio; "Ne pravite se vecim od menel ", tj. ne odbijajte da mi budete pokomi i
poslusni. "I dodite da mi se pokorite!", tj. pristupite mi poslusni i pokomi, bez
iicakva protivljenja! Pomku joj je donijela ptica i to je prvi put da su Ijudi
poceli koristiti ptice kao pismonose. Razlika izmedu tog i ostalih pisama je kao
izmedu neba i Zeralje! To pismo je urucio povjerljivi pismonosa, kojije
razumijevao sta mu se kaze. Vise mufessira navodi da joj je pupavac urucio to
pismo dok je bila u svojoj sobi na dvoru, nakon cega se izdvojio u stranu,
cekajuci njen odgovor. Ona je sakupila namjesnike, vezire i velikane svoga
carstva na dogovor, pa je rekla: "O veiikasi, menije dostavljeno jedno postovanja
vrijedno pismo!" Prvo im je procitala od koga je poslano "od Sulejmanaje", a
onda ga je procitala: "i glasi: 'U ime Allaha, Milosnika, Milostivog! Ne pravite se
vecim od mene i dodite da mi se pokorite!" Zatim se sa njima, kako najljepse
moze biti, posavjetovala sta da se radi i okupljenima rekla: "O veiikasi, savjetujte
me sta trebam u ovom slucaju da uradimja bez vas nista necu da odlucim!", tj.
samabez vas necu donijeti odluku. "Mismo vrlojaki i hrabrU". rekose oni. "a ti
se pitas! Pa pogledaj sta ces uraditi!", tj. potvrdili su poslusnost i lojalnost, i
upoznali je sa snagom kojom raspolazu, te sve stavili njoj na raspolaganje, pa
neka odluci sta je najpametnije i za nju i za njih da urade.

I, doista, njeno misljenje je bilo bolje i ispravnije od njihovog. Ona je znala
da se autoru pisma ne moze suprotstaviti, sprijeciti ga, niti obmanuti. "Kad
vladari osvoje neki grad", rece ona, "oni ga razore. a ugledne stanovnike
njegove ucine ponizenim; eto, take oni rade!" Ispravno razmisljajuci, ona je
rekla: - Ako bi ovaj vladar osvojio nase carstvo, ja bih bila odgovoma, samo bi
na mene pala krivica, nezadovoljstvo i gnjev. "Posiacu imjedan dar i vidjecu
sa cime ce se izaslanici vratiti! " Ona je saljuci poklone htjela zastititi i sebe i
podanike svoga carstva, ne znajuci da Sulejman a^i u ovakvom slucaju od njih
ne bi nista primio, jer su bill nevjemici, a on i njegova vojska jaci od njih.

/ kad on pred Sulejmana izide, ovaj mu rece: "Zar da blagom mene
pridobijete? Ono stoje Allah meni dao bolje je od onoga stoje vama dao! Vi
se onome sto vam se daruje radujete!" Mufessiri navode da se poklon sastojao
od dragocjenih stvari i da je bio vrijedan.

Sulejman je zatim u prisustvu svijeta koji je slusao, njenom izaslaniku
rekao: "Vrati se njima! Mi cemo im dovesti vojske kojima se nece moci
oduprijeti i istjerat cemo ih iz Sabe ponizene i pokorene. ", tj. rekao mu je da
vrati poklone tamo odakle ih je i donio, jer mu je Allah poklonio i blaga, i
bogatstva, i Ijudi puno vise nego sto vrijedi taj poklon. To je bolje od onoga
cemu se vi veselite i zbog cega se ponosite! "Mi cemo im dovesti vojske kojima
se nece moci oduprijeti", tj. sigumo cu im poslati takve vojske protiv kojih se
nece moci boriti i kojima se nece moci oduprijeti. Ove vojske ce ih sigumo
poraziti i istjerati iz njihovih gradova i carstva ponizene i pokorene. Allah ih
ponizioiunistio!

I

439

Sulejman alejhi selam

Kada su oni od AUahovog poslanika dobili odgovor nije ira preostalo
nista drugo nego da se pokore i poslusaju. Zato su pozurili da mu odmah
odgovore, pa su svi kraljicini velikasi krenuli da iskazu svoju poslusnost i
pokornost. Kada je Sulejman >m cuo da dolazi njihova delegacija, dzinnima
oko sebe koji su mu bili potcinjeni, je rekao - a o tome Allah govori u
Kur'anu: *"0 dostojanstvenici, koji ce mi od vas donijeti njen prijesto,
prije nego sto oni dodu da mi se pokore? " * "Ja cu ti ga donijeti ", rede Ifrit
-jedan od dzinna, "prije nego ustanes sa svoga mjesta! Ja sam za to snazan
ipouzdan. " *"Ja cu ti ga donijeti", rece onaj koji je imao znanje iz Knjigs.
"prije nego okom trepnes!" I kad Sulejman vidje da je prijesto vec pred
njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me
iskusava da li cu Mu zahvalan Hi nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju
je korist zahvalan, a onaj ko je nezahvalan -pa, Gospodar moj je neovisani
plemenit. " * "Promijenite izgled njezina prijestolja, da vidimo hoce li ga Hi
nece prepoznati! " */ kad ona dode, bi joj receno: "Je li ovakavtvoj\
prijesto?" "Kao da je on. " A nama je prije nego njoj dato znanje i mi smo
muslimani. *A da nije ispravno vjerovala nju su omeli oni, kojima se ona,
mimo Allaha klanjala, jer je ona narodu nevjernickom pripadala. *"Udi u
dvoranul", bi joj receno. I kadaje ona pogleda, pomisli da je duboka voda,
pa zadize haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglacanim staklom
poplocana", rece on. "Gospodaru moj!", uzviknu ona, "ja sam se premasebi
ogrijesila i u drustvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru
svjetova. " (En-Neml, 38.-44.)

Kada je Sulejman zatrazio od dzinna da mu donesu Belkisin prijesto na
kome je sjedila dok je vladala - prije nego sto dode, Ifrit je rekao: 'Ja cu tiga
donijeti prije nego ustanes sa svoga mjesta!", tj. prije nego sto zavrsis
danasnje poslove. Prica se da je od ujutru do pred podne obavljao redovne
poslove, pomagao Izraelcanima u rjesavanju tekucih problema. "Ja sam za to
snazan i pouzdan. " Tj. ja ti ga sigumo mogu donijeti i mozes mi povjeriti da
nista od dragocjenosti prijestolja nece nestati. Onaj koji je imao znanje iz
Knjige, rece: Najpoznatije misljenje je da je to bio Asif ibn Berhija,
Sulejmanov tetic. Drugi kazu da je to bio jedan od dzinna- vjemika, koji je
navodno znao AUahovo najvece ime (Israu-I-A'zam). Treci kazu daje to bio
jedan od izraelcanskih ucenih Ijudi. Ima opet misljenja da je to bio licno
Sulejman, Medutim, to misljenje je krajnje zacudujuce i Suhejli ga
oznacava slabim, tvrdeci da nije u skladu sa kontekstom navedenih ajeta.
On zatim dodaje da postoji i misljenje da je to bio Dzibril. "Ja cu ti ga
donijeti prije nego sto okom trepnes. " Neki kazu da rijeci kable enjertedde
ilejke tarfuke znace: "prije nego ode neko koga posaljes dokle ti pogled sezei
vrati se." Drugi kazu: "prije nego sto dode do tebe najudaljeniji covjek kojeg
mozes vidjeti." Treci kazu: "prije nego sto ti dosadi ocima kada oduljis
pogled, pa trepnes." I konacno, neki kazu da to znaci: "Prije nego sto ti se
vrati pogled kada gledas u najudaljeniju tacku, pa zazmiris." Ovo misljenje je
najispravnije.

440

Sulejman alejhi selam

I had Sulejman vidje da je prijesto vec pred njega postavljen, tj. kada je
vidio da je za treptaj oka prijesto bio prenesen iz Jemena u Jerusalim, rekao je:
"Ovoje blagodat Gospodara moga, koji me iskusava da li cu Mu zahvalan Hi
mzahvalan biti. " Tj. ovoje AUahova blagodat meni i Njegovim robovima, da
bi nas iskusao hocemo li biti zahvaini ili necemo. "A koje zahvalan - u svoju
korist je zahvalan", tj. to ce njemu koristiti, "A koje nezahvalan -pa, moj
Gospodarje neovisan i plemenit", tj. On je neovisan od Ijudske zahvalnosti i
nikakvu Mu stetu ne nanosi nevjerovanje nevjemika.

Sulejman 3^ je naredio da se njen prijesto preuredi i da se zamijene
dragulji na njemu, kako bi vidio je H mudra i pametna. Zato je rekao: "Da
vidimo hoce li ga ili nece prepoznati!" I kada ona dode, bi joj receno: "Je li
ovakav tvoj prijesto? " Ona rece: "Kao daje on. " Ovdje je pokazala ostroumnost i
nadarenost, jer nije vjerovala da je to njen prijesto, buduci da ga je ostavila iza
sebe u Jemenu, a nije znala da neko mqie uciniti ovako veliko cudo i prebaciti
prijesto.

Govorecl o Sulejmanu i njegovom narodu, Uzviseni Allah kaze da je
Sulejmanu rekao: A nama je prije nego njoj dato znanje i mi smo
muslimani. A da nije ispravno vjerovala nju su omeli oni, kojima se ona,
immo Allaha klanjala, jer je ona narodu nevjernickom pripadala. Tj. ona i
ajen narod su, slijedeci vjeru svojih predaka, za sto nisu imali nikakva
dokaza da je ispravna, obozavali Sunce. To ju je odvratilo od ispravnog
vjerovanja.

Sulejman je prethodno bio naredio da mu se napravi dvorana kroz ciji je
prolaz, poplocan staklom, tekla voda sa ribama i drugim vodenim
zivotinjama. Bilo joj je receno da ude u dvoranu, u kojoj je Sulejman sjedio
na svom prijestolju. / kada je ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa
zadize haljinu viz noge svoje. "Ova je dvorana uglacanim staklom
poplocana!", rece on. "Gospodaru moj", uzviknu ona, "ja sam se prema
sebi ogrijesila i u drustvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru
svjetova. "

Kaze se da su se dzinni pobojali da je Sulejman ne uzme sebi za zenu,
jer joj je majka bila dzinkinja, pa da uz njega i nju ne budu morali slusati,
Zato su litjeli da je Sulejmanu prikazu i-uznom tako sto ce otkriti noge
obrasle dlakama i zgaditi mu je. Drugi kazu da su joj stopala bila poput
papaka. Medutim, ova verzija je malo vjerovatna, a prva je sporna, Allah
Mjbolje zna!

Dalje se kaze da je Sulejman, odlucivsi da se njome ozeni, htio da joj
ukloni raaljavost, pa je pitao Ijude kako da to uradi. Pomenuli su mu britvu, ali
ona na to nije htjela pristati. Zatim je pitao dzinne, pa su napravili smolu za
uklanjanje dlaka i pripremili kupatilo.

Medutim, desilo se da je on prvi usao u kupatilo, pa je, kad se smola
zalijepila, zajadio: "Ah, sto boli, ah!" Taberanija ovo navodi kao Poslanikove
rijeci. Medutim, to je spomo.

I

441

Sulejman alejhi selam

Es-Sa'Iebi i jos neki navode: "Nakon sto se Sulejman njome ozenio, vratio
ju je u Jetnen i postavio je za tamosnjeg namjesnika. Posjecivao ju je jednom
mjesecno i kod nje ostajao tri dana, a onda se ponovo vracao na tepihu.
Dzinnima je naredio, pa su mu podigli, tri dvorca: Gamdan, Salihin i Bejtun."
Allah, opet, najbolje zna!

Ibn Ishak od nekih ucenjaka navodi, da su culi od Wehba ibn Munebbiha,
da je rekao: "Sulejman nju nije uzeo sebi za zenu, nego ju je udao za vladara
plemena Hemdan, kome je povjerio upravu nad Jemenom. Zewbei, vfadaru
dzinna, u Jemenu je naredio pa joj je napravio gore spomenuta tri dvorca u
Jemenu." Prvo misljenje je poznatije i logicnije. Allah, opet, najbolje zna!

U poglavlju Sad, Uzviseni kaze: *Mi smo Dawudu poklonili Sulejmam.
Divan Je on bio rob i mnogo se kajao! *Kad su jedne veceri preda nj bill
izvedeni punokrvni konji, koji su na tri noge stojali, a cetvrtom jedva zemlju
doticali, *on rece: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, Ja pokaziijem
Ijubav prema blagu!" i oni se izgubise iz vida. * "Vratite mi ih!" - i on ih poce
gladiti pa nogama i vratovima. *Mi smo Sulejmana u iskusenje doveli i
njegovo bolesno tijelo na prijestoljii zadrzali, ali je poslije ozdravio.
*"Gospodaru mojl", rekao je, "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko osim
mene nece imati! Ti, uistinu, bogato daruj es. " ^I Mi smo mu dali da mu sluze;
vjetar kojije prema zapovjedi njegovoj blago puhao onamo kudaje on htio, *i
sejtani, sve graditelji i gnjurci, *i drugi u bukagije okovani. * "Ovoje Nas dar,
pa ti oslobodi Hi zadrzi; neces zbog toga odgovarati!" *OnJe, doista, blizak
Nama i ceka ga krasno prebivaliste. (Sad, 30.- 40.)

Ovdje Uzviseni kaze da je Dawudu n^\ darovao Sulejmana .^, koga
Uzviseni hvali: Divan je on rob bio i mnogo se kajao!, tj. mnogo se obracao
Allahu i bio Mu pokoran. Zatim Uzviseni govori sta se desilo sa njim i
punokiTnim konjima, koji su na tri noge stajali, a cetvrtom su jedva zemlju
doticali. Oni su bill dzijad, tj. izdresirani i brzi.

On rece: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem Ijubav
prema blagu! " - i oni se izgubise iz vida. Ovim se, prema jednom misljenju,
misli na zaiazak Sunca, a prema drugom na konje, o cemu cemo kasnije
govoriti. "Vratite mi ih!" - i on ih poce gladiti po nogama i vratovima. Jedni
kazu da im je sabljama posjekao noge i vratove, a drugi da im je potirao znoj
od utrkivanja.

Vecina sljedbenika zdrave tradicije se opredjeljuje za prvo misljenje. Oni
kazu da su ga konji zanijeli pa se zaboravio, da mu je proslo ikindijsko vrijeme
1 Sunce zaslo. Ovo se prenosi od Alije ibn Ebi Taliba i jos nekih. Sve u svemu,
on namaz nije propustio namjemo i bez opravdanog razloga, osim, ako je tacno
kako neki tvrde da je u njihovom serijatu bilo dozvoljeno odgoditi namaz radi
dzihada, u sto spada i pri prema konja,

Sto se tice Poslanikovog M odgadanja ikindija-namaza prilikom Bitke na
Hendeku, neki ucenjaci smatraju da je to do tada bilo dozvoljeno, pa je poslije
dokinuto propisivanjem namaza u strahu. Ovog su misljenja Es-Safija i jos

442

Sulejman alejhi selam

neki. Mekhul i el-Ewza'i kazu: "Ne, nije dokinuto, nego taj propis vazi i danas,
i dozvoljeno je odgoditi naraaz zbog zestoke borbe." Mi smo o torn govorili
opsimo, tumaceci namaz u strahu, u suri En-Nisa'. Tree! pak kazu: "Ne, nego
je Poslanik ^ tada iz zaborava propustio ikindiju, pa ju je poslije naklanjao."
Ako je tako, onda bi moglo biti da se i sa Sulejmanom S^ desilo nesto slicno.
Allah, opet, najbolje zna!

Neki ucenjaci kazu da se rijeCi: i oni se izgubise iz vida odnose na konje i
da Sulejman s^i tada nije propustio namaz, nego da se pod rijecima: "Vratite
mi ik!" - i on ih pace gladiti po nogama. i vratovima, misli da im je brisao
znoj sa nogu i vratova.' Za ovakvo misljenje koje prenosi el-W alibi od Ibn
Abbasa, opredjeljuje se i Ibn Dzerir, koji ga obrazlaze time sto Sulejman nije
mogao klati i unistavati dragocjene zivotinje bez opravdanog razloga, jer
hajvan nije kriv. Medutim, njegovo misljenje je spomo, jer je to, mozda, u
ono doba bilo dozvoljeno. Pored toga, neki ucenjaci smatraju da je
muslimanima dozvoljeno poklati svoj hajvan ako postoji opravdana bojazan
da de ga se domoci neprijatelj i njime ojacati, U torn smislu je i postupak
Dza'fera ibn Ebi Taliba, kada je u Bici na Mu'ti zaklao svoga konja. Kaze se
da je Sulejmanova S^l konjica bila velicanstvena. Jedni kazu da je tu bilo
deset, a dmgi dvadeset hiljada konja. Takoder se kaze da je medu njima bilo
dvadeset konja sa krilima.

Tako Ebu Dawud u svom Sunenu navodi: "Muhammed ibn Awf nam je
pricao, da je cuo od Se'ida ibn Ebi Merjema, on od Jahjaa ibn Ejjuba, on od
Ammara ibn Gazijje, on od Muhammeda ibn Ibrahima, a on od Muhammeda
ibn Ebi Seleme ibn Abdurrahmana, da je Aisa pricala da joj je na ulazu u sobu
bio zastor kad se Allahov Poslanik M vratio sa Tebxika, iii sa Hajbera, te da je
vjetar puhao i podigao zastor, otkrivsi Aisine lutke u igri. Vidjevsi to, on je
upitao: "§ta je ovo, Aisa?", pa mu je odgovorila: "To su moje kcerke." "Medu
njima jeugledaojednog konja sa krilima od platna, paje ponovo upitao: "A sta
ti je ovo medu njima?" "Konj", odgovorila je. "A sta je ono na njemu?", upitala
je. "Krila", odgovorila je. "Konj sa krilima?!", upitao je, a ona je rekia: "Zar
nisi cuo da je Sulejman imao konje sa krilima?" Na to se Poslanik M nasmijao
da mu je kutnjake vldjela."^

Neki ucenjaci kazu: "Kada se Sulejman J^ radi Allaha prosao konja,
Allah mu je umjesto njih dao nesto jos bolje; vjetar, koji je i ujutro i
navecer prevaljivao razdaljinu od rajesec dana", o cemu ce biti vise
govora.

U tom smislu Imam Ahmed navodi: "Ismail nam je pricao, da je cuo od
Sulejmana ibn el-Mugire, on od Humejda ibn Hilala, on od Ebu Katade i Ebu
ed-Dehmaa - koji su cesto isli do Ka'be - da su rekli: "Jednom prilikom smo
naisH na beduina, koji nam je rekao: -Jednom prilikom me je Allahov Poslanik ^

JOS

' Ibn Asakir u svom Tarihu 6/258, 259/Tehzib.
■ Ebu Dawud u svom Sunenu 2/305 .

443

Sulejman alejhi selam

u2eo za ruku i poceo uciti onome sto je njega Uzviseni Allah naucio, pa mi je
rekao: - Nema ni jedne stvari koju ces, bojeci se Allaha, ostaviti, a da ti
Uzviseni Allah nece dati bolju od nje"

Mi smo Sulejmana u iskusenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju
zadrzali, ali je poslije ozdravio. U pogledu ovih rijeci Ibn Dzerir, Ibn Ebi
Hatim i jos neki mufessiri navode vise predaja od ucenjaka iz prvih generacija
od kojih su vecina, a mozda i sve israilijati. U mnogima od njih ima krajnjih
gluposti. Na to smo detaljnije ukazali u nasem Tefsiru, a ovdje cemo se
ograniciti same na citiranje kur'anskog teksta.

Ukratko, onj navode da je Sulejman im bio cetrdeset dana odsutan sa
svoga prijestolja, pa je kad se vratio na prijesto, naredio da se podigne Hram
u Jerusalimu (Sulejmanov hram), velicanstveno djelo kome nije bilo ravna.
Zapravo, on ga je obnovio na temeljima ranijeg hrama, koji je podigao Israil
^m, o cemu smo govorili kada smo citirali predaju koju prenosi Ebu Zerr:
"Upitao sam: "Allahov Poslanice, koji hram je najstariji?" "El-Mesdzido-l-
haram^(dzamija u Mekki)", odgovorio je. Zatim sam opet upitao: "A koji iza
njega?" "Hram u Jerusalimu", odgovorio je. Zatim sam upitao: "Kolikaje
vremenska razlika izmedu njihove gradnje?" "Cetrdeset godina", odgovorio
je.

Medutim, poznato je da je izmedu Ibrahima koji je sagradio Ka'bu, i
izmedu Sulejmana ibn Dawuda im bilo vise od hiljadu godina. Zato ne moze
biti govora o cetrdeset godina. Sulejman ^A je trazio od Allaha vlast kakvu
poslije njega niko nece imati, Ovo je bilo nakon zavrsetka gradnje Hrama m
Jerusalimu.

U tom smislu Imam Ahmed, Nesaija, Ibn Madze, Ibn Huzejme, Ibn
Hibban i El-Hakim navode predaju od Abdullaha ibn Firuza ed-Dejlemija,
koji je cue Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je pricao, da je Allahov
Poslanik ^ rekao: "Kada je Sulejman sagradio Bejtu-1-makdis, zamolio je
Uzvisenog Gospodara da mu da tri stvari. Date su mu dvije, a mi se nadamo
da ce treca biti data nama. Prvo je trazio da mu se presuda slaze sa Njegovom
presudom, pa mu je to Allah dao. Zatim je trazio vlast kakvu niko nakon
njega nece imati, pa mu je i to Allah dao. Trece sto je trazio bilo je da
svakom ko ode da klanja u njegovom hramu budu oprosteni grijesi i da iz
Hrama od njih izade cist, kao kad ga je majka rodila. Mi se nadamo da je
Allah ovo dao nama."

U pogledu slaganja njegove presude sa presudom Uzvisenog Allaha, Allah
hvah njega i njegova oca rijecima: / Dawudu i Sulejmanu, kada su sudili o
usjevu sto su ga nocu ovce necije opasle i Mi smo bili svjedoci u sudenju
njihovu. I ucinismo da Sulejman pronikne u to, i obadvojici smo mudrost i
znanje dali. (EI-Enbija', 78.-79.) Surejh el-Kadi i jos neki ucenjaci iz prvih
generacija navode da su Ijudi o kojima se govori imali vinograd, pa su tude
ovce nocu upale u njega i svega ga unistile. Oni su od Dawuda im trazili da
presudi, pa je presudio da se onima ciji je bio vinograd isplati steta koja je

444

Sulejman alejhi selam

ucinjena. Kada su nakon toga izasli pred Sulejmaiia, upitao ih je; "Kako vam je
presudio Allahov poslanik?" Pa su rekli tako i tako, na sta je on rekao: "Da sam
presudivao ja - presudio bih drugacije; ovce bih dao vlasniciraa vinograda,
neka od njih koriste priplod i mlijeko, sve dok njihovi vlasnici ne poprave
vinograd i vrate ga u prvobitno stanje, i tek hi im tada vratio ovce." To je cuo
Dawud S^ pa je onda tako i presudio.

Slican slucaj se navodi u Sahihima Buharije i Muslima. Oni ga biljeze od
Ebu ez-Zinada, on od El-A'redza, a on od Ebu Hurejre, da je Allahov
Poslanik M rekao: "Dvije zene su cuvale svoja dva sina, pa ih je napao vuk i
jednoj od njih odnio sina. Na kraju su se posvadale, pa je starija rekla mladoj:
"Vuk je odnio tvog sina!" Mlada je rekla: "Ne, nego je tvoga!" Zatim su se
sporiie kod Dawuda, pa je dijete dosudio starijoj zeni. Nakon toga su otisle
kod Suiejmana, pa je rekao: "Dajte mi noz da ga raspolovim, pa svaka uzmite
po pola." Na sto je mlada rekla: "Nemoj, Allah ti se smilovao, sin je njen", pa
jojgajedao.'

Mozda su ove obje presude bile ispravne u njihovom serijatu, ah je ipak
Sulejnianova presuda ispravnija.

Allah ga, zato sto ga je nadahnuo, i hvali, ali ne izostavlja ni njegova oca
jerkaze: *A obojici smo mudrost i znanje dali. I potcinismo planine iptice da s
Dawudom Allaha hvale - to smo Mi bili kadri uciniti. *I naucili smo ga da
izradiije pancire za vas, da vas stiti u borbi s neprljateljem - pa zasto niste
mhvalni? (El-Enbija', 79.- 80.)

On dalje kaze: / Sulejmanu vjetar jaki - tj. i Sulejmanu jaki vjetar
poslusnim ucinismo - *po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo
hlagoslovili. A Mi sve dobro znamo, *i sejtane neke da zbog njega rone, a
radilisu i druge poslove, i nad njima smo Mi bdjeli. " (El-Enbija', 81 ,-82.)

U poglavlju Sad Uzviseni kaze: */ Mi smo dali da mu sluze vjetar - kojije
prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kudaje on htio, *i sejtani, sve
graditeiji i gnjurci, *t drugi u bukagije okovani. * "Ova je Nas dar, pa ti
oslobodi Hi zadrzi, neces zbog toga odgovarati!" *Onje, doista, blizak Nama i
ceka ga krasno prebivaliste. (Sad, 36.-40.)

Kada je iz Allahovog zadovoljstva napustio konje, Allah je Sulejmanu
umjesto njih dao vjetar - jaci, brzi i snazniji od konja, prema kome nije imao
nikakvih obaveza u pogledu izdrzavanja, koji je prema zapovijedi njegovoj
blago puhao onamo kudaje on htio. tj. u kom god je pravcu htio. Sulejman je
imao jedan ogroman tepih od drveta, na koji je moglo stati sve sto mu je bilo
potrebno: kuce, dvorci, satori, roba, konji, deve, razna oprema, Ijudi, dzinni,
ptice i ostale zivotinje. Kad bi htio da negdje putuje, da razgleda carstvom iU
da se bori protiv kakva vladara i neprijatelja ma gdje bio, ovo bi stavio na tepih
i naredio vjetru, pa bi se to sve podiglo uvis. Kad bi se to sve zaustavilo u
zraku, naredio bi povjetarcu, pa bi to nosio. Ako bi zeho brze, naredio bi jakom

<r

' Buharija u svom Sahihu 41/4 - 85/30 - 60/40; Muslim 5/33 - 30/20 i drugi.

I

♦■

445

Sulejman alejhi selam

vjetm, pa bi ga nosio nevjerovatnom brzinom i spustio ga gdje hi zazelio. Tako
bi ga vjetar ujutro znao ponijeti iz Jerusalima, a navecer spustiti u Istaham na
udaljenosti od mjesec dana hoda, gdje bi proveo vrijeme do kraja dana, da bi ga
vjetar ponovo vratio u Jerusalim.

Uzviseni, takoder, veil: *^ Sulejmanu vjetar - ujutro bi prevaljivao rastojanje
od mjesec dana, a navecer rastojanje od mjesec dana; i ucinili smo da mu iz izvora
rastopljen bakar tece i da dzinni voljom njegovog Gospodara pred njim rade; a
kad bi neko od njih otkazao poslusnost naredenju Nasem, ucinili bismo da ognjem
patnju osjeti. *Oni su mu izradivali sta godje htio: hramove i spomenike, i zdjele
kao catrnje, i kotlove nepokretne - "Trudite se i budite zahvalni, o celjadi
Dawudova! A maloje zahvalnih medu robovima Mojim. " (Sebe', 12.-13.)

Hasan el-Basri kaze: "Sulejman bi ujutro iz Damaska otisao u Istahar, pa bi
tamo rucao, a onda predvece otisao u Kabul i tamo zanocio, a rastojanje
izmedu Damaska i Istahara je mjesec dana hoda, i jos toliko izmedu Istahara i
Kabula."

Na to ja dodajem: "Ljudi koji su izucavali gradove i civilizacije, kazu da su
dzinni Sulejmanu izgradili Istahar - kojim je nekada Turska carevina vladala - i
jos mnoge druge gradove, kao npr. Tedmur, Jerusalim, Babu Dzebron i Bab el-
Burejd. Ova dva posljednja grada bila su u blizini danasnjeg Damaska,"

Za rijec el-kitr spomenutu u ovora ajetu, Ibn Abbas, Mudzahid, Ikrime,
Katade i jos neki kazu da znaci: "rastopljeni bakar." Katade kaze: "Allah ran je
dao da u Jemenu provrije izvor bakra."

Es-Sudejj dodaje: "Za samo tri dana je uzeo sve sto mu je trebalo: za
gradevine i ostalo."

Da dzinni voljom njegova Gospodara pred njim rade; a kad bi neki od njih
otkazao poslusnost naredenju Nasem, ucinili bismo da ognjenu patnju osjeti.
(Sebe', 12.) Tj. Allah mu je dzinne ucinio slugama koji su pokomo radiii sta
god je on htio i koji mu nisu smjeli otkazivati poslusnost. U slucaju da bi mu
neki bio neposlusan, on bi ga zestoko kaznio. Oni su mu izgradivali sto godje
htio: hramove, tj. prelijepe gradevine i prostore za okupljanje, spomenike (tj.
slike po zidovima, sto je u njihovom serijatu tada bilo dozvoljeno) zdjele kao
catrnje. Ibn Abbas kaze: "Posude kao catrnje u zemlji", a u drugoj verziji kaze:
"kao bazene" (za napajanje deva). Tako smatraju i Mudzahid, El-Hasan,
Katade, Ed-Dahhak i diugi. Prema ovoj predaji, rijec dzewab bi znaciia:
"rezervoari u kojima se sakuplja voda."

U torn smislu pjesnik E!-A'sa kaze:

Muhallekovih bazenje velik i

prostran poput sejh Irakijeve catrnje "prepune ".

Za izraz el-kuduru-r-rasijat (nepokretni kotlovi), Ikrime, Mudzahid i jos
neki kazu da se misli na ogromne kazane koji se nisu prenosili sa jednog rajesta
na drugo, buduci da su bili napravljeni za pripremanje hrane za Ijude i pojenje
stoke.

zc

5V

446

Sulejman alejhi selam

dasu
lala - i
lab el-

1 JOS

bjesta
Wenje

Uzviseni kaze: Trudite se i budite zahvalni, o celjadi Dawudova. A maloje
zahvalnih medu celjadi Mojom. (Sebe', 12.) Uzviseni, zatim, kaze: *I Sejtani.
sve graditelji i gnjurci, *i drugi u bukagije okovani. (Sad, 37.-38.)

Dakle, Allah rau je neke dao da grade, a druge da rone u vodu i da vade
bisere i dragulje kojih samo tamo iraa. Rijeci: /' drugi u bukagije okovani -
znace da su neposlusni bili okovani po dvojica u bukagije, tj. u okove. Sve
je to samo dio od onoga sto mu je Allah dao i potcinio, upotpunjavajuci
mu vlast koju nece imati niko poslije njega - kao sto je nije imao ni prije
njega,

Buharija kaze: "Muhammed ibn Bessar nam je pricao, da je cuo od
Muhammeda ibn Dza'fera, on od Su'bea, on od Muhammeda ibn Zijada, a on
od Ebu Hurejre, da je Poslanik M rekao: "Jedan Ifrit od dzinna juce je nasmuo
na mene da mi prekine namaz, ali mi je Allah pomogao pa sam ga uhvatio.
Htio sam da ga svezem za jedan od stubova ove dzamije kako bi ga svi vi
vidjeli, pa sam od toga odustao jer sam se sjetio dove moga brata Sulejmana:
"Gospodant moj, oprosti mi i pokloni mi vlast kakvu niko nakon mene nece
imati!", i otjerao ga ponizenog."'

Muslim i Nesaija ovaj hadis u navedenoj verziji prenose i od Su'bea.

Muslim navodi: "Muhammed ibn Seleme el-Muradi nam je pricao, da je
cuo AbduUaha ibn Wehba, da je Muawija ibn Salih rekao: -Rebi'a ibn Jezid mi
je pricao od Ebu Idrisa el-Hawlanija, a on od Ebu ed-Derda'a: "Jednom
priiikom Allahov Poslanik M je poceo klanjati, pa smo ga culi kako govori tri
puta; - Utjecem se Allahu od tebe! Proklinjem te Allahovim prokletstvom!
ispnizivsi nike kao da hoce nesto da uhvati. Kada je zavrsio sa namazom,
upitali smo ga: - Allahov Poslanice, culi smo te sada kako u namazu nesto
govoris sto prije nismo culi i vidjeh smo da si ispruzio mke? On je odgovorio:
-Allahov neprijatelj Iblis je bio prisao da mi glavnju vatre baci u lice, pa sam tri
puta rekao: - Utjecem se Allahu od tebe! Zatim sam takoder tri puta rekao: -
Proklinjem te Allahovim potpunim prokletstvom! Htio sam da ga uhvatim, i
tako mi AUaha, da nije dove naseg brata Sulejmana, on bi osvanuo svezan, pa
bi ss medinska djeca poigravala sa njim!'" Ovu verziju navodi i Nesaija od
Muhammeda ibn Seleme, istim senedom.

Ahmed navodi: "Ebu Ahmed nam je pricao, da je cuo od Murrea ibn
Ma'beda, a on od Ebu Ubejde Hadziba Sulejmana da je rekao: "Vidio sam
Ata'a ibn Jezida el-Lejsija kako klanja, pa sam htio proci ispred njega, ali me je
odgumuo i rekao: "Ebu Se'id el-Hudri nam je pricao, da je Allahov Poslanik M
jednom priiikom klanjao sabah-namaz, a on za njim, pa se u ucenju pomeo.
Kada je zavrsio namaz rekao je: - Da ste samo vidjeli kako sam se borio sa
Iblisom. Scepao sam ga rukom i davio toliko da sam osjetio hladnocu njegove
pljuvacke izmedu svojih prsta: palca i kaziprsta. Da nije dove moga brata

' Buharija u svom Sahihu 8/75 - 60/40 - 65/2238 i diugi.

^ Muslim u svom Sahihu 5/40; Nesaija u svom Sunenu 17/19.

447

Sulejman alejhi selam

Sulejmana, osvanuo bi svezan za jedan od stubova ove dzamije, pa bi se
medinska djeca sa njim poigravala! Zato, ko od vas moze, neka mu se kad
klanja, niko ne isprecava prema Kibli,"'

Od ovog hadisa Ebu Dawud navodi zadnju recenicu: "Zato ko od vas
moze,." od Ahmeda ibn Surejdza, a on od Aiimeda ez-Zubejrija, i dalje istim
senedom.

Vise ucenjaka iz prvih generacija navodi da je Sulejman iraao hiljadu zena:
sedam stotina vjencanih sa mehrom i tri stotine robinja. Neki kazu da je taj broj
bio obmut: tri stotine vjencanih i sedam stotina robinja. Sve u svemu, bio je u
mogucnosti da uziva sa velikim broj em zena.

Buharija navodi: "Halid ibn Muhaled nam je pricao, da je cuo od Mugire
ibn Abdurrahmana, on od Ebu ez-Zinada, on od El-A'redza, a on od Ebu
Hurejre, da je Poslanik ^ rekao: - Sulejman ibn Dawud je jednom rekao: -
Veceras cu spavati sa sedamdeset zena, od kojih ce svaka zanijeti viteza koji de
se boriti na Allahovom putu! Na to mu je jedan prijatelj rekao: "Ako Bog da."
Ali, on to nije rekao, pa zene, osim jedne, nisu zatrudnile. Cak je i ova sto je
zatrudnila, rodila sakato dijete. Zatim je Poslanik ^ rekao: - Da je rekao: "Ako
Bog da", svi bi se borili na Allahovom putu!"^ Suajb i Ibn Ebu ez-Zinad kazu
da se radilo o devedeset zena i to je ispravnije. Ovu verziju navodi jedino
Buharija.

Ebu Ja'Ia kaze; "Zuhejr nam je pricao, da je cuo od Jezida, on od Hisama
ibn Hasana, on od Muhammeda, a on od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik
^ rekao: "Sulejman ibn Dawud je jednom prilikom rekao: - Veceras cu
spavati sa stotinu zena od kojih ce svaka roditi muskarca koji 6e se sa sabljom
u mci boriti na Allahovom putu! ali, nije rekao: "Ako Bog da." Te nodi je
spavao sa stotinu zena, ali mu je samo rodila jedna zena i to napola sakato
dijete. Allahov Poslanik ^ je zatim rekao: - Da je rekao: "Ako Bog da",
svaka bi mu rodila musko dijete koje bi se sa sabljom u ruci borilo na
Allahovom putu!"^

Ovaj sened ispunjava uvjete Buharije, ali on ipak ne navodi ovu verziju.

Imam Ahmed kaze: "Husejm nam je pricao, da je cuo od Hisama, a on od
Ibn Sirina, da je Ebu Hurejre rekao; "Sulejman ibn Dawud je jednom prilikom
rekao: - Nocas cu spavati sa stotinu zena, od kojih ce svaka roditi musko dijete
koje ce se boriti na Allahovom putu!, ali nije rekao: "Ako Bog da", pa je sanio
jedna od njih rodila, i to polusakato dijete. Allahov Poslanik ^je rekao: - Daje
rekao: "Ako Bog da", rodilo bi mu se stotinu momaka i svi bi se borili na
Allahovom putu."" Ovu verziju navodi jedino Ahmed.

i

' Ahmed u svom Musnedu 3/82.
' Buharija u svom Sahihu S3/4f66i9/Fethii-l-ban.
^ Ibn Asakir u svom Sahihu 6/266/Tehzib i drugi.
^ Ahmed u svom Musnedu 2/229/Haleb.

448

Sulejman alejhi selam

[m
je
[to

Imam Ahmed, takoder, navodi: "Abdurrezzak nam je pricao, da je cuo od
Ma'mera, on od Ibn Tawusa, on od svoga oca, a on od Ebu Hurejre, da je
Allahov Poslanik ^ rekao: "Sulejman ibn Dawud je jednom prilikom rekao: -
Nocas cu spavati sa stotinu zena, od kojih ce svaka roditi musko dijete koje ce
se boriti na Allahovom putu! - ali je zaboravio reci: "Ako Bog da." Spavao je
sa njima, ali mu je samo jedna rodila i to polusakato dijete. Allahov Poslanik ^
je rekao: - Da je rekao: "Ako Bog da", ne bi se prevario i postigao bi ono sto je
zelio."'

Verziju slicnu ovoj navode Buharija i Mushm u svojim Sahihima od
Abdurrezzaka, i dalje istim senedom.

Ishak ibn Bisr kaze: "Mukatil nam je pricao, da je cue od Ebu ez-Zinada, i
od Ibn Ebi Zinada, on od svoga oca, on od Abdurrahmana, a on od Ebu
Hurejre, da je Sulejman ibn Dawud imao cetiri stotine zena i sest stotina
robinja, pa je jednog dana rekao: - Veceras cu spavati sa hiljadu zena, pa de
svaka od njih zanijeti konjanika koji ce se boriti na Allahovom putu! - ali nije
rekao: "Ako Bog da." Spavao je sa njima, ali je samo jedna zatrudnila i rodila
ma polusakato dijete. Allahov Poslanik ^ je rekao: - Tako mi Onoga u cijoj
nici je moja dusa, da je rekao: "Ako Bog da", rodili bi mu se konjanici o
kojima je govorio i borili bi se na Allahovom putu!"

Ali, ovaj sened je slab, jer se u njemu nalazi Ishak ibn Bisr, od koga se
hadis ne moze prihvatiti, tim prije sto se ova verzija ne siaze sa vjerodostojnim
hadisima.

Sulejman H^ je imao sto nije niko prije njega, niti ce Allah dati ikome
poslije njega: vlast, carstvo i najrazHcitije vojske. On je o tome rekao: "Svega
i svacega nam je data. " (En-Neml, 16.) "Gospodaru moj, oprosti mi i
pokloni mi vlast kakvu niko nakon mene nece imati! Ti, uisttnu, bogato
darujel " (Sad, 35.) Rijeci AUahovog Poslanika M potvrduju da mu je to bilo
dato.

UzviSeni Allah, nakon sto je opisao k^e mu je sve blagodati dao, kaze:
Ovoje Nas dar, pa ti oslobodi Hi zadrzi, neces zbog toga odgovarati! (Sad, 39.),
tj. daj kome hoces, a ne moras kome neces. Nedes biti odgovoran za to
bogatstvo kako god sa njim da postupis, jer ti je Allah dozvolio da s njim radis
kako hoces i nece te za to pitati.

Ovo je razlika izmedu vjerovjesnika - vladara od poslanika - roba, koji nikome
nista ne moze dati bez Allahove dozvole. Nasem Poslaniku Muhammedu M je
dato da bira jedno od toga dvoga, pa je odabrao da bude poslanik - rob. U
nekim predajama se navodi da se po torn pitanju posavjetovao sa Dzibrilom, pa
mu je Dzibril rekao da bude skroman, te je on ^ odabrao da bude poslanik -
rob. Allah je dao hilafet i vlast njegovim sljedbenicima nakon njega sve do
Smaka svijeta, tako da ce jedan broj njegovih sljedbenika biti na pravom putu
do Kijametskog dana - hvala AUahu na tome.

' Ahmed u Musnedu 2/275/Haleb.

449

Suleiman alejhi selam

Nakon sto navodi dunjalucke blagodati koje je darovao Svome poslaniku
Sulejmanu ^m, Uzviseni spominje sta mu je pripremio na Ahiretu: obilnu i
lijepu nagradu, blizinu kojom 6e se Njemu pribliziti, veliku pobjedu i pocast
pred Njim. To ce se desiti na Dan prozivljenja i obracuna, kao sto Uzviseni
kaze: Onje, doista, MizakNama i ceka ga krasno prebivaliste! (Sad, 40.)

Smrt Sulejmana ^l

Uzviseni Allah kaze: A kad smo odredili da umre, crv kojije bio rastocio
stap njegov - upozono ihje daje umro. i kad se on srusio, dzinni shvatise da
ne hi na muci sramnoj ostali da su buducnost prozrijeti mogli! (Sebe', 14.)

Ibn Dzerir, Ibn Ebi Hatim i jos neki navode od Ibrahiraa ibn Tahmana,
on od Ataa ibn es-Saiba, on od Se'ida ibn Dzubejra, a on od Ibn Abbasa, da
je Poslanik ^ rekao: "Kada bi Sulejman )m klanjao, ugledao bi kako pred
njim nice drvo, pa bi ga upitao: "Kako se zoves?" Ono bi odgovorilo; "Tako
i tako." Zatim bi ga upitao: "A cemu ti sluzis?" Ako bi bilo za sadenje,
presadio bi ga, a ako bi bilo Ijekovito, pustio bi ga da raste. Dok je tako
jednom klanjao, ispred sebe je ugledao jedno drvo, pa ga je upitao: "Kako
se zoves?" Ono mu odgovori: "El-Harub." Onda ga je upitao: "A cemu
sluzis?" "Za rusenje ovog hrama", odgovorilo je. Tada je Sulejman zamolio:
"Gospodaru moj, sakrij od dzinna moju smrt, kako bi Ijudi znali da dzinni
ne poznaju gajb!" Od onog drveta je istesao stap i ostao naslonjen na njega
godinu dana, a dzinni su stalno radili. Kada je crv istocio stap i Sulejman
pao, Ijudi su shvatili da dzinni ne bi ostali godinu dana u ponizavajucoj
kazni da su poznavali gajb." Ibn Abbas je tako i citao ovaj ajet: "Dzinni su
se zahvalili crvu i poslije su mu donosili vodu." Ovo je Ibn Dzerirova
verzija. U hadisu kojeg navodi El-Horasanija ima nekih neprihvatljivih
stvari.

Hafiz Ibn Asakir ovu predaju navodi od Seleme ibn Kuhejla, a on od Se'ida
ibn Dzubejra, kao Ibn Abbasove rijeci - sto je vjerovatno i ispravnije. Allah,
opet, najbolje zna.

Es-Sudejj u predaji koju navodi od Ebu Malika i Ebu Saliha, a oni od Ibn
Abbasa i jos nekih ashaba, kaze: "Sulejman im\ je imao obic&j da se osamljuje
u Jerusalimu, nekad po godinu, nekad po dvije, nekad po mjesec, nekad po dva,
nekad vise, a nekad manje od toga. Hranu i ostale potrepstine sam bi sa sobom
ponio. Tako je ucinio i ovaj put kad ce umrijeti, Tada je svakog jutra, kada bi
osvanuo, u Jerusalimu zaticao da je izraslo neko drvo, pa bi mu prisao i upitao
ga: "Kako ti je ime?", a ono bi odgovaralo: "Tako i tako." Ako bi bilo za
presaditi, on bi ga presadio, a ako bi bilo za lijeka, reklo bi: "Ja sam lijek za to i
to.

Tako je bilo dok jednom nije izniklo drvo koje se zvalo El-Harub. On gaje
upitao: "Kako ti je ime?", a ono je odgovorilo: "Ja sam El-Harub." Zatim gaje
upitao: "A cemu sluzis?", a ono mu je odgovorilo: "Niklo sam da bih srasilo
ovaj Hram." Na to je Sulejman rekao: "Allah ga ne bi srusio dok sam ziv i pred

450

Suiejman alejhi selam

u
a

te
e

mojim ocima. Znaci, ti mi najavljujes smrt i rusenje Jerusalima." Zatim ga je
iscupao i posadio u knigu Hrama, a onda stao da klanja, oslonivsi se na svoj
stap,

Tako je i umro, a da to sejtani nisu znali. Oni su radili, bojeci se da ce izaci
i kazniti ih. Sejtani su se znali sakupljati oko celije u kojoj je bio Suiejman.
Ceiija je imala dva ulaza: jedan sprijeda, a drug! od pozadi. Sejtan koji bi htio
otkazati poslusnost morao bi biti hrabar i na jedna vrata uci, a na druga izaci.
Medutim, koji god sejtan bi pogledao u Sulejmana dok je bio u celiji, sagorio
bi. Jedan od sejtana jednom je prolao kroz celiju i vidio da Suiejman ne daje
glasa. Zatim je ponovo pro§ao i opet mu nije cuo glas. Tada je pogledao
Sulejmana i vidio da je mrtav, pa je izasao i svijetu saopcio da je Suiejman
umro. Tada su otisli do Sulejmanova tijela i iznijeli ga. Tu su nasli i njegov
"minse'et" - sto na abesinskom znaci "stap" i vidjeli da ga je crv rastocio.
Posto nisu znali prije koliko vremena je umro, onog crva su ponovo stavili u
stap i pustili ga da ga rastace dan i noc. Na osnovu toga su izracunali da je
Suiejman umro prije godinu dana. Tako ispada po Ibn Mes'udovom citanju.
Tako su dzinni i sejtani citavu godinu nakon Sulejmanove smrti radili a da nisu
znali da je umro, Otuda su Ijudi zakljucili da dzinni lazu da znaju gajb stvari,
jer da znaju, znali bi i za Sulejmanovu smrt i ne bi godinu dana bill u patnji,
radeci za njega. Na to ukazuju rijeci Uzvisenog Allaha; Crv, koji Je bio
rastocio njegov stap - upozorio ih Je da Je umro, i kad se on srusio, dzinni
shvatise da ne bi na mud sramnoj ostali da su buducnost prozrijeti mogli.
Dakle, Ijudima je postalo jasno da su im dzinni lagali. Kaze se da su sejtani
rekli crvu: "Da jedes hranu, donosili bi ti najukusniju hranu, i da pijes, donosili
bi t! najbolje pice! Zato cemo ti donositi vodu i glinu." To su mu donosili gdje
god je bio. Zar nisi primijetio zemlju u supljini drveta? To je donose sejtani iz
zalivalnosti prema crvu.

U ovoj predaji ima israilijjata, koji se kao takvi ne mogu ni prihvatiti ni
odbaciti.

Ebu Dawud u poglavlju o sudbini kaze; "Osman ibn Ebi Sejbe nam je
pricao, da je cuo od Kubejsa, on od Sui^^^^i on od El-A'mesa, a on od
Hajseme, daje Suiejman ibn Dawud rekao Meleku smrti: "Kada mi budes htio
primiti dusu, prethodno mi daj neki znak!" Pa mu je rekao: "Ni ja o tome nista
vise od tebe ne znam. Samo mi se dostave knjige u kojima su imena onih koji
trebaju umrijeti ."

Asbeg ibn el-Feredz i Abdullah ibn Wehb prenose od Abdurrahmana ibn
Zejda ibn Eslema, da je Suiejman rekao Meleku smrti: "Kad ti bude naredeno
da mi primis dusu, prethodno me obavijesti." Pa mu je dosao i rekao:
"Sulejmane, naredeno mi je da ti uzmem dusu i ostalo ti je samo malo da
iivis." Tada je Suiejman naredio dzinnima da mu naprave prostoriju od stakla,
bez vrata, a on je naslonivsi se na stap klanjao. Melek smrti je dosao i uzeo mu
dusu dok je bio naslonjen na stap. Suiejman ovo nije uradio bjezeci od Meleka
smrti, nego da bi dzinni i dalje radili gledajuci u njega i misleci daje jos ziv.
Zatim je Allah poslao crva da rastoci njegov stap. Kada je crv rastocio stap

451

Sulejman alejhi selam

iznutra, stap se slomio, pa se Sulejmanovo tijelo srusilo. Kada su to dziimi
ugledali, otisli su. Na to ukazuju Njegove rijeci: Crv kojije bio rastocio stap
njegov - upozorio ihje daje umro, i kada se on srusio, dzinni shvatise da ne hi
na muci sramnoj ostali da su buducnost prozrijeti znali.

Asbeg zatim dodaje: "Od dragih sam cuo da je crv cijelu godinu rastako
stap dok Sulejman nije pao." Slicno se prenosi i od nekih ucenjaka iz prvih
generacija, a i kasnijih. Allah, opet, najbolje zna.

Ishak ibn Bisr navodi od Muhammeda ibn Ishaka, a on od Ez-Zuhrije i jo§
nekih, da je Sulejman H^ zivio pedeset dvije godine i da je vladao cetrdeset
godina. Ishak kaze: "Ebu Rewk nam je pricao, da je cuo od Dmme, a on od Ibn
Abbasa, daje Sulejman vladao dvadeset godina."

Allah, opet, najbolje zna. Ibn Dzerir kaze: "Sulejman ibn Dawud je ukupno
zivio pedeset i nekoliko godina."

Kaze se da je u cetvrtoj godini svoje vladavine Sulejman S^i poceo graditi
Jerusalim. Ibn Dzerir kaze da je nakon njega njegov sin Ruhbuara vladao jos
sedamnaest godina, a onda je doslo do raspada Izraelskog carstva.

452

hraelcanski vjerovjesnici alejhimu selam

IZRAELCANSKI VJEROVJESNICI ZA KO JE

SE NE ZNA PRECIZNO KADA SU ZIVJELI,

OSIM DA SU BILI IZMEDU DAWUDA m\ I

ZEKERI J JAA I JAH JAA

Jedan od njih je Sa'ja ibn Emsija. Muhammed ibn Ishak kaze daje zivio
prije Zekerijjaa i Jahjaa, i da je najavio dolazak Isaa i Muhammeda ^.
U njegovo doba Izraelcanima na prostorima Jerusalima vladao je
Hizekija, koji se u svemu pokoravao Sa^jau i onome sto mu je naredivao i
onome sto mu je zabranjivao.

Prilike Izraelcana u njegovo doba bile su se u znatnoj mjeri pogorsale.
Vladar se bio razbolio tako sto mu se na nozi pojavio opasan cir, dok je prema
Jemsalimu nadirao tadasnji vladar Babiiona, Senharib "sa sest stotina hiljada
zastava", kako navodi Ibn Ishak.

Na to se svijet preplasio, pa je kralj Hizekija upitao poslanika Sa'jaa: "§ta ti
je Atiah objavio u pogledu Senhariba i njegove vojske?", pa mu je odgovorio:
"Jos mi nista o njima nije objavljeno." Zatim mu je stigla objava da se Hizekiji
pribiizila smrt i da treba za svoga nasljednika odrediti koga on hoce, Kada mu
je to posianik saopcio, okrenuo se prema Kibli i klanjao, zahvalio se Allahu, i
kroz suze mu uputio dovu izgovarajuci je ponizno i skrusena srca: "Allahu
moj, Gospodaru svih gospodara, Boze iznad svih bozanstava, Svemilosni,
Milostivi, Ti kojeg ne obuzima ni drijemez ni san, sjeti me se po mom trudu i
po mom lijepom upravljanju Izraelcanima. Sve je to bilo od Tebe i Ti bolje od
mene znas i ono sto sam tajno i ono sto sam javno radio!"

Allah mu je uslisao dovu i smilovao se, pa je objavio Sa'jau da ga obraduje
vijescu da se Allah smilovao njegovom placu i da mu je odgodio smrt za
petnaest godina, te da ce ga spasiti od njegovog neprijatelja Senhariba. Kada
mu je to on rekao, nestala je bol, tegoba i tuga, pa je ponovo pao na sedzdu i
zamoHo: "Allahu moj, Ti dajes vlast kome hoces a uzimas je od koga hoces,
uzdizes koga hoces a ponizavas koga hoces, Ti znas i videno i nevideno, Ti si
Prvi i Posljednji, Pojavni i Skriveni, i Ti si onaj koji se odaziva i usHsava dovu
nevoljnika!"

Kada je digao glavu sa sedzde, Allah je objavio Sa'jau da mu naredi da
uzme smokvinog soka i da njime pomaze cir, pa ce mu noga ozdraviti. Tako je
i uradio, pa mu je noga zamladila.

453

i'

Izraelcanski vjerovjesnici alejhimu selam

Allah je zatim na Senharibovu vojsku poslao smrt pa su unisteni svi osim
Senhariba i petorice njegovih Ijudi, medu kojima je bio i Bahtenessar
(Nabukodonosor). Izraelcanski vladar je poslao po njih, naredio da se okovani
provedu kroz cijelu carevinu. Ovoj kazni i ponizenju bili su izlozeni
sedamdeset dana, pri cemu su dnevno dob ij all po dvije jecmene pogacice za
jelo. Zatim ih je strpao u tamnicu, pa je Allah 5fe objavio Sa'jau da naredi
vladaru da ih pusti i vrati odakle su i dosli, kako bi svom narodu pokazaH sta se
sa njima desilo. Kada su se tamo vratili, Senharib je sakupio svijet i ispricao im
sta im se desilo, pa su astrolozi i vracari rekli: "Govorili smo ti o njihovom
Gospodaru i poslanicima, ali nas nisi poslusao! To je narod kome, zbog njihova
Gospodara, niko nista ne moze." Tako ih je Allah Senharibovim slucajem
uplasio. Senharib je sedam godina poslije toga umro.

Ibn Ishak zatim kaze: "Kada je izraelski kralj Hizekija umro, iza njega,
medu Izraelcanima, se pojavio nered i poroci svih vrsta. Uzviseni Allah je
objavio Sa'jau, pa je stao pred njih i poceo ih savjetovati, podsjecati na Allaha
onako kako treba i upozoravajuci ih na Njegovu moc i kaznu, ukoliko Mu ne
budu poslusni i ukohko Ga ne budu priznavah. Kada je zavrsio govor, nasmuli
su na njega da ga ubiju, ali je on uspio pobjeci. Bjezeci naisao je pored jednog
drveta koje se rastupilo, pa je usao u njega. Medutim, sejtan ga je sustigao, pa
je dio njegove odjece izvukao napolje da viri. Kad su to vidjeli, donijeli su pilu
i prerezali drvo zajedno sa njim. Svi smo Allahovi i Njemu se vracamo!'

'^ Za ove dogadaje nemamo potporu u islamskim predajama. Dakle, to su israilijjatl, a oni se
afpriori ne prthvadaju kao istina, niti se za njih kaze da su la2, osim ako su u kontradikcijl sa

nasim vjerodostojnim predajama.

454

Sim
ssar
fani
feni
; za
•edi
ise
im
om
ova
em

:ga,
LJe
iha

ne
ttxli
log

pa
dlu

I

sa

Eremija alejhi selam

EREMI JA IBN HALKI JA IZ LOZE LAWIJA

IBN JAKUBA

Neki kazu da je on Hidr. Ed-Dahhak to prenosi od Ibn Abbasa.
Medutim, ovo je garib predaja i kao takva ne mo2e se prihvatiti. Ibn
Asakir navodi: "U nekim predajama stoji da je on stao na krv Jahjaa
ibn Zekerijjaa u Damasku, i rekao joj: "O krvi, uznemirila si svijet, stani! , pa
je zastala i nestala."'

Ebu Bekr ibn Ebi ed-Dunja navodi: "Alijj ibn Ebi Merjem mi je pricao, da
je cuo od Ahmeda ibn Habbaba, da je Abdullah ibn Abdurrahman rekao, da je
Eremija upitao: "Gospodaru moj, koji robovi su ti najdrazi?", pa mu je
odgovorio: "Oni koji Me se najvige sjecaju. Oni koje sjecanje na Mene
zaokuplja, pa nemaju kada misliti na druga stvorenja. Oni koje ne
pokolebavaju misli o prolaznosti, niti se zavaravaju da ce vjecno zivjeti. Oni
kojima ne znaci puno zivot na dunjaluku i obraduju se kada im se taj zivot
zavrsi. To su oni kojima cu ukazati Svoju Ijubav i kojima cu dati vise nego sto i
sami zele."

Rusenje Jerusalema

Uzviseni Allah kaze: *A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima
Israilovim ucinili: "Mjesto Mene - Gospodara drugoga ne uzimajte, *o
potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!" Onje. doista, bio rob zahvalni. */
mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: "Vi cete doista dvaputa nered
na Zemlji uciniti i preko mjere oholi postati. *I kad dode vrijemeprve od te
dvije prijetnje, poslat cemo protiv vas robove Nase, silno mocne, oni ce
uzduz i poprijeko Zemlju vasu pregaziti i prijetnja ce se ispuniti. *Zatim
cemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoci cemo vas imecima i sinovima, I
ucinit cemo vas brojnijim. *Sve sto cinite - cinite sebi, dobro i zlo. -A kad
dode vrijeme druge prijetnje, poslat cemo ih da na licima vasim tugu i jad
ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve sto osvoje do
temelja poruse. *I Gospodar ce vam se vas opet smilovati; ako vi ponovo
zapocnete, zapocei cemo i Mi. A Dzehennem smo za nevjernike tamnicom
ucinili, (El-Isra', 2.-8.)

Ibn Asakir u svom Tarihu 2/384/Tehzib,

456

Eremija alejhi selam

Wehb ibn Munebbih kaze: "Kada su se medu Izraelcanima pojavili
svakojaki grijesi, Allah je jednom njihovom poslaniku, po imenu Eremija,
objavio da ustane i ode medu svoj narod i da ira kaze da imaju srca ali njima ne
shvacaju, da imaju oci ali ne vide, da imaju usi ali ne cuju, i da se Allah
zahvaljujuci dobm njihovih predaka, sazaljava na njihove potomke. Allah mu
je dalje objavio da ih upita kakvi su bili rezultati poslusnosti prema Njemu i je
li iko bio sretan - ko Mu je bio nepokoran, i nesretan - ko Mu je bio pokoran?
Poslanik im je dalje rekao da se i zivotinje prisjecaju svoga zavicaja pa se tamo

I vracaju, a da su oni pogaziU sve blagodati koje su date njihovim precima i
poceli pocast traziti na drugom mjestu.

', Dalje im je rekao da su njihovi uceni Ijudi zaboravili na obaveze prema

Bogu a poboznjaci su poceli obozavati dmge mime Njega, da se isposnici ne

pridrzavaju onoga sto znaju, a vladari poricu i Boga i Njegove poslanike,

tajeci lukavstva u svojim srcima i prepustajuci jezike lazima. Gospodar se

kune Svojom svemoci da ce na njih poslati narode koji nece razumjeti njihov

jezik, koji ih nece poznavati niti se smilovati nad njihovim placem. On ce im

poslati nemilosrdnog vladara sa brojnom vojskom poput oblaka i povorke sa

svih strana, cije ce se zastave vihoriti poput orlova kad lete, a konjica jurisati

poput ptica grabljivica. Oni ce grade vine jos jednom do zemlje porusiti, a

naselja opustositi. Tesko Jerasalemu i njegovim stanovnicima! Tako cu ih

izloziti ubijanju i ropstvu! Tako ce se nakon svadbenih pjesmi zacuti krici,

nakon rzanja konja zavijanje vukova, nakon raskosa po dvorovima, jazbine za

zvijeri, umjesto raskosnih svjetiljki dim buktinja, ponizenje nakon

dostojanstva i ropstvo nakon blagostanja! Sigurno cu miris njihovih zena

zamijeniti prasinom, a umjesto jahanja na udobnim sedlima ici ce pjeske.

Sigurno cu njihova tijela uciniti dubrivom za zemlju, kosti da ih przi Sunce!

Sigurno cu ih podvrgnuti najrazlicitijim patnjama, a onda narediti nebu da

bude zeljezni svod, a Zemlja kao od bakra izljevena, pa kad kisa i padne,

Zemlja nece radati, a ako nesto kroz bakar i prode, to ce biti iz Moje milosti

prema zivotinjama! Padavine nece padati u vrijeme sjetve, nego tek u vrijeme

zetve! Ako nesto i posiju dacu da to oboli, a ako sta i ostane uzecu bereket od

toga! Ako Me budu molili necu im se odazvati, ako budu trazili necu im dati,

ako budu plakali necu im se smilovati, a ako Mi se skruseno obrate Ja cu

okrenuti lice od njih!"

Ovo je citat Ibn Asakira.'

Ishak ibn Bisr navodi: "Idris nam je pricao da je Wehb ibn Munebbih
rekao: "Kada su se kod Izraetcana svakojaki poroci pojavili, Allah im je
poslao Eremiju, pa su bili neposlusni i poceli ubijati poslanike. Tada je Allah
dao da Nabukodonosor pocne razmisljati da krene protiv njih i napadne ih, jer
je Allah htio da ih preko njega kazni. Tada je Allah objavio Eremiji: "Ja cu
unistiti Izraelcane i osvetiti im se, pa idi na stijenu jerusalimsku, pa ce ti tamo

' ftn Asakir u svom Tarihu 2/388, 389, 390/Tehzib.

457

Eremija alejhi selam

doci Moja objava i zapovijed. On je otisao tamo, pocijepao svoju odjecu,
posuo se prasinom po glavi, pao na sedzdu i zamolio: "Gospodaru moj, volio
bih da me majka nije ni rodila, nego sto si me odredio da budem posljednji
poslanik Izraelcanima, pa da se zbog mene razrusi Jerusalim i nastradaju
Izraelcani." Na to mu je Gospodar rekao: "Podigni glavu!", pa ju je podigao i
kroz plac upitao: "Gospodaru, kojeg ces sad tiraiiina na vrat natovariti?"
"Obozavaoce vatre", odgovorio je, "oni se ne boje Moje kazne i ne nadaju se
Mojoj nagradi. Ustani, Eremija, i poslusaj sta cu ti o tebi i Izraelcanima reci:
Odabrao sam te prije nego sto sam te stvorio, blagoslovio te prije nego sto
sam te oblikovao u utrobi majke, ucinio te cistim prije nego sto sam te izveo
iz materice, poceo ti se obracati prije nego sto si odrastao, i odabrao te za
veliku stvar prije nego sto si postao zreo! Zato budi uz vladara i upucuj
ga!" Tako je bio uz vladara i upucivao ga. Objava od Allaha mu je silazila,
dok poroci nisu prevrsili svaku mjeru i Izraelcani zaboravili kako ih je Allah
spasio od neprijateija Senhariba i njegove vojske. Tada je Allah objavio
Eremiji: "Ustani i ispricaj im sto ti naredujem. Podsjeti ih na Moje blagodati
prema njima 1 objasni im sta se desava sa njima!" Eremija je na to rekao:
"Gospodaru moj, ja sam slab ako me Ti ne ojacas, nemocan ako me Ti ne
porno gnes, grijesnik ako me Ti ne uputis, sicu§an ako me Ti ne osnazis i
bijedan ako me ti ne uzdignes!" Allah ga je upitao: "Zar ne znas da se sve
desava Mojom voljom, a Ja stvaram i odredujem, da su sva srca i jezici u
Mojoj vlasti i da ih okrecem kako Ja hocu, pa su mi pokomi? Ja sam Onaj
kome nista nije slicno. Mojom rijecju su nastala nebesa i Zemlja i ono sto je
na njima! Zar ne znas da je ispravno vjerovati samo u Mene i da sva moc
pripada samo Meni, da ono sto je kod Mene ne poznaje niko osim Mene. Ja
sam Onaj koji se obraca morima, pa moje rijeci razumiju, koji naredujem pa
isrvrsavaju Moje zapovijedi, koji im je odredio granice, pa iz njih ne izlaze.
Ona nose valove poput brda, ali kada dodu do granice koju sam im odredio,
zaustavljaju se ponizno priznajuci Moje naredenje? Zar ne znas da sam uz
tebe iako nisam kod tebe, da sam te poslao Svojim stvorenjima da im
preneses Moje poslanice i zasluzis nagradu svih onih koji te budu slijedili,
bez umanjivanja njihove nagrade? Idi svome narodu, stani pred njih i reci
im: "Allah vas se sjeca po dobru vasih predaka, pa vas je u zivotu ostavio.
potomci poslanika! Sta'su vasi preci dozivjeli zato sto su Meni bill pokomi, a
sta ste vi dozivjeli zato sto ste mi neposlusni? Jeste li ikoga vidjeli da se
usrecio ako je prema Meni bio neposlusan? Znate li ikoga sretnog da je Meni
bio nepokoran? I zivotinje se vracaju svojim zavicajima kada se sjete njihovih
Ijepota, a vi uzivate u onome sto vas vodi propasti, zaboravljajuci cime sam
sve pocastio vase pretke, i trazite pocast na drugoj strani! Vasi rabini i
ucenjaci su Moje robove uzeli sebi za sluge. Od njih su napravili svoje
robove i prema njima ne postupaju po Mojoj Knjizi, pa su ih odvratili od
Mene i od sjecanja na Mene i Moje zakone, i zaveli su ih, pa su Moji robovi
pokomi njima onako kako to samo Meni trebaju biti, a pokomoscu prema
njima su nepokomi prema Meni.

458

Eremija alejhi selam

VaSi vladari i pretpostavljeni su nezahvalni na Mojim blagodatima. Oni se
ne boje Moje kazne i dunjaluk ih je zaveo do te mjere da su zabacili Moju
Knjigu i zaboravili obecanje Meni dato. Oni iskrivljuju Moju Kujigu, dizu se
protiv Mene i napadaju Moje poslanike! Neka je slavljena Moja uzvisenost,
Moja velicanstvenost i Moja velicina! Da li je Meni potreban sudrug u Mojoj
vlasti? I da li je ikome potrebno da se njemu pokorava i time Meni bude
nepokoran? I da li je Meni trebalo da stvaram robove i da ih posHje ucinim
bogovima pored Mene, ili da ikome dozvolim da bude pokoran nekome onako
kako to treba biti samo prema Meni?

Vasi poboznjaci i poznavaoci vjerozakona izucavaju one sto oni
odaberu. Pokoravaju se vladari ma i slijede ih u novotarijama koje uvode u
Moju vjeru, Pokoravaju im se u onome cime grijese prema Meni i ispunjavaju
zavjete prema njima kojima krse zavjete prema Meni! Zato su oni neznalice
pored svega svoga znanja i ne koriste se nicim sto su naucili iz Moje
Knjige,

Potomci nasih poslanika su okahareni i podlegh iskusenjima. Oni se sa
ostalim svijetom upustaju u sto ne bi smjeli. Prizeljkuju Moju pomoc kao sto
sam pomogao njihovim precima i ocekuju pocast koju sam njima ukazao. Oni
neiskreno i bez razmisljanja tvrde da su oni najpreci, a zaboravljaju koliko su
njihovi preci saburili, koliki trud su radi Mene ulagali kada je svijet bio
zaveden, i koliko su svoje krvi i zivota zrtvovali, sabureci i potvrdujuci Istinu
sve dok se nije ojacala i osnazila Moja vjera!

Ja sam sa velikim strpljenjem postupao prema njima ne bi li Me se
zastidjeli i vratih Mi se, prelazio sam preko njihovih gresaka, davao im duge
zivote i pravdao ih ne bi li se oni dosjetili. Svo to vrijeme davao sam im kisu sa
neba, bilje iz zemlje, zdravlje u tijelu i pomagao ih protiv neprijatelja, a oni su
bili sve vise neposlusni i udaljavaH se od Mene! Pa dokle tako? Je li to oni
Mene izigravaju, Mene izazivaju, Mene varaju i protiv Mene se okrecu?
Kunem se Svojom velicinom: Sigumo cu im dati takva iskusenja da se ni
mudrac nece moci snaci i da ce uzalud biti misljenje razumnih i mudrost
mudrih! Zatira cu sigumo nad njima vlast dati tvrdokomom silniku i oholom
vladaru, kojem cu dati da bude strasan, Iz njegova srca cu iscupati samilost i
sazaljenje, i dacu da ga slijedi vecina Ijudi, poput nocne tmine! Vojnika ce
imati poput oblaka, povorke ce mu stizati sa svih strana, vihorenje njegovih
zastava ce biti poput leta orlova, a konjica poput velikih jata ptica! Oni ce
gradevine ponovo srusiti a sela ostaviti pustim. Na Zemlji ce veliki nered
napraviti i sve 6e porusiti do cega god dodu! Bit ce okorjelih srca, ni na koga
nece obracati paznju, niti pokazivati sazaljenje ili samilost, nece gledati ni
slusati nikoga! Ulicama ce tako jako uzvikivati da ce to liciti na riku lavova, pa
ce se koze jeziti od straha od njih a blagi Ijudi ce pamet gubiti kada ih cuju!
Govorit ce nerazumljivim jezicima, a Hca ce im biti gruba i nepoznata. Tako Mi
Moje velicine, sigumo cu dati da iz njihovih kuca nestane Mojih knjiga i Moga
blagoslova. Sigurno cu dati da njihova sastajalista opuste od razgovora i

Eremija alejhi selam

predavanja, i sigumo cu dati da im se hramovi ne podizu i da se ne obilaze!
Oni su ih radi drugih, a ne radi Mene, uljepsavali i u njima su se moHli i cinili
ibadet samo zato da bi preko vjere dunjaluk stekli! U njima su izucavaii i
atjecali saznanja radi neceg drugog, a ne radi vjere i rada po njoj! Sigumo cu
njihovim vladarima dati ponizenje nakon velicine, strah umjesto sigumosti,
siromastvo umjesto bogatstva, glad umjesto blagostanja, razlicite nevolje
umjesto zdravlja i izobilja, grubu odjecu i sukno umjesto svile i kadife, leseve
ubijenih umjesto lijepih i pametnih osoba, i bukagije, lance i okove umjesto
kraljevskih odora!

Zatim cu im dati rusevine umjesto prostranih dvoraca i utvrdenih tvrdava i
kula; zavijanje vukova umjesto hrzanja konja; umjesto svjetlosti svjetiljki dim
pozara; umjesto dmzeljubivosti divljinu i pustos! Zatim, sigumo cu njihovim
zenama dati zeljezne okove umjesto zlatnih narukvica i ogrlica od bisera i
dragulja, prasinu i prljavstinu umjesto mirisa i mosusa, gazenje preko rijeka i
tumaranje nocu po ulicama umjesto putovanja u sedlima, i nezadovoljne duse,
lutanja, ulice i otkrivanje lica umjesto zenskih odaja i zarova! Zatim cu ih
sigumo namuciti razlicitim vrstama kazni, koje ce stici i onoga ko pobjegne na
neko visoko mjesto! Ja cu doista iskazati pocast onome ko Mene postuje, a
poniziti onoga ko Mene ponizava.

Zatim cu sigurno nebu i Zemiji narediti pa ce is pod neba biti sloj zeljeza,
a na Zemiji sloj bakra, tako da iz neba nece padati kisa, a iz Zemlje nece
nicati usjevi! A ako i padne nesto kise, Ja cu poslati zarazu na to sto nikne,
a ako od toga nesto i ostane, uzet cu bereket iz njega! Ako Me budu zvali
necu iro se odazvati, ako Mi budu nesto trazili necu im dati, ako budu
piakali necu se na njih sazaliti, ako Mi se ponizno obrate Ja cu okrenuti lice
od njih, a ako Mi kazu: AUahu nas, Ti si Svojom milo§6u i dobrotom stvorio
i nas i nase pretke prije nas, zato sto si nas Sebi odabrao, pa si nam dao
poslanike, Knjigu i hramove, dao si nam vlast i upravu na Zemiji, Svojom
blagodati si i nas i nase pretke odgojio da budemo skromni i Svojom
miloscu si i nas i njih sacuvao kada smo postaH oholi, Ti dajes blagodati
ako se i pokvarimo, pa nemoj Ti promijeniti Svoje postupke ako se mi i
promijenimo, i upotpuni nam Svoju blagodat, dobrotu, dar i dobrocinstvo!
Ako Mi oni tako kazu, Ja cu im reci: - Ja prvi Svojim robovima ukazem
milost i dam Svoje blagodati. Pa ako to oni prihvate, Ja to upotpunim, ako
traze jos Ja im dam jos, ako budu zahvalni J a im to uduplam, a ako se
promijene onda se i Ja promijenim! Ako se oni ne promijene Ja se rasrdim,
a ako se rasrdim Ja i kaznjavam - nista se ne moze Mojoj srdzbi
suprotstaviti!"

Ka'b kazuje: - Zatim je Eremija zavapio: "Tvojom miloscu evo ucim od
Tebe. A da li ja to zasluzujem, jer ja nisam vrijedan i nisam dostojan da
govorim pred Tobom. Samo si me Ti Svojom miloscu ostavio u zivotu do
danasnjeg dana, A nema nikoga od mene preceg da se boji ove prijetnje i
kazne, jer si mi Ti dao da zivim i boravim medu ovim gresnicima i oni su u

460

Eremija alejhi selam

mojoj blizini prema Tebi grijesili a da ih nisam promijenio i odvratio od
toga! Ako me kaznis, to sam i zasluzio, a ako mi se smilujes, to i ocekujem
od Tebe. Zatim je zamolio: - Gospodaru moj, slavljen neka si i hvaljen i
velicanstven i uzvisen! Gospodaru moj, zox ces unistiti ovo boraviste i
njegovu okolinu, a ono je boraviste Tvojih poslanika i mjesto silaska Tvoje
objave? Gospodaru moj, slavljen neka si i hvaljen i velicanstven i uzvisen,
ako i srusis ovaj hram i ostale gradevine i dzamije koje su sagradene radi
sjecanja na Tebe! Gospodaru moj, slavljen neka si i hvaljen i velicanstven i
uzvisen ako i pobijes ovaj narod i ako ih kaznis! Ali, oni su potomci Tvoga
miljenika Dawuda! Gospodaru moj, koja naselja i koji narodi ce biti sigurni
od Tvoje prijetnje i kazne ako to nece biti potomci Tvoga miljenika
Ibrahima, sljedbenici Tvoga sugovomika Musaa i narod Tvoga namjesnika
Dawuda? Zar ces nad njima ovlastiti one koji vatru obozavaju?" Allah mu
na to odgovori: - O Eremija, onaj ko je Meni neposlusan neka ocekuje moju
kaznu! Ja sam tom narodu dao pocast zato sto su Mi bill pokomi, a da to
nisu bill, Ja bih ih nastanio tamo gdje neposlusni trebaju zivjeti - osira ako
bi ih sustigla Moja milost."

Eremija tada rece: "Gospodaru moj, Ibrahima si odabrao za Svoga
miljenika i njime si nas sacuvao, a Musaa si Sebi priblizio radi razgovora,
pa Te molimo da nas sacuvas, a ne da nas kaznis i na§e neprijatelje nad
nama ovlastis!" A Allah mu objavi: "0 Eremija, Ja sam te blagoslovio jos u
utrobi tvoje majke i dao ti da zivis do danasnjeg dana. Da se tvoj narod
brinuo o jetimima, siromasima, bijednicima i putnicima, Ja bih ih pomogao
i kod Mene bi zasluzili Dzennet u kojem ima divnih vo6ki i pitke vode -
voda je tamo statno cista, a voce se ne kvari i ne moze ga nestati! Ali,
moram ti se po2aliti na Izraelcane: Ja sam im bio poput briznog pastira;
uvijek sam od njih otklanjao susu i svaku nevolju; davao sam im svega u
izobilju, a oni su postali poput ovnova koji se tuku! Tesko njima! I opet:
Tesko njima! Ja ukazujem pocast onome ko Mene postuje, a ponizavam
onoga ko Mene hoce poniziti. Generacije prije njih su sakrivale grijesenje
prema Meni, a ovaj narod se s tim ponosi, pa javno grijese u hramovima, na
ulicama, na vrhovima brda i u hladu drva, tako da Mi se na njh puno zale i
nebo i Zemlja i brda, a zivotinje su od njih pobjegle u najudaljenije krajeve
Zemlje. Nikako ne prestaju sa tim i nimalo se ne koriste onim sto su naucili
iz Knjige."

Kada im Eremija prenese poruku od Allaha i kada cuse za prijetnju i kaznu
u njoj, oni se uzbunise, utjerage ga u laz i optuzise ga, govoreci mu: "Lazes i
puno na Allaha izmisljas tvrdeci da ce Allah na svojoj Zemiji i u syojim
hramovima dokinuti Svoju Knjigu i robovanje i obozavanje Njega! A ko ce Ga
onda obozavati ako na Zemiji ne ostane ni jedan poboznjak, hram ili Knjiga?
Zaista si krupnu stvar slagao na Allaha i sigumo te je ludilo spopalo!" Zatim ga
seepage, okovase i u tamnicu bacise. Tada Allah posla na njih Nabukodonosora,
pa im on pride sa svojim vojskama i opkoh ih, pa se desi ono sto je Uzviseni

461

Eremija alejhi selam

rekao: pa ce oni pregaziti vase kuce (El-Isra', 5) Tj. nakon sto im je dodijala
opsada, oni pristadose na njegovu vlast i otvorise im kapije i pustise ih unutra.
Na to se misli u rijecima: pa ce oni pregaziti vase kuce! Nabukodonosor
postupi prema njima kao bezboznik i tiranin: jednu trecinu pobi, drugu trecinu
uze u ropstvo, a ostavi samo ostarjele, iznemogle i slabe. Na njih je navalio
konjicom, srusio je Bejtu-1-makdis, poveo sa sobom mladice, zene je ostavio na
ulicama otkrivene, pobio je borce, razrusio je tvrdave i pomsio hramove, a
spalio Tewrat. Zatim je upitao za Danijala, koji je vec imao Knjigu. Kada su ga
pronasli, on je vec bio uniro, pa mu je njegova porodica iznijela Knjigu koju
Nabukodonosor dokrajci, A od Danijalove porodice su bill: Danijal ibn
Hazekie! mladi, Misail, Azrail i Mihail. Danijal ibn Hazekijel je naslijedio
Danijala starijeg. Take je Nabukodonosor usao u Jemsalim, opustosio cijeli
Sam i pobio Izraelcane do te mjere da ih je skoro potpuno mi is tic. Kada je to
uradio, vratio se noseci njihova blaga i vodeci sa sobom zarobljene, Medu
njima je bilo devedeset hiljada djecaka, potomaka njihovih ucenjaka i vladara.
Onje u jerusalimskoj dzamiji napravio smetljlste i tuje klao svinje! Zarobljeni
djecaci su bili: sedam hiljada Dawudovih potomaka, jedanaest hiijada
potomaka Jusufa ibn Jakuba i njegovog brata Benjamina, osam hiljada
potomaka Ejse ibn Jakuba, cetmaest hiljada potomaka Zubalona i Neftahja ibn
Jakuba, cetmaest hiljada potomaka Dana ibn Jakuba, osam hiljada potomaka
Jistahra ibn Jakuba, dvije hiljade potomaka Zijuna ibn Jaua, cetiri hiljade
potomaka Rubila i Lawija, i dvanaest hiljada ostalih Izraelcana. Onje sa njima
otisao u Babilon.

Ishak ibn Bisr kaze da je Wehb ibn Munebbih kazivao: "Nakou sto jc :o
uradio, receno mu je: "Medu njima je bio jedan koji ih je upozoravao na ovo
sto im se desilo, koji im je tebe nagovijestio i o tebi im govorio. On im je
predskazao da ces ih ubijati, da ces porobiti njihovo potomstvo, da ces im
porusiti dzamije i da ces im popaliti hramove. Medutim, oni su ga u laz
utjerivali i optuzivali, pa su ga pretukli, okovah i u tamnicu bacili." Na to
Nabukodonosor naredi da se Eremija dovede iz zatvora, pa ga upita: "Jesi li
zaista upozoravao svoj narod na ovo sto im se desilo?" On odgovori da jeste, a
on ga upita: "A odakle si znao za to?" On mu odgovori: "Allah me je njima
poslao, ah su me oni u laz utjerivali." On ga opet upita: "Poricali su te, tukli i u
tamnicu bacili?" On odgovori: "Da." A on rece: "Kako je los narod koji porice
svoga poslanika i poslanicu svoga Gospodara! Ako hoces ostani kod mene pa
cu te paziti i castiti, a ako hoces vrati se u svoj kraj, ja ti garantiram sigumost."
Eremija mu na to rece: "Ja sam pod Allahovom zastitom neprestano od kako
sam u nju usao. Da i Izraelcani nisu izasH iz nje, ne bi se bojaU ni tebe niti
nekog drugog, niti bi im ti mogao ista uraditi." Kada je Nabukodonosor cuo
ove rijeci od njega, pustio ga je, pa se on nastanio u Jemsalimu, na svom
podrucju.

U ovoj predaji ima mudrih, poucnih i zadivljujucih stvari, aU je ona cudna
zato sto se pripisuje Arapima.

462

Eremija alejhi setam

Hisam ibn Muhammed ibn es-Saib el-Kelbi kaze: "Nabukodonosor je bio
namjesnik perzijskog kralja Lehrasiba i vladao je prostorom od Ehvaza do
Bizanta. On je izgradio grad Belh, koji se zove i el-Hansa'. Lehrasib je
takoder vodio rat protiv Turaka, pa ih je satjerao na vrlo raali prostor. Zatim
je poslao Nabukodonosora u Sam da bi se borio protiv Izraelcana; ali, kada je
on dosao u Sam, njegovi stanovnici su sa njim sklopili mir." Neki opet kazu
da je Behmen, perzijski kralj nakon Bestasiba ibn Lehrasiba, poslao tamo
Nabukodonosora i to zato sto su se Izraelcani suprotstavljali nj ego vim
izaslanicima.

A Ibn Dzerir navodi od Junusa ibn Abdula'laa, on od Ibn Wehba, on od
Sulejmana ibn Bilala, on od Jahjaa ibn Se'ida el-Ensarije, a on od Se'ida ibn el-
Musejjeba, da je Nabul<odonosor, dosavsi u Damask, zatekao krv kako izvire
na smetljistu, pa je upitao stanovnike: "Otkud ova krv?" Oni su mu odgovorili:
"To smo zatekli jos od nasih predaka - kada god se tu nade smece, pojavi se i
krv." Tu je on ubio sedamdeset hiljada muslimana i nemuslimana, pa je krv
stala.

Ovaj sened je Ispravan do Se'ida ibn el-Musejjeba. Naprijed su navedene
rijeci hafiza Ibn Asakira, koje ukazuju na to da je ta krv bila od Jahjaa ibn
Zekerijjaa. Medutim, to nije tacno, jer je Jahja ibn Zekerijja zivio odredeno
vrijeme nakon Nabukodonosora. Dakle, jasno je da je to krv nekog
prethodnog poslanika, ili nekog dobrog covjeka ill nekog drugog, koga Allah
bolje zna.

Hisam ibn el-Kelbi kaze: "Kada je Nabukodonosor dosao u Jerusalim,
tadasnji vladar, koji je bio iz Dawudove loze, sklopio je sa njim primirje i tako
ga odvratio od Izraelcana. Nabukodonosor je uzeo od njih neke Ijude kao taoce
i vratio se; ali, kada je stigao do Tiberijskog jezera cuo je da su se Izraelcani
pobunili protiv svog vladara i ubili ga, zato sto je sklopio mir sa njim, Na to je
poubijao taoce, vratio se i silom zauzeo Jerusalim, pobio pobunjenike a njihovo
potomstvo odveo u ropstvo.

On zatim kaze: "Culi smo da je Nabukodonosor u zatvoru pronasao
poslanika Eremiju i da ga je oslobodio. On mu je ispricao sta se sa njim desilo,
da je upozoravao svoj narod na opasnost, pa su ga u laz utjerivali i bacili ga u
taranicu. Na to je Nabukodonosor rekao: - Kako je los narod koji je neposlusan
Bozijem posianiku! Zatim ga je pustio i lijepo prema njemu postupio. Nakon
toga, oko njega su se okupili nemocni Izraelcani i rekli: - Mi smo zaista zio
radiii i nepravedni bili. Kajemo se Uzvisenom AUahu za one sto smo radili, pa
zamoli Allaha da nam oprosti. On je zamolio AUaha da im oprosti, ali mu je On
objavio: - Alco istinu govore neka sa tobom ostanu u ovom gradu. Kad im je
saopcio sta im je Allah odredio oni su rekli: - Kako cemo ostati u ovom gradu,
kada je on srusen i kada se Allah vec rasrdio na njegove stanovnike!, odbivsi
da ga poslusaju."

Ibn el-Kelbi kaze: "Od tada su se Izraelcani razisli po svijetu, pa su se neki
nastanili u Hidzazu, neki u Jesribu (Medini), neki u Mekki, dok su neki otisli u
Egipat. Nabukodonosor se tada pismom obratio egipatskom vladaru sa

463

Eremija alejhi selam

zahtjevom da ih otuda protjera, all je ovaj odbio da to ucini, pa je
Nabukodonosor krenuo sa vojskom protiv njega, pobijedio ga i odveo ih u
ropstvo. Zatim je nastavio pohod prema zemljama raagriba, odakle se vratio,
vodeci sa sobom veliki broj zarobljenika iz Sjeverae Afrike, Egipta,
Jemsalima, Palestine i Jordana, medu kojima je bio i Danijal.

Ja na to dodajem: Prema onome sto kaze Wehb Ibn Mxmebbih, to je bio
Danijal ibn Hazekijal mladi, a ne stariji. Allah najbolje zna.

464

Danijal alejhi selam

KAZIVANJE O DANIJALU im

Ibii Ebi ed-Dunja navodi: "Ahmed ibn Abdula'la es-§ejbani nam je
pricao: "Ako nisam direktno cuo od Suajba ibn Safwana onda mi je
neko od nasih prijatelja prenio od njega, a od el-Edzleha el-Kindija, da
je Abdullah ibn Ebi el-Huzejl rekao: "Nabukodonosor je uhvatio dva lava i
bacio ih u jednu veliku rupu, a onda uzeo Danijala pa ga dole bacio. Medutim,
oni mu nista nisu ucinili. Nakon izvjesnog vremena kao i svaki fiovjek, osjetio
je potrebu za hranom i picem. Tada je Allah naredio Eremiji, koji je bio u
Samu da pripremi hranu i pice za Danijala. "Gospodaru moj, ja sam u
Blagoslovljenoj zemlji a Danijal u Babilonu, u Iraku!", rekao je. Na to mu je
Allah objavio; "Ti pripremi ono sto smo ti naredili, a Mi cemo poslati ko ce
odnijeti i tebe i ono sto pripremis!" Take je i uradio, pa mu je Allah poslao
onog koji je i njega i ono sto je pripremio odnio do niba one rape. Danijal je
tada upitao: "Ko si ti?" "Ja sam Eremija", odgovorio je. "Zasto si dosao?",
upitao je, a ovaj je odgovorio: "Tvoj Gospodar me do tebe poslao." Na to je on,
opet, upitao; "Allah se mene sjetio?", pa mu je odgovorio: "Jeste." Na to je
Danijal rekao: "Hvala Allahu koji ne zaboravlja onog ko se Njega sjeca. Hvala
AUahu koji se odaziva onome ko Ga zamoli. Hvala Allahu koji ne prepusta
drugom onoga ko se u Njega pouzda. Hvala Allahu koji dobrocinstvo
nagraduje dobrocinstvom. Hvala Allahu koji strpljenje nagraduje spasom.
Hvala Allahu koji otklanja od nas nase nevolje i brige. Hvala Allahu koji nas
cuva i onda kada nas rastuzi pomisao na nasa djela. Hvala Allahu koji je nasa
uzdanica kada umremo."

Junus ibn Bukejr prenosi od Muhammeda ibn Ishaka, a on od Ebu Halida
ibn Dinara, da mu je Ebu el-Alije pricao: "Kada smo osvojili Tustar, u
Humnuzanovoj kuci smo izmedu ostalog nasli jedan lezaj na kome je lezao
jedan mrtvac, sa knjigom pored glave. Knjigu smo odnijeli Omeru ibn el-
Hattabu, paje pozvao Ka'ba, pa ju je preveo na arapski jezik. Ja sam bio prvi
Arap koji ju je procitao. Citao sam je kao i Kur'an. Tada sam upitao Ebu el-
Alija: "A sta je bilo u njoj?", pa mi je rekao: "O nasim zivotima i dogadajima,
te o nasim govorima i o onome sto se jos nije dogodilo." Zatim sam ga upitao:
"A sta ste uradili sa mrtvacem?" "U toku dana smo iskopali trinaest razasutih
mezarova, pa smo ga navece pokopah u jedan od njih, a zatrpaU svih trinaest,
kako bi ga sakrili od svijeta da ga ne iskopaju." Ja sam ga opet upitao: "A sta
su htjeli od njega?" On je odgovorio: "Kada bi bila susa oni bi ga iznijeh na

466

Danijal alejhi selam

lezaju, pa bi im pala kisa." "§ta ste zakljucili, ko je bio taj covjek?, upitao sam,
pa je rekao: "Covjek po imenu Danijal." "Sta ste primijetili, koliko je proslo od
njegove smrti?", upitao sam. "Tri stotine godina", odgovorio je, a ja sam
ponovo upitao: "Nista se na njemu nije izmijenilo?" "Nista, osim nesto kose sa
glave, jer tijela poslanika ne truhnu u zemlji i zivotinje ih ne jedu", odgovorio
je.

Ovaj sened je ispravan sve do Ebu el-AIije. Medutim, ako je tacno da je
onaj covjek umro prije tri stotine godina, onda to nije poslanik, nego neki
dobar covjek. Prema hadisu koji se nalazi u Buhariji, izmedu Isaa sina
Merjeminog i Allahovog Poslanika % nije bilo ni jednog poslanika, a razmak
izmedu njih dvojice je prema jednim bio cetiri stotine godina, prema dnigim
sest stotina, a prema trecim seststotina i dvadeset godina. Moguce je da je on
umro i prije osam stotina godina, sto bi otprilike bilo u vrijeme Danijala. Ako
je to bio Danijal onda se slaze vrijeme. Medutim, mozda je to bio neko dnigi,
bilo neki poslanik, bilo neki evlija. Ipak, najvise se pretpostavlja da je to bio
Danijal, jer ga je perzijski vladar uhapsio, pa je on jedno vrijeme proboravio u
njegovom zatvoru, kao sto je vec navedeno.

Vjerodostojnim senedom od Ebu el-AHja se prenosi da mu je nos bio jedan
pedalj dugacak. Pored toga, dobrim senedom se od Enesa ibn Malika prenosi
damuje duzina nosa bila jedan arsin. Imajuci to u vidu, moguce je da se radi o
jednom od davnasnjih poslanika, prije navedenog vremena. Uzviseni Allah,
opet, najbolje zna.

Ebu Bekr ibn Ebi ed-Dimja u svom 6^}thi Ahkamu-l-hibur navodi: "Ebu Bilal
Muhammed ibn el-Haris ibn Abdullah ibn Ebi Burde ibn Ebi Musa el-Es'ari
namje pricao, da je cuo od Ebu Muhammeda el-Kasima ibn Abdullaha, on od
Ebu el-Es'asa el-Ahmerija, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Danijal je molio
Uzvisenog Gospodara da ga pokopaju Muhammedovi sljedbenici". Kada je
Ebu Musa el-Es'ari osvojio Tustar, nasao ga je u jednom tabutu. Vene i arterije
su mu jos radile! Allahov Poslanik ^jejos prije rekao: "Ko pronade Danijala,
obradujte ga Dzennetom!" Posto ga je nasao jedan covjek po imenu Hurkus,
Ebu Musa je to napisao Omeru, pa mu je on odgovorio: "Danijala zakopaj, a
Hurkusa meni posalji, jer mu je Poslanik gi nagovijestio Dzennet." Ova verzija
je mnrsel i spomo je da lije vjerodostojna. Allah, opet, najbolje zna.

Ibn Ebi ed-Dunja zatim navodi: "Ebu Bilal nam je pricao, da je cuo od
Kasima ibn Abdullaha ibn Anbesea ibn Se'ida, ucenog covjeka, da je Ebu
Musa uz Danijala nasao jednu knjigu i jedan vrc sa lojem, nesto dirhema i
njegov pecat. Ebu Musa je o tome obavijestio Omera, pa mu je Omer poslao
pomku da Knjigu posalje njemu s komadom loja, a da se s ostatkom lijece
muslimani koji su uz njega, da dirheme podijele medu sobom, a da pecat zadrzi
za sebe."

U vise verzija Ibn Ebi ed-Dunja dalje navodi da je Musa kad je pronasao
Danijala, prisao mu, zagriio ga i poljubio. Zatim je poslao pismo Omeru u
kome mu je sve napisao, izmedu ostalog da je uz njega nasao sanducic sa

467

Danijal alejhi selam

priblizno deset hiljada dirhema. Taj novae je svijetu pozajmljivao. Oni koji ga
ne bi vratili, razbolili bi se. Omer mu je naredio da Danijala okupa vodom i
lotosora, da ga zamota u cefme i zakopa ne kazujuci nikome gdje je to mjesto.
Naredio je da se novae stavi u Bejtu-1-mal (drzavnu kasu), a da mu se sanducic
donese, pa mu je iz njega poklonio pecat.

Pored toga, od Ebu Musaa se prenosi da je cetvorici zarobljenika naredio da
pregrade neku rijeku i u njenom koritu iskopaju kabur, i u njega ga zakopaju,
Nakon toga dao je da se zarobljenici pogube, tako da je samo Ebu Musa el-
Es'ari - Allah mu se smilovao - znao gdje je ukopan.

Ibn Ebi ed-Dunja dalje navodi: - Ibrahim ibn Abdullah mi je pricao, da je
cuo od Ahmeda ibn Amra ibn Serhea, on od Ibn Wehba, a on od
Abdurrahmana ibn Ebi ez-Zinada, da mu je otac pricao: "Na ruci Ibn Ebi
Burdea ibn Musaa el-Es'arije sam vidio prsten sa dva lava uklesana na ploci,
koji lizu covjeka koji sjedi izmedu njih." Ebu Burde je pricao da je to prsten
onog mrtvog covjeka za koga ovdasnji svijet misli da je bio Danijal. Ebu Musa
ga je uzeo kada je pokopavao Danijala. Zatim je Ebu Burde rekao: "Ebu Musa
je upitao ucene Ijude u tom naselju o tom klesanju, pa su mu oni odgovorili:
"Vladaru u cije vrijeme je zivio Danijal su jednom dosli astrolozi i uceni Ijudi,
pa su mu rekli: "Taj i taj mladic ce se roditi i on ce omesti i dokrajciti tvoju
vlast", a vladar je na to rekao: "Tako ml Boga, odmah te noci cu ubiti tog
mladica!" Tako su uzeli Danijala i bacili ga lavovima. Medutim lav i lavica su
ga lizali, ne nanoseci mu nikakvo zlo.

Zatim mu je dosia majka i nasia ga kako ga lavovi lizu. Tako ga je Allah
spasio i on je zivio onoliko koliko je zivio. Zatim Ebu Burde rece da je Ebu
Musa rekao: "Uceni Ijudi tog naselja su mi zatim rekli: "Tako je Danijai
uklesao na kamenu svoga prstena svoju sliku i sliku dva lava kako ga lizu, da
ne bi zaboravio AUahovu blagodat koju mu je tada dao."

Ovaj senedje dobar.

*

468

hgradnja Jerusalima

PONOVNA IZGRADN JA JERUSALIMA I
OKUPLJAN JE IZRAELCANA NAKON STO
SU BILI RAZASUTI PO SVIM KRAJEVIMA

ZEMLJE

Uzviseni Allah cije su rijeci najistinitije, u Svojoj Casnoj Knjizi kaze:
Hi za onoga koji je prolazeci pored jednog do temelja porusenog
grada, povikao: "Kako ce Allah ozivjeti ove sto su pomrli? " I Allah
ucini, te on umre i tako ostade stotinu godina. a onda ga ozivje i zapita:
"KoUko si ostao?" "Dan Hi dio dana". odgovori. "Ne". rece On. "ostao si
stotinu godina! Pogledajjelo svoje ipice svoje - nije sepokvarilo; a pogledaj i
magarca svoga - da te ucinimo dokazom Ijudima, - a pogledaj i kosti - vidi
kako ih sastavljamo, pa onda ih mesom oblazemo!" I kada njemu bijasno, on
povika: "Ja znam da Allah sve mozef " (El-Bekare, 259.)

Hisara ibn el-Kelbi kaze: "Prema onom sto sam cuo, Allah je zatim objavio
Eremiji m\: "Ja cu ponovo podici Jerusalim, pa idi i tamo se nastani!" Kada je
tamo dosao vidio je sve poruseno, pa se zapitao: "Slava AUahu! Naredio mi je
da dodem u ovaj grad i rekao da ce ga ponovo podici. Kada ce ga Allah
izgraditi i ozivjeti, kad je mrtav?"

Zatim je legao i zaspao, ostavivsi pored sebe magarca i sepet sa hranom.
Tako je ostao spavajuci sedamdeset godina, sve dok Nabukodonosor nije umro,
i vladar Lehrasib, pod cijom je komandom bio. Ovaj je vladao sto dvadeset
godina, a nakon njegove smrti na vlast je dosao sin mu Bestasib ibn Lehrasib.

Kada je Nabukodonosor umro, do Bestasiba su stigle vijesti da po §amu
yiada pustos i da su se po Palestini zvijeri namnozile i da u njoj nema nigdje
zive duse, Zato je Izraelcanima u Babilonu dao proglas da se u §am moze
vratiti ko hoce. Odredivsi im za vladara jednog od Davi^udovih potomaka kome
je naredio da ponovo sagradi JerusaUm i podigne Hram u njemu.

Kada su se vratili i poceli graditi, Allah je otvorio Eremijine oci, pa je vidio
kako se grad podize i zida. Zatim je nastavio spavati sve dok se nije napunilo
sto godina sna, nakon cega ga je Allah ozivio, paje pomislio daje spavao same
malo. Znao je da je grad bio razrusen, pa je kada ga je ugledao izgradenog i
nastanjenog, uzviknuo: "Ja znam da Allah sve moze!"

469

Izgradnja Jerusalima

Hisam dalje kazuje: "Tako su se Izraelcani ponovo nastanili u Jerusalimu,
gdje im je Uzviseni Allah ponovo dao da zive bezbrizno sve dok ih Bizantinci
nisu poceli potiskivati. Kasnije su, nakon pojave krscanstva, izgubili svaku
vlast i kontrolu nad ovim prostorima.

Tako navodi i Ibn Dzerir u svojoj Historiji. On navodi: "Lehrasib je bio
pravedan vladar i vjesto je upravljao svojim carstvom. Bili su mu pokorai
mnogi Ijudi, pokrajine, vladari i vojskovode. Bio je poznat po izgradnji tvrdava
i naselja. Kada je nakon sto i nesto vise godina osjetio siabljenje moci, predao
je vlast svome sinu Bestasibu. U njegovo vrijeme pojavila se nova vjera ciji su
sljedbenici obozavali vatru.

Naime, jedan covjek po imenu Zeredust se jedno vrijeme druzio sa
Eremijom SSS. Naljutivsi se na njega Eremija 8^1 ga je prokleo. Obolivsi od
lepre, on se odmetnuo u oblasti Azerbejdzana, gdje je sreo Bestasiba i poceo se
sa njim druziti. Zeredust je sam izmislio vjeru vatropoklonika i ponudio da u
nju prede i Bestasib. Ovaj je to ucinio i silom poceo u nju uvoditi i ostali svijet,
tako da je pobio veliki broj onih koji je nisu htjeli prihvatiti.

Nakon Bestasiba na vlast je dosao Behmen ibn Bestasib. To je jedan od
poziiatih perzijskih kraljeva i narodnih junaka o kojima se prepricavaju brojne
price. Nabukodonosor je zivio dugo vremena, tako da je nadzivio svu trojicu -
Allah ga prokleo!"

Ibn Dzerir dakle navodi da je Eremija bio taj koji je naisao pored onog
srusenog naselja.

Tog misljenja je Wehb ibn Munebbih, Abdullah ibn Ubejda ibn Umejr i
dmgi. Uzimajuci u obzir navedenu predaju, njihov stav ima dobru podlogu.

Medutim, od Alije, AbduUaha ibn Selame, Ibn Abbasa, El-Hasana,
Katadea, Es-Sudejja, Sulejmana ibn Burde i dnigih, se prenosi da je to bio
Uzejr.

Ovaj stav je poznatiji kod mnogih ucenjaka i iz prvih i iz kasnijih
generacija. Allah, opet, najbolje zna.

470

bio

ii sa
i od
se
1 u

I od

cu

m

pjr »

bio

mih

ri^A

mm

Uzejr alejhi selam

KAZIVAN JE O UZE JRU m\

Hafiz Ebu el-Kasim Ibn Asakir navodi da je to Uzejr ibn Dzerwe po
jednima, a po drugima Uzejr ibn Surejk ibn Adijj ibn Ejjub ibn
Derzena ibn Arijj ibn Tekijj ibn Usbu' ibn Fenhas ibn el-Azer ibn
Harun ibn 'Imran. Po trecim, ecu mu je bilo ime Surejh. U nekim predajama se
navodi da je ixkopan u Damasku. On dalje navodi od Ebu el-Kasima el-Begawija,
on od Dawuda ibn Amra, on od Hibbana ibn Alijja, on od Muhammeda ibn
Kurejba, on od svoga oca, a on od Ibn Abbasa, daje Poslanik^ rekao: "Ne znam
da li je Uzejr bio prodan ili nije, niti da li je Uzejr bio vjerovjesnik ili nije."

Predaju slicnu ovoj navodi i od Muemmela ibn el-Hasana, on od Muhammeda
ibn Ishaka es-Sedzezija, on od Abdurrezzaka, on od Ma'mera, on od Ibn Ebi
Zuejba, on od Se'ida el-Makberija, on od Ebu Hurejre a on od Poslanika ^.

On zatim navodi jednu neprihvatljivu predaju od Ishaka ibn Bisra, on od
Dzubejra i Mukatila, oni od Ed-Dahhaka a on od Ibn Abbasa da je Uzejr navodno
bio jedan od onih koje je Nabukodonosor kao djecaka odveo u ropstvo, i da mu
je Allah, kada je napunio cetrdeset godina, dao mudrost, te da niko vise od
njega nije poznavao i pamtio Tewrat. On je spominjan sa ostalim poslanicima,
dok mu Allah nije izbrisao ime odatle, kada Ga je upitao o sudbini.

Medutim, to je sve siabo, munkati' i neprihvatljivo. Allah, opet, najbolje zna.

Ishak ibn Bisr prenosi od Se'ida, on od Ebu 'Anibe, on od Katadea, on od
El-Hasana, a on od Abdullaha ibn Selama, daje Uzejr bio onaj covjek kojegje
Allah usmrtio stotinu godina, pa ga zatim ozivio.

Ishak ibn Bisr navodi: "Se'id ibn Besir, Kab i Se'id ibn Ebi 'Arube prenose
da su culi od Katadea, on od El-Hasana, Mukatila i Dzubejra, oni od Ed-
Dahhaka, a on od Ibn Abbasa, kao i Abdullah ibn Ismail es-Sudejj od svoga
oca, on od svoga djeda Wehba ibn Munebbiha i dalje da su mu svi kazivali o
Uzejm, s manje ili vise detalja, da je Uzejr bio dobar i mudar covjek. Jednog
dana izasao je da obide imanje, pa ga je na povratku, u vrijeme podneva,
spopala vrucina, te je htio da se skloni u neke rusevine. Posto je bio na
magarcu, sjahao je i sa sobom ponio krosnju smokvi i krosnju grozda. Kadaje
sjeo u hlad tih rusevina, izvadio je canak koji je nosio sa sobom i u njega
nacijedio sok od onog grozda, izvadio suh hljeb i stavio ga u canak da se
nakvasi kako bi mogao jesti. Zatim je legao na leda, naslonivsi noge uza zid i
uperivsi pogled prema ostacima krovova kuca. Vidjevsi u kakvom su stanju, da
su gotovo do temelja porusene i da su ib stanovnici napustili, i okolo truhle

472

Uzejr alejhi selam

mu

kosti, pomislio je: Kako ce ovo Allah nakon njegove siiirti ozivjeti? On nije
sumnjao da to Allah moze uraditi, nego je to rekao iz cudenja. Na to je Allah
poslao Meleka smrti pa mu je uzeo dusu i tako ga ostavio sto godina.

U tih sto godina kod Izraelcana se mnogo sta promijenilo. Kada se napunilo
stotinu, Allah je Uzejm poslao melelm koji mu je prvo stvorio srce i oci, da bi mogao
razumijevati i gledati kako Allah ozivljava iratve. Tako je gledao dok mu je melek
fomiirao kosti i oblagao ih mesom, a onda kozom i kosom. Na kraju mu je udahnuo
dusu. Sve je to posmatrao i bio syjestan sta se desava. Zatim je sjeo pa ga je melek
upitao: "Koliko si ostao ovdje?" "Ostao sam dan ili dio dana", odgovorio je. Tako je
mislio jerje tu dosao oko podne, a prozivljen je pred kraj dana, kad Sunce jos nije
bilo zaslo. Zato je rekao; "ili dio dana, tj. ne cijeli dan." Melek mu je na to rekao:
"Ne, nego si ostao stotinu godina, pa pogledaj u svoju hranu i pice! - tj. kako se hljeb
osusio, a sok u canak nacijedio. Kada je pogledao vidio je da se ni bljeb, ni sok nisu
promijenili i da su ostali onakvi kakve ih je ostavio. Tako je bilo i sa grozdem i
smokvama. Bile su svjeze i nista se nisu bile izmijenile. Medutim, kao da to Uzejr
nije mogao srcem povjerovati, pa mu je melek rekao: "Ne vjemjes ovo sto sam ti
rekao? Pogledaj u svoga magarca!" Pogledao je prema magarcu i vidio da su mu
kosti vec bile istruhle i pretvorile se u prah. Tada melek zovnu kosti njegovog
magarca, pa se odazvase i podose prema njemu. Uzejr je posmatrao kako je melek
sastavljao kosti, obavijao ih venama, zilama i mesom, a onda kozom i dlakama.
Kada je to sve zavrsio, puhnuo je u magarca, pa se magarac uspravio, podigao
glavu i usi prema nebu i poceo revati, misleci da je nastupio Kijametski dan. Na to
se raisli pod rijecima Uzvisenog: a pogledaj i magarca svoga - da te ucinimo
dokazom Ijudima, pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, pa onda ih mesom
oblazemo! Tj. pogledaj kako se kosti tvoga magarca slazu i sklapaju u obliku
magarca, bez mesa, a zatim pogledaj kako ih oblazemo mesom! I kada mu bi
jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve moze!" - tj. ozivjeti mrtve i sve drugo,

Zatim je uzjahao magarca i otisao do gi'ada, gdje nikoga nije mogao prepoznati,
niti ko njega. Zgrade su bile drugacije. Pred svojom kucom, koja je bila drugacija,
zatekao je slijepu i nepokretnu staricu. Bila je robinja i imalaje preko stotinu i
dvadeset godina. Kada je Uzejr otisao od njih, ona je imala dvadeset godina, pa
ga je znala i zapamtila. Oronulu i nepokretnu staricu Uzejr upita; "Je li ovo
Uzejrova kuca?", a ona mu je odgovorila: "Jeste, ovo je Uzejrova kuca." Zatim
je zaplakala i rekla: "Jos od te i te godine nisam nikoga cula da je spomenuo
Uzejra, svijet ga je zaboravio!" On je tada rekao: "Evo me, ja sam Uzejr. Allah
me je bio umrtvio sto godina, pa me je sada ozivio!" Ona je na to rekla: "Slava
Allahu! Uzejr nam je nestao prije sto godina, od tada nista o njemu nismo
culi." On joj je ponovio: "Ja sam Uzejr!", a ona je rekla: "Uzejrova dova je bila
primana, kada je cinio dovu bolesniku i nevoljniku za zdravlje i olaksanje. Zato
ucini dovu Allahu da mi vrati vid i da te vidim, pa ako si ti Uzejr, poznat cu te."

Na to je on zamolio AUaha da joj povrati vid potravsi je rukama po ocima, pa
je progledala. Zatim juje uzeo za ruku i rekao: "Ustani, sa Allahovom dozvolom!"
Allah joj je povratio snagu, pa se kao zdrava digla na noge, kao da je bila svezana
paodvezana. Zatim gaje pogledala i rekla: "Svjedocim da si ti Uzejr.'"

473

Uzejr alejhi selam

Nakon toga ona je zajedno sa njim otisla do rajesta gdje se sastaju i okupljaju
Izraelcani. Tu je bio Uzejrov sin, starac od sto osainnaest godina, i njegovi sinovi
svi u godinama, Ona ih je pozvala i rekla: "Evo Uzejra, dosao vamje!" Onijoj
msu mogli povjerovati pa je rekla; "Ja sam nekad bila vasa sluskinja! On je
zamoho Allaha, pa mi je povratio vid i izlijecio noge. Uzejr kaze da ga je Allah
bio umrtvio stotinu godina i da ga je ponovo prozivio." Na to je svijet skocio
prema njemu i^poceo ga gledati. Sin mu je rekao: "Moj otac je imao cmi mladez
izmedu plecki", pa je otkrio svoje plecke i uvjerili su se da je to Uzejr Na to su
Izraelcani rekli: "Culi smo da je sarao Uzejr znao napamet Tewrat, koji je
Nabukodonosor spalio. Od Tewrata je bilo sacuvano samo ono sto su Ijudi znali
napamet. Hajde nam ponovo napisi Tewrat!" Njegov otac Seruha je bio za vrijeme
Nabukodonosorovog pohoda zakopao jedan primjerak Tewrata na mjesto za koje
je jos samo Uzejr znao. On ih je odveo do tog mjesta, odakle su iskopali
primjerak Tewrata. Medutim, listovi su mu bili istruhli i knjiga unistena.

Zatim je Uzejr sjeo u hiad jednog drveta, a Izraelcani oko njega da im ponovo
izdiktna Tewrat. Dva plamena su sisia s neba i usla u njega, pa se prisjetio Tewrata
1 obnovio im ga, Jevreji su ga zbog toga prozvali "Bozijim sinom". Osim toga sto je
obnovio Tewrat, Uzejr je nastavio predvoditi Izraelcane. Tewrat mu je ponovljen kod
Hazekijelovog hrama, u oblasti Sewad. Umro je u naselju koje se zove Sajrabaz.

Ibn Abbas kaze: "Tako se obistinilo ono sto je Uzviseni Allah rekao- Da te
ucimm dokazom Ijudima, tj. Izraelcanima. Naime, on je kao mladi covjek
sjedio sa svojim sinovima, koji su bili starci, jer je bio umro sa cetrdeset
godina, ijergaje Allah prozivio u istom dobu kao i kada je umro. Ibn Abbas i
El-Hasan kazu da je prozivljen nakon Nabukodonosorove smrti.

Ebu Hatim es-Sidzistani je o onome sto je Ibn Abbas rekao spjevao sliedece
stihove:

U njeg ' kosa crna, a sin mu osijedi -

kao i unuk, kojije od njeg' izgledao stariji!

Gleda sina, starca kako sepostapa -

a njegova brada i kosa erne!

Sin mu iznemogao i slab -

ide iposrce kao dijete.

Sin muje star devedeset Ijeta -

i vec dvadeset godina ide sa stapom iposrce.

On ima Ijeta cetrdeset - a unukprede devedeset!

Ako sipametan, trebas se cuditi -

a ako nisi, nije ti ni zamjeriti!

K

474

Dodatak

DODATAK

Opcepoznato je daje Uzejr jedan od izraelcanskih poslanika i da je
zivio u periodu izmedu Dawuda i Sulejmana s jedne, i Zekerijjaa i
Jahjaa s druge strane, te da je medu Izraelcanima jedno vrijeme
Tewrat bio zaboravljen, pa ga je Allah nadahnuo da ga zapamti i da im ga
izrecituje.

Wehb ibn Munebbih kaze: "Allah je naredio jednom meleku da spusti malo
svjetla i stavi ga u Uzejra, pa je Uzejr doslovno zapisao cio Tewrat, od pocetka
do kraja."

Ibn Asakir navodi daje Ibn Abbas upitao Abdullaha ibn Selama, sta znace
rijeci Uzvisenog: yevre/7 govore: "Uzejr je Allahov sin." (Et-Tewbe, 30.), i
zasto ga oni nazivaju sinom, pa je Ibn Selam rekao da je Uzejr zapamtio
Tewrat i zapisao im ga. Na to su oni rekli: "Musa nam je Tewrat kazivao samo
izknjige, a Uzejr nam ga je kazao napamet!" Neki su otish jos dalje, pa rekli:
"Uzejr je Allahov sin." Zato mnogi ucenjaci kazu da je kontinuitet predaje
Tewrata od strane velikog broja prenosilaca prekinut za vrijeme Uzejra.

Medutim, ukoliko Uzejr nije bio poslanik - kao sto to kazu Ata' ibn Rebbah
i Hasan el-Basri - onda je to pogresno.

Ishak ibn Bisr, izmedu ostalog, prenosi od Mukatila ibn Sulejmana, on od
Ata'a, kao i od Osmana ibn Ata'a el-Horasanija, on od svoga oca i Mukatila,
da je Ata' ibn Ebi Rebbah rekao: "U isto vrijeme je bilo devet stvari:
Nabukodonosor, vrtovi San'e, vrtovi Sabe, slucaj sa rovovima (u kojima su
spaljivani vjemici), slucaj Hasure, slucaj sa mladicima u pecini, napad na
Ka'bu sa slonom, slucaj sa gradom Antakijom i slucaj sa Tubbe'om".

Pored toga, Ishak ibn Bisr navodi: "Se'id nam je pricao, da je cuo od
Katadea, a on od El-Hasana da je rekao: "Slucaj sa Uzejrom se desio za
vrijeme Nabukodonosora."

U Buharijinom Sahihu je potvrdeno daje Allahov Poslanik ^ rekao: "Nema
niko blizi ni preci Meijeminom sinu od mene. Izmedu mene i njega nije bilo
poslanika."'

Wehb ibn Munebbih kaze; "Uzejr je zivio u periodu izmedu Sulejmana i
Isaa ^1."

' Muslim u svom Sahihu 43/40/143,144, a biljeSi ga i u drugom riwajetu 43/40/145.

475

Dodatak

Ibn Asakir navodi od Enesa ibn Malika i Ata'a ibn es-Saiba, da je Uzejr
zivio u vrijeme Musaa ibn 'Imrana i da se najavio kod njega, ali mu on nije
dozvolio da ude - zbog onoga sto je on pitao o sudbini - pa se on vratio,
rekavsi: "Stotinu puta umrijeti je lakse od sahata ponizenja!" Povodom te
Uzejrove izjave, jedan pjesnik je spjevao:

Covjek i udarac sablje maze lakse podnijeti nego nepravdu

I fade bi umro, nego - da nema cime gosta pocastiti.

Sto se tice Ibn Asakirovih i navoda od Ibn Abbasa, Newfa el-Bikalija,
Su:gana es-Sewrija i drugih, u kojima stoji da je Uzejr pitao o sudbini pa muje
izbrisano ime medu imeniraa poslanika, oni se ne mogu prihvatiti jer je njihova
vjerodostojnost sumnjiva. Vjerovatno su uzeti iz israilijjata.

Tako Abdurrezzak i Kutejbe ibn Se'id prenose od Dza'fera ibn Sulejmana,
a on od Ebu 'Imrana el-Dzewnija, da je Newf el-Bikali rekao: "Obracajuci se
Allahu, Uzejr je, izmedu ostalog, rekao: "Gospodaru moj, Ti svakog stvaras, a
onda upucujes koga hoces i ostavljas u zabludi koga hoces?" Na to mu je
receno: "Kloni se toga!", ali je to ponovo iipitao, pa mu je receno: "Hi ceg
prestati s tim, ili cu ti izbrisati ime iz reda poslanika! Mene niko nece pitati sta
radim, a svi ce drugi biti pitani." Medutim, na osnovu samo ovoga ne mora
znaciti da je njegovo ime izbrisano, makar da je i ponovio pitanje."

Najpoznatiji autori hadiskih zbirki, osim Timiizije, navode od Junusa ibn
Jezida, on od Se'ida i Ebu Seleme, a oni od Ebu Hurejre, a takoder i od Suajba,
on od Ebu ez-Zinada, on od El-A'redza, a on od Ebu Hurejre, da je Allahov
Poslanik % rekao: "Jedan od poslanika se sklonuo pod drvo, pa ga je ujeo
mrav. Naredio je da se pronade i kada je izvaden, naredio je da se spali u vatri.
Na to muje Allah objavio: "Ne, nijednog mrava!"'

Ishak ibn Bisr prenosi od Ibn Dzurejdza, a on od Abdul wehhaba ibn
Mudzahida, da je njegov otac rekao: "To je bio Uzejr."

Takoder se prenosi i od Ibn Abbasa i Hasana el-Basrija da je to bio Uzejr.
Allah najbolje zna.

' Muslim u svom Sahihu 39/39/148,149,150; Buharija u svom Sahihu 59/16/33 \9I Fethu-l-ban
i drugi.

476

^

r

Zekerijja i Jahja alejhima selam

KAZIVANJE O ZEKERIJJAU
I JAH JAU

lilli

Uzviseni Allah u Svojoj Casnoj Kiijizi kaze: U ime Allaha,
Svemilosnog, Milostivog. *KafHa Ja Ajn Sad. *Kazivanje o milosti
Gospodara tvoga prema robu Njegovu, Zekerijjau, *kad je on
Gospodara svoga tiho zovnuo, *i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i
glava osijedila, a nikada nisam, kad sum Ti, Gospodaru moj, molbu uputio,
nesretan ostao. *Bojim se rodaka svojih po krvi, poslije mene, a zena mi je
nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina, *da naslijedi mene i Jakubovu
porodicu, i ucini, Gospodaru moj, da budes njime zadovoljan. " * "O Zekerijja,
javljamo ti radosnu vijest da ce ti se djecak roditi, ime ce mu Jahja biti, nikome
prije njega to ime nismo htjeli dati!" * "Gospodaru moj", rece on, "kakocu
imati sina kad mije zena nerotkinja, a vec sam duboku starost dozivio?" * "Eio
tako! ", rece, "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam ranije
stvorio, kad nisi nista bio. " * "Gospodaru moj", rece on, "daj mi neki znakl"
"Znak ce ti biti to sto tri noci neces s Ijudima razgovarati, a zdrav ces biti! " *1
on izade iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje pa im objavi:
"Slavite Ga ujutro i navece!" *"0 Jahja, prihvati Knjigu odlucno!",a
dadosmo mu mudrost jos dokje djecak bio, *i njeznost i cednost i cestitje bio
*i roditeljima svojim bioje dobar, i nije bio drzak i nepristojan. *I nekaje mir
njemu na dan kada se radio, i na dan kada je umro i na dan kada bude iz
mrtvih uj^too/ (Merjem, 1.-15.)

Uzviseni, takoder, kaze: */ da se o njoj brine Zekerijja. Kada god bi joj
Zekerijja u hram usao, kod nje bi hrane nasao. "Odakle ti ovo, o Merjema?",
on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga On hoce
opskrbljuje bez racuna. " *Tii Zekerijja zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru
moj", rece, "podari mi od Sebe cestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi
odazivas. " *I dok se on stojeci u hramu molio, meleki ga zovnuse: "Allah ti
javlja radosnu vijest: rodice ti se Jahja, koji ce u AUahovu knjigu vjerovali i
koji ce prvak biti, i cedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih. " * "Gospodaru
moj", rece, "kako cu imati sina kad me starost ophrvala, i zena mije nerotkinja? "
"Etc tako!", rece On, "Allah cini ono sto On hoce." * "Gospodaru moj",
zamoli on, "daj mi neki znak! " "Znak ce ti biti ", rece, "sto tri dana neces moci
govoriti, osim znakovima. I cesto spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem
dana i izjutra. " (AH 'Imran, 37.-41 .)

478

Zekerijja i Jahja alejhima selam

on
k/e i

pvu

ime
cu

lije

tvi:

\'.a

bio

tir

iz

I

U poglaviju El-Enbija', Uzviseni kaze: */ Zekerijjau se, kada zamoli
Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si najbolji od
nasijednika!" *odazvasmo i izlijecismo mu zenu, i Jahjaa mu poklonismo. Oni
su se trudili da sto vise dobra ucine i molili su Nam se u nadi i u strahu, i bili
suprema Nama ponizni. (El-Enbija', 89.-90.) Zatim, Uzviseni veli: I Zekerijjaa,
i Jahjaa, ilsaa, i Ilijasa - svi oni su bili dobri. (El-En' am, 85.)

Hafiz Ebu el-Kasim Ibn Asakir u svom poznatom i sadrzajnom djelu et-
Tarih kaze: "On je Zekerijja ibn Sajjad po jednim, po drugim Zekerijja ibn
Dan, a po trecim: Zekerijja ibn Ledun ibn Muslim ibn Saduk ibn Hanseban ibn
Dawud ibn Sulejman ibn Muslim ibn Siddika ibn Berhija ibn Bel'ata ibn Nahor
ibn Selum ibn Behfasat ibn Ejnamin ibn Ruhaj'am ibn Sulejman ibn Dawud.
Otac je Jahjaa 5^1 i jedan od izraelcanskih poslanika."

On je napustio Damask i otisao u Betaniju, trazeci sina Jahjaa. Drugi opet
kazu da je on bio u Damasku kada je Jahja ubijen. Allah, opet, najbolje zna.
Sto se tice rodoslova, postoje i drugacija misljenja. Jedni njegovo ime citaju
Zekerijja, a drugi Zekerijj - bez vokala "a" na l<raju.

Sve u svemu, Uzviseni Allah nareduje Muhammedu ^ da isprica svijetu
slucaj sa Zekerijjaom a^, kako mu je Allah podario musko dijete, iako je bio
oronuli starac, a zena mu, pored toga sto je bila stara, bila je i nerotkinja do
tada.

To zbog toga da niko ne bi ocajavao i gubio nadu u AUahovu milost i
dobrotu: Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu, Zekerijjau,
kadje on Gospodara svoga tiho zovmto. Tumaceci ove rijeci, Katade kaze:
"Allah poznaje cisto srce i cuje tihi glas."

Neki ucenjaci iz ranijih generacija kazu: "Zekerijja je jedne noci ustao i
skrivajuci se od onih oko sebe, tiho AUaha zamoHo: "Gospodaru moj,
Gospodaru moj, Gospodaru moj!", pa mu je Allah odgovorio: "Odazivam ti se,
odazivam ti se, odazivam ti se!"; i rece: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule",
tj, iznemogle od starosti, "i glava osijedila. " Ovdje je upotrijebljeno preneseno
znacenje jer se take kaze za paljenje vatre, cime se htjelo reci da mu je kosa
osijedila nakon sto je bila craa.

,U tom smislu Ibn Durejd u svojoj kasidi pjeva:

Zar ne vidis da mije kosa - poput zore koja izbija iz mraka?

Sijede se zapalise medu crnim -poput vatre u zaru.

I osusi se drvo i oslabi, Boze, - nakon sto biprepuno soka.

Dakle, on govori da ga je slabost obuzela i spolja i iznutra. Tako je rekao i
Zekerijja ^i: "Kosti su mi oronule i glava osijedila. A nikada nisam, kad sam
Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao", tj, navikao sam da mi
udovoljis svakoj mojoj molbi.

Da se odluci da uputi ovu dovu, naveo ga je jedan dogadaj. Naime, kad
god bi usao kod Merjeme, kceri 'Imrana ibn Masana, za koju se bio obavezao
da ce je paziti, kod nje bi u sobi, gdje se mohia, nalazio voca kojeg nije bilo u

479

Zekerijja i Jahja alejhima selam

to vrijeme. To je bio jedan od kerameta ewlija. Otuda je vidio da Onaj ko
daje voce i van njegove sezone, moze i njemu dati dijete, iako je bio vec
ostario. Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj", rece,
"podari mi od Sebe cestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivas. " On je
takoder rekao: "Bojim se rodaka svojih po krvi, poslije mene, a zena mi je
nerotkinja. "

Kaze se da rijec mewali u ovom ajetu znaci: rodbina. Izgleda da se bojao
da ee oni nakon njega medu Izraelcanima krsiti Allahove propise i odredbe,
pa je zamoli o da mu se rodi muskarac koji ce biti pravedan, bogobojazan i
sa kojim ce Allah biti zadovoljan. Zato je rekao: "Zato mi pokloni od Sebe
sina", tj. kako Ti mozes i znas "da naslijedt mene", tj. u poslanstvu i vlasti
nad Izraelcanima, "/ porodicu Jakubovu i ucini ga. Gospodaru moj, da
budes njime zadovoljan. " Dakle, kao sto su njegovi preci iz Jakubovog
potomstva bili poslanici, tako i njega daruj cime si i njih, tj, poslanstvom i
objavom. Pod ovim se ne misli na nasljedivanje imetka, kao sto to tvrde
neke siije.

Ibn Dzerir se u torn pogledu slaze sa njima. Takvo misljenje prenosi od Ebu
Saliha, kao stav nekih ucenjaka iz prvih generacija.

To nije tacno iz sljedecih razloga:

Prvo; Vec smo naveli da rijeci Uzvisenog: / Sulejman naslijedi Dawuda
(En-Neral, 16.) znace da ga je on naslijedio kao poslanik i vladar. To potvrduje
hadis kojeg prenose brojni hadiski strucnjaci, autori hadiskih djela Sahika,
Musneda, Sunena i ostalih, putem vise seneda, od veceg broja ashaba.

U njemu stoji daje Allahov Poslanik ^ rekao: "Mi se ne nasljedujemo. Ono
sto ostavimo je sadaka."'

Ovo je dokaz iz hadisa da se Muhammed ^ nije mogao naslijediti, Zato je
Ebu Bekr zabranio da se njegove licne stvari, koje je posjedovao za svoga
zivota, daju ikome od onih kojima bi to dao da nije toga hadisa. To su: kcerka
mu Fatima, devet njegovih zena i amidza mu El-Abbas - neka je Allah
zadovoljan sa njima svima!

Dakle, Ebu Bekr je ovaj hadis uzeo kao dokaz da im se te stvari ne mogu
dati. Hadis od Allahovog Poslanika M takoder prenose: Omer ibn el-Hattab,
Osman ibn Affan, AHja ibn Ebi Talib, El- Abbas ibn Abdulmuttalib, Abdurrahman
ibn Awt Talha, Ez-Zubejr, Ebu Hurejre i ostali - neka je Allah s njima
zadovoljan!

Drugo: Tinnizija taj hadis navodi u kontekstu koji se odnosi i na ostale
poslanike: "Mi poslanici se ne nasljedujemo." Zatim ga ocjenjuje kao sahih.'

' Buharija u svom Sahihu S5/3/6127, 61WFethu-l-bari\ Muslim u svom Sahihu 'ill 16/49 i
drugi,

^ Ovakva predaja se ne navodi u Tinnizijinqj zbirci. U njegovoj zbirci stoji: "Mi se ne nasljedujemo,
ono sto ostavimo je sadaka." Hadis se prenosi od Enesa ibn Malika 22/44/1610.

480

Zekerijja i Jahja alefhima selam

Trece: Dunjaluk je u odnosu na poslanike isuvise nistavan da bi se na
njega osvrtali i gomilali ga, ili da bi od AUaha trazili da im da djecu, koja bi
imetak nakon njih naslijedila. Cak i onaj ko nije ni blizu njihovom stepenu
skromnosti, ne bi dosao dotle da trazi dijete koje ce ga naslijediti u
materijatnom pogledu.

Cetvrto: Zekerijja ^m je bio tesar. Svojim rukama je zaradivao i time se
hranio, kao sto je to cinio i Dawud ^m\. Logicno je da se covjek - a pogotovo
poslanik - ne trudi previse da bi gomilao bogatstvo, koje ce poslije njega dnigi
naslijediti. To je s Bozijom pomoci sasvim jasno svakom ko o tome zdravo
razmislja i prosuduje.

Imam Ahmed navodi: "Jezid - tj. Ibn Harun - nam je pricao, da je cuo od
Hammada ibn Seleme, on od Sabita, on od Ebu Rafiwa, a on od Ebu Hurejre,
daje Allahov Poslanik ^ rekao: "Zekerijja je bio tesar.'" Ovaj hadis navode i
Muslim i Ibn Madze sa vise seneda do Hammada ibn Seleme.

Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da ce ti se djecak roditi. ime ce
mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati! Ovaj ajet je
protumacen dmgim ajetom: / dok se on stojeci u hramu molio, meleki ga
zovnuse: "Allah tijavlja radosnu vijest: rodice ti se Jahja koji ce u Allahovu
knjigu vjerovati t koji ce prvak biti, i cedan, i vjerovjesnik, potomak onih
dobrih. "

BCada mu je radosna vijest o djecaku dosla, on se, zacuden, poceo raspitivati
kako to u ovim godinama moze biti. "Gospodaru moj". rece on. "kako cu
imati sina kad me starost ophrvala i zena mi je nerotkinja?", tj. kako ce
oroiiuli starac imati dijete. Kaze se daje tada imao sedamdeset sedam godina.
Medutim, prije ce biti da je imao vise. Allah, opet, najbolje zna. "Kad mije
zena nerotkinja", tj. ona ni u svojoj mladosti nije mogla radati. Allah, opet,
najbolje zna.

Tako je rekao i Ibrahim: "Zar mi donosite radosnu vijest sad kad me Je
starost ophrvala". rece on, "dime me radujetel?" (El-Hidzr, 54.) Sara je rekla:
*"Jadnaja!". rece. "zar daja rodim ovako stara, a i ovaj moJ muzje star Ovo
je, zaista, nesto neobicno!" *"Zar se cudis Allahovoj mocil". rekose oni.
"Allahova milost i blagoslov Njegov su na vama. obitelji vjerovjesnicka! Onje
dostojan hvale i Onjeplemenit!" (Hild, 72.-73.)

Tako je odgovoreno i Zekerijjau m\. Melek mu je prenio objavu od AUaha:
"Eto tako!", rece, "Gospodar tvojje rekao: "Toje meni lahko", tj. bez ikakve
teskoce ce se to dogoditi, "i tebe sam ranije stvorio, kad nisi nista bio. " Tj.
stvorio sam te nakon sto nisi postojao, pa zar ti se ne moze roditi sin kad ti vec
postojis?

Zatim Uzviseni kaze: Mi mu se odazvasmo i izlijecismo mu zenu, i Jahjaa
mu poklonismo. Oni su se trudili da sto vise dobra ucine i molili su Nam se u
nadi i u strahu. i bill su prema Nama ponizni. (El-Enbija', 90.) Pod Hjecenjem

' Muslim u svom Sahthu 43/45/165.

481

Zekerijja i Jahja aiejhima selam

zene ovdje se misli da je dobila menstruaciju, nakon sto ju je prestala dobijati.
Prema dmgom misljenju, jezik joj nije bio u redu, nije se mogia izrazavati kako
treba.

"Gospodaru moj". rece, "daj mi neki znak!" Tj. daj mi znak da ce mi zena
zatrudnjeti i roditi najavljenog sina. On rece: "Znak ce ti biti to sto tri noci
neces s Ijudima razgovarati. a zdrav ces biti. " Dakle, Allah mu je rekao da ce
mu znak biti to sto tri dana nece moci govoriti, osim isaretom, iako ce biti
potpuno zdrav. Takoder mu je receno da u tim danima ujutro i navece, od
srca, velica Allaha. Kada je dobio radosni znak, sav sretanje izasao iz hrama
u kome je cinio ibadet, pred svoj narod, pa objavio: "Hvalite Ga ujutro i
navece!" Ne zna se tacno kako im je ovo objavio. Moguce je da je to bilo
napisano - kao sto kazu Mudzahid i Es-Sudejj, ili znakom - kao sto to kazu
Webb, Katade i Mudzahid u drugoj predaji. Mudzahid, Ikrime, Wehb, Es-
Sudejj i Katade kazu: "Jezik mu se bio oduzeo, iako nije bio bolestan." Ibn
Zejd kaze: "Mogao je uciti Knjigu i spominjati Allaha, ali nije mogao ni s kim
razgovarati."

"O Jahja, prihvati Knjigu odlucno!", a dadosmo mu mudrost jos dokje
djecak bio. Ovim Uzviseni potvrduje da se Zekerijjau rodio sin, kao sto je
prethodno i bilo najavljeno, te da ga je Allah vrlo rano, dok je jos bio dijete,
poducio Knjizi i mudrosti.

Abdullah ibn el-Mubarek kaze da je Ma'raer rekao: "Jednom su priiikom
Jahjau, Zekerijjaovu sinu, ostala djeca rekla: "Hajde sa nama da se igramo!",
pa im je odgovorio: "Nismo stvoreni radi igrel" Zatim Ma'mer kaze: "Na to se
ukazuje rijecima: A dadosmo mu mudrost jos dokje djecak bio.

U pogledu rijeci Uzvisenog: njeznost i cednost, Ibn Dzerir navodi od Amra
ibn Dinara, a on od Ikrime, da je Ibn Abbas rekao: "Ne znam sta znaci rijec
hanan (samilost)," U drugim predajama od Ibn Abbasa, Mudzahida, Ikrime,
Katadea i Ed-Dahhaka se kaze da te rijeci znace: "Nasu milost kad smo se
Zekerijjau smilovali i poklonili mu sina."

Ikrime kaze: "Rijec hanan znaci: "Iz Ijubavi prema njemu." Moguce je da
se pod ovim misli na Jahjaovu samilost prema Ijudima, a prije svega prema
roditeljima, odnosno njegova Ijubav, paznja i dobrocinstvo prema njima.

Rijec zekat u ovom ajetu znaci cednost i cistocu osobe koja nicim nije
iskvarena. Pod rijecju tekijja misli se na pokomost Allahu u izvrSavanju
Njegovih naredenja i klonjenju od Njegovih zabrana.

Zatim Uzviseni spominje njegovo dobrocinstvo prema roditeljima, i kaze
da je prema njima bio poslusan, da je cinio ono sto su mu naredivali, a klonio
se onoga sto su mu zabranjivali: i roditeljima svojim bio je dobar i nije bio
drzak i nepristojan. Uzviseni zatim kaze; / neka je mir njemu na dan kada se
rodio, i na dan kadaje umro i na dan kada bude iz mrtvih ustao! Ova su fri
najteza momenta vezana za covjeka, jer u svakom od njih prelazi iz jednog
svijeta u drugi, i napusta onaj prvi koji je upoznao i na koji se navikao, a odlazt

^

482

Zekerijja i Jahja alejhma selam

jiizena

if noci
dace
e biti
e, od
irama
\utro i
:o bilo
j> kazu
b, Es-
["Ibn
s kim

je da
Ifrema

nije
ranju

u drugi u kome ne zna sta ga ceka. Zato glasno place kada napusta majcinu
utrobu i rastavlja se sa udobnoscu i sigumoscu, a dolazi na ovaj svijet gdje se
izlaze svakodnevnim nevoljama i problemima.

Isto se desava i kada se rastaje sa ovim svijetom i prelazi u svijet Berzeha,
izmedu ovog prolaznog i drugog vjecnog svijeta, gdje nakon domova i
dvoraca, boravi u kaburu, stanistu mrtvih, cekajuci dok se ne puhne u sur (rog)
na Dan ponovnog prozivljenja. Tamo ce biti: veseo i zadovoljan ili tuzan i
zabrinut, pobjednik ili porazen, u drustvu dzennetlija ili dzehennemlija.
Divno U je rekao jedan pjesnik:

Kada te majka rodi ti se deres i places

Dokse drugi oko tebe smiju i vesele

Ti nastoj da, had za tobom budu plakali,

Na samrti budes veseo i nasmijanl

Buduci da su ova tri momenta za covjeka najteza, Allah Jahjau za svaki od
njili kaze da ce biti spokojan, / nekaje mir njemu na dan kada se rodio, i na
dan kada J e umro i na dan kada bude iz mrtvih ustao!

Se'id ibn Ebi ' Arube prenosi od Katadea, da je El-Hasan rekao: "Jahja i Isa
su se jednom prilikom sreli, pa je Isa rekao Jahjau: "Zamoli da mi se oprosti,
jer si ti bolji od mene!", na sto je Jahja rekao: "Zamoli ti da se meni oprosti, jer
si ti bolji od mene!" Na ovo je Isa rekao: "Ti si bolji od mene, jer sam ja sam
za sebe rekao mir i spokoj, a za tebe je to rekao Allah!" Tada je Jahja shvatio
sta to znaci. Medutim, Allah ih je obojicu odabrao "

/ koji ce prvak biti, i cedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih. (Ali
'Iitiran, 39.) Za rijec hasur, jedni kazu da oznacava onoga koji ne prilazi
zenama, Medutim, postoje i druga misljenja o tome. Najblize je ono koje
se podrazumijeva pod rijecima: "Podari mi od Sebe cestita potomka. "
(Ali Tmran, 38,)

Imam Ahmed navodi da mu je Affan pricao: "Hammad nam je pricao, da je
cue od Alijja ibn Zejda, on od Jusufa ibn Mehrana, a on od Ibn Abbasa, da je
Allahov Poslanik ^ rekao: "Nema ni jednog covjeka a da nije ucinio neki
grijeh ili pomislio da ga ucini, osim Jahjaa ibn Zekerijjaa. I, niko ne kaze: "Ja
sam bolji od Junusa ibn Metaa."

Vise hadiskih strucnjaka se kriticki osvrcu na spomenutog Alijja ibn Zejda
ibn Dzed'ana i kazu da je nepovjerljiv, pa se od njega hadis sa sigurnoscu ne
moze prihvatiti. Ovaj hadis u nesto duzoj verziji navode i Ibn Huzejme i Ed-
Darekutni od Ebu Asima el-Abadanija, a on od Alijja ibn Zejda ibn Dzed'ana i
dalje istim senedom. Ibn Huzejme kaze: "Ovaj hadis ne ispunjava sve potrebne
uvjete"

Ibn Wehb navodi; "Ibn Luhej'a mi je pricao, da je cuo od Akila, da je Ibn
Sihab rekao: "Jednog danaashabi su govorili o odabranosti pojedinih
poslanika, pa je Allahov Poslanik ^ pred njih izasao, a jedan od njih je rekao:

483

Zekerijja iJahja alejhima selam

"Musa je sa AUahom govorio." Drugi je rekao: "Isa je Allahov duh i rijec."
Treci je rekao: "Ibrahim je Allahov prijatelj." Tako su govorili, dok im
Poslanik nije rekao: "A gdje vam je sehid sin sehida koji je, bojeci se grijeha,
oblacio kostrijet i jeo lisce sa drveca?" Ibn Wehb kaze da je time mislio na
Jahjaa ibn Zekerijjaa.

Ovaj hadis navodi i nepouzdani Muhammed ibn Ishak od Jahjaa ibn Se'ida
el-Ensarije, on od Se'ida ibn el-Musejjeba i kaze; "Ibn el-As mi je pricao, da je
cuo AUahovog Poslanika ^ da je rekao: "Svaki covjek ce na Kijametski dan
doci noseci neki grijeh, osim Jahjaa, sina Zekerijjaovog."

Ovu predaju prenosi Ibn Ishak za koga smo rekh da je nepouzdan. Pored
toga, ona se prenosi u formi "od,..od..." (mu'an'an predaja). Abdurrezzak je
navodi od Ma'mera, on od Katadea, a on od Se'ida ibn el-Musejjeba, kao
mursel predaju.

Pored toga, nasao sam da Ibn Asakir tu predaju navodi od Ebu Usame, on
od Jahjaa ibn Se'ida el-Ensarije. Nju Ibn Asakir navodi i od Ibrahima ibn
Jakuba el-Dzuzdzanija - damaskog hatiba, Muhammed ibn el-Isbihani nam je
pricao, da je cue od Ebu HaUda el-Ahmera, on od Jahjaa ibn Se'ida, a on od
Se'ida ibn el-Musejjeba, da je Abdullah ibn Amr rekao: "Nema nikoga da ce
pred Allaha izaci bez grijeha, osim Jahjaa, Zekerijjaovog sina." Zatim je
proucio: / koji ce^prvak biti. i cedan. Zatim je uzeo raalo prasine i rekao: "Imao
je samo ovoliko", a onda je svirepo zaklan!

U ovom obliku radi se o mewkuf predaji, i to je ispravnije, nego da se
pripisuje Poslaniku ^. Allah, opet, najbolje zna.

Pored toga, Ibn Asakir ovu predaju navodi putera vise seneda od Ma'mera.
Jedna od njih je i ona koju prenosi od Ishaka ibn Bisra - a on je nepouzdan, on
od Osmana ibn Sibaha, on od Sewra ibn Jezida, on od Halida ibn Mi'dana, on
od Muaza a on od Poslanika |i. Tekst ove predaje je slican prethodnoj.

Ona se dalje prenosi i od Ebu Dawuda et-Tajalisija i jos nekih, oni od el-
Hakema ibn Abdurrahmana ibn Ebi Nu'ajma, on od svoga oca, a on od Ebu
Se'ida, da je Allahov Poslanik ^ rekao: "Iza tetica Jahjaa i Isaa im\, Hasan i
Husejn su prvaci dzennetskih mladica."

Hafiz Ebu Ne'im el-Asbehani navodi: "Ishak ibn Ahmed nam je pricao, da
je cuo od Ibrahima ibn Jusufa, a on od Ahmeda ibn Ebu el-Hawarija, da je Ebu
Sulejman pricao: "Isa sin Merjemin i Jahja sin Zekerijjaov su jednom prilikoni
krenuli da prosetaju, pa je Jahja okrznuo jednu zenu, na sto mu je Isa rekao:
"Teticu, danas si ucinio grijeh koji se nikad nece oprostiti!" "Koji teticu?" -
upitao je, a on mu je odgovorio: "Sudario si se sa jednom zenom!" "Tako mi
Allaha, ni osjetio je nisam!", rekao je. Na to je Isa rekao: "Slava Allahu! Tijeio
ti je sa mnom, a gdje ti je dusa?" On je odgovorio: "Priljubljena je za Ars. Da
mi se srce smirilo i uz Dzibrila, pomislio bih da ni jednog trenutka nisam
spoznao Allaha!"

Ova predaja je garib i vjerovatno police od israilijjata.

I

484

Zekerijja i Jahja alejhima selam

3red
Ikao

, on
ibn

se

rjOn

el-

mi
elo
Da

am

Israil prenosi od Ebu Husajna da je Hajseme pricao: "Isa, sin Merjemin,
i Jahja, sin Zekerijjaov, su bili tetici. Isa je oblacio vunenu odjecu, a Jahja
kostrijet. Nijedan od njih nije imao ni dinara ni dirhema, ni roba ni robinju,
niti mjesto gdje bi se sklonili; gdje bi ih noc zatekla, tu bi i nocili. Kada su
se trebali rastati, Jahja je rekao Isau: "Daj mi kakav savjet!", pa mu je
rekao: "Nemoj se Ijutiti." "Ne mogu da se ne Ijutim", pa mu je Isa rekao:
"Nemoj se kititi blagom!" "E kad je to u pitanju nadam se da cu moci",
odgovorio je.

U pogledu Zekerijjaove smrti; da li je umro prirodnom smrcu ill je bio
ubijen, od Ibn Munebbiha se prenose dvije verzije. U jednoj Abdulmun'im ibn
Idris ibn Sinan od svoga oca prenosi, da je Wehb ibn Munebbih rekao: -
Zekerijja je pobjegao od svoga naroda i sklonio se u jedno suplje drvo, ali su ga
stigii i poceli pilom rezati i drvo i njega. Kada je pila dosla do njegovih rebara
zavapio je, pa mu Allah objavl: "Ako ne prestanes pomagati, prevmut cu i
Zeralju i sve sto je na njoj!" Tako se strpio i usutio, pa su ga prerezali na dva
dijela. Ovo se navodi i u jednom hadisu od Poslanika M, koji cemo, ako Allah
da, kasnije navesti.

Ishak ibn Bisr prenosi od Idrisa ibn Sinana, da je Wehb rekao; "Drvo se
rastavilo §a'ji, a ne Zekerijjau koji je umro prirodnom smrcu." Allah, opet,
najbolje zna.

Imam Ahmed navodi: "Affan nam je pricao, da je cuo od Ebu Halefa
Musaa ibn Halefa - za koga kazu da je bio izuzetno pobozan, on od Jahjaa ibn
Ebi Kesira, on od Zejda ibn Selama, on od svoga djeda Memtura, a on od El-
Harisa ei-Es'arija, daje Poslanik^ rekao: "Allah je Jahjau, sinu Zekerijjaovu i
Izraelcanima naredio pet stvari da ih se pridrzavaju, pa ih umalo nije zaboravio
prenijeti. Na to mu je Isa ^i rekao: "Naredeno ti je da se pridrzavas pet stvari i
da ih preneses Izraelcanima da ih se i oni pridrzavaju. Hoces H to prenijeti, ili
da to ucinim ja?" Na to mu je Jahja rekao: "Brate, ako bi to ti uradio, bojim se
da bih bio kaznjen i ponizen." Zatim je Jahja sakupio Izraelcane u Jerusalimu,
gdje se hram napunio, sjeo na istaknuto mjesto, zahvalio se Allahu i rekao:
"Uzviseni Allah f^ mi je naredio da se pridrzavam pet stvari i da vama naredim
da ihse i vi pridrzavate. Prvo je da obozavate Allaha, i da Mu nikoga ne
smatrate ravnim. To bi bilo slicno kao kada bi covjek svojim Hcnim sredstvima
- novcem ili zlatom - kupio sebi roba, pa ovaj pocne raditi i zaradu davati
nekom drugom. Ko bi od vas volio da ima takvog roba? Allah vas je stvorio i
dao vam nafaku, pa Ga obozavajte i nemojte Mu ni u cemu sudruga pripisivati!
Drugo, naredujem vam da klanjate namaz, jer Allah okrece Svoje lice prema
Svome robu, sve dok se on ne okrene od Njega. Zato se nemojte okretati u
naraazu! Trece, naredujem vam da postite, jer to Allah poredi sa covjekom koji
se namirisao mosusom, pa svi oko njega osjecaju njegov miris. Zaista je zadah
iz usta postaca Allahu drazi od miomirisa miskal Cetvrto, naredujem vam da
dajete sadaku (zekat), jer to lici na covjeka koga je zarobio neprijatelj, svezao
mu ruke oko vrata i posao da ga posijece, a on zamoli: "Hocete li da se

485

i

Zekerijja i Jafija alejhima selam

otkupim?" I tako on pocne davati i maio i puno, dok se potpuno ne iskupi!
Peto, naredujem vam da puno spominjete AUaha 3^ jer to lici na covjeka koga
neprijatelj uzurbano prati po njegovom tragu, pa se domogne dobro utvrdene
tvrdave i tu se skloni. Covjek je najzasticeniji od sejtana dok se AUaha ^
sjeca!"

Zatim je Allahov Poslanik M rekao: "I ja vama naredujem pet stvari, koje je
Allah raeni naredio: zajednistvo (dzema'at), poslusnost, pokomost, hidzm i
borbu na Allahovom putu, Onaj ko se izdvoji iz dzema'ta makar i jedan pedalj,
skinuo je sa sebe obiljezje Is lama, sve dok se ne vrati. Ko zagovara povratak
neznabostvu (dzahilijjetu) bit ce dzehennemska prasina!" Na to je neko upitao:
"Allahov Poslanice, je li i ako posti i klanja?" "Cak i ako posti i klanja, i tvrdi
da je musliman!", odgovorio je, "Zato musUmane zovite njihovim imeniraa,
onako kako ih je Uzviseni Allah nazvao: muslimanima, mu'minima i
Allahovim robovima!"'

Hadis u ovoj verziji prenosi i Ebu Ja'la od Hudbe ibn Halida, on od Ebana
ibn Zejda, a on od Jahjaa ibn Ebi Kesira i dalje istim senedom. Takoder ga
navodi i Tirmizija od Ebu Dawuda et-Tajalisija i Musaa ibn Ismaila, a njih
obojica od Ebana ibn Jezida el-Attara itd.

Ibn Madze ga navodi od Hisama ibn Ammara, on od Muhammeda ibn
Su'ajba ibn Sabura, on od Muawije ibn Selama, on od svoga brata Zejda ibn
Selama, a on od Ebu Selama, a on od el-Harisa el-Es'arija itd.

El-Hakim ga navodi od Merwana ibn Muhammeda et-Tatrija, on od
Muawije ibn Selama, a on od svog brata itd. On dalje kaze; "Od Muawije ibn
Selama ga prenosi jedino Menvan et-Tatri."

Ja mislim da to nije tacno, jer ga Et-Taberani navodi od Muhammeda ibn
Abdeta, on od Ebu Tewbe er-Rebi' ibn Nafi'a, on od Muawije ibn Selama, on
od Ebu Selama, a on od EI-Harisa el-Es'arija, itd. On, naime, navodi sli'cnu
predaju, u kojoj nema "od Zejda ibn Selama", nego: od Ebu Selama, a on od
El-Harisa el-Es'arija.

Hafiz Ibn Asakir navodi od AbduUaha ibn Dza'fera er-Razija, a on od svoga
oca, da je Er-Rebi' ibn Enes rekao: "Neki ashabi su nam pricali, da su culi od
nekih jevrejskih ucenjaka da je Jahjau sinu Zekerijjaovom bilo naredeno pet
stvari. On zatim navodi verziju koja je sHcna navedenoj,"

Kaze se da se Jahja u puno osamljivao i vrijeme provodio u pustinji,
hraneci se liscem od drveca i pijuci vodu iz rijeka, te da je ponekad jeo i
skakavce. Imao je obicaj reci: "O Jahja, kome je vise nego tebi dato
blagodati?"

Ibn Asakir navodi da su ga roditelji, jednom prilikom, krenuli traziti, pa su
ga nasli kod jordanskog jezera. Kada su ga pronasli, svojim ibadetom i
bogobojaznoscu ih je toliko dirauo da su zaplakali.

stai

Ahmed u svom Musnedu 40/202/Haleb i drugi.

486

Zekerijja i Jahja alejhima selam

h

a
1

Ibn Wehb prenosi od Malika, a on od Humejda ibn Kajsa, da je Mudzahid
rekao: "Jahja, sin Zekerijjaov se hranio travom, Toliko je plakao iz
bogobojaznosti, da bi se i kamen od njegovog placa rastopio kada bi mu se
stavio na oci."

Muhammed ibn Jahja ez-Zuheh prenosi: - El-Lejs nam je pricao, daje cuo
od Ukajla, da je Ibn Sihab rekao: "Jednog dana sam sjeo do Ebu Idrisa el-
Hawlanija dok je kazivao, pa je upitao: - Hocete li da vam kazem ko se hranio
najjjepsom hranom? Primjetivsi da ga Ijudi samo gledaju, rekao je: - Jahja, sin
Zekerijjaov je imao najljepsu hranu, Hranio se sa zivotinjama, izbjegavajuci da
se hrani i zivi sa Ijudima."

Ibn el-Mubarek navodi da je Wuhejb ibn el-Werd rekao: "Zekerijja je
jednom priUkom bio izgubio sina Jahjaa tri dana, pa je krenuo u pustinju da
ga trazi, Nasao ga je u kaburu koji je sam sebi iskopao, kako stoji i place.
Kad ga je upitao: "Sine moj, gdje si? Vec tri dana te trazim, a ti stojis i places
ukaburu kojeg si sam sebi iskopao!" On mu je odgovorio: "Oce, zar mi ti nisi
sam rekao da izmedu Dzeimeta i Dzehennema ima jedna pustinja, koja se
moze pregaziti samo suzama?" Na to mu je on rekao: "Nastavi sinko i ja cu s
tobom,"

Predaja slicna ovoj se prenosi i od Wehba ibn Munebbiha i Mudzahida.

Ibn Asakir navodi da je on rekao: "Dzennetlije ne spavaju zbog blagodati
koje ih okruzuju. Tako i iskreni vjemici ne trebaju spavati iz Ijubavi prema
Uzvisenom AUahu, koja im je usadena u njihova srca!" Zatim je dodao: "A
koliko je razlika izmedu tih blagodati!" Pored toga, navodi se daje Jahja toliko
plakao, da su mu na obrazima bill tragovi od placa.

Zasto je Jahja ^1 ubijen?

U vezi sa Jahjaovim pogubljenjem navodi se vise razloga. Jedan od njih je
da je tadasnji vladar Damaska htio ozeniti svoju blisku rodicu (mahrem) ili
neku koju zakonski nije mogao ozeniti, pa ga je Jahja u odvracao od toga, zbog
cega mu se ona zamjerila. Kada se izmedu vladara i nje desilo sto se desilo, od
njegaje zatrazila Jahjaovu glavu. Obecavsi joj da ce joj ispuniti zelju, poslao je
nekog ko ce ga ubiti i donijeti mu njegovu glavu i krv u posudi, Kada je to
ucinjeno, kaze se, daje ona istog momenta umrla.

Prema dmgom misljenju, vladareva zena se zaljubila u njega, pa je porucila
da joj dode. Kad je odbio da joj se pokori, a ona izgubila svaku nadu da ce ga
pridobiti, od vladara je zatrazila da joj ga pokloni. On je to u prvi mah odbio,
a!i se poslije predomislio i poklonio joj ga. Tada je poslala po njega da se ubije
i da joj donesu njegovu glavu i ki'v u posudi.

Tako se navodi i u hadisu kojeg biljezi Ishak ibn Bisr u svom djelu el-
Mubtede. U njemu stoji: "Jakub el-Kufi nam je pricao, daje cuo od Amra ibn
Mejmuna, on od svoga oca, a on od Ibn Abbasa, da je Allahov Poslanik jg one
noci kada je bio na Mi'radzu, vidio Zekerijjaa na nebu, pa rau je nazvao selam

487

Zekerijja i Jahja alejhima selam

i upitao ga: "O oce Jahjaov, ispricaj mi kako si ubijen i zasto su te Izraelcani
ubiti?", pa mu je on odgovorio: "O Muhammede, reci cu ti da je Jahja bio
najbolji od svih Ijudi svoga vremena, najljepsi i najblistavijeg lica.

Bio je onakav kako ga Uzviseni opisuje: i koji ce prvak biti, i cedan. On
nije osjecao potrebu za zenama, ali ga je razvratna zena tadasnjeg
izraelcanskog vladara pozeljela. Poslala je po njega da joj dode, a!i ga je Allah
spasio grijeha, pa je odbio njen poziv. Na to se ona odlucila da ga ubije,
Izraelcani su imali jedan praznik kojeg su svake godine slavili. Obicaj je bio da
vladar sto tada obeca ne porekne i ne slaze.

Kada je vladar krenuo na proslavu sa njim je posla i zena. Posto ga raiiije
nije pratila na pros lave, to mu se dopade, pa joj rece: "Zatrazi nesto, sta god
zatrazis, dat cu ti!" "Zelim krv Jahjaa, sina Zekerijjaovog!", rekla je. "Zatrazi
nesto dmgo", rekao joj je. "Samo to", ponovila je. Tada joj je rekao: "Imas ga,
tvoj je." Tada je poslala strazare po Jahjaa. Ja i on smo jedan do drugog bili u
hramu i klanjali. Uhvatili su ga, zaklali i njegovu glavu i krv odnijeli joj u
lavoru. Na to ga je AHahov Poslanik ^ upitao; "Kako si mogao to podnijeti?"
"Nisam ni namaz prekinuo", odgovorio je.

Kada mu je glava donesena i stavljena pred nju, te noci je Allah dao da
vladar, njegova porodica i posluga propadnu u zemlju, Kad su osvanuli i vidjeli
sta se desilo, Izraelcani su rekli: "Zekerijjaov bog se naljutio na Zekerijjaa, pa
hajde da se i mi naljutimo na naseg vladara i ubijemo Zekerijjaa," Tako su me
poceli traziti da me ubiju. Meni je o tome dosao glas, pa sam pobjegao. Oni su
me gonili na celu sa Iblisom, koji im je pokazivao gdje sam. Kad sam vidio da
im ne mogu umaci, bjezeci od njih naisao sam na jedno drvo koje se isprijecilo
preda mnom i pozvalo: "Ovamo, ovamo!" Ono se rastavilo, pa sam usao u
njega.

Ali, Iblis me sustigao i uhvatio za kraj odjece, Drvo se sastavilo, ali je kraj
moje odjece ostao da viri. Kada su Izraelcani dosli, Iblis imje rekao: "Zarniste
vidjeli daje usao u ovo drvo? Evo kraja njegove odjece. Unutra je usao svojom
carolijom!" Oni su na to rekli: "Zapalimo ovo drvo!" Iblis imje rekao: "Ne,
nego ga prerezite pilom!" Tako smo i ja i drvo prerezani pilom."

Poslanik m ga je upitao: "Jesi li osjetio rezanje ili bol?", a on je odgovorio;
"Ja nisam, ali jeste drvo u kome je Allah dao da bude moja dusa."

Ova predaja je krajnje cudna i nevjerovatna. Ona se ne moze a
cjelosti pripisivati Poslaniku ^. U njoj u svakom slucaju ima stvari koje se ne
mogu prihvatiti. U svakom slucaju, ni u jednom hadisu o Isra'u i Mi'radzu se
ne spominje Zekerijja !^i, osim u ovom. Sve je o ovom vjerodostojno
preneseno u sahih-hadisima o Mi'radzu. Tamo stoji: "Pa sam prosao pored
dvojice tetica, Jahjaa i Isaa." Prema vecini ucenjaka, oni su bili tetici, kao sto
se i razumije iz ovog hadisa, jer je Jahjaova majka Esja', bila sestra Merjemina,
a otac im je bio 'Imran. Po dmgom misljenju, Zekerijjaova zena, Jahjaova
majka Esja', bila je sestra 'Imranove zene, Merjemine majke - Hane. U torn
slucaju, Jahja je bio Merjemin tetic. Allah, opet, najbolje zna.

488

Zekerijja i Jahja alejhima selam

On

raj
Iste

|om

Oko Jahjaovog ubistva, postoji jos jedno neslaganje; da li se ono desilo u
Jenisaiemskom hramu (el-Mesdzidu-1-Aksa) ili na nekom drugom mjestu. O
tome postoje dva misljenja. Es-Sewri prenosi od El-A'mesa, da je Semie ibn
Atijje rekao: "Na stijeni u Jemsalimu je ubijeno sedamdeset poslanika, medu
kojima je i Jahja, sin Zekerijjaov ^l."

Ebu Ubejde el-Kasim ibn Selam kaze: "Abdullah ibn Salih nam je pricao,
daje cuo od EI-Lejsa, a on od Jahjaa ibn Se'ida, da je Se'id ibn el-Musejjeb
rekao: "Kada je Nabukodonosor stigao u Damask, jos je iz Zekerijjaovog sina
Jahjaa tekla krv. Pitao je o tome, pa su mu rekli; na sto je on dao da se na torn
mjestu pogubi sedamdeset hiljada Ijudi, nakon cega je krv prestala teci. Ovaj
sened je vjerodostojan do Se'ida ibn el-Musejjeba. Prema ovoj predaji, Jahja je
ubijen u Damasku, a slucaj sa Nabukodonosorom se odigrao poslije Isaa. Tako
kazu Ata' i Hasan el-Basri. Allah, opet, najbolje zna.

Hafiz Ibn Asakir navodi od El-Welida ibn Muslima da je Zejd ibn Vakid
rekao: "Kada su htjeli podici dzamiju u Damasku, ja sam vidio glavu
Zekerijjaovog sina Jahjaa ispod temelja prednjeg zida, u dijelu iza mihraba sa
istocne strane. Koza i kosa su joj bile ocuvane i nista se nisu bile promijenile."
U drugoj predaji stoji: "kao daje tek ubijen."

U vezi sa gradnjom dzamije u Damasku, navodi se da je ona podlgnuta na
mjestu drevnog stuba poznatog kao stub "es-Sekasiketu". Allah, opet, najbolje
zna.

Hafiz Ibn Asakir u djelu el-Mustaksa fi fedail el-Aksa navodi od El-Abbasa
ibn Subha, on od Merwana, a on od Se'ida ibn Abdulaziza, da je Kasim,
Muawijin osiobodeni rob, rekao: "Vladar ovoga grada - tj. Damaska - je bio
Heddad ibn Heddar. Svoga sina bio je ozenio kcerkom svoga brata Erijela,
kraljicom od Sajde, u cijem je posjedu, izmedu ostalog, bio i Trg kraljeva u
Damasku - a to je jedan otvoreni prostor. Desilo se da ju je tri puta pustao.
Nakon treceg puta htio je da je ponovo vrati, pa je zatrazio misljenje od
Zekerijjaovog sina Jahjaa, koji mu je rekao: "Ne mozes je ozeniti dok se ne uda
za nekog diTigog i nakon toga se ne razvede. Ona se zbog toga naljutila na
njega, pa je, po nagovoru majke, od vladara zatrazila Jahjaovu glavu. Vladar je
to u pocetku odbijao, ali je kasnije popustio i pristao. Tada je naredio da mu se
donese Jahjaova glava, koji je, dok se kovao plan, klanjao u hramu u
Dzebronu.

Kada je to uradeno, Jahjaova glava mu je pocela govoriti: "Nije mu
dozvoljeno daje ozeni dok se ne uda za drugog!" Ona je tada uzela posudu i na
glavi je odnijela do majke, Jahjaova glava je stalno isto ponavljala. Kada je
usia kod majke, propala je u zemlju do clanaka, a onda do slabina. Na to joj je
majka zapomagala, a sluskinje pocele plakati i udarati se po hcima. Zatim je
propala u zemlju do ramena. Tada je majka naredila cuvaru da joj odsijece
glavu, kako bi se makar sa njenom glavom tjesila. Kada je to cuvar uradio,
zemlja je izbacila tijelo. Tako su se ponizili i osramotili. Jahjaova krv je bez
prestanka tekla, sve dok nije dosao Nabukonodosor i na torn mjestu ubio
sedamdeset pet hiljada Ijudi."

489

Zekerijja i Jahja alejhima selam

Se'id ibn Abdulaziz kaze: "To je bila krv svih poslanika, Ona je bez
prestanka tekia sve dok Eremija ^i nije stao iznad nje i rekao joj: "O krvi,
prestani teci Allahovom dozvolom. Ovako ces iscrpiti ove Izraelcane." Tadaje
krv prestala teci, a mac sijeci. Mnogi stanovnici Damaska su pobjegli i sklonili
se u Jerusalim. Medutim, Nabukodonosor ih je tamo sustigao i pobio toliko da
se nisu mogli ni prebrojati, Jedan dio je zarobio, pa se, ostavivsi ih tamo, vratio
nazad.

490

Isa alejhi selam

KAZIVANJE O ISAU, SINU MERJEMINOM

e
2

A
I?

Prvih osamdeset tri ajeta poglavlja Ali 'Imran su objavljeni kao
odgovor krscanima, Allah ih prokleo, koji tvrde da Allah nna dijete -
uzvisen neka je On i visoko iznad onog sto oni govore!

Naime, jedna krscanska delegacy a iz Nedzrana dosla je Allahovom
Poslaniku ^, pa su poceh govoriti o zabludi u svom vjerovanju u trojstvo. Oni
su tvrdili da je Allah jedna od tri osobe trojstva, a ostale dvije Isa i Meijema.
Na to je Uzviseni objavio pocetak ove sure, u kojem je objasnio da je Isa samo
jedan od Allahovih robova, koga je stvorio i oblikovao u utrobi majke kao i
ostala stvorenja, da ga je stvorio bez oca, kao sto je stvorio Adema i bez oca i
bez majke, te da je rekao: BudU, i on je bio. Neka je slavljen i uzvisen Allah.

Takoder je objasnio kako je rodena njegova majka Merjema, sta se s njom
desilo i kako je zanijela sina Isaa. tome se govori i u poglavlju Merjem, sto
cemo uz AUahovu pomoc i uputu kasnije detaljnije navesti.

Uzviseni Allah iznoseci istinu o ovome kaze: * "Allah je odabrao Adema. i
Nuha, i Jbrahimovu porodicu, i 'Imranovu porodicu nad ostalim svijeiom -
*sve porod jedan od drugog - a Allah sve cuje i sve zna. *Kada 'Imranova zena
rece: "Gospodaru moj. ovo stoje u trbuhu momeja zavjetujem samo na sluzbu
Tebi, pa primi od mene, jer Ti, doista, sve cujes i znas. " *Poslije ona, kadje
rodila. rece: "Gospodaru moj, rodila sam zensko!", a Allah dobro zna staje
rodila, "a zensko nije kao musko. Nadjea samjoj ime Merjema, ija nju i porod
njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog sejtana. " *I Gospodar njezln
primi je lijepo i ucini da izraste lijepo i da se o njoj brine Zekerijja. Kadgodbi
joj Zekerijja u hram usao. hod nje bi hrane nasao. "Odakle ti ovo, o
Merjema? ", on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga
On hoce bez racuna opskrbljuje. " (Ali 'Imran, 33.-37.)

Uzviseni, dakle, govori kako je odabrao Adema i^\ i iskrene vjemike
njegovog potomstva, koji su slijedili serijat i pokoravali Mu se, posebno
isticuci i Jbrahimovu porodicu, u koju spadaju i Ismailovi potoraci.

On, zatim, ukazuje na cestitost i odabranost 'Imranove porodice. Ovdje se
misH na Merjeminog oca 'Imrana, neka je mir sa njima.

Muhammed ibn Ishak kaze da je to 'Imran ibn Hasim ibn Emon ibn Misa
ibn Hizkija ibn Ahrik ibn Mewsin ibn Azazija ibn Emsija ibn Jawis ibn Uhrejh
ibn Jazim ibn Jehfasat ibn Ejsa ibn Ejan ibn Ruhaj'am ibn Dawud.

*

1^

V

^

J

n

Q

P

O

492

Isa alejhi selam

Ebu el-Kasim Ibn Asakir kaze da je Merjema, kci 'Imrana ibn Masana ibn
el-Azer ibn el-Jud ibn Ahnez ibn Saduk ibn Ajazuz ibn el-Jakim ibn Ebjud ibn
Zerbabil ibn Saital ibn Juhina ibn Bersa ibn Emon ibn Misa tbn Hizkija ibn
Ahaz ibn Musam ibn Azrija ibn Juram ibn Jusafat ibn Ejsa ibn Ejba ibn
Rulibu'am ibn Sulejman ibn Dawud i^\. Dakle, ovo se ne podudara sa
navodora Muhammeda ibn Ishaka.

Medutim, nema neslaganja oko toga da je Merjema iz potomstva Dawuda ^.
Njen otac 'Imran je predvodio Izraelcane u namazu, a majka joj, Hana bint
Fakud ibn Kubejl, je bila izrazito pobozna zena. Zekerijja je bio poslanik u torn
vremenu, i on je, prema vecini ucenjaka, bio muz Merjemine sestre Esja'.
Manji broj ucenjaka kaze da je on bio muz njene tetke Esja', Allah najbolje
zna,

Muharamed ibn Ishak i jos neki navode da Merjemina majka dugo vremena
nije mogla zatrudnjeti, pa je jednog dana ugledala pticu kako hrani svoje mlado
te pozeljela imati dijete, zavjetujuci se Allahu da ce ga, ako joj ga Allah da,
posvetiti sluzbi u Jemsalimu.

Kazu da je neposredno nakon toga dobila menstruaciju, pa je, kad se nakon
nje okupala, legla sa muzem i zanijela Meijemu. Poslije ona, kadaje rodila, rece:
"Gospodaru moj, rodila sam zensko", a Allah dobro zna staje rodila, "a zensko
nije kao musko", tj. u sluzenju u Jerusaiimu. U to vrijeme oni su zavjetovali
svoju djecu za siuzbu u Jerusaiimu. "Nadjela sam joj ime Merjema. "

Ovo se uzima kao dokaz da se djetetu daje ime na dan rodenja kao sto stoji
u Sahihima Buharije i Mushma, gdje se navodi daje Enes odnio svoga brata
Allahovom Poslaniku ^, pa mu je on protrljao nepce i dao mu je ime Abdullah.

U hadisu koga prenosi El-Hasan od Semure, stoji daje Poslanik M rekao:
"Svako dijete zavisi od svoje akike (kurbana) koja se za njega kolje sedmi dan
(nakon rodenja), kad mu se nadjeva ime i brije glava."' Ovaj hadis navodi i
Ahmed i autori Sunena.

Tirmizija ga ocjenjuju kao sahih-hadis. U nekim nj ego vim verzijama
umjesto "kad mu se nadjeva ime", stoji: "kad mu pusta krv", sto neki takoder
proglasavaju sahihom. Allah najbolje zna.

"Ija nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog sejtana. "
Ove njene rijeci su uslisane i zavjet je primljen.

Imam Ahmed navodi da mu je pricao Abdurrezzak, da je cuo od Ma'mera,
on od Ez-Zuhrije, on od Ibn el-Musejjeba, a on od Ebu Hurejre, daje Poslanik
t rekao: "Svaico dijete kada se rodi sejtan dohvati, pa onako glasno zaplace.
Jedino to nije bio slucaj sa Merjemom i njenim sinom." Ebu Hurejre je rekao:
"Ako hocete, proucite: I Ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od
prokletog sejtana. "^

§a

' Ebu Dawud u svom Simenu 16/21; Tirmizija u svom Sunenu 17/21 i drugi.

■ Buharija ii svom Sahihu 60/44/343 MFethu-l-bari; Ahmed u svom Musnedu 2121 Al Haleb. 36.
ajet u suri Ali ImrSn.

493

Isa alejhi selam

Buharija i Muslim ovaj hadis navode i od Abdurrezzaka, dok ga Ibn Dzerir
u slicnoj verziji navodi od Ahmeda ibn el-Feredza, on od Bekijje, on od
Abdullaha ibn ez-Zubejdija, on od Ez-Zuhrije, on od Ebu Selemea, on od Ebu
Hurejre a ovaj od Poslanika ^.

Imam Ahmed navodi: "Ismail ibn Omer nam je pricao, da je cuo od Ibn Ebi
Zu'ejba, on od El-Mesme'ilovog oslobodenog roba Adzlana, da je Poslaniki
rekao: "Svako dijete od Ademovih potomaka sejtan, kad se rodi, dohvati
svojim prstom. Jedino nije dohvatio Merjem, 'Imranovu kcer i njenog sina
Isaa."'

Ovu verziju navodi jedino Ahmed. Verziju slicnu ovoj navodi i Muslim od
Ebu et-Tahira, on od Ibn Wehba, on od Omera ibn el-Harisa, on od Ebu
Junusa, on od Ebu Hurejre a on od Poslanika ^.

Imam AluTied zatim navodi: "Husejm nam je pricao, da je cuo od Hafsaibn
Mejsere, on od el-Ala'a, on od svoga oca, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik ^
rekao: "Koje god dijete rodi majka, sejtan ga udari u bokove. Jedino nije udario
Merjemu i njenog sina.

Zar nisi vidio kako dijete vristi kad se rodi?" Ashabi su rekli: "Vidjeli smo,
Allahov Poslanice", a on je odgovorio: "To je zato sto ga sejtan udara u
bokove."^

Ova verzija ispunjava Muslimove uvjete, ali je on ne navodi. Kajs navodi
od El-A'mesa, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanika
rekao: "Nema ni jednog novorodenceta a da ga sejtan nije stisnuo jednom ill
dvaput, osim Isaa, sina Merjeminog i Meijeme." Zatim je Allahov Poslanik f
proucio: "/ J a nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog
sejtana. "

Verziju slicnu ovoj po znacenju navodi i Muhammed ibn Ishak od Jezida
ibn Ubejdullaha ibn Kusejta, on od Ebu Hurejre, a on od Poslanika ^.

Imam Aluned navodi: "Abdulmelik nam je pricao, da je cuo od El-Mugire-
Ibn Abdurrahmana el-Hizamija - on od Ebu ez-Zinada, on od El-A'redza, a on
od Ebu Hurejre, da je Poslanik % rekao: "Svakog Ademovog potomka kad se
rodi, sejtan udari sa strane. Jedino nije udario Isaa, sina Merjemina. I njegaje
htio udariti, ali je pogodio u zastor,"'' Ovaj hadis ispunjava uvjete Buharije i
Muslima, ali ga oni u ovoj verziji ne navode.

/ Gospodar njezin primi je lijepo i ucini da uzraste lijepo i da se o njoj
brine Zekerijja. Vise mufessira navodi da je Merjemina majka, kad je rodila
Meijemu umotala u pelene i odnijela u hram, gdje ju je predala vjemicima koji
su tamo klanjali. Posto je to bila kcerka njihovog imama koji ih je predvodio u
namazu, poceli su se utrkivati ko ce je uzeti. Izgleda, ipak, da ju je predala tek
nakon perioda dojenja i brige o njoj u pocetnom dobu zivota.

' Muslim u svom Sahilnt 43/40/147; Ahmed u svom Musnedu 2/288, 292/Haleb.
' Ahmed u svom Musnedu 2/368/Haleb.
' Ahmed u svom Musnedu 2/523/Haleb.

494

Isa alejhi selam

smo,
ara u

avodi

jm ill
liik^
letog

3zida

Predavsi im je, oni su se sporjeckali ko ce se o njoj brinuti. Njihov poslanik
Zekerijja htio je da je zadrzi kod sebe, jer joj je njegova zena, po jednima bila
sestra, a po drugima tetka po majci. Medutim, ostali nisu na to pristali, nego su
zatraziti da se baci kocka. Ipak, sudbina mu je bila naklonjena pa je kocka pala
na njega. A kako i ne bi kad je tetka na stepenu majke?

Uzviseni Allah kaze: / ucini da se o njoj brine Zekerijja, tj. take sto je
kocka pala na njega. Uzviseni veli: To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo.
Ti nisi bio medu njima kada su per a svoja od irske pobacali da bi vidjeli koji
ce se od njih a Merjemi brinuti, i ti nisi bio medu njima kad su se prepirali.
(Ali 'Imran, 44.)

Kaze se da je svaki od njih bacio svoje pero, unaprijed oznaceno, da su ih
odnijeli na jedno mjesto i ostavili, a onda rekti jednom malodobnom djecaku
da uzme i donese samo jedno. Bilo je to Zekerijjaovo H^\ pero. Neki se nisu
slozili pa su trazili da se kocka ponovo baci tako sto ce svoja pera pobacati u
rijeku, pa cije pero bude plovilo uzvodno, taj je pobjednik, Tako su i uradiU,
paje Zekerijjaovo pero zaplovilo uzvodno, a njih ova nizvodno. Medutim, neki
su zatrazili da probaju i treci put, tako da pobjednik bude onaj cije pero bude
islo nizvodno, a ostala plovila uzvodno. Kocku su bacili ponovo, pa je
Zekerijja opet izasao kao pobjednik, jer je on bio najpreci Merjemi sa
serijatskog stano vista, iz vise razloga.

Uzviseni Allah veh: Kad god bijoj Zekerijja u hram usao, kod nje bi hranu
nasao. "Odakle ti ovo, o Merjema?", on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od
Allaha, Allah onoga koga On hoce bez racuna opskrbljiije. " (Ali 'ImrSn, 37.)
Mufessiri kazu da joj je Zekerijja u hramu odredio posebno mjesto, gdje je
samo ona ulazila. Tu je cinila ibadet i kad bi na nju dosao red, obavljala
redovne poslove, kao sto je cuvanje kljuca i otvaranje hrama. Dane i noci
provodila je u ibadetu, tako da se medu Izraelcanima njena poboznost navodila
kao primjer. Bila je poznata po Hjepim osobinama i vanrednim stanjima, da je
Boziji vjerovjesnik Zekerijja u njenom kutku gdje je cinila ibadet, zaticao
svega i svacega sto se nije raoglo naci van sezone. Tako je Ijetno voce kod nje
zaticao zimi, a zimsko Ijeti, pa ju je upitao: "Odakle ti ovo?" Ona je
odgovorila: "Od Allaha!" Tj. hrana kojom je Allah opskrbljuje. "Allah onoga
koga On hoce bez racuna opskrbljuje! "

Vidjevsi to, Zekerijja je pozelio da je i njemu dobiti potomka, iako je vec
bio ostario i oronuo. "Gospodaru moj", rece. "podari mi od Sebe cestita
potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivas!" (Ali 'Iinran, 38.) Neki kazu da je
on tada rekao: "O Ti koji opskrbljujes Merjemu plodovima kada im nije
vrijeme, podari i meni dijete, iako nije vrijeme." O njemu, i o dogadajima sa
njime, ranije smo govorili.

*Ikada meleki rekose: "O Merjema, tebe je Allah odabrao i cistom stvorio,
i boljom od svih zena na svijetu ucinio. *0 Merjema, budi poslusna svome
Gospodaru, i cini sedzdu, i cini ruku ' sa onima koji ga cine! " *To su nepoznate
vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio medu njima kad su svoja pera od trske

495

r

Isa alejhi selam

pobacali da bi vidjeli koji ce se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio medu
njima kad su se prepirali. A had meleki rekose: "O Merjema, Allah ti javlja
radosnu vijest, od Njega Rijec; ime ce mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bice
viden i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahii bliskth; on ce govoriti
Ijudimajos u kolijevci, a i kao odrastao, i bice cestit. " Ona rece: "Gospodani
moj, kako cu imati dijete, kad me nijedan muskarac nije ni dodirnuo?" "Eto
takol", rece, "Allah stvara sto On hoce. Kada nesto odluci. On sumo za (o
rekne: 'Budi ' ~ i one bude. " */ poiicit ce ga Knjizi, i mudrosti, i Tewratu i
Indzilu; */ poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od
Gospodara vaseg; napravicu vam od ilovace nesto poput ptice i puhnucu u nju,
i bice, Allahovom voljom, prava ptica. I iscijelicu slijepa od rodenja, i
gubavca, i ozivljavacu mrtve voljom Allahovom, i kazivacu vam stajedete ista
u domovima svojim gomilate; to ce, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi
vjernici budete: *i da potvrdim istinitost Tewrata, objavljenog prije mene, i da
vam dopustim nesto sto vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od
Gospodara vaseg, zato se Allaha bojte i mene slusajte, '* Allah je, doista, i moj i
vas Gospodar. pa Njega obozavajte; to je pravi put!" (Ali 'Imran, 42.-51.)

Ovdje Uzviseni navodi da su meleki donijeli radosnu vijest Merjemi daju
je Allah odabrao nad ostaiim zenama tog vremena, time sto ce joj dati dajoj se
rodi dijete bez oca koje ce biti plemeniti poslanik i govoriti Ijudima jos u
kolijevci. Tj. jos kao dijete ce ih pozivati da obozavaju samo Allaha, koji nema
nikakva sudruga, a to ce raditi i kad odraste. To je bio dokaz da ce dozivjeti
punoljetstvo i da ce Ijude pozivati AUahu kad odraste. Merjemi je naredeno da
bude pobozna i da sto vise klanja i AUahu cini sedzdu kpko bi bila dcstojna
ukazane joj pocasti i zahvalna na toj blagodati. Kaze se da je znala toHko stajati
u namazu, da su joj stopala pucala - neka je Allah zadovoljan sa njora i nekase
smiluje i njoj i njenim roditeljima!

"O Merjema, tebe je Allah odabrao", tj. mimo ostaHh izabrao "i cistom
stvorio", tj. bez ikakvih ruznih osobina i dao ti sve sto je lijepo. "; boljom od
svih zena na svijetu ucinio. "

Moguce je da se ovdje misli na Ijude toga vremena, kao sto je za Musaa
rekao: "Ja sam te odlikovao nad ostaiim svijetom " (El-A'rSf, 144.) ili kao sto
je receno za Izraelcane: / doista smo ih znanjem odabrali nad svjetovima.
(Ed-Duhan, 32.) A poznato je da je Ibrahim odabraniji od Musaa, te da je
Muhammed ^ odabraniji od njih obadvojice. Takoder su sljedbenici
Muhammeda ^ odabraniji i brojniji i znaniji od Izraelcana i drugih naroda koji
su bih prije njih.

Moguce je da rijeci "i boljom od svih zena na svijetu ucinio" imaju opce
znacenje, i da je ona bila najodabranija zena na ovome svijetu - od onih prije i
poslije nje.

Jedni kazu da su od zena poslanici bile: ona, Ishakova mati Sara i Musaova
mati, a kao dokaz uzimaju to sto su im se meleki obracall i prenosili im
Allahove rijeci. Tog stava su Ibn Hazm i jos neki. Ako su one i bile poslanici,

S
b
t

si

i

t

496

3

Isa alejhi selam

dja
Hce

\riti
uru

to
i
od

nema smetnje da Meijema bude odabranija od njih dvije, jer su rijeci "i boljom
odsvih zena na svijetu ucinio" opcenitog znafienja, posto ne postoji dokaz da
je dmgacije, AUah, opet, najbolje zna.

Ebu el-Hasan el-Es'ari i jos neki navode da je stav vecine sljedbenika
Sunneta \ dzema'ata da su poslanici bili samo muskarci i da ni jedna zena nije
bila poslanik. Dakle, po njima, Merjema bi najvise mogla biti ono sto za nju
Uzviseni Allab kaze: Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega
su dolazili i odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila.
(El-Ma 'ide, 75.) Ni u ovom siucaju nema smetnje da ona bude naj odabranija
od svih zena vjemica (siddikat) prije i poslije nje. Allah, opet, najbolje zna.

A njeno ime se spominje zajedno sa imenima: Asje, kcerke Muzahimove,
Hatidze, kcerke Huwejlidove i Fatime, kcerlce Muhammedove ^ - neka je
Allah zadovoljan sa njima a i one sa Njim!

Tako Imam Ahmed, Buharija, Muslim, Tirmizija i Nesaija u vise predaja
navode od Hisama ibn Urwe, on od svoga oca, on od Abdullaha ibn Dza'fera, a
on od Alije ibn Ebi Taliba, r.a., da je Allahov Poslanik M rekao: "Najbolja zena
od svih je Merjema, kcerka 'Imranova, a najbolja Muhammedova ^ zena je
Hatidza, kcerka Huv/ejhdova.'"

Pored toga, Imam Ahmed navodi da mu je Abdurrezzak pricao, da je cue
od Ma'mera, on od Katadea, a on od Enesa, da je Allahov Poslanik ^ rekao:
"Kao primjer su ti dovoljne samo cetiri zene na svijetu: Merjema, kcerka
'Imranova, Asja, zena faraonova, Hatidza, kcerka Huwejlidova i Fatima,
kcerka Muhammedova,"^

Ovaj hadis navodi i Tirmizija od Ebu Bekra ibn Zinddzewejha, a on od
Abdurrezzaka itd. i ocjenjuje ga sahih. Ibn Mirdewejh ga navodi od Abdullaha
ibn Ebi Dza'fera er-Razija, a Ibn Asakir od Temima ibn Zijada, a obojica od
Ebu Dza'fera er-Razija, on od Sabita, a on od Enesa, da je Allahov Poslanik ^
rekao: "Najodabranije zene svih vremena su: Merjema, kcerka 'Imranova,
Asja, zena faraonova, Hatidza kcerka HuwejHdova i Fatima, kcerka
Muharameda, Allahovog poslanika."

Imam Ahmed takoder navodi: "Abdurrezzak nam je pricao, da je cuo od
Ma'mera, on od Ez-Zuhrije, on od Ibn el-Musejjeba, on od Ebu Hurejre, da je
Allahov Poslanik ^ rekao: "Najbolje zene koje su ikad jahale deve su
Kurejsijke. One su najsamilosnije prema maloj djeci i najvise vode racuna o
imetku svoga muza." Na ovo je Ebu Hurejre dodao: "Merjema nikada nije
jahala devu."^

Ovaj hadis navodi i Muslim u svom Sahihu od Muhammeda ibn Rafi'a i
Abda ibn Humejda, a oni obadvojica od Abdurrezzaka itd.

' Ahmed u svom Musnedu 640, 938/ Sakir.
'El-Hakim u el-Mustedreku 3/197,I98/Hajdarabad.
' Ahmed u svom Musnedu 1^11 1 Sakir i Muslim 2/270.

497

"W

r

Isa alejhi selam

Ahmed navodi: "Zejd ibn el-Habbab nam je pricao, da je cuo od Musaa ibn
Alijja, on od svoga oca, a on od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik ^ rekao;
"Najbolje zene koje su ikad jahale deve su Kurejsijke. One su najsamilosnije
prema maloj djeci i najsaosjecajnije sa muzem kad je u nestasici." Ebu Hurejre
dodaje: "A Allahov Poslanik ^je znao da 'Imranova kcerka nije jahala deve."

Ovu verziju biljezi jedino Ahmed. Ona ispunjava Buharijine uvjete, Ovaj
hadis ima vise verzija, ciji senedi idu preko Ebu Hurejre.

Ebu Ja'la el-MusiU navodi: "Junus ibn Muhammed nam je pricao, da je cuo
od Dawuda ibn Ebu el-Ferata, on od Ibn Ahmera, a on od Ikrime, da je Ibn
Abbas rekao: "Allahov Poslanik ^jejednom prilikom po zemlji povukao cetiri
linije, i upitao: "Znate li sta je ovo?" "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju"
odgovorili su, pa je AUahov Poslanik ^ rekao; "Najodabranije zene koje ce uci
u Dzennet su: Hatidza, kcerka Huwejlidova, Fatima, kcerka Muhammedova,
Meipema, kcerka 'Imranova i Asja, kcerka Muzahimova, zena faraona." Ovaj
hadis preko vise lanaca navodi i Nesaija od Dawuda ibn Ebi Hinda.

Ibn Asakir od Ebu Bekra AbduUaha ibn Ebi Dawuda Sulejmana ibn el-
Es'asa navodi, da je Jahja ibn Hatim el-Askeri cuo od Bisra ibn Mehrana ibn
Hamedana, on od Muhammeda ibn Dinara, on od Dawuda ibn Ebi Hinda, a on
od es-§a'bija, da je Dzabir ibn Abdullah rekao: "Allahov Poslanik ^je rekao: -
Od njjh su ti kao primjer dovoljne cetiri najodabranije zene svih vremena:
Fatima, kcerka Muhammedova, Hatidza, kcerka Huwejlidova, Asja, kcerka
Muzahimova i Merjema, kcerka 'Imranova."

Ebu el-Kasim el-Begawi navodi: "Webb ibn Bekijje nam je pricao, da je
cuo od Halida ibn AbduUaha el-Wasitija, on od Muhammeda ibn Amra, on od
Ebu Seleme, a ona od Aise, da je Fatimu upitala: "Sta ti je Allahov Poslanik,
kad si se nad njega nadnijela, pa zaplakala, a onda se nasmijala rekao?"

Ona joj je odgovorila: "Rekao mi je da ovu bolest nece preboljeti i da ce
umrijeti, pa sam zaplakala. Zatim sam se nad njega ponovo nadnijela, pa mi je
rekao da cu od njegove porodice ja biti prva koja ce iza njega umrijeti i da sam
poslije Merjeme, kcerke 'Imranove, najodabranija zena Dzenneta, pa sam se
nasmijala."

Hadis u ovom smislu nalazi se u Buharijinom Sahihu. U njemu stoji daje
Merjema prva medu cetiri odabrane zene. Ovaj hadis ispunjava Muslimove
uvjete.

Imam Ahmed navodi: "Osman ibn Muhammed nam je pricao, daje cuo od
Dzerira, on od Jezida - tj. Ibn Ebi Zijada - on od Abdurrahmana ibn Ebi Na'ma,
a on od Ebu Se'ida, da je Allahov Poslanik % rekao: "Fatima je poslije
Merjeme, kcerke 'Imranove, najodabranija zena u Dzennetu."'

Tirmizija za ovaj hadis, ciji je sened dobar, kaze da je sahih, ah ga ne
navodi. Slican hadis se prenosi i od Alije ibn Ebi Taliba, s tim sto u nj eg ovom
senedu ima nekih nedostataka (da' if).

Ahmed u svom Musnedu 3/64, 80.

498

Isa alejhi selam

bm

Sve u svemu, iz navedenog se vidi da su Merjema i Fatima od spomenute
cetiri zene najodabranije. Moguceje da je Merjema odabranija i od Fatime, a
moguce je i da su po svojim vrlinama jednake.

Ipak, postoji jedan hadis - ako je vjerodostojan - koji ukazuje na prvu
mogucnost, Njega navodi hafiz Ebu el-Kasim Ibn Asakir: "Ebu el-Husejn ibn
e!-Ferra' i el-Bermaovi sinovi Ebu Galib i Ebu Abdullah su nam pricali, da su
M\ od Ebu Dza'fera ibn el-Mesleme, on od Ebu Tahira Muhlisa, on od
Ahmeda ibn Sulejmana, on od ez-Zubejra - tj. ibn Bikara, on od Muhainmeda
ibn el-Hasana, on od Abdulaziza ibn Muhammeda, on od Musaa ibn Ukbeta,
on od Kurejba, a on od Ibn Abbasa, da je AUahov Poslanik ^ rekao:
"Naj odabranija zena u Dzennetu je Merjema, kcerka 'Imranova, zatim Fatima,
zatim Hatidza i zatim Asja, zena faraonova."

Ako je ovaj tekst doslovno prenesen, ukljucujuci i ono "zatim"^ koje
zahtijeva redoslijed, onda on potvrduje jednu od dvije mogucnosti
stepenovanja medu te cetiri zene. Prije toga smo naveli neke hadise u kojima
stoji "i", sto ne uvjetuje redoslijed, iako ga ne pobija. Allah, opet, najbolje
zna.

Ovaj hadis navodi i Ebu Hatim er-Razi od Dawuda el-Dza'ferija, on od
Abdulaziza ibn Muhammeda - tj. Ed-Derawerdija - on od Ibrahim ibn Ukbea,
on od Kurejba, on od Ibn Abbasa, a on od Poslanika m, s tim sto^se u njemu
umjesto "zatim" koje podrazumijeva redoslijed, navodi veznik "i". Dakle, on
se od prethodnog hadisa razlikuje u senedu i u samom tekstu. Allah, opet,
najbolje zna.

Ibn Mirdewejh navodi hadis od Su'bea, on od Muawije ibn Kurreta, a on od
svoga oca, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Medu muskarcima je vise onih
koji su dostigU stepen potpunosti, a medu zenama samo tri: Merjema, kci
Imranova, Asja, zena faraonova i Hatidza, kcerka Huwejhdova. Aisa je bolja
od ostalih zena, kao sto je popara bolja od ostalih jela."

Slican hadis navode i autori najpoznatijih hadiskih zbirki, izuzev Ebu
Dawuda. Ovaj hadis ima vise seneda koji idu preko Su'bea, Amra ibn
Murrea, Murrea el-Hemedanija, Ebu Musaa el-Es'arije, do Aliahova
Poslanika ^ koji je rekao: "Medu muskarcima je vise onih koji su postigli
stepen potpunosti, a medu zenama samo Asja, zena faraonova i Merjema,
kcerka 'Imranova. Aisa je bolja od ostalih zena kao sto je popara bolja od
ostalih jela."

Kao sto se vidi, ovaj hadis je vjerodostojan, jer ga navode i Buharija i
Muslim. Medutim, po njegovom tekstu stepen potpunosti kod zena ogranicava
se same na Merjemu i Asju. Moguce je da se time mish na zene samo iz
njihova vremena, jer su se i jedna i druga brinule o dvojici poslanika dok su bili
jos mali. Asja se brinula o Musau, s kojim ce Allah kasnije govoriti, a Merjema
se starala o svome sinu Isau, AUahovom robu i poslaniku. Dakle, to ne
iskljucuje mogucnost da je i u nasem Ummetu bilo zena koje su dostigle stepen
potpunosti, kao sto su npr. Hatidza i Fatima.

499

1

:

Isa alejhi selam

{

Hatidza se brinula o Allahovom Poslaniku |g petnaest godina prije pocetka
objave, i vise od deset godina poslije toga. Pored toga, ona mu je bila vjemi
pomagac svojim zivotom i iinetkom - neka je Allah zadovoljan sa njom, a i ona
sa Njim!

Fatima, kcerka AUahovog Poslanika %, je najodabranija od svojih sestara
po tome sto je bila pogodena smrcu AUahovog Poslanika ^, dok su njene sestre
umrle jos za njegova zivota. Sto se tice Aise, ona je Allahovom Poslaniku i
bila najdraza od svih zena i sto je samo nju ozenio kao djevicu. Pored toga, ne
zna se da je i jedna zena ovog Ummeta - a ni nekog drugog - bila ucenija i
znanija od nje. Allah joj je direktno pomogao kada su je potvorili i kroz svih
sedam nebesa objavio da je cedna i da nije pocinila grijeh. Ona je poslije
AUahovog Poslanika ^ zivjela jos blizu pedeset godina, prenoseci od njega
Kur'an i Sunnet, dajuci muslimanima fetve i mireci one koji su se razilazili.
Neki ucenjaci i prijasnjih i potonjih generacija, kazu da je ona najodabranija od
svih Poslanikovih zena, cak i od Hatidze, koja mu je izrodila i musku i zensku
djecu. Medutim, bolje je ne ulaziti u to koja od njih dvije je odabranija i
zasiuznija, jer se Poslanikove m. rijeci: "Aisa je boija od svih ostalih zena, kao
sto je popara bolja od ostalih jela" mogu odnositi na sve zene, pa i na spomeniite
cetiri. Moguce je da se odnose samo na ostale, a ne i na ove cetiri. Allah, opet,
naj bolje zna.

Sve u svemu, ovdje smo htjeli navesti ono sto je vezano za Merjemu, kcerku
'Imranovu -^a, Allah je odabrao nad ostalim zenama u njeno vrijeme. Moguce
je da se misli i nad svim zenama, uopce, kako smo ranije naveli. U nekim
hadisima stoji da ce ona kao i Asja, kcerka Muzahima, biti Poslanikova ^ zena
u Dzennetu.

Mi smo o tome govorili u nasem Tefsini kad smo tumacili rijeci Uzvisenog:
"hudovica i djevica. " (Et-Tahrim, 5.), gdje smo od nekih ucenjaka iz ranijih
generacija naveli da se pod hudovica misli na Asju, a pod djevica na Merjemu,
kcerku 'Imranovu. Allah, opet, najbolje zna.

Taberanija kaze: - Abdullah ibn Nadzije nam je pricao, da je cuo od
Muhammeda ibn Sa'da el-Awfija, on od svoga oca, on od svog amidze El-
Husejna, on od Junusa ibn Nefi'a, on od Sei'da ibn Dzunadeta - tj. El-Awfija -
da je Allahov Poslanik M rekao: "Allah ce mi u Dzennetu za zene dati Merjem,
kcerku 'Imranovu, faraonovu zenu i Musaovu sestni."'

Ovaj hadis navodi i Van Dza'fer el-Ukajli od Abdu en-Nura itd, s tim sto
kod njega jos stoji: "A ja na to rekoh: "Prijatno ti bilo, Allahov Poslanice!" El-
Ukajli dodaje: "Ali, to nije vjerodostojno."

Ez-Zubejr ibn Bikar navodi: "Muhammed ibn el-Hasan mi je pricao, da je
cuo od Ja'laa ibn el-Mugire, da je Ebu Dawud rekao: "Dok je Hatidza 'bila u
bolesti od koje ce i umrijeti, Allahov Poslanik M je usao kod nje i rekao joj:

' Hadis biljezi Ebu es-gejh u et-Tarihu 288, Albani u Sihiletu-l-ehadisi-d-da'ife imil El-
Mektebu-1-lslamij,

500

Isa alejhi selam

setka

jerai

ona

stara

lestre

im

ne

ija 1
|kao
lute
ipet.

ice
8dm
bna

sto
EI-

El-

"Hatidza, tesko mi te ovakvu gledati, ali je Allah i u onome sto je tesko dao
veliki hajr. Znas li da ce mi Allah pored tebe u Dzennetu za zenu dati i
Merjem, kcerku 'Imranovu, Kulsum, Musaovu sestru i Asju, faraonovu zenu.
Na to je ona rekla: "Cue si da ce ti Allah tako dati, o AUahov Poslanice?"
"Jesam", odgovorio je, a ona je rekla; "Sa slogom i sinovima!"

Ibn Asakir navodi od Muhammeda ibn Zekerijjaa el-Galabija da je cue
od el-Abbasa ibn Bikara, on od Ebu Bekra el-Hezlija, on od Ikrime, a on od
Ibn Abbasa, da je Allahov Poslanik m usao kod Hatidze dok je bila na
samrti i rekao joj: "O Hatidza, prenesi od mene selam svojim inacama kada
ih sretnes", nasto ga je ona upitala: "O Allahov Poslanice, zar si prije mene
bio ozenjen?" "Nisam", odgovorio je, "nego ce mi Allah za zene dati
Merjem, kcerku 'Imranovu, Asju, kcerku Muzahimovu i Kulsum, sestru
Musaovu."

Ibn Asakir, takoder, navodi od Suwejda ibn Se'ida da je cuo od
Muhammeda ibn Saliha ibn Omera, on od Ed-Dahhaka i Mudzahida, da je Ibn
Omer rekao: "Jednom prilikom je Dzibril sisao AUahovom Poslaniku M, pa je
kad mu je poceo prenositi objavu, naisla Hatidza, pa je Dzibril upitao: "Ko je
ovo, Muhammede?" "Ovo je prva vjemica u mom Ummetu", odgovorio je, na
sto je Dzibril rekao; "Imam za nju pomku od Uzvisenog Gospodara: On joj
salje selam i radosnu vijest o kuci od dragulja u Dzennetu, koja je daleko od
vatre i u kojoj nece biti nikakva zamora, niti buke."

Na to je ona rekla; "Allah je Selam, od Njega je selam i neka je na vas
dvojicu selam. Neka je na AUahovog Poslanika Njegova milost i blagoslov!
Kakva je to kuca od dragulja?"

Na to je Poslanik odgovorio; "Od izdubljenog zma bisera, izmedu kuce
Merjemine, kcerke 'Iraranove, i kuce Asjine, kcerke Muzahimove. I one ce mi
biti zene na Kijametskom danu."

U Buharijinom Sahihu postoji osnova da je Allah poslao selam Hatidzi i
najavio joj da ce u Dzennetu imati kucu od bisera u kojoj nece biti zamaranja
niti galame. Medutim, ova predaja sa dodacima je veoma cudna. Senedi svih
hadisa koji o ovome govore su spomi.

Ibn Asakir zatim navodi od Ebu Zer'a ed-Dimiskija da je cuo od Abdullaha
ibn Saliha, on od Muawije, on od Safwana ibn Amra, on od Halida ibn
Ma'dana, a on od Ka'bu-I-Ahbara, da ga je Muavt^ija upitao o stijeni u
Jemsalimu, pa mu je odgovorio; "Stijena stoji na palmi a ispod palme je jedna
od dzennetskih rijeka. Ispod palme su Merjema, kcerka 'Imranova i Asja,
kcerka Muzahimova. One ce sve do Smaka svijeta Dzennetlijama nizati struke
bisera,"

Siicnu predaju on navodi i od Ismaila, on od Ajasa, on od Sa'lebe ibn
Muslima, on od Mes'uda, on od Abdurrahmana, on od Halida ibn Ma'dana, on
od Ubade ibn es-Samita, a on od Poslanika M- Medutim, ova verzija se ne
moze prihvatiti, jer je ona apokrifna.

501

r

Isa alejhi selam

Ebu Zer'a navodi od AbduUaha ibn Saliha, on od Muawije ibn Mes'uda ibn
Abdurrahmana, a on od Ibn Abida, daje Muawija upitao Ka'ba o jerusalimskoj
stijeni ... navodeci dalje slicnu predaju.

Hafiz Ibn Asakir kaze: "Najprije ce biti da su to rijeci Ka'b el-Ahbara."

Ja jos dodajem: "Ove rijeci je Ka'b el-Ahbar preuzeo iz israilijjata u
kojima ima krivotvorenih i laznih stvari, sto su ih izmislili neki njihovi
otpadnici ili neznalice. Ovo je jedan od takvih slucajeva, Allah, opet, najbolje
zna.

Isaovo 8^1 rodenje

Uzviseni Allah kaze: */ spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukucana
svojih na istocnu siranu povukla *i jedan zastor da se od njih zakloni uzela. Mi
smo k njoj meleka Dzibrila poslali i onjoj se prikazao u liku pravog muskarca.
*"Utjecem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojis!", uzviknu ona. *"Aja
sam upravo izaslanik Gospodara tvoga ", rece on, "da ti poklonim djecaka
cista. " * "Kako cu imati djecaka ", rece ona, "kad me nijedan muskarac
dodirnuo nije, aja nisam nevaljala!" * "Toje take!", rece on. "Gospodar tvoj
je rekao: 'To je Meni lahkol' i zato da ga ucinimo znamenjem Ijudima i
znakom milosti Nase. Takoje unaprijed odredeno! *I ona zanese i bremenita
se skloni daleko negdje. *I porodajni bolovi prisilise je da dode do stablajedne
palme. "Kama srece da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!",
uzviknu ona. *I melekje, kojije bio nize nje, zovnu: "Ne zalosti se, Gospodar
tvoj je dao da nize tebe potok potece. *Zatresi palmino stablo, posuce po tebi
datule svjeze, *pajedi i pij i budi vesela! Ako vidis covjeka kakva, ti red: "Ja
sam se zavjetovala Milostivom da cu sutjeti i danas ni s kim necu govoriti. " *I
dode ona s njim porodici svojoj, noseci ga. "O Merjemo!", rekose oni,
"ucinila si nesto necuveno! *Ej ti, koja u cednosti licis Harunu, otac ti nije bio
nevaljao, a ni mati tvoj a nije bila nevaljala!" *A ona im na njega pokaza.
"Kako da govorimo djetetu u besici?", rekose. *"Ja sam Allahov rob!", ono
rece, "meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uciniti, *i ucinit ce me, gdje
god budem, blagoslovljenim, i naredice mi da dok sam ziv namaz obavljam i
zekat dajem *i da majci svojoj dobar budem, a nece mi dopustiti da budem
drzak i nepristojan. */ neka je mir nadamnom na dan kada sam se radio i na
dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih usiao. " To je Isa, sin
Merjemin, - to je prava rijec istine o njemu - onaj u koga oni sumnjaju.
*Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kada nesto odluci:
On za to rekne samo: 'Budi! ' - i ono bude. * Allah je, uistinu, i moj i vas
Gospodar, zato samo Njega obozavajte. To je pravi put. *I sljedbenici Knjige
su se o njemu u misljenju podvojili, pa tesko onima koji ne vjeruju, kada budu
na Danu velikom prisutni! (Merjem, 16.-37.)

Ovdje, kao i u poglavlju Ali 'Imran, Uzviseni navodi ovo kazivanje nakon
kazivanja o Zekerijjau, koje mu sluzi kao uvod i priprema. Ova dva kazivanja,
jedno iza drugog. On iznosi i na jos jednom mjestu, u poglavlju El-Enbija',
gdje kaze: * "/ Zekerijjau se, kada zamoli Gospodara svoga: 'Gospodaru moj,

502

Isa alejhi selam

ita u

vas

ne ostavljaj me sama, a Ti si najbolji od nasljednika! ' *Odazvasmo i izlijecismo
mu zenu, i Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da sto vise dobra iicine i
molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni; *i onu kojaj'e
sacuvala djevicanstvo svoje, u njoj zivot udahnusmo, i nju i sina njezina
znamenjem svjetovima ucinismo, (El-Enbija', 89.-91.)

Ranije je receno da je Merjemu njena majka posvetila sluzbi u hramu u
Jemsalimu, i da je brigu o njoj preuzeo muz njene sestre ili tetke, u to dob a
poslanik, Zekerijja a^l On joj je u hramu odredio posebno mjesto za ibadet,
gdje joj niko osim njega nije ulazio.

Kada je odrasia bilaje toliko pobozna da joj u ibadetu, u to vrijeme, niko
nije bio ravan. U stanjiraa zanosa i ibadeta, poceli su joj se javljati pojedini
dozivljaji, na kojima joj je i Zekerijja zavidio. Zatim su joj se poceli
obracati meleki, donoseci joj radosnu vijest da ju je Allah odabrao i da ce
joj pokloniti cista djecaka, koji ce postati plemeniti i ugledni poslanik,
potpomognut mu'dzizama. Ona se zacudila rodenju djeteta bez oca, jer nije
bila udana, a ni nepostena zena. Meleki su joj govorili da je Allah
svemocan, i da, kada On nesto hoce, samo rekne: 'Budi!' - i ono bude. Tada
se s tim pomirila i predala AUahovoj volji, znajuci da ce naici na veliko
iskugenje, i da ce je svijet, ne znajuci o cemu se radi, bez razmisljanja
optuzivati i ogovarati.

U periodu menstruacije iz hrama je izlazila samo u nuzdi radi neophodnih
poslova, donosenja vode, hrane i si. Tako se, izasavsi jednog dana radi neke
potrebe povukla, tj. osamila istocno od Jemsalima, gdje joj je Allah poslao
povjerljivog Duha, Dzibrila i^\ koji joj se prikazao u liku pravog muskarca.
Ugledavsi ga, ona je uzviknula: "Vtjecem se Milostivom od tebe, ako se Njega
bojis!" Ebu el-Alije kaze da je znala da je po drzanju mogao biti bogobojazan i
razuman covjek. Ovo opovrgava misljenje onih koji tvrde da se ovim mish na
jednog Izraelcanima po imenu Tekijj, koji je bio pQznat po nemoralu. To
misljenje je glupo i nema nikakva osnova.

"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga", rece on. Tj. melek ti se
obraia i ja nisam covjek, nego me je Allah poslao "da ti poklonim djecaka
cista ", tj. cestito dijete musko.

"Kako cuja imati djecaka", rece ona, tj. kako cu imati djecaka ili odakle
meni sin, "kada me nijedan muskarac dodirmio nije, aja nisam nevaljala! " Tj.
kada nemam muza i ne cinim srarana djela. "Toje tako!", rece on. "Gospodar
tvojje rekao: 'Toje Meni lahko!" Tj. melek joj je na njeno cudenje da ce tako
roditi sina, odgovorio: "Toje tako! Gospodar tvojje rekao", tj. On je obecao
da ces roditi dijete, lake nemas muza i ne cinis sramna djela! Toje Meni lahko!
Tj. To mu je lahko. On to moze, jer On moze sve sto hoce.

Izato da ga ucinim znamenjem Ijudima, tj. njegovo stvaranje na ovaj nacin
bice dokaz da mozemo stvarati kako god hocemo, Uzviseni je Allah Adema
stvorio i bez mu§ka i bez zenska. Hawu je stvorio od muska a bez zenska. Isaa
je stvorio od zenska a bez muska, dok je ostale Ijude stvorio od zenska i od

503

r

Isa alejhi selam

muska. I znakom milosti Nase, tj. to ce biti Nasa milost prema Ijudima, jer ce ih
pozivati da vjeruju u AUaha, i kao dijete, i kao odrastao dovjek. Pozivace ih da
ibadet cine samo Allahu, koji nema nikakva sudruga, ni druzicu, djecu, ni
supamike.

Rijeci "Takoje unaprijed odredeno" mozda je Dzibril rekao, pa bi znacile:
To je stvar koju je Allah odredio, odludio i naredio. Tog misljenja je
Muhammed ibn Ishak i Ibn Dzerir. Allah, opet, najbolje zna.

Ove bi rijeci mogle znaciti i: I desi se ono sto je odredeno, pa bi se u torn
slucaju odnosile ne Dzibrilovo udahnuce u nju, kao sto to Uzviseni kaze:
Merjemu, kcer 'Imranovu, koja je nevinost svoju sacuvala, a Mi smo udahli u
nju Duha Naseg. (Et-Tahrim, 12.)

Vise ucenjaka iz prvih generacija kaze da je Dzibril puhnuo kroz rupu na
njenoj haljini, pa se taj dah spustio do njenog stidnog rajesta, te je ona odmah
zanijela, kao sto druge zene zatrudne od kontakta sa muzem. Oni koji kazu da
joj je puhnuo na usta ill da joj se tada oglasio Duh, koji joj je na usta usao,
nisu u pravu, jer se to kosi sa onim sto se razumlje iz kur'anskih navoda o
ovom slucaju. Iz konteksta kazivanja se razumije da joj je poslan jedan od
meleka, tj. Dzibril S^, te da je on udahnuo u njenu haljinu, pa se odatle dah
spustio do njenog stidnog mjesta i tu zastao. U torn smislu Uzvi§eni kaze: a
Mi smo udahli u nju od Duha Naseg. To je dokaz da je dah u§ao u njeno
stidno mjesto, a ne na usta. Ovo misljenje Es-Sudejj prenosi i od nekih
ashaba.

Zato Uzviseni kaze; / ona zanese, tj. zanese svoje dijete i bremenita se
skloni na daleko mjesto. To je uradila zato lio tu nije mogla ostati kada je
zatrudnila. Znala je da ce joj mnogi Ijudi prigovarati. Tako vise ucenjaka iz
prvih generacija, medu kojima i Wehb ibn Munebbih, navodi; "Kada su se na
lyoj pojavili znaci trudnoce, prvi koji je to primjetio bio je njen daidzic po
imenu Jusuf ibn Jakub, jedan od izraelcanskih poboznjaka, koji se nije mogao
cudu nacuditi, jer je dobro znao za njenu poboznost, odanost i ibadet.
Primjetivsi da je trudna,'on joj je to jednog dana u razgovoru prebacio rijecima:
"O Merjemo, moze li nici usjev bez sjemena?" "Moze, jer ko je prvo sjeme
stvorio?", odgovorilaje. Zatim je upitao: "Moze li se roditi dijete bez muska?"
"Moze", odgovorilaje. "Allah je Adema stvorio bez i oca i majke." Tada ju je
upitao: "Reci mi sta se s tobom desilo." '^ Allah me je obradovao "Rjecju od
Sebe, ime ce mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin. bice viden i na ovom i na onom
svijetu i jedan od Allahu bliskih. *0n ce govoriti Ijudima jos u kolijevci, a i kao
odrastao i bit ce cestit!" (Ali 'Imran, 45.-46.)

Takoder se prenosi da ju je to upitao i Zekerijja ^^, pa mu je na isti nacin
odgovorila. Allah, opet, najbolje zna.

Es-Sudejj, pozivajuci se na ashabe, navodi da je Merjema jednom prilikora
us la kod svoje sestre, pa ju je sestra upitala: "Primjecujes li da sam trudna?", pa
joj je Merjema rekla: "A primjecujes li ti da sam i ja trudna?" Na to ju je
Jahjaova majka zagrlila i rekla: "Ja osjecam da ovo u mojoj utrobi cini sedzdu

504

Isa alejhi selam

Wse

[la je
ka iz
b na
16 po
logao
bdet.
iima:
|eme
jka?"
juje
od

tome u tvojoj utrobi."Na to se odnose rijeci Uzvisenog: koji ce u AUahovu
rijec vjerovati. (Ali 'Iinran, 39.) Ovdje se pod izrazom sedzda misli na
pokomost i postivanje, sto je u ranijim vjerozakonima bilo dozvoljeno ciniti
prilikom nazivanja selama, i kao sto je Allah melekima naredio da Ademu
ufiine sedzdu.

Ibn Ebi Hatim navodi od Ebu el-Kasima, da je Malik rekao; "Do mene je
doprlo da su Isa, sin Merjemin i Jahja, sin Zekerijjaov tetici i da su ih majke u
isto vrijeme nosile.

Take sam cuo da je Jahjaova mati rekla Merjemi: "Primjecujem da ovo sto
je u mojoj utrobi cini sedzdu onom sto je u tvojoj."

Zatim Malik kaze: "Mislim da je to zbog toga sto je Isa ^^ bio odabraniji,
jer mu je Allah dao da ozivljava mrtve i hjeci slijepe i gubave."

Od Mudzahida se prenosi da je rekao: "Merjema je rekla: "Kada bih se
osamila, on je pricao i razgovarao sa mnom, a kada bih bila medu svijetom,
slavio bi Allaha u mom stomaku."

Zatim, razumljivo je da ga je ona nosila devet mjeseci, koliko inace nose
zene i nakon toga radaju. Da je bilo drugacije, to bi sigumo bilo spomenuto.

Od Ibn Abbasa i Ikrime se prenosi da ga je nosila samo osam mjeseci. U
dmgoj predaji od Ibn Abbasa se kaze da ga je rodila odmah nakon sto ga je
zanijela. Neki opet kazu da ga je nosila samo devet sahata, razumijevajuci to iz
rijeci Uzvisenog: / ona zanese, i bremenita se skloni daleko negdje. Iporodajni
bolovi prisilise je da dode do stablajedne palme.

Medutim, ispravno je da svaku stvar treba procjenjivati shodno njenoj
naravi. Npr. rijeci Uzvisenog: Pa zemlja postane zelena. (El-Hadzdz, 63.) Ill,
rijeci Uzvisenog: Pa onda kap sjemena ugruskom ucinili, zatim od iigruska
grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom
zaodjenuli i poslije ga kao drugo stvorenje ozivljujemo, pa neka je uzvisen
Allah, najljepsi Stvoritelj! (El-Mu'minun, 14.) U hadisu koji prenosi i
Buharija i Muslim je potvrdeno da izmedu svaka ta dva stanja protekne
cetrdeset dana.

Muhammed ibn Ishak kaze: "Medu Izraelcanima se pronijela i prosirila
vijest da je ona noseca, tako da ni jedna porodica nije pretrpjela ono sto je
pretrpjela Zekerijjaova porodica."

On, zatim, kaze: "Neki bezboznici su je potvorili da je zgrijesila sa
Jusufom, koji je u hramu ibadet cinio u isto vrijeme kad i ona. Zato je ona
otisla i sakrila se od njih na jedno daleko mjesto. Iporodajni bolovi je prisilise
da dode do stablajedne pabne. Tj. porodajni bolovi je prisilise da se skloni pod
stable jedne palme. Prema hadisu koji Nesaija navodi sa senedom koji nije los,
od Enesa a on od Poslanika, kao i Bejhekija sa senedom za kojeg kaze da je
sahih, od Seddada ibn Ewsa, a on takoder od Poslanika ^, to je bilo u
Betlehemu. Jedan od bizantijskih kraljeva je poslije tu izgradio ogromnu
gradevinu, kako cemo poslije vidjeti.

505

Isa alejhi selam

"Kamo srece da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!",
uzviknu ona. Ovo je dokaz da se pri velikim iskusenjima moze pozeljeti
smrt. Naime, ona je znala da joj svijet nece vjerovati, nego da ce je
potvoriti i utjerivati u laz kada im dode sa djetetom u narucju, bez obzira
na to sto je bila primjer poboznih zena, koja se osamila i povukla u
samocu hrama, bez obzira sto je bila iz pobozne i poslanicke kuce. Zbog
toga su je brige navele pa je pozeljela da je prije toga umrla. Hi da je
"potpuno u zaborav pala", tj. da nije nikako ni stvorena. I melekje, kojije
bio nize nje, zovnu:

O tome ko ju je zovnuo, postoje dva misljenja. Prvo je da je to bio Dzibril.
Takvo misljenje El-Awfi prenosi od Ibn Abbasa, koji je rekao; "Isa nije
progovorio dok nije dosao medu Ijude." Tog stava su i Se'id ibn Dzubejr, Amr
ibn Mejmun, Ed-Dahhak, Es-Sudejj i Katade. Mudzahid, El-Hasa, Ibn Zejd i
Se'id ibn Dzubejr, na osnovu jedne predaje, kazu da je to bio njen sin Isa. To
misljenje je izabrao i Ibn Dzerir.

'We zalosti se, Gospodar tvoj je dao da nize tebe potok potece. " Prema
vecini ucenjaka, ovdje se pod izrazom serijj misli na potok. U torn smislu
postoji i hadis kojeg navodi Taberanija, ali on nije vjerodostojan. Mora da se
Ibn Dzerir rukovodio tim hadisom.

El-Hasan, Er-Rebi', Ibn Enes, Eslema i jos neki smatraju da se pod tim
izrazom misli na njenog sina. Medutim, prvo misljenje je ispravno, jer
Uzviseni rijecima: "Zatresi palmino stablo, posuce se po tebi datule svjeze!"
spominje i hranu i pice. Zato kaze: "Pajedi ipij i btidi vesela!"

Jedni kazu da je stablo palme bilo suho, a drugi da je bilo zeleno i
okiceno plodovima. Allah najbolje zna. Moguce je ipak da se radilo o
zelenoj palmi, ali da na sebi nije imala plodova, i da je Isa roden u zimskom
periodu, kada plodovi ne radaju. To bi se moglo razumjeti iz rijeci
Uzvisenog, koje ukazuju na to da je to poseban dar: "Posuce po tebi datule
svjeze! "

Amr ibn Mejmun kaze: "Za porodilje nema nista bolje od svjezih i suhih
hurmi", a zatim je citirao ovaj ajet. Ibn Ebi Hatim navodi: "Alijj ibn el-Husejn
nam je pricao, da je cuo od Sejbana, on od Mesrura ibn Se'ida et-Temimija, on
od Abdurrahmana ibn Amra el-Ensarija, on od Urweta ibn Ruwejma, a on od
Alije ibn Ebi Taliba, da je Allahov Poslanik M rekao: "Cijenite svoje palme.
One su stvorene od ilovace od koje je stvoren i Adem, i jedino je drvo koje se
opiodava."'

Allahov Poslanik ^je, takoder, rekao: "Dajte vagim porodiljama da jedu
svjeze hurme, a ako nemate svjeze, onda suhe. Kod Allaha nema
plemenitijeg drveta od onoga pod koje se sklonila Merjema, kcerka
'Imranova."

i

Oi

p

E

s

2
s

s

H

Ibn Asakir u svom Tarihu 2/343/Tehzib.

506

Isa alejhi selam

. tun
, jer
ze! "

Ovaj hadis navodi i Ebu Ja'la u svom Musnedu od Sejbana ibn Feruha, a on
od Mesruka ibn Se'ida - a prema drugoj verziji od Mesrura ibn Sa'da, cije je
puno ime Mesrur ibn Se'id et-Temimi. Ovaj hadis prenosi Ibn Adijj od^el-
Ewzaije itd., i kaze; "Od njega se hadis ne moze prihvatiti. Ja sam za njega cuo
jedino u senedu ovog hadisa."

Ibn Hibban kaze: "Od Ewzaije se iTinogo sta prenosi sto se ne moze
prihvatiti niti posluziti kao bilo kakav dokaz."

"A ako vidis covjeka kakva. ti red: Ja sam se zavjetovala Milostivom da cu
sutjeti i danas ni s kirn necu govoriti. " Ovo su zadnje rijeci onog ko ju je
zovnuo ispod nje. Dakle, on joj je rekao: "Pajedi i pij i biidi vesela! A ako
vidis covjeka kakva". tj. nekog od Ijudi, "red", tj. pokazi mu isaretom; "Ja
sam se zavjetovala Milostivom da cu sutjeti", tj. da necu govoriti. Katade, Es-
Sudejj i Ibn Eslem kazu da je u njihovom serijatu post obuhvacao snstezanje i
od hrane i od govora. Na to upucuju i rijeci: "i danas ni s kim necu govoriti. "
Ponasem Serijatu, mekruh je postacu sutjeti cijeH dan.

*I ana ode s njim porodici svojoj, nosed ga. "O Merjemol", rekose oni.
"ucinila si nesto necuveno! *Ej ti koja u cednosti lids na Haruna. otac ti nije
bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljala." (Merjem, 27.-28.) Vise
ucenjaka iz ranijih generacija, prenoseci misljenje ehU-kitabija, kazu: "Kada ih
je ona napustila i osamila se, krenuli su da je traze, pa kad su dosli do mjesta
gdje je bila, oko nje su ugledaH svjetlost. Prisavsi joj i vidjevsi je kako drzi
dijete, rekli su joj: "O Merjemo, ucinila si nesto necuveno! ", tj. ruzno i
nemoralno. Medutim, to sto oni navode je spomo, jer se pojedini dijelovi ove
verzije raedusobno isldjucuju.

Iz teksta Casnog Kur'ana se razumije da je ona Ucno dosla i donijeia ga. Ibn
Abbas kaze da se to desilo nakon sto joj je prosao nifas od cetrdeset dana.

Sve u svemu, kada su je ugledali kako nosi dijete, rekli su: "O Merjemo,
ucinila si nesto necuveno!" Izraz necuveno znaci veUki grijeh u vidu rijeci ili
djela.

Zatim su joj rekli: "Ej ti, koja u cednosti lids na Haruna!" Se'id ibn
Dzubejr kaze da su je ovim poredili sa jednim poboznjakom iz toga vremena,
koji se zvao Harun, koga je u poboznosti bjla nadmasila. Drugi kazu da su je
time poredili po poboznosti sa Musaovim bratom Harunom. Muhammed ibn
Ka'b el-Kurezi grijesi kad tvrdi da je ona rodena sesbra Musaa i Haruna, jer je
izmedu nje i njih velika vremenska razlika, sto zna svako ko se imalo razumije
u ovu oblast. Zato njegovo misljenje treba bez imalo suranje odbaciti kao
iietacno. Moguce je da ga je na to navelo to sto u Tewralu stoji da je Musaova i
Hamnova sestra udarala u def na dan kada je Allah spasio Musaa i njegov
narod a potopio faraona i njegove Ijude, i da je povjerovao da se radi o istoj
osobi.

To, medutim, ni u kom slucaju nije tacno, jer se kosi sa Kur'anom i
vjerodostojnim hadisima, o cemu smo, hvala AUahu, opsimo govorili u nasem
Tefsiru.

507

Isa alejhi selam

U sahih hadisu postoji dokaz da je Merjema imala brata koji se zvao Harun.
Medutim, u kazivanju o njenom rodenju i posvecivanju sluzbi u hramu ne
nailazimo ni na sto sto bi ukazivalo na to da ona nije imala ni jednog brata,
Allah, opet, najbolje zna.

Imam Ahmed navodi: "Abdullah ibn Idris nam je pricao, daje cuo od svoga
oca, on od Semaka, a on od Alkame ibn Wa'ila, daje Mugire ibn Su'be rekao:
"Allaiiov Poslanik m me je poslao u Nedzran, pa su mi tamo reklj: "Zar ne
vidis sta vi ucite: "O sestro Harunova ", zar Musa nije toliko i toliko zivio prije
Isaa?" Kad sam se vratio, ispricao sam to Allahovom Poslaniku ^ pa mi je
rekao: "Zasto ih nisi pitao zasto i oni svojoj djeci nadijevaju imena poslanika i
dobrih Ijudi koji su zivjeli prije njih?"

Ovaj hadis od AbduIIalia ibn Idrisa navode i Muslim, Nesaija i Tinnizija.
Tirraizija jos dodaje: "Ovaj hadis je hasen-sahih-garib, iako se samo od njega
prenosi. U drugoj verziji stoji: "Zasto ih nisi pitao zasto i oni svojoj djeci
nadijevaju imena svojih dobrih ijudi i poslanika?"

Katade i jos neki navode da su ime Harun toliko nadijevali, daje najednoj
vehkoj dzenazi bilo detrdeset hiljada Haruna. Allah, opet, najbolje zna.

Sve u svemu, oni su rekli: "O sestro Harunova. " Navedeni hadis ukazuje
na to da je ona imala rodenog brata koji se zvao Harun i bio poznat po
poboznosti 1 cestitosti. Zato su i rekh: "Otac ti nije bio nevaljao, a ni matt
tvoja nije bila nevaljala ", tj. nisi iz porodice u kojoj je bilo nevaljalih, i tako
nesto nisu radili ni tvoj brat, ni majka, ni otac, da bi te optuzivali za razvrat i
teski grijeh.

Ibn Dzerir u svojoj Historiji navodi da su i Zekerijjaa optuzih daje to on sa
njom napravio i da su ga htjeli uhiti. Medutim, on je od njih pobjegao i sklonio
se u jedno drvo koje se pred njim rascijepilo, ali im je Iblis pokazao gdje se
sakrio, pa su ugledavsi kraj odjece koji je virio, prerezali i drvo i njega, o cemu
smo ramje govonh. Neki dvolicnjaci su je optuzivali daje grijeh pocinila sa
svojim daidzicem, Jusufom ibn Jakubom en-Nedzdzarom.

U momentu kada je situacija postala teska i mucna i kada nije mogla
govonti, preostalo joj je jedino da se osloni na Svemocnog i ona im na njega
pokaza, tj. pitajte dijete pa ce vara odgovoriti sta je istina! Tada su oholi i
nesretni medu njima rekli: "Kako da govorimo djetetu u besici?" Tj. zasto
nas upucujes da nam govori dijete koje ne zna govoriti ni razlikovati kajmak
od mhjeka? Ono je jos dojence u kolijevci! Time sto nas upucujes da nam
dijete u kolijevci odgovara ti nam se samo ismijavas, rugas, ponizavas i
omalovazavas!

Ali, ono je tada reklo: * "Ja sam Allahov rob. meni ce On Knjigu dati i
vjerovjesnikom me uciniti. *ucinit ce me, gdje god budem, blagoslovljenim, i
naredit ce mi da dok sam ziv namaz obavljam i zekat dajem *i da majci svojoj
dobar budem, a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. *Inekaje mir
nadamnom na dan kada sam se radio i na dan kada budem umro i na dan kada
budem iz mrtvih ustao! "

508

Isa alejhi selam

[uje

po

lati

ako

joj

Ovo su bile prve rijeci koje je Isa, sin Merjemin, izgovorio. Dakle, prvo sto
je rekao bilo je; "Ja sam AUahov rob!", cime je priznao da mu je Uzvtseni
Allah jedini Gospodar, i iz svojih usta u laz utjerao one koji ce kasnije tvrditi
da je on sin Boziji. Naprotiv, on je potvrdio da je Njegov rob i poslanik i sin
Njegove robinje. Zatim je pobio optuzbe maloumnika koji su potvorili njegovu
majku za nemoral "meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uciniti", tj.
Allah nikome ko je onakav kao sto su oni - Allah ih prokleo i ocmio - ne daje
poslanstvo. U torn smislu Uzviseni na drugom mjestu kaze: I zbog nevjerovanja
njihova i zbog iznosenja teskih kleveta protiv Merjeme. (En-Nisa', 156.)
Naime, jedna grupa tadasnjih jevreja je Merjemu optuzila da je zatrudnila
usijed bluda, i to u vrijeme menstruacije - Allah ih prokleo! Allah je gomjim
rijecima brani od klevete i potvrduje da je ona iskrena vjernica, a njenog
sina odabire za poslanika i vjerovjesnika, i to jednog od pet najodabranijih.
Zato je on rekao: "/ ucinit ce me, gdje god bitdem, blagoslovljenim. " I
zaista, kud god je isao, pozivao je da se vjeruje u Allaha koji nema nikakva
sudmga, a odvracao od pripisivanja Allahu bilo kakvih nedostataka, kao sto
je tvrdnja daje On sebi uzeo druzicu i dijete - neka je daleko i uzvisen od
toga! "naredit ce mi da dok sam ziv namaz obavljam i zekat dajem. " Namaz
je obaveza Ijudi prema Svemocnom i hvaljenom Allahu, a zekat je obaveza i
dobrocinstvo prema Njegovlm stvorenjima, cime se dusa cisti od losih osobina,
a imetak preciscava dajuci dio onima koji ga nemaju za docek gostiju, pomoc
zenama, za oslobadanje robova, pomaganje rodbine i za ostale vidove lijepih i
hairli djela.

On je zatim rekao; "I da majci svojoj dobar budem, a nece mi dopustiti da
budem drzak i nepristojan. " Tj. ucinio me da prema svojoj majci budem cestit.
Naime, radi se o tome daje bio svjestan obaveze prema svojoj majci, jer mu je
ona bila jedini roditelj. Neka je slavljen Onaj Koji je sve stvorio, a svakom
stvorenju uputu dao! "a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. ", tj.
nece dopustiti da budem grub i ohol. Zato se ni jedna moja rijec ni djelo nece
kositi sa Ailahovim naredenjem da Mu budem odan i pokoran.

"Inekaje mir nadamnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem
umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!" O ova tri momenta opsimije smo
govorili u kazivanju o Jahjau, sinu Zekerijjaovom ^^.

Nakon sto je Uzviseni jasno iznio kazivanje o Isau >^ i rasvijetlio sve
pojedinosti o njemu, On kaze: *To Je Isa, sin Merjemin, - to je prava rijec
istine o njemu - onaj u koga oni sumnjaju. *Nezamislivoje da Allah ima dijete,
hvaljen neka je On. Kad nesto odluci. On za to rekne samo: "Budi!" ~ i ana
hide. U tom smislu Uzviseni, nakon kazivanja o njemu, u poglavlju Ali 'Imran
kaze: *Ovo sto ti kazujemo jesu ajeti i Kur'an mudri. *Isaov slucaj u Allaha je
isti kao i slucaj Ademov; odzemlje gaje stvorio a zatim rekao: "Budi! " - i on
hi. *Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj. *A onima koji se s tobom a
njemu budu raspravljali, posto si vec pravu is tin u saznao, ti red: "Dodite,
pozvat cemo sinove nase i sinove vase, i zene nase i zene vase, a doci cemo i
mi, pa cemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu

I

509

Jsa alejhi selam

govore prizvati! *To Je. zaista, istinito kazivanje i nema boga osim Allahal
Allah je, doista, Silan i Mudar. *A ako oni glave okrenu - pa. Allah sigurm
dobro zna smutljivce!" (Ali 'Imran, 58.-63.)

Kada je delegacija od sezdeset konjanika iz Nedzrana dosla, u njoj je bilo
cetmaest poglavica, medu njima ti-qjica najodabranijih: El-Akib, Es-Sejjid i
Ebu Harise ibn Alkame. Oni su poceli raspravljati o Mesihu, pa je Allah
povodom toga objavio pocetak poglavlja Ali 'Imran, u kome je iznio kazivanje

Isau, kako je njega i njegovu majku prije njega stvorio i naredio Svome
Poslaniku da ih prokune, ukoliko se ne odazovu i ne povjeruju. Kada su osjetili
da kletva samo sto ih nije stigla, iistuknuli su i priklonili se mim i sporazumu.
Jedan od njih, El-Akib Abd el-Mesih je rekao: "O skupino krscana! Vidite da
je Muhammed zaista poslanik i vjerovjesnik. On vam je rekao pravu istinu o
vasem Isau. Vi dobro znate da nijedan narod nikada nije prokleo svoga
poslanika, a da kletva nije stigla njih, pa ni stare ni mlado nije ostalo u zivotu.
Ako to ucinite, nestace vas! Ako ostajete isft-ajni u svojoj vjeri i pri svojim
stavovima o Isau, onda sklopite sporazum sa ovim covjekom i vratite se svojoj
kuci." Tako su i uradili, pa su od Allahovog Poslanika ^ zatrazih da im odredi
dzizju i da sa njima posalje jednog svog povjerljivog covjeka. AUahov Poslanik
je sa njima poslao Ebu Ubejdu ibn el-Dzerraha, o cemu smo detaijnije govorili
prilikom tumacenja poglavlja AH 'Imran, gdje smo opsimo opisah ova]
dogadaj iz Poslanikova zivota.'

Sve u svemu, Uzviseni Allah je opisujuci Isaov slucaj Svome Poslaniku
rekao: Toje ha, sin Merjemin, - tojeprava rijec istine o njemu - onaj u koga
oni sumnjaju. Tj. oni sumnjaju da je on tjudsko bice, rodeno od zene kcja je
bila AUahov rob. Zato Uzviseni kaze: Nezamislivo je da Allah ima dijete,
hvaljen nekaje On.

Kad nesto odluci, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bade. Tj, Njemu
nista nije tesko i nista Ga ne zamara. On je Svemoguc i radi ono sto On hoce.

1 zaista. On maze, kad nesto hoce samo za to da rekne: "Budi!" - i ono bude
(Ja-sin, 82.) Na drugom mjestu On kaze: Allah je, uistimi, i moj i vas
Gospodar. Zato samo Njega obozavajte! To je pravi put! (Merjem, 36.) Ovo
su zadnje Isaove rijeci koje im je uputio iz kolijevke. Tim rijecima imje dao
do znanja da je Allah i njegov i njihov Gospodar, njegov i njihov Bog i da je
to pravi put.

Uzviseni Allah, zatim, kaze: / sljedbenici Knjige su se o njemu u misljenju
podvojili, pa tesko onima koji ne vjeniju. kad budu na Danu velikom prisutnil
(Merjem, 37.) Tj. tadasnja generacija i one poslije nje su se razisle u pogledu
Isaa.

Tako jevreji ustrajavajuci u nevjerstvu i inatu kazu da je on vanbracno
dijete. Nasuprot njima neki krscani, nevjernici, kazu da je Isa bog, a drugi Sin
Boziji!?

Vidi Poslanikov zivotopis (sira) od Ibn Kesira 4/10/1 08/Haleb.

1

Isa alejhi selam

tcja je
dijete,

h

Vjemici kazu da je on Allahov rob i poslanik, sin Njegove robinje, Rijec
koju je udahnuo u Merjemu. Oni su ti koji ce uspjeti i biti nagradeni i
potpomognuti. Svi koji drugacije, po bilo kom pitanju vezanom za Isaa, tvrde,
su nevjernici i zalutale neznalice, kojiraa Uzviseni, Mocni, Mudri i Sveznajuci
prijeti: Pa teSko onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!

Buharija navodi: "Sadeka ibn el-Fadl nam je pricao, da je cuo od El-
Welida, on od El-Evza'ija, on od Umejra ibn el-Hamija, on od Dzunade ibn
Ebi Umejje, a on od Ubade ibn es-Samita, da je Poslanik M rekao: "Ko
posvjedoci da nema boga osim jednog Allaha koji nema sudruga, i da je
Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je Isa Allahov rob i poslanik i Njegova
rijec koju je udahnuo Merjemi i Duh od Njega, i da je Dzennet istina i da je
Dzehennem istina, Allah ce ga, prema njegovim djelima, uvesti u Dzennet,"

El-Welid dodaje: "Abdurrahman ibn Jezid ibn Dzabir mi je pricao od
Umejra, a on od Dzunade da je jos dodao: "na koja god htjedne od osam
Dzennetskih vrata."

Ovaj hadis navodi i Muslim od Dawuda ibn Resida, on od El-Welida, a on
od Dzabira, itd., a u drugoj verziji od EI-Ewza'ije itd.

Uzviseni Allah nema djeteta

Pri kraju poglavlja Merjem, Uzviseni Allah kaze: *Oni govore: "Milostivi
je uzeo dijete!" *Vi, doista, nesto odvratno govorite! (Merjem, 88.-89.), tj.
krupne lazi i neistinu. * "Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i
planine zdrobe *sto Milostivom pripisuju dijete! *Nezamislivo je da Milostivi
ima dijete, - *ta svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u
Milostivog traziti utociste! *0n ih je sve zapamtio i tacno izbrojao, *i svi ce
Mu na Kijametskom danu doci pojedinacno. (Merjem, 90.-95.)

Ovim Uzviseni objasnjava da Mu nikakvo dijete nije potrebno, jer je On
stvorio svaku stvar i On njome upravlja. Sve je o Njemu ovisno i sve Mu je
potcinjeno. Svi stanovnici nebesa i Zemlje su Njegovi robovi, a On je njihov
Gospodar - nema boga ni gospodara osira Njega. U torn smislu Uzviseni kaze:
^Nevjernici smatraju dzinne ravne Allahu, a Onje njih stvorio i izmislilisu, ne
misleci sta govore, da On ima sinove i kceri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko
iznad onoga kako Ga oni opisuju! *On je stvoritelj nebesa i Zemlje. Otkud
Njemu dijete, had nema zene; On sve stvara i samo On sve zna. *To vam je
Allah, Gospodar vas, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelj a svega; zato
Njega obozavajte; On nad svim hdi! *Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a
On dopogleda dopire; Onje Milostiv i upucen u sve! (El-En 'am, 100.-103.)

Ovdje Uzviseni objasnjava da je On Stvoritelj svega, pa kako da ima dijete?
Dijete se rada samo od roditelja slicne vrste, a Uzvisenom Allahu nema niko
slican, ni ravan. On nema ni zene, pa ne moze imati ni djeteta.

Uzviseni, takoder, kaze: *Reci: "On je Allah - Jedan! * Allah je utociste
svakom! *Nije rodio i roden nije, */ niko Mu ravan nije!" (El-Ihlas, 1.-4.)
Ovim Uzviseni potvrduje da je On Jedan i Jedini, Koji Sebi nema slicnog, ni u

511

Isa alejhi selam

Njegovom bicu, ni u svojstvima, ni u djelima. On je Es-Samed. Tj.
Gospodar sa savrsenim znanjem, mudroscu, milosti i svojstvima. Nije rodio,
tj. On nema djeteta. / roden nije, tj. On nije roden ni od koga prije Njega. /
niko Mu ravan nije! Tj. Njemu nema nikoga slicnog, ni ravnog. Tako On
odbacuje svaku mogucnost postojanja nekog ko bi Mu bio ravan, ili iznad
Njega, pobijajuci tvrdnju da ima dijete, jer dijete moze postojati samo ako
postoje i njegovi roditeiji, koji su iste ili slicne vrste. Allah je Uzvisen i
daleko iznad toga!

Uzviseni i Svemoguci Allah, zatim, kaze: *0 sljedbenici Knjige, ne
zastranjujte u svojem vjerovanju i o AUahu govorite samo istinu! Mesih, Isa,
sin Merjemin. samo je Allahov poslanik, i Rijec Njegova koju je Merjemi
dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne
govorite: "Trojica su!" Prestanite, holje vam je! Allah je samo jedan Bog -
hvaljen nekaje On! Zar On da ima dijete?! Njegova je ono stoje na nebesima i
ono sto je na Zemlji, i AllaPi je dovoljan kao zastitnik. *Mesihu nece biti
zazorno da prizna daje Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najblizim. A one
kojima bude zazorno da Njega obozavaju i koji se budu oholili; Allah ce ih sve
pred Sebe sakupiti; *vjernike koji su dobra djela cinili On ce prema zasluzi
nagraditi ijos ce im iz obilja Svoga vise dati; a one koji su zazirali i oholili se -
na nesnosne muke ce staviti i oni nece naci sebi, mimo Allaha, ni zastitnika ni
pomagaca. (En-Nisa', 171.-173.)

Ovim rijecima Uzviseni Allah odvraca ehli-kitabije i njima slicne od
zastranjivanja i skretanja u vjeri, tj. od prelazenja odredenih granica. Tako su
ki'scani - Allah ih prokleo - pretjerali i zastranili u vjerovanju u Mesiha i pre.s!i
granicu dozvoljenog.

Oni su bili duzni da vjeruju da je Isa Allahov rob i poslanik, sin Njegove
cedne robinje, koja je bila djevica i kojoj je Allah poslao meleka Dzibrila, i on
je, po Allahovom naredenju, udahnuo u nju duh od kog je zanijela sina Isaa
?^i. Ono sto je do nje od Dzibrila dospjelo je Duh, koji se iz pocasti i
postovanja naziva AUahovim duhom, kao sto se npr. kaSe; Allahova kuca,
AUahova deva i Allahov rob. Tako je i on iz pocasti nazvan AUahovim duhom,
a i njega je, kao i sve ostalo, Allah stvorio. Isa se, takoder, naziva tim Duhom,
jer je on roden bez oca. On je takoder Rijec, jer je pomocu nje i stvoren, kao
sto kaze Uzviseni: Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov; od zemlje
gaje stvorio, a zatim rekao: "Budi!" i on bi. (Ali 'Imran, 59.)

Uzviseni, takoder, veh: Oni govore: "Allah je uzeo Sebi dijete!" Hvaljen
nekaje On! Naprotiv, Njegovoje sve stoje na nebesima i na Zemlji, Njemu se
sve pokorava; On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kad nesto odluci, za to samo
rekne: "Budi! " - i ono bude. (El-Bekare, 1 16.- 11 7.)

Uzviseni, takoder, kaze; Jevreji govore: "Uzejrje Allahov sin", a krscani
kazu: "Mesih je Allahov sin". To su rijeci njihove, iz usta njihovih.
Oponasaju rijeci nevjernika prijasnjih - ubio ih Allah! Kuda se odmecu?
(Et-Tewbe, 30.)

512

Isa alejhi selam

Ovim rijecima Uzviseni kaze da i jevreji i krscani - neka je Allahovo
prokletstvo na njih - na AUaha izmisljaju lazi, tvrdeci da On ima dijete - neka
je On uzvisen i visoko iznad onog sto oni govore! Zatira kaze da za svoje
tvrdnje oni nemaju nikakva dokaza, osim svojih lazi kojima oponasaju one sto
su bill ranije, tj. onih koji su jos prije njih lagali i cija su srca zastranila.

Naime, filozofi su, neka je Allahovo prokletstvo na njih, ustvrdili da je Prvi
Razum proizasao iz nuzno-postojeceg, koga oni nazivaju Uzrokom svih uzroka
i Prvim pocetkom, i da je iz Prvog Razuma proizasao Dnigi razum, dusa i
nebeska sfera. Zatim kazu da su iz njih proizlazili stjedeci, i da je tako nastalo
deset razuma i devet dusa i nebeskih sfera, Medutim, njihove tvrdnje nisu tacne
i bez ikakvog su osnova. Ovo nije mjesto da se o njima opsimo govori i
dokazuje njihovo neznanje i maloumnost.

Tako su neke sekte arapskih idolopoklonika, zbog svog neznanja, tvrdile da
su meleki AUahove kceri i da su se iz braka izmedu Njega i dzinkinje izrodili
meleki - neka je On uzvisen iznad onog sto govore i daleko od sirka koji cine!
Tako Uzviseni veil: Oni meleke koji su rohovi Milostivog, zenama nazivaju.
larsu oni prisustvovali stvaranju njihovu? Njihova tvrdenja ce biti zapisana i
oni ce odgovarati! (Ez-Zuhruf, 19.) Uzviseni, takoder, kaze: *A tipitaj ih: ''Zar
su za Gospodara tvoga - kceri, a za njih - sinovi; *zar smo u njihovu prisustvu
meleke kao zene stvorili?" *Eto. oni, zbog toga sto lazu, govore: * "Allah je
rodio", oni su, zaista. lazljivci. *Zar je On kceri sinovima pretpostavio? *Sta
vamje, kako rasudujete? *Zasto ne razmislite? */// gdje vam je dokaz ociti?
*Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite! *Mnogobosci izmedu Njega i
dzinna srodstvo uspostavljaju, a dzinni odavno znaju da ce oni koji tako govore
u Vatru biti baceni; *hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni
predstavljaju. *Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi. " (Es-Saffat, 149.-160.)-

Uzviseni, zatim, kaze: * Oni govore: "Milostivi ima dijete. " Hvaljen nekaje
On. A meleki su samo rohovi postovani. *Oni ne govore dok On ne odobri^ i
postupaju onako kako On naredi. *0n zna sta su radili i sta ce raditi, i oni ce
se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati; a oni su i sami,^^ iz
slrahopostovanja prema Njemu, brizni. *A onoga od njih koji bi rekao: "Ja
sam, doista. pored Njega, bog!" - kazivli bismo Dzehennemom, jer Mi tako
kaznjavamo silnike. " (El-Enbija', 26.-29.)

Na pocetloi poglavlja El-Kehf, objavljenog u Meldci, Uzviseni kaze:
^Hvaljen nekaje Allah. Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu,
nego *ispravnu, da teskom kaznom. koju ce On dati. opomene. a da vjernike
koji cine dobra djela divnom nagradom obraduje, *u kojoj ce vjecno boraviti.
*ida opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina!" *0 tome oni nista
ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rijec izlazi iz usta njihovihl Oni ne
govore drugo do netstinu! (El-Kehf, 1.-5.)

Uzviseni, takoder, veil: *Oni govore: "Allah je Sebi uzeo dijete!" Hvaljen
nekaje On! On ni o kom ovisan nije. Sve sto je na nebesima i na Zemlji
Njegovoje! Vi za to nikakve dokaze nemate. Zasto o Allahu govorite ono sto ne

513

Isa alejhi seiam

\l

\[

znate! *Reci: "Oni koji o Allahu lazi izjiose nece postici ono sto Me. *Uzivat
ce h-atko na ovom svijetu, a zalim ce se Nama vratiti, i Mi cemo im dad da
iskuse nesnosnu patnju zato sto nisu vjemvali. " (Junus, 68.-70.)

Ov! casni ajeti, objavljeni u Mekki, su najbolji odgovor svim nevjernickim
frakcijama filozofa, arapskih idolopokionika, jevreja i krscana, koji bez ikakva
dokaza tvrde da Allah ima dijete - slava Njemu i neka je Uzvisen i daleko iznad
onoga sto silnici i otpadnici govore!

Buduci da su krscani, neka je na njih Allahovo prokletstvo sve do
Kijametskog dana, najvatreniji pobomici ovako nastranih tvrdnji, Kur'an ih
cesto spominje i pobija njihove tvrdnje, i ukazuje na kontradiktomost u njihovu
ucenju i njihovo totalno nepoznavanje istine, Njihovi nevjemicki stavovi su
razliciti, jer lazi ima vise vrsta. Zato je krscanstvo prepuno frakcija,
iskljucivosti i neslaganja.

Istina je sasvira dmgacija; u njoj nema nikakva neslaganja ni iskljucivanja.
Tako Uzviseni Allah kaze: Daje on od nekog drugog a ne ad Allaha, sigurno
hi u njemu nasli mnoge protivrjecnosti. (En-Nisa', 82.) Time On ukazuje daje
istina podudama i skladna, a neistina protivrjecna i iskljuciva, Tako neke
njihove sekte u zabludi j neznanju tvrde da je Mesih Uzviseni Allah. Druga
sekta tvrdi da je on sin Boziji, a treca daje on jedna od osoba trojstva - uzvisen
neka je Allah iznad toga!

Uzviseni Allah u suri El-Ma'ida kaze; Nevjemici su oni koji govore: "Bog
je Mesih, sin Merjemin!" Red: "Ko maze sprijeciti Allaha da, ako On hoce,
unisti Mesiha, sina Merjemina i majku njegovu i sve one koji su na Zemlji?"
Allahovaje vlast na nebesima i na Zemlji i na onome sto je izmedu njih! On
stvara sto hoce i Allah sve moze. (El-Ma 'ide, 17.) Gorajim rijecima Uzviseni ih
je, dakle, opisao kao nevjemike i neznahce, i dao do znanja da je jedino On
Svemocni Stvoritelj i Gospodar svega sto postoji. Pri kraju ovog poglavija, On
kaze: '* Nevjemici su oni koji govore: "Bogje Mesih, sin Merjemin!" A Mesih
je govorio: 'O sinovi Israilovi, obozavajte Allaha, i mag i vaseg Gospodara!
Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah ce mu ulazak u Dzennet zabraniti i
boraviste njegovo ce Dzehennem biti; a nevjernicima nece niko pomocH".
* Nevjemici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan
Bog! I ako se oni ne okane onoga sto govore, nesnosna patnja ce, zaista, stici
onoga od njih koji nevjernik ostane. Zasto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole
oprost odNjega; ta Allah prasta i samilostan je. * Mesih, sin Merjemin, samo
je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici; a majka njegovaje
uvijek istinu govorila i oboje su hranujeli. Pogledaj kako im Mi iznosimojasne
dokaze i pogledaj, zatim, njih kako se odmecu. " (El-Ma 'ide, 72.-75.)

Presudujuci da su oni i po Serijatu i odredenju nevjemici, Uzviseni kaze da
su se kao takvi opredijelili, iako im je kao poslanik poslan Isa, sin Merjemin. U
gomjim ajetima Uzviseni im daje do znanja da je Isa kao rob Boziji, stvoren i
oblikovan u utrobi majke i da ce ih pozivati da obozavaju samo Allaha, koji
nema nikakva sudruga. On im, u slucaju da budu suprotno postupili, prijeti

514

Isa alejhi selam

da

U
;n i

ijeti

Dzehemiemom, ponizenjem i propascu na onom vjecnom svijetu. Tako im je
govorio: "Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah ce mu ulazak u Dzennet
zabmniti i boraviste njegovo ce Dzehennem biti; a nevjernicima nece niko
pomoci! "

Uzviseni, zatim, kaze; Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od
trojicel" A samoje jedan Allah! Ibn Dzerir i jos neki kazu da se pod tim misli
m njihovo vjerovanje u tri hipostaze trojstva: Oca, Sina i Rijec, koja se od Oca
stopila u Sinu. I u tome su se oni, neka je AUahovo prokletstvo na njh,
podvojili na carsku sektu, jakobite i nestorijance.

Mi cemo se nesto kasnije osvrnuti na to kako su se o ovome podvojili i na,
tome, tri odrzana koncila u doba cara Konstantina ibn Kustusa, oko tri stotine
godina nakon Isaa i tri stotine godina prije Muhammedovog poslanstva.

Zato Uzviseni kaze; A samo je jedan Bog! Tj. nema boga osim Jedinog
AUaha, Koji nema nikakva sudniga, nikoga ko bi Mu bio ravan i slican, i koji
nema ni zene ni djeteta. Zatim ih strasi i prijeti im rijecima: / ako se oni nt
okane onoga sto govore, nesnosna patnja ce, zaista, stici onoga od njih koji
nevjernik ostane. Zatim ih blago i na lijep nacin poziva da se pokaju i zatraze
oprosta za velike i teske grijehe, za koje je kazna jedino Dzehennem. Zasto se
oni lie pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega; ta Allah prasta i samilostan

je-

On, zatim, objasnjava Mesihov slucaj i kaze da je on rob i poslamk, a da je
njegova majka iskrena vjemica, te da nije nikakva razvratnica kao sto to tvrde
jevreji, Allah ih prokleo. U ovom ajetu je dokaz da ona nije bila poslanik, kako
neki nasi ucenjaci tvrde. Iz rijeci Uzvisenog: / oboje su hranu jeli ~ se vidi da
su kao i ostali Ijudi jeli, pili i obavljali fizioloske potrebe i da kao takvi nisu
mogh biti nikakvi bogovi. Neka je Allah visoko iznad njihovih rijeci i
neznanja!

Es-Sudejj i jos neki kazu da se pod rijecima Uzvisenog: Nevjernici su oni
A'o/i govore: "Allah je jedan od trojice!" misli na njihovu tvrdnju da su Isa i
njegova majka bozanstva pored Allaha.

Njihovu tvrdnju u torn smislu, Allah je pobio pri kraju ove sure gdje kaze:
*A kada Allah relate: "O Isa, sine Merjemin. jesi li ti govorio Ijudima: 'Prihvatite
mene i majku moju kao dva boga uz AUaha!"; on ce reci: "Hvaljen neka si Ti!
Meni nije prilicilo da govorim one sto nemam pravo. Ako sain ja to govorio.
Ti to vet znas; Ti znas staja znam, aja ne znam sta Ti znas; samo Tijedini
sve sto je skriveno znas. ""Ja sam im samo govorio sto si mi Ti
naredioi'Obozavajte Allaha, i mog i vaseg Gospodara'; ja sam nad njima
bdio dak sam medu njima bio, a kada si mi Ti dusu uzeo, Ti si ih jedini
nadzirao; Ti nad svim bdis! ""Ako ih kaznis, rohovi su Tvoji, a ako im oprostis,
silan i mudar Ti si!" (El-Ma' ide, 1 16.-1 18.)

Ovdje Uzviseni kaze da ce na Kijametskom danu, iz pocasti prema
njemu, ukoravajuci one koji su ga obozavali, izmisljajuci lazi na njega da je
Allahov sin, ili da je on Bog, ili Njegov sudrug - neka je uzvisen Allah

515

Isa alejhi selam

iznad onog sto oni govore! - Isaa upitati, iako On zna da on nije uradio to
sto ce ga upitati, nego da bi ukorio one koji su na njega slagali - sljedece:
"Jesi li ti govorio Ijudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz
Allahal": on ce reci: "Hvaljen neka si Til", tj. Ti si uzvisen iznad toga da
imas sudruga, "Meni nije prilicilo da govorim ono sto nemam pravo", tj. o
tome samo Ti imas pravo da govoris. "Ako sam ja govorio, Ti to vec znal
Ti znas sta ja znam, a ja ne znam sta Ti znas; samo Ti jedini sve sto Je
skriveno znas! "

Ovo je primjer kako se razgovara i raspravlja. "Ja sam im samo govorio sto
si mi Ti naredio!", tj. nisam im govorio nista drugo do ono sto si mi Ti naredio
kada si me njima poslao i objavio mi BCnjigu, koju sam im prenio. Zatim to
pojasnjava rijecima: "Obozavajte Allaha, i mog i vaseg Gospodaral", tj.
Onoga Ko je i mene i vas stvorio, i Ko i mene i vas opskrbljuje. "Ja sam nad
njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi dusu uzeo ", tj. kad si rae Sebi
digao u momentu kada su me litjeli ubiti i razapeti, pa si mi se srailovao i
spasio me, a dao da jedan od njih ima moj izgled, da bi njega ubili. Od tada "Ti
si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdis! "

On ce, zatim, odricuci se krscana i prepustajuci ih Uzvisenom AUahu, reci:
"Ako ih kaznis, rohovi su Tvoji ", tj. oni to i zasluzuju, "a ako im oprostis, silan
i mudar Ti si!" Ovo, uvjetno receno, prepustanje Allahovoj volji da im oprosti
ne znaci da ce nuzno tako i biti. Zato ce i reci: "silan i mudar Ti si!" a nece
reci: "Ti oprastas i milostiv si! "'

Mi smo u nasem Tefsiru naveli slucaj koji biljezi Imam Ahmed od Ebu
Zerra, da je AUahov Poslanik ^ cijelu noc, sve do zore, proveo uceci na
nocnom namazu: "Ako H7 kaznis, robovi su Tvoji. a ako im oprostis, silan i
mudar Ti si!", nakon cega je rekao; "Molio sam Uzvisenog Gospodara da mi
da sefa'at za moj Ummet, pa mi ga je dao, i on ce, ako Bog da, obuhvatiti sve
one koji Mu ne bitdu dnige raviiim smatrali.

Uzviseni kaze: *Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono sto je izmedu njHi da
se zabavljamo. *Da smo IttjeU da se zabavljamo, zabavljali bi se onako kako
Nama doUkuje, all Mi to ne cinimo, *nego istinom suzbijamo laz, istina je
ugusi i laz nestane; a tesko vama zbog onoga sto o Njemu iznosite! *Njegovo
je ono stoje na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega, ne zaziru da
Mu se klanjaju i ne zamaraju se, *hvale Ga nocu i danju. i ne malaksavaiu
(El-Enbija', 16.-20.)

Uzviseni, takoder, veli; *Daje Allah htio da dijete ima, izabrao bi izmedu
onih kojeje stvorio, onoga koga bi On htio. Hvaljen nekaje On; On je Allah,
Jedini i Svemoguci! *Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nocu zavija dan i
danom zavija noc. On je Sunce i Mjesec potcinio, svako se krece do roka
odredenog. OnjeSilni. On mnogoprasta. (Ez-Zumer, 4.-5.)

' Ebu Dawud i Et-Tajalisi u svom Musnedti 2638; Buharija u svom Sahihu S/215/ Fethu-l-bari
1 drugi.

516

Isa alejhi selam

sto
idio

1 to

1 tj.
nad
ebi

oi

Uzviseni, takoder, kaze: *Reci: "Kad bi Milostivi imao sina, ja bih se prvi
klanjao! *Neka je uzvisen Gospodar nebesa i Zemlje. Onaj Koji svemirom
vlada i Kojije iznad onoga kako Ga oni opisuju. " (Ez-Zuhruf, 81.-82.) Zatim,
Uzviseni veli: / reci: "Hvala Allahu, Koji Sebi nije uzeo djeteta, i Koji u vlasti
nema ortaka i Kome ne treba zastitnik zbog nemoci, - i hvaieci Ga velicaj!"
(Ei-Isra', ill.)

Uzviseni, takoder, kaze: ^Reci: "On je Allah Jedan! "^ Allah je utociste
svakomi *Nije radio i roden nije! *Iniko Mu ravan nije!" (El-Ihlas, 1,-4.)

U Buharijinom Sahihu je potvrdeno da je Allahov Poslanik ^ rekao: -
Uzviseni Allah kaze: "Covjek Me vrijeda, a na to nema pravo. Tvrdi da imam
dijete, a nemam, jer sam Jedan i Jedini. Nisam rodio niti sam roden, i Meni
aiko ravan nije!"'

U Buharijinom Sahihu se takoder navodi da je Allahov Poslanik M rekao:
"Niko na uvredu koju cuje nije strpljiviji od Allaha, Pripisuju Mu da ima sina,
a On im daje nafaku i zdravlje!"^

U Sahihu je takoder potvrdeno da je Allahov Poslanik M rekao: "Allah
odgada kaznu nasilniku, ali kada ga prihvati, vise ga ne pusta!", a zatim je
proucio: Eto tako Gospodar tvoj kaznjava kad kaznjava seta i gradove koji su
nasilje cinili. Kaznjavanje Njegovoje, zaista, bolno i strasno! (Hud, 102.)

U tom smislu Uzviseni, takoder, kaze: A kolikoje bito naselja ciji su zitelji
bill nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih najzad kaznio! A Meni se
sve vraca! (El-Hadzdz, 48.)

Uzviseni, takoder, veli: Mi im dajemo da kratko uzivaju, a onda cemo ih
natjerati u patnju neizdrzivu. (Lukman, 24.)

Uzviseni, takoder, kaze: *Reci: "Oni koji o Allahu lazi iznose necepostici ono
sto zele. " *Uzivat ce kratko na ovom svijetu, a zatim ce se Nama vratiti, i Mi cemo
im dati da iskuse nesnosnu patnju, zato sto nisu vjerovali. (Junus, 69.-70.)

Uzviseni takoder veli: Zato nevjernicima jos mala vremena daj, jos koji
trenutak ih ostavi! (Et-Tarik, 17.)

i

I

Isaov S^l zavicaj, djetinjstvo i pocetak objave

Raiiije je receno da je Isa ^§^ roden u Betlehemu, u blizini Jerusahma.
Webb ibn Munebbih kaze daje roden u Egiptu i daje Merjenia sa Jusufom ibn
Jakubom en-Nedzdzarom za Egipat otputovala na go lorn magarcu. Ova
njegova tvrdnja nije tacna, jer se iz hadisa koje smo ranije naveU vidi da je
roden u Betlehemu. Sve sto je u suprotnosti sa njim nije tacno.

Webb ibn Munebbih zatim navodi da su se kipovi, sirom zemlje, kad se on
rodio, porusili, a sejtani uznemirili i uspanicih. Njihov voda, Iblis, saopcio im
je da se rodio Isa, pa su se dali u potragu za njim, dok ga nisu nasli kako ga

' Buharija u svom Sahihu 59fl/'il93/Felhu-l-bari; Nesaija u svom Simenu 21/118,
- Muslim u svom Sahihu 45/15/2583, takoder ga biljezi Buharija u svom Tefsini.

517

r

Isa alejhi selam

majka, okruzena melekima, drzi u ki'ilu. Wehb ibn Munebbih dalje navodi da
se, kad se radio, na nebu pojavila blistava zvijezda i da se perzijski kralj zbog
toga jako zabrinuo, pa je pozvao mage da mu objasne o cemu se radi. Oni su
mu rekli da je to zbog rodenja nekog velikog covjeka. Na to je kralj poslao
svoje izaslanike sa zlatom, tamjanom i poklonima za Isaa. Kad su dosli u Sam,
tamosiiji vladar ih je upitao zbog cega su dosli, pa su mu ispricali. Raspitavsi se
i on ovom slucaju, saznao je da se te noci u blizini Jerusalima rodio Isa, sin
Merjemin, o kome se vijest brzo prosirila, buduci da je kao novorodence
progovorio u besici, I ovaj vladar je sa magima poslao poklone po jednoiii
povjerljivom covjeku sa zadatkom da, kada se magi vrate, ubije Isaa. Nakoo
sto su magi pronasli Merjemu i predali joj poklone, receno joj je da su
izaslanici samskog vladara dosli da ubiju dijete, zbog cega ga je uzela i sa njim
pobjegla u Egipat (Misr), gdje su ostali sve dok nije napunio dvanaest godina.
Jos u ranim godinama njegova djetinjstva pocela su mu se desavati cuda i
natprirodne pojave. Take se, izmedu ostalog, prica da je kod poglavara kod
kojeg su boravili, jednom prilikom nestalo blago pohranjeno u kuci. Buduci da
su u kuci stanovali samo siromasni, nemocni i ubogi, domacin nije znao ko bi
ga mogao ukrasti, Taj slucaj se tesko dojmio Merjeme i u brigu bacio domacina
i ostale.

Primjetivsi to Isa ^i je u masi svijeta prisao jednom slijepcu i jednom
nepokretnom covjeku, i rekao slijepcu: "Uzmi ovog nepokretnog covjeka i
pronosaj ga!", pa mu je odgovorio da ne moze, na sto mu je Isa SSH uzvratio;
"Mozes, isto onako kao sto ste uradili kada ste uzeli blago iz one rupe u zidu!"
Oni su na to priznali da su to oni uradili, pa su vratili ukradeno. Tako je Isa, jos
kao djecak, u ocima Ijudi stekao veliki ugled i postovanje,

Takoder se kaze da je poglavicin sin jedne prilike pripremio gozbu
povodom sunecenja svojih sinova. Kada se svijet sakupio i na gozbi se
nahranio, domacin je htio da ih jos napoji vinom, po starom obicaju toga
vremena, ali se zacudio kad je vidio da su mu svi vrcevi prazni. Domacinu to
tesko padne, pa je Isa, primijetivsi to, ustao i prolazeci pored vrceva, nadnio
niku iznad njihovih otvora, pa su odmah ostajali puni najboljeg vina. Svijet se
tome jako zacudio i poceo ga jos vise uvazavati, ponudivsi njemu i njegovoj
majci veliko bogatstvo. Medutim, oni su to odbili priraiti, nego su se vratili u
Jerusalim. Allah, opet, najbolje zna,

Ishak ibn Bisr navodi: "Osman ibn Sadz i jos neki su nam pricali, da su culi
od Musaa ibn Werdana, on od Ebu Nadreta, a on od Ebu Se'ida i Mekhula, da
je Ebu Hurejre rekao: "Nakon sto je kao dojence progovorio, prvo sto je Isa,
sin Merjemin, rekao kada mu je to Allah dopustio, bile su rijeci slave Allahu
kakve do tada niko nije cuo. Pri tome on nije zaboravio spomenuti i Sunce,
Mjesec, brdo, rijeku i izvor. On je rekao: "Gospodam moj, iako si visoko Ti si
blizu, iako si blizu Ti si visoko, Ti si Uzvisen iznad svih Svojih stvorenja. Ti si
Svojom rijecju u beskrajnom prostranstvu stvorio sedam nebesa, pa su Ti se iz
strahopostovanja odazvala i pokorila Tvojoj zapovjedi. Na njima su Tvoji

518

Isa alejhi selam

ma

meleki, koji Te staino slave i hvale. Ti si na njima postavio svjetiljku u nocnoj
tami, a Suncevo svjetlo po danu. Ti si na njima postavio grom, koji Te slavi i
hvali. Tvojom velicinom svjetlo nadvladava tamu. Ti si na njima postavio
svjetiljke, pomocu kojih zalutali u tami nalazi put. Slavljen neka si, Gospodaru
moj. Stvorio si nebesa i Zemlju ucinio zaravnatom, iznad obilnih valova vode.
Ti si je ucinio pokomom i to se vidi: i njeni neukrotivi dijelovi su Ti ostali
pokomi, povinovala se Tvom naredenju. Njene vode su poslusne Tvojoj
velicini, pa si Ti na njoj nakon mora stvorio rijeke, nakon rijeka potocice i
nakon potocica mnogobrojne izvore, zatim si dao iz nje rijeke, drvece i
piodove. Na njoj si stvorio brda i njima je ucvrstio na vodi, te su Ti se pokorila
injena brda i stijenje. Slavljen neka si, Gospodaru moj! Ko bi mogao svojim
svojstvima i osobinama dostici Tvoja svojstva i osobine? Ti tjeras oblake,
oslobadas robove i sudis prema Istini i Ti si najbolji sudija. Nema boga osim
Tebe, slava Tebi! Ti si naredio da od Tebe trazimo oprost za svaki grijeh. Nema
boga osim Tebe, slava Tebi! Ti si zaklonio nebesa od Ijudi. Nema boga osim
Tebe, slava Tebi! Tebe se Tvoji pametni robovi boje. Svjedocimo da Ti nisi
bozanstvo koje smo mi izmislili, niti gospodar na kojeg prestaje sjecanje. Ti
nemas sudruga, pa da se njemu obracamo a Tebe zapostavimo. Niko Ti nije
pomogao kad si nas stvarao, pa ne sumnjamo u Tebe. Svjedocimo da si Ti
Jedan, Vjecni, da nisi rodio i da nisi roden, i da Tebi nema ravnog."

Ishak ibn Bisr takoder navodi od Dzuwejbira i Mukatila, oni od Ed-
Dahhaka, a on od Ibn Abbasa, da je Isa, sin Merjemin, nakon sto je kao
dojence progovorio, ponovo prestao govoriti dok nije odrastao kao djecak,
kada mu je Allah dao da se mudro i jasno izrazava, Jevreji su pmio naklapali o
njemu i njegovoj majci i nazivali su ga kopiletoni. Na to se odnose rijeci
Uzvisenog: / zbog nevjerovanja lyihova i zbog iznosenja teskih kleveta pmtiv
Merjeme. (En-Nisa', 156.)

Zatim on kaze: "Kada je napunio sedam godina majka ga je dala u mekteb,
gdje se pokazalo da zna sve sto ga je ucitelj pitao. Tako ga je ucitelj jednom
prilikom trebao poduciti skracenici "Ebu Dzad", pa ga je Isa upitao: "Sta znaci
Ebu Dzad?", a on mu je odgovorio da ne zna, pa mu je Isa rekao: "Kako ces
me uciti ono sto ni sam ne znas?" "Onda ti mene uci!", odgovorio je ucitelj. Na
to je Isa rekao: "Prvo onda ustani sa svoga mjesta!" Kada je ustao a Isa sjeo na
tijegovo mjesto, rekao mu je: "Sada me pitaj!", pa gaje ucitelj upitao sta znaci
Ebu Dzad? Isa mu je odgovorio: "Elif oznacava Allah ove blagodati, slovo ba
AUahov sjaj, a slovo dzim Allahovo svjetlo i Ijepotu." Ucitelj se iznenadio, jer
mu je Isa prvi protumacio skracenicu Ebu Dzad.

On dalje navodi da je Osman upitao Allahovog Poslanika ^ o tome, pa mu
je on na svaku rijec odgovorio u jednom dugom hadisu. Medutim, to je
izinisljeno, pa se u to ne h-eba upustati.

Ibn Adijj navodi od Ismaila ibn Ajasa, on od Ismaila ibn Jahjaa, on od Ibn
Ebi Melike, on od Ibn Mes'uda, on od Mes'ar ibn Kidama, on od Ibn Atije, on
od Ebu Se'ida, a on od Poslanika ^ o tome kako je Isa isao u mekteb i kako je

519

r

Isa alejhl selam

svoga uciteija poucio znacenju skracenice Ebu Dzad. Medutim, on je dug i
nema ga potrebe navoditi, jer Ibn Adijj nakon toga kaze: "Ovaj hadis s ovim
senedom je izmisljen, jer ga osim Ismaila ne prenosi niko diiigi."

Ibn Asakir navodi od Ibn Luhej'a, a on od Abdullaha ibn Hubejreta.
Abdullah ibn Omer je pricao da se Isa, sin Merjemin, kao djecak imao obicaj
igrati sa ostalom djecom, i govoriti im: "Hoces H da ti kazem sta ti je majka
saki-ila i taji?" Kada bi dijete odgovorilo da hoce, on bi mu rekao: "Sakrila ti je
to i to." Zatim bi djecak otisao svojoj majci i rekao: "Daj mi da pojedem ono
sto si sakrila za mene." Ona bi ga upitala: "A sta sam to sakrila za tebe?", pabi
joj rekao: "To i to", a ona bi ga upitala: "A ko ti je to rekao?" Ono bi
odgovorilo: "Isa, sin Merjemin". Zato je svijet govorio: "Tako nam Boga, ako
pustite svoju djecu sa Merjeminim sinom, sigumo ce ih pokvariti!"

Tako su jednom prilikom svoju djecu skupili u jednu kucu i zakljucali ih.
Isa je krenuo da ih trazi i kad ih je, cuvsi njihovu galamu, pronasao, upitao je
ko je unutra, pa su mu Ijudi rekli: "To su majmuni i svinje", na sto je on rekao:
"Gospodaru moj, neka to i budu!", pa su se pretvorili u raajmune i svinje, Ovo
biljezi Ibn Asakir.

Zatim, Ishak ibn Bisr navodi od Dzuwejbira i Mukatila, a oni od Ed-
Dahhaka, da je Ibn Abbas rekao da je Isa jos u djetinjstvu bio nadahnut od
Allaha, pa su mu se desavale neuobicajene stvari. To se proculo medu
jevrejima, pa su, kad je odrastao, poceli da ga prate i drze na oku. Njegova
majka se zbog toga zabrinula, pa joj je Allah objavio da sa njim ode u Egipat.

Na to ukazuju sljedece rijeci Uzvisenog: I sin a MerjemUia i majku njegovu
smo znakom ucinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekucom vodom
nastanili. (El-Mu'minun, 50.)

Mufessiri j ucenjaci prvih generacija se ne slazu sta se misli pod ovom
visoravni za koju Allah ^ kaze da kroz nju tece voda.

U svakom slucaju moralo je biti lijepo uzvisenje koje se siroko prostire, sa
bogatom tekucom vodom. Jedni kazu da se pod tim mish na mjesto gdje je
roden Isa ^m u blizini Jerusalima, jer je receno: I melekje, kojije bio nize nje,
zovnu: "Ne zalosti se, Gospodar tvoj je dao da nize tebe potok potece!"
(Merjem, 24.). Prema vecini mufessira time se misli na potok, dok se od Ibn
Abbasa sa valjanim senedom prenosi da su to rijeke Damaska. Moguce je da se
pod time misli na slicnost ovog mjesta sa rijekama Damaska.

Neke ehli-kitabije i oni koji su to od njh prihvatili, tvrde da je to mjesto
u Egiptu. Allah, opet, najbolje zna. A treci opet tvrde da je to Remala (u
Palestini).

Ishak ibn Bisr kaze: "Idris nam je pricao da je njegov djed Wehb ibn
Munebbih rekao: "Kadaje Isa napunio trinaest godina, Allah mu je naredio da
se iz Egipta vrati u Jerusalim. Tada je po njih dosao Merjemin daidzic Jusuf,
koji ih je na magarcu prebacio u Jemsalim, gdje je Isa ostao sve dok mu Allah
nije objavio Indzil i poucio ga Tewratu, te mu dao da moze ozivljavati mrtve i
lijeciti bolesne i kazivati Ijudima sta imaju u svojim kucama.

520

Isa alejhi selam

tije

ono

3a bi

is bi
ako

Svijet je poceo pricati o njegovom dolasku, i cuditi se kakve sve
neuobicajene stvari moze ciniti. On ih je tamo poceo pozivati da vjeruju u
Aliaha, pa se vijest o njemu brzo prosirila.

Kada i kako su objavljena cetiri velika kitaba?

Ebu Zer'a ed-Dimiski kaze: "Abdullah ibn Salih nam je pricao, daje cuo od
Muawije ibn Saliha, a on od nekog drugog daje rekao: "Tewrat je objavljen
Musau seste noci mjeseca ramazana. Zebur je objavljen Dawiidu dvanaeste
noci mjeseca ramazana, cetiri stotine osamdeset i dvije godine poslije Tewrata.
Indzil je objavljen Isau, sinu Merjeminu, osamnaeste noci mjeseca ramazana,
hiljadu ! pedeset godina poslije Zebura, a Furkan je objavljen Muhammedu ^
dvadeset cetvrte no6i mjeseca ramazana."

Mi smo u nasem Tefsiru, tiimaceci rijeci Uzvisenog: U mjesecu ramazanu
poceloje objavljivanje Kur'ana. (El-Bekare, 185.), naveli hadise koji o tome
govore. U njima, izmedu ostalog, stoji da je Indzil objavljen Isau, sinu
Merjeminu osamnaeste noci mjeseca ramazana,

Ibn Dzerir u svojoj Historiji navodi daje Isau objavljen Indzil kada je imao
trideset godina, i daje zivio do trideset trece godine zivota, kadaje uzdignut na
nebo, O tome ce, ako Bog da, biti jos govora,

Ishak ibn Bisr navodi: "Se'id ibn Ebi 'Arube nam je pricao, da je cue od
Katadea, kao i Mukatil, a on od Abdurrahmana ibn Adema, da je Ebu Hurejre
rekao: "Uzviseni Allah je Isau, sinu Merjeminom, objavio: - Isa, budi
vrijedan i ne shvacaj olahko Moje zapovjedi! Slusaj i pokoravaj se, o cedni
prvorodence, sine djevice! Ti nemas oca, jer sam te stvorio kao znamenje
svjetovima! Mene obozavaj i na Mene se oslanjaj! Snazno prihvati Knjigu i
tumaci je Sircima! Prenosi Ijudima oko sebe da sam Ja 1\\\ i Vjecni, Onaj
Kojeg ne nestaje! Vjemjte u dolazak poslanika koji nece znati ni citati ni pisati,
Arapa, koji ce jahati devu i nositi Iminu (tj. turban), dugi ogrtac, sandale i stap.
Imat ce krupne i lijepe oci, glatko i blistavo celo, istaknute obraze, kovrdzavu
kosu, gustu bradu, sastavljene obrve, povijen nos i razmaloiute zube, bez dlaka
ispod donje usne. Vrat ce mu izgledati kao da je srebreni ibrik, a pleca ce mu
biti kao da se zlato niz njih slijeva. Imat ce dlake od gomjeg dijela prsa do
pupka, u obliku stapa, a pored njih na prsima i stomaku nece imati ni jednu
dlaku. Dlanovi i stopala ce mu biti jaki. Kada se bude okretao, okretat ce se
cijelim tijelom, a kada bude isao, ict ce kao da skace niz Hticu ili se spusta niz
padinu. Znoj na njegovom lieu bit ce poput bisera i miomiris miska ce se od
njega siriti. Niko ni prije, ni poslije njega nece biti Ijepse grade ni ugodnijeg
mirisa. Vise ce se puta zeniti i malobrojno potomstvo ce imati, koje ce mu
jedna blagoslovljena zena izroditi. Kuca ce joj u Dzemietu od dragulja biti, u
kojoj buke ni umora nece biti. O Isa, ona ce se o njemu pred kraj svoga zivota
brinuti, kao sto se Zekerijja starao o tvojoj majci. Ona ce mu roditi dva ptica,
koji ce biti pozvani da posvjedoce. On je kod Mene na stepenu kakav nece niko
dmgi imati. Govor ce mu biti Kur'an, vjera Islam a pozdrav selam. Blago li se
(Tuba) onom ko doceka da sa njim zivi i da slusa njegove rijeci!"

521

Isa alejhi selam

Isa je upitao: "Gospodaru moj, §ta je to Tuba?", pa mu je odgovoreno:
"Sadnica drveta, koju sam J a Svojom rukom zasadio i koja ce se nad svira
dzennetskim bascama nadvijati; korijen ce joj biti od Ridwana, voda sa
Tesnima; hladna kao kamfor, iikusna kao zendzebil a poput mirisa mosusa. Ko
se nje napije, nikada vise nece ozednjeti."

"Gospodaru moj, napoji me tom vodom", zamolio je Isa. On mu je
odgovorio: "Ni jednom poslaniku nece biti dozvoljeno da se napije prije tog
Poslanika (tj, Muhammeda) i ni jedan uimnet se ranije nece napiti dok se ne
napije Ummet tog Poslanika."

Zatim je On rekao: "O Isa, Ja cu te Sebi uzdici!", pa je Isa upitao:
"Gospodaru moj, zasto ces me uzdici?" On mu je odgovorio: "Podici cu te, pa
cu te pred ki-aj svijeta ponovo spustiti, da se divis sljedbenicima tog Poslanika i
da ih pomognes u borbi protiv prokletog Dedzdzala. Spusticu te za vrijeme
namaza, ali im ti neces tada imamiti, jer sam se tom Unametu smilovao, pa
nakon njihova poslanika nece biti drugog."

Hisam ibn Aimnar prenosi od El-Welida ibn Muslima, a on od Abdurrahmana
ibn Zejda, da je njegov otac rekao: "Isa je zamolio: "Gospodaru moj, reci mi
kojem si se to ummetu smilovao?", pa mu je odgovorio: "To je Ahmedov Ummet,
Bit ce uceni i mudri, poput poslanika. Bit ce zadovoljni sa malim sto cu im
davati, pa cu i Ja biti zadovoljan sa njihovim malobrojnim djelima, i uvesti ih u
Dzennet samo zbog izgovaranja; La ilahe illeUah (nema boga osim Allaha).

Isa, oni ce biti najbrojniji stanovnici Dzenneta. Nikada jezici ni jednog
naroda nisu toliko izgovarali: La ilahe iUellah kao sto ce to njihovl jezici,
Nikada vratovi ni jednog naroda nisu bili toliko na sedzdi kao sto ce to biti
njihovi vratovi." Ovo prenosi Ibn Asakir,

On, takoder, navodi od AbduUaha ibn Bedita el-UkajHja, da je Abdullah ibn
Awsedze rekao: "Allah je objavio Isau, sinu Merjeminu: "Nemoj Me smatrati
opterecenjem, vec Onim Ko ce ti pomoci na Ahiretu! Priblizi Mi se nafilama,
pa cu te zavoljeti! Nemoj nekog drugog osim Mene za zastitnika uzeti, jer cu ti
onda uskratiti pomoc! Strpi se u nedaci i budi zadovoljan sa sudbinom. Tmdi
se da s tobom budem zadovoljan, a Ja sam zadovoljan kad Mi se neko pokori i
ne prkosi, Budi Mi blizak i jezikom na Mene ozivljavaj sjecanje! Neka u tvom
srcu bude Ijubav prema Meni! Budi budan i oprezan u momentima opustenosti
i prosuduj ostroumno! Zudi za Mnom i boj Me se umrtvljujuci svoje srce
strahopostovanjem! Provodi noci u ibadetu radi Mog zadovoljstva, a dane u
ceznji da se kod Mene napijes, Svoj trud ulazi u dobra djela i priznaj Moju
dobrotu, ma gdje da si! Prenesi Ijadima Moje savjete i pravedno sudi Mojim
robovima! Dao sam ti lijek protiv onog koji u grudi dosaptava, da lijecis
zaborav i skidas koprenu sto muti vid. Ne sjedi na jednom mjestu kao da si
mrtav, kad si ziv i vitalnoscu odises!

O Isa, sine Merjemin, niko u Mene nije povjerovao a da nije skrusen, i niko
nije skioisen postao a da Moju nagradu ne ocekuje. Tebe uzimam za svjedoka
da ni jedno stvorenje nece biti kaznjeno, sve dok ne skrene i Moju uputu ne
pogazi.

sis

Sv

on

da

de;

522

Isa alejhi selam

Isa, sine Merjemin, prvorodence cedni, placi nad sobom cijelog zivota, kao
sto place onaj ko je otisao od svoje porodice, zapostavio dunjaluk i ostavio njegove
slasti oniraa kojim pripadaju, i koji zudi sarao za onim sto se nalazi kod Boga!
Pri tome budi blage rijeci i siri selam. Budi budan dok svijet spava! Nek ti je
stalno na umu onaj svijet, potresi, straliote i uzasi koji ce doci, kad ni rodbina ni
itnetak nece moci pomoci, Svoje oci namazi surniom tuge, dok se dokoni Ijudi
smiju i vesele. Budi strpljiv i nadaj se nagradi na Ahiretu. Blago tebi ako postignes
ono sto sam obecao strpljivjma. Jos na ovom svijetii moli AUaha da ti da dobro
na Dan prozivljenja i da ti na onom svijetu da da uzivas ono cega si se odricao
na ovom. Od dunjaluka uzmi same onoliko koliko ti je potrebno za zivot i
zadovolji se sa onim sto je na njemu grubo i kruto, jer vidjs kakav je kraj.

Pazi kako postupas, jer ces biti pitan. Kada bi vidio sta sam pripremio
Svojim dobrim robovima, srce bi ti se istopilo i dusa bi ti napustila tijelo."

Ebu Dawud u "Poglavlju o sudbini" navodi sljedece: "Muharamed ibn
Jahja ibn Paris nam je pricao, da je cue od Abdurrezaka, on od Ma'mera, on od
Ez-Zuhrije, a on od Ibn Tawusa, da je njegov otac rekao: - Isa, sin Merjemin, je
jednom prilikom sreo Iblisa, pa mu je rekao: "Zar ne znas da ti se nece desiti
nista sto ti nije vec propisano?" Iblis je rekao: "Onda se popni na vrh ovog brda
i bad se sa njega, pa ces vidjeti hoces li ostati ziv ili neces!"

Ibn Tawus dalje kaze da mu je otac pricao, da je Isa Iblisu na to odgovorio:
"A zar ti ne znas da je Uzviseni Allah rekao: - Neka Me Moj rob ne iskusava,
jer Ja radim ono sto Ja hocu!", a Ez-Zuhri jos dodaje: "Rob ne moze iskusavati
svoga Gospodara, nego Allah iskusava Svoga roba."

Ebu Dawud navodi da je Ahmed ibn Abdet pricao, da je cuo od Sufjana, a
on od Amra, da je Tawus rekao: "Sejtan je jednom prilikom dosao Isau, sinu
Merjeminom, i rekao: "Zar za sebe ne tvrdis da vjerujes u sudbinu? Ako je
tako, onda se slobodno baci u provaliju!" Isa mu je na to odgovorio: "Tesko
tebi! Zar Allah nije rekao: - O sine Ademov, ne trazi smrt od Mene, jer Ja radim
ono sto Ja hocu!"

Ebu Tewbe er-Rebi' ibnNafi' namje pricao, da je Husejn ibn Talha pricao,
da je cue od Halida ibn Jezida kako govori: "Sejtan je sa Isaom cinio ibadet
deset godina - ili dvije godine.

Jednog dana su bili na vrhu jednog brda, pa mu je sejtan rekao: "§ta mislis,
ako bib se bacio, da li bi mi se desilo nesto sto mi nije vec odredeno?", nasto
mu je Isa odgovorio: "Ja nisam takav da iskusavam svoga Gospodara, nego
Gospodar iskusava mene kada to On hoce." Tada je Isau postaio jasno daje to
sejtan, pa ga je napustio."

Ebu Bekr ibn ed-Dunja navodi daje Surejh ibn Junus pricao, daje cuo od
Aiijja ibn Sabita, on od EI-Hattaba ibn el-Kasima, a on od Ebu Osmana da je
rekao: "Isa im\ je klanjao na vrhu jednog brda, pa mu je dosao Iblis i upitao ga:
"Jesi h ti onaj sto tvrdi da se sve dogada prema sudbini i odredenju?", pa mu je
Isa rekao da jeste, nasto je Iblis rekao: "Onda se baci sa ovog brda i red: - To
inijebito odredeno!

523

Isa alejhi selam

Na to je Isa rekao: "O prokletiiice, Allah iskusava Svoje robove, a ne
iskusavaju oni Allaha ^."

Ebu Bekr ibn Ebi ed-Dunja, takoder, navodi da je El-Fadl ibn Musa el-
Basri pricao, da je cuo od Ibrahima ibn Bessara, a on od SuQana ibn Ujejneta,
da je rekao: "Jednom prilikom je Isa, sin Merjemin, sreo Iblisa, pa muje Mis
rekao: "O Isa, sine Merjemin, ti si zahvaljujuci svojoj bozanstvenosti jos kao
dijete progovorio u kolijevci, kao niko prije tebe!", pa mu je Isa rekao:
"Niposto, bozanstvenost pripada samo Bogu, Koji mi je dao da govorim, i Koji
ce me usmrtiti i kasnije me ponovo ozivjeti." Iblis opet rece: "Zahvaljujuci
svojoj bozanstvenosti, ti ozivljavas mrtve!", pa mu je Isa rekao: "Niposto,
bozanstvenost pripada samo AHahu, Koji zivot i smrt daje onome sto sam ga
prozivio i Koji ce ga ponovo nakon smrti prozivjeti." Na to je Iblis ponovo
rekao: "Tako mi Allaha, ti si bog i neba i Zemlje!" Na to ga je Dzibril udario
krilima tako jako da ga je odbacio na kraj svijeta gdje Sunce izlazi, a onda ga je
ponovo udario krilima i bacio ga na drugu stranu gdje Sunce zalazi. Onda ga je
udario treci put, stjeravsi ga na dno sedmog mora. U dnigom riwajetu stoji: -
stjeravsi ga na dno mora, gdje je osjetio gorcinu dna, govoreci kad je izasao:
"Niko nikoga nije natjerao na ovako nesto, nasto si ti mene, o sine Merjemin!"

Slicno se prenosi i u jednoj drugoj predaji. U njoj Hafiz Ebu Bekr el-Hatib
kaze da je cuo od Ebu el-Hasana ibn Rizkawejha, on od Ebu Bekra Ahmeda
ibn Sejdija, on od Ebu Muhammeda el-Hasana ibn Alijja el-Kattana, on od
Ismaila ibn Isaa el-Attara, on od Alijja ibn Asiraa, on od Ebu Seleme Suwejda,
da mu je jedan prijatelj pricao: "Jednom prilikom Isa se, nakon sto je u
Jerusalimu klanjao, zaputio i na jednoj uzbrdici naisao na Iblisa, koji mu je
zatvorio put i poceo mu govoriti: "Ne prilici tebi da budes obicni rob."
Dodijavsi mu, Isa ga se pokusa rijesiti i proci putem, ali je Iblis bio uporan pa
je nastavio ponavljati: "Ne prilici tebi, o Isa, da budes obican rob." Na to je Isa
zamolio za pomoc od svog Gospodara, pa su se pojavili Dzibril i Mikail. Kada
ih je Iblis ugledao, sklonio se, ali mu je na vrhu brda ponovo prisao, gdje su
meleki odbranili Isaa tako sto je Dzibril svojim kiilom udario Iblisa i bacio ga
u provaliju. Medutim, Iblis se, znajuci da je melekima naredeno samo to,
ponovo pojavio i nastavio govoriti: "Vec sam ti rekao da ti nisi obicni rob, jer
tvoja srdzba nije kao kod obicnog roba. Vidio si sta me je snaslo kada si se
naljutio. Nego, pozivam te da budes kao sto ti i prilici. Ja cu narediti sejtanima,
pa ce ti biti pokorni. Kada to svijet vidi, pocet ce te obozavati. Pazi, ja ti ne
kazem da si samo ti bog i da pored tebe nema drugog boga. Allah je Bog na
nebu, a ti budi bog na Zemlji!" Kada je to Isa cuo, ponovo je zatrazio pomoc
od svoga Gospodara, bolno zaplakavsi. Na to je uz Dzibrila i Mikaila sisao i
Israfil, pa je Iblis prestao. Kad je vidio da nije pobjegao, Israfil ga je udario
svojim krilom i bacio tamo gdje izlazi Sunce. Zatim ga je ponovo udario, pa se
opet vratio. Zatekavsi Isaa na svom mjestu, Iblis mu je rekao: "O Isa, danas si
me na veliku nevolju stavio." Zatim ga je Israfil bacio u daleki mutni izvor
gdje Sunce zalazi, i gdje je bile sedam cuvara koji su ga nagonili da zaroni u
blato. Kada god bi iz njega izasao, ponovo bi ga natjerali da zaroni. Rawija
kaze: "Tako mi Allaha, nikada se vise Iblis nije priblizio Isau."

SCI

Isl

524

Isa alejhi selam

ea ne

On dalje kaze: - Ismail el -Attar nam je pricao, da je slusao kad je Ebu
Huzejfe rekao: "Zatim su se oko njega okupili sejtani i rekli mu: "Poglavaru,
zadesila te velika nesreca!" Na to im je on rekao: "Zaistaje Isa zasticeni rob i
ja mu nista ne mogu, ali cu zato njime zavesti mnoge Ijude: dat cu im razne
prohtjeve, podijeliti ih na sekte, pa ce njega i njegovu majku, pored Allaha
obozavati."

Allah je ii Kur'anu, govoreci o blagodatima koje je dao Isau, objavio da ga
je pomogao i zastitio od Iblisa: O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje
prema tebi i majci tvojoj; kada sam te Dzibrilom pomogao (El-Ma'ide, 1 10.),
tj. kada sam te Dzibrilom pojacao pa si s Ijudima u besici i kho zreo muz
razgovarao, i kad sam te Knjizi i mudrosti, Tewratu i Indzilu naucio, i kada si
voljom Mojom od blata nesto poput ptice napravio... (El-Ma'ide, 110.) itd, do
kraja ajeta. "Kada sam ucinio da ti siromasi budu drustvo, prijateiji i pomocnici
sa kojima si zadovoljan, i oni s tobom kao predvodnikom zadovoljni, koji ces
ih uputiti; uvesti u Dzennet zadovoljni.

A znaj da su to dvije velike stvari - ko Mi kao takav dode, dosao je kako
najljepse moze bid i kako sam Ja najzadovoljniji."

Izraelcani ce ti reel: "Postimo ali nam post nije primljen, klanjamo ali nam
namazi nisu primljeni, dajemo sadaku ali nam ona nije primljcna, placemo
poput deva kada ricu, ali nam nj zbog toga Milost nije ukazana!", a ti im reci:
"Zasto je to tako i zasto im Svoju milost ne ukazujem. Jesam li Ja siromasan?
Zar kod Mene nisu riznice nebesa i Zemlje iz kojih dijelim kako Ja hocu? Hi,
da nisam skrt? Zar Ja nisam bolji od svih onih od kojih se trazi i zar od sviju
vise ne dajem? Hi da sam nedovoljno samilostan? Svi milostivi se pozivaju na
Moju milost i zahvaljujuci tome su samilosni!"

"0 Isa, da oni nisu zastranili od mudrosti koja se nalazi u njihovim srcima i
da ne daju prednost dunjaluku nad Ahiretom, znali bi sta je sa njima i vidjeli bi
da su sami sebi najveci neprijatelji. Kako cu primiti njihov post, kada zapastaju
sa haram hranom? Kako cu primiti njihov namaz, kada su im srca okrenuta
prema oni ma koji se bore protiv Mene i koji ne postuju Moje zabrane? Kako cu
primiti njihovu sadaku, kada njome izazivaju bijes svijeta, jer je uzimaju
odakle nije halal? O Isa, Ja cu za nju nagraditi one kojima i pripada. Kako cu se
smiiovati njihovom placu, kada im sa ruku kaplje krv poslanika?! Naprotiv, jos
vise sam Ijut na njih,

Isa, Ja sam jos onog dana kada sam nebesa i Zemlju stvorio, odredio da
cu one koji Me budu obozavali i kao ti i tvoja majka vjerovali, nagraditi, da ce
Zajedno s tobom na onora svijetu biti i s tobom polozaj i pocast dijeliti.
Takoder sam jos onoga dana kada sam nebesa i Zemlju stvorio, odredio da en
one koji tebe i tvoju majku uz Allaha budu obozavali, u najnize dubine
Dzehennema baciti.

Ja sam jos onog dana kada sam nebesa i Zemlju stvorio, odredio da cu
Islam ucvrstiti preko Moga roba Muhamraeda koji ce biti posljednji poslanik i
vjerovjesnik. Rodit ce se u Mekki, Hidzru ce uciniti u Tajjibu (Medinu) i

525

Isa alejhi selam ^

Samom zavladati. Nece biti osor i grub. Nece dizati buku po carsiji, kititi se
nevaljalim, niti govoriti vulgamo. Upucivat cu ga na ono sto je lijepo i dati ran
da ga krasi sve sto je plemenito. Dat cu da mu savjest odise bogobojaznoscu,
razum mudroscu, narav vjemoscu, zivot pravednoscu, Serijat istmom, a
sljedbenici Islamom. Ime ce mu biti Ahmed. Uputit cu ga nakoii sto za pravi
put nije znao, podariti mu znanje nakon neznanja, obogatiti nakon siromastva i
uzdici na stepen na kome nije bio.

Preko njega cu upucivati dnige, gluhim usima da procuju, a nemamim i
zapecacenim srcima da se otvore. Njegove sljedbenike cu uciiiiti najboljim
Ummetom koji se ikada na svijetu pojavio, koji ce duboko vjerujuci u Mene i
potvrdujuci ono sto su poslanici objavili, naredivati dobro, a zabranjivati zlo.
Nadahnut cu ih da Me hvale i velicaju u svojim dzamijama, u kucama i gdje
god se budu sastajali i okupljali. Klanjat ce stojeci, sjedeci i ruku' i sedzdu
cineci. Borit ce se na Mom putu i u redovima, u velikom broju jurisati.
Prolijevajuci vlastitu krv, Meni ce se priblizavati. Objavu ce u svojim gmdima
cuvati. Bit ce im dozvoljeno da jedu kurbansko meso. Noci ce provoditi u
ibadetu kao isposnici, a danju poput lavova jurisati na neprijatelja. To je
blagodat koju dajem kome Ja hocu, a Ja sam neizmjemo dobar."

Kasnije cemo, ako Bog da, navesti neke ajete iz poglavlja El-Ma' ide i Es-
Saff, koji potvrduju vecinu ovih navoda.

Ebu Huzejfe Ishak ibn Bisr u vise seneda prenosi rijeci Ka'ba el-Ahbara,
Wehba ibn Munebbiha, Ibn Abbasa i Selmana el-Farisije. U jednoj od ovih,
medusobno isprepletenih, verzija stoji: "Kada se Isa, sin Merjemin, pojavio kao
poslanik i donio dokaze, licemjeri i nevjemici medu Izraelcanima su ga poceli
ismijavati i govoriti mu: "Sta je taj i taj jucer jeo i sta skriva u svojoj kuci?" On
im je na to odgovai-ao, pa su vjemici u svom vjerovanju postajali jos cvrsci, a
nevjemici i licemjeri u svom nevjerstvu jos zajedljiviji.

I, pored toga Isa nije imao svoje kuce. Putovao je po zemlji, bez stalnog
mjesta prebivalista i boravka. Prvi slucaj prozivljenja mrtvaca se desio kad je
jednog dana naisao pored jedne zene koja je sjedila pored kabura i plakala, pa
je upitao: "Sta ti je, zeno?" "Umrla mi kcerka, jedinica, pa sam se zaklela
Gospodaru da ni ja necu otici sa ovoga mjesta dok ne okusim smrt kao i ona, ili
dok mi je Allah ne prozivi, pa da je ponovo vidim", odgovorila je. Na to je Isa
rekao: "Sta mislis, ako bi je ponovo vidjela bi \\ otisla?" "Bib", odgovorila je.
Na to je Isa klanjao dva rekata namaza, prisao mezaru, sjeo pored njega i
povikao: "O ti, ta i ta, ustaiu, voljom Svemilosnog Allaha, i izadi!" Na to se
kabur zadmiao, a on ponovo povikao, pa se kabur AUahovom voljom rastavio.
Zatim je zovnuo i po treci put, pa je ustala, otresajuci prasinu sa glave. Isa je
tada upitao: "Zasto nisi odmah ustala?" "Kada mi je dosao prvi poziv", rekla
je, "Allah mi je poslao meieka koji mi je dao lik. Zatim mi je dosao dnigi
poziv, pa mi je udahnuo dusu, a kada mi je dosao treci poziv, pobojala sam se
da je to poziv za Kijametski dan, pa sam od straha sva osijedila i kosa, i obrve i
trepavice na ocima." Ona se tada okrenula svojoj majci, i rekla: "Majko, sta te

526

Isa alejhi selam

Es-

rve 1

te

je navelo, pa da dva puta kusam gorcinu smrti? Majko, stipi se i osloni na
Allaha, jer ja za ovim svijetom nemam nikakve potrebe. O Duhu Boziji, i
Rijeci Njegova, zamoli Gospodara da me vrati na onaj svijet i da mi olaksa
gorcinu smrti," Zatim je Isa to zatrazio od svoga Gospodara, pa ju je ponovo
uzeo Sebi i u zemlju je propala. Kad su to culi, jevreji su jos vise na njega
postal i kivni.

Mi smo pred kraj kazivanja o Nuhu rekli da su Izraelcani trazili od Isaa da
im prozivi Nuhovog sina Sama, i da je on zamolio Uzvisenog All alia, pa ga je
prozivio, nakoii cega im je ispricao slucaj sa Nuhovom ladom, te da je Isa
ponovo zamolio, paje opetpostao zemlja.

Es-Sudejj od Ebii Saliha i Ebu Malika, a oni od Ibn Abbasa, navode
jednu predaju u kojoj stoji da je jedan izraelski kralj umro i bio stavljen na
tabut da se nosi, tada je Isa Sstfi prisao i zamolio Uzvisenog Allaha, pa ga je
Allah ozivio. Tako je svijet prisustvovao velicanstvenom i nesvakidasnjem
prizoru.

Uzviseni Allah, cije su rijeci najistinitije, kaze: */ kad Allah rekne: "O
Isa. sine Merjemin. sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kad
sam te Dzibrilom pomogao. pa si s Ijudima ii besici i kao zreo muz
razgovarao, i kad sam te Knjizi i mudrosti. Tewratu i Indzilu naucio. i kada
si voJj'om Mojom od blata nesto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i
kada je ona. voljom Mojom. postala ptica. i kada si, voljom Mojom, od
rodenja slijepa i gubavca iscijelio, i kada si. voljom Mojom, mrtve dizao i
kada sam od tebe Israilove sinove odbio kad si imjasne dokaze donio, pa su
oni mettu njima koji nisu vjerovali - povikali: "Ovo nije nista drugo do
pmva vradzbina!" *I kada sam ucenicima naredio: "Vjerujte u Mene i
Poslanika Mogal", oni su odgovorili: "Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo
muslimani. " (El-Ma' ide, 1 10.- 1 1 1.)

Ovdje Uzviseni podsjeca Isaa na blagodat koju mu je dao i ukazano mu
dobrocinstvo. On ga je stvorio bez oca jer ga je majka rodila a da s muskarcem
nije bila. Uzviseni ga je ucinio znamenjem Ijudima i dokazom Svoje svemoci i
nakon svega ovoga kao poslanika Ijudima poslao. On dalje podsjeca da je
njegovu majku odabrao nad ostalim zenama, darujuci je ovom blagodati i
iznoseci dokaz da ona nema nista sa onim sto su joj neznalice pripisale. Zato
On kaze: / kad sam te Dzibrilom pomogao!, tj. koji je nadahnuo tvoju majku i
pomogao ti protiv nevjemika dok si im objavu prenosio pa si s Ijudima u besici
ikao zreo muz razgovarao. tj. pa si i kao djecak u besici i kao odrastao covjek
pozivao Ijude da vjeruju u Allaha. / kada sam te Knjizi i mudrosti naucio, tj,
pismenosti i razumijevanju, kako kazu neki ucenjaci iz prvih generacija,
Tewratu i Indzilu. i kada si voljom Mojom od blata nesto poput ptice napravio.
tj. kada si, po Mom naredenju, od gline napravio i izvajao oblik ptice; / u nju
udahnuo. i kada je ona, voljom Mojom. ptica postala, tj. po Mom naredenju.
Uzviseni ovdje naglasava da je sve ovo Isa uradio sa Njegovom dozvolom, da
bi se otklonila bilo kakva sumnja.

527

i

Isa alejhi selam

W

I kada si od rodenja slijepog. iscijelio Neki ucenjaci iz prvih geiieracija
karu da se pod ovim misli na od rodenja slijepu osobu koju nikakvi hjecnici ne
mogu izlijeciti, i gubavca. kojem nema lijeka, jer je od lepre obolio do te mjere
da se ne moze izlijeciti; i kada si mrtve dizao, tj. iz grobova koje si Mojoni
voljom ozivio. O tome smo naveli dovoljno dokaza da se desilo vise puta; /toe/
sam od tebe sinove hrailove odbio kad si im jasne dokaze donosio. pa su orti
medu njima koji nisu vjerovali - povikali: "Ovo nije nista drugo do prava
vradzbina", tj. kad su ga htjeli razapeti, pa gaje Allah Sebi digao i iz^njihovih
ga ruku iscupao i spaslo kako to samo On zna i umije, a da mu nisu nista mogli
nauditi.

/ kada sam ucenicima naredio: "Vjerujte u Mene i Poslanika Mogul" , oni
su odgovorili: "Vjerujemo, Ti budi svjedok da smo muslimani. " Jedni kazu da
se pod ovim izrazom misli na objavu kao inspiraciju, pa bi to znacilo da ih je
Allah nadahnuo i na to uputio. U torn smislu, Uzviseni na dmgom mjestu
kaze: "Gospodar Tvoj je pceht nadahnuo" (En-Nahl, 68.); ih kao sto je
rekao: / Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga. a kad se uplasis za
njegov zivot. bad ga u rijeku. " (El-Kasas, 7.) Drugi kazu da se ovdje misli na
objavu posredstvom poslanika i pripremu njihovih srca da prihvate istinu.
Zato su i odgovorili: "Vjerujemo. a Ti budi svjedok da smo muslimani. "

To je samo jedna od niza blagodati koje je Allah podario Svome robu i
poslaniku, Isau, sinu Merjeminom; pruzio mu je pomoc i dao pomagace koji su
mu pomagali i zajedno sa njim pozivali da se vjeraje u jednog AUaha, koji
nema nikakva sudruga,

Uzviseni, takoder, kaze za Svoga roba Muhammeda ^: *0« te podrzava
Svojom pomoci i vjemicima, */ Onje sjedinio srca njihova. Da si ti potrosio
sve ono sto na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah
sjedinio, Onje. zaista. silan i mudar!" (El-Enfal, 62.-63.)

Uzviseni, zatim, kaze: *I poucit ce ga Knjizi i mudrosti i Tewratu i Indzihi,
*i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokai od
Gospodara vaseg; napravit cu vam od ilovace nesto poput ptice i piihnut cu u
nju, i bit ce, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit cu slijepa od rodenja, i
gubavQ, i ozivljavat cu mrtve, voljom Allahovom, i kazivati vam stajedete i sta
u domovima svojim gomllate; to ce, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi
vjernici budete; *i da pot\Tdim istinitost Tewrata, objavljenog prije mene i da
vam dopustim nesto sto vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od
Gospodara vaseg, zato se AUaha bojte i mene shisajte. Allah je, doista. i moji
vas Gospodar, pa Ga obozavajte! To je pravi put!" *A kada se Isa uvjerio da
oni nece da vjeruju, uzvibmo je: "Koji ce biti pomagaci moji na Allahovom
putu? " "Mi", rekose ucenici, "mi cemo biti pomagaci Allahove vjere, mi u
AUaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslusni Njemu. *Gospodaru
nas, mi u ono sto Ti objavljujes vjerujemo, mi Poslanika slijedimo, zato nas
upisi medu vjernike!" */ nevjernici pocese smisljati spletke, ali ih je Allah
otklonio.jer On to umije najbolje. (Ali 'hiiran, 48.-54.)

528

Isa alejhi selam

robii !
koji su
, koji

tovom

mi it

lodaru

ito nas

Allah

Svaki poslanik je imao mu'dzize u skladu sa vremenom u kome je zivio.
Tako su mu'dzize Musaa i^\ bile u duhu vremena u kome je zivio; kad su
haraii vjesti carobnjaci. On je pokazao u svoje vrijeme cuda koja su zaslijepila
poglede i kojim su se, buduci da su carobnjaci u njegovo doba bili vjesti i da su
lahko mogli ocijeniti sta je istina a sta carolija, oni odjednom, bez kolebanja,
primili Is lama, cim su vidjeli to sto su vidjeli: cuda koja su mogla doci samo od
onoga koga Allah pomaze i podrzava.

Isa, sin Merjemin, je poslan u vrijeme kada je lijecnistvo bilo na zavidnom
nivou. Date su mu'dzize iz te oblasti koje su im bile nedostupne i koje nisu
mogli izvoditi, a otkud bi Ijekar mogao iscijelid od rodenja slijepa covjeka, kad
to nije obicno steceno slijepilo. Hi, kako bi mogao iscijelid gubavca, iti nekoga
ko je obolio od lepre i slicne neizljecive bolesti? Hi, kako bi bilo ko mogao
dospjeti dode, da iz kabura prozivi mrtva covjeka.

Svakome je jasno da takve mu'dzize potvrduju istinitost onoga kome se
desavaju, i svemoc Onoga Ko ga je poslao.

Muhammed ^ je poslan u vrijeme kada je govornistvo i pjesnistvo bilo na
vrhuncu. Zato muje Allah objavio Casni Kur'an, kome je strana laz s bilo koje
strane, jer je to Objava Mudrog i Hvaljenog. Kur'anske rijeci su mu'dziza'i
njime se upucuje izazov i Ijudima i dzimiima da izmisle nesto slicno njemu, ill
deset poglavlja, ili makar samo jedno. Kur'an nedvosmisleno potvrduje da to
oni ne mogu uciniti ni tada, ni u buducnosti, jer kaze: "ako to ne iicine - a nece
uciniti!" Tako je receno samo zato sto je to govor Uzvisenog Tvorca, AUaha,
Kome niko nije slican ni po svome bicu, ni po osobinama, a ni po djelima.

Sve u svemu, htjelo se reci da su i nakon sto im je Isa i^\ donio jasne
dokaze i potvrdu, ostali upomi u svom nevjerovanju, u svojoj zabludi i
drskosd. Samo je jedna grupa dobrih Ijudi stala uz njega, podrzavala ga,
pomagala i slusala kako treba. Tako je bilo i kad su se Izraeldani okrenuli
protiv njega i oklevetali kod vladara toga vremena. Bili su odlucni u namjeri da
ga razapnu i ubiju, ali ga je Uzviseni Allah spasio i uzdigao Sebi, davsi da
jedan od njegovih sljedbenika, kojeg su uhvatili, razapeli i ubili, lici na njega,
tako da su mislili da su ubili Isaa. Mnogi krscani su povjerovali u njihovu
tvrdnju, ali to nije tacno; svi koji u to vjeruju, grijese. Uzviseni kaze: /
nevjernici pocese smisljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije
najbolje. (Ali 'Imran, 54.)

Uzviseni, takoder, kaze: '^A kada Isa, sin Merjemin. rece: "O sinovi
hrailovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni
Tewrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku cije ce ime biti Ahmed,
koji ceposlije mene doci. "; i kad im on donese jasne dokaze oni rekose: "Ovo
je prava vradzbina! " *A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu lazi
iznosi dok se u Islam poziva? A Allah nece ukazati na pravi put narodu koji
nepravdu cini. *Oni zele da ugase AUahovo svjetlo ustima svojim, a Allah ce
uciniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima. " (Es-
Saff, 6.-8.) Uzviseni, zatim, kaze: "O vjernici, pomozite Allahovu vjeru kao sto

\

i

529

^Mfa

ha alejhi selam

sit ucenici rekli: "Mi cemo pomoci Allahovu vjeru ", a had ih je ha, sin
Merjemin, upitao: "Hocete li me pomoci Allaha radi?" I neki od sinova
Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali -
protiv neprijatelja njihovih pomogli i oni su pobijedili. (Es-Saff, 14.)

Isa SEiSi je posljednji izraelski poslanik. On im je u svojim obracanjima
najavio dolazak postjednjeg poslanika, koji ce doci poslije njega. Rekao imje
kako ce se zvati i opisao ga, kako bi ga mogli prepoznati i sUjediti ga kada se
pojavi. To je bio dokaz i AUahovo dobrocinstvo prema njima, kao sto kaze
Uzviseni: Onima koji ce sUjediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nece znati ni da
cita ni, pise, kojeg oni kod sebe, u Tewratu i Indzilu, zapisana nalaze, koji ce
im naredivati dobro a zabranjivati zlo, koji ce im Ujepa jela dozvoljavati, a
ruzna zabranjivati. Zato ce oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu
podrzavali i pomagali, i svjetlo po njemu poslano slijedili - postici ono sto
budu zeljeli. " (El-A'raf, 157.)

Muhammed ibn Ishak navodi: - Sewr ibn Jezid mi je pricao, da je cuo od
Halida ibn Ma'dana, da su ashabi jednom prilikom Allahovog Poslanika ^
zamolili: "O Aliahov Poslanice, reci nam nesto o sebi", pa im je rekao: - Ja
sam dova moga oca Ibrahima i nagovijest Isaova. Moja majka je, kada me je
zanijela, vidjela kao da je iz nje izasla svjetlost koja je obasjala dvorce Busreu
§amu".

Hadis slican ovome se prenosi i od Irbada ibn Sarije i Ebu Umame, a oni od
Poslanika ^, s tim sto u njemu stoji: "Ja sam dova moga oca Ibrahima i
nagovijest Isaova, jer je Ibrahim, kada je sagradio Ka'bu, zamolio;
"Gospodaru nas, posalji im poslanika jednog od njih. " (El-Bekare, 129.) Kada
se poslanstvo medu Izraelcanima zavrsavalo sa Isaom, on im je rekao da medu
njima vise nece biti poslanika, i da ce nakon njega poslanik biti Arap, koji nece
znati ni citati ni pisati, posljednji od svih poslanika, po imenu Ahmed, a to je
ustvari Muhammed ibn Abdullah ibn Abdulmuttalib ibn Hasim, iz loze
Ibrahimovog S^i sina Ismaila.

Uzviseni Allah kaze: - / kada im je on donio jasne dokaze, oni rekose:
"Ovoje prava vradzbina!" Moguce je da se ovo odnosi na Isaa s^l a moguce
je i na Muhammeda a|.

Uzviseni, zatim, bodri Svoje robove - vjemike da porno gnu Islam i
muslimane, tako sto ce pomoci i stati uz Njegovog Poslanika u sirenju Islama:
O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao sto su ucenici rekli: "Mi cemo pomoci
Allahovu vjeru! ", kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: "Hocete li me pomoci
Allaha radi? ", tj. ko ce mi od vas pomoci u pozivanju Allahu? To se desilo u
Nazaretu, po kome su krscani i dobili ime. Uzviseni Allah kaze: / neki od
sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, tj. u ono u sto je on Izraelcane i
druge pozivao da vjeruju, pa su jedni povjerovali, a drugi nisu. Medu onima
koji su povjerovali bill su i svi stanovnici Antakije, kako navodi vise
historicara i mufessira. Njima je Isa, naime, bio poslao trojicu izaslanika, medu
kojima je bio i Sem'un, pa su se odazvali i povjerovali. Sve u svemu, ovdje se

530

Isa alejhi selam

Isa, sin
i sinova
srovali -

kcanjima
Cao im je

I kada se
sto kaze
lati ni da
;, koji ce
Ijavati, a
^a budu
[mio sto

iduo od

lanika ^
cao: - Ja
da me je
! Busre u

aoni od
rahima i
zamolio:
9.) Kada
da medu
coji nece
1, a to je
iz loze

rekose:
moguce

Islam i
I Islama;
rpomoci
'. pomoci
desilo u
neki od
lelcane i
|u onima
odi vise
ca,medu
ovdje se

P

ne misli na one koji se spominju u suri Ja-sin, o cemu smo govorili u kazivanju
"stanovnicima jednog grada." Drugi Izraelcani, bar vecina njih nisu
povjerovali. Allah je poslije pomogao one koji su povjerovali protiv onih koji
nisu, pa su ih oni nadvladali i pobijedili. O tome Uzviseni kaze: I kada Allah
rece: "O Isa, dusu cu ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit cu te od nevjernika i
ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika, sve do Smaka svijeta. "
(Ali'Imran, 55.) Dakle, ko god mu je bio blizi, pobjedivao je onog drugog.
Tako su muslimani, posto su o njemu govorili nesumnjivu istinu, tj. da je on
AUahov rob i poslanik, pobjedivali krscane koji su zastranili i pretjerivali,
pripisujuci mu vise nego sto je Allah preko njega objavio.

Isto tako, dok su krscani sveukupno gledajuci ispravnije u njega vjerovali
nego jevreji, neka jeAllahovo prokletstvo na njih, pobjedivali su jevreje, u
periodu do ponovne pojave Islama i muslimana.

Spustanje sofre

Uzviseni Allah kaze: */ kada ucenici rekose: "O Isa, sine Merjemin, moze
li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti", on rece: "Bojte se Allaha, ako ste
vjernici!" *"Mi zelimo", rekose oni, "da s nje jedemo i da srca nasa budu
smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo
svjedoci. " *Isa, sin Merjemin, rece: "O Allahu, Gospodaru nas, spusti nam s
neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i cudo
Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!" *"Ja cu vamje spustiti", rece
Allah, "ali cu one medu vama koji i poslije ne budu vjerovali, kazniti kaznom
kakvom nikoga na svijetu necu kazniti!" (El-Ma'ide, 1 12.-1 15.)

Mi smo u nasem Tefsiru naveli predaje od Ibn Abbasa, Selmana el-Farisija,
Ammara ibn Jasira i drugih, u kojima se govori o spustanju sofre. U njima stoji
da je Isa ^i naredio ucenicima da poste trideset dana. Kada su ispostili,
zatrazili su od Isaa da im spusti sofru s neba da sa nje jedu i da im se srca
smire, kao znak da im je Allah primio post i udovoljio njihovoj molbi. Takoder
su htjeli da im to bude praznik, pa da toga dana kada im prestaje post s nje jedu
i da im sto je na sofri bude dovoljno od prvog do posljednjeg, i bogatom i
siromasnom. Isa >^\ ih je poceo savjetovati, bojeci se da nece biti zahvaini
kako treba i da nisu sve ispunili kako treba. Medutim, oni su bili upomi da on
zamoH Uzvisenog Gospodara da im to da. Vidjevsi da ne odustaju, on je prisao
do mjesta gdje je klanjao, obukao grubu odjecu od kostrijeti, mimo stao, oborio
glavu, zaplakao, te skruseno zamolio Allaha da im da sto su trazili. Na to je
Uzviseni Allah, na ocigled svijeta, spustio sofru s neba. Pojavila se izmedu dva
oblaka i malo po malo se pribhzavala. Kako se spustala, Isa je molio
Uzvisenog Gospodara da je ucini miloscu, blagoslovom i spasom, a ne
kaznom. Tako se spustala, dok se nije spustila tacno ispred Isaa ^^. Posto je
bila prekrivena boscom, Isa je poceo otkrivati, izgovarajuci: "U ime Allaha,
najboljeg opskrbljivaca." Na njoj je bile sedam riba i sedam pogacica. Jedni
kazu da je bilo jos i sirce, a drugi i sipak i drugo voce. Od nje se osjecao lijep

531

Isa alejhi selam

miris. Allah je rekao: "Bttdi", i ona je bila. Isa je zatim rekao da jedu, a oni su
odgovorili da nece prije njega. Na to je Isa rekao da su je oni prvi trazili. Posto
su odbili da prvi pocnu jesti, Isa je naredio da se podijeli siromasima,
bijednicima, bolesnim i oduzetim kojih je bilo oko hiljadu i tri stotine. Kad su
jeli sa sofre, svi koji su bili bolesni i oduzeti su ozdravili, pa su se ostali, kad su
to vidjeli, pokajali sto i oni nisu jeli. Dalje se kaze da je sofra silazila svaki dan
po jedanput, i da je svijet s nje jeo, a da nikom nije bilo malo, jer je isto jeo i
prvi i posljednji, iako ih je ponekad bilo i po sedam hiljada osoba. Zatim je
silazila svakog drugog dana, kao sto je i Salihov narod pio mlijeko od deve
svakog drugog dana. Zatim je Allah naredio Isau da sa nje jedu saino
siromasni, mimo bogatih. To je, medutim, mnogima tesko palo. Dvolicnjaci su
se poceli bimiti i prigovarati, pa je prestala silaziti, a oni koji su prigovarali bili
su pretvoreni u svifije.

Ibn Ebi Hatim i Ibn Dzerir navode da je El-Hasan ibn Kaz'a el-Bahili
pricao, da je cuo od Su:Qana ibn Habiba, on od Se'ida ibn Ebi'Arube, on od
Katadea, on od Hallasa, a on od Ammara ibn Jasira, da je Poslanik ^ rekao:
"Na sofri, koja je bila spustana s neba, bilo je meso i hljeb. Onima kojima je
spustana bilo je naredeno da ne taje, ne lakome se i uzimaju za sutra. Medutira,
bili su lakomi, pa su uzimali i gomilali, zbog cega su se pretvorili u majmune i
svinje."'

Ovu predaju Ibn Dzerir navodi i od Bendara, on od Ibn Ebi Adijja, on od
Se'ida, on od Katadea, on od Hallasa, a on od Ammara, kao mewkuf i to je
ispravnije. On je takoder navodi i od Simaka, on od jednog covjeka iz pleraena
Benu Adzl, a on od Ammara, kao mewkuf sto je ispravnije. Allah, opet,
najbolje zna. Izmedu Ammara i Hallasa nedostaje jedan prenosilac. Sve u
svemu, da je sigumo da je ova predaja od Poslanika, ona bi bila presudna u
ovom slucaju.

Ucenjaci se ne slazu da H je ova sofra uopce bila spustana ili nije. Vecina ih
smatra da je bila spustana, jer na to ukazuju navedene predaje, a tako se da
razumjeti i iz vanjskog smisla kur'anskog teksta, pogotovu iz rijeci: Ja cu vam
nju spustiti; Tako navodi Ibn Dzerir, a Allah, opet, najbolje zna.

Pored toga, Ibn Dzerir vjerodostojnom predajom navodi da su Mudzahid i
Hasan ibn Ebi el-Hasan el-Basri rekli: "Sofra nije spustena, jer su oni odustali
kada je Allah rekao: ali cu one medu vama koji i poslije ne budu vjerovali,
kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu necu kaznitil

Zato se kaze da krscani za slucaj sa sofrom nista ne znaju, jer se taj slucaj
ne spominje u njihovoj knjizi; iako se o njemu u vise predaja govori. Allah,
opet, najbolje zna.'

Mi smo ovom slucaju u nasem Tefsiru opsimije govorili, pa ko zeli neka
to tamo potrazi. Hvala Allahu na Njegovoj dobroti.

' Et-Taberi u svom Tefsiru 2/130, 4/130; Tirmizija 4/102.
' Ibn Kesir u svom Tefsiru 4/262/Mearif.

532

oni su
Posto

nunc I

sOn od

i to je

lena

opet,

5ve u

la u

Isa alejhi selam

Ebii Bekr ibn Ebi ed-Dunja navodi da mu je jedan covjek, cijeg se imena
ne sjeca, pricao da je Hadzdzadz ibn Muhammed pricao, da je cuo od Ebu
Hiiala Muhammeda ibn Sulejmana, on od Bekra ibn AbduUaha el-Muznija da
je rekao: "Ucenici su jednom prilikom izgubili svoga poslanika Isaa, pa im je
receno da se uputio prema mom, te su krenuli u potragu za njim, pa su kad su
dosli do mora, ugledali kako hoda po vodi i kako ga valovi cas dizu a cas
spustaju. Bio je napola obucen, a napola zaogmut svojom odjecom. Kad im je
prisao, jedan od njih, za koga Ebu Hilal kaze da misli da je bio najbolji, je
rekao: "Da ti pridem, Allahov poslanice!?", pa mu je odgovorio: "Pridi!"
Ovaj je, stavivsi jednu nogu na vodu, zakoracio drugom, povikao: "Uh!
Utopih se, Allahov poslanice!" "Daj mi ruku, iakovjerni!", odgovorio je Isa,
"da covjek, koliko jednu dlaku iskreno vjeruje, bez ikakvih teskoca bi bodao
po vodi."

Slicnu predaju navodi i Ebu Se'id ibn el-A'rabi od Ibraliima ibn Ebi el-
Dzehima, on od Sulejmana ibn Harba, a on od Ebu Hiiala ibn Bekra.

Ibn Ebi ed-Dunja dalje navodi: "Muhammed ibn Alijj ibn el- Hasan ibn
Sufjan nam je pricao, da je cuo od Ibrahima ibn el-Es'asa, a on El-Fudajla ibn
Ijada da je rekao: - Upitan kako moze ici po vodi, Isa je odgovorio:
"Zahvaljujuci imanu i cvrstom ubjedenju." "Vjerujemo kao i ti i cvrsti smo kao
i ti!", odgovoriU su, pa im je rekao: "Pa hajde, onda hodajte i vi!" Kad su,
krenuvsi za njim, potonuli, upitao ih je: "§ta vam je?", odgovorili su mu:
"Strah nas je valova." "A zar vas nije strah Gospodara valova?!", upitao je.
Zatim je, kad ih je izvadio i izvukao na kopno, zgrabio rukama pijesak i
otvorio. U jednoj ruci mu je bilo zlato, a u drugoj zemlja ili pijesak. "§ta vam
je od ovo dvoje draze?", upitao je, pa su odgovorili: "Zlato." Na to je on rekao:
"Kod meneje i jedno i drugo isto."

U kazivanju o Jahjau, sinu Zekerijjaovom, ranije smo rekh da se od nekih
ucenjaka iz prvih generacija navodi da je Isa ^i nosio odjecu od kostrijeti i jeo
lisce sa drveca, da nije imao stana, porodice ni imetka, niti ista sto je ostavljao
za sutra. Neki od njih kazu da je jeo od zarade svoje majke, koja je prela vunu.
Neka je Allahov blagoslov i mir na njega,

Ibn Asakir navodi da je Es-Sa'bi rekao: "Kada bi se u Isaovom ^d
prisustvu spomenuo Sudnji dan, on bi vrisnuo i rekao: "Ne priHci sinu
Merjeminom da suti kada mu se spomene Sudnji dan." Od Abdulmelika ibn
Se'ida ibn Ebdzera se prenosi da bi Isa, kada bi cuo vaz, zaplakao poput majke
kojoj je dijete umrlo.

Abdurrezzak navodi da je cuo od Ma'mera, on od Dza'fera ibn Belkana da
je Isa imao obicaj reci: "Allahu moj, ja ne mogu otkloniti ono sto ne volim, niti
mogu pribaviti ono sto zelim. Ja sam u vlasti drugog i ovisan sam o svojim
djehma. Zato od mene nema veceg siromaha! Allahu moj, ne dozvoh da se
neprijatelj raduje mojoj nesreci i preko mene ne unesreci moga prijatelja. Ne
dopusti da me u vjeri snade nevolja i ne dozvoli da me se domogne onaj ko
prema meni nema milosti."

533

Isa alejhi selam

Fudajl ibn Ijad prenosi od Junusa ibn Ubejde, da je Isa govorio: "Niko nece
istinski vjerovati sve dok bude brinuo sta ce na ovom svijetu jesti." Fudajl
takoder kaze da je Isa govorio: "Razmisljao sam o stvorenjima, pa sam
zakljucio da je po meni srecniji onaj ko nikako nije ni stvoren!"

Ishak ibn Bisr od Hisama ibn Hasana prenosi da je El -Hasan rekao: "Na
Sudnjem danu 6e Isa biti prvi medu isposnicima." On, takoder, kaze: "Oni koji
se budu klonili grijeha, na Sudnjem danu ce biti prozivljeni sa Isaom."

On dodaje: "Jednog dana je Isa, stavivsi karaen pod glavu umjesto jastuka,
legao i duboko zaspao, pa je naisao Iblis i rekao: "0 Isa, zar ne tvrdis da ti od
ovog svijeta nista nije potrebno? Pa i taj kamen je jedna od dunjaluckih stvari!"
Na to je Isa ustao, uzeo kamen i bacio ga prema njemu i rekao: "Eto ti ga,
Zajedno sa dunjalukom!"

Mu'temir ibn Sulejman kaze da je Isa jednom prilikom izasao pred svoje
drugove, zaogmut samo vunenim ogrtacem, koji mu je pokrivao samo ono
najnuznije. Bio je bos, uplakan, razbarusene kose, pozutio od gladi i ispucalih
usana od zedi. "Neka je na vas mir, o potomci Israilovi!", rekao je: "Ja sam,
Allah ovom voljom, dao dunjaluku mjesto koje mu i pripada - ne diveci se i ne
hvaleci ga. Znate li gdje mi je kuca?" "Gdje ti je kuca, Duhu Boziji?", upitali
su, pa im je rekao: "Moje kuce su dzamije, miris: voda, zacin: glad, a nocna
svjetiljka Mjesec. Zirai namaz obavljam gdje Sunce obasjava, mirisna trava mi
je zemaljsko zelenilo, a vuna odjeca. Znak mi je strah od Gospodara, a prijatelji
su mi nepokretni i ubogi siromasi. Omrknem i osvanem bez igdje icega, dobre
sam duse i mirae savjesti. Ima li iko bogatiji od mene?" Ovo prenosi Ibn
Asakir.

U zivotopisu Muhammeda ibn el-Welida ibn Ebbana ibn Hibbana Ebi el-
Hasana e!-Ukajlija el-Misrija se navodi: "Hani' ibn Mutevekkil el-Iskenderani
nam je pricao, da je cuo od Hajweta ibn Surejha, on od El-Welida ibn Ebu el-
Welida, on od Sefijja ibn Mati'a, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik M rekao:
"Uzviseni Allah je objavio Isau: - O Isa, seli se iz jednog u drugo mjesto, kako
te ne bi prepoznali i uznemiravali. Tako mi Moje moci i velicine, dat cu ti za
zene hiljadu hurija, prirediti ti svadbenu gozbu od cetiri stotine godina!"

Ipak je zacudujuce da se ova predaja pripisuje Poslaniku. Moguce je da je
ona mewkuf i da ju je Sefijj ibn Mati' preuzeo od Ka'ba e!-Ahbara ili nekog
drugog ko prenosi israilijjate. Allah, opet, najbolje zna.

Abdullah ibn el-Mubarek kaze: "Sufjan ibn Ujejne prenosi od Halefa ibn
HuSiba, da je Isa rekao ucenicima: "Kao sto su vladari vama prepustili
mudrost, tako i vi njima prepustite dunjaluk."

Katade navodi da je Isa i^ rekao: "Pitajte me! Ja sam blaga srca i sSm u
svojim ocima mali!"

Ismail ibn Ajjas prenosi od AbduUaha ibn Dinara da je Ibn Omer pricao, da
je Isa svojim ucenicima savjetovao: "Jedite jecmeni hljeb, pijte cistu vodu i sa
ovim se svijetom rastavite mime savjesti i bezbrizni. Tako mi onoga sto

534

"Na
koji

Isa alejhi selam

govorim, slast ovog svijeta podrazumijeva gorcinu onoga, a gorcina ovoga,
slast i uzivanje na onom svijetu. Allahovi robovi ne zive raskosno. Tako mi
mojih rijeci, najgori od vas je ucen covjek koji svojim prohtjevima daje
prednost nad znanjem i zeli da svi Ijudi budu poput njega." Predaju slicnu ovoj
prenosi i Ebu Hurejre.

Ebu Mus'ab prenosi od Malika da je cuo, da je Isa rekao: "0 Israilovi
potomci, uzimajte bistra vodu, poljsku zelen i jecmeni hljeb, a cuvajte se
psenicnog hljeba, jer na njemu necete biti zahvalni."

Ibn Wehb prenosi od Sulejmana ibn Bilala, daje Jahja ibn Se'id pricao da
je Isa govorio: "Neka vara ovaj svijet bude mjesto kroz koje cete prolaziti, a ne
koje ce te graditi."

Takoder je govorio: "Ljubav prema dunjaluku je uzrok svakom grijehu.
Pogled u srcu izaziva strast." Wuhejb ibn el-Werd prenosi slicnu predaju i jos
dodaje: "A koliko je strasti u srcima Ijudi dovelo do dugog oplakivanja"

Od Isaa !^ se prenosi daje rekao: "O ti covjece slabicu, boj se Allaha ma
gdje bio. Na ovom svijetu budi gost prolaznik, Neka ti kuce budu dzamije. Oci
navikni na plac, tijelo na sabur a srce na razmisljanje i nemoj brinuti za
sutrasnju nafaku, jer je to greska!"

Takoder se od njega prenosi da je rekao: "Kao sto niko od vas ne moze
napraviti kucu na morskom valu, neka tako ni ovaj svijet ne smatra
boravistem."

U tom smislu Sabik el-Berberi spjeva:

Sabljama ste uzeli sebi kuce -
a da li se na vodi pravi kuca od ilovace!

Sufjan es-Sewri kaze da je Isa, sin Merjemin, rekao: "Ne moze u srcu
vjemika istovremeno postojati ljubav i prema dunjaluku i prema Ahiretu, kao
sto u jednoj posudi ne raogu biti voda i vatra."

Ibrahim el-Harbi prenosi od Dawuda ibn Resida, da je Ebu Abdullah es-
Sufi rekao: - Isa je rekao: "Onaj ko trazi dunjalukje poput onog ko pije morsku
vodu: sto je vise pije vise zedni, sve dok ga ne ubije."

Od Isaa ^m\ se, takoder, prenosi daje rekao: "Sejtan je uz dunjaluk. On sa
imetkom zavarava, uljepsava prolitjeve i budi strasti."

El-A'mes od El-Hajseme prenosi da je rekao: "Isa bi stavio hranu pred
svoje prijatelje, pa bi ustao i rekao: "Tako i vi pocastite ostale Ijude."

Jedna zena je rekia Isau i^: "Blago li se krilu koje te je nosilo i grudima
koje su te dojile!" On je na to rekao: "Blago U se onom ko uci Allahovu Knjigu
iponjoj radi!"

On je, takoder, rekao: "Blago li se onom ko place kad se sjeti svojih grijeha,
ko cuva svoj jezik i kome nije tijesna njegova kuca." Od njega se, takoder,
prenosi daje rekao: "Blago li se onom ko spava i ne razmislja o grijehu, nego
razmislja o onome sto nije grijeh."

535

Isa alejhi selam

Malik ibn Dinar kaze; "Jednom je prilikom Isa sa svojim sljedbenicima
naisao pored lesine, pa su rekli: "Kako zaudara!", a on je rekao: "Kako ima
bijele zube!", da bi ih odvratio od ogovaranja."

Ebu Bekr ibn Ebi ed-Dunja navodi, da je Husejn ibn Abdurraiiman pricao,
da je Zekerijja ibn Adijj rekao: - Isa, sin Merjemin, je rekao: "O ucenici, budite
zadovoljni i sa malo dunjaluka ako je sa vjerom sve u redu, kao sto su
dunjalucari zadovoljni i sa malo vjere ako je sa dunjalukom sve u redu!"
Neki je pjesnik prepjevao Zekerijjaove rijeci:

Vidim kako su neki Ijudi zadovoljni i sa minimumom u vjeri,

ali nece da se zadovolje sa minimumom u zivotnim potrebama.

Ukorist vjere odreci se dunjaluka kojipripada vladarima,

kao sto se vladari odricu vjere u korist dunjaluka!

Ebu Mus'ab prenosi od Malika da je Isa, sin Merjemin, rekao: "Ne govorite
puno, osim ako spominjete Allaha, jer ce vam srca, a da i ne znate, postati
gruba, a grubo srce je daleko od Allaha. Ne odnosite se prema Ijudskim
grijesima kao gospodari, nego kao robovi! Ljudi je dvije vrste: jedni koji su
dobro i drugi koji pate. Smilujte se onima koji pate i zahvaljujte Allahu ako ste
dobro!"

Es-Sewri prenosi da je od svoga oca 5uo, da je Ibrahim et-Timi pricao, daje
Isa svojim sljedbenicima rekao: "Istinu vam govorim: - Ko trazi Firdews neka
se hrani cmim hljebom od jecma i spava na smetljistu sa psima."

Malik ibn Dinar kaze da je Isa rekao: "Za postizanje Firdewsa se ne trazi
puno; treba se zadovoljiti sa cmim jecmenim hljebom iz luga i logom sa psima
na smetljistu."

Abdullah ibn el-Mubarek kaze daje cuo od Su^ana, on od Mensura, daje
Salim ibn Ebi el-Dza'd pricao, da je Isa rekao: "Radite radi Allaha a ne radi
svojih stomaka. Pogledajte ptice koje omrknu i osvanu, a ne siju i ne zanju,
nego im Allah daje nafaku. Ako kazete da su vam stomaci veci nego kod ptica,
onda pogledajte divlje konje i krave: oni takoder osvanu a da ne siju i ne zanju,
nego ih Allah opskrbljuje."

Sefwan ibn Amr prenosi od Surejha ibn AbduUaha, daje Jezid ibn Mejsere
pricao, da su ucenici jednom prilikom upitali Mesiha: "O Boziji vjerovjesnice,
pogledaj kako je ova dzamija lijepa!", pa im je rekao: "Amin, Amin! Istinu
vam govorim, Allah od ove dzamije nece ostaviti ni jedan kamen, a da ga zbog
Ijudskih giijeha nece srusiti. Allah ne ukazuje svoju milost zbog zlata, ni srebra
ni ovog kamenja, kome se divite. Njemu su od svega toga draza cista srca
vjemika. Zahvaljujuci njima, Allah daje zivot na Zemlji i zbog njih, kad se
iskvare, razara Zemlju."

Hafiz Ebu el-Kasim ibn Asakir u svom Tarihu navodi: "Ebu Mensur ibn
Muhammed es-Sufi nam je pricao, da je cuo od Aise bintu el-Hasan ibn
Ibrahim el-Werkanijje, ona od Ebu Muhammeda Abdullaha ibn Omera ibn

536

Isa alejhi selam

/onte

postati

judskim

koji su

ako ste

AbduUaha ibn el-Hesima, on od El-Welida ibn Ebana, on odAhmeda ibn
Dza'fera er-Razija, on od Suhejla ibn Ibrahima el-Hanzalija, on od
Abdulwehhaba ibn Abdulaziza, on od El-Mu'temira, on od Mudzahida, a on od
Ibn Abbasa, da je Poslanik M rekao: - Jednom prilikom je Isa fm naisao pored
jednog pustog grada.

Zadivivsi se njegovim gradevinama, rekao je; "Gospodaru moj, nai'edi
ovom gradu da mi se odazove", pa je Allah objavio torn gradu: "O pusti grade,
odgovori Isau!" Grad je na to zovnuo: "Dragi Isa, sta zelis od mene?", pa je
upitao: "Sta se desilo sa tvojim drvecem, sa rijekama, dvorcima i
stanovniciraa?", pa je grad odgovorio: "Dragi Isa, obistinilo se obecanje tvoga
Gospodara, pa mi se drvece osusilo, potoci presusili, dvorci porusili a
stanovnici grada pomrli!" "A gdje je njihovo blago?", upitao je Isa, pa mu je
grad odgovorio: "Skupljali su ga i od halala i od harama, pa sada truhne u
mojoj utrobi. Aliahu pripada sve sto je na nebesima i na Zemljl." Na to je Isa
mB rekao; "Cudim se trojici: onom ko trazi dunjaluk, a smrt mu je za petama,
onom ko gradi dvorce, a kabur mu je staniste i onom ko se previse smije, a
Dzehennem je ispred njega! Covjece, nezasit si sa velikim a nezadovoijan sa
malim. Svoj imetak skupljas onom ko te nece pohvaliti i dajes ga onom ko te
nece opravdati. Ti si rob svoga stomaka i strasti, a stomak ces zasititi tek kad
udes u kabur. I ti ces vidjeti, covjece, da ce imetak sto skupljas tudi postati."
Ovaj hadis je garib, ali smo ga naveli zato sto sadrzi lijepe savjete.

Sufjan es-Seu^ri prenosi od svoga oca, a on od Ibrahima et-Timija da je Isa
^ rekao; "O ucenjaci, neka vam vase riznice budu na nebu, jer je Ijudsko srce
tamo gdje mu je i riznica."

Sewr ibn Zejd prenosi od Abdulaziza ibn Zebjana da je Isa, sin Merjemin,
rekao: "Onaj ko uci drugoga, poducava i radi, u Carstvu nebeskom zvat ce se
velikim." Ebu Kui'ejb kaze da se prenosi da je Isa im\ rekao; "Nema koristi od
znanja koje te prati u slasti, a iznevjerava u teskocama."

Ibn Asakir sa garib senedom navodi od Ibn Abbasa da je Poslanik M
rekao; "Isa je ustao i pred Izraetcanima rekao; "O ucenici, neraojte mudrosti
govoriti onima koji ih ne zasluzuju, jer cete im nepravdu uciniti, a nemojte ih
kriti od onih koji ih zasluzuju, jer cete tada i njjma nepravdu uciniti. Znanje
se dijeli na tri vrste: ono koje je sigurno pa ga slijedite, ono koje je krivo pa
ga se klonite i ono koje je nesigumo, pa sud o njemu prepustite Uzvisenom
Aliahu,"

Abdurrezzak navodi da je cuo od Ma'mera, a on od jednog covjeka, da je
Ikrime pricao, da je Isa rekao: "Ne bacajte bisere pred svinje, jer one sa njima
nista nece uraditi i ne dajite mudrost onom koje ne zeli, jer je mudrost bolja od
bisera a onaj koje ne zeli gori je od svinje!"

Webb i jos neki navode da je Isa svojim ucenicima rekao: "Vi ste ucenjaci
na Zemlji, pa kada se vi pokvarite nema vam lijeka. Vi imate dva svojstva
neznalica: smijete se bez razloga i ujutro kasno ustajete, a da prethodno niste
noc u ibadetu proveli."

537

Isa alejhi selam

Prenosi se da je upitan ko od Ijudi najvise sije nered, odgovorio da su to
greske ucenih, jer kad uceni pogrijese, grijesi i ostali svijet.

Takoder se kaze da je rekao: "O zli ucenjaci, dunjaluk ste stavili u glave, a
Ahiret pod noge! Rijeci su vam lijek, a djela bolest. Vi ste poput drveta
oleander - lijepo izgleda, ali se onaj ko ga okusi otruje."

Wehb kaze da je Isa rekao: "O zli ucenjaci, sjedite pred dzennetskim
kapijama, a u njega ne ulazite niti siromasne pozivate da u njega udu. Kod
AUaha je najgori covjek ucenjak, koji svojim znanjem trazi imetak."

Mekhul kaze da su se jednom prilikom sreli Jahja i Isa, pa su se rukovali, a
Isa se smijao. Na to ga je Jahja upitao; "§ta je to, teticu, vidim te nasmijanog
kao da si siguran za sebe?", pa mu je Isa odgovorio: "A sta je to pa te vidim
namrgodenog, kao da si pao u ocaj?" Na to je Allah objavio: "Od vas dvojice
Mi je drazi onaj ko se onom drugom nasmijao."

Wehb ibn Munebbih kaze: "Jednom prilikom je Isa sa svojim ucenicima
stao iznad kabura u koji je spustan mrtvac, pa su poceli govoriti o kaburu i o
njegovoj tjeskobi, pa je Isa rekao: "Vi ste vec bili tamo gdje je tjesnje nego u
kaburu: u utrobama svojih majki. Kada Allah hoce, On dadne da i tijesno
mjesto bude siroko i udobno."

Ebu Omer ed-Darir kaze: "Cue sam da bi Isau, kada bi se sjetio smrti, krv
kapala iz koze."

O ovome postoji vise predaja. Mi smo prenijeh samo jedan dio onoga sto
navodi Hafiz Ibn Asakir. Allah upucuje onome sto je ispravno.

Isaovo i^\ uzdizanje na nebo - jevreji i krs6ani su izmislili
slucaj raspecu

Uzviseni Allah kaze: */ nevjernici pocese smisljati spletke, ali ihje Allah
otklonio.jer On to umije najbolje. */ kada Allah rece: "O Isa, dusu cu ti uzeti i
k Sebi te uzdignuti i spasicu te od nevjernika i ucinicu da tvoji sljedbenici budu
iznad nevjernika. sve do Smaka svijeta. Meni ce se poslije svi povratiti i Ja cu
vam o onom u cemu se niste slagali presuditi. " (Ali'Imran, 54.-55.)

Uzviseni, takoder, kaze: *Ali zato sto su zavjet prekrsili i sto u Allahove
dokaze nisit povjerovali, sto su ni hive ni duzne vjerovjesnike ubijali i sto su
govorili: "Nasa su srca okorjela" - Allah imje zbog nevjerovanja njihova srca
zapecatio. pa ihje samo malo vjerovalo; *i zbog nevjerovanja njihova i zbog
iznosenja teskih kleveta protiv Merjeme, *i zbog rijeci njihovih: "Mi smo ubili
Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahovog poslanika!" A nisu ga ubili ni
razapeli, vec im se pricinilo. Oni koji su se o njemu razilazili; oni su sami o
tome u sumnji bili, o tome nisu nista pouzdano znali, samo su nagadali, a
sigurno je da ga nisu ubili, *vec ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i
mudar. *I nema ni jednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nece u
njega onako kako treba povjerovali, a na Sudnjem danu on ce protiv njih
svjedociti. (En-Nisa', 155.-159.)

ml

ga,
pr
su

ko

538

Isaalejhi selam

to

fe, a

/eta

§to

I

rove

\> su
irca
[bog

[bili
ni

It. a
in i
pe u
njih

Ovdje Uzviseni govori da je Isaa, nakon sto gaje obavio snom, uzdigao na
nebo. Ovakvo razumijevanje ajeta je najvjerodostojnije i najispravnije. Tako ga
je spasio od jevreja koji su mu zeljeli nanijeti zlo, pa su ga oklevetali jednom
tadasnjem vladaru nevjemiku,

Hasan el-Basri i Muhammed ibn Ishak kazu da se vladar zvao Dawud ibn
Nura i da je on naredio da se Isa razapne i ubije, pa su ga u jednoj kuci u
Jerusalimu u petak navecer, uoci subote opkolili. Kada su trebali provaliti i uci
u kucu, Allah je dao dajedan od ucenika lici na Isaa, a Isa je kroz otvor na kuci
uzdignut na nebo, naocigled prisutnih. Kada su cuvari usH unutra, nasli su tog
mladica koji je izgledao kao Isa, pa su ga uhvatili - misleci da je Isa - i razapeli
ga, bacajuci mu tmje na glavu da bi ga ponizili. Vecina krscana, koji nisu
prisustvovali torn dogadaju sa Isaom, povjerovala je jevrejima da je razapet, pa
su tako zaiutali na krivi put.

Uzviseni Allah, zatim, kaze: / nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada
bude umirao, nece u njega onako kako treba povjerovati, tj. kada se pred Smak
svijeta, pred kraj vremena, spusti na Zemlju. On ce tada, naime, ubiti svinju,
slomiti krst i ukinuti dzizju i uvazavati samo Islam.

Mi smo o tome opsiraije govorili kad smo govorili o prvom ajetu iz sure
En-Nisa'. Tu smo naveli hadise koji govore o tome. Takoder smo o tome
opsimo govorili i u djelu el-Fitenu we-l-Melahimu, gdje smo naveh predaje
koje govore o silasku Mesiha Isaa fm, po Allahovom naredenju, da ubije
lazljivca Dedzdzala koji ce pozivati na krivi put.

Evo predaja koje govore o tome kako je Isa uzdignut na nebo.

Ibn Ebi Hatim navodi da je Ahmed ibn Sinan pricao, da je cuo od Ebu
Muawije, on od El-Minhala ibn Amra, a on od Se'ida ibn Dzubejra, da je Ibn
Abbas rekao: "Kada je Allah htio podici Isaa na nebo, on se u jednoj kuci
pojavio pred svojim sljedbenicima, tacnije dvanaestoricom svojih ucenika. U
kucu je usao i pred njima se pojavio mokre glave, kao da je iz vode izasao i
rekao: "Medu vama imajedan koji ce me dvanaest puta zanijekati, nakon sto je
povjerovao u mene!" Zatim je upitao: "Ko od vas pristaje da lici na mene i da
umjesto mene bude ubijen uz obecanje da ce na mom stepenu biti?" Na to se
javio jedan mladic, najmladi od svih. Isa mu je rekao da sjedne, a zatim ponovo
upitao, pa je opet onaj mladic ustao i rekao: "Ja cu." Na to je Isa rekao:
"Dobro, ti si taj.", pa je primio Isaov izgled, a onda je Isa kroz otvor na kuci
uzdignut na nebo.

On dalje kaze: "Zatim je dosla jevrejska potjera, pa su uhvatili onog ko je
licio na Isaa, ubih ga i razapeU. Jedan od njih je dvanaest puta porekao Isaa,
nakon sto je u njega vjerovao. Oni su se kasnije podijeUli u tri frakcije. Jedni su
govorili: "Medu namaje bio bog dokle je htio, pa se onda popeo na nebo." To
su biU jakobiti. Drugi su govorili: "Medu namaje bio Sin Boziji dokle je htio,
pa ga je onda Bog podigao sebi." To su bili nestorijanci. Treci su govorili:
"Medu nama je bio Boziji rob i poslanik dokle je htio, pa ga je onda Allah

539

Isa alejhi selam

uzdigao Sebi." To su bili musUmani. Prve dvije grupe su se ujedinile protiv
muslimana i pobile ih, tako da pravog Islama nije bilo sve dok Allah nije
poslao MuhatTuneda ^.

Ibn Abbas kaze: "Na to se odnose rijeci Uzvisenog: Pa smo Mi one koji
su povjerovali - protiv neprijatelja njihovih pomogli i oni su pobijediii
(Es-Saff, 14.)'

Sened ove predaje je vjerodostojan do Ibn Abbasa i ispunjava Muslimove
uvjete. Prenosi je i Nasaija od Ebi Kurejba, on od Ebu Muawije ltd., kao i Ibn
Dzerir od Muslima ibn Dzunade, a on od Ebu Muawije.

U torn smislu govori vise ucenjaka iz prvih generacija, medu kojima i
Muhammed ibn Ishak ibn Jesar, koji to navodi opsimo. Tako on kaze: "Isa ^
je poceo moliti Allaha ^ da mu produzi zivot, kako bi izvrsio poslanicki
zadatak i upotpunio misiju, u zelji da sto vise svijeta pristupi Allahovoj vjeri,
Kaze se da je uz njega bilo dvanaest ucenika: Buti'os, Jakub ibn Zedba, Julinus
- Jakubov brat, Endrawis, Filips, Ebrusulma, Metta, Tomas, Jakub ibn Halkija,
Tedaus, Fetjatija i Judiis .Kerjajuta (Juda Iskariotski), koji je izdao Isaa
jevrejima."

Ibn Ishak dalje kaze: "Medu njima je bio jos jedan covjek po imenu
Serdzus, koga krscani prikrivaju, a kojem je dat Isaov izgled i koji je razapet
umjesto njega. Neki krscani pak vjeruju da je Judus ibn Kerjajuta bio taj kome
je dat Isaov izgled, i koji je umjesto njega razapet. Allah najbolje zna!

Ed-Dahhak navodi da je Ibn Abbas rekao: "Isa im je za vodu odredio
Sem'una, a jevreji su ubili Judusa, kojem je dat Isaov izgled."

Ahmed ibn Merwan kaze: Muhammed ibn el-Dzehm nam je pricao: "Cuo
sam el-Fen*aa da o rijecima Uzvisenog: I nevjernici pocese smisljati spletke, all
ihje Allah otklonio, jer On to umtje najbolje, kaze: "Isa dugo vremena nije bio
kod svoje tetke, pa je dosao da je obide. Cuvsi za njega jevrej Re'su-1-Dzalutje
krenuo da ga uhvati. Tako su opkolili kucu i razvalili vrata, pa je Re'su-1-
Dzalut usao da uhvati Isaa. Medutim, Allah mu nije dopustio da ga ugleda, pa
je svojim Ijudima sa isukanim macem povikao: "Nisam ga vidio." Medutim,
oni su povikali: "Pa ti si Isa!", jer Allah mu je bio dao Isaov izgled, pa su ga
uhvatili, pretukli i razapeli. Zato Uzviseni kaze: A nisu ga ni ubili ni raspeli,
vec im se pricinilo.

Ibn Dzerir navodi da je Ibn Humejd pricao, da je cuo od Jakuba el-
Kummija, on od Heruna ibn Antare, da je Wehb ibn Munebbih rekao: "Isaje sa
svojih sedamnaest ucenika usao u jednu kucu, pa su ih opkolili. Kada su usli,
Allah im je svima dao da lice na Isaa. Na to su povikali: "Opcarali ste nas; ali,
ili cete nam pokazati Isaa, ili cemo vas sve pobiti!" Isa je rekao svojim
ucenicima: "Ko ce od vas danas dati svoj zivot za Dzennet?" Jedan od njih je
rekao: "Ja cu", pa je izasao pred njih i rekao: "Ja sam Isa". A posto je Allah

Ibn Kesir u svom Tefsiru 4/3 1/Umdetu-t-tefasir.

540

nije

su ga
spell.

Isa alejhi selam

dao da lici na Isaa, oni su ga uhvatili, ubili i razapeli. Tako se njima pricinilo,
pa vjeruju da su ubili Isaa. Krscani takoder vjeruju da je to bio Isa. Medutim,
toga dana je Allah uzdigao Isaa.

Ibn Dzerir' takoder, navodi da je cuo od Ishaka, on od Ismaila ibn
Abdulkerima, on od Abdussameda ibn Ma'kala, a on od Wehba da je rekao:
"Kada je Allah dao do znanja Isau, sinu Merjeminu, da uskoro odlazi sa ovog
svijeta, prepao se smrti i to mu je tesko palo, pa je pozvao ucenike, pred njih
stavio da jedu i rekao im: "Dodite mi veceras, jer ste mi nesto potrebni."

Kada su mu te veceri dosli, posluzio ih je vecerom i poceo dvoriti. Kada su
zavrsili sa jelom, svojom rukom im je oprao ruke, polio im da uzmu abdest,
svojom odjecom ih posusio. Cinilo im se daje to previse, pa im je bilo neugodno.
Medutim, on im je rekao: "Ko veceras odbije bilo sta od onoga sto radim nije
moj, niti sam ja njegov!" Tada su mu pustili, a on je, kada je s tim zavreio, rekao:
"To sto sam veceras ucinio za vas; posluzio vas jelom; svojom rukom oprao
vase ruke, neka bude za primjer. Vi znate da sam ja najbolji od vas, pa neka se
niko od vas ne uzdize nad onim drugim. Jedni drugima budite sluge, kao sto
sam ja bio vama! A sto se tice moje potrebe zbog koje sam vas pozvao, to je da
molite AUaha 1 da mu skruseno dove uputite, kako bi mi produzio zivot."

Medutim, kada su se pripremili i htjeli poceti sa dovama, obuzeo ih je san,
pa nisu mogli uciti dove. Vidjevsi to, on ih je poceo buditi i govoriti: "Slava
Allahu! Zar se ne mozete sa mnom strpiti jednu noc i pomoci mi?" "Tako nam
Allaha, ne znamo sta je sa nama!", govorili su. "Tako nam AUaha, znali smo i
vise noci bdjeti, ali sada ne mozemo ni jednu jedinu noc! Kad smo trebali
uputiti dovu nesto nas je sprijecilo." Na to je on rekao: "Ode pastir, a stado se
raspade!", jadikujuci tako sam sa sobom.

Zatim je rekao: "Nocas ce me jedan od vas zanijekati tri puta, prije nego sto
pijetao zakukurice, a drugi ce me jeftino prodati za nekoliko dlrhema, i njima
se hraniti." Nakon toga, oni su izasli i razisli se. Jevreji su nastavili tragati za
njim, pa su naisli na § em 'una, jednog od ucenika i rekli: "On je jedan od
njegovih ucenika." On je to porekao rekavsi: "Nisam ja njegov ucenik", pa su
ga pustih. Zatim su ga pronasH drugi, pa je opet porekao daje Isaov ucenik. U
torn momentu je cuo pijetla kako kukurice, pa se rastuzio i zaplakao.

Kad je svanulo, jedan od ucenika je otisao jevrejima i rekao: "Sta cete mi
dati ako vam kazem gdje je Mesih?" Oni su mu dali trideset dirhema, pa ih je
odveo do njega. Medutim, to je bio neko drugi, samo sto je licio na njega, pa su
ga misleci daje on Isa, uhvatiU, svezali konopcem i poveli sa sobom, govore6i
mu: "Ti si ozivljavao mrtve, rastjerivao sejtane i lijecio lude, pa zar ne mozes
sebe spasiti od ovog konopca?!" Zatim su ga pljuvali i bacali na njega tmje,
sve dok ga nisu doveH do stuba na kojem su ga htjeli razapeti. Medutim, Allah
je Isaa uzdigao Sebi, a oni su razapeli onog sto je izgledao kao on i taj je ostao
tako sedara dana.

Et-Taberi u svom Tarihu 1/601, 602/Mearif.

541

Isa alejhi selam

Zatim su Isaova majka i jos jedna zena koju je on lijecio, pa ju je Allah
oslobodio ludila, pocele plakati na mjestu raspeca, pa im je Isa dosao i upitao
ih: "Zasto placete?" One su odgovorile: "Zbog tebe."

On je rekao: "Mene je Allah uzdigao Sebi i nikakvo me zlo nije pogodilo, a
ovo se njima pricinilo. Nego, recite ucenicima da mi dodu na to i to mjesto."
Na zakazano mjesto doslo je njih jedanaest, bez onoga koji ga je prodao i
prokazao jevrejima. On ihje upitao za njega, pa su mu rekli da se pokajao zbog
svoga postupka i da je izvrsio samoubistvo, udavivsi se. "Da se doista pokajao,
Allah bi mu primio pokajanje?", odgovorio je.

Zatim ih je upitao za mladica po imenu Jahja koji ihje stalno pratio i rekao:
"On je sa vama, pa krenite! Svaki od vas ce govoriti jezikom drugog naroda, pa
ih opominjite i pozivajte na pravi put!"

Medutim, ova je predaja cudna i garib. Ipak, ona je tacnija od kazivanja
krscana, Allah ih prokleo, u kojima stoji da je Mesih dosao Merjemi, kojaje
sjedila i plakala kod njegovog kabura, pa joj je pokazao ubode od cavli na
svom tijelu i objasnio joj da mu je samo dusa uzdignuta, a da mu je tijelo
razapeto. To je sigumo laz i izmisljotina, koja je ubacena u Indzil. To nije
tacno i kosi se sa cinjenicama i vjerodostojnim dokazima.

Hafiz Ibn Asakir navodi senedom od Jahjaa ibn Habiba da je, kako je on
cuo, sedam dana nakon raspeca Merjema trazila od vladara da se skine tijelo
razapetog covjeka, jer je mislila da joj je to sin. On joj je tome udovoljio, pa je
tijelo zatim pokopano. Merjema je rekla Jahjaovoj majci: "Zar neces sa mnora
otici da posjetimo Mesihov kabur?" Kad su otisle i prisle kaburu, Merjema je
rekla Jahjaovoj majci: "Zar se neces prekriti?", pa je upitala: "Od koga*?", a cna
joj je rekla: "Od onog covjeka pored kabura." "Ja nikoga ne vidim", odgovorila
je, pa je Merjema pomislila da bi to mogao biti Dzibril, koga odavno nije srela.
Jahjaova majka je zastala, a ona je nastavila ici prema kaburu. Kada se
priblizila kaburu, poznala je Dzibrila, koji ju je upitao: "O Merjemo, kuda si
posia?" "Posla sam da posjetim Mesihov kabur", odgovorila je, "da mu
nazovem selam i da ga se prisjetim." "Merjemo, Mesih nije ovdje. Allah gaje
uzdigao i ocistio od nevjemika", odgovorio je. "Ovdje je mladic kome je dat
njegov izgled, i koji je umjesto njega razapet i ubijen. Dokaz za to je i to sto ga
nema u njegovoj porodici, pa ne znaju sta se s njim desilo i placu za njim,
Nego, ti dodi tog i tog dana kod tog i tog siprazja, pa ces sresti Mesiha."

Dzibril se zatim digao, a ona se vratila svojoj sestri i ispricala joj o Dzibrilu
i siprazju o kojem je govorio. Kadaje dosao zakazani dan, otisla je tamo i nasla
Isaa. Kada ju je Isa ugledao, on je pohitao prema njoj, sagnuo se i poljubio je u
glavu, i poceo za nju moliti, kao sto je i prije cinio. Zatim joj je rekao: "Majko,
nisam ubijen, nego me je Allah uzdigao Sebi. Dozvolio mi je da se susretnem s
tobom, a smrt ce ti doci brzo, pa se strpi i nmogo Allaha spominji." Zatim se i
on digao uvis i vise ga nije srela sve do svoje srarti.

Na kraju, on kaze: "Cuo sam da je Merjema poslije Isaa zivjela jos pet
godina i da je imala pedeset i tri godine kada je umria - neka je Allah
zadovoljan sa njom i ona sa Njim."

542

4

Isa alejhi selam

:e Allah
i upitao

ro je on
^e tijelo
jo, paje
Imnom

jol pet
Allah

Hasan el-Basri kaze: "Isa ?f^ je imao trideset i cetiri godine kada je
uzdignut." U jednom hadisu stoji: "Dzennetlije ce uci u Dzennet kao golobradi
mladic, namazan surmom. Imat ce trideset i tri godine". U drugom hadisu se
dodaje: "kao i Isa, Hasan i Jusuf."

Tako i Hammad Ibn Seleme navodi od Ahje ibn Jezida, da je Se'id ibn el-
Musejjeb rekao: "Kada je Isa uzdignut imao je trideset i tri godine."

El-Hakim u svom Mustedreku i Jakub ibn Sufjan el-Fesewi u svom Tarihu
navode hadis od Se'ida ibn Ebi Merjema, on od Nafi'a ibn Jezida, on od
Ammareta ibn Gazijjeta, a on od Muhammeda ibn AbduUaha ibn Amra ibn
Osmana, da mu je njegova majka, Fatima bintu el-Husejn, pricala da je njoj
Aisa govorila: - Fatima mi je pricala da joj je Allahov Poslanik si rekao da je
svaki poslanik zivio samo pola zivota od poslanika prije njega i da joj je rekao:
"Isa, sin Merjemin, zivio je stotinu dvadeset, pa ja pretpostavljam da cu
umrijeti kad predem sezdeset godina." Ovo je El-Fesewijev citat. Medutim,
ovaj hadis je garib.

Hafiz Ibn Asakir kaze; "Nije tacno da je Isa zivio toliko godina, nego se
time misli na trajanje njegovog ucenja u njegovom ummetu, jer Su:gan ibn
Ujejne prenosi od Amra ibn Dinara, a on od Jahjaa ibn Dza'deta, da je
Fatima rekia: - Allahov Poslanik ^ mi je rekao: "Isa, sin Merjemin, je
cetrdeset godina boravio medu Israilovim potomcima." A ovaj hadis je
munkati'.

Pored toga Dzerir i Es-Sewri navode od El-A'mesa, a on od Ibrahima, da je
Isa boravio u svom narodu cetrdeset godina.

Od vladara pravovjemih, hazreti Alije, se prenosi da je Isa Wi\ uzdignut
dvadeset i druge noci mjeseca ramazana, U toj noci je umro i sam hazreti Alija,
pet dana nakon atentata.

Ed-Dahhak od Ibn Abbasa navodi da je rekao: "Kada je Isa a^l trebao da
bude podignut na nebo, dosao muje jedan oblak i priblizio mu se, paje on sjeo
na njega. Merjema je dosla da ga isprati, pa je plakala. On je uzdignut, dok je
ona to posmatrala. Isa joj je bacio svoj ogrtac i rekao; "Ovo je znak izmedu
tebe i mene na Kijametskom danu." Svoj turban je bacio Sem'unu. Poslije toga
majka ga je nastavila gledati, pokazajuci prstom na njega, sve dok joj se nije
izgubio iz vida. Voljela ga je puno, jer joj je iskazivao Ijubav kao prema oba
roditelja buduci da nije imao oca. Od njega se zato nije odvajala ni kada je bio
na putu, ni kada je bio kod kuce.

Osjecala se, kao sto rece jedan pjesnik:

/ rastanak odjednog sata pada mi tesko, kao smrt,
a kako cu izdrzati onaj do Sudnjeg dana?

Ishak ibn Bisr od Mudzahida ibn Dzubejra prenosi da je rekao: "Kada su
jevreji razapeli onog covjeka, pricinilo im se da je to Mesih. Vecina krscana im
je iz svoga neznanja to povjerovala, Poslije toga jevreji su poceh tlaciti njegove

543

Isa alejhi selam

sljedbenike, ubijati ih, tuci, zatvarati i progoniti, pa je za to cuo bizantijski car,
koji je 11 ono doba vladao i u oblasti Daraaska. Njemu je receno: "Jevreji
proganjaju sljedbenike jednog covjeka koji im je govorio da je Allahov
poslanik i koji je ozivljavao mrtve, lijecio slijepe i gubave, i cinio druga cuda.
Jevreji su se okrenuli protiv njega i ubili ga, a njegove sljedbenike ponizavaju,
progone i hapse." Na to je on poslao po njih, pa su mu ih doveli. Medu njima
su bili: Jahja, sin Zekerijjaov, Sem'un i jos neki, pa ih je pitao o slucaju sa
Isaom. Kad su mu ispricali o njemu, on je prihvatio njihovu vjeru, pa je istina
pobijedila. Tako se desilo da su krscani dokazali da jevreji nisu u pravu. Vladar
je naredio da se onaj razapeti skine sa stuba na kojem je razapet i da se stub
donese. On ga je veHcao, pa zbog toga krscani velicaju krst. I na taj nacin je
krscanstvo uslo medu Bizantijce.

Medutim, ovo je spomo iz vise razloga:

1. Jahja, sin Zekerijjaov, je bio poslanik i bio je sacuvan od grijeha, a znao
je istinu, pa on nije mogao reci da je Isa razapet.

2. Bizantijci su prihvatili Mesihovu vjeru tek nakon tii stotine godina, u
vrijeme Konstantina ibn Kustina, graditelja grada koji se zove po njemu, o
cemu cemo poslije govoriti.

3. Nakon sto su jevreji razapeli onog cojeka, oni su ga bacili zajedno sa
stubom i taj prostor odredise za mjesto gdje ce se bacati smetlje, izmet, otpaci i
lesevi. Tako se radilo sve do vremena vec spomenutog Konstantina. Tada je
njegova majka Helena el-Haranijja el-Fundukanijja izvadila njegovo tijelo
odatle, misleci da je to Mesih. Pri tome je naden i stub na kome jc izvracno
raspece i kaze se da bi ozdravio bilo koji bolesnik kada bi ga dodimuo. Allah
najbolje zna je H to bilo ili nije; je li to bilo zato sto se neki dobri covjek
zrtvovao, ili je to bilo vehko iskusenje za krscane u ono doba. Sve u svemu, oni
su taj komad drveta poceli drzati kao svetinju, pa su ga oblozili zlatom i
draguljima. Od tada oni raspece prihvacaju kao istinu i krst kao simbol
mucenistva.

Zatim je Helena, majka spomenutog vladara, naredila, pa je to smetlje
uklonjeno i na tom rajestu je napravljena ogromna crkva, luksuzno ukrasena.
To je crkva koja je i danas poznata u Jerusalimu, a zove se El-Kamama, s
obzirom na to staje prije nje tia bilo (kumame - smetlje). Takoder je nazivajui
EI-Kijama, aludirajuci na to da ce Mesihovo tijelo tubiti prozivljeno. Zatim je
Helena naredila da se gradsko smetlje, prljavstina i otpaci bacaju na stijenu,
koja je kibla jevrejima. Tako je bilo sve dok Omer ibn el-Hattab nije osvojio
Jerusalim i ocistio stijenu od prljavstine, izmeta i smetlja. Dzamiju nije
napravio iza nego ispred nje, tamo gdje je Allahov Poslanik ^ klanjao sa
ostalim poslanicima u noci Israa i Mi'radza. Ta dzamija se zove El-Mesdzidu-
1-Aksa.

544

Isa alejhi selam

)V

yi,
na

sa

r

tar
tib
ie

u

o

a.

s
i

Osobine i vrline Isaa ^i

Uzviseni Allah kaze: Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega
su dolazili i odlazili poslanici, a majka njegova je uvijek istinu govorila
(Ei-Ma'ide, 75.)

Kaze se da je on nazvan Mesihom (onaj koji potire) zato sto je trao Zemlju,
tj. sto je puno po njoj putovao, bjezeci i sklanjajuci se sa svojom vjerom od
nereda koje su u to doba svojim lazima i spletkama izazivali jevreji,
izmisljajuci svakojake Ijage na njega i njegovu majku. Dmgi kazu da je nazvan
Mesihom, zato sto je iraao glatka stopala.

Uzviseni, takoder, veli: Zatim smo poslije njih jednog za drugim Nase
poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali. kojem smo Indzil
dali. (El-Hadld, 27.) Uzviseni, takoder, kaze; A Isau, sinu Merjeminu, smo
ocigledne dokaze dali i Dzibrilom ga pomogli. (El-Bekare, 87. ; 253.) Osim
ovih, ima jos puno ajeta u torn smislu. Mi smo jos ranije naveli hadis koji
navode i Buharija i Muslim u svojim Sahihima, u kome stoji: "Svako dijete
kada se rodi sejtan ndari sa strane, pa glasno zbog toga zaplace. Jedino tako
nije bilo sa Merjemom i njenim sinom. I tada je htio udariti, ali je pogodio u
stitnik." Takoder smo naveli hadis koji se prenosi od Umejra ibn-Hani'a, on
od Dzunadeta, a on od Ubadeta, da je Allahov Poslanik ^ rekao: "Ko
posvjedoci da nema dnigog boga osim Jedinog Allaha, koji nema nikakva
sudraga, i da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik, i da je Isa
Allahov rob i Njegov poslanik i Njegova Rijec, i Duh koji je udahnuo u
Merjemu i da su Dzennet i Dzehennem istina, Allah ce ga uvesti u Dzennet
shodno njegovim djelima." Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim, a ovo je
Buharijin citat.

Buharija i Muslim, takoder, navode od es-§a'bija, on od Ebu Burdea, on od
Ebu Musaa, a on od svoga oca, da je Allahov Poslanik ^ rekao: "Kada neko
lijepo odgoji svoju robinju i lijepo je poduci, a zatim je oslobodi pa je ozeni
ima duplu nagradu. Kada povjenije u Isaa, sina Merjeminog, pa poslije
povjeruje i u mene, takoder ima duplu nagradu. I kada se rob boji Allaha, i
istovremeno je pokoran i svome gospodam, i on takoder ima duplu nagradu."
Ovo je Buharijin citat.

Buharija takoder navodi: "Ibrahim ibn Musa nam je pricao, da je cuo od
Hisama, on od Ma'mera i Mahmuda, on od Abdurrezzaka da je pricao, da je
cuo od Ma'mera, on od Ez-Zuhrije, on od Se'ida ibn el-Musejjeba, a on od
Ebu Hurejre, da je Poslanik ^ rekao: - One noci kada sam bio na Israu, sreo
sam Musaa." Zatim, on kaze: "Pa ga je opisao: "Onje covjek", mislim daje
rekao, "kovrdzave kose, kao daje iz plemena Senu'e." Poslanik kaze daje
sreo i Isaa koga je opisao kao: "srednjeg rasta, rumena lica, kao da je tek
izasao iz kupatila." "Vidio sam i Ibrahima. Od njegovih potomaka ja sam
mu najslicniji." Ovaj hadis je vec naveden u kazivanjima o Ibrahimu i
Musau.

i

545

Isa alejhi selam

Buharija dalje navodi: - Muhammed ibn Kesir nam je pricao, da je cuo od
Israila, on od Osmana ibn el-Mugire, on od Mudzahida, a on od Ibn Omera, da
je Poslanik ^ rekao: "Vidio sam Isaa, Musaa i Ibrahima. Isa je bio rumene puti,
kovrdzave kose i sirokih prsa. Musa smed, krupan i visok, kao da je iz plemena
ez-Zutt." Ovaj hadis navodi samo Buharija.

Ibrahim ibn Munzir nam je pricao, da je cuo od Ebu Damre, on od Musaa
ibn Ukbea, a on od Nafi'a, da je Abdullah ibn Omer rekao: "Poslanik ^ je
jednog dana medu Ijudima govorio o Mesihu ed-Dedzdzalu, pa je rekao: "Allah
nije corav, a Mesih ed-Dedzdzal je corav u desno oko, kao da mu je truhlo zrno
grozda u oku. Nocas sam se sanjao kod Ka'be i tamo sam vidio smedeg
covjeka, lijepog kako se moze samo zamisliti. Uvojci kovrdzave kose mu
padaju niz pleca, a sa glave rau kaplje znoj. Vidio sam kako rake drzi na
ramenima dvojice Ijudi i cini tawaf oko Ka'be. "Ko je ovo?", upitao sam, pa su
mi rekli: "Mesih, sin Merjemin." Zatim sam iza njega vidio covjeka jako
kovrdzave kose, coravog u desno oko, od Ijudi koje sam vidio najviseje licio
na Ibn Katana, pa sam upitao: "Koje ovo?" "Mesih ed-Dedzdzal", odgovorili
su.

Ovaj hadis navodi i MusHm od Musaa ibn Ukbea, a Buharija za njega kale:
"Prenosi ga i Abdullah ibn Nafi'." Zatim, on ovaj hadis navodi od Ez-Zuhrije,
a on od Salima ibn Omera.

Ez-Zuhri kaze: "Ibn Katan je covjek iz plemena Huza'a koji je umro u doba
dzahilijjeta."

Ovim je Poslanik ^ opisao dvojicu Mesiha: jednog koji je na pravom putu,
i dragog na krivom, da bi vjemici, kad side, prepoznali i vjerovali u prvog i bill
na oprezu od drugog.

Buharija navodi: - Abdullah ibn Muhammed nam je pricao, da je
Abdurrezzak pricao, da je cuo od Ma'mera, a on od Hemmama ibn
Munebbiha, a on od Ebu Hurejre, da je Poslanik ji rekao: "Ugledavsi jednog
covjeka da krade, Isa mu je rekao: "Jesi li krao?" "Nisam, tako mi AUaha",
odgovorio je, Na to je Isa rekao: "Vjerujera u Allaha, a ne vjerujem svojim
ocima," Ovaj hadis navodi i Muslim od Muhammeda ibn Rafi'a, a on od
Abdurrezzaka.

Ahmed navodi: - Affan nam je pricao, da je cuo od Hammada ibn Seleme,
on od Et-Tawila, a on od El-Hasana i jos nekih, da je Ebu Hurejre rekao:
"Samo od Poslanika ^ sam cuo da je rekao: "Ugledavsi jednog covjeka da
krade, Isa mu je rekao: "O ti, taj i taj jesi li ukrao?" "Tako mi Allaha, nisam
ukrao!", odgovorio je. Na to je Isa rekao: "Vjerujem u Allaha, a ne vjerujem
svojim ocima."

Ovo govori koliko je njegova narav bila cista. Covjeku koji se krivo zakleo
Allahom vise je povjerovao nego svojim ocima, pa mu je primio opravdanje i,
pripisujuci gresku sebi, rekao: "Vjerujem u Allaha", tj, vjerujem ti da si se
pravo zakleo, a ne vjerujem svojim ocima sta su vidjele.

546

\

Isa alejhi selam

10

10

Buharija navodi: - Muhammed ibn Jusuf nam je pricao, da je cuo od
Sufjana, on od El-Mugire ibn en-Nu'mana, on od Se'ida ibn Dzubejra, a on od
Ibn Abbasa, da je AUahov Poslanik ^ rekao: "Bit cete prozivljeni bosi, goli i
neosuneceni."

Zatim je proucio: Onako kako smo prvi put iz nista stvarali, tako cemo
ponovo iz nista stvoriti, - toje obecanje Nase. Mi smo, doista, kadri to uciniti.
(El-Enbija', 104.) "Prvo stvorenje koje ce biti zaodjeveno je Ibrahim. Zatim ce
neki moji ashabi biti izdvojeni desno, a neki lijevo, pa cu ja reci: "Moji
ashabi!", ali ce mi se redi: "Oni su se jedan iza drugog nakon tebe odmetali.",
pa cu, kao sto je dobri rob Isa, sin Merjemin, i J a reci: * "Ja sam nad njima
bdio, dok sam medu njima bio, a had si mi Ti dusu uzeo, Ti si ih jedini
nadzirao; Ti nad svima bdis. *Ako ih kaznis, robovi su Tvoji, a ako im oprostis,
silan i mudar Ti si. " (El-M5'xde, 1 17.-118.).'

Ovu verziju Muslim ne navodi.

Buharija, takoder, navodi: "Abdullah ibn ez-Zubejr el-Humejdi nam je pricao,
daje cuo od Sufjana, on od Ez-Zuhrija, on od Abduilaha ibn AbduUaha, da je Ibn
Abbas cuo Omera kako sa minbera govori: "Cuo sam Allahovog Poslanika ^
da je rekao: Ne ukivajte me u zvijezde, kao sto su sa Isaom, sinom Meijeminim,
cinili krscani. Ja sam Boziji rob, pa me zovite Bozijim robom i poslanikom!"

Buharija, zatim, navodi da je cuo od Ibrahima, on od Dzerira ibn Hazima,
on od Muhammeda ibn Sirina, on od Ebu Hurejre, da je Poslanik M rekao: -
Samo su trojica progovorila u kolijevci. Jedan od njih je Isa. Medu
Izraeldanima je bio jedan covjek po imenu Dzurejdz. Dok je klanjao, majka ga
je zovnula, paje poceo razmisljati da li da joj se odazove ili da klanja, Cekajuci
da joj se odazove, rekla je: "Da Bog da ne umro dok ne vidis lica bludnica!"
Dzurejdz je ziivio u samostanu, pa mu se jedna zena ponudila, ali ju je odbio.
Zena se kasnije pustila jednom pastiru, zatrudnila i rodila musko dijete. Kada
suje upitah; "Cije je?", rekla je daje Dzurejdzovo. Na to su njeni otisli, srusili
samostan, izbacili ga i poceli grditi. Uzevsi abdest, klanjao je a onda prisao
djetetu i upitao ga: "Ko ti je otac, djecace?", paje odgovorilo: "Taj i taj pastir."
Na to su mu rekli: "Hoces li da ti napravimo samostan od zlata?" "Ne, nego od
ilovace", odgovorio je. Treci slucaj je bio kada je jedna zena medu
Izraelcanima dojila svoje dijete i pored nje je naisao naocit covjek na konju, pa
je rekla: "AUahu moj, daj da moj sin bude poput njega", pa je dijete pustilo
dojku, okrenulo se prema jahacu i reklo: "Ne daj Boze da budem poput
njega!", a onda ponovo prihvatilo dojku i nastavilo sisati. Ebu Hurejre je rekao:
"Kao da sada gledam Poslanika M kako pokazujuci sisa svoj prst." "Zatim je
provedena neka robinja, pa je djecakova majka rekla: "Ne daj Boze da mi sin
bude kao ona", na sto je dijete opet pustilo dojku i reklo: "Da Bog da bio kao
ona!", pa ga je upitala: "A zasto to?", pa je odgovorilo: "Onaj konjanik je
silnik, a ovu robinju potvaraju da je ukrala i blud pocinila, a ona to nije
ucmila.

' Buhajija u svom Sahihu 81/45; Muslim u svom Sahihu 51/6/5805 i drugi.

547

tsa alejhi selam

Buharija, takoder, navodi: "Ebu-1-Jeman nam je pricao, da je cuo od
Suajba, on od Ez-Zuhrije, on od Ebu Selemea, da je Ebu Hurejre rekao: "Cuo
sam AUahovog Poslanika % kako govori: - Ja sam najpreci covjek
Merjeminom sinu - svi poslanici su braca, samo sto ih nije ista majka
izrodila. Izmedu mene i njega nije bile poslanika." Ovu verzlju navodi samo
Buharija.

Ovaj hadis navodi i Ibn Hibban u svom Sahihu, ali preko Ebu Dawuda el-
Hafrija, on od Es-Sewrije, on od Ebu ez-Zinada, on od Ebu Selemea, a on od
Ebu Hurejre.

Navodeci ovaj hadis, Ahmed kaze: "Weki' nam je pricao od Su^ana - tj. es-
Sewrija, on od Ebu ez-Zinada, a on od El-A'redza, da je Ebu Hurejre rekao:
"Allahov Poslanik ^ je rekao: - Ja sam najpreci covjek Isau S^i. Poslanici su
braca, samo sto ih jedna majka nije izrodila. A izmedu mene i Isaa nije bib
poslanika."

Ovaj sened je sahih i ispunjava uvjete Buharije i Muslima, mada ga oni u
ovoj verziji ne navode. Ahmed takoder navodi hadis slican ovom, i to od
Abdurrezzaka, on od Ma'mera, on od Hemmama, on od Ebu Hurejre, a on od
Poslanika M. Ibn Hibban takoder navodi hadis slican ovom, i to preko
Abdurrezzaka.

Ahmed, takoder, navodi: "Jahja nam je pricao, da je cuo od Ebu *Arube, on
od Katadea, on od Abdurrahmana ibn Adema, a on od Ebu Hurejre, da je
Allahov Poslanik M rekao: "Poslanici su braca, samo sto ih nije jedna majka
rodila. Vjera im je jedna, a majke su razlicite. Ja sam najpreci covjek Isau, simi
Merjeminom, jer izmedu mene i njega nije bilo ni jednog poslanika. On ce sici,
pa ga prepoznajte kada ga ugledate. On je covjek srednjeg rasta, bijele puti i
glatke kose, kao da mu sa glave kaplje voda iako nije izasao iz vode. Slomit ce
krst, ubiti svinju, ukinuti dziziju i sve vjere staviti van snage, koje ce u njegovo
doba propasti, osim Islama. U njegovo doba AUali ce unistiti laznog Mesiha
ed-Dedzdzala.

Na Zemlji ce biti takva sigumost da ce zajedno biti deve i lavovi, tigrovi i
krave, vukovi i stbka, a djeca ce se igrati sa zmijama, a da niko nikome nece
zlo misliti. Ostace kohko Allah bude htio. Zatim ce umrijeti, pa ce mu
muslimani klanjati dzenazu i pokopati ga."

Ahmed zatim ovaj hadis navodi od Affana, on od Hemmama, on od
Katadea, on od Abdurrahmana, a on od Ebu Hurejre itd., s tim sto u njemu
stoji: "Boravit 6e cetrdeset godina, a onda ce umrijeti, pa ce mu muslimani
klanjati dzenazu."

Slican hadis navodi i Ebu Dawud od Hudbe ibn Halida, a on od Hemmama
ibn Jahjaa itd.

Hisam ibn Urwe prenosi od oslobodenog Ebu Hurejrinog roba, Saliha, a on
od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik 3I rekao: "Boravice na Zemlji cetrdeset
godina."

548

d

Isa alejhi selam

Njegov silazak pred kraj svijeta mi smo objasnili u djelu el-Melahim, a to
smo takoder iznijeli i u nasem Tefsiru, tumaceci rijeci Uzvisenog u suri En-
Nisa'; I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kad bude umirao, nece u njega
onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on ce protiv njih svjedociti!
(En-Nisa', 159.), i; Onje predznakSmaka svijeta! (Ez-Zuhruf, 61.).

Tamo smo naveli da ce se on spustiti na bijelu munaru u Damasku kad se
bude proucio ikamet za sabah-namaz, pa ce mu imam reci: "Prodi naprijed, pa
nam imami, o Duhu Boziji", a on ce mu odgovoriti: "Ne, vas je Allah pocastio
da jedni druge predvodite."

U drugom riwajetu stoji da ce mu Isa reci: "Ikamet je za tebe proucen", pa
ce klanjati za njim. Zatim ce sa muslimanima krenuti u potragu za
Dedzdzalom, i stici, kod Babi Ludda i svojom ga plemenitom rukom ubiti.

Takoder smo naveli da se u iscekivanju svega navedenog, pojacala nada
kada je u istocnom dijelu Damaska podignuta munara od bijelog kamena. Ona
je izgradena od sredstava krscana, nakon sto su onu prije nje sa okolnim
zgradama zapalili, pa se srusila. Isa, sin Merjemin, ce se spustiti na nju, pa ce
ufaiti svinju i slomit krst, i ni od koga nece prihvatiti ni jednu vjem osim
Islama.

Krenut ce iz mjesta er-Rewha da obavi hadzdz ili umru, ili obadvoje. Zivjet
6e cetrdeset godina, pa ce umrijeti i bice pokopan - po nekima - u Poslanikovoj
sobi, kod AHahovog Poslanika ^ i njegove dvojice ashaba.'

tome da ce on biti ukopan sa Allahovim Poslanikom M, Ebu Bekrom i
Omerom u Poslanikovoj sobi, postoji hadis kojeg Ibn Asakir u svom djelu u
poglavlju o zivotopisu Mesiha fm, navodi preko Aise od Poslanika M-
Medutim, sened mu nije sahih.

Ebu Isa et-Tirmizi navodi: "Zejd ibn Ahzem et-Ta'i nam je pricao, da je
cuo od Ebu Kutejbe Muslima ibn Kutejbe, on od Ebu Mewduda el-
Medenija, on od Osmana ibn ed-Dahhaka, on od Muhammeda ibn Jusufa
ibn Abdullaha ibn Selama, on od svog oca, a on od njegovog djeda, da je
rekao: "U Teviratu stoji op is Muhammeda i da ce Isa, sin Merjemin a^i, biti
ukopan kod njega." Ebu Davmd kaze; "U Poslanikovoj sobi ostalo je mjesto
zajosjedan kabur."

Tinnizija, zatim, kaze da je ovaj hadis hasen. A ispravno je: "Ed-Dahhak
ibn Osman el-Medeni (a ne onako kako je navedeno)." A Buharija kaze: "Za
mene ovaj hadis nije vjerodostojan i sa njim se ne moze saglasiti."

Buharija navodi od Jahjaa ibn Hammada, on od Ebu A wane, on od Asima
el-Ahwela, on od Ebu Osmana en-Nehdija, a on od Selmana: "Izmedu Isaa i
Muhammeda ^je bio period od sest stotina godina." Od Katadea se prenosi da
je rekao: "Petsto sezdeset godina." Neki opet kazu petsto cetrdeset godina, a od
Ed-Dahhaka se prenosi da je rekao: "Cetristo trideset i nesto godina."

' Ahmed u svom Musnedu 7271/ Mearif; Muslim u svom Sahihu 1/356, 357 i drugi.

549

Isa alejhi selam

Sve u svemu, najpoznatiji stav je da je to bilo sest stotina godina, s tim da
neki kazu da je to bilo sesto dvadeset mjesecevih godina, odnosno sest stotina
suncevih godina. Allah, opet, najbolje zna,

Ibn Hibban u svome Sahihu, pod naslovom "Koliko je Isaov ummet
slijedio njegovu uputu", navodi: "Ebu Ja'Ia nam je pri6ao, daje cuo od Ebu
Hemmama, on od El-Welida ibn Muslima, on od el-Hejsema ibn Humejda,
on od El-Wedina ibn Ataa, on od Nasra ibn Alkame, a on od Dzubejra ibn
Nefira, daje Ebu ed-Derda' rekao: "AUahov Poslanik ^ je rekao: - Allah je
Dawuda izmedu njegovih sljedbenika uzeo, pa medu njima nije nastao nered i
nista nisu izmijenili. Mesihovi sljedbenici su dvije stotine godina ostali na
njegovom putu i uputi." Ovaj hadis je potpuno garib, iako Ibn Hibban kaze da
je sahih.

Ibn Dzerir od Muhammeda ibn Ishaka navodi da je Isa i^, prije nego
sto je uzdignut, oporucio svojim ucenicima da pozivaju svijet, vjeruju u
Jedinog Allaha, koji nema nikakva sudruga, i svakom od njih odredio koji
ce narod ko pozivati: u Samu, na Istoku i zemljama Magriba, Kaze se daje
svaki od njih odjednom progovorio jezikom naroda kome ih je Mesih
poslao.

Vise njih (krscana) navodi da su Indzil od njega prenijela Cetvorica: Luka,
Matija, Marko i Jo van (Luka, Metta, Markos i Johanna). Medutim, medu sve
cetiri verzije Ihdzila postoje velike protivrjecnosti, jer je u nekim tekst
dodavan, a u drugim oduziraan. Od te cetvorice dvojica su zivjela sa Mesihom
i vidjeli ga: Metta i Johanna, a druga dvojica: Marko i Luka su zapamtili same
njegove ucenike.

Jedan od stanovnika Damaska koji je povjerovao u Mesiha i priznao ga, bio
je i covjek po imenu Dina. On se sakrivao u jednoj pecini unutar Istocne kapije
blizu crkve u obliku krsta, jer se bojao Polusa (Pavia), jevreja. On je obrijao
glavu svoga bratica, kada je povjerovao u Mesiha. Pavle je bio okorjeli
razbojnik i mrzio je Mesiha. Kada je uhvatio Dinu, vodao ga je gradom, a onda
kamenovao do smrti.

(Druga verzija:) Kada je Pavle cuo daje Mesih ^m krenuo prema Damasku,
spremio je svoje mazge i krenuo da ga ubije. Sustigao ga je kod Kewkebe, pa
kad je posao prema Mesihovim ucenicima, scepao ga je jedan melek, udario po
lieu svojim krilom i osHjepio ga. Kada gaje to snaslo, povjerovao je u Mesiha,
pa mu je prisao i izvinuo se za ono sto je ranije cinio. Kad je priznao da
vjeruje, bilo mu je oprosteno. Zatim je zatrazio od Mesiha da mu potare oci
kako bi mu Allah vratio vid, pa mu je rekao: "Otidi do Dine, koji je kod tebe u
Damasku, na istocnom dijelu duge carsije, pa ce ti on uciniti dovu." On je
otisao, pronasao ga, ovaj mu je potrao ocSi i proucio dovu pa mu se vid
po vratio. Pavle je vjerovao u Mesiha a^i: da je Allahov rob i poslanik. Poslije
mu je napravljena crkva koja se zvala po njegovom imenu. To je Pavlova crkva
u Damasku, poznata od vremena kada su ga ashabi osvojili (neka je Allah
zadovoljan sa njima), pa sve dok se nije srusila.

550

Isa alejhi selam

s tim da
t stotina

I ummet
) od Ebu
lumejda,
bejra ibn
I Allah je
p nered i
jostali na
ti kaie da

"ije nego
rjeruju u
pdio koji

i se da je
ie Mesih

ba: Luka,
jnedu sve
tim tekst
^lesihom
^tili samo

^ ga, bio
Ine kapije
|e obrijao
I okorjeli
D, a onda

)amasku,
l^kebe, pa
iidario po
I Mesiha,
riznao da
>otare oci
od tebe u
I," On je
ill se vid
k. Poslije
)va crkva
je Allah

Nakon §to je Mesih S^ uzdignut na nebo, njegovi sljedbenici su se
podvojili u vise frakcija po pitanju kako u njega vjerovati. To iznosi Ibn Abbas
i jos neki ucenjaci iz prvih generacija, a mi smo o tome opsimo govorili
tumaceci rijeci Uzvisenog; pa smo Mi one koji su povjerovali - protiv
neprijatelja njihovih pomogli i oni su pobijedili. (Es-Saff, 14.)

Ibn Abbas i jos neki kazu da su jedni poceli tvrditi: "Medu nama je bio
AUahov rob i poslanik, pa je uzdignut na nebo." Drugi su govorili: "On je
bog." Treci su govorili: "On je Sin Boziji." Prvi stav je istinit, a ostala dva su
nevjerstvo. O tome Uzviseni kaze: / sljedbenici Knjige su se a njemu u
misljenju podvojili, a tesko onima koji ne vjeruju kad budu na Danu velikom
prisutni! (Merjem, 37.)

Sto se tice Indzila, oni ga prenose u cetiri razlicite verzije sa puno izmjena,
iskrivljivanja, dopuna, oduzimanja i iskljucivosti. Tri stotine godina nakon
Mesiha desila se najveca nesreca i najveci belaj u pogledu njega: Cetiri
patrijarha i svi svecenici, monasi, kaluderi i dakoni su se razisH po pitanju
Mesiha na toliko misljenja, da se ne mogu prebrojati i precizirati. Svi su se
skupili na prvom skupu takve vrste i zatrazili od cara Konstantina, graditelja
Konstantinopolja, da im presudi. On se priklonio najbrojnijoj frakciji, koja je
zastupala jedno od tih misljenja, pa su nazvani vladarevom frakcijom, a ostali
su odbih, pa ih je odstranio sve skupa. Frakcija koju je predvodio Abdullah ibn
Erjus, koji je ustrajao u vjerovanju da je Isa jedan od Allahovih robova i
poslanika, se izdvojila i nastanila po pustinjama i stepama. Oni su pravih
isposnicke kolibe, kucice i celije, bill su zadovoljni sa asketskim zivotom i nisu
se mijesali sa ostalim skupinama i frakcijama. Pripadnici vladareve frakcije su
gradili ogromne crkve, ugledajuci se na grcke gradevine, pa su im oltare
okretah prema istoku, a do tada su bill okrenuti prema sjeveru, u pravcu
Poiarne zvijezde.

Gradnja Betlehema (Bejtu~l-lahm) i £1-Kamame

Car Konstantin je izgradio Betlehem na mjestu gdje je Mesih roden, a
Helena je napravila El-Kamamu na kaburu onog sto je razapet. Krscani vjeruju
jevrejima da je to bio Isa.

I jevreji i krscani krivo vjeruju i izmisljaju lazne propise i zakone, od kojih
su neki u suprotnosti sa Tewratom. Tako su uciniH dozvoljenim neke stvari
koje su Tewratom zabranjene, kao sto je na primjer svinjsko meso. Zatim, u
molitvama su se poceli okretati prema istoku, a Mesih je uvijek klanjao u
pravcu stijene u Jerusalimu. Pored toga svi poslanici nakon Musaa su se tako
okretali, pa cak i Muhammed, posljednji poslanik, je nakon Hidzre u torn
pravcu klanjao sesnaest - iU sedamnaest - mjeseci. Tek nakon toga se okretao
prema Ka'bi, koju je sagradio Ibrahim ;ie^.

Zatim, oni slikaju slike u bogomoljama, iako toga prije nije bilo. Zatim, oni
su izmislili svoje vjerovanje, koje im uce i Ijudi, i zene, i djeca i koje nazivaju
vjemoscu, a one je ustvari najveci kufr i nevjemost.

551

Isa alejhi selam

A svi, i vladareva frakcija, i nestorijanci - sljedbenici Nestorusa - kao druga
frakcija, i jakobiti - sljedbenici Jakuba el-Berazi'ija - kao treca frakcija, vjeruju
u nacela tog vjerovanja, samo se razlikuju u njihovim tumacenjima.

Ja cu sada ta misljenja navesti, jer onaj ko samo govori o kufru nije kafir -
Zajedno sa jadnim rijecima u njima i otvorenim kufrom i zabludom, koja vodi
njenog sljedbenika u zestinu Dzeheimema. Oni tako kazu: "Vjerujemo u
jednog Boga Koji sve nadzire, Stvoritelja nebesa i Zemlje i svega vidljivog i
nevidljivog. I vjerujemo u jednog gospodara Isusa, Mesiju, Jedinca Sina
Bozijeg, rodenog od oca prije mnogo vremena. On je svjetlo od svjetla, istinski
od istinitog Boga, sin Onoga Koji nije stvoren i jednak ocu po sustini, kojom se
sve dogada. Radi nas Ijudi i radi naseg spasa, on se spustio sa neba i utjelovio
se od svetog duha i djevice Marije, poprimivsi Ijudski lik. On je razapet u doba
Nabatejaca Malatisa u mukama. Zatim je pokopan, pa je treci dan nakon toga
uskrsnuo, kako stoji u knjigama. Zatim je otisao na nebo i sjeo do oca na desnu
stranu. On ce sici sa svojim tijelom da bi upravljao i zivima i mrtvima, i
njegova vladavina ce biti vjecna. A sveti dull je gospodar koji daje zivot. Onje
emanirao iz oca i sa ocem. Boziji sin zasluzuje da mu se klanja. Tako mi hvale
onog koji je govorio o poslanicima. Crkva je samo jedna, sveobuhvatna, sveta,
Bozija.

Vjerujemo u jedinstveno krstenje, kojim se prastaju grijesi. I vjerujemo da
ce on biti ziv i kada mrtvi budu prozivljavani, te da je on stalan i vjecan,
AMIN.

'

552

Manje poznate rije6i

MANJE POZNATE RIJECi

ashab - musHman koji je dolazio u kontakt sa Muhammedom ^

Bejtu-1-makdis - Jerusalim; dzatnija u Jerusalimu

Berzah - boraviste dusa od smrti do prozivljenja (zagrobni zivot)

bint - kcerka

da'if - slab

diubbe - ogrtac

ehli-kitabije - Jevreji i krlcani

Ehlu-s-sunneh we-1-dzema'ati - Sljedbenici simneta i zajednice
muslimana, najispravnija i najbrojnija grupacija muslimana

gajb - nepoznato, Ijudskom umu nedokucivo
garib - neobican, nejasan

haflz - osoba najveceg stepena strucnosti u hadiskoj nauci
hasen - dobar

hawarijjuni - ucenici Isaa asHi
ibn - sin

israilijjati - predaje od jevreja i krscana

Levhu-I-mahfuz - "Cuvana ploca", u kojoj je xmaprijed zapisano sve sto ce
se desiti

mewkuf - predaja koja se veze za nekog od ashaba

mu'd^iza - nadnaravno djelo koje su mogli samo poslanici, a.s., uraditi uz
Allahovu pomoc.

mufessir - tumac Kur'ana

munkati' - predaja ciji sened nije potpuno povezan

mursel - hadis u cijem je senedu ispusten ashab

rawija - prenosilac predaje ili hadisa

sahih - vjerodostojan

sened - lanac prenosilaca

suhufi - manje objave poslanicima

sunen - vrsta zbirke hadisa

554

Manje poznate rijeci

I

Sefa'at - zauzimanje za nekog na Ahiretu

tabi'in - musliman koji je dolazio u kontakt sa ashabom

tawaf - kruzenje oko Ka'be

tefsir - tumacenje Kur'ana

telbijja - zikr vezan za hadzdz i umru

ummet - svi sljedbenici nekog od poslanika

^ (sallallahu 'alejhi we sellem) - neka je Allahov mir i spas na njega

ass ('alejhis-selam) - neka je mir na njega

^ ('azze we d^elle) - Uzviseni

M (subhanehu we te'ala) - Slavljen i Uzvisen neka je Allah

S (dielle d^elaluhu) - UzvtSeni Allah

I Sto 6e

m

uz

i

555

^JSk

Sadrzaj

SADRZAJ

rijeC izdavaCa 5

PREDGOVORPREVODIOCA... 7

BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM 10

STVARANJE ADEMA ?^l 12

Dijalog izmedu Adema i Musaa i& 31

Hadisi koji govore o stvaranju Adema W^ 36

Kazivanje o Ademovim sinovima Kabilu i Habilu 46

Ademova >fcei smrt i njegova oponika sinu Situ Ss& 54

IDRIS*»l ......58

NUHS^ 62

NeSto o samom Nuhu StSi 86

Post Nuha ^iia^ 86

Nuhov ^1 hadzdz,... 87

Nuhova S&a oponika sinu 87

KAZIVANJE O HUDU fi^ 90

KAZIVANJE O SALIHU ^i, SEMUDOVOM VJEROVJESNIKU 106

Poslanikov ^ prolazak dolinom Hidzr - teritorijom Semuda - u godini

pohoda na Tebuk 116

KAZIVANJE O IBRAHIMU HALILU ^m 120

Ibrahimova ;SB polemika sa onim koji je oholo i prkosno htio da proturjeci

Uzvisenom, pa se proglasio gospodarom, a bio je jedan slabasni rob 130

Hidzra Ibrahima a^i u Siriju (Sam), odlazak u Egipat i nastanjivanje u

Svetoj zemlji 133

Rodenje Ismaila *Si od Hadzere 137

Hidzra Ibrahima, Ismaila i Hadzere u brda Faran - predio Mekke - i gradnja Ka'be, 139

Kazivanje o zrtvi - kurbanu , 143

Rodenje Ishaka>»Si 147

Gradnja Ka'be 150

Ibrahimov dvoracu Dzennetu , 164

Lik Ibrahima *3 165

2;ivot i smrt Ibrahima Ss® 165

Ibrahimova ^^ djeca 168

LUT^I 170

556

Sadrjaj

5

7

....10

....12
.....31
.....36

46

54

,...58

,...62
86

86

87

87

...90
.106

..116
.120

.170

KAZIVANJE O MEDJENU I §UAJBOVOM ^ NARODU 182

POGLAVLJE O IBRAHIMOVIM ^ POTOMCIMA 192

ISMAIL sasi 194

ISHAK SIN IBRAHIMOV - PLEMENITI SIN PLEMENITOG nm 198

CUDNE STVARI KOJE SU SE DESAVALE ZA ISRAILOVA ZIVOTA;

PRICA O RAHELINOM sew JUSUFU «ei 204

KAZIVANJE O EJJUBU m\ .....236

KAZIVANJE O ZULKIFLU ZA KOJEG NEKI TVRDE DA JE
EJJUBOVSIN 244

POGLAVLJE O NARODIMA KOJI SU U POTPUNOSTI UNISTENI 248

Stanovnici Ressa.. 248

Kazivanje o narodu tz sure Ja sin , 251

KAZIVANJE O JUNUSU dm 256

Vrijediiost Junusa sra 261

KAZIVANJE O MUSAU a^i 264

Propast faraona i njegove vojske 306

Israilovi potomci nakon faraonove propasti 313

Lutanje Israilovih potomaka po pustinji i cuda koja su im se tamo desavala 321

Trazenje videnja Allaha M ..325

Obozavanje teleta u Musaovoj ^^ odsutnosti 329

Drugi hadis sa znacenjem onog kojeg je naveo Ibn Hibban 337

Israilovi potomci i krava 340

Musai I-Iidr;s3 342

Kratko kazivanje o Musau od pocetka do kraja kakvo se navodi u hadisu o

iskusenjima 348

Gradnjasvetigta(Hrama).... 358

KaniniMusasa 360

Vrline Musaa-:^ 364

Musaov ^ hadzdz ,,..., 369

MusaovaS^ smrt 37 1

JOSU'INO POSLANSTVO I NJEGOVO preuzimanje brige o

IZRAELCANIMA NAKON MUSAA I HARUNA ^m 376

KAZIVANJE O HIDRU aa 386

KAZIVANJE O ILIJASU !i^ 402

IZRAELCANSKI VJEROVJESNICI NAKON MUSAA ^1 406

KAZIVANJE O HEZEKJJELU ^... 408

KAZIVANJE O EL-JESE'U im 412

DODATAK 414

KAZIVANJE O SAMUELU !^ 416

DAWUD^iS 422

Koliko je Dawud :«e'i zivio i kakoje umro 43I

Sadrzaj

KAZIVANJE O SULEJMANU, SINU DAWUDOVOM ^ 434

Smrt Sulejmana ffsiSI • 450

izraelCanski vjerovjesnici za koje se ne zna precizno
kada su zivjeli, osim da su bili izmedu dawuda ^m i

ZEKERIJJAA I JAHJAA 453

EREMIJA IBN HALKIJA IZ LOZE LAWIJA IBN JAKUBA 456

Rusenje Jerusalema 456

KAZIVANJE O DANIJALU Sfe3. 466

PONOVNA IZGRADNJA JERUSALIMA I OKUPLJANJE IZRAELCANA

NAKON §T0 SU BILI RAZASUTI PO SVIM KRAJEVIMA ZEMLJE 469

KAZIVANJE O UZEJRU >S^ 472

DODATAK -•■■ • 475

KAZIVANJE O ZEKERIJJAU I JAHJAU - 478

ZastojeJahja;^ubijen? 487

KAZIVANJE O ISAU, SINU MERJEMINOM 492

Isaovo ffeS rodenje • • ^^^

Uzviseni Allah nema djeteta "511

Isaov ^ffit zavicaj, djetinjstvo i po5etak objave 517

Kada i kako su objavljena cetiri velika kitaba? 521

Spustanje sofre ....531

Isaovo *^ uzdizanje na nebo - jevreji i kiicani su izmislili slucaj o raspedu .538

Osobine i vrline Isaa JiBSi 545

Gradnja Betlehema (Bejtu-1-lahm) i El-Karaame 551

MANJE POZNATE RIJECI - - - 554

SADRZAJ -556

558

^'^^