Rad - Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Knj. XI

RAD

JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE

ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

Knjiga XI.

U ZAGREBU 1870.

U KNJIŽARSKI PB. ŽUPANA (ALBRECHTA 1 FIRDLERA) NA PRODAJU.

Digitized by VjOOQlC

Štamparija Dragutina Albrecbta u Zagreba.

Digitized by CjOOQLC

SADRŽAJ.

Strana
Prinesci malakologiji jadranskoj iz „Descrizione dV crostacei , de' testacei,
e de' pesci che abitano le Lagane e Golfo Veneto dali' abate Stefano

Chieregini*. Od Sp. Bmsine 1

Tvorba i njezino trajanje. Od Lj. Vukotinovića 125

Ealnićka gora sa svoje prirodopisne znamenitosti. Od dr. Jos. K. Šlosera 146
Književne obznane

Fac-Simile deli'Atiante del Andrea Đianco. Od dr. P. Matkovića 228

Službena statistika u Srbiji. Od dr. P. Matkovića 239

Srpska bibliografija za novija književnost 1741—1867. Sastavio St. No-

vaković. Od V. Jagića 260

Treći izvještaj o sabiranja narodnih pravnih običaja. Od dr. V. Bo-

gišića 266

Izvodi iz zapisnika jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 268

Digitized by CjOOQLC

Digitized by CjOOQLC

Prinesci malakologiji jadranskoj,

izvadjeni iz rukopisa „Descrizione de' crostacei, de' testacei, e de' pesci che

abitano le Lagune e Golfo Veneto, rappresentati in figure, a chiaro-scuro

ed a colori dali' abate Stefano Chiereghini Ven. Clodiense",

raztumači jih

Spiro Brusina.

Predano u sjednici matematičko-prirodoslovnoga razreda jugoslavenske aka-
demiji znanosti i umjetnosti 12 lipnja 1869.

1' opera đell' Abate Chiereghini

e da đeeiderare cia metu a pabblica conoscensa.
Carlo L. Bonaparte,
Principe dl Canino e Musignano«

Predgovor.

Gospodin Crosse, ocjenjujuć moja dva spisa malakologička, pisana
u Zadru 1864 i 1865, i na vidik iznesena carsko-kraljevskim druž-
tvom zoologičko-botaničkim u Beču, u parizkom časopisu „Journal
de Conchvliologie" medju ostalim veli ovako: „Malheureusement,
l'auteur nous semble n' avoir pa eu a sa disposition le nombre
d* ouvrages et les objets de comparaison nćcessaires pour tirer tout
le parti possible des matćriaux considćrables qu il est parvenu a
rćunir". Croese je pogodio; djela sto jih imadjah na razpologu, ona
bo pokojnoga Sandria možeš na prste prebrojit, a spadahu na dobu
i sustave vrlo davne, različita od književnosti, a nadahnuta načeli
veoma raznolikimi i suprotnimi, tako je: „Zoologia Adriatica"
Olivia, „Conchiologia fossile subapennina" Brocchia, „S tori a natu-
rale delle conchiglie edizione del Farini u , Bosca, „Conchiologia
Linneana edita dal Baldassini e Malacarne", Burrowa, „Enumeratio
moliuscorum regni utriusque Siciliae" Philippia, i Legon ćlćmen-
taires sur Y histoire naturelle des animaux u , Chenua; i tako je
lasno domislit se, da je nemogućno bilo, i meni i Sandriu, da svoje
gradivo kritički razredimo. Pohodeći u Beč svrgoh s pameti i
nepriličnost i troškove putne te uzeh sa sobom sve zbirke, što
se dnevice umnožavahu novimi riedkostmi, da jih ondje proučim.

R. J. A. XI. 1

Digitized by CjOOQI€

2 8P. BRUSINA.

Đr. Hornes, G. Schwartz von Mohrenstern, G. vitez Frauenfeld,
J. vitez Zelebor, A. von Letocha, obilan mi pođavahu i savjet i ve-
liku pomoć, raztvoriše mi poklade sbirka mineralogičkih i zoolo-
gičkih na dvoru, tako i svoje zbirke i knjižnice privatne, knjižnice
muzealne i onu palatinsku na dvoru. Ne manju zaslugu, Sto je djelo
uspjelo, imadu Jeffrevs u Londonu, Petit de la Saussave u Pariza,
Semper u Hamburgu i drugi, kojim sam poslao na pregled i na
presud sve ono, što nisam u Beču za izvjestno ustanoviti mogao.
I tako ono djelo, što bi mi ga ne moguće bilo dovršiti u domovini,
priveo sam skoro k koncu poraoćju svih tih sredstva ; sad već teče
četvrta godina, što sam se bio latio toga posla; a ufam se, da ću
srećom moći, najzad za godinu dana, na svjetlo dati moju „Mala-
kologiju adriatičku u . Za sad se stežem samo na to, da zahvalim
svoj gospodi, koja no mi podadoše svoju možnu pomoć; a prilikom
roalakologije napose ću se osvrnut na nje. Sve što sam veće kri-
tički razredjivao gradivo, sve mi se to veće nanudjaše misao, da
je potrebno da bi se bolje poznala fauna jadranska, dati u sviet
kritički popis moje sbirke , najbogatije i najpodpnnije, što je ikad
bijaše te ruke. Đa bude djelo ovo što zanimivije, dokončah pri-
dati mu sinonimiju pisaca jadranskih to današnjih : Danilo i Sandri,
Grube, Heller, Lorcnz, Kuzmić, Sars, Schrockinger, Stosić, to starijih
i znamenitijih u isto doba : Olivi, Renier, Chiereghini, Nardo, svi iz
Chioggije. Ustanoviti sinonimiju djela pisaca novijih, i njemačkih
i slovinskih, to mi prevrstno idjaše za rukom, al dohodeći do naj-
starije i prve talijanske, posao bivaše sve to mučniji, budući da su
jim djela riedka, s čega nastade prva tegoba imati jih i moći jih
ugledati samo. Niti mi podje za rukom dobaviti potrebno gradivo
sa obale talijanske da ga sravnim s našim, i u koliko sam nastojao
stati u odnošaj sa kojim naravoslovcem , u koga bi bilo zbirka
jadransko- talijanskih, nisam ipak uspio. Zato je posao napredovao
vrlo lagano, a naj poslije, kada sam se namjerio na djelo Chiereghi-
novo, zapeo sam o zapreku.

Djelo Chiereghinovo osta neizdano, te bih ga bio mogao ominuti,
nu čitah u III svezku u predgovoru k fauni talijanskoj, koju na-
pisa Bonapate god. 1841: „Nell' altra estremitk d'Italia il dottor
Nardo e il cav. Naccari vanno illustrando V opera delT abate Chie-
reghini, la quale per cura del governo Lombardo-Veneto fatta pro-
pria di quella Marciana Biblioteca, e da desiderare sia messa a
pubblica conoscenza". I zbilja dr. Nardo izdade: „Sinonimia mo-

Digitized by CjOOQI€

PRINE8CI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 3

derna delle specie registrate nell' opera intitolata : „Descrizione d6
crostacei, dfe testacei e di pesci che abitano le lagane e golfo ve-
neto rappresentati in figure, a chiaro-scuro ed a colori dalP abate
Stef&no Chiereghini Ven. Clodiense" applicata per commissione go-
vernativa dal Dr. Giov. Domenico Nardo. Venezia 1867 tf . I tako
ne mogah više propustiti sinonim iju Chiereghinovu, a to mogoh tiera
manje učiniti, što sam razabrao iz spomenutoga djelca dr. Narda i
zaslugu i znamenitost djela Chiereghinova. Nu kako si sad pomoći
ovom sinonimijom, gdje ne ima sinonima mnogo od vrsti, gdje su
mnogi samo sumnjivo pripomenuti a drugi prikazivali se i sami
da su pogrješni? Smislih, da je potrebno meni samu glavom ići u
Mletke učiti original, i tom istom prilikom okoristit se još i tiem,
da razgledam ondješnje zbirke, a navlastito onu dr. Narda, koju
su mi opisivali kano veoma bogatu, i u kojoj bi se imali nahoditi
originali Reniera i Chiereghinia. Kad sam prošaste godine imao
poći u Dalmaciju sabirat osobito ribe i druge morske životinje,
kojih našemu narodnomu muzeju prirodoslovja ponajveć trebaše,
zaiskah slavnu jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti za
dozvolu poći na njekolike dane najprije u Mletke, za što, već opo-
menuh. i čim dosegnem namjeru svoju, da se odmah povratim. I na
prvi svibnja snadjoh se jur u drevnoj kraljici jadranskoga mora.
Ako su se s moga putovanja po Dalmaciji i Crnoj Gori obogatile
zbirke narodnoga muzeja, a nje koje, kojim ne bijaše traga, uprav
i zasnovale, kao što se bude moglo vidjeti iz moga izvješća o putu,
t° je još od većega uspjeha moj put u Mletke. I zbilja, ovaj skok
u mletački grad bijaše veleznatan i za književne pronašasti ondje
učinjene. Prieći ću na potanko tumačenje djela, čim navedem koju
crticu o životu piščevu, obćenitu pomisao djela, i ono, čega je
u njem.

Stefano Chiereghini rodi se uprav 100 godina prije svoga tumača,
to jest g. 1745 u Chioggi, u zavičaju svih talijanskih pisaca jadran-
skih. Jer porodice imućne, nije hlepio ni skrbio se za časti ili
službe javne, nu življaše pošteno i skrovno, posvetiv se još za
mladih nogu domaćemu naravoslovju, dajući tako izgled onim bo-
gatcem, koji, sričući novac, njim se grade ljudmi, Ijudmi vrste po-
vlaštene i ostali puk nadhodeće, te tako traju život ljeniv, njim
samim dotužljiv i sumoran, a nekoristan onomu ljudstvu, koje jih
punim pravom sažaljuje. Da uspije u plemenitu svom nastojanju,
ne poštedje ni troška ni truda, kako bi sakupio domaće plodove

Digitized by CjOOQI€

4 SP. BRUS1NA.

naravoslovja i kako bi jih razjasnio. Namjesti u svojoj kući sbirke,
koje si mogao prozvat pravimi muzeji. Naravnici svake narodnosti
prihadjahu mu u pohode, da vide i uče obilne njegove sbirke ruda,
bilja javnocvjetnoga i podmorskoga, a najvredniju svib sbirku zoolo-
gičko-jadransku. Kako obilna i bogata bijaše, za njegovo doba, ova
posljednja sbirka, možeš si pomisliti, ako ti reknem, da je njegova
porodica imala 10 brodova ribskih ; a tko ne zna, da je medju ja-
dranskimi ribari, da što medju Talijani, najveći broj Chiozota, da
oni ribaju posvuda , po obali jednoj i drugoj ; koliko vas nije vi-
djelo naravnike u Mletcih, Trstu, na Rieci, u Zadru, Spljetu, itd.
kako željno izčekuju na obali njihove ladjice i kako mnogi put te
vrlo skupo kupuju morski poklad njihovih vlaka?

Znajući Chiereghini, da raztumačiti najraznoličniji prirod stano-
vita predjela, pa dosta i tiesna, nije moguće čovjeku jedincu, zbog
kratka mu i prekratka života, gdje si s druge strane znanost od
dana do dana sve to dalje silno razmiče granice, i od ista Italija
je podala jedinoga Costa, koj je ogrlio veći broj pojedinih grana,
baveći se sa kraljestvom Napulj skira ; tako i on, da dostigne svoja
namjeru, sdruži se sa dr. Andreom Renierom , dr. Giuseppom Fa-
brisom, dr. Bartolom eom Battariom i sa inimi svoj im i sugradjani,
da si posao porazdiele. I zaista, jedan u ovoj, drugi u onoj struci
ostaviše djela štampana, rukopisa i sbirka, te je uprav bogu plakati,
što njegovi nasljednici koje ne znadjahu, koje ne mogahu povući
svega dobitka, što ga bijaše moguće dobiti iz onoga, što je iza
njega preostalo.

Sa Fabrisom i Bottariom bavljaše se botaničkim vrtom i florom
zemskom i povodnom. U družtvu sa Renierom uze učiti životine u
moru jadranskom. Čim su Reniera pozvali bili u Padovu zasjesti
na stolicu naravoslovja na universiteti , ostade nas pisac sam, ali
zato ne odustade od započeta rada, te se dapače, ako i sam, latio
novih poslova i dovršio jih. Chiereghini okiti dometa i izprava dr.
Bottaria „Flora Clodiense". Iza toga piša djelo, koje no se ovdje
napose pripominje, i obogati ga mnogim i slikami. To je najglavnije
djelo našega pisca o zoologiji jadranskoga mora. Za nju mu se nu-
djale liepe svote novaca, dapače mu obećavahu inostranci i doži-
votne mirovine, nu on jih sve skupa odbi, ne hoteći svoju domo-
minu lišit takova djela. Naravoslovac Francez Bose, uvidjevši vried-
nost ovoga djela, pobrinuo se, kako bi s njim u sviet; a da vas

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. , 5

pobolje 8 njim upoznam navodim iz dr. Narda kus izvorna pisma
Bose ova, upravljena našemu piscu g. 1802:
„Monsieur!

Je n* ai passes que quelques heures en votre compagnie, mais
j* aurai voulu y rester des mois entiers, tant' elles m' ont etes
agrćables et interessantes sous tous les rapports.
Votre travail m' a trop enthousiasme pour que je ne fasse des
voeux en sa faveur. Je voudrais qu' il parfit au plus tdt orne des
avantages d' un burin intelligent et sous les auspices d' un libraire
qui connfit son metier. En Italie je vois de tres-bons graveurs de
tableaux, mais pas un d' histoire naturelle, de maniere que si mad.
Sophie Sallier ne retourne pas a Bologne Y annee proehaine, comme
elle nous 1' a dit, vous devriez vous rendre k Pariš, oti confier k
quelqu' un la sourveillance de la gravure. En ce dernier cas je
vous offre mon assistance , et j' ai Y orgneil de croire que vous
pourriez tomber en des mains piree, car, comme vous pourrons
couvaincre mes ouvrages, j' ai fait travailler beaucoup en ce genre.

Je vous repete ce qu' je vous ai dit, que je crois de votre in-
teret de faire une edition frangaise et une autre italieune du texte.
La derniere vous pourriez la imprimer par Bodoni, qui ne la cede
k aucun des nos imprimeurs, et faire traduire votre texte par quelqu
un des vos amis en Italie, et k Pariš en payant le tradueteur, et
alors je m' engage de la correction du style et de la revision des
essais. II faut absolument que ces deux ehoses soient faites par un
homme connaisseur de la matiere, et nous sommes, comme vous
savez, en petit nombre. Vous voyez que ces propositions n' ont
d' autre but que Y avantage de la science , et je ne veux d* autre
recompense que votre amitie et un exemplaire ehoisi — — u

Stvar osta tako te si Chiereghini 1818 držao za čast, ustupiti
djelo uz veledušno uzdarje vladaocu Franji I, koj naredi, da se po-
hrani u tadanjem liceju Mletačkom (sadašnji gimnazium s. Kata-
rine), gdje se takodjer i sada nahodi, ne pako u Marcijani, kako
to tvrdi Bonaparte. Žrtvovavši tako čitav život ovomu nauku, umre
na 4 rujna 1820, star 65 ljeta, oplakivan svakim koj ga god
znavao.

Biljevnik i zoologičke sbirke jadranskoga mora bijahu pohra-
njene u liceju ; jedan diel se toga pokvario s vremenom , a drugi
diel, koj se sačuvao do naših doba, dieli udes, komu se ne mo-
gahu ukloniti ni one Linnea, Borna i drugih mnogih, dopunivši ruku

Digitized by CjOOQI€

6 „ SP. BRUS1NA.

bezbožnih, koje jih bez viesti i savjesti ikakove ostavile pomršene
potomkom, otegotivši jim tako posao. Drugi pako diel, i sbirku lju-
štura, i svoje dopise, i različite stvari iz naravoslovja, pusti prija-
telju si Malacarnu. Ovaj pako, prije nego će umrieti, darova jih
turinskomu muzeju. Svoje knjige o naravoslovju, spise i raznolike
bilježke, ostavi domaćemu seminariju. Mnogo originala, kako rekoh
Chiereghinovih , nahodi se u sbirki Nardovoj , nu grjehota, sto se
ne pobrinule pridati potrebne cedulje, kako to bijaše dosta često
običaj naravnika talijanskih, s čega sada nije moguće razlučiti ove
izvorne od inih primjeraka. Ne dotiče uviek sama pamet, a izmedju
ostalih da vam izgled dadem, vrst Voluta Briše i Chiereghinova,
ista je, kojaBuccinum acrorodium Narda; u njegovoj sbirki
kano Buccinum Brisei Chier. imade jedna vrst posvema stran-
ska, dapače mnijem, da je to ista Pleurotoma rosaria Reeve
sa rta dobre nade!

„Flora Clodiense" dr. Bottara, popunjena bilježkami Cheireghi-
novimi , osta neizdana i sada je u mletačkom institutu znanosti i
umjetnosti.

Profesor Vincenzo Malacarne čitale pohvalan govor Chiereghimi
u ateneju mletačkom na 2 kolovoza 1821, a izvadak jedan isti je
zavod priobćio. Dr. Nardo, u više rečenom djelu svom, priobći
njekoliko crta o životu mu, odkud sam i ja ove povadio.

Veljaše dr. Nardo, da Chiereghini, budući „ćudi mirovite i krotke,
ne hleptijaše nikada za slavom spisateljskom, ne imajući ine namjere,
do li čast otačbine i ljubav svojih sugradjana". Čini potvrdiše rieči
dr. Narda, a i nije u učenicih naravi riedko naći sdruženu i zaslugu
i skrovitost, a to navlastito u Chiereghina. Ali zato, ako pisac sam
i nije hleptio za slavom spisateljskom, imadjaše to činiti Italija na
čast svoju, jer kakova slava uspomeni umjetnika, kakova dika
narodu ostala bi nepoznana i nevjesto vita , pa bude u kom kraju
zemlje ležao i sam „Preobraz" Urbinata Raffaella? I eto izgleda
žalostiva po Talijane, što takovo djelo nije ugledalo dana, te što
naravnici njemački, francezki, englezki i svih narodnosti XIX.
vieka stekoše prvenstvo nad pronašastimi, koje no Talijan ima jur
sabrane, opisane i naslikane većim dielom bolje nego li inostranci,
a to još na koncu vieka XVIII. Za volju istine valja opomenuti,
da je Amoretti, dokučivši čast, što bi ju bila imala Italija, kad bi
na vidjelo iznesla djelo našega pisca, latio se bio posla toga, al
ga nesrećom smrt iztrže iz broja živih, i tako uspjeh osujeti.

Digitized by CjOOQ1€

PRINESCI MALAKOLOOUI JADRANSKOJ. 7

Recimo još i to, da Italije tada još ne bijaše, a to je, držim, glavnim
razlogom, zašto se ona djela ne izdadoše. Djela stanovita i vječita
ne može izdavati nego li narod sjedinjen, narod slobodan.

Ne budući tako štampano djelo za živa pisca, ili odmah iza
smrti mu, svaka godina našega stoletja bijaše jedan razlog više,
nedati ga n javnost; jer djelo, tada da bude ušlo u javnost, bilo
bi, ako ne prvo, a ono bar medju prvimi; u dobi, kad ugledaše
svjetlo djela, sto ih sačiniše Deshayes, Kiener, Lamarck, Michelotti,
Pfeiffer, Philippi, Rossnj&ssler, Sowerby i stotina inih djela, nije više
bilo sgodno i u horu na vidjelo ga dati. U dneve pako naše, gdje
zagledaše svjetlo djela vrstnička, djela klasična, medju inimi djela
Forbes-Hanleya, Jeffreysa i drugih, prekasno bijaše s Chiereghinom u
Bviet; i ako se je već to htjelo, trebalo je bilo sav tekst preraditi,
inače razporedati i razlučiti vrste i razlike, koje bi odobrila kritika;
od slika pako priobćiti samo potrebni dio. Al ni to nije se uradilo.
Je li vrh toga i pravedno osuditi ovakovo djelo na vječnu zaborav ?
Odista nije; te najbolja bijaše misao prof. fizike i prirodopisa u
mletačkom liceju nastojati , da se barem priobći popis opisanih i
naslikanih vrsti, poput nazivlja (nomenclatura) tada poznata. Takovim
načinom uvidjelo bi se i upoznalo djelo barem ponješto, te bi bilo
jošte vremena priobćiti koju vrst, koju ostali učenjaci ne pronadjoše.
Isti prof. F. Zantedeschi zbog toga obratio se na vladu. Nadvojvoda
Maksimilian , tada podkralj Italije, koji je mnogo učinio u prilog
znanostim naravi , ne zaboravljaj u ć ih ni onoga kratkoga vremena,
što carovaše u Meksiku, izruči ovu stvar velezaslužnomu dr. Nardu,
koji bolje od ostalih poznavaše Faunu jadransku, i od koga, kako
vidjesmo, isti Bonaparte očekivaše takovo djelo. I on zbilja 1847
priobći više rečenu „Sinonimia moderna", koja je prilično podpuna
i jasnovita u dielu, koji sbori o ribah, al ne tako u dielu, gdje
se radi o korepnjacih (crustacea) i iglokožcih (echinodermata) , a
još manje ondje, gdje je govora o mekušcih, kako gore rekoh. Sa
svim tim djelo dr. Narda steklo je mnogu zaslugu, pa da i nije
nikoje druge, dosta bi bilo to, što je priobćio g. 1847, i zato
vrstiChiereghinovih,.koj e bijahu u sviet dane mnogo
kasnije ostalih pisaca, i koje su dosad poznate po
imenu, koje im nadjenuše ovi posljednji, od sada će
morati nositi ime dano im po Chiereghinu. S toga
nijedan zakon nazivlja tomu se ne protivi, dapače i oni zakoni o
prvenstvu imenovanja tako hoće; i ako su mnogo rabila imena

Digitized byLqOOQlC

8 BP. BRUSINA.

vrBti samo po imena naznačenih, ili dvolično opisana, i ponjeito
neizvjestna, zašto neupoznat ono malo vrsti Chiereghinovih, gdje
je posve moguće sa svom izvjestnostju dokazati vrsti njegove?
Poštovanje uspomene njegove i to zahtieva.

Djelo Chiereghinovo sastoji iz 12 svezaka u cielom listu (in
folio); 3 svezka teksta pisana su pismom drobnim, a 9 sadržaje
slike vrsti i razlika opisanih. Svaka vrst ili razlika (varietas) na-
slikana je na jednomu listu u namještaju naravitom , izamši puže
(gasteropoda) , koji su ušćem na uzgor a šiljkom (apex) nazdol,
kao što se to običavalo tada, a i dan danas u gdje koga je taj
običaj. Od svake vrsti ili razlike životina podade jednu ili više
slika a navlastito većinom 1 sliku za korepnjake, 2 za iglokožce
1 za stržnike (cirripedia) , 3 za školjkare (conchifera) , 2 za puže,
1 za' vitičnjake (annulata), 1 za ribe.

U I svezku jest posveta piščeva otačbenikom ljubećim nauku
znanosti naravnih. Iza toga je progovor, gdje najveć nastoji doka-
zati znamenitost učenja znanosti naravnih; napokon povieda kako
je dovršio djelo i koje tegobe bilo mu je nadhrvat. Zahvaća u
samu materiju opisujuć korepnjake i iglokožce. Od prvih imade
samo rod Cancer: „Granchi a coda corta" (t. j. raki kratko-
repi) ; „Parassitici a coda nuda e ritorta" (t. j. nametnici gologa i
zavrnutoga repa); „Macrouri, ossiano a coda lunga" (dugorepi); u
svem 64 vrsti i 3 razlike. Od drugih razlučuje rod Asteria, sa
12 vrsti, i rod Echinus sa 11 vrsti i 1 razliku. II svezak imade
slike onoga, što se u I svezku opisuje, i to slike, izvedene divnom
Bavršenosću u naravskoj velikoći; vrsti pako oveće su ponjeito
umaljene. Po sudu dr. Narda pomišljah si vidjeti slike, iz kojih bi
moguće bilo bolje uvidjeti znamene potrebite, nego li iz slika djela
Oliva, Rissa i inih pisaca starijih; koliko se pak začudih vidjevši
da su hvale dr. Narda ne samo pravedne, nego dapače njekojimi
se ne izriče podpuna zaslužnost njihova. Najnovija i ponajbolja
ilustrirana djela karcinologička (o korepnjacih) Savignjem, Milnu-Ed-
wardsom, Hellerom i drugimi, ne samo da ono djelo ne nadhode, nego
dapače sa mnoge ruke zaostaju za njim. To isto valja i za iglokožce.

Svezak III sadržaje tekst opisujuć koraste živine (testacea). IV
svezak ohvire slike svojih rodova: C hi ton sa 5 vrsti, Lepas
sa 6 vrsti, Pholas sa 3, Mya sa 2, Solen sa 8, Cardium
sa 14, Mactra sa 4, Donax sa 3, Venus sa 27. Sv. V sadr-
žaje : Sponldy us sa 1, Ghama sa 3, Arca sa 13, Ostrea sa

Digitized by CjOOQI€

PRINE8C1 MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 9

14, Anomia sa 8, Mytilus sa 16, Pinna sa 5, Argonauta
8a 1, Nautilus sa 3, Conus sa 13, Cypraea sa 5,
Bttlla sa 8 vrsti. Svezak VI sadržaje: Voluta sa 23, Buc-
cinum sa 23, Strombus sa 1, Murex sa 40 vrsti. Sv.
VII: Trochus sa 40, Turbo sa 56 vrsti. Svezak VIII: Helix
sa 54, Nerita sa 13. Svezak IX: Haliotis sa 4, Patella
sa 13, Dentalium sa 6, Serpula sa 25, Teredo sa 2,
Sabella sa 15 vrsti. Nije potrebno ovdje opetovati, da su
slike, izamši njekoje u veličini naravnoj, takove, da ih nije boljih
željeti, a prispodobiš li ih sa velikimi atlasi spisa Philippia, Forbes-
Hanleya, Hornesa, Kienera, Kiistera, Sowerbya i dragih, još ove
gdje gdje nadmašuju. Dosta je rečeno, ako se reče, da vrsti rodova
Cylichna, Volvula, Turbonilla, Rissoa, Alvania,
Phasianella, i drugih microskopnih, sve su naslikane
u naravskoj velikoći, tako vjestački, da ih oko, učno raz-
poznavati vrsti, 8 prvoga zora razbere. Jedini mu je rod T r o c h u s,
kojemu se njekolike vrsti nješto lošije oslikane, a to je s toga na-
ravski, Sto pisac nije bio stanovit i izvjestan, tumačeć i označujuć
vrsti i razlike, jer se jasno vidi, da ih je manje poznavao od
drugih ; jer tko je oslikao RisBoe, Alvanie, itd. naravski ne mogahu
mu ništa veće težkoće zadati cigraši (T r o c h i d a e) srednje veličine.
Sv. X opisuje ribe; XI i XII sadržaje slike njihove. Razlikova
Chiereghini rodove: I razred: Petromyzon sa 2 vrsti, Raja
sa 10, Squalu8 sa 12, Lophius sa 1, Acipenser sa 2,
Balistes sa 1, Tetraodon sa 1, Cyclopterus sa 2, Cen-
triscus sa 1, Syngnathus sa 3. II razred: Muraena sa 4,
Anarchichas sa 1, Ammodytes sa 2, Ophidium sa 1,
Stromateus sa 1. Razred III: Calionymus sa 4, Uranos-
copus sa 1, Trachinus sa 3, Gadus sa 5, Blennius sa 8.
Razred IV: Cepola sa 1, Coryphaena sa 2, Gobius sa 6,
Scorpaena sa 3, Zeus sa 1, Pleuronectes sa 10, Sparus
sa 12, Labrus sa 16, Sciaena sa 2, Perca sa 1, Gaste-
rosteus sa 2, Scomber sa 6, Mullus sa 2, Trigla sa 5,
Salmo sa 2, Exos sa 2, Atherina sa 1, Mugil sa 7, Exo«
caetus sa 1, Clupea sa 4, Ciprianus sa 1. Ribe su snimljene
iz naravi, većinom drobnije nego u istinu, i akoprem ne manjka
savršenosti i potankosti, ipak jih ima ponjekoliko, što nisu tako
liepe; te u svakom slučaju atlasi Cuvier-Valenciennesa, Coste i
sličnih nadvisuju one našega pisca. Kako dr. Nardo opaža, mnogo

Digitized by CjOOQI€

10 SP. BRU8INA.

mu je koristilo srebrenasto mastilo (pigmento) plovnoga mjehura
(vesica natatoria) od ribe Argentina Sphvraena L., da ma
slikarije dobiju lice srebrnasto, a to je u vrieme piščevo pobudilo
ne maleno začudjenje; a sada se to isto upotrebljuje u obrtnosti
za maštenje lažna biserja.

U ovom djelu imaju 744 vrsti i 80 razlika opisanih, i predstav-
ljenih u 1624 slike.

Od triju svezaka spisa našega pisca oči vesto je to, Stoje u
determinaciji i klasifikaciji ž i votina jadranskih pridružio se sustava
Linnšovu; te o zoologiji adriatičkoj njegova domorodca Oliva.
Druga djela suvremena ili nije znavao, ili nije htio njimi se po-
magati, jer je hotio, kao Sto sam kaže, podati podpune spise i
slike životinstva u jadranskom moru, da bi posilje drugi sravnjivali
ih sa onimi drugih morja. A on imaše razloga to učiniti; bolje je
razlučivati i veći broj vrsti, nego što ih sbilja ima, nego li činiti
krive istovjetnosti, jer se tako zamiće više nejasnosti. Bolje je
svakako imenovati koju vrst inako , nego li ju pogrešno pripisati
vrsti inoga koga pisca, kao što su n. p. : Murex echinatus,
M. reticulatus, Natica glaucina, Rissoa cancellata>
Rissoa reticulata, Trochus tessellatus, itd. što u svakog
skoro pisca skazuju stvar različitu.

Opisi naravnika Chiozotskoga veoma su obširni i tanahni, svi
skoro na sličan kalup, s čega, akoprem točni, ipak su dosadni,
kao što je moć vidjeti ponješto u kusih, mnom priobćenih. Osobita
je znatnost davao veličini primjeraka, i mjerio ih svom obširnosća,
i u čestih pojedinih jošte k tomu, i to tako, da je mnogi krat i
suvišno, buduć\ stvar većma individualna, a nemajuć na sebi ni-
kakova biljega obćenitosti. Opisuju se širom bilježke mjestne,
obilnost ili riedkost, pučka imena, pa i druge opazke, osobito pak
one, što mu ih priobćiše ribari, kao što sam svaki put veli, te ga
po koji put zavede neznanje, po koji put ga valjda znalice pre-
variše, kako budeš vidjeti u sudu, što ću ga reći vrhu pojedine
vrsti. A nije pisac onehajao i stranu praktičnu, upuštajuć se ob-
širnije u vrsti obćenite i navlastito u one jestive, čineći mnoge
pokuse sa onimi, što bi se mogle upotriebiti kao jela; a nije za-
nemario opomenuti i njihovu trgovinsku znamenitost. Kad je jedna
ili drugu vrst ljuštura (conehilija) sa živim našao, nije propustio
opisati ju. Na koncu stavlja pisac diagnosu latinsku , po sustava
Linneovu. Kao što su drugi spisatelji, tako je i on, što se tiče

Digitized by CjOOQI€

PBIHE8CI MALAKOLOGUI JADRANSKOJ. 11

Dazivlja, u vrstih njim imenovanih, polatinio nazove pučke; manje
bijaše sretan u vrsti, koju razlikova pridavnici, kao Turbo pullus
od Linnea, te on imenova drugi T. pulloides, a treći T. pul-
loidens, Sto zaista nije ni praktično niti estetično. Za vrsti ve-
ćinom služi se imeni mitologičnimi, njekojimi historičkimi i pokra-
jinskimi, a u ovih posljednjih bijaše puno sretniji, prilagodjujuć
jih; i premda nije nazreti u njem one lahkoće, koje bijaše u
Linnea i n drugih , sa svim tim imena u obće niesu loša. Jamačno
ne bijaše duha tako malo tvorna, kao što u onog naravnika fran-
cezkoga, koji je, imajuć nazvati koju vrst, utekao se k svomu
žepu punu svezanih iz koje knjige slovaka i izvadiv ih prstojet
stavio ih u slučajni red, a preostavši nesmisao bi krstnim imenom.
Napokon nije moguće prezreti, da mu talijanština i latinština niesu
criek najpravilnije, nu ova i druge pomanje grieške i mane ne
nmaljuju uzvišenost i vrstnoću čitavoga djela. U ostalom, on je bio
umjetnik i naravnik, a ne pjesnik.

Dostojno i vriedno bi bilo razjasniti sva djela Chiereghina; nu
budući mi prekratko vrieme moguće bijaše probaviti u Mletcih,
nejmajući sbirke riba, a sbirke korepnjaka i iglokožaca vrlo mi
nepodpune, ne mogah se pomagati ni potrebnimi knjigami , i tako
ostade. Nu ipak se nadam, čim prije uzmogu, uzeti objasnjivati i
ostalo, a za sad tumačeć samo diel vrsti najbrojniji i najteži, a
ujedno najnepodpuniji u djelu Nardovu. Ne bih ja toga činio ; nadam
se da će koj drug učiniti to isto ; i rad bi mu se izplatio , jer i
ostatak djela potrebuje kritike, a i u ostalih vrsti životina bila bi
koja god nova, ili bi se barem imalo kojoj ime povratiti. Na pr.
riedku vrst Calliaxis Adriatica opisanu Hellerom g. 1863 '
opisuje naš pisalac u I svezku, sp. 32 i slika ju u II u broju 48,
pod imonom Cancer nocturnuB. Nardo je uvidio, da je nova
ne samo vrst nego i rod, opažajuć pravedno, da je to rod najbližji
Callianessam , pripadajuć četi (tribus) Criptobranchi, za koj
predloži rod Jaxea, i to objavi u „Sinonimii" od 1847, više put
spomenutoj, sačuvav za vrst ime Chiereghinovo. Nadjenu to ime
zato, što se pokazuje iz svoga skriša ili zakutka samo noću. Zato
u napried imaše se ozivati ova vrst Jaxea nocturna Cnier. ;
risanje Chiereghinovo je podpuno, ako ne većma, a to zaista na

1 Sitzuogaberichte der k. Akademie der Wiss. in Wien. Band XLVI,
p. 436, t. HI, f. 22 — 30. idem. Die Crnstaceen dea BudHchen Europa,
p. 206, t VI, f. 16—18.

Digitized by CjOOQLC

12 SP. BRUS1NA.

toliko, na koliko ono Hellerovo, a snimljeno je sa primjerka
većega.

Isti prof. Helier izda g. 1863 J i iznovice g. 1868* dvie vrlo
riedke vrBti roda Goniodiscus, kojega roda ovo bu dvie jedine
vrsti poznate u moru europskom ; tih jednu zove placentaeformis,
drugu acutus. Pa ni ove životine nije Helier prvi pronašao u
Jad rij i. Chiereghini poda savršenu sliku jedne ovih dviju vrsti,
koju pripisa u vrst Asteria pentagona Linnea, i koju Nardo,
ne misleći da se može k istoj Linnejskoj vrsti pribrojiti, ozva Go-
niodiscus Dalinaticus. Čim se izpita, kojoj od dviju vrsti
Hellerovih odgovara vrst Chiereghina i Narda, morati će se za ova
rabiti ime Nardovo, jer je za 16 godina prednje, ne pribrajaj uć
skoro 10 ljeta, što se nije izdalo.

Kritički studij razreda ribjega ne bude takodjer nezanimiv;
ovdje mi se bude stegnuti samo na to, da priobćim one vrsti Chie-
reghinianske , koje dr. Nardo drža za nove, ne samo u „Sinomi-
niji u od g. 1847, nu takodjer i g. J860 3 . Treba uvažiti tumačenje
dr. Narda, koji je g. 1860 sačuvao veći diel vrsti držanih g. 1847
za nove, nije to dakle učinio bez razloga, tiem više što dr. Nardo
od faune jadranske najbolje pozna ichtiologiju. Evo vrsti Chiereghi-
novih, koje Nardo za nove drža:
Petromyzon Adriaticus Chier. = Pet. Adr. Nardo.

„ argenteus „ — „ argent. n

Squalus Tiburo L. sec. „ = Sphyrna Chiereghinii „

„ barbarus „ = Notidanus barb. „

Cjclopterus raninus „ = Lepadogaster ran. n

„ listellus n = n !***•

Anguilla marina „ « Ang. mar.

Ammodytes argenteus „ = Trachjpterus arg.

BlenniuB vagans „ == Ichtjochoris vag.

„ minutus B » „ min.

„ fidelis „ =* „ fid.

Cepola lanspada „ « Cepola? gladius

Gobius Gous „ = Gob. Venetiarum

„ Lunieus =*= „ lunife

»

1 Sitzungsberichte đer k. Akad. đer Wiss. in Wien. Bd. XLVI, p. 419,

t. J, f. 1—4.
9 Idem. Die Zoophyten und Echinodermen des Adriat. Meeres, p. 54.
3 Prospetti sistematici degli animali delle provincie veoete. Parte Prima.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 13

Pleuronectes minutus Chier. = Solea minuta Nardo.

Labrus brunellas „ = Heliases bran. „

„ verdutius „ = Crenilabrus verd. „

Neka bude rečeno ovo isto o različitih drugih vrstih konepnjaka,
iglokožaca i riba, a veoma bi dobro bilo, da jednom dobijemo stalnu
nomenclaturu i ovo djelo dovršiti ; ali kao sto jur dokazah, ne mogah
si povući širjih medja od ovih, što su ovom razpravom odredjene.

Chiereghini je dakle opisao 509 vrsti i 70 razlika conchilija ; pod-
vrženih kritici njegove morske vrsti i ominuv one, što po današnjih
šuštavih ne pripadaju u red mekušaca, preostaje 249 vrsti, i danas
još takovimi držanih, kojim je obstanak u jadranskom moru, izamši
dvie, tri, takodjer i drugim i potvrdjen ; k tomu još 20 dobrih raz-
lika. Manje dakle od polovice vrsti dan danas poznatih. Broj ovaj
ipak je znatan tizamši obzir na dobu, kada su ove vrsti prona-
šaste, i prispodobivši ga sa mnogo manjim brojem vrsti, Olivu po-
znatih. Imadu još dvie vrsti sumnjive iz roda Cypraea i 5 vrsti,
koje su skrozimice inostrane. Kako bude čitatelj uvidio iz poseb-
noga diela ovoga djela, uzeo je Chier. takodjer vrsti zemske i
sladkovodne, što jih je većim dielom sakupio u mulju morskom,
nanesenom riekami i bujicom ; njekoje je pokupio žive na polju a
njekoje u vodah sladkih pokraj mletačkih laguna. Da bude ovo
djelo što podpunije, vrlo sam rado prionuo uz misao, podati kri-
tičku sinonimiju i od ovih, ma koliko god popravio Nardovu sino-
nimiju i dodao sve one bilježke, kojimi bi se bolje spoznati uz-
mogle, nu nisu raztumačene onako na tanko i podpuno kao morske.
Da se učini i to, bio bi najprije imao proučiti sve vrsti zemske i
sladkovodne mletačke. Nu ove ponajpače ne spadaju k zemljani
južno-slovinskim, i koliko god htio učiniti za korist obćenitu zna-
nosti, ipak ne smjedoh smetnuti s uma, da su nam i kod kuće
pune ruke posla. Na drugom mjestu naravnik gosp. G. B. Spinelli
učini podpunu sbirku vrsti zemskih i sladkovodnih Estuaria, što
sam imao sreću vidjeti, i on me sam uvjeravao, da će što prije
podati popis pomenutih ' , a nitko bolje njega ne bi mogao dopu-
niti ovaj diel rada. Doduše je istina, da je ovaj diel manje zani«
miv, jer te ne upoznaje sa vrstmi novimi, ni sa imeni, koja bi mogla

1 DoČim ova moja razprava na tisak Čekaše, velecienjeni gosp. Spinelli
izdao je i počasti me jednim primjerkom svoga: Catalogo dei mol-
laacbi terrestri e fluviatili viventi in Venezia e nel suo Estaario. Ve-
nezia 1869.

Digitized by CjOOQI€

14 SP. BRUSINA.

imati prvenstvo pred imeni inih pisaca; na iz toga razloga, s ko-
jega su se na vidik iznesle druge vrsti Chiereghinove, valja da se
raztumače i ove, ako ne za drugo, a to zato, da se u napried uz-
mognu pisci navoditi vrsti i izvrstne slike našega pisca, bez ika-
kova straha, da će pogriešiti.

Pisac opisuje i slika 2 vrsti školjkara sladkovodnih, imade pak
27 brojeva medju vrstmi i razlikami puževa sladkovodnih, i 68 bro-
jeva puževa zemskih. Napokon kao svaki skoro pisac njegove dobe
razumieva pod „testacei" (testacea): 8 vrsti stržnika, 34 broja vrsti
i razlika vitičnjaka, 4 vrsti klietkara (foraminifera), a jaja od me-
kušaca uze za vrst o Bebi stojeću ; a sve ove su nabrojene i u do-
datku ove knjižice.

U ovoj mojoj sinonimiji nastojah držati se metode što praktič-
nije, i u isto doba jasne. Napomenuh najprije broj vrsti, slike i
ime Chiereghinsko , iza toga sinonime Nardove, što sam sa slovom
N. razlučio. Đržah za potrebno priobćiti ove, jer je djelce nje-
govo malo razšireno i riedko, što dokazuje ova okolnost, da ga ne
spominju svi pisci jadranski potonji; i tako da svatko može vi-
djeti razliku medju sinonimijom mojom i njegovom. Slovom B. raz-
lučio sam moj sinonim, t. j. ono ime, što je danas posvuda prim-
ljeno, ili ono što će morat biti. Iznesoh za tiein kuse najpotreb-
nije, izvadjene iz pisca, prepisav jih doslovno iz originala, a na
koncu pridah moj kritički diel, nabrajajuć po svih vrstih, gdje se
upotriebilo, ka kojoj spadaju formi, razlici, dobe, itd. i sravnjujuć
jih sa 8ličnimi moje sbirke. Izpitavši kritički vrsti Chiereghinske,
sastav ih popis vrsti dobrih, i tu dodadoh najprije brojeve slika, koje
pristoje svakoj vrsti, a to prudi mnogo, da se nadju, što bi inače
mučno bilo, jer je mnogo razlik red, u kom su vrsti piščeve,
od našega sustava u pridanu popisu; — za tiem na značih ras-
pored geografički vrsti u jadranskom moru po piscu, što sam ja
ovako sveo :

„Mare Adriaticum" ono što razumieva pisac pod riečju „Golfo",
i to malo ne sve jadransko more, ali osebito diel sjeverni. Po svoj
prilici ne više iznad crte, koja bi se povukla od prigorja gargan-
skoga preko otoka Tremiti, Pelagosa, Lastova, Korčule i Pelješca
sve do kopna dalmatinskoga, ohvirući veći zaton jadranski, nu ne
tako duboko, dočim je drugi zaton ovom crtom kod tjesnaca Otranto
manji nu puno dublji, a od toga, mislim, pisac nije imao ničega. Nije
moguće ustanoviti, koje vrsti pripadaju obalam talijanskim , koje

Digitized by CjOOQI€

PRI N ESC I MALAKOLOGIJI JADRAN8KOJ. 15

slovinskira, istina je ipak, đa jih veći broj spada obalam slovin-
skim, te jih ima iz zaljeva u svem 139 vrsti.

„Ora veneta". Bez sumnje spadaju k zapadnoj talijanskoj obali
vrsti, koje on dobio iz „laguna" po čem se imenito razumievaju
one, što su okolo grada Chioggje; za tiem one, Sto jih je pisac bud
imao, bud sabrao po primorju („Littorale"), i po kamenitih umjetnih
mirinah („murazzi"), štono diele lagune od mora; pak i one, što
jih je pokupio po obalah nepri padajućih nutrnjim lagunam, većim
dielom sabrane žive ; nadalje i one, što su uhvaćene ne mnogo da-
leko od obala u zaljevu („golfo"), i koje se zato imadu držati za
talijanske. Napokon i one, što jih je pobrao po nanosu („sedi-
mento a ), t. j. po morskom žalu. Skupa 141 vrst

Iza toga dohode bilježke koje pokazuju što spada k obali iztočnoj,
to jest „Sinus Liburnicus" ( TJ Quarnero a ), odkud ima 37 vrsti; za-
tiem „Istria", od koje ima 18 vrsti. Najposlije su njekoja posebita
mjesta.

U lagunah dakle i na obalah mletačkih našao je pisac 141 vrst
i 12 razlika. Istina je, da mnoge, što su pod rubrikom „Mare Adria-
ticuin", spadaju doduše i k obali talijanskoj, nu je istina i to, da
možda svojih 200 žive po obalah zapadnih, trećina dakle jedva po-
znatih vrsti u jadranskom moru. Dočim je obala talijanska tako
uboga, iztočna je slovinska obala bogata, te ne ima samo 2, koje
Italija ima, i to Corbulomya Mediterranea Costa, i Lit-
torina saxatilis Olivi, treća t. j. Solen siliqua L., treba
da se istom bolje razvidi i protraži.

Roj znade formaciju zatona jadranskoga, ne će se u nikakovu
čudu naći, što je obala talijanska faunom i florom tako uboga, a
obala slovinska pako bogata. Obale su naše razdirite i pociepane,
obilne otoci i pećinjem, pune zatoka i luka, more na našoj strani
mnogo brže napuni veće svoje dubljine, s toga i jesu zgodne i pri-
kladne za trgovBtvo, s toga i vještina naših primoraca , da jih po-
vjestnik Marchal zove najsmjelijimi pomorci sredozemnoga mora.
Talijanski je kraj pako jednovit, ne ima mu luka. Od mletačkih
laguna diljem do Gargana nigdje nije more dublje od 50 stopa,
gdje više gdje manje u more, te siže sve do 100, 300, dočim na
našem kraju u istom razmaku siže do 100, 300, 500; a to u za-
tonu sjevernom. U zatonu južnom na obali talijanskoj more nije
dobije od 50, 100, 300, 500 bečkih stopa, na obali dalmatinsko-
albaneskoj dosegne dubljina do 100, 500, 1000, 2000 i 3000 bečkih

Digitized by CjOOQ1€

16 SP. BRUSINA.

stopa. Biljeg ; kojim se najbolje razlikuje fauna malakologička obala
mletačkih ođ onih ostalih uz jadransko more , jest , što skoljkari
razmjerno u većem broju vrsti dohode nego puževi, i to pojedine
vrsti u silnom broju komada. Kakvoća tla mletačkoga takova je,
da se individui, živući uz obalu mletačku, ukazuju uviek ponješto
različniji od ostalih inih obala, budi da su to skoljkari budi pu-
ževi, po čem jih znam razlikovati na prvi pogled od ostalih.

Tko znade, kako naravni uvjeti zemlje djeluju na stanovnike
onudanje, i na život njihov, domislit će se, da Slovinci imadu veće
pravo na čitavo more jadransko, nego li Talijani, koji ga mogu
s njimi bratski dieliti , a zaman bi ga pokušali nam oteti, jer na-
ravski zakoni pogoduju Slovincem, i toga zato ne bi mogli dopustiti.

Ovdje ću podati pregled onoga, što zaslužuje da bude sto više
iztaknuto iz posebnoga diela ovoga djela, to jest, popis u kome
su: 1. vrsti nove; 2. one još neizdane kao jadranske; 3. one,
kojim je smetnuti dosadanje ime, i nametnuti jim ime doduše ne-
poznato ili zaboravljeno, nu starije, što jim ga dade naš pisac, za-
tiem njekoje vrsti po Olivu, po Renieru, po Nardu i po meni ime-
novane, i to jesu :

Teredo pedicellata Quatr. Vrst ne izdana, i mnom odkri-
vena i u mojoj zbirci se nahodeća.

Corbulomya Mediterranea Costa. Vrst, kano jadranska,
ne priobćena; ta i Littorina saxatilis, jesu jedine vrsti,
kojih je u jadranskom moru i to na obali talijanskoj a ne na našoj.
Od prve vrsti darova mi mnogo komada dr. Nardo, od druge profl
Stalio.

Thracia pubescens Pult. var. soli da Chier. Razlika vrlo
jasna i još nepriobćena.

Thracia convexa Wood. Ovu vrst iza Oliva i Chiereghina
ja sam prvi pronašao u jadranskom moru, i od nje ne imadu van
dva jedina komada u mojoj sbirki, kojih sam jednoga opisao pod
imenom T. hiatell oides. l

1 Budući ne ima dvojbe da je ovo convexa, to mogu izvjestno us-
tvrditi da se nalazi ova Thracia i u jadranskom moru, doćim je
nedavno g. Petit de la Saussave u svom važnom djela mislio moći
ja izklj učiti iz sredozemnog, dopuštajuć joj samo sjeverna mora za
prebivalište. (Vidi : Catalogue des mollu8qaes testacćs des mers d' Ea-
rope. Park 1869, str. 245).

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 17

Cypricardia đentata Renier. Tako se ima odsad unapried
zvati C. lithophagella Lam., C. Renieri od Narda; i tako
je nade, da će prestati prepirka o nomenklaturi ove vrsti.

Tapes laetus Poli var. Polyxena Chier. jest ista, koju sam
prozvao Tapes Hobertiana, a poznaj u ć se sada djelo Chie-
reghinovo, moje ime ima proći u sinonime.

Cardium edule L. var. Clodiense Renier. Tako je odlu-
čeno i ustanovljeno, da C. Clodiense Renierov, vrh koga sara dobio
toliko pitanja po naravnicih, nije drugo van razlika od C. edule.

Imisia aperta Renier. Rod i vrst Renierova, koja se ima
posvojiti pred potonjom Gale om ma Turtoni od Sowerbya.

Leda pusilla Chier. Vrst nova, odkrivena takodjer mnom i
nahodeća se u mojoj sbirki.

Mvtilus denticulatus Ren. Tako se ima zvati M. eri sp us
od Cantr., M. Baldii Brus.

Anomia patelliformis L. Vrst neoglašena, jer ova Chie-
reghinova jedina je prava, sve ostale, što drugi jadranski pisci
držaše za ovu, bijahu jedna ili druga razlika od A. ephippium.
Nadjoh ju i ja na obali našoj u posljednje vrieme, i njekoliko
komada imam u mojoj sbirci.

Columbella Brisei Chier. Morati će se unapried zvati
Buccinum acrorodium Narda,* Buccinum semicon-
vexum Hellerov, a neLamarckov, Columbella nasuta Brus.
a ne Gmelina.

Nas s a granulata Ren. Tako valja u napried imenovati Ra-
nella pvgmaea Lam., Buccinum granulatum Philippov.

Nassa incrassata Miill. var. saxatilis Chier. Razlika raz-
lučena od N. incrassata. Nije ju naći za sad u nijednoj sbirki
jadranskoj, te bi jedino razgledanje u naravi moglo odlučiti, daje
posebna vrst.

Murex costulatus Chier. Od sad nadalje mora se tako
zvati Fubub Hellerianus Brus., Murex Wenikauffianus
Cros8e.

Fušu 8 eraticulatus Renier. Ova je ista vrst pod ovim
imenom opisana i naslikana po Brocchu i Blainvillu, nu Renier
bi prvi, koj ju tako prozva.

Đefrancia eraticulata Olivi. To je ona ista vrst, što ju
Renier prozva Murex reticulatus, te je pod ovim imenom
poznata, nego Oliviu pripada prvenstvo.

fi. J. A. XI. 2

Digitized by LjOOQI€

18 SP. BBUSINA.

Cerithium minut um Sow. Isti Murex aluchensisChier.,
Cerithium pulchellum Lorenz, C. minutum Brus. a ne
Mare. đe Ser.

Ođostomia eraticulata Renier. Ista je Turbonilla
Humboldtii od Rissa, Turbo Ocnus Chier., Littorina
striata Dan. et San., Ođostomia dissimilis Tiberi, pred
kojimi imeni imađe prednost Renierovo.

Eulima incurva Renier. To je ista E. distorta od Philippia
ne Deshayesa, E. Philippii Weinkauffa, pred njimi ima pr-
venstvo.

Natica macilenta Phil. Vrst, kano jadranska nepriobćena,
čim je N. macilenta u mojih: „Conchiglie dalmate medite" i u
mojoj „Contribuzione pella Fauna dei molluschi dalmati" različita.
Ovo je Nerita fasciolata Chier., Natica fasciolata Nardo,
od koje sam našao ja poviše komada na više mjesta, i O. Kužmić
a Dubrovniku, koji se čuvaju u naših sbirkah.

Littorina sasatilis Olivi, var. Adriatica Brus. Tako
se ima od sad u napried zvati L. ruđis Mat. et Rack. Krivo
uvrštena po mnogih spisateljih medju sinonime L. neritoides
od Linnea,

Alexia Biasolettiana Kiist. Vrst ovu mogu držati za ne-
priobćenu, jer poslie Kiistera i Pfeiffera nitko ju nepozna, i zato
ju u mojoj „Conchiglie dalmate inedite" vrgoh medju vrsti, koje
se proučit imađu, nepoznajuć ju u naravi. Prof. Stalio i g. Spinelli
darovaše mi njekoliko komada pod imenom A. invosotis Drap.,
i takovom ju izdadoše de Betta i Martinati ', i svi ostali sabiratelji
pridržaše.

Rissoa araethystina Renier. Jest istaR. violacea Desm.,
i u napredak morati će se tako prozivati; a Rissoa lila ci na
Recluzova, sa zapadne Francezke, imati će prijeti ime R. violacea
Mtihlf., jer je preče od onoga Rćcluzova.

Alvania Gervonia Chier. Tako se ima okrstiti vrst, koja
dosele poznasmo po imenu A cimicoides Brus. ne Forbes, A.
Brocchii Weinkauff.

Manzonia costata Adatns. Ovo je Alvania] (Turbo)
costata od istog Adamsa, vrst tipična od nova suroda Rissoida,
Manzonia menom predložena.

1 Molluschi terrestri e flimatili delle provincie venete. Verona 1855.
p. 75, nr. 108.

Digitized by LjOOQIC

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 19

Manzonia clathrpides Chier. Vrst nova, koja se u naravi
konstatirati mora.

Caljptraea spirata Nardo. Jest Patella neritoiđea
Oliva i Chiereghina ne Linnfea, C. Hoberti od Parreyssa.

Phasianella pulta L. Ovo je P. crassa moja. Riedka je
u jadranskom moru, a poznata samo meni i našemu piscu.

Phasianella tenuis Mich. Ovo je P. pulla u svih piscih
jadranskih počamši od Reniera sve do mene, koj sam prvi po-
grješku izpravio, čim sam u Beču proučio monografiju roda po
Philippu priobćena.

Monodonta Aglietti Renier, ista je što i M. Đrapar-
naudii Payraudeau.

Zizyphinus unidentatus Phil. = Trochus Berosus
Chier. Ovo je vrst u jadranskom moru nova.

Zizyphinus Montagui Wood. Vrst jur mnom odkrivena
na obalah naših, nu još nepriobćena, a poznavahu ju još prije
mene Chiereghini kano Trochus Albandus, Nardo kano T.
tumidulus. U mojoj sbirci hranim izvornih komada od dra.
Narda.

Haliotis Adriatica Chier. Vrst nova, koju je u naravi
proučit.

Chiton Estuarii Chier. Vrst nova, od koje se u sbirci dr.
Narda sačuva jedan izvoran komad.

Malakologia, možda većina nego ikoja druga grana znanosti na-
ravne, ne imade stanovite nomenclature, s toga mi je izpovjediti,
da ovakove promjene, kako sad evo predlažem, ukazuju se doista
nesgodne i neprilične , a tim većma meni , koj sam rad što prije
doći do nomenclature jedine; nu tko ima pravo iz toga jedinoga
razloga ukidati prvenstvo? Zašto ga oduzimati Olivu, Renieru,
Chiereghinu, Nardu, koji ipak nisu manje zaslužni od ostalih, i
kojih se vrsti mogu puno lakše i podpunije identifikovati, nego li
mnoge od Linnea, Montagua, Lamarcka, Forbesa, i drugih? A
ove novote tim sam većma odlučio priobćiti javnosti, jer da ja
ne učinim toga , zaista bi koj mladi naravnik talijanski učinio ovo
bud prije bud poslije, a jamačno je u korist jedinstvu nomenclature,
odmah to učiniti, da se ovakove novote što prije uvedu u nove
knjige.

Prije nego ove mletačke uspomene na vidik iznesem, ne bijaše
moguće ugledati svje 1 niti mojoj malakologiji jadranskoj , a ni

Digitized by CjOOQI€

20 SP. BRUSINA.

izvjestju o putu minuloga ljeta po obalah Ađrije. Onoga djela ne
mogah priobćiti sa razloga jur rečenih, a ovoga ne zato, jer bijaše
potrebno, da se prije svega označe stvari sabrane; a da se kri-
tički i stanovito označe, trebaše se uteći k drevnoj književnosti
adriatičkoj, većom stranom posve zanemarenoj. Za kratko vrierae
bude mi čast predati slavnoj akademiji jugoslavenskoj rečeno iz-
vestje, u kojem bude ponajprije potanak opis putovanja i sve
znanstvene bilježke po putu sabrane i opažene, zatim bude odzada
sustavni popis svih sabranih vrsti, popunjen bilježkami kritičkimi
i naznačujuć mjesta, broj komada, i sabiratelja pojedinih vrsti. Za
sada budi dosta rečeno, da sudeći po materialu još ne sasvim
uredjenu i označenu, sabrane vrsti dosegnule bi najmanje 1000, i
preko 20.000 komada, od kojih je najveći dio novi za naš nara-
voslovni muzej ; medju ovimi različitimi ima ih što su po prvi put
pronašaste u Adriatiku, druge su posve nove.

Prije nego predjem na posebitu čest ovoga djela, ne mogu omi-
nuti priliku, da se ne zahvalim g. Oiuseppu Valentinellu , knjižni-
čaru u Marciani, članu družtva za jugoslavensku povjestnicu i
starine, koj me je obratio na g. dr. Angela Volpe, rektora u kon-
viktu sv. Katarine, gdje ee nahodi rukopis Chiereghinov, koj je
uzeo na se brigu da mi bude dohodno samo djelo, do čega trebaše
mnogo neprilika i zapreka nadvladati, koje no je on svojim na-
stojanjem umio bio ukloniti.

Dužam sam nemanje zahvalnosti g. dr. Đomeniku Nardu, i zem-
ljaku g. prof. Vjekoslavu Staliu, koji su mi, da mi olahkote posao,
raztvorili svoje liepe sbirke, te mi još uz to darovali različite vrsti,
meni nuždne, da mi malakologija adriatička što podpunija bude.
U ovoj, kao što u izvjestju o putu, i u tom djelcu, naći je raz-
tresenih mnogo bilježaka dragocjenih ogledom na stvari, koje
imaše ili vidješe rečena dva gospodina.
U Zagreba mjeseca siečnja 1869.

Svezak IV si. 1—314 (opis u III svezku).

ROD CHITON.
Sp. 1, f. 1 — 2. Chiton fascicularis L. ; N. Chiton fascicularis Lana. ;
B. Acanthochites fascicularis L. „Abita questo tanto la La-
guna che il nostro Golfo, e preferisce fissarsi sulla Pinna
rudis e sull' Ostrea varia".

Digitized by CjOOQI€

PBIKESCI MALAK0L0GIJ1 JADRANSKOJ. 21

Sp. 2, f. 3 — 4. Chiton globulosus Chier.; N. idem Chier. '; B. Acan-
thochites fascicularis L. „A bi ta questo soltanto il nostro Golfo
sopra concrezioni, e corpi marini solidi, e specialmente sulla
Pinna rudis".

Po Nardu, u rukopisu Chiereghinovu a , ovo je C. squa-
mosus od Oliva, a i pisac opaža, da ga njekoji pogrješno
prištavaju k squamosus L., pa dodaje: n e cio forse per
delle irregolari rugositlt osservatovi quasi circolari alquauto
somiglianti alle squame u . Kao glavnu različnost napominje,
Sto ima čvorove (tubercula). Ja držim, daje ovo isti A. fasci-
cularis sa čuperki (fascicula) utegnutimi. Ono što pripo-
minje Chiereghini, da žive samo u zaljevu („soltanto nel
golfo"), potvrdjuje još bolje moje mnienje ; sva je prilika, da
su oni eksemplari, što su piscu došli u ruke iz zaljeva, pogi-
nuli ili iznemogavši utegnuli čuperke, dočim one, koje mu ri-
bari prinesoše iz bližnje lagune, malo ne uviek žive dobivaše.

Sp. 3, f. 5 — 6. Chiton striatus Chier.; N. C. siculus? Gray; B.
C. Siculus Gray. „Abita questo tanto la Laguna che il nostro
Golfo , preferendo fissarsi sui corpi solidi ; ed i il pi& comune
di tutti".
— f. 7 — 8. Chiton striatus Chier. var. a ; N. C. rubellus Nardo ;
B. C. Siculus Gray. „Abita questo tanto la Laguna che il no-
stro Golfo".
Ovo je isti C. Siculus, forme manje, a lica putena.

Sp. 4, f. 9 — 10. Chiton Estuarii Chier.; N. idem; B. idem. n Questo
Chiton fu trovato fisso ai Piloni del Ponte-lungo di Chioggia
due sole volte da me una in Maggio 1800, e ¥ altro in Giugno
1809".

Čini se, da je vrst dobra, odlična tiem, što ima samo 7 po-
klopaca (valvae) a plašt (pallium), ako ga sravniš sa onim
ostalih jadranskih Chitona, vrlo je širok, po prilici 2 mm -, po-
dugovato nabran (plicatus), t. j. nabori (plicae) izhodeći iz

1 Gdje u Nardovoj „Sinonimiji", na stranah upravnih brojeva, mjesto je
prazno, to od tale proizhodi, što on stranom razumievaŠe isto ime pisca,
Ho je baš ovdje slučaj, i to sam sa idem naznačio, stranom nije dao
nikakav sinonim, i to sam točkami zabilježio.

* Kad kažem: „Nardo u rukopisu" itd. , to razumievam , ono što je
Nardo na tablicah pisca rukom pisao, te nije u njegovoj tiskanoj „ Si-
nonimni " zabilježeno.

Digitized by LjOOQI€

22 SP. BRUStNA.

obruba pojedinih poklopaca, završuju se na obruba plasta.
Dug je 10 — 12 m,n *, a 5 — 6 mm - Širok; lica je gusto-crvena, a
na hrbtu (carina) mu podugovata bjelkasta pruga.

Vidio sam jedan eksemplar u sbirci dr. Narda, ne varam li
li se, iz iste Chieregbinove sbirke. Veoma bi zgodno bilo,
kad bi se tko god popaštio pronaći novih eksemplara, da se
bolje ustanovi pravost vrsti, na novo ju opisao i priobćio.

ROD LEPAS.
Sp. 1, f. 11. Lepas Balanus L. ; N. Balanus balanoides Ranz. var.;

B. balanoides? Ranz.
Sp. 2, f. 12. Lepas balanoides L. ; N. Balanus balanoides? Ran*.

var.; B. idem.
Sp. 3, f. 13. Lepas testudinaria L.; N. Coronula testudinaria Lam.;

B. Chelonobia testudinaria L.
Sp. 4, f. 14—15. Lepas coronata Chier.; N. Acasta spongites Le-

ach; B. idem.
Sp. 5, f. 16. Lepas anserifera L. ; N. Anatifa striata Brug.; B.

Lepas striata Brug.
Sp. 6, f. 17. Lepas anatifera L. ; N. Anatifa laevis Brug.; B. Lepas

anatifera L.
Sp. 7, f. 18. Lepas scalpellum L. ; N. Pollicipes scalpellum Lam.;

B. Scalpellum vulgare Leach.
Sp. 8, f. 19—20. Lepas Capa fissa Chier. N. Ova inollusci.

Budući da vrsti od br. 1 sve do br. 7 spadaju, kako to

svatko zna, na razred korepnjaka, a ne na razred mekušaca,

dosta je, sto navedoh sinoniinijir Nardovu i moju, pridržujuć

si za poslije, raztumačiti bolje i obširnije i ove vrsti, ujedno

sa onimi drugih razreda životina, opisanih i naslikanih piscem.

ROD PHOLAS.
Sp. 1, f. 21 — 24. Pholas dactvlus L. ; N. idem; B. idem.

„Nel nostro Golfo si trova comunemente questo crostaceo
entro le roccie, le incrostazioni, ed i legni, . . . u f
Sp. 2, f. 25 — 28. Pholas candidus L. ; N. Barnea spinosa Risso (in
Nardo errore typ. Bornea); B. Barnea candida L.

1 Ja citiram tako izprekidano s toga uzroka, što bi četiri pata riše
iznosilo, kad bi podpuni stavak upotrebio, te bi knjiga, bez koristi,
samo povacana bila.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 23

»Non fu trovata codesta specie mai, eh' io sappia nella no-
stra Laguna, ma soltanto in Golfo, . . . a
Sp. 3, t 29—31. Pholas pusilus L.; N. Gastrochaena Polii Phil.;
B. G. đubia Penn.

„Abita qaesto testaceo il nostro Golfo soltanto, . • . tf

ROD MYA.
Sp. 1, f. 32 — 34. Mya truncata L. ; N. Thracia phaseolina Kien. ;
B. T. papyracea Poli.

9 Abita questa specie, pii che in altre localita đel mare,
lungo la spiaggia đi Chioggia šino alla foce dell' Adige, es-
sendo il suolo tutto di sabbia, ed ha il determinato costume
di starsene naseosta entro alqunto della superficie alla distanza
in mare sempre bastante di non rimanere seoperta dalle aque
oei maggiori riflussi".
Sp. 2, f. 35 — 37. Mya pictorum L. ; N. Unio pictorum? Lam. ; B.
U. pictorum L.

„Si trova nei nostri fiumi, e fosse d' aqua dolce . . ."

ROD SOLEN.
Sp. 1, f. 38—40, Solen vagina L. N. idem; B. idem.

„Abita .... questa specie la nostra Laguna soltanto nei
bassi fondi o di pura sabbia, o alquanto sabbiosi, . . ."
Sp. 2, f. 41 — 43. Solen siliqua L. N. idem; B. idem.

„Codesta specie abita particolarmente lungo la spiaggia del
mare, ove si trova essere essa di sabbia, ed in Laguna aneora
non in grande distanza in mare sempre bastante di non ri-
maner seoperta nei maggiori riflussi.
Sp. 3, f. 44-46. Solen ensis L.; N. idem; B. idem.

„L' animale di questa conehiglia io non ebbi mai la fortuna
di poterlo vedere, essendoch& soltanto non molte volte le spo-
glie di questo gettate dair onda del mare da Sottomarina alla
foce di Brondolo furono da me ri tro vate, . . ."
Sp. 4, f. 47 — 49. Solen legumen L. ; N. idem; B. Ceratisolen le-
gumen L.

„DelT animale di questa specia nulla dir posso, essendoche
soltanto ho ritrovato, non rare volte, le valvule desso tratte
dali' onde del mare sulla spiaggia senza V animale ; dal che
solo suppor posao, questo abitare pur entro la sabbia lungo
il nostro litorale da Sottomarina a Brondolo".

Digitized by CjOOQI€

24 SP. BRUSINA.

Sp. 5, f. 50—52. Solen strigilatus L. ; N. Solecurtus strigilatus
Blainv.; B. S. strig. L.

„Abita soltanto il nostro Golfo u .
Sp. 6, f. 53 — 55. Solen albicans Chier. ; N. Solecurtus candidus
Ren. ; B. idem.

„Abita pur questo il nostro Golfo soltanto".
Sp. 7, f. 56 — 58. Solen vespertinus L. ; N. Psammobia vespertina,
var. b. Lam.; B. P. vespertina Chemn.

„Si trova questa soltanto abitare la nostra Laguna, nascosta
in un buco da Lei formatosi entro i fondi argillosi alle sponde
dei canali, ed alle volte in qualche riolo dei bassi fondi".
Sp. 8, f. 59— 6J. Solen calosus 01.; N. Scrobicularia piperata Gm.;
B. S. conipressa Pult.

„ Abita soltanto la nostra Laguna . . ."

ROD TELLINA.

Sp. 1, f. 62—64. Tellina angulata L. ; N. Thracia corbuloides Kien.;
B. T. convexa Wood.

„Abita lungo il nostro littorale al di la dei due passi d* aqoa
nascosta poco sotto la superficie d' un fondo di sabbia. Man-
giandolo 1' ho trova to di buon gusto. Viene preso di rado dai
Biberazzanti, cioi da quelli che pescano laVenus gallina a .

Po Nardu u rukopisu jest T. angulosa od Oliva.

Olivi dakle i Chieregbini poznaše ovu vrst, za koju sadanji
sabiratelji upravo ništa ne znadu, dapače i sam dr. Nardo po-
grješno ju pripisuje k corbuloides Kien. Chiereghinova
slika tako je podpuna, da ne može biti ni najmanje sumnje
o istovjetnosti vrsti njegove i vrsti Woodove.

Hranim u svojoj sbirci dobran izvoran eksemplar Sandrov,
jedini, što ga u njega bijaše, o kom on mnijaše, da je Thra-
cia oval i s od Philippa; sva je prilika iz privlake (Brevi-
laqua). Uvjerio sam se, da nije ni u čem srodan sa o valis, a
zato ju nazvah T. hiatello ideš , i opisah ju u mojoj w Con-
tribuzione pella Fauna dei molluschi dal mati, pag. 40*. Sad
imam drugi eksemplar, možda veći od onoga, što ga Chie-
regbini naslika , a uloviše ga ribari chiozotski, bez sumnje na
obali mletačkoj. Po obširnom opisu Chiereghina o boravku ove
vrsti, imali bi naravnici mletački potražiti ju i izaliediti, da
ne budem ja jedini posjednik ovih dviju riedkosti jadranskih.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 25

Sp. 2, f. 65—67. Tellina fragilissima Chier. ; N. Thracia pubescens
Kien«; B. T. corbuloides Desh.

,1/ animale non differisce esteriormente in veruna parte đa
que!lo della suddetta; abita le medesime localitk; vien presa
di rado, . . . a

Je upravo T. corbuloiđes, a ne pubescens; odgiblje
od forme, obične na obali dalmatinskoj, samo po tom, što je
znamenito duglja ; a valjalo bi razvidjeti , je li ova razlićnost
uprav mjestna, ili samo eksemplar, sto ga pisac izabrao za
ogled, imade ovaj biljeg.

Sp. 3, f. 68—69. Tellina solida Cbier. ; N. Thracia pubescens Eien.
var. solida Kardo; B. T. pubescens Pult. var. solida Chie-
reghini.

„Io suppongo che questa conchiglia abiti noi fondi argillosi del
nostro Golfo, essendochi dai nostri pescatori ogn* una đelle
volte, in cui portaronmela, P ebbi insieme con molti altri rot-
tami di conchiglie mischiata a molta argilla, e pescata, come
m' asserirono eglino, fra i quindici e venti passi veneti di pro-
fondita in mare al levante di Chioggia, ove il suolo del fondo
h tutto argilloso".

Vrst, po piscu naslikana, dva puta je veća, i puno čvršća
od forme, što žive u nas u Privlaki. Dva ogromna eksem-
plara, poput onih Chiereghinianskoga narisa, hrane se u sbirci
dr. Narda, a jedan poklopac u sbirci prof. Stali a ; po našoj
obali dosegne riedko kad toliku velikoću, a nisam ni vidio,
van jedan eksemplar samo, uhićen medju Pagom i Virom
(Puntadura) u sbirci pokojnoga Katića. Ova forma, obilježena
svojom velikoćom i čvrstoćom, može se punim pravom ozna-
čiti kano T. pubescens var. solida Chier.
Sp. 4, f. 70—72. Tellina striatula Olivi. ; N. T. fragilis L. ; B. Ga-
strana fragilis L.

„Abita la nostra Laguna e Golfo nei fondi mischiati d' ar-
gilla e sabbia, . . ."

— f. 73 — 75. Tellina striatula Chier. var. ; N. T. striatula jun.,
an T. hvalina Ren.; B. Gastrana fragilis L.

Manja je od predhodne, a da nije ništa ino, nego forma
niladja, to potvrdjuju same rieči piščeve: „costanteraente sol-
cata a solchi piti larghi e piti rilevati".

Digitized by CjOOQIC

26 8P. BRUSINA.

Sp. 5, f. 76—80. Tellina aperta Chier.; N. Oaleomma Turtoni Sow.
T. aperta Ren. Imisia bisulcata Ben. ; B. Imisia aperta. Ren.
„L'animale đi questa specie non mi £ riuscito đi poterlo
vedere, non trovandosi questa conchiglia che entro i piu an-
tichi sassi đi pietra calearea posti sotto aqua lungo il nostro
littorale . . . a

„Solite sich Nardo's Angabe bestatigen, dass Renieri die
Art Tellina aperta genannt hatte, so muss der Species-
name geandertund sie kiinftig Galeomina aperta heissen".
Ovo je mnienje Weinkauff izrekao o prihvata specifičnoga na-
zora Renierova; sad je i Chiereghinom i Nardom dokazano,
da je T. aperta, Renierom 1804 priobćena, uprav ista Ga-
leomma Turtoni od Sowerbya, koju je ovaj u sviet dao
istom 1825 (Zool. Journ. II, p. 361, t. 13, f. 1), po čem se
svakako ima poprijeti ime Renierovo. Nu nije to sve; isti Re-
nier g. 1807 iznovice priobći ovu vrst, predlažuć za nju novi
rod, i prozva ju Imisia bisulcata (Tavole per servire alla
classificazione degli animali. Tav. VIII, nr. 55) ; i po tom od-
sele u napried ima se zvati, po nepovrednih zakonih prven-
stva, Imisia aperta, prijamsi kano specifično ime ono od
1804, jer je prvotno, akoprem i ono od 1807 nije manje ka-
rakteristično.

Sp. 6, f. 81—83. Tellina radiatula Chier. ; N. Mesodesma donacilla
Desb. ; B. M. cornea Poli.

L' animale di questa conchiglia non mi venne fatto di po-
terlo vedere, non avendo che una sol volta avuto questa, che
disegnai, fortunatamente intera e perfetta ed un altra volta i
nostri Pescatori hanmene portato una altra mezza, e non mai

piu n' ebbi nel fondo argilloso del nostro Golfo a

dieci passa di profondita in faccia al nostro littorale".

Sp. 7, f. 84— 86. Tellina carnea Chier. ; N. Ervcina Renierii, Bron.
T. A pelina, Ren. var. a; B. Svndosrava alba Wood.

„, . . trovata sulla nostra spiaggia fra Sottomarina e Bron
dolo . • .«

Odgovara podpunoma većoj formi iz privlake, od koje se
čuvaju vrli eksemplari u sbirki gosp. Barbiera i u mojoj.

Sp. 8, f. 87 — 89. Tellina semiovalis Chier.; N. Đonax trunculus?
L. juv.?; B. D. trunculus L.

Digitized by CjOOQI€

PRIKESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 27

9 Questa bivalve si trova sulla nostra spiaggia da Sottoma-
rina a Bronđolo fra il sediroento đi frammenti testacei rigettati
dali' onde del mare, equindi rare volte avviene di trovarla
intera, e perfetta . . . tt

Trokutna forma i obrub rovafien (crenulatus) osvjedočuju
me, daje ovo od ista mlad Donax, kao Sto predmnieva
Nardo, a nije ni bisernasta nutrina biljegom takovim, da za-
metne sumnju o njegovoj istovjetnosti.
Sp. 9, f. 90—92. Tellina apelina Gm. ; N. Erycina ovata Phil. T.
apelina, Ren var. b. ; B. Corbulomya Mediterranea Costa.

„. . • si trova sulla nostra spiaggia di sabbia spinto dali'
onde del mare insieme col sedimento di rottami di conchi-
glie . . . a

„ . . . pressochfe lucida . . . con una costa bianca nell' una
e l'altra valvula . . . valvule d' un bianco rossigno, liscie,
sottilissime , e coi margini loro quasi membranacei o pieghe-
voli; e mostra la parte sua anteriore un poco sbadigliante".

„II cardine di questa porta due nattichette allungate sul
mezzo del margine posteriore, e su di questo dietro la punta
delle natichette due medii dentini divergentisi verso 1' interno
su di cadanna valvula, e cosl pure due denti laterali lunghetti
uno per parte, alquanto staccati dai sudetti medii, e scorrenti
lateralmente il margine . . ."

Kao sto se dosta jasnovito može vidjeti iz ulomaka, izva-
djenih iz opisa piščeva, ne mogu je držati za ino, van zaCor-
bulomya Mediterranea, od koje mi dr. Nardo dobro-
stivno darovao dvadesetak eksemplara, našastih takodjer na
obali ; a jest ovo jedna izmedju malo vrsti, sto živu na obalah
talijanskih, a na iztodnom kraju joS jih nije nasasto.
Sp. 10, f. 93—94. Tellina Gari L. ; N. Psammobia feroensis Lk. ;
B. P. Ferroensis Chemn.

Pripominje pisac, da ju drži za Gari, čim joj je sravnao
polovicu svoje „coll' altra mezza simile ali 1 eksemplare di
Olivi segnato da lui sotto un tal nome, e trovatolo a quello
corrispondere".
Sp. 11, f. 95—96. Tellina Bomii Gm.; N. Psammobia ferroensis
Lk. var.; B. P. Ferroensis Chemn.

.Non molto lontano dal postro littorale della Madonna di
marina".

Digitized by CjOOQI€

28 SP. BBUSINA,

Sp. 12, f. 97 — 98. Tellina ferruginea Chier. ; N. Psammobia mori-
cata Ren. Tellina muricata Ren. an var. praeceđ. ; B. P. Fer-
roensis Chemn.

„A bita il nostro Oolfo . . . avendola io avuta con dei fran-
turai di testacei pescati poco al di li del banco di sabbia, che
si trova in faccia del nostro porto".

Prve dvie Psammobie, Chiereghinom naslikane, vrlo sa
malo različne jedna od druge; posljednja, sa žliebci (canali-
cula) vidljivijimi i hrbtom jasnijim, snimljena je sa eksem-
plara mladjega.

Sp. 13, f. 99—101. Tellina planata £.; N. T. nitida Poli e Lk.5
B. T. nitida Poli.

„. . . lungo le spiaggie tutte del nostro Oolfo, quando il
fondo siavi di sabbia".

Vriedno je zabilježiti, da jn je pisac našao sa Venas
gallina; a nabodi se i u Omiša (Almissa) zajedno sa istom
gallina. Po otocih zadarskih nadje se T. depress a ujedno
sa gallina.

Sp. 14, f. 102—104. Tellina argilaris Chier.; N. T. planata L.;
B. idem.

„. . . a venti passi veneti di profonditi d' aqua nel nostro
Oolfo.
Sp. 15, f. 105-107. Tellina Spengleri Om.; N, T. nitida Pol. var.
striata. ; B. T. nitida Poli.

„. . . . in Oolfo in faccia al nostro porto. . . . '
Nije drugo nego malena T. nitila sa znameni rastenja
(incrementum) i sa žljebići očevidnijim i.
Sp. 16, f. 108—110. Tellina subuncinata Chier.; N. T. pulcellaL.
T. radiata Ren., T. donacina 01.; B. T. pulchella Lam.

„ . . . . sul nostro littorale questa si trova di frequente
rigettatavi dalF impeto dell' onde a .
Sp. 17. f. 111—113. Tellina peUgustris Chier.; N. T. planata L.
Tel. laevigata 01.; B. T. planata L.

„. . . . due volte sole completa, e ben molte altre volte
delle valve disginute, e disuguali. Eglino m' asserirono (i pe-
scatori) non ritrovarsi questa che in una sola localitk del
nostro Oolfo, cioć a trenta passi veneti di aqua alla vista in
faccia F isola di Cherso".

Digitized by LjOOQIC

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 29

Različja međju vrsti, naslikanom u br. 99 — 101 i ovom,
nije nikakova, ova je od forma najvećih, a ona ođ srednjih.
Sp. 18, f. 114—116. Tellina rubrohyalina Chier. ; N. T, depressa
Gm. ; T. rostrata, Ren. var. a. b. ; B. T. depressa Gm.

„. . . di frequente gettata dal mare sul nostro littorale di
sabbia. . ."

Ova je uprav T. Brusinae E. A. Bielz, a ne smije se
zamienit sa T. Đaniliana Brus.
Sp. 19, f. 117—119. Tellina denticulata Chier. ; N. T. serrata Ren ;
B. idem.

Veli pisac, da ju je dobio samo dva puta bez životine, i
da ribari, koji mu donesoše, kazaše da ju bijahu ulovili na
pučini.
Sp. 20, f. 120—122. Tellina incarnata L.; N. T. tenuis Mat. et
Rack. ; B. T. tenuis Đa Costa.

„. . . di frequente sulla nostra spiaggia di sabbia. . ."
Sp. 21, f. 123—125. Tellina lactea L. ; N. Lucina lactea Lk.; B.
L. leucoma Turt.

„. . . tutti i fondi di sabbia. . ."
Sp. 22, f. 126—128. Tellina serratula Chier.; N. T. balaustina
Poli; B. T. balaustina L.

„. . . una sol volta questa Tellina compiuta, e varie
altre volte poi sempre a valvule staccate, e disuguali . . • in
faccia la Madonna di marina in mare."

Po dr. Nardu u rukopisu Chier. ova jest T. orbiculata
Renierova.
Sp. 23, f. 129 — 131. Tellina sinuosa Gm.; N. Lucina n. sp. ?; B.
Kellia suborbicularis Mont.

„. . . presa in mare alla vieta delP Istria attacata ai fila-
lamenti della Sertularia myriophyllum, e ci6 m' ac-
cadde una sol volta".

Potanak opis i prevrstne slike ne daju sumnjati, da je ovo
E. suborbicularis, a to jedan od većih, što se obično
nahode u Adriatiku.

Sp. 24, f. 132 — 134. Tellina divaricata L. ; N. Lucina commutata
Phil. ; B. L. divaricata L.

„. . . una sol volta attacata alla Spugna officinalis
presa nel nostro Golfo in faccia Parenzo",

Digitized by LjOOQI€

30 SP. B RUSINA.

Sp. 25, f. 135— 136. Tellina candida Ghn.; N. Scacchian. sp.?;B.
Tellina balaustina L.

„Questa Tellina fu da me ri tro vata due sole volte esami-
nando il sedimenta di piccole conchiglie, e rottami gettati
sulla nostra spiaggia".

Nije ino van biela razlika rečene Telline, koju je naći, ako
i riedko, u Privlaki.
Sp. 26, f. 137—139. Tellina sinuosa Gm.; N. Lucina n. sp.?; B.
Eellia suborbicularh Mont.

„Questa Tellina, avendola io trovata alcone volte e sempre
attaccata ai gruppi del Mytilus barbatus pescati nelF aspreo
in faccia la Madonna di marina in mare, non mi accadde
mai di trovarla col vivo animale".

Ponješto manja od one naslikane u br. 129 — 131, sigurno
je ipak, daje to ista \.st.
Sp. 27, f. 140—142. Te ! lina coerulea Chier. ; N. Lucina n. sp.?;
B. Lucinopsis undata Penn.

„. . . sempre trovata fra i filamenti del piede della Ser-
tularia myriophyllum . . . suppore sol posso d'aver
ad abitare fra la sabbia nelle maggiori profondita del nostro
Golfo".

Ako i nije veća od G mm - u dužini i širini, to ipak forma,
stezaica (cardo) i svi dani bilježi uvjeravaju me, da to nije
ništa drugo, van mladji exemplar navedene vrsti.
Sp. 28, f. 143-145. Tellina naticuta Chier.; N. Corbula? naticuU
Nardo; B. C. gibba Olivi.

„Fu da me trovata una sol volta esaminando il sedimente
del littorale . . . a .

Okolo 3 mm - dugačka i vise od 3 mm * široka, strana stražnja
bolje uglastija, i brazde (sulci) u poklopcu dolnjem uzvišenije
sile te pripoznat ju odmah za mladji eksemplar C. gibbe.
Opazit je u slici trakova razilazećih se od šiljka do okrajka,
trakova omaštjenih, s kojimi se čovjek sukobi u mnogih
naših eksemplarih iz Privlake.
Sp. 29. f. 146—149. Tellina gibba Olivi; N. Corbula Polii Phil.;
B. C. gibba Olivi.

„. . . il nostro Golfo, e non mai la Laguna. . . u
Sp. 30, f. 150—152. Tellina cuspidata Olivi; N. Corbula cuspidata
Bronn. Cuspidaria tjpica Nardo; B. Neaera cuspidata Olivi.

Digitized by CjOOQIC

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 31

„. . . si trova đi rado, ma sempre attaccata a qualche
spugna od alcione pescato in fondo argilloso in alto Golfo."

ROD CARDIUM.

Sp. !, f 153 — 155. Cardium rusticum L. ; N. C. tuberculatuin L. ;
B. idem.

„. . . il nostro Golfo nei fondi di sabbia, o argilla, o misti,
ma nei soli che trovansi molto discosti dalla spiaggia. Nel
T imboccatura per altro del nostro porto in la maggior sna pro-
fondita vi si pescano di questa mol ti individui a .

Jest forma obćenitija, omaštjenih pojasa, ništa ili malko
čvorava.
Sp. 2, f. 156 — 158. Cardium scutellatum Chier.; N. C. Deshayesii
Payr. C. fornicatum Ren. C. mucronatum Phil.; B. C. Đes-
hayesii Payr.

„Abita questo testaceo il nostro Golfo in alto mare soltanto
nelle localitaove il fondo trovasi argilloso, e cio m' asserirono
sempre i pescatori, che molte volte me Y hanno portato".
Sp. 3, f. 159 — 161. Cardium ciliare L. ; N. idem; B. C. paucico-
statum Sow.

„. . . fondi argillosi soltanto del nostro Golfo. • ."
Sp. 4, f. 162 — 164. Cardium luridura Chier.; N. C. exiguum?
Gm. C. planatum Ren., C. parassitum Costa; B. C. parvum
Phil.

„I pescatori tutte le volte, in cui me lo portarono,
m' hanno asserito di averlo pescato in Laguna in faccia Pel-
lestrina."

To je C. parvum od Philippa, a slika mu je uzeta sa
jednoga većih eksemplara, što živu u jadranskom moru, imade
izrazitije čuperčice nego obično.

Da li se vrst Philippova može odista pridati C. exiguum
od Gm., to si pridržajem pobolje iztražiti, jer mi se čini odviše
drzko.
Sp. 5, f. 165 — 167. Cardium rubellum Chier.; N. C. exiguum Gm.
var. C. eiiguuin Ren., var. a., C. roseum? Lamck. ; B. C.
parvum Phil.

„. . . nei fondi cretosi del nostro Golfo; ... I pescatori
non avendola mai portata sembra eh' esser possa soltanto
abitatrice del Golfo".

Digitized by CjOOQIC

32 SP. BRUSINA.

Jest vrst više rečena, forma njefito manja.
Sp. 6, f. 163 — 170. Carđium labeculatum Chier.; N. C. parvum
Phil. ; B. C. exiguum 6m.

„. . . la nostra Laguna nei fonđi sabbiosi, ađ anco il nostro
Golfo«.

Akoprera je eksemplar jedan ođ manjih , ipak slika tako
je pod puna, da ga je moguće na prvi mah razpoznati.
Sp. 7, f. 171 — 1 73. Cardium aculeatum L. ; N. idem; B. idem.
„. . . soltanto F alto mare del nostro Golfo nei fondi di creta
e 8abbia mischiati, . . . frequente. . ."
Sp. 8, f. 174 — 196. Cardium spinosum Chier.; N. C. aculeatum
L. jun. B. idem.

„Due sole volte me lo porto un pescatore asserendonii
d* averlo preso nella nostra Laguna, ed ognt volta nei canale
detto Coroman e sempre senza l'animale. . ."
Sp. 9, f. 177—179. Cardium tuberculatum L.; N. C. Meneghinii
Nardo. Bonn. Recr. f. 90., Mus. Kirk. f. 88.; B. C. echi-
natum L.

„. . . fondi cretoso-sabbiosi del nostro Golfo in alto mare".
Forma sa čuperki trnastimi , koju je Hidalgo razlučio od
sliedeće kao vrst posebnu.
— f. 180 — 182. Cardium tuberculatum L. var.; N. C. Mene-
ghinii Nardo var.; B. C. echinatum L.
„. . . il nostro Golfo come V altro."

Druga forma, koju je Hidalgo podigao na vrst, razlikuje
se, što ima čuperke uzlate (nodosa) ili bolje suštitaste (scu-
tiformia)
Sp. 10, f. 183 — 185. Cardium nodosum Chier.; N. C. tuberculatum
L. var.; B. idem.

„Abita pur questo i fondi cretosi e sabbiosi del nostro
Golfo in alto mare, . . . poche volte. . . tf

Jest variacija, vrlo riedka u Adriatiku, od ovoga Cardiuma,
po strani i krajem smežurano - uzlata (rugoso-nodosa) a u
ostalom čvoravo-trnasta (tuberculato-spinosa).
Sp. 11, f. 186— 188. Cardium echinatum L.; N. idem; B. C. eri-
naceum Lam.

„. . . poche volte, . . . in alto mare del nostro Golfo . . . u
Sp. 12, f. 189 — 191. Cardium granulatum Chier.; N. C. papillosum
Poli.; B. idem.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 33

„. . . nei fonđi argillosi tanto della nostra Laguna che del
Golfo, ma viene presa di raro tt .

— f. 192 — 194. Cardium granulatum Chier. var.; N. C. papil-
losum Poli, var.; B. idem.

Zaista je isti, ne skazuje nikakove dobre razlike.
Sp. 13, f. 195—197. Cardium edule L.; N. idem; B. idem.

Abita . . . la nostra Laguna in tutti i fondi di creta, di sabbia,
e misti dell' una e dell' altra. I nostri pescatori ne prendono
quasi tutto l'anno, ogni giorno in gran copia a .

— f. 198—200. Cardium edule L. var. N. idem; B. idem.

Ponješto je manji od prvašnjega a odklanja od njega, što
je većina poprečan i čvršći.

— f. 201 — 203. Cardium edule L. var.; N. C. clodiense Ren.;
B. C. edule L. var. Clodiense Ren.

Ova je forma đužja, a manje široka od uzora, vrlo je ta-
nahna i lagahna, ne na toliko popriečena skazuje dobru raz-
liku, koju treba prozvati, kako više predložiti ; ali nije nipošto
posebna vrst. Đr. Nardo blagostivo mi poda jedan eksemplar
od C. Clodiense iz lagune, gdje se riedko nadje sa edule,
velikoće srednje jadranske ; a jedan manji eksemplar, po svoj
prilici iz zaljeva trstjanskoga, darovao mi g. prof. Stosić.

Od gosp. Hdberta dobih mnoge eksemplare, sabrane blizu
tvrdje sv. Nikole kraj Šibenika , gdje jih ima na tisuće, te su
doduše po formi i tanjini slični Colodiense; ali se ipak
razlikuju po tom, što nijedan nije od 13 mni - širji ni od i 1 Va™*™"
dužji, a još većma po tom, dočim je velik diel raznoliko mra-
morast pepeljesto-crvenkast i prljavo-bielo ; ima jih mnogo
posve bielih, zato, obziruć se na stalne manje razmjere i raz-
ličnu mast, predlažem zvati ju C. edule var. Šibe ni-
cense sa varijacijama: a. marmoratum, 0. candidum,
Sp. 14, f. 204 — 206. Cardium laevigatum L. ; N. idem ; B. Laevi-
cardium oblongum Chemn. „ . . . piti. volte . . . dai fondi ar-
gillosi del nostro Golfo in alto mare".

Jedan je eksemplar upravo srednje veličine; neka se ne
samieni sa laevigatum pisaca.

ROD MACTRA.
Sp. 1, f. 207 — 209. Mactra stultormu L.; N. M. stultorum L. van
turgida Nardo; B. M. sttuitorum L. var. inflata Bronn.
R. J. A. XI. 3

Digitized by CjOOQI€

34 SP. BRUS1NA.

„ . . . sulla nostra spiaggia đi sabbia".
Jest obćenita forma rr&kasta, nu naduvenija nego obično;
mnogi ju pisci ra. I'^uju kao vrst.
Sp. 2, f. 210—212. Mactra candida Chier.; N. M. Lactea Chemn.
T. 22, f. 220. ; B. M. stultorum L. var. lactea Gm.

„A bi ta questa il nostro Golfo lungo il littorale di sabbia non
molto lontano dalla spiaggia, . . . Questa & la piu copiosa
specie fra tutte le altre pocbe Mactre, cbe abbiamo**.
Sp. 3, f. 213 — 215. Mactra corallina L. ; N. M. lactea Chemn. juv.;
B. M. stultorum L. var. lactea Gm.

„ . . . una sola volta . . . nei fondi argillosi del nostro Golfo
non molto distanti dalla spiaggia di Pellestrina".
Sp. 4, f. 216—218. Mactra trigona Chier.; N. M. triangula Ren.:
B. idem.

„ . . . soltanto di raro mi riescl di trovarla gettata dali' onde
del mare sulla spiaggia tra Sottomarina e Brondolo, ed ogni
volta non altro che mezza, ad eccczione della qui disegnata,
ri tro vata intera, ..."

Oslikan eksemplar je doisto jedan od najvećih, što su se
našli u Adriatiku.

ROD D0NAX.
Sp. 1, f. 219 — 221. Donax trunculus L. ; N. idem; B. idem.

„ . . . nelle sabbie della nostra spiaggia tra Sottomarina e
Brondolo".
Sp. 2, f. 222—224. Donax violacea Chier. ; N. D. seraistriata Poli;
B. idem.

„Questa poi viene gettata sul lido in numero molto minore
deir altra; e nulla ostante si dee credere di abitar essa pure
fra la sabbia, non molto lungi dal nostro lido di mare .
Sj). 3, f. 225-227. Donax Irus L.; N. Saxicava arctica Phil; B.
S. irregularis Nardo.

n L' animale di questa conchiglia non mi riuscl mai di ve-
derlo vivo, avendolo soltanto trovato aderente con qualche
parte delle di lui valvule ad alcuni corpi solidi, e spesso dentro
o fenditure o fosserelle di sasso calcare, di concrezioni, e di
Zoofiti, i quali mi venivano confusamente con dei rottami di
conchiglie portati in massa dai nostri Pescatori. Questa abita
tutte le localita del nostro Golfo ove trovansi dei suddetti
corpi; ma non mai la nostra Laguna".

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 35

Ovo je upravo forma nepravilna, naduta, ne ima joj dviju
hrbtenića tmastih na desnoj strani, koja sam ja označio sa
S. rhomboides Blainv. , pod kojim imenom nahodise u
carskom muzeja u Beču. Ja ipak još razlučujem ovu od S.
arctica; jer ove dvie forme, živuće u Adriatiku, skazuju
različje tako karakteristično i stanovito (Čit. moj. Contribu-
zione pella Fauna dei Moli. dahu. pag. 40, ur. 23), da mi se
vidi i nemoguće pomiešati jih zajedno. Jer su različni pisci
upotrebljavali naziv rhomboides za pravu arctica, a ne
imajući sad pri ruci djela Blainvillova , ne mogu za stalno
znati, je li on zbilja po tom imenu razlučio ovu formu, kao
Sto bi se činilo iz eksemplara tako označenih po muzeju
bečkom ; zato navlas pridržajem Nardov nazov , koga je i
muzej prihvatio.

Naveo sam rieči piščeve, gdje veli, da mu se nije nikad
prilika ponudila vidjeti životinje ove ljušture, ne bi li izvidio
okolnost, u ostalom po njem vazda na tanko izpripoviedanu, što
je veći diel vrsti svoje sbirke dobio od ribara, a to je okolnost,
koju treba dobro zabilježiti, jer nje koje naših sabirača, osla-
oslanjajuće se vazda na rieči i tvrdnje ribara, ovi po mnogi
put prevariše, s čega bi se njihove izreke imale ne bez sva-
koga obzira prihvatiti. Zabilježit ću još i to, da se naši pisci
često zaporaagahu za ljušture kod ribara, dapače i onda kada
jim bijahu pod rukama, pa da su jih sami bili sabirali, ne bi
bili prevareni. Na ribariji na mostu Rialto pobrao sam nje-
koliko živih eksemplara Saxicave na gornjih poklopcih od
Pecten Jacobaeus, a uvjeren sam, da se i u Chioggji
prodavaju tražene „cape sante" (tako zovu Mletčani Pecten
Jacobaeus), kojih se drži Saxicava i dosljedno mo-
gaše pisac ne samo jedan eksemplar razvidjeti , nego tolike,
kolike hotijaše, kad bi sam bio pošao po koji put iz svoga
kabineta.

ROD VENUS.

Sp. 1, f. 228 — 230. Venus verrucosa L.; N. idem; B. idem.

„. . . soltanto il nostro Golfo ma in tutte le localiti . . . u
Sp. 2, fc 231—233. Venus casina L. ; N. V. dysera L. V. paphia
Ren.; B. V. fasciata Đonovan.

„ . . . nei duri in faccia la Madonna di marina a dieci passi
veneti di profonditk d'aqua in mare".

Digitized by LjOOQI€

36 SP. BRUSINA.

Po Nardu u rukopisu V. casina Ren. v. {J. V. paphiaRen.
Sp. 3, f. 234—236. Venus Mamurra Chior.; N. V. gallina L. juv.;
B. V. gallina L.

Jest razlika, koja se kod nas nadje u Privlaki, uviek ma-
lena; t. j. var. minor Dan. i San.
Sp. 4, f. 237—239. Venus litoralis Chier.; N. V. gallina L. var.;
B. V. gallina L.

„Abita questa conchiglia fra la sabbia del nostro littorale
sin dove il flusso dell' aqua del mare giunge a coprirla, di
modo che nel riflusso a piede asciutto fin da' fanciulli viene
raccolta in quantita, . . ."

Forma ta jadranskoga mora, što ju je naći u Mletcih i
Trstu, veća je nego li ona, što u Dalmaciji.
Sp. 5, f. 240 — 242. Venus Deiphobea Chier.; N. Cvtherea rudi*
Poli in Pbil. ; B. Cvtherea rudis Poli.

„Abita questa soltanto la nostra Laguna nei canali đi fondo
argilloso, e viene presa di raro dai nostri pescatori, e allor
soltanto che pescano le ostriche; . . . u
Sp. 6, f. 243—245. Venus Chione L.; N. Cvtherea Chione Lk.;
B. C. Chione L.

„ . . . soltanto il nostro Golfo nei fondi argillosi oltre i dieci
passa Veneti di profondita . . . a

Zovu ju obično Mletčani „Isolon".
Sp. 7, f. 246—248. Venus Danae Chier. ; N. V. laeta Poli ; B.
Tapes laetus Poli.

„ . . . il canale della nostra Laguna nominato 1' aque nere,
ne mai l'ebbi da varun altra localitk".

Sva je isprepletena tupimi kuti omašćenimi, svuda, osim na
pupcih (umbones). Forma je zaobljena, a brazde su jasnije.
Sp. 8, f. 249 -25 J. Venus Polyxena Chier.; N. V. laeta? Poli var.;
B. Tapes laetus Poli var. Polyxena Chier.

„Questa conchiglia mi fu dai nostri pescatori di Laguna
portata soltanto due o tre volte, ed ogni volta m' asserirono
di averla pascata nel canale detto Caroman . . ••

Vrstnoća slike, nje 8 to drobnije od eksemplara, mnom opi-
sanih, ne zadaje mi ni najmanje sumnje, da je ovo forma ona,
koju sam priobćio kao T. Hobertiana (Vidi: Conch. dalm
in. p. 31 ; Contrib. pella Fauna dei moli. dalm. pag. 96, nr.
410). Imah zgodu vidjeti dosta veliki broj eksemplara ove

Digitized by CjOOQI€

PBINE8CI HALAKOLOGIJ1 JADRANSKOJ. 37

forme u Mletcili , 5 uvjerih se đa je ovo dobra razlika laete,
ali ne dobra vrst; žive zajedno, a nije moguće ustanoviti na-
ravitu granicu medju te dvie forme. Oni eksemplari, o kojih
rekoh, da sam jih imao „non so da quale delle vicinanze di
Žara", saznadoh da bijahu iz M letak ah, i tiem mislim, da se
dokazalo, da ova razlika nije još našasta u Dalmaciji. Pridr-
žajem si odlučiti, je li zbilja V. laeta Poli razlučena od V.
aurea Om, Za sada ne mogu na ino, van reći, da mislim,
da Jeffreys pozna ovu istu razliku i označio ju sa Tapes
anreus Gra. var. quadrata Jeffr. (Britisch Conch. II,
p. 349) „Shell compressed, and having a squarish outline owing
to the dorsal margin being straighter". Pridržajem joj na svaki
način ime, dano po Chiereghinu, uzeto od kćeri Prijama i
Hekube, koje ima prednost pred mojim, i, ako je ista qua-
drata Jeffreysa, i pred njegovim.

Sp. 9, f. 252—254. Venus Myrrba Chier.; N. V. spadicea Ren. ;
B. V. ovata Penn.

„. . . molte volte . . . in fondo argilloso dodici passa Ve-
neti in circa di profondita nel nostro Golfo, n& mai questa
1' ebbi dai Pescatori della Laguna".

Sp. 10, f. 265 — 257. Venus Spadicea Gm. ; N , an spec.

praeced. jun.; B. V. ovata Penn.

„. . . fra i piccoli frantumi . . . sulla nostra spiaggia fra
Sottomarina e Brondolo. . , u

Manja od predhodne, al za zbilja ista vrst.

Sp. 11, £ 258—260. Venus Alope Chier. ; N , Ven. spadiceae

prox. ; B. V. ovata Penn.

Pisac veli, da ju je našao sa prvašnjom; a u istinu je ista
vrst, variacije bliede sa 2 velike pjege mrke, po svakoj
strani jedna.

Sp. 12, f. 261—263. Venus Herse Chier.; N ; B. Lucina

reticulata Poli.

„. . . una sol volta da me ritrovata intera, ma senza 1' ani-
male, e non molte altre volte delle mezze della stessa dissi-
mili, ... nel sedimento del nostro littorale di sabbia, e ne
questa mi fu mai dai nostri pescatori portata, dal che supposi
questa abitare non molto lungi in mare in fra la sabbia della
nostra spiaggia, fra sottomarina e Brondolo*.
Eksemplar naslikan jest jedan od manjih.

Digitized by CjOOQI€

38 8P. BRUSINA.

Sp. 13, f. 264—266. Venus caneellata L.; N. V. verrucosa juv.
ex. ; B. V. verrucosa L.

„ A bita Boltanto questa sempre internata tutta nelle pietre
calcaree trasportate dall'Istria, per far fronte al mare lungo
il nostro littorale da Sottoraarina šino al porto di Malamocco,
e non mai in altra specic di pietra. Per ritrovarla conviene
spezzare di tali pietre, ma di quelle che furono per lunga
serie di anni coperte dalle aque, . . ."

U Binonimiji Nardovoj p. 28 upisano je Venerupis Irus
Lk., ali u rukopisu Chiereghinovu na listu predstavljajućevu
ovu vrst, isti Nardo izbrisa ovo ime, koje mu se valjda ii-
maklo iz pera, te pripada k sliedećoj vrsti. Budući naš pisac
puno sduševan i savjestan, a ne mogući povrh toga vjerovati,
da ova vrst živi u kamenu (lithophaga), rekao bih, da je iz-
medju mnogih ekseraplara Venerupis Irus, koje imadjaše,
slučajno izabrao, ovaj, da ga naslika, i koj skroz nije drago,
van mlada V. verrucosa, sa gdjekojim nepravilnim oštra-
com (lamella), sjećajuć na Venerupis Irus i ništa više

— f. 267 — 269. Venus caneellata L. var. a. ; N. Venerupis Irus
Lk.; B. V. Irus L.

Abita questa pure similmente internata come le altre nelle
pietre calcarre del Veronese, che trovansi insieme colP Istriane
poste lungo il littorale, e non mai gik in queste; . . . a

Po Nardu, u rukopisu piščevu, V. Bottarii Ren. Malena,
forme jajasto-okrugle (ovato-rotundata).

Sp. 14, f. 270—272. Venus Aethra Chier., N ; B. Circe

minima Mont.

„. . . in alto mare in fondo argilloso. . ."

Variacija naslikana na oštre na crne kute.

— f. 273—275. Venus Aethra Chier. var. a.; N ; B.

Circe minima Mont.

Variacija naslikana takodjer na kute, nu manje, i sa dva
traka, razhodna od šiljka do okrajka.

Sp: 15, f. 276—278. Venus Argia Chier.; N ; B. Circe

minima Mont.

„Abita questa la sola nostra Laguna nel canale đetto di
poco pesce, ... me T hanno portata varie volte. . . u

Vazda je ista vrst, variacija blieda lica a po strani joj
velike tamne pjege.

Digitized by CjOOQ1€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 39

Sp. 16, f. 279—281. Venus peusvlvanica L. ; N. Cytherea exoleta
Lk; B. Artemis lupinua Poli.

„Questa bivalve che fu da Olivi nella sua Zoologia Adri-
atica tenuta per la suđdetta, . . . Abita questa conchiglia in
mediocre quantit£ nascosta nella sabbia del nostro littorale
ove ritrovasi la suindicataV. litoralis, e non mai in altra
localitk".

Nije sumnje, da je ovo A. lupinus, pogrješno ju Nardo
pribraja exoletam, koja je vrst tanko razlučena.

Sp. 17, f. 282—2*4. Venus Creusa Chier.; N ; B. Luci-

nopsis undata Penn.

„. . . tro vata da me due o tre volte soltanto . . . sulla
spiaggia del nostro littorale fra Brondolo, e Fosson, . . ."

Eksemplar narisan, je obične veličine jadranske.

Sp. 18, f. 285—287. Venus scripta Chier.; N ; B. Circe

miniina Mont.

„. . . mi fu portata intera due sole volte dai Pescatori
della noBtra Laguna . . . presa coll' istromento che peacano
le Ostriche nel canal detto la Brenta, . . . u

To je na novo ista C. miniina, na pol jednake masti.
Sp. 19, f. 288—290. Venus Pectunculus Gm.; N. Cvtherea rudis
Poli juv. ; B. C. rudis Poli.

„. . . ritrovato solo alquante volte nel sedimento fra i pic-
coli rotami di testacei".

Po Nardu, u rukopisu na listu piščevu, ovo je takodjer
Renierova V. Pectunculus.

Nije drugo, van mlad eksemplar rečene vrsti.
Sp. 20, f. 291 293. Venus purpurescens Qm.; N. . . .-. .; B.
Cvtherea rudis Poli.

„. . . soltanto nel sedimento rigettato dali' onde del mare
sul nostro lido di sabbia, e ci 6 di rado u .

Drugi eksemplar mladjahni rečene C. rudis drugačije
masti.
Sp. 21, f. 294—296. Venus Vesta Chier.; N. V. decussata L. juv.;
B. Tapes decussatus L.

n . . . in Laguna nel canale detto Coroman. . ."

Zaista je mlad eksemplar od T. decussatus.
Sp. 22, f. 297-299. Venus Corinna Chier.; N. V. rotundata? Gm.
juv.; B. Tapes Beudanti Payr.

Digitized by CjOOQLC

40 SP. BBU8INA.

„Questa concbiglia m' e stata portata dai Pescatori della
Laguna đue volte sole, . . . presa nei laghi della Val nomi-
nata la Desiderk non molto lontano dali' argine del Brenta
chiamato il taglio nuovissimo, . . ."

To je uprav ona forma, koju Danilo i Sandri, i drugi
pisci jadranski držahu za V. Beudanti Pajr. ; jamačno je,
da ovo nije vrst dobra , nu ju ipak za čas puštam , jer od-
govara razlici opisanoj i naslikanoj našim piscem, i jer ća
u svojoj „Malakol. Adriat." razmrsiti sav taj čvor jadranskih
Tapesa.
Sp. 23, f. 300—302. Venus geographica Gm.; N. V. iaeta Poli
Tav. XXI, f. 1, 2.; B, Tapes geographicus Gm.

9 Abita . . . il nostro Golfo soltanto. . ."

Po Nardu, u rukopisu piščevu, V. erycina01 Eksemplar
opisan i oslikan piscem pripada variaciji na pol jednake
masti od T. geographicus, i nije ju moguće pobrkati sa
laetom Poli, kao Sto učini Nar do.
Sp. 24, f. 303-305. Venus decussata L.j N. idem; B. Tapes de-
cussatus L.

„Nella Laguna da per tutto e pescasi tutto V anno. Di
raiglior gusto e piu facile digestione di tutte le altre Veneri 8 .

Eksemplar naslikan pripada najvećim, što dohode u mora
jadranskom.
Sp. 25, f. 306—308. Venus longone 01.; N. V. geographica L.
Poli Tav. XXI, f. 12, 13.; B. Tapes aureus Gm.

„Abita la Laguna e cosi buona come la precedente".

Eksemplar naslikan ima tmaste oštre kute, i jest malo ne
jednak slici njegove V. Đanae. V. longone Olivinm ima
se uvrstit u T. aurens, akoprem je loša slika Oliva (ZooL
Adriat. p. 109, t. IV, f. 4), to ipak dobro može se razabrati
ova vrst, ondje navlastito obća, a nikad T. geographicus
ili virgineus, kako to učiniše mnogi pisci.
Sp. 26, f. 309—311. Venus Maja Chier; N. V. Iaeta Poli var.
bicolor Phil. ; B. Tapes laetus Poli var. bicolor Lam.

„. . . sabbie del nostro littorale. . ."

Baš je T. laetus, variacija biela sa stražnjom stranom
sasvim crnom.
Sp. 27, f. 312— 314. Venus lithophaga Gm.; N. Petricola litho-
phaga Lk. ; B. P. lithophaga Retz.

Digitized by CjOOQI€

PRINE8CI MALAKOLOGIJI JADRAN8KOJ. 41

„Abita . . . nelle pietre calcaree che diviđono la nostra
Lagana dal mare. . ."

Svezak V. si. 315—552 (opis u III svezku).

ROD 8PONDTLUS.

Sp. 1, 315 — 318. Spondylua Gaederopus L.; N. idem; B. idem.

„. . . il solo nostro Golfo, e non raai fu tro vata abitar la
nostra Laguna. . . u

Naslikan eksemplar ima bodljike valjkasto-izravnane (cylin-
drico-planulatae) i to na gornjem kao i na dolnjem poklopcu;
pravilno su poredane na podini (basis), nu zavrfiuju nepra-
vilno, obraćajuć se amo i tamo razni mi pravci ; a bliz mjesta,
gdje se držaše drugoga tiela, ukazuju se njekoji oštraci, malo
poviSeni.

ROD CHAMA.

Sp. 1, f. 319 — 322. Chama cor L. ; N. Isocardia cor Lara.; B. I.
cor. L.

„Di questa conchiglia non mi riescl mai di veder Y animale
per quanto m' abbia raccomandato ai nostri Pescatori di far-
mene avene qualche uno di vivo; ma Eglino m* ebbero
sempre a dire, che le prendono tutte senza di esso. Se ci6
sia vero, si potrebbe credere, che, queste essendo vive, abbian
la consuetudine di starsene ben nascoste sotto la superficie
argillosa del fondo del nostro Golfo, in cui alle maggiori pro-
fonditk Eglino mi asseriscono soltanto abitare".

Navlafi sam iznesao ovaj ulomak piščev o toj zanimivoj
okolnosti i njegove izvode. Ne mogu primetnuti ništa drugo,
do li ovo, da Baldo, Barbieri, Hsbert, Ivanić, Katić, Klečak,
Kučlk, Sandri, ja, i svi sabirači jadranskih mekušaca, dobili
smo tečajem mnogih godina barem tri stotine eksemplara ove
vrsti, koja nije baš obična, iz prokopa i sa otoka zadarskih,
svake veličine, i mladih, nu nijedan nas nije ih nikad vidio
sa živim.

Sp. 2, f. 323—325. Chama antiquata L. ; N. Cardita sulcata Lam. ;
B. C. sulcata Brug.

„. . . nel mezzo del nostro Golfo nelle maggiori profonditk,
ed in fondo argilloso, ne mai fu ritrovata nella nostra La-
guna".

Sp. 3, f. 326—328. Chama gryphoides L. ; N. idem ; B. idem.

Digitized by LjOOQIC

42 SP. BBUS1NA.

„. . . nel nostro Golfo; nfe raai nella Laguna. . . u
Eksemplar osrednji, izvrstno naslikan sa svojinu bod-
Ijikami.

ROD ARCA.
Sp. J, f. 329—331. Arca Noae L.; N. A. Noaejuv. Arca Gualtieri
Ren. ; B. A. Noae L.

„Quest' Arca, che fu da Olivi nella sua Zoologia Adriatica
posta per la suddeta Arca Linneana, e eh' io do il disegno
rilevato dali' esemplare di esso Olivi serbato dali' araico abb
Fabris sunnominato; non dubito pur io di crederla tale."

Veli nadalje pisac, da je ova slika dva puta manja od na-
ravne veličine, a na to valja paziti osobito 8 toga, što je ovo
jedan riedkih slučajeva, gdje je on uzeo spodobu drobniju,
nego li je u naravi, dočim obično kod istih Rissoida i ma-
njih rodova drži se naravske veličine. Dodaje još, da se na-
hodi u zaljevu, a nikad u lagunah.
Sp. 2, f. 332 — 334. Arca barbata L. ; N. idem ; B. idem.

„. . . non altro che il nostro Golfo. . ."
Sp. 3, f. 335—337. Arca modiolus L ; N. A. lactea L. ; B. idem.

n . . . non altro che il nostro Golfo."
Sp. 4, f. 338—340. Arca rosea Chier. ; N. A. lactea, var b. inflata,

A. Gavmardi, Payr. ; B. A. lactea L.

«. . . una sola volta ritrovata intera, . . . ed altre volte
soltanto delle mezze, . . . del nostro Golfo. . ."

Forma kraća od obične, zato je i šiljak bolje u sredim.
Sp. 5, f. 341 — 343. Arca pella L. ; N. Nucula emarginata Lam.;

B. Leda pella L.

„. . . nel sedimento . . . sopra la nostra spiaggia. . .*
Sp. 6, f. 344 — 345. Arca pusilla Chier.; N. Nucula striata Lam.
Arca minuta Ren. ; B. Leda pusilla Chier.

Abita que8ta conehiglia il nostro Golfo soltanto non molto
lungi dali a nostra spiaggia, avendola io tutte le volte trovat*
nei piceoli frantumi dei testacei gettati dali* onde del mare
sul nostro littorale, e non mai la potei avere dalla nostra
Laguna, e neppure mai intera, e quindi non potei mai vedere
T animale."

„Io, non avendo mai potuto ritrovare di questa bivalve
che una sola, e sempre la stessa delle sue valvule, nulla-

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 43

ostante non tralascio di riportarla col darne il disegno della
gola valvula in dne aspetti esterno, ed interno, . . ."

Narisani poklopac ima po prilici 6 nim - u Širini, i 3 TOm * u
dužini, predočuje Ledu, od koje sam ulovio najprije u Sali
jedan poklopac, zatim imah različne exemplare iz kanala za-
darskoga. Različna je od L. commntata Phil., što je puno
manje naduta, širja, znatno tanja, sa oštraci uzvišenijirai, i ne
tako brojnimi, po čem ju spoznah za vrst različnu, i pridržah
si okrstiti ju i opisati kad priobćira svoju Malakologiju , a
ne budući toga učinio do sada, drago mi je priobćiti ju pod
imenom, kojim ju okrstio Chiereghini. Pa i pravo je, da se
pr ep dz nad u sve vrsti, koje priobćio pisac tako liepa djela,
kad se tomu ne protivi nijedan zakon nazivlja. Obširnije
budem ju opisati u mojoj Malakologiji , a bude li moguće,
podati ću sliku od velikoga eksemplara, kao što su najveće
commutate iz jadranskoga mora
Sp. 7, f. 346 — 348. Arca Glycimeris L. ; N. Pectunculus glycimeris
Lam. ; B. P. glycymeris L.

„Abita questa conchiglia il nostro Golfo soltanto, e se ne
pescano in esso da per tutto, . . . tf
Sp. 8, f. 349 — 352. Arca pilosa L. ; N. Pectunculus pilosus Lam. ;
B. P. glycimeris L.
„ Abita questa conchiglia il nostro Golfo soltanto. . . tf
Sp 9, f. 353 — 354. Arca fulva Chier. ; N. Pectunculus glycimeris
Lam. juv. exempl. ; B. P. bimaculatus Poli.

„. . . soltanto il nostro Golfo nel maggior fondo del Quar-
nero a .

Premda je narisani eksemplar mlad, ipak se odma dokuči,
da je to pravi P. bimaculatus.
Sp. 10, f. 355—357. Arca barbatula Chier.; N. Pectunculus pilosus
Lam. juv. exempl. ; B. P. glycimeris L.

Ova ljuštura, koju je pisac dobio iz zaljeva, duga je i široka
ne više od 14 mm , jasna zdola, tmastih pjega, izriedjenih dlaka,
a nije van mlad P. g 1 y c i m e r i s. L.
Sp. ti, f. 358—360. Arca litoralis Chier. ; N. Pectunculus pilosus
Lk. juv. exempl. ; B. P. glycimeris L.

„. . . tra Sottomarina ed il castello del nostro porto".
Isto tako vrlo mlad glycimeris, dug i širok po svoj pri-
lici 6 mm \

Digitized by CjOOQI€

44 SP. BRUS1NA.

Sp. 12; f. 361 — 363. Arca nummaria L. ; N Pectunculus pilosus Lk.
pullus; B. P. glycimeri8 L.

Ovu ljušturu dobio je pisac iz zaljeva, a nije drugo van
vrlo mlad g 1 y c i m e r i s , ne ima mu više od 3 mm - u širini
i dužini.

Sp. 13, f. 364—366. Arca nucleus L ; N. Nucula Polii Phil.; B.
N. sulcata Bronn.

„Abita questa conchiglia tanto la nostra Laguna, che il no-
stro Golfo, ..."

Potanki opis te vrlo dobra slika ne puštaju sumnje o isto-
vjetnosti ove vrsti sa N. sulcata, koju ne valja zamieniti sa
pravom N. nucleus L. (N. raargari tacea Lam.), od koje
navlastito u Mletcih i Trstu naći je velikih eksemplara, poput
onih ove vrsti naslikane po piscu, dočim ista naša nucleus
vrlo riedko dohodi tako velika.

ROD OŠTRE A.

Sp. 1, f. 367 — 370. Ostrea Jacobaea L.; N. Pecten Jacobaeus Lam.;
B. P. Jacobaeus L.

„ . . . il nostro Golfo in tutti i fondi argillosi, ed alle volte
anco se ne ritrova alcuna nei canali piu profondi del nostro
porto in laguna; ma in questi non proviene esaa che ad un
terzo della grandezza della disegnata da me".

Slika piscem narisana duga je po prilici 70 min *, a široka
nješto manje od 80.
Sp. 2, f. 371—373 Ostrea Ziczac L.; N. Pecten maximus Lk. jun.;
B. P. Jacobaeus L.

Kako pisac veli, nahodi se u zaljevu, ne nikad u La-
gunah, a jest mlad eksemplar P. Jacobaeus, a nipošto m a-
ximus.
Sp. 3, f. 374—376. Ostrea Plića L. ; N. Pecten polvmorphus Bronn.
juv. var. 8. Ph. ; B. P. flexuosus Poli.

„Questa bivalvo fu da Olivi nella sua Zoologia Adriatica
riportata sotto il nome suddetto ma con un punto interroga-
tivo, avertendo Egli, perfettamente corrispondere essa al Pet-
tine di Ginnani T. 15. n. 121., al quale invero niente affatto
questa assomiglia ; e cio asserir posso per aver sotto gli occhi
F esemplare stesso di Olivi segnato di suo proprio pugno, e
carattere col nome di Pecten Plića e punto interrogatiro*.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 45

Pisac ga je dobio dva tri puta iz zaljeva; naslikan eksem-
plar je dug i širok do 20 mm - 9 ima pet jednakih traka, a šesti
je kao dvostruk i manje ga je poznati.
Sp. 4, f. 377 — 379. Ostrea glabra L., N. Pecten sulcatus Lam. ;
Pecten glaber L. , var. sulcatus Lam.

„Abita questo Pettine, io credo, soltanto la nostra Laguna,
poich& non mi fu portato ni pure una volta dai Pescatori del
nostro Golfo, e ritrovasi da per tutto nei fondi d'essa mi-
schiato d f argilla e sabbia, . . ."

„Questa nostra conchiglia, perche fu da Olivi tenuta pella
suddetta, io pure qul mi determinai di cosl porla, se bene con
qualche ripugnanza, essendo che non la trovo tih ben corri-
spondere alla definizione di Linneo, e ne a verun dei disegni
dei Conchiologisti da lui citati per riconoscerla meglio".

'Ima 10 ili 12 jednakih nabora izrovanih, odista je razlika,
koju je naći u nas po otocih zadarskih, ujedno sa Arca
Noae, a spominjem ju u mojoj: „Contrib. pella Fauna dei
Moli. dal. p. 45.
Sp. 5, f. 380 — 382. Ostrea sanguinea L. ; N. Pecten opercularis
Lam.; B. P. opercularis L.

„ . . . il nostro Golfo soltanto in tutti i fondi maggiori di
esso, ..."
Sp. 6, f. 383—385. Ostrea laevis Chier.; N. Pecten Testae Biv.
in Phil.; B. P. Testae Biv.

„. . . la nostra Laguna .... non mai dai Pescatori del
Golfo . . . a
Sp. 7, f. 386 — 388. Ostrea varia L. ; N. Pecten varius Lam. var.;
B. P. varius L.

„. . . da per tutto il nostro Golfo . . ."
— f. 389 — 391. Ostrea varia L. var. a.; N. Pecten varius Lam«;
B. P. varius L.

„ . . . tanto il nostro Golfo che la nostra Laguna . . . a

U istinu je jednak predjašnjemu. samo što je nješto manji.
Sp. 8, f. 392 — 394. Ostrea pes pelecani Chier. ; N. Pecten adspersus
Lam. var. y- Phil.; B. P. inflexus Poli.

„ . . . soltanto il nostro Golfo ... a quindici passa Veneti
d' aqua in faccia la spiaggia di Rimini . . ."

Čini se da je rieđak u talijanskom moru, jer eksemplar što
ga je pisac izabrao, malen je; imade urezani obrub (margo

Digitized by CjOOQI€

46 SP. BRU8INA.

crenulatus) ; a izdubci (intermedia) dolnjega poklopca zname-
nito su crepoviti (imbricati)

Razvidiv eksemplare ove vrsti iz jadranskoga i sredozemnoga
mora, te različne eksemplare od P. septemradiatus Muli.
(P. Đ a n i c u s Chemn.) i ne mogavši još skloniti se , da pri-
padaju svi na jednu jedinu vrst, pridržajem za sad za našu
vrst ime Polievo, zbog prednosti pred Lamarckovim.

Sp. 9, f. 395 — 397. Ostrea Lima L ; N. Lima squamosa Lam.;
B. idem.

„Abita questa in alto mare a detta dei suddetti Pescatori
in fondi argillosi, non molto distanti dali' i sole del Quarnero,
e della Dalmazia, . . . tt

Sp. 10, f. 398—400. Ostrea tuberculata Gm.; N. Lima inflata Lam.;
B. L. inflata Chemn.

„ . . . il nostro Golfo . . . lontano dal littorale di Chiog-

gia ' ' *"

Opaža pisac, da se pravi iz obojaka od Z ost era, Fu-

cusa i od drugih stvari; kao posvuda, tako je isto i u nas

isti običaj, i radi si takovo obojke (involucra), nu najvećma

iz Dictyomena te iz drugih resina kožnatih složenih sa

ljušturnimi ulomci, i sa komadi inih tjelesa morskih krutih,

i kadkada se medju njimi nadje šta riedka.

Sp. il, f. 401—404. Ostrea edulis L.; N idem; B. O. lamellosa

Brocc.

„Abita . . . tanto il nostro Golfo, che da per tutta la nostra
Laguna attaccata quasi sempre ad un corpo solido, ed anco
una sopra 1' altra . . . tt

Forma, koju pisac opisao i naslikao, jest ista što naša • bičoa
kamenica (Ostrea) od Novigrada, na gornjem poklopcu ploj-
kava (lamellata), a na dol nj em plojkavo-pjegasta (laniellato-
plicata).
Sp. 12, f. 405—407. Ostrea falcata Chier.; N. O. edulis L. var.;
B. O. cristata Born. var. depressa Phil.

„Abita questa io credo la sola nostra Laguna".

Eksemplar podosta sitan, priliepljen uz kus diveta, dolnji
mu poklopac valovito-žljebovit (undnlato-canaliculatus) kako
i kod prvašnje, a na jednoj strani ima takodjer plojke izrav-
nane i posamične.

Digitized by LjOOQI€

PRINKSCi MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 47

Sp. 13, £ 408—410. Ostrea cristata Gra. ; N. idem ; B. 0. 'cristata
Born.

„. . . Lagana . . . fondi posti'a ponente di Pellestrina".

Forma trouglasta, omalena, na stranah joj osuge (ligamen-
tom) zubičaste, pjege na dol nj eru poklopcu malobrojne, a zato
posiroke, i takodjer nepravilnije. Dobio ju samo dva puta.
Sp. 14, f. 411-413 Ostrea trialata Chier.; N. 0. alata Ren.; B.
0. cristata Born. var. depressa Phil.

„. . . la sola nostra Laguna. . ."

Stisnuta, zrakasta, a plojke si ž u će dalje od obruba, jesu
jedna po jednoj strani veća, a dvie manje skoro jednake po
drugoj, kod šiljka iznutra zubičasta.

Vrlo lako bi ova i predjašnje kamenice mogle pripadati
jednoj te istoj vrsti.

ROD ANOMIA.

Sp. 1, f. 414 — 416. Anoroia squamula L. ; N. A. margaritacea
Poli ; B. A. ephippium L.

„ . . • sopra corpi solidi . . . portati dali' Isole della Dal-
mazia. . ."

Mal ne obla, gladka i ravna, je forma od ephippium, koju
pisci razlikovahu pod navedenimi iroeni Linnea i Polia.

Sp. 2, f. 417—419. Anomia patelliformis L.; N. A. elegans ? Phil.
juv. exempl. ; B. A. patelliformis L.

„. . . avuta due sole volte . . . una di queste Y ebbi tro-
vata affissa sopra un pezzo di vecchia Pinna pescato nella
nostra Laguna, e l'altra sopra d 1 un pezzo di sasso pescato
nel nostro Golfo non molto lungi in mare dalP Isola di
Cerao«.

Sve to, Sto do sada Nardo, Danilo, Sandri, Schrockinger i
ja držasmo za A. patelliformis, bijahu eksemplari mnogih
raznolikih A. .ephippium a imenito razlike elegans. Na
posljedku g. Hobert, Elečak i ja nadjosmo njekoliko eksera-
plare Anomie, te ju spoznah daje prava patelliformis,
Sto odgovara vrsti opisanoj po Forbes i Hanlev i Jeffrevs.
Nadjosmo ju priliepljenu u nutrini Lutrarie elliptica u Novi-
gradu, nu ne čini se da je obična.

Sp. 3, f. 420—421. Anomia Lupina Chier.; N. A. pectiniformis
Poli; B. A. ephippium L.

Digitized by CjOOQLC

48 SP. BRUSINA.

„. . . il solo nostro Golfo, avendola soltanto avuta pocbe
volte. . S

Omala, jajasto-zaokružena , a ima do 20 većih vijugastih
traka, koji se razhode sa šiljka do oboda, i medjo ovimi
njekolike manje.
Sp. 4, f. 422—423. Anomia membranacea Chier. ; N. A. aspera?
Phil. sp.?; B. A. aspera Phil.

„. . . dai Pescatori del Golfo. . . e non mai V ebbi da
quelli che pescano la nostra Laguna".

Akoprem je mala, vidjeti ju je za pravcatu A. aspera,
ako treba razviditi i ovu za prostu razliku A. ephippium,
pridržajem si, iznovice ju razpitati, jer sam sklon zadržati
kao različne jadranske vrsti: A ephippium, as pera i pa-
telliformi8, i jošte možda A. aculeata Mullerov i he-
misphaerica moju, uvjeren budući, da sve ostale, koje
dosad razlikovasmo, nisu ino van razlike i osebujnosti
ephippium.
— f. 424—425. Anomia membranacea Chier. var. a.; N. Pullus
speciei praecedentis ; B. A. aspera Phil.

Ista je, nu mlada.
Sp. 5, f. 426 — 427. Anomia radiata Chier.; N. A. elegans Phil.
sp.? Tav. XVIII, f. 2.; B. A. ephippium L. var. elegans
Phil.

„. . . fondi maggiori del Golfo. . ."

Prilično velika, stisnuta, naobla, ima puno traka razvedenih,
i tanahne pruge popriečne, prema šiljku gladja.
Sp. 6, f. 428 — 529. Anomia ephippium L.; N. idem; B. idem.

Dobio ju pisac iz zaljeva, ima znamene traka, i tri fietir li
velike valovite pjege, izrasle iz tiela, na kom se je držala,
valjda nad P. Jacobaeus.
Sp. 7, f. 430 — 431. Anomia squamula Chier.; N. Ostrea edulis?
L. juv; B. O. cristata Born. var. depressa Phil.

„. . . il nostro Golfo in faccia 1' Istria. . ."

Vrlo mlad eksemplar, komu ne bude ni IO™- u promjera.
Sp. 8, f. 432 — 433. Anomia ostrealoides Chier.; N. Ostrea ostrea-
loides Ch. sp.?; B. O. cristata Born.

Pisac ima dva samo eksemplara našasta na hrastovih stupih,
što podupirahu most sv. Dominiku u Chioggji.

Digitized by CjOOQIC

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 49

Forma je jajasta, dolnji poklopac, kao u inih, crepovit, nu
puno pravilnija nego obično.

ROD MYTILUS.

Sp. 1, f. 434—438. Mytilus lithophagus L.; N. Modiola lithophaga
Lana.; B. Lithodotnus lithophagus L.

„ . . . nelle pietre calcaree , che vengono trasportate dal-
l'Istria ad esser gittate a' piedi dei nostri litorali . . ."
Sp. 2, f. 439 — 441. Mytilus barbatus L.; N. Modiola barbata Lam. 5
B. M. barbata L.

„ . . . il nostro Golfo da per tutto ..."
Sp. 3, f. 442—444. Mytilus edulis L. ; N. M. galloprovincialis Poli
V. 1, Tav. V, f. 12, 13.; B. M. galloprovincialis Lam.
„tanto il nostro Golfo che la nostra Lagana . . ."
Narisan eksemplar je dug 53 imn - a širok 28 mm -, forme jajasto-
trouglaste.
— f, 445 — 447. Mytilu8 edulis L. var. a.; N. M. sagittatus Poli,
Tav. XXXII, f. 2; B. M. galloprovincialis Lam.

Po prilici, iste je forme, koje i predjašnji, samo što je nje-
što manji, te ima poprečne pojase i omašćene trake. Pisac
ju dobio iz Istre.
Sp. 4, f. 448 — 450. Mytilus zonatus Chier.; N. M. edulis? L. juv.
exetnpl. ; B. M, galloprovincialis Lam.

„ . . . trovati una sol volta vari di questi mitili . . . nella
nostra Laguna entro la Valle di Desidera . . , tt

Ova Chiereghinova vrst slična je dvima predjašnjima, puno
mladja i nješto bolje trouglata.
Sp. 5, f. 451 — 453. Mytilus ungulatus L. ; N. idem; B. M. gallopro-
vincialis Lam. var. ungulata L.

„ . . . tanto il nostro Golfo che la nostra Laguna . . ."
Liepi narisani eksemplar dug je do 98 mni -, a širok SS"™-.
Forme je očevidno oblučaste, te se steže prema šiljku a raz-
teže napram obrubu.
Sp. 6, f. 454—456. Mytilus unguiculoides Chier. ; N. Mytilus ungu-
latus L. juv. ; B. M. galloprovincialis Lam. var. ungulatus L.
„ . . . poche volte . . . nella localita del nostro Golfo . . .
posta in faccia la Madonna di Marina a cinque a sei passa
veneti di profonditfe di aqua u .
R. J. A. XI. 4

Digitized by CjOOQ1C

50 SF. BRUSINA.

Iste je forme, koje i predjašnji, dag 36 mm -, širok 24 mm , mlad
i čvrstji, prosta osebujnost.
Sp. 7, f. 457—459. Mvtilus unguiculatus Chier.; N. M. ungulatns
L. var.; B. M. galloprovincialis L. var. uogulata Lam.

Još je manji od prvašnjega, nu iste je razlike, koja je u
naslikanom eksemplaru, što ga pisac imao iz zaljeva, većma
je trouglasta, a šiljak sa pupkom još je boljma zakrenut prema
kraju trbušnomu.
Sp. 8, f. 460—462. Mvtilus exustus L. ; N. M. denticulatus Ren.
var.; B. M. denticulatus Ren.

„ . . . nei fondi del Quarnero . . ."

Ovo je ona vrst, što ju Cantraine odkrio u Jakinu i ozvao
ju Mytilus cripus, ja u Novigradu i nazvah ju M. Bal-
dii, a po zakonu prvenstva ima se od sele zvati M. denti-
culatus, jer ju je tako Renier okrstio još 1804.

Sp. 9, f. 463—465. Mvtilus denticulatus Chier.; N , var.

spec. preced. ? ; B. M. denticulatus Ren.

Dobio ju sa istoga mjesta; cksemplar je naslikan prevrstno,
te je veći od prije rečenoga, nu u ostalom posve mu sličan.
Sp. 10, f. 466—468. Mvtilus iiburnicus Chier.; N. idem; B. M.
minimus Poli.

Pisac ju dobio iz Kvarnera, te je pravi M. minimus, forme
ponješto oblučaste i naduvene, po čem se prikazuje valjkovit
Sp. 11, f. 469—471. Mvtilus villosus Chier.; N Modiola villoaa
Nardo; B. M. barbata L.

Ovu vrst dobio je pisac po njekoliko puti iz zaljeva ; a nije
drugo nego M. barbata, nješto podužja od obične.
Sp. 12, f. 472—474. Mvtilus pholadis Gjn.; N. Modiola Petagnae
Scac; B. idem.

„ . . . il solo nostro Golfo . . ."
Sp. 13, f. 475 — 477. Mvtilus discors L.; N. Modiola discrepans
Lam.; B. Modiolaria marmorata Forbes.
„ . . . il nostro Golfo soltanto . . ."
Sp. 14, f. 478-480. Mvtilus dentatus Chier.; N. Cvpricardia Re-
nieri Nardo, Myt. dentatus Ren. ; B. Cvpricardia dentata Ren.
Ono malo eksemplara, što jih bijaše u pisca, dobio je iz
zaljeva.

Stanovito je, da je Renier prvi, još 1804,, okrstio ovu vrat;
s toga, mnijem , da je potrebno upotrebiti ime po njem na-

Digitized by CjOOQI€

PRINE8CI MALAKOLOGUI JADRANSKOJ. 51

djenuto, jedno s toga, Sto je prvo, drugo što rabeći ovo ime,
može se razmrsiti zamršaj, vladajući raedju pisci, gdje ju svaki
po svoju krsti i zove.

Sp. 15, f. 481 — 483. Mvtilus anatinus L. ; N. Anodonta cygnaea
Lam.; B. A. cvgnaea L.

„. . . rigettata dall v onde del mare sulla spiaggia . . ."
Sp. 16, f. 484-486. Mvtilus Hirundo L.; N. Avicula Tarentina
Lam.; B. idem.

„ . . . nei fondi maggiori del nostro Golfo . . ."

BOD PINNA.

Sp. 1, f. 487 — 489. Pinna rudis L. ; N. P. squamosa Gm. adultior. ;
B. P. nobilis L.

„ . . . Abita questa il solo nostro Golfo in varie localita, ma

specialmente ove sia per qualche motivo il fondo sodo . . . tf

Pripada k formi najvećoj, što ju je naći u jadranskom moru,

bez bodljika; eksemplar je naslikan u četvrtini naravne veličine.

Sp. 2, f. 490. Pinna nobilis L. ; N. P. squamosa Gm. junior; B. P.

nobilis L.

„ . . . tanto il nostro Golfo cbe la nostra Laguna . . . tf
To je ona ista, sto i predjašnja, samo mladja, a ima bodljke.
Sp. 3, f. 491. Pinna cornuformis Chier. ; N. P. vitrea Gm. mon-
struosa; B. P. nobilis L.

„ . . . solo tre volte i pescatori me la fecero avere. Essi
mi asserirono ogni volta di averla presa alP imboccatura del
Porto di Malamocco nella sua maggior profondita".

Staklenasta, forme oblučaste, ima svojih 20 podugovatih
rebaraca, bez bodljika; odista je mlada od P. nobilis, a
pravo misli dr. Nardo, veleći da se ova oblučasta forma ima
pripisati nepravilnosti.
Sp. 4, f. 492. Pinna muricata L. ; N. P. muricata Poli non Lam«
Chemn. 8, 89, f. 776.; B. P. nobilis L.

„ . . . in faccia le boccbe di Brondolo e di Fosson in sette
passa di profondita . . ."

Razlika sa malo rebaraca nu zato dobro razlučenih; ima
riedke crepiće, a hrbatna mu strana oblučasta«
Sp. 5, f. 493. Pinna vitrea Gm. ; N. idem ; B. P. nobilis L.
„. . . in faccia la Madonna di marina in mare . . ."

Digitized by CjOOQI€

62 8P. UKUS1KA.

Ogledom na formu i na velikoću, jednaka je prvašnjoj,
rebrasta kao corunformis a neima joj crepica.

ROD ARGONAUTA.
Sp. 1 ; f. 494. Argonauta Argo L.; N. idem; B. idem.

Veli pisac, da jn je dobavio iz zaljeva i iz laguna, i to
samo šest sedam puti, nu vazda bez živoga.

ROD NAUTILUS.

Sp. 1, 495—496. Nautilus crispus L. ; N ; B. Polystoinella

crispa L.

Sp. 2, f. 497—498. Nautilus plicatus Chier.; N ; B

Sp. 3, f. 499—500. Nautilus Beccarii L. ; N ; B. Rotalia

Beccarii L.

Ove vrsti, koje naš pisac i ostali pisci, njegovi suvremenici,
pripisavahu rodu Nautilus, pripadaju na razred klietkara,
a o tom ovdje nije mjesta progovarati.

ROD CONUS.

Sp. 1, f. 501—502. Conus Pallans Chier.

Sp. 2, f. 503—504. Conus Thuscus Chier.

Sp. 3, f. 505 — 506. Conus Adriaticus Chier.

Sp. 4, f. 507 — 508. Conus ignobilis Olivi. Pisac ga dobio sa otoka
Kresa.

Sp. 5, f. 509—510. Conus Cretheus Chier.

Sp. 6, f. 511—512. Conus Phegeus Chier.

Sp. 7, f. 513—514. Conus Stercutius Chier.

Sp. 8, f. 515 — 516. Conus Amazonicus Chier.

Sp. 9, f. 517 — 518. Conus Istriensis Chier. Sa obala istarskih.

Sp. 10, f. 519. Conus Chersoideus Chier. Sa obale kraške.

Sp. 11, f. 520. Conus Herillus Chier. Sa obale kreske.

Sp. 12, f. 521. Conus Clodianus Chier. Sa obale chiozotske.

Sp. 13, f. 522. Conus Epaphus Chier. N. C. Mediterraneua Brug.;
B. idem.

Raznovrstnost ove vrsti u pogledu forme u obće, u pogleda
veće ili manje uzvišenih zavojaća (spira), u pogledu slikanja
i ma&tenja, mnoge vrsti C on u sa živućih u toplih roorihito
sve navede pisca razlikovati tolike vrsti njih u samu adria-
tiku, dočim u istini sve sredozemno more ne ima van ova
jedinu.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI HALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 53

ROD C YPRAEA.
Sp. 1, f. 523—524. Cypraea murina Chier. ; N. C. lurida Gm. an
var.; B. C. lurida L.

„Avuta tre volte pescata ali' isola della Brazza".
Sp. 2, f. 525 — 526. Cvpraea coerulea Chier. N ; B

„Questa l'ebbi da loro (pescatori) tre, o quattro volte, ed
in una soltanto vi rimarcai un qualche rimasuglio del raorto
suo animale, onde nulla dir posao desso".

Eksemplar iz Kvarnera, što ga podaje pisac, dugačak je
14 mm * i širok 8 ram . Forme je naoblo-podugovate , gladke i
svietle, ozgora modre jednovite; ozdola i iz nutra biele.

Ili je ova vrst ostala nepoznata svim jadranskim sabi ra-
te Ij em osim Chiereghina, jer je ne nadjoše nikad, ili je, kao
sto držim, vrst inostrana. To, što je pisac zabilježio, da je li
jedan put opazio ,,un qualche rimasuglio del morto suo ani-
male", ne smeta da ostanem kod ovoga mnienja, jer sam ja vidio
vrsti inostranih te iz dalekih strana, a živo se je u nutri izsu-
šilo, te se za vlažna vremena razmekšalo. Što su mu ju ribari
prinesli, kao da su ju oni uhitili, nije još dosta s toga povje-
rovati, da je jadranska. Tko ne zna, kada ovi ribari donesu
što riedka, što nova, kako kažu, da su bolje nadareni nego
inače; pa recimo da su se domogli koje vrsti inostrane, njim
odista tad nove, a to nije ništa tegotna za ribare, koji poha-
djaju primorske gradove trgovačke, što se često dogodi sva-
komu nas, a to se opet ne protivi tomu, držati ju inostranom.
Sp. 3, f. 527 — 528. Cvpraea cvnnamomea 01.; N. C. pyrum L. ;
B. C. pyrum Gm.

„ . . . il nostro Golfo nelle maggiori sue profonditk . . . u
Sp. 4, f. 529—530. Cvpraea haematites Chier. ; N , B

„Abita questa il solo nostro Golfo nella sua maggior pro-
fondit&, che si trova tra V Istria , e le spiaggie della Laguna
Veneta, e cio per osservazione dei nostri Pescatori, che me
la fecero avere due sole volte, ed ogni una coll' Animale
entrovi pervenuto alla putrefazione".

Kako pisac veli, forme je naoblo-produžene, ozgor lica olo-
vato-naervena , ima dvie poprečne pojase razlučne i jasne, a
sva je kao posipana sitnim i tmastimi piknjicami, koje su, sudeć
barem po slici, vrlo malo razpoznatljive; ozdol je bjelahna, iz
nutra i medju zubići ušća je smedja.

Digitized by CjOOQI€

54 SP. BRUSINA.

Ne moga ovu držati za stran sku , jer ja je pisac oba puta
imao sa živim, akoprem sagnilim ; moram ju držati ili za vrst
za zbilja novu, nepoznatu ostalim piscem jadranskim, ili za
razliku C. luride.
Sp. 5, f. 53 J — 532. Cvpraea pediculus L ; N. C. coccinella Lam.;
B. Trivia Earopaea Mont

„ . . . il solo nostro Oolfo , e si pu6 dir da per tutte le
maggiori profonditi tf .
— f. 533—534. Cypraea pediculus L. var.; N. C. coccinella Lam.
var.; B. Trivia Europaea Mont.

„ . . . il solo nostro Oolfo, e si pu6 dir da per tutte le mag-
giori profonditk u

ROD BULLA.

Sp. 1, f. 535—536. Bulla canaliculata L.; N. B. akera Muli vel
Akera bullata Muli. B. Akera bullata Miill.
n . . . il nostro Golfo soltanto . . ."
Sp. 2, f. 537—538. Bulla cvlindracea Chier. ; N. B. trnncata Adams.;
B. Cvlichna truncata Adams.

„ . . . nel sedimento ... fra Sottomarina e Brondolo . . ."
U istinu nalična B. sulcosa Dan. et San. non Kiist, te je
i iste veličine.
Sp. 3, f. 539 — 540. Bulla fucicola Chier.; N. B. acuminata Brug.;
B. Volvula acuminata Brug.

„ ... nel sedimento ... fra sottomarina e Brondolo . . ."
Sp. 4, f. 541—542. Bulla seminula Chier.; N. B. hvdatis? L. pul-
lus. ; B. Haminea hvdatis L.

Pisac ju je našao, sa više rečenimi, u nanosu, i u želudcu
ribe ulovljene u Laguni. Jest pako mlada H. hvdatis.
Sp. 5, f. 543 — 544. Bulla hvdatis L. ; N. idem ; B. Haminea hvdatis L.
„ . . . il solo nostro Golfo in tutte le localit& . . , u
Opaža pisac da je dobra jesti, jer ju je sam kušao, nu ne
jede se obično, jer naši ribari, veli, riedko dodju do koje.
Sp. 6, f. 545—546. Bulla spelta L.; N. Ovula carnea Lam.; B.O.
carnea Poiret.

„ . . . le localiti piu profonde del nostro Golfo in suolo
sabbioso ; e non mai 1' ebbi dai Pescatori della nostra Laguna".
Naslikan eksemplar ne pušta nikakove sumnje o istovjet-
nosti vrsti, koju možeš na prvi mah spoznat po otvoru usca,

Digitized by CjOOQIC

PR1NE8CI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 55

i po debelih ustnah; dug je p. p. 20 m: "- a širok li™™-, veli-
čine riedke, te bi medju eksemplari jadranskirai ove vrsti,
Sto je ima a mojoj sbirci, i medju onimi, što jih vidjeh u
sbirkah inih, zaman iskao tako velikoga.
Sp. 7, f. 547—550. Bulla ampulla L. ; N. B. lignaria L. ; B. Sca-
phander lignarius L.

„ . . . il solo nostro Golfo nella maggior sua pronditi, . . .
quantunque sia questa fra noi delle rare . . ."

Kako Nardo piše, u rukopisu piščevu, jest ovo B. lignaria
Oliva i Reniera.

Onaj, što ga pisac naslikao, jest jedan od povećih u jadran-
skom moru.
Sp. 8, f. 551 -552. Bulla aperta L. ; N. B. Planciana Phil. ; B. Phi-
* line aperta L.

„ . . . la trovai nelF esaminare il sedimento che vien tratto
dair onde sul nostro lido di sabbia tra Sottomarina e Bron-
dolo".

Narisan eksemplar je dosta sitan, pripada jamačno vrsti
rečenoj.

Svezak VI si. 553—766 (opis u III svezku).

ROD VOLUTA.

Sp. 1, f. 553—554. Voluta auris Judae L.; N. Auricula ?;

B. Marinula Firminii Payr.

„Abita questa tanto il nostro Golfo, che la nostra Laguna,
e da que8ta mi fu portata tre volte, o quattro volte appena
pescata nei fondi sabbiosi vicini alla Val della Brenta, . . .
piu volte ritrovata nell' esaminare il sedimento preso sulla
nostra spiaggia tro Sottomarina e Brondolo".

Izvrstno je oslikana, te nije nikoje sumnje o istovjetnosti
vrsti Chiereghinove i one, mnom označene.
Sp. 2, f. 555 -556. Voluta Lvcastes Chier. ; N. Auricula Firminii
Payr. ; B. Marinula Firminii Payr.

„Abita questa come Pantecedente . . . a a jest odista ista
vrst, nješto poveća.
Sp. 3, f. 557—558. Voluta Pasithea Chier.; N. Auricula Bivonae
Phil.; B. AJexia Biasolettiana Kttst.

„Abita questa io suppongo non molto lungi in mare, aven-
dola trovata tutte ie volte, che P ebbi, nelP esaminare il sedi-

Digitized by LjOOQIC

56 SP. BRUSINA.

mento tratto dali' onđe đel nostro Golfo sulla nostra spiaggia
tra Sottomarina e Brondolo; e quindi non la potei inai ve-
dere col suo Animale; e per esser essa suffioientemente so-
lida, la credeti non fluviale, o terrestre dai fiumi in mar tra-
sportata u .

Ova liepa vrst, koju je pisac našao samo u nanosu, žive
največma u lagunah Mletačkih, a sabraše ju gosp. Spinelli i
prof. Stalio, te mi darovaše eksemplara. Zato sam baš i mogao
dokazati pravotu vrsti, koju je gdjekoj pisac, ne poznavajuć
ju možda u naravi, krivo zamienio sa A. mvosotis, koja
je od ove vrsti dosta različna, niti je potrebno zasvjedočivati,
da sa A. Bivonae ne ima ništa zajedničkoga. Ova je ista

A. mvosotisDe Betta et Martinati non Drap. (Catalogo dei
moliuschi terr. e fluv. viventi nelle provincie venete, 1855).

Sp. 4, f. 559—560. Voluta tornatilis L. ; N. Tornatella tornatilis
Phil. ; B. Actaeon tornatilis L.

„ . . . d' un sol colore cinericcio chiaro. L* interno di qaesta
offresi pure del medesimo colore ma piu carioo dell' esterno tf .
Naslikana forma jest upravo velika, obična u Mletcih, a
slici nije bielih poprečnih pojasa, a iz toga je vidjeti, da
slika nije snimljena sa eksemplara ne uvehla, a to tiem
većma držim, što pisac „color cinericcio" vrsti pridaje, vla-
stito kod eksemplara opranih, ali kad je sviež, masti je crveno-
bliede poput opeke.
— f. 561—562. Voluta tornatilis L. var.; N. Tornatella fasciata
Lam.; B. Actaeon tornatilis L.

Dočim sam od predjašnje vidio veliki broj eksemplara u
Mletcih, a niti jednoga u nas, te od ove forme, manje od
obične mletačke, naći je u nas vrlo riedko eksemplara u ka-
nalu i rukavcu zadarskom ; a o. I. E. Kuzmić sabra jih u
Lopudu (Lapad).
Sp. 5, f. 563 — 564. Voluta rustica L. ; N. Columbella rustica Lam.;

B. C. rustica L.

„A bi ta questa conchiglia soltanto il nostro Golfo, nei mag-
giori suoi fondi della localit& nominata il Quarnero; e cio
m } assicurano i nostri Pescatori che me la fecero avere piu
volte, aggiungendovi pur anco, eh' Eglino alle volte ne tro-
vano alcune sulla spiaggia dell' Istria, e dei seogli vicini get
tate dali 1 onde del mare".

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRAN8KOJ. 57

Sp. 6, f. 565 — 566. Voluta suadela Chier.; N. Columbella merca-
toria Lam. ; B. C. mercatoria L.

„Abita questa il solo nostro Golfo nella localitk đetta il
Quamero nei maggiori fonđi in cui il suolo trovasi esser ar-
gillo80 ; e cio per đetto đei nostri Pescatori, che me la fecero
avere due o tre volte soltanto, e non mai col suo animale".

Evo jasna slučaja, gdje su ribari prevarili pisca; jer kao
što je nesumnjivo, da je V. suadela našega pisca ista C.
mercatoria od L., isto je tako nesumnjivo, da ova vrstne
žive u Adriatiku, te bijaše jednom za svagda izbrisana iz svih
djela sborećih o conchilijah u sredozemnom moru i po obalah
atlantičkih Europe, gdje se je uz njih pripominjala. Na str. 57,
br. 3, u mojoj „Contrib. p. Fauna dei moli. dalm." ja ju tako-
djer u čitah u popis „vrsti, koje treba izbrisati iz broja dal-
matinskih". Nu nije se ni čuditi tomu, što se je pisac pre-
vario, ako se ozreš i na tadanje doba; jer tad je dosta vrsti
bilo inostranih, koje se držahu za europske, i mnoge tropične
vrsti ukazivahu se u različnih faunah englezke. Koristno je
zabilježiti još i to, da se ova vrst nahodi veoma često pri-
ljepljena na škrabicah i na drugih galanterijah , ukrašenih
liušturami, kojih toliko i toliko ima na prodaju u Mletcih.

Sp. 7, f. 567 — 568. Voluta Miletis Chier. ; N , (an Purpura an

Buccinum?); B

„Testa ovata, apertura emarginata coarctata; exterius lon-
gitudinaliter costata, costis transversim sulcatis, sulcis nigri-
cantibus albido superius lineatis; labio intus crasso, denticu-
lato; columella inferius unidentata; spiralis planiuscula"*

„Ove abiti questa, solo dir posso che il sunnominato Amico
Sig. Abb. Fabns mi disse d 1 averla avuta da un Pescatore del
nostro Golfo, il quale lo assicuri di averla presa pescando
un dei maggiori fondi di esso Golfo".

Jedini naš domaći puž , koji nješto naliči ovoj , jest P o 1-
lia d 1 Orbignvi; a to je stvar posve izvjestna, da nam je
tuj posla sa vrstju inostranom, i po svoj prilici V. Miletis,
po Chiereghinu tobože adriatička, mogla bi biti isti Bucci-
num (Tur bi nella) Coromandelianum Lam. iz Anti 11a,
sudeći barem po jednom eksemplaru ove vrsti, koga sam vidio
u sbirci prof. Stalia u Mletcih.

Digitized by CjOOQI€

58 8P. BRUSINA.

Sp. 8, f. 569 — 570. Voluta Laođamia Chier. ; N. Buccinum macu-
losum Lam. ; B. Pisania Pusio L.

Pisac ju imao iz Kvarnera, a ova je variacija bjelkastoga
lica ozdol, crtah tanko izpopriečenih, a međju crtami ima
tmaste znamenke.
Sp. 9, f. 571 — 572. Voluta Nemesis Chier.; N. Columbella rustica
var. elongata Phil.; B. C. rustica L.

„Abita que8ta il solo nostro Golfo nelle maggiori profon-
dita in faccia V Isola đella Brazza, . . ."
Sp. 10, f. 573—574. Voluta Februlis Chier.; N. Buccinum macu-
losum Lam. var. albofasciata ; B. Pisania Pusio L.

„ . . . il nostro Golfo in faccia 1' Istria . . .*

To je variacija mrainorasta, a ima bieli pojas po sriedi
posljednjega zavoja; u nas obična.
Sp. U, f. 575—576. Voluta Carna Chier.; N. Mitra Carna Nar.
juv. exempl. Mitrae ebenus Lk. ; B. M. columbellaria Seac
var. fulva Nar.

„ . . . sedimento del nostro littorale di sabbia che scorre
fra Sottomarina e Brondolo . . . poche volte . . . a

Bez sumnje je ovo M. columbellaria Scac, različna
od naše dubrovačke, što je bljedja sa dvaju razloga ; najprije
što nije nikad zbilja lica tako mrkastoga, kako naša, zatim
blieda, jer su eksemplari sbirka mletačkih pobrani po piesku,
po kojem su se izprale. Imah od dr. Narda 4 eksemplara ove
razlike, koju on zvao var. fulva.

Sp. 12, f. 577—578. Voluta Biblis Chier.; N. Mitra Biblis Nardo;
B. M. cornea Lam.

„ . . . soltanto il nostro Golfo nei fondi del Quarnero . . .*
Stalno je, da je vrst, piscem naslikana, sasvim ona ista,
koju mi držasmo za M. cornea. Akoprem sam jur uvrstio
u sinonime M. cornicula (Weinkauff, koji kadgod mieša
vrsti skroz različne, razlučio M. cornicula od M. cornea),
državši ju Sandri i ja u prvašnjih izdanjih za vrst dobru, i
osobito 8 toga, što je baš forma po Chier. naslikana, za njeki
čas ju još razlučujem , a pridržujem si konačni sud izreći o
tom pitanju u mojoj Malakologiji.

Sp. 13. f. 579 — 580. Voluta cornicula L.; N. Mitra lutescens Lam.;
B. M. cornicula L.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRAN8KOJ. 59

„Questa conchiglia essendo stata da Olivi nella sua Zoolo-
gia Adriatica riportata pella suddetta di Linneo, io pure cosl
la pongo quantunque non mi tro vi totalmente persuaso . . ."

»Abita que8ta il solo nostro Golfo, trovandosi soltanto nella
localiti piu profonda desso posta in' faccia dell' Istria . . , u
Sp. 14, f. 581—582. Voluta Caffi-a L.; N. Mitra ebenus Lam. var.;
B. M. ebenus Lam.

„Di questa, che pongo sotto il nome suindicato trassi il
đisegno da un esemplare segnato col suddetto nome di pro-
prio pugno e carattere dell' Abb. Olivi, esistente in mano del
sullodato mio amico Sig. Abb. Fabris, il quale come dissi>
ritrovasi avere tutto il quanto possedeva, e pubblico Olivi
nella sua Zoologia; . . . u

„. . . il solo nostro Golfo nelle maggiori sue profonditit
poste fra T Istria e le Lagune Venete, ..."

Forma naslikana je dugo vato- tornjaš ta, a posvema gladka.
— f. 584 — 585. Voluta Cafira L. var. a. ; N. Mitra ebenus Lam.
var.; B. M. ebenus Lam.

Nadje se, kako pisac veli „nelle localitk dell' altra", to jest
eksemplar manji od predjaSnjega, posve rebrasta, osim zad-
njega zavoja.
Sp. 15, f. 585—586. Voluta Caenis Chier. ; N. Mitra ebenus Lam.
var.; B. M. ebenus Lam.

Pisac ju je našao sa prvo rečenimi. Iste je veličine kao i
predjašnja, nješto malo naduvenija, i sasvim rebrasta.
Sp. 16, f. 587—688. Voluta Tritia Chier.; N. Mitra lutescens Lam.;
B. M. cornicula L.

Na&asta sa prvo rečenimi.

Sp. 17, f. 589—590. Voluta Orithia Chier. ; N. Mitra columbellaria

Scac. ; B. idem.

„Abita questa il solo nostro Golfo, io suppongo, non molto

lungi dal littorale di sabbia posto fra Sottomarina, e Brondolo,

avendola io soltanto trovata alquante volte nel sedimento di

detto lido, . . ."

Ta je uprav tipična M. columbellaria, i što no rieč,

majstorski naslikana.
Sp. 18. f. 591—592. Voluta Asopis Chier.; N. Pleurotoma ;

B. Defrancia purpurea Mont. var. Philberti Mich.

Digitized by CjOOQIC

60 SP. BRUSINA.

Našao ju pisac kao i ona prva&nju; a jest vrat, mnom ozna-
čena; razlika vitka i finije mrežana.
Sp. 19, f 593—694. Voluta Niče Chier.; N. Mitra Niče Nardo ; B.
M. tricolor Gro.

Sabrao ju pisac sa rečenimi; uprav je to Mitra, koju sam
označio, inače M. Savignyi od Payr.
Sp. 20, f. 595 — 596. Voluta Cyanea Chier. ; N. Buccinum scriptum
L. Pfail. var. unicolor, albido fusca; B. Columbella fccripta L
var. lactea Phil.

„Abita questa il solo nostro Golfo in ispecialitit fra L' Istria

e Tlsola di Cherso ed Ossero nelle magiori profonditk . .*

Sp. 21 , f. 597 — 598. Voluta Hercilia Chier. ; N. Buccinum scriptum

L. Ph. var. maculata, Ph.- M. conulus 01.; B. Columbella

scripta L.

Abita questa il solo nostro Golfo ove esso finisce di no-
minarsi Quarnero, . . ."

Ovo je tipična forma rečene Columbelle, jedna od većih o
jadranskom moru, nješto naduvena i plamenasta.
Sp. 22, f. 599—600. Voluta Samathe Chier; N. Buccinum scriptum
L. Ph. var. maculata elabiata, B. Columbella scripta L.

„Abita pur questa il solo nostro Golfo, ali' imboccatura del
Quarnero nelle maggiori profonditi, . . ."

Ista je forma od prva&nje, samo Sto nejma ustanca.
Sp. 23, f. 601—602. Voluta Brisei Chier.; N. Buccinum Brisei
Nardo; B. Columbella Brisei Chier.

„Abita questa soltanto il nostro Golfo nelle maggiori pro-
fondita di suolo argilloso, poste tra 1' Istria e le Lagune
Venete, . . ."

Akoprem naslikani eksemplar nije posve izrastao, ipak
nije sumnje, da je ovo vrst, koju Nardo okrstio Buccinum
acrorodium, Heller Buccinum semiconvezum non
Lam. (Vidi Horae Đalmatinae p. 46, nr. 123), i koju ja
pripisao u Columbella (Voluta) nasuta Gm., i dokazao,
da je ovo vrst različna od C. scripta (Conch. dalm. ined.
p. 11, nr; 16). U svojoj Malakologiji povrnuti ću se na ovo
isto, dokazujući iznovice i bolje dobrotu ove vrsti te privo-
deći razloge, s kojih mnijem, da Voluta nasuta Gm., i
Buccinum semicon vexum Lam. ne spadaju u vrst na&u.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAK0L0G1J1 JADRANSKOJ. 61

Buduć ime Nardovo sveudilj neizdano, u ostalom skazujuć
biljeg stalan, predlažem neka se prihvati ono ime, koje joj
prije svih ostalih nadjenuo Chiereghini, ime najprikladnije,
jer njegovo lice, vazda crvenkasto i šiljak karminast veoma
zgodno opominje na Bacca Brizea.

ROD BUCCINUM.

Sp. 1, f. 603 — 604. Buccinum Galea L.; N. Dolium galea Lam. ;
B. D. galea L.

„. . . il solo noBtro Golfo nelle maggiori profonditk".
Sp. 2, f. 605 — 606. Buccinum Istriacum Ghier. ; N. Cassidaria tyr-
rhena Lam. prima eti; B. C. echinophora L.

„ . . . non molto lungi dal littorale dell' Istria . . ."
Sp. 3, f. 607—608. Buccinum Echinophorum L. ; N. Cassidaria echi-
nophora Lam.; B. C. echinophora L.

„Abita questa il solo nostro Golfo in tutti i maggiori suoi
fondi . . ."

Forma je tipična sa petimi vezami (cingula) .čvorastimi.
— f. 609—610. Buccinum echinophorum L. var. ; N. Cassidaria
echinophora Lam. var.; B. C. echinophora L.

Živi po navodu piščevu „nelle localitb delP altra tf , a nije
ino van mlad eksemplar iste vrsti, bez ustanca, sa jednom
samo vezom čvorastom; dug 50 n,m - a širok 33 ,,m \
Sp. 4, f. 611 — 612. Buccinum thvrrhenum Gro.; N. Cassidaria thyr-
rhena Lam.; B. C. echinophora L.

„ . . . nei fondi maggiori fra 1' Istria e le Lagune Venete, ..."

Forma sa dvie čvoraste veze, kojih druga manje je razli-
čita od prve.
Sp. 5, f. 613 — 614. Buccinum tessulatum Gm. ; N. B. variabile Phil.
var. B. Cuvierii Payr. ; B. Nassa costulata Ren. non Brocc.

Našast je sa predjašnjom vrstju, te je posve prema var.
media Phil.

Za stalno držim, a tako i Weinkauff, da ona vrst, koju
Renier ozvao Buccinum costulatum, jest ista, koju po-
tonji pisci nazivahu Buc. Cuvierii Payr., Buc. varia-
bile Phil. itd. Buduć se mora upotriebiti ime Renierovo, tada
se dosljedno mora za Nassa (Buccinum) costulata Broc-
chi (vrst fossilna, različna od naše, koja je vrlo raztresena
u terciarnoj formaciji Europe i Amerike) upotrebljavati ime

Digitized by LjOOQlC

62 SP. BBUSINA.

dano joj 1847 po Sowerbya, i to Nas sa parvula. Po tom
ćemo imati 1. Nas sa costalata Ren. non Brocc. = Bucci-
num Cuvierii Payr., B. variabile Phil. etc

2. Nassa parvula Sow. = Buccinum costulatam
Brocc. non Kenier.
Sp. 6, f. 615 — 616. Buccinum papillosum L. ; N. B. granulatum?
Ren. Phil. T. XI, f. 22 ; B. Nassa granulata Ren.
„. . . i fonđi arenosi del nostro Golfo . . ."
j Na str. 13 mojih „Conch. dalm. in. tt priobćih medju osta-

| lim i N. granulata Phil. s opazkom: „Quantunque questa

I specie sia comune, pure niuno ne ft caso, anzi in' tutte le rac-

| colte la vidi confusa colla Nassa ascanias Brug tt . Dobro

! se sjećam, da sam ja prvi bio, koj sam u sbirkab, ito jih je

u Zadru bilo, g. Baldia, Barbieria, Boglića, Griilla, Hoberts,
Ivanića, Katića, Kučika, Elečaka, Koludrovića itd., našao
eksemplara vrsti i opazio, da je ova različna od N. incras-
sata Miille r ove. U sbirci Sandrovoj medju ostalimi bijaše va-
di ca sa najt omanje stotinom eksemplara obiju vrsti pod ime-
nom Buccinum ascanias, koje sam posve potanko raa-
dielic, t. j. jednoj pridržao ime B. ascanias, a drugu, po
j malahnom broju knjiga, što mi jih tad bijaše pri ruci, označio

imenom B. granulatum Phil. Gosp. Weinkauff nije vidio
' moga djelca od g. 1865, ali imaše ono od g. 1866, gdje na

str. 66, br. 66, navodim, medju Nassami, takodjer N. gra-
nulata Phil., odkud je dakle mogao na str. 61 svojih „Con-
chylien des Mittelmeeres, Bd. II" reći : „Diese Art steht der
folgenden (N. incrassata) sehr nahe und scheint auch oft
damit venvechselt zu sein, wie z. B. durch Sandri und Bru-
sina u ?!; te propustiti moju N. granulata iz sinonimije
njegove N. pygmaea, i uvrstiti ju pogrješno u vrst N. in-
crassata? Htio sam ovdje pripomenuti ovo, a to zato, da
dokažem, kako je g. Weinkauff naveo moje vrsti, i one San-
drove , propuštajući jih po svojoj volji , napominjuć jih ne-
umjestno , te navodeć stvari , kojih nema ni u Sandra ni u
mene!!! S toga je velik diel pogrješan, te na mjesto da raa-
svietli conchilije jadranske kakono žudjaše, učini jošte veći
nesklad i nesporazum, od onoga, koj bijaše. U svojoj mala-
kologiji, za volju same znanosti, popravit ću sve njegove ne-
svršenosti ; a u istinu ne bi mogao vjerovati , da je druge

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 63

mjestne Faune pisac navodio istim načinom. — Izrekši ovo,
valja mi pripomenuti još i to, da sam našu vrst pripisao fos-
silnoj, koju Philippi opisao kano B. granulatum prije, nego
li to učinio Weinkauff; a dodat mi je još i to, da se ima
ukloniti ime Nas sa (Ranella) p y g m a e a Lamarcka, ako-
prem ga većina pisaca upotrebljuje, usvojiv ovo N. granu-
lata i to ne Philippovo nego baš Renierovo, koje se slučajno
slaže s onim potonjim Philippa. Renier g. 1804 priobći svoj
B. granulatum, o kom veli, daje najbliži B. papillo-
8 um i sličan onomu u si. 23, tab. 920 Listera. Chieregbini
sa zbilja drži ovu vrst za B. papi 11 osu m.

Ništa se ne protivi prihvatu imena N. granulata Renier,
niti Buc. granulatum Đesh. niti N. granularis Micbelotti
i B. grani fe rum Dujardin, čim ova dva posljednja nisu
ino nego sinonimi N. incrassata.

— f. 617 — 618. Buccinum papillosum Chier. var. a; N. B. gra-
nulatum Ren. ; B. Nassa granulata Ren. var. semicostata Brus.

Ovu razliku imao je pisac iz „fondi arenosi del Golfo" a
upravo je to razlika opisana menom (Conch. dalm. in. p. 12,
nr. 1) kao Nassa semiscostata, što nije isti Bucci-
num semicostatum Brocchi, kao što mišljah. Našao sam,
da mu je naravno mjesto u razlici predjašnje vrsti ; ostavljam
mu ime nadjenuto , kao ime razlike , a to zato , jer je vrlo
karakteristično. Jeffreys i Petit, kojim bijaše ovu formu iztra-
žiti, upoznaše ju za dobru razliku prvašnje, a novu pogrješku
učini Weinkauff, veleći da je to „forma irregularis" od N.
incrassata.
Sp. 7, f. 619—620. Buccinum Molocum Chier.; N. B. Ascanias
Brug. var. ; B. Nassa incrassata Muli.

„ . . . il solo nostro Golfo nei fondi vicini ali 1 Istria . . ."

— f. 621 — 622. Buccinum Molocum Chier. var. a; N. B. Asca-
nias Brug. var.; B. Nassa incrassata Muli.

Živi sa prvašnjom, a ne skazuje drugo, nego variaciju, za-
ista neznatnu.

Sp. 8, f. 623—624. Buccinum saxatile Chier.; N ; B. Nassa

incrassata Muli. var. saxatilis Chier.

„Testa subovato-ventricosa, anfractibus longitudinaliter pli-
catis transversim leviter striatis ; labio sinistro superius acuto,
esterius crasso ac interius crasso et dentato".

Digitized by CjOOQLC

64 SP. BRUB1NA.

„A bita questa attaccata sui satsi, che forman riparo contro
1' impeto đeir onde ali* argine di pietre calcaree, il quale divide
le Venete nostre Lagune dal nostro Golfo. Questa fu trovata
da me sui detti sassi pii volte nella stagione otunale, ed in
numero grande ; . . ."

Razlikuje se od N. incrassata, tiem ito je manja, ima
zavoje boljma izravnane, ustašca iz vana i iz nutra odeblja,
a pogledom na velikoću, čini se da je puno krupnija. Duga
je svojih 6 mm ' a Široka 4 n,n, \

Veoma bi željeti bilo, da tkogod po tankih znakovih, koje
pisac o boravištu ove forme napomenuo, uzme joj uhoditi u
trag, jer tada bi se uvidilo, izpitujuć ju u naravi, da li je to
vrst razlučila.

— f. 625—626. Buccinum saxatile Chier. var. a; N ; B.

Nassa incrassata Muli. var. saxatilis Chier.

Nješto je manji od predjašnjega, dug 4 mm ' a širok 2 , /, mB1 ;
nafiast je zajedno.
Sp. 9, f. 627 — 628. Buccinum arcularia L. ; N. B. nodatum Nardo;
B. Nassa cornicula Olivi var. semiplicata Cesta.

„Abita questa il solo nostro Golfo nei maggiori fondi della
sua localitk detta il Quarnero . . . a
Sp. 10, f. 629—630. Buccinum mutabile L.; N. idem; B. Nassa
mutabilis L.

„Questa conehiglia manifestasi d' essere la suddetta di Lin-
neo, ed & appucto quella che sotto un tal nome fu da Olivi
posta nella sua Zoologia Adriatica".

„Abita questa conehiglia tanto il nostro Golfo, che la nostra
Laguna, e se ben in questa si trovi di rado, peri in Golfo
non i rara . . ."

Ova je forma vlastita obali talijanskoj , a razlikuje se od
naše, što se obično ukazuje većom, poprečni joj žljebići jesu
vidljiviji, te zauhvaćaju sav zadnji zavoj ; ukazuju se, reć bi,
ponješto tanahniji, te su inako omašćeni.

Sp, il, f. 631 — 632. Buccinum neriteum L. ; N. idem; B. Cyclops
neriteum L.

„Abita . . . tanto il nostro Golfo, che la nostra Laguna . . . a

— f. 633 — 634. Buccinum neritenu L. var. a; N. idem; B. Cy-
clops neriteum L.

Digitized by CjOOQI€

PRINKSC1 MALAKOLOGIJi JADRANSKOJ. 65

Sp. 12, f. 635 — 636. Buccinum corniculum Olivi; N. B. variabile
Pbil. var.; B. Nassa costulata Ren. var. castanea Brus.

„Trovai 1 'esemplare đi queata conchiglia da Olivi posse-
duta, ed ora in mano, e possesso del auindicato mio amico
Fabris essere mol to logorato a segno che non si potrebbe
crederlo per questo, di cui do qui il disegno, e son per de-
scrivere, quando trovato non s' abbia di questa conchiglia, e
dei piu e men logorati, e cosl in tal varieta riscontrare alcnno
rassomigliare a quello d' Olivi, e questo cosl pure in qualche
modo avvicinarsi al disegno di Gualtieri da esso Olivi citato
alla tav. 43. f. N. tt

Io qui poi, dovendo far conoscere questa conchiglia credei
bene di non servirmi di frusti eseraplari si nella presente
specie, che in due altre sue varieta, ma dei migliori conser-
vati, e manifestanti tutte le loro parti".

„Abita questa la nostra Laguna, e Golfo . . ."

Nije nikakove sumnje, daje vrst naslikana N. co štula ta
Ren., a imenito da je razlika, koju sam od davna okrstio kao
castanea, nasad ju u Zadru i Privlaki, a odlikuje se licem
jednovitim kestenastim , i bielim pojasom blizu šva (sutura)
na gornjoj strani svih zavoja.'

Mišljah da je potrebno navesti piščeve rieči, tumačeće razlog,
zašto ju je pripisao k Buccinum corniculum Oliva; iz
čega se vidi, da on nije slike uzeo sa originala Oliva, nego
sa eksemplara iz svojih sbirka, koji su, kakQ veli, i slični i
bolji od Olivinih ; a zato i nije čudo, Sto jih je nehotice za-
mienio sa eksemplari N. costulate, koja, osim lica, ima
malo zajedničkoga ; a i od drugdje se je dokazalo, da je B.
corniculum 01. vrst, koja je puno kašnje prozvala B. fa-
sciolatum Lam., B. Calmeillei i B. dermestoideum
Payr., sve ovo me uvjerava, da je pisac posrnuo, te valja pri-
držati svakako za B. fasciolatum itd. ime Olivievo.

— f. 637—638. Buccinum corniculum 01. var. a; N. B. variabile
Phil. var.; B. Nassa costulata Ren. var. media Phil.

— f. 639 — 640. Buccinum corniculum 01. var. b ; N. B. variabile
Phil. var. ; B. Nassa costulata Ren. var. media Phil.

Obadvie ove Chiereghinove razlike pripadaju samo k jednoj ;
našaste su sa vršću predhodnom.
R. J. A. XI. 5

Digitized by LjOOQIC

66 8P. BRDSINA.

Sp. 13, f. 641—642. Buccinum tessulatum Olivi; N. B. reticulatura
Lam. var.; B. Nassa reticulata L.

„Questa Conchiglia, che Olivi nella sua Zoologia Ađriatica
pose sotto il nome suddetto, riportando, per riconoscerla, la
tuv. di Gualtieri 44. f. D, credo che, io qui dandola esatta-
mente disegnata nelle suindicate figure, ed in seguito descritta,
si verrk cou giustezza a conoscerla, ed a distinguerla dal Buc-
cinum tessulatum di Gmelin, onde dai conchiologhi
venghino giustamente giudicato sotto qual nome essa debbasi
porre".

„Abita . . i fondi fangosi del nostro Golfo, e se ne tro-
vano pur 1 anco nella nostra Laguna molte . . • sulla nostra
spiaggia fra Sottomarina e Brondolo, . . ."

Nardo piše u rukopisu piščevu takodjer, da je ovaj Buc.
reticulatum Ren. Forma, koju pisac oslika, upravo je ona
krupna, ponješto skraćena, a ima manje rebarca, te ju La-
marck razlučio kano Nassa marginulata,
Sp. 14, f. 643—644. Buccinum Euripideum Chier. ; N. B. cornicu-
lum 01. var.; B. Nassa cornicula 01.

Po riečih pisca živi samo u zaljevu. Jest forma obična, a
zavoji joj pjegasti.
Sp. 15, f. 645 — 646. Buccinum Chaonium Chier ; N. B. corniculum
01.; B. Nassa cornicula 01.

„ . . . il solo nostro Golfo nelle maggiori profondita , che
trovansi tra le Lagune Venete e V Istria . . , u

Tip vrsti je njeSto veći od predjašnjega, sasvim gladak, a
na zadnjem zavoju sa pojasi.
Sp. 16, f. 647 — 648. Buccinum maraurium Chier.; N. B. cornicu-
lum 01. var. ; B. Nassa cornicula 01.

„ . . . fondi maggiori del nostro Golfo . . . u

Malo manji od prvašnjega, mramorast sa vijugastimi i po-
dugovatimi prugami, koje se stiču prije u kute, nego li do-
spiju do Sva.
Sp. 17, f. 649—650. Buccinum merocteum Chier.; N. Columbella
rustica Lam. giov. esem senza labbro; B. C. ništica L.

Pisac ju imao iz Kvarnera; a u istinu je Columbella
bez uBtanca.

Sp. 18, f. 651 — 652. Buccinum granulatum Chier.; N ; B.

Lachesis granulata Risao.

Digitized by CjOOQI€

PKINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 67

„ . . . tra Sottomarina e Bronđolo , avenđola tro vata sol-
tanto poche volte nel sedimente gettatovi su d' essa dali 1 onde
del mare, . . . u

Premda je eksemplar naslikani još nesvržen, te bez ustanca,
ipak je tako vrstno napravljen , da ne može biti sumnje o
istovjetnost vrsti.
Sp. 19, f. 653 — 654. Buccinum noctumum Chier. ; N. B. reticula-
tuin Lk. juv. ; B. Nassa reticulata L.

„ . . . tanto il nostro Golfo che la nostra Laguna . . ."
Ovo je mlad eksemplar N. reticulate a pripada ipak na
formu N. marginulata Lam.
Sp. 20, f. 655—656. Buccinum angulosum Chier. ; N. B. d* Orbignvi
Payr. ; B. Pollia Orbignyi Payr.

„Tutte le molte volte, che i nostri Pescatori mi fecero avere
questa conchiglia , m' asserirono d' averla pescata nel canale
detto deiraque nere, il quale trovasi nella nostra Laguna,
poco prima d' ari vare alla Vale dei Mila-campi".
Sp. 21, f. 657 — 658. Buccinum asperoide Chier.; N. B. asperoide
Nardo; B. Nassa reticulata L.

„Abita questa il solo nostro Golfo, e cio asserisco per averla
•oltanto tro vata tre, o quattro volte, una attaccata alla base
deir Alcvonium exos đi Linneo, pescata nella localitk
chiamata dai nostri Pescatori V Aspreo, distante in mare non
molto dalla nostra spiaggia in faccia la Madonna di Ma-
rina, . . ."

Nije drugo van mlad eksemplar N. reticulata, do 4 mm - dug.
Sp. 22, f. 659 — 660. Buccinum asperoideum Chier. ; N. B. prisma-
ticum Brocc. giovine esempl. ; B. Nassa prisroatica Brocc.

Nadjena .... „come V antecedente nella localitk chiamata
l' Aspreo , la quale viene ancora nominata dai nostri Pesca-
tori le Tegune, perchfe dicono esser essa formata dalle rovine
d' una sommersa citti, la quale per tradizione si tiene fra noi
essere la citt& di Chiozza .... si trova pur anco nel sedi-
mente del nostro littorale fra Sottoraarina e Bronđolo."

— f. 661 — 662. Buccinum asperoideum Chier. var. a; N. B. pris-
maticum Brocc. ; B. Nassa prismatica Brocc.

— f. 663—664. Buccinum asperoideum Chier. var. b; N. B. pris-
maticum Brocc. pullus; B. Nassa prismatica Brocc.

Digitized by CjOOQI€

68 SP. BBU8INA.

Obje ove tobožnje razlike jesu samo zametci N. pri 8 ma-
tica, a jedva je svaka dugačka jedan ili dva raillimetra.
Sp. 23, f. 665 — 666. Buccinum Herilum Chier. ; N. B. prismaticuro
Brocc. var.; B. Nassa prismatica Brocc.

„ . . . il nostro Golfo in tutte le localitk ove il suolo tro-
visi argilloso, . . ."

Ek8emplar je to dobrahno velik, te predočuje vrst, a svi
predjašnji samo su eksemplari budi više, budi manje mladi.

ROD STROMBUS.

Sp. 1, f. 667-668. Strombus pes pelecani L. ; N. Chenopus pes pe-
lecani L. ; B. idem.
— f. 669 — 670. Strombus pes pelecani L. var. ; N. Chenopus pes
pelecani L. juv. ; B. idem.

Tobožnja razlika jest samo mlad eksemplar; kako pisac
veli, nadje se u „Golfo in tutti i suoi fondi, ove si trovi il di
lui suolo misto d'argilla e sabbia". Pučko mu je ime po Chie-
regbinu „Zamarugola".

ROD MUREX.

Sp. 1, f. 671 — 672. Murex tribulus L.; N. idem var.; B. idem.

„Abita esso il nostro Golfo, e credo di poter supporre non
molto lungi dalla nostra spiaggia, e da quella del Lido in
faccia Venezia, avendola io trovata sulla prima alcune volte
gettatavi dali' onde, e sulla seconda asserisce Olivi nella sua
Zoologia di esser stata trovata una sol volta. Dai nostri Pesca-
tori non avendola io mai potuta avere, quindi del suo animale
nulla dir posso ; esscndo che sulla spiaggia quasi sempre tro-
vansi le concbiglie o scnza P animale, o con esso gik morto".

Jasno je da je vrst piščeva i Olivieva M. tribulus, a i
ufano je, da je ovo vrst inostrana a nipošto jadranska; zato
nije druge, van vjerovati, da su eksemplari, sto jih po obalah
skupio Olivi i poslije Chiereghini, bili eksemplari slučajno se
gubivši u moru, a poznato je, da je upravo ova vrst u trgov-
stvu obična. I Nardo u svojoj sbirci ima jedan eksemplar ove
vrsti, nu ne spominje odkuda mu , možda mu je od Cbiere-
ghina ili Oliva, zato ga držaše za jadranski, dapače i na Chie-
reghinovoj tabli opisao svojom rukom „rarissimo gittato dal
mare sulla spiaggia".

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 69

Sp. 2, f. G73— 674. Murex branđarig L. ; N. idem Ginn. T. 2, t. 8,
f. 61, 62; B. idem.

„Abita il nostro Golfo . . . e sulla nostra spiaggia fra Sot-
tomarina e Brondolo, . . . u

Eksemplar, s kojega se snimila slika, odista je u Adria-
tiku najveći, u ostalom forma je obična, a bodljike su kratke
i debele, malo ne kao od M. trunculus.

— f. 675—676. Murex brandaris L. var. a; N. idem. Gualt, Tav.
XXX, f. 1 ; B. idem.

„ ... da per tutto il nostro Golfo, ma non mai nella nostra
Laguna . . ."

Veličine je obične, dugoljastih bodljika, koje su većma
cievkovice.

— f. 677 — 678. Murex brandaris L. var. b; N. idem var. lon-
gispina; B. M. brandaris L. v. longispina Nardo.

Liepa forma je nješto manja, sa bodljikami cievkovicami i
dosta dugiini; razlika razlučna, što jih vidi u Narda, i koju
pisac imaše, kako i predjašnju iz zaljeva.
Sp. 3, f. 679 — 680. Murex trunculus L. ; N. idem; B. idem.

„ . . . il solo nostro Golfo in tutti i maggiori suoi fondi
argillosi ... e si trova anco . . • sulla nostra spiaggia . . , a

Forma je obična jadranska, sa pojasi poprečnimi omašće-
nimi.

— 681 — 682. Murex trunculus L. var. a; N. idem; B. M. trun-
culus L., var. nodulosa Pbil.

„. . . da per tutto il nostro Golfo . . ."

Ista je forma, samo na mjesto bodljika ima čunjasto-štu-
nastih uzlova.
Sp. 4, f. 683—684. Murex imbricatus Chier. ; N. M. erinaceus Lam.;
B. M. erinaceus L.

„Abita questa il nostro Golfo nelle localiti da' nostri Pesca-
tori nominate gli Asprei, e a detto loro non aver Eglino mai
ritrovato questa in verun altra situazione di esso, e sempre
di raro".

Kako Nardo piše, u rukopisu pisca, jest M. erinaceus
takodjer od Oliva.

Upravo je forma sa rebarci listnatimi i medju sobom jedna-
kimi, izvrstno naslikana.

Digitized by CjOOQIC

70 SP. BRU8INA.

Sp. 5, f. 685—686. Murex ungulatus Chier. ; N. M. erinaceus Lam.
giov. esempl.; B. M cristatus Brocc.

„A bi ta questa specie per asserzione đei nostri Pescatori,
che molte volte me la fecero avere, nei fonđi calcarei đel
nostro Golfo , non molto đistanti đalle spiaggie delF Istria".

Primjerak je doduše mlad, ali od M. eri statua a ne od
erinaceus.
Sp« 6, f. 687 — 688. Murex erinaceus L. ; N. M decussatas L. var.;
M. triqueter 01., M. erinaceus Ken. var. B. 1 ; B. M. decus-
satus 6m.

Po piscu, žive u zaljevu, a nije drugo van mlad eksemplar
forme, koju pisci poznadu pod imenom M. decussatus.
Sp. 7, f. 689—690. Murex cinosurus Chier.; N. M. Blainvilii Payr.;
B. M. cristatus Brocc. var. Blainvillei Payr.

„A bita soltanto la nostra Laguna, nella localitk nominatai
Fondi . . . tt

Naslikani primjerak je srednje veličine.
— f. 691 — 692. Murex cinosurus Chier. var. a; N. M. Blainvilii
Payr. var., M. cristatus Brocc, var. B. costis noduloais iner-
mibus. Ph. Tav. XI, f. 25 ; B. M. cristatus Brocc. var. Blain-
villei Payr.

„Abita questa a differenza delP altra, nella sola localitfc del
fondo maggiore delP entrata del nostro Porto, . . ."

Upravo je to razlika, koja se najviše, približuje pravomu
cristatus.
Sp. 8, f. 693 — 694. Murex costulatus Chier.; N. idem; B idem.

Testa ovato-oblonga, longitudinaliter costata decem circiter
costis convexis, transversim plicatis, plicis subemembranaceis,
alternatim majoribus ac minoribus, labio sinistro interius tu-
berculato; cauda abbreviata, recta, canaliculata , lateribus
clausa u .

„U colorito esterno di questa conehiglia si da tutto a dive-
dere d* un bruno prešao che tendente al nero ; e Y interna su-
perficie di questa insieme coll* esterno del labbro destro rile-
vaši d' un bianco brunetto , come pure cosi mostransi dello
stesso colore e liscii i tubercoli, . . . u

„Abita questa a dir dei nostri Pescatori, nei fondi calcarei
non molto đistanti dali' Isola di Cherso, ed Ossero ; e le poehe,
che da loro aver potei, V ebbi sempre col suo animale gik morto u .

Digitized by LjOOQIC

PRINESCI MALAK0L06IJI JADRANSKOJ. 71

Primjerak, piscem baš vještački naslikan, dag je svojih
J3 mm - i širok 6 mm -; jest upravo vrst, što no sam ju ja odkrio
u Dalmaciji i okrstio Fusus Hellerianus,a zatim Crosse
M. Weinkauffianus, s čega od sada u napred ova imena
idu u sinonimiju, a ima se usvojiti ono Chiereghinovo, što ga
je 1847 Nardo priobćio.

Sp. 9, f. 695-696. Murex labiosus Chier. ; N ; B. M. Ed-

warsi Payr.

„ . . . maggiori fondi del nostro Golfo della localita nomi-
nata il Quarnero, . . ."
Sp. 10, f. 697—698. Murex calfius Chier.; N. Ranella lanceolata
Mke; B. Epidromus reticulatus Bleinv.

„Abita questa il nostro Golfo non molto in distanza dal-
T Isola della Brazza, e cio asserisco per averla trovata piu
volte nei frantumi tratti da quei fondi, . . . Trovai pur' anco
que8ta piu d' una volta affissa alla base della S p u g n a o f f i-
c i n ali 8 pescata dai Pescatori nei fondi del Quarnero, . . . u

Sp. 11, f. G99 — 700. Murex orcomenus Chier.; N ; B. M.

Edwar8i Payr.

„Abita questa, io suppongo non molto distante in Golfo
dalla nostra spiaggia di sabbia, avendola io soltanto ritrovata
due o tre volte gettata gia su di essa dopo una qualche bur-
rasca, e ciascuna volta sdruzita (sdruscita), e col suo animale
gia morto".

Kao što je vidjeti iz navedenih piščevih rieči, njegova vrst
nije ino, van primjerak iztrošen i otrcan, bez sumnje od M.
Edwarsi.
Sp. 12, f. 701 — 702. Murex Epidaurus Chier.; N. Fusus corneus
L. Ph. giov. esempl. ; B. Eutria cornea L.

„Abita que8ta il nostro Golfo nella localita detta il Quar-
nero, da cui i nostri Pescatori varie volte me la fecero
avere, ..."

Nije drugo, nego primjerak mlad, kao što ga Nardo i ja
navedo8mo.
Sp. 13, f. 703—704. Murex Brandusis Chier.; N. Purpura? Bren-
dusia Ch Nardo; B. Pollia leucozona Phil.

„Abita questa il nostro Golfo a cinque, o sei passa di pro-
fondita in faccia di Brondolo in distanza della foce del fiume
Brenta un miglio, e mezzo in circa, e cii a detto dei nostri

Digitized by CjOOQI€

72 SP. BRUSINA.

Pescatori, poichfe ognuna đelle volte che me la fecero avere,
m' accertarono đi non averla presa che in la suddetta loca-
liti, . . ."

U istinu je to primjerak nješto produžen, razmaknutih za-
voja od vrsti gore označene, te pokazuje samo anomaliju, a
nipošto kakovu stanovitu razliku.

Sp. 14, f. 705—706. Murex granulatus Chier.; N. Buccinum? gra-
nulatum Ch. Nardo; B. Lachesis granulata Risso.

„Abita questa, a detta dei Pescatori, che me la fecero varie
volte avere, i fondi argillosi nella localitk del nostro Golfo
nominata il Quarnero, . . ."

Đočim je naš pisac iz primjeraka neizraslih, bez ustanca,
stvorio svoj Buccinum granulatum, učini iz istih, nn
sa ustancama, te izraslih, svoju vrst Murex granulatus.
Ipak je stalno, da obe pripadaju vrsti, mnom naznačenoj.
Opis je tako podpun i savršen , da bi po samom njem lasno
upoznao ovu vrst, a slika je tako vrstna i izvedena, i to u
naravskoj velikoći , da ju nijedan najboljih slikara današnjih
ni u čem bolju napravio ne bi.

Sp. 15, f. 707 — 708. Murex Inacus Chier.; N. Buccinum Inacus Ch.
Nardo ; B. Nassa costulata Ken.

„Trovato nella sabbia posta fra Sottomarina e Brondolo, . . ."
To mlad je primjerak N. costulate Ren.

Sp. 16, f. 709—710. Murex Steneus Chier.; N. Fusus Steneus Ch.
Nar. var. del F. craticulatus?; B. Murex trunculus L.

„Abita tutti i maggiori fondi calcarei del nostro Golfo, ma
non si trova molto di frequente . . ."

Ova tobožnja vrst nije na ničem drugom osnovana, nego
na primjercih sasvim mladih, koji nemaju bodljika od M.
trunculus, sto ga često vidjeh predstavljati u raznih sbir-
kah, kano vrst samu o sebi.

Sp. 17, f. 711—712. Murex Euristenus Chier.; N. Fusus Euriste-
neus Ch. N. Fus. craticulatus, L.; B. F. craticulatus Ren.

„A bi ta pur questa tutti i maggiori fondi argillosi del nostro
Golfo, e piii di raro dell' anteriore ..."

Ovo je ona ista vrst, koju je tako okrstio Brocchi, nu
buduć je tu vrst poznao već i Renier, žuto valja pisca držati
za prvotnijega. Isti Brocchi ukazao istovjetnost vrsti, njim

Digitized by LjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 73

opisane , sa originalnirai primjerci pod istim imenom, zadobi-
venim od Renieru.
Sp. 18, f. 713—714. Murex Acrisius Chier.; N. Fusus Acrisius
Chier. N. pross. alla sp. antecedente; B. Murex corallinus
Scac.

Pisac ga nažao kao dvie predhodeće, nu nije obćeniti. Pri-
mjerak, sa kojega je snimljena slika, bio je dobrahno velik.
Sp. 19, f. 715 — 716. Murex tuberosus Chier.; N. Fasciolaria ligna-
ria L. Ph. ; B. F. lignaria L.

„ . . . i fondi del nostro Golfo non mol to distanti dali' Istria,
. . . varie volte . . . tt

Naslikani primjerak nije još bio savršen.
Sp. 20, f. 717—718. Murex Pelopeus Chier.; N. Fnsus Pelopeus
Ch. Nar. ; B. F. rostratus Olivi.

„ . . . io la trovai soltanto nel sedimento, . . . fra Sotto-
marina e Brondolo . . , a

Jest mlado od vrsti, mnom označene, nije duže od 10 1010 -.
Sp. 21, f. 719-720. Murex Epius Chier.; N. Fusus Epius Ch. N.;
B. F. rostratus Olivi.

Pisac ga pobrao „sulla .... spiaggia di sabbia", a nije
drugo, van još manji F. rostratus, koj će biti malko duži
od 4"".
Sp.22, f. 721—722. Murex colus L.; N Fusus rostratus Desh.;
B. F. rostratus Olivi.

„. . . il solo nostro Golfo nelle maggiori profonditi . . .
mai nella nostra Laguna . . . di raro i nostri Pescatori ne
prendono".
Sp. 23, f. 723—724. Murex caudicola Chier. ; N. Pleurotoma Leu-
froyi Mich. ; B. Defrancia Leufrovi Mich.

„ . . . il nostro Golfo nelle maggiori profonditk ove il suolo

sia fangoso ; e questa & dai nostri Pescatori presa di raro; . . ."

Sp. 24, f. 725—726. Murex rubicundus Chier.; N. Fusus rostratus?

Desh. giov. esempl. var. cauda abbreviata; B. F. rostratus

Olivi.

„A bi ta questa la localitk del nostro Golfo detto Pello-rosso,
ed 6 delle rare, avendola avuta dai nostri Pescatori tre sole
volte, . . . u

Forma manja od F. rostratus, osebujnost većma tor-
njasta, okraće rilice (rostrum).

Digitized by CjOOQLC

74 SP. BRUSINA.

— f. 727 — 728. Murex rubicundus Chier. var. a; N. Pleurotoraa
Scacchi Bellardi; B. Defrancia linearis Mont

„ . . . a detta dei nostri Pescatori abita questa soltanto il
fondo d' un argilla biancastra, e viscosa, i] quale si trova in
faccia del nostro Porto di Chiozzia lungi un miglio in circa
in mare alia profonditk d' otto passa Veneti, ove a salvamento
sogliono ancorarsi i Bastimenti durante ona qualche burrasca".
Prevrstno je naslikana, to je upravo forma, koja sam ja
razlučio kao Raphitoma (Pleurotoma) rosca.
Sp. 25, f. 729—730. Murex egineus Chier.; N. Pleurotoma Phil-
berti Mich. ; B. Defrancia purpurea Mont. var. Pbilberti Mich.
„Abita que8ta i fond i maggiori della localita del nostro
Golfo nominata il Quarnero, . . ."
Sp. 26, f. 731—732. Murex caenosus Chier.; N. Pleurotoma Phil-
berti Mich. var.: B. Detrancia pnrpurea Mont. var. Pbil-
berti Mich.

„Abita que8ta i fondi fangosi del nostro Golfo, e non e
delle piu rare e questa nostra, avendola confrontata cull' esera-
plare del M u r e x reticulatus d' Olivi da lui trovato sdru-
zito (sdruscito) in una Spungia, non dubitai esser* Esso affatto
gimile a questa*.

Slaže se na vlas sa variacijom , koja je u nas u Privlaki
najobičnija.
Sp. 27, f. 733—734. Murex craticulatus L. ; N. Pleurotoma reticu-
lata Ren. ; B. Defrancia craticulata Olivi.
Pisac ju je dobio malo puti iz Kvarnera.
Ne samo Chiereghini, nego prije njega i Olivi držače ovu
vrst za M. craticulatus L., da se ne pomieša sa M. cra-
ticulatus Reniera i Broccha, koga imasmo malo više, zato
od sad u napried ova vrst ima se zvati Defrancia crati-
culata. Ne osvrćuć se na kakovu prijaznost Olivu, valja razlog
svih razloga, a to je pravo prvenstva ; ne bude s gorega pri-
pomenuti, da su i Olivi i Chiereghini opisali ovu vrst, a Chie-
reghini ju je takodjer vještački naslikao, dočim Renier nije
učinio ino, nego priobćio ime ; a zasluga je Brocchova, Nar-
dova i drugih , što su nas upoznali sa njegovimi vratini , jer
inače ostadoše nam nepoznate, buduć je on samo imena pri-
obćio i naveo slike, da jih je upoznat, iz djela, kojih je
tada bilo.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 75

Liepa slika piščeva prikazuje jednu od većih jadranskih
forma, i to onih, koje su većma tornjaste, korepine tanje,
svjetlije, i lica reć bi tmjava, sa svezarai poprečnimi i sa
rebarci podugovatimi i uzdignutimi.
Sp. 28, f. 735—736. Murex Poelarius Chier. ; N. Pleurotoma gra-
cilis Mont. ; B. Defrancia gracilis Mont.

„Abita questa, a detto dei nostri Pescatori, che alcune volte
me la fecero avere, il solo nostro Golfo nei fondi sabbioso-
argillosi, non molto distanti dalla spiaggia di Građo, . . . a
Sp. 29, f. 737 — 738. Murex corneus L ; N. Fusus corneus L. Ph.;
B. Eutria cornea L.

Pisac ju dobio puno krati iz dubina , koje ribari nazivlju
»gli Asprei".

Po Nardu, na tabli piščevoj, jest takodjer M. corneus od
Olivia.

I ovaj primjerak, sa koga je slika snimljena, nije posve
savršen i izrasao, jer ne ima ustanca.
Sp. 30, f. 739—740. Murex conulus Olivi ; N. Buccinum minus
Scacchi, Ph. Tav. XXVII, f. 12. Bucc. politus, Ren. ; B. Co-
lumbella scripta L.

„ . . . io la trovai gettata su di essa (spiaggia) dali' onde
del mare; . . ."

Po Chiereghinu i Nardu ovo je M. conulus od Olivia i
Reniera.

Valja mi ovdje zabilježiti prije svega, da je na str. 62
„Sinonimie moderne a dr. Narda ime Bucc. politus Ren.
postavljeno uzpored kao sinonim vrsti M. Pausia, a to nije
drugo, nego štamparska pogrješka, jer je na tabli Chiereghi-
novoj, koja predočuje njegov M. conulus, upisano rukom
Nardovom Buccinum minus Scac. i B. politus Ren. U
istinu je M. politus Renierovo isto, što i vrst, poznata
pod imenom Columbella minor; a čim se ovo dokaže,
morat će se u napried zvati ova vrst Columbella po-
li ta Ren. Nardo je krivo pripisao B. minus od Scacchia,
kao sinonim M. conulus Oliva i Chiereghina. Kao što se
vidi iz prije navedene sinonimije, M. conulus 01. Ren.,
i Chiereghinov , nije ino, do li Colum. scripta, i to baš
mlada.

Digitized by CjOOQI€

76 SP. ĐRUS1NA.

Sp. 31, f. 741—742. Murex Pausia Chier. ; N. Pleurotoma linearis
Mon., Bucc. cithara Megerle; B. Mangelia costulata Rissa.

Pisac našao je vrst na „spiaggia đi sabbia fra Sottomarina
e Brondolo a .

Dva sinonima, što jih Narđo u više rečenoj svojoj sinoni-
miji (str. 62) podao, postavljeni su uzpored vrsti M. Comus;
i ovdje je pogrješka štamparska, jer ova sinonimija pripadaju
na M. Pausia, i podpisana su pod tablom, skazujućoro vrst,
vlastitom rukom dr. Narda.

Ovo je navlastito vrst, koju Sandri držaše za Pleuro-
toma costulatum Risso,ajazaRapfaitoma c os tata
Penn. ; a jest pako variacija, u nas u Privlaki ne riedka, sa
crticami poprečni mi, smedjimi.

Sp. 32, f. 743—744. Murex Comus Chier.; N ; B. Man-

gelia laevigata Phil.

I ovu jest vrst pisac pobrao „dalla sabbia fra Sottomarina
e Brondolo" te dobih njekoliko primjeraka ove vrsti od gosp.
dr. Narda.

Kako rekoh, govoreći o vrsti predjašnjoj, uzpored M. Co-
mus jesu kano sinonimi Nardovoj : Pleurotoma linearis
Mont. i Buc. cithara Meg., koji pripadaju k vrsti prvo
rečenoj. Dočim je M. Comus jedan od vrsti, koje ostadoše
nepoznate Nardu, jer na tabli, predstavljajućoj vrst, ob lievo
napisano je ime Chiereghinovo , a ob desnu , gdje je Nardo
obično pisao svoju sinonimiju, nije ništa.

Kako što mi sam Nardo pripoviedao , dok mu se Štampalo
djelo, ne bijaše ga u Mletcih, s čega se podkrale mnoge po-
grješke, nu ne vele znatne, koje sam i sam ovdje ondje is-
pravio, kao što možeš vidjeti, sravniv moje izdanje sa nje-
govim, i samo sinonimija vrsti 30, 31, 32, posvema je pre-
okrenuta, te valja izpraviti, kako gore rekoh.
Sp. 33, f. 745—746. Murex Sapphus Chier. ; N. ..... ; B. Pollia

leucozona Phil.

„ . . . molte volte me la fecero avere, • . • le sole localita
del nostro Golfo da Eglino (Pescatori) chiamate gli Asprei, . . .*

— f. 747 — 748. Murex Sapphus Chier. var. a; N ; B.

Pollia leucozona Phil.

Predjasna je tipična forma P. leucozone, nu nije savr

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 77

šena jer joj nema ustanca; ova, ista je vrst, nješto naduve-
nija, šilja otupljena, jer je izuljen.
Sp. 34, f. 749 — 750. Murex Aluco L. ; N. Cerithium alucaster. Brocc.
giov esem. ; B. C. vulgatum Brug. var. gracilis Phil.

„Questa nostra conchiglia da Olivi nella sua Zoologia Adria-
tica fa posta sotto il suddetto norae, e, quantunque anche io
per tale la riporti, credo per altro qui di dover priraieramente
avvertire, che avendo io questa volta confrontato con tutti i
disegni dai Concbiologi citati da Linneo per riconoscerla , io
non la seppi trovar corrispondere con esattezza a veruno di
quelli, come io suppongo che si dovrebbe richiedere".

„Abita questa il nostro Golfo nei fondi calcareo are nosi
posti fra Građo e Tlstria".
Sp. 35, £ 751—752. Murex Alucoides 01.; N. Cerithium vulgatum
Brug. ; B. idem

„Olivi nella sua Zoologia Adriatiea per dare a conoscere
questa conchiglia čita la figura di Ginnani al tom. 6. fig. 71.,
e, quantunque codesta non sia esattamente disegnata, non si
pu6 certamente in verun modo dubbitare d' esser una tal figura
tratta da un individuo di questa specie. Ma che Olivi abbia
poscia anche creduto questa nostra esser riportata dal Gual-
tieri alla tav. 16. f. L, non rassomigliando tal figura alla no-
stra, e che di piu abbia pur 1 anco adottato il quanto ri porta
Esso Gualtieri intorno la detta sua figura come una giusta
definizione della nostra, lascio io qui ad altri i I giudizio, giac-
chi i suindicati miei disegni, e la seguente descrizione puo
certamente dar il modo d' un esatto confronto u .

„A bi ta questa la nostra sola Laguna nei bassi fondi frara-
mischiati di fango, di arena, ed argilla . . . u

Naslikani primjerak spada na formu veću, sa tupimi čvorovi.
Sp. 36, f. 753 — 754. Murex,Aluchensis Chier. ; N. Cerithium vul-
gatum Brug. var. tuberculatum Phil. ; B. C. minutum Sow.

„Abita questa soltanto nei fondi del nostro Golfo chiamati
dai nostri Pescatori i duri; e questa fra le nostre conchiglie
posso crederla rara , poich& i suddetti non me 1' hanno por-
tata che poche volte . . . a

To je vrst, koju sam označio (Contrib. p. Fauna d. moli.
dalm. p. 72, nr. 150) kao C. minutum; ali i pisac mnom na-
veden, Marcell de Serres, i sinonimija, Hornesa i Neugebo-

Digitized by CjOOQIC

78 SP. BRUS1NA.

rena, je pogrješna. C. minutum od Mare. de Serr., Hornes,
Neugeboren i ostalih u istinu je razlika od C. vulgatum,
docira je C. ni i n u t u ni Sowerbyovo (Thes. Conch. II, p. 865,
tab. 181, f. 122) vrst različna, koju odobrise i Hornes i Ze-
lebor, kojim ju bijaše sa menom izpitati; najbliža C. Medi-
terraneum Desh. (C fuscatum Costa), a skroz je po-
grješno držati ju za razliku od C. vulgatum, o čem ću
obzirnije progovoriti u svojoj Malakologiji.
Sp. 37, f. 755 — 756. Murex Radula L.; N. Cerithiuni vulgatum
Brug. var. spinosa, elabiata. B. C. vulgatum Brug.

n Questa conehiglia, eh 1 h quella, la quale Olivi ha posto
nella sua Zoologia Adriatica pel suddetto Murice, e che per
tale io gik non seppi riconoscere, ho nullostante creduto di
doverla a seanso di equivoci riportare ali' altrui giudizio sotto
il suddetto nome".

„ . . . spiaggia di sabbia tra Sottomarina e Brondolo, • . . a

Nije ino nego mlad eksemplar bez ustanca, sa čvorovi
oštrimi.
Sp. 38, f. 757—758. Murex scabar Olivi; N. Cerithium lima Brug.
var. cingulis quinque; Bittium scabrum Olivi.

„Questa conehiglia fu da Olivi tenuta per quella, che ri-
porta Gualtieri alla tav. 50. f L, e cosi io mi me prefisso
di darla al giudizio altrui a acsnso di equivoci, . . .■

„Abita questa si pu6 credere fra le sabbie del nostro Golfo
non molto lungi dalla nostra spiaggia tra Sottomarina, e Bron-
dolo, sulla quale si trova in gran numero aceumulata sempre
quk e Ik dali' onde del mare, e fra questo gran numero vi si
rimarcano anehe le qui sotto due altre da me teuute per va-
rietk. Questa si trova pur' anco nella nostra Laguna attaccata
lungo le sutture degli argini di pietra, ed anco alle volte sulle
piante aquatiche".

Upravo je to forma, koju držasmo kao C. lima, sapetimi
vezami u središnjih zavojih.
— 759—760. Murex scaber 01. var. a; N. Cerithium lima Brug.
var. cingulis quatuor; B. Bittium scabrum 01.

n Questa conehiglia eh 1 io do per una varieti dell 1 antece-
dente, presentasi simile ad essa nella figura, anfratti, colorito,
apertura, labbri, solidezza, proporzionalitk ed anco nel gia D "
gere col suo maggior sviluppo alla stessa grandezza dell' altra.

Digitized by CjOOQIC

PKINESCI MALAKOLOGIJ1 JADRANSKOJ. 79

ma differisce costantemente nel numero delle striature, che
trasversalmente coprono V altezza đel piano superiore degli an-
fratti, essenđovi elleno su di essi in questa al solo numero di
quattro, e non mai cinque, in verum degli anfratti; ed anco
dal non trovarsi questa abitar nella nostra Laguna come
T antecedente, ma solo sulla nostra spiaggia di sabbia confu-
samente miscbiata colla gik detta in modo che, raccogliendone
cento di quelle in confuso, ritrovansene quindici o venti di
questa".
— f. 761 — 762. Murex scaber 01. var. b; N. Cerithium lima Brug.
var. tricingulate ; B. Bittium afrum Dan. et San. var. Veneta
Brus.

„Questa conchiglia, eh' io pongo per sda (seconda) varieta
deir antecedente specie, non differisce in altro, che nel nu-
mero delle strie granulate, che circondano V altezza del piano
di cadaun dei suoi anfratti, emunerandovi Elleno in questa
scorrere tre sole su ogn' un di essi, e nel mostrare fra un
anfratto, e 1' altro V abbassaraento della loro suttura esser
sempre d' alquanto piu fondo, ed allargato da un piano ali* al-
tro degli anfratti di quello che rimarcanvisi nella antecedente
specie, e pma (prima) varieta*.

„Questa pure si trova soltanto sulla nostra spiaggia di sab-
bia, non distinta, ad un ocehio non attento, dali' al tre due
suddette, ed in numero colle gik dette mischiata, che per ogni
cento di esse ritrovasene di questa poco piu, o meno di dieci,
e non mai una sitnile a questa i nostri Pescatori del Golfo,
e della Laguna me ne fecero avere a .

Slika piščeva je podpuna, a razlikosti, njim posve na tanko
izvedene, slažu se sa onimi, koje Sandri i ja u formi dalma-
tinskoj oznamenovasmo, te je skoro u sve jednaka, izam ve-
likoću, ne segnuv nikad razmjera forme mletačke. Da li se
ima ova držati za prostu razliku predjašnjega ili za posebnu
vrst, vidjet ćeš u mojoj Malakologiji.
Sp. 39, f. 763 — 764. Murex scabeioides Chier.; N. Cerithium lima
Brug. var. triangulata, abbreviata ; B. Bittium scabrum Olivi.

Pisac ju našao samo u nanosu , a što je „triangolato , ab-
breviato u , kako kaže, to stoji samo o tom, što je naslikani
primjerak dostignuo malo više od p >lovice podpunoga svoga
razvitka.

Digitized by CjOOQI€

80 SP. BRUSINA.

8p. 40, f. 765 — 766. Murex dextrorsus Cbier. ; N. Cerithiam per-
versura Lam. var. mfnor, gracilis; Murex granulatus, Ren.;
B. Triforis perversa L.

Pobrao ju pisac u nanosu „fra Sottomarina e Brondolo* a
naslikani primjerak dug je njesto manje od IO""- a širok 2 m \

Svezak VII, si. 767—986 (opis u III svezku).

KOD TROCHUS.
Sp. 1, f. 767—768. Trochus umbilicaris L.; N. T. magus L.; B.
Oibbula maga L.

„Abita es8a il nostro Golfo specialmente nella localjta detU
la fossa dai nostri Pescatori".

„Questa conchiglia fu da Olivi nella sua Zoologia Adria-
tica posta sotto il suddetto no me . . ."

U Mletcih obično se zove „caragolo di mare 4 *.

— f. 769 — 770. Trochus umbilicaris L. var. a; N. T. magus L.
var. depressa; B. Gibbula maga L.

Sp. 2, f. 771—772. Trochus Puppius Chier.; N. T. canaliculatus?
Ph. var.; B. Gibbula Fermonii Payr.

„ . . . i fondi argillosi posti in feccia V Istria, e le poche
di essa, che da loro potei avere, . . ."
Sp. 3, f. 773-774. Trochus Lvcius Chier.; N ; B. Gib-
bula umbilicaris L.

Pisac ju dobio iz Kvarnera.

— f. 775—776. Trochus Lvcius Chier. var. a; N ; B.

Gibbula umbilicaris L.

Pisac ju takodjer dobio iz Kvarnera, te nije nikakva raz-
lika od tipa različna.

Sp. 4, f. 777—778. Trochus Meandatus Chier.; N ; Mono-

donta turbinata Born.

n . . . i maggiori fondi del nostro Golfo ove il suolo trovisi
argtlloso . . . di raro . . . M

Ova vrst je kod nas obična , te ju je odmah prepoznati,
jerbo je čunjasto-stisnuta, sa zavoji bolje izravnanimi, t **
brazdami odubljimi.

Sp. 5, f. 779—780. Trochus cinerarius L.;N ; B. Gibbula

Adriatica Phil.

„Questa conchiglia fu da Olivi posta nella sua Zoologia
Adriatica pella suddetta specie, ed un altra, da me creduU

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 81

per una varieta đi questa, đieđđe Egli poscia pel il Tro-
clius varius đi Linneo con un segno dubitativo; ma questa
seconda, non potendo io crederla quel' Egli giudico, son certo
che qui dando io Y una , e V altra disegnate e scritte al giu-
dizio altrui, verranno riconosciuto chi di noi s' abbia in-
gannato".

„Le stesse localita che V antecedente ; .... avuta alcune
volte anco dalla n oštra Laguna, . . . u

Opaža pisac, da ne vjeruje, da živi u lagunah, nego da je
slučajno onamo dospjela.

— 781 — 782. Trochus cinerarius L. var a; N ; B. Gib-

bula Adriatica Phil.

— f. 783 — 784. Trochus cinerarius L. var. b; ; B. Gibbula

Adriatica Phil.

Obje ove razlike, koje pisac našao sa tipom, od koga vrlo
malo odgiblju, u toliko, da ne skazuju nikakvu pravu razliku,
pridržao je Olivi kao T. varius, kao Sto se vidi iz rieči
našega pisca, gore više priobćenih.

Sp. 6, f. 785-786. Trochus Chionus Chier.; N ; B. Mo-

nodonta divaricata L.

Pisac je imao ovu vrst iz Kvarnera a našao ju je priliep-
ljenu na podstavak spužve; veličina, forma čunjasto-stisnuta,
posljednji zavoj uglast, ne ovezan i duboke brazde, ne pu-
štaju sumnjati , da je ovo jedan od mladih doba naj razno vr-
stije vrsti, mnom označene; što je zavelo i Chiereghina i
Reniera i mene, daju držasmo zaista za vrst razlučnu, a uz
nas i mnogi ini pisci o sredozemnom moru.
Sp. 7, f. 787 — 788. Trochus Mesapus Chier.; N. T. canaliculatus
Phil. var.; B. Gibbula albida Gm.

Pisac je imao ovu vrst iz Kvarnera, te nije drugo, nego
malen primjerak vrsti gore rečene.
Sp. 8, f. 789 — 790. Trochus Pharaonicus L. ; N. Monodonta Vieil-
lotti Payr. ; B. Clanculus corallinus Gm.

„Questa conchiglia fu da Olivi posta nella sua Zoologia
Adriatica pella suddetta di Linneo, dimostrando di trovarsi
essa alquanto diversificare, . . , u

„Quarnero . . . attaccata alla base delle spugne u .

Sudeć po zubićih ušća, i po zavojih veoma znatnih nije
sumnjeti, da je piščeva vrst istovjetna sa T. corallinus
r. j. A. xi. 6

Digitized by CjOOQI€

82 SP. BRUSINA.

Gm. (Monodonta Couturii Payr.). Razlika je ovo lica
8medjega.

Sp, 9, f. 791—792. Trochus Abrodiaetus Chier.; N ; B.

Gibbula Adriatica Pbil.

Imaše pisac ovu vrst iz Istre i sa otoka Cresa i Osora ; te
je najobičnija Adriatica, veća od one pod slikom 785 — 78i>.
Sp. 10, f. 793—794. Trochus Lvaeus Chier.; N. T. canaliculatus
Ph. var.; B. Gibbula albida Gm.

Primjerci, što jih imao „varie volte" iz „fond i argillosi AA
mare M , na kojih je pisac osnovao svoju vrst, ne bijahu inu
nego veoma mladi primjerci od Gibbule mnom rečene.

Sp. 11, f. 795 — 796. Trochus Empedocles Chier.; N , proa-

simo al T. canaliculatus , Phil. ; B. Gibbula Fermonii Pavr.
Imao ju više puti iz Kvarnera.
Sp. 12, f. 797—798. Trochus Aborus Chier. ; N. Monodonta Jus-
sieui Payr. ? var.; B. Clanculus Jussieui Payr.

Riedko ju kad uloviše u dubinah kraj otoka Cresa i Osora.
Opet se sukobismo sa štamparskom pogrješkom ; u „Sinon.
mocL u dr. Narda, na strani 66 uspored T. Aborus ne pik
se ništa, ali Nardo je vrst poistovjetio, kao što se vidi na
tabli Chiereghinovoj , gdje piše na kraju sinonim mnom na-
veden, a buduć je ovo pravo tumačio, zato sam držao za
dužnost, ovo napomenuti.
Sp. 13, f. 799—800. Trochus Salmoneus Chier.; N. T. Olivierii
(Monod.j Payr. ; B. Monodonta mutabilis Phil.

„Abita que8ta il nostro Golfo . . . nfe mai fu trovata nella
nostra Laguna, . . ."
Sp. 14, f. 801—802. Trochus Labio L.; N. T. Olivierii (Monod.j
Payr.; B. Monodonta turbinata Born.

„Abita questa • • . il solo nostro Golfo • . . u
Nije drugo, van veći primjerak netom opisane i oslikane
vrsti pod imenom T. Meandatus.
Sp. 15, f. 803—804. Trochus leucophaeus Chier.; N. T. Drapar-
naudii (Monod.) Payr. T. Aglietti Ren. ; B. Monodonta Aglieiti
Renier.

„. . . il solo nostro Golfo".

Primjerak je srednji naše vrsti, na mah razlučiv formom
i produženijom i gladjom. — Renier, u svojoj „Ta vola alf. delle

i conch. adriatiche. 1804", ozvao ovu vrst T. Aglietti, o

I

Digitized by CjOOQI€

PRI N ESC I MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 83

svojih „Ta vole per servire atla classificazione e conoscenza
đegli an imali. 1807", zadržao vrsti ime isto, promieniv sauno
ime roda uMonodonta, i po tom ima on prednost ne samo
na vrst, nego i na rod, koji je do dan danas kao isti još po-
znat, zato se ima ova vrst od sad u napried zvati ovim ime-
nom. Na širje bude govora o toj vrsti i njezinoj sinonimiji
ostalih jadranskih pisaca u mojoj Malakologiji.

Sp. 16, f. 805—806. Trochus Macareus Chier.; N ; B. Mo-

nodonta turbinata Born.

Kako je i dr. Nardo naznačio, na tabli piščevoj, nije ni u
čem razlučna od iste vrsti Chiereghinove T. Meandatus
(f. 777—778); obje pripadaju u vrst mnom gore navedenu.

Sp. 17, f. 807-808. Trochus Podalirius Chier.; N ; B.

Gibbula albida Gm.

„Abita questa il nostro Golfo nei fondi . . . argillosi . . .
non molto distanti dali 1 Istria, . . . u

Jednaka je vrsti, koju sam ja označio. Forma obična, ču-
njasta, sa zavoji izravnanimi, i sa Svi ne tako dubokimi.

Sp. 18, f. 809—810. Trochus Abanteus Chier.; N ; B. Mo-

nodonta turbinata Born.

Pisac ju je našao, kao i predjašnju ; a jest primjerak raz-
like na crna lica više rečene vrsti.
Sp. 19, f. 811—812. Trochus Clodianus Chier.; N. T. varius Gm.
Phil.; B. Gibbula albida Gm.

„Abita que8ta soltanto la nostra Laguna nei bassi-fondi sab-
bioso argillosi, . . ."

„ . . . nella nostra Laguna la piu comune d' ogni qualunque
altra conchiglia . . .**
Narisana forma jest čunjasto-tornjasta.

— f. 813-814 Trochus Clodianus Chier. var. a; N. T. varius
Gm. Phil. var.; B. Gibbula albida Gm.

— f. 815—816. Trochus Clodianus Chier. var. b; N. T. varius
Gm. Phil. var.; B. Gibbula albida Gm.

— f. 817—818. Trochus Clodianus Chier. var. c; N. T. varius
Gm. Phil. var. ; B. Gibbula albida Gm.

Sve ove tri razlike napravljene su vrh primjeraka manjih,
forme čunjasto-oštre , ove vrsti veoma promjenljive, a nije
nuždno ni spominjati, daje naša G. albida (T. Biasoletti

Digitized by CjOOQI€

84 SP. BRUSINA.

Phil.) dosta različna ođ G. var i a, đa bi ju mogo ožeti
za ovu posljednju, kao što učini dr. Nardo.

Sp. 20, f. 819—820. Trochus Lycus Chier.; N ; B. Gib-

bula albida Gm.

Pisac je imao raznih puta ovu vrst, našastu u lagunah
blizu nasipa Mille Campi, a ne mislim se prevarit, pribrojim
li ju u najobičniju i najraznoličniju G. albida.

Sp. 21, f. 821—822. Trochus Musulus Chier.; N , pros-

siraa al T. canaliculatus Phil.; B. Collonia sanguinea L.

Chiereghini ga dobio od ribara, koji ga uhitise „nei niag-
giori fondi del Quarnero" i to „varie volte attaccata alla
base delle spugne in esso pescate".

Primjerak, s kojega je snimio sliku, dosta bijaše velik.

Sp. 22, f. 823—824. Trochus Majugenus Chier. ; N , an

T. varii, pullus; B. Gibbula albida Gm.

Sabrao ga pisac „nel sedimento del litorale", a nije, kako
Nardo o tom posumnjao, ništa ino, nego mlad primjerak nje-
gove T. var i us a, ne od Gm., to jest forme puno stisnutije
od G. albida, koja je visoka jedva 4 mm -.
Sp. 23, f. 825—826. Trochus Meurus Chier. (err. typ. in „Sin.
mod." Neurus); N. Conulus typus Nardo pullus. Tr. conulus
var. auct. ; B. Zizvphinus conuloides Lam.
Pisac ga je mnogi put imao iz Istre.
Podpunoraa je prema formi, predstavljenoj po Kieneru (Spe-
cies genćral et iconographique des coq. vivants, tab. 18, f. 31
Sp. 24, f. 827—828. Trochus Proclus Chier. ; N. Conulus zizvphi-
nus L. pullus; B. Zizvphinus Conuloides Lam.

Nije ni najmanje razli čan od vrsti predjašnje te je i sa
onim našast.
Sp. 25, f. 829—830. Trochus conulus L.; N. Conulus typus Nardo
adulto; B. Zizvphinus conuloides Lam.

Veli pisac da žive „il solo nostro Golfo nelle maggiori pro-
fondita" i da ju imao „non di rado".
Sp. 26, f. 831—832. Trochus conuloides Chier.; N. Conulus typus
Nardo giov. esem. ; B. Zizvphinus conuloides Lam.
— f. 833 — 834. Trochus conuloides Chier. var. a; N. Conulus
tvpus Nardo giov. esem.; B. Zizvphinus conuloides Lam.

I vrst i razlika, dobivene malo puti iz Istre, je mladi pri-
mjerci vrsti mnom naznačene.

Digitized by LjOOQI€

PBINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 85

Sp. 27, f. 835 — 836. Trochus Lyneus Chier. ; N. Conulus granulatus
Narđo giov., var. Trochus granulatus, Boru.; B. Zizyphinus
granulatus Born.

Chiereghini imao je ovu vrst njekolike pute iz dubina kraj
Osora i Cresa.
Sp. 28, f. 837 — 838. Trochus zizyphinus L. 5 N. Conulus zizyphinus
Narđo; B. Zizyphinus conulus L.

„ . . . fonđi maggiori đel nostro Golfo".
Jest pravi Z. conulus, nu đa se ne pomieSa, kako to
učinio Narđo, sa Z. zizyphinus L. ili sa Z. conuloi-
đes Lam.
— f. 839—840. Trochus Zizyphinus Chier. var. a; N. Conulus
variabilis Narđo, var.; B. Zizyphinus Laugieri Payr.

„ . . . la localitk deir antecedente specie . . . molto di raro
presa . . . a
Sp. 29, f 841 — 842. Trochus hyacintinus Chier.; N. Conulus va-
riabilis Narđo var. ; B. Zizyphinus Laugieri Payr. var. viola-
ceus Risso.

Imao ju pisac zajedno sa predjašnjim, te je, kako veli, i
ova rieđka.
Sp. 30, f. 843—844. Trochus Oncus Chier.; N. Conulus variabilis
Narđo var.; B. Zizyphinus Laugieri Payr.
Našast je kao i predjašnji.
Sp. 31, f. 845-846. Trochus Trachallus Chier.; N. Conulus varia-
bilis Narđo var.; B. Zizyphinus laevigatus Phil.

Chiereghini je ovu vrst imao iz Kvarnera, gdje se je na-
hadjala malo puti, i to držeć se podstavka spužvem.
Sp. 32, f. 847—848. Trochus Venonius Chier.; N. Conulus varia-
bilis Nardo var. an Troch. laevigatus Phil.; B. Zizyphinus
laevigatus Phil.

Kako pređjasnju, tako je dobio pisac i ovu vrst. Forma
uzviseno-čunjasta , zavoji posvema ravni, gladkoća, mast cr-
veno-mrka i sva druga obiležja, koja je pisac opazio, slažu
se na vlas sa vrsću Philippa, koju Sandri, ja i drugi pisci
jadranski prije držasmo za T. dubi us istoga Philippa.
Sp. 33, f. 849—850. Trochus Absyrtus Chier. ; N. idem ; B. Zizy-
phinus laevigatus Phil.

Chiereghini imao ga ne mnogo put iz ilovata podanka mor-
skoga (t. j. „dai fondi argillosi del mare").

Digitized by CjOOQI€

86 8P. BRU8INA.

Sp. 34, f. 851—852. Trochus Linceus Chier.; N. Conulus? Lin-
ceus Cb. Nardo; B. Zizyphinus Laugieri Payr.

Ovo je upravo razlika čunjasto-ostra , sa brazđami popreć-
nimi dobrahno dubokimi, koju pisac malo puta imao iz vap-
nena tla istarskoga.

Sp. 35, f. 853—854. Trochus Albandus Chier. 5 N. T. tumidulus
Nardo ; B. Zizvphinus Montagui Wood.

Pisac ga dobio malo puta od ribara, sa istoga mjesta, kako
i vrst predjašnju.
Sp. 36, f. 855 — 856. Trochus striatus L.; N. idem; B. Zizvphinus
striatus L.

„Questa conchiglia, che Olivi nella sua Zoologia Adriatica
diedde per la suddetta di Linneo, e eh' io cosi pure qai ri-
porto senza total persuasione d J esser la dinonata, . . , u
n Quarnero . . . aftissa alla base delle spugne . . ."
Forma ova veća je od naše obične vrsti, čunjasto-ostra,
tanahno poprieko prugasta, malo ne uviek svietla i razno-
vrstno mramorasta.
Sp. 37, f. 857—858. Trochus Hylus Chier.; N. T. striatus L. var.;
B. Zizvphinus crenulatus Brocc.

Mnogo put je pisac dobio ovu vrst iz Kvarnera.

Sp. 38, f. 859—860. Trochus Berosus Chier.; N ; B Zi-

zyphinus unidentatus Phil.

r Testa conica, subalbida, anfractibus subconvexis, planatis,

extremitate ad suturam spirae elevata ac superius convexa,

transversim striis tribus, laevibus, longitudinaliter divisis line-

olis aliquantulum latiš, excavatis, nigro coloratis, distincta J .

I ovu je vrst imao pisac iz Kvarnera.

— f. 861—862. Trochus Berosus Chier. var. a; N , B.

Zizyphinu8 unidentatus Phil.

Sp. 39, f. 863—864. Trochus Berosoides Chier.; N , »n

var. sp. praecedentis ; B. Zizvphinus unidentatus Phil.

„Testa conica, cinerea, transversim striata, anfractibus inter-
stinetis fasciola elevata, superius subconvexa, maculis alter-
natim, nigro albidoque coloratis tessullata".

Pisac je ovu vrst imao iz pjeskovita tla blizu obale Grada.

— f. 865—866. Trochus Berosoides Chier. var. a; N >

an var. sp. praecedentis; B. Zizvphinus unidentatus Pbil.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 87

Čim sam zagledao slike 859—866, koje Chiereghini* dobro
naslikao, opazio sam, da mi je posla sa vrsću, nepoznatom i
meni i mnogim sabirateljem jadranskim, i onaj čas se osvje-
dočio, da ove dvie vrsti i dvie razlike, koje pisac razlučio,
predstavljahu razlikosti odveć neznatne, da bi se mogle raza-
brati, i da zaista pripadaju jednoj vrsti samoj. Poradovah ae
poslije vidjev po koj primjerak ove vrsti u sbirci dr. Narda,
valjda originalan, a on je bio tako dobrostiv i dao mi jedan.

Cim sam ustanovio pravost vrsti, Sto se odmah razlikuje
od drugih (i od Z. crenulatus) komu naliči formom, ta-
nahnošću korepine, vezom na svu, mašću, a najveć ušćem,
naveo sam ipak piščeve diagnose, da se bolje uzmogne spo-
znati istovjetnost vrsti našega pisca i vrsti Philippove.

Kako Martens veli , živi u Mletcih , i on ga drži za T.
striatus, a i Renier ga pozna i drža ga za striatus.

Sp. 40, f. 867—868. Trochus Bromius Chier. ; N , an var.

Con. variabilis, Nardo; B. Zizvphinus Laugieri Payr.

Ova posljednja vrst piščeva upravo je preneznatna i ma-
lahna forma vrsti, kojoj sam ju pripisao.

Izpitujuć opise, vrsti i razlike zlo razlučene, te slike, o
kojih bi reći da jih nije, izam njekoje, pravio onaj vještak,
koj je naš pisac, jasno se vidi, da je rod Trochus bio, oko
koga se je učeć, najveć izmučio, i o tom mu se vidjelo, da
ga manje znade. I ako veliki broj njegovih slika prosudiš,
kako rekoh, ništa boljega poželjeti ne ćeš; ipak se o narav-
nicih današnjih glede točnosti i vrstnoće djela o čigraših (Tro-
choidea) ne može reći ino, te se vidi, da samomu piscu
nije bilo dosta to, što je više slika vidjeti, kojeno je on osno-
vao, prenapravio ili tu i tamo popravio. Buduć mi dobro po-
znate vrsti roda Trochusa, sa svimi mogućimi razli kam i i
variacijami i osebujnostmi jadranskimi, posjedujući i vidiv
tisuće i tisuće primjeraka, nadam se, da se niesam prevario
priobćujuć vrsti Chiereghinianske po novom generičnom i spe-
cifičnom nazivlju, a prepuštam onim, koji budu na novo pro-
učavali, da ovo ili obistine ili izprave vrsti, u kojih bi po-
griešio.

ROD TURBO.

Sp. 1, f. 869-870. Turbo saxatilis Olivi; N. Littorina HttoreaFć-
russac; B. L. saxatilis Olivi, var. Adriatica Brus.

Digitized by CjOOQLC

88 SP. BRUSINA. !

I

„Questa conchiglia & appunto quella che Otivi nella sua
Zoologia Adriatica riport6 come nuova, dando di essa il di-
segno alla Tav. V. f. 3, il quale, se non corrisponde alle su-
indicate figure , eh' io do disegnate esattamente da me dal-
I' esemplare di esso Olivi segnato di sna propria mano, e ca-
rattere pella suddetta, avendolo avuto dal gia lodato mio amico
Abb. Fabris, che trovasi possessore, come dissi, di totti gli
oggetti da Olivi pubblicati, io non so certamente la disparita
a ehi abbiasi ađ attribuire, quando si voglia tenere d' essere
stato Olivi mal servito dal suo disegnatore".

„Abita essa fra le conerezioni delle muraglie di pietra cal-
carea, che fanno fronte ali' impeto dell' onde burrascose del
nostro Golfo, col dividerlo dalla nostra Laguna da Sottoraa-
rina lungo tutto il littorale fino al porto di Malamocco, ed
essa trovasi pur anco alle volte nella nostra Laguna; . . . J

Olivi i Chiereghini bijahu prvi, koji su ne samo opisali, |
nego i naslikali ovu vrst; prvomu je, kako veli Chiereghini,
zlo poslužio slikar, i možda tomu valja pripisati, što je vrst !
Olivianska ostala ne samo nepoznata, nego što ju većina pi-
saca vrgla u sinonime L. neritoides, i to posve bez raz-
loga. Slike Chiereghinove su savršene. Jfardo pako poznao i
Oliviansku i Chiereghinsku vrst u naravi , i vidio sam ju u
njegovoj sbirci, ali ju je krivo stavio uL. littorea Fer.,
vrst različita, o kojoj jošte nije stanovito, dali zbilja pripada
k Fauni sredozemnoga mora. Prije još nego li sam uzeo is-
pitivati djelo našega pisca, upoznao me prof. Stalio, u Mletcih,
sa ovom vrsću, davši mi dobrohotno tri primjerka, sabrana
na mirinah Chioggje, i raznih primjeraka, uhićenih u laguni
mletačkoj, učiniv me ujedno oprezna na pogrješku, u koju
ugreznuše pisci, koji su, reče, L. saxatilis vrgli u sinonime
od L. neritoides. Svi ostali pisci i sabirači jadranski ne
poznaše ovu vrst.

Pripomenuv ovo, uzeh zatim iztraživati, jeda li se ova vrst
i drugdje gdje našla, pa pronadjoh, da bi naša vrst mogla
biti jednaka vrsti, koju o pisaše Maton i Rakett 1807 (De-
scriptive Catalogue of the British Testacea in Trans, of Linn.
Soc. Vol. VIII), te je sad poznata, kao vrst atlantsko-euro-
pejska, pod imenom L. rudis. Prispodobiv primjerke mle-
tačke sa njekojimi oceanskim! , koje sam dobio od g. Petita

Digitized by LjOOQlC

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 89

iz Pariza, uvjerih se, đa moraju pripadati k jednoj samo vrsti,
jer ne pokazuju različja znatnoga Đa se o tom bolje uvjestim
i osvjedočim, poslao sam njekoliko primjeraka gosp. JefFrevsu
u Londin pod generičnim imenom Littorina, a ovaj gosp.
poslao mi ju natrag, zapisavši rukom na ceduljicu: rudi 8
Mat. et Rak. Tako dakle ne može već biti nikoje sumnje o
istovjetnosti forme iz laguna i forme sa atlanskih obala. Nije
napokon nuždno dokazivati, da vrst Oliva, koju je priobćio
1792, od sad napried mora se pripoznavati pod njegovim ime-
nom saxatilis. Ova će se vrst morati dakle odsele u na-
pred zvati L. saxatilis Olivi a ne rudis; te se ne smije
zamieniti sa L. saxatilis John sto na, koja je sinonima ne-
glecti Beana, koju većina naravoslovaca drži prostom raz-
likom iste rudis. Da se pako naša razlučiti može od drugih
mnogih atlantskih razlika, od kojih se zbilja razlikuje, po-
zvati ću ju Adriatica.

Sudeći po prirajercih, koje sam vidio pri Nardu i Staliu,
i po tom, što opaža Chiereghini, da naime ova vrst u lagunah
nije obilata, proizhodi, da primjerci živući po mirinah budu
dvostruke veličine.

Middendorf je našao ovu vrst u crnom inoru, a budući je-
dini pisac, koj ju uvrgao u vrsti sredozemnoga tnora, niesu
naravoslovci do toga mnogo držali, dapače Weinkauff, koji ju
je spomenuo, nije stavio vrst ovu u vrsti sredozemnoga mora.
Ali sad ju treba priđometnuti, i ako se Middendorf nije pre-
vario, kad je vrst označivao, a nije razloga to vjerovati, tada
osim mletačkih laguna bude poznato i drugo mjesto, sredo-
zemnoga mora naime crno more.
Sp. 2, f. 871 — 872. Turbo neritoides L. ; N. Val vata piscinalis Lam. ;
B. V. piscinalis Muli.

Ja takodjer za stalno držim, daje ovo V. piscinalis
od Miillera.

Sp. 3, f. 873—876. Turbo rugosus L.; N. Turbo rugosus L., Tro-
chus rugosus Phil.; B. Bolina rugosa L.
Ovu je vrst pisac imao iz zaljeva.

Sp* 4, f. 877—878. Turbo stercutius Chier. ; N , an juv.

exempl. ; B. Bolina rugosa L.

Ovo su veoma mladi primjerci od više rečene vrsti.

Digitized byLjOOQlC

90 SP. BRUS1NA.

Sp. 5, f. 879—880. Turbo Aphareus Chier.; N , ha 1' as-

petto đel T. tuberculatus Risso; B. Gibbula fanula Gm.

Vrst piscem savršeno naslikana, a iz Kvarnera dobavljena,
ne pusta nikoju sumnju, da je ovo ona, koju sam označio.

Sp. 6, f. 881-882. Turbo Scopas Chier.; N. Rissoa ; B.

Alvania Montagui Payr.

Kako pisac kg£e, ove vrsti ima u zaljevu u svih većih du-
binah, gdje ju je našao medju ulomci.

Sp. 7, f. 883—884. Turbo Polycletus Chier.; N. Rissoa ;

B. Alvania Montagui Payr.

Imao ju pisac, kako i predjašnju iz zaljeva, a jest primje-
rak manji, nu ne valja ga pomiešati sa pravom razlikom mi-
no r, koju sara jur indje opisao.

Sp. 8, f. 885—886. Turbo Zeuxis Chier.; N. Rissoa ; B.

Alvania crenulata Mich.

Pisac ju našao, kako i prvašnje , nu riedko. I ova slika
snimljena je sa manjega primjerka, ali se zato ne pomiešaj
sa pravom razlikom minor Phil.

Sp. 9, f. 887—888. Turbo Apelles Chier.; N. Rissoa ; B.

Alvania cimex L.

„ . . . in tutti i maggiori fondi del Golfo . . . u
Naslikani primjerak jest jedan od većih, što se nabode u
naših vodah, a upravo je to variacija lica crveno-smedjega
one vrsti, koju dosele znavasmo pod imenom A. calathisca.

Sp. 10, f. 889—890. Turbo Hippias Chier.; N. Rissoa ; B.

Alvania cimex L.

Ista je vrst, našasta u nanoeu medju Sottomarina i Bron-
dolo, lica nacrnoga, veličine osrednje, a malko produžene.

Sp. 11, f. 891—892. Turbo Geryonius Chier.; N. Rissoa ;

B. Alvania Geryonia Chier.

Pisac ju imao , kako i predjašnje „dai fondi argillosi del
Golfo\

Prevrstno je ova naslikana, te je ona ista, koju sam u
svojoj „Contribuzione p. Fauna dei moli. dalm a , naveo pod
imenom Alvania cimicoides Forbes, osloniv se o vjeru
Schwartza, a prije ju bijah držao za Turbo cimex Brocchi
(„Conch. dalm. in." p. 18) Rissoa ciraex Phil. Weinkauff.
knji ju je držao za razliku A 1 v. c i m e x , uvidio je pogrješku
i upoznao u ovoj vrsti Brocchievoj i Philippovoj (kao sto sam

Digitized by CjOOQI€

PBINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 91

bio učinio i ja, a Schwartz nije bio uvjeren), ali ne mogaše
prihvatiti ime Brocchovo, jer ga rabio jur Linne, i predloži
za vrst ime A Ivan i a Brocchi W. ; zato imajuć naš pisac
prvenstvo, i to prvenstvo od svojih 21 ljeta, valja zadržati
njegov nazov, uzet od Geriona, drevnoga grada Pulje.

Sp. 12, f. 893—894. Turbo cimex L.; N. Rissoa ; B. Al-

vania reticulata Mont.

Ima ju pisac „dai fondi argillosi del Quarnero u .

Te jest vrst, mnom i Weinkauffora označena pod imenom
Alv. Beani Hanley.

Sp. 13, f. 895—896. Turbo granulosus Chier.; N. Rissoa ;

B. Alvania cimex L.

Ovu vrst Chiereghinovu, koju je malo put imao iz Kvar-
nera, ne mogu držati za što ina, nego A. c i m e x , nesavršena,
jer ne ima ustanca, osebujnost produžena te inakoga lica.
Veli pisac: „colorata quasi affatto di bianco, e granulata a
piceoli semigranelli, colorati di nero". Imam razlog držati ovo
crno lice zrnja, ne za originalno, nego ga je pripisati crnomu
blatu, jer sam vidio množinu ulomaka i cielih conehilijah sa-
branih, ne mogu reći, u kakovu kraju i stanju, nu svakako
u mletačkih lagunah, bud posve, bud češću, i različna lica
crna, a to visi o rečenom blatu.

Sp. 14, f 897—898. Turbo pullus L.; N. Phasianella ; B.

P. tenuis Mich.

Prem da je primjerak, piscem naslikan, malo veći od 3 mm -
u dužini, ipak je tako dobro napravljena, da je s prvoga zora
moći razpoznati vrst Michaudovu, jednaku ovoj piščevoj sa-
branoj „nelle sabbia posta tra Sottomarina e Brondolo u .

Ova vrst, Turbo pullus Renierov i Chiereghinov, a P h a-
sianella pulla Danilo va, San dro va, Kuzroićeva, Grubeova,
Lorenzova, Helleruva, Brusinina, Schrockingerova, Stosićeva
i svih sbirka jadranskih, jest upravo P. tenuis Mich. Sigu-
ran sam, da pogrješka ova izhodi odtuda, da đočim P. te-
nuis najobičnija u jadranskom moru, P. pulla prava po
Linnea, koju sam iza Chiereghina ja prvi našao i prozvao P.
era 8 sa, dosta je riedka, te je nije naći svakuda, kako P.
tenuis. Odtuda sliedi da T. pullus Ren. i P. pulla Dan.
et San. i ostalih više rečenih jesu sinonimi od P. tenuis
Mich.

Digitized by CjOOQI€

92 SP. BRUSIKA.

Sp. t5, f. 899—900. Turbo pulloides Chier.; N. Phasianella pulla
Payr. ; B. P. pulla L.

Ima pisac ovu vrst iz većih dubina zaljeva.

„Eutropia crassa Brus. ist in nichts vod Ph. pulla
verschieden und entspricht geradezu der gemeinsten Form
des Mittelraeeres u , to su Weinkauffove rieči. A on ima i pod-
puno pravo, jer moja P. crassa jest ista pulla Linneova,
koju ne valja pomiešati sa P. pulla pisaca jadranskih, koja
je P. t e n u i s , kako malo više rekoh ; nu je on pogriešio
navadjajuć popise Danilov, Sandrov, Grubeov i moje medju
sinonimi od pulla L.
Sp. 16, f. 901—902. Turbo pulloideus Chier.; N. Phasianella spe-
ciosa Megerle, Ph. Vieuxii Payr. ; B. P. speciosa Muhlf.

I ova Phasianella dopala je pisca , kako i predjašnja,
te je kako i ona, izvrstno naslikana.

Sp. 17, f. 903—904. Turbo Lvcaon Chier.; N. Paludina ;

B. Rissoa venusta Phil.

Lasno je poznat u ovoj vrsti vrst Philippovu, i ako ne po
tom što ne ima ustanca, ipak po formi, po rebrastih gornjih
zavojih, te po obrisu i masti.

Sp. 18, f. 905—906. Turbo littoralis Chier.; N. Paludina ;

B. Rissoa venusta Phil.

S predjašnjom našao je i ovu; po zadnjem zavoju gladkom,
ponješto hrbtastom u sredini, i po ostalih zavojih rebrastih,
odmah ju možeš spoznati za još mlad primjerak predjaanje
vrsti.

Sp. 19, f. 907—908. Turbo lithoides Chier.; N. Paludina ;

B. Rissoa venusta Phil.

I ova mladjahna doba, koju je pisac našao kako i dvie
predhodeće, nije od njih različna.
Sp. 20, f. 909—910. Turbo Siculus Chier.; N. Rissoa Fitzingeri
Nardo; B. R. mondonta Biv.

Našasta je takodjer, kako i prvašnje.

U „Sinonimia moderna", dr. Narda na str. 78 neizpunjeno
je mjesto za ovaj sinonim, a to je izpustio slagar, jer na tabli
Chiereghinovoj napisano je Nardovom rukom isto prije re-
čeno ime.
Sp. 21, f. 911-912. Turbo Conon Chier.; N. Rissoa monodonta
B. idem.

Digitized by CjOOQ1€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 93

Našast je kao i druge, a jest R. raonodonta bez uatanca ;
ođkuda sliedi, da je Nardo držao ovu za pravu raonodonta,
dočim je istu, izraslu prozvao inako.
Sp. 22, f. 913-914. Turbo Orbilius Chier.; N. Paludina rubens
Mke. ; B. Hydrobia thermalis L.

Kako pisac veli, ova se vrst nasla u obilju u „scolaticci"
slane vode, i upravo ova je vrst vrlo obična u Estuariu, a
od nje mi g. Spinelli poklonio njekoliko primjeraka pod ime-
nom Bithvnia Saviana, ne spominjem se kojega pisca.
Vrlo je bliza vrsti, koju sam ja našao u Obrovcu i označio
mi ju Kučik kano Hvdrobia Kučiki (aliter Kutschigi)
Kiist Po Nardu, jest i T. termalis Olivia.
Sp. 23, f. 915—916. Turbo Saevins Chier.; N. Paludina tentacu-
lata L. : B. Bythinia tentaculata L.

„ . . . nel sedimento del littorale . . . u

Sp. 24, f. 917—918. Turbo clathrus L.; N. Scalaria ; B.

S. communis Lam.

Po piscu živi „Golfo e nella nostra Laguna u .

Sp. 25, f. 919-920. Turbo clathroides Chier.; N , Rissoa

prossima alla seguente ed alla K. pusilla, Phil. ; B. Manzonia
clathroides Chier.

Njekoliko puta imao ju pisac iz pjeskovitih dubina zaljeva,
i sam ju je našao dva puta u nanosu primorskom.

„Testa imperforata, ovata, albida, lacvis, longitudinaliter
decem linearibus marginibus elevatis concellata; anfractibus
quator u .

Drugo Sto ne umijem dodati, nego da puno naliči jadranskih
A. costata i A. Zetlandica, s toga ipak ne mogu ju
držati za jednaku ovoj ; nepoznata mi u naravi. Dalja iztra-
živanja dokazat će, da li je ova sbilja nova vrst, ali svakako
ima se *vrći u skup vrsti : R. costata, Zetlandica, Mac-
Andrewi, biangulata, scalaris, nana, koj je skup
dobro razlučio g. Manzoni, opisav ga u „Journal de Conch.
1868. T. XVP, p. 254:'

„Testa plus minusve scalariformis ; anfr. 5, duobus apica-
libus laevibus, caeteris longitudinaliter costatis, costis tum
pliciformibus et ad basin evanidis, tum varicosis et ad ba-
sin prosequentibu8 sed cingulo circumbasali abrupte trun-
catis (ex. g. R. costata, Ad.); anfractibus funiculis seriatim

Digitized by LjOOQ1C

94 SP. BRUSINA.

numerosis, plus minusve erectis, lamelliformibus (ad baain
praccipue) instructis ; funiculis costis transcurrentibus tum im-
mutatis, tura ad interaectionem tuberculis praeditis. — Basi
imperforata. — Apertura rotundata; labro intus simplici;ex-
tus caliositate valida notato, peculiariter falcato et producto:
peristomate integro distincte duplice". Skup, koji sam ja bio
označio u svom rukopisu za tri vrsti jadranske costata,
Zetlandica, nana; a buduć ju ne okrstismo ni on ni ja,
predlažem zvati ga Manzonia, kao podrod, roda Rissoa.
Poznate vrsti ovog podroda jesu :

1. Manzonia (Turbo) costata Adams. Tip.

2. M a n z o n i a (T u r b o) Zetlandica Mont Po prvi put
sam ju odkrio u Otoku (Punte Bianche) u jadranskom moro,
i javio gosp. Schv/artzu.

3. Manzonia (Rissoa) Mac-Andrewi Manzoni.

4. Manzonia (Rissoa) biangulata Desh.

5. Manzonia (Cvclostoma) scalaris Dabois

6. Manzonia (Rissoa) nanaPartsch (Ris. Partschii
Hornes) Budi da se udomaći podrod predložen , budi da se
učini protivno, te pridrži rod ili podrod Alvania, svakojako
valja pridržati ime Partschovo ; a samo onda ne bi prihvatljivo
bilo, kad bi htjeli i ovu i druge staviti u sam rod Rissoa,
što nije vjerovno. Kad bi se zatim konačno ustanovilo, da
je R. reticulata Phil. ovoj jednaka, valjalo bi primiti ovo
ime. Pobrao sam jedan primjerak ove vrsti nedavno u Otoko
(Punte Bianche), i premda jedini, uvjerih se, da je istovjetan
sa vrsću fossilnom i Schwartz i pokojni Hornes. G. Letocha
prikazao mi jedan fossilni primjerak iz Soosa, te se tako
mogah još bolje osvjedočiti o istovjetnosti vrsti.

7. Manzonia (Turbo) clathroides Chier.

Sp. 26, f. 921—922. Turbo clatroideus Chier.; N. Rissoa

forse lo Str. plicatus di Megerle, I, 8. 2 ; B Manzonia costata
Adams.

U naravskoj veličini, kako sve druge, vještački je nasli-
kana. Našao ju je u nanosu.

Sp. 27, f. 923—924. Turbo elegans Gm.; N. Cvclostoma elegans
Drap. ; B. Cvclostomus reflexus L.

Po Chier. i Nardu, ovo je Turbo reflexus Oliva.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 95

Sp. 28, f. 925—926. Turbo Melissus Chier.; N. , prossimo

alla Rissoa costata; B. Rissoa decorata Phil.

Vrlo dobro je naslikana, imao ju iz Kvarnera, našao ju pri-
liepljenu o podstavak spužvam.
Sp. 29, f. 927—928. Turbo Laenus Chier.; N. Rissoa sirailis Phil.;
B. R. venusta Phil.

Ubrao ju u nanosu, a predobro je naslikana, daju nije
moći pomiešati sa R. similis; forma u istini tipična.

Sp. 30, f. 929—930. Turbo Haemon Chier.; N. Rissoa ; B.

R. ventricosa Đesm.

I ovu je ubrao „nel sedimento della spiaggia fra Sottoina-
rina e Brondolo", a vrstnoći slike diviti se moraš.

Sp. 31, f. 931 — 932. Turbo Haemonius Chier.; N. Rissoa ;

B. R. splendida £ichw.

Takodjer je iz nanosa „fra Sottomarina e Brondolo" i iz-
vratno naslikana.
Sp. 32, f. 933 —934. Turbo Mavors Chier ; N. Rissoa violacea
Desm.; B. R. amethvstina Ren.

Chiereghini ju ubrao u nanosu. Renier ju ovu vrst priobćio
u: „Tav. alf. delle concii. adr. 1804" pod imenom Turbo
amethvstinus; g. 1807 u: „Tavole per servire alla classif.
e conoscenza degli animali. Tav. VIII, nr. 11" opet ju pri-
obćio kao Achatina amethvstina; 8 toga mora se ova
vrst od sad u napried zvati Rissoa amethvstina, jer je
svojih deset godina prcdnije to ime od Desmarestovo.

God. 1824 Muhlfeld priobći svoju Rissoa (Turbo) vio-
lacea, vrst vlastitu obalam zapadne Francezke, od ove dobro
razlučnu, i koja je poznata pod imenom R. lilacina Recluz
(1843). Skrojivši pravicu vrsti Renierovoj, treba ju učiniti i
Muhlfeldovoj, i odsad u napried kako naša vrst mora se zvati
R. amethvstina Ren., tako francezka R. violacea Muhlf.
non Desm.
Sp. 33, f. 935—936. Turbo ungulinus L.; N. Turritella communis
RisBo; B. T. ungulina L.

Po piscu živi u zaljevu, te se nadje „dopo qualche bur-
rasca sul nostro littorale"

Sp. 34, f. 937—938. Turbo Callipus Chier. ; N. Turritella triplicata
Brocc; B. T. ungulina L.

Digitized by CjOOQI€

96 SP. BRUSINA.

Imao ju pisac „dai fonđi sabbiosi del mare" i našao ju u
„sedimente đella spiaggia". To je mlađi primjerak predjasnje
vrsti, koji ima zavoje izbočitije i od veza tri su vidljiva, na
da se ne pomiesa sa T. triplicata Brocc., a to je sliedeća.
Sp. 35, f. 939-940. Turritella Androcides Chier.; N. idem; B.
T. triplicata Brocc.

Imao ju malo puta iz zaljeva.
Sp. 36, f. 941—942. Turbo annulatus L.; N. Pvrgula annulata Jan.;
B. idem.

Sp. 37, f. 943—944. Turbo Abutius Chier. ; N. Chemnitzia ;

B. Turbonilla lactea L.

Imao ju je iz „Golfo nei fond i argilloso-sabbiosi".

Sp. 38, f. 945—946. Turbo Iseus Chier.; N. Chemnitzia ;

B. Turbonilla lactea L.

Ova vrst, koju je Chier, ubrao u nanosu, spada u istu pre-
djašnju, a nije ino, van primjerak neizrasao i valjda nadu-
veniji od predjašnjega.

Sp. 39, f. 947—948. Turbo Ženo Chier. ; N , prossimo al

Cerit, ferrugineum Brug. ; B. Bittium afrum Dan. et San.

Ova vrst, našasta u nanosu, jest variacija od B. afrum;
zavoji su ponješto izravnani, tri veze ima na srednjih i četiri
na zadnjem zavoju.

Sp. 40, f. 949 — 950. Turbo maritimus Chier. ; N. Chemnitzia ;

B. Turbonilla scalaris Phil.

„Abita essa sulle piante delle maremme della nostra La-
guna innondate dal flusso del mare, e scoperte dal riflusso;
ed & essa in alcune localitk copiosissima d' individui u .

Narisani primjerak je po svoj prilici 6 mm dug i 3 mm - širok.

Ovu sam vrst našao ja ponajprije u Otoku (Punte Bianche),
i Kuzmić kašnje u Lopudu, gdje je veoma riedka, s toga bi
zanimivo bilo ići joj u trag u Laguna.

Sp. 4J, f. 951 — 952. Turbo apertus Chier.; N , prossinia

alla Rissoa auriscalpium, Ph.; B. Rissoa auriscalpium L.

„Abita que8ta nelle maremme della nostra Laguna attaccata
alle piante marittime di essa; ed in qualche localiti trovasi
questa in gran numero d' individui".

Ova je baš razlika gladka. — U zbirci dr. Narda, vidio sam
mnogo primjeraka liepe ove vrsti, u nas pako veoma riedke
s toga nć sumnjam, da je ima uz obale talijanske u obilju.

Digitized by CjOOQI€

PRTNESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 97

Sp. 42, f. 953—954. Turbo Ocnus Chier.; N , prossimo alla

Chemnitzia Humboldtii Phil. ; B. Odostomia craticulata Ren.

Imao ju je iz Kvarnera, gdje nadješe : „attaccata alla base
delle spugne".

Po Nardu, na tabli piščevoj, ova jest Melania Italica
Mus. Caes. Vindobon.

Forma po pipcu naslikana, jest upravo TurbonillaHum-
boldti Hornesa. Uvjeren sam, da glede T. Humboldti,
u raznih pisaca vlada veliko nesuglasje; a to zato, što njekoji
pisci ne će da razlikuju dvie forme, koje su skroz i skroz raz-
ličite. Tiberi, sboreć o Odostomia Humboldti, vrlo dobro
veli („Journ. de Conch." 1868. T. XVI, p. 62.): „Sa va-
riete; ou moins soi disant telle, . . ." zatim: „Enfin la facies
de la coquille est tel, que V on pourrait, non sains raison, la
considćrer comme un espece distincte, que nous proposerion
de designer sous le nom specifique d' Odostomia dissimi-
li s tt . Ja se sasvim slažem sa g. Tiberom, i sbilja, prije nego
stoje on izdavao popis vrsti roda Odostomia sredozemnoga
mora, ja sam, u mom rukopisu „Malakologije jadranske", raz-
lučio ove forme, t. j. jednu kao T. craticulata Ren., drugu
pako kao T. K uz miči Brus., i pod ovim imenom poslao
sam po njekoliko primjeraka prijateljima. Držim pako, da se
je isti g. Tiberi prevario tumačeć sinonimiju Rise ovu. Kako
sevidi iz opisa Rissova, bijaše mu na oku baš Home sova
vrst; slika potvrdjuje moje mnenje, jer, akoprem nije onako
točna , kako bi se htjelo , ipak je dosta jasna , da se u njoj
može prepoznati primjerak još nesavršen od 0. era ti ću-
la te. Imam u svojoj sbirci primjerak jedan, koj se na vlas
slaže sa slikom Rissovom, te bi se moglo reći, daje slika
snimljena sa ovog primjerka. Tu sam misao, budući u Beču,
javio i gosp. Hornesu, te ju je on ne samo odobravao nego
i ubilježio u svom djelu, za porabu dodataka i popravaka,
što je on nakanio kašnje izdavati. Složno sa Tiberom, držim
dakle rečene forme kao različne vrsti, pridržujuć si dokazati
ovo obširnije u mojoj Malakologiji ; nu svakako držim za
nuždno, da se izbjegne veći nesklad, prikazati ovdje sinoni-
miju T. eraticulate, iz onih djela, koja imam sad na razpo-
laganju. Odostomia craticulata Ren. — 1804. Turbo
eraticulatus Ren. Tav. alf. del. coneh. adr. — 1847. Turbo

R. J. A. XL 7

Digitized by LjOOQI€

98 SP. BBUSINA.

craticulatus Ren., Melania? Ocnus Nardo in Nardo, Biografia
scientifica del Renier p. 31. — 1856. Turbonilla Humboldti
Hornes. Die foss. Moli. d. tert. Beck. v. Wien, I, B., p. 504,
t. 43, f. 34. — 1856. Littorina striata Dan. et San. Gast. di
Žara, p. 44, nr. 98. — 1865. Turbonilla striata Brus. Conch.
dalm. in. p. 22. — 1866. Turbonilla striata Brus. Contr. p.
Fauna dei moli. dalm., p. 8, nr. 2; p. 69, nr. 108. — 1868.
Odostomia Humboldti var. elongata Tiberi in Journ de Conch.
T. XVI, p. 61. — Odostomia dissimilis Tiberi 1. c. p. 62.
Dosad se je uhvatila samo u kanalu zadarskomu (San. Brus.)
i u Kvarneru (Chier.). Sudara se tako dobro sa fossilnimi
primjerci iz Steinabrunna, a da jih smiešaš sa recentnimi, koji
vazda ulovljeni bez živa, te zato ponješto vapnoviti, to bi tad
vrlo mučno bilo razabrati fossilni od recentnih.

Druga forma poznata Philippu, Requiemu i drugim jest:
1858. Chemnitzia Humboldi Euz. Conch. di Rag. p. 101,
nr. 290. — 1865. Turbonilla Humboldti Brus. Conch. dalm.
in. p. 22, nr. 1 — 1866. Turbonilla Humboldti Brus. Contr.
p. Pauna dei moli. dalm. p. 69, nr. 109. — 1867. Turbonilla
Kuzmići Brus. in litt. — 1868. Odostomia Humboldti var.
subventricosa Tiberi in Journ. de Conch. T. XVI, p. 61. Pri-
vremeno može se pridržati ova pod imenom , što sam ga ja
nadjenuo, dokle se ne ustanovi prvašnja sinonimija. Jedan
jedini primjerak pobrao sam u Punta Mika kraj Zadra, razne
sabrao na Lopudu blizu Dubrovnika Euzmić, a još više jih
prof. Stosić u Lastovu, gdje jih više ima nego inuda.
— f. 955 — 956. Turbo Ocnus Chier. var. a; N. . . . variets, a
8pira pift corta; B. Odostomia craticulata Ren.

Nije to baš prava razlika, nego samo mladi primjerak.

Sp. 43, f. 957—958. Turbo multidentatus Oi.; N. Pupa poliodon?
Drap. ; B. Torquilla frumentum Drap.

Sp. 44, f. 959—960. Turbo quadridentatus Chier. ; N. Pupa . . . ;
B. Torquilla frumentum Drap.
Naslikani primjerak nije svršen.

Sp. 45, f. 961—962. Turbo tridens Gm.; N. Pupa tridens Drap.;

B. Chondrula tridens Miill.
Sp. 46, f. 963—964. Turbo unidentatus Chier.; N. Pupa dolium?

Drap. ; B. Torquilla frumentum Drap.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 99

Sp. 47, £ 965—966. Turbo pusillus Chier.; N , Pupa vel

Bulimus; B. Pupilla muscorum L.

Sp. 48, f. 967—968. Turbo minimus Chier. ; N ; B.* Ver-

tigo. . • .

Ova je ili V. pvgmaea Drap. ili V. angustior Jeffr.
(V. Venetzii Charp.).

Sp. 49, f. 969—970. Turbo bidens L. ; N. Clausilia papillaris Drap. ;
B. Papillifera bidens L.

Sp. 50, f. 971 - 972. Turbo politus L. ; N. Eulima polita Phil. ; B.
Leiostraca subulata Đon.

Mnogo put ju je našao medju Sottoraarina i Brondolo i
imao ju je takodjer iz zaljeva.

Sp. 51, £ 973—974. Turbo curvatus Chier.; N. Eulima distorta
Desh. ; B. E. incurva Ken.

To je upravo primjerak veći od manje forme, što se u
jadranskom moru nadje, koju je pisac sabrao u nanosu.

Renier g. 1804 priobći ovu pod imenom Helix incurva,
te opet g. 1807 kao Ljmnaea incurvata, a upravo je
vrst koju Philippi, Porbes, Petit, Hanlev, Sowerby, Sandri,
Jeffrevs, Mac-Andrew, Grube, Weinkauff, Stosić, Calliaud, ja
i mnogi ini, držahu pogrješno, da je jednaka E. distorte
Desh., vrst fossilna, s čega Weinkauff predloži za ovu ime
E. P h i 1 i p p i i , koje se ne može prihvatiti , jer je sada po-
znato Renierovo ime, koji prednost imade.

Sp. 52, f. 975—976. Turbo Tisius Chier. ; N. Achatina folliculus
Lam. ; B. Ferussacia folliculus Gronov.

Sp. 53, £ 977—978. Turbo Riolensis Chier.; N. Bulimus . . .; B.
Chondrula? . . .

Sp. 54, £ 979—980. Turbo Zappoides Chier. ; N. Bulimus acutus
Drap.; B. Pleurodonta acuta Miill.

Sp. 55, £ 981 — 982. Turbo Panaetius Chier.; N. Bulimus acutus
Drap. var. d. juv. ; B. Pleurodonta acuta Miill.

Sp. 56, £ 983—984. Turbo subtruncatus Chier.; N. Choristoma
truncatulus De Crist. et Jan. ; B. Truncatella truncatula Drap.
Razlika je ova rebrasta.

Sp. 57, 985—986. Turbo subtruncatus Chier. var. a; N. Chori-
stoma truncatulus De Crist. et Jan. var. ; B. Truncatella trun-
catula Drap.
Razlika gladka.

Digitized by CjOOQLC

100 SP. BBUSINA.

Svezak VIII ti. 987—1170 (opit u III tvezku).

ROD HELIX.

Sp. 1, 987—988. Helix Algira L.; N. H. conica Drap.; B. Turri-

cula trochoides Poir.

Ova je ista Helix trochillas Oliva i Reniera.
Sp. 2, f. 989—990. Helix Flanorbis L.; N. Planorbis carinatus

Milll. ; B. idem.
Sp. 3, f. 991—992. Helix Papia Chier.; N. Planorbis vortex Mali

B. idem.
Sp. 4, f. 993—994. Helix striatula Chier.; N. H. rotundata Muli.

B. Patula rotundata Mali.
Sp. 5, f. 995 — 996. Helix cornea L. ; N. Planorbis corneus Drap.

B. P. corneus L.
Sp. 6, f. 997-998. Helix bilabiata 01.; N. H. obvoluta? Midi.

B. Gonostoma obvoluta Mali.

— f. 999—1000. Helix bilabiata 01. var. a; N. H. contorta Zieg.
var maj. H. Corcyrensis Partsch; B. Gonostoma Corcyrensis
Partsch.

— f. 1001 — 1002. Helix bilabiata 01. var. b; N. H. obvolnU
Mali. juv. elabiata; B. Gonostoma obvoluta Muli

Sp. 7, f. 1003—1004. Helix Biblis Chier.; N. Planorbis corneus?

Drap.; B. P. nitidus Mali.
Sp. 8, f. 1005-1006. Helix glumaria Chier.; N. H. cristallina?

Drap.; B. Planorbis . . .
Sp. 9 y f. 1007—1008. Helix seminula Chier.; N. H. cristallina?

Drap.; B. Helicella hydatina Rossm.
Sp. 10, f. 1009—1010. Helix lineata Chier. ; N. H. nitidula Drap.;

Helicella . . .

— f. 1011—1012. Helix lineata Chier. var. a; N. H. nitidula
Drap. var.; B. Helicella . . .

Sp. 11, f. 1013—1014. Helix cuma Chier. ; N. H. cristallina? Drap.;

B. Helicella hydatina Rossm.
Sp. 12, f. 1015—1016. Helix Potua Chier.; N. H. pulchella MflIL ;

B. Vallonia pulchella Mali.
Sp. 13, f. 1017—1018. Helix Lucina Chier.; N. H. carthasians

Drap. B. Fruticicola Carthusiana Mali.
Sp. 14, f. 1019-1020. Helix Lua Chier.; N. H. fruticum Mfill. var.

elab. ; B. Fruticicola fruticum Mali.

Digitized by CjOOQIC

PBINKSCI MALAKOLOGUI JADRAN8KOJ. 101

Sp. 15, f. 1021—1022. Helix subnodulosa Chier.; N ; B.

Fruticicola Carthusiana Miill.
Sp. 16, f. 1023 -1024. Helix rubroflava Chier.; N ; B. He-

licella cellaria Mdll.
Sp. 17, f. 1025—1026. Helix terrestris Gm.; N ; B. Fru-

ticicola Carthusiana Miill.
Sp. 18, f. 1027—1028. Helix citrina L ; N ; B. Campy-

laea cingulata Stud.

Sp. 19, f. 1029—1030. Helix ItalaL.; N ; B. ZonitesaciesPartsch.

Nardo, na Chier. tabli, napisao da je ova H. Iapicida.
Sp. 20, f. 1031-1032. Helix carnea Chier.; N. . . .; B. . . .
Sp. 21, f. 1033-1034. Helix rubra Chier.; N ; B. Fruti-

cicola incarnata Miill.

— f. 1035—1036. Helix rubra Chier. var. a; N ; B.

Fruticicola cinctella Drap.

Sp. 22, f. 1037—1038. Helix ericetoruro Gm.; N ; B. Xe-

rophila candicans Ziegl.

— f. 1039 — 1040. Helix ericetorum Gm. var. a; N. . . .; B. . ..

Mislim da je H. pisana Mtillerova.

— f. 1041 — 1042. Helix ericetorum Gra. var. b; N. . . . ; B. . . .

Ova bi imala pače biti H. variabilis Drap.

— f. 1043 — 1044. Helix ericetorum Gm. var. c; N. ...; B. . . .

I za ovu milijem, da može biti jedino H. variabilis Drap.

— f. 1045 — 1046. Helix ericetorum Gm. var. d. ; N. ...; B. ...

Čini se da ova vrst spada u H. striata Drap.

Sp. 23, f. 1047—1048. Helix flmbriata Chier. ; N ; B. Xe-

rophila striata Drap.
Sp. 24, f. 1049—1050. Helix carnina Chier.; N.H. caespitum Miill.;
B. Xerophila . . .

Vidjeti je najbližja vrsti H. variabilis Drap.

— f. 1051 — 1052. Helix carnina Chier. var. a; N. H. caespitum
Miill.; B. Xerophila . . .

Kao i predjašnja.
Sp. 25, f. 1053—1054. Helix juncoides Chier.; N. . . .; B. ...
I 2a ovu rekao bi, da nije ino nego variaoija H. varia-
bilis Drap.

— f. 1055 — 1056. Helix juncoides Chier. var. a; N. . . .; B. . • .

— f. 1057—1058. Helix juncoides Chier. var. b; N. . ..; B. ...

— f. 1059 — 1060. Helix juncoides Chier. var. c; N. . . .; B. . . .

Digitized by LjOOQI€

102 SP. BBUSINA.

Sve tri ove razlike nerazlikuju se mnogo od uzora, te sa

jedne vrsti.
Sp. 26, f. 1061—1062. Helix lineolata Chier.; N. H. Pisana Muli.;

B. Euparjpha Pisana Muli.
Sp. 27, f. 1063-1064. Helix Silia Chier.; N. H. Pisana Muli.

var.; B. Euparypha Pisana Muli.

— f. 1065-1066. Helix Siliš Chier. var. a; N. H. Pisana Muli.
var.; B. Eupaijpha Pisana Muli.

Sp. 28, f. 1067—1068. Helix Eridanea Chier.; N. H. Pisana Muli.
var.; B. Euparypha Pisana Muli.

— 1069-1070. Helix Eridanea Chier. var. a; N. H. Pisana
MiilL var.; B. Euparypha Pisana Mtill.

— 1071—1072. Helix Eridanea Chier. var. b; N. H. Pisana
Mtill.; B. Euparjpha Pisana Muli

Sp. 29, f. 1073—1074. Helix Porrina Chier.; N. H. Pisana Midi.;
B. Xerophila . . .

Meni se čini, da bi mogla biti H. s tri a ta, a da se ne
pomieša sa ostalimi, rekao bi joj str i a ta De Betta et Mar-
tinati, Spinelli, etc.
Sp. 30, f. 1075-1076. Helix Aponina Chier.; N. H. striata? Drap.
juv. ; B. . . .

Čini mi se, da je to mlada Pisana.
Sp. 31, f. 1077—1078. Helix lenticularis Chier.; N. H. striata?
Drap. var. elabiata; B. . . .
I ta ima biti mlada Pisana.
Sp. 32, f. 1079-1080. Helix nemoralis L. ; N. idem. B. Tachea
nemoralis L.

— f. 1081—1082. Helix nemoralis L var. a; N. idem B. Ta-
ohea nemoralis L.

— f. 1083—1084. Helix nemoralis L. var. b; N. idem; B. Ta-
chea nemoralis L.

— f. 1085—1086. Helix nemoralis L. var. c; N. idem; B. Ta-
chea nemoralis L.

Sp. 33, f. 1087—1088. Helix dissimilis Gm.$ N. H. nemoralis L.

var. labio aterrimo; B. Tachea nemoralis L.
Sp. 34, f. 1089—1090. Helix hortensis Gm.; N. H. aspersa Muli.;

B. Pomatia aspersa Mtill.
Sp. 35, f. 1091-1092. Helix muraloides Chier.; N. H. vermiculata

Mtill.; B. Macularia vermiculata Mtill.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGUI JADRANSKOJ. 103

Sp. 36, f. 1093-1094. Helix lucorura L.; N. H. pomatia L.: B.

Pomatia aspersa Miill.
Sp. 37, f. 1095-1096. Helix grisea L. ; N. H. cincta Miill.; B.
Pomatia . . .
Sadim, da bi ova mogla biti H. pomatia.
Sp. 38, f. 1097—1098. Helix Murrhina Chier.; N. Paludina acha-

tina Lam. var. brevis ; B. Vivipara fasciata Mtill.
Sp. 39, f. 1099—1100. Helix fasciata Gm.; N. Paludina achatina

Lam. var. elongata; B. Vivipara fasciata Miill.
Sp. 40, f. 1101—1102. Helix vivipara L.; N. Paludina vivipara

Drap. ; B. Vivipara vera Frfld.
Sp. 41, f. 1103—1104. Helix decollata L.; N. Bulimus decollatus
Brug. ; B. Stenogyra decollata L.

Sp. 42, f. 1105—1106. Helix truncata Chier. ; N. Bulimus . . . B

Sklonio bi se povjerovati, da je ovo jedna Rissoa; nesa-
vršena je svakako.
Sp. 43, f. 1107 — 1108. Helix miseria Chier.; N. Bulimus acutus
Muli. var. abbreviata giov. esemp., B. Pleurodonta acuta Miill.
Sp. 44, f. 1109—1110. Helix turbinata Olivi; N. Bulimus radiatus

Brug.; B. Zebrina detrita Miill.
Sp. 45, f. 1111 — 1112. Helix atra Gm. ; N. Limneus palustris Drap.;
B. Limnaea palustris Miill.

Po Nardu, na tabli pisca, ova je H. striatula Oliva.
Sp. 46, f. 1113 — 1114 Helix pulula Chier.; N. Succinea amphibia

Drap. var. media, elongata; B. S. Pfeifferi Rossm.
Sp. 47, f. 1115—1116. Helix stagnalis L. ; N. Limneus stagnalis

Drap.; B. Limnaea stagnalis Miill.
Sp. 48, f. 1117 — 1118. Helix Alsa Chier.; N. Limneus stagnalis

Drap.? pullus. ; B Limnaea truncatula Miill.
Sp. 49, f. 1119-1120. Helix Bona Chier.; N. Limneus? . . ., pul-
lus. ; B. Limnaea. . . .

Vidjeti je mladjan primjerak valjda od L. ova ta.
Sp. 50, f. 1121—1122. Helix Edusa Chier.; N. Succinea amphibia

Drap. pullus?; B. S. putris L.
Sp. 51, f. 1123 — 1124. Helix Dafne Chier.; N. Succinea amphibia

Drap.; B. S. putris L.
Sp. 52, f. 1125 — 1126. Helix putris L. ; N. Limneus ovatus Drap.
var.; B. Limnaea ovata Drap.

Digitized by CjOOQLC

104 SP. BRUSIKA.

— f. 1127—1128. Helix putris L. var. a; N. Limneus pereger
Đrap. var. ; B. Limnaea ovata Drap.

Sp. 53, f. 1129—1130. Helix auricularia L.,* N. Limneus auricu-

larius Drap. var.; B. Limnaea auricularia Drap.
Sp. 54, f. 1131—1132. Helix heliotoidea L.; N. Sigaretus perspi-
cuus? Phil. ; B. Lamellaria perspicua L.

Kako Narđo kaže, ova je Buli a haliotidea Renierova.
Ubrao ju Chiereghini na obali , a neznavaše da li je ora
vrst „del mare, dei fiumi o della terra tt .

— f. 1133—1134. Helix heliotoidea Chier. var. a; N pullos

spec. praeced. ; B. Vitrina diaphana Drap.

Ne ima ništa zajedničkoga sa predjasnom ; jer je sigurno,
da je to zemska Vitrina, te baš vrst diaphana.

ROD NBRITA.

Sp. 1, f. 1135—1136. N$rita canrena L.; N. Natica millepuncUU
Lam.; B. idem.

Pisac ju ima iz većih dubina zaljeva, a naslikani primjerak
je srednje veličine.

— f. 1137—1138. Nerita canrena L. var. a; N. Natica adsperaa
Menke, Nerita fasciata Ren. B. N. hebraea Martvn.

I za ovu valja isto, što se za predjašnju reklo.
Sp. 2, f. 1139-1140. Neritia glaucina L.; N. Natica Ouillemini
Payr., N. sordida Sow. ; B. Natica Guillemini Payr.

„Abita questa gli Asprei tt i odtud ju on imao mnogo puti,
a sabra ju „fra Sottomarina e Brondolo".

Da se ne pomieša sa N. intricata Don. (N. Valencien-
ne si i Payr.).

— f. 1141—1142. Nerita glaucina L. var. a; N. Natica Valen-
ciennesii Payr.; B. N. Alderi Forbes.

— f. 1143—1144. Nerita glaucina L. var. b; N. Natica Valen-
ciennesii Payr. ; B. N. Alderi Forbes.

Mnijem, da ove dvie razlike Chiereghinove izhode ii istoga
mjesta odkud i uzor. U bilježkah, što jih učini o rukopisa
pisca, nepomnjom ne spomenu izvora ovima.
Sp. 3, f. 1145-1146. Nerita fasciolat* Chier. ; N. Natica fasciotata
Ch. Nardo; B. N. macilenta Phil.

„Abita questa il nostro Golfo non mol to in distanza dal-
T Isola di Cherso, ed Ossero , asserendomi cosl i nostri Pe-

Digitized by CjOOQIC

PRINESCI MALAKOLO0IJI JADRANSKOJ. 105

scatori, che piu volte me la fecero avere ; e ne mai P ebbi

da altra localit& a .

Ovo je najdrobnija i liepa vrst jadranska, koju sain odkrio,

na ne valja ju pomiešat sa N. maci lenta iz moga kataloga

(N. macilenta Brus. non Phil. Contrib. pella Fauna d. moli.

dalm. p. 69, nr. 103)
Sp. 4, f. 1147—1148. Nerita Scilla Chier.; N. Valvata pisci nali 8

Drap.; B. V. piscinalis Mfill.
Sp. 5, f. 1149—1150. Nerita lacustris L.; N. Neritina . . . .; B.

Neritina. . . .
Sp. 6, f. 1151—1152. Nerita fluvialis L.; N. Neritina fluviatilis L.;

B. Neritina. . . .
Sp. 7, f. 1153—1154. Nerita litoralis L.; N. Neritina . . . .; B.

Neritina. . . .

— f. 1155 — 1156. Nerita litoralis L. var. a; N. Neritina . . . .;
B. Neritina. . . .

Sp. 8, f. 1157 — 1158. Nerita subtruncata Chier.; N. Littorina sub-
truncata Ch. Nardo ; B. L. obtusata L.

w Questa mi fu portata dai nostri PeBcatori piu volte insieme
colla seguente, che qui pongo per una varietk di questa, as-
serendomi Eglino di aver sempre pescata e V una, e V altra
in Oolfo non molto in distanza dalla spiaggia delP Istria - .

Budi da su ribari znalice zavarali pisca, budi da su ju od
ista ulovili u moru, a u tom slučaju ne možeš pomisliti drugo,
nego da izhodi valjda iz kakvoga gruha (zavorra) kojega broda,
ipak je jamačno, da ova vrst nije jadranska. Naslikani pri-
mjerak dug je svojih 5 mm - a Širok 6 mm -, te ne može biti drugo,
nego manji primjerak od L. obtusata Linneova.

— f. 1159 — 1160. Nerita subtruncata Chier. var. a; N. Littorina
subtruncata Ch. Nardo var.; B L. obtusata L.

Ne predstavlja nikakvu dobru razliku.
Sp. 9, f. 1161 — 1162. Nerita rapula Chier ; N. Littorina ....
pullus?; B. Cvelops neriteum L.

Nije drugo, nego mlada C. neriteum okrugla, oštroga
šiljka ; a ima ju pisac od ribara, koji ju uhvatiše „non lungi
dalle spiaggie delP Istria".
Sp. 10, f. 1163—1164. Nerita rustica Chier. ; N. Littorina saxoides
Cbier giovine esemplare ; B. L. sasatilis Olivi var. Adriatica
Brus.

Digitized by CjOOQI€

106 SP. BRUSINA.

Kolikogod je izvjestno, da je ova Chiereghinova vrst forma
mladjahna od L. saxatilis 01., i navlastito ona manja, sa
poprednimi brazdam i dubljini, to ipak ne znam, da li se vje-
rovati može, što pisac o boravku njenu, veli: „Abita que&ta
i fondi maggiori della localitk del nostro Golfo detta il Quar-
nero, cosl avendorai sempre asserito i nostri Pescatori, cbe
molte volte me la fecero avere".

Sp. 11, f. 1165—1166. Nerita saxoides Chier.; N , pros-

sima alla Littorina littorea. Esemplare adulto; B. Littorioa
saxatilis Olivi. var. Adraitica Brus.

„Io trovai questa attaccata sui sassi calcarei posti in mare
al piede della gran muraglia . . . u

To je upravo veća forma iz Chioggje, koju pripomenuh go-
voreći o Turbo saxatilie 01. i Chier., ne razliknjuć se
ni u cera od ove.
Sp. 12, f. 1167—1168. Nerita libera Chier.; N. Littorina coerule-
scens Lam., Turbo neritoides 01.; B. L. neritoides L

„A bita questa attaccata come V antecedente sui medesimi
sassi, ma sempre ricovrata al mcglio che puo fra Ie loro fis-
sure, . . . u

Sp. 13, f. 1169-1170. Nerita hilarula Chier.; N , prossima alla

N. textilis, Gm. ed alla N. tessellata ; B. Nerita tessellata Gm.

, Abita que8ta i fondi del nostro Golfo nella localitii detta
il Quarnero, cio per detto dei Pescatori che varie volte me
la fecero avere".

Ovdje imamo opet vrst inostranu; nije od potrebe kazati,
da ili se ribari prevari&e, ili htjeli prevariti našega pisca, jer
N. tessellata Gm. jest vrst iz Antilla.

Svezak IX, al. 1171— 1272 (opit u III svezku).

ROD HALIOTIS.
Sp. 1, f. 1172-1172. Haliotis Midae L. ; N. H. tuberculata L. var.

1 Ph. ; B. H. tuberculata L.
Sp. 2, f. 1173—1174. Haliotis tuberculata L.; N. H. tuberculata
L. var. 2 Phil. ; B. H. tuberculata L.

Primjerci naslikani na dvie table malo se razlikuju jedan
od drugoga , a pripadaju obćoj jadranskoj formi. Pisac ju
našao dva tri puta „al piede della sopra indicata grande mu-
raglia", drugu pak našao ,alquante volte" na istom mjestu.

Digitized by CjOOQIC

PRINESC1 MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 107

Sp. 3, f. 1175—1176. Haliotis Ađriatica Chier.; N ; B.

Haliotis Ađriatica Chier.

„Testa auriculata, subovata, exterius albido-subfusco colo-
rata, transversim plicata, plicis elevatis, uaque ađ pertusum
laterem porrectis, retrorsum ab ipso iatere longitudinaliter di-
midia parte sulcata et dimidia striata; intus margaritacea,
subviolacea".

r Io ho trovato questa tre, o quattro volte come le altre due
suddette specie attaccata at piede della grande muraglia, divi-
dente il mare dalla nostra Laguna; ed ebbi pur' anco molte
volte questa dai nostri Pescatori, che mi asserirono ogni qual
volta di averla pescata non molto lungi dalle spiaggie del-
V Istria a .

Zagledavši po prvi put svršenu sliku piščevu njegove vrsti,
pomislih sam sobom, tu imaš opet posla s jednom inostranom
vrsću; nu kad sam se domislio, kako Chiereghini duševno i
savjestno radi naznačujuć potanko, da na dlaku, izvor svakoj
ljušturi svoje sbirke , zato što veli , da je po koj put imao
ovu od ribara, moglo bi valjati ono više rečeno o drugih ino-
stranih vrstih, ali ozrievši se na to, da je i sam tri do četiri
puta ubrao ju , držati nam ju je jadranskom. Nu stalno je,
da ju niesu poznali svi sabirnici obiju jadranskih krajeva.

Naslikani primjerak dug je dobrih 40 ,im * a širok 28 mm -, a
za sad ovdje ne mogu ina ništa dometnuti, nego da je ova
Haliotis Chiereghinova po razporedu troha i rebarca naj-
bliža skupu Haliotisa, kojih bi jedna bila H. tricosta-
1 i a Lam. iz Jave (Desh. Le$on element, de Conch. t 65,
f. 9 — 10). Mladi talijanski naravnici neka pronadju po koj
primjerak, koj bi bio prema vrsti Chier., pohodeći stopani-
cami, koje jim on sam ukazao, da se posvjedoči, je li vrst
dobra ili ne.
Sp. 4, i. 1177—1178. Haliotis marmorata L. ; N. H. tuberculata L.
var. 4 Ph. ; B. H. tuberculata L.

Pisac ju ima kako i tri predjašnje, a nije van obične H.
tuberculata, nješto manja, malne posve bez pjega, tobožnja
H. striata raznim jadranskim piscem.

Digitized by CjOOQLC

108 8P. BRU8INA.

ROD PATELLA.
Sp. 1, f. 1178-1181. Patella neritoiđea L.; N. Calvptraea neri-
toidea? L. an var. Calypt. muricatae; B. C. spirata Nardo.

„Io ebbi questa non altriraenti raai che attaccata aopra altre
maggiori conchiglie, pescate nei fonđi della localita del nostro
Golfo detto Quarnero u .

Na tabli Chiereghinovoj dodao Nardo, Calyptraea spi-
rata Nardo, an Calyp. Lamarckii Desh. Od novijih sa-
birača jest Baldo prvi, koj imaše ovu vrst od ribara Chiozota,
uhićenu u zaljevu, a jamačno bliže obali taljanskoj, a bio je
tako dobar i meni njekoliko primjeraka podao.

Kao što sam tvrdo uvjeren, da tobožnje C. vulgaris i
C. m urica ta, koje držahu za različnu vrst i Dan. i San.,
i Stosić, i ja i mnogi drugi, pripadaju jednoj jedinoj vrsti,
koja se ima sad zvati Calyptraea Chinensis L., tako
mislim, sa Olivom, Renierom, Chiereghinom , Nardom i Par-
reyssom, da je ova forma samo za se vrst posebita, na prvi
mah razluči va od svih kolikih razlika C. Chinensis, i to
svojom poluoblom uzdignutom formom, znameni vidljivimi
obrata, rubom nepravilno valovitim, i stalnim biljegom, sto
je s jedne strane raztegnuta, uviek gladka, i masti tmasto-
ljubičaste. U svojoj malakologiji opisat ću ju obširnije i dati
njezinu sliku, tako podpunu u Chier., da nije potrebno ino,
nego ju prepisati. Za sad podajem samo preostalu sioonimiju,
navodeći i ono, što veli Olivi o toj vrsti, i to:

„Abita nei fondi consistenti arenosi alquanto misti di limo*.

„Si attacca a diversi corpi, e in particolare al Turbo Te-
rebra a .

„La spoglia 6 rarissima sul littorale".

1792. Patella neritoiđea Olivi Zool. Adr. p. 189 (non
L.). — 1804. Patella neritoiđea Ren. Tav. alf. dellc
conch. adr.— 1866. Calyptraea Hoberti Parrevsa in litt

Ime, koje Olivi i Chiereghinl nadjenuše, ne može se pri-
hvatiti zato što je P. neritoiđea L. vrst različna od ovoga
roda.

Naša ima posve habitus od Caly ptraea (Cracibulum)
rugosum Desh. sa otoka Chiloe.

Sp. 2, f. 1182—1184. Patella Chinensis L.; N ; B. Calvp-

traea Chinensis L.

Digitized by CjOOQ1€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 109

Imao ju pisac iz zaljeva, i ubrao takođjer u nanosu medju
Sottomarina i Brondolo. Upravo je tobožnja C. m urica ta.
Sp. 3, £ 1185—1186. Patella crepiđula L.; N Crepidula ungui-
formis Lam.; B. idem.
Forma malena, ponješto uzka. Imao ju iz zaljeva.
- £ 1187 — 1188. Patella crepidula L. var. a; N. Crepidula
unguiformis Lam. var.; B. C. Moulinsi Mich.
Forma velika, razmaknutija, pregi bijena.
Sp. 4, £ 1189—1191. Patella pinaria Chier.: N. Crepidula forni-
cata Lam. var. transvcrsim plicata; B. C. Moulinsi Mich.

„. . . affissa sulle vecchie, e grandi Pinne, pescate nel
nostro Golfo*.
Sp. 5, £ 1192 — 1193. Patella ungarica L.; N. Pileopsis ungarica
Lam.; B. Capulus Hungaricus L.

„Abita questa il solo nostro Golfo, ed i Pescatori, che molte
volte me 1' hanno fatta avere m' asserirono di trovarla attac-
cata ai pezzi di dirupi isolati, che alle volte vengono loro di
prendere; e fra le altre molte eh' io ebbi da loro, ne trovai
di tratto in tratto alcune, che non erano ro'onde alla base,
ma molto lateralmente compresse, mostranti per altro sempre
la maggior diagonal della loro base esser lunga quanto Ual-
tezza della conehiglia, ed il suo apice rivoltare non altrimenti
che al di sopra d' una delle due estremit& della detta diago-
nale. Queste cosi compresse non volli tenerle per una varieti
della presente, credendole tali trovarsi, forse per non poter
dilatare la sua base, ove esse stavano affisse, non essendo
essa in verun altra parte dissimili dalla presente".

Forma, o kojoj sbori pisac, jest upravo var. compressa
Dan. et San., a dočim se slažem s njim u razlaganju izvora
forme, može se ipak razborito držati za dobru razliku.
Sp. 6, f. 1194—1196. Patella tricarinata L. ; N. . . ., Forse nuova
specie se non & la valva inferione d' un Acasta; B. . . .

Kako iz slike piščeve ne mogu razabrati, koja bi to čest
Acaste bila, tako držim za stalno, da naslikani komad ne
pripada nijednomu mekušcu, nego valjda ljušturi drugog kojeg
stržnika; te ne bi inače umio reći, od koje bi ine životine
moglo biti« P. tricarinata Oliva ista je stvar.
Sp. 7, f. 1197—1199. Patella riparia Chier.; N. P. crenata Gm.
Ben.; B. P. Lusitanica Gm.

Digitized by CjOOQI€

110 SP. BRUSINA.

„Questa conchiglia, che Olivi nella sua Zoologia Adriatica
poae pella Patella vulgaria đi L., e eh' io qui pongo
sotto il norae suddeito, . . ."

„Abita questa anco la nostra Laguna, se ben đi rado, attac-
cata alle rive đi pietra calcarea, ma frequentemente poi U
trovai affissa al pieđe đella grande muraglia, che guarda il
mare, e lo separa dalla đetta Laguna; e su questo vidi pur
anco, se ben poehe volte, la segnente Patella, che son per
dar al giudizio altrui, come una singolare varieta di qnesta,
non volendola cređere una specie diversa".

— f. 1200—1202. Patella riparia Chier. var. a; N. P. Bonnardi
Payr., P. angulata Ren.; B. P. coerulea L.

Jest ovo forma stisunta, četiri joj veća rebra s jedne, a
četiri 8 druge strane.

Podpuna je prema Patella subplanata Potiez e Mi-
ehauđ (Gallerie des Mollusques de Mus. de Douai V. I, p.
524, nr. 2, t 13, f. 3-4).
Sp. 8, f. 1203-1204. Patella cinerea Chier.; N. Gadinia? cinerea
Ch. Nardo; B. G. Garnoti Payr.

Imaju više puti iz Kvarnera; slika je snimljena sa jednoga
od najvećih primjeraka, Sto su se u jadranskom moru našli.
Sp. 9 f. 1205—1206. Patella purpurina Chier.; N. P. laevissima
Ren.; B. Acmaea Gussoni Costa.

Ima ju takodjer vide puti iz Kvarnera.
Sp. 10, f. 1207—1209. Patella Pissura L.; N. Emarginula ....
nova species?; B. E. cancellata Phil.

„Abita questa negli Asprei a detto đei nostri Pescatori che
varie volte me la fecero avere, e mi riussl pur anco di tro-
varne nell' fesaminare il sedimento đella suindicata spiaggia
di sabbia. Fra le varie avute dai suddetti ne ritrovai alcane
ch' erano pochissimo elevate, e che mostravansi pur* anco di-
versificare da questa in alcune parti, e percio mi credei di
doverne qui in seguito presentare una, come una varieta đella
presente, ali' altrui giudizio"

Na tabli Chier., piSe Nardo, da je ista Emarginula
laeta Nardo.

Naslikani primjerak je riedke veličine.

— f. 1210—1211. Patella fissura Chier. var. a; N. Emarginula
• . • nov. spec; B. E. Huzardi Payr.

Digitized by CjOOQI€

PBINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 111

Na tabli Chier. piše Nardo E. pulchella Nardo.
Sp. 11, f. 1212-1214. Patella Graeca L.; N. Fissurella Bonnanii
Nardo mss. ; B. F. Graeca L.

Opaža pisac, da ju je dobio od ribara iz zaljeva, a nikada
iz Laguna.
8p. 12, f. 1215—1217. Patella nimbosa L.; N. Fissurella Gualtierii
Nardo mss.; B. F, costaria Bast.

Ova vrst, koja, kako pisac kaže, živi samo u zaljevu, jest
omanja forma vrsti mnom označene sa ugnutim zubčastim
obrubom, i luknjom skoro raznitom.
Sp. 13, f. 1218—1220. Patella reticulata Chier. ; N. Fissurella Li-
sterii Nardo mss. ; B. F. gibberula Lam.
Više put imao ju pisac iz Kvarnera.

ROD DENTALIUM.

Sp. 1, f. 1221. Dentalium Entalis L.; N ; B. D. entalis L.

„La superficie esterna di questo canello rimarcavisi liscia,
bianca, alquanto luccicante, e ad occhio armato di lente a
pieguzze sottili e leggierissime , ed alle volte esser sul suo
alto alquanto giallognola tt .

Imao ju iz zaljeva, i ubrao takodjer iz pjeska medju Sot-
tomarina i Brondolo.

Sp. 2, f. 1222. Dentalium politum L. ; N ; B. Dentalium

rubescens Desh.

„La superficie esterna di questo rotondo canello rimarca-
visi liscia, colorata d' un bianco rossicio, e tutta traversal-
mente striata da sottile annulate strie distanti quasi egual-
mente di poco una dali' altra, e questo pressoche tutte di color
ceuerognolo*.

Kako pisac veli, ima je obilno u Kvarneru, a vrlo riedko
ju je sabrao na obali ; ovi posljednji morali su, naravski, biti
izbačeni, zato jim lice „cenerognolo".
Sp. 3, f. 1223. Dentalium dentalis L.; N ; B. D. dentalis L.

„ . . . longitudinalmente striata da venti sottili strie alter-
native".

Imao ju iz zaljeva, te ju takodjer sabrao u nanosu.
Sp. 4, f. 1224. Dentalium arcuatum Gm. ; N ; B. Denta-
lium dentalis L.

Digitized by CjOOQLC

112 SP. BBUSINA.

„ . . . solcata da đieci elevati aolchi, ogni uno de' quali nel
mezzo del loro affossato avere un altro piccoletto solco, di
poco elevato, e renderla cosl in venti solchi alternativi, cioe
dieci maggiori ed altri dieci minori".

Imao ju kao predjašnju.

Sp. 5, f. 1225. Dentalium vulpinuiu Chier. ;N , an Dent

multistriatum Desh.j B. Dentalium Tarentinum Lam.

Dobio ga iz Kvarnera , a ista je vrst puno rasfiirena a
sbirkah jadranskih pod imenom D. striatulum.
Sp. 6, f. 1226. Dentalium vulpeculum Cbier.; N ; B. Den-
talium Terentinum Lam.

Ob ovom, koga je pisac, njekolike pute dobio iz Kvarner*,
ninijem, da nije drugo, nego manji primjerak vrsti naznačene.

ROD 8EBPULA.

Sp. 1, f. 1227—1228. Serpula seminulam L.; N. . . .

Držim da spada u razred klietkara.
Sp. 2, f. 1229—1230. Serpula spirillum L.; N. . .

Ima biti prava Serpula.
Sp. 3, f. 1231—1232. Serpula spirorbis L.; N . . ., an nova species.
Sp. 4, f. 1233. Serpula buccinula Chier.; N. . . .
Sp. 5, f. 1234. Serpula subtilis Chier.; N. . . .
Sp. 6, f. 1235. Serpula vermicularis L.; N. . . ., an spec. nova.
Sp. 7, f. 1236. Serpula triquetra L.; N. Vermilia triquetra Lam.
Sp. 8, f. 1237. Serpula decussata Gm. ; N. . . . an nova species.
— f. 1238. Serpula decussata Om. var. a ; N. . . . an nova species.
Sp. 9, f. 1239. Serpula echinata Gm.; N . . .
Sp. 10, f. 1240. Seipula Riolensis Chier.; N. . . .
Sp. 11, f 1241. Serpula afra Gm.; N. . . . an nova species.

Sve vrsti našega pisca od si. 1231 do 1241 pripadaju u
razred vitičnjaka, većina jih pako u rod Serpula.

Sp. 12, f. 1242—1243. Serpula convolvulata Chier.; N , Adan-

son, Datin, f. 4, B. A. ? ; B. Vermetus triqueter Bivona.

Vrlo dobro naslikana je vrst, što mu dopala ruku više puti
iz zaljeva; slika pod br. 1243 nije dovršena.
Sp. 13, f. 1244. Serpula contortuplicata L. ; N. . . . an nova species.

I ova je prava Serpula.
Sp. 14, f. 1245. Serpula turboides Chier.; N. . . . an Vermetus; B.
Vermetus intortus Lam.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 113

Primjerak, vještački napravljen, priliepljen uz jedan ka-
menčić, dopao je pisca iz zaljeva, nikada iz lagana; a isti
je, što i V. subcancellatus Biv.

Sp. 15, f. 1246 — 1247. Serpula arenaria L. ; N. Vermetus gigas Bi-
vona; B. V. arenarius L.

„Questa conchiglia . . . pongo pella suddetta, avendola cosl
pure Olivi nella sua Zoologia Adriatica riportata, . . . a

Mnogo put ju dobio iz zaljeva. Slika br. 1246 vrlo dobro
pokazuje našu vrst, a sliku pod br. 1247 nije bio pisac završio.

Sp. 16, f. 1248. Serpula viperina Chier. ; N. . . .

Sp. 17, f. 1249. Serpula serpentula Chier. ; . . .

Sp. 18, f. 1250. Serpula anguicoides Chier.; N. . . .

Sp. 19, f. 1251. Serpula infundibularis Chier.; N. . . . an Serp.
infundibulum Lani.

Sp. 20, f. 1252. Serpula cannalliculus Olivi; N. . . .

Sp. 21, f. 1253. Serpula polvtalamia L. ; N. . . . an Septariae sp.
nova.

Sp. 22, f. 1254. Serpula conglutinata Chier. ; N. . . .

Sp. 23, f. 1255. Serpula filograna L.; N. Filograna alata Ren.

Ove posljednje vrsti od slike br. 1248 do si. 1255 pripa-
daju takodjer u razred vitičnjaka, a većina jih u rod Ser-
pula, a o tom nije mjesta ovdje rieči zapodievati.

ROD TEREDO.

Sp. 1, f. 1256. Teredo navališ L. ; N. idem; B. T. pedicellata?
Quatr.

Veli pisac, da se nahodi u lagunah na kakovu drvu, ostav-
ljenu koje vrieme pod vodom. Naslika tanahno drvo, koje
izgleda posve iztočeno malimi šupljinćaini , te tu ako i nije
naslikao dotične ljušture, ipak mnijem, da će to biti T. pe-
dicellata, koju sam vidio i u sbirci dr. Narda.

Sp. 2, f. 1257. Teredo Utriculus Gm.; N. Septaria ?; B.

Teredo Norvegica? Spengler.

Ni ovoj vrsti nije pisac načinio ljušture, nego samo kus
drva, u kom vidiš povećih šupljica, upravo istoga lika i po-
mjera, kako su oni izdubeni u drvu , što se našlo u luci za-
darskoj, i koje se čuva u kabinetu c. kr. gimnazije istoga
grada, a to od Teredo Norvegica. Jer sam i ovu vidio
u. J. A. XI. 8

Digitized by CjOOQI€

114 SP. RBUSINA.

sam u sbirci đr. Narda, reći mi je, da će jamačno pripadati
u vrst, mnom gore više naznačenu.

BOD SABELLA.

Sp. 1, f. 1258. Sabella dentaloides Chier.; N. Pectinaria auricoma
Blainv.

Sp. 2, f. 1259. Sabella trigona Chier.; N. . . .

Sp. 3, f. 1260. Sabella aggregata Chier.; N. . . .

Sp. 4, f. 1261. Sabella asprediensis. ; N. Sabella membranacea Ren.,
veste della Tricel. variopedata Ren.

Sp. 5, f. 1262. Sabella chrvsodon L.; N. Terebella conchilegaL.

Sp. 6, f. 1263. Sabella conchillita Chier.; N. . . . an pars ante-
rior spec. praecedentis.

Sp. 7, f. 1264. Sabella ramosa 01.; N. . . .

Sp. 8, f. 1265. Sabella Capenais Gm. ; N. . . . prossima alla Sab.
membranacea Ren.

Sp. 9, f. 1266. Sabella filalghifera Chier. ; N. . . .

Sp. 10, f. 1267. Sabella nigra Gm. ; N. . . . Pectinariae tubulus.

Sp. 11, f. 1268. Sabella quadrangularis Chier.; N. . . . an Pecti-
nariae tubulus.

Sp. 12, f. 1269. Sabella penicillus L.; N. Amphitrite ?

Sp. 13, f. 1270. Sabella teredula Chier.; N. . . .

Sp. 14, f. 1271. Sabella coriacea Chier.; N. . . . an Sab. membra-
nacea Ren.

Sp. 15, f. 1272. Sabella diaphana Chier. ; N. Sabella calamus Ren.
n. gen. Chiereghina Nardo, Mss., se ne conoscono due specie.
Posljednje ove vrsti ulovio sam jedan primjerak u Sali na
otoku Dugom (Isola Grossa ili Lunga). Vrsti Chiereghinove,
roda Sabella, pripadaju bud u razred vitičnjaka preraz-
lične familije, bud nisu vrsti podpune, nego ulomci od ovih.

Digitized by LjOOQIC

PRI N ESC I MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 115

Pregled

vrsti sadržanih u Chiereghinovom djelu, po novoj jim nomenklaturi,
i geografički jim razpored u jadranskom moru polag istoga spisatelja.

(F. Ch. = Figura Chiereghini ; M. A. = Mare Adriaticum ; 0. V. = Ora Ve-
neta; S. L. = Sinus Liburnicus; I. = Istria).

Aoephala.

1. Gastrochaena dubia Penn. F. Ch. 29—31. M. A.

2. Teredo Norvegica? Speng. F. Ch. 1257. O. V.

3. Teredo pedicellata? Quatr. F. Ch. 1256. O. V.

4. Pholas dactvlus L. F. Ch. 21—24. M. A.

5. Barnea candida L. F. Ch. 25—28. M. A.

6. Solen vagina L. F. Ch. 38—40. O. V.

7. Solen siliqua L. F. Ch. 41—43. O. V.

8. Solen ensis L. F. Ch. 44-46. O. V.

9. Ceratisolen legumen L. F. Ch. 47—49. O. V.

10. Solecurtus strigilatus L. F. Ch. 50—52. M. A.

11. Solecurtus candidus Renier F. Ch. 53—55. M. A.

12. Saxicava irregularis Nardo F. Ch. 225—227 M. A.

13. Corbulomva Mediterranea Costa F. Ch. 90—92. O. V.

14. Corbula gibba Olivi F. Ch. 143—145. 146-149. M. A., O. V.

15. Neaera cuspidata Olivi F. Ch. 150-152. M. A.

16. Thracia pubescens Pult. var. solida Chier. F. Ch. 68—69. M. A.

17. Thracia papvracea Poli F. Ch. 32—34. O. V.

18. Thracia convexa Wood F. Ch. 62—64. O. V.

19. Thracia corbuloides Desh. F. Ch. 65—67. O. V.

20. Mactra stultorum L. var. inflata Bronn. F. Ch. 207—209. O. V.
var. lactea Gm. F. Ch. 210-212. 213—215. O. V.

21. Mactra triangula Renier F. Ch. 216—218. O. V.

22. Mesodesma cornea Poli F. Ch. 81—83. O. V.

23. Syndosmya alba Wood F. Ch. 84—86. O. V.

24. Scrobicularia compressa Pult. F. Ch. 59—61. O. V.

25. Gastrana fragilis L. F. Ch. 70—72. 73—75. M. A., O. V.

26. Donax trunculus L. F. Ch. 87—89. 219-221. O. V.

27. Donax semistriata Poli F. Ch. 222—224. O. V.

28. Psammobia vespertina Chemn. F. Ch. 56—58. O. V.

29. Psammobia Ferroensis Chemn. F. Ch. 93—94. 95—96. 97—98.
O. V.

30. TeUina nitida Poli F. Ch. 99—101. 105—107. 0. V.

Digitized by CjOOQ|.€

116 SP. BRUSINA.

31. TeUina planata L. F. Ch. 102—104. 111—113. M. A., 0.
V., Cres.

32. Tellina depressa Gm. P. Ch. 114—116. O. V.

33. TeUina exigua Poli P. Ch.»120-122. M. A.

34. Tellina balaustina L. F. Ch. 126-128. 135—136. O. V.
36. Tellina pulchella Lam. P. Ch. 108-110. O. V.

36. Tellina serrata Renier F. Ch. 117—119. M. A.

37. Petricola lithophaga Retz 312-314. O. V.

38. Venerupis Irus L. F. Ch. 267—269. 0. V.

39. Lucinopsis undata Penn. F. Ch. 140—142. 202—204. M. A.,
O. V.

40. Cypricardia đentata Renier F. Ch. 478—480. M. A.

41. Tapes decussatus L. F. Ch. 294—296. 303-305. O. V.

42. Tapes aureus Gm. F. Ch. 306—308. O. V.

43. Tapes laetus Poli F. Ch. 246-248. O. V.
var. Polyxena Chier. F. Ch. 249 -251. O. V.
var. bicolor Lam. F. Ch. 309-311. O. V.

44. Tapes Beudanti Payr. F. Ch. 297-299. O. V.

45. Tapes geographicus Gm. F. Ch. 300—302. M. A.

46. Venns verrucosa L. F. Ch. 228—230. 264 266. M. A., 0. V.

47. Venus gallina L. F. Ch. 224-226. 0. V.

48. Venus ovata Penn. F. Ch. 252-254. 255-257. 258— 260. M.
A. O. V.

49. Venus fasciata Don. F. Ch. 231—233. O. V.
50 Cvtherea Chione L. F. Ch. 243—245. M. A.

51. Cytherea rudis Poli F. Ch. 240-242. 288-290. 291 -293. 0. V.

52. Artemis lupinus Poli F. Ch. 279-281. O. V.

53. Circe minima Mont. F. Ch. 270—272. 273-275. 276-278.
285-287. M. A., O. V.

54. Isocordia cor. L. P. Ch. 319—322. M. A.

55. Cardium erinaceum Lam. F. Ch. 186-188. M. A.

56. Cardium aculeatum L. F. Ch. 171—173. 174—176. M. A., 0. V.

57. Cardium echinatum L. F. Ch. 177—179. 180-182. M. A.

58. Cardium paucicostatum Sow. F. Ch. 159-161. M. A.

59. Cardium Dashayesii Payr. F. Ch. 156—158. M. A.

60. Cardium tuberculatum L. F. Ch. 153—155. 183- 185.M. A.,0.V.

61. Cardium papillosum Poli F. Ch. 189—191. 192— 194. M. A., 0. V.

62. Cardium exiguum Gm. F. Ch. 168—170. M. A, O. V.

63. Cardium parvum Phil. F. Ch. 162—164. 165— 167. M. A, 0. V

Digitized by VjOOQlC

PRIME8CI MALAKOLOOIJI JADRANSKOJ. 117

64. Cardium edule L. F. Ch. 195-197. 198-200. O. V.
var. Clodiense Renier F. Ch. 201—203. O. V.

65. Laevicardium oblongum Chemn. F. Ch. 204 — 206. M. A.

66. Chama grvphoides L. F. Ch. 326-328. M. A.

67. Cardita sulcata Brug. F. Ch. 323—325. M. A.

68. Lucina reticulata Poli F. Ch. 261—263. O. V.

69. Lucina leucoma Turt. F. Ch. 123-125. M. A.

70. Lucina divaricata L. F. Ch. 132—134. Pore«.

71. Kellia suborbicularis Mont. F. Ch. 129 131. 137-139. O. V., I.

72. Imisia aperta Renier F. Ch. 76—80. O. V.

73. Pectunculus glvciraeris L. F. Ch. 346—348. 349-350. 355—
357. 358-360. 361-363. M. A., O. V.

74. Pectunculus bimaculatus Pali F. Ch. 353-354. S. L.

75. Arca Noae L. F. Ch. 329—331. M. A.

76. Arca barbata L. F. Ch. 332—334. M. A.

77. Arca lactea L. F. Ch. 335-337. 338-340. M. A.

78. Nucula sulcata Bronn. F. Ch. 364-366. M. A., O. V.

79. Leda pella L. F. Ch. 341-343. O. V.

80. Leda pusilla Chiereghini F. Ch. 344-345. O. V.

81. Modiolaria marraorata Forb. F. Ch. 475—477. M. A.

82. Modiola barbata L. F. Ch. 439—441. M. A.

83. Modiola Petagnae L. F. Ch. 439—441. 469-471. M. A.

84. Lithodorous lithophagus L. F. Ch. 434—438. O. V., I.

85. Mvtilus galloprovincialis Lam. F. Ch. 443—444. 445 - 447. 448
-450. M. A., O. V., I.

var. ungulata L. F. Ch. 451-453. 454-456. 457-459. M.
A., O. V.

86. Mvtilus minimus Poli F. Ch. 466-468. S. L.

87. Mvtilus denticulatus Renier F. Ch. 460 -462. 463-465. S. L.

88. Avicula Tarentina Lam. F. Ch. 484—486. M. A.

89. Pinna nobilis L. F. Ch. 487-489. 490. 491. 492. 493. M. A.,
O. V., Malamocco.

90. Lima squamosa Lam. F. Ch. 395-397. L. S., Dalmacija.

91. Lima inflata Chemn. F. Ch. 398—400. M. A.

92. Pecten varius L. F. Ch. 386-388. 389-391. M. A., O. V.

93. Pecten opercularis L. F. Ch. 380-382. M. A.

94. Pecten glaber. L. var. snlcatus Lam. F. Ch. 377—379. O. V.

95. Pecten flexuosus Poli F. Ch. 374—376. M. A.

96. Pecten inflexus Poli F. Ch. 392—394. M. A. Rimini

Digitized by VjOOQlC

118 SP. BEUSINA.

97. Pecten Testae Biv. F. Ch. 383—385. O. V.

98. Pecten Jacobaeus L. F. Ch. 367—370. 371—373. M. A.,0. V.

99. Spondylus gaederopus L. F. Ch. 315—318. M. A.

100. Ostrea cristata Born. F. Ch. 408—410. 432-433. O. V.
var. depressa Phil. F. Ch. 405-407. 411—413. 430—431.
O. V.

101. Ostrea lamellosa Brocc. F. Ch. 401-404. M. A., O. V.

102. Anomia ephippium L. F. Ch. 414—416. 420-421. 428—429.
M. A., Dalmacija.

var. elegans Phil. F. Ch. 426-427. M. A.

103. Anomia aspera Phil. F. Ch. 422-423. 424—425. M. A.

104. Anomia patelliformia L. F. Ch. 417—419. O. V., Cres.

Gasteropoda.

105. Ovula carnea Poiret F. Ch. 545—546. M. A.

106. Trivia Europaea Mont. F. Ch. 531—532. 533—534. M. A.

107. Cypraea lurida L. F. Ch 523—524. Brač.

108. Cypraea pyrum Gm. F. Ch. 527—528. M. A.

109. Mitra ebenus Lam. F. Ch. 581—582. 583-584. 585—586. M. A.

110. Mitra cornicula L. F. Ch. 579—580. 587—588. M. A.

111. Mitra cornea Lam. F. Ch. 577—578. S. L.

112. Mitra tricolor Gm. F. Ch. 593-594. O. V.

113. Mitra columbellaria Scac. F. Ch. 589—590. O. V.
var. fulva Nardo 575-576. O. V.

114. Columbella rustica L. F. Ch. 565—566. 571—572. 649—650.
S. L., Brač.

115. Columbella scripta L. F. Ch. 597-598. 599-600. 739—74(1
O. V., S. L.

var. lactea Phil. F. Ch. 595—596. S. L.

116. Columbella Brisei Chiereghini F. Ch. 601—602. M. A.

117. Cassidaria echinophora L. F. Ch. 605—606. 607-608. 609
—610. 611-612. M. A., I.

118. Dolium galea L. F. Ch. 603—604. M. A.

119. Cyclops neriteum L. F. Ch. 631—632. 633-634. 1161—1162.
M. A., O. V., I.

120. Nassa prismatica Brocc. F. Ch. 659—660. 661—662. 663-664.
665-666. O. V.

121. Nassa reticulata L. F. Ch. 641—642. 653-654. 657-658.
M. A., O. V.

Digitized by CjOOQI€

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 119

122. Nassa granulata Renier F. Ch. 615—616. M. A.
var. semicostata Brus. F. Ch. 617—618. M. A.

123. Nassa incrassata Muli. F. Ch. 619—620. 621-622. I.
var. saxatiiis Chier. F. Ch. 623—624. 625—626. O. V.

124 Nassa cosiulata Renier. F. Ch. 613-614. 707—708. M. A., O. V.
var. međia Phil. F. Ch. 637-638. 639—640. M. A., O. V.
var. castanea Brus. F. Ch. 639—640. 635—636. M. A., O. V.

125. Nassa mutabilis L. F. Ch. 629—630. M. A., O. V.

126. Nassa cornicula Olivi. F. Ch. 643-644. 645-646. 647-648.
M. A.

var. semiplicata Gosta. F. Ch. 627—628. S. L.

127. Epidromus reticulatus Blainv. F. Ch. 697—698. Bra&

128. Murex brandaris L. F. Ch. 673—674. 675-676. M. A., O. V.
var. longispina Nardo. F. Ch. 677-678. M. A.

129. Murex trunculus L. F. Ch. 679-680. 709-710. M. A., O. V.
var. nodulosa Phil. F. Ch. 681-682. M. A.

130. Murex erinaceus L. F. Ch. 683—684. M. A.

131. Murex decussatus L. F Ch. 687—688. M. A.

132. Murex cristatus Broc. F. Ch. 685—686. I.

var. Blainvillei Payr. F. Ch. 689—690. 691—692. O. V.

133. Murex Edwarsii Payr. F. Ch. 695-696. 699-700. O. V., S. L.

134. Murex costulatus Chiereghini. F. Ch. 693-694. Cres, Osor.

135. Murex corallinus Scac. F. Ch. 713—714. M. A.

136. Fusus craticulatus Renier. F. Ch. 711 712. M. A.

137. Fusus rostratus Olivi. F. Ch. 717—718. 719—720. 721—722.
725-726. M. A., O. V.

138. Fasciolaria lignaria L. F. Ch. 715—716. I.

139. Eutria cornea L. F. Ch. 701—702. 737-738. M. A., S L

140. Pisania Pusio L. F. Ch. 569-570. 573-574. S. L., I.

141. Pollia Orbignvi Payr. F. Ch. 655-656. O. V.

142. Pollia leucozona Phil. F. Ch. 703-704. 745—746. 747—748.
M. A , O. V.

143. Lachesis granulata Risso. F. Ch. 651—652. 705—706. O. V., S. L.

144. Defrancia gracilis Mont. F. Ch. 735—736. Građo.

145. Defrancia craticulata Olivi. F. Ch. 733—734. S. L.

146. Defrancia Leufroyi Mich. F. Ch 723—724. M. A.

147. Defrancia linearis Mont. F. Ch. 727-728. O. V.

148. Defrancia purpurea Mont. var. Philberti Mich. 591—592. 729
—730. 731—732. M. A., O. V., S. L.

Digitized by CjOOQLC

120 SP. BBUSINA.

149. Mangelia costulata Blainv. F. Ch. 741—742. O. V.

150. Mangelia laevigata Phil. P. Ch. 743—744. O. V.

151. Conus Mediterraneus Brug. F. Ch. 501—502. 503 -504 505
—506. 507-508. 509 510. 511-512. 513-514. 515-516.
517-518. 519. 520. 521. 522. M. A., O. V., S. L., L, Cre*

152. Chenopus pes pelecani L. F. Ch 667—668. 669—670. M A.

153. Cerithium vulgatum Brug. 751—752. 755—756. O. V.
var. gracilia Phil. F. Ch. 749—750. M. A.

154. Cerithium minutum Sowerby. F. Ch. 753-754. M. A.

155. Bittium scabrum Olivi. F. Ch. 757—758. 759-760. 763-
764. O. V.

156. Bittium afrum Danilo et Sanđri. F. Ch. 947-948. O. V.
var. Veneta Brug. F. Ch. 761—762. O. V.

157. Triforis perversa L. F. Ch. 765-766. O. V.

158. Gadinia Garnoti Payr. F. Ch. 1203—1204. S. L.

159. Philine aperta L. F. Ch. 551—552. O. V.

160. Akera bullato Muli. F. Ch. 535—536. M. A.

161. Haminea hvdatis L. F. Ch. 541—542. 543—544. M. A,
O. V.

162. Scaphander lignarius L. F. Ch. 547—550. M. A.

163. Cylichna truncata Adama. F. Ch. 537-538. O. V.

164. Volvula acuminata Brug. F. Ch. 539- 540. O. V.

165. Actneon tornatilis L. F. Ch 559- 560. 561-562. O. V.

166. Odostomia craticulata Renier. F Ch. 953—954. 955—956. S. L

167. Turbonilla lactea L. F. Ch. 943-944. 945 - 946. M. A., O. V.

168. Turbonilla scalaris Phil. F Ch. 949-950. O. V.

169. Eulima incurva Renier. F. Ch. 973-974. O. V.

170. Leiostraca subnlata Don. F. Ch. 971-972. M. A., O. V.

171. Scalaria communis Lam. F. Ch. 917-918. M. A., O. V.

172. Natica millepunctata Lam. F Ch. 1135—1136. M. A.

173. Natica Hebraea Martvn. F. Ch. 1137-1138. M. A.

174. Natica Guillemini Payr. F. Ch. 1139-1140. M. A., O. V.

175. Natica Alderi Forbes. F. Ch. 1141—1142. 1143—1144. M. A.

176. Natica macilenta Phil. F. Ch. 1145—1146. Cres, Osor.

177. Lamellaria perspicua L. F. Ch. 1131-1132. O. V.

178. Littorina 8axatilis Olivi, var. Adriatica Brus F. Ch. 869—870.
1163-1164. 1165—1166. O. V., S. L.

179. Littorina neritoides L. F. Ch. 1167-1168. O. V.

180. Alexia Biasolettiana Kiist. F. Ch. 557-558. O. V.

Digitized by VjOOQlC

PRINESCI MALAKOLOGIJI JADRANSKOJ. 121

181. Marinula Pirminii Payr. F. Ch. 553-554. 555-556. AI. A.,
0. V.

182. Rissoa auriscalpium L. F. Ch. 951 952. O. V.

183. Rissoa Monodonta Biv. F. Ch. 909-910. 911-912. O. V.

184. Rissoa venusta Phil. F. Ch. 903-904. 905 - 906. 907-908.
927—928. O. V.

185. Rissoa decorata Phil F. Ch. 925—926. S. L.

186. Rissoa ventricosa Destn. F. Ch. 929-930. O. V.

187. Rissoa splendida Eichw. F. Ch. 931-932. O. V.

188. Rissoa amethystina Renier. F. Ch. 933—934. O. V.

189. Alvania crenulata Mich. F. Ch. 885—886 M. A.

190. Alvania cimex L F. Ch. 88?- 888. 889-890. 895-896. M.
A, O. V., S. L.

191. Alvania Gervonia Chiereghini. F. Ch. 891-892. M. A.

192. Alvania reticulata Mont. F. Ch. 893—894. M. A.

193. Alvania Montagui Payr. F. Ch. 881—882. 883-884. M. A.

194. Manzonia costata Adams. F. Ch. 921—922. O. V.

195. Manzonia clathroides Chiereghini. F. Ch. 919—920. M. A., O. V.

196. Turritella ungulina L. F. Ch. 935-936. 937-938. M. A., O. V.

197. Tarritella triplicata Broc. F. Ch. 939—940. M. A.

198. Vermetus arenarius L. F. Ch. 1246—1247. M. A.

199. Vermetus triqueter Biv. F. Ch. 1242—1243 M. A.

200. Vermetus intortus Lam. F. Ch. 1245. M. A.

201. Calvptraea Chinensis L. F. Ch. 1182-1184. M. A.

202. Calvptraea spirata Narđo. F. Ch. 1179—1181 S. L.

203. Crepidula unguiformis Lam. F. Ch. 1185-1186. M. A.

204. Crepidula Moulinsi Mich. F. Ch. 1187-1188. 1189- 1191. M. A.

205. Capulus Hungaricus L. F. Ch. 1192—1193. M. A.

206. Phasianella pulla L. F. Ch. 899-900. M. A.

207. Phasianella tenuis Mich. F. Ch. 897—898. O. V.

208. Phasianella speciosa Miihlf. F. Ch. 901-902. M. A.

209. Collonia sanguinea L. F. Ch. 821-822. S. L.

210. Bolina rugosa L. F. Ch. 873—876. 877-878. M. A.

211. Clanculus corallinus Om. F. Ch. 789—790. S. L.

212. Clanculus Jussieui Pavr. F. Ch. 797—798. Cres, Osor.

213. Mondonta turbinata Born. F. Ch. 777—778. 801—802. 805—
806. 809—810. M. A., I.

214. Monodonta Aglietti Renier. F. Ch. 803—804. M. A.

215. Monodonta mutabilis Phil. F. Ch. 799—800. M. A.

Digitized by VjOOQlC

122 SP. BRUSINA.

216. Monodonta divaricata L. F. Ch. 785-786. S. L.

217. Zizyphinus conuloides Lani. F. Ch. 825 -826. 827 -828. 829
—830. 831-832. 833-834. M. A., I.

218. Zizyphinus conulus L. F. Ch. 837—838. M. A.

219. Zizyphinus laevigatus Phil F. Ch. 845—846. 847—848. 849
—850. S L.

220. Zizyphinus Laugieri Payr. F. Ch. 839—840. 843-844. 851-
852. 867-868. M. A, I.

var. violaceus Risso. F. Ch. 841 —842. M. A.

221. Zizvphinus unidentatus Phil. F. Ch. 859—860. 861-862. 863
—864. 865—866. L. S., Građo.

222. Zizvphinus crenulatus Broc. 857—858. L. 8.

223. Zizyphinus striatus L. F. Ch. 585-586. L. S.

224. Zizyphinus Montagni Wood. F. Ch. 853-854. I.

225. Zizyphinu8 granulatus Born. F. Ch. 835 — 836. Cres, Osor.

226. Gibbnla fanula Gm. F. Ch. 879-880. S. L.

227. Gibbula raaga L. F. Ch. 767-768. 769-770. M. A.

228. Gibbnla Fermonii Payr. F. Ch. 771—772. 795—796. S. L, L

229. Gibbula umbilicaris L. F. Ch. 773-774. 775—776 S. L.

230. Gibbula albida Gm. F. Ch. 787—788. 793-794. 807-808.
811-812. 813-814. 815-816. 817—818. 819-820. 823-
824. M. A., 0. V., S. L., I.

231. Gibbula Adriatica Phil. F. Ch. 779 -780. 781—782. 783-784.
791-792. M. A., O. V., I., Cres, Osor.

232. Haliotis tuberculata L. F. Ch. 1171-1172. 1173—1174. 1177
—1178. O. V.

233. Haliotis Adriatica Chiereghini. F. Ch. 1175-1176. O. V., I.

234. Fissurella Graeca L. F. Ch. 1212—1214. M. A.

235. Fissurella costaria Bast. F. Ch. 1215-1217. M. A.

236. Fissurella gibberula Lam. F. Ch. 1218-1220. S. L.

237. Emarginula cancellata Phil. F. Ch. 1207—1209. M. A, 0. V.

238. Emarginula Huzardi Payr. F. Ch. 1210-1211. M. A., 0. V.

239. Patella Lusitanica Gm. F. Ch. 1197—1199. O. V.

240. Patella coerulea L. F. Ch. 1200—1202. O. V.

241. Acmaea Gussoni Costa. F. Ch. 1205—1206. S. L.

242. Chiton Siculus Gray. F. Ch. 5—6. 7—8. M. A, O. V.

243. Chiton Estuarii Chiereghini F. Ch. 9—10. O. V.

244. Acanthochites fascicularis L. F. Ch. 1-2. 3— 4. M. A, 0. V.

245. Dentalium entalis L. F. Ch. 1221. M. A., O. V.

Digitized by VjOOQlC

PRINKS01 MALAKOLOGIJ1 JADRANSKOJ. 123

246. Dentalium Tarentinum Lam. F. Ch. 1225 1226. S. L.

247. Dentalium dentalis L. P. Ch. 1223. 1224. M. A., O. V.

248. Dentalium rubescens Desh. F. Ch. 1222. O. V., S. L.

Cephalopoda.

249. Argonauta Argo L. F. Ch. 494. M. A, O. V.

AppeHđtz.

1 Gasteropoda marina dubio.
Cypraea coerulea Chiereghini. F. Ch. 525-526.
Cjpraea haematites Chiereghini. F. Ch. 529—530.

II Gasteropoda marina ezotica.
Columbella mercatoria L. F. Ch. 565—566.
Voluta Miletis Chiereghini. F. Ch. 567—568.
Murex tribulus L. F. Ch. 671—672.
Littorina obtasata L. F. Ch. 1157—1188. 1159—1160.
Nerita tessellata Gm. F. Ch .1169—1170.

111 Acephala fluviatilia veneto-italica.
F. Ch. 35-37. 481-483.

IV Gasteropoda fluviatilia veneto-italica.
F. Ch. 871—872. 913—914. 915-916. 941-942. 989—990. 991
—992. 995-996. 1003-1004. 1005-1006. 1097-1098. 1099
—1100. 1101-1102. 1111—1112. 1113—1114 1115-1116.
1117-1118. 1119-1120. 1121-1122. 1123-1124. 1125—
1126. 1127—1128. 1129-1130. 1147-1148. 1149-1150.
1151—1152. 1153—1154. 1155-1156.

V Gasteropoda terrestria veneto-italica.
F. Ch. 923-924. 957—958. 969—960. 961—962. 963-964. 965
-966. 967-968. 969—970. 975—976. 977-978. 979— 980.
981-982. 983—984. 985-986. 987-988. 993—994. 997-
998. 999—1000. 1001-1002. 1007-1008. 1009— 1010. 1011
—1012. 1013-1014. 1015-1016. 1017-1018. 1019—1020.
1021 — 1022. 1023-1024. 1025-1026. 1027-1028. 1029—
1030. 1031—1032. 1033-1034. 1035-1036. 1037-1038. 1039
-1040. 1041—1042. 1043—1044. 1046-1046. 1047—104«.
1049—1050. 1051-1052. 1053—1054. 1055-1066. 10f7-
1058. 1069—1060. 1061—1062. 1063-1064. 1065—1066.1067

Digitized by VjOOQlC

124 8P. BRUSINA.

—1068. 1069—1070. 1071-1072. 1073-1074. 1075—1076.
1077—1078. 1079—1080. 1081-1082. 1083-1084. 1085-
1086. 1087—1088. 10*9—1090. 1091—1092. 1093-1094. 1103
—1104. 1105-1106. 1107—1108. 1109—1110. 1133—1134.

VI Cirrhipedia.

F. Ch. 11. 12. 13. 14-15. 16. 17. 18. 1194—1196?

VII Annulaia.

F. Ch. 1229 -1230. 1231—1232. 1233. 1234. 1235. 1236. 1237. 1238.
1239. 1240. 1241. 1244. 1248. 1249. 1250. 1251. 1252. 1253.
1254. 1255. 1258. 1259. 1260. 1261. 1262. 1263. 1264. 1265.
1266. 1267. 1268. 1269. 1270. 1271.

VIII Foraminifera.
F. Ch. 495-496. 497-498. 499-500. 1227—1228.

IX Ova mollusci.
F. Ch. 19-20.

Digitized by VjOOQlC

Tvorba i njezino trajanje.

Ćiiao u sjednici matematičko-prirodoslomoga razreda jugoslavenske akade-
mije znanosti i umjetnosti 12 lipnja 1869

PRAVI ČLAN Lj. VUKOTINOVIĆ.

Zadaća, koja nas je zapala, velika je; velika, što moramo u
mnogom pogledu krčiti nove puteve i tada na novo prokrćenih pro-
storijah sastavljati čvrsto osnovane temelje, za da se izvadjanje
znanstvenih gradnjah kod nas učini mogućnim. Zadaća ova po-
staje jošte većom, kada pomislimo, da nejma dovoljna materijala
jošte u našoj literaturi, da bi se mogli gotovirai jur sredstvi poslu-
žiti, te tako hitrijim korakom postupati na onu svrhu, koju si pred-
stavismo.

Nu makar da i velikom pa i težkom nazovemo zadaću ovu, ipak
iz druge strane mila nam je, jer nam nalaže sladke a i zahval-
nošću pune dužnosti , raditi najme za korist svoje domovine i u
širjera smislu takodjer za korist cieloga čovječanstva.

Kad bi zbilja tako bilo, da smo zaostali na polju znanostih, to
bi nas onda moralo nukati još većma, da pođvostručenom silom
težimo , kako da postignemo što skorije višji stupanj , — nu nije
baš tako ni kod nas sve crno, kao što bi se pričinilo na prvi po-
gled. — Istina je , da naša literatura nije još ni iz daleko onako
bogata, kao što je franceska, englezka ili njemačka, ali što se u
obće tiče one visine, na kojoj stoje znanosti, tu se nemože naći
tolika razlika medju našim narodom i drugimi kako ih zovemo pro-
svjećenim svietom, jer ako i n ej mamo u svih strukah množtva pisanih
knjigah, ipak možemo reći, da pozorno pratimo svaki pokret koj
biva izvan tiešnjega kruga našega, — i jer nam onaj golemi na-
priedak, koj je u novije doba svestrano kod inih narodah načinjen,
svjedoči , da je u obće mnogo toga palo sa svoje visine , da su
mnoge sisteme dosele izvrstnimi držane zabačene sada, i mnoge
prividne istine odstranjene za da novim iznašašćam ustupe miesto.

Digitized by CjOOQI€

126 U. VUK0TIN0V1Ć.

Kad je tomu tako, onda nismo samo mi u prvih početcih, nego
cio 8viet stoji na pragu prevrata, koj se pojavljuje u svih strukah
znanstvenih; — a daje zbilja tako, pokušat ću, da u kratku izvadkn
dokažem i to naročito u struci prirodoslovnoj, koja u najnovije
vrienie prednjači na čelu našega vieka otvarajući bogata vrela ne
samo u svojem užjera djelokrugu nego odtuda takodjer i za sve
ostale radnje duševne.

Prvi začetak prirodoslovja, koliko nam je poznato, imademo kod
Grkah tražiti. Pravi otac prirodoslovnih znanostih je Aristoteles;
on je prvi počeo opaživati prirodnine i to naročito životinje i bi-
line; on je počeo nožem u ruci iztraživati unutarnji ustroj njihov
i tako je položio temelj anatomiji. Njemu se pridruže Eudemus
i Kallisthenes; za botaniku navlastito Theophrastus. Tako
je Herodot obilazeći njekoč gore egipatske opazio u gorovrstih
tamošnjih na vrh su ležeće ukamnjene ljušture, te je došo na misao,
nije li možebiti ležalo tamo more njegda? Ovim jednostavnim na-
zorom položio je temelj geologiji, koja nam odkriva množtvo taj
nostih o sastavu naše zemlje.

Sve tako dalje širila se je ljubav za prirodoslovje od dana do
dana i pojedini muževi bacili su se upravo sa svimi silami svojinu
na iztraživanje nekojih strukah prirodoslovnih. Zoologiju obradji-
vali su osobitom revnošću Gessner i Aldrovandi; Svam-
merdan bavio se je izključivo sa insekti i tako su različni mu-
ževi postojano radili i trudili se u pojedinih strukah nemisleći u
ostalom na medjusobni savez pojedinih strukah ili na obća kakova
načela, polag kojih bi se moglo prirodoslovje složiti u jedan ra-
zumno spojeni sustav.

Ovomu tumaranju, reko bi, po prirodi bez reda i saveza Linne"
načini kraj i konac, dočim je prvi velikom oštroumnošću uveo u zo-
ologiju i botaniku svoj umjetni sustav, pomoćju kojega razdieli on
životinje i bilje u obitelji, rodove i vrsti naličnošću skopčane. Od
to doba početkom najme XVIII vieka zauzeše prirodoslovne zna-
nosti sasvim novo stanovište.

Problem onaj veliki, po kojem je njegda Ptol omeo u dragom
jošte vieku predavao na svojoj učioni u Aleksandriji nauku, daje
zemlja naša sriedištem svega svieta, da ona nepomično stoji i da
se sunce i svi drugi planeti okreću okolo nje — problem ovaj
premda se je dugo smatrao vremena istinitim, — pao je, kad je
Kopernik dokazao, da sunce je stožer i sriedište sustava u svieta

Digitized by CjOOQI€

TVORBA I NJEZINO TRAJANJE. 127

i đa se zemlja sa svimi drugimi planeti okreću okolo sunca, nu
staze one*, kojim se nebeska tjelesa okreću, označi pobliže tek
Eeppler. Nu u ono jošte tamno i predsudah puno vrieme nebi-
jahu ovi veleumi kadri se uzdržati, nego moradoše pasti žrtvom
sto siromaštva, što mračna krivovjerstva. Tako je prirodoslovac
Oiardono Bruno zaradi svojih naukah na lomaču obsudjen i
spaljen bio a Oalilei, koj je prvi opazio gibanje klimalice i od-
tuda važan zakon odkrio o gibanju zemlje, bio je stavljen pred
inkvisiciju, te morade, da si život spasi, svoju nauku opozvati sve-
čano i pismeno.

Duh čovječi , koj nikada nepočiva , nije bio zadovoljan sa onim
redom, kojega je Linnć uveo u prirodoslovje. Čini se, da Linnć
nije imao dovoljno vremena obrazložiti svoj sustav, te su ga tako
njegovi sljedbenici možebiti i nehotice sami izvrnuli, držeći ono za
8 vrhu, što je Linnću jedino služilo sredstvom. Njegovo označi-
vanje prirodninah po spoljašnjih karakterih i spajanje srodnih je-
dinkah u stanovite jednovrstne skupove bijaše prirodoslovcem odviš
suhoparno, te oni počeše obazirati se na najmanje sitnarije, da tako
uzmognu pronaći novostih i upravo tom zloporabom uništili su Lin-
nćov inače na valjanih nazorih osnovan sustav.

Francezki prirodoslovac drugčije više oštrouman diletant nego
strogi učenjak grof Buf fon bio je glavni protivnik Linnćovoga
sustava.

Novo naše današnje vrieme porodi nam dva osobita veleuma,
koja su podielili prirodoslovnim naukam nenadani zamašaj, i to su
Francez Cuvier i Njemac Humboldt.

Cuvier je utemeljitelj prispodaljabjuće anatomije. On je prvi
počeo potanko i znanstveno izpitivati ustroje životinjah i sravnjivati
ih ne samo kako sada živu u različnih stranah zemlje, nego i sa
onimi okainnjenimi ostanci, koji su našasti u pojedinih tvorbah pri-
jašnjih zemlje naše. Humboldt pako, koj je neumornim trudom
proputovao sve strane i prediele našega poznanoga svieta, on je
sve ono, što su drugi učenjaci opisali geografično samo, u jedan
znanstveni oblik sabrao i sastavio, te tako je prirodoslovje na stu-
panj visine podignuto, ko što dosele povišeno nebijaše.

U Njemačkoj nastade već odprije velika borba na polju priro-
doslovja. Ni em ci, koji su i onako na idealisme prikloni, ustanovili
su svojom spekulativnom filosofijom nova načela dočim su počeli
prirodoslovje onako obradjivati, kako to duh umstvovanjem svojim

Digitized by CjOOQI€

128 LJ. VUKOTINOVIĆ.

shvaća, ne onako kao Sto priroda donaša sbilja sa sobom. Uteme-
ljitelj ove filosofično-prirodoslovne metode bijaše S eh ellrng; proti
njemu ustadoše Tiedemann, Meckel, Rudolphi, Endli-
cher, Treviranus, najvećma c k e n , u Francezkoj pako Geo-
ffroy St Hilaire.

Borba bijaše duga i velika, te je sada tek u novije doba odlu-
čena sa podpunom pobiedom realističkih nazorah; t j. tako, da pri-
rodoslovcu kod označenja prirodninah nejma samo služiti obilježje
ono, koje spoljašnost pruža, nego i unutarnji organizmi, od kojih
zavisi život u cieloj prirodi.

Ako se medjutim osvrćemo na resultate u pojedinih strukah, to
ćemo vidjeti, da neće biti jošte mira medju učenjaci, jer se čini,
da ni onaj put, kojim su prirodoslovci udarili velikom stranom,
nevodi na podpuno zadovoljstvo.

Istina je, da unutarnje ustrojstvo kod organičnih stvorovah isto
tako velik i bitan upliv imade na karakter stvora i spoljašnost
njegovu, kao što kemični sustav kod anorganičnih tjelesah na njihov
oblik i na ukupnu kakvoću, — zato' ipak nesmie se jedno načelo
sa drugim bezuvjetno pomiešati, još manje jedno drugomu za voljo
žrtvovati, nego sa razborom upotriebiti svako na svojem mjesto.

U životinjskom, biljinskom i rudnom carstvu prirodninah imade
takovih spoljašnjih karakterah , koji nose bezdvojbenu srodnost i
naličnost na sebi, pak se u slied ove srodnosti i naličnosti druže
stvorovi ovih carstvah u stanovite skupove; svaka jedinka se vidu
predstavlja kano oblikom i spoljašnošću svojom ograničena cielost,
koju dalje niti iztraživati nemožemo, niti sravnjivati, ako ju nismo
odprije već upoznali ; poznajući dakle po najprije glavna ova svoj-
stva prirodopisna, možemo učiniti daljnje koračaje, i razviditi unu-
tarnji ustroj i bitnost života, na koliko ovaj izražuje svoj upliv na
promjenljivost svojstvah spoljašnjih.

Tim načinom imade anatomija i chemija biti pomoćnom unukom
u svakom slučaju, gdje se to za potriebno i shodno pronadje.

Imademo tomu liep primjer u izvrstnoj sistemi Mohsovoj, koj
je u svojoj mineralogiji jasno dokazao, kako se svi minerali dadu
točno označiti polag oblikah kristalnih tako, da se u tu svrhu ne-
mora obzir uzimati na kemični sustav; sistem Mohsov i sada
jošte drži se za jedino valjan, te je stranom po Haidiugero,
Zippeu i Kenngotu dalje razvit i prema napriedku današnjemu
usavršen.

Digitized by CjOOQI€

TVORBA 1 NJEZINO TRAJANJE. 129

Ja scienim, da prirodopisni način (die naturhistorische Methode)
jedini shodni je način, kojim se može doći na pravu stazu, jer nam
dopušća osim phisiografije poslužiti se takodjer svakom naukom,
koja se osniva na eksperimentaciji realističkoj , kao Sto to bivati
mora svagdje, gdje se iztraživanja temelje na empirismu.

Mi bi n. p. krivo sudili, kad bi mislili, da se botanika dan danas
već nalazi na onom stupnju savršenstva, da bi se bezdvojbeno mogla
označiti svaka bilina; tomu doista nije tako, jer imademo mnogo
bilinah, koje imadu razna imena, te ih jedan botanik drži za ovu,
drugi opet za inu vrst, jedan ju nazivlje jednim, drugi pak drugim
imenom, i to upravo zato, jer se jedan služi jednom, drugi drugom
methodom, a treći možebiti nikakovom.

Imade botanikah, koji iztražuju sjeme, plodovište, i ine organe
u cvietu sakrite, te polag njih uzprkos očevidnoj srodnosti i jedno
vrstnosti, cjepkaju biline na jedan rod ili vrst spadajuće na dva
roda ili dvie vrsti.

Ako botanika danas tako stoji, kao sto zbilja stoji, onda još nije
polje, na kojem se kreće, tako sjajno i savršeno, da nebi i za nas
ostalo prilike, da koju reknemo, za popraviti nedostatke i krive
nazore, koji tamo vladaju.

Za stalno držim, da ovaj metež i ova neizvjestnost, koja bota-
niku tako otegoćuje, i upravo lišava ju svake znanstvene podloge,
nemože dugo ostati. Te zbilja imade u najnovije doba pokušah već
u tom smjeru, da se naime botanika očisti od krivih nazorah i po-
uiiešanja pojmovah, da se svedu obilježja bilinah na prirodopisna
svojstva, i tako nauka ustanovi na jednostavniji i sasma naravski
temelj. U rečenom smislu imade već više radnjah; naročito od
dr. Josipa Redtenbacher: Dissertatio inauguralis botanica de
Caricibus territorii Vindobonensis. god. 1834. — od dr. Theodora
Helm: Quaestiones botanicae de methodo phvaiographica. Viennae
1835. — dr. J. C. Schlossera: De Papilionaceis in Gcrmania
sponte crescentibus. Mediolani 1836. — od dr. Franje Levdhold
in di88ertatione inaugurali : De Plantagineis ; nakon od mene:
Hiearacia Croatica in ordinem naturalem disposita. Zagrabiae 1858.

Prirodoslovac medjutim nesmie nipošto jednostrano postupati, t.j.
niti na prečac sliediti methodu prirodopisnu ili strogo fisiografičnu,
niti pako anatomično-kemičku; jer svaka izključivo za se i neshodno
upotriebljena, može nas krivo navesti. Hoću da to na kratkom raz-
jasnim. Drievo n. p. se sastoji iz 16 počelah ili počelnih dielovah

r. j. a. xi. 9

Digitized by CjOOQI€

130 LJ. VUKOTINOVIĆ.

đa bolje reknem ; iz 5 atomah naime vodika (Wasserstoff) 6 atomah
ugljika (Kohlenstoff) i 5 atomah kislika (Sauerstoff). Izvanjski
oblik drieva takav je, da ga svako diete pozna ; — na da uzmemo
sada slador (šeker, Zncker) pak ga idemo lučbeno razstavljati i
izpitivati, to ćemo naći, da se slador sastoji iz onih istih počelah,
kao što i drievo; ima u sladom upravo toliko atomah vodika,
ugljika i kislika, koliko i u drievu. Kad bi dakle hotjeli jedno-
strano suditi po kemečnih sastavinah, onda bi morali reći, daje
drievo i slador jedna te ista proizvodnina. Uzmimo n. p. vapno
pak mu pridajmo ugljičnu kiselinu , ono će uzkipiti , razpasti se i
pretvoriti u zemljenu tvar, koju obično kredom nazivljemo; ako
se vapno pristupom vruće vode pomješa sa ugljičnom kiselinom,
onda se vapno pretvori u kristral, koj prima oblik rhomboedra.
Iste sastavine pod uplivom raznih odnošajah primaju različne oblike;
položaj dakle i razna količina elementarnih česticah prouzrokuje
razne načine sastavstva i razne oblike. Time biva, da biline na dru-
gom tlu, pod drugim podnebjem i pod drugimi kulturnimi uvjeti
rastuće sasvim druge su takodjer kakvoće i drugih oblikah. Ras-
lična hrana, koju tlo pruža, i različni uplivi izvanjski djeluju ne
samo na unutarnji sastav, nego i na spoljašnost bilinah. Medjuum
ipak iz druge strane imade srodnosti i naličnosti izvanjske medja
onimi tokodjer bilinami , koje su u svom unutarnjem organizmu
raznim načinom sastavljene. N. p. Familia Solaneah u velikoj česti
vrstih svojih sadržava u sebi jaka otrova, tako : Atropa Belladona,
Datura Stramonium, Hyosciamus, Nicotiana itd., gdje suprot toma
Solanum tuberosum (korun) veoma koristna i zdrava hrana je za
čovjeka.

Glavni faktor, koj je čovjeku, tako govoreći, otvorio oči: lučba
je, ili chemia. Da rairaoidjem druge stvari, napomenut ću samo
nauku o počelih ili elementih. Nije tomu još davno, što je poznati
veleum i glasoviti pjesnik Schiller naveo u jednoj pjesmi svojo]
„Das Punschlied" četiri elementa: zemlju, vazduh, vodu i
oganj (Erde, Luft, Wasser und Feuer). Nu Stoje pjesnik mogoupo-
triebiti i tumačiti u svojem poetičnom smislu, to nije zadovoljilo n
struci znanstvenoj, gdje se je osim gorirečenih četerinh tobože ele-j
nientah, gdje koja i takova tvar brojila mcdju počela, koja po svom
biću niti nije počelo. Sa podsmjehom motri današnji kemik nazore!
svojih predšastnikah, polag kojih ovi mišljahu, da zemlja, voda i
zrak (ili vazduh) glavni su činbenici, koji radjaju i proizvadjsja

Digitized by CjOOQI€

TVORBA I NJEZINO TRAJANJE. 131

sva tjelesa i u obće sve proizvodnine na svietu , a oganj da je
upravo oplodjujuća moć, koja život podjeluje. — Nu kolike razlike
medjn istinom i medju ovimi primitivnim] nazori ! Niti je zrak, niti
roda, niti zemlja, niti oganj elemenat, — jer elemenat je tvar, ili
biće, koje se niti razstaviti, niti dieliti neda; ono vazda ostaje u
svojih najsitnijih česticah ono isto, sa istovetnom materijom i sa
ooimi istimi svojstvi. N. p. Calcium, vapnik ; Fosfor, pranik ; kislik,
vodik, ugljik, dušik, sumpor, željezo, zlato, srebro, platin ; itd. itd.
svako od ovih počelah s&rao u sebi ostaje čisto bez svake prismjese
istovjetno a najmanjoj prašini svojoj, u atomih svojih, ko što je i
u komadu od najkrupnije veličine* Takovih počelah ili jednovitih
nedjeljivih tvarih imade 64 do 70. — Da zemlja, voda, oganj i
irak ili uzduh nisu počela, to je očevidno, jer je svako od ovih
tjelesah sastavljeno iz više inih pravih elementah.

U staro doba bio je kemik poput čarobnjaka čovjek neugodan,
»krit u mrkoj kuhinji uz čadjavi dimnjak, miehom, kleštima, kla-
divom okružen, vjerujući više otajstvenim, nadzemskim silam nego
znanosti svojoj, — a dan danas radi kemik otvoreno u svietloj sobi
sa malinu stakalci, zdjelicami, spajalom, vagom i njekoliko retortah,
tako da je ciela sprava više povoljnjoj igrački nalik nego ozbilj-
njoj zabavi. Pak koliko je resultatah stekla današnja kemija?

Upravo u jednostavnosti kemičkih radnjah leži uzrok i dokaz
napredka.

Jedna od najnovijih stečevinah, da ostale mimoidjemo, jest gospo-
darstvena lučba (Agrikultur-kemie), koju imamo Liebigu zahva-
liti. U slied nove znanosti ove podiže se sada ratarstvo neobičnim
načinom, jer je dokazano u kojih hranitbenih odnošajih biline stoje
prema tlu ; imademo bilinah sada razdieljenih na biiine tako zvane
lužne, vapnene,praničnei bjelutačkeili kremenjačne
(Kali-, Fosfor- und Kiesel-Pflanzen), kako najme ikoja od bilinah
trebuje više ove il one tvari za svoje povoljno uspievanje. Tako
su n. p. korun, repa, kukuruz lužne biline, jer najbujnije rastu na
tla lužikom napunjenu; djetelica, pasulj, bob, duhan trebuju vap-
nika; sve trave kao i sve vrsti žita trebuju kremenjače; zrnje od
pšenice, raži, ječma, zobi, trebuje pranika itd. Zato gospodar, koj
prispravlja i prigotavlja gnoj, treba da znade, kojoj bilini prija ka-
kovo tlo i kako da se popravi.

Obično se smijemo tomu, kad velimo, da mnogi čovjek iz zraka
živi; pak zbilja možemo uztvrditi, da svi ljudi o zraku i upravo

i

132 U. VUKOTINOVIĆ.

iz zraka žive, jer sve što jedemo i pijemo, dolazi od vode (vodika
i kiselika, dakle zraka), ugljične kiseline i amoniaka, a naše tielo
se opet pretvara posije smrti u ova ista počela. Tielo čovječje sa-
stoji se iz dušikovnih i bezdušikovnih česticah (stickstoff-
h&ltige und stickstofffreie Theile), isto tako i biline. Disanjem zraka
i česticah tvarnih, koje se u njem nalaze, stvara se ona divna pro-
mjena i medjusobno spajanje elementah, štono u nami .gori poput
ognja i što mi životom nazivljemo.

Dihanjem upija životinja znatnu količinu kislika, koj se sa bez-
dušikovniroi ugljičnimi tvarinami spaja, ove u vodu, ugljičnu kise-
linu i soli razstavlja, te tako toplotu u tielu razvija. Ove ugljične
tvari nova kemija više nenazivlje h ran ivom (Nahrungsmittel)
nego dihalom ili gorivom (Brennmaterial) jer ih kislik uz pro-
izvadjanje topline razstavlja i nakon kratka obticaja iz tiela opet
izvadja. Dušikovne tvari protiva tomu zovu se pravim hrani-
vom, jer iz njih tielo životinjsko gradi svoj organizam.

Životinje i ljudi trebaju dakle hrane iz obojih gorinavcdenih raz-
djelah, drugčije obastati nemogu.

Kad bi se n. p. pseto izključivo hranilo sa bezdušikovnom hra-
nom kao što su inkaša (Starke), slador, gumi, ulje, maslo, ono mora
makar da mu je želudac vazda pun , omršaviti i za 16 — 20, naj-
dulje 30 danah poginuti; da čovjek izključivo korun jede, to bi
on nakon nekoliko tjedanah sigurno od glada umro ; ako n. p. us
to pije kavu, onda može dobro živiti, jer kao što bezdušikovni
korun daje goriva za disanje tako mu kava (Coffein) daje materijo
dušikovnu, koja ga hrani i zastupa hranu mesnatu. Iz druge strane
koj bi samo mršavo meso jeo, t. j. meso bez svake masti, on bi
morao takodjer podleći, jer meso služi samo hranivom a nedaje go-
riva, bez goriva pako nema dihanja — dakle ni života.

Kemija nas je dakle naučila, kako da se shodno hranimo, i stra-
nom odkrila onu tajnu, zašto n. p. čestoputah čovjek ima osobito
bolješljiv za ovim ili onim jelom izvanrednu želju, jer organizam
traži naknadu onih tvarih, kojemu izmanjkaše; nova kemija učini
time veliku uslugu u obće čovječanstvu , napose takodje medicini

Kao gorivna ili dihalna sredstva označuje nam kemija korun,
žito t j. brašno, ulje, mast, slador, vino, pivo ; kao hranivo ili pla-
stično sredstvo, iz kojega se tielo gradi, uzima se: mršavo meso,
bjelanjak od jajah, sirnina (Kasestoff), mlieko, kava, the, sočivo,
ljepilo (Kleberstoff).

Digitized by CjOOQ1€

TVORBA 1 NJEZINO TRAJANJE. 133

Napredak đo sada u kemiji načinjen golem je, to se nemože
niekati , — na da li je već postigla nauka ova svoj vrhunac , to
valjda nećemo uztvrditi, jer kao Sto nam se malo sada vidi ono, što
su ljudi u toj struci prije znali , tako nam nemože nitko jamčiti,
da neće buduća još odkrića možebiti nadkriliti dosadašnju znanost
naša. Priroda je neizcrpiva u mnogovrstnosti svojoj, a granice iztra-
živanju nisu nigdje stavljene, jer ni sami neznamo onu visinu, na
koja se može um čovjeka popeti.

Tko je n. p. mislio , da će fizika još više pronaći , nego što je
poraba pare, koja je našašćcm škotskoga Engleza Watta u paro-
stroju toliku važnost stekla? — Ima tomu trideset godinah, stoje
na dovo pomoćju prirodoslovne nauke odkrita nepoznana dosad sila
prirodna — najme unutarnje srodstvo elektriciteta, galvanizroa i
magnetizma. Tomu odkriću imademo zahvaliti telegrafe. Go-
dine 1820 prilikom jednoga predavanja opazio je slučajno profesor
Oerstedt u Kodanju, kako je električna struja djelovala na iglu
magnetsku, te je iz toga odmah pomislio, da medju ovima dviema
silama imade srodnosti. Njekoliko mjesecih zatim ustanovio je Oer-
stedt važno pravilo, da svaki električni voditelj imade
okolo sebe magnetično okružje, te da električna
struja djeluje vavjek po stanovitu zakonu na smjer
magnetene igle jednim te istim načinom. Tako je
elektro-magnetizara upoznan i u znanost uveden.

Posije ovih kratkih primjerah obratit ću se sada na geologiju,
koja nas uči poznati postanak i sustav naše zemlje. Neću opetovati
ovdje sve ono, što se navadja o by potezah, kako se je naime iz
prvobitnih svojih metežah razvila zemlja, kako se je olučilo more
od kopna i kako su se napokon ustanovile one čvrste čestice, iz
kojih se sastoji kora zemlje naše To se može naći u svakoj knjizi
geologičnoj, niti nije zadaća moja, da to predajem i opetujem sada ;
napomenut ću samo nekoje točke, koje se protežu na obća razma-
tranja u tom obziru.

Imade u zemlji takovih slojevah, koji su prosti od ostanakah ži-
votinjskih i rastlinskih, koje su azoične, t. j. bez svakoga znaka
ikakovih ustroj nih tjelesab. To su one pragore i prabitne tvorbe,
a kojih jošte nije živio nikakav stvor ni životinjski niti proizvod-
nina biltnska. Mi scienimo ne bez temelja, da u ono doba, dok je
kruglja zemaljska bila jošte u početcih svojih žarka i prevruća,

Digitized by CjOOQ1€

134 LJ. VUKOTINOVIĆ.

nije se mogo nikakav organizam razviti, jer nebijaie toma prijaznih
okolnostih niti unutra niti izvana*

Iinade tvorbah, koje su prvijim ponješto srodne sastavom svojim,
nu koje nose na sebi znak taložinah židkih ili vodenastih, i koje
imadu u sebi tragove ostanakah bilinskih i životinjskih, kakovih
sada više na svietu nejma, iii samo nekojih po familiji srodnih, koje
su dakle uništene i zakopane ondje, gdje su njekoč ove životinje
živile i gdje su ove biline rasle. Životinje i biline ove nesavršene
su i primitivne, njihov oblik i njihovo ustrojstvo glupasto je ne-
spretno prema sadašnjim organizmom.

. Imade tvorbah sa gorovrstmi i kamenjem, u kojem imade oka-
zninah životinskih i bilinskih organizmah onakvih, kakovih do duše
sada više nejma u životu, nu koji su nalik na sada živuće stvorove
i koji srodstvo očevidno pokazuju, — ima napokon takovih slojevah
i nasterah, gdje nalazimo okamine životinskih okostnicah, ljuštarah,
lišća, granja, stabalja i inih organičnih proizvodninah upravo isto-
vetnih ili u neznatnih odlikah sa onimi, koje dan danas živu a nami
zajedno.

Obzirom na to, kako se ostanci ovih organičkih stvorovah pri-
bližuju našim, ili se udaljivaju od njih, uprava tako sudimo, da sa
dotične zemljoslovne tvorbe mladje ili starije«

To je u obće onaj nazor, polag kojega shvaćamo razvitak zemlje
u mineralnom i petrografičnom kao što i u geologičnotu i fiziologič-
nom smislu.

Sve sile prirodne, nam poznane i nepoznane — iz krugovah orga-
ničnih i anorganičnih — složile su se u tom, da posije kako se
bijaše ustanovila i učvrstila podlogom bezživotna i bezdušna mrtva
na izliku materija, učvrstila se temeljem i pozorištem glavnim, pro-
izvedoše nove organične vegetativne i živuće forme, koje nazivljemo
imenom bilinah i životinjah.

Kako ih proizvedoše? tom imade viševrstnih slutnjah i theo-
rijah, nu pozitivna znanja jošte nejma — valjda ga ni za nas živih
biti neće. Pušćajmo dakle za sada nagadjanja i tješimo se time —
da to još znati nemožemo.

Ovi stvorovi od početka svoga sve redomioe do danas prošli su
kroz takove stupnje morfologične , da su svedjer postajali izraziti*
jimi, savršenijimi, Ijepšimi i pitomijimi, dok nakon nisu dobili ona*
kovu formu, u kojoj ih sada vidimo*

Digitized by CjOOQI€

TVORBA I NJEZINO TRAJANJE. 135

U silurno doba, najprvoj za prabitnoj formaciji vidimo prve ostanke
samih crvptogomah t. j. tajnocvjetakah, kao najjednostavnijih orga-
nizmah rastljinskih ; vidimo najme same biline morske.

Izmedju životinjah imade samo najnižjih organ iz mah, kao što su
Koralliti, Polypi, Graftoliti, Brvozoe i najvećma Tri lobi ti; jedna
vrst rakovicah inače vrlo ružnih i nespretnih stvorovah; imade u
ovoj tvorbi prastaroj takodjer jedne Ijušturice, koja se zove Lin-
gula prim a.

Malo kašnje u devonskoj formaciji nalazimo osim morskih
njekoliko takodjer i zemskih bilinah, navlastito pako prve tragove
kralj eš nj akah (Wirbelthiere), najme ribah; nu ove su bile oso-
bita struka i oblika, ljuske su im poput kore tvrde i glave tupe«
Od Ijušturah nalazimo tu Brachyopodah množtvo, od kojih su
pojedini rodovi kašnje izumrli, jer ih nejma u novijih formacijah
a niti sada više živućih.

Dolazimo sad na formaciju ugljevnu, koja se osobito odlikuje
izobiljem vegetativnih proizvodninah, kao materijalom, iz kojega je
crno ugljevlje postalo. Tu imade ostanakah okamenjenih golemih
papratah sada već do 500 vrstih poznanih, n. p. Neuropteris,
Shpenopteris, Pecopteris, Lepidodendron, Calami-
tah, Annulariah i Sigillaria, itd. Drveće ovo u svojih
formah, kako je onda raslo, propalo je kašnje svekoliko, te se
je uzdržalo samo u takovih oblicih, koji u srodstvu stoje sa onim,
koje sada pod tropičnim poduebjem uspieva. Od Ijušturah ima
nještoBrachyopodah a Trilobitah devonskih više nejma.
Imade ribah više vrstih a prvi se ovdje nalaze golemi gušteri
— Saurius — koji su se kašnje poranožali i kroz više forma-
cijah uztrajali.

U Dya8 periodi ili u dvodoba takodjer crljeno-mrt vo
(das rothe Todliegende) nazvanoj vidimo bilinah jcšte naličnih pri-
jašnjoj periodi nu Ijušturah posve novih. Tako n. p. Productus
horridus; imade prvih Terrebratulah, nješto Brachyo po-
dah i Bryozoah (mašinolikih životinjicah), ribah imade takodjer
osobitih vrstih, sa nejednakimi splovi na repu, koje su medjutim
nestale u kašnjijih formacijih.

Poslie ove periode dolazimo na sasvim novi odsjek razvoja ze-
maljskoga najme na Tri as formaciju, koja nam pokazuje sasma
nov karakter. Tu nalazimo u vapnenom kamenju, u laporu, u pje-
skaru množtvo bilinskih i životraskih ostanakah, što veličinom, što

Digitized by CjOOQI€

136 LJ. VUKOTINOVIĆ.

oblikom svojim izvanrednih. Medju bilinami odlikuje se osobito liepa
Voltzia heterophylla iz šarenoga pjeskara, zatim medju ljn-
šturami dolaze Cephalopodi n. p. Naatilus, zatim Cera-
titi, više ribah i osobito gušteri golemi i ružni. Kao što: La-
byrinthodon, Belo don (Necarosaurus). U Jura periodi bi-
jaše množtvo Saurah ili gušturah u ružnih i tako nakaznih fbr-
mah, da si sviet samo čestitati može, što takovih gađah više nejma.
Kao što je n. p. Ichthy osaurus bio, po ribe i po guštera od
15—30 stopah dugačak. Imade u ovoj formaciji takodjer En-
krinitah, divnih stvorovah napolak bilinska napolak životinjska
izgleda, osim toga Ammonitah, kojih kašnje opet nestaje; na-
dalje Belemnitah i Trigoniah, Brachyopodah, Cepha-
lopodah i Crustaceah, nakon jošte i letećih gušterah, kao što
je- n. p. Pterodactylus i Ram phorynchus bio.

Izza Jura formacije sliedi tako zvana kredina tvorba (Kreide-
formation), koja ništa drugo nije, nego neizmjernom silom vodah
razstavljena vapnjenača ; more jošte trajno neumireno podiglo se
na novo i raztopilo množtvo vapnikah, iz kojih se je juraski sviet
sastojao. Silom vodenom uništena je flora i fauna dosadašnja veli-
kom stranom, te nam ostanci u kredi zakopani pokazuju u pretež-
nosti svojoj samo morske životinje i morsko bilje ; imade medjutim
i zemskih rastljinah, n. p. palmah, thujah i jelah, koje se sadaš-
njim posve približuju, kao što je Clathraria Lyelli; a naj-
znatnije je to, da u kredinoj formaciji nalazimo prve tragove lista*
nomu drveću, koje vrlo naliči Lavoru, Styraxu, afrikanskim
i indijanskim vrstim Cyssus. Imade nadalje u kredi takodjer pu-
ževah, koji samo u sladkih i potočnih vodah živu. Mjesto nakaznih
gušterah vodenih dolaze sada ogromni gušteri zemski n. p. Igua-
nodon i Hyl&osaurus, životinje ove bile su do 60 stopah
dugačke. Ammoniti iz Jura formacije prošli su i u kredu, nu pre-
tvoreni su sasvim u druge oblike. Spominjemo ovdje rogoličoe
stvorove: Circoc eras, Scaphites, Hamites, Baculites
itd. Karakteristični su za kredu R ud isti, kojih imade veliko mno-
žtvo, nespretnih inače bezličnih stvorovah, kao što su: Hi p pu-
ri tes i £xogyra. Ribah vidimo u kredi sve većina srodnih sa-
dašnjim tako i ljušturah, n. p. Trigonia i Perna.

Znameniti su sitni ostanci kremenjačni, koji se u kredi poput
krugljah zakopani nalaze; u njih imade samih sitnih životinjicah,
Rhizopodah, Poly t halamiah i Foramniiferah.

Digitized by CjOOQI€

TVORBA I NJEZINO TRAJANJE. 137

Čim dalje stupamo, tim se većma Siri naš vidokrug i većim po-
staje množtvo odkrićah naših. Dolazimo iz krede u tvorbu tako
zvanu treću ili Tertiar formaciu. Prvi odsjek u ovoj forma-
ciji zove se Eocen i s njom se otvara nov dosad nevidjen prizor,
dolaze naime prvi oni stvorovi, koji su pravi početak sada još
živućih i živinskih organizmah, i to su: sisavci (Saugethiere).
Kopno, more i potoci napunjeni bijahu faunom i florom, od koje
su se mnoge vrsti do dan danas neproraienjeno uzdržale ; nu, kako
to istraživanja znanstvena u paleontologiji pokazuju, ostalo je samo
3 do 4 postotakah od tadašnjih organizmah našemu vremenu pri-
držanih, — drugo je opet sve izumrlo i sasvim iz života izčezlo.

Drogi odsjek ozvan je: Miocen, t. j. manje nov; iz ovo
doba ostade do danas do 35 postotakah živućih, drugo izumre
opeta. Treći odsjek zove se Pliooen t. j. više nov, te nam je
is njega ostalo živih organizmah do 60 i preko postotakah. Još
bliže ovamo dolazi Diluvium ili po t opno doba, gdje brojimo
do 95 postotakah od onakovih stvorovah , koji danas raedjn natni
živu i obstoje.

Medju životinjami eocene periode karakteristični suPachvdermi
t j. debelokožci, takav je n. p. Palaeotheriutn , nalik Ta-
piru: imade škornjačah ili želvah golemih, Trionyx a i
pticah veliki broj , nekoliko jur nalik današnjim ; izroedju bilinah
i rašća imade bukvah, hrastovah, jelah, palmah itd. samih rodovah
pod vrućim podnebjem udomaćenih ; sve ove vrsti drveća spominju
nas na današnju floru Australije ili Novo Holandije, tako da možemo
slutiti, da je ovaj prediel najstariji na zemlji našoj.

U moru vidimo bezbrojno množtvo Polvthalamij ah, iz kojih
se sada ciele gore sastoje, i koje su zaradi naličnosti svoje na penez
osvane imenom : Nummuliti. Ljušture i puževi u obće promie-
njeni su jako i primili su većim dielom oblik rodovah, kako ih
sada još živih imademo. Ribah imade takodjer našastih u izobilju
osobito u vapniku kod Bolca blizu Verone; ostanci ovih ribah
naliče onim, koje sada u moru kitajskom i indijanskom živu.

U miocenoj periodi pomnožuje se broj životinjah; imade po
imene golemih salamandrah, koji su odprije za okostnice čovje-
Čanske držane bile, kako je to prirodoslovac Scheuchzer krivo bio
opisao pod naslovom: „homo testis diluvii u . Imade jopacah
vile vrstib i veliki broj Ijušturah, puževah sve više i više naličnih
našim sadašnjim.

Digitized by CjOOQI€

138 LJ. VUKOTINOVIĆ.

Pal&othefiah nejraa više/ riu na njihovo mjesto dolazi praotac slo-
novah tako zvani golemi Mastodo n, zatim Dinotherium gi-
ganteum. U ovo doba bila je flora veoma bujna na zemlji; ona
je nakon ipak u velikoj česti svojoj propala i složila za materijal,
iz kojega je mrko ugljevlje postalo. Ljušturah i puževah vidimo
množinu u formah većom stranom jur današnjih.

Nu zemlja još heumirena kuhala je u svojih drobih elementa a
borbi nalazeća se, te je silom ognjevitom tjerana prodrla kora na
površini zemaljskoj izbaciv napokon velike mase raztaljenih mine-
ralah, vrijućih vodah i plinovah. U ovo doba uvršćuje geologija
vulkanske prodorine trachytah, melaphy rah, basaltah,
porphyrah i phonolitah. Ovim prevratom strahovitim, kojje
vaskoliki red na zemlji poremetio, uništen je život i. propala je
većom stranom na novo flora i fauna tadašnja.

Poslie sličnih višeputah opetovanih katastrofah, gdje su se na
površini zemaljskoj podigle ciele gore i pojedini znatni bregovi,
dobi naša zemlja posve drugo lice. Vodene taložine vapnene, laporne
i pjeskarne, koje se redovito nalaze u horizontalnu (razitu) polo-
žaju, osovljene su i na mnogih mjestah u svom savezu prekinute,
tako da u pliocenoj i diluvialnoj periodi naše zemlje nevi-
dimo drugo, nego samih taloži nah ilovaćnih, glinatih, pjeskarnih i
sladkovapnenih , te premda ova mlada perioda zemaljska posve a
svojih rodovih organičnih naliči suvremenu našemu, to se ipak u
svojih vrstih još jako razlikuje od sada živućih. Najveću razliku
vidimo upravo u životinjah, od kojih je sve valjda vrvjelo na zemlji,
i koje su ljute bojeve medju sobom vodile za svoj obstanak. Cet-
vero-ručnih i četvero-nožnih stvorovah bijaše množina; nu sve same
grabežljive i divlje orijaške zvieri. Spominjemo ovdje veliki broj
jopacah, zatim medvedah, mammutah, megatheriah,
mylodonah, glyptodonah, rhinocerossah, hippopota-
musah, sivatheriumah, volovah i konjah predpotopnih,
kojih se goleme kosti nalaze zakopane u slojevih i namuljinah plio-
oenoga i diluvijalnoga odsjeka. Životinje ove, koje čovjek nikada
živuće vidio nije, izumrle su, te se sada izza posljednje sveobće ka-
tastrofe, koja je zemlju postigla, vide medju nami samo potomci
ovih svojih strahovitih praotacah u mnogo savršenijoj nu i u ma-
njoj, ali takodjer nipego pitomnjoj formi.

. Da je svemogućom silom atvarajućega boga tek kašnje čovjek
na zemlju našu postavljen, kad je već posljednja generacija plioce-

Digitized by CjOOQIC

TVORBA I NJEZINO TBAJANJE. 139

noga odsjeka uništena, to nara najjasnije svjedoči ona okolnost, đa
ni poslie, kako je dr. Scheuchzer svoga salarnandra krivo bio za
okostnicu čovječju proglasio, nije pošlo ni. do dan danas nijednomu
prirodoslovcu za rukom naći medju množtvom životinjskih gori na-
vedenih ostanakah kosti ukamenjena čovjeka ; što bi se ipak dogo-
diti moralo, kad bi čovjek bio živio u pliocenoj periodi zajedno sa
Mamuti i Megatheriji.

Kad su se napokon gore podigle i doline novimi naplavinami
izpunile, potoci pute svoje prorovali i more se u svojih granicah
ustanovilo, kad se je zrak sve većma izčistio, i kada su svi uvjeti
potrebni nastali za život najizvrstnijega i najumjetnijega organizma,
- tada stoprv vidimo, da se je čovjek na svietu ukazao. Nu kako
je postao, iz čega je život u obće a napose život čovjeka postao,
to ukupno naše veleumje nemože ni dokučiti ni pozitivno protuma-
čiti. Tu stoji ona golema granica , koju nismo kadri prekoračiti !
Tu na ovoj granici prestaje znanost naša i počimlje vjera.

Neka mi bude dopušteno sada pitati: Stase iz učimo iztoga?
Kod odgovora, koji ću dati na ovo pitanje, valja promisliti, da ne-
govorim ovdje ni kao filosof ni kao theolog, jer niti jedno niti
drugo stanovište neodgovara zvanju prirodoslovca. Što filosof misli
i uči, to spada u okrug umovanja abstraktnoga, koje može iz svojih
premisah izvadjati posljedice, kako to idealističko mudrovanje sa
sobom donosi ; nu priroda stoji pred nami u svojoj realnosti, te se
ona stvara i pretvara po svojih mekaničnih , fisikalnih i kemičkih
zakonih, koji se tajiti nedadu. Što pako theologija veli, to nas niti
najmanje nesmeta, jer i mi prirodoslovci priznajemo bolje nego
itko, da je čovjek i š njim sva priroda nadahnuta dahom i žarom
božjim, u svom izvoru divna i veleliepna, nedokučiva u svom redu,
koj cifclu ovu sgradu unutra stanovitih granicah drži, te upravo ovo
priznanje probudjuje u nami pobožno čuvstvo prema stvoritelju, koj
je znao i hotio sve tvorbe od početka do sada rukovoditi tako, da
oz svekolike prevrate i silovite promjene zemlja naša ne samo da
nije uništena sa životom svojim, nego protiva tomu, da se je mogla
razvijati , te onako savršenom i punom , postati , kao što ju danas
vidimo.

Sta se učimo dakle iz toga? Učimo se, da je zemlja,
našasa cielim svojim organizmom vodjenaod početka
»voga rukom svemogućom te da je iz sve to nižjega
■ tanja svoga došla na stupanj veće savršenosti. Te

Digitized by CjOOQI€

140 LJ. VUKOTINOVIĆ.

nam pokazuju nižji oni vegetativni i animalni stvorovi iz prvih for-
macijah pak sve dalje đo današnje doba, gdje se je porodio čovjek
na zemlji, da proslavi stvoritelja svoga, da duhom svojim gospodi
nad svietom fizičnim i da uživa razumno blagodati, koje mu pri-
roda pruža.

Nije dvojbe o toro , da je svakovrstni ustroj naše kruglje ze-
maljske postigo onaj stupanj stalnosti i savršenstva, na kojem se
nije više pobojati, da će sveobće katastrofe opeta razoriti, krasni
ovaj red i uništiti sve što nas okružava. Nu iz druge strane nije
ni o tom dvojbe, da i sada jošte bivaju velike promjene na raznih
stranah svieta u geologičnom i klimatičnom obziru ; tako na jednom
mjestu pada more niže, na drugom mjestu diže se kopno, na tre-
ćem se kraju talože namuljine ; cieli predieli gorski lišeni su svojih
šumah, tamo su izsušene močvare i jezera, a kadkad bacaju gorući
bregovi silnu lavu , koja pokapa sela i gradove, — nu to sve biva
mjestimice samo i polagano tako, da jedva opazujemo. Ali da ipak
biva, to se tajiti neda; te iz toga postupka zaključujem, prvo:
da se silnih i sveobćih katastrofah više bojati nej-
mamo; drugo: da priroda vazda djeluje i stvara te da
tvorba na našoj zemlji jošte dovršena nije.

Da neće biti više silnih katastrofah i uništujućih sveobćih pre-
vratah, to nam jamče svi odnošaji prirode, koja je glede svojih sa-
stavinah organičnih i anorganičnih postavljena u takav sklad, da
sve daljnje promjene mogu bivati mirnim putem, ili bar takovim,
koj nevodi na borbe uništujuće. Nu osim toga, što je priroda a
svom daljnjem djelovanju i pioizvadjanju nastupila već stazu mirna
razvoja, iraademo punim pravom pitati, zašto bi čovjek sa svojim
duhom stvoren bio, kad bi moro neprečac bez saveza sa budućnošću
dozi viti užasnu propast svoju? — Zar nebi imao druge i višje mo-
žebiti svrhe? Bili u tom mudrost, bi li dosljednost ležala, kad bi
se prekinuo daljnji naravski i sistematični razvoj čovječanstva? —
Iz svega, što prirodoslovna nauka uči, vidimo, da sva ona počela,
iz kojih se organički i anorganički stvorovi sastoje, nepromienjeoa
u svom biću ostaju, da ostaju čista i trajna u svom živovanju,
premda se pretvaraju, i primaju različne sveze i forme. Zašto bi
dakle upravo ona iskra divna, koja čovjeka tako uzmožnim čini na
ovoj zemlji , imala izčeznuti ? To je ugodna vjera i ona uznosita
nada, koja drži naša srca i umove naše, koja se slutiti dade a i

Digitized by LjOOQI€

TVORBA I NJEZINO TRAJANJE. 141

čuvati mora, ne kao članak vjere samo, — nego i zato Sto bi zna-
nošću prirodoslovnom opravdana bila.

Kada tvrdim, da neće više biti prevratnih, sveobćih katasrrofah,
onda ne mislim time izreći, da je tvorba (die Schdpfung, creatio)
zaključila djelovanje svoje i svršila zadaću svoju

Priroda vazda djeluje i stvara, dan danas isto tako kao i u pri-
jašnje doba, samo s tom razlikom, da je u početcih svojih silovi-
tije radila nego sada

Gledajmo n. p. najmanju vodicu, najmanji brežuljak i najnižju
ravnicu, te ćemo vidjeti, da se izza nas živih jošte mienja ma bilo
to i neznatnim načinom. Imade okolicah gdje puste sad vidimo vo-
doderine, a blizina podrtinah gradskih nam svjedoči, da su tu nje-
koć ljudi obitavali i obradjivali polje; na drugom mjestu vidimo
silnih namuljinah kako izpunjuju duboke njekoč jame; gdje odprije
silna koja rieka tekla, ondje se bujna trava kosi, a gdje je selo
bilo ondje dere i ruši silna voda; itd. — Neosjećamo li možebiti
promjenu, koja se pripravlja kod nas u kliraatičnom obziru, kad
vidimo, da srednja Europa, osobito pokrajine na granicah toplijega
ponebja ležeće, čestoputah imadu zimu bez snicga i leda? kao što
i sada, n. p. gdje u prosincu minule netom godine 1868 toplomjer
kazaše u Zagrebu 10—12 stupnjah toplo te? Pak to upravo nije po-
jedini slučaj ili izvanrednost, već ih ima više takovih zimah mlać-
nih, kojih se i mi sami sjećamo. Tomu sigurno ponješto čovjek
povod daje, kad obradjuje polja, krči šume po gorah, suši bare i
močvare, nu radi i priroda, a mi ove pojave još neuvažavamo, niti
ih možebiti još u svojih uzrocih nepoznamo. Kad bi se taj pojav
n. p. ukazao samo mimogredno kroz njekoliko danah, onda nebi
imao nikakove važnosti, nu kad u borbi sjevera sa jugom u zimsko
doba južni upliv nadjača kroz tjedne, da i mjesece, onda već takovi
odnošaji nisu bez znatnijih uzrokah. Poslie ove neobične toplote na-
čini temperatura izvanredan skok, te padne u mjesecu siečnju iz-
pod ništice na 8, 10 do 12 stepenah, tako da se vidismo u naj-
ljuću zimu prestavljeni ; nu u toj zimi mogosmo ipak opaziti, da se
je neprestano u gornjih krugovih atmosfere borio jug sa sjeverom,
dok nije nakon 10 — 14 danah opet upliv njegov nadvladao; usljed
toga se ljetos poče ugrijana zemlja rano gibati; imadosmo 12 —14
veljače prve cviete od podljeska ili Grocus (divljega šafran), koj
inače najranije kod nas početkom ožujka počimlje cvasti ; tako isto
se u to doba stadoše razvijati listići od Lonicere i Ribe sa;

Digitized by CjOOQI€

142 LJ. VUKOTIKOVIĆ.

a Primala bijaše u prvom cvietu; isto tako Anemone Hepa-
tica,Erithroniumđens canis,Galanthusnivalis y Cor-
nus mascula, Daphne Mezereum. Tko nam jamči, da se
neće promjena ova češće opetovati i pretvoriti u stalnije odnošaje
i nakon poroditi novo stanje u animalnom i vegetabilnom svietu?

Imade sada jur pokrajinah, gdje su divje i grabežljive zvieri kao
Sto su kurjaci i lisice sasvim uništene ; pak će se s vremenom, kad
se pučanstvo pomnoži, kultura podigne i u drugih stranah izkorie-
niti jamačno tigri i lavi i hyene, pak neće li priroda po prijašnjem
običaju i zakonu svojem proizvesti moiebiti mjesto uništenih drage
-nove stvorove?

• Ja mislim, da nas dosadu nj i tečaj historije genetičke uči, da sn
se organizmi u obće redomice razvijali sve na shodnije i bolje, niti
nam nemože nitko reći, ni dokazati,' da je stvoritelj zatvorio daljnji
put razvoja.

A što da reknem o čovjeku? Je li on već savršen? Mi li nje-
gova neprestana borba za rassvjetom, za što dubljom i višjom zna-
nošću, za pobjedom duha nad tieloro, nije li možebiti samo uvjet dalj-
njemu razvoju, uslied kojega bi mu oko moglo još jasnije progle-
dati, um još oštrije prosapiti? duh još uspješnije gospoditi?

Čovjek se sastoji iz materije i duha. Fizični organizam u tiela
čovječjem tako je umjetno sastavljen, da se uz prkos toliko-
vratnim najsitnijim i najrazličnijim česticam bolji sklad i shodnije
razmjerje težko i pomisliti dade ; nu pored svekolike izvrstnosti ote
ipak njekim načinom opravdano je pitanje, — ili bar tajna tegoba
— zašto daje taj liepi ustroj tiela našega u obće tako
slabašan, zašto je izvrgnut tolikim nepogodam, toli-
kim nevoljam i boleština? — Zašto neuztraje bar po
nje što dulje? — Nepada li sila naša obično usred najuspješ-
nijih radnjah svojih ? Neumire li čovjek većom stranom upravo tada,
kada bi uslied mučna izkustva najvaljanije djelovati mogo? —
Kada čovjek u kratkom svom životu dodje do toga, da upozna sviet
i da si pribavi potrebitu mudrost življenja, tada ga jakost ostavlja
i tielo mu nepruža više pomoći svoje.

To je da kako zakon, to je nužda, koju nam sudba nalaže ; ro-
dili smo se tako, da budemo gotovi umrieti, kad se izpuni vrieme
naše. Ali zato ipak stanje sadašnje neizključuje po zakonik priro-
doslovnih mogućnost, da čovjek nebi u tom obziru postao jošte sa-
vršenijim, nego što je sada.

Digitized by CjOOQI€

TVORBA I NJEZINO T KAJANJE. 143

U obće se je mislilo baš protivno, i tvrdilo, da su ljudi njekoč
jačji bili i da su dulje živili nego dan danas, po tome bi čovjek
imao sve to većma ići na konačnu propast svoju. Nu tomu sigurno
nije tako. Kada n. p. vidimo one mačeve, oklope i ino . oružje, koje
su pradjedovi nadi nosili i rabili, onda smo sasvim skloni pomi-
sliti, da su tjelesa tih ljudih bila jačja i većja; nu ako smo voljni
obazrieti se na to, da se čovjeku, koj od mladosti svoje mnogo i
težko radi, koj se zanatom i materijalnom radnjom zabavlja, prema
tomu tielo takodjer razvije i ujaci, tada će se jamačno ta razlika
izjednačiti; ako n. p. ruku kovača ili tesara, koj kroz vas svoj
život težko radi, sravnamo sa rukom gospodičića, koj samo piše,
il koj možebiti osim toga, da se pomno čuva, ništa neradi, onda
ćemo upoznati golemu razliku medju mišicom krjepkom tesara i
medju mekanom i bliedom rukom gospodičića. Zašto je okretniji
i jačji onaj, koj često jaše, koj pliva, koj goinba, koj mnogo hoda
i u obće koj tielo vježba? Onaj pako, zašto je u. svakom obziru
slabiji koj vazda sjedi, bojažljivo se čuva, koj razkošno živi ? Uzrok
tomu leži u vježbanju silah fizičnih.

U staro doba, dok jošte čovjek nije imao toliko sredstvah, da se
8 njimi posluži , morao je raditi samo silom svoje tjelesne jakosti,
niti je vojnik imao one izvrstne topove, ni one ubitačne igljenarke
i otraguše, s kojimi se danas tako spremno ubijaju ljudi, nego se je
morao svaki boriti na šake i s naporom svojih silah fizičnih svladati
protivnika svoga. U fabrikah nije pomagala para ni plin, nego su
mučno radile same ruke; i tako ima sto i sto primjerah, gdje su
se njekoč ljudi mučili, u današnje pako doba malenim se Bluze
ustrojem u iste svrhe

Filosof Plato označio je bio valjda više šaljivo nego ozbiljno čo-
vjeka: daje životinja dvonožna bez perja. Nu čovjek ima
nješta višega u sebi, nego li su rečena svojstva, ima ono što ga
od svih životinjah razlučuje, i to je: duša, kako mi velimo i vje-
rujemo: duša neumrla. Mi nismo jošte proučili što je duša; niti
sada još neznamo, gdje joj je sjedište. Fiziologija dobro napreduje,
a i anatomija nas potanko uči poznati svaku česticu tiela našega,
nu jošte se nije našo Oedipus koj bi razriešio zagonetku i razpo-
znao tajnosti Sphynxa ; kad bi mogli poviriti u tielo naše, dok jošte
podpuno živi i dok još svi organi djeluju, onda bi jamačno više
znali, nego sada znademo. Tielo kad prestane živili, odmah obu-
stavlja radinost svojih organah, te se uprav ona oživljujuća iskra

Digitized by CjOOQI€

144 LJ. VUKOTIKOVIĆ.

nemože vidjeti poslie ugasnuća svoga. Toliko se vjendar sluti, da
je sjedište duha u moždjanih, jer je konstatirano, da duhoviti i
pametni ljudi imadu veću količinu moždjanah , nego li ju imadu
ljudi prosti, sirovi, nedaroviti; kod duhobolestnikah i Ijudjakah
n. p. istrošeni su moždjani, tako i kod onih, koji više fizički i ras-
košno živu.

Koliko naš duh pojmi, koliko mnije, koliko proizvadja, to nam
dokazuje sve, što okolo nas vidimo ; kolikogoder imade umotvorah,
koliko iznašašćah, koliko naukah, toliko imade i svjedokah o vi-
sokoj darovitosti i uzmožnoj sili duba čovječega; nu uz svu tu
vriednost i oštroću duha našega opažujemo, čim jasnije gledamo,
da je mnogo jošte zastorah pred očima našima, koje nismo kadri
odkloniti. Ograničenost ova neće valjda ostati nepromjenjiva; jer
nejmamo povoda misliti, da baš mi stojimo sada već na vrhu, te
nebi preko njega bilo još i daljnje staze. Nisu li n. p. tek u naj-
novije doba učinjena odkrića važna i veleumna, od kojih prije 20
— 30 godinah naši pređi ni slutiti nemogoše? — Pak da može i
u buduće tako biti, tko smje niekati? Upravo sada se opet radi
o tom, da se demant umjetnim načinom proizvede; toliko se već
znade, da se demant sastoji iz čista ugljika i da se je kristalizirao
kad je ugljik odriešen od kiseline ugljične ; ako podje za rukom na-
staviti ugljičnu kiselinu od ugljika i proizvesti tada njegovu kri-
stalizaciju, bit će pitanje riešeno. Tako nas i druge prirodnine ke-
mija uči raztvarati u svoje sastavine, — zašto da nebi i na to došla,
da ih opet sastavi? — Kako bi ljudi živili na svietu, kad bi se
n. p. sve željezo, zlato, srebro i ini potrebni minerali iskopali i
potrošili? Neće li doći do toga, da će si sve što je za život po-
trebno i koristno čovjek sastavljati i proizvadjati iz počelah i tvarih,
kojih priroda daje?

Sigurno ; jer tek onda ćemo biti savršeni prema zvanju našemu,
kad budemo sve uvjete naše existencije razumjeli i u tu svrhu
znali upotriebiti sredstve.

Motrili smo čovjeka na kratkom i napose u svojih dvajuh stra-
nah, najme u fizičnoj i duševnoj ; i po tom sudili o njegovoj savr-
šenosti ; da vidimo kako se ove dvie strane slažu medju sobom ?

Ja scienim da se upravo u ovoj cjelokupnosti nalazi najveća sla-
boća čovjeka. Čovjek po svom fizičnom organizmu jednak sa živo-
tinjom imade za tielo svoje svih potreboćah a i svih onih nevoljah i
nedostatakah, koje i životinja ; ovih posljednjih — najme nevoljah —

Digitized by CjOOQI€

TVORBA l NJEZINO TRAJANJE. 145

i Deđostatakah — joS više. U čovjeka n. p. sjetila su manje oštra
nego u mnogih životinjah; niti se neodlikuje čovjek osobitim slu-
hom, ni vidom, ni jakošću tiela, a nagoni i strasti čestoputah čo-
vjeka dovode u borbe, kojim podleže.

Ove slaboće i nedostatke imade naknaditi duh, ovo nerazmjerje
medju fizičnom i moralnom stranom imade sravnati dah ; duh čovjeka
uvidja i razumije, što je valjano i pravo, nu nemože vazda održati po-
bjedu ; duh čovjeka uči i znade mnogo i sluti još više, nu nemože
pojmiti ni shvaćati, još manje izvesti onako, kako bi želio i hotio. Čo-
vjek se rado uznaša nad sviem, što je na svietu, te mu je mila misao,
daje on gospodar na cieloj zemlji, da' je sva krasota njemu za
volju stvorena; nu iz druge strane uvidja tužnu propast i upravo
ništetnost svoju, u koju pada u trenu, kako prestane živiti. Što ga
tješi? Neprestana nada, daće mu poslie smrti sinuti bolja budućnosti

Tko zna eda li se ova nada proteže na čovjeka, kao poje-
dinca, ili ukupno na cielo čovječanstvo, kojemu predstoji nakon
većega usavršenja ljepša budućnost? — Ne držim za shodno po-
misao ovu nadalje razglabati , jer bi morao razrušiti one granice,
u kojih nam valja za sada ostati i čekati izpunitbu sudbine naše;
nu dočim vjerujemo u bolju budućnost, možemo svakako tvrditi,
da čovjek ni u fizičnom ni u moralnom obziru vrhunac svoga sa-
vršenstva postigao .nije, nije ni priroda postigla savršenstvo svoje,
jer vazda još premda mirno, ali ipak krepko radi i djeluje, zato
niti tvorba jošte dovršena nije.

Stanje, na kojem se dan danas znanosti prirodoslovne nalaze,
nije definitivno, kao što ni nemože biti, već je stanje prelaza, a tu
imade i za nas dovoljno mjesta, da se u red napredujućih stavimo
držeći pred očima, da imade još dosti praznoćah, koje popuniti valja.

U obziru znanosti prestaju sada sve većma partikularizmi ; njeka
solidarnost počimlje se širiti, koja čovječanstvo u svojih višjih inte-
rnih spaja; i mi smo pozvani stupiti u taj savez, naše nastojanje
jur ide onamo, a rodoljubni duh naroda podupire nas u nastojanju
našem.

r. j. A. xi. 10

Digitized by CjOOQIC

Kalnička gora sa svoje prirodnopisne
znamenitosti.

Čitao u sjednici matematičko-prirodoslovnoga razreda jugoslavenske sfco-
demije znanosti i umjetnosti dne 30 lipnja 1869

PRAVI ČLAN DR. JOSIP KRASOSLAV ŠlOSER VITEZ ELEKOVSKI.

Što se tiče kakvoće tla u orografičnom i geologičnom pogleda.
Hrvatska je u obće zemlja brdovita, kakvom ju čine južno istočne
grane Alpa, a dieli ju Kupa u dva prilično jednako velika diela,
koja su pako svojom naravnom kakvoćom, geologičnom sastavinom
i oblikom vegetacije vrlo različita. Dočim bo česti, što su med
desnim briegom Kupe i med obalom jadranskoga mora, jedino tvorbi
(formaciji) Krasa pripadaju, vlada u sjevernoj česti med Kevia
briegom Kupe do desnoga briega Mure i Drave, izključiv posvem*
Kras, jedino tercijarna i diluvijalna tvorba.

Kako je obće poznato, pružaju se Alpe trimi granami u Hrvatsku.
Jedna grana, što se izmed Kupe i Save pruža, jest grana krajn-
skih alpa ili tako zvanih uskočkih gora; druga, Sto se izmed Save
i Drave u Hrvatsku zavlači, jest iztočna grana Karavanka-Alpa, a
napokon ona izmed Drave i Mure protežuća se grana jest zadnji
ogranak noričkih centralnih alpa.

Ona grana, što od Karavanka-Alpa u Hrvatsku prodire, dieli se
opet na sliedeće ogranke:

1. 3 milje duga gora Kotelska, koje se najvišji vrh, Kunagora
kod Pregrade, sa 1703' nad površinu morsku uzdiže;

2. 7 milja duga gora Ivanščica, koje se najvišji vrhovi „Ivan-
ščica" sa 3356', „StrahinČica" sa 2678' i w Sušec a kod Radoboja
sa 2541' nad more dižu, te spadaju u pojas prednjih Alpa.

3. 4'/s m ^J e duga Macelska gora sa najvišjim vrhom »Sv. Au-
gustu)" od 1648' nad morem;

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GOEA. 147

4. nizka med Bednjom i Plitvicom ležeća Teplička gora, koje se
najvisji vrh „Oseča" samo na 950' visine nad morem uzvisuje ;

5. 5 milja duga Ealnička gora sa najvišjim sljemenom „Vrani*
lac a sa 2034', w Vuklec tf sa 2010, „Bratjev vrh« sa 1987, „Kozji-
hrbed" sa 1767 i „Ljubelj" sa 2019.

6. Gora Reka-Bilo, koja se ima smatrati kao neposredan nastavak
Kalničke gore, te se kao 9 milja dug niz brda i humova, dočim u
Hrvatskoj neprelazi visine od 900', proteže gjurgjevačkom pukov-
nijom u Slavoniju, čineć granicu izmedju virovitičke i požežke žu-
panije, te dostiže tu najvišju visinu u sljemenu „Rast" sa 2442'
južno-istočno od Drenovca, u Petrovuselu sa 2496' sjevero-istočno
od Podgorja, i u „Gizderovu brdu" kod Orahovice sa 2498', a kao
njegov neposredni nastavak VrdniČka gora i Fruika gora.

7. 5 milja duga Zagrebačka gora sa najvišjimi vrhovi „Veliko-
šljeme* sa 3276', „Malo-šljeme" sa 3036' i ,Sv. Jakob" sa 2721'
visine nad morem;

8. Moslavačka gora, takodjer Garička gora nazvana, koje se naj-
viaji vrh „Obersterova Hunka" vile Gornje Jelenske sa 1530' nad
more diže.

Pripomenuv ove obćenite orografične opazke, preći ćemo sad na
specijalno riešenje naše zadaće, te počimljemo:

I. Kalnička gora u geologičnom pogledu.

Ova gora, što počimlje u vrelištu Lonje med mjesti Dolnje i
Gornje Makovišće i Grana, naslanjajuć se na zadnje sjevero-istočne
ogranke zagrebačke gore, dapače izlazeć iz ove gore, a pretegnuta
sjevero-zapadnim pravcem dubokom dolinom od zagrebačko-varaš-
dinske ceste kod mjesta Moždjenec počimljućom, sterućom se do-
nekle uz novu varašdinsko-križevačku cestu sjevero-zapadnim prav-
cem , a dokončaj ućom se kod tako zvanoga pakačkoga mlina na
staroj varašdinsko-križevačkoj cesti u vrelištu Lonje; proteže se u
duljini od čitavih 5 milja uz desni brieg rieke Beduje križevačkom
županijom i jednim dielom križevačko-varaždinske krajine sve do
naplavne ravnine koprivničke, gdje se, okružena dolinom Bistre i
Dugorieke (Koprivnice) s jedne, a dolinom Glogovnice s druge
strane, med mjestima Lepavina i Carovdar pravo govoreć do huma
Btiiz,uje f preko kojega križevačko-koprivnička cesta vodi, i kuda je
takodjer zagrebačko-kanižka željezna pruga iz poriečja Save u po-
riedje Drave skoro bez ikakova prokapanja izvedena, te je svezana

Digitized by CjOOQI€

148 J. K. ŠLOSEB.

s granom u uvoda pod 6. spomenutom, to jest s gorom Reka-Bilo.
Proteže se dakle točno od zjz prema isi, imajuć nešto raznosmieran
pravac prama gori Ivančici i približujuo ae više pravcu zagre-
bačke gore.

Glavna sastavina ove gore po podatcih od gosp. Farkaš-Vukoti-
novića (Jabrbuch der k. k. geologischen Reichsanstalt , 4. Jahr-
gang, 1853 ; III. Quartal, Seite 550) jest drobnjak (si var) pješčanik
i škriljevac, iz kojega se uzke, ponajviše strmo stršeće vapnene
stiene dižu. Vapnenac je u svojih gornjih slogovih mnogo izpro-
šupljikan, dosta nečist i taman, a u dolnjih slogovih ustroj maje
kristalinski, poput mramora , okamenine su se u vrstu posve pre-
tvorile te su nepoznate. Boja gornjemu vapnencu obično je siva,
srednjemu crvena ili crveno-smedja, dolnjemu pako tamno- siva 8 bie-
limi i crvenkastim! pjegami.

S ovimi podatci slaže se u obće i državni geolog Wolf) koji je
ljeti g. 1861 sa c. kr. rudničkim (gorskim) savjetnikom Fetterleoto
medju ostalim i geologične odnošaje Kalničke gore iztraživati imao.
te je u tu svrhu doista nekoliko dana tuj boravio. (Vidi : Jahrbuch
der k. k. geologischen Reichsanstalt, Jahrgang 1861-62, XII. W,
Seite 229).

Najstarije kamenje, što ga je ovdje , jest tamni Skriljevac i p
nekle sitnozrni sivi pješčanik sa konglomerati iz kristalnoga b*
menja sastavljen. Ono je na više mjesta prelaznim kamenjem izpro-
dirano, a to osobito u klancu, počivalo, med Vojnovcem i Ljubi-
com i ne manje takodjer u potoku Eamešnici, što dolazi iz jarka
„ Vratnoga" zvanoga.

Bližnje mladje kamenje jesu Hallstedski Eaino-dolomiti i vap-
nenci , obadva jedan od drugoga mjestno razdieljena nekakvim
smedjo-ugljenitim pješčanikom, koji stariju jezgru poput oštrom
zatvara.

Drobnjak (sivac) je u blizini prelaznoga vapnenca sitnozrn, i®*
u sebi vapnenca i siv je, u ostalom je smedj, te ima u sebi vrste
bjelutka i živca. On se u slogovih izmienja pješčanikom i brusi-
lovcem. Dolomita imade u Bednji kod Ljuboščice, a vapneaca u
dolini Kamešnice. Kod Vojnovca prama sjeveru pokazuje se crven-
kasti vapnenac. Odlomaka crvenkastoga krinoid* vapnenca nahodi
se kod Apatovca ; oni su česti jurske tvorbe i čine glavni dio kal-
ničkih litica. Bieli vapnenac gusto zbijen i treščasta loma leži po-
vrh onoga. Na njih je vidjeti koraljnih presieka.

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 149

Ovo je kamenje jezgre kalničke gore, na koju se poput pojasa
naslagao pješčanik, noseć sobom smeđji ugljen, osobito na obroncih
doline (gudure) kod sela Drenovca i Leskovca, zatim laj tanak i
vapnenac sa „Pecten latissimuB tf i „Ostrea callifera", a odozgor sivi
i bieli lapor, koji se može ceri tij skini slojevom uzporediti, napokon
kongerijski slojevi, koji su „Loessom" nadaleko pokriti.

Zanimivo je, Sto tu ima i na vise mjesta serpentina, i to uviek
u blizini crvenoga prelaznoga vapnenca. Kod proloma serpentina
vapnenac se je svakojako promienio, na strme kukove i Šiljke uz-
digao i razdrobio. Kalničkim liticam na jugu našlo se je med slo-
jevi crvenoga vapnenca utrunaka jaspisa.

Da ima i krede, dokazuje sivi lapor u klancu od Sudovca prama
Grani, a osobito se pokazuje kod sela Moždjenec.

Na sjevernoj strani kalničkih klisura leže zaokružena brda drob-
ojaka i brusilovca , gdje se pokazuju pruge nekakova crvenoga
vapnenca, u kom se nalazi željezne rude u romboedrih (rhomboe-
drički gvozda). Brtisilovac je debeo, modrast, smedjo-crven ili crn.
Veliki lomovi (kamenolomi) kod Horvatovca daju krupni vapnenac
sa čestimi ceritijskimi konglomerati, a na tom krupnom vapnencu
leže ogromne pješćene klisure, koje su ipak pokrivene pješćenimi
slojevi od crnice (humus) i lapora posadjene vinovom lozom, koja
daje vrlo dobro i jako topličko vino.

U gorskih potocih nahodi se koturina crvena, smedja, crna i ze-
lena, a gdješto i čista bjelutka, a ne riedko i pravoga rogovca, a
medju ovimi imade odlomaka nekakova granitnoga kamena pa tako
se može pravom uzeti, da kalnička prelazna gora na granitu ili na
rulji leži, i da se je ova temeljna gora ođkrila prolomom voda iz
svojih dubokih slojeva.

II. Kalnička gora u hvdrograflčnom pogledu.

Kalnička gora odtače svoje u cielosti uzeto vrlo slabo obilje vode
s južne strane prama Savi, a sa sjeverne prama Dravi. Mnoga vrela
izviru u priličnoj visini i teku brzo u šumovite jarke skačuć sad
ovdje sad ondje preko klisure ili preko kamenita zaravanka (ta-
van ka, terasse). Ali ove vode su pri svom padanju još toli nejake,
da neraože ni biti govora o kakovih velebnih vodopadih. Posto su
kratko vrieme ovi potočići tekli, promieni jim se strmi tok, spu-
štaju se u ravnine i ostavivši na izlazu iz jaraka množinu izbru-
senih koturina, sjedinjuju se u neznatne potoke, koji u svojih ilo-

Digitized by CjOOQI€

150 J. K. ŠLOSER.

vastih diluvijalnih stru ga h ponajviše sporo i polahko teku, što oso-
bito valja o potocih s južne bočine.

Iz ovoga kratkoga spisa vidi se, da kalnička gora u hvdrogra-
fičnom obziru malo zanimivosti imade, što bi imalo upliv na vege-
taciju, buduć već na temelju svoje orografično-geologičke kakvoće
spada u krajeve vodom siromašne; jer i ista Lonja, koja se pri-
braja k ovozemnim riekam drugoga reda, jest pri svom izvoru, koj
spada u područje kalničko-zagrebačke gore, toli vodom siromašna,
da joj se korito često, osobito ljeti, dosta nadaleko posvema osuši.
To valja takodjer o potoku kod Sudovca, Rieke i Vojnovca. Vo-
dom najobilniji potok mora se doista Kamešnica zvati, koja iz du-
boke gudure kod Vratna iz gore dolazi te kroz humlje krSevaćke
županije, pripadajuće aluvijalnoj i diluvijalnoj formaciji, k Lonji
pritiče. Uz ovu je odmah potok kod Ljubešćioe, koji iz gudure
med Vranilcem i Ljubljom izlazi i poslije kratka toka u Beđnja
utiče.

Skoro iste znamenitosti je Glogovnica izviruća iz tri vrela, koji
pripada savskomu poriečju, kano i Bistra i Dugarieka (Koprivnica),
koje pripadaju poriečju dravskomu.

U okolišu kalničke gore niti ima pravih močvara niti blata, jer
močvare i blata trome Bistre u području gjurgjevaČke krajine ne-
spadaju više u područje ovoga pogorja. Naproti pako ima ovaj taj
dva slana izvora (slatine), naime kuhinske soli imajuće rudno vrelo
kod sela Slanje na sjevernoj, i glauberove soli imajuću, alkalinska
kiselicu kraj sela Apatovca na južnoj bočini gore.

III. Obseg i razdieljenje zemljišta.

Kalnička gora, gledajuć ju od kr. slobodnoga građa Križevaca
ili još bolje od susjednoga sela Gjurgjica još više ležećega, prika-
zuje se kano neprekidan, naravnu razvodnicu med Posavinom i Po-
dravinom čineći niz gora, kojih se sljeme u slabo savijanoj valo-
vici (Wellenlinie) protegom od punih pet geografičnih milja od aj*
prama isi, vijuga. Širina jim pako od diluvijalnih i aluvijalnih nizio*
s južne strane, pak do desnoga briega Bednje, a od Ludbrega, gdje
Bednja u nizine poriečja dravskoga, u plodnu Podravinu ulazeć vise
prama sjeveru teče, do početka ovih nizina, može se poprieko 2*
dvie milje u po mjeru uzeti. Obsiže dakle gora kalnička po princ*
12 D m. prostora, u kom se 3 različita predjela luče, naime a) prava
gora , b) humlje kraj gore i c) aluvijalne i diluvijalne nirin« oa

Digitized by LjOOQI€

KALNIČKA GORA. 151

desnom briegu Bednje i potoka Bistre, Gliboke i Dugerieke sjedne,
i nizine na desnoj bočini gore izvirućih potoka s druge strane
ležeće.

Brda su sve do sljemena šumom obrasla, ali i mnogimi čisti-
naroi izprekidana, što dolazi od toga, jer se ogromne vapnene kli-
sure često pomaljaju. Južna, k Posovini okrenuta strana ovoga
gorja, čini Be kao golem, iz pogorja (Bergland) zasadjena lozom i
žitnim biljem dižući se gorski bedem (nasip), iz kojega se posebni
ogranci nepružaju; naproti pako prikazuje se dosta strma strana
k dolini Bednje i Drave okrenuta, gledaj uć ju sa ogromne klisu-
rine „Vranilac", kano klupko sljemena, sad ovdje sad ondje klisu-
rami i travnimi zatavanci izprekidano, docira se od glavne gore
nebrojeni, s ovom uzporedno protežući se ili u susjedno humlje
snizujući se ogranci odjeljuju.

U iztočnom pravca snizuju se ova brda sve to više, dok se u
alluvijalnih i diluvijalnih nizinah na lievom briegu potoka Bistre i
i Dugerieke posve izgube.

Čudnovate su u ovoj gori duboke gudure, u kojih su si gorske
vode svoje struge izkopale, a te struge su ponajveć strmimi kli-
surami okružene.

IV. Kalnička gora sa histerične znamenitosti.

Kod dubljega motrenja ove uzvišene, s Dravom skoro uzporedno
stojeće gore, čovjek je nekako primoran uzeti, da je mudra, na sve
računajuća priroda stvaranjem ove gore tu mudru namjeru imala,
da zaštiti svoju ljubimicu „Hrvatsku", koju je svimi svojimi da-
rovi i pokladi toli bogato, dapače rasipno obdarila, proti navalam
najviše 8 iztoka dolazećih divljih čopora Huna i Avara, Mongola
i Tatara. Za ovu misao ima čovjek još veće pravo, kad se osvje-
doči, da je jedini, može biti proti svojoj volji zaostali prolom, na-
ime dolina med krajem ove gore i med početkom susjedne gore
Bila, kojom se sad križevačko-koprivnička cesta proteže, u duljini
od preko tri geografične milje gorostasnom, neprobitnom hrastovom
šumom (hrastikom) njegda zatvoren bio, kako se to iz kolosalnih,
simo tamo se nahodećih dubova vidi, preko kojih su stotine, da-
pače vrlo mnoge stotine godina prešle, kao n. p. dubovi kod Ma-
jurca, Carovdora, Lepihvina itd., a taj hrastik bio je u pravrie-
menah pun močvara i blata, kako to sadanji geologični i tellurični
ođnošaji ove doline dokazuju.

Digitized by CjOOQI€

152 J. K. ŠL08ER.

Znamenitost ovoga, čovjek bi rekao, naravnoga branika prizna-
vala se je i uviek dostojno cienila; s toga su i junaci srednjega
vieka najvišje vrhunce ove gore za svoja obitavali&ta izabirali i
tvrde, neosvojive gradove na njih zidali, medju kojimi su Čanjevo,
Mali i Veliki Kalnik, na južnoj, Rakovec i Rasinja, na sjevernoj
strani ove gore u sadanjoj civilnoj Hrvatskoj najznamenitiji bili.

V. Kalnička gora u klimatičnom pogledu i njezina proljetna flora.

Kalnička gora ima, kao u obće sva Hrvatska, blago, vegetaciji
prijazno nebo (clima), Sto se pomaže osim toga protezanjem od zjz,
prama isi , osobito na njezinih jugo-iztočnih strminah. S toga se
prvi pojavi vegetacije vrlo rano pojavljuju, i to na strminah južno-
iz točnih barem 20—30 dana ranije nego li na sjevernih, što biva
obično već u prvoj polovici veljače. Cim bo zrak jugom samo malo
otopli, bude se pnpoljic na drvlju iz svoga zimskoga sna, a odmah
zatim ukaže se i prvo proljetno cvieće, i to u huralju na podgoiju
već onda, kad se priroda u nizinah iz zimskoga sna još probudila
nije. Nije dakle čudo, Sto se prijatelji prirode, stanovnici blizoga
grada Križevaca već prve dane jedva nastajućega proljeća na kal-
nička brda penju i — proljetni zrak željno i revno srču! Jerbo
tko je jednom okusio naslade, svake godine povraćaj uće se, koje
se prijatelju prirode u postupnom probudjivanju njezinom same
nude; tko je motrio prirodu od prvoga veseloga cvrkuta šerba,
od prvoga cvietka visibabe (podremka, Oalanthus) ili podleak
(Crocus) proljeće navještujućega, koji možebiti kraj zimskoga sniega
već svoje glavice podižu — pa do Ijubkoga miloglasa slavuljevau
grmu, okružen cielom krasotom proljetne vegetacije, koja u obilju
i mirisu svoga razvoja stoji ; — tko je nju motrio u njezinu tajin-
stvenom poslovanju, kako se populjak za populjkom razvija, kako
se list jedan uz dmgi niže, kako zatim cviet i plod, najprije poje-
dince, zatim u velikoj množini svojim blistaj ući m sjajem oko raz-
veseljuje — i tko ju je takodjer razuraievanjem punim čuvstva do
njezina zadnjeg časa sliedio, dok zima sniežnim pokrivalom rudine
opet pokrije; tko je, jednom rieči, pravim duhom za prirodu i nje-
zina čudesa, kao brižan motrilac razvijanje vegetacije pratio: taj
će svu ćudnovitu ljepotu, koja se uprav u proljetnom i jesenskom
životu toli raznoliko prikazuje, doista obljubiti i znati cieniti pred*
nost, koju nam proljeće i jesen u tolikom obilju daju i kojih da-
rove osobito u kalničkoj gori punom mjerom uživati možemo.

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 163

Ali ne samo po južnih stranah, nego i po gajevih i po istih šu-
mah na višoj visini stojećih budi se u ovo vrieme rastlinski život.
Dapače i zimi, kad neima sniega, ili ako ga je bilo, čim okopni,
nahodi se i u najviših šumah ponešto zeleni, a to dolazi od bilina
zimovnica. Gusti i preobilni mahovi, prikrivajući šumsko tlo i stabla
na drvlju daju liepu zelen. Uz mahove vidi se prezimujućih zelenih
listova od papratnjača, osladi (Polypodium) , slezenice i preprata
(Asplenium i Aspidium), breberine (Ruscus), bršljana (Hedera), ku-
pine (Rubus), kopitnjaka (Asarum) itd., kano slabe zimne hrane
kalničkih zecova i srna.

Malo za tim se pojavljuju daleko u šumi ciele hrpe proljetnih
evietajućih bilina. Pridružuju se gori spomenutim, koje se takodjer
rado nastanjuju daleko u šumi, kano n. pr. : jetrenka trokrpa (He-
patica triloba), maslinica zimska (Daphne mezereum), puciepak dvo-
listni (Scilla bifolia), ljubičica vijagava (Viola Riviniana), mladja
šuplja (Corydalis cava), m. jedra (C. soliđa), ra. majušna (C. pu-
uiila), i m. osrednja (C. fabacea), isto tako nizanj dlanasto-lepezasti
(Hacquetia epipactis) , vjeternica šumska (Anemone nemorosa), pu-
žarka obična (Isopjrum thalictroides) , košutica pjegava (Erythro-
nium dens canis), zubatka trolista (Dentaria trifolia) i grozničarka
otoboljena (Lathraea squammaria) ; na šumskih potocih vidi se nježna
žutina izmjenitolistna (Chrysosplenium alternifolium), s jakom ka-
i uznicom žutičavom (Caltha palustris), dapače i ledinjakom običnim
(Ranunculus Ficaria), nadju se uz svoje suvremenike u visokoj šumi.

Na više svjetlih i prisojnih mjestih med grmljem vidi se pluć-
njak mekani (Pulmonaria mollis), ljubičica prisojna (Viola ambigna),
lj. dišuća (V. odorata) i lj. dlakava (V. hirta), uz šaš prerani (Ca-
rex praecox) i pavenku zimzelenu (Vinca minor) ; u pukotinah
ogromnih vapnenih stiena i na njihovih tavanastih kukovih tanka
šašika sitasta (Seteria juncifolia Host), bliedi i nježni bielt šaš (Ca-
re* alba), i tustolistu, brašnastu i žutocvatuću jagliku trepavičastu
(Primula ciliata), neki odrod u naših vrtih i cvietnicih često sadeće
se jaglike ušatice (Primula auricula) i po kotorinah vapnenih stiena
guščarica siera (Arabis alpina), s bližnjom svojom rodjakinjomgu-
Sč&ricom kudrastom (A. crispa), sa ru nj a vicom okruglolistom (Hie-
racium sphaerophjrllum Schloss. et Vuk.).

Na polih i na bregovih potoka nahodi se hrpimice podbjel siv-
kasti (Tussilago Farfara) u društvu bližnjega rodjaka repuha Ije-
kamoga (Petasites officinalis) i r. polutnoga (P. hybridus) i na pri-

Digitized by LjOOQI€

154 J. K. ŠLOSEB.

sojnih brežuljcih ciele hrpe malene i nježne gladuša preranoga
(Draba verna). Amo se pridružuje u prisojnih živicah, đa i daleko
u šumi sa puno macica drvlje i grmlje , kano lieska prosta (Co-
rvllus avellana), joha liepava (Alnus glutinosa) i j. zelena (A. vi-
ridis), uz velik broj vrstij vrba (Salices).

To su po prilici prvi viestnici proljeća i prvi nakit kalničke gore
u mjesecu veljači i ožujku. Početkom travnja ili najzad polovicom
istoga dovede nekoliko liepih dana s toplom kišom podpun život
u prirodu, i na jednom se sve, polje, livada i šuma u liepu zelen
i u krasan cviet zaodjene i to u tolikoj množini, da nije već možno
napose ove prvence proljeća napominjati , već je čovjek prisiljen,
nje po njihovih gromadah u liepu i skladnu cielost složiti, čim se
fizionomija prirode u ovom toli liepom , toli zanimivom kraju obi-
lježuje i podpuno izražaje.

Ipak prije nego se upustim u specijalno risanje odnošaja vege-
tacije ovoga za ovu akademičku razpravu izabranoga gorskoga pre-
djela, budi mi dozvoljeno nekoliko opazaka o pojmu predielne fizio-
nomije bilja uobće pripomenuti.

VI. Temeljni osnovi fizionomije bilja.

Humboldt kaže u svojih nazorih o naravi , Ideen zu einer Fb*
siognomie der Qew&chse. S. 16):

„Kako se god na pojedinom organičnom biću stanovita fin* 00 "
mija spoznaje, kano što je opisna botanika i zoologija u užem fl**
m eno van ju rieči rastavljanje oblika bilja i životinja, isto tako iniade
neku fizionomiju prirode, koja svakomu pojasu (kraju) jedino i is-
ključivo pripada".

Dva glavna faktora bijahu, koja su u svom skladnom, nepresta-
nom zamjenitom djelovanju na Badanji oblik svemira u obće,an»
fiziognomiju pojedinih zemalja napose od njihova prvoga „postanka"
uplivala, naime u veliko i u obće bijaše to anorganično kraljestvo
sa svojimi visinami i nizinami od nizkih brežuljaka i dražestnih
dolina do nehotičnih gorskih orijaša s gudurami, klanci i bujicami.
a napose i u pojedinom jest to kraljestvo bilinsko, koje svojim bo-
gatim nakitom od boja i oblika i najmanji kraj poljepšati i udri-
žestno, obljubljeno i pitomo mjesto pretvoriti može.

U trećoj liniji nesmije se zametavati ni uplivanje neprestane čo-
vječje djelatnosti na sadanji vanjski oblik svemira u obće, i * e *
maljske fizionomije napose; jer ako i jesu promjene, koje je čovjek

Digitized by LjOOQI€

KALNIČKA GORA. 155

tečajem vjekova površinom zemaljskom počinio, napram onim ori-
jaškim goram vrlo malene, dapače nestaje jih: to je znamenitiji
upliv njegova djelovanja na oblik bilinstva i na fizionomija kra-
jeva, jer u tom pogleda sa selo i grad isto tako znamenit momenat,
kano i šuma, prostrana pustara, rieka ili jezero. Osobite su pako
promjene, koje čovjek kulturom na bilinBtvu čini, što su toli ve-
liku, nu nikad nepočivajuću izmjenu u oblicih vegetacije stvarale.
Uprav s toga razloga mora se obzir uzeti i na kulturno bilinstvo
ovoga za ovu razpravu izabranoga kraja.

Buduć je pako sve živinstvo ili posredno tiesno uz bivstvo bilin-
skih organizama združeno, nesmije se ni ovaj dio prirodopisa mu-
kom mimoići, u koliko svrha ove razprave i obseg dopušta.

O uzkom savezu i neprestanom u plivanju i zamjenitom djelovanju
ovih dvajuh faktora neizmjernoga svemira jednoga prama drugomu
uči nas svak danje iskustvo, i to je već davna dokazana istina, da
gdje gine bilinstvo, tu nestaje i životinstva; i to ovoga nestaje već
onda, premda je nad ono uzvišeno i premda se ono samo radi ovoga
čini da postoji, gdje bilinstva, makar i u najprostijih oblicih još
imade; jer težko doista može čovjek jedva jednu točku zemlje po-
misliti, gdje se nebi našao zastupnik bilinstva makar još tako ma-
len i neznatan. — Na najviših vrhuncih gora, kamo je smjela noga
čovječja doprla, čim je snieg i led sa klisure usljed vjetra i sunca
okopnio, i čim se je tvrda površina klisure uplivu athmospherilija
izvrgla, vidjelo se je naselbina lišaja, poimenice zdjeli čarke (Lecidea
geographica). (Vidi moju pripravnu radnju za geografiju bilja u tro-
jednoj kraljevini, str. 18). Na modrastih alpinskih lednjacih i na
vječitih ledovnih poljanah stožernih još žive jedno stanična, crvena
resina (Alga Protococcus nivalis, prazrnac), koja milioni individua
bieli snieg ružičastim dahom prevlaci i svjedoči, da je svagdje na
zemlji život, a nigdje smrt — Niti vrućina niti studen nemogu
vegetaciji podpunih, neprelaznih granica odmjeriti. Života u vege-
taciji imade od najvrućih izvora Islandije do leda stožernoga mora,
od dubljine morske sa resinskimi oblici do gorućega pieska pustare,
od dubljine treseta i otrovonosnih močvara do najtamnijih špilja,
kamo ni jedan sunčani trak neprobija, ali gdje ipak nekakva po-
rastnica (Lebermoos) žive, gdje mahovi medju pukotinami rastu i
gljive po vlažnih stienah plaše. Dapače i u nutrnjost životinja pro-
dire bilinstvo. Milioni muha postaju žrtvom jedne gljive, (Empusa
muscae), koja se u njihovu tielu razvija, i često propada na,da svi-

Digitized by CjOOQI€

156 J. K. ŠL08BR.

lani po drugoj nekoj pliesni (Botrjrtis Bassiana, hostac), koja se a
tielu Bvilca razvija.

Životinstvo imađe doduše takodjer zastupnika u svom napredo-
vanju do predjela lednjaka, naime ledenu buhu (Desoria glacialis),
koja se uahodi u talećem se ledu alpa , gdje ukočeno ležeć čeka
svoje uskrsnuće i spasenje od sunčane topline, neznajuć za se, Či-
tave mjesece, dapače čitave godine.

Ako vegetacija i prodire do najtamnijih točaka zemaljske kruglje,
to je ipak način, kako se ona glede različitosti oblika i boje pri-
kazuje, da li se osamljena ili hrpimice nahodi, vrlo različit; i uprav
u tom imade predjelna fiziognomija svoj postanak i svoje opre-
dieljenje.

I kako sam već u pripravnoj radnji za geografiju bilja u tro-
jednoj kraljevini (v. str. 18) dokazati nastojao, to su toplina i vlaga,
koje su glavnim uvjetom obstanka bilja u velikom i u malom, oni
glavni faktori, kojima se takodjer različitost i raznolikost u ka-
rakteru vegetacije nekoga predjela radja. To pako biva nekimi
oblici bilja, koje se ili svojom raznolikošću ili velikom množinom
Bamo za se ili brojem individua odlikuje, i uprav tim se izražaje
dvostruki pojam karakteričnoga bilja i karakternoga bilja. Prvi
ovaj pojam označuje se takovimi bilinami, koje samo jednomu pre-
djelu pripadaju ili drugdje u vrlo neznatnom broju rastu; drogi
pako takovimi bilinami, koje fiziognomiju predjela opredjeljuju.

Uzroci, kojimi se fiziognomija nekoga kraja, dapače većega pre-
djela, opredjeljuje, nemogu biti isti i jednake znamenitosti na raz-
ličitih točkah zemlje; jer sad je bilinski sag jednakim sadjenjem
raznih bilinskih rodova i vrstij tako šaren, da nam jedva jedna ili
druga bilina osobitim svojim oblikom ili bojom oko zamami: mi
smo u stanju samo ukupost slike pojmiti, oko nezna, gdje bi za-
pelo radi različitih oblika i promjena u boji. Na drugom mjesta
pako jesu usred drugoga bilja nekoje biline po rodu, vrsti ili &ui-
liji, koje svojim obilnjm, bojnim razvojem izmed svih ostalih oko
zamamljuju, a u drugih opet slučajih imade samo pojedinih indi-
vidua, koji fiziognomiju nekoga kraja opredjeljuju. Jer kako Hum-
boldt vrlo mudro opazuje, mora se pri fiziognomičnom promatranju
bilinstva kraj absolutne različitosti obličja gledati i na numeričm
odnoiaj, t. j. na mjestnu pretežnost u skupnom broju rastlinstv«,
na njegovo klimatično i geografično razprostranjuje.

Digitized by LjOOQI€

KALNIGKA GORA. 157

Iskustvo nas uči svaki dan, da i na ograničenih i na subližih
mjestih iste karakterne biline vrlo različite biti mogu, kako već na
njihov prvobitni razvitak i daljni napredak djeluju mogući uplivi,
kano svjetlost, sastav njihove podloge, konfiguracija tla itd.

Da si pako pribavim ovu raznolikost vegetativnih odnošaja pri
ograničenom terrainu, što sam ga za podlogu i pozoriBte ovoga
fisiografičnoga pokusa odabrao, i da nekoje razlike zorno predlo-
žim, moram pri okruživanju ovoga terraina tako daleko zaseći, da
mogu uzeti (uplesti) u svoju sliku brda, nizine i medju njimi le-
žeće humlje i podgorje. Ova fiziogratična slika može tim više raz-
nolikom, tim šaren ij om postati, što veći dio terraina za pozorište
moga motrenja izabranoga, uprav pravoj vapnenoj formaciji pri-
pada, tomu skladištu najljepših i najčudnijih bilina. Ali žalibože
morat će se ipak pri tom nježne alpinske biljke sa svojim Šarenim
i dražestnim nakitom iz ove prirodne slike izpustiti.

Ako se vegetativni odnošaji kojega predjela bez obzira na su-
stavno razredjivanje u njem rastućih bilina i bez obzira na njihov
nutroji ustroj, samo po vanjskom obliku i izgledu i po njihovoj
gustoći ili množini motre, to će se odmah množina hrpa u fiziogno-
mičnoj ustroj bi pokazati, koja osobitnoat fiziognomičnu sliku ovoga
predjela u istinu prikazati može. I upravo ovo gromadno ili osam-
ljeno, ali karakteristično pojavljivanje nekojih bilina nazivlje se u
fiziografiji bilja skupnim imenom „formacijom bilja". Pod
ovaj skupni pojam dakle može se svaka bilina subsumirati, koja
u stanovito vrieme, u stanovitoj množini nekoji veći prostor pri-
kriva, i uprav ovo formacije čine temeljne fiziognomićne type bi-
linstva koli u velikom, toli u malom.

Prije ipak nego predjein k opisivanju predjelne fiziognomije bilja
u ona 3 gori spomenuta predjela, budi mi još slobodno u jedno
skupiti i bolje označiti one hrpe bilja, koje fiziognomiju nekoga
predjela karakterizuju i utemeljuju, i koje iz gore navedenih for-
macija, i to ili iz pojedinih ili u isto doba iz više njih nastaju.

VII. Ustanovljenje flziognomicnih hrpa i postanak formacija bilja.

Prije svega je drvlje, koje pri gledanju nekoga predjela, oko gle-
daoca na se navlači ; s toga neka ono ide u prvu hrpu. Ali u ovoj
fizioguomičnoj glavnoj hrpi iztiču se opet dva vrlo rarličita raz-
djela, naime crnogorica i bielogorica. Kao zastupnik prvoga neka

Digitized by CjOOQI€

158 J. K. ŠL08EB.

bude cmrok (Pinus svlvestris), a kao zastupnik dragoga razdjela
bukva (Fagus svlvatica).

U drugu glavnu hrpu idu grmovi, koji se od drvlja samo tim
razlikuju, Sto kod njih razgranjivanje biva odmah pri korienu, kano
da iz podanka više jednakih stabala raste, dočim to kod divlja
istom u nekoj visini od tla biva, što ipak toliko iz i maka pripušta,
buduć u naravi mnogovrstnih prelaza od drveta do grma iraade,
što osim toga i čovječja ruka promiče, kad po načinu obrezivanja
drvo u grm i obratno grm u drvo pretvara. Iz grmlja sastavlja
se sitnogorica šume.

Treću hrpu čine bokornjače (Staudengewftchse). To su rastline,
koje se veličinom i razgranavanjem grmovom približuju, ali se
svakako od njih razlikuju zeljaštimi stablikami i granami i obično
1 — 3 godišnjom, malo kad više godišnjom vegetativnom periodom.
— Osim toga se razlikuju drvenaste rastline negledeć na njihov
ustroj, na odrvljenje njihovih stanica, na veličinu i oblik, takođjer
i tvorbom kore i nasadom staničnim od travaetih bokornjačai
ostalih trava, koje iz sočnih, neotvrdnulih stanica sastojeć nikakve
kore nemaju i u kojih se svagdje, i na stablikah i na granah, kros
nježnu kožicu (epiderrois) slogovi stanica, listno zelenilo (chloro-
phyll) sadržavaj ućih, vidjeti može.

U četvrtu hrpu idu biljke zeljaste u najužem znamenovanju, koje
se od bokornjača ipak samo mnogo nižjim uzrastom razlikuju, kao
n. pr. žabnjače (Ranunculaceae), krstašice (Cruciferae), Leptirnice
(Papilionaceae) itd.

Petu hrpu čine tako zvane sokovice, koje zadovoljavaj uć se naj-
mršavijim tlom, strme klisure i pustare obitavaju, te se mesnatim
lišćem a često i sjemenjem odlikuju, kano n. pr. ponajviše naših
tustika (Crassulaceae) , kameničnica (Saxifragae) , nopalnica (Ca-
oteae), mliečniea (Euphorbiaceae) itd.

Šestu hrpu čine povijuše, koje zastupa bršljan (Hedera Helis),
kozja krv (Lonicera Caprifolium), ključao (Tamus ćommunis), jabnć-
njača (Aristolochia), što se za sjenice goji, više slakavica (Oonvol-
vulaceae) i sve predenčanice (Cuscutaceae) itd*

U sedmu hrpu idu tako zvane listirjače, koje se veličinom i
bujnim razvojem svoga lišća odlikuju, koje obično iz neznatna
podzemna podanka, iz gomo\ja ili lukovice tjeraju, ili koje pretvo-
rom pravoga pestića u lišće prosto na vodi plivaju, kano n. pr. po-
najviše kozličine (Arongewachse), lokvanjače (Nymphace*e), mrest-

Digitized by CjOOQI€

KALNICKA GORA. 159

njače (Potamogetanae) , okreči (Lemnaceae) itd. — Osobito idu u
ovu hrpu papratnjače, koje u nekih predjelih fiziognomiju zemlje
izključivo obilježuju.

Osmu i najbrojnije zastupanu hrpu čine trave (gramineae) zajedno
sa šiljevicami (Cvperaceae) i sitačami (Juncaceae).

Devetu, vrstmi skoro isto tako obilnu hrpu, kao što je prijašnja,
čine mahovi i porastnice ili jetrenjače (Laub- und Lebermoos-Pflan-
zen), koje kano zeleno pokrivalo u vlažnih šumah tlo i koru drvlja
pokrivaju.

U desetu hrpu idu resine (algae); a to su jedino obitovalice
mora i stojećih voda kopna, većinom tajnocvietke (Crvptogamae),
kojim se takodjer nekoje javnocvietke (Phanerogamae) kano n. pr.
vrsti voga (Zostera), podvodvica (Najas), i žabokrečina (Zanichellia)
pribrojiti moraju, po čem se ova hrpa s onom pravih listnjačah u
bliz savez dovodi, dapače u nju po malo tako prelazi, da je ogra-
ničenje i odlučenje bilina u slobodnoj prirodi dosta težko izvesti.

Jedanaestu hrpu zastupaju tako zvane krastovnjače (Krusten-
pflanzen), koje kano mrlje, kraste, ružice ili kano poput grma raz-
granjene nametnice (Porastitae) koru drvlja, neplodno tlo i gole
klisure pokrivaju; a napokon

Dvanaesta i zadnja fiziognomična hrpa bilja nahodi svoje za-
stupnike u najprostijih rastlinah, naime u gljivah i u pliesnih, koje
posije kiše ili uobće na vlažnom tlu često bez vidljive truske i
plodišta iznenada niknu, ali isto tako opet brzo poginu, ili se pako
n vlažnih, sparnih špiljah tla i stiena hvataju. — Amo spadaju i
drvene gljive, koje na bolestnu drvlja na truhležu ovoga iza nje-
gove smrti na vidik dolaze i koje istom onda pogibaju, kad i drvo
posve izagnjije.

Mnoge ovih 12 hrpa bilja mogu već svojim jedinčastim obstan-
kom fiziognomiju nekoga predjela odmjeriti, dapače i u naravi
mnogih rastlina stoji, da samo osamljene rastu; druge pako ne-
mogu se nikad do kakve samostalnosti i neodvislosti podići, i pri-
kazuju se uzprkos tomu, što često na vidik dolaze, samo kano uz-
grednine drugih bilina, kano što su to povijuše.

Najveću znamenitost za predjel dobiju temeljni oblici naravno
istom onda, kad pokazuju društven rast i kad se u ciele skupove
bilja istoga obličja sjedinjuju i jedan uz drugi redaju. Takovi sku-
povi bilja, stvoreni od jednoga te istoga temeljnoga oblika označuju
se obćenitim imenom „ležaj i" (Best&nde).

Digitized by LjOOQlC

160 J. K. ŠLOSER.

Ovi pako ležaji malo kad, dapače vrlo riedko dolaze sami za se ;
obično tu biva medjusobno spajanje, i skoro uviek vidi se viie ovih
ležaja jedan kraj dragoga ili jedan nad drugim razvijenih, tako da
n. pr. nad liepom prostierkom od mahova, koji tlo šuma pokrivaju,
paprat kano drugi ležaj raste, a nad ovim se uzdiže drvlje ravno
i razgranjeno poput zaštitnoga krova.

Da se pako ovi ležaji kod opredieljenja fiziognoraije predietne
laglje pojmiti mogu, moraju se oni, i to nekoji od njih napose,
drugi pako zajedno pod obćenit pojam spraviti i jednim skupnim
imenom nazvati, i uprav ovo sjedinjenje ležaja u jednu skladna
cielost nazivljemo skupnim imenom „formacijom bilja y .

Ako pako ova razdieljenja doista ono označuju, Sto označiti imaju,
tad se ona moraju i priznati i moraju se posve obćeniti nazivi pre-
djelnim razli kostim nadjenuti, koje se na gori navdene hrpe nasla-
njaju i koje se kano obćeniti nazivi za označivanje predjelnih raz~
likostij upotrebljuju, kojimi se zatim obćeniti fiziognomički utisak
označuje.

Kano najobćenitiji nazivi za fiziognomično razmatranje neka dakle
budu : 1) šume, 2) polja, 3) livade, 4) stepe, 5) pustare, 6) kaljuže,
7) močvare, 8) jezera i 9) more s bilinami njim pripadajućima

Predpostavivši ove obćenite obrise pokušat ću fiziognomično opi-
sivanje terraina za ovo akademično čitanje uzetoga, ali ću prije j«
pripomenuti, što se pod stepom, što li pod pustarom u naravopta-
nom pogledu razumieva, buduć se ova dva naziva u običnom života
baš strogo neluče, a ni u samoj znanosti nisu se prije strogo jedan
od drugoga razlikovala.

Pod imenom „pustara" razumije se u geografiji bilja širok, pies-
kom ili kamenjem pokriven kraj bez vegetacije, koji doduše ravan
biti može, ali može imati u sebi velikih brda i prostranih dolina,
nu bez vode. Karakteristika pustare jest dakle podpuna nestašica
vode i usljed toga nestašica rastlinstva; lice kraja pri tom može
biti kakvo god.

Obćenitim imenom „stepe" (goleti) pako može se po Humboldtu
u prirodopisnom pogledu predjel većega obsega na nekoj nizini
označiti, na kom ni drvo, da ni grm do podpuna razvitka dospjeti
nemože bez pripomoći čovječje ruke, i to poradi ograničene go-
dišnje vegetacije bilja na kratko vrieme od tri mjeseca, uprav kako
no je to i na lednjacih visokih Alpa — i uprav u tom ima nekakva

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 177

Kraška (Pyrus communis) i j a b u k a (Pyrus Malus) ; obje potiču
prvobitne iz i a mah kaukazkih, gdje jih se i danas u pod punom
divljem stanja nahodi ; oko Balkana sačinjaju ciele šume, i u nadih
šumah nahode se, ali šarao kao podivljale (divljakinje). Nemože se
pako dokazati , kada i gdje jim je kultura počela ; toliko je ipak
poznato, da jim je kultura prastara, i to kruški starija još nego
jabuci. Već su Phaeaki kruške i jabuke sadi i, a kip Here iz kru-
skovine u Tiryni dokazuje, da je kruška Tirynćanom bila hra-
nivo bilje, ili da jim bar bijaše već poznata; takodjer prastara
svetkovina Baliachrada u Argosu s divljimi kruškami dokazuje, da
su ee ljudi kruškami hranili kao prvom hranivom bilinom.

Već su stari Izraelićani kruške sadili, a dokazano je , da su se
Rimljani sadjenjem krušaka i jabuka rado i vrlo mnogo bavili. Oni
su već mogli mnogo fela (suvrsti) nabrajati, jer dočim je Theo-
phrast samo 3 fele krušaka a 2 jabuka poznavao, već je Eaton
od prvih 6, a od drugih 7 brojio; Plinij već 41 i 36, a Piladij
56 i 37. U naSe vrieme ima po prilici 150 fela kultiviranih kru-
šaka, a isto toliko jabuka, pak svake godine znadu ljudi kultivi-
ranjem novih fela proizvesti.

Nadalje je hrani va voćka orah (Juglans regia, Wallnuss). Prvo-
bitna mu je domovina južni Eaukaz i šume Talvshske. Aleksandro
Veliki donio ga je iz Perzije, gdje nije divlje, već kultiviran rasao.
Sad ima oraha u južnoj i južno-iztočnoj Evropi po živicah i po
šumah dosta.

Ista je domovina i tu nj i, dunji ili kunji (Cvdonia vulgaris), premda
nekoji tvrde, da joj se je našlo na Krimi i u evropskoj Turskoj u
divljem stanju, da su ju u Italiju , Siciliju, Francezku, Španjolsku
i u Algiriju presadili. I kod nas ima podivljalih tunja u živicah i
kraj puteva. Rimljani i Grci poznavahu jih već više vrsti, medju
kojimi se je ona na Cvdonu u Kreti osobito odlikovala — odatle
joj i ime Cydonia.

I mušmula (Mespilus vulgaris) spada ovamo. U nas raste u
Primorju po živicah kao samonik , premda nekoji hoće, da joj je
prvobitna domovina sjeverna Perzija i da se ima smatrati, da kod
nas i u obće u južnoj Evropi samo kao divljaka raste; ipak je
s druge strane dokazano, da je već starim Grkom poznata bila i
da su ju u Italiju istom za macedonskih ratova donieli.

Sve naše š 1 j i v e mogu se na dvie vrsti svesti, naime na pravu
šljivu (Prunus domestica), koja je potekla od Kaukaza'i od Tulvsh-

R. J. A. XI. 12

Digitized by CjOOQI€

178 J. K. ŠLOSBR.

akih gora, i na Cibora (Prunius insitialis, Kriechpflaume), kojoj je
domovina južna Evropa. Kultura šljiva jest vrlo stara, a sad je od
njih poznato do 200 fela.

I sve naše trešnje mogu se na dvie glavne vrsti svesti, naime
na pravu trešnju (Prunus Aviura) i na višnju (Prunus Cerasus).
Obadvie potiču od južnoga Kaukaza; ipak se u nas mogu sad više
podivljali mi smatrati, dapače prva može se punim pravom za sa-
monik držati. Pobiediv Lukul Mitridata donio je prvu trešnju iz Ce-
rasuntu u Pontu u Italiju i nosio ju je punu voća pred sobom u
triumpfu (slavlju) 74 god. pr. Is. Broj sad kultiviranih fela jest
vrlo velik.

Ne tako česta, ali kao voćka za sladkokusne ljude vrlo je zna-
menita marilica ili kajsija (Prunus Armeniaca). Prvobitna domo-
vina bijaše joj Armenija, odakle ju je Aleksandero Veliki u Grčka
i u Epir donio , odavle su ju u Italiju presadili , a odatle su ju
opet po južnoj i srednjoj Evropi raznieli. Vele, da su ju i na Kau-
kažu kao pravu divljaku našli; na Antilibanonu, po oazah egipat-
skih i u sjevernoj Indiji kano i u Kašmiru, gdje vrlo dobro uspieva.
vidjeti ju je samo kao samonik (divljaku).

Najobćenitija kulturna bilina kalničke gore jest breskva (Amvg-
dalus persica). Prvobitna domovina bit će joj doista Perzija i Kina,
gdje kano i u Japanu najbolje uspieva, i odakle su ju i Rimljani
dobili. Kultura joj je vrlo stara ; već u X vieku pr. Is. ona se
spominje, jer „tao u u .knjigah Konfucijevih jest breskva. Sad je
razsadjena po Evropi, Aziji i Americi , ali ipak samo po južnih i
južno-iztočnih krajevih ovih dielova svieta.

Ovomu redu kulturnih bilina mogao bi se i naš kesten ili ko-
stanj (Castanea Vesca) pribrojiti, da se on nije kod nas već posve {
udomaćio, jer da se svake godine milioni ovoga plemenitog drvlja |
još za mlada za kolje bezobzirno nesieku, to bi kesteni Hrvatske,
a osobito kalničke gore veće šume sačinjali, nego su u obće po-
znati hrastici Slavonije i nego su oni silni hrastici u Njemačkoj
bili. — Ipak se u ostalom veli, da je kestenu prava domovina Si-
cilija, ako ne i Algirija, sto bi se ipak u nas jedva moglo vjero-
vati. Da kesten u Siciliji , a kako nekoji prirodoznanci tvrde, i u
šumah pod Etnom raste — neću podnipošto nijekati, ali da maje
tu prava i jedina domovina, doista je vrlo nevjerovno.

Manje znamenitosti kao hraniva bilina jest u našem ovom flori-
nom kraju smokva (Ficus Carica), koja ne samo u zemljan, koje

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 179

su oko sredozemnoga mora, nego i u onih, koje su oko jadran-
skoga, dakle i u hrvatskom Primorju i u Dalmaciji u sadašnje
vrieme kao divljaka raste, i koju po južno-iztočnih zemljah u živi-
cah i oko kuća kultiviraju. Najljepših smokvenica imade na Tauru.
Kultura jim je prestara, ali joj nitko nepriznaje Europu domovi-
nom, a pripada ovomu dielu svieta kano Rinezkinja, koja se tu
aklimatizira. U najnovije vrieme našao je Kotschv smokvenicu kao
divljaku na bregovih sjevernoga Eufrata. Već u doba Plinijevo
udomila se je ne samo u Italiji, već i u Gal lij i i u Španjolskoj,
a Cortez ju je g. 1560 presadio u Mexiko.

Spomena je vriedan i d u d (Morus alba i M. nigra), koji se do-
duše ne radi voća, već ponajviše radi lišća sadi, koje se za hranu
svilnih buba rabi. Domovina mu je Mala Azija i sjeverna Perzija;
podivljao se nahodi od parativieka u Kini, Grčkoj, Italiji i drugdje.

Medju kultivirane vrsti voća spada napokon joč i buča (Cucur-
bita Pepo), d i n j a (Cucumis melo), lubenica (Cucumis Citrullus)
i krastavac (Cucumis sativa). Kultura jim je prastara; već su
starim Izrael i ćan om bile poznate, osobito lubenica, 8 kojom su se
za sužanjstva u Egiptu upoznali. Arapi su lubenicu donieli na za-
pad. Rimljani i Grci poznavali su buče i krastavce. Sad su ove
kulturne bilne skoro svuda poznate.

Najzad ću još pomenuti jagodnik (Fragaria Vesca), malinu
(Rubus Idaeus), kupinu (Rubus fruticosus), grozdić (Ribes ru-
bnim) i ogroz (Ribes Grossularia). To su domaće biline i sve
plemenitije fele nastale su kulturom, što je dokaz, kako se i naj-
neznatnije biline oplemeniti mogu.

h) vina.

Najznamenitiji i najrazšireniji prirad u svoj Hrvatskoj, a napose
u Kalničkoj gori, jest vinarstvo, i uprav je ovo ona gora, osobito
njezina južna strana, koja najboljimi felami hrvatskoga vina radja,
pod imenom „kalničkih vina u , a osobito se „crno" može ako ne
baš predpostaviti „moslovačkomu crnomu", to se ono barem s njim
pouzdano uzporediti može.

Premda vinova loza (Vitis vinifera) u našoj hrvatskoj domovini
po živicah, grmovih i s u mah kao sam on i k raste, dapače moglo bi
se reći, da se je posve pohrvatila: to ipak ona niti je domaća
bilina, a niti je Evropejska, nego ona potiče , kao mnoge od prije
spomenutih kulturnih bilina, iz dalekoga iztoka, dakle iz one zemlje,

Digitized by CjOOQI€

180 J. K. ŠLOSER.

koja se kano kolievka evropejske kulture smatra, i što bi već radi
toga zaslužila nazivati se krajem raja zemaljskoga te kao takov u
časti biti : da nisu baš odatle tolike nesreće i nevolje provalami
divljih četa Huna i Avara, Mogola i Tatara na Evropu, a napose
na Hrvatsku došle! — Još sada raste loza na južnom Kaukazu,
u Armeniji i u zemljan kaspijskomu jezeru na jugu u svom prvo-
bitnom obliku po šumah kano povijuša, pletuć se oko staroga drvlja.
Po botaničkih putopisnih viestih neogriju se tn grozdovi u vlažnih
šumah nikad na sunčanu traku, jagode ostaju malene i bez slasti,
ali se ipak iz njih vino pravi, kako no je to i iz početka moralo
-bivati.

Kultura vinove loze jest prastara, pa to i u istoj Evropi. Ger-
mani su dobili lozu od Rimljana a Rimljani od Orka. Odakle i
kad je k ovim došla, nije izvjestno; priča samo priča, „Bacho je
lozu prigodom dolaza iz Indije sobom donio". — U sanskritu zove
se loza „rasala" t. j. sočna.

Nijedna kulturna bilina nepodivlja toli lako , kako uprav trs , i
uprav pri tom je najčudnije, da zanemaren od ruke onoga, koji ga
posadio i plemenio, nikad neostaje na opredieljenu mu mjestu, gdje
ju je njegovala i milovala, već traži svoju prvobitnu stojbinu:
živicu, gusti grm, dapače hladovitu šumu, gdje se opet u svoje
prvotno stanje vrati — tu izbriše na sebi svaki trag kulture i
oplemenjena te raste kao bujna povijuša, koja na hvate dugimi
lozanii svoje ljubimce starodavno drvlje grli, kako su to njezine
sestre u daleku iztoku, u kolievki njihovih praotaca radile!

Ali ni jedna od kulturnih bilina — izuzam možda krušku i ja-
buku — neda se tako lahko i brzo oplemeniti, kao trs, što je do-
kaz, da što se lahko i brzo steče, to se isto tako lahko i brzo raz-
teče. A ipak se revno nastoji oko oplemenjivanja nezahvalnika i
oenologi (vinoslovci) dotjerali su već dotle, da sad samo u Evropi
do 1000 fela trsa imade , od kojih najredje i najplemenitije, često
bez radnje, dapače i bez znanja posjednika po vinogradih našega
flori noga predielka, t. j. na Kalničkoj gori rastu, premda su i u
ovih vinogradih mnogi revni gospodari počeli trs s velikom mar-
ljivošću, a i s dosta velikim troškom oplemenjivati.

U ostalom ja ću ovdje radi kratka vremena, odnosno malena pro-
storu, za ovu akademičku raz pravu odmjerena, samo one fele trsa
navesti, kojim se postojbina i pripadnost nar kalničkih goricah od
pamtivieka računa, prolazeć mukom mal ne sve one pridošlice, koje

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 181

su se tu vrlo liepo udomile. Ali raedju mnogimi glavnimi felarai
navesti ća jih samo neliko, i to :

a) prvo rajeBto pristoji, ako možda i ne radi vrstnoće, a to do-
ista radi davnine starini ili krhkopetcu, ili staromu
moslavcu (weisser Masler); on se na veliko sadi i daje naj-
boljih i najplemenitijih vina sladahna ukusa i ugodna mirisa;
njemu pripada dakle punim pravom predsjedničtvo po starosti
u sboru kalničkih trsova;

b) Biela ranina (weisser Augster) daje takodjer izvrstno vino,
ali je manje imade po vinogradih kalničkih nego prve ;

c) Bieli plavec ili deklino grozdje (weisser Mehlweiss) radja vrlo
dobrim vinom, koje je dobro za primjesu drugim;

d) Obična ili prava bjelina (weisser Heunisch) jest najobičnija i
mal ne najstarija fela u seljačkih vinogradih;

e) Biela ili debela lipovina (weisser Wippacher) daje doduše do-
bro vino, ali žalibože cviet joj se često izmetne (izjalovi) ;

f) Žuto-biel (weisser Lammerschwanz) daje plemenito vino; i
njega ima premnogo po seljačkih vinogradih;

g) Zelenika (weisser Hainer) je od davna ljubimica kalničkoga
vinara radi kiselasta, rezka ukusa za mladosti ; što je starije
vino, to postaje blaže i slastnije, ali gubi mu se u starosti
vriednost kod puka, dočim mu je vriednost veća u pravih
poznavaca i sladokusaca. Nu buduć je ova fela obiljem groždja
manje stalna nego druge njezine srodnice, i buduć joj osim
toga žalibože dosta često nemože plod podpuno dozoriti, to
je punim pravom u novije vrieme i kod istih obzirnih vinara
u podpunu nemilost došla te se bez milosrdja iz svoje po-
stojbine izgoni, dapače unistuje;

h) Crvena kraljevina (rother Portugieser) sadi se po vinogradih
kalničke gore, osobito na južnoj strani mnogo manje, nego u
ostalih krajevih Hrvatske. Njoj je pravi zavičaj u vinogradih
okolice vugrovačke, čučerijske i zagrebačke. Mnogo se cieni
i troši kao zobatica (Tafeltraube) u Zagrebu i drugdje ;

i) Bieli muškat (weisser Muskateller) malo se kada za vino rabi
nego najviše kao zobatica; isto to biva sa

Jt) Dišućom raninom (weisse muskirte Urbanitraube) , koja je
osim toga stopram u novije vrieme presadjena u vinograde
kalničke gore iz Moslavine, gdje joj je pravi zavičaj i gdje

Digitized by LjOOQI€

i

182 J. K. ŠL08ER. '

najbolje uspjeva i miriše, te raste ondje samo u vinogradih
.najbolje obrađjivanib ;
Medju felami, koje tako zvanim crnim kalničkim vinom radjaju,
vrieđno je spomenuti :

a) Kosovinu ili pravu crninu (blaue Zimmettraube), koja bi već
svojom 8 lasti u grozdu prvo mjesto u sboru trsova ove vrsti
zaslužila, da joj nebi preuzimao to prvenstvo :

b) Crni kleščec ili crna Zdenčajevka (blaue Zđenčajtraube). Ove
su dvie fele one, koje oslastno i poput ruža mirisno „kalničko
crno tf daju;

c) Modri Vrbanšćak (blaue Urbanitraube) daje sa

đ) Modrom kadarkom ili crnom braničevkom (blaue Kadarka)
najviše obilja za neznatnije „kalničko crno**, i one su, a oso-
bito zadnja svojom plodovitošću i množinom ljubimice tamoš-
njih žitelja.
e) Modra šiprina (blaue Schopatna) daje takodjer obilnu mno-
žinu za „kalničko crno a , ali se iz nje mnogo mabje vina
pravi, nego iz prije spomenute fele, te se i manje ljubi pro-
stim vinarom.
Ovih 15 fela raste po kalniČkih vinogradih u množini, te čineć
čitave trsovne ležaje karakterizuju fiziognomiju predjela onoga. Ali
nisu ovih petnaest izabranih jedine, koje tvore tamošnju formacija
trsova, jer ove ležaje probijaju i druge fele, dapače često jih i pre-
krivaju, medju kojimi su osobito spomena vriedne:

Biela tantavina (weisse Tantavina) u vinogradih Vučjak i biela
gorica; bieli pušćak ili drišlovec (wcisser Milchner), takodjer u
vinogradu „biela gorica" i u „Sopotu tt ; biela kršćina (weisse Zim-
mettraube) na brdu Horvatovcu i Vidobornjaku; zeleni masnec
(grdne r Masnec) na Šiljevcu, bieloj gorici, i na Segledu kod Dre-
novca; zelena silvanka (gruner Silvaner) u vinogradu „Budim" kod
Sudovca, u Vidobornjaku i Hrast ovcu na sjevernoj strani kalničke
gore ; biela kadarka (weisse Eadarka) u Budimu kod Sudovca i u
Vučjaku kod Soprona; biela šipurina (weisse Schopatna) u bieloj
gorici i Sopotu kod Rieke, kano i u Obrežu i Vučjaku ; biela tali-
janska graševina (weisser Walschrisling) i biela mala graševina
(weisser Eieinrisling), dvie od najplemenitijih fela, koje ipak radi
sitnih jagoda i napučenih malih grozdova rado gniju te jih seljak
osobito nevoli, dočim jih racionalni vinari slave i ciene, jerbo one
su, koje, kad se i u maloj količini u drugo vino pomiešaju, vrlo

Digitized by CjOOQI€

KALNIĆKA GORA. 183

ugodan miris daju. — Prva fela raste osobito u vinogradih Vu-
čjaku i Budimu na južnoj, a u Horvatovcu i Segledu na sjevernoj
strani gore. Druga fela takodjer raste u Vučjaku, a i u Sopotu i
Budimu. — Nadalje je vriedno spomenuti : bieli traminac (weisser
Traminer) na brdu Horvatovcu i Vidobornjaku , bielu klevanjku
(weisser Klevner) u vinogradu Vučjaku, a napokon raste bieli klešec
(weisser Ortslieber) na Vukonji i Horvatovcu, biela plemenika
(weisser Guteđel) u vinogradu Budimu kod Sudovca i zeleni rauškat
(griiner Muskateller) u bieloj gorici nedaleko od Rieke.

Od manjastih (farbenih) fela vriedno je napomenuti : crvenu žer-
javinu (rother Zierfanler) na Horvatovcu i Segledu sa sjeverne
strane, crvenu klevanjku (rother Klevner), crvenu veltelinku (rother
Weltliner), crvenu plemeniku (rother Gutedel) i crvenu dinjku (rnthe
Gewiirztraube) — sve 4 fele u vinogradu Budimu kod Sudovca.

Napokon nesmiju se mimoići nekoje od izvrstnih fela, koje se
smatraju začinom kalničkih crvenih vina. Kao takove napomenuti
ću mimogred: pitomu crninu ili modru tantorinu (blaue Tantarina)
u vinogradih Sopotu i Budimu južne, u Horvatovcu i Segledu sje-
verne strane, modru ranu kraljevinu (frtiher blauer Portugieser) u
vinogradu Budimu ; pravu modru divljačinu (echter blauer Wild-
bacher) na Vidobornjaku; kasnu modrinu ili modri pelez (blauer
Blank) u Vučjaku ; modru klevanjku (blauer Klevner) u vinogradu
Vukonji i napokon modru kuvčinu ili kupčinu (blauer Koelner) na
Vidobornjaku i Horvatovcu.

k) tehničke kulturne biline.

Kraj ovih bilina, koje se jedino hrane radi njeguju, imade i drugih
koristnih bilina, koje se ne radi svoga ploda, već radi samih sebe,
t. j. radi svoga vlakna u Kalničkoj gori na veliko kultiviraju. —
Amo ide prije svih ostalih:

Konoplja usievna (Cannabis sativa), koju su u Evropu iz Indije
donieli. I sad nahode konoplje kao samonik u sjevernoj Indiji sve
do Sibirije, u sjevernoj Kini , a u obće po svoj umjerenoj Aziji
pranja kaapiskomu moru. Sanskritsko joj je ime „ban ga". — Indom
i Egipćanom bijaše konoplja nepoznata, ali bijaše zato poznata Sci-
tom, Grkom i Rimljanom. Sad je razsadjena po svem svietu i iz
nje se pravi opojni „hašiš", obljubljeno piće iztočnih naroda.

U istu svrhu, ali u manjem obsegu, sije se lan obični (Linum
usitotissimum), kojemu je prvobitna domovina po svoj prilici južna

Digitized by CjOOQ1€

184 J. K. ŠLOSER.

Evropa i Mala Azija. Kultura mu je prastara i ođ davna posvuda
razširena, jer našli su egipatske mumije u lanene hrpe zamotane,
a najstarije slike na zidu na platnu lanenom slikane. S obzirom
pako na okolnost, da lan mrzlije nebo za svoj uspje tak treba, mo-
ralo bi se uzeti, da je taj egipatski lan druge neke vrsti bio, nego
li je ovaj, što ga sad u Evropi siju.

Izvan ovih bi li na, koje se na veliko za tehničke svrhe siju, ima
još drugih, koje se za istu svrhu, ali u vrlo malenu obsegu kul-
tiviraju po našem florinom predielku, a ove su osobito pa muči ka
(Gassypium herbaceum) i svionica sirska (Aselepias svriaca).

Domovina pamučiki (Baumwollstaude) nemože se izvjestno ka-
zati; ipak je najvjerovaije, da joj je Sirija prava domovina, premda
nekoji tvrde, da je ona prvobitno svim tropičnim zeraljam jednako
pripadala. Kultura joj je prastara , a sanskritsko joj je ime „kar-
pasi". Arapi, koji su ju u Evropu donieli, kažu joj „kute", zato odatle
naziv „caton" i „Kattun". — Ima pako više vrsti ove pamučike,
koja se za pamuk sadi. Tako se u Kini dobiva nankinžki pamuk
od Gossypium religiosum i Goss. Nanking, a abisinski pamuk po-
tiče od Gassvpium punctatum.

Čini se, da stari Egipćani nisu pamuka rabili, jer nikad se nije
dokazalo, da ima pamuka u tkaninah, u koje su mumije zamotali;
naproti tomu čini se, da mu je kultura u Ameriki prastara, jer
prigodom odkrića Amerike već su ga našli na St. Domingu i u
Mexiku u porabi.

Svionica sirska potiče iz Sirije, ali se nalaze i u Virginiji kao
samonik; kultura joj je u Evropi prastara, ali je u novije vrieroe
po svojoj srodnici iz Kanade potičućoj „Aselepias Cornuti" istisnuta,
a ona je sad iz vrtova utekla te je u južnoj Evropi, osobito kod
nas po lukah oko Save podivljala, dapače moglo bi se reći, već je
posve divlja i to često raste tako na hrpe, kao n. pr. oko Podsu-
sjeda, Jankomira, Horvatih itd. u grmlju na obali Save.

Više pozornosti , nego je to dosele* bivalo , zaslužuje kod oeko-
noma naša kopriva velika (Urtica dioica) ; iz njezina se vlakna
mogu najfinije tkanine tkati, a raste u nas u množini kao samonik,
te ju smatraju kao najdosadniji korov.

1) biline za krmu.

Osim dosad izbrojenih kulturnih bilina siju se po kainičkoj gori
takodjer nekoje bilke za krmu.

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 185

Prvo mjesto medju ti mi bilinami zauzimlje doista djetelina usievna
(Trifolium pratense). U starini se djetelina nije sijala, što kod nas
u prostog puka još i dan danas obično biva. To je čisto evropska
bilina, te raste i kod nas po svih livadah kao samonik, a počeli
su ju kultivirati istom od XVI vieka, i to u Evropi, u sjevernoj
Americi i u nekom dielu Azije.

Vršnjakinja djetelini po dobi i po koristi jest grahorka usievna
(Onobrjchis sativa), takodjer pori ek lom evropkinja, koja još sada
po Francezkoj, Italiji, južnoj Njemačkoj i južnoj Ruskoj do Kau-
kaza kao samonik raste, doćim je pako u Grčkoj, južnoj Španjol-
skoj , Sardiniji i dalje na jugu više ne ima , ali je zato češće ima
u Dalmaciji i u Hrvatskoj na prisojnih brežuljcih.

Još više nego grahorka kultivira se kod nas dunjica usievna
(Luzerne, Medicago sativa). Čini se, da joj je prvobitna domovina
umjerena Azija i južna Ruska; a sad je po većem dielu Evrope
razprostranjena, pa joj se s toga evropsko domovno pravo punim
pravom mora priznati. Dunjica bijaše već Grkom i Rimljanom
poznata.

Najnovija bilina za krmu u Evropi, dakle i na našoj kalničkoj
gori jest Madia sativa. Domovina joj je Amerika i to republika
Chile i spada u pleme sucvjetaka. Kod nas se još nije počela na
veliko sijati.

m) biline za ures.

I mnoge uresne biline imadu svoje mjestance u vrtovih kalničke
gore, jer gorani ljube u obće liepo cvieče, a kita cvieća mnogo
vriedi u gori kod svih ljetnih i jesenskih svečanosti.

Izvan bosiljka (Ocymum Basilicum), kojem je prava domovina
Indija i Perzija, raste tu neticaljka (Impatiens Balsamina) takodjer
prvobitna Indijanka; materinka uzvrnuta (Thjrmus vulgaris) iz
južne Evrope potekla, ali i u Sibiriji udomaćena; trma klasasta
(Lavandula Špica), takodjer odvjetak južne Evrope, osobito obale ja-
dranskoga mora; zievalica velika (Antirrhiuum maj us) nekad
iz Algerije u Evropu donesena, a sad se na pećinah našega Primorja
udomaćila; nadalje nesmije ni jedan vrt biti u gori bez ruže slje-
zove (Altbaea rosea), prvobitno iz daleka iztoka u Evropu done-
sena, sad se je u Dalmaciji na zidovih i klisurah udomaćila i raste
svuda po hrvatskom primorju u obliku Althaeae pallidae, tako da
joj se evropsko pravo gradjanstva punim pravom priznati mora.
Najobičnija, a zajedno i najljepša uresna bilina jest bez sumnje

Digitized by CjOOQI€

186 J. K. ŠLOSER.

ruža Btoperka (Rosa centi folia), donesena nekad sa balearskih
otoka, ali već davno evropsko domovno pravo stekla. Pustoril
mirisni (Philadelphus coronarius) i rožmarin liekarski (Rosraarious
ofncinalis) potekla su obadva sa obala dalmatinskih i udomaćila se
u hrvatskom primorju, vrtovi gorana nesmiju bez njih biti, premda na
kalničkih gora posljednjega zimi moraju u kucah od studeni braniti.
Cesto je vidjeti i mažu ran pitomi (Origanum Majorana), koji je
iz Luzitanije i Palestine u Evropu donesen, a našlo se ga je kašnje
i u Afriki — nesmije već s toga u ni jednom vrtu manjkati , jerbo
je on kod ladanjskoga svieta obljubljena mirodija, te se nanj pri
nadievanju kobasica nesmije zaboraviti. Osobit ljubimac seljaka jest
nadalje karanfil pitomi ili klinčac (Dianthus Carvophvllu*)
i karanfil šareni (Dianth. cbinensisj, obadva potiču iz Perzije
i Kine, sad jih svuda ima po Evropi, ali se nisu još nigdje taka udo-
maćili, da bi jiin se evropsko domovno pravo priznati moglo, koje
punim pravom pripada klinčiću bradatomu (Dian. barbatus),
buduć da po svih naših hrvatskih šumah raste. Najčešće uresne
biline sela jesu doista zvjezdan (Aster) i gjurina (Georgina),
koji se u nebrojenih oblicih i razlikah u vrtovih sade i od kojih
prva u »liepoj Kat i" (Aster chinensis) a druga u n gj urini razno-
likoj" (Georginia variabilis) najdostojnije zastupnike imade, te je
prvi po svom porieklu Kinez i Perzijanac, a drugi Mexikanac, i ne-
smiju, kako sam već rekao, ni u najmanjem vrtiću gorana manjkati.

B. Korovi.

Po njivah kao i po vrtovih nahodi se množina bilina, koje pod
obćenitim imenom „korov" gospodaru ne malen strah zadaju.

Da su to ponajviše 1 — 2 godišnje rastline i da tu nemože biti
govora o kakovoj strogo ograničenoj formaciji bilje vnoj, razumije
se samo sobom, dočim jih poljski usjevi svojom gustoćom smetaju,
a s druge opet strane jih gospodar, ' čim izrastu, nemilice unistuje.
Ipak je broj onih, koje se uništivanju ukloniti znadu, vrlo znatan,
tako da ću ja radi kratkoće ove razprave samo glavnije, t. j. za bota-
nika najzanimivije ovdje navesti, a te bi bili po prilici ove l :

Đunjica prosta (Medicago lupulina), dunj. usievna (M. sativa).
dunj. majušna (M. minima), svuda u žitu ; kokotac talijanski (Me*
lilbtus italica) medju usjevi sjeverne strane, ali ga vrlo riedko i

1 Nazivlje i poredale po mojoj flori trojedne kraljevine.

Digitized by CjOOQI€

KALNIĆKA GORA. 187

vrlo malo imade kod Lovrentovca kraj Teplica; grahor ugarski
(Vicia pannonica), g. veličanstveni (V. granđiflora) sa suvršču gra-
horom maljavim (V. sorđida), koja Često na hrpe ozimo žito smeta
uz lečak runjavi (Ervum hirsutum) i 1. četvorozmi (E. tetrasper-
mum). Ne riedko raste i graholika crvena (Latbyrus Nisolia) i gr.
bezlistna (Lath-Apbaca) , a često imade i gr. runjave (Lath. hir-
sutus) i gr. gomoljaste (Lath. tuberosus). Ostružnjak prosti (Rubus
caesitis) postaje iza žetve na strništih pravom biedora za bosonoga
seljaka, koji si često noge o bodljive stablike do krvi izdere. Manje
je rorzka seljaku ruža velecvjetna (Rosa gallica) , koja na južnoj
strani, osobito oko Sudovca, Rieke i Kalnika hrpimice rastnć svojim
velikim tamno-crvenim cvietom oko gospodarovo zamaraljuje, da
zaboravi, koliko mu je pšenica njezim obilnim uzrastom postradala.
Ne manje često raste u pomenutih okolicah žudnjak širokolistni
(Sedum Thelephium). Cesto, ali na manju štetu, a osim toga na
ures poljskim usjevom jest gorocviet žarki (Adonis flammea), g.
ljetni (Ad. aestivalis) i g. jesenski (Ad. autumnalis). Žabnjak pu-
zeći (Ranunculus repens) ljubi osobito ugarnice nizina, gdje mu se
često botanikom toli žudni ž. kostrušavi (R. muricatus) i ž. sitno-
cvjetni (R. parviflorus) pridružuje, dočiin ž. runjavi (R. hirsutus)
a osobito ž. ugarni (R. arvensis) uklanjajuć se pustim neobradje-
nim poljanara u žitu često u velikoj množini rasti običaje. Crnina
pitoma (Nigella damascena) raste u povrtnjacih oko Rasinje i Lud-
brega, a c. ugarna (Nig. arvensis) u usjevih oko Sudovca i Rieke.
Kokotić prosti (Delphinium Cansolida) raste hrpimice najviše u
raži i pšenici, a ne manje mak ugarni (Papaver Argemone), mak
turčinak (P. Rheas) i m. polutni (P. dulium), koji su radi svoga
velikoga grimiznoga i crno- pjegavoga cvteta pravi ures njivam.
Nježna, sočna rosnica ljekarska (Fumaria officinalis) sa svojom bliž-
njom srodnicom r. zatubastom (F. Vaillantii) nemanjka ni jednomu
po vrtnja ku, dočim se je majušna i bljedocvjetna r. sitnocvietna (F.
parviflora) do sada samo u usjevih kod Vukovca i Sv. Ferenca
našla. Režuha stabljičasta (Cardamine multicaulis) , kano i gušča-
rica vijugasta (Conringia Thaliana) nemanjkaju početkom proljeća
na ni jednoj njivi niti ni jednom vinogradu; riedja je g. ušičasta
Con. orientalis, naproti pako raste hrpimice češnjača pitoma (Al-
liaria officinalis) kano i oranj češljato-perasti (Sisymbrium Sophia)
i o. ljekarski (Sis. officinale), gdje pako o. ugarski (Sis. Loeselii)
samo osamljeni po smetištih gorskih sela rastu, a isto tako trzalj

Digitized by CjOOQI€

188 J. K. ŠLOSER.

razgranjeni (Erysimum renpendum) i tr. batvasti (£r. cheironthoides).
Repa ugarna (Brassica campestris), raste u množini po svih njivah
i ona je uprav korenita bilina ponajviše kultiviranih vrsti kupusa i
repe. Gdjegdje još više po njivah i po neobradjenih mjestih raste
gorušica ugarna (Sinapis arvensis), kano i gor. biela i crna (Sin.
alba et S. nigra), koja u Ijekarstvu seoskoga puka mnogo vriedi,
ali jih i za pravljenje muštarde rabi. — Dvoredac ugladjeni i dv.
batvasti (Điplotaxis ternifolia et Dip. muralis) kazuju se kao vjerni
čuvari kuća i puteva, i to osobito na južnom pristranku oko Kal-
nika, Rieke i Sudovca, gdje jim se turica čvorovita i t. ugarna
(Alljssam Schlosseri Heuffl et Al. c&mpestre) toli rado pridružuju,
a ne manje i sivka pustena i s. zelenkasta (Bertorea incana et Ber.
viridis). Po grabah uz puteve raste dragušac češljasti (Roripa pa-
lustris) i dr. sitnocvjetni (R. sjlvestris) medju usjevi kao dosadan
korov. — Hren pitomi (Cochlearia Armoraria) nemanjka ni jednomu
povrtnjaku, a i po gorskih travnicih često ga je vidjeti. — Čim
gospodar svoje polje lanom običnim (Linum usitatissimum) posije,
izrastu tu odmah i lanak usjevni i 1. zubčasti (Camelina aativs i
Cam. dentata), dočim lan. srcastoušasti (Cam. austriaca) na bližnjem
oraedjku raste, komu se odmah malo kašnje mošnjak ugarni i m.
probušeni (Tblaspi arvense et Th. perfoliatum) pridruže.

Osobito u množini niču na pustih mjestih gusomača (Capsella
Bursa pastoris) i grbica pustama (Lepidium rudecale), redje bu
šupljovezka kopljasta (Myagrum perfoliatum) i žumanka metličava
Neslia paniculata), koje vole uz poljske puteve i po medjah rasti.
— Na gušće nego svi ostali korovi raste u proljetnih usjevih re-
pica poljska (Raphanistrum segetum) pravi strah za seljaka.

Iz velikoga broja trojednoj kraljevini pripadajućih cistaonica (Ci-
stroeschen) jedina je sunčanica promjenljiva (Helianthemum vul-
gare), koja, i to poput sunčanice velecvjetne (Hel. gradiflornm) na
medjah rastuć mimo prolazećega gorana pozdravlja.

Da ni vjestnica proljeća ljubičica mirisava (Viola odorata), seoske
luke i povrtnjake Kalničke gore neprezire, razumije se po sebi,
a i njezina pastorka ili , kako drugi vele , njezina maćeha ljubica
sirotica (Viola tricolor) tu raste, i to ponajviše u malom, bliedom
liku ljubice šarene (Viola arvensis). — Đa je trnula bodljava (Pru-
nus spinosa) glavni stražar kraj gorskih puteva, jest žalibože ža-
lostna istina , a gdje on raste, tu je prosvjeta gospodara na nizku
stepenu.

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 189

Tušak pozemljuša (Portulaca oleracea) niče u svih povrtnjacih,
a priputnica pepeljasta (Herniaria cinerea) nahodi se med kuruzom
oko Kalnika i Ljubešćice. — Međju klinčevicami (Sileneae) osim
sadarke jednogodišnje (Grvsophila muralis) , njezine sestre bliznice
sad. usjevne (Gys. serotina) i osim toli strašnoga kukolja čupavoga
(Agrostemma Githago), o kojem seljak misli, da je smrtan otrov, ne-
ima drugih korova; naproti klinčac maljavi (Dianthus Armeria),
kl. mrko-smedji (D. Carthusianorum), kl. veletokasti (D. vaginatus)
i kl. šareni (D. deltoid eus), nadalje sapunika pastičasta (Saponaria
officinalis), driemina liepčarica (Lvehnis Viscaria) i driem. razčetvo-
rena (Lvch. flos Cuculi) , jesu pravi ures okrajaka polja i puteva,
dočim su liepica runjava (Silene gallica), liep. runjavo-liepljiva (Sil.
anglica), liep. izpredvojena (Sil. dichotoma) i liep. koturasta (Sil.
annullata), uz driemu prekrasnu (Lychnis Coeli-rosa) botaniku do-
brodošli gosti niedju usjevi, koje on malo kad netaknute ostavlja.
Najčešći korov u povrtnjacih jest pleme mišjakinja (Alsineae),
naime črevce prosto (Stellaria media), koje je kao ptičja hrana obće
poznato. U ovo pleme spadaju po svih njivah i vinogradih rastući
rožac đuguštagličasti (Cerastium brachvpetalura), r. klubčasti, (Cer.
glomeratum), r. ljepljivi (Cer. viseosum) i r. ugarni (Cer. arvense).
Majušni, bjelocvjetni napramnolistni lan (Linum catharticum) sa
nježnim 1. golim (Lin. aureum) nesmije se mimoići, a tako ni vedro-
plavi 1. uzkolistni (Lin. tenuifolium), koji pjeskovite njive oko Su-
dovca i Rieke toli krasno resi. Iz plemena sliezovnica (Malvaccae)
navesti ću, inimoisav najrazširenije vrsti roda sljezovača (Malvae),
koje osobito u sljezovači osovljenoj i si. okruglolistoj (Malva syl-
vestris et M. rotundifolia), a ne manje u sljez. veleevjetnoj i sljez.
češljastoj (Mal. Alcea i Mal. mosehata) dostojne zastupnice imadu,
spomenuti ću, rekoh, samo bieli sljez (Althaea officinalis), koji je
po grabah kraj cesta med Kiekom i Sudovcem najdalje prama sje-
veru hrvatskomu razpr oštra njen ; a nemogu nikako ni krasnoga
prosvirnjaka mjehura sto ga (Hibiscus Trionum), toga pravoga uresa
kraj cesta bez spomena propustiti.

Pleme ždralinjača (Geraniaceae) nadopunjuje broj korova i bilina
na ruševinah rastućih ždralinjakom crno-ljubičastim (Geraniura
Pheum) i ždr. češljaBtim (Geran. Robertianum) i kano vriednimi
zastupnici ždr. naboritim (Geran. molle) i ždr. majušnim Ger. (pu-
Billura). Na huinlju kod Gušćerovca čini javor jasno-crveni (Acer
tataricum) čitave živice, a činio bi sigurno čitave ležaje, da ga nebi

Digitized by CjOOQI€

1?0 J. K. ŠLOSER.

svake godine za traovo kolje bezobzirno sjekli. — Iz hrpe ma-
jušnih vrbovaka (Alpenroslein) zaslužuju spomen izim vrbovke ru-
runjave (Epilobium hirsutum) , koja po svih grabah kraj cesta u
nizina i po jarugah raste, i izim vr. barovite (Ep. palustre) tako-
đjer i vr. jajasto-štunata (Ep. montanum) i vr. cielcita (Ep. ori-
ganifoliumj.

Iz rodnoga plemena štitonoša (Umbelliferae), koje je osobito od-
redjeno nadopuniti jesensku floru, vriedne su osobita spomena: tru-
belika otrovna (Cicuta virosa), koja se po dubokih vodenih grabah
nahodi; srpak trocjepni (Falcaria Kivini) rastući u žitu; jarčevac
trojno - ej epasti (Aegopodium Podagraria), bedrenik sitno - prnjavi
(Pimpinella sax]fraga), svinjac okruglasti (Bupleurum rotundifolium),
za liek životinjam po vrtovih sadeći se Ijubčac cjevasti (Levitisticam
officinale), kravojac prnjavi (Angelica svlvestris), ozjašica kostru-
šava (Tordylium maximum), moračina veleevjetna (Orlaja grandi-
flora), iglenjača dvocjepna (Scandix Pecten), krasuljica kukičavo-
bodljikava (Anthriscus vulgaris), krabljica otrovna (Chaerophvllum
temulum) i napokon živolina pjegava (Conium maculatum).

Bojeć se izbrajanjem svih zastupnika flore ovoga predielka pre-
koračiti granice odmjerene ovoj razpravi, spomenuti ću, i to pro-
pustiv bilinska imena u hrvatskom jeziku, koja se u mojoj cvjeUni,
„Flora croatioa", lahko pogledat mogu, samo joS najobičnije korove
i biline na ruševinah rastuće; i to pleme porečnica (Boragineae)
imade u ovom florinom predielku takodjer nekoliko zastupnica
kao : Cvnoglossuin officinale, Echinospermum Lappula, Echium vul-
gare, Lithospermum arvense i m. druge. Pleme usnjača (Labiatae)
dalje : Mentha arvensis , Pulegium vulgare , Salvia verticillata, S.
pratensis i S. Aethiopis, Origanum vulgare, Thymus Serpjdlum,
Galeopsis Ladanum i G. Tetrahit itd. Nadalje je vrlo dosadan korov
Convolvulus arvensis i C. sepium, Cuscuta Epilinum i C. auropaea,
koje često lan i djetelinu zaguše. Kano pustošne biline vriednoje
još napomenuti Solanum ni gr um, Hvosciamus niger i Datura Stramo*
nium, koje svojim otrovnim plodom kod neizkusnih seljaka toliko
nesreće prouzrokuju.

Čudnovato je, što najveće i vrstmi najobilnije pleme sucvjetaka
(Compositeae), koje je u „hrvatskoj cvjetam" stotinom rodova i sa
393 vrsti zastupano, dakle više nego deveti dio ukupnoga florinoga
kontingenta daje, izim Onopordon Acanthium, Lappa major, oiinor
et tomentosa, Carlina vulgaris, Cirsium setosum, Centaurea spinu-

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 191

losa, Cent Scabiosa, Artemisia Absvnthium, Crepis virens, Cr. bien-
nis, Hieracium Pilosella, H. Auricula , Picris hieracioides, skoro ni
jednoga pravoga korova neima, ako se nebi možebiti još Centaurea
Cvanus i Cichoreum Inthvbus k tomu pri bojila, koje su pako radi
svoga liepoga vedro-plavoga cvieća pravi ures poljskim usjevom i
medjam.

Dosadnije su napokon gospodaru kano korovi neke vrsti plemena
pravih trava, kamo osobito ide Agropvrum repens, Lolium temu-
lentum, Bromus secalinus i Br. arvensis.

C. Flora lisina.

Ako je opredjeljenje neke stanovite biljevne formacije već na kul-
tiviranoj zemlji s velikimi zaprekami spojeno, kako no smo to u
predidućeni odsjeku već izkusili, to je glede livadne formacije još
mnogo težje, jer tu nam se na prvi pogled prikazuje tolik sastav
i tolika raznolikost, da nam nije možno ono što je stalno i bitno od
slučajna i nebitna razlučiti i formaciju znanstveno uredjenu karakte-
rizovati i poznavati. Ovdje je dakle raznolikost i množina bilina, na
kojoj se ova težkoća osniva, ondje pako bijaše jednolikost i siro-
maštvo oblika i individua.

Ali premda je množina vrsti i raznolikost oblika u trava, koje
karakter livade opredjeljuju, vrlo znatna, to se fiziognomično slabo
odlikuju te su obično samo u neko vrierae godine za izraz neke for-
macije od nešto veće znamenitosti. Mnoge njih vidjeti je samo u
rano proljeće, dok su druge trave, travurine i bokornjače livade još
u klici i dok je livada ponekle još u zimskom mrtvilu.

Eašnje, kad se livada tisućami cvjetova okiti te se kao šaren sag
oku prikazuje, iztisnu druge fiziognomične nikle vrsti pravu ka-
rakterističnu bilinu posvema, pa čovjek u takovih slučajih dolazi
u napast stvar posve krivo pojmiti, t j. navoditi fiziognomično iz-
niknuvše vrsti kao prave označujuće oblike, dočim jim je razši-
renje vrlo ograničeno, te se često samo na stanovitih mjestih u većoj
množini nahode.

Druga težkoća opet, livadne formacije jednu od druge bolje odie-
liti, jest takodjer u tom , što mnoge livadne biline svoja staništa
mnogo neizbiraju, već se u isto vrieme po više u jednom kraju raz-
vijenih livadnih formacija rasiplju i namještaju. Napokon je težkoća
i u tom ; što različite livadne formacije mjestimice jedna u drugu

Digitized by LjOOQIC

192 j. k. ŠLOSER.

prelaze te tako osrednje stupnje stvaraju, koji zadatak točnijeg raz-
likovanja iz početka skoro neraz rješivim prikazuju.

Ako pako uzprkos malo prije navedenim težkoćam ipak pokušati
hoćemo livade našega flori noga prcdiclka po stanovitih bilje vnih
formacijah karakterizovati, to moramo prije svega livade na dvoje
razdieliti, naime na livade dolina i na prave livade gorske.

K pravim dolinastim livadam spadaju u gorju prije svega one,
koje spuštaj uć se sa bokova gorskih u doline u ove zalaze, kojirai
obično gorski potoci teku i koje ovi često poplavljuju, te se Ud ta
bujna livadna flora razvija, koja takodjer najviše siena daje. Ove
se livade im adu smatrati na pol raokrimi, buduć su one sredina
izmed močvarne zemlje nizina i suhih više ležećih ili pravih gor-
skih livada, a osim toga nije opaziti kod prelaza takove livade,
da su predieli livade bližje do gore ležeće pretežno gorskoga ka-
raktera.

Glavne formacije nastaju sliedećim načinom:

Po geografih bilja izumljena formacija kaljužnica (Calthae)i
na ovih je livadah slabo zastupana. — Pretežnija je formacija šaža
(Carex), koja je ponajviše manjimi vrat mi zastupana, a često raste
hrpimice. Njezini su glavni zastupnici : Carex panicea često na gusto
i u jako velikoj množini sa mnogobrojni ni i C. glauca, pilulifera,
hirta i distans ; na močvarnih mestih raste C. paniculata često u
gustih hrpah. Od većih oblika vidjeti je osobito C. acuta i C. ve-
sicaria, a na bregovih potoka C. riparia i vesicaria 8a C. vulpina.
Na livadah višjega položaja raste C. pallescens, canescens, stellu-
lata i elongata i u livadnom grmlju C. digitata, brvzoides i distans.
— Formaciju šaša probija Eriophorum latifolium i angnstifolinm,
Cardamine pratensis, Rumex Acetosa, Betonica officinalis, Salvia
pratensis i mjestimice takodjej Pedicularis palustris.

Formacija žabnjaka (Ranunculus) razvijena je osobito u ljeta
u velikoj množini, tako da se livade sasvim žute čine, ali su to
ponajviše tri vrsti, koje su tu na veliko zastupane, naime Ranun-
culus acris, repens i Flammula. R. sceleratus raste samo po kalju-
žah i grabah, a R. lanatus samo u livadnom grmlju. Ova vrlo bujna
formacija žabnjaka udara poznati biljeg livadnoj flori burnija, a u
pravih gorskih livadah vrlo je kukavno zastupana.

Najznatnija primjesa u vrieme formacije žabnjaka jest Lychms
Flos cuculi, koja ju mjestimice skoro iztisnuti nastoji. Ova primjesa

Digitized by LjOOQI€

KALNIČKA GORA. 193

med žabnjaci daje svojom velikom množinom dotičnim livadam oso-
bito, ružičasto-crveno lice.

Formaciju trava zastupaju ovdje pretežno finije vrsti. Glavne su
Poa pratcnsis, Agrostis canina, Aira caespitosa i Festuca pratensis.
Na livadab višjega položaja jest sigurno Aira vulgaris najobičnija
vrst trave. Po njoj dobivaju veliki prostori livada neko osobito,
Braedje lice, sto valja za suhe livade.

Rečene trave probija osobito Festuca rubra i araethjrstina, zatim
Avena elatior i A. pratensis. Osobitu primjesu da Anthoxauthum
odoratum, koje pako za cvatnje ostalih trava već do sjemena do-
zrelo te tako svojonr množinom daje livadi žutkast-zeleno lice. Osim.,
toga rastu, i to često u množini, Dactvlis glomerata, Cvnosurus
cristatus, Molinia coerulea, Glvceria aquatica, Phleum pratense,
Alopecurus pratensis, Holcus lanatus, Lolium perenne itd.

Ne manje rastu tu takodjer neke vrsti sitmca (Scirpus) i site
(Juncu8), koje svojim gustim i prostranim rastom za prirodcznanca
neku znamenitost imadu, dočim jih gospodar rado ne gleda, a to
su osobito Scirpus acicularis, palustris i o vat us, nadalje Juncus
effusus, glaucus, compressus, lamprocarpus, bufonius i m. dr.

Ove vrsti sitinca i site rastu, često hrpimice, nu manje na ne-
močvarnih mjestih. A ne riedko rastu i na susjednih mjestih u šumi
i po dnu dolina gorskih u velikoj množini , a u ovih probija jih
ponajviše Eqaisetum palustre, osobito pako Eq. Telmateja. Najzna-
menitije primjese jesu obično Cirsium rivulare i ochroleucum, Pe-
tasites officinalis, Rumex Acetosa, Valeriana dioica, oko živica i
graba Valeriana officinalis, gdje običaje i Euphorbia palustris i pro-
cera uz Symphytum officinale rasti.

Na bolje suhih mjestih rastu Betonica officinalis i Thlaspi arvense
— obje često u gustih hrpah, a neizostaje skoro nikad Polvgala
vulgaris, Serratula tinctoria i Plantago lanceolata. Iz plemena ku-
čanovica (Orchideae) niknu već u rano proljeće: Orchis morio, ma-
jalis, latifolia, militaris i maculata, ali i krasna Orchis palustris,
Listera ovata, Epipactis palustris uz mnoge vrsti roda Cephalan-
thera niču, dapače i nekoji zvončići (Campanulae) , kano n. pr.
Caru pa nula glomerata, persicaria i patula nemanjkaju.

Izumrćem trava nastaje podpuno šarena hrpa ostalih običnih

Iivadnih bilina te napunjuju posvema zemljište, osobito na mjestih

nešto višjega položaja, gdje samo razvrieženje šaša i trava razvitku

mješovite formacije na putu nestoji. Amo spadaju poglavito Ononis

H. J. A. XI. 13

Digitized by CjOOQI€

194 ' J. K. ŠL08ER.

Lircina, Scabiosa arvensis, Heracleum Spondylium, Poterium San-
guisorba, Senecio Jacobaea, Crepis biennis, Spiraea Filipendula,
Ulmaria i Aruncus, Melilotus officinalis, Centaura Jacea, prateosis,
decipiens i Scabiosa, a ne manje Cirsium palustre, pannonicura i
tuberosum. — Na bolje suhih mjestih zastupaju se ove bokoraste
manji mi bilinami, i to osobito Rhinanthus major i minor, Enphrasia
officinalis, Leontođon hastilis i autumnalis, Taraxacum oflicinale,
Veronica Chamaedrys, spicata i austriaca itđ. Gla vno kolo vodi
pako ovdje na suhih livađah Chrysanthemum Leucanthemum i Ser«
ratula radiata.

Visoke i skoro posve suhe livade daju dodaše u pravilu manje,
ali vrlo dobra siena, a to je u Kalničkoj gori, kano obično svagdje
drugdje, gdje po uništenju formacije šaša i žabnjaka trave bujno
rastu, te -su djetelinami izniješane, čemu su osobito dobre Trifblium
pratense, hybridum, repens, filiforme, agrarium i montanum, kojim
se vrstim često i Tr. ochroleucum i rubens pridružiti običaju. A ne
manjka ni Lathyrus pratensis, 8ylvestris, latifolius i platyphyll<*.
ni Vicia sativa i sepium, Lotus corniculatus, Medicago falcata, lup*
lina i mini ma, Melilotus officinalis, palustris i macrorrhiza, nadalje
ni Anthyllis Vulneraria i alpestris — dapače ni Agrimonia Eupt*
torium, Geranium pratense, Stellaria gramfhea, Prunella vulgaris i
laciniata, a osobito ne Myosotis palustris (potočnica).

Već je gori spomenuto, da su livade, koje su bližje do prave
gore, više gorskoga karaktera, a ovaj postoji u tom, da su &i
(ako jih tu ima) i trave manji ini oblici zastupani i da se mješovito
formacija osobito u kasnom ljetu vrlo bujno razvija. Travnu forma-
ciju čini ovdje neka smjesa od Festuca ovina, duriuscula i autf*
thystina, kojim se tad i druge vrsti trave pridružuju, kano Briza
media, Dactylis glomerata, Aira caespitosa, Agrostis vulgaris i ct-
nina. Na ovih travnicih razvijaju se nekoje mješovitoj formaciji
pripadajuće, karakteristične biline visokih gorskih livada u šarenoj
smjesi. — To su osobito sucvjetke (Compositeae), leptirnice (Papi-
lionaceae), a ne manje usnjače (Labiatae) i štitonoše (Uinbelliferae/?
koje u mješovitu formaciju najveći broj (kontingent) daju. Gorske
se livade obično samo jednom i to stoprvo u kasnom ljetu kose.

Uz ove naravne livade imade u Kalničkoj gori i tako zvanih
mekota, koje se mogu držati za više manje ostarjele ugarnice (pne-
loge) te obično vrlo malo siena daju. Kao najglavniji zastupnici
ove flore jesu : Rumex Acetosella, Agrostis vulgaris, Cynosarus cn-

Digitized by LjOOQI€

KALNIČKA GORA. 195

status, Phleum Boehmeri, Rhinanthus major, Prunella vulgaris,
Achiilea millefolium, Poterium Sanguisorba, Onobrvehis sativa, Tri-
folium agrarium i repens, Melilotus alba, Ononis spi nosa, Echium
vulgare i m. dr.

D. Flora pašnjaka.

Za livadami su pašnjaci , koji se 8 jedne strane do navrh gore
pružaju, s druge pako često do nizina spuštaju. To je pravo pusto
zemljište zauzim ljuće veći dio humlja, što pripada od Kalničke gore
vojničkoj krajini, jer tamo radi velikog zemljištnog posjeda i radi
kako poznato maloga pučanstva veći dio najljepšega i najplodnijega
tla ostaje neobradjivan te ga kao pašu za blago rabe, bolje go*
voreć zlorabe.

Samo malen dio ovoga prostranoga zemljišta zaslužuje ime paše ;
veći dio kazuje tragove nekadanjih šuma bjelogorice, koje su sada
pustošenjem od više viekova do sama grmlja (šikare) spale; To su
bili nekada silni brezici (brezove šume), koji su mjestimice pro-
stranimi ležaj i borova izprekidani bili, ali su ovi sad ustupili mjesto
ponajviše borovici, tako da je ova u naše vrieme postala posebnom
formacijom, a po tom karakternom bilinoin ovoga kraja

Borovica je dakle pretežna sastojina u fiziognomičnoj slici ovoga
florinoga predielka. Ona se je tu razvriežila nevjerovanom bujnošću.
Pojedini grmovi stoje sad osamljeni, sad u živicu jedan uz dru-
goga poredani, sad stvaraju u stisnutih hrpah neprobojna guštaru,
a koju se kao podredjene sastojine miešaju Berberis vulgaris , Li-
gustrum vulgare, Corvllus Avellana, Viburnum Opulus i Lantana
uz Evonvroos europaeus i verrucosus, nadalje Crataegus oxyacantha
i monogvna, Prunus spinosa i Rosa canina, spinosissima, tomentosa,
rubiginosa, dapače i malj usna, bez bodlja Rosa arvensis, a probija
ju samo gdjegdje Betula alba, Alnus glutinosa i Populus tremula,
nu ove su davno okržaljavile i do samoga grmlja spale. — Ali zato
je u ovom pustom kraju zemlja prosta od grmlja napunjena visoko
izraslimi bilinami štitonoša, sucvjetaka i leptimica, a mjestimice i
busastimi travami, osobito je to Cal luna vulgaris, koja tu hrpimice
niste i upravo ovim prodiranjem cvjetopunih bilina nestaje pogleda
ove formacije one jednoličnosti, koja inače podobnim formacijam
grmlja pripada, te pomiruje prijatelja prirode sa seljakom, koj sve
pustoši, barem ponekle, i to tim više, što on na svom putovanju
po ovom florinom predielku nekoliko najljepših i najzanimivijih

Digitized by CjOOQI€

196 J. K. ŠLOSER.

kačunovica (Orchideae) nahodi, kao n. pr. Orchis fasca, ustulata,
variegata, militaris i incarnata, a ne manje Ophrys Mvodes, oestri-
fera i arachnites, Limodorum abortivum, Listera ovata, vitku Hi-
mantoglossum hircinum, pače i krasnu Cvpripediura Calceolus.

Ali izvan ovih borovicom i grmljera zaraslih pašnjaka imade oso-
bito u bolje napučenom provincijalnom dielu Kalničke gore golih
pašnjaka bez drvlja i grmlja , ali često nebrnjenimi krtinjaci po-
sutih, koji cielo ljeto, buduć se na njih neprestano pase, kao pusto!
izgledaju. Oni po sebi slabo vesele oko prirodoznanca , jer jim je
flora vrlo siromašna. Neka joj budu ovdje ovi zastupnici navedeni:
Luzula campestris i piloaa, JRanunculus acris, Anthoxanthum odo-
ratuin, Agrostis vulgaris, Festuca ovina, i duriuscula, Euphrasia
officinalis, Odontitea verna i serotina, Mentha arvensis, Thvmus Ser-
pvllum, Hieracium Pilosella i Auricula, Gnaphaliutn dioicum i svi*
vaticum, Leontodon autuninale, Bellis perennis, Tormentilla erecto
i Fotentilla anserina. Samo ondje, gdje se ovi pašnjaci s livadami
dotiču, pazi se radi ovih više na nje, pak jim je onda i flora bujnija.

3. Flora prave gore.

Najviše dio ovoga florinog predielka pripada skroz i skroz innv
skomu kraju, na kom se samo gdjegdje silne litice pokazuju; jer
uzprkos svemu pustošenju šuma već od viekova ima ovdje ipak
bujnih šuma, koje se jedino kao bjelogorica prikazuju, jer jih samo
pojedini bori (Fahre) probijaju. Osim bora, koji u ovoj gori nigdje
ležaja nečini, već se svagdje samotno smješta, nahodi se samo tisa
(Taxu8 baccata, Eibenbaum), ali skoro nikad kao drvo, već jedino
kao grm, gdje mu se tad borovica obično pridružuje, kano stoje
to n. pr. u dolini „Vratno**.

Ove gorske šume stranom su hrastici, stranom silni bukvici ; prvi
su ovdje samo podredjene ruke i najčudnije je pri tom, što samo
na južnoj strani gore rastu, i to opet samo ondje, gdje jim je pod-
loga mnogobrojni vapnenac i gdje su bokovi gore strmi. Na mjestih,
gdje ima mnogo crnice, zastupaju jih obično grabovi i klenovi. —
Ove hrastike čini skoro izklučivo Quercus pubescens , s kojim je
simo tamo Quercua Robur (hrast) i Q. Cerris izmiešan. Luinik,
Quercu8 pedunculata, neraste skoro nikad na viSjoj gori. Često pro-
bijaju ove ležaje mnogobrojni bresti, jasike, kleni, da i jaseni, bre-
kovi, jarebine i mukovi. Glede ovih posljednjih nadopunjujućih (uz-
grednih) sastojina jest u ostalom tolika razlikoat, koja se često ni

Digitized by CjOOQI€

KALK1ČKA GORA. 197

protumačiti nemože, tako đa u nekih krajevih briesti, bukve i jasike
često i na gusto rastu, a u drugih dielovih gore nije možno ni
jednoga ovoga drveta naći. Isto se tako različitom pokazuje sitno-
gorica, koja kano nižji ležaj grmova formaciju sitnogonce, obilno
napunjuje. Najčešće sastojine ovih nižjih ležaja grmlja jesu lieska,
glog, zimolez, bazga, drien, žest {Acer tataricum) i bradavičasta
mašljika (Spindelbaum), a ne manjka u većini ovih Suma ni jase-
novac (Fraxinu8 Ornus), niti klokočika, niti podpuno listata vunasta
hudika a niti šibi kovina (Schneeballstrauch).

Povrh toga mieša se ova iz grmlja sastavljena šikara zeljastimi
bokornjačami (Stauden), visoko izraslimi štitonošami (Doldenge-
wachse), osjaci i stričkovi i češljugami — te stvara nebrojnu gu-
štaru. K tomu još viju se obično bujne povije, pavitina, bršljan, da
i hmelj po grmlju i drvlju, a često se nadje i vinika, te onda čine
prave gobinje (Quirlande) ili sjenice (zahladke). Na kamenitu tlu
čine bokornjače krasne vedroplave biserke modre (Lithospermum
caeruleum) podpune slavoluke, dočim se vite 8 tabli ke od težine
cvieća k zemlji prignu, na vrhuncih korenje puštaju i njim u zemlju
zalaze.

Bujnijom se prikazuje vegetacija u bjelogoricah , koje su česti
bukvici te najveći dio Ealničke gore zauzimlju. Tu se već mogu
pojedine formacije vegetacije razlikovati. — Ovdje se pokazuje,
osobito na čistijih mjestih, Anemone nemorosa kano prvi element,
koji čini formaciju. Ona cvate početkom ožujka, a često još i prije,
i prekriljuje šumsko tlo, ako i ne baš na gusto, a ono na daleko,
a probija ju često žutocvjeta Hacquetia Epipactis. Često prikriva
samo okrajke šume, ali neostavlja šume na veću daljinu, a često
se penje do u visoku goru.

Formacija šaša ima svoje zastupnike u Carex sylvatica, pilosa,
bryzoides, distans, digitata, vulgaris i pallescens, koji svi često hr-
pimice rastu; Carex alba na liticah kod Vratna i C. ornithopoda
na liticah sjeverne strane Vranilca. — Takodjer se nahodi Carex
paniculata, elongata i maxima, osobito krajem puteva i u drvosjecih.

Formacija žabnjača zastupana je po Ranunculus lanuginosus, po-
lyanthemu8, nemorosus i auricomus, a u visokoj gori (velegorju)
dapače po R. aconifolius, koji ipak ne kao po livadah na kupove,
već pojedince i razsuto, ako i mnogobrojno rastu. Mjestimice raz-
vija se u velikoj množini Dentaria enneaphjrllos a kraj šumskih po-
toka D. frifolia, dočim Dent. bulbifera po svih šumah razsuto raste.

Digitized by LjOOQI€

198 J. K. ŠLOSER.

Lamium Orvala raste na kupove pod liticami, a Rubus fruticosus
provlači se kroz sve ležaje drvlja.

Znamenit formacija čineći eleraenat jesu Orobus niger i 0. ver-
nus, kojim se O. variegatus i O. vicioides često pridružuju. —
Znatno mjesto, osobito u rano proljeće , zauzimlje u gori Hvoseris
foetida, koje lišće obično u družtvu sa Oxalis Acetosella, Asaram
europaeum, Majanthemum bifolium i Asperula odorata najglavnijn
zelen šumskoga tla tvore.

Travna formacija je u pravom bukviku slabo zastupana. Od pravili
šumskih trava nahodi se: Melica ciliata, uniflora i nutans, doduše
samo pojedince, ali često, naproti pako Poa nemoralis, Festoca
ovina, Bromus erectus i gigantens rastu često hrpimice i skoro isto
tako u velikoj množini; nu samo na čistinah; u drvosjecih rasta:
Agrostis vulgaris i stolonifera, Aira caespitosa i Poa pratensis, na-
dalje Calamagrostis sylvatica Holcus lunatus i mollis s mnogimi
drugimi vlasnjačami (Rispengr&ser), koje drugač samo livadam pri-
padaju.

Kako se može uvidjeti, težko je u gustoj bukovoj šumi tihe nje-
zine stanovnike po postavljenih formacijah u jedno skupiti i ure-
diti, 8 toga ću na koncu ovog razdjela te biline lagljega ponimanja
radi po plemenih, kojim pripadaju, navoditi i tu opet držati se reda
ustanovljena u mojoj „Cvjetani trojedne kraljevine 41 i početi 6u
dakle leptirnicami (Papilionaceae). Ove zastupaju: Citisus falcAtus
i elongatus , Trifolium rubens , alpestre i ochrolencum , Astragalos
Cicer i glycyphyllos i napokon Vicia dumetorum, sylvatica i piši*
formis.

Osobito je često vidjeti u Ratničkoj gori vrsti malinjaka (Rubus),
a one su osim gori spomenutoga Rubus fruticosus zastupane još po
Rubus Idaeus, cinereus, candicans i hirsutus, kojim se često Rosa
arvensis pridružuje, koje prezimno lišće , buduć posve neima zim-
zelena bilja, prvu zelen šumi daje. Daljnji kontingent daje pleme
ružatica (Rosaceae) po: Potentilla rupestris, caulescens, hirta i
recta. Na kamenitih čistinah raste velecvjetna Rosa gallica sa svojom
bliznicom sestrom Rosa pumila, a pod silnimi vapnenimi klisurami
raste debelolisti Sedum maximum kano čuvar manjih bilina svog*
plemena, kano Sedum repens i rupestre i Sempervivum hirtum,
koje iz pukotina klisura bujno niču. Đelpinium Halteranum, spa-
dajuć u pleme žabnjača, nahodi se na silnih klisurah Ljublja u
družtvu sa Aconitum Vulparia i Thalictrum aquilegifolium, a dalje

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 199

u šumi nahodi se često i Actaea spicata ili još u bjelocvjetnom na-
kitu ili sa sjajnocrnimi gustimi jagodami.

Pleme krstašica (Cruciferae) daje prije svih ostalih : Turritis gla-
bra, Arabis Turrita, incana, crispata, auriculata, sagitata i hirsuta
— zadnja se je do sad samo na klisurah Lj ubija našla — nadalje
Erysinura crepidifolilium , Alyssum Schlosseri , Lunaria rediviva i
Thlaspi montanum.

Osobit je pojav Viola suavis , koja izpod klisure , na kojoj raz-
valina „Mali Kalnik u stoji, raste u družtvu sa Prunus Chamaece-
rasus i Mahaleb, koji se kao njezini branitelji čine, i pod kojimi
ona bujno uspijeva. Uprav tu nahodi se na čvrstoj klisuri Rhus
Cotinus, a ne manje nježni Helianthemum vineaie.

Pravi ures šuma, a osobito golih vapnenih klisura jesu zastup-
nice klinčevica (Caryophylleae), kao n. pr. : Tunica saxifraga, Di-
anthus prolifer i barbatus, Silene nemoralis, italica, infracta i viri-
diflor; Lychnis vespertina i diurna, a ne manje Moechringia flac-
cida i muscosa iz plemena mišjakinja (Alsineae). Po koturi ni pra-
voga kalničkoga gorostasa kamenitoga nahodi se posvud svjetlucavi
Geranium lucidum, a ne dalje od njega na čistinah Geranium san-
guineum u družtvu sa Siler aquilegifolium i Laserpitium latifolium
i dalje u šumi kraj potoka Chaerophyllum hirsutum i Villarsii.

Medju ono malo uviek zelenih bilina ove gore spada prava bo-
žikovina (Ilex aquifolium) i majušna Pyrola secunda; nu zadnja
se je za ovaj dio flori nog predjela do sad samo na Ljublju našla.

Glavni ures šumam u ranom proljeću jest Melitis melis80phyHa,
koja iz šuma nizina u goru u velikoj množini zalazi. — Osobito je
zanimivo, što u bukovih šumah raste Verbascum lanatum, Scrophu-
laria vernalis i Linaria genistifolia — sve tri iz plemena strupni-
kovica (Scrophulariaceae) , od kojih se je zadnja pod klisurom
„Kozji hrbet" našla.

Pleme najobilnije vrstmi naše flore , t. j. pleme sucvjetaka daju
u broj flori gorske šume: Centaura montana i stricta; Homogyne
sylvestris, Senecio nemorensis i Doria, Cineraria spathulaefolia, alpe-
stris i pratensis, Prenanthes purpurea, Antherais tinctoria, Achillea
tanacetifolia, Crepis praemorsa, Hieracium pratensi-cymosuin, lepto-
cephalum , sphaerophyllum , vulgatum , umbellatum , racemosura i
foliosum. — Valeriana tripteris i saxatilis niču iz pukotina sivoga
Vranića, dočim Phyteuma spicatum var. nigrum posve čedno u hladu
bližnjega grmlja raste.

Digitized by CjOOQIC

200 J. K. ŠL08EB.

Nadalje je uviek zelena : Daphne Laureola, koja se do sad samo
do sjeverne strane hladovitoga „Kozjega hrbta" nahodi, barem meni
nije nikad pošlo za rukom, nju na drugom dielu ove šumovite
gore naći.

Osobito je vriedno spomenuti , Sto Euphorbia saxatilis na kal-
ničkoj veleklisuri raste, a isto tako Malaxis monophvllos na brdu
Ljublju, a osobito je zanimivo, što Ruseus aculeatus i Hyppoglos-
sum, Antherium ramosum, Ornithogalum pvrenaicum, Allium fkiax
i napokon Luzula maxitna, albida i multiflora u ovoj gori se nabode.

Izraed t&jnocvjetaka vriedno je ovdje spomenuti Lvcopodium
Selago, Cetarach officinarum, Polypodium Diopteris i calcaream,
Woodsia ilvensis, Aspidium Lonchitis i Oreopteris, nadalje Asple-
nium Beptemtrionale i Trichomanes, Blechnum spicatum — i to
ova samo na Ljublju — i napokon Adiantum Capillus Veneri«,
koja neka red ovih šumskih stanarica zaključi.

Konačno ću navesti jošte one biline, koje samo i jedino na kal-
ničkoj veleklisuri rastu, a te su na Vranilcu: Oenista pubescens
Lang, Đianthus serratifolius Schloss. et Vukot. ; Rosa alpina, pyre
naica i reversa; Helianthemum Fumana; Spiraea charoaedrvfolia ;
Aremonia agrimonioides ; Aronia rotundifolia , Catonester vulgaris
i tomentosa; Vincetoxicum laxum; Seseli elatum, Pri mula ciliata
Moretti , Cirsium ochroleucum AH. i Hieracium cvmoso-pratense.
— Ka najvišem sljemenu Vukleca iznenadjuje čovjeka Bupleurum
falcatum , koja inače samo na kamenitih brežuljcih raste , gdje a
družtvu sa Saxifraga elatior i Aizon kano i sa vitom &esleria te-
nuifolia i juncifolia, tih i skroman život živi.

IX. Zivotinjstvo u Kalniokoj gori.

Na koncu ove razprave, gdje su se anorganični i vegetativni od-
nošaji Kalničke gore po opazih i iskustvih, učinjenih na licu mjesta
tečajem više od 20 godina, što u kraće opisali, preostaje mi samo
još nešto o životinjstvu ove gore pripomenuti.

1. Sisavci (Mammalia. Sđugethiere).

Sudeć po geologičnih i orografičnih odnošajih ovoga gorja mislio
bi čovjek, da bi osim vinarstva stočarstvo glavna vrst tečenja ta-
mošnjim stanovnikom moralo biti. Ali to u istinu tako nije; jer
izim ovaca nekih veleposjednika na sjevernoj strani, kano Slanja,

Digitized by CjOOQI€

KALNIGKA GORA. 201

Ludbrega i Rasinje, jeBt ovčarstvo- i kozarstvo samo u đielu spada-
jacem na vojnu krajinu od neke znamenitosti.

Ovaj ograničeni promet sa tim izdašnim, inače svim goranom vla-
stitim tecivom (Erwerbszwcig) ima po svoj prilici svoj uzrok u ogra-
ničenosti naravnih livada u ovom gorju, jer su ovdje doline i gudure
tako uzke, da u njih nemože biti prostranijih livada, a zemljištni po-
sjed gorana na obradjivanoj zemlji civilnoga diela jest u razmjeru sa
velikim pučanstvom premalen, da bi seljak gledao umjetne livade
zametnuti ili biline za krmu na veliko sijati , dočim jim izim
zemljišta za vinograde jedva toliko njiva preostaje, da si mogu naj-
potrebitije za hranu biline kultivirati.

Medju kori8tnimi domaćimi životinjami jest najplemenitija od njih,
konj, u ovom gorju najslabije zastupana, a ponaj slabije na južnoj
strani; jer tu imade većih i dobro napućenih mjesta, u kojih ni
jeditoga konja neima, a posebnoj gojitbi konja nema tu ni traga;
dapače najzadovoljniji svih četveronožaca, lieni dugoušac, inače lju-
bimac gorana, osobito po kršovitih krajevih, nahodi se najviše kod
kojega župnoga stana ili većega posjednika, gdje ga za vodonošu
upotrebljuju. — Za poljsko i kućno gospodarstvo potrebita tegleća
marha, izim kod veleposjeda, jest skoro jedina krupna rogata marha,
koja u ostalom, ako je domaće pasmine, jedva ime krupne rogate
marhe zaslužuje. Jer premda se nemože uzeti, da je tamošnja rogata
marha (goveda) neke posebne pasmine ili da kakvoj stranjskoj pas-
mini pripada, to se ipak razlikuje svojim malim uzrastom i okret-
nošću od svih pasmina ovdješnje rogate marhe, što osobito valja o
muzuih kravah, jerbo se volovi za teglenje samo iz drugih krajeva,
i to najviše iz Ugarske kupuju. Domaća rogata marha izim one u
majorih veleposjedničkih jest u pravilu nešto veća od magarca,
vitka je uzrasta i kratkih nogu, vrlo je okretna u penjanju po bre-
goviti, jer vidjeti ju je, kako pase po kukovih, kamo se jedva čo-
vjek podufa stupiti. Ali žalibože često se dogadja, da takov smioni
četveronožae svoju smjelost i vratolomnost životom plati, jer se
svake godine više ovih životinja sa kamenitih podova u ponor
strmoglavi, te razbivši jim se kosti, dokončaju svoj kratki život
kano nedobrovoljni samokrvnici.

K ovomu, u vojničkom dielu ovog gorja nešto većemu broju
krupne rogate marhe pridružuju se sad veća, sad manja krda koza
i ovaca, kako već stanovnici grčko-iztočnoj ili katoličkoj crkvi pri-
padaju. I doista je Čudno, da Hrvat iztočne crkve svoj prvobitni

Digitized by CjOOQI€

202 J. K. ŠL08EB.

omiljeli pastirski život baš ni onda zaboraviti i pustiti nemože, kad
se je već kroz čitave viekove za zemlja privezao i medju katolič-
ki mi Hrvati živeć u svojoj prosvjeti napredovao. On traži barem
u posjedu obljubljenih životinja svojih pradjedova, u posjedu koza
i ovaca ako ne baš dovoljnu odštetu, a ono barem neku utjeha i
zaborav za izgubljenu slobodu i nestašnost pradjedovskoga pastir-
skoga života! O istinoći ove stvari može se putnik svaki dan osvje-
dočiti i može bez straha, da bi se prevario, kao dokaz uzeti, da su
ondje, gdje nadje krda koza i ovaca, stanovnici toga kraja ili bliž-
njega mjesta Hrvati iztočne vjere, i to osobito onda , ako je vuna
u ovaca prosta te ako su ove s kozami zajedno — jer gdje neima
ovih sigurnih znakova, tu mora krdo biti vlastničtvo bližnjega vele
posjednika.

Ove se životinje drže više radi mesa, nego radi vune i mlieka;
jerbo ovce , osobito te zvane čupove , daju samo debelu vunu , iz
koje se darovac pravi, a iz ovoga se narodno odielo kroji Ova
krda koza i ovaca pasu slobodno po šumah nebrinuć se za buduć-
nost mladoga drvlja, oglodju i požderu sve, što jim pod oko dodje.
K tomu su još svinje, kojih takodjer u vojničkom dielu ovoga gorja
više imade nego u gradjanskom te koje poraštaj još manje štede
nego koze, jer dočim koze ono što već postoji, glodju i uništnju,
ruju svinje još netaknuto zemljište i tako uništuju svaki porastak
bilina ; nije dakle čudo, što je flora vojničkoga pripadka ovoga toli
kukavna.

Medju divljimi sisavci zaslužuju spomen prije svega ovi: Jelen
(Cervus elaphus, Edelhirsch), koji nije doduše stanovnik Kalničke
gore, ali kadkad dolazi iz gojišta grofa Festetića sa Medjumurja
k svojim suplemenikom kano u pohode, naime k srnam. Jelenje
najljepša i najveća divljač i glavni predmet lova; zato jao siro-
mašnim životinjam, koje se usudjuje preko Drave u ovostranu gora
zalaziti ! Jedva se koji povrati, jer i nedjeljni lovci se dižu na noge,
da mu baka dodju. — Jejeni su vrlo družtvene životinje. U svom
zavičaju drže se uviek u čoporih, koji se diele po dobi. Jelenka
(košuta) ide sa jelenići do treće godine zajedno, onda 3 i 4godi6nji
jeleni obojega spola, napokon stari jeleni sami za se. U zimi često
leže na blizo skupa, da se griju. Pod večer idu kasajuć na pasu
često po više sati daleko, a povrati se jutrom polagano nazad. Om
vrlo lasno plivaju preko rieka. Hrane se travom, miadicami, da i
voćem.

Digitized by CjOOQI€

KALMČKA GORA. 203

Prava krupnija divljačina Kalničke gore jest srna (Cervus ca-
preolus); ona žive često po šumah visoke gore, u kojih imade
mnogo sitnogorice, izlazi ipak rado na kraj Suma, da odatle lasnije
na obradjena gorska polja i gorske livade doći može, ali nikad u
velikih čoporih, kano jelen, nego samo jedan po jedan srndać (sr-
njak) sa 1 — 3 srne i s njihoviroi srnići (lanadi). Hrani se travami
i želji i lišćem jagnjeda i jasike, vrbe, kupiqjaka i ostružnjaka i
žutilovke, pri čem srndać uviek napried ide.

Nadalje je predmet lovu zec (Lepus timidus), koji neživi baš u
pravoj gori, već u nizinah, a osobito na burniju i u podgorju, dosta
mnogobrojno. Zec se razlikuje od svih životinja tim, Sto imade iza
gornjih zuba-glodavaca još 2 mala zuba, da mu kutni zubi iz 2 lista
sastoje i korenja neimaju, da su mu zubi-glodavci (sjekutići) jako
nabraždjeni, a nos jako razciepljen, poradi čega i čovjeku kažu,
da imade zečju gubicu, u koga je gornja ustna boležljivo razciep-
ljena. — Zecovi su glavno vabilo običnomu jesenskomu lovu.

Medju tako zvanom zvjeradi jest vuk ili kurjak (Carris lupus)
najznamenitiji; niti on neulazi na planine, već boravi u guštarah
nizinah, gdje se obdan po najgušćem grmlju krije, a obnoć obično
u malih čoporih plien traži. Nu on si znade i po bielu dunu pliena
dobaviti, ako mu se neoprezno pri makne ili ako ga ljuti glad iz
njegova skrovišta (brloga) iztjera. Zimi za velike studeni i debela
sniega dotjera jih glad čak do čovječjih stanova. Osobitim su jim
plienom lisice, zecovi i srne, na koje strašno tuleć (vijuć) navaljuju.
Vuk se neda nikad podpuno pripitomiti, jer uviek ostaje zvieran i
neposredan. On se lahko bastardira sa psi, dapače i s lisicami. Vu-
kovi su glavni predmet javnoga lova (hajke).

Vuku je srodna lisica (Canis vulpes). Ona žive u visokih gorah
kano i u prigorju Ealničkoga gorja, gdje se u vrlo duge i duboke
špilje sa više izlaza, pregrada i zakutaka zakapa, ponajviše pod
grmljem ili pod visokim drvljem. Njezina lukavost i grabežljivost
poznata je, ali u nuždi zadovoljna je s miševi, žabarai, kobilicami
(skakavci), raci i puževi, dapače i glistami. Poznata je takodjer kao
dobra, brižna gospodarica ; jer dodje li gdje do obilno brane, na-
vuče je u svoj brlog ili ju zakopa gdje izvan njqg* u zemlju,
odakle ju u vrieme nužde opet vadi. Neprezire ni meda, a i groždje
joj je sladko, ako samo na visoku nevisi. Poznata je takodjer kao
revna lovilica miševa«

Digitized by CjOOQI€

204 J. K. ŠLOSER.

Lisice ljube svoje lisičiće , nose jim hranu u brlog , izvode jih
van, da se sunčaju, da se raedju sobom i sa plienom igraju. U po-
gibelji jih matere u ustih nose. Lisice su srodne sa šavkami
(Spitzhund), s kojimi takodjer bastarde kote.

Lisicum se u Kalničkoj gori često pridružuje jazavac (Meles
Taxus); i premda načinom života i hranjenja vrlo razlikuje, slaže
se glede obitavališta s njimi posvema, jer i on Btanuje rado na kraju
šuma u dubokih špiljah, koje si sam izkapa , sa dugimi hodnici i
sa dva izlaza, koja leže obično na južnoj strani kojega predbreija;
u dnu špilje imade svoj brlog prostrt travom i mahovinom, u kom
spava i jazavčiće koti. Više put stanuje s lisicom u istoj špilji, ali
svako ima svoj brlog napose. Svoj stan drži u velikoj čistoći, do-
čim i za svoju nečist posebno mjesto imade. — Buduć jazvac nije
pravi grabežljivac, a k tomu još vrlo plašljiv, to samo po noći na-
okolo švrlja, tražeć si hranu, gdje se često puževi, žabami i gu-
šteri zadovoljiti mora, dapače i samimi kukci, nu kad kad hvata i
mise, ptice i mlade zecove. Osobito mu se ljubi voće, pak često u
voćnjacih, osobito u kukuruzi čini velik kvar, jer spravlja u svom
brlogu često veliku zalihu.

Gorja od jazavca, jest nadalje stanarica EalniČke gore domaća i
šumska kuna (Mustela soina et M. martes). Domaća kuna(der
Haus- oder Steinmarder) nestanuje u šumah, već se drži uviek blizu
čovječjih stanova u gromačah, u podrtinah, u drvljanicih, a naj-
radje u sjenicih (sjenarih) i u žitnicah. I ona samo obnoć vreba
za hranom svojom , pri čem je osobito kokošinjakom i golubinja-
kom pogibeljna. Manju perad ždere, a većoj poodkida glave, pak
joj samo krv sisa. Ljube joj se osobito jaja, koja su joj vrlo
sladka. — Šumskih kuna imade manje nego domaćih, aE se
na nje radi dragocjena krzna u ovom gorju lov lovi, gdje se cesto
u šuplju drvlju (u dupljih) i u gniezdih ptica grabilica drži te se
hrani manjimi životinjami, kano vjevericami, miševi, mladimi ie-
covi, tetriebi i njihovimi jaji. I med vrlo ljubi. Premda je prijašnjoj
vrlo srodna, nije se ipak od njih bastarda našlo.

Obodvima vrstima kuna srodan je tvor (Mustela putida). Od
stana mnogo neizabire, jer si ga uzimlje i u kucah i u šumah, gdje
se drži šuplja drvlja, li si Čj ih špilja i drvljanika. U pravilu hram
se miševi, jarebicami i tetriebi, a ždere i puže i kobilice, dapače
i ribe. Ljubi i on med, pak čini često velik kvar u pčelinjacih,
dočim ulišća (trnke) prevrne i med s pčelami pojede ili inače uništi.

Digitized by CjOOQI€

KALNIĆKA GORA. 205

Pogibeljan je takodjer peradi, ali nedavi kano kuna s puke krvo-
ločnosti, već samo toliko, koliko baš požderati ili odvući može.
Baduć mu se osobito jaja ljube, nagomila jih često čitave hrpe.

Istoga plemena s kunom i s tvorcem, ali više bezazlena životinja
jest lasica (Mustela vulgaris), koja se rado drži čovječjih sta-
nova, ali stanuje i u šuplju drvlju, u krtovih špiljah i u gromačah,
odakle osobito obnoć na svoju hranu vreba, osobito često na ptice,
kokoši i golubove, sisajuć jim krv i jaja, ali uništuje i množinu
miševa, štakora i krtova. Od lasica ima u Kalničkoj gori više vrlo
niežnih i riedkih vrsti.

Premda riedko, ali ipak kadkada vidjeti je u riekah (potocih)
ovoga diela Hrvatske vidru (Lutra vulgaris, Fischotter), osobito
Bednji i u Glogovnici. Ova nekad u rod kuna (Mustela lutris) pri-
brajana životinja kopa si pod vodom 4 — 5 stopa duge hodnike koso
prama površini zemlje, da joj suhi budu, i to najradje pod žilami
drvlja. Izvan riba žderu rake, žabe i vodene pacove.

Vabilo na lov u Kalničkoj gori jest nadalje divlja mačka
(Felis Catus), koja se drži u vrlo gustih šumah, gdje u pukotinah
klisura ili u šuplju drvlju stanuje, nu je ipak riedka i biva sve to
redjom.

Kao bezazlen i nevin stanovnik našega gorja može se smatrati
obični jež (Echinus Erinaceus), koji se nahodi po živicah i plo-
tovih, u gromačah na polju i u pukotinah stiena, po danu spavaj uć,
a obnoć za hranom izlazeć, koja obično sastoji u kukcih, crvih i
puževih. U ostalom neprezire ni žaba, ni miševa, ni mladih ptica,
a drago mu je takodjer i voće.

Isto tako, kao i jež, neškodljiva životinja u šumah Kalničke gore
jest vesela, nemirna vjeverica (Sciuris vulgaris), koja se hrani
hrastovim i bukovim žirom i orasi, dakle gospodaru nečini kvara,
osim što ponekle lješnjake pobere, kojih često velike zalihe za
zimu u šuplju drvlju nagomila.

Da izim ovih do sad izbrojenih većih sisara u Kalničkoj gori i
drugih, manjih imade, kano pacova (Mus ratus), štakora (Mus
decumanus), domaćih miševa (Mus musculus), poljskih mi-
ševa (Hvpudaeus arvalis), dapače i hrčaka (Cricetus frumenta-
rius), a ne manje krtica (Talpa europaea) i šišmiša razumije
»e po sebi.

Medju mišu naličnimi glodavci jest puh (Sciurus glis), koji nije
bas za pravi lov, ali ga ipak hvataju. Prebiva po hrastovih i bu-

Digitized by LjOOQI€

206 J. K. ŠLOSER.

kovih Suroah, gdje se žirom, kos tanji i lješnjaci hrani, a pod jesen
se najradje zakapa u pivnice, i u to vrieme su vrlo tusti te sa
s toga osobita poslastioa gorskomu vinaru. Ali i stari Rimljani vrlo
su ljubili ove životinje; oni su jih u posebnih stajah (gliraria) ži-
rom i kostanji pitali. — Zimu prespavaju u šuplju drvlju ili u
pivnicah smotaju se kano u klubko te jih često više zajedno spava ;
čim pozimi (zastudi), ukoče se još prije ledišta, a čim otopli, pro-
bude se, pak nešto jedu. U proljeću vrlo kasno izlaze, tako da
Često punih sedam mjeseci u svom zimskom stanu probave, odkud
jim i jest njemačko ime „Siebenschl&fer", što je i pjesniku Marci-
jalu dalo povod za epigram :

„To ta mihi dormitor hiems, et pinguior illo
Tempore sum, quo me nil nisi somnus alit*.

Martial. Epigr. XIII. 59.

2. Ptice (Aves).

Bolje, nego sisavci, zastupane su u Kalničkom gorju ptice. Medjn
dnevnimi grabilicami gniezdi se u visokoj gori na drvlju, a manje
kad u pukotinah stiena kraguj (Falco subbuteo). Obdan po ljetu
drži se blizu polja na drvlju, vrti se u okrugu po zraku, gdje na-
valjuje na manje ptice, osobito na ševe, s kojimi se u kasnu jesen
prama jugu seli.

Jastreb golubar (Falco communis) gniezdi se na najvišjea
drvlju i na stienah, ljeti se u šumah, odakle obdan po polju švrlja,
vrlo je jak, hrabar i vješt, leti vrlo brzo mašuć hitro krilima i to
blizu zemlje, da ptice plaši, a često se diže do neizmjerne visine.
Dade se vrlo laliko pripitomiti i za lov izvježbati, a u stara vre-
mena bio je poznat pod imenom sokola (Edelfalke). — Jastreb
ko kosar (Falco palumbarius) osobit je neprijatelj domaćoj peradi,
ali je zadovoljan i tetriebi, mladimi srna mi i zecovi, a i miševi.
Gniezdi se u planini na visoku drvlju.

Škanjac (Falco buteo) jest najprostija grabilica u našoj gori;
on je lien i nespretan, boravi najviše u predgorju, leti polahko,
ali uzlieta i visoko u okrugu. Često sjedi po čitave ure na drvlja
il kamenju vrebajuć na pticu, hvata mise, mlade zecove i kokoti,
zadovoljan je takodjer strvinom, što kod prve tri vrsti nebiva,
dapače i dvoživci, puževi, skakavci i glistami. U kasnu jesen seli
se, kano svi oni gori, prama jugu i to uviek po noći.

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 207

Izvan ove četiri vrsti sokolova živi još tu Falco lagopus
(Rauhfass), prosti Falco Milvus (Gabelweise), Falco tiniculus,
(Thurmfalke) i Falco aesalon, (Schmerling- oder Zwergfalke). Ta-
kodjer Falco aeruginosus, (Rostfalke) i F. cvaneus strieljani su u
Kalničkoj gori, a ja sam jih nagaćivao za ovo-zemaljski muzej,
gdje se i sad nahode.

Iz reda noćnih grabilica, koje se od dnevnih, izim vremena
ivrljanja za hranom i tim razlikuju, što kao stanarice kod nas
zimuju, vriedne su osobita sporne na one, koje ovuda živu : Sovu-
ljaga ili velika ušara (Strix bubo), gnjiezdi se (leže se) u planini
na klisurah, hrani se gušteri, zmijami, miševi i šišmiši, al kad joj
može biti i mladimi zečevi i srnami. — Njoj vrlo srodna ali mnogo
manja, jest mala ušarka (Strix otus), koja stanuje u šumi i u
pećinah, ždere mise i različite kebre, ali i ptice, ako jih se može
dočepati.

Eukovik (Strix flammea, Schleier-Eule) stanuje po tornjevih i
u starih zidinah, osobito u razvalinah Velikoga Kalnika hraneć se
miševi. — Nadalje žive tuBova (Strix stridula, Waldeule) boraveć
po šumah u šuplju drvlju, odakle samo pod kasnu večer na polje
izlazi, da mise hvata. U cičoj zimi povuče se malo k jugu, ne-
ostavljajuć ipak Europe.

Osim ove 4 vrsti sovi imade u Kalničkom gorju i drugih: Strix
pvgmaea (Zwergeule), Strix nisoria (Habichteule) , Strix noctua
(Steinkauz) i mala ušarica Strix Scops, (Eleine Ohreule). —

Mnogobrojne ptice pjevačice oživljuju gaj i grm, polje i šumu
sve do najvišjih gora; medju njimi vrieđno je osobito ove spo-
menuti: Slavić (Svlvia luscinia) i slavulj (Sylvia Philomela) —
ovaj zadnji osobito po lukah i predgorj ih sjeverne strane; crvendač
(Svlvia rubecula, Rothkehlchen), crnoglavka ili rosac (Svlvia
atricapilla), siva pjenica (Sylv. hortensis), smedji prosnik (Syl.
Baxicola), žutovoljka (Phoenicuruseri thaceus i Ph. hortensis), biela,
smedja i žuta pastirica ili konj ušarica (Motacilla alba, sulfurea et
flava); nadalje prosti, smedji, sinji, brbljavi i južni muhar ili
muholovac (Curruca cinerea, gurrula et orphea) ; neumorni palčić
(Troglodites parvulus) i majušni kraljić (Trogl. regulus): to su
pjevačice po živicah i plotovih sela. — često je vidjeti i drveću,
rujnu i livadnu ševu (Anthus trivialis, campeBtris i pratensis, Baum-,
Brach- u. Wiesenpieper), vodenoga kosa (Cinclus aquaticus, Wasser-
amsel), koji se drži oko vrela i potoka u planini, nadalje vugu ili

Digitized by CjOOQI€

208 J. K. ŠL08ER.

Sofiju (Oriolus Galbula, Golđamsel), smrekuljara (Turdus viscivorus,
MisteldroBsel), branjuga (Turdus pilaris Krammetsvogel) , đrozda
(Tur. rausicus, Singdromel), bieloga drozka (Tur. iliacus, Roth-
drossel) i crnoga kosa (Tur. roerula, Arasel), dapače i grivastoga
drozka (Tur. torquatus, Schildamsel) i tvrdu rudku (Tur. sasatilia,
Steinamsel oder Steinrothel), od kojih grivasti đrozak samo pod
kasnu jesen sa sjevera k nam dolazi , docira tvrda rudka u pro-
ljeću s juga dolazi te se u razvalinah Velikoga i Maloga Kalnika
gnjezdi a pod jesen se opet na jug seli.

Penjačice (scansores) im adu svoje zastupnice: crnoga djetela
(Picus MartiuB), zelenoga djetela (P. viridis), sivu žunu (P. canas),
Picus major i P. roedius; nadalje vrtoglavku (Yunx torquilla), br-
gleza (Sitta europaea) , kamo se i kukovada (Cuculus canorus) i
zimorodka (Alcedo ispida, Eisvogelj pribrajaju. Osobito je zani-
mivo, što tu žive šarena zidarica (Certhia rauraria, Mauerspecht),
gdje se po zidinah Ealničkih razvalina bez počitka vere i penje,
da iz pukotina kukce i muhe kljuje, dodira njezin srodnik puzavac
(Certhia familiaris, Baumkletterer) po mahovitih stablih predgorja
isti posao radi.

Mnoge vrsti sjenica, kano velika siena ili jesenica (Parus
major, Kohlmeise), plavić (P. caerulus, Blaumeise), dugorepka (P*
caudatus, Schwanzmeise), a u neko vrieme i bazoglavka (P. biarmi-
cus, Bartmeise) oživljuju šume, a škrlac (Alauda arvensis, Lerche),
ševa ili še vrij u ga (Al. cristata, Haubenlerche) žubore, prva uzlie-
tajuć visoko u zrak, a druga kraj puta na kamenu čufeć, svoju
proljetnu pjesmicu, što već u prvoj polovici veljače obično biva;
a k njim se koncem ožujka ili početkom travnja pridružuju: dr-
veća ševa (Al. arborea, Baumlerche), a u sred ljeta velika ševa ili
kalandra (Al. calandra). — Vrsti strnadaka i zeba, kano žutka
ili žuto voljka (Emberiza citrinella, Ammerling), veliki strnad (Emb.
miliaria, Orauaromer), strnadica (Emb. cia, Ziepammer), a na bre-
govih Bednje i žutka (Emb. Schoeniculus, Rohrammer) — nadalje
prava zeba (Fringilla caelebs, Buchfink), juričica (Fr. montifrin-
gilla, Bergfink), dapače i posvudni vrabac (Fr. domeBtica), poljski
vrabac (Fr. montona, Feldsperling), zatim češljugar (Fr. carduelis,
Stieglitz) i čižak (Fr. spinus Zeisig) do tustokljunca (Fr. cocco-
transtes, Kembeisser) živu ovuda, a u kasnu jesen pridružuju jim
se krivokljunac (Loxia curvirostris , Kreutzschnabel) , a u oštrijoj
zimi zimovka (Loxia Pjrrrhula, Gimpel). Nikad nemirujući i uviek

Digitized by CjOOQIC

KALNIČKA GORA. 209

brbljajući i svadjajući se škvorci ili čvorci (Sturnus vulgaris, Staar)
legu se po htrasticih nizina, a gavrani su dovoljno zastupani po
pravom gaVranu (Corvus borax), crnoj vrani (Cor. Coronc), sivoj
vrani (Cor. bornix), livadnoj vrani (Cor. frugilegus), čavki (Cor.
Monedula), svraki ili sraki (Cor. Pića), a ne manje po sojki (Cor.
glandarius, Nussheher}, po krštalici (Cor. caryocatactus) i po zlato-
vranki (Coracias garrula, Mandelkrahe). — Futač (Upupa Epops,
Wiedhopf) i leganj (Caprimulgus europaeus, Ziegenmelker) i razne
vrsti lastavica, kano čađava lastavica (Hirundo rustica, Dorf-
schwalbe), pitoma lastavica (Hirundo urbica, Fensterscbwalbe) da-
pače i kosalka i ili čopa (Hirundo Apus, Mauerschwalbe) živu tuda,
a napokon onkraj gore leže se često inače u Hrvatskoj riedka bre-
gunica (Hir. ripari, Uferschwalbe), na briegu Bednje. Ne baš odveć
riedko vidjeti je u prigorju takodjer kugaru (Ampelis garrulus,
Seidenschwanz) i liepu smrtoglavku (Merops apiaster, Immenvogel),
koje jeseni jatomice naokolo lete.

Osobito imade u prigorju Kalničke gore mnogo grlica (Columba
Turtur) i raznih vrsti golubova, kano golub d ubijaš (Columba
oenas, Holztaube), grivnja (Col. palumbus, Ringeltaube) i stienski
golub (Col. livia, Steintaube). Medju vrstmi kokoši živu tu trčka
(Tetrao perdix, Rebhuhn), jarebica (Tetr. bonasias) i prepelica (Tetr.
coturnix), od kojih prva žive često u velikih jatih, a obedvie zadnje
samo dvie i dvie zajedno. — Da su sarke (Fulicae, Rohrhiiner),
ovdje vrlo slabo zastupane, razumije se po sebi ; jer tu, živu samo
prdavac (Railus crex, Wachtelkonig), zelenonožna lisika (Gallinula
chloropus) i crna lisika (Fulica atra, Blasshuhn), koje se nahode
samo na močvarnih livadah pojedince. Isto je tako riedak vivak
(Vanellus cristatus, Kiebitz), češća je šumska šljuka (Scolopax ru-
sticula), koja se kao selica samo u proljeće i u jesen ovuda vidi
te se na nju ide u lov. Medju močvarnicami i povodnimi pticami
zabludi amo na jesenskom i proljetnom putovanju kad kada crni
nejasit (Pelecanu3 carbo, der Seerabe), ždral (Grus cinerea, Kra-
uich), roda ili štrok (Ardea biconia) kano i divlja guska (Anser
cinereus) i njivna guska (Anser segetum, Saatengans) i nekoliko
vrsti pataka, neostajuć ipak dulje. Isto tako neleže se u Kalničkoj
gori siva čaplja (Ardea cinerea, der gemeine Reiher), rumena
Čaplja (Ard. purpnrea) i bukavac (Ard. stellaris, Rohrdommel), ali
jih ipak kadikad ustriele kano i kvakvu ili pravu čaplju (Ard.
Nycticorax, Nachtrabe).

U. J. a. xx. 1*4

Digitized by CjOOQIC

210 J. K. ŠLOSER.

3. Gmizavci ili dvozivci (Amphibia).
Amo spadaju 1. kornjače, 2. gušteri, 3. zmije i 4. kolokožati
dvozivci (Lurche).

1. Iz prvoga roda nadje se u močvaran nizina kadkad želva
m o čv a r n a (Testudo europaea) i želva kopna (Testudo graeca)
na vlažnih pjeskovitih rajestih u šumi oko Liepihvina i Sokolovca,
kano jedine zastupnice ove hrpe.

2. Bolje je zastupan rod guštera i to po sivoj gušterici (La-
certa agilis) i zelenoj gušterici (Lac. viridis), po brežnoj gušterici
(Podacris muralis, Bergeidechse) , koja se vrlo često u koturini
Velikoga i Maloga Kalnika nahodi, doći ni Hemidactylus triedru*
(Scheibeneidechse) po još stojećih zidinah ovih razvalina trči sun-
čaj ud se i vrebaj u ć na hranu. Amo spada i sljepić (Anguis fra-
gilis), koji se vrlo često u Kalničkoj gori nahodi i krivo k zinijam
pribraja.

3. Još je bolje zastupan u Kalničkoj gori rod zmija; ipak se
medju njimi mogu samo dvie vrsti otrovnimi smatrati, naime lju-
tica križasta (Vipera berus, Viper o. Kreuzotter) i ljutica pjeskova
(Vip. Amodytes) ; prva je obilježena crveno-mrkim križem na glavi,
druga pako rožastim izrastkom na zatiljku.

Medju neotrovnimi, dakle neškodljivim! , dapače vrlo koristnirai
zmijami jest velika eskulapova zmija (Zamenis Aesculapii Wagl)
najljepša i najčešća. Manje kad se nadje žutkasti guž (Zamenis
viridiflavus Wagl, gelbliche Natter); češće se pako nadje austri-
janski guž (Zachatus austriacus Wagl, osterr. Natter) i u razva-
linah grada Canjeva našao sam ja prekrasnu barsovu zmiju (Ca-
leopeltis leopardinus Wagl, Pantherschlange). Najobičnija i najčešća
neotrovna zmija Kalničke gore jest bjelouška (Tropidonotus Natra
Kuhl, Ringelnatter).

4. Red golokožatih dvoživaca najbolje je zastupan, i to ako i ne
brojem rodova i vrsti, a ono ipak neizmjernim brojem individua,
jer žaba ima žalibože posvuda u izobilju. Najmanja iz ovoga roda
jest bez sumnje obće poznata zelena žaba (Hyla arborea), a njoj
najpodobnija jest zelena vodena žaba (Rana esculenta), koja je pro-
ljetna poslastica gradjanom. K ovoj se pridružuje mrko-smedja žaba
(R. temporaria), koja se takodjer jede.

Medju golokožatimi dvozivci, koji se nejedu, nahode se: krastava
žaba (Bufo vulgaris), prosta kvakuša (Đufo variabilis, veranderliche
Krote), crvena kvakuša (Bombinator igneus Feuerkrote). — Rod

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 211

tromih bumjaka ima u Kalničkoj gori 3 zastupnika, naime grebe-
nastoga bumjaka (Triton cristatus, Kamm-Molch), pjegavoga da-
ždevnjaka (Salamandra niaculosa, FeuerBalamander) i vodenoga
burnjaka (Trit. taeniatus, Wassersalamander) , koji se osobito po
mlakah u nizinah kod Apatovca i Marinovca nahodi.

4. Bibe (Pisces).

Međju svimi razredi životinja ribe su u Kalničkoj gori najsla-
bije zastupane, što ima uzrok u njezinoj geologičnoj i orografičnoj
kakvoći ; jerbo je ona kano gora vapnenoj formaciji pretežno pri-
padajuća već po sebi vodom vrlo oskudna, a osim toga izvire ono
malo potoka ponajviše u visini gore te tuda prebrzo teku, a i vode
. malo ima u njih, da bi u njih veće ribe živjeti mogle, pak u istinu
osim male navadne pastrve (Salmus Furio, kleine Bachforelle), ne-
koliko bjelica ili ukleja (Leuciscus vulgaris, Weisfischlein) i osim
malih vodenih jegulja ili ugora (Anguilla fluviatilis) jedva ima u
potocih južne strane ikoja druga vrst, a to isto valja i za potoke
sjeverne strane, izuzam pograničnu rieku našega rajona, naime
Bednju, u kojoj se mogu naći: som (Silurus glanis, Wels), često
preko 100 funt. težak; krap (Cvprinus Carpio , Karpfen), linj ili
linjak (Cyp. Tinea, Schleihe), klen (Cyp. alburnus, der grosse Weiss-
fisch), štuka (Esax Lucius, der Hecht), pače i kostreš ili grgeč
(Perca fluviatilis, der Flussbarsch).

5. Zareznici (Insekten).

Najbolje su u Kalničkoj gori zastupani zareznici, kojih već u sa-
moj prirodi najviše imade; nu bilo bi mi prekoračiti granice ovoga
akademičkoga čitanja, kad bih samo i imena svih zareznika na-
brajao, koje sam ja u Kalničkoj gori do sada našao i promatrao ;
amo bo spadaju: 1. Tvrdokrilci (Coleoptera) ; 2. Ljuskokrilci iU
leptiri (Lepidoptera) ; 3. Kožnokrilci (Hvinenoptera) ; 4. Dvokrilci
(Diptera); 5. Mrežokrilci (Neuroptera) ; 6. Pravokrilci (Orthoptera)
i 7. Polukrilci (Hemiptera).

Primoran sam dakle iz ovih navedenih hrpa najzanimivije i
ovomu kraju mal ne izključivo pripadajuće rodove i vrsti navesti
i kratkoće radi samo latinska imena rabit.

Digitized by CjOOQLC

212 J. K. ŠLOSER.

L Tvrdokrilci (Coleoptera, Hartfltigler.) !

Iz plemena Cicindela, koja je samo jednim rodom zastupana,
žive po travnicih i klancih Cicindela campestris , svlvicola, svlva«
tica i germanica. — Iz plemena pravih bjegavaca (Carabidae,
Laufkafer) vriedno je osobito spomenuti : Omophrum limbatum, Ble-
tisia maltipunetata , Elaphrus cupreus, £. Dlrichii, Notiophilus se-
mipunetatus, Cvchrus angustatus — na vlažnih mjestih i kraj po-
toka; Procustes spretus, Carabus auratus, nitens, glabratus i intri-
catus — svi po koturini (Gerolle) velikih vapnenih klisura i Ca-
rabus nodulosus pod kamenjem gorskih potoka. — D voćnjaeik
gusjenice na drvlju progoneći, žive liepi zlatosvjetli Calosoraa Sy-
cophanta i Inquisitor, a u šumah pod korom drvlja Leistus ferrn-
gineus. U mahu kraj šumskih potoka živu Nebria Dahlii, transvl«
vanica i picicornis, u šušnju Licinus Hofmannseggii , Brachinus
sclopeta, a u nizinah u šašu majušna Odocantha melanura i Drvpta
marginata. Rodovi Cimindis, Deonetrius, Droraius i Lebia zastu-
pani su medju ostalimi po Cym. cingulata, Dem. atricapillus, DrouL
fenestratus i glabratus, po Leb. crux minor i haemorrhoidalis. Ap-
tinus mutilatus, mala Clivinia fossor i Dvschirius aeneus i polito*
nisu pod kamenjem riedki gosti. Najviše zastupnika imadu vrstmi
obilna dva roda Harpalus i Feronia, od kojih ću kratkoće
radi navesti samo : Harp. sab uli cola, cordatus, puncticollis, mendas,
impiger, ferrugineus, picipennis, negleetus, flavicornis i &nxius, na-
dalje Fer. lepida, F. anthracina, latibula, Klugii, viatica, striato-
collis, melanaria ; transversalis , striata, carinata, terricola i melas.
Ali neka nebudu bez spomena ni uzki Diachromus germanus, niti
crvenih nogu Anisodactylus binotatus. Lieni Pelor blaptoides i gr-
bavi Zabrus gibbus nisu baš riedki pod kamenjem izpod vapnenih
klisura. Vrstmi obilni rod Amaia imade medju mnogimi drugioi
Am. sinuata, curta, faiuiliaris, montivaga i nobilis. Medju najljepše
kebre ovoga gorja spada doista Chlenius vestitus, Schrankii i bo-
losericeus, kamo se mora i Calistus lur.atus pribrojiti. Dolichius
flavicornis, Galathus fulvipes i metallicus nisu baš riedki pod ka-
menjem. Redji je Taphria vivalis, Sphodrus leucophthalmus, Ad-
ehomenus angusticollis, Agonum parumpunetatum, elongatum i gr*-
čile. — Medju majušnimi životinjicami vrstmi obilnoga roda Tre-

1 Nazivanje i poredanje po dr. Calwera Fauni Europe, po kojoj je '
moja zbirka tvrdokrilaca uredjena.

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 213

ohus i Bembidium najznamenitije su, ali i najredji: Trech. minutus,
palpalis i croaticus; Đemb. areolatum, nanum, Andreae, rufipes,
affine, tenellnm i articulatura. — Rod toli zanimivih kebara-spi-
Ijara neima u Kalničkoj gori ni jednoga zastupnika; barem meni
dosele nije pošlo za rukom kojega naći, prerada sam svaku špilju
pećina, koje dakako velike nisu, točno i opetovano preiskao.

Pleme vodenih kebara (Hvdrocanthari) imade svoje zastup-
nike u tamošnjih mlakah i grotlićih, i to da nespominjem najobič-
nije, neka budu napomenuti: Hvdaticus austriacus, Dvtiscus dimi-
diatus, Colvbites Grapii, Hvbius subaeneus, Agabus Solieri ; nadalje
Hydroporus variegatus i pumilus, Qyrinus mergus, Sperchus emar-
ginatus, Berosus signaticollis , i uz Hvdrophilus piceus takodjer
Hyd. aterrimus, Sphaeridium scaraboides i Ceryon pulchellum. —
Vrlo zanimivo pleme S i 1 p h i d a daje uz Necrophorus gerraanicus,
humator, vespillo, vestigator i mortuorum više vrsti roda Silpha,
raedju kojimi su Sil. thoracica, carinata, alpina i laevigata najza-
nimiviji Izim ovih imade više vrsti roda Catopsa i Scydmaenusa,
koje nabrajati prostor nedopušta.

Iz plemena Staphylida, rodovi i vrstmi obilna napomenuti ću
mimogred samo: Myrmedonia lugens, Falagria thoracica, Staphy-
linus roaxillosus i hirtus, Ocypus olens i flavipennis, Philonthus
splendens i Oxyporus rufus, ali nesraijem zaboraviti niti majuš-
noga Claviger foveolatus, koji sa svojih malo drugova posebno
pleme čini.

Isto tako moram mukom mimoići plemena Scaphidiida, Trichop-
terigida Sphaeriida, Anisotomida i Phalaerida, premda u naš kon-
tingent nekoliko zanimivih zastupnika daju i premda je Olibrus
liquidus vrlo mila životinjica.

Pleme Ni ti đula, kojega su članovi osobiti ljubitelji cvieća, za-
stupano je po kratkokrilcu Bracbvpterus Urticae i gravidus, Carpo-
philus hemipterus, Ipidia quadrinotata , Epuraea florea, Nitidula
obscura, Soronia grisea, Meligetes aeneus, corvinus, viduatus i
raaurus, nadalje po Cryptarcha strigata, Ips ferruginea, Rhizo-
phagus nitidulus i dispar, Nemosoma elongata, Peltis Grossa, Thy-
malus limbatu8 i više drugih — Sarrotrium clavicorne, Endo-
phloeus spinulosus, Đitoma crenata, Colydium filiforme i Cerylon
histeroides pripadajući plemenu Colydiida nisu riedki pod korom
drvlja i u drvenih gljivah, gdje su jim vjerni sustanovnici crveni
Cucujus haematodes, Prostomis mandibularis, Pediacus depressus,

Digitized by CjOOQI€

. z* *~*

__ ^^- .gg

Digitized by LjOOQI€

KALNIČKA GORA. 2 15

Iz plemena tako zvanih kl i šn jaka (Elateridae, Springk&fer)
vrieđno je osobito ove vrsti napomenuti : Sjnaptus filiformis, Mela-
notus castanipes, brunnipes i longipennis, Ađelocera lepidoptera i
varia, Lacaon murinus, Athous longicollis, rufus i vittatus, Cam-
pylus denticollis, Limonius ni gripe s i rainutus, Cardiophorus thora-
cicus, rufipea i rubripes , Ampedas Ephippium, crocatus, sinuatus,
lythropterus i brunnicornis , Cryptohypnus pulchellus, bimaculatus
i minutissiinus; Corymbites haematodes i affinis; Diacanthus latus
i rugosus ; Pristolophus insitivus, Agriotes pilosus, segetis i grami*
nicola, Dolopius urabrinus, Ectimus aterrimus i napokon Adrastue
pusillus, axillaris i li rabatu 8. — Iz plemena Lycida vriedni su
spomena: Dictyoperus minutus, Lygistoperus sanguineus i Homa-
lysus saturalis.

Pleme kriesnica zastupaju Lampyris noctiluca i splendidula.
— Od plemena Telephorida, vrstmi obilna, vriedno je spome-
nuti: Cantharis abdominalis, Uvida, thoracica, flavicollis, testacea,
melanura i atra; nadalje Siliš nitidula, Malthinus biguttatus i fasci-
atus, a od plemena M e 1 y r i d a : Malachius aeneus, marginellus, ru-
bidus i viridis; Anthonomus equestris, Dasytes caeruleus, pallipes,
subaeneus, flavipes, caerulescens i marginatus i napokon Dolicho-
soina linearis. — Osobito zanimive životinjice daje pleme Cle-
rida, od kojeg neka budu ovi spomenuti: Tillus elongatus i uni-
fasciatus, Opilus mollis, Trichodes Dablii i favarius; Clerus formi-
carius i mutillarius i napokon Enoplium sanguinicolle. — Pleme
Ptenida zastupaju: šarena Hedobia regalis, Ptinus variegatus i
hirtellus i Gibbium Scotias, a pleme Anobida : Anobium tessulatum
i denticolle i neiztriebljivi tamanilac herbarija i zbirka kebara Ano-
bium paniceum ; nadalje Cis Doleti i micans, Apate Capucina i Li-
moxylon muricatum.

Tamanioci šuma pripadajući plemenu Bostrychida zastupani
bu po : Platypu8 cylindricus, Bostrychus typographus, stenographus,
dispar, euryographus i Kahlenbachii uz Xyloterus domesticus.

Najveći kontingent u faunu Kalničke gore daje vrstmi obilno
pleme tako zvanih kebara rilastih (Curculionidae, Rtisselkafer),
zato ću i u izboru zastupnika samo one vrsti uzeti, koje sam do
sada samo u ovom predjelu našao, ili koje su barem u drugih kra-
jevih vrlo riedke. Po tom. spadaju ovamo: Bruchus marginellus;
Urodon suturalis; Tropideres niveirostris ; Brachytarsus scabrosus;

Digitized by LjOOQ1C

216 J. K. ŠLOSER.

Rhyncbites hungaricus, auratus i pauxillus; Apioo ochropus, Ono-
pordi, vernale, sanguineum, violaceum, validum i gilvipes; Brachv-
cerus muricatus ; Strophosomus hispidus ; Sciaphilus muricatus ; Bra-
chyderes incanus; Sitones discoideus, bispidulus i humeralia; Chlo-
rophanus salicicola ; Polvdrusus undulatus, picus i ptervgomalis;
Cleonus roridus, alternans, punctiventris i varius; Limophloeua len
tus ; Barvnotus tnoerens ; Minops variolosua ; Hvlobius Pinastri ; Mo-
lytes glabratus; Plinthus Megerlei i porculus; Phvtonomus Planta-
ginis i comatus ; Phylobius vespertinus, canus i psittacinua ; Omias
rotundatus i villosus ; Otiorhynchus niger, geinmatus, planatus, lae-
vigatus, lepidopteru8 i Pinastri; Lixus turbatus i Bardanae; Larinus
Cardui, Jaceae i turbinatus; Magdalinus carbonarius i rufas; Er-
rirhinus Aethiops; Dorytomus macropus i tartrix; Anthonomus Pyri;
Balaninua Cerasorum i Brassicae; Tychius venustus i sparsutus;
Orche8tes Ilicis i stigma; Baridius Artemisiae i nitens; Coeliodes
Quercu8 i Geranii ; Aoales Camelus i denticollis ; Ceuthorhynchus
Ervsimi, Echii i suturalis; Cionus Verbosci i Blattariae; Gymne-
tron plagiatus i napokon Rhyncolus porcatus.

Slabije je zastupano pleme Cerambida; od redjih vriedno je
spomenuti : Prionus coriarius ; Hamaticherus Cerdo ; Aromia mo-
scbata; Callidium clavipes i macropus, Clytus floralis i semipunta-
tus; Astynomus atomarius; Morim ua funestus; Dorcadion Morio i
8triatum; Saperda Carcharias; Phytoecia nigricornis i molybdena,
Agapantbia caerulea ; Rhagium bifasciatum ; Toxotus humeraJis, Pa*
chyta clatrata Strangalia atra i septempunctata i napokon Leptura
livida i sexgutata.

Pleme D o n a c i d a zastupaju : Donacia dentipes, linearis, nigra
i semicuprea uz Haemonia £quiseti. K ovomu plemenu pridružuje
se pleme Chrysomelida, koji su u Kalničkoj gori mnogobrojno
zastupani; od njib ću kratkoće radi samo ove navesti: Orsadacna
humeralia ; Lema cyanella i brunnea, Hispa atra ; Cassida equestris,
nobilis i ferruginea; Galleruca calmariensis i lincola; Phyllobrotica
adusta; Luperus rufipes i Haltica cvanesceus, Euphorbiae i cya-
nella; Longitarsus Ancbusae; Psyliodes chalcomera; Timarcha co-
riaria ; Chrysomela limbata, lamina, geminata i pretiosa ; Lana v»gin-
tipunctata ; Gonioctena rufipes ; Paedon Cochleariae ; Chrysochus
pretiosus; Pachnephorus tessulatus; Labidostomis humeralia; Cya-
niris aurita i affinus; Pachybrachys tristis i bistrio; Crvptocephalus
cordiger, bipustulatus, octoguttatus , flavifrons, cyaneus , convexu« i

Digitized by CjOOQI€

KALNICKA GORA. 217

bilineatus. — Endomychus coccineus ; Mjcetina cruciata i Lycoper-
dina succincta jesu zastupnici plemena Endomichida — Vrstrai
obilno pleme C occinellida jest u Kalničkoj gori mnogobrojno
zastupano, ali kratkoće radi neka budu samo ovi navedeni : Cocci-
nella novemdecimpunctata , bipunctata, sa prekrasnom suvrsti C.
dispar, nadalje C. alpina i 14-punctata; Halyzia 10-guttata, bis-sep-
temguttata, 12-guttata, 14-punctata i 22-punctata; Micraspis 12-
punctata; £xochomus 4-pustulatus ; Epilachna chrvsomelina ; Pla-
tynaspis villosa i napokon Scvmnus frontalis i fasciatus. — U gljivah
velikih bukovih šuma živu medjusobno: Scapbidema bicolor i Pla-
tvdema violaceum i Dejcanei ; Hoplocephala baemorrhoidalis i Dio-
peris Boleti — pripadaj uć plemenu Dioperida. — Pleme od
svjetla zazirućih Tenebrionida, t. j. pravih zastupnika tminara,
koji se uviek u truhležu drvlja sakrivaju, kamo i Tenebrio molitor,
obitavalac naših mučnica spada i kojega su ličinke najobljubljenija
brana našim slavuljem, zastupano je po: Uloma culinaris i picea;
Heterophaga chrysomelina , Tribolium ferrugineum ; Hypophloeus
castaneus i bicolor ; Tenebrio curvipes ; Boros elongatus i Calcar
procerus. Iz plemena Opatrida nahode se : Heliopates gibbus, Opa-
trum sabulosum i viennense i Bolytophagus reticulatus.

Jednaki tiuinari, kano pleme Tenebrionida, jesu od plemena Bla-
pida, kojim neka ove životinjice budu zastupnici: Gnaptor spi-
nimanus, Blaps mortisaga, fatidica, obtusa i gages, koji samo po
noći iz skrovišta izhode te hranu traže — Medju svi mi plemeni
najslabije je ovdje zastupano pleme Pira e li i da, jer ono ima je-
dinoga zastupnika Erodius siculus. — Od plemena H e 1 o p i d a na-
hode se : Acanthopus caraboides, Helops caraboides, caeruleus i lani-
pes. — Od plemena Cistelida imade : Alecula Morio, Mycetochares
bipustulata, barbata i brevis ; Omophlus leptiroides i rugicollis ;
Cistela sulfurea, ceramboides, fulvipes i rufipes. — Salpingidae
zastupani su po : Salpingus foveolatus ; Melandridae po Orchesia lati-
collis, Halomenus ephippium ; Osphya praeusta, Hypulus bifasciatus,
Abdera quadrifasciata i Melandria caraboides. — Plemena Lagri-
dae i Pyrochroidae imadu u Kalniku sve vrsti, što jih je u
Evropi, naime Lagria hi rta i viridipennis, Pvrochroa coccinea, ru-
bens i pectinicornis.

Od plemena Anthicida nahodi se Notoxus monoceros, cornutus
i major; Anthicus antherinus, floralis, bifasciatus i flavipes; a od
plemena M o rd e 1 1 i d a : Mordella caerulea, bissignata, vittata i brun-

Digitized by CjOOQI€

218 J. K. ŠLOSER.

nea, Anaspis fron tališ i Metoecus paradoxus. — Pleme Cantha-
rida itnade: Meloe proscarabaeus, violaceus, reticulatua i majalis,
Cerocoma Muhlfeldii, Mvlabris variabilis, Zonites fulvipennis, Sitaris
humeralis i Lytta vesicaria, koja se pri svakogodišnjem putovanju
od juga prama sjeveru jedva 4 — 6 dana u Kalničkoj gori ustavlja,
ali se u to kratko vrieroe u neizmjernoj množini na jorgovanu (Sy-
ringa vulgaris) i na jesenoveu (Fraxinus Ornus) nahodi.

Kano rezervu daje u kalnički kontigent kebara pleme Oedeme-
rida sa: Nacerdes inelanura, Anoncodes melnnocephala, adusta,
asurea i carniolica; Asclera sanguinicollis i caerulea; Chrysanthia
viridissiiua i napokon Oedemera marginata, podagraria, flavipes,
vierens i lurida,

2. IJuakokrilci ili leptiri (Lepidoptera, Schmetterlinge).

Leptiri su doista najljepši najzanimiviji razred zarez ni ka, od kojih
se osobito tim razlikuju, sto nemaju odušaka na zadku, pak sto po-
staju iz ličinka, koje iuiadu više od šest nogu. Oni su aristokrati
med zareznici, baveći se gošćenjem, odievajuć se u svilu, kiteć se
grimizom i drugimi bojami, te živeć samo u zabavan. Medju njimi
je jedina iznimka sviloprelac (Bombyx mori), kojega ličinka svojom
predjom korist nosi te tako prokletstvo ovih životinjica bar pone-
što ublažuje.

Nije dakle čudo, što su prije svih ostalih obratili na se pozornost
čovjeka, pak u istinu neima ni jednoga razreda životinja, koji bi
bio tolike ljude zabavljao i o kojem bi se toli skupa djela pisala,
kao što su o leptirih. Odatle je ono, što se je poviest njihova raz-
vitka i načina života ranije i bolje učila, nego li ikojega drugoga
razreda zafeznika.

Po vremenu, kad jih je vidjeti i kad naokolo lete, diele se u tri
hrpe, naime u dnevne leptire, u vještice i noćne leptire, koji se
osim toga i po tom razlikuju, što dnevni leptiri imadu buzdovanaste
rožčiće i trouglagta krila, koja su oštrim uglom uz tielo utvrdjena
i koja> kad sjede, uviek uzgor drže, tako da vanjski okrajci gore
dodju a dolnja strana (lice) van se okrene. Vještice imadu vrate*
naste, t. j. u sredini debele rožčiće i uzka, položita krila. I noćni
leptiri imadu skoro isto tako uzka i položita krila, odlikuju se pako
tim, što su jicn roždići uviek štetinasti ili končasti, t. j. da jhn od
početka do vrha tanji bivaju.

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GOKA. 21 9

h velikoga broja leptira, što jih u ovom predjela imade, n ivesti
ću samo najljepše i najzanimivije, pak ću jih po naznačenih hrpah
poredati.

a) Dnevni leptiri (Lepid, diurna, Tagfalter).

Medju ovimi su glogovnjak (Papilio Crataegi, Bauinweissling) i ku-
pusnjak (Pap. Brassi cae, Kohlweissling), od kojih prvih ličinka često
naše voćnjake lišća lišava, a drugih povrtnjake nemilo pustoši, ('očim
zelje tako poždere, da ništa neostane osim rebara. — Manje škodljiv
jest žufak (Colias Rhamni, Citronenfalter), koji je vjestnik proljeća
i preteča svojih drugova. Ovom se pridružuje Col. Edusa (Fome-
ranzenfalter), kojega gusjenica na zanovieti (Cytisus) žive.

Ljepotom se osobito odlikuju: lastin rep (Papilio Machaon, Sc!iwal-
benschwanz), koji nečineć nikakva kvara po drvlju, leti tražeć *neda
i sjeda na zemlju, da vodu pije. Njegova gusjenica najradje žive
na kopru (Anetheura graveolens, Fenchel), ali je zadovoljna i
mrkvom (Dancus Carota), peršinom (Petroselinum sativum) i ačem
(Apium graveolens), dapače i pelinom i božjim drvcem (Arte;aisia
Absjrnthium i abrotonum). On je doista najljepši medju svirai ( J nev-
nimi leptiri i dolazi na vidik svake godine dva puta, u prolj« će i
u kasno ljeto. — Njemu je vrlo srodan talasar (Pap. Podali rius,
Segelfalter) ; gusjenica mu ljubi naš kelj, nu zadovolji se i glogo-
vim i hrastovim lišćem. — Malen, ali ne manje liep leptir jest Ly-
caena Adonis (Argusfalter), kojega skoro beznoga ličinka na našoj
djetelini žive.

Osobito liep šumski leptir jest Papilio Alcione (Waldvenus), koji
»e u srpnju i u kolovozu u velikoj množini po šumah vidja ; gl «vna
boja mu je tamno-smedja, na prednjih krilih s rdjastom prugom
i sa dva crna prstenića na njoj. Dolnja strana jest bolje sinja « cr-
nom pjegom na vanjskom okrajku zadnjih krila.

Od plemena četveronožaca, t j. onih dnevnih leptira, koji samo
Četiri podpuno razvijene noge imadu, dočim su dvie prednje ili
prekratke ili posve nerazvijene, vriedno je ovdje napomenuti, i to
od roda koprivnjaka (vanessa), kojim ličinke najviše na koprivi i
na bodljači živu: admiral (Vanessa Atalanta), baljenak (V. Car«lui),
mrtvački plašt (V. Antiopa, Trauermantel) , dnevno paun-pero (V.
I°> Tagpfauenauge) i veliki koprivnjak (V. poljchlorus, Nesselfalter),
nadalje tavlika (Hipparchia Galatea, Scbachbrettfalter), veliki tulas-

Digitized by CjOOQI€

220 J. K. ŠLOSER.

njak (Apatura Iris, Schillerfalter), srebrocrtnik (Argyrius Papina,
Kaisermantel) i obični šarac (Milithaea Cinsia, Schneckenfalter).

?) Vještice (Crepuscularia, Abendfalter).

Amo spada prije svih drugih mrtvačka glava (Sphinx atropos,
Todtcnkopfschwarmer), kojega se gusjenica najradje hrani čeminovim
lišćem (Jasmin um officinale), ali se i cimom od krumpira zadovo-
ljuje. Do ovoga je najbližji večernje paun-pero (Sphinx ocellata,
Abendpfauenauge), kojega se gusjenica najradje vrba drži, ali se
često i na lipah, jabukah i jablanih nadje, na kojih lišću se od
lipnja do kolovoza pojedina jaja nalaze, iz kojih gusjenice za jedan
mjesec izadju pak odmah lupinje od jaja pojedu.

Iz roda Sphinx obilna vrstnii, vriedno je spomenuti: lipnjaka
(Sph. Tiliae, Lindenschw&rmer), topolova djipača (Sph. Populi, Pap-
pelsctm&riner), kojim ličinke na lipah i topolah živu; maloga vin-
skoga ljiljka (Sph. Porcellus , der kleine Weinschwarmer), kojemu
gusjenica nežive na trsovih, nego po Uvađah u travi ; velikoga vin-
skoga liljka (Sph. Celerio), kojemu se gusjenica doista trsovim
lišćem hrani i napokon mlječernjaka (Sph. Euphorbiae, Wolfsmilch-
8chwarmer), kojega gusjenica svuda po običnom mlječeru (Euphorbia
Cyparissias) žive.

Kod tako zvanih p č e 1 a k a (Sesiae, Glasflugler) zastupan je po :
pčelastoj vještici (Sesia apiformis), po vretenastoj grbi (Ses. fuci-
formis, Hummelschw&rmer) i po golubovcu (Ses. Steliatarum, Tau-
benschwanz), kojoj gusjenica žive na više vrsti plemena broćika
(Stellatae v. Rubiaceae). Napokon spada ovamo t zv. leptir ka-
menar (Zygaena Filipendulae), koja se u svibnju na ravnih livadah
vid., a gusjenica mu na pasjoj kuti (Spirae filipendula) žive.

y) Noćni leptiri ili metuljice (Nocturna Nachtfalter).

Ovo su bez dvojbe najmnogobrojniji četverokrilci , koji se radi
lagljega pregleda takodjer u tri glavne hrpe diele, naime u hrpu
pravih prelaca, u hrpu raztezača (geometra) i u hrpu pravih me-
tuljica (microlepidoptera, Motten).

Hrpu prelaca zastupa prije svih drugih u Kalničkoj gori : svilna
buba ili prelac svile (Bombyx Mori). On nije domaći, nego po ka-
zivanju Plinijevu porieklo mu je na otoku Cosu u sredozemnom
moru, rodnom mjestu Hippokratovu , a po tvrdjenju Aristotelom
prva je Pamphila, kći Laotoa učila svilu motati i tkati. Je li p*ko

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 221

svilna buba, o kojoj Plinij govori, pravi Bombyx Mori, to još nije
dokazano i to tim manje, št > vele, da je ista kosmata bila.

Amo spada takodjer žuti prelac prstenjak (Gastropacha neustria,
Ringelspinner) i prelac bora (Gastr. Pini, Rieferspinner) , četnjak
(Gaatr. processionea , Procesaionspinne) , a ne manje vrbosvrdlar
(Cossus ligniperda , Weidenbohrer) , prelac omorike (Li pariš ino-
nacha, Fichtenspinner) i smerlji inedvjednjak (Euprepia Čaja, Ba-
renspinner).

Najveći i najljepši raedju prelci jest veliko noćno paun-pero (Sa-
turnia Pyri) i prelac gorostas (Aglia Atlas, Atlasfalter), kano i cr-
vena lenta (Catocala nupta, das rothe Ordensband).

Nadalje spada ovamo sovuljažica kokotića (Noctua Delphi ni i,
Ritterspornspinner), sovuljažica Divizme (Noct. Verbasui), sovulja-
žica Ločike (Noc. Lactucae), sovulj. krlja (Noc. umbratica) i više
drugih, koje se obično imenuju po bilini, na kojoj njihove gusje-
nice živu.

Hrpa pravih raztezača, koji svoja krila na široko i položito raz-
težu, zastupana je u Kal ni čk oj gori po : raztezaču kupusa (Geo-
metra gamma, Rohlspanner), zimskom raztezaču (Geom. brumata,
Frostfalter) , Geom. defoliaria (Waldblattrauber) , Geom. hirtaria
(Kirschenspanner) , raztezaču johe (Geom. alnearia), po Arlekinu
(Geom. grossulariata, Stachelbeerspanner) i mn. drugih.

Napokon su prave metuljice (Motten), kojih sila imade i med
koje prije svih drugih naš tvorac haljina (Tinea sare i te 11a, Kleider-
motte) i tvorac klica (Tinea turionella) spada, a ne manje bieli pe-
rjati moljac (Alucita pcntadactvla, Federmotte), nadalje voćni zavi-
jalac (Tinea roesella, Birnmotte) i žitni moljac (Tinea granella,
Kornmotte); moljac omorike (Tinea dodecella, Fichtenmotte), svrdlar
žira (Hesperia Querciis, Eichelbohrer) i mn. drugi.

3. Kožnokrilci (Hjrmenoptera, Hautflttgler).

Najzanimiviji razred zareznika jest doista razred kožnokrilaca,
pak ako se leptiri med zareznici aristokrati zovu, to kožnokrilcem,
med koje, kako je poznato pčele i mravi spadaju , pripada punim
pravom ime r puka u ili „radnika". Ali kano što u narodu imade
jedan razred, koji se radnje plaši te so od drugih hrani , što su
proletarci i prosjaci, tako ima i med kožnokrilci nekojih, koji se
životom drugih hrane, a to su tako zvani nametalci (Insecta para-

Digitized by CjOOQIC

222 J. K. ŠLOSER.

sitica), med koje ši šari i podmuklice (Gallicolae et Ichnemonidae)
spadaju.

Razred kožnokrilaca dieli se na tri jedna od druge strogo raz-
I učene hrpe i to na : a) pčele sa bumbari, t. j. životinjice s dugim
rilom; 3) u ose, kojim je zadak zašiljen, trbuh kratak, a žalac
(rilo) sakriven, kamo i mravi spadaju, a napokon y) u gori spo-
menuti« nametalce ili strizaljke, kojih ženke rilo-ulagalo (LegrShre)
imadu.

Sve tri hrpe imadu mnogo zastupnika u Kalničkoj gori, pak ako
nekoje i neimaju mnogo rodova i vrsti, kano n. pr. pčele i bum-
bari, ti imadu doista množinu individua.

a) hrpa pčela.

Iz prve hrpe nahode se osim obične pčele (Apis mellifica) bum-
bar-ka<nenjak (Bombus lapidarius, Steinhumrael), bumbar mahovit
(B. mi scorum, Mooshummel) i zukalica (B. terrestris, Erdhummel),
kojim se imena po mjestih označuju, gdje si svoja ulišta grade.

(J) hrpa osa.

Više vrsti imade hrpa osa i mrava. Zastupnici spomena vriedni
jesu : Veliki i mali stršen (Vespa Crabro i V. brabro raedius, grosse
und klcine Horniss), osa obična (Vespa vulgaris, Erdwespe), i poljska
osa (V. gallica, Feldwespe), koja se svojim gniezdoin od 1 ili 2
sati (VVaben) odlikuje. Izvan ovih nahodi se, ako i ne često, a to
sigurno u smolnjači (Lehmboden) nizina ovoga predjela tako zvana
pčela zidanka (Eumenes m urari a, Mauerwespe).

Osim ovih medom i cvjetnim sokom hranečih se osa imade ovdje
tako zvanih osa grabežnica, koje se sokom drugih zareznika hrane.
Amo spadaju: osa komaričarka (Sphex quadripunctata, Muckenrau-
pentodt }r) , osa gusjeničarka (Sphex arvensis , Feldraupentodter) i
crvena osa najezdnik (Sph. fusca, brauner Raupentčdter) ; a i ost
pješčarka (Ammophila sabulosa, Sandvvespe) i osa putnica (Porapilas
viaticus, Wegwespe), koje su pravi grabežljivci.

Rod mrava daje u kontigent Kalničkih kožnokrilaca prije svih
drugih veliku mravinu (Formica herculeana, Rossameise), koji je
%— % palca dug, ima tri suočice (Nebenaugen) i žive u malih
družtvili u šuplju drvlju. Nadalje je mrki gorski mrav (For. rufa),
veliki orni mrav (For. fusca), mali crni mrav (For. nigra), žuti
mrav (For. flava), napokon bezkrilni crveni mrav (For. rubra).

Digitized by LjOOQI€

KALNIOKA GORA. 223

f) hrpa nametalaca.

Treća hrpa kožnokrilaca zastupaju: Pilatke (Tetitkredo, Sage-
weapen), šišari (Cvnips, Gallwespen)i podmukliee(Ichneunion,Schlupf-
wespen). U prvi rod ide Tenthredo lutea (Weidenblattwespe), koja
je skoro tolika, kolik je stršen, sa buzdovanastima rožčićima; ve-
lika crna pilatka (Tenth. femorata, grosse schwarze Weidenwespe)
sa žutima rožčićima ; Ten. rustica (Geisblattwespe), koja se na gor-
njoj strani lišća od kukavičnjaka (Lonicera) u kolovozu i rujnu u
množini nahodi ; bukovi ušenac (Ten. ovata, Buchenblattlaus), pi-
latka smreke (Ten Pini, Kieferblattwespe), pilatka ružina (Ten. pa-
vida, Bosenblattwespe) i velika drvna osa (Sphex gigas). — U rod
s i s a r a ide : ružin šišar (Cvnips Rosae), š. koturca (Cyn. Glecho-
mae), š. žira (C. Quereus), š. babuške (C. calvcis Quercus, Kno-
pemgallwespe) , š. hrastova lišća (C. folii Quercus), š. petlje hra-
stova lišća (C. petioli Querous) i š. bukve (C. Fagi).

U rod podmuklica idu: crna podmuklica (Ichneumon manifesta-
tor) i tamno-smedja gusjeničarka (Ichn. comitator), kojih* je svaka
do jedan palac duga, a ženka imade isto toliko i rilo-ulagalo (Leg-
rohre). — Medju malimi vrstmi ovih nametalaca vriedni su osobita
spomena Ich. sataratorius, koji žive na gusjenici Boinbjcis vmulaej
Ichn. nigrocaudatus, koji na gusjenici Sphingis ocellatae, i Ichn.
cinctipes, koji na gusjeoicah Pontiae Brassicae i Caliae Rhamni
žive. — Nadalje se tu nahodi žuta podmuklica (Ophion luteus), koja
je mučilica Papilionis Machaon, kano i žuto- i bjelovunasta pod-
muklica (Crvptus glomeratus i Cr. globatus), od kojih prva na Pa-
pilio Crataegi (glogovnjaku) a druga na Noctua Piši žive.

4. Dvokrilci (Diptera, ZweiflUgler).

I dvokrilci se diele na tri hrpe, i to a) u prave muhe, kojih rilo
ustne imade; (3) u mušice, kojim je rilo rožasto i kljunasto bez
ustana, i napokon y) u prave komarce, kojim je tielo tanko i dugo-
nogo, a rožčići dugi, člankoviti.

a) prave muhe (echte Fliegen).

U ovoj su hrpi obadi (Tabanus) doista najveći i najrazvijeniji.
Od njih imadu tri vrsti u Kalnićkoj gori, naime volujski štrkalj
(Tab. bovinus, Rinderbremse) , muha pecalica (Tab. pluvialis, Re-
genbremBe) i tako zvana muha sljepica (Tab. caecutiens, Blind-
fliege), jerbo kad počme sisati, neda se otjerati, već se može mirno

Digitized by CjOOQI€

224 J. K. ŠLOSER.

rukom primiti ; nadalje svietla muha (Sargus cuprarius, Metallfliege),
kojoj je vrat zlatosvietao, i muha kljunača (Leptis scolopacea, Schne-
pfenfliege) crna vrata i žutih prsiju, crnim i pjegami posutih i mrku-
pjegavih krila. — Uz sobnu muhu (Musca domestica), pravo mesna
muhu (M. carnaria) i modru s tronu muhu (M. vomitaria, Schmeiss-
fliege) nahodi s u Kalničkoj gori još i muha burnjača (M. meteo-
rica, Gewitterfliege), poldnevna muha (M. meridiana, Mittagsfliege),
zlatara (M. Caesar) i zlatnica (M. cadaverina, Aaefliege). Ima to i
muha na bilinah živućih, kano gljivna muha (Authomia fungorum,
Pilzfliege), stablasta muha (Oscinis pumilionis) i muha treSnjarica
(Tephritis Cerasi, Kirschenfliege), kojoj se ličinka u prezrelih, slad-
kih tresnjah često nahodi.

(S) mušice (Schnabelmiicken).

Dostojan zastupnik ove hrpe jest buha (Pulex irritans), volovski
štrkalj (Oestrus bovis, Rindsdossel) , konjski štrkalj (Oes. equi) i
ovčji štrkalj (Oes. ovis). — Tako zvane mušice grabežnice, koje
druge zareznike bodu i sisaju, zastupane su po sinjoj Empis Hvida
fahle Tanzfliege), po sivoj Asilus forcipatus (die grane Wolfsfliege; T
po stršenu nalikoj As. crabroniformis (hornissfbrmige Wolfafliege),
i po grbavoj, As. gibbosus (buckelige Wolfsfliege).

v) komari (Federmiicken oder Schnacken).

Ovim malim, ali vrlo ugrizljivim životinjicam glavni je zastupnik
u Kalničkoj gori : obični komar (Culex pipiens), i C. pulicaris. —
Nadalje se tu nahode: Corethra culiciformis, Ptvchoptera contami-
nata i Limonia replicata (Faltenschnacke). Najčešće pako , kano u
obće na vodenih čabrih, nahodi se tu Chironomus plumosus (Fe-
derschnake) na vlažnih zidovih; Psvchoda phalaenoides (Motten-
schnacke), Chironomus pallipes (Kuhmistschnacke), Tipula sterco-
raria (Pferdemistschnacke) i napokon Scatopse latrinaruni (Abtriu-
sschnacke).

Od roda na bilju živućih kom ara nahodi se tu Cecidomva juni-
perina (Wachholderschnacke), i C. salicina (Weidenscl mačke) i C.
Pina (Fichtenschnacke).

6. Mrežokriloi (Keuroptera, Hetzfltlgler).

I ovaj razred zareznika mora se radi lagljega pregleda u tri hrpe
raadieliti, naime a) u gospodjice; 0; kopčare i y) u rožčiće.

Digitized by CjOOQI€

KALNIČKA GORA. 225

a ) gospodjice (Wasserflorfliegen)..

Ova hrpa imade osobita zastupnika u šarenoj želik-ženi (Agrion
virgo, Wasserjungfer). Njoj vrlo srodna jest plava gospodjica (Ag.
paella), nešto ipak od nje manja ; nadalje žuto-siva gosp. (Libellula
vulgata), žuta gosp. (Lib. depressa), zlatozelena gosp. (Lib. aenea),
a ne manje velika zlato-crvena i zeleno-pjegava gosp. (Aeschna
grandis) i napokon crna-žutopjegava gosp. (Aes. forcipata).

Ovoj hrpi pripadaju takodjer tako zvane jednodnevne muhe (Ephe-
merae, Eintagsfliegen), koje su ovdje zastupane po Epheni. culici-
forrais, Epb. diptera i Eph. vulgata. — Nadalje nahodi se ovdje
proljetna muha žutih rožčića (Phrvganea flavicornis), a i prugava
jedn. muha (Phryg. striata) i napokon Bkoro palac duga jedn. muha
(Phryp. rhoinbica) sa dvie koso-četvorne pjege na žuto-smedjih gor-
njih krilih i još veća žuto-sivo-pjegasta jedn. muha (Phryg. grandis).

(J) kopčari (Landflorfliegen).

Ove nježne mušice sa četiri rarežovita, tiesno priležeća krik, ko-
jim ličinke na kopnu živu, zastupaju: listnoušna žderaljica (Heme-
robius perla, Blattlauslowe) , paučasta žderaljica (Heraer. phalenoi-
des, Bpinneformige Blattlaus), zlatooka žderaljica (Hemer. chrvso-
pus), mravolika žderalica ili mravolar (Myrmecoleon formicarius,
Ameisenlowe).

Y) rožčići (Kieferl&use).

Ove vrlo malene nezakukuljujuće se (nezapredajuće se) životi-
njice zastupane su u Kalničkoj gori po knjigotoču (Psocus pulsato-
rius, Btlcherlaus) i po običnom ušencu (Thrips phvsopus, Blumen-
Uas); prva se nahodi u starih knjigah, osobito u osušenih bilinah i
u zareznicih, drugi u cvieću i u žitnom klasju. Prvi naliči prilično
običnoj uši, ali trči vrlo brzo i nije krilat; ovi su crni, kosmati
imajući biela priležeća krila.

. 6. Pravokrilci (Orthoptera, Gradflttgler).

Kano i prva četiri razreda zareznika dieli se i ovaj u tri
krpe, koje su po ustroju tiela strogo razlučene. Prvu hrpu čine
skakavci, drugu bogomoljice, treću pljoštice (Plattschrecken).
Prvu hrpu zastupaju zemni rak ili krtinskt šturak (Grvllotalpa vul-
garis, Werre), domaći šturak ili cvrčak (Grvllus domesticus) i
poljski šturak ili str i čak (Gr. campestris); nadalje prosta kobilica

a. j. a. xi. 15

Digitized by CjOOQI€

226 J. K. ŠL08ER.

(Locusta verucivora), zelena kobilica (Loc. viridissima), koje se jedna
od druge oblikom vrata razlikuju, jer u prve je uglast u druge
okruglast. — I prolazna kobilica ili skakavac (Acridiuna migrato-
rium), premda dalekomu istoku pripada, dodje, ako i riedko, u Kal-
ničku goru, kano Sto je to zadnji put bilo 1848, gdje su se u ne-
izmjernoj množini pokazali. Njegov je pako stalni zastupnik ta
crveni kreš (Acr. stridulum, Schnarrschrecke) i crn-biel (Acr. cae-
rulescen8 9 Weinschrecke).

Drugu hrpu, koja se odlikuje dugim, Si bas tim tielom ravnih krila
i bez skakaćih nogu, zastupa satno jedina bogomoljica (Mantis re-
ligiosa, Fangheuschrecke), koja se može držati kao simbol licumjer-
stva, buduć se uzpravno skrušeno sjedne i prve noge pobožno kano
ruke u vis digne, ali ne u dobroj namjeri, već da bude svaki čas
pripravna pograbiti zareznika, koji joj se neoprezno približi, pak
ga onda nemilo trga i jedno mu udo za drugim jede. Na sreću ona
je vrlo riedka medju tamošnjim i zareznici. — 'Zato treća hrpa ima
mnogo više zastupnika, kamo spada nas obični žohar (Blatta orien-
talis, Kuchenschabe) i škarica (Forficula auricula, Ohrenschliipfer).

7. Polukrilci (Hemiptera, HalbflOgler).

Razred polukrilaca jest kano svagdje , tako i u Ealničkoj gori,
vrlo obilno zastupan, i to ako i ne velikim brojem rodova i vrsti,
to doista neizmjernim brojem individua ; amo bo spadaju prave stje-
nice i uši, koje se po svom obitavalištu u živinskih i bilinskih or-
ganih i u vodi živinske, bilinske i vodene uši zovu.

Buduć se pako s jedne strane bojim, da sam već prešao granice
akademičkoj razpravi uzko opredieljene , s druge pako strane, što
neiniam pri ruci podataka na licu mjesta pobilježenih ob ovih ne-
čistih, pa da nisam prijatelj prirode u strogom smislu, rekao bih
gadnih životinjicah , koje mene do sada još nisu mogle zanimati:
to ću specijalno izbrajanje ovoga razreda zareznika kano i dragih
razreda još nižih životinja, kano paučastih živina (Arachneidea),
korastih živina (Crustacea), crva (Vermes), mehkušaca (Mollusca),
pružastih živina (Radiata) , koje i onako u Kalničkoj gori ni jed-
noga zastupnika nemaju, koralja ili mnogonožaca, koji samo moru
pripadaju, i napokon sitnozvjeraca (Infusoria) ostaviti za buduće
vrieme, odnosno vještijemu peru prepustiti; nu ipak ću mimogred
spomenuti, da su koraste živine (Crustacea) u Kalničkoj gori medja
ostalimi zastupane po potočnom raku (Astacus fluviatilis), po stri-

Digitized by LjOOQI€

KALNIČKA GORA. 227

gljaći (Apus cancriformi8 y Schildkrabbe), koja se samo gđjekoje go-
dine u mlakah na cestah nađje ; nadalje po običnom štipavcu (Scor-
pio europaeus) , koji se doduše nenahodi u kucah , već u vlažnih
gorskih zakutcih pod kamenjem, osobito pod brdom Ljubljeni i
Kozjim hrbtom, i po malom rakovcu (Obisium cancroides, Biicher-
skorpion), koji se vrlo često u starih papir ih, knjigah i ormarih
nahodi.

Iz hrpe babura (Assel) nahodi se često pod kamenjem i pod dr-
venom korom obična štriga (Scolopendra fortificata), u kucah obična
babura (Oniscus murarius, Mauerassel) i babura hrapava (On. Asel-
Iub, Kelleras8el). — Napokon su medju baburaroi-mokricami (Was-
serasseln) vriedne spomena: Buha vodarica (Gammarus pulex, Wa*-
serfloh), koja na vrelih, osobito u grabah na boku ležeć naokolo
pliva, a napokon babura žljebarka (Branchipus stagnalis, Riemen-
foss), koja se osobito u proljeću i u jeseni na vodi, što preostane
na putevih i izsušenih močvarah u množini nahodi, a inače i po
svih močvarah pliva ležeć na hrbtu i mičuć neprestano nogami.

Digitized by LjOOQI€

Književne obznane.

Fac-Simile delT atlante di Andrea Bianco,
Venezia 1436. Venezia. H. et M. Miinster 1869. — Der
Atlas des Andrea Bianco v. J. 1436 in zehn
Tafeln. Herausgegeben von M. Miinster und mit einem
Vorworte versehen von Oscar Peschel. Venedig 1869.

Medju razniini granami toli obsežne geografske nauke najhitnija
je kartografija, koja je s geografijom u naj tješnjem savezu. Kano
Sto svaka znanost, tako i kartografija imade historiju svojega
razvoja, koja se opet đieli na više odsjeka ili perioda . Po tom je
sa sredoviečnom geografijom u najtješnjem savezu suvremena kar-
tografija. Jer su sredoviečni zemljovidi najpouzdaniji izvori za hi-
storiju sredoviečne geografije, za putovanja po kopnu i moru. Stari
zemljovidi, ti znatni geografski spomenici, neprikazuju samo ta-
dašnje stanovište geografske nauke, u njih se takodjer zrcale sli-
kovni nacrti zemlje i njezinih krajeva, te su ujedno dokazom
višoj ili nižoj naobraženosti naroda, od kojih potekoše.

Sredoviečna kartografija dieli se na svjetske (mappa mundi)
i na brodarske (portolani) zemljovide. Sredoviečne zemljo-
vide, na koje ćemo se u ovoj obznani ponajviše obazirati, zoru
takodjer kompasnimi kartami, što su na busolji osnovane te
se po svojoj konstrukciji ili projekciji bitno razlikuju od ostalih
zemljovida. Brodarske karte, koje su tečajem stoljeća sve to vise
usavršavane i dopunjavane, znatni su takodjer spomenici za historijo
brodarstva i geografskih obreta; jer neprikazuja samo napredak
kartografije i brodarska putovanja pojedinih naroda, pače na njih
se nalaze tragovi geografskih obreta.

Uporavom busolje u trinaestom stoljeću na pomorske svrhe,
nalazimo tragove takodjer brodarskim zemljovidom, koji su ne-
dvojbeno nikli na obalah srednozemnoga mora. Talijanom i Špan-

Digitized by LjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 229

jolcem (navlastito Katalancem i Majorkancem) dolikuje slava, što
sn medju zapadnimi narodi prvi, koji no sa osnovali i usavršivali
kartografija. Katalanci i Majorkanci rabiše po svjedočanstvu Raj-
munda Lulia (živio med god. 1286 i 1298) već prije godine 1286
brodarske zemljovide (cartes de marear), koje no su po svoj
prilici od Arapa poprimili. Ramusio pako tvrdi (kod Zurle, viag-
giatori Veneziani I. p. 303), da se u Mletcih jurve polovicom 13.
stoljeća crtalo brodarske karte (carteđa navigare), p6 stoljeća
dakle prije Marina Sanuta Torsella i Petra Vesconte, kojih bro-
darski zemljovidi sa najstariji, što no nara jih zub vremena sa-
čuva. Po tom bilo je već u 13. stoljeću kartografa, koji su po-
moćjn busolje pravili brodarske karte. Za Evropu bješe osnovom
glasoviti zemljovid norrnansko-sicilijskoga Kralja Rogera, taj uzor
arapsko-evropske znanosti u 13. stoljeću, dočim trgovačka i misio-
narska putovanja onoga vremena znatno razsvietliše geografiju
azijskoga juga i istoka.

Talijanske trgovačke republike, navlastito Mletci i Genua bjehu
za triju posljednih stoljeća srednjega vieka na velikom glasu
glede svoje trgovine, putnika, geografskih zbirka i škola, te si
stekoše neumrlih zasluga za promak geografske nauke. Sto su
skandinavski Normani svojim brodarenjem na europskom sje-
veru, a Katalanski brodari prije Enrika brodara na afričkom za-
padu, to su bili Mletčani i Genuvezci u istoku. Ove obje trgo-
vačke sestre sastajahu se na svojem obsežnom trgovanju s izo-
braženimi Arabi, od kojih po svoj prilici poprimišu zemljovide o
poznatih njim zemaljah Sredozemnoga i Crnoga mora, Arabije,
Perzije i Tndije. Po tom bjehu Mletci i Genua kano središta svjetske
trgovine, takodjer stečištem glasovitih putnika i geografskom školom
za inostrance. Portugalci i Niemci dolaziše, da se u mletačkih
učenjaka naobraže u matematici, astronomiji, brodarstvu i geograf-
skoj nauci. U Mletcih su nikle one veličanstvene slike o zemlji,
prekrasni nacrti mora i njihovih obala; ondje se pojaviše prvi
opisi otoka i luka, prve zbirke putopisa. U Mletcih se jošte dan
danas hrane stari rukopisni zemljovidi kano učeni spomenici. TI
knjižnicah dakle mletačkih, poimence sv. Marka i muzeja Oor-
rer sahranjena je znatna gradja za historiju kartografije i geo-
grafskih obreta. Na nijednom drugom mjestu nije toliko riedkoga
kartografskoga blaga iz srednjega vieka sakupljeno, koliko uprav
u Mletcih ; povrh toga toliki stari putopisi , što u rukupisih,

Digitized by CjOOQIC

i rrs.

*» «.- — —

k
g

d.

P'
G
C
k.

j"
ni
ne

. I-

35'
ko
et

^ » -•■

Digitized by LjOOQlC

KNJIŽEVNE OBZNANE. 231

pa što su za sada koje kada po knjižnicah i arkivih raztreseni,
pače se do danas točno ni ne znade što i koliko se toga uzčuvalo.

Stare sredoviečne zemljovide sahranjene u knjižnicah parižkih
ocieniše Jomard i D'Avezac ; glasoviti engleski admiral Smyth po-
pisa u svojem uzoritom djelu „Mediterranean" stare brodar-
ske karte sačuvane u britanskom muzeju u Londonu (Bottger.
Das Mittelmeer, Leipzig 1859. S. 395-397); Schmeller i Kunst-
mann ocieniše monakovske, mi pako opisasmo stare brodar-
ske zemljovide carske knjižnice u Beču, sv. Marka, muzeja
Correr i Cicognjine u Mletcih (Mittheilungen der k. k. geographi-
schen Gesellschaft IH Jg. S. 32 AF. VI Jg. S. 79. Wien 1859 i 1863.
— Programm des Gvmnasiums zu Warasdin 1860). A. Humboldt,
V. Santarera, J. Lelevel i dr. raztumačiše u svojih djelih nekoje u
predmet zasiecajuće stare karte, sahranjene po različitih knjižnicah.

Kraj toga u novije se vreme takodjer iznosilo na svjetlo,
ponajviše putem kromo-litografskim , stare rukopisne zemljovide.
Medju novijimi izdanji starih karta navodimo Jomardovu zbirku
starih geografskih spomenika (rounuments de la Gćographie), San-
taremove i Lelevelove atlante, Kunstmanovo izdanje starih zem-
ljovida k obretu Amerike, štono je monakovska akademija zna-
nosti za svoju stogodišnjicu objelodanila, i više pojedinice izdanih
starih zemljovida.

Al uz sve to manjka geografskoj nauci sustavno izdanje koje
kuda po knjižnicah u prahu zakopanih starih karta. Dok se kano
cjelina, poput historijskih spomenika, ne izdaju geografski spome-
nici, ne će se moći riešiti mnoga bitna pitanja u historiji geografije
i kartografije. Gledeć na dojakošnja izdanja geografskih spomenika,
poimence Jomardovo i Santaremovo, opaziti nam valja, da su iza
smrti izdavatelja nedogotovljena, k tomu u malo odtisaka izdana,
stoga odveć skupa te po manjih gradovih živućim strukovnjakom
nepristupna. U Lelevelovom pako atlasu imade vrlo malo izvor-
nika, karte su s najveće strane po starih opisih sastavljene.

Opisujuć mletačke i bečke stare zemljovide svrha nam je bila,
da potaknemo cara. akademiju ili c. kr. geografsko družtvo u Beču
na izdavanje znatnijih geografskih spomenika, sahranjenih u Mletačkoj
i u Beču, te da si time podignu vječiti spomenik u historiji geografke
nauke. Naše nastojanje uvaživalo se sa strane pojedinih strukovnjaka
(Oesterreichische Gvmnasial-Zeitschrift, Jahrgang 1861. S. 85), al
u dotičnih zavoda nenadje toli znatni podhvat žalibog odziva.

Digitized by CjOOQI€

232 P. MATKOVIĆ.

Pošto je Mletačka pridružena kraljevini Italiji, te su učeni spo-
menici pristupniji, negoli što prije, obratila se pozornost i na stare
karte, sahranjene u knjižnici sv. Marka a Mletcih. Knjižar Miinster
u Mletcih odluči izdavati putem fotografijskim znatnije mletačke
kartografske spomenike. Atlas Andrije Bianka od godine
1436 ugleda jurve svjetlo uz uvod, kojega napisa vrli geograf prof.
dr. 0. Peschel. Mftnster priobći i nam svoj pod hvat, moleć nas za
savjet i pomoć, nu žalibog ponješto docne, pošto naime Biankov
atlas bi fotografovan. Želeć Mtinster čuti naše mnenje o izdavanju
mletačkih geografskih spomenika, odazvasmo se tom pozivu tim
radostnije, što se toga skupoga posla laća knjižar, dočim pred
deset godina ne nadje odziva u družtvu, kojega je glavnom zada-
ćom promak geografske nauke. Mtinsteru medj ostalim savjeto-
vasmo, da bi to izdavanje više imalo biti od puka pokusa. Po
našem sudu imala bi se sastaviti sustavna zbirka znatnijih starih
u Mletcih sahranjenih karta, poput Jomardovih geografskih spo-
menika; taj posao pako imao bi se začeti izdanjem najstarijega
atlasa brodarskih karta, izvedenih Pet. Vesconte god. 1318, a sa-
hranjenih u muzeju Correr u Mletcih.

Nu pošto je Mtinster za sada mimoišao mnoge starije mletačke
geografske spomenike, te izdao atlas A. Bianka od god. 1436,
nepreostaje nam drugo, van da priedjemo na ocjenu toga Munste-
rova pokusa.

Što je u novije vreme starih karata svjetlo ugledalo, izdano je
ponajviše putem kromolitografskim. Buduć da se običaje zemljo-
vide takodjer putem fotografskim izvadjati, s toga i mi negda pre-
poni časmo fotografiju za izdavanje starih zemljovida. Pošto Bian-
kov atlas fotografovan u svoj svojoj cielosti pred nami leži, srav-
navši ga sa stari mi kartami putem kromo-litografskim isda-
nimi, priznati nam je, da je kromo-litografija daleko shodnija za
te vrsti poslove, nego što je obična fotografija. Jer kolikod ko-
mada fotografovan e karte medj u sobom uzporediš, opaziti ćeš
medj istimi kartami razlika, što su nekoje bledje, a druge odveć
tamne, kano da bi jih razne ruke izvadjale, ili kano da su od
različitih kartografa potekle. K tomu se imade još te to primjetiti,
što fotografovane karte niesu toli trajne, vremenom budu sve to
žuće te lošije nego li su njihovi izvornici. Mi priznajemo, da je
fotografski način vrlo shodan za ukloniti kojekakve sumnje u či-
tanju geografskih imena, ali se to isto postići dade takodjer po-

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 233

moćju foto-1 i to grafije, koja bi mogla u tih poslovih nadomje-
stiti, ako ne nadmašiti istu kromo-litografiju.

Ovo izdavanje starih geografskih spomenika od znatne je tako-
djer dobiti za geografsku nauku, što se tom prigodom, bud uvodi;
koji se izdanim kartam prilažu, bud tim izazvanimi kritikami i
drugim i razpravami popuni po koja pukotina u historiji geografije.
Munster nije samo na prosto izdao Biankov atlas, nu primjernim
je uvodom dao ujedno ocieniti toli znatni geografski spomenik,
koj za prvi put u svoj svojoj cielosti svjetlo ugleda. Za taj posao
izabra nakladatelj izvrstna muža, prof. dra. O. Peschela u Augs-
burgu, koj si svojimi uzoritimi djeli za historiju geografije dičnih
zasluga steče.

O. Peschela uvod u Biankov atlas smatramo u obće kano dopu-
nak onoga, što je pisac o sredoviečnih kompasnih kartah u svojoj
historiji geografije (str. 189—200) napisao. Prem da taj uvod nije
stvar posve obična, nu ipak nam je pozornost obratiti na nekoje
momente, koje je pisac uvažiti propustio. Prvo čega u Peschelovom
uvodu ne nalazimo jest to, Sto se o sastavitelju upitne kartografske
zbirke, naime Andriji Bianku, njegovom životu i zvanju čisto
ništa ne navodi. Životopisna crta ne bi smjela po našem sudu bez
ikakove primjetbe izostati, jer treba da znamo, tko i što je bio
sastavitelj toga atlasa. Mi dobro znamo, da je o životu nekojih sta-
rih talijanskih kartografa vrlo težko pisati, što se o njihovom ži-
votu malo ili ništa neznade ; al uz to nam je težko vjerovati, da
se u starijih historika književnosti talijanske (u Tiraboscha, Mo-
rellia i dr.) i ostalih sličnih pisaca o toli znatnom kartografu uprav
ni spomene nenalazi, dočim se kartografi manje ruke obilno spo-
minju. Iz samoga pako uvoda saznajemo, da ga je dr. Peschel u
Mletcih napisao, gdje je dovoljno imao prigode potražiti u starijih
mletačkih pisaca, što sve o našem Bianku navode.

Eadno je pisac svoj uvod u Mletcih napisao, ili je u tu svrhu
u Mletcih boravio, nerazumiemo, kako je mogao propustiti, da ne
prouči P. Vesconta atlas u muzeju Correr. Atlas pako Vescontov,
kojega (bečkoga) Jomard u svojih geografskih spomenicih (IV
Hvraison) priobći, a mi ga dva put (mletačkoga i bečkoga) opi-
sasmo, poznavati će g. pisac, ako ne od drugud, bar iz Lelevelove
sredoviečne geografije, koju u svojih spisih često navodi i mjesti-
mice pobija (Geschichte str. 198, uvod str. 11). Da je pisac pro-

Digitized by LjOOQI€

234 P. MATKOVIĆ.

učio Vescontov atlas, kojega niti samo riečju nenapominje, nebi
jamačno Biankove karte uzporedjivao s brodarskimi kartami Ma-
rina Sanuta, bio bi doista predpostavio Vescontove izvornike ne-
točnim prerisom Sanutovih zemljovida u Bongarsovom djela. Jer do
sada je o Marinu Sanutu to dokazano, da je svoje znamenito djelo
„liber secretorum fidelium crucis" (Bongarsii, Gesta Dei
per Francos P. II), kojemu bjehu četiri zemljovida priložena, medju
g. 1306 i 1320 napisat). Indi portulan ili. brodarske karte P. Vesconta
od g. 1318 ako niesu stariji od Sanutovih karata, jamačno su istodobne.
S toga već razloga bilo bi nuždno proučiti starije karte od Biankovih,
nebi li se možda u trag došlo izvorom Biankovih karata, koje sa,
kakono isti Peschel (str. 12) dopusća, po svoj prilici po drugih
izvorih sastavljene.

Poznato je nadalje, da je pisac u svojoj historiji geografije
(str. 195) zaniekao starim kartam svaku znanstvenu cienu te sli-
kovnu točnost mora i obala u isti red stavio s najprostijimi narisi
obala, po kojih su n. pr. Mehikanci Korteza upućivali, ili onom
kartom crtanom od nekoje Eskimljanke, po kojoj je Villiam Pary
obreo tesno Fury i Heklu , ili kako crtahu Eskimljani starijemu
Rossu vjernu sliku zaljeva Bothia. Toga Peschel u ovoj razpravi
više netvrdi, al ipak nevindicira starim zemljovidom one karto-
grafske ciene kano sto drugi učenjaci prije njega, ili kano Sto
jim po naravi dolikuje Gledeć na slikovnu točnost Sredozemnog«
ili Crnoga mora, koju takodjer Peschel (uvod str. 11) starim tali-
janskim kartam priznaje, imamo svjedočanstvo glasovita britan-
skoga admirala Smytha, koj u svojem gore spomenutom djelu
(Bottger, str. 398) točnost starih talijanskih karata o Sredozemnom
moru i njegovih čestih zadost nahvaliti nemože. Ako je slikovna
točnost starih talijanskih brodarskih karta identična s onitni najpro-
stijimi nacrti Mehikanca ili Eskimljana, te jim s kartografskog*
gledišta svaka ciena manjka, bar su stare karte znatne za historija
geografskih obreta, kano što sam Peschel priznaje (uvod str. 13),
iztičuć geografske obrete na petom listu Biankova atlasa. Neprave-
dan je dakle sud zaniekati starim brodarskim kartam svaku snan-
stvenu cienu, što su osnovane na kompasnoj, a ne na matematič-
koj projekciji. Mi se nadamo, da će g. dr. Peschel vremen m jote
bolje uvidjeti, da mu je sud o znanstvenoj cieni starih geografskih
spomenika bio nepravedan i na loših premisah osnovan. Čvrsta p*k°
gojimo nadu, da će se jednom priznati ciena starim brodarskim

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 235

ili kompasnim kartam, te spoznati u tih kartah znatni napredak
geografije, a navlastito kartografije ; pače će biti stare karte tako-
đjer najlepšim dokazom o napredkn na polju pomorstva.

Atlas Andrije Bianka u obće obsiže ona mora i njihove obale,
za koje Talijani s trgovačkih svrha brodariše. Ni prostor ni svrha
ove obznane nedopušća, upustiti se u potanju geografsku ocjenu
pojedinih listova, to bi imao biti zadatak Peschlova uvoda. Mi
ćemo tu navesti na kratko sadržaj Biankova atlasa, jer ga je Pe-
schel mimoišao, da čitatelji bar znadu : Sto ta znatna kartografska
zbirka obsiže.

Biankov atlas broji deset na v koži crtanih karata ; negda vlast-
ničtvo Giac. Contarini, a od god. 1813 knjižnice Markove u Mlet-
cih. Na prvom listu čita se: „Andreas Biancho de Vene-
ciismefecit 1436". Ovaj list pokazuje, pokojoj su metodi bile
brodarske karte srednjega vieka konstruirane, i kako lasnim na-
činom izračunavaše brodari daljinu svojih puteva: kako se naime
orientovahu na moru, prije nego što se znalo astronomičkim putem
označivati položaj. Na drugom se listu prikazuje točna i vjerna
slika Crnoga mora, kojim su Talijani, a navlastito Mletčani i Ge-
nuvezci više stoljeća trgovanjem gospodarili. Treći list obsiže
istočnu, a četvrti zapadnu kotlinu mora Sredozemnoga , kano sre-
dišta tadašnjega bujnoga života. Slika tih morskih obala je toli
vjerna i točna, da znatno nadvisuje glede točnosti zemljovide slie-
dećih četirih stoljeća (do Đelislea f 1726). Peti list pokazuje obale
pirinejskoga poluotoka i susjedne Afrike, uz otočja (Azore, Ka-
nare i Madeiru), koja su Talijani prije poznavali nego li Portu-
galci. Šesti list prikazuje francezke i nizozemske obale atlantskoga
oceana uz Britaniju i Irsku. Sedmi list obsiže obale njemačkoga
ili sjevernoga mora sa susjednom Skandinavijom. Ove su zemlje
Talijani slabo poznavali, jer su za one krajeve vrlo riedko brodili.
S toga su na talijanskih zemljovidih vrlo nesavršene slike obala i
zemalja sjeverne Europe, da jih po gotovu nije moći ni razpoznati.
S toga one čudnovate bilježke o zemljah i njihovoj prirodi ; n. pr.
čita se kod Islandije (ixola ttiles !) : „'ttile est lochus in habitabilis,
quan in estate nichil potest chresere per chalorem et in gieme
propter magni frigoria chon-zelacionis (!) u . Kraj pako Norvežke:
»Norvegie est regnum asperino et frigidissimo , et montuoxa, sil-
vestris et nevoroza, cuius incole pocius de paschacione et vena-
cione vivunt, quam de pane, ibi fere multi albi ursi et guifaloi et

Digitized by CjOOQI€

236 P. U ATKOVIĆ.

alia multa animalia (! j" Da je ovaj list g. pisac bez ikakve pri-
mjetbe mimoišao , toma s nemogosmo zadosta načađiti. Da li ta
karta nije živa slika, kako si južnjaci jošte u XV stolj. predstav-
ljaše europejski sjever, ili nije li to tadašnje stanovište geograf-
skoga znanja o sjevernoj Europi? Osmi list prikazuje u pregledu
cieli obseg atlasa. Deveti i deseti napokon list prikazuju obraz
poznate zemlje po tadašnjih nazorih.

Peschelov uvod, kano što gore primjetismo, popunjuje u njego-
voj historiji odsjek o sredoviečnih kompasnih kartah ; jer je pisac,
na temelju prvoga lista (la razon de marteloio) u Biankovom
atlasu, u uvodu obsežnije razvio metodu o konstrukciji sredovieč-
nih brodarskih karata, nego li u svojoj historiji geografije. Poznato
je, da su brodari po busolji izvadjali svoje karte, na kojih su osim
obala nacrtane sustavno razredjene sjevernice. Šarene naime crte
poput trakova izlaziše prema glavnim stranam svieta i označivaše
brodarom pravce njihovih morskih puteva.

Sjevernica, razdieljena na 16 ili 32 traka, bješe dakle stroj, ko-
jim se brodari na moru orientirali te točno označivali obale mor-
ske. Na temelju sjevernice i karte umjeli su brodari načinom jed-
nostavnim izračunati daljinu mjesta, za koje brodiše, ako jih i
prinukaše vjetrovi sa .svojih pravih staza uzmicati. Taj način bro-
darskoga računanja, po primjerih na prvom listu Biankova atlasa,
vrlo je jasno i obširno Peschel razvio na temelju starije rasprave,
koju o tom predmetu, uslied nekoga rukopisa (la rason đe marteloio),
napisa god 1784 poznati padovanski profesor i meteorolog Toaldo
(Saggj di studj veneti. Venezia 1784). Strukovnjaci de na tom
trudu g. Peschelu biti zahvalni, jer je mnogim Toaldova rasprava
stranom nerazumljiva, a stranom nepristupna.

Prof. Peschel je nadalje u svojem uvodu (str. 8 i 9) na neka
pogrješku sredoviečnih brodarskih karata pozornost obratio, na što
se dosele nije toliko pazilo. Primjeri naime pisac dokaza, da na
tih kartah istočne obale leže prema zapadnim sjevernije, nego sto
bi po geografskom položaju ležati imale. Na primjer uzpoređ-
nica prolazeća ušćem Teja kraj Lisabona hvata se na sirskom
primorju Akke; buduc* da Lisabon leži na 38° 41* sjev. širine,
Akka pako na 32° 52', dakle Akka na VIII listu Biankova atlasa
leži za 5° 49' sjevernije, nego što mu je pravi geografski položaj.
Toga je pako naravna posljedica, što su sredoviečne brodarske
karte osnovane na kompasnoj konstrukciji bez obzira na deklina-

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 237

ciju magnete, koja za tada Talijani nepoznavaše, te uprav zane-
marenjem deklinacije svoje karte nagrdiše. Pisac uslied toga dokaza
prihvati prigodu, da pobije A. Humboldta, koj uprav na temelju
Biankova atlasa tvrdjaše i dokazi važe (Eosmos IV str. 53, 133),
da bu Talijani poznavali deklinaciju magnete. Talijani su dakle
svoje karte osnivali na fizikalnih, a nipošto na matematskih crtah,
na crtah naime magnetskih horizontalnih sila. Po tom ako se htjelo
konstruirati slike točne položajem, imalo se drugim putem udariti ;
putem naime, koji je utro Hiparch i njegov nasljednik Cl. Pto-
lomeuB. Uporavu pako Ptolomejske mreže na sredovječne zemljo-
vide pokazuje nam deseti list Biankova atlasa, koj list spada bez
sumnje na najstarije po stupnjeviti crtane karte. Buduć da Bian-
kov atlas prikazuje obje metode kartografske konstrukcije, kora-
pasnu i matematičku, po tom spada ova Biankova zbirka svakako
u prelaznu dobu kartografije.

Deveti list Biankova atlasa prikazuje sliku o zemlji, kano Sto
si ju mišljahu sredovječni kršćanski kosmografi ; s druge strane do-
lazi na istoj slici stvari, po kojih bi se lasno uztvrditi moglo, da
je ta slika potekla iz škole arabskoga geografa Edrisa. To je na-
vlastito dalo povod , što je pisac posumnjao , da li su posljednja
dva lista djelo Biankovih ruku. toj su istoj stvari već prije i
drugi sumnjali, ali niesu razloga drugih navodili do jedina sadržaja
i oblika devetoga lista. Peschel vrhu toga dovodi iz veličine obojih
listova, da su na svaki način za isti atlas priredjeni, te mu od
prvoga vlastnika priloženi. Ako uzmemo, da posljednja dva lista
niesu Biankova; što bi na tu tvrdnju nukalo, ako se vanjski zna-
kovi dobi neprotive? odkud da se dokaže, da su oba lista s osta-
lim atlasom doduše suvremena, ali niesu od Bianka potekla? Iz
jedinoga sadržaja moglo bi se misliti, možda je deveti list stariji,
deseti pako suvremeni ili nješto mladji od ostalih; indi prem da
atlas nosi godinu 1436, sastavljen je ipak sa starijih i mladjih li-
stina, Ovakova pako sumnja pogodila bi ne samo Biankovu zbirku,
nu više ili manje kartografska djela po gotovu svih sredoviečnih
kartografa. Da nebi bilo nutarnjo - kartografskih razloga, koji su
glavnim mjerilom za oznaku dobe u kartografiji, lasno bi se uzeti
moglo bezimenu kartu XVI stoljeća za kartu XIV stolj., jer su si
vanjskimi znakovi , naime konstrukcijom , i oblikom pismena po
gotovu na vlas slične. Dokazano je jurve toliko puta, da su si sre-
dovječni kartografi svoje atlante sastavljali sa starijih i suvrerae-

Digitized by CjOOQI€

238 P. HATKOVIĆ.

nih izvorih. Da su pako nazori o razredbi kontinenta na površju
zemlje, kano što jih deveti list prikazuje , za Biankovo doba vla-
dali, dokazuje to; Sto je velika Fra-Maurova svjetska karta, mladja
od Biankovo za punih dvadeset godina, na istih nazorih osnovana.
Ako je napokon u Italiji, kano što sam pisao (uvod str. 12) tvrdi,
aleksandrinska geografija već početkom XV stoljeća u prievodu po
znata bila, a s njom i matematička projekcija, s kojega razloga
dakle bio bi deseti list mladji od ostalih karala Biankova atlasa?

Prem da nas ovaj prvi pojav Mfinsterova književna podhvata
s neke strane veoma uzradova, što će time pristupnijt biti geo-
grafski spomenici; s druge pako strane nenadasmo se onoma
uspjehu ođ ovoga podhvat*., kano što bi željeti bilo , što je to puki
trgovački pokus, koj će na izdanju druge zbirke zapeti, ako izće-
kivane koristi nosio nebude. To će se po svoj prilici sgoditi , jer
je Biankov atlas odveć skup (ciena mu je 60 franaka), neće ga se
toliko razprodati, da bi nakladatelja namamiti moglo na izdavanje
ostalih starih atlanta.

Taj posao, naime izdavan jegeografskih spomenika dolikovalo bi
po našem sudu talijanskom geografskom družtvu u Florenciji. Ita-
lija, kako primjetismo, bješe središtem geografske nauke ciela tri
posljednja stoljeća srednjega vieka. U talijanskih arkivih i knjiž-
nicah biti će u prahu zakopane dragocjene geografske gradje, bud
karata, bud djela u rukopisu, što do danas nije svjetla ugledalo,
niti je u znanosti poznato. Talijansko geografsko družtvo neimade
u svojem obsegu nepoznatih krajeva, koje bi obresti zadaćom ma
bilo; taj bo posao prisvojilo si družtvo petrogradsko, londonsko i
dr.; fiorentinsko pako družtvo neumrlu će si za nauku zasluga
steći, ako iznese na svjetlo samo one geografske spomenike, koji
su u Italiji nikli Timi bo spomenici osvjetlati će lice svojoj domo-
vini i steći joj ono dično mjesto u geografskoj nauci , koje joj po
svojemu tadašnjemu svjetskomu položaju dolikuje. Nauka od mla-
doga talijanskoga geografskoga družtva izgleda obilne i znatne
gradje za historiju geografije, tim više, što je to netom zametnuto
družtvo svojimi prvimi publikacijami pokazalo,, da joj neraanjka
▼ratnih sila i obilnih sredstva, te da je Italija voljna kano što u
srednjem vieku, tako i danas istom ozbiljnošću gojiti i promicati
geografsku nauku«

Miinster je takodjer izdao fotografijskim putem u pokraćeooj
rojeri (na 4 lista) onu veliku svjetsku kartu najznamenitijega kos-

Digitized by LjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 239

mografa Fra. Matira od god. 1457 — 59, kojom se i dan današnji
ponori Markova knjižnica u Mletcih. Buduć da je fotograf Nay u
Mletcih na jednom listu takodjer isti geografski spomenik izdao,
na izdanju pako iste karte u naravnoj veličini radi, pridržajemo
si, čim taj toli glasoviti spomenik u naravnoj veličini svjetlo ugledu,
u svoje vrieme o njem ob&irnije progovoriti.

Dr. P. Matković.

Službena statistika u Srbiji.

Čitano u sjednici filologičko-historičkoga razreda jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti 13 siećnja 1870.

Statističko djelo Achenvalovo „Staatsverfassung euro-
paischerReiche" od god. 1752 smatra se u historiji stati-
stičke nauke osnovom svih potonjih sustavnih statističkih radnja.
Statistika je dakle prema ostalim znanostim odveć mlada : tek po-
lovicom minuloga stoljeća dohvatila se statistika kano znanost pod-
pune svoje samostalnosti. Pored sve mladosti statistike kano nauke,
ipak joj u davnoj prošlosti tragova nalazimo; jer je svaka vlada
od vajkada osjećala potrebu upoznati se sa sredstvi i snagom svoje
države. U davnoj jur prošlosti, na dalekom Istoku nalazimo tra-
gova izkazom o sredstvih i snazi države: Kitajski car Ju oko
2000 god. prije Isusa naredi, neka se statistički opiše obsežno mu
carstvo. Narodni popisi kraljeva misirskib i perzijskih osnivahu se
na točno pobilježenom državnom prihodu i razhodu. Statistički po-
pis rimskoga carstva za carevanja Augustova dokazuje, da je tada
u rimskom carstvu svega skupa 120 miliuna duša živjelo. Podobnim
radnjam nalazimo takodje tragova u historiji srednjega vieka. Karlo
veliki brinuo se, da mu se polažu točni izkazi o stanju pokrajina,
podloženih njegovu carstvu. U knjizi Domesday book (prvi
put izdana g. 1783) Vilima osvojitelja od g. 1086 točno je označen
i porazdieljen cieli zemljištni obseg tadašnje Engleske. Amo spa-
daju takodjer ona znatna izvješća mletačkih poslanika o sredstvih
i materijalnom položaju raznih država, s kojimi bješe republika u
odnošaju.

Iz ovih je navedenih primjera jasno, da je statistička gradja
vazda bila državnoj upravi pomagalom. Al sve to jošte nije sta-
tistička znanost. Statistička nauka nije zadovoljna jedinim skup-

Digitized by CjOOQI€

240 P. HATKOVIĆ.

Ijanjem administrativnih izkaza ; jer iskazi pokazuju samo to, što
jest, ali s čega je to tako, usljed čega i kojih uzroka nastaju pro-
mjene te koj je tim promjenam temelj/ kakovi zakoni upravljaju s do-
tičnirai pojavi, — to su pitanja, koja izpitati i riešiti zadatkom je stati-
stičke nauke. Statistika je prvih vremena izključivo služila admini-
strativnim svrham, ali nije služila nauci, a u tom je uprav ona golema
razlika medju novom i starom statistikom. Od statistike se izgleda, da
ne prikazuje samo pojave motrene u životu naroda i država, već
da točnim i svestranim izpitivanjem svihkolikih pojava iztraži uz-
roke i zakone, koji njimi upravljuju.

Statistika posebna naučna grana začela se dieliti iz kruga srod-
nih joj znanosti kano kadno se u Europi savršio prielaz od sredovieč-
noga života k novoj dobi. Francezka, uzor tadašnjega državnoga
preporoda, bješe medju europskimi državami prva, koja osnivaše
svoju snagu na urednoj i valjaloj upravi državnoj. Tim se amah
pojavi potreba pobliže spoznati sredstva, koja su vladi na razpola-
ganje da poluči namienjene državne svrhe. Tim se ujedno pojavile
prvi zametci alužbeno*administrativne statistike. Savkoliki pako
tadašnji statistički rad bješe fiskalne naravi ; jer se tu pazilo na
narod, kojega prirast smatrao se tada jednim od glavnih uvjeta
koli u vojenom, toli u financijalnom pogledu. U Francezkoj nala-
zimo prve pokuse ponješto točna narodna popisa; tu se pojavljuju
izkazi o gradjanskih i kriminalnih parnicah i prikrsajih, o škol-
stvu i broju polazećih i nepolazećih. Dćpdt de la guerre bješe
ured za skupljanje podataka, odnosećih se na vojničtvo; Kolbert
sastavljale izvješća trgovačka i carinska, a napokon u Francezkoj
ugleda svjetlo prvi službeno- statistički spis „Almanah Roval**
(1699) kano obrazac za podobna izdanja u ostalih državah.

Na izmaku osamnaestoga i na početku devetnaestoga stoljeća
pojavljuje se i u statističkom pogledu znatna promjena. Sjedne
strane osjećaše vlade sve to veću potrebu svestrano se upoznati
s narodnim životom i njegovi mi sredstvi, što je naravno vodilo
k novim uspjehom u službenoj statistici, koje se područje sve to
više širilo ; s druge pako strane promjene u državnoj upravi mno-
gih prosvećenih europskih država izazvaše više javnosti u službeno-
statističkih radnjah. Usljed toga niknuše statistički uredi kano
središta za obradu statističke gradje, sakupljene u raznih listinah
državne uprave, koja, ako je htjela zadovoljiti novim pravcem ži-
vota, esjećala je i pojmila prieku potrebu domoći se podpunih i

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 241

točnih podataka o narodnih potrebah. U Francezkoj bude po tom
preustrojen Depot de la guerre, te bude za revolucije i Na-
pofoonovih vojna vrlo važan. Carska vlada osjeti potrebu statistič-
kih podataka, al nije u istoj mjeri uvidjala potrebe objavljivati
svoje izkaze, pače je sumnjivo pazila na svaku statističku publi-
kaciju te nastojala tajno sakriti svako vladino izvješće. Nu pored
svega toga iz statističkih opisa pojedinih departamenta i raznih
izkaza, sakupljenih u ministarstvu nutarnjih djela sastavljena bi
obća statistika Francezke. Al ustrojenje statističkoga ureda, kano
centralnoga organa za skupljanje,, izradjivanje i priobćivanje sta-
tističkih izkaza spada u srpanjski pokret god. 1830, kojom godi*
nom pomoli se u Francezkoj i statistici nova doba. Uvidjevši druge
države europskoga kontinenta potrebu centralnoga organa, osnovaše
podobne urede: Španija i Italija, gdje je statističkim radom ru-
kovodio čuveni statistik Mel. Gioja. U Pruskoj je statistički ured
god. 1805 osnovan. God. 1819 utemeljen je i u Austriji topografsko-
statistički odiel, koj je tajno krio svoju gradju, te riedko kada
priobćivao svoje izkaze. Kraj toga je ipak austrijska vlada vazda
uvaživala statističke podatke te se mnogi njezin statistički rad,
kano izmjera površine, narodni popisi, izvješća trgovačka, ako ne
za cielu bar za zapadnu polovicu carevine sastavljao vrlo svjestno
i pružao obilnu gradju nauci.

Ovo je bilo stanje službene statistike na začetku ovoga stoljeća.
U tom pako je to bitno, što je državna uprava bila prinukana na
skupljanje statističke gradje, a kraj tolike sile nove gradje, zna-
nost sa svoje strane nije mogla ostati ravnodušnom , da nepri-
hvati tu gradju u svoje ruke. Gradji je valjalo označiti znanstveni
oblik, stvoriti sustav, opredieliti medje i odiel i ti svekolike strane
elemente.

Tu nam nije zadatak, da razlažemo kako je osnovana stati-
stička znanost, ili da ocjenjujemo razne škole ili pravce, kojimi je
udarila statistička nauka : nabrajati potankosti i razlike francezko-
belgijske ili socijalne i njemačke ili historičke škole; jer se tu
jedino radi o statističkoj gradji i o načinu sakupljanja, a navla-
stito o prvom i poglavitom uvjetu, naime o točnosti iztražene gra-
dje statističke.

Prvi i glavni je zahtjev statističke nauke, da su podatci rezul-
tatom samih točnih iztraživanja te da im je nepreporna vjero-
dostojnost pravim i bitnim biljegom. Država, koja obiluje sredstvi

a. j. a. xx. 16

Digitized by LjOOQI€

242 P. MATKOVIĆ.

i razpolaže organi, može lasnije đo gradje, koja nije ni jednomu
drugomu pristupna te koja je i njoj za razne svrhe podlogom.
Država rukovodi izmjeru zemljišta, nadzira ratarstvo, obrt i trgo-
vinu, sastavlja i javnosti priobćuje izkaze, koji pokazuju sto jest
i Sto jošte treba. Sve dakle znatnije radnje statističke nauke osni-
vaju se na službenih izvorih.

Da bude pako savkoliki statistički rad glede načela, sustava i
metode jedinstven, dalo je to povod utemeljenju centralnih stati-
stističkih državnih organa. U Belgiji naime niknu g. 1841 prva
centralna statistička komisija, sastavljena iz nekolicine izkusnih i
vještih činovnika i nekolicine strukovnjaka. Svrha je bila komisiji:
concentrirati izradak svih kolikih statističkih podataka, sakupljenih
u raznih vladinih izpravah. Po tom bi sudili, da je komisija neob-
hodnim smatrala koncentrirati u svojih ruku izradak svekolike
statističke gradje. Nipošto ; niti bi joj u tu svrhu dosizala sredstva,
niti vreme. Belgijskoj komisiji bijaše nasuprot zadatak : stupiti a
tiesnu svezu sa statističkim i organi u raznih mjestih zemlje, ozna-
čiti svim jednu te istu osnovu, da bi naime svi belgijski statistički
zborovi po jednoj opredieljenoj osnovi sastavljali svoje izkaze. To
bješe svrha i zadatak belgijske centralne statističke komisije; a
uspjeh je domala daleko nadkrilio svako očekivanje. Jer g. 1846
bjehu publicirani obrazei za narodni popis u savezu s obrazei za
statistiku gospodarstva i obrtnosti belgijske, a za tiera mnoge druge
statističke radnje, priobćene u časopisu (Buli e ti n de la cora-
mission centrale), koj je u cielom učenom svietu na velikom
glasu. Primjerom Belgije podjoše sve gotovo države europske:
Pruska, Austrija, Francezka, Ruska i dr. te izdaju uz službene
izkaze svaka svoj statistički časopis.

Belgijska centralna statistička komisija (Qućtćlet i Vischer)
prva potaknu misao o medjunarodnih statističkih kongresih. Kano
što je belgijska komisija osjetila potrebu o jedinstvenom statistič-
kom radu jedne države, tako je porodila misao, da bude u jedin-
stvenom odnošaju i statistički rad svega naobraženoga svieta. Lon-
donska svjetska izložba od g. 1851 dala je tomu povod, a priprav-
nošču i nastojanjem belgijske vlade sasta se u Bruselu g. 1853
prvi medjunarodni statistički kongres. Rezultati ovoga kongresa
bjehu vrlo plodonosni, jer bi za prvi put izradjena osnova i na-
putak za statističke operacije, koje bi se imale po svih državah
Oživotvoriti.

Digitized by LjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 243

Sliedeći kongresi statistički: drugi u Pariza god. 1855, treći u
Beču g. 1857, četvrti u Londonu g. 1860, peti u Berlinu g. 1863,
šesti u Florenciji g. 1867, a posljednji u Hagu g. 1869 razgraniše
i dopunile prvim kongresom označenu osnovu, te su potonji kon-
gresi, navlastito berlinski, nadkrilili prijašnje i obsežnošću i razno-
likošću svoje osnove. Glavnim bješe zadatkom i pravcem tih kon-
gresa: ustanoviti jedinstvo i podpunu jednoličnost u statističkih
radnjah, da Be time olahkoti trud u sravnjivanju i ocieni odnosaja
svakoga europskoga družtva gledeć na njegovo materijalno i mo-
ralno blagostanje.

Osim jednoličnosti u službenoj statistici radilo se umah u prvom
kongresu, da europske države už ivo tvore uz statistički ured i sre-
dišnju statističku komisiju, kano što u Belgiji od g. 1841 postoji.
Uslied zaključka parižkoga statističkoga kongresa osnovaše najveći
dio europskih država, jedna za drugom, središnje statističke komi-
sije, kano 8avjetujuće strukovnjačke organe, koje komisije priob-
ćuju svake godine svoj statistički repertorium, pregledno naime
izkaze bez svakoga gotovo teksta.

Ovim je putem imala udariti službena statistika, dok se dohva-
tila do one visine, na kojoj danas stoji. Jer samo točna, jednolična,
i svestrano iztražena statistička gradja mogla je upravi i znanosti biti
podlogom i pomagalom, poput gradje, pomoćju koje u najnovije doba
medicina, historija, filosofija, pravo i filologija svoje veličanstvene
učene podigoše zgrade te novim znanstvenim strukam utreše puteve.

Srbska vlada uvaživši potrebu upoznati snagu države i nje-
zina sredstva, povela se za liepim primjerom drugih kulturnih
država, te je godine 1862 položila temelj -službenoj statistici, osno-
vav statističko odjelenje u ministarstvu financije. Godinom dakle
1862 položen je čvrsti temelj službenoj statistici Srbije, otvorila
joj se nova doba, koju će historija službene statistike vazda po-
hvalno spominjati. Ovo hvale vriedno nastojanje srbske vlade va-
ljalo je tim više cieniti i što radostnije pozdraviti, jer je tim otvo-
ren izvor k poznavanju naroda i zemlje, koja no je u mnogom
pogledu u nauci nepoznata. I jedva što taj zavod sedam godina
svoga obstanka broji, evo jur ugledaše svjetlo tri svezke srb-
skogadržavopisa (Državopis Srbije. Statistique de la Serbie.
U Biogradu 1863 — 69), koji su prvi plodovi toga mlada nade puna
zavoda. Al srbska vlada nije samo osnovala službeni statistički
zavod, već svojski nastojala da u statističkom pogledu stupi u je-

Digitized by LjOOQI€

244 P. MATKOVlĆ.

dinstveni odnosaj 8 ostalirai kulturnimi državami, izašiljajuć na in-
ternacionalni statistički kongres svojega zastupnika, g. VI. Jak-
šića sadašnjega načelnika statističkoga • ureda. O učešću srbskom
na statističkih kongresih, imadenio u rečenom djelu dva izvješća
(o berlinskom i florentinskom kongresu), koja nam se prema tudjim
izvješćem odveć kratka vide, jer osim programa i kratkih zaklju-
čaka, stvorenih na kongresu, inom statističkom razpravljanju ne-
imade u tih izvješćih po gotovu ni traga.

Čitaj uć naslov: „državopis Srbije", sto nose ove statističke
publikacije, mišljasmo u prvi mah, da imademo pred sobom sa-
stavnu statistiku srbske države. Ali sadržaj djela nas uvjeri, da
niti je sustavnom statistikom, niti je statistički repertorium (poput
tudjih godišnjaka), izvornici pako srbske službene statistike nemi-
slimo ove svezke smatrati, jer se od izvornika, nainienjenih držav-
noj upravi i znanosti, i oblikom i sadržajem posve drugo zahtjeva.
Ovo djelo po svojem sadržaju i obliku nije ino, van statistički
zbornik, niti na vreme, niti na sustav vezan, obsižuć uz statističke
izkaze i monografije, priredjene u formi izvješća, podnašanih mi-
nistru financija po načelniku statističkoga odjelenja g. VI. Jaksiću.
Po tom sudimo, da g. izvjestitelj ne bi osobito srećan u izboru
naslova, što se dojakošnje razprave u tih svezcih odnose samo oa
nekoje strane obsežne statističke nauke, a u svakom se svezku
ob istih po gotovu predmetih govori : o narodnom popisu, o nu-
tarnjoj i spoljašnjoj trgovini i o srednjoj cieni zemaljskih proiz-
voda. U ostalom premda je naslov stvar subjektivna, nn ipak pri-
mietiti se usudjujemo : da je medju gradjom i naukom bitna razlika,
van ako su statistički izkazi sa statističkom naukom istovjetni,
tada bi pako imalo u statističkoj nauci svako razpravljanje biti
suvišnim.

Ako je ovo djelo „državopis Srbije" imalo zadatak da bude
službenim organom, na porabu državnoj upravi i znanosti, narav
je stvari tada zahtjevala, da se u prvom svezku bar pregledno
priobće, pa bili i stari, najhitniji podatci o snazi i sređstvih srb-
ske države. Sustavno-statistički pregled srbske države tim se više
izgledao, što je svaka država obćim nacrtom, kano osnovom po-
tonjih radnja, svoj statistički rad započela. Mi smatrasmo to već
s toga neobhodnim, jer dojakošnja izvješća u tih svezcih odnose
se samo na nekoje statističke odsjeke, a dok se protegnu i na
ostale grane, proteći će jošte vremena, dok pruže bar toliko gradje,

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 245

da se uzmogne sastaviti pregleđna statistička slika o državnom i
narodnom života Srbije.

Ako je izhodište i cilj službene statistike država i njezine svrhe,
te se na državu savkoliki statistički rad odnositi ima, ako se
smatra država moralim organizmom, koj združuje cio narod pod
zajedničkom vladom i zakonodavstvom, da obezbjedi mu pravo
te da tim postigne najviše čovječje svrhe, tada se savkoliki rad
službene statistike odnosi na državne sile, na njihovo spajanje i na
njihovo djelovanje prema državnim svrham.

Prema ovom zemljište i narod su ona dva glavna faktora — te-
meljna snaga države, na kojoj se savkoliki statistički rad osniva.
Po tom izčekivasmo, da će se koja pripomenuti ob izmjeri držav-
noga prostora, o tom životnom uvjetu kulturnih država, toli znatnom
o pogledu narodo- ekonomičnom, financijalnom i vojničkom. Ako
nije označen prostor, koji zaprema država i njezine česti, ne
mcže se riešiti ni najjednovitije statističko pitanje, n. pr. o gustoći
žiteljatva, toli znatnom faktoru za mnoge državne i praktične svrhe.
Nestašica možda podatka o površini biti će valjda g. izvjestitelja pri-
nukala uteći se drugom mjerilu u poredjivanju statističkih razmjerja.

Narodni popis, kojim se ustanovljuje absolutni broj u državi
živućih stanovnika, spada med najteže statističke operacije. Naj-
savršenija i najsnažnija državna uprava kadra je samo od prilike
žiteljatvo pobrojiti ; jer kod svake poveće statističke operacije po-
hodi se u naroda bojazan od novih poreza, davanja vojnika ; k tomu
množina bezposlica i odpuštenih zločinaca i mnoge druge zapreke
na patu su i najbolje udešenom narodnom popisu. Tri popisa na-
roda srbskoga priobćuju se u tih svezcih, naime popis od god.
1859, 1863 i 1866. Popisom od god. 1859 (I, str. 86) priobćena
je i neka historija narodnih popisa u Srbiji, iz koje razabiramo
da su u Srbiji motivi popisa vazda bili fiskalne naravi, naime pla-
ćanje poreza i vojena dužnost. Buduć da se u Srbiji jurve od go-
dine 1820 popisuje narod, s toga bi već očekivali obsežnije iz-
vješće o samih popisih , o zakonu i naputku , po kojem se popisi-
valo, pa koja no je razlika u zakonu i naputku starije i novije
dobe, u čem je srbski popisni zakon i naputak zakonom i na-
putkom popisivanja ostalih europskih država ravan, a čim se raz-
likuje. Tim više očekivasmo točniju karakteristiku o srbskom po-
pisnom zakonu i naputku, što o valjanosti popisna zakona te na-
putka i točnost popisa zavisi. Poznato je, koliku važnost posljednjih

Digitized by LjOOQI€

246 P. MATK0V1Ć.

godina položiše njemačke vlade na rok i oblik popisa, da u ta
svrhu god. 1863 držana statistička skupština u Darmstadtu imala
je ustanoviti načela i oblike narodnoga popisa. Prem da je au-
strijski popisni zakon od god. 1 857 priznat shodnim i valjalim, na
ipak bečka središnja statistička komisija radi od god. 1865 na
reviziji popisna zakona i naputka. Da bi zakon i naputak srbskih
narodnih popisa poznavali, onda bi sudili o izvjestiteljevoj pri-
mjetbi: „srpski su popisi ne manje točni, no ma a
kojoj drugoj državi." Da u mnogih europskih državah nije
bilo do najnovijega vremena (u Austriji tek god. 1857) točnih na-
rodnih popisa, to dopušćamo, al nasuprot imade država n. pr. Bel-
gija, Francezka, o kojih se to uztvrditi nemože. Narav pako stvari
dokazuje, da ni nemogu biti popisi točni, kojim su fiskalni motivi
podlogom. Kolike su ciene dojakošnji popisi naroda u Srbiji naj-
bolje će se razabrati iz primjetaba gosp. izvjestitelja. Prije sveg*
valja opaziti, da se iz uvoda u popis od god. 1859 nesaznaje hi-
storija srbskih popisa ako se k tomu nedoda uvod u popis god.
1866, pače bi se uztvrditi usudili, da je prvi uvod prema drugom
ostario, jer inače nekoja protuslovja nebi tumačiti znali. Od god.
1834 devet puti se narod u Srbiji popisivao (1834, 1841, 1843,
1846, 1850, 1854, 1859, 1863 i 1866), popisivanja pako nisu bila
na stalne rokove vezana , kano što su u novije vrieme po ostalih
europskih državah. Gosp. izvjestitelj predlaže, da bi se narod u
Srbiji svakih pet godina popisivao (I, 86) ; zašto uprav svakih pet
godina? — za to nenavodi razloga. Posljednji se popis od god.
1866 nazivlje (III, 47) „prvim pouzdanim popisom", kojega
bi i mi razmjerno prema ostalim takodjer tim nazvali. Da li je
pako i taj popis po svih pravilih statističke točnosti izveden, do-
kazuje sama primjetba izvjestiteljeva, koj žali što „pokretno
živeći Cigani" nisu na broj uzeti. Eadno se to i o posljednjem
popisu tvrdi, što bi rekli o drugih, koje sam izvjestitelj neponz-
danimi nazivlje (n. pr. od god. 1843, 1850 i 1863)? U ostalom na
koliko se narodni popisi u Srbiji k istini primiču, saznati ćemo
u svoje vrieme, ako se jednom popisni zakon i naputak priobći. Ta
nam je pako zadatkom, da posljednja tri popisa srbska pojedinice
omjerimo, da vidimo, na koliko se razlikuju od inih europskih
popisa i oblikom i sadržajem.

Uslied popisa od god. 1859 pobrojeno je u Srbiji svega skupa
stanovnik*, 1,078.381, med timi 556.785 mužkih, a 521.496 žen-

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 247

skih žitelja. Uzmemo li da Srbija obsiže okruglim brojem 1000
četvornih milja u površini, tada 1078 žitelja odpada na jednu milju
četvornu ; u kojem je pako medjusobnom razmjerju napučenost po-
jedinih okružja, — toga, radi nestašice podataka o površini, nebi
znali kazati. Promatrajuć izkaze ovoga popisa na prvi mah udari
nam u oči , Sto nije razlučeno žiteljstvo domaće od efektivnoga.
Ako je poglaviti momenat u prirastu srbskoga naroda, kao što se
na vise mjesta tvrdi , doseljivanje , naravno bi bilo, da je priobćen
izkaz o doselji vanju , s kojega bi bilo jasno: u kakvom je raz-
mjerju doseljivanje prema izseljivanju, i u kojem je razmierju do*
seljivanje prema naravnom prirastu. Buduć manjkaju o tom izkazi,
toga radi manjkaju takodjer dokazi svim tvrdnjam, koje se na
doseljivanju osnivaju. U narodnom popisu valja razlučiti domaće
žiteljstvo od efektivnoga, da se pronadje broj žitelja, kano bitne
sastavine državne snage, koj broj učestvuje bud izravno bud ne-
izravno na produkciji, konsumciji, na teretih i na koristih državnih.
Popisom narodnim od god. 1859 prikazuje se takodjer razmjerje,
kojim u Srbiji mužki spol nadvisuje ženski: na 1000 ženskih
1050 mužkih stanovnika. Tim spada Srbija u red onih europskih
država, u kojih je mužki spol od ženskoga brojem pretežniji ; pri-
družuje se dakle južnom pojasu austrijsko - ugarskih zemalja (od
južnoga Tirola pa sve do Erdelja), u kojih 929—972 ženske osobe
na 1000 mužkih dolaze. Tu je opet iztaknuto, kano odlučni mo-
menat, doseljivanje, a nipošto razmjer poroda i pomora. Mi pako
posljednji momenat držimo odlučnijim te navodimo za primjer
gornju Krajinu, gdje je najneznatnije razmjerje doseljivanja , a uz
to nerazmjeran krvni porez, koji Krajina u ratno doba daje, pa
opet ide u dotičnom kraju na 1000 mužkih 900 i manje ženskih
osoba. Podobno će razmjerje mužkoga spola nad ženskim po svoj
prilici i u susjednoj Bosni dolaziti. Kod naroda jedne krvi biti će
valjda i isti uzroci toga pojava, nipošto dakle doseljivanje, već
nješto posve drugoga — Sto i u naroda romanskih — naime ži-
votni živalj (Lebenselement). Tim netvrdimo da doseljivanje posve
ništa neupliva na žiteljska razmjerja Srbije, al da se dokaže, da
zbilja u onoj mjeri upliva , kano ' što se tvrdi, trebalo je navesti
točne izkaze o mužkom i ženskom doseljivanju; a dok se s tih
o protivnom neuvjerimo, tvrdimo: da Srbija nije statistička iz-
nimka, nu da je član u nepretrgnutom krugu južno - europskih
država, u kojih mužki spol nadvisuje ženski uslied višega raz-

Digitized by CjOOQI€

248 P. M ATKOVIĆ.

mjerja mužkih nego li ženskih poroda. Iz istoga popisa za prvi
put saznajemo razmierje narodnosti u Srbiji, žalimo sto osim
Srba i Vlaha broj se ostalih narodnostih na starih podatci h osniva.
Brojem žiteljstva po gradovih iztaknuto je razmjer) e žiteljstva gra-
djanskoga prema seoskom, a ujedno da n varoših za 23 postotka
više mužkaraca žive nego li žena; to je zbilja bitna statistička
iznimka med srbskimi i tudjimi gradovi, u kojih su ponajviše oba
spola ili brojem gotovo jednaka, ili ženski spol nadvisuje mužki.
Taj je pojav vrlo dobro raztumačen: što je služinćad u srbskih
gradovih po gotovu izključivo mužka. Razmjerje pako varožkoga
žiteljstva prema seoskom netnože se podnipošto, navlastito u Sr-
biji, uzeti osnovom za dokazati, u kojem je razmjerju žiteljstvo
zanimajuće se ratarstvom prema žiteljstvu živućem o zanatu i tr-
govini ; jer po tom bilo bi iz gradskoga zanimanja izključeno ratar
stvo, a iz sela zanat i trgovina, — što nikako nestoji. Ako nije
bilo točnih izkaza o zanimanju žiteljstva srbskoga, nije onim is-
taknutim razmjerjem seoskoga žiteljstva (90%) statističkoj nauci
u tom predmetu mnogo pomoženo. Glede samoga popisa od g. 1859
u obće nam je primietiti: što je odveć obćenit, jer ni jedan po
gotovu momenat nije zadosta natanko izveden, da bi za do volji vao
današnjomu zahtjevu nauke.

Narodnim popisom od g. 1863 (II. 12) pronadjeno je u- Srbiji
svega skupa 1108568 stanovnika (mužkih 571646, ženskih 536929),
ili 1108 na 1 m. □• Ovaj je popis u smislu novoga poreznoga
zakona od g. 1861 izveden, uslied kojega zakona udaren je porez
na „vriednost nepokretna imanja i na godišnju zaslugu privreditelja".
Kako je ovakov zakon mogao biti osnovom popisa — toga neahva-
ćamo, a da nit isti motiv nejamči za njegovu točnost, to se već
gore opetovano primietilo. Izvjestitelj sam žali , što je ovaj popis
bio naravi fiskalne, te s toga ne bi moguće žiteljstvo po tanko
popisati, kano što u predjašnjih popisih. Premda nam nije taj po-
rezni zakon na tanko poznat, al po samom načelu toga zakona
unapred se usudjujemo uztvrditi, da je točan popis na tom temelja
absolutno nemoguć. G. izvjestitelj iztiče potrebu narodnih popisa
za državne i ine svrhe, al o shodnom popisnom zakonu, kano po-
glavitom uvjetu točna popisa, o tom ni spomene. Ovaj je popis
g. izvjestitelju samo za to znatan : „da vidi, da li je žiteljstvo za
koju tisuću poraslo". Buduć da ćemo o prirastu dolje niže napose
koju reći, tu neka nam bude dozvoljena primjetna, da je uprav

Digitized by LjOOQlC

KNJIŽEVNE OBZNANE. 249

taj prirast dokazom đa je ovaj popis sasvim netočan , ili oni pri-
jašnji ili oboji ; jer kako je onaj navedeni godišnji prirast od 16388
žitelja toli naglo opao na 5301, toga si razturaačiti neznamo, van
ako su se od god. 1859 do 1863 golemi boji bili ili je kuga na-
rod podavila. Izvjestitelj misli s toga da je razmjerno manji pri-
rast (g. 1863), jer je u tih godinah bilo doseljivanje slabije ; al da
se to dokaže, trebalo je, kano što je gore rečeno, točnih izkaza o
doseljivanju, kojim i ovdje neimade traga. I razmjerje od 6%%
(IL 15), kojim nadvisuje mužki spol brojem ženski upisuje se ta-
kodjer uplivu doseljivanja bez navoda potrebitih dokaza. Ovaj je
popis od god. 1863 znatno obćenitiji od onoga g. 1859, te tim i
manje dovoljan za znanstvenu i državnu porabu. Buduć da je uz
to netočan, indi i sve što se nanj osnovalo, osovljeno je uprav na
nesavršenom temelju ; to je i g. izvjestitelj tek iza nekoliko godina
uvidio, uvrstiv i ovoga med nepodpune popise (III. 48).

Posljednji narodni popis u Srbiji obavljen koncem g. 1866
(III. 47), med svimi dojakošnjimi popisi najobsežniji i prema osta-
lim najsavršeniji. Ovaj se popis odnosi na sve glavne momente
narodne statistike, nu žalimo što osim jednoga ostali su momenti
odveć pregledno predočeni, ili, kano što ifckazi o uzrastu (valjda
starosti) i zanimanju radi neBtašice vremena i pomagajućega osoblja
sasvime izostali. Uslied popisa od godine 1866 broji dakle Srbija
201.056 kuća, 1,215.576 (mužkih 626.220, a ženskih 589.356)
žitelja, koji živu u 2184 mjesta (38 varoših i 2146 sel*). Po tom
dolazi na 1 m. □ 2. 1 mjesta, a 1215 Btanovnika. Uslied posljed-
njega razmjerja spadali bi Srbija u red riedko napučenih država
(dakle Španije, Turske, Grčke), a biti će valjda u tom pogledu sa
sosjednimi zemljami balkanskoga poluotoka u nepretrgnutom savezu.
U izkazih absolutnoga. žiteljstva trebalo bi svakako pridati : đo-
ni a će žitelj stvo, kano bitni dio državne snage; jer ako se
»svaki stanovnik popisao gdje se zatekao", tada je neobhodno, da
se domaće žiteljstvo od tudjega razluči i napose označi. U osta-
lom mislimo, da se izkazi odnose na žiteljstvo domaće pritomno,
jer je pridodano plaćanje danka, predpostavljajuć, datudjinci niesu
na plaćanje danka obvezani, inače bi se lasno efektivno žiteljstvo
raznmievati moglo. Uslied ovoga popisa u Srbiji žive osim Srba
127.326 Vlaha (10%), ponajviše u okružju krajnskom (61%), cr-
Đorječkom (49%) i požarevačkom (34%) > a Cigana je ukupno
pobrojeno 25.171 ili 2 # 1%« Ovaj je popis odkrio žalostan pojav,

Digitized by CjOOQI€

250 P. MATKOVlĆ.

kojemu se nebi ni malo nadali te kojega bi državna uprava ozbiljno
uvažiti imala. Uslied izkaza znade naroda u Srbiji samo 4*2% pi-
sati, a med vlaškim je žiteljstvom povoljnije razmjerje nego med
srbskim; da se k izkazu pismenih dodao izkaz čitati znajućih,
bilo bi po svoj prilici razmjerje povoljnije. U tom dakle pogleda
spada Srbija med najposljednje države u Europi. E tomu izvjesti-
telj sumnja o točnosti ovoga razmjerja, po njegovom sudu imalo
bi to razmjerje jošte niže biti (!), jer je „mnogi kano pismen zabi-
lježen, a jedva će* Umjeti srednje pisati i računati. a Ovoj sumnji
lasno bi se doskočilo, naime da se dodalo izkaze o broju djece
za školu dorasle i one, koja ju polaze; ako bi se pronašlo povolj-
nije razmjerje Školu polazeće mladeži od izkazana razmjerja pis-
menih, tada bi to vladi bilo dokazom o lošem uspjehu školske
nauke, kojoj bi valjalo svojski doskočiti.

Gustoća žiteljstva varoškoga imade znatan upliv na razvoj obrt-
ničke i političke snage u državi. Premda su varoši sredotočja vise
obrtnosti i duševnoga naobraženja te imaju znatno veći politički
upliv, nego li seoska mjesta, u kojih nasuprot ima više snage fi-
zičke, to se ipak varoško žitelj stvo neda u mnogih državah od
seoskoga razlučiti, što je pojam varoši u različitih državah različit
Tim se manje dade u Srbiji razlučiti varoško od seoskoga žitelj-
stva, ne samo zato, što su srbske varoši (osim Biograda) posve
drugo nego drugdje po Europi , nu što varoško žiteljstvo u Srbiji
ponajviše o ratarstvu i stočarstvu žive. Uslied posljednjega popisa
pobrojilo se varoškoga žiteljstva 115.928 duša ili 9*5%. Al popis
je obavljen g. 1866, a broj se varoši navodi po zakonu od g. 1868.
Koji su razlozi na to prinukali — toga neznamo , kano što ni
razmjerja u kojem su varoši i mjesta prema prostoru pojedinih
okružja. Ako je broj varoši od g. 1868 osnovom za povisiti možda
razmjerje obrtnoga zanimanja, tada je ciela operacija, kano što je
gore istaknuto, na pogrješnoj premisi osnovana.

Miena ili kano što pisac zove pokret (mouvement, Bewe-
gung) žiteljstva osniva se na faktorih vjenčanja, poroda i pomora
i njihovih medjusobnih razmierjih, a pravilnost u toj mieni naj-
pouzdanijim je mjerilom za prosuditi državne i socijalne odno-
šaje. Ako uvažimo koli je na tanko svaki taj faktor razpreden,
umah pojmimo, zašto su države od vajkada točne izkaze o mieni
mnogo cienile. Koli su znatni za poznavanje naroda i njegovih
državnih i socijalnih odnošaja n. pr. podatci o absolutnom broja

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 251

poroda, te razmjerje poroda s jedne strane prema absolutnomu ži-
teljstvu, a s drnge strane prema pomoru, pa razmjerje poroda na
selu, po gradovih, broj nesrećne djece rodjene izvan braka itd.
Statistik bilježi stalni zakon o pretežnosti mužkih poroda, a pod-
jedno dokazuje da pomor najviše zahvaća nježnu djecu, od koje
istodobne iza četiri godine jedva polovica ostane žive; premda
pomor mužki spol više pokosi, pa ipak u docnijoj dobi su si oba
spola brojem jednaka. Statistik neiztražuje Bamo absolutni i rela-
tivni broj umrlih, nu i razmjerje pojedinih dobnih razreda, od no-
vorodjenca do umorna starca, razmjerje umrle zakonite i nezakonite
djece, mladića, djevojaka, muževa i žena itd., i uzroke njihove
smrti; kraj toga iztražuje razmjerje životne dobe i red umiranja.
Ova i mnoga druga osniva na točnih podatcih vienčanja, poroda i
pomora, kojim izkazora imali bi pravi izvori biti u tu svrhu u
svake župe zavedene crkvene knjige.

mieni žiteljstva, tom toli znatnom statističkom momentu na-
lazimo u cielom zborniku srbske službene statistike samo izkaze
za god. 1862, premda su u Srbiji zavedene crkvene knjige g. 1836,
od koje se godine bilježe vjenčanja porodi i pomori. S obzirom
na važnost izkaza o mieni žiteljstva sudimo, da je neobhodno bilo
priobćiti podatke o svakoj godini, jer su daleko znatniji za upravu
i nauku nego li srednje ciene zemaljskih proizvoda. Uz izkaze o
mieni žiteljstva za g. 1862 očekivasmo poput uvoda bar pregledne
podatke i od minulih godina, jer izkazi o jednoj samo godini bez
saveza 8 minulim vremenom slabom su podlogom za upravna, znan-
stvena i praktična iztraživanja. Drugo se tu nameće pitanje, dali
su izkazi, kojim su jedini izvori crkvene knjige točni i podpuni ;
jer stvar je dokazana, da u mnogih državah, gdje su župnici bez
kontrole upravne vlasti izkaze sastavljali, kraj naj savršenijih na*
pataka, bilo je bez broja pogrješnih izkaza. Tu nam nije posao
da iztražujemo uzroke takove površnosti — nu bog bi dao da je
u Srbiji bolje.

Uslied izkaza o mieni žiteljstva za g. 1862 (II., 1) dolazi u
Srbiji one godine jedno vjenčanje na 79 žitelja, isto dakle razmjerje
kano g. 1863 u Hrvatskoj, Slavoniji i vojničkoj Krajini. Osim ab-
solutnoga broja nesaznajemo drugih razmjerja o vjenčanih. Da su
izkazi savršeni, imali bi povrh toga izkazati starost i vjeroizpo-
viedanje vjenčanih, pa razrediti vjenčanja mladenaca s djevojkami,
udovaca s udovicami, udovaca s djevojkami, a mladenaca sudovi-

Digitized by CjOOQI€

252 P. MATKOVIĆ.

čami. Ovi su izkazi s toga znatni, jer su u tiesnom saveza sa
razmjerji poroda. U Srbiji se rodilo g. 1862 svega 45.071 (mužk.
23.162, a žen. 21.909) diete, ili na 100.000 žiteljah dolazi 4146
novorodjenih, od prilike isto razmjer] e, koje g. 1863 i u dolnjoj
Austriji; izmed rodjenih bilo je svega 110 ili 0.2°/ o nezakonitih,
najniže razmjerje Sto je u Europi do sele izkazano. Med ovimi
izkazi izgledasmo podatke o porodih po mjesecih i vjeri, izkase
o mrtvorodjenih, nebi li se potvrdilo da je. i u Srbiji razmjer
mužke djece mrtvorodjene posve drugi nego Što je živoro-
djene; a napokon manjkaju podatci o blizancih i trojcih. Umrlo
je iste godine u Srbiji svega 42.913 (m. 23.013, ž. 19.899) ži-
telja, ili na 100.000 žitelja 3.947 umrlih, od prilike isto razmjerje
kano g. 1863 u Hrvatskoj i Slavoniji. Osim absolutnoga broja
umrlih i spolnoga razmjerja manjkaju podatci o pomoru djece, o
pomoru po mjesecih, o uzrocih smrti, o nasilnoj ili nenaravnoj
smrti, a osobito o starosti umrlih, toli znatnom statističkom mo-
mentu za naučne i praktične svrhe. Izkazi pako o mieni žiteljstva
biogradskoga od iste god. 1862 (I. 10) na toliko su podpuniji, sto
su brojevi vjenčanja, poroda i pomora bar po vieri i mjesecih
poredani. Sva dakle znanstvena iztraživanja, koja se osnivaju na
mieni žiteljstva, za sada su glede Srbije nemoguća, jer su podatci
o jednoj samo godini priobćeni, a uz to niesu onako svestrano is-
traženi da bi današnjim zahtjevom zadovoljavali. K mieni žitelj-
stva u Širem smislu spadali bi napokon podatci o doseljivanju
i iz s elj iva nj u, te prem da se poimence doseljivanje toli is-
tiče, neimade mu izkazom nigdje ni traga. To nas vodi, prije Sto-
se rastanemo s narodnom statistikom, na prirast ili množenje ži
teljstva, kojim se momentom g. izvjest. osobito zanima, jer je u
svakom popisu prirast žiteljstva na široko izvodio.

Temeljno je pravilo statističke nauke, da je prirast žiteljstva
ruzultatom više u isti čas djelujučih faktora. Ponajprije valja po-
redati brojeve pomora s brojevi poroda, razlika med ovimi brojevi
mjerilom je za prosuditi relativni napredak država, na koliko
se u obće mogu u tora pogledu pojedine države medju sobom po-
redjivati. Iz poznatih razlika medju brojem poroda i pomora, do-
seljivanja i izseljivanja sKedi, da žiteljstvo u Europi raste. Al
pravilni i trajni prirast nevisi jedino o bezuvjetnom množenju
viškom poroda, nu pače o raznovrstnih uzrocih, a navlastito o sred-
njoj dobi ljudskoga života i o kulturnom napredku naroda; s toga

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 253

se hitro i trajno množenje naroda smatrati može takodjer znakom
povoljnih narodo-gospodarstvenih odnošaja države. Da se iztraži
prirast žiteljstva treba uz točno poznavanje kulturnih i narodo-
gospodarstvenih odnošaja, navlastito i točnih izkaza o narodnom
popisa, pa o razmjerju vjenčanih, rodjenih i umrlih, o srednjoj
životnoj dobi te o doseljivanju i izseljivanju, ne samo o kojoj go-
dini, nu o nekoj cieloj dobi. O shodnosti Biischingove ili kompa-
rativne metode u statistici, koja izvjest. toli često rabi, nam je
primietiti, da komparativna metoda osobito je koristna za školska
predavanja ; u znanstvenih pako iztraživanjih poredjivaju se medju
sobom samo oni narodi, kojih je kulturni, državni i socijalni od-
nošaj jedan te isti. Jer inače bi poredjivanjem na prosto samih
brojnih razmjerja omjerili po istom mjerilu n. pr. prenaobraženi
ali previjani europski zapad, gdje žiteljstvo za '/ 2 do 3/4 postotka
godišnje raste, sa srednjom Rusijom, gdje je prirast na godinu do
1 Vj %> gdje žive jedan te isti prostodušni narod, jedan po po-
rieklu i vjeri uz bitno različite državne i socijalne odnošaje nego
sto su europskoga zapada.

Na koli čvrstih temeljih su osnovana izvjestiteljeva iztraživanja o
množenju srbskoga žiteljstva pokazati će nekoji primjeri. Prije svega
nam je opaziti, da se iztraživanja pogotovu na samih popisih osni-
vaju. Po izvjestnom računu (I, 96) brojila je Srbija kano god.
1804 tako i god. 1829 isti broj stanovnika, naime 500.000, pri-
mjećujuć „za dvanaest godina ratovanja za slobodu nadjoše se na
koncu tako jaki, kano što bijahu prije rata. Od god. 1820 do
1855, za 35 godina priraslo je dakle žiteljstvo po dojakošnjih popisih
od po na jedan miliun stanovnika, dakle 2% godišnje.«« Uzpore-
djujuć u tom pogledu Srbiju s Bosnom tvrdi se dalje, da je Bosna
g. 1807 po svjedočanstvu nekoga francezkoga činovnika brojila
po miliuna pravoslavnih Srba te da uprav toliko i danas broji.
Po tom je pritisk samosilja turskoga zaprekom, što bosanski Srbi
niesu od god. 1807 brojem prirasli. Na ovo posljednje valja nam
primetiti, da zemlja, u kojoj jošte nigda nebi točno popisano ži-
teljstvo ni nemože biti predmetom statističkoga poredjivanja, jer
je broj bosanskih Srba po francezkom činovniku ravno tako —
ako ne većma — hipotetičan, kano što i današnji podatci, po kojih
broji Bosna, Hercegovina i Novi pazar svega skupa nješto preko
po miliuna pravoslavnih Srba. O prirastu žiteljstva u Hrvatskoj i
Slavoniji nemože biti na toliko govora, što dosele jedan točni po-

Digitized by CjOOQI€

254 P. MATKOVIĆ.

pia imademo, naime od g. 1857, prijašnji pako hrvatskoga naroda
popisi spadaju, ako ne u red srbskib, to pogotovu u red bosan-
skih popisa. Da je Hrvatska i Slavonija u žiteljstvu za 30 godina
(1827—1857) li 2a 5000 duda prirasla, i to Sriem Niemei, a Pri-
morje Talijani, to nam je dokazom koliko se gospodin izvjestitelj
obazirao u svojih iztraživanjih na statističku kritiku. U istom se
smislu tvrdi na drugom mjestu (II, 12), da Hrvatski i Srbski narod
u BoBni, Hercegovini, staroj Srbiji, Crnoj gori, Dalmaciji, Hrvat-
skoj, Slavoniji, Bačkoj, Banatu i vojničkoj Krajini od dvadeset po-
sljednjih godina ništa nije brojem narastao. Pitamo što vriede ta«
kova poredjivanja sa zetnljami, kano što su turske, o kojih neimade
popisa, a kamoli točnih podataka o mieni žitelj stva? Grlede Dal-
macije i Krajine ne bi čudo bilo, da bi izvjestiteljeva tvrdnja
stala, što mi absolutno niječemo, jer Be tu nije obaziralo na od-
nošaje naroda živućega u Krajini i Dalmaciji, ondje na nerazmjerni
krvni porez, a ovdje na pomorstvo te izseljivanje.

U posljednjem narodnom popisu od g. 1866 opet se razpravlja
o prirastu srbskoga žiteljstva. U prvom izkazu (HI, 103) prikazuje
se prirast od god. 1846 do 1866, što su ova dva popisa razmjerno
najtočnija, jer su Cigani oba put pobrojeni. Usljed toga pokazuje
se prirast za dvadeset godina po 1*4% godišnje, tješeć se gosp.
izvjestitelj, što imade preko Save krajeva, poimence biskupija
djakovačka, gdje se po gotovu narod brojem nikako nepomiče.
Što se pako ima držati do šematizma kano statističkih izvora,
kazano je na drugom mjestu (Rad. UI str. 211). Drugim izkazom
nastoji se dokazati kako se narod u Srbiji od g. 1833 do 1868
množio ; za godine pako u kojih ne bi popisa, izračunano je po
poreskih glavah, višku poroda i doseljivanju ; žalimo što su ti izkasi
imenito o porodih i doseljivanju tajnom ostali. Nadalje se doka-
zati trudilo, „da se narod za prvih 26 godina više nego udvojio,
a za posljednjih 26 godina nije ni u pola više jači; da je prirast
jednak ostao, brojila bi Srbija g. 1870 preko dva miliuna žitelja,
a ovako ako 1,300.000 pokaže lepa će sreća biti." Za tiem se
izvodi, da je „pored opale jačine množenja i moral naroda u po-
sljednje vreme posrnuo, što se poninožiše kradje, paljevine, uboj-
stva i druga družtvena zla." Tim bi od prilike broj zločinstva a
onoj mjeri rastao, u kojem prirast žiteljstva pada ; dočim statistika
uprav obratno dokazuje : živim je primjerom Engleska, Franceska
i sjedinjene države sjeverne Amerike, a uzroci su tomu razno-

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 255

vrstni, medju koje i žiteljski odnošaji spadaju. Tu bi se imalo
dokazati točnimi izkazi od više godina, da broj počinjenih zločina
raste prema nazadku prirasta. Pitanje bi tada nastalo, da li je
uzrok prirastu zločina nazadak u množenju žiteljstva, ili nastavši
socijalni odnošaji, koji uplivaju na prirast zločina, a tim i na na-
nazadak žiteljskoga prirasta.

Nadalje poredjuje se prirarst žiteljstva u Srbiji s ostalimi europ-
skimi državami, te med ostalimi izkazuje se kod Rusije, u kojoj
je izvjestitelju popis ljudstva izpod svake kritike (!), da žiteljstvo
godišnje za 0. 9% raste. U tom pogledu upućujemo na Bušenovo
djelce (Bevolkerung des russischen Eaiserstaates, Gotha 1862),
navlastito glede točnosti ruskih popisa na uvod, a glede prirasta
na izkaz X (str. 76, 77) gdje je na tanko dokazano, da žiteljstvo
u Rusiji u obće za 1 . 44% godišnje raste.

Ova poredjivanja Srbije glede žiteljskoga prirasta s ostalimi
europskimi državami spadala bi prije u školsku statistiku nego li
u organ, kojemu je posve drugi zadatak nego školskih predavanja
Ova se poredjivanja prikazuju kano da bi n. pr. poredili gustoću
žiteljstva u dvih državah te pronašli, da na milji četvornoj žive u
jednoj 800, a drugoj 5000 duša; može li se s toga razmjerja iz-
voditi, da je prva država prema drugoj riedko naseljena? Nipošto.
Jer da se točna paralela izvede treba u račun uzeti gospodarstvene
odnošaje zemljišta, podneblja i sve raznovrstne odnošaje, koji upli-
vaju na život ljudski. Strogom analizom svih tih pojava možda bi
do uvjerenja došli, da je priedjel od 800 duša relativna žiteljstva
gušće napučen od drugoga, koj može jošte jedan put toliko ži-
teljstva prehraniti, dočim prvi strada uprav radi izobilja stanov-
nika. Ili ako spazimo, da neki narod plaća po 5 stot, na dušu
svakojakih nameta, a drugi po 20, može li se po tom uztvrditi,
da je drugi prema prvomu obterećen ? Nikako ; jer da se izvodi
točan rezultat valja svestrano ispitati, što uzmože onaj, a što ovaj
narod plaćati i t. d. Napokon savršuju se ova iztraživanja o pri-
rastu 8 ustrojstvom francezkoga parlamenta i dnevni čami njegovih
članova, da li to kano i mnoge podobne episode iz bojne historije
spadaju na prirast žiteljstva — prepušćamo uvaženju iztražiteljevu.

Blagostanje države i naroda nezavisi toliko od bezuvjetna mno-
ženja viškom poroda, koliko o srednjoj dobi životnoj; jer imade
slučajeva da žiteljstvo manjim brojem poroda trajnije raste, nego
li razmjerno velikim brojem poroda, kadno je velik pomor za-

Digitized by LjOOQlC

256 P. MATKOVIĆ.

hvati. Pogledom na ove opazke o iztraživavju žiteljskoga prirasta
u Srbiji, žalimo muku i trud, što je uloženo na toli neplodne de-
dukcije; zaslužnije bilo bi, da se umjesto toga priobćilo točne is-
kaze o kojih budi drago žiteljskih i državnih ođnošajih, jer tim bi
se znatno više koristilo naučnim i praktičnim svrham, nego rezul-
tati osnovanimi na imaginarnom temelju«

Iz obsega statistike gospodaretva ili zemaljske produkcije dolazi
izvješće opoljsko-privrednoj radnji primjerne ekono-
mije u Topčideru od g. 1857—1862. (I. str. 10). Ako je sta-
tistika gospodarske produkcije svakoj državi znatna, tim je potreb-
nija Srbiji, jer joj žiteljstvo mal da ne o samom gospodarstvu žive.
Ako li se vlada za koju granu statistike brinuti imala , to bi joj
statistika gospodarstva k srcu prirasti imala , jer joj je ključem
narodno-gospodarstvenih i financijalnih svrha. U tom izvješća ne-
čitamo drugo nu količinu posijana i požnjevena žita, te koliko je
oka na svakom urodilo jutru. Evo statistike uzorna gospodarstva
u najprimitivnijem obliku. Temelj pako, na kojoj se statistika o
zemaljskoj produkciji osnivati ima, izkazi su o izmjerenom prostom
plodovita tla , i razredbi po težitbah , bez toga je svako narodno-
ekonomično i financijalno iztraživanje posvema imaginarne naravi.
Po tom čitajuć izvješće „o vrednosti nepokretnoga ima-
nja u Srbiji g. 1863" (II., 22 — 93) mišljasmo sprva, da je a
tom upletena bar od prilike količina plodovita tla, razredjena po
težitbah, i količina zemaljske produkcije. Al se umah uvjerismo,
da je svakolika ova statistička operacija za cielo naravi financi-
jalne ili fiskalne, naime u svrhu plaćanja poreza. Obsešni uvod
ovoga izvješća odnosi se na historiju danka i poreza, a mnogo
toga spada više na historiju srbskih ratova , nego li na poreze i
daće. Uslied izkaza iznosi vriednost nepokretnoga imanja u Srbiji
ukupno 19,515.749 dukata, koja se vriednost osniva na procjeni u
svrhu fiskalnu. Nije nam tu posao da ocjenjujemo dotični financi-
jalni zakon i način izvadjanja; vlada srbska najbolje pozna mate-
rijalne odnošaje svojega naroda, koj će s druge strane osjećati,
da li je porez razmjeran prihodu njegovih nepokretnina.

Razmatrajuć cielu tu operaciju sa stanovišta statističke nauke
usudjujemo se primietiti, da se ta operacija osniva na hipotetičnoj
a nipošto matematičkoj osnovi. Jer uzeo se francezki ili kojemu
budi drago postupak za osnov, odielile se ili neodielile kuće od
zemalja, al prvo i poglavito jest, da se zemlja katastralno

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 257

izmjeri, to je pravi i jedini temelj podobnih statističkih iztraživanja.
S toga su sva poredjivanja imovine srbske s drugimi državami
ravno tako — ako ne jošte više — imaginarna, kano Sto ona gle-
deć na žitelj 8 tvo.

Buduć da je trgovina jedan od najznamenitijih momenata u ži-
vota naroda, 8 toga je naravno da je civiliziranim državam mnogo
stalo do poznavanja trgovine i njezina razvoja. Nutarnja trgovina
na toliko je znatna, što obsiže zamjenu proizvoda unutar medja
državnih, te pokazuje koliko narod troši. Točni statistički izkazi
o nutarnjoj trgovini skopčani su s tolikimi težkoćami da ih je go-
tovo nemoguće voditi; jer se nutarnja trgovina kreće po različitih
domaćih putevih, njezina djela idu iz ruke u ruku, od mjesta do
mjesta i vrlo riedko se kad službeno pobilježe. U istočnih i jugo-
istočnih krajevih Europe uvažiti valja glede nutarnje trgovine saj-
meni promet znatnijih trgovišta, što se tim primitivnim načinom
tamošnje žitelj s tvo potrebami obskrbljuje. Buduć da je taj promet
samo na nekoje točke stegnut, pa što se riedko kada može koli-
čina prometa točno označiti, s toga se izkazi o sajmenom prometu
nemogu nazivati statistikom trgovine Okret unutrašnje trgo-
vine Srbije u god. 1861, 1862 i 1863 (I. 98, II. 18) odnosi
se jedino na promet stoke na znamenitijih trgovištih. Tim su u
savezu izvješća o srednjih i mjesečnih cjenah zemalj-
skih proizvoda u Srbiji za g. 1862, 1863 i 1864 (1.21, 62,
U 116, III. st. L), a odnose se na varoška tržišta. Ovi tržištni
izkazi o cjeni hrane, pića, goriva itd. nemogu se medjutim nazi-
vati statistikom trgovine , jer i njim manjka glavni statistički mo-
raenat, naime količina prometa. U ostalom su ovi tržištni izkazi
ili statistika ciena i državnoj upravi i trgovini od koristi, a biti
će koristnije kadno se jednom Srbija katastralno izmjeri, jer će
se uz ovakove cienike i pomoćju izvješća o ljetini lasnije izraču-
nati vrednota produkcije i razprodanih plodina. S druge su strane
ovi cjenici za sada inajije znatni, što manjkaju podatci, na koje
ciene plodina vele uplivaju. Da bi htjeli iztražiti, u kojem su n. pr.
odnošaju u Srbiji razmjerja vjenčanja, poroda i pomora prema cie-
nam plodina, to je za sada nemoguće izpitati , jer su dosele samo
o jednoj godini priobćeni izkazi vjenčanja, poroda i pomora.

Vanjska trgovina, prolazila željeznicami ili drugimi putevi po
kopnu, ili na brodovih po moru, nadgleda ju u svih uredjenih
državah carinska vlast, koja vanjski promet radi plaćanja carine

K.J. A. xi. 17

Digitized by LjOOQlC

258 P. MATKOVIĆ.

bilježi. Carinski su izkazi dakle izvori, da se ociene odnošaji vanj-
skoga prometa, koji podatci tim bi točniji biti imali, što narodno-
«konomični i financijalni razlozi država nukaju na točno bilježenje
uvozne i izvozne trgovine. Kraj sve službene točnosti, često su ti
podatci dvoplatno orudje, jer je svim stran kam dosele za rukom
pošlo putem statističkih podataka ono dokazati, sto uprav sa svo-
jega stanovišta dokazati naumiše. Ako dakle statistik svaki sta-
tistički izkaz omjeri po najstrožijem pravilu kritike, tim većma
valja kritiku rabiti u trgovačkih izkazih, gdje stotinu uzroka dje-
luje, da se izazovu pogrješni podatci. To pako biva, ako se carina
neomjeri po teži, nu po očitovanju trgovaca; uz to se često pojav-
ljuju računarske pogrješke u sbrajanju i u razredbi trgovačkih
predmeta. Na sve se ove pogrješke u statistici trgovine valja oba-
zirati te svestrano ispitati vrela, a iza svega toga nameće se pi-
tanje, slažu li se ti podatci s odnošaji zemlje u obće, s razvojem
ratarstva i obrti dotične dobe, te napokon sa poznatom potrošbom.
Ako su n. pr. podatci o uvozu neke stalne robe ujedno s kolio
nom domaće produkcije od iste robe manji, nego li što je izvoz
iste dobe, tada je posljednji izkaz svakojako sumnjiv te izpitati
valja, da li je toliko preostalo robe za pokriti izvoz, ili odknd u
obće potiče taj očevidno sumnjiv izkaz.

Ob okretu spoljašnje trgovine u Srbiji priobćuju se tri izvješća
o god. 1862, 1863, 1863/4 i 1864 5 (I 102, II 93, III 1), s kojih
sliedi, da Srbija živahnu trgovinu tjera s Austrijom preko 13 pro-
laznih točaka, pa s Turskom preko isto toliko, a s Vlaškom preko
jedinoga Klado va. Za uvoznu su trgovinu najznatnija mjesta : Biograd,
koj trećinu ciele trgovine posreduje, pa Aleksinac, Radujevac i
ušće Drine, na ova mjesta idu tri četvrtine svega uvoza. Za uvozna
pako trgovinu najznatnija su mjesta: Mitrovica i Ram 8 Višnjicom.
U Srbiji izvozilo se svega skupa u vrednoti god. 1862 za 84*2
miliuna čaršijskih groša, g. 1863 preko 101 mil. čarš. groša, god.
1863/4 za 77-1 mil. čarš. groša, a god. 1864/5 za 89-5 mil. čarš.
groša. Najznatniji izvozni predmet je stoka, na koju odpada god.
1862 do 66%, g. 1863 do 69-2%, god. 1863/4 50-5%, a god.
1864/5 53-2%. Uvoz je pako iznosio god. 1862 preko 63-4 mil.
čarš. groša (20% odpada na kovine, 25% n* rukotvorine, a 157«
na kolonijalnu robu), god. 1863 uvozilo se u vrednoti za 78*8 m.
čarš. groša (19% kovnina, 24% rukotvorina), god. 1863/4 88-6
mil. čarš. groša (41.4% rukotvorina, kovnina 13%), a g. 1864/5

Digitized by CjOOQ1€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 259

95*9 mil. čarš. groša (rukotvorina 45'3%, kovnina 13 4%). Po tom
je vanjski promet Srbije bio god. 1862 za 20-8 mil. čarš. groša,
a god. 1862/3 za 222 mil. aktivan; god. pako 1863/4 za 11-5, a
god. 1864/5 za 10*4 mil. čarš. groša pasivan. Što je trgovina po-
sljednjih dviju godina prema god. 1863 . nazadovala pripisuje se
medj ostalimi novom carinskom cjeniku stupivšem u život 1
veljače 1864, jer je kontrola strožija, navlastito glede uvozne
finije robe.

Ako se kretanje trgovine jedne zemlje samo za se razmotri,
s toga se jošte neda prosuditi, da li je trgovina te zemlje u višoj
mjeri razvijena, ili je zaostala, da li njezin promet napreduje ili
nazaduje. U statistici u obće odlučuju veliki brojevi, razmjeija od
više godina, jer je zakon velikih brojeva, ujedno zakonom vjerov-
nosti, te što se samo iz opažanja dužega vremena istini priličan
rezultat izvoditi dade. Ako se o trgovinskom razvoju neke zemlje
točno i svestrano razpravljati hoće, valja poredjivati razmjerja od
dulje dobe, n. pr. najmanje 10- do 20godišnje izkaze, s kojih će
se pouzdaniji rezultat izvoditi, nego li s izkaza od koje godine.
Osobita je opreznost potrebita, ako se statistički i zkazi raznih ze-
malja izpituju i poredjuju ; jer premda se u novije vrieme izkazi
vode po ustanovljenih načelih statističkih kongresa, nu ipak se u
metodi popisa, a osobito u statistici trgovine usljed raznih cjenika
velike opazuju razlike, te se na neposredno poredjivanje trgovačkih
izkaza raznih država ni pomisliti nedade. U tom je slučaju zada-
tak statistika, različite elemente razno vratnih izkaza na istu mjeru
dotjerati, da budu istovrstni te da je komparativna statistika
moguća.

Iz izvješća Jakšićeva o statističkom radu Srbije, čitana u šestoj
sjednici statističkoga kongresa, držana god. 1867 u Florenciji, ra-
zabiramo, da povrh navedenih statističkih v radnja, priobćenih u
u ovih svezcih državopisa Srbije, izradjeno bi više znatnih stati-
stičkih razprava, med ostalimi : o javnih financijah, nastavi pučkoj
srednjoj i višoj, o statistici morala i dr. Možda su ta izvješća ne-
publicirana radi nestašice vremena i pomažućega osoblja, ili su
gdje drugdje priobćena. Da bi koj drugi službeni statistički organ
obstojao u Srbiji do navedenih svezaka državopisa, toga od nikud
nemogosmo saznati. Ako je dakle rečeni državo pi a jedini službeni
statistički organ Srbije, tada bi bilo naravno, da su i one ostale
statističke radnje u tom organu priobćene. Jer zadatkom je služ-

Digitized by LjOOQI€

260 v. jaoić.

benih statističkih organa, da je građja kano cjelina u jednom
djelu sakupljena, ne pako po raznih organih raztresena. Mi i pod
konac ove obznane opetujemo, što no gore pritnietismo, da bi si
g. Jakšić znatniju zaslugu za nauku stekao, da je umjesto ras-
pravljanja i kojekakvih dedukcija priobćio same po pravilih sta-
tističke kritike iztražene podatke, tim bi truda i vremena prištedio
te već sada priobćio, što će tek za koju godinu — možda osta-
rjelo — svjetlo ugledati. Europske države prihvatiše zaključke sta-
tističkih kongresa te izdaju vrh službenih izkaza i statističke go-
dišnjake, nu žalimo što takovomu organu do danas u Srbiji traga
neimade; jer se sadašnji državopis, kano što je dokazano, ni ob-
likom, ni sadržajem 8 inostranimi statističkimi godišnjaci uspore-
diti nemože. Mi se nadamo da će se i u Srbiji uvidjeti potreba
takova organa, u kojem će se svakolika gradja o Srbiji kano cje-
lina priobćivati, a pored toga može se nastavljati i sadašnji drža-
vopis, koj bi zastupao statistički časopis, kano što berlinski i bečki
statistički ured izdaje. Uzvišena pako srbska vlada , koja no je
osjetila potrebu statističkoga ureda te stupila u statističkom pogleda
8 ostalimi civiliziranimi državami u jedinstveni odnofiaj, neće pu-
stiti, da joj to gojence okržlja, da 8 nedostatka dovoljne pomoći
zaostane ; pače čvrstu gojimo nadu, uzdajuć se u odvažnost rečene
vlade, da će se i u Srbiji strukovnjački organ, naime statistička
komisija ustrojiti, koja će nastojati da joj budu vremenom publi-
kacije i oblikom i sadržajem ravne podobnim publikacijam u dru-
gih država. Dr. Petar Matković.

Cpncna 6H6jiHorpa<DHJa 3a h o b h j y k h> h hc e b-
hoct 1741—1867. CacTaBHO CTOjaH HoeaKOBHfc.
Ha cBHjeT H34ajio cpncKO yneHO 4pyuiTBo. y EHorpaav
1869, 8-hh XXXIV; 644.

Velik dug dugujemo piscu ove knjige, vriednomu prijatelju u
Biogradu, što sve do sada ne obznanismo našemu općinstvu nje-
gova djela, kojim steče liepo ime samomu sebi, hvala onomu uče-
nomu društvu , koje je knjigu svojim troškom na sviet izdalo, *
najpače koristi našoj književnosti. Dužnost naša, da se ovoina
trudu g. pisca prijateljski odazovemo, tim je veća, čim su redja
za sada još u hrvatskosrbskoj književnosti djela, u kojih im*
svieh kreposti, koje se od pisca ištu, da mu izadje posao valjan.

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 261

A bibliografija g. St. Novakovića, da umah iskažem sud svoj, iz-
rađjena je tolikom precizijom i kritikom, tolikom naučnom ozbilj-
nošću, da se vidi, kako je pisac znao, ne samo što će reći pisati
bibliografiju, nego je zadatku svome hvale vriednom stalnošću ostao
vjeran sve do kraja.

Da je g. Novaković djelom svojim doskočio veoma priekoj po-
trebi naše književnosti , znat će svatko, tko je i koliko razmišljao
o izvorih za historiju hrvatskosrbske književnosti. Kad sam ja prije
više godina izradjivao tek kratak nacrt naše literature, ne naidjoh
nigdje na toliko neprilika i zapreka, koliko želeći sastaviti sličicu
novije srbske literature od g: 1741 napried; pa tako se je za cielo i
g. St. Novaković već pišući svoju „i storiju srpske književnosti"
(g. 1867 u Biogradu, gled. Rad knj. I str. 236) podpuno uvjerio
o velikoj potrebi vrstne bibliografije za to doba srbske književ-
nosti. Ali od onog uvjerenja pak do svršenog posla vodi dalek i
trudan put, koji je g. Novaković u dosta kratko vrieme sretno
prevalio te tiem iznovice zasvjedočio svoju krasnu duhovnu snagu
i radljivost.

Kada koje novo djelo izadje na sviet, obično se najprije pita,
da li je pisac savjestno upotrebio sve izvore, po kojih mu može
djelo postati podpuno i vrstno. Za bibliografiju srbsku bješe prije
ovoga djela Novakovi će va tek nešto malo uradjeno, pak i to veoma
nekritički, tako da izuzam trnd SafaHkov, znatan po jednu čest
novije srbske književnosti, ostaju još samo tri godine 1856 — 1858,
bibliografski ispitane od Gj. Daničića, o kojima pisac koli istinito
toli iskreno govori, da „one mogu biti ugled za ovaku radnju, kao
što sam se i sam trudio, da ih sebi učinim ugledom u . Sto je oviem
priznanjem naš pisac radnju svoju u neku moralnu svezu doveo
sa svojim negdašnjim učiteljem, to služi na veliku čast njih obojici;
jer je djelo zbilja izrađjeno tako , da ne će ni učitelja ni učenika
zastidjeti. Sud, što ga uz to g. Novaković izriče o ostalih publi-
kacijah naravi bibliografske, naročito i o poznatoj našoj hrvatskoj
bibliografiji (str. IX), držan je posvem objektivno a sa sviem je
istinit. Mi bismo ga preporučili svakomu na uvaženje, tko misli i
gda doći u take prilike, da što god bibliografski saopćuje.

Nu kao što umije pisac pravedno suditi o vriednosti tudjega
rada, onako je i sebi jasno predočio granice svojega zadatka te
ih vrlo dobro izveo. Na pitanje, što valja uzeti u bibliografiju,
odgovara nam ovako : „Ja mislim , da valja uzeti sve one štam-

Digitized by CjOOQI€

262 v. jaoić.

pane eksemplare: knjige, zbornike, sveske ili sveščiće, novine ifi
listiće preko kojih su ljudi upotrebili štampu za službu svome
umnomu životu i' osjećanju, pa ma kojim uzrokom to bilo. Kri-
tička procjena ne može se uzeti za rukovodju u njoj ; svaka struka
valja da u bibliografiji obuhvata sve, sto se za nju makar kad
uradilo u onom periodu ili dielu književnosti, koji se bibliografički
opisuje, bez pitanja, je li ona dostojna imena struke ili vrste. Jer
u književnosti često ima vremeni, pa za dugo se pored mnoge
radnje u gdjekojoj struci ne nadje ništa, što bi se dostojalo imena
njezina, i jer bibliografijske tačne bilješke valja da su gradja, na
kojoj jedino istorik književnosti ili obrazovanosti može izricati
svoje priznanje ili svoju osudu ovome ili onom vremenu kulturnog
i književnog života narodnog. a Ovime je posve razgovietno ozna-
čen silni obseg bibliografije , te pisac rado priznaje i sam , da se
tomu u neku ruku idealnomu cilju podpune bibliografije nije u
svih dielovih svoje knjige jednako na blizu primakao. Ne može
se nego pohvaliti njegova kritička vjernost, što je svagdje, gdje
navodi knjigu, o kojoj istom preko drugih doznaje a sam je vidio
nije niti može za podpunost njezina naslova jamčiti, dodao poimence
i izvor; odakle je svoje rieči crpao. Ovako znamo Svagdje, gdje
još što nedostaje, a da se ova bibliografija popuni. Takovieh nedo-
stataka ima osobito u početku književne radnje naroda srbskoga a
polovici prošloga vieka: u tome dielu često ne ostaje piscu ništa
drugo, van da ponovi rieči Safarikove. Jedva da će se i gda više
i doznati.

Ali što bi i nedostajalo ovoj bibliografiji da bude podpuna, to je
pisac naknadio drugimi dobrotami svojega djela. Upravo pohvalili
kritičku vjernost Novakovićeve bibliografije. Tu se samo kaže, da
je svaka knjiga podpuno ispisana čitavim naslovom te istiem pra-
vopisom, kakav je u originalu; samo kod onieh knjiga, što su
štampane crkveniem slovima, upotrebio je pisac gradjanicu, ali mu
ja ni toga ne mogu odobr ti, van da je na to tjeran bio tipograf-
ski mi razlozi, što baš ne mislim. Vrlo su dragocjene bilježke, što
su kod gdjekojih redjih ili znatnijih knjiga dodane, te smo za njih
piscu osobito zahvalni: one nam mogu kad što za historiju knji-
ževnosti poslužiti kao zgodan kažiput. Da nije istina, kao što ža-
libože jest, da se bibliografija latinicom štampanieh knjiga ne može
pisati u Biogradu već samo u Zagrebu, željeli bismo, da bi bio
pisac u svoje bilježke dodao i po gdjekoju znatniju recenziju ili

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 263

kritiku, što je 8 naše, hrvatske, strane pisana na knjige srbske.
Pa to je i učinio koji put, kao n. pr. kod Banove Mejrime spo-
menuta je kritika Veberova, uvažene su recenzije iz Književnika, itd.;
a što nema toga više, to dokazuje tek, kako rekoh, istinu saraieh
Novakovićevih rieči, da se u Biogradu slabo može doći do onoga,
što je pisano u Zagrebu, kao što u Zagrebu možda još slabije do
onoga, što je štampano u Biogradu, Novom Sadu, Zemunu itd.

Za to ja i odobravam podpunoma, što je g. Novaković zadatak
djela svoga ograničio na bibliografiju srbsku, na bibliografiju knjiga
štampanih ćirilicom, o čemu on sam vrlo razložito govori na str. XX
i XXI. Ja ne nahodim u tome nikakove ekskluzivnosti već samo
priznavanje stvari onako kako su; bolje je od sitnijega početi te
nastojati na podpunost u užoj sferi , gdje je i možno dotjerati do
prilične podpunosti, nego li se prije vremena zalietati onamo, kamo
se sad još s jednoga kraja idući nikako doprieti ne može. Da pak
u g. Novakov ića ima i volje i pregnuća, 8 višega gledišta narod-
nog jedinstva prikupljati sve plodove umnoga rada našega naroda,
zvao se on hrvatski ili srbski, odazivao se iz Zagreba, Dubrov-
nika, Biograda, Novoga Sada, tko ne bi o tome inače uvjeren bio,
dokazuje mu liepi priegled srbske i hrvatske bibliografije za go-
dinu 1868 u Glasniku (knj. IX novoga reda) od istoga g. Nova-
kovića, gdje su jednakom vjernošću popisane i srbske i hrvatske
knjige. Ovo mišljah da mi valja spomenuti na obranu g. Novako-
vima napram kritici Legerovoj u Revue critique 1869 Nro. 139 i
napram oniem, koji su ono što je g. Leger plemenito misleći po-
griešio, izvrnuli u nezasluženo potvoranje.

U pomenutih granicah prikupljanu gradju, ukupniem brojem oko
3290 knjiga, mogaše pisac razrediti po hronologiji, po strukah i
po i meni h pisaca. On odabra prvi način kao najprirodniji i za sva-
koga literarnog historika najpoučljiviji. „Tako prevrćući list po list
ove knjige prati se vrlo lijepo postupni razvitak književnosti u . Ali
da ne bi nedostajalo i pregleda po strukah književnosti, taj je do-
dan straga tako, da su pod pojedinirai strukami sva djela, kako
pod koju struku spadaju, izbrojena tek po broju strana, gdje se
u knjizi nahode, i po broju mjesta, koje redom u knjizi zauzi-
maju. Sam sistem, po kojemu je taj pregled struka književnosti
i nauka izradjen, može biti da će od gdje koga kao duboko tilo-
zofičan pohvaljen, a od gdje koga kao nelogičan i pokudjen biti,
ja bih svakako volio, da se pisac nije za njim poveo, nego da je

Digitized by CjOOQI€

264 v. jagić.

zadržao na priliku onaj stari red, po kojem već toliko godina
Niemci sastavljaju svoje godišnje kataloge. Nu pisac kazuje i sam,
da taj „sklop" struka nije njegov, već da gaje uzeo od g. Kujundžića.
Iza pregleda po strukah ide spisak imena pisaca, koji se pominja
u knjizi, koji je vrlo pomno sastavljen te znatno podiže cienu
knjizi ; ovomu je pregledu dodan za dopunjenje još spisak imenA
onieh knjiga, koje su kako god drugčije bolje poznate, nego li
po imenu svoga pisca ili im se pisac čak i ne spominje; napokon
dolaze imena historijskih lica, izdavalaca i ostala, koja se osim
književne radnje pominju u ovoj knjizi". Svi oni pregledi, ako i
jesu jedni potrebitiji od drugih, ipak svjedoče o velikom trudu,
koji je pisac uložio u to svoje djelo, te o ljubavi kojom ga je iz-
radjivao i dotjerivao.

Jer je dobro uredjena bibliografija statistika književnosti, gdje
se može matematičkom precizijom izraziti njezino kretanje, od-
sječna produkcija, rastenje i opadanje, za to nije naš bibliograf
ni cifara s uma smetnuo, koje teku kroza čitavu bibliografiju,
s ovu i s onu stranu svake kolumne, tako da cifre s lieve strane
naznačuju broj djela u neprekinutom redu od početka do kraja,
a cifre s desne strane počimaju i svršuju sa svakom godinom, na-
značujući broj svieh svezaka, koje su izašle one godine. I o tome
dodana je na kraju djela statistička tablica, koja nam pokazuje,
da je na priliku u prvieh pedeset godina srbske književnosti, od
god. 1741 — 1791, literarna produkcija tako slaba bila, da ni na
jednu godinu ne dolazi do 10 knjiga, već cifra skače izmedju I
i 9, pače ima godina, kad no ne izadje upravo nijedna knjiga?
kao 1744, 1746—1752, 1756, 1759, 1769, 1778, 1779, 1782; a
drugieh pedeset godina, od god. 1792 — 1842, podigao se a izuzet-
kom god. 1795—1797 i 1824-1825, broj knjiga svake pojedine
godine iznad cifre 10, ali nigdje nije dopro do cifre 50 ; u g. 1843
do 1862 kreće se broj godišnjih knjiga izmedju 51 i 93, ali ne
dopire jošte do cifre 100 ; istom u posljednjih pet godina 1863 do
1867 prekoračio je taj broj ne samo cifru 100, nego posljednje
godine 1867 čak i cifru 200 te dotjerao do broja 205.

Ako već ovi brojevi puno izriču, koji se tek na vanjsku strana
literarne produkcije protežu (pokazuju bo samo, koliko je knjig*
izašlo), kamo li istom znatniji bi bili oni brojevi, koji bi izrađi-
vali medjusobne razmjere knjiga po tome, kakove su. Kako se
ova bibliografija na sve te važne momente obazire, mogli

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE. 265

bez velika truda doći do matematičke formule, kojom bi dojakoš-
nji karakter naše književnosti posve vjerno izražen bio. Ali ostav-
ljajući ovake , prem da vrlo koristne sinteze literarnoj historiji,
mislim da sam u kratko sve spomenuo, po čemu se može spoznati
velika literarno-historijska i naučna vriednost Novakovićeve biblio-
grafije te tko god ovo djelo potanje prouči, rado će sa mnom pri-
znati, da ova bibliografijska radnja g. Novakovića ne samo što ni
malo ne zaostaje za jednakimi radnjami inieh naroda, nego se čak
s najboljom te vrsti djeli sretno natječe. V. J a g i ć.

Treći izvještaj o sabiranju narodnih pravnih

o b i č a j a.

Pošto već izteće preko godine dana od kad posljednji put imah
čast oba vi es ti ti rodoljubivo općinstvo o napretku ovoga posla meni
povjerena, mislim da mi je dužnost da dadem na znanje i to što
je u ovomu smjeru učinjeno, od kako „drugi izvještaj u objelo-
danjen bi.

Odgovori na pitanje moga „Naputka" prispješe mi od sliede-
ćih lica.

Iz Bosne. Preko g. Klimenta Božića bivšega kancelara pruskoga
konsulata u Sarajevu, od mn. post. g. J. Murtića župnika u Sa-
rajevu. On odgovori na svako lik a pitanja „za puk po sredini
Bosne u opće, ali u kratko, jer ne imaše kada M . I po ovim kratkim
odgovorima vidi se, da je g. dopisnik izvrstan poznavalac običaja
predjela koji opisuje, pak bi vrlo željeti bilo da kad vremena bude
imao, da ih opširnije opiše. To je tim potrebnije što je Bosna za
nas i u geografskom obziru „terra incognita a a kako ne bi bila
a poznavanju odnošaja života koje ne mogu potpuno i točno znati
nego sami urodjenici. Preko navedenoga g. Božića od g. Koste
Hadžiristića iz Sarajeva. On nije na pojedina pitanja „Naputka"
odgovarao nego mu je on služio kao podloga u opće, te je pisao
odgovore u obliku slivenoga članka, i to prilično opširno. U tomu
članku ograničivši se na obitelj, nije dopr'o opisom svojim nego do
ženitbe, pa bi me veoma obradovalo kad bi i napredovao u tomu
opisivanju, ako će baš i u dosadanjoj formi, kad mu je lakše ; ja
Uh pak lako pri redakciji gragju razredio po planu zbornika.

Više nego iz ikakve druge zemlje, dogje mi ovoga puta odgo-
vora iz vojničke granice, a odgovorioci su ponajviše gg. učitelji.
Daj Bože, te se sva pobolja njihova subraća, i u ostalim našim

Digitized by CjOOQI€

266 DB. V. BOGIŠIĆ.

krajevima, u njih ugledala ! Do toga, nabrojmo radnja graničarska :
G. Matija Valić učitelj u Garčinu posla odgovore na svakolika pi-
tanja koja su u „Naputku". Odnose se kakoopisalac kaže: „s vrlo
neznatnim! iznimkami, na okolicu prvih 6 satnija brodske i drugih
6 satnija gradiške pukovnije." Opis je veoma opširan i može u
svakom obziru drugim na uzor, a piscu na čast služiti. Svadba
n. p. kao i svi čini koji je predhode i prate, takom su potpunošću
opisane, da u tomu još nikakav suradnik nije tako prostrane ruke
bio. Ni same melodije svadbenih pjesama ne zaboravi, nego ih
muzikalnim notama naznači. I g. Franjo Tićak kraljevski učitelj
u Staroj Pazuji (varadinske pukovnije), ako i negativno mnoge,
odgovori ipak na svakolika pitanja. Odgovori su njegovi tim za-
nimljiviji što se u njima obzire najviše na Slovake koji su nase-
ljeni u Staroj Pazuji.

O. Karakašević kr. učitelj u Dobrici (bjelocrkvanske pukovnije),
odgovori na pitanja odnoseća se na privatno pravo, u kratko ali
razgovijetno. Opis svoj osloni na običaje sela Dobrice i njezine okoline.

G. Dimitar Vurdelja kr. učitelj na glavnoj učionici u Titelu (šaj-
kaškog bataljuna) odgovori na pitanja počamši 66im pa sve do
178ga, dakle na 112 njih, a odnose se na užu familiju, na diobu
i na nasljedstvo. Odgovori su tako opširni, da već ovo što je po-
slao, koje tek trećinu „Naputka" namiruje, zauzimlje preko 15 pi-
sanih tabaka. Kad bude sve gotovo — što će, po piščevu obe-
ćanju do skora biti — moći će se svakako njegova radnja glede
bogatstva usporediti sa onom g. Vrče vica, koja do sada nije nikim
nadveličena bila. Podloga su opisu običaji koji živu n u većem
dijelu mjdsta ispod Velebita u ličkoj pukovniji. u

Mn. post. g. Stjepan Valdec župnik u Rakovcu posla odgovore
za svoju župu i okolicu njezinu, i to na prvijeh 131 pitanje „Na-
putka", koji se bave zadrugom do diobe njezine. Bilo bi veoma
željeti da bi nam vješta ruka g. pisca i ostale odnošaje dosadanjim
načinom opisala.

Iz Dalmacije odazva nam se ovaj put samo gosp. Milko Li-
cijanović slušalac filozofije na bečkom universitetu. On odgovori
u kratko ali vrlo razgovijetno za svoje rodno ostrvo Lastovo (u
jadranskomu moru okružja dubrovačkoga) skoro na svakolika pi-
tanja privatnoga prava, ali počamši tek 66tim t j. užom familioiu,
jer na Lastovu zadruge više nema. Osim toga odgovori i na dva*
desetak pitanja iz javnoga prava.

Digitized by CjOOQI€

KNJIŽEVNE OBZNANE 267

Osobito mi je milo što mogu javiti đa odgovori za koje tek
pred malo mjeseca obaznah, da mi presv. g. knez Ilija Đede Jan-
ković iz Zadra posla još pred godinu i po dana, te se bijahu
negdje izgubili, da se srećom opet nagjoše, jer mi onomadne bjehu
poštom predati. Odgovoreno je na malone svakolika pitanja pri-
ličnom opširnošću a uz to posve jasno i razgovijetno.

Od prijatćlja i poznav&čft koji mi obećaše sudjelovanje svoje,
napominjem samo narodnoga poslanika g. Stjepana Ljubišu iz
Budve i načelnika u ministarstvu prosvjete g. M. Milićevića iz
Biograda, i to radi toga, što znajući obojicu kao naj vještije po-
znavaoce svojih rodnih predjela, veliku važnost polažem na nji-
hovu radnju, te ih prijateljski molim da izvole čim prije obećanje
svoje ispuniti.

Pred 7 — 8 mjeseca dana javiše se 4—5 rodoljuba iz Hrvatske
uredništvu „Novoga Pozora" da bi im se poslao „Naputak", jer bi
radi — svaki za svoj kraj — na nekolika pitanja odgovoriti: i
traženi „naputci" biše im poslani. Ne budući do sada od njih ni-
kakva odziva prispjelo, gospodin bi me urednik bivšega „Pozora"
a sadanjega „Zatočnika" veoma obvezao, a i stvari samoj ne malo
koristio, kad bi tu gospodu ili sam zamolio da čim prije odgovore
pošalju, ili pak meni njihova imena priopćio, da bih ih tako ja
sam moliti mogao.

Ko bi želio i najmanji prilog za ovu radnju poslati, te bi za taj
posao „Naputak" trebao, može ga besplatno dobiti, kod sekre-
tarijata jugoslav. akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, kod
potpisanoga i kod slav. uredništva slijedećih novina: „Zukunft" u
Beču : „HapoAHOcrb" u Bukureštu, „Novice" u Ljubljani, „HfeoAa"
i „Bhaob AaH" u Biogradu, „3acraBa" u Novom Sadu, „Zatočnik"
u voj. Sisku i „Narodni list" u Zadru.

Blagodareći najtoplije u ime akademije svoj gorenabrojenoj go-
spodi suradnicima i posrednicima na njihovu nastojanju, molim
najuljudnije svekolike rodoljube koji već započeše, ili namjeru
imaju započeti raditi u ovomu poslu, da izvole čim prije dovršiti
svoju radnju i poslati je jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjet-
nosti u Zagrebu, jer će se prva sveska do skora početi za izdanje
pripravljati.

Mole se svekolike jugoslavenske novine da ovaj izvještaj izvole
u svoj list uvrstiti.
U Beču 25 oktobra 1869. Dr. V. Bogišić.

Digitized by CjOOQI€

IZVODI IZ ZAPISNIKA

JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

Glavna skupština 25 listopada 1869.

Predstojnik dr. Fr. Bački; pravi članovi: dr. J. Šloser, dr. P. Muhić,
dr. B. Šulek, J. Torbar , V. Jagić, S. Ljubić, M. Mesić, Fr. Kurelac, J.
Jurković, dr. P. Matković, tajnik Gj. Daničić.

Proračun za godinu 1870, po § 33 poslovnoga reda sastavljen,
bi pregledan i potvrdjen.

Svečana sjednica 28 listopada 1869.

Predstojnik dr. Fr. Bački ; pravi članovi : dr. J. Šloser, dr. P. Muhić,
dr. B. Šulek, A. Veber, J. Torbar, V. Jagić, S. Ljubio, M. Mesić, Fr.
Kurelac, J. Jurković, dr. P. Matković, tajnik Gj. Daničić.

Poslije besjede kojom predsjednik pozdravi zbor, pročita tajnik
izvještaj o radnji i stanju jugoslavenske akademije za prošlih go-
dinu dana; za tiem pravi Član g. V. Jagić čita razpravu o tru-
badurih i najstarijih hrvatskih liricih (vidi Rad IX).

Sjednica fllologičko-historičkoga razreda 25 studenoga 1869.

Predstojnik dr. Fr. Bački ; pravi članovi : V. Jagić, S. Ljubić, dr. P.
Matković, Fr. Kurelac, tajnik Gj. Daničić.

1.

Pravi član Gj. Daničić predade po rukopisih koji su mu bili
pristupni „Stefanita i Ihnilata" i „muku blaženoga Grozdija.'

2.

Na ponudu družtva za povjestnicu jugoslavensku od 17 veljače
o. g, da bi akademija izdala na sviet završetak djela Marina
Sanuda: „Rapporti deila republica Veneta coi Slavi meridionali,*
koje je počelo izlaziti u Arkivu istoga družtva, ili da bi dala po-
lovinu štamparskoga troška, odlučeno bi, da svršetak toga djela
svakako treba da izadje ondje gdje je izašao početak, t. j. u
„Arkivu" rečenoga družtva, i po tom da za nj nije potrebna po-
moć jugoslavenske akademije.

Digitized by CjOOQI€

IZVODI IZ ZAPISNIKA. 269

3.

Tajnik javi, da je fotograf Stanđl poslao nekoliko eksemplara
fotografije od grobnoga kamena, na kom se čita ime kralja Zvo-
nimira. Na to bi odlučeno predložiti skupnoj sjednici, da se ime-
novanomu fotografu dade 25 for. u ime troška koji je imao trudeći
se da ovu dragocjenu starinu fotografski snimi.

Skupna sjednica 28 studenoga 1869.

Predsjednik dr. Fr. Bački; pravi članovi : dr. P. Muhič, dr. J. Šloser,
J. Torbar, V. Jagić, S. Ljtibić, M. Mesić, Fr. Rurelac, J. Jurkovič, taj-
nik Gj. Daničič.

1.

Sva tri razreda javiše, da su dojakošnje svoje predstojnike i za
iduću godinu potvrdili, i to razred filologičko-historički dr. Fr.
Račkoga, filosofičko-pravoslovni dr. P. Muhića, matematičko priro-
doslovni dr. J. Šlosera.

2.

Odobrena bi odluka filologičko-historičkoga razreda da se tiska
rasprava pravoga člana I. Brčića, čitana u javnoj sjednici od 20
listopada, i članci pravoga člana Gj. Daničića „Stefanit i Ihnilat"
i „muka blaženoga Grozdija".

3.

Odbor za Matičine poslove predade izvještaj o svojoj radnji, u
kom javlja da su prihodi od „Vienca" prema trošku još jednako
tako mali, da će sav godišnji prihod Matičin (za koji se u osta-
lom još ne zna upravo koliki je, jer još nije po ugovoru prijavljen
akademiji) jedva doteći, da se podmire svi ovogodišnji troškovi na
„Vienac", nego će po svoj prilici nekolike stotine forinti ostati da
se podmire od prihoda za drugu godinu; da je toga radi odbor
razmišljao ne bi li valjalo prekinuti izdavanje „Vienca", ali ispo-
rediv pomenutu novčanu žrtvu sa potrebom naše književnosti, kojoj
dobar beletristički list treba, kao i sa plodom, koji se već sada u
liepu napredovanju i razvijanju beletristički h sila ukazuje, došao
je do uvjerenja da svakojako treba još za godinu dana taj posao
nastaviti i pokušati ne će li mu se i novčana strana na bolje okre-
nuti; po tome predlaže: da akademija odluči, da se izda-
vanje „V ienca". nastavi god. 1870 — Dalje u iz veštaju javlja
odbor da bi svakako trebalo „Viencu" promieniti urednika; ali da
je sadašnji urednik u ugovoru zadržao sebi pravo da ako bi Matica
prestala izdavati „Vienac", koncesija na taj list pripadne njemu,
od kuda zemaljska vlada izvodi da dokle Matica izdaje „Vienac a
dotle ga samo sadašnji urednik može uredjivati, osim ako bi se on
sam toga odrekao; — dalje da je sadašnji urednik pripravan od-
reći se toga ako bi mu se dalo 150 for., i da je mnogo bolje pri-
stati na to nego li ostaviti izdavanje „Vienca" i početi nov list;

Digitized by CjOOQI€

270 IZVODI IZ ZAPISNIKA.

po čemu predlaže odbor: da se pomenuta naknada dade
sadašnjemu uredniku i na njegovo mjesto da se na-
dje drugi. — Oba ova priedloga biše odobrena, a pojedinosti,
koje se još u izvještaju predlažu, ostavljene biše odboru, kojemu
preporučena bi štednja gdje god može biti.

4.
Pročitan bi dopis ravnateljstva Matice ilirske od 20 studenoga
kojim se javlja: 1) da prihoda matičinih koji se mogu upotrebiti
na književne svrhe godine 1869 i 1870 ima za svaku godinu
1423 for., 2) da od Draško viceve zaklade za izdavanje nagrada
za pučke knjige ima na razpo laganju za ovu 1869 godinu 766 for.
40 V, nvč., i priobćuje se oporuka pokojnoga zakladatelja o da-
vanju rečenih nagrada. — Odlučeno bi da se u smislu te oporuke
razpiše nagrada od pomenutih kamata ove godine za djelo koje
se posije do svršetka ožujka 1870, a po tom da se to čini redovno
svake godine.

Sjednica fllologičko-historičkoga razreda 22 prosinca 1869.

Predstojnik dr. Fr. Bački; pravi članovi istoga razreda: V. Jagić,
S. Ljubić, M. Mesić, Fr. Kurelac, dr. P. Matković, tajnik Gj. Daničić,
članovi drugih razreda: dr. P. Muhić, J. Torbar, A. Veber.

1.
Pravi član Fr. Kurelac čita razpravu „o imenih drveća,
sikarja i dubravlja," za koju bi odlučeno da se štampa u
„Radu tt .

2.
Čitana bi razprava počastnoga člana dr. Fr. MikloŠića „o Ma-
riji kćeri despo tiče Angjeline i o K onstantinu Aria-
nitu", za koja bi odlučeno da se štampa u „Radu".

3.

Primljena bi od g. Crnčića razprava o krčkom statutu
s popravljenim tekstom toga statuta, i kako je još prije bila pre-
gledana u odsjeku historičkom, odlučeno bi da se odkupi tekst
8 onim dielom razprave koji o njem govori, pa da se upotrebi
kad se stane štampati zbornik pisanoga prava jugoslavenskoga.

Skupna sjednica 30 prosinca 1869.

Predsjednik dr. Fr. Bački; pravi Banovi: dr. J. Šloser, dr. P.
Muhić, J. Torbar, V. Jagić, S. ljubić, M. Mesić, tajnik Gj. Daničić.

1.
Odobrena bi odluka razreda fllologičko-historičkoga da se tiskaju
u Radu razprave pravoga člana Fr. Kurelca i počastnoga člana
dr. Fr. Miklošića, čitane u javnoj sjednici 22 o. m.

Digitized by CjOOQI€

IZVODI IZ ZAPISNIKA. 271

2.

Pročitan bi izvještaj odvjetnika g. M. Mrazovićao stanju „Asso-
ciazione Dal matica u , u kom se dokazuje da je aktivno stanje toga
družtva 233.606 for. 8 nvč., a pasivno 427.826 for. 57 nvč., te
se predlaže da se u pomoć pozove c. k. narajestničtvo dalmatinsko
da po zakonu od 20 stud. 1852 pronadje zloporabe administra-
tivne toga družtva. Odlučeno bi opunomoćiti g. Mrazovića da u
tom poslu zastupa akademiju.

3.

Pročitan bi dopis ravnateljstva Matice ilirske od 21 o. m., u
kom se po odluci glavne skupštine priobćuje molba da jugosla-
venska akademija „izvoli izmakom godine 1869 dostaviti matici
ilirskoj detajlirani i dokazi obrazloženi račun o cjelogodišnjem po-
trošku na beletristički, matičinom podporom izdavani list „Vienac",
priloži vši podjedno i priepis ugovora, koji postoji izmedju akade-
mije i g. Gj. Deželića radi uredjivanja istoga lista« u

Odlučeno bi odgovoriti : da u tom što Matica ilirska ne čekajući
da se svrši godina 1869, pa da vidi hoće li i kako će joj akade-
mija sama od sebe javiti što je iste godine činila s prihodi njezi-
nim^ na književne svrhe odredjenimi, ište račune, kojih u ostalom
po ugovoru i ne vodi akademija nego Matica sama, — i što na-
suprot čl. 3 istoga ugovora ište ugovor učinjen s urednikom
„Vienca", — nalazi akademija da je u članovih Matice ilirske
ohladnjelo povjerenje, iz kojega je poteklo sdruženje Matice ilirske
s jugoslavenskom akademijom, i da je toga radi akademija pri-
pravna odstupiti od ugovora, koji je učinjen izmedju nje i Matice,
i povratiti Matici sva prava i dužnosti, koje joj taj ugovor daje.

4.

Odbor za upravu „narodnoga doma" predade račune toga doma
za godinu 1869, za koje bi odlučeno da se pošlju zemaljskoj
vladi.

Sjednica fllologičko-historičkoga razreda 13 siecnja 1870.

Predstojnik dr. Fr. Bački, pravi članovi istoga razreda: V. Jagić,
M. Mesić, S. Ljubić, dr. P. Matković, Fr. Kurelac i tajnik Oj. Da-
ničić, članovi drugih razreda: dr. P. Muhić, J. Torbar.

1.

Pravi član dr. P. Matković čita razpravu „o službenoj sta-
tistici Srbije," za koju bi odlučeno da se tiska u n Radu u .

Digitized by CjOOQLC

272 IZVODI IZ ZAPISNIKA.

Sjednica fllologičko-historičkoga razreda 26 siečnja 1870.

Predstojnik dr. Fr. Bački; pravi članovi istoga razreda: V. Jagie,
S. Ljubić, M. Mesič, dr. P. Matkovič, tajnik Gj. Daničić, članovi drugih
razreda: dr. P. Muhič, J. Torbar.

1.

Pravi član i predsjednik dr. Fr. Rački čita rasprava „o n o v-
cih obćina dalmatinskih i susjednih ilirskih prije
rimske vlade, i o njihovoj svezi snovčanimi sustavi
one dobe," za koju bi odlučeno da se tiska u Radu.

Knjige i druge umotvorine,

koje je jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti sa zahvalnošću

primila.

Od kr, učenoga družtva krakovskoga: W. Laszczkiewicz , Wskaxowka do
utrzymywania košciol6w, cerkwi i przechowanjch tami sabytkow prseszlosci.
Krakow 1869.

Od g. Fr. PetraČića : psalmi pisani na papira -ćirilski od prilike XVII vieka.

Od Matice slovenske a Ljubljani : Letopis za 1869. — Vodnikove pesoL

1869 v Ljubljani. — Schoedler. Fizika. Poslovenil J. Tuiek. 1869 v Ljubljani
— Atlas školski.

Od g. A. d'Avrila: Đocaments relatifs auz eglises de V Orient consideres
dans leurs rapports avec le saint siege de Bome. Pariš 1869.

Od Matice dalmatinske: Narodni koledar za 1870. — Hrvatski perovodja,
napisao E. Ljubić. Zadar 1869.

Od Matice ilirske : Vienac 1869.

Od obšcestva ljubitelej rossijskoj slovesnosti u Moskvi : Becs4bi 1. 2. Mo-
CKBa 1867. 1868. — Hbchh co6paHBbia II. B. KHpteBCKHM-b. 1—7. Moćna 1861
—68. — CTHxoTĐOpeHifl A. 6. MepsjjncoBa. 1. 2. Mockbs 1868. — Kapa-uo-
Meeo^ieBCKiž c6opHHKt. MocKBa 1865. — IIocjobriu»i pyccxara napoja. Coop-
hhkt, Đ. 4ajH. Mockbs 1862.

Od Zaklada narodowego imienia Ossolinskich u Lavovu: Biblioteka 0*sc-
linskich. XII. 1869.

Od družtva sv. Vasilija vel. u Ungvaru : Mscauoc.iob'l Ha 1870. — Apae-
neTHKa. VnrBapt 1869. — BcenipHaa HCTopia. *acTb BTopaa. VerBap-b 1869.

Od akadero. čtenafskeho spolku u Praga: V^rooni sprava 1869.

Od malakologičkoga družtva belgickoga : Annales, tome III. 1868.

Od c. kr. geologićkoga zavoda u Beću : Jahrbach 1869 Octob. — December.

1870 Janner-Marz. — Verhandlungen 1869 Nr. H— 18.

Od kr. instituta mletačkoga za nauke : Atti , tomo XIV, ser. IH. disp, 9.
10. tomo XIV, ser. III. diRp. 1.

Od g. M. Hattale : jakvkozpjtč a pfirodozpyte\ V Praze 1869.

Od kr. pruske akademije u Berlinu: Monatsbericht. November, December 1869.
Januar, Februar 1870.

Digitized by CjOOQI€

IZVODI IZ ZAPISNIKA. 273

Od g. đr. Al. Ghirardinija : Studj aalla lingua u mana. Milano 1869.
Od g. A. Georgijev8koga : 5KypHajrb MHHHCTepcTBa Hapo4Haro npocBsmeHia
1869. April— Jun.

Od g. N. Popova: Mockobckih vRHBepcHTeTCKia H3B*CTin 1869. 1—4.

Pocci« h Cep6ia. H. IIonoBa. 1. II. Mockbh 1869. — 06aopi> xpoHorpa«oBi>
pyccKoS pe^aKUiH. A. IIonoBa. 1. 2 MocKBa 1866. 1869. — H36opHHKT> caaBHH-
ckhxt> m pyccKHxt coqHHeHiH r CTaTefi BHeceHHbixT, b-b xpoHorpa*bi pyCCKOH
pe^aKuiH. H34. A. IIonoB-B. Mocnea 1869. — Cok>3i> po4ctbchhou aaujHTbi y
4peBHHXT» repMaHqeBi> h CiaBHH-b. H3 01154. C. LUniMCBCKara. KaaaHb 1866. —
CcMeHHbifl BjtacTH y 4peBHHxx CiaBAH-b h repMaHoeBi.. C. IIIaHJieBCKaro. KaaaHb
1869. — HcTopia Ajb6HroHiieBi> 40 kohmhhbi nanw MHHOKeHria IH. Coq. H.
OcoKHHa. Kasanb 1869. — IIcubCKoe 6e3KopojieBbe no npeKpameniH 4HHacriH
HrejuoHOBi>. H3cjrt4. A. TpanescKaro. MocKBa 1869.

Od slavenskoga dobrotvornoga komiteta u Moskvi : noan^ecKia; B033p*Rifl
CiaBHfrL Ha npHpo4y. A AeaHacbeBa. MocKBa 1869. — JKypHajn> K0HH03aB04CTBa
H. 1 — 12. 1869, C. IIeTep6. — CejiCKoe xo3hhctbo h 4 < scobo4ctbo. 1868. flHBapb
— 4eica6pb. C. IIeTep6. — IjHpKy.i8pb no MocKOBCKOMy yqe6noiiy 0Kpyry. 1868
H. 1 — 12. MocKBa. — HCHBonHCHoe nvTeinecTBie no Asir. I — VI. Mockbb 1839
—40. — ATJtacL kt» 9KHBonHCHOMy nvTcmecTBiio no AsIh. Mockbb 1839. —
OqepkH Poccin, H34aBaeMbie B. IlacceKoarb. I — V. C. IleTcp6. 1838 — 40. — IIpo-
TOKojbi 3acs4aHiii coB-BTa Hmh. xapKOBCKaro yHHBepcHTeia. 1867, Ho 1 — 5.
XapKOB-b. — HyMH3icaTRqccKia H3CjrB40Bamfl ciaBflHCKRxi» MORerb. 4. II. Cob><
itoBa. qacrb 1. Bbin. 1. 2. MocKBa 1867. — Otrctli HMnepaTopcKOH aKa^eMin
RavKL no 0T4«JieHif0 pjccnaro a 3 bina h ciobcchocth 3a 1862 — 1865. C. IIeTep6.
1866. — MaTepiajbi 44a: HCTopiH pvccKOH 4HTepaTypbi. M34aHie II. A. E*pe-
Mosa. C. IIeTep6. 1867. — PyccKaa cTapana bi naMHTHHKaxT> oepKOBHaro h
rpa5K4aHCKaro 304qecTBa, cocTaBjeHa A. MapTbiHOBtiMi, , Teiccrb H. M. CHera-
peBa. T04* 1. Mockbb 1852. — 4 a PC4*aHa HiiepeTHHCKaa. 4paMa fl. II. IIojoh-
CKaro. MocKBa 1852. — HcTopia bt> jnmax*B o naps Eopacu 6eo4opoBHq < s To-
4yH0B*&. Coq. M. II. IIoro4iiHa. MocKBa 1868. — 3anHCKH Taspiiua PoiiaHOBHqa
4ep9KaBHHa 1743—1812. cl npHMtqani«MH II. H. EapTeHesa. MocKBa 1860. —
CnpaBoqflaB KHara 44a 3aHHMaK>mRxcfl y4-*4HbiM'b nepio40Mx pyccKoa HCTopiH
1015—1238. CocTaBH^i, 4. CoHnoB'b. MocKBa 1869. — Pocnacb 4peBHea pyccKoii
yTBapH jiai nepKOBnaro r 40ManmaTo 6biTa. 1. 2. MocKBa 1857. 1858.

Od nprave izdavanja školskih knjiga u Beča : Toffoli, Elementi di Algebra.
Vienna 1865. — Ambrosoli, Let ture italiane della II, III, IV classe dei ginnasj.
Vienna 1860. 1858. - Carrara, Antologia italiana vol. I -V. Vienna 1857—59.

— Miklošić, Slovensko berilo za V, VI, VII, VIII gimn. razred. Na Dunaju
1853—65. — HeniFler, posl. Cigale, Kratek popis cesarstva avstrijanskoga. Na
Dunaju 1861. — Golovacki, XpecTOMaTia uepKOBHo-caoBCHCKaa Bt B*4hb 1854.

— Voljan, HaqajiBoe ocHOBaHie pocjiBHocioĐifl. Bt> Bi>4hh 1854 — Burmeister,
prev. Voljan , Haqa4H06 ocnoBame sb^pocjiobib. Bi B«4HR 1852. — Voljan,
IIcpBiH noHBTifl napcTBU HCKona6Mbixx. Bt, B«4hh 1854. — Subbotić, Spo-
menici stare jugoslavenske književnosti. U Beču 1853. — Subbotić, IIbsthritb
cp6cxe cjioBecHocTH. I. II. y Beqy 1853. -- Subbotić, Cp6cKa qHTaRKa sa rHM-
Haai«. II. KHbura, Y Eeqy 1855.

B. J. A. XI 18

Digitized by CjOOQI€

IZVODI IZ ZAPISNIKA.

0*1 g. V. Brandla : Poloha stareho Velehradu. V BrnS 1862. — Spisi Karla i

starSiho z Žerotina. odd. I. sv. 1 2. V BrnS 1866. — Kniha Drnovska. V Brne I

18C8. — Kniha Tovačovska. V Brne 1868. I

Od d. V. Ra koga : sjećenju i gojenju šuma. U v. Sisku 1870.

Od g, dr. Fr. Račkoga : Groblje i pokop , nap. dr. J. L. Ljubojević. U
Osieku 1869.

Od Matice moravske : Časopis I. 4. II 1. — Priprava vede hospodarske,
sestavil dr. F. Matbon. V Brr,6 1870. — Zpčvy a hnevv, sonetty od F. F. Sušil. i

V Brnč lb69. — Matzenauer A , Ci/i >lova vu slovanskych rećech. V Brnć 1870. !

Od srbskoga učenog družtva u Biogradu : PjacmiK XXVI.

Od g. M. Kujuudžića : .\6ep4ap, 4pyrH jok. .>* Eeorpa4y 1870.

Od g. B. Stoj adiao vica : Cpneice Hapodne ne :.mc. I. II. y Bcorpa^y 1869.

Od carske akademije za nauke u Peterburgu : 3anacKH. XVI. 1. 1869. —
CoMHneHia ^epKaBHiia. Tomt» V. C. IleTepC. 1869.

Od carskoga ruskoga geografickoga družtva u Peterburgu : Oi^e-rt 3a 1869.

Od g. V. Gaja : Časovi književne zabave. V i VI. Zagreb 1870.

Od c kr. mahrisch-schles. Gesellschaft zur Beforderung des Ackerbaues, der
Natur- und Landeskunde in Brunu : Mittbeilungen 1869. — Notizen-Blatt der
historiscb-statistischen Section. Von 1865 — 1869.

Od g. Azančevskoga I : HcTopia upeoCpanceHCKaro nojiKa. MocKea 1859.

Od g K. A. Bakotića: La Macchina elettrica del signor C. Winter. Fiume 1869.

Od c. kr. centralne komisije za iztraživanje i čuvanje gradjevinskih spomenika:
Mittheilungen, XV. Jahrg. Janner— Feber ; Marz— April.

Od g. P. A. Bezsonova : K)pia KpH»caHHm». MocKBa 1870.

Od c. kr. statističke centralne komisije u Beču : Statistisches Jahrbnch far
das Jabr 1868. Wien 1870.

Od kr. hrv. zem. vlade : Statistische Daten betreffend die volk8wirthschaft-
licber Zustande Ober - Oesterroicbs. Zusammengestellt von der Handels- und
Gewerbekaramer Ober-Oesterreichs. Linz 1870.

Od g. J. Jirečka : Nakres mluvnice staročeske. sepsal J. Jirecek. V Praze
1870. — Anthologic z literatury ćeske. doba stara, sestavil Jos. Jirecek. V Praze
1870. — CBamena HCTopin 3a 4*Tua. Ot-b J. TpyeBa. 1866.

Od kr. hrv. zem. vlade : Movimento della navigazione austriaca ali' estero
negli anni 1864—1868. Trieste 1870. — Movimento commerciale di Trieste nel
decennio 1859-1868.

Mja4a Cp6a4Mja 1. 1. Od redakcije.

Digitized by CjOOQLC