Skip to main content

Full text of "Riznica znanja - Ibn Kajim"

See other formats 


" 



RIZNICA 



Ion Kajjim el-Dzevzijje 



& > 












IBN KAJJJM EL- DZEVZIJJE 






RIZNICA ZNANJA 




Izdavac: 




BOOKLINE D.O.O. 






Za izdavaca: 






Edin Becirovic 






Prijevod djela: 






Ismet Purdic 






Urednik: 






Haris Grabus 






Redaktor; 






dr. Zuhdija Hasanovic 






Korektor: 






dr. Zubdija Hasanovic 






Tehnicki urednik i dizajn: 






Suhejb Dzemaili 






Stampa: 






Bemust, Sarajevo 






Za stampa riju: 






Mustafa Becirovic 








I B N K A J J I M EL-DZEVZIJJE 



MZNICA 
Z NAN JA 




SARAJEVO, 2006. 



PRVO 
POGLAVLJE 





RIZNICA ZNANJA/7 



VJEROVANJE 




UDIOMAK I'RVI: 

ISTIN T SKA PREDANOST ALLAHU 



U rijeclma Allaha Uzvisenog: "I ne postoji nista cije iiznice Mi ne 
posjedujemo..." 1 skrivena je mudrost neprocjenljive vtijednosti, a to je 
da se svaka potreba trazi samo od onoga koji posjeduje njene riznice, a 
kljuceve tih riznica drzi u svojim rukama. Trazid to od nekoga drugog 
jeste trazenje od nemocnoga i onoga koji nije za to sposoban. 

Drugi ajet: "I, doista, kod Gospodara je tvoga skoncanje" (el- 
munteha 7 ) 3 takodct sadrzi veliku mudrost, a to je da je svaki cilj, ukoliko 
nije radi Allaha i nije u vezi s Njim, gubitak i propast, jer skoncanje i 
kraj nisu kod ostvarenja tog cilja. Skoncanje je kod Onoga gdje se sve 

zavrsava i sve rjesava, gdje sve ovisi o Njegovom stvaranju, htijenju, 

'El-Hidir,21. 

! l.i-Mtttiteljij u arapskom znaci: skoncanje, utociste, povratak, kraj, cilj (op. prev.) 

1 En-Nedzm, 42. 



8/ Ibn Kajjim el - Dzcv2ijje 

mudrasti i znanju, zbog toga je On cilj svake zelje. Sve sto srce voli, ako 
nije radi Njega zavoljeno, ta ljubav jeste samo teret 1 patnja. Svako djelo 
koje nije u Njegovo ime bezvrijedno jc i propalo. Zato svako srce pad 
ako ne doseze do Njega i liseno je svoje srece i uspjeha. 

Sve sto se trail od Allaha, sabrano je u Njegovim rijecima: "I ne 
postoji nista eije riznice Mi ne posjedujemo..." 4 a sve sto se cini radi 
Njega, spomenuto je u Njegovim rijecima: "I, doista, kod Gospodara 
je tvoga skoneanje" (el-munteha). 

Ne postoji nek! veci cilj od Allaha, pa da se k njemu tezi, nid pored 
Njega postoji cilj kod kojeg je kraj i utociste. 






ODMIAK IIMIGI: 

REUKSACIJA SRCA I TIJELA JESU U POKORAVANJU ALLAHU 

U tome je skrivena velika imanska tajna, a to je da srce nece 
posdei smirenost, spokoj i stabilnost osim po uspostavljanju veze s 
Gospodarom. Sve sto se zeli ili voli rnimo Allaha zapravo se zeli i voli 
radi neceg izvan toga, a samo se jedan voli 1 zeli radi sebe samog. To je 
ljubav prema Onome kod Koga je kraj. Nemoguce je da kraj bude kod 
dvojice, kao sto je takoder nemoguce da je nastanak stvorenja poceo 
od dvojice. Onaj cija ljubav, zelje, hdjenje i pokornost zavrse kod nekog 
drugog mimo Allaha, doista ce mu to propasd i nestari u onom casu 
kada mu je najpotrebnije. A onaj cija ljubav, strah, nada i cilj bude Allah 
Uzviseni ostvarit ce svoju vjecnu blagodat, slast, vedrinu i srecu. 



El-Hidzr,21. 




rUZNICAZNANJA I y 

ifi£DBEVJER£{AIIKAMUL-EVMHR) 

I ODREDBE SUDBINE (AIlKAMOMEVmf 

Stanje je roba stalno uvjetovano njegovim odnosom prema dvome: 
odredbama vjere i odredbama sudbine. U izvrsavanju odredbi vjere robu 
fe pottebna pomoc i podrska (el-avii), tacnije, to je za njega nuzno. A u 
slucaju odredaba sudbine, on iziskuje blagost i samilost (el-lutf). 

Pa koliko je rob ustrajan i dosljedan u izvrsavanju odredaba vjeue, 
toliko zasluzuje i dobiva blagosti i milosti pri odredbama sudbine. 
Ukoliko ispostuje sve odredbe vjere, formalno i sustinski, tada mu se 
daruje blagost i samilost (el-luti), formalno i sustinski. Mcdutim, ako 
odredbe vjere izvrsi samo formalno, zapostavljajuci njihovu sustinu i 
bit, tada je samilost koju dobiva ogranicena samo na formalnost, dok u 
sustini njen utjecaj biva zanemarljiv. 



GNDTRASNJA ILI SUSTINSKA BLAf.GST (EL-LUTF EL-BATIN) 

Ako se pitas sta je to unutrasnja ill sustinska blagost, moze se reci 
da je to onaj osjecaj smirenosti i spokoja koji srce osjeca pri odredbi 
sudbine, te nestanak straha, tjeskobe i izgubljenosd iz srca koje se tada 
ponizi i pokloni pred svojim Gospodarem, gledajuci u Njega. Rob se 
dusom i svojom nutrinom prikloni Gospodaru, i, obuzet promatranjcm 
Allahove blagosti prema njemu, zapostavlja jacinu bola i tegobu koja 
ga je zadesiJa. A spoznaja da ga je njegov Gospodar izabrao kao 
obicnog roba da na njemu sprovede Svoje odredbe, zadovoljio se 
on time ili rasrdio, jos vise doprinosi da ne primijeti bol i nezgodu. 
Ako sa zadovoljstvom prihvad odredbu, bit ce nagraden AUahovim 



= Odredbe vjere; sve ono sto vjera nareduje ili zabranjuje, a pod odredbama sudbine misli se 
na ono sto covjeka zadesi, biJo to dobro ili lose, "en-nevazil", u jednini: "en-naziJe": dogadaj, 
nezgoda. (op. pre v.) 



lO / Ibn Kajjira el-Dzevzijje 

zadovoljstvom. A u slucaju da se rasrdi, bit ce mu uzvraceno srdzbom. 
Ova unutarnja blagost jeste plod te unutarnje aktivnosti, te se shodno 
njezinom povecanju povcca, odnosno u obratnom slucaju smanjuje. 6 



IIHI.II.1UK tii i-:i:i: 



0BAVEZE PRIZNAVANJA ALLAHOVE JEDNOCE 



Blago onome koji bude pravedan prema svome Gospodaru, 
pa prizna svoje neznanje i pored onoga sto poznaje. Prizna mnoge 
manjkavosd u svojim djelima, licne mahane, propuste u obavezi prema 
Aliahu i nepravedan odnos prema Njemu. .. 

Ako ga Allah kazni zbog grijeha, u tome vidi Njegovu pravednost. 
A ako mu oprosti, kroz to spozna Njegovu blagost i dobrotu. Kada 
uradi neko dobro, zna da mu je to sadaka i blagodat od Allaha. A ako 
mu to djelo jos i prihvati, to je druga, jos jedna, sadaka i blagodat. U 
slucaju da Allah odbije uradeno djelo, to je iz razloga sto takvo djelo 7 ne 
dolikuje da se radi Njega cini. Kada uradi lose djelo, u tome prepozna da 
ga je Allah, s pravom, ne cineci nasilja, ostavio i podigao Svoju zastitu 
sa njega, pa na osnovu toga rob shvad da je ovisan o Aliahu i da je sebi 
nasilje ucinio, i ako mu Allah, nakon svega, opet oprosti, to je samo iz 
Njegove plcmenitosti, dobrocinstva i dobro te. 

Sustina i tajna ovog pitanja jeste to da rob stalno vidi svoga 
Gospodara kao dobrocinitelja, a sebe kao gresnika, prestupnika ili 
nemarnika, da sve sto ga cini sretnim i radosnim vidi kao Allahovu 
blagodat i dobrocinsrvo, a sve sto mu je mrsko i tegobno vidi kao 
posljedicu svojih grijeha i Allah o\oi pravednost prema njemu. 

'' Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a,v.s, rekao: "Veliclna nngrade srazmjema je 
velicini iskuienja. Kada Allah zavoti neki narod, On ga stavi na iskusenje; pa ko ga prihvati 
sa zadovoljstvom biva nagraden zadovoljstvom, a ko se rasrdi, zasluzuje srdzbu." Et-Tirmizi; 
2404, Ibn Madia; 4031. Sened hadisa ocijenjen je kao liasen, dobar. 
7 Uradeno na tak.iv nacin, bez kkrenusti ili uz neki grijeh. (op. prev.) 



RIZNICA ZNANJA / n 



DLIHIAK CETVITI: 

ALLAHOVA OBJAMjENA I VASIONSKA PORUKA 



Gospodar Svevisnji u Kur'anu poziva Svoje robove da Ga upoznaju 
na dva nacina: 

- promatranjem Njegova djelovanja, 

- proucavanjem onoga sto je objavio. 

Prvo su vidljivi, vizuelni, znakovi, a drugo su cujni, pojmljivi, 
znakovi. 

Za prim jet prvog nacina spoznaje navest cemo rijeci Milostivog: 
"Stvaranje nebesa i Zemlje , smjena noci i dana, lada koja morem plovi 
s korisnim tovarom za ljude, Idsa koju Allah spusta s neba, pa tako u 
zivot vraea zemlju nakon mrtvila iijezina — po kojoj je rasijao svakojaka 
ziva bica, promjena yjetrova, oblaci koji izmedu neba i Zemlje lebde 
- doista su dokazi za one koji irnaju paineti" 8 ili Njegove rijeci: "U 
stvaranju nebesa i Zemlje i smjeni noei i dana jesu, zaista, znanienja za 
raziunomobdarene."' 9 Slicnih ajeta u Kur'anu ima doista mnogo. 

Kada je rijec o drugoj metodi, spomenut cemo rijeci Uzvisenog: "A 
zasto oni ne razmisle o Kur'anu?" 10 ; "Zasto oni ne razmisle o ovini 
rijecima, .."" ili: "Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da 
bi oni o rijecima njezinim razmislili. . . "" I ovakvih ajeta ima veoma 

IIlQOgO. 

Stvorenja upucuju na stvaralacko djelovanje, a djelovanje ukazuje na 
osobine Stvoritelja. Stvoreno upucuje na onoga koji ga je stvotio, a to 
nuzno podrazumijeva postojanje Stvoritelja, te da On posjeduje snagu, 

"El-Bek,wa,164. 
'Alulmran, 190. 
111 En-Nisa', 82, 
" El-Mu'minua, 68. 
'- Sa'd, 29. 




12 / Ibn Kajjim cl- D zevzijje 

htijenje i znanje. Zato sto je nemoguce da shbodno djehvanje xl potekne od 
onoga koji ne postoji, ne posjeduje snagu, zivot, htijenje i znanje. 

Zadm, raznovrsne odlike stvorenja upucuju na htijenje Stvoritelja 
1 cinjenicu da Njegovo stvaranje nije ograniceno na jednollcnost, pa da 
to bude samo jedna vrsta pored koje ne moze stvoriti drugu. 

Interesi, mudrosti i pozitivne svrhe stvorenja upucuju na mudrost 
Svevisenjcg Stvoritelja. 

Koristi i dobra stvorenja upucuju na milost Stvoritelja. 

Stdzba i osvetoljubivost stvorenja upucuju na srdzbu Stvoritelja. 

Gostoprimljivost, paznja i briga stvorenja upucuju na ljubav 
Stvoritelja, 

Medusobno odbacivanje, omalovazavanje i odricanje stvorenja 
upucuju na prijezir Stvoritelja. 

Zivotni vijek stvorenja, koji pocinje od slabosti i manjkavosti, pa 
se razvija do stanja snage i potpunosti, a zadm ide ka skoncanju i smrd, 
upucuje na dan povratka, 

A stanja stvorenja; biija i zivounja i kruzenje vode upucuju na 
mogucnost povratka. 

Ocitost tragova Njegove milosti i blagodati prema srvorenjima 
ukazuje na istinkost vjerovjesnika. 

Upotpunjenje osobina stvorenja, koje bi bez upotpunjenja bile 
manjkave i bezvrijedne, upucuju na cinjenicu da Onaj Koji ih je 
upotpunio posjeduje veee pravo da bude potpun i savrsen. 

Zato su Allahova stvorenja najbolji pokazatelj Njegovih osobina 
{sifatd) i najjaca potvrda istinitosti onogo sto Njegovi poslanici kazuju 
o Njemu. 

Stvorenja svjedoce i potvrduju objavljene, cujne ajete i podsjecaju 
na dokazivanje istine kosmiekim, vizuelnim ajetima. 



" Slobodno djelovanje: osobina onoga koji radi sta hoce, kada hoce i kako hoce. 



RIZN1CA ZNANJA / i3 

Uzviseni je Allah rekao: "Mi cemo ini prazati dokaze Nase u 
prostranstvima svemirskim , a i u n j i in a samiina, sve dok im ne bude 
sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar iiije dovoljno to sto je tvoj 
Gospodar svjedokom svega. " ,+ Uzviseni obavjestava da je nuzno da 
im putem svemirskih vizuelnib znakova dokaze istinitost objavljenih, 
cujnih, ajeta. 

Zatim, na kraju ajeta, Uzviseni obavjestava, na osnovu iznesenih 
dokaza o iskrenosti Svoga Poslanika, s.a.v.s., da je Njegovo svjedocenje 
dovoljno kao potvrda ispravnosti Njegove objave. 

Njegovi znakovi svjedoce o istinkosti Njegovih rijeci, a On preko 
Svojih znakova svjedoci o istinitosd Poslanika, s.a.v.s. Allah je svjedok, i 
Njega sve svjedoci. On ukazuje i sve ukazuje na Njega. On je dokaz sam 
po Sebi, O tome neki poznavaoci {arifin) kazu: "Kako da trazim dokaz 
za Onoga Koji je dokaz svega drugoga? Kakav dokaz traziti o Njegovoni 
postojanju, kad je Njegovo postojanje jasnije od svakog dokaza! " 

Zato su poslanici govorili svojim narodima: "Zarse moze siuimjati 
uAUaha?! T " s On je poznatiji od svega poznatoga i jasniji od bilo kojeg 
znaka ili dokaza. U zbilji su sve stvari preko Njega upoznate i otkrivene, 
iako smo, kroz promatranje i dedukciju, kroz stvari i Njegovo djelovanje 
na njih, upoznali Njega. 



0D10JIAK PET1: 

SPOZNAJA AIXAHA KROZ NJEGOVU LJEPOTli 



Jedna od naj uzviseni jih vrsta spoznaje jeste spoznaja Allaha 
Svevisnjega kroz Njegovu ljepotu. To je spoznaja odabrane skupine 



u Fussilet, 53. 

15 Ibrahim, 10. 





14/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

Njegovih stvorenja. Svako stvorenje upoznalo Ga je preko neke 
Njegove osobine, ali najpotpunija je spoznaja onih koji su Ga upoznali 
preko Njegovog savrsenstva, velicine i Ijepote. Nista Mu nije slicno u 
bib kojoj Njegovoj osobini. Uz pretpostavku da su sva stvptenja na 
istom stupnju Ijepote, poput najljepseg sto je Allah stvoriq, a zatim 
da su njihovu zajednicku Ijepotu usporedili s ljepotom Gospodara 
Uzvisenog; razlika bi bila mnogo veca od poredenja slabe svijece s 
uzarenim suncem, 

Za predocavanje Njegove Ijepote dovoljno je kazati da bi blistavost 
Njegovog lica, u slucaju podizanja zastora {hidfybd), spaiila sve stvoreno 
do cega bi dopro Njegov pogled. 16 

Dovoljno je napomenuti da je svaka unutarnja 1 vanjska Ijepota, na 
dunjaluku i ahketu, nastala upravo Njegovim djelom. Pa kakva je tek 
Ijepota Onoga Koji je izvor i uzrok poznate Ijepote? 

Kada govorimo o velicini Njegove Ijepote, dovoljno je navesti 
da Njemu pripada sva veUcina, sva mod, sva plemcnitost, svako 
dobrocinstvo, sve znanje 1 svaka dobrota. Nurom Njegovog iica 
rasvijedjene su tminc, kako navodi Vjerovjesnik, s.a.v.s., u svojoj dovi, 
prilikom povratka iz Taifa: "Trazim zastitu u nuru (sjaju) Tvoga lica, kojim 
su rasvijetljene tmine i uspostavljena dobra dunjaluka i ahireta. "'' 

Abdullah b. Mesud, r.a., veli: "Kod vaseg Gospodara ne postoji dan i 

noc, jer su i svjedost nebesa i Ze ndje od svjedosti, nura, Njegovog Iica. ,sls 
" Po predanju Ebu Musaa El-Es'arija, (coje je zabfljezio imam Muslim u svom Sebibu, 293. 
17 Hadis su zabiljezili Et-Taberi u Tarihii, 2/344, kao mursel-predanje. Er-Taberani u El- 
Mtl'd^mul-Aebmi, 13/181, u predanju od Abdullaha b. Dzafera, ali zbog Ibn Ishakovog 
prenosenja s "an", za koga El-Hejsemi smatra da spada u mudellise, one koji se sluze obmanom, 
hadis 5e ne prihvata. El-Bcjheki ga biljezi n djdu Dekilim-tmbum^l/WS, kao mursd-predanje 
od Ez-Zuhrija. Na osnovu spomenurog, hadis nije Ispravan. 

1S Et-Taberani u FM-lit^mnl-kdim,, br. 8886, a autor u svom djelu U^timtml- dyi/mil- hkmijja 
navodi da ga je zabiljezio Et-Taberani u Bs-Sunm, najvjerovatnije, drugim nizom prenosilaca. 
Ibn Tejmijja a djelu Mtdfytmtlfilom, 6/391, ocjenjuje hadis ispravnim i dodaje: "Potvrdeno je 
od Ibn Mesuda" (navodi hadis). 



RIZNICAZNANJA / 15 

Allah Uzviseni jeste svjedost nebesa i Zemlje, i na Sudnjem danu, kada 
dode da presudi stvorcnjima, sva ce Zemlja Njegovim nurom zablistati. 

Jedno od Njcgovih lijepih imena jeste El-Dzemil (Lijepi). U 
Muslimovom Sabihu, stoji da je Vjeuovjesnik, s.a.v.s, rekao: "Allah je 
zaista Ujep i voli Ijepotu!"' 9 

Allahovu Ijepotu mozemo podijeliti na cetiri nivoa, a to su: Ijepota 
Zata (Bica), Ijepota osobina (sifata), Ijepota djela i Ijepota imena. 

Sva su Njegova imena lijepa, osobine savrsene, a djela mudra, 
korisna, pravedna i milosriva. 

Sto se rice Ijepote Zata, Njegovog Uzvisenog bica, to je ono 
sto razum ne moze dosed, niti ga neko, osim Njega, moze pojmiti. 
Stvorenja o Zatu jmaju samo jezicke izraze, pa oni kojima On pocast 
ukaze pieko njih dolaze do Njegove spoznaje i otkrovenja. Ta Ljepota 
zasticena jc od izmjena, skrivena iza zastora Ogttaca i Plasta, kako nam 
Poslanik, s.a.v.s., prenosi u hadisi-kudsiju; "Velicinaje Mojogrtac, a mocje 
Mojplast!"* S obzirom da je velicina obuhvatnija i sira osobina od moci, 
inula je prioritet da bude nazvana: ogrtacem koji je veci od plasta, jet je 
On, Svemoguci E/-Kebir Ei-Mu/ea/ (Veliki, nad svim Uzvisen). I On je 
El-Alijj El-A^im (Visoko iznad svega, Svemocni) . 

Abdullah b. Abbas, r.a., veli: "Svojim osobinama prekrio je Zat, a 
osobine je prekrio Svojim djelima! 

Pa moze Li se i zamislid Ljepota, Koja je prekrivena apsolutno 
savrsenim svojstvima i skrivena iza opisa velicinc i uzvisenosri?! 

Kroz ova izlaganja mozemo razumjeri neka znacenja Ijepote 
Njegovog zata, jer rob se, doista, spoznajom Njegovih djela, uspinje na 
stepen upoznavanja Njegovih osobina, a zatim, upoznavajuci Njegove 
osobine podize se na stepen upoznavanja Njegovog zata. 

<ibu Muslim, u predanju od Abdullaha b, Mesuda, br, 91. 
•' Ahmed u MusikAi, 2/248, Ebu Davud u Smienii, br. 4090, i Lbn Madza 11 Smtmt, br. 2174, u 
predanju od Ebu Hutqre, r.a., s ispravnitn senedom. 



Id/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

Kada rob primijeri neke Ijepote Njegovih djela, to mu postaje 
dokaz o Ijepoti Njegovih osobina, a potom ljepotorn Njegovih osobina 
dokazuje ljepotu Njegovog zata. 

Na osnovu spomenutog, postaJo je jasno da svaka zahvala (el-bamcl) 
pripada samo Njemu, Uzvisenom, i da Ga nijedno stvorenje ne moze, 
na Njemu dolican nacin, pohvaliti ili Mu se u potpunosti zahvallti. On 
je onakav kako je Sebe pohvalio. Zbog samoga Sebe, On posjeduje 
apsolutno pravo da bude obozavan, voljen i hvaljen. On, Svevisnji, 
voli Sebe, pohvaljuje se i zahvaljuje Sebi. I Ea ljubav, pohvala, zahvala i 
ocitovanje jednoce, jeste upravo stvarna ljubav kakvu zasluzuje, stvarna 
pohvala, zahvala i stvarno priznavanje Njegove jednoce! 

On je onakav kako se pohvalio i On je iznad onoga kako Ga hvale 
Njegova stvorenja. On, Svevisnji, kao sto voli Svoj zat, vol! i Svoje 
osobine i djela. Sva su Njegova djela dobra i lijepa, iako od djela stvorenja 
koja stvara i dopusta ponesto prezire i ne voli. Ali od Njegovih djela 
nista nije prezreno i pokudeno. 

Ne postoji nista sto se, samo po sebi, voli i hvali, osim Allaha 
Uzvisenog. Sve drugo cemu se poklanja ljubav i paznja, ako nije u sklopu 
ljubavi koja se Njemu Svevisnjem poklanja i ne voli se radi Njega, to je 
bezvrijedna i nistavna ljubav. 

Ovo je sustina Bozanstva, jer se samo Istiniti Bog voli i hvali zbog 
Sebe Samoga. I ako na to jos dodamo i Njegovo dobrocinstvo prema 
stvorenjima, blagodati, Njegovu blagost, oprost, ne kaznjavanje zbog 
grijeha, milost i dobrotu, obozavanje postaje nuznije! 

Obaveza roba jeste da zna da nema drugog boga osim Allaha, pa Ga, 
zbog toga i zbog Njegovog savrsenstva, voli i hvali. Takoder treba znati 
da u srvarnosti ne postoji dobrocinitelj koji obasipa raznovrsne vidljive 
i nevidljive blagodati osim Allaha, pa Ga zbog Njegovog dobrocinstva 
i blagodad voli i zahvaljuje Mu se. Jednom rijecju, obaveza je roba da 







RIZN1CAZNANJA / 17 

voli svoga Gospodara li oba siucaja; zbog Njegovog savrsenstva i zbog 
Njegovog dobrocinstva. 

K20 sco Allah nije nicemu slican, tako i ljubav prema Njemu nije slicaa 
nekoj drugoj Ijubavi. Ljubav krurusana pokomoscu jeste ubudijjet— ibadet 
radi kojeg jc Allah stvorio sva stvorenja. On se ogleda kroz ispoljavanje 
beskrajne Ijubavi koja uzrokuje totalnu poniznost. Ovakav ibadet dokkuje 
samo Allahu Uzvisenom. Pripisivanje suparnika Allahu u ovome jeste sirk, 
koji On nece oprostiti, a uz to ni sva druga djela nece uvaziti. 

Hvaljenje Allaha {el-bamd} podrazumijeva dvije stvari: prvo: 
spominjanje Njegovih lijepih osobina i svojstava savrsenstva, i drugo; 
ispoljavanje Ijubavi prema Njemu na osnovu dh osobina i svojstava. 
Naime, onaj ko govori o necijoj ljepoti bez ispoljavanja ijubavi prema 
njemu nije ga pohvalio. A onaj ko voli nekoga, ali ne kazuje o njegovoj 
Ijepod, ne smatra se, takoder, od onih koji hvale voljenoga. Potrebno je 
objediniti obje stvari: ljubav i lijepo spominjanje. 

Allah Uzviseni pohvaljuje se Svojim rijecima i onim cime Ga 
hvale pohvalnici: meleki, vjcrovjesnici, poslanici i robovi pravovjerni. 
U bid, Allah se u oba siucaja osobno pohvaljuje, jer njihova pohvala 
kojom Ga hvale jeste uz Njegovu dozvolu, htijcnje i st\ r aranje. Ta On 
je pohvalnika ucinio pohvalnikom, muskmana muslimanom, klanjaca 
klanjacem, pokajnika pokajnikom. Blagodati od Njega potjecu i Njemu 
se vracaju. Dolaze uz Njegovu hvalu i koriste sc uz Njegovu pohvalu. 
On roba Svoga nadahnjuje pokajanjem, a zatim s velikom radoscu prima 
pokajanje. Ono spada u Njegovu dobrotu i plemenitost. On roba Svoga 
nadahnjuje pokomoscu i dobrim djelima, a zatim ga pomaze u tome, 
pa ga na kraju nagradi. Sve je to od Njegovog dobra i plemenitosti. 

Allah je Svevisnji apsolutno neovisan (El-Gdtiijj) o bilo kome, a sve 
drugo mi mo Njega jeste potpuno ovisno (fekir) o Njemu, u svakom 
smislu. Rob je ovisan o Allahu u svim svojim ciljevima i uzrocima koji 







lo/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

ga priblizavaju ciljevima, jer ono sto Allah ne dadne, nece ni bid, a ono 
sto nije radi Njega, necc koristiti. 



(JTILOAJAK SliSTI: 

D0ZV0IJEN0 DKRA^AVANJE 



Rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s: " 'Allah je, uistinu, lijep i voli Ijepotu" 3 ' 
podrazamijevaju Ijepotu i urednost odjece, sto je bilo i povodom izricanja 
ovog hadisa. Medudm, jezicka opcenitost teksta ne iskljucuje poimanje 
drugih vrsta ljepote, kao sto se navodi u hadisu: "Allah je cist i voli cistocu!" 21 
U Muslimovom je Sahihu zabiijezeno: "Allah je dobar, iod djelasamo dobra 
prihmta! " s8 U zbirkama sonneta navodi se: "Allah zaista voli da vidi trag 
SvojeblagodatinaSvomerobu!"* 4 Od Ebu el-Ahvasa el-Dzusemija, r.a, se 
prenosi da je rekao: "Allahov Posianik, s.a.v.s., vidio je na meni istrosenu, 
staru odjecu, pa me upitao: 'Bali imas imetka?' c Da', odgovorio sam. A 
on opet upita: 'Sta posjedujes?' Rekao sam: 'Od svega po nesto. Ovaca i 
kamila koje mi je Allah podario.' Na to mi Posianik, s.a.v.s., rece: 'Neka se 
onda na tebi vidiAllahom blagodat i plemenitost koju ti ukazuje!" ,3S 

Allah Uzviseni voli da se na Njegovom robu vide tragovi Njegove 
blagodati. To je Ijepota koju On voli, i time Mu se zahvaljujemo na 

Izvor hadisa spomenuli smo u prethodnom ndtomku. 
- Hadis je veonia slab. Et-Tirmizi u Smmitt, br. 2799, i kaze da u senedu hadisa ima mahana. 
Ibn El-Dzevzi u djelu FJ-lklid-muienahija, 2/223-224, o hadisu kaze: "Hadis nije ispravan." A 
Ibn El-Hadier u djelu EI-Ahtalibal-ttlijc', u vezi s hadisom navodi: "U senedu hadisa spominje 
se Ilalid b, Ijjas, a on je ocijenjen kao slab prenosiiac. 
n Muslim u predanju od Ebu Hurejre, r.a.. Hadis bt. 1015. 

" Et-Tirmizi, hadis br. 218, Et-Tajalisi, hadis br. 2261, Ahmed, hadis br. 678, El-Hakim, 
4/135, i kaze da je sahih. Svi su hadis prenijeli nizom do Amra b. Suajba, od njegovog oca, od 
djeda. EI-Munziri u Et-Tcr«/b>t, 3/142, o senedu hadisa kaze: "Prenosioci do Amra dobri su i 
prihvaceni u Sahihu, Hadis je ha sen. 

25 En-Nesai, hadis br. S238, Ebu Davud, hadis br. 4063, Ahmed, 3/473 i Ei-Hakim, 4/181. A 
sened hadisa je ispravan. 



RIZNICA ZNANJA/ig 

(lkazanim blagodatima. Zahvala na blagodatima jeste unutarnja, 
sustinska ljepota. On voli da na Svome robu vidi vanjsku ljepotu, u 
blagodatima, i unutaraju ljepotu, u zahvalnosti na dm blagodatima. 

Zbog ljubavi prema ljepoti i ukrasavanju Allah Svevisnji darovao je 
robovima Svojim odjecu koja ce ukrasavati njihovu vanjstinu, tijelo. A 
darovao irn je takvaiuk, bogobojaznost, da ukrasava njihovu unutrasnjost, 
srce i dusu. U torn kontekstu, Uzviseni je objavio: "0 smovi Ademovi, 
dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidiia mjesta vasa, a i raskosna 
odijela, ali odjeca cestitosti. (bogobojaznosti), to je ono najbolje." 2 '' 
O stanovnicima Dzenneta Allah je rekao: "Blazenstvo i radost ce ini 
darovati i Dzeimetom i svilom Hi, za ono sto su trpjeli, nagraditi."* 7 
IJca ce im uljepsati blazenstvoni, srca radoscu, a tijela svilom. 

Allah Uzviseni kao sto voli ljepotu u rijecima, djelima, odjeci 
i izgledu, tako isto prezire sve ono sto je ruzno: ruzan govor, djela, 
odjecu i izgled. Allah prezire ruznocu i one koji je predstavljaju, a voli 
ljepotu i one koji se njome kite. 



VRSTE LJEPOTI* 

U objasnjavanju ljepote i ukrasavanja susret cemo se s dvije 
skupine koje su zapale u zabludu. Prva skupina zagovara da je sve sto 
je Allah stvorio lijepo i da On voli sve sto je stvorio. Zbog toga kazu: 
"Mi volimo sve sto je On stvorio, i nista od toga ne preziremo." Sva 
Njegova stvorenja koja vidimo smatramo lijepim. U torn kontekstu, 
njihov je pjesnik spjevao: 

"7 shmrenja kad *apa%is, onakva kakvajesu, 
Znaj Ijepotom da sue %raci u pojavnom svijetu!" 

34 El-E'raf, 26. 

-~ l-l-lnsan, 11-12. 



30 / tbn Kajjim el- Dievzijje 

Svoju tvrdnju dokazuju rijecima Uzvisenog: ". . .kojisve savrseno 
stvara." 18 , zatim: "To je Allaliovo djelo, Koji sve savrseno stvara. " a, > i 
ajetom: "Tiu onome sto Milostivi stvara ne vidis nikakva nesklada! " 3a 

Arif (onaj koji je dosegao spoznaju) njihova reda zastupa idcju o 
apsolutnoj ljepod, po kojoj u stvorenom svijetu ne postoji nista ruzno. 

Oni su izgubili osjecaj ljubomore, mrznje i neprijateljstva radi AlJaha. 
Ne odvracaju od losih djela. Za njih ne postoji borba na AJJahovom 
putu, run sprovodenje Njegovih kaznenih mjera {Imdttda). Ljudsku 
tjelesnu ljepotu smatraju ljepotom koju Allah voli, pa se bez ustrucavanja 
nasladuju pogledom, smatrajud to jos ibadetom. Ekstremisti medu njima 
smatraju da se Allah utjelovljuje u likove stvorenja, i na taj se nacin otkriva 
i pokazuje. A oni koji podrzavaju ideju ittihad^ kazu: "Stvorenja su 
raznolike manifestacije Boga, i nazivaju ih "manifestacijama Ljepote", 

Druga skupina zanemar uje vanj sku ljepotu i ukrasavanje, te kaze: "Allah 
Uzviseni pokudio je vanjsku tjelesnu ljepotu i konstituciju. O munaficima 
je rekao: 'Kada ih pogjedas, njihovte izgled ushicuje.' 32 U drugom ajetu 
rekao je: 'A kolilco smo Mi prije njih naroda irnistUi koji su blagom i 
izgledom divijenje izazivali.'" 33 U komentaru ajeta, Hasan el-Basri kaze 
da se "izgled" odnosi na njihove likove i tjelesnu vanjstinu. 34 

U Muslimovom i*«M»zabiljezene su djeci Vjerovjesnika, s.a.v.s.: "Allah 
negleda u, likove i imetke vase, negogleda u vasa srca i u ono sto radile, "% 

Oni vele: "Poznato je da Allah ne osporava istrazivacki pogled i 

promatranje, vec polled nasla divanja i ljubavi. Allah nam zabranjuje 

28 Es-Sedzda, 7. 

25 En-Nerd, 88. 

M El-Mulk, 3. 

11 Titibed sjedinjenje Boga sa stvorenim (op. prev.) 

K El-Munafikun, 4, 

" Merjem, 74. 

M Ttfsirlbn Kesira, 5/252-253. 

15 Sabibti Muslim, liadis br. 2564. 



RIZNICAZNANJA / 21 

nosenjc svile i zlata i koristenje zlatnog i srebrenogposuda, a to spada u 
najvrednije dunjaluckc ukrase i Ijepote. U Kur'anu je objavio: 'I nikako 
ne gledaj dugo Ijepote ovoga svijeta, koje Mi kao uzitak raziiini 
kategorijama nevjeniika prazamo, da ih time na kusnju stavimo.' 36 

A u hadisu stoji: 'Skromnost je od vjere.' 37 Allah kudi one koji pretjeruju. 
Pretjerivanje moze bid u hrani i picu, ali i u odijcvanju i ukrasavanju." 

Da bismo prekinulj raspravu ove dvije zalutale skupine, kazat cemo 
sljedece: "Ljepota odjece, tijela i izgleda moze se podijeliti u tri vrste, a 
to su; pohvalna ljepota, pokudena i neutralna ljepota. 

Pohvalna ljepota ill ukrasavanje jeste ona koja je radi Alkha, koja 
podstice na pokornost AJlahu, izvrsenje Njegovih imperativa i odazivanjc 
Njemu, Poslanik, s.a.v.s., ukrasavao se za docek deiegacija. 3 " To je poput 
oblacenja ratnc odore za boj, oblacenja svile u ratu ili oholi hod ) prikazivanje 
pred bitku. Sve spomenuto pohvalno je ako je s ciljem uzdizanja Allahove 
tijeci, pomaganja Njegove vjere i izazivanja gnjeva Njegovih neprijatelja. 

Pokudena ljepota ili ukrasavanje jeste ona koja je radi dunjaluka, 
vlasti, uglcda i udovoljavanja prohtjevima i strastima. To je ljepota 
koja je postala cilj i svtha za covjeka, jer neke ljudske duse, zaista, 1 ne 
posjeduju dtugu brigu i cilj do pukog ukrasavanja. 

A treca vrsta Ijepote jeste ona koja se ne moze podvesti ni pod jednu 
od piethodne dvije vrste, jer ne posjeduje karakteristike nijedne od njih. 

Ono sto je za nas vazno u vezi s hadisom: "Allahje, uistinu, lijep i voli 
ijepotu" jeste to da hadis otkriva dva velika principa u vjeri. Prvi govori o 
nacinu spoznaje Allaha, a drugi je prakricne prirode. Prvi nas poducava 
da spoznamo Allaha Uzvisenog kroz Njegovu Ijepotu, po kojoj Mu niko 
nije ravan, a drugi nas upucuje da Ga obozavamo putem Ijepote koju 



*Ta-Ha, 131. 

r Ibn Madia, hadis br. 4118, El-Hakim, 1/9, Ebu Davud, hadis br. 4161, svi ga biljeze u 

predanju od Ebu Umame, r.a, s razlicitim senedima koji se medusobno osnazuju. 

w U Buliarijevorn Sabihn, hadis br. S48, navodi se da je Omer, r.a, Poslaniku, s.a.v.s, dotiio ogrtac 

od brokaca, te mu rekao: "Kupi ovo da se njime ukrasis za Bajram i docek delegaeija-" 



22/ Ibn Kajjim el-Dzcvzijje 

voli u rijecima, djelima i karakteru, AUah Svevisnji voli da Njcgov rob 
uljcpsa svoj jezik iskrenoscu, srce predanoscu, Ijubavlju i tevekulom, 
da organe uljepsa ibadetom, tijelo Njegovim blagodatima dostojnom 
odjecom i cistocom od svega ruznog, necistoga i neugodnog. 1 " 

Na takav ce nacin rob spoznati svoga Gospodam kroz ljepotu, 
jcdnu od Njegovih osobina, i obozavat ce Ga putem Ijcpote, sustine 
Njegove vjere i Vjerozakona. 

Tako je badis obuhvatio oba principa: spoznaju i praksu. 

BBIOMAK SEDSII: 

SPOZNAJA ALLAIIA L PRIMJERU VJERNIKA 1 PMMJERU MISRIKA 



Spoznaju Allaha Uzvisenoga dijelimo na dvije vi'ste. Prva vrsta jestc 
spoznaja priznavanja Allahovog postojanja, i u ovome se svi ljudi slazu: 
dobri i losi, pokorni i gresnici. A druga vrsta spoznaje jeste ona koja 
obavezuje covjeka na srid od Allaha, ljubav prema Njemu, vezivanje 
srca za Njega, ceznju za susretom s Njim, strah od Njega, oslanjanje na 
Njega, smirenost uz Njega i bjezanje od svjjeta u Njegovo okrilje. Ovo 
je posebna vrsta spoznaje o kojoj govore poboznjaci i zabidi. 

Razlike izmedu ljudi u pogledu ove spoznaje mogu izrazki samo 
oni koji su ih sami spoznali i cijim je srcima otkrivena spoznaja koja je 
drugima skrivena. Svako o ovoj spoznaji kazuje stazmjerno visini svoga 
stepena, mekama, i u onolikoj nijeri koliko mu je spoznaje otkriveno. 

Onaj s najvecom spoznajom o Njemu, Uzviscnom, rekao je: "Ne 
mogu Te pohvalid kako Tebi dokkuje. Ti si onakav kako si se pohvalio." 40 
Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je da ce ga Allah na Sudnjem danu 
nadahnuti pohvalama koje u ov odunjaluckom zivotu ne moze izreci. 41 

■" Neugoda: rezanje noktiju, higijensko obrezivanje (sunecenje), brijanje pubesa i pazuha. 
4,1 Dio badisa koji je zabiljezio Muslim u svom Sahibu, u predanju od Aise, r.a., br. 496. 
41 Aludira na hadis o zagovornistvu na Sudnjem danu. FogSedaj: Sahibu Muslim, badis br. 193., 
i Sairifad-'Bx&wd, badis br, 4206., u predanju od Enesa b. Malika, r.a. 



RIZNICAZNANJA / 23 

PUTEVI SPOZNAJE 

Do stjecanja ove spoznaje vode dva siroka puta. Prvi se ogleda u 
razmisljanju i promatranju svih kur'anskih ajeta, i u posebnom izvrsnom 
razumijevanju Allah ovih rijeci i rijeci Njegovog Poslanika, s.a.v.s. 

Drugi put, naein, podtazumijeva razrnisljanje o Allahovim 
svemirskim znakovima, trazenje mudrosti koju je u njima utkao, 
zapazanje Njegove snage, dobrocinsrva, milosti, pravednosti i pravednog 
odnosa prema onome sto je stvorio. 

Sve to objedinjuje razumijevanje znacenja Allahovih lijepih imena, 
njihove savrsenosti i velicine, shvatanje da samo On posjeduje takva 
imena cija se znacenja odrazavaju na sudbinu stvorenja i propise koje 
im objavljuje. Spoznaja zahtijeva da rob razumije Allahove naredbe 1 
zabrane, da razumije sudbinu i odredbe, da razumije Allahova imena i 
osobine, da razumije odredbe vjere i odredbe sudbine i stvaranja. 

"To je Allahova blagodai koju ce daii onome koine On hoce; a u 
AUalia je folagodat velika. " 42 






QBIOMAK USUI: 

RAZL1KA MEOU LJliDlMA PO STEPENU VJEROVANJA 
U ALUHOVT JEDNOCl! 



Vjerovanje u Allahovu jednocu ili tevhid jeste veoma osjedjiva, 
cista, bistra i jasna stvar. Svaka sitrrica moze ga potresd, ranid, ukaljad 
i ostavid traga na njemu. Vjerovanje je poput izrazito bijele odjece na 
kojoj se primijed i najmanja necistoca, ili kao blistavo cisto ogledalo na 
kojem i najblazi dodir ostavlja mrlju, Zbog toga vjerovanje u Allahovu 
jednocu moze bid okaljano u jednom trenu, jednom rijecju ili jednom 
'-El-Hadki.21. 



?4i ' Ibn Kajjim el-Dzevzijjc 

prikrivenom strascu. Pa ukoliko se rob prene i pozuri s dobrom koje ce 
izbrisati biljcg grijeha s vjerovanja — dobro i jeste, u suprotnom trag ce 
se urezati i postati biljeg, a kasnije ce ga bki mnogo teze odstraniti. 

Od ovih tragova i biljega koji pogadaju vjerovanje, nekj se brzo 
pojave, ali brzo i nestaju. Drugi se brzo pojave, a sporo prolaze. Ima ib 
koji se rijetko jave, ali brzo nestaju. A neki se sporo javljaju, ali sporo i 
prolaze. 



VJEMVANJU U ALLAIIOVU JEDNOCl) [ GRIJESIMA 

Ima ljudi cije je vjerovanje cvrsto i veliko, pa kada takvog pogodi 
i mnostvo sitnica koje kaljaju vjerovanje, njihov trag nestane u velicini 
vjerovanja, poput necistoce koja se pomijesa s velikom kolicinom ciste 
vode, pa se i ne primijeti. 43 U takvog Allahovog roba ugleda se covjek 
sa slabijim vjerovanjem, te pomijesa svoje slabo vjerovanje s onim sto 
je pogodilo vjerovanje prvoga, pa mrlje i biljezi dodu do izraiaja koji se 
nisu primijetili na vecem i jacem vjerovanju. 

Takoder, nositelj izrazito cistog vjerovanja primijeti na cistom svaki 
utjecaj i mrlju, te ih s lahkocom odstrani, sto nece uspjeti onaj ciji je 
iman slabiji, jer u zamucenosti mrlja nece se mod primijetiti, pa kako 
ih onda ocistiti?! 

Dodajmo ovome da ukoliko je snaga vjerovanja doista mocna, 
odstranjuje i savladava sve sto je lose, sto nije slucaj sa slabim imanom. 

Zatim, vlasniku dobrih osobina oprostit ce se nenamjerni grijeh, 
dok se tako nece postupiti prema onome koji ucini isti prestup, ali nc 
posjeduje dobre osobine. Pjesnib je rekao: 



11 Ibn Tcjmija u kontekstu ovoga izjavto je: "Mnostvo grijeha uz ispravo vjerovanje bolje je od 
malo grijeha uz kvarno vjerovanje." 



RIZNICAZNANJA/25 

"Kad se desi da voljeni jedan grijeh mini, 
sto isprika %a tijega h dobro&nstw naci!" 
Uz to, iskren trad, snaga volje i potpuna vjerska predanost sve 
lose pojavc i prepreke usmjeravaju ka snazi koja poziva ka vjerovanju 
u Allahovu jednocu, kao sto laz, losa namjera i slaba vjerska preda- 
nost usmjeravaju dobra djela i lijepe rijeci ka snazi koja poziva zabludi 
i losem. Primjer toga jeste kao primjer izrazene poremecenosti koja 
dobrom ishranom vraca covjeka u prvobitno stanje. 



UMIAK BETETI: 

OVODl'MALltKC I AHIRETSKE KORISTI VJEROVAMJA 
U ALUHOVU JEDNOCU 

Vjerovanje u Allahovu jednocu ili tevhid jeste pribjeziste Aliahovih 
dobrih robova, ali i Njegovih neprijatclja. Njegovi neprijatelji u tevhidu 
teaze zastitu i zaklon od ovodunjalucklh tegoba i nedaca: "Kad se u 
lade ukreaju, iskreno se mole Allahu, a kad ill On do kopna dovede, 
odjediiom druge Njemu ravniin smatraju. " 44 

Medudm, Njegovi dobri robovi, evlije, u tevhidu traze zastitu od 
svih dunjaluckih i ahirctskih tegoba i nedaca. Zbog toga je zavapioj unus, 
a.s., pa ga je Alkb izbavio iz tmina mora i utrobe kita. Na isti nacin 
pomoc su trazili sljedbenici poslanlba, a.s., pa ih je Allah zastitio od svih 
patnji koje je pripremio idolopoklonicima na dunjaluku \ ahireru. 

A kada se faraon ocevidno uvjerio u svoju smrt i potopljenje 45 , 
zavapio je i od Allaha pomoc poceo prizivad, ali mu to nije korisdlo, jer 

se vjerovanje u takvom stanju n e prihvaca. 

31 El Ankebuc, 65. 

'' Autor aludira na ^\cv."l Mi prevedosmo preko mora sinove Israilovc, a za pefama au inv bili 
1'ar.ion i vojniei njegovi prognneci ill ili krive ili duzne. A on, kad se poee dai"iti, uzviknu: 
'Ja vjcrujeni da neiiia dnigog boga osim Onoga u Koga yjeruju sinovi Israilovi. i ja se 
pokoravam!" 'Zarsada, a prije si neposlusan bio i razdor sijao?! Danas ccino izbayiii samo 
tijclo tvojc da bi bio poucan primjer oiiinia poslije tebe'. ali mnogi su ljudi ravnoduSni 
prcnia ffasini poukama!" |unus, 90-92. 



2,6 I Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

VJEROYANJE D AJJMOVD JEDNOCU JESTE PUT SPASA I OSPJEflA 

Ovo je Allahova zakonitost koja se sprovodi nad Njegovim robo- 
vima. Zbog toga sc svaka dunjalucka tegoba najlakse otklanja i ublazuje 
vjerovanjern u AUahovu jednocu - tevhidom. Iz toga razloga, dova za 
otklanjanje teske muke (duatil-kerfy olicena je tevhidom 46 , pa je i dova 
junusa, a.s., 47 kojom nije molio niko ko se nasao u nevolji, a da iz nje 
nije izbavljen, ispunjena tevhidom. 

U velike nevolje dovodi samo sirk, pripisivanje Allah u sudruga, a 
izbavlja i spasava samo tevhid, vjerovanje u Allahovu jednocu. Tevhid 
je utociste i pribjeziste svih stvorenja, snazan zaklon i potpora. 

A Allah na Pravi pot izvodi i podrsku u dobru daje! 






01ILU1IAK I1ESETI: 

OMYEZA POKDHNOSTI (1IBUDIJJETA) I NJENI STEPENI 



Allah Svevisnji kod Svoga roba ima tri stvari: obaveze koje mu pro- 
pisuje, sudbinu koju mu odreduje i blagodat kojom ga obasipa. Od 
ovoga troga rob ne moze pobjeci. 

Sudbina jeste dvostruka: kusnje i ljudske slabosd. 

Rob je obavezan pokoriti se AUahu i dokazati svoj ubudij/et u svemu 
od prethodno spomcnute tri stvari, a to su ujedno i stepeni pokornosti. 

Najdiazi rob Allahu jeste onaj koji spozna svoju obavezu pokornosti u 
sva tri njena stepena i ispuni je. Takav je rob najblizi svome Gospodaru. 

4,1 "La ilahe ilk-llah, cl-azimul-halim, la ilahe illellah, Rabbul-arsi'l-azim, la ilahe illellah, Rabbus- 
semavati, ve Rabbul-erdi, ve Rabbul-arsil-kerim." ( ,r Nema boga osim Allaha, Velikoga 1 Blagoga, 
nt-mj boga osim Allaha, Gospodnra Arsa Velikoga, nema boga osim Allaha, Gospodara flebefta 
i Zemlje, Gospodara Arsa plemenitog!") El-Buhari, 7/154, i Muslim, 4/2092 (op. prev.) 
"•' Dova junusa, a.s., u utrubi kita: "La ilahe ilia Ence, subhaneke, inni kunru minez-zalimin. 
(Nema boga osim Tebe, slavljen Ti si! J a ssun si: prema sebi ogrijesio") Ec-Tirmizi, 5/529, 
pogledaj; Sabib Et-Tfcnazi od Albanija, 3/168, (op. prev.) 



RIZNICAZNANJA / 27 

A najudaljeni rob od Allaha jeste onaj koji ne sazna i zanemari 
svoju obavezu pokornosti u njena tri stepena. 

Pokornost AJlahu u obavezama koje On propisuje ogleda se kroz 

njihovo izvrsavanje s iskrenoscu i po uzoru na Allahovog poslaruka Mu- 

hammeda, s. a. v. s., ako se radi o imperativu, ili kroz sustezanj e iz postivanja 1 

ljubavi prema Allahu i straha od Njega, ako je obaveza u formi zabrane. 

Pokornost Allahu u kusnjama sudbine zahtijeva strpljivo 

podnosenje te sudbine. Prihvatiti nedacu s osjecajem zadovoljstva 

jeste jos visi stepen pokornosti od stepena strpljivosti. A stepen iznad 

toga jeste popratiti odredenu nedacu zahvalom Allahu Sve\isnjem. Ovaj 

stepen dolazi tek onda kada se u srcu roba ucvrsti ljubav prema Allahu 

Qzvisenom i kada rob spozna da mu je Allah dobar izbor napravio i time 

mu dobrohotnost iskazao, kad rob spozna da torn nedacom Allah iskazuje 

Svoju blagost i dobrocinstvo, makar i prezirao nedacc i iskusenja. 

Pokornost Allahu kod ispoljavanja slabosti zahtijeva uzurbano 
pokajanje od te slabosti i ponizno trazenje oprosta, prisjecajuci se u 
podsvijesti da ga samo Allah moze sprijeciti u cinjenju tog grijeha 1 
sacuvati ga od njegovog zla. Jer ukoliko se grijeh ne zaustavi, udaljit ce 
roba od Allahove blizine i otjerat ce ga s Njegove kapije. Zbog toga rob 
^leda na grijehe kao na najvecu stetu koju ne moze otkloniti niko drugi 
(isim Allaha. Steta koju oni uzrokuju za njega veca je i od svake druge 
tjclesne stete i povrede. 

Zato rob ttazi zastitu u Allahovom zadovoljstvu od Njegove srdzbe, 
u Njegovom oprostu od Njegove kazne. Trazi utociste kod Njega od 
Njega. Rob se sklanja kod Allaha i Njemu pribjegava. Zna da ako ga Allah 
napusti i prepusti samome sebi, da ce ponoviti iste grijehe i uciniti jos gore. 
Svjestan je da ne postoji nacin sustezanja od grijeha i pokajanje osim uz 
Alkhovu uputu i podrsku, jer to je u Allahovoj moci, a nc u moci roba. 






%o I Ibn Kajjitn el-Dzevzijje 

Rob je toliko slab, nernocan i maii da ni sam sebe ne moze upraviti 
ka pravoj stazi, niti zadobiti zadovoljstvo svoga Gospodara bez Njegove 
dozvole, hdjenja i podrske. On mu je utociste, Njemu se predaje. Pred 
Njim je skrusen, ponizan i bespomocan, Potpuno je ovisan o Njemu, 
Pred Njegovom kapijom zivi. Pred Njim je najponizniji, najslabiji 
i najnemocniji. Allah mu je najveca nada i zelja. A od njcga, roba 
slabasnoga, nista ne zavisk On nista ne posjeduje i ne utjece na bilo sto. 
Svako je dobro kod Allaha, u Njegovim rukama. Dobra su od Njega 
I s Njim. Allah je vlasnik svih blagodati roba. On mu ih od Sebe daje, 
mada ih ne zasluzuje, On mu ih konstantno daruje, iako Ga rob svojim 
odmetanjem, nemarom i grijehom rasrduje. 

Allahu pripada samo pohvala, zahvala i velicanje, a robu kudcnje, 
manjkavosti i mahane, i On je uzeo za Sebe pohvale, hvale i velicanja, 
a prepustio robu korenje, manjkavosti i mahane. Svaka zahvala pripada 
samo Njemu. Svako je dobro kod Njega. Dobrota je u Njega. Svaka 
pohvala i slava jeste za Njega, a i svaka je blagodat samo od Njega. 

On robu ukazuje dobro, a rob uzvraca losim. On se robu priblizava 
blagodatima, a rob, kroz grijehe, pokazuje prezir. On savjetuje roba, a 
rob Ga, u svom odnosu prema Njemu, pokusava prevariti. 

Pokornost Allahu kroz blagodati kojima obasipa Svoga roba 
zahdjeva, prije svega, priznanje da je to Allahov dar i trazenje Njegove 
zasdte da neki dio te blagodad u svome srcu ne pripise nekom drugom 
pored Allaha Uzvisenog, makar neko i bio povodom u njenom 
stjecanju. Allah je stvarni uzrocnik i darovatelj blagodari. Blagodad 
su u svakom smislu samo od Njega Svevisnjeg. Zatim, druga obaveza 
glede ovog pokotavanja jeste zahvala Allahu i iskazivanje ljubavi zbog 
ukazane blagodad, da bi rob zasluzio Allahovu podrsku u iskoristavanju 
darovane blagodati u onome cime ce Mu pokornost iskazati. 



RIZNICAZNANJA / S?g 

Jedna od lijepih stvari u vezi s ovim stepcnom pokornosti jeste 
smatrad i male blagodati velikim, i omalovazavati velicinu zahvale zbog 
darovane blagodati, ma koliko se zahvaljivali. Naime, rob mora znati da 
mu je blagodat dosla od Njegovog Gospodara bez ikakve nadoknade, 
bez njegovog uzroka i zasluge. Trcba znati da ona u stvarnosti pripada 
Allahu, a nc robu. Konstantno obnavljanje blagodad kod roba treba 
prouzrokovati sve vecu i vecu pokornost, ponlznost i ljubav prema 
Darovatelju. Kada god se blagodat obnovi, rob uzvrad obnovljenom 
ljubavlju, pokornoscu i poniznoscu. A kada god Allah uskrad blagodat, 
rob uzvrati osjeeajem zadovoljstva i smircnosti. Kada mu Allah odredi 
grijeh, rob uzvrati pokajanjem i trazenjem optosta. To je primjer 
razborita roba (kejjis), a lahkouman {ad%j$ daleko je od toga. 4 " 
A Allah u dobru podrzava! 



0D10MAK JEIANAESTI: 

VJEMVANJE II ALLAIIOVl! JEDNOCU I ROBOVANJE (IfBlJDIJJET) 

U Ahmedovom Musnedu i Ebu Hatemovom Sahihu navodi se 
predanje od Abdullaha b. Mesuda, r.a., u kojem stoji da je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nijednog roba nece snaci briga ili tuga, a da mu 
Allah to ne otkloni i ne zamijeni radoscu, ako pri takvom stanju zamoli 
rijeeima: £ Moj Boze, ja sam Tvoj rob! Sin roba Tvoga i robin je Tvoje! 
Moj je zivot 49 u Tvojoj Ruci. Tvoj a se odluka nada mnom sprovodi, 
a pravedna je odredba Tvoj a! Molim Te svakim Tvojim imenom, 






" Prenosi se od Seddada b. Evsa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Razborit ikgjh) jeste unaj 
ko st preispiaije i radi za zivot poslije smrti, a lahkouman (Wij/V) jeste onaj fco duSu prepusri 
strasuma a od Allaha se dobru nada!" Et-Tirmizi, hadis br. 2461, i Ibn Madza, liadis br. 42G0. U 
seacdu hadisa navodi se Ebu Bekr b. Ebi Merjem koji je okarakterisan kao slab prenosilac. 
"' LI hadisu se navodi: "...nostjeti...", sto bukvalno znaci: "moje celo, kika, percin", ali se time 
aiudira da je rijeli covjek, odnos.no njegov zivot u Allahovoj vlasri. (op. prev.) 





1 



3o / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

kojim si Sebe nazvao, ili ga u Svojoj knjizi objavio, ill ga nekom Svom 
stvorenju obznanio, ili ga u znanju gajba kod Sebe ostavio, da Kur'an 
ucinis proljecern srca moga, svjetlom grudi mojih, lijekom tuge moje i 
odnosiocem moje brige i more!' Prisutni upitase: 'O Allahov Poslanice, 
hocemo li ih nauciti?' On, im odgovori: 'Svakako! Svako ko ih cuje 
treba ib i nauciti!"* 30 

Ovaj vellcanstveni hadis sadrzi mnoge koristi vezane za spoznaju, 
tevhid, vjcrovanje u Allahovu jednocu, i ubudijjet, robovanje AUahu. 

Od toga izdvajamo: da rob pocinje svoju molbu rijecima: 'Bo^e moj, 
ja sam Tvoj rob! Sin roba Tvoga i robmje Tvoje!', a one podrazumijevaju sve 
occve i majke koji su mu prediodili, ukljucujuci i Adema, a.s., i njegovu 
suprugu Ham To predstavlja cin velicanja i dodvoravanja AUahu, kao i 
potpunu poniznost pred Njim. Zatim tu je priznavanje da je on Njegov 
rob kao i njegovi pred, te da robu ne preostaje nista drugo do stajanje 
pred vradma svoga Gospodara, Njegova dobrota i dobrocinstvo, jer 
ako ga njegov Gospodar ostavi, propast ce. Niko ga nece prihvatid i na 
njega se sazaliu, vec ce se beznadno izgubiti. 

Kroz spomenute rijeci iskazuje se veliko priznanje roba da ni koliko 
iznosi treptaj oka on nije neovisan od svoga Gospodara, niu pored 
Njega, ciji je on rob, ima neko drugo utociste i pribjeziste. 

Takoder se kroz njih iskazuje priznanje roba da ima Gospodara, 
Koji se brine o njemu, Koji mu sve odreduje, zabranjuje i nareduje. I 
u skladu s dm, postupci roba ograniceni su normama ubudijjeta, a nisu 
prepusteni njegovoj slobodnoj volji i izboru. 

Ovo se ne odnosi samo na zemaljske robove, vec obuhvata i vladare 
i slobodne ljude. A pravi istmski robovi jesu oni cija su djela usmjerena 



50 Ahmed u Mmmdit, 1/391, Ibn Hibban, hadis br. 972, i El-Hakim, 1/509-510, s ispravmm 
senedom. 






RIZNICAZNANJA /3i 

ka sustinskom idmdijjetu, robovanju. To su oni pokorni i poslusni robovi 
koje Allah vezuje za Sebe, rekavsi: "Ali, ti, doista, neces imati liikakve 
vlastinadrobOTimaiMojim!" 51 , ili u ajetu: ' A. robovi Milostivogajesu 
oni koji po Zeialji inirno hodaju. " 32 

Drugu skupinu robova cine neposlusni robovi. Oni se vezuju 
za Allaha kao sto se druge kuce pripisuju Allahu, tj. u Njegovoj su 
vlasti, dok se ranije spomenuti vezuju za Allaha, kao sto se vezuje i 
Bejtullah (Ka'ba), ili deva, ili Dzennet, ili kao sto se ubiidijjet Poslanika, 
s,a.v.s., pripisuje Njemu: "Aako sumnjate u 0110 sto objavljujemo robu 
Svome..." 53 ili: "Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom casu noci 
preveo Svoga roba u Hrain daleki. 1154 , ili: "Akad je Allahov rob ustao 
da Mil se pomoli." 33 



OILOMAk DYAHAESTI: 

ZNACEMJE POKORMSTl I NJENO ISPOLJAVANJE SAMO ALLAHU 







S ciljem potvrde rijeci: "Ja sam Tvoj rob" 36 covjek se obavezuje na 
pokomost Allahu koja podrazumijeva: poniznost, poslusnost, vracanje 
Allahu, izvrsavanje Njegovih naredbi, postivanje zabrana, stalna ovisnost 
o Njemu, pribjegavanje Njemu, oslanjanje na Njega, trazenje pomoci i 
utocista kod Njega, zaklanjanje iza Njega, te da se njegovo srce, osjecajima 
ljubavi, straha ili nade, ne vezuje ni za koga drugog pored Allaha. 

U oavedeno se uvrsfava i to da covjek bude istinski pokorni abd, 
rob, u pravom smislu te rijeci; u mladosti i starosti, za zivota i u casu 

n E\-ha, 65. 
E El-Furkan , 63. 

55 El-Bekarct, 23. 
1 S.I-[sr.L, 1. 
"El-Dzinn, 19. 
™ Dio prcrhodno citiranog hactisa. 






3? / Ibn Kajjim ei-Dievzijje 

smrti, u pokornosti i grijehu, u casovima sigurnosri i u iskusenju, dusom 
i srcem, jezikom i djelom. 

To podrazumijeva da imetak i zivot roba pripadaju Allahu, jer rob i 
sve ono sto on posjeduje pripadaju njegovom vlasniku. 

U to se ubraja i priznanje roba da su sve blagodati koje uziva 
Allabovi darovi Svome robu. 

Takoder tu je i priznanje roba da raspolaganje svime: imetkom i 
zivotom biva po Allahovim nalozima, kao sto u robovlasnickom sistemu 
rob nicim ne raspolaze osim uz dozvolu svoga vlasnika, i priznanje da 
svojom moci ne moze sebi korist pnustiti, ni naskodid, te da njegov 
zivot, smrt i prozivijenje nisu u vlasd njegovoj. 

Pa ukoliko rob sve ovo isdnski posvjedoci, onda jc s pravom izjavio: 
"Ja sam Tvoj rob!" 

Zadm rob, u nastavku dove, kaze: "Moj je zivot 57 u Tvojoj rud", 
tj. Ti upravljas mojim zivotorn onako kako zelis, a ja nemam nikakve 
vlasd nad sobom. 

A kako bi i imao upravu i vlast nad sobom kad mu je zivot u posjedu 
Gospodara, njegova kika u Allahovoj ruci, a srce izmedu Njegova 
dva prsta!? 58 Njegov zivot i smrt, vjecna sreca ili nesreca, zdravlje i 
iskusenja, sve to pnpada Allahu Uzvisenom. Rob nema nikakva urjecaja 
na to, Cijelo je bice roba u ruci njegovog Gospodara. On je slabiji od 
svakog nemocnog ponizenog roba sluge. Njegova je kika u ruci Silnog 
Gospodara, njegovog Vlasnika, u Njegovoj moci i upravi. Zapravo, taj 
odnos ne moze se ni opisari! 

U onom trenutku kada rob posvjedoci da su njegova kika i kike svih 
drugih ljudi samo u Allahovoj ruci, pa On njima upravi ja kako hoce, od 

5 U hadisu se navodi: "...nasijeii", sto bukvalno znaci: "moje celo", "kika", "percin", ali se time 
aludira da je cijeli covjek, odnosno n)egoi r zivot u Allahovoj vlasti. (op. prev.) 
iv Aludira na hadis koji je zabiljezio Muslim u Sahibu pod brojem 2,654, u predanju od Abdullaha 
b. Amra, r.a. 



R1ZN1CAZNANJA/33 

tada se vise nc plasi ljudi, niti se od njih necemu nada. Ne uzdize ih na 
polozaj vladara i vlasnika, vec na stepen pokorenih i ponizenih robova. 
A Onaj Koji nad njima stvarno upravlja i sve im odreduje nije od njih. 

Cije srce ovo posvjedoci i ugleda ovakav prizor, njcgova nuznost 
za Gospodarom i ovisnost o Njemu postat ce mu stalna licna osobina. 
A kada spozna Ijude, zasigurno nece ovisiti o njima niti ce svoje nade i 
ceznje vczivati za njih. Tada ce upotpunid svoje vjerovanje u AlJahovu 
jednocu, ostvarit ce tevekkul, pouzdanje, i ispunit ce svoj ubudijjet, 
pokornost Allah u. 

Zbog toga je Hud, a.s., rekao narodu svome: "Ja se uzdam u 
Allalia, u nioga i vasega Gospodara! Nema nijednog zivog bica koje 
nije « vlasti Njegovoj, Gospodar moj zaista postiipa pravedno! " 5 

Potom u dovi slijedi izjava: "Tvoja se odredba nadamnom sprovodi, 
a pravcdna je odluka Tvoja!" ", a ona ukazuje na dvije stvari. Ptva od 
njih jeste primjena Allahove odredbe nad Njegovim robom, a dxuga 
stvar jeste AUahova pravednost i zahvala koju Mu iskazuje rob. On je 
stvarni Vladar i Njemu pripada zahvala. 

Istu potuku nalazimo u rijecima Huda, a.s., koje prenosi Kur'an: 

"Nema mjecbaog zivog bica koje nije u vlasti Njegovoj" 6 ', a zatim 

dodaje: "Gospodarmojzaistapostupapravedno!" 63 Zeli nam reci: iako 

je Vladar, Snazni, i iako su zivori i sudbinc svih stvorenja u Njegovoj 

ruci, On je pravedan. Pravedan u Svojim rijecima, djelima, odredbi 

sudbine, naredbama 1 zabranama, nagradi i kazni. Sve sto kaze, istina je! 

Sve sto odtedl, pravedno je! Sve sto naredi, korisno je! Sve sto zabraru, 

srerno je! Koga nagradi zbog dobra, to je iz Njegove milosti i dobrote, 

a koga kazni zbog grijeha, iz pravednosti i mudrosti je to ucinio! 

B Hud, 56. 

'" Dio hadisa u predanju od Ibn Mesuda, r.a, koji je autor ranije naveo. 
' Hud.56. 
» Hud. 56. 







34/ lb" Kajjim el-Dievzijje 

ORLOMAK TRJ.WTI: 

POSMATRANJE KADERA. ODREDBE, IZMEDU DVIJE KRAJX0ST1: 
PItETJElliVANJAIZANBIARimNJA 

Allah Uzviseni pravi razliku izrnedu dvije stvari: odluke {httkmd] 
i odredbe (kadad). Karakteristika je odluke primjena, a karakteristika 
odredbe jeste pravednost. Pod Njegove odluke uvrstavaju se serijatske 
odluke (b/tkm ser'i[j-dinijj) i odluke sudbine i stvaranja {hukm ketmtff- 
kdderijj). Obje odluke ticu se roba, i nad njim se sprovode. On nerna 
svog izbora glede njih. One se primjenjuju bez obzira da li ih rob 
prihvatao ill odbijao. Odluke sudbine rob ne moze krsiti, all serijatske 
odluke ponekad i krsi. 

Kada ili odredba znaci upotpunjenje ill dopunjavanje neeega, a to 
nastaje teknakon njegova ispunjavanjai izvrsenja. Rob a dovi izjavljuje: 
"Tvoja se odluka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba Tvoja!"'", 
sto znaci: Tvoja odluka koju sada upotpunjujes kroz odrcdbu pravedna 
je prema meni. 

A sto se dee Allahove odluke (bukma), ponekad je hoce sprovesu i 
primijeniti, a nekada to i ne ucini. Ako je rijec o vjerskoj odluci, ona za 
roba vazi i nad njim se primjenjuje. Ali ako se radi o odluci sudbine; u 
slucaju da je Allah primijeni, onda se dogodila i prosla, a u slucaju da je 
ne primijeni, tada je nju i njene posljedice otklonio od roba. 

Allah Uzviseni sprovodi i ispunjava ono sto odredi, ali svi dugi 
mimo Njega cesto odrede nesto, all to ne mogu sprovesu i ispuniti. 
Medutim, On, Svemoguci, odreduje i ispunjava, jer Njemu pripada 
svaka odredba i svako ispunjenje. 

Izjava: "Tvoja se odluka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba 
Tvoja!" podrazumijeva sve odredbe koje se ticu roba, sva stanja koja 

'" Autor nasravlja s komentarom hadlsa koji prenosi Abdullah b. Mesud, r.a. 



rWZNICA ZNANJA / 35 

odredba prouzrokuje: zdravlje i bolest, bogatstvo i siromastvo, uzkak i bol, 
n i smrt, kaznu i oprost ltd. Uzviseni je rekao: "Kakvavas godbijeda 
zadesi. to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On miioge i oprosti.!" 154 
Udrugom ajeturekao je: "Akadga zadesi kakvanesreca zbog onoga sto 
su uradile rake njegove, onda eoyjek blagodati ne priznaje. " to 
Zato je svaka Njegova odredba glede roba apsolutno pravedna! 






STAVUVI FRAKCIJA PITANJU KADERA, ODREDBE 

U slucaju prigovora: «Tvrdke da je i cinjenje grijeha uz Allahovu 
odredbu! Kako onda dokazari Njegovu pravednost ako kazni roba zbog 
grijeha koji je odrcdio?», reel cemo da je ovo veoma vazno pitanje. Zbog 
njega su zalutale rnnoge skupine. Jedni su kazali: «Samo je pravednost 
Njemu moguca. Nepravdu (^w/w) nemoguce je pripisati Allahu, jer 
je nepravda, po svojoj definiciji, upravljanje ili raspolaganje onim sto 
pripada drugom, a Allah je vlasnik svega. Na osnovu toga, Njegovo 
upravljanje onim sto je stvorio jeste apsolutno pravedno!» 66 

Druga skupina 67 kaze: «Pravednost nalaze da Allah ne kaznjava zbog 
onoga sto je odredio robu. A s obzirom da smatramo da je Allahovo 
kaznjavanje roba zbog grijeha Njemu dolicno (haseit) djelo, to znaci da 
grijeh nije propisan Njegovom odredbom. Stoga je Njegovo kaznjavanje 
zagrijeh, bilo to na dunjaluku ili ahiretu, potpuno pravedno!» 

Nijedna od dh grupacija nije uspje]a ss usaglasid vjerovanje u kader i 
vjerovanje u Allahovu pravednost. Sinatra ju da onaj ko potvrdi kadcr ne 



'' Ls-Sura, 30. 
16 Es-Sura, 48. 

>tav dzebrija, koji smatraju da covjek nerna slobode izbora l da je na sve prisiljen 
kaderom. 
" Mu'tezile, oni negiraju kader. 

i nasLivlja govoriti ej rnu'tezilama. 






36/ [ b n Kajjim el-Dzevzijjc 

moze dokazati Alkhovu pravednost, kao sto onaj koji vjeruje u Allahovu 
pravednost ne moze prihvatiti 1 dokazati Allahov kader, odredbu. 

Takoder nisu uspjeli usaglasiti vjerovanje li Allahovu jednocu, 
tevhid, i potvrdivanje Njegovih osobina {sifata). Zagovaraju da se ne 
moze dokazati AJlahova jednoca osim uz negiranje osobina. 69 Njihov 
tevhid okarakterisan jc negiranjem sifata, a Allahova pravednost koju 
zagovaraju poricanjem odredbe, kadera. 

Za razliku od prve dvije skupine, sljcdbenici ehlu-sunneta 
potvrduju oboje: i odredbu i Allahovu pravednost. Oni nepravdu (%ufa) 
dcfinisu kao dnjenje nedolienog ili ruznog, npr. kao sto je kaznjavanje 
poslusnoga ili onoga koji nije pocinio grijeh. Allah je Uzviseni cist od 
ovakvih postupaka, sto se u Kur'anu naglasava na vise mjesta. Ako 
Allah Svevisnji i odvede u zabludu onoga koga hoce i odredi grijeh 
korae hoce, to je opet apsolutna pravednost, jer je to odredio onima 
koji to zasluzuju. Kako da takva odredba ne bude pravedna, a jedno 
od Njegovih lijepih imena jeste i r El-Ad/', Pravedni 7 ", cija su sva djela 
mudra, ispravna, s mjerom i pravilna. 

Allah Uzviseni pokazao je Pravi put, poslao je poslanike, objavio 

Svoje knjige, odstranio prepreke i omogucio priliku svakome da 

posredstvom vida, sluha i razuma pode putera upute i pokornosti. To 

je Njegova pravednost. Pored toga, nekome ukaze jos vise paznje i 

potpomogne ga u dobru. To je od Njegovih blagodati i dobrocinstva. 

Neka stvorenja, koja ne zasluzuju Njegovo dobrocinstvo i podrsku, 

zapostavi i prepusri ih samima sebi. Ne ukaze im Svoje dobrocinstvo i 

ostavi Jh bez podtske, all ostaje pravedan prema Njima. 

'" Kazu: "Ako Mahu pripiscmo osobine, onda demo Ga uporediti sa stvorenjima", sto nije 

tacno. (op. piev.) 

711 Imam Ebu Abdullah El-Kuriubi, Allah mu se smflovao, u svojoj knjizi 'FJ-Esna fi Urbi 

ismailhbil-busta, kaze: 'Allah UzvScru veli: 'Rijeci tvoga Gospodara vrhunac su isrine i 

pravde.'(El-En'am, 115.), pa ako su Njegove rtjeci pravda, onda je On Pravedni!" 



RIZNICA ZNANJA/37 



DVIJE VRSTE UL1D1 ALLAH IKSTAVLJA BKZ PllllllSKli 



Prva vrsta jesu oni koje Allah Uzviseni zapostavlja zbog njihovog 
odmetanja od Njegovc vjere, zbog pretpostavljanja pokornosti sejtanu 
nad pokornoscu Milostivom, zbog saveznistva s Iblisom i zbog 
zancmarivanja zikra, velicanja Allaha, i nezahvalnosti Njemu. Takvi 
fcasltizuju da budu zapostavljeni i prepusteni samima sebi. 

Druga vrsta zapostavljcnih jesu oni koji nacelno ne zasluzuju 
Allahovu podrsku i dobracinstvo, jer Allah Uzviseni zna da oni nc bi 
cijcnili blagodat upute, ne bi zahvaljivali. On zna da Ga ne bi velicali, 
niiri bi Ga zavoljeli kako to Njemu Svevisnjem dolikuje. Iz tog razloga 
Allah im i ne ukazuje blagodat jer je nisu dostojni. 

Allah Uzviseni veli: "...i tako Mi jedne druguna iskusavamo dabi 
nevjemici reHi: 'Zar sn to oiii kojinia je Allah, izmedu nas, milost 
ukazao? 1 A zar Allah dobro ne poznaje one koji sn zalivabii?!" l U 
drugom ajetu, Svevisnji veli: "Da Allah zna da od njih moze bili ikakva 
dobra, ueinio bi da cuju!" 72 

Ako Allah Uzviseni na osnovu ovoga nekome i odredi zabludu i 
grijeh, to je apsolutna pravednost. Primjcr ovoga jeste poput Njegove 
pravedne odredbe koja nalaze da se ubijaju bijesni psi, zmije 1 skorpioni, 
iako su ove zivotinje stvorene s osobinama zbog kojih se ubijaju.' 3 



"■ E!-En'am,53. 
" : El-Enfal, 23. 

Emam EI-Buhari u svora Siibihu biljezi hadis (1830) u prcdanju od Abdullaha b. Mesuda, r.a, 
is Itojem stoji da su sjedili u drustvu AUahovog I'oslanika, s.a.v.s., u pecini na Mini, kad na njih 
zaukta amija, a Poslanik, s.a.v.s., rece: "Llbijte je!" A sto se dee tibijanja bijesnog psa i skorpiona, 
u Muslimovntn Sahihit (hadis be. 1200) i u EI-Buhari jevom Sahibit (hadis br. 1829), u predanju 
od Hafsc, r.a., stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "ko ubije neku od pet vrsta iivotinja nece 
bid ukoren ..." a od njih je spomenuo bijesnog psa i skorpiona. Imam Malik u hl-Miwcliaii, 
1/357, kaze: "Rijesan pas jeste svaka zivotinja koja napada i zastrasuje ljude poput lava, tigra, 
pume i wtka." 






38/ Ibn Kajjim ei-Dzevzijje 

O ovome smo opsirnije govorili u knjizi o odredbi i sudbini. 

Rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz rantje citkanog hadisa: 
"Tvoja se odluka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba Tvoja! 
pobijaju stavove obje zalutale skupine o pitanju Ailahove odredbe i 
pravednosti. 

Hadis pobija stav kaderija, koji osporavaju utjecaj Ailahove odredbe 
na djela robova, smatrajuci da djela robovane odreduje i ne stvara Allah 
Uzviseni, zagovarajuci da se kader, odredba, odnosi samo na Allahovo 
htijenje da robovi ispostuju Njegove naredbe i zabrane. 

Hadis pobija i stav dzebrija, koji smatraju da je sve sto je odredeno 
pravedno. U torn slucaju rijeci Poslanika, s.a.v,s.: "... a pravedna je odredba 
Tvoja!" ne bi imale nikakva smisla. Dzebrije dermis a pravednost kao 
djelo koje Allah moze uradih, a nepravdu, zulm, po njihovoj dehniciji, 
nemoguce je pripisad Allahu. Prema tome, rijeci Poslanika, s.a.v.s, "... a 
pravedna je odredba Tvoja!" tumacile bi se kao da je izjavio: a odredba se 
Tvoja sprovodi! Medutim, prethodna recenica hadisa upravo je ovakve 
formulacije. 

OBIOMAK EETRNAESTT: 

posredniStvo (mmm)KUA\wm imenima 



Rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Molim Te svakim Tvojim imenom 
kojimsiSebe nazvao..." 15 pa nadalje, ukazuju na posrednistvo {teressul) 
kod Allaha Njegovim lijepim imenima koje je rob saznao i onima koje 
ne poznaje. Ovo je Allahu najdraie posrednistvo; jer su Njegova djela i 
osobine sredstvo posredovanja, a njih izvodimo iz Njegovih imena. 

~* Pogtedaj: Sifmtl-aiil, 2/27\-219. 
"' Autor oastavlja kazivari o hndisu u prednnju Abdullaha b. Mesuda, r.a. 



RIZNICA ZNANJA / 3<) 

A u vezi s Poslanikovim rijecima; "...do Kur'an ucinis proljecem 
srca moga i svjetlom gnidi mojih" podsjetit cemo da se izraz "proljec'e" (u 
arapskom tekstu: rebi) odnosi na kisu koja ozivljava zemlju. Vjerovjesnik, 
s.a.v,s., usporedio je Kur'an s kisom, kako ga i Allah opisuje, jer on 
ozivljava srca. Zatini primjecujemo da jc Poslanik, s.a.v.s., u dovi spojio 
dvije stvari: kisu, koja donosi zivot, i svjedo, koje razgoni tamu i obasjava, 
poput njihovog spomena u Allahovim rijecima: "On spusta kisu s neba, 
pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji pJivaju 
po pavrsini. I ono sto ljudi tope na vatri u zelji da dobiju nakit ill 
omde ima takoder otpatke, slicne onima"" 6 , ili u ajetu: "Slicni su 
oiihna koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okoLicu, Allah 
imoduzme svjetlo...."", a zatim kaze: "...ili, onisu naliknaone koji 
zavrijemesilnogpljuskasneba...'*" M ili u Allahovim rijecima: "Allah 
je izvor svjetlosti nebesa i Zenilje!" 79 , a onda u nastavku sure: "Zar ne 
vidis da Allali razgoni oblake, a onda ill spaja i jedne nad drugima 
gomila, pa ti vidis kisu kako iz njili pada. " H " 

Dova je fokusirana na trazenje ozivljenja srca s "kur'anskom 
proljernom kisom" i na osvjetljenje prsa nurom" 1 Objave, spajajuci na taj 
n.icin blagodat zivota i blagodat nura. Allah Uzviseni veli: "Zar je onaj 
koji je bio uzabludi, akome snio Mi dali zivot i svjetlo pomocukojegse 
medu Ijudinia krece , kao onaj koji je u tniinama iz kojili ne izlazi? " S2 

S obzirom da su prsa veca od srca, svjedo koje im je darovano 
prelijeva se u srce; jer su i prsa mala da prihvate toliku blagodat svjeda. 

Imajuei u vidu da zivot tijela i svih organa u njemu ovisi o zivotu 
srca, duh zivota preface se iz s rca u prsa, pa se iz prsa ski na ostatak 

' Er-Ra'd, 17. 
" El-Bekara, 17. 
! : Bekara.19. 
' En-Nur, 35. 
"En-Nur,43. 
"' Nur: svjetlo. (op. prev.) 
i-.n'am, 122. 



4,0 / Ibn Kajjim el- Dzevzijje 

tijeh, Poslanik, s.a.v.s., u dovi trazio je ozivljenje srca proljetnom kisom 
koja je u osnovi izvorna i pocetna supstanca zivota.*-' 

A uz cinjenicu da tuga, briga i mora prigusuju srce i njegovo 
bljestavilo, Vjerovjesnik, s.a.v.s., u dovi trazi da njihovo odstranjivanje 
bude putem Kur'ana, jer se tako teze mogu ponovno vrariti. Medutim, 
ako budu odstranjene na neki drugi nacin; kroz zdravlje, dunjaluk, vlast, 
ugled, uz suprugu, djecu itd., opet se iznova vracaju s nestankom toga. 

Nedace koje napadaju srce jesu: tuga, mora i briga. Ako se radi 
o necemu sto je proslo, onda srce pad od tuge. Ako se radi o necemu 
trenutno aktuelnom, onda srce pad od more i misli. A ako je u pitanju nesto 
sto dolazi u buducnosti, tada srce pad od brige. 84 A Allah najbolje zna! 



OSLUMAK PETNAESTJ: 

STATUS COVJEKA 1ZMEDU SLOCODNE VOLJE I PR1SILE 



I 



D^abili, nepoznavaoci Allaha, Njegovih irnena i osobina, koji ih 
iskrivljuju i odbacuju, i ne osjecajuci, omrazavaju Allaha, dz.s., Njegovim 
stvorenjima. Ptekidaju im put Njegove ljubavi i udobrovoljavanja kroz 
poslusnost. 

Navest cemo neke primjere. 

Oni u srca slabasnih ljudi ulijevaju ideju da je Allah Uzviseni 
takav da pokornost, ma koliko se rob trudio da je ispostuje formalno i 
sustinski, i ma koliko ona drugo trajala, nimalo ne koristi. Tvrde da rob 
nije siguran od Allaha i Njegove odmazde. Govore im da Allah veoma 
lahko moze pokornoga roba izvesri iz mihraba u mejhanu, iz cvrstog 



m ". . . i da Mi od vode sve iivo stvaramo.", (El-Enbija, 30.-op. prev.) 

*" Rob od svoga Goapodara putem dove trazi zaititu od sve tri nedace koje zamaraju srce, kako 

bi QJegpVO srce bilo predano Njemu u svim stanjima; u vezi s onim sto je proslo, u sadainjusti 

i buducnosti. 



RIZNICAZNANJA/41 
vjerovanja i zikra odvesti ga u sirk i muziku, a njegovo srce s cistim 
imanom uputiti u kufr, ncvjerstvo! 

Svoje ideje potvrduju ispravnim predanjima od Poslanika, s.a.v.s., 
koja nisu razumjeli, i neistinama koje nije izrekan Nepogresivi. To jos 
smatraju sustinom tevliida, vjerovanja, i u kontekstu toga citiraju rijeci 
Uzvisenog: "On nece biti pitan 2a 0110 sto radi" 85 ; "Zar oiii mogu biti 
sigiinii od AUahove kazne? Allaliove se kaziie ne boji saino narod 
koine propast predstoji! "*"; " . . . i neka znate da se Allali uplice izinedn 
covjeka isrca njegDva.""' Primjcr Iblisovogprokletstva uzimaju za dokaz 
svoje tvrdnje, kazujuci da je on bio melekski paun. as ]os dodaju da nema 
pedlja na Zetnlji, ni na nebu, a da Iblis na njemu nije ucinio sedzdu ili 
ruku, ali ga je pokosila ruka sudbine i odredba se nad njim sprovela, te se 
njegovo plemenko bice pretvorilo u najruzniju stvar! Neki "poboznjaci" 
iz njihovih redova govore: «Moras strepid od Allaha kao sto strepis od 
Java koji te napada bez ikakva povoda ili ucinjenoggrijeha.» 

Od hadisa Alkhovog Poslanika, s.a.v.s., navode: "Doista ce neki od 
vas raditi djela koja code ka Dzennetu, see dok izmedu njega i Dzenneta ne 
budekoliko jedan lakat, a onda cegapreteci sudbina, te cepoceti raditi djela 
koja rode ka vatri, i u nju ce biti uveden! " S9 Od nekih predstavnika selefa 
spominju izjavu: «Najveci je gxljeh biti siguian od Allah ove odmazde i 
izgubiti nadu u Njcgovu milost.»'° 

Imam Ahmed b. Hanbel navodi od Avna b. Abduliaha da je ovaj 
duo nekog covjeka kako moh: «Boze, nemoj me zastititi od Svoje 






■' El-Enbija, 23. 
f H-E'raf, 99. 
" El-Enfe], 24. 

"* Sva predanja o ovome slnba su, pogledaj: Tefsir Ibn ebu Hatem, 365. 

:zi pi El-Buhari, hadis br. 3208, i Muslim, liadis br. 2643, u predanju od Abduliaha b, 
Mesuda, ta. 
1,1 tzjavu navodi Es-Sujuti u djdu Rd-Diitnil-/iA'iutir, pripisujuci je nekolicini predstavnika seiefa. 



43/ lb n Kjjjini el-Dievzijje 

odmazde!», pa mu je Avn to osporio, rekavsi: «Reci: 'Boze moj, ne ucini 
da budem od onih koji su sigurni od Tvoje odmazde!'» 

Sve su ovo usvojili oslanjajuci se na pogresan princip, porlcanjem 
mtidrosti, razloga i povoda u AUahovim djelima, zagovarajuci da On, 
Svevisnji, ne radi nista s razlogom i iz niudrosti!, nego da su Njegova 
djcla lisena mudrosti, povoda i razloga! Nista ne cini radi necega i 
zbog necega! Kazu da nije iskljuceno da Bog najtezom kaznom kazni 
pokorne, ili da velikom nagradom nagradi gresnike i Svoje neprijatelje. 
Obje su niogucnosti za Njega podjednake. Zapreku neke mogucnosti 
mozemo saznad samo putem Bozijeg Poslanika, 1 tada bi znali da On 
neku mogucnost nece uraditi, ne zbog toga sto je data mogucnost sama 
po sebi neprihvadjiva ilj nepravedna, nego zbog poslanicke dojave da 
to On nece uciniti, jer je nasilje, zulm, samo po sebi, u Bozijim djelima 
nepojmljivo i nemoguce. Nemogucnost nasilja u Njegovim djelima jeste 
poput nemogucnosti nalazenja jednog tijela na dva mjesta u isto vrijeme, 
ili nemogucnosti spoja dana i noci u is torn vremenu, ili nemogucnosti 
postojanja i nepostojanja neke swan ili pojave u jednom vremenu! 

Ovo je njihovo poimanje nepravde. Pa kada se trudbenik osobno 
zapita: «Onaj ciji postupci nisu uravnotezeni i stabilni, od cije odmazde 
nisi siguran, kako onda da budem pouzdan u priblizavanju Njemu? 
Kako ee uzvratiti na pokornost i izvrsavanje Njegovih naredbi, a mi 
ne posjedujemo nista drugo do ovaj kratkotrajni dunjalucki zivot? 
Ako u dunjaluckom zivotu odbacimo uzitke i prohtjeve, a obavezemo 
se bremenom ibadeta, bez ikakve garancije da nam vjerovanje nece 
zamijeniti nevjetstvom, tevhid sa sirkom, pokornost s neposlusnoscu, 
dobrocinstvo s razvratom, zatim nas za stalno kazni, onda smo stvarni 
gubitnici i na dunjaluku i na ahiretuU 



FUZNICAZNANJA / 48 

U slucaju da se ovakvo uvjerenje ustali u njihovim srcima 1 zatvori u 
njihovim dusama, kada se pozovu na pokomost ili odricanje uzitaka, bit 
ce poput covjeka koji savjetuje svoga sina rijecima: «AlvO budes poslusan 
svom uckelju, sve zapisivao i ne prorivio mu se, mozda ce te opet kazniti. 
A ako budes neposlusan, nepazljiv i lijen, mozda ce te nagtaditi i pocastiri!» 
Neka se poslije ovakvih rijeci ne nada da ce djecak obratid paznju na 
uckeljevu prijetnju kaznom ili na njegovo obecanje nagrade. 

Kada djecak poraste i stasa da sam privreduje i ophodi se prema 
ckugima, kaze mu: «Gvo je upravnik naseg grada, on izvodi lopova iz 
tamnice i postavlja ga na mjesto ministra douptavitelja, a razboritog i 
posteoog covjeka dozivotno baca u tamnicu, muci ga i ubija!» Te ce rijeci 
napraviti jaz izmedu djecaka 1 upravitelja. Nece bid siguran od upraviteljevog 
postupka, u njegovu pohvalu ili prijetnju. Nece ga voljeri, nego ce ga se 
bojari kao silnika koji kaznjava bezgresne i muci dobrocinitelje! 

Zbogtoga ce ovaj siromah, smatrajuci da djela ne koriste niri stete, 
postati vjecni gubitnik, ne cineci dobra koja bi ga tjesila, nid losa zbog 
kojih bi strahovao. 

Moze li se na gori nacin udaljiti od Ailaha i omraziti Njegova vjera? 
Da su se prkosni nevjernici ma koliko trudili, ne bi mogii u ovoj mjeri 
udaljiti ljude od Ailaha i ogrditi im Njegovu vjeru. 

Zacetnik ove ideje misli da potvrduje kader i tevhid, pobija stavove 
novotara i osnazuje Aliahovu vjeru! 

Tako mi Ailaha, razborit je neprijatelj manje stetan od prijatelja 
neznalice. I sve Allahove objavljene knjige, a narocito Kur'an, i Njegovi 
poslanici svjedoce ptotiv ovakvih ideja. 

Kada bi daije, pozivaci u Aliahovu vjeru, slijedili metod kojim su 
pozivali Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., u islam; doista bi svijet osvanuo 
u dobru iza kojeg ne bi bilo smutnje! 



44' Ibo Kajjim cl- Dzcvzijjc 

Allah Uzviseni obavijestio nas je, a On govori istinu i obecanje 
ispunjava, da se prema ljudima odnosi spram njihovog truda, a 
nagraduje ih spram njihovih djela. Dobrocinitelj se ne treba bojad 
nepravde ili zakidanja, ostete ili globe. Allah Milostivi ni u kom slucaju 
nece obezvrijediti djela dobrocinkelja. On nece zakinuti toba ni za trun 
dobrog djela, niti bi mu za toliko nasilja ucinio. U Kur'anu je objavio: 
"Allah nece nikoine ni tranku nepravde itciniti: dobro djelo On ce 
umnogostniciti i jos od Sebe nagradu veliku dati!" 91 Kada bi dobro 
djelo bilo velicine zrna gorosice, Allah ga nebi zanemario, nego bi mu i 
za njega nagradu dao. On za jedno dobro djelo deset puta vise nagraduje, 
a nekada nagradi i do sedam stotina puta vise, pa i preko toga. 

Allah Svemilosni popravlja ljude lose cudi, priziva srca odmetnika, 
oprasta gresnicima, upucuje zalutale, izbavlja propale, poducava 
neznalice, rasvjetljava razum izbezumljenima, podsjeca nehajnike 
i pruza utociste bjeguncima! A kada kaznjava, Njegova kazna slijedi 
tek onda kada rob pokaze svoje jasno odmetanje i opiranje. On nece 
spustiti kaznu prije nego sto pozove roba da Mu se vrad i dokaze mu 
Svoje pravo na njegovu pokornost, jer je On njegov gospodar. Tako 
ucini vise puta, pa kada iscezne nada da ce se rob odazvati pozivu i 
priznad Allahovu jednocu, tevhid i Njegov polozaj gospodara, rububijjet, 
Allah kazni roba za dio njegovog nevjerstva, odmetanja i bahatosti. 
Tako postupa iz razloga da rob ne bi mogao pdgovoriti da mu je njegov 
Gospodar nasilje ucinio, nego da pdzna i shvau da sam sebi nasilje 
nanosi. U torn kontekstu, Allah Uzviseni o stanovnicima Vatre kaze: 
"I oni ce priznati da su bili neyjernici, pa, stanovnici Dzelienneina 
ognjenogdalekobili! , "' 2 O onima koje je na dunjaluku unistio, Allah, 



,JI En-Nisa, 40. 
" : EI-Mulk, 11. 



MZNICA ZNANJA / 45 

dz.s., prenoseci njihov vapaj, kada su jasne znakove ugledali i kaznu 
osjetili, objavio je: "Tesko nama!, oni bi govorili: 'Mi smo, zaista, 
lievjernici bihT I kukali bi tako sve dok ill ne bismo uciiiili, kao 
iitopoznjeveno, neponiicnim. ,11J3 A vlasnici vrta koji je Allah u noci 
unisrio, kada ga ugledase, rckose: '"Hvaljeii neka je Gospodar nasT 
rekose, 'mismo, uistinu, nepravedni bili!" 1 ' 4 Hasan el-Basri u vezi 
s ovim kaze: «Usli su u Vatru, a u srcima im stojc rijeci zahvale AUahu, 
ali nemaju povoda i nacina da se u torn stanju obrate Allahu! Zbog toga 
Allah Uzviseni u ajetu kaze: '... i zanieo bi se tragnarodu koji je cinio 
zlo. i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetovaP 95 , tj. neka nestane 
spomena o narodu koji je zlo cinio, a sva ce hvala opet Allahu pripasti. 
Njihovo unistenje Mu nista nije umanjilo dostojnost pohvale. I pored 
toga sto nekoga kazni ili unisti, Njemu se, Gospodaru Uzvisenom, 
i dalje zahvaljuje i hand, pohvala, upucuje, jer su Njegova mudrost i 
pravednost apsolutno savrsenk Njega hvalimo jer je kaznu spustio na 
one koji je istinski zasluzuju. Poznavalac kaznjenib kazao bi: 'Oni samo 
kaznu zasluzuju, i kazna samo njima dolikuje!'» 

Zbog toga Allah Svevisnji, nakon kazivanja o presudi medu 
robovima na Sudnjem danu, kada ce sretnici biti vodeni ka Dzennetu, 
a ncsretnici ka Vatri, kaze: "... i svima ce se po pravdi presuditi i reci 
cese: 'Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova! 1 ' 1 ' 6 U ajetu Allah ne 
spominje ko ce izjaviti pohvalu, nego koristi pasivni oblik; podsjecajuci 
da ce sva stvotenja, kada vide Njegovu pravednost i dobrotu, povikari: 
«Hvaljen neka je Allah!» Iz istog razloga, Allah Uzviseni koristi 
pasivni oblik u obracanju osudenicima Vatre: "I reci ce se: 'Ulazite 

,,; lil-Enbija, 14-15, 
"'' El-Kaiem, 29. 

''■' El-En'.im, 45. 
Ez-Zumer, 75. 






4(6/ Ibn Kajjim e! -Dzeviijje 

nadzeheimemskekapije../' 7 " - kao da ce sva stvorenja uzviknuti ove 
rijeci. Cak ce i tjelesa nesretnika i njihove duse uzvikivati ove rijeci! I 
nebo iznad njih i zemlja na kojoj stoje takoder ce uzvikivati ove rijeci. 

A na drugoj strani, Allah Milostivi obavjestava da ce sacuvati Svoje 
sticenike i odabranike prilikom kaznjavanja Svojih neprijatelja. Nece ih 
kaznid kada volja Njegova bude da kazni Njegove neprijatelje. 

Kada je Nuh, a.s., zamolio Allaha da mu spasi sina, On ga je 
obavijesrio da ce ga potopiti zbog nevjerstva i loseg postupanja, a nije 
ire kao: «Potopit cu ga jer to zelim! Bez grijeha i razloga!» 

Allah Uzviseni garantuje dodatnu i postojaniju uputu borcima na 
Njegovom putu, a nije rekao da ce ih u zabludi ostaviti i djela im unistiti. 

Takoder, Milosdvi obecava dodatnu i postojaniju uputu 
bogobojaznima koji Njegovo zadovoljstvo froze, a naglasava da ne 
ostavlja nikoga u zabludi osim gresnike koji prekidaju ugovor s Njime, 
nakon sto su ga s obecanjem prihvatili. On u zabludi ostavlja samo 
onoga koji stranputici daje prednost nad uputom, i takvome On sluh i 
srce zapecati. 

Od Sebe okrece srce onoga koji odbija uputu kada mu dode, u 
Njega ne vjeruje i odbacuje Ga. Allah mu vid i srce okrece; kao kaznu 
sto Ga odbacuje i ne prihvata ono sto je spoznao i u Njega se uvjerio. 

Da Allah zna da a dm tjelesima, kojima je zabludu i vjecnu nesrecu 
odredio, ima ikakva dobra, On bi ih urazumio i uputio, ali ona ne 
zasluzuju Njcgovu blagodat i nisu dostojna Njegove pocasd. 

Allah Svemoguci otklonio je sve preprekc, podigao dokaze, olaksao 
put upute i pojasnio njene uvjete. Obavijestio je da u zabludi ostavlja 
samo razvratnike i silnike. Ne pecad srca nikome drugome osim onima 
koji granice prekoracuju. U smutnju baca samo licemjere zbog djela 

'' Ez-Zumer, 72. 



RIZNICAZKANJA/47 
njihovih. Sve je onako kako je u Svojoj knjizi kazao: "Anijetako (kako 
govore)! Ono sto su radili, prekrilo je srca iijihova.'" Ji) A o jevrejima 
je objavio: "... i sta su govorili: "Nasa su srca okorjela!' Allali im je, 
zbognevjerovanja, njiliova srca zapecatio. 1 " 

Za onoga koga je Pravim putem upravio, Allah kaze da ga nece 
u zabludu odvesri dok mu ne pokazc cega se treba cuvati, pa on 
sobom, zbog svojc lose prirode i nesrece, izabere zabludu nad uputom, 
stranpuricu nad Pravim putem, te sa sejtanom svojim i Allahovim 
oeprijateljima stane protiv Gospodara svoga. 



IDL01MK SESNAESTI: 

ALLAHQVO UZVRACANJE NA SPLETKARENJE - MEKRUIME 

Mekr (spletka, zamka) koji Allah pripisuje Sebi jeste Njegovo 
uzvracanje posredstvom poslanika i odanika na spletke i obmane 
raralica. Na taj nacin Allah njihove lose spletke suzbija Svojim dobrim 
zamkama. Njihove spletke su ncsto najruznije i podlije, a Allahove 
zamke su nesto najbolje i najvrjednije; zato sto su pravedne i s ciljem 
uzvracanja. Takoder je i Allah ova mtibada'a (prevaia, obmana) odgovor 
i uzvracanje nevjernicima na njihovo varanje Allahovih poslanika i 
dobrih robova. Tako mozemo ustvrditi da ne postoje bolje zamke i 
obmane od Njegovih. 1 "" 



* El-Mutaflifun, 14. 
'" En-Nisa', 155. 

■ A I Lih u Kur'anu navodi primjere nevjemicog spletkarenja (mekra) i njihove prevare (i/mlittdaa), 
te za Svoje otklanjanje njihovih spletki i prevara koristi istc termine: mtkntiiab (Allahova splecka) 
i mwmlaalidhh (Allahova obmana). Pogledaj izvorni arapski tekst sura: EI-Enfal, 30., EI-E'raf, 
99,, En-Nisa, 142- Spletka je pogrdna i 7.1a od srrane onoga ko je prvi, hez povoda, cini iako je 
nepravedna. Medutim Allah, dz.s., iako koristi isri tcrmin, On uzvraca na spletkarenje i obmanu 
■ mekr\ muhadna pravedni su, (op. prev.) 



4,8/ Ibn Kajjim el- Dzevzijje 

A sto se dee onog covjeka koji radi dobra djela, sve dok izmedu 
njega i Dzenneta ne bude koliko jedan lakat, pa ga pretekne propisana 
sudbina, mozemo kazati da je on u ocima ljudi radio djela stanovnika 
Dzenneta. Mcdutim, da su to u stvarnosti bila djela koja uvode u 
Dzennet, Allah bi ga zavolio i njime zadovoljan bio, i nc bi mu unistio 
ta dobra djela. 

A u vezi hadiskog navoda: "... sve dok izmedu njega i Dzenneta ne 
bude koliko jedan lakat" 1 "', cije tumacenje nekima predstavlja problem, 
kazemo da je nesretnik u sebi nosio skrivenu mabanu koja ga je pri 
kraju zivota upropastila i iznevjerila u presudnom casu. Mahana ga jc 
prevladala i svoja je djela po njoj uskladio. Da u njemu nije bilo te 
mahane i utajene obmane, Allah ne bi izoblicio njegov iman. Njegova 
dobra djela, uz iskrenost i predanost, dovela su ga u ocima ljudi do 
Dzenneta, Uz njih nije bilo nikakva povoda zbog kojeg bi mogla biti 
unistena. Medutim, Allah Sveznajuci upucen je u sve tajne Svojih robova 
koje oni medusobno ne vide i ne poznaju. 

Ako u razmatranje uzmemo i Iblisov slucaj, Allah Svevisnji kazao je 
melekima: "Jaznanionostoviiieznate!" Rl2 Gospodar Uzviseni znao je 
kakvo se nevjerstvo, zavist i oholost krije u Iblisovom sreu, ali to meleki 
nisu znali. I kada im svima bi naredeno da Ademu, a.s., naklon ucine; 
u sreima se meleka potaknula Ijubav, strahopostovanje, poslusnost i 
predanost, te su pohrlili izvrsid /Vflaho\ai naredbu. A na drugoj strani, 
u sreu Allahovog neprijatelja razotkrila se oholost, obmana i zavist, te 
je odbio poslusad naredbu i ucinio je nevjerstvfo. 

Sto se dee sttaha AUahovih odabranika, evlija, od Njegovog mekra, i 
on je s pravom. Oni se boje da ih Allah Uzviseni zbog njihovih grijeha i 



"" Izvor i ocjena hadLsa spomenuri su mnsje. 
tnl El-Bekara, 30. 



RIZNICAZNANJA I ^ 

prijestupa ne odbaci, pa im skoncanje bude u vjecnoj nesreci. Njihovi su 
grijesi izvor njihovog straha, a Allahova milost izvor je njihovc nade. 

A rijeci Uzvisenog: fr Zar oni mogu biti sigurni od AUahovog 
mekra (kazne)" 103 odnose se na velike gresnike i nevjernike, dok je 
poruka ajeta da niko ne moze grijesid, a u isto vrijerae bid siguran 
da mu Allah na spletkarcnje i obmane nece uzvratiti Svojim mekrotu 
(zamkama), osim onih kojima ocka propast predstoji. 

Ono cega se plase vjernici u vezi s Allahovim mekrom, jeste to da im 
On ne odlozi kaznu za prijestupe koje su pocinili, pa se time zanesu i 
naviknu na grijesenje, a onda im iznenada nakon nekog vremena sdgne 
Allahova kazna. 

A druga stvar koje se boje jeste zanesenost i zaborav na Allaha, pa 
da i njih Allah zbog toga zapostavi i napusd, \ tada ih snadu nevolje i 
Mmirnja, da Allahov mekrpmma. njima bude njihovo zapostavljanje. 

Treca stvar koje se boje jeste da ne primijete i ne upoznaju sve 
svoje mahane i grijehe, koje Allah poznaje i vidi, pa zbog toga iskuse 
kaznu Allahovog mekra i ne znajuci zasto ib je to snaslo. 

Cetvrta stvar koje se boje jeste da ih Allah Uzviseni ne iskusa onim 
sto ne mogu stipljivo podnijed, pa klonu pred iskusenjem. To bi znacilo 
da su kaznjeni mekrom. 



OniUMAk SEDA.PAEST1: 

I'LODOVI VJEROVANJA D ALLAHOVfi OSOBINE, SIFM 

Kur'an je Allahov govor i u njemu se Uzviseni otkriva Svojim ro- 

bovima. Ponekad se otkriva u ogrtacu dominantnosti, velicine i modi, 

od cega sc glave robova povjja ju ka zemlji, duse ponizno priklanjaju, 
1111 El-E'mf, 99, 






go/ [bn Kajjim el-Dzevzijje 

glasova nestaje, a oholost i gordost rastapaju se kao sto se so rastapa u 

vodi. Drugom prilikom Allah Uzviseni otkriva Se u osobinama ljepote 

i savrsenstva. Otkriva Se u savrsenosti Svojih imena i ljepod Svojih 

osobma, 

Ljepota Njegovih djela kazuje o ljepod Njegovog zata (bica). Pa 
kada Ga rob upozna, neodoljiva ljubav prema Njemu iz srca roba iscrpi 
svu snagu voljenja. Iscrpi je za onoliko koliko rob upozna od osobina 
Njegove ljepote i savrsenosti. I kada Ga srce roba istinski zavoli, ono se 
oslobodi od svake druge ljubavi i zelje. Ako bi neko i pokusao tu ljubav 
usmjeriri na drugu stranu, srce i sve njegove pore bi to izricito odbacile, 
upravo onako kako pjesnik opisuje: 

«0d srca se tra-^j da pas t^aboram, 
a!' navike tijela na to nepristaju!» 
Tako ljubav prema Njemu u srcu roba postaje navika, a ne obaveza! 
Kada se Uzviseni otkrije u osobinama milosti, plemetiitosd, bla- 
gosd i dobrocinstva, kod roba se probude osjecaji nade i ojaca njegova 
ambicija. Tada rob, predvoden nadom, krene svome Gospodaru i sve 
sto su osjecaji nade jaci, trud roba bolji je i veci. Slican je rataru koji sve 
sto se vise nada boljem rodu, vise se trudi oko obrade usjeva, ali kada 
njegova nada klone, nevoljan je u obradi usjeva. 

Kada se Svevisnji otkrije u osobinama pravednosri, srdzbe, ljutnje 
i Onoga Koji strogo kaznjava, tada se ljudska dusa, koja navraca na zlo, 
prene, i splasne njena pobuda 2a zabavom i nedopustenim, oslabi njena 
snaga strasri i srdzbe, nestane pomagaca njene gluposri i bezbriznosti, 
a obuzme je strah, uznemirenost i panika. 

Kada se Gospodar Mocni otkrije u osobinama Onoga Koji nareduje 
i zabranjuje, uzima zavjete i oporucuje, salje poslanike, objavljuje knjige 
i propisuje norme ponasanja, u dusi se probudi osjecaj za izvrsavanjem 



RIZNICA ZNANJA/51 

Njegovih naloga, njihovim prenosenjem i oporucivanjeni drugim 
ljudima. Piobudi se osjecaj uvjerenosti u istinkost toga, te zelja za 
ispunjavanje naredenog i ostavljanje zabranjenog. 

Kada se Milostivi otkrije u osabinama Onoga Koji sve cuje i sve 
vidi, kod roba se probudi osjecaj stida. Sridi se da ga njegov Gospodar 
vidi u onome sto prezire, ili da od njega cuje ono sto ne voii, ili da u 
srcu svome pritaji ono sto Ga tasrduje! 

U takvom stanju, pokreti roba, njegove rijeci i misli nisu zapostavljeni 
i prepusteni volji strasti i natavi, nego bivaju uredeni po serijatskim 
nalozima. 

Kada se Sveniilosni otkrije u osobinama Opskrbitelja i Onoga Koji 
jc dovoljan zastitnik i pomagac, Onoga Koji udovoljava sve ljudske 
potrebe, otklanja nedace od ljudi, pomaze i stiti Njemu odane, uz koje 
On stalno stoji, kod roba se pojavi osjecaj tevekkula, iskrenog oslanjanja 
na Allaha, prepustanja Njemu, zadovoljstva uz Njega i zadovoljstva 
svira onim sto odreduje Svom robu. 

Tevekkul, pouzdanje u Allaha, rada se, u sustini, iz saznanja roba 
da rau je njegov Gospodar dovoljan, da mu On najbolje odabire i 
dosuduje, te iz povjerenja u Njega i zadovoljstva u ono sto On radi i 
odabire Svom robu. 

Kada se Allah otkrije u osobinama moci i velicine, smirena dusa 
roba dariva cijelu svoju poniznost Njegovoj velicanst\ r enosd, svu 
skrusenost Njegovoj mod, potpunu pokornost Njegovoj gordosti, 
i bogobojaznost srca i tijela rob poklanja samo Njemu. Tada stanje 
smkenosti i dostojanst\'a obuzme roba, ispuni njegovo srce, jezik i 
druge dijelove djela i dojmi se u njegovoj pojavi. 



cj?/ Ibn Kajjim el-Dievzijjc 

ALLANOVE OSOBINE BOZANSTVA {$IWBL*BLIJWM 

I ALLAIIOYE OSOBINE GOSPOBABSTVA (SlfflmwmiJJE) 

]ednom rijecju, Allah Uzviseni otkciva se Svojim robovima nekada 
kroz osobine Bozanstva, a nekada kroz osobine gospodarstva. Prizna- 
vanje AlJahovih osobina Bozanstva kod roba mora probuditi posebnu 
ljubav prema AlJahu, ceznju za susretom s Njim, smirenost i radost uz 
Njega, zadovoljstvo u Njegovom sluzenju, natjecanje u stjecanju Nje- 
gove blizine, zelju za udobrovoljavanjem Njemu kroz pokornost, ustraj- 
nost u Njegovom velicanju i zelju za udaijavanjem od ljudi radi osame 
s Njim, da samo Allah, pored svega drugoga, postane zelja i cilj roba. 
A kada rob prizna Allahove osobine gospodarstva, to mu nalaze da 
se pouzda u Njega, pokaze svoju ovisnost o Njemu, od Njega pomoc 
trazi, pred Njim se ponizi i Njemu pokori. 

Upotpunjenje i kruna svega spomenutog jeste priznanje Allahovog 
gospodarstva u Njegovim odredbama \ odlukama {kadai-kaderu}; prizna- 
nje Njegovog dobrocinstva u iskusenju, Njegovih darova u oskudici, Nje- 
gove milosti, dobrote i blagosti u nadziranju i izdrzavanju svih stvorenja, 
Njegove pravednosti u kazni, Njegove plemenitosri i dobrote u prastanju 
i prikrivanju sramota i grijeha, zatim priznanje Njegove mudrosti 1 blago- 
darja u naredbama i zabranama, Njegove moci u srdzbi i zadovoljstvu, 
Njegovog dostojanstva u odgadanju kazne, Njegove plemenitosri u pri- 
hvatanju i Njegove neovisnosti u odbacivanju covjeka! 



PROUtoNJE ICUR'ANA VOM U SFOZNAJI MILOSTIVOG 

Ako dobro proniatras kur'anske ajete, cuvajuci ih od iskrivljivanja, 
ideja apologeticara i usiljenih misljenja, oni ce ti prikazati Velicanstvenog 
Vkdara iznad sedam nebesa na prijestolju Njegovom, koji upravlja 



RIZNICAZNANJA /5s 

stanjitna Svojih robova; nareduje 1 zabranjujc, salje poslanike, objav- 
Ijujc knjige, dariva Svoje zadovoljstvo nekima, a na druge se srdi, pruza 
postojanosr, kaznjava, daje i uzima, uzvisuje i ponizava, podize i spusta, 
iznad sedam nebesa sve vidi i cuje, poznaje tajne i javu, cini sta hoee, 
1 ikicen svakim savrsenstvom, cist od svake mahane, ni sicusna praska, a 
i ono vece od nje, ne pomjcri se bez dozvole Njegove, ni list ne opadne, 
a da On za to ne zna, niko se pred Njim ne zauzima za drugoga osim uz 
dopustenje Njegovo, i robovi Njegovi, pored Njega, drugog zastirnika 



pomagaca nerna] u 



ODLONAK 0S.UINAEST1: 

KOH'ANSKA METODA (J 0PIS1VANJIJ MILOSTIYOGA 



Promatraj kur'ansku retoriku, zapazit ces Vtadara, Koji u potpunosti 
svim vlada. Njemu pripada svaka zahvala, a konri svih srvari i odredbi 
u Njegovim su Rukarna. Od Njega potjecu i Njemu se naposljetku 
vtacaju. Uzdigao se iznad prijestolja Svoga i nista mu nije skriveno 
od "zemalja" Njegovog kraljevstva. On poznaje sve sto je u dusama 
Njegovih robova, zna njihove tajne i javu. Samostalno upravlja Svojim 
kraljevstvom: sve vidi i sve cuje, daje i uskracuje, nagraduje i kaznjava, 
ukazuje pocasti i ponizava, srvara i opskrUjuje, ozivljuje i usmrcuje, 
odreduje, presuduje i ureduje! 

Sve odredbe; veiike i male, spustaju se od Njega i Njemu se vracaju! 
Praska se ne pomjeri bez dozvole Njegove, nitt List opadne, a da to On 
ne zna. 



54, / Ibn Kajjim el-Dzevzijjc 

AIIMOVASAMOPUIIYAU 

Razmisli kako Allah Svevisnji hvali Sebe, velica Sebe i pohvaljuje, 
kako savjetuje Svoje robove, upucuje ih na ono u cemu je njihova sreca 
i uspjeh i podstice ih na to, te ih upozorava na ono sto im steri i unistava 
ih, kako im otkriva Svoja imena i osobine, kako im pokazuje Svoju 
Ijubav i blizinu kroz darivanjc blagodati, i preporucuje im ono cime ce 
kod Njega steci upotpuaje&je blagodati, kako ih upozorava na Svoju 
srdzbu i kaznu, i podsjeca ih na pocasti koje im je pripremio ako Mu se 
pokore ili na kazne ako pokazu neposlusnost, zatim kako im predocava 
sta je uradio sa Svojim sticenicima, evlijama, a sta s neprijateljima, te 
kakvo je bilo skoncanje 1 jednih i drugih, 

Allah Svevisnji najljcpsim opisima hvali Svoje odabranike zbog 
njihovih dobrih djela, a kudi Svoje neprijatelje njihovim najruznijim 
osobinama zbog njihovih hrdavih posmpaka. On navodi primjere, 
dostavlja raznovrsne dokaze i argumente, i na najljepli nacin odgovara 
na sumnje i dileme Svojih neprijatelja. Allah Uzviseni potvrduje istinu 
iskrenoga, a proziva i razotkriva neistinu lazljivca. Govori istinu, 
upucuje na Pravi put, poziva u Dzennet, Kucu nika, opisujud njegove 
Ijepote, blagodati i dobrotu, kao sto odvraca od Dzehennema, Kuce 
propasti, spominjuci njegove patnje, boli i neugodnost. On podsjeca 
Svoje robove na njihovu potpunu ovisnost i zavisnost o Njemu, tako da 
se ni za treptaj oka ne mogu osamostaliti od Njega. Njihov Gospodar 
spominje im Svoju samostalnost i neovisnost od njih i od bilo cega 
drugoga. On ni od koga ne zavisi, a sve mimo Njega ovisi o Njemu. 
Allah ih podsjeca da niko ne okusi ni koliko trun dobra i vise, a da to 
nije Njegovom miloscu i dobrocinstvom, niti neko osjeri koliko trun 
zla ili vise od toga, a da to nije po pravdi i mudxosri Njegovoj! 



RIZNICA ZNANJA / 55 

OALIAllUlfUEGUVlMROBOYIMA 

Promatrac ce u kur'anskoj retonci zapaziti kako Allah kori Svoje 
miljenike na blag i dostojanstven nacin, ali, i pored ukora, On im prasta 
greske, prelazi preko njihovog spoticanja, tuazi im isprikc, popravlja 
njihove mahane i manjkavosri, stiti ih, brani i potpomaze. On im je 
zagarantovao svako dobro, izbavlja ih iz teskih muka i ispunjava Svoje 
obecanje prema njima. On im je isrinski zasritnik, pored koga nemaju 
drugogzastitnika, i On ih protiv njihovih neprijatelja potpomaze. Divan 
li je On zasritnik i divan pomagac! 

Pa kada srca posvjedoce i u Kur'anu upoznaju Lijcpog, Plemcnitog, 
Milostivog i Velicanstvenog Vladara, Koji ovako postupa, kako onda da 
Ga ne zavole? Kako da se ne natjecu u stjecanju Njegove blizinc? Kako 
da ne utrose svoje uzdahe u dokazivanju pred Njim radi Njega. Kako 
d;i im On ne bude drazi od svega drugoga, a Njegovo zadovoljstvo 
prioritetnlje od zadovoljstva svih stvorenja? 

Kako, onda, da srce ne ustraje u Njegovom velicanju i spominjanju, 
a da Ijubav i ceznja prema Njemu i smiraj uz Njega ne postanu hrana, 
snaga i lijek srca? Ako pak rob to izgubi, srce se kvari i umire, i vise mu 
zivot nista ne znaci! 



(IIIUIllAK DEVETNAESTI: 

SVE SU BLAGODATI OD ALUIIA, A GRIJESI OD SEJTAM4 



Razmisljao sam o ovodunjaluckom zivotu, pa sam zakljucio da je 
svrha zivljenja priznad da su sve blagodad samo od AJlaha; bilo da 
se radi o blagodatima pokornosti Allahu ili o blagodatima uzivanja, a 
zatim traziti od Allaha da nam podari nadahnuce kojim cemo se sjecati 
svih podarenih blagodari i, na kraju, biti Mu zahvalni na njima. 



^6/ Ibn Kajjim el-Dzeviijje 

Allah je Svevisnji tekao: "Od AILaba je svaka blagodat koju 
uzivate, a eim vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomoc 
trazite."'" 4 U drugom ajetu rekao je: "I ueka su vain zato uvijek na 
umu AUahove blagodati, da biste postigii ono sto budete zeljeli."" ta I 
kazao je: " . . , i budite zalivalniAllahu na blagodatima Njegovim, ako 
se samo Njemu klanjate. ,,, "' , 

Znajuci da je Allah izvor svih rih blagodati, koje samo zbog dob- 
rote Svoje daje, u torn slucaju spominjanje blagodati i zahvala na njima 
postici ce se samo uz Allahovu pomoc i uputu. 






h 



GRIJRSI Sli PROPAST I PONIZENJE 

Grijesi su posljedica Allahovog napustanja i ostavljanja roba bez 
pomoci, prepustajuci ga samome sebi. I ako Allah Uzviseni ne oslo- 
bodi roba takve sudbe, on to nece mod samostalno uciniti. U takvom 
stanju rob je u ncophodnoj potrebi da preklinje i ponizno moli Allaha 
Uzvisenog da od njcga otkloni povode 1 uzroke grijeha kako ih vise ne 
bi cinio. 

U slucaju da se grijesi odredbom kadera i zbog slabosti ljudske 
duse opet ponove, rob je u neophodnoj potrebi da prekbnje Allaha 
Uzvisenog i moli Ga da od njega otkloni posljedice grijeha i kaznu za 
njifa propisanu, 

Rob se nikada ne moze osloboditi neophodne potrebe i ovisnosti 
od ove tri stvari, niti ce bez njih uspjeh dozivjeti zahvalu Allahu, trazenje 
zastite od grijeha i iskreno pokajanje. 



IM En-Nahl, 53. 
105 El-E'raf, 69. 
""' En-Nahl, 114. 



RIZNICAZNANJA / 57 

MBA 1 STRAJIOPOSTOVAMJE KAO TEMEIJNI PRIM 

Zarim sam nadalje razmisljao, pa sam primijetio da se sve pret- 
hodno spomenuto temeljt na principu strahopostovanja i nade. Ali ni 
ovo dvoje nije u vlasnistvu roba, nego je u rukama Onoga Koji uptav- 
Ija srcima stvorenja, pa ih usmjerava kako On hocc. On Svome tobu 
dodjeljujc podrsku, upucuje njegovo srce k Sebi i ispunjava ga nadom i 
strahopostovanjem. Ali ako napusti roba 1 prepusti ga samome sebi 1 ne 
uputi njegovo srce k Sebi, rob ce i zaboraviti to traziti i molid od All ah a. 
Sto Mali hoce to bude, ali ono sto nece, nece se ni dogoditi. 






UZROU STJECANJA ALLAIIOVE PODRSKE I UPUTE (FEYFIKA) 

Razmisljao sam da li Ailahova podrska i uputa {fet'fik) i Njegovo 
napustanje i ostavljanje roba (hi^jati) imaju neke povode ili se dcsavaju 
po pravilima sveopcenitog Allahovog htijenja, nevezano za neki povod? 
Medutim, spoznao sam da se desavaju po principu podobnosd stvore- 
nja za jednu ili drugu sudbu, Allah Svevisnji ucinio je da se stvorenja 
tweliko razlikuju po mogucnostima i prihvatanju necega. Mrtva pa- 
roda ne posjeduje snagu prihvatanja koju imaju ziva bica. Zadm se ziva 
bica, opet, medusobno mnogo razlikuju po snazi prihvatanja; razumna 
bica imaju znatno vecu snagu prihvatanja u odnosu na nerazumna bica. 
Takoder primjecujemo razlicitost u snazi prihvatanja medu jedinkama 
jedne vrste, ali se nijedna vrsta medusobno toliko ne razlikujc koliko je 

piimjetna razlicitost u ljudskoj vrsri. 

Ukoliko je rob podoban prihvatid blagodat; cijenit ce je i, koristeci 

je na dopusten nacin, zahvaljivat ce Darovatelju, hvalit ce Ga i velicati. 

Priznat ce da je blagodat od Allahovog neizmjernog dobra, a ne njego- 

va zasluga. Svjedocit ce da blagodat ne pripada njemu i da nije plod 



cj8 / Ibn Kajjim el-Dievzijjc 

njegovog tmda, nego da pripada Allahu i da je samo od Njega. Zbog 
svoje iskrenosti prema Allahu posvjedocit ce Njegovu jednocu. Iz za- 
hvale Allahu iskoristit ce blagodat u ononie cime je On zadovoljan. 
Iz dostojnosti prema Allahu posvjedocit ce da su blagodati samo od 
Njegove plemenitosti, a uz to ce upoznati svoju nemoc, slabost, ne- 
marnost i nedosljednost u zahvali na ukazanim blagodatima. Pa ako 
nut Allah stalno salje blagodati, to je, u svakom slucaju, samo Allahova 
sadaka, dobrocinstvo i plemenitost prema robu. A ako mu Uzviseni 
iiskrati blagodati, to je ono sto zasluzuje i sto mu dolikuje. 

Kako mu Allah Uzviseni povecaje blagodati, on povecaje svoju 
poniznost i predanost Allahu. Jos vise pokazuje svoju pokornost i za- 
hvalu Allahu, strahujuci da mu Allah ne uskrati blagodati zbog toga 
sto se nije dovoljno zahvalio, kako sto je uskratio Svoje blagodati on- 
ima koji ih nisu priznali i ispunili svoje obaveze spram njih. jer onaj 
ko ne bude zahvalan na blagodatima i prihvati ih na nedolican nacin, 
Allah Uzviseni ce mu ih, bez sumnje, uskratiti. Svemocni je rekao: "I 
tako Mi jedne drugiina iskusavaino da bi nevjemici reldi: 'Zar su to 
oni kojrnia je AUali, izniedu nas, inilost ukazao?' A zar Allah dobro 
ne poznaje one koji su zahvalni? !" " J7 A "zahvalni", to su oni koji su 
saznali vrijednost blagodati, pa su ih kao takve s dragoscu prihvatili, 
zahvaljujuci Darovatelju pri tome i pokazujud Mu svoju ljubav i zah- 
valu. Uzviseni je objavio: "Akada njima dokaz dolazi, oni govore: 'Mi 
necemo vjerovati sve dok se i nama ne da nesto slicno onome sto je 
AUahovim poslanicuna dano." 



nus 



" r El-En'am, 53. 
"" EI-Ea'tin, 1 24. 



RIZNICAZNANJA / tfl 

PQCI ALLAIIOYOG NAI'USTANJA I OSTAVLJANJA ROBA (MIAN) 

Uzrok Alkhovog napustanja roba jeste u pokvarenosti i nepodo- 
bnosti roba da prihvata blagodad. Kada bi mu se ukazala blagodat, 
rekao bi: "Ovo je moje, a dato mi je jer ja to zaslnznjem i meni to 
prilici!" tome je Uzviseni objavio: "'Ovo sto ja imam stekao sain 
znanjem svojim!', govorio je on " l( ", tj. znanjem koje je Allah vldio 
kod mene, a ono kod Njega zavrednjuje i obavezuje spustanje blago- 
dad. El-Ferra u vezi s ovim ajetom veil: "Stekao sani vrlinama svojim, 
zato sto zasluzujem blagodad!" 1 " J A Mukatil kaze: "Govorio je; 'Stekao 
sam to dobrotom svojom koju je Allah vidlo u meni!'" 

Allahov poslanik Sulejman, sin Davuda, a.s., kada je pobrojao bla- 
godad i kraljevstvo koje mu je Allah dao, citirao je rijeci Uzvisenog: 
"Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskusava da li cu zahvalan 
ili nezahvalanbiti." ni Nije rekao: "Ovo je zbog moje plemenitosti!" 
A potom u ajetu slijedi spomen Karuna i njegovih rijeci: "Ovo sto ja 
imam stekao sam znanjem svojim!" 1 ' 2 Poruka glasl da je Sulejman, 
a.s., sve blagodati pripisao Allahu, Koji ga iskusava hoce li bid zahvalan 
na njima ill ce ih pored, dok je Karun, na drugoj strani, smatrao blago- 
dad svojom zaslugom i trudom. 

U torn su kontekstu i rijeci Milostivog: "Kada ga obaspemo 
miloscu Nasom, poslije nesrece koja ga zadesi, on govori: 'Ovo sam 
i zasmzio! 1 " 113 , tj. blagodat meni pripada i ja sam je zaradio. Ona mi je 
svojstvena kao sto vlasniku pripada njegov posjed. 

Medutim, vjernik zna da su blagodad vlasnistvo njegovog Gos- 
podara i dohrodnstvo koje. b ez obaveze, ukazuje Svom robu. To jc 

'"' El-k.lSLS, 7 7. 

mil-Kiir'mi, 2/311. 
u 'En-Neml,40. 
■ Kasas,77. 
ll, Fussaei,50. 



60 / Ibn Kajjim cl- Dzcvzijje 

milostinja koju Allah dariva Svome robu. On je uz puno pravo maze i 
uskratid, a da to i ucini, nista ne bi uskrado robu sto on zasluzuje. 

U slucaju da rob previdi i ne posvjedoci ovu istinu, nego niisli da on 
zasluzuje i zavreduje blagodati, diveci se samomc sebi, poricuci vrijednost 
blagodati i zudeci za povisicom, sve sto ce mu blagodati donijeti jeste 
umisljenost i razmetijivost, Allah Svevisnji o tome kaze: "Ako covjeku 
milost Nasu pruzimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u ocajanje 
i postaje nezahvalan. A ako ga blagodatima obaspemo . poslij e nevolje 
koja ga je zadesila, on ce sigurno reci: 'Nevolje su me napustiler On 
jedoistaiunisljenirazmetljiv."" 4 Kada ga Allah iskusa neimastinjom 
i oskudicom, pokaze sc u losim osobinama: nezahvalnosti i ocaju, a 
kada ga Allah iskusa u blagostanju, on bude umisljen i razmedjiv, Kada 
mu Allah otkloni nevolje, umjesto da Mu se zahvali, velica Ga i hva- 
li, on govori: "Nevolje su me napusdle!" A kamo srece da je kazao: 
"Nevolje su me AUahovom miloscu i dobrotom napusdle!", tada ne bi 
ukor zasluzio, nego bi pohvalu dobio. No, on je, posto su nevolje od 
njega otisle, zabotavio na Darovatelja blagodad, i sam odlazak nevolja 
nevoljama pripisuje, a zatim se razmece i umisljenost pokazuje. 

I kada Allah u srcu Svoga roba vidi ove osobine, to je najveci uzrok 
da ga napusti i ostavi, jer takav rob nije podoban za prihvatanje upot- 
punjene i neogranicene blagodad. Uzviseni je rekao: "Najgora bica 
kod AJlalia jesu ona koja su gluha i nijema, koja nece da shvacaju. 
Da Allah zna da od njili moze biti ikakva dobra, ucinio bi da cuju, 
a da je ucinio i da cuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inace giave 
okrecu. 1 '' 15 Allah Svevisnji obavjestava da takvi nisu podobni prihvatiti 
Njegovu blagodat, ali, i pored tog uzroka, oni imaju jos jedan uzrok 



114 Hud, 9-10. 

1,5 El-Enfal, 22-23. 



RlZN'ICAZNANJA/6l 

koji onemogucava da im Allahova blagodat bude data, a to je njihovo 
usiljeno odmetanje i okretanje kada blagodat dobiju i upoznaju je. 

Poticbno je znati da su svi uzroci Allahovog napustanja i ostav- 
Ijanjii roba (hi^lati) uvijek skriveni u covjeku, i dolaze od njega, bez 
obzira na ljudsku narav s kojom je rob stvoren i covjecije slabosti i ma- 
bane, dok su uzroci Allahove upute i podrske {tevfik) od Njegovogdob- 
ra i milosti, time sto nckoga ucini podobnim za prihvatanje Njegove 
blagodad Allah stvara i daje i jedno i drugo, kao sto je stvorio cijelu 
zemlju, pa ucinio da jedna bude podobna za sjetvu, a druga nepodob- 
na. On jc stvorio i drvece, pa su neka stabla podobna za izbacivanje 
plodova, a druga su nepodobna. Stvorio je pcele. Nekima od njih dao 
je mogucnost daiz trbuha svojih izlucuju med, ali je trutovima uskratio 
tu podobnost. Stvorio je sve duse. Neke su podobne prihvauti blagodat 
Njegovog velicanja i zahvale, ljubavi, slavljenja, uzdizanja, svjedocenja 
Njegove jednoce i izvrsavanja ibadeta, ali druge, lose duse, nisu podo- 
bne za to, nego im je prikladnije i blize sve ono sto je suprotno tome. 
A On je Mudri i Svcznajuci. 



0D1MAK BVADBETl: 

OPSKRBA 1 CAS SMRTI (MZZ) 



Usmjeri svoje misli na brigu o onome sto ti je naredeno, a ne 
uposljavaj ih onim sto ti je zagarantovano. Znaj da su opskrba i cas 
smrti zagarantovani i veoma blizu. Sve dok edsfe/, cas smrtni, ne dode, 
opskrba ce pristizati. 

Ako ti iz mudrosti Svoje zatvori nek: put opskrbe, budi uvjeren da 
ce ti iz milosti Svoje otvoriti i ukazati korisniji put od prethodnoga. 



6?/ Ibn Kajjim el-Dievzijje 

Razmisli o zametku u materici, dok je jos ugrusak, kako mu putem 
pupcanice dospijeva potrebna hrana. Pa kada se dijere rodi, taj se put 
ishrane zatvara, ali mu se otvaraju dva druga puta ishrane iz kojih tece 
ukusnija i ljepsa opskrba nego prije; cisto i pitko mlijeko. I kada se i ova 
dva puta ishrane, po zavrsetku dojenja, zatvore, Allah mu otvara cetiri 
nova i potpunija puta opskrbe. Allah mu daje dvije vrste hrane i dvije 
vrste pica: dopusta mu da jede stoku i bilje, a poji ga mlijekom i vodom, 
a uz ovo cetveto jesu i mnogi drugi ukusni dodaci. Zarim, kada umre, 
prekidaju se ova cetiri puta opskrbe. 

Medutim, Allah Svevisnji otvara mu, ako je od sretnika, osam pute- 
va opskrbe, osam vrata Dzenneta, pa da ude na koja god hoce. 

Ovako postupa Gospodar Velicansrveni. Nikada ne uskrati Svome 
robu nesto od dunjaluka, a da mu to mnogostruko, i za roba korisnije, 
ne nadomiri. 



UDIO-NAGRAMYJERNIKA 

Takve pri\nlegije imaju samo vjernici, s obzirom da Allah vjernicima 
ne daje mizerni i malen udio, jer On, Svevisnji, nije zadovoljan da to pri- 
padne vjerniku, vec zeli da mu dodijeli plemenit i vrijedan udio. Medutim, 
rob, ne znajuci sta je bolje i korisnije za njega i ne poznavajuci Ailahovu 
plemenitost, mudrost i milost, ne moze ni pojmiti razliku i omjer vrijed- 
nosti izmedu onoga sto mu je uskraceno na dunjaluku i onoga sto mu 
je pripremljeno i sacuvano na ahiretu. No, covjek je plahovit u ceznji za 
ovodunjaluckim brzim uzitkom, makar on bio i mizeran, a nemaran je u 
stjecanju ahiretskih uzitaka, makar bili i velicansrveni. 

Da je rob pravedan prema svome Gospodaru, no, kako da to bude?!, 
zaista bi se uvjerio da je Allahova dobrota prema njemu u onome sto 



riznicaznanja/63 

mu je uskratio od dunjaluka mnogo veca u poredenju s dobrotom koju 
mu je ukazao kroz ono sto mu je podario na dunjaluku. Sve sto mu je 
Allah uskratio na dunjaluku, to je s ciljem da mu dadne na ahiretu. Stav- 
Ija ga na ispit da bi ga sacuvao. Iskusava ga, da bi ga ocistio. Usrnrcuje 
ga, da bi ga ozivio. Izveo ga je na ovaj svijet kako bi ga pripremio za 
povratak Njemu, i da bi krenuo putem koji Njemu vodi. "On cini dase 
uoe i dan smjenjuju, to je ponka za onoga koji hoce razinisliti ill zeli 
biti blagodaran" ' u ', "Aii nevjernici samo poricu" 117 
Neka nam Allah pomogne! 



mi ki; 

- Ko upozna svoju dusu zapostavit ce tude mahane i trudit ce se 
da je popravi! 

- Ko spozna svoga Gospodara odbacit ce hirove svoje duse u 
zanosu za Njim! 

- Najbolje je ono djelo u kojem te predanosf odvoji od ljudi, a 
svjedocenje Alkhove blagodati odvoji te od sopstvene duse, pa u 
njemu, onda, ne osjecas sebe niti druge! 



UL nVADESET I PRYI: 

SUSTJNA OSUNJAMJA NA ALIA1IA 

I STVARNOST OLAKSANJA I 0PLISTENOSTI 



Ko se prode odabiranja i planiranja kod nadanja povecanju, ili kod 
straha od gubitka, ili kod trazenja zdravlja, ili kod bjezanja od bolesri; 



'" El-Furkan, 62. 

5(3,95. 



64/ lb" Kajjim el-Dzcvzijje 

znajuci da je Allah mocan sve uciniti, da On jedini posjeduje pravo na 
odabiranjc i planiranje, te da je Njegovo planiranje korisnije i bolje za 
roba od onoga sto on za sebe licno planira, da On bolje poznaje od 
roba sta je za njega najkorisnije, da je On mocniji od roba da mu priusti 
i dadne blagodati koje treba, da je On veci dost robu nego sto je to rob 
sam sebi, da je milostiviji prema robu od milosti roba prema samom 
sebi, da mu je veci dobrocinitelj nego sto je to rob za sebe; priznajuci 
uz to da ne moze uciniti i jedan korak bez Njegovog planiranja, niti 
ga od onoga sto mu je Gospodar planirao moze nesto zaobici, niko 
mu ne moze korist priustiti, niti nauditi, osim onoga sto je Allah 
odredio 1 propisao; potom se predajuci pred Njim, prepustajuci sve 
odredbe Njemu, naldanjujud Mu se poput najslabijeg kupljenog sluge 
pred mocnim vladarom koji svim kako hoce upravlja, a sluga samo 
ograniceno upravlja dijelom onoga sto mu vladar dopusti, ako tako 
postupi, dozivjet ce olaksanje i opustenost od svih briga, misli, gorcina 
i tegoba, a svoju slabost, potrebe i koristi prepustit ce Onome Kome 
nista nije tesko, i Koji se zbog toga ne uzrujava. On ce to rijesiti umjesto 
roba, pokazujuci mu Svoju blagost, milost i dobrocinst\ r o, 1 nece traziti 
od njega nikakvu brigu, trud ili paznju. Zbog toga sto je rob svu svoju 
paznju usmjerio i predao Njemu, Uzvisenom, On je, da bi ga nagradio, 
od roba preuzeo njegove brige, dunjalucke potrebe i koristi, prazneci ih 
vz njegova srca. A kako je lijep takav zivot! Ima li ista ljepse od tak\'og 
srca, i ima li vece radosti i srece od one koju to srca uziva?! 

U slucaju da rob ne prihvata nista drugo osim da se sam o sebi brine, 
sobom sve planira i stara se sam o svom zivotno-sudbinskom udjelu, 
ne priznajuci Allahovo pravo u tome, Allah ce ga ostavid i prepustiti 
onome sto je izabrao. Dat ce mu brige, patnju, umor, strah, beznade 
i tesko stanje; pa se srce roba nece moci ocistiti i odmoriti, posao ka 



RJZNICAZNANJA/65 

dobru zavrsiti, nadu ugledari, bezbriznost i olaksanje ostvariti i slast 
neku postici. Stavise, izgubit ce radost, veselje i zadovoljstvo duse, i 
morat cc se boriti za zivot poput zvijeri, all mu zivot nece pruzari nade 
niti ce u njemu nesto zaradiri za dan povratka. 



STANJE ROBA IZMEDU ALLAUOVE NAREDBE I GARANOJE 

Allah Uzviseni propisao je Svojim robovima obaveze i dao im je 
odredene garancije. Ako rob s iskrenoscu, predanoscu, zadovoljstvom i 
a granicama svojih mogucnosti ispostuje Ailahove naredbe, Uzviseni ce 
uzvratiti onim sto mu je obecao i zagarantovao. Pruzit ce mu opskrbu, 
zastitu, pomoc, ako se u Njega pouzda i pomoci zatrazi, utoeiste, ako 
mu Allah bude cilj i teznja, oprost, ako se za grijehe pokaje, i udovoljit 
ce rau svc potrebe, ako jc njihovo stjecanje cvrsto vezao za Ailaha, 
uzdajuci se u Njegovu dobrotu i plemenitost. 

Razborit i mudar tob brine se kako da ispostuje i izvrsi Ailahove 
naredbe, a ne brine se o onome sto mu je Allah Uzviseni obecao, jer On 
govori istinu i obecanje ispunjava, A ko to bolje od AUaha svoj zavjet 
ispunjava?! 



ITOZNAUSEiECE 

Medu predznacima srece za roba jcsu njegova zaokupljenost 
Alkhovim naredbama i bezbriznost prema Njegovim garancijama, dok 
su predznaci propasti i uskracivanja Ailahove blagodati zaokupljenost 
roba Allahovim garancijama, nemarnost srca prema Njegovim 
naredbama i gubljenje strahopostovanja i ljubavi prema Allahu 
tfzvisenom. Neka nam Allah bude na pomoci! 



66/ Ibn Kajjim el-Dzevzijjc 

Bisr b. el-Haris" s veli: "Tri su vrste ahiretskih sretnika: poboznjak 
(abid), koji robuje Allahu uz prihvatanje dunjaluckih blagodati, zatim 
asketa (%abht), koji obozava Allaha uz odbacivanje dunjaluckih blagodati 
i istinoljubivi {dddik) koji se Allahu pokorava uz Njegovo zadovoljstvo i 
pristanak. Ako mo Allah Uzviseni dadne znak da prihvad dunjaluk, on 
ga i prihvati, a ako ga uputi da ga se odrekne, on tako i postupi! 



OIIUHUK DVAIIKIiT I BHUCI: 

VRSTE TEVEKKULA, OSUNJANJA NA ALLAHA 

Dvije su vrste oslanjanja na Allaha. 

Prva vrsta jeste oslanjanje na Allaha u stjecanju zivotnih potreba 1 
zelja ili u otklanjanju ovodunjaluckih ncdaca i nevolja. 

Druga vrsta jeste oslanjanje na Allaha u ispunjavanju onoga sto 
Allah voli i cime je zadovoljan: poput imana, cvrstog uvjerenja, borbe 
na Njegovom putu, poziva u islam ltd. 

Izmedu ove dvije vrste tevekkula postoji ogromna razlika u 
vrijednosd koju ne moze precizirati i znati niko drugi osim Allaha 
Uzvisenog, Kada sc god rob isdnski osloni i pouzda u Allaha u drugoj 
vrsti tevekkula, Allah Svemilosni zagarantuje mu i dodijeli podrsku i u 
prvoj vrsti, A kada se rob osloni na Allaha samo u prvoj vrsti tevekkula, 
Allah mu Uzviseni opet zagarantuje i dadne podrsku i u drugoj vrsd, 
s tim sto u ovom slucaju rob gubi nagradu onoga koji se oslanja na 
Allaha u onome sto On, Svevisnji, vol! i cime je zadovoljan. 



"' Poznatiii kao Bisr Hl-Hali (Bosonogi), umro 227. god. po I -lid/ri. 




RIZNICAZNANJA/67 
pyVREDNIJEOSLANMIE 

Najvrednije oslanjanje na Allaha jeste ono oslanjanje kada se 
rob prepusti Allah u u uputi, svjedocenju Njegove jednoce, slijedenju 
Poslanika, s.a.v.s., i borbi proriv zagovaraca neistine. Ovo je oslanjanje 
poslanika, a.s., i njihovih odabranih sljedbcnika, 

Oslanjanje moze bid neophodno i s ciljem ostvarenja utocista, pri 
cemu rob ne nalazi drugog izlaza i sklonista osim u oslanjanju na Allaha, 
kada nestane nacina i mogucnosti za izbavljenje i spas, kada covjek sam 
sebi teret postane, i uvjeri se da ne postoji pribjeziste i skloniste od 
Allaha, osim u bjezanju i privijanju Njemu. 

Ovakvo oslanjanje na Allaha, bez imalo sumnje, zavreduje i 
n^urava olaksanje i spas. 

U drugom slucaju, oslanjanje na Allaha jeste strvar izbora, a ne 
neophodne potrebe. To je oslanjanje uz postojanje i poznavanje uzroka 
kojidovode do zeljenog cilja. Ukoliko je uzrok koji vodi do cilja opravdan 
ivjerski nareden, njegovo izostavljanje povlaci ukor. Medudm, ukoliko 
rob slijedi uzroke, ah pri tome izostavi oslanjanje na Allaha, opet je 
zasluzio ukor, jer to je, po konsenzusu islamskog ummeta i kut'anskim 
tekstovima serijatska obaveza i duznost. Obaveza je slijediti uzroke i 
oslanjau se na Allaha bez njihovog razdvajanja. 



IW/ANJIi/AXOlOrrSTIiMMlZHIinMA 

Ukoliko je neki uzrok nedopusten, robu je zabranjeno slijediti ga, 
i ostaje mu samo da se osloni i pouzda u Allaha Uzvisenog, jer drugi 
uzrok i nacin ne postoji. Treba znau da je oslanjanje na Allaha jedan od 
najjacih uzroka u ostvarivanju zclja i otklanjanju nedaca. Zapravo, to je, 
bezpramca, najjaci i najdjelot\forniji uzrok i nacin. 



68 / Ibn Kajjim el-Dievzijje 

Ako je uztok dopulten, treba pogledati da li njegovo slijedenje i 
koristenje slabi samo oslanjanje na Allaha Uzvisenog ili ne?! 

U situaciji da uzrok slabi oslanjanje na Allaha, steti srcu i zasjenjuje 
nakanu i cilj, onda ga je bolje izostaviti. 

Medutim, ako uzrok ne steti oslanjanju, bolje ga je prihvatiti, jer 
je mudrost Najpravednijeg uciniia da pasivni uzroci budu vezani za 
Njegovo htijenje. Zato ne treba, koliko god se moze, zapostavljati 
mudrosti boje je On uredio. Naxocito ako se to radi s cilj em pokornosti 
Allahu Uzvisenom, Srce pokazuje svoju pokornost putem oslanjanja na 
Allaha, a tijelo putcm slijedenja uzroka koje olaksava pokornost. 

KAKO 0STVAR1TI TEVSKKSL 

Tevekku! se ostvaruje preko slijedenja i upraznjavanja vjerom 
naredenih uzroka, pa ko ih zapostavi, njegovo oslanjanje na Allaha nece 
bid ispravno, upravo kao sto slijedenje uzroka koje vode ka stjecanju 
nekog dobra ostvaruju nadu u Allahovu milost, dok ce nada onoga ko 
ih zapostavi biti puko mastanje. Zbog toga zapostavljanje uzroka cini 
oslanjanje slaboscu, pa onda slabost postaje oslanjanje. 

Tajna i sustina oslanjanja na Allaha jeste totalno pouzdanje srea 
u Allaha. Tada mu nece stetiti slijedenje i upraznjavanje uzroka, jer se 
srce ne oslanja i ne pouzdaje u uzroke, niti im je podlozno, isto kao 
sto covjeku nc koristi izjava: "Oslonio sarn se na Allaha!", a uz to se 
pouzdaje u drugoga i njemu vjeruje. 



OSLANJANJE JEZIKOM I 

Oslanjanje je jezikom jedno stanje, a oslanjanje sreem dtugo, bas 
kao sto je pokajanje jezikom jedna stvar, a pokajanje sreem, makat 




RIZNICAZNANJA / 69 

sc jczikom i ne prelomile rijeci, druga stvar. Zbog toga su rijeci roba: 
"Oslonio sam se na Allah a!", uz oslanjanje njegovog srca na nesto drugo 
pored AUaha, poput rijeci onoga koji kaze: "Pokajao sam se Allahu!", a 
jos uvijek cini grijeh i ne prolazi ga se. 



IIIOMAK DVADESET I TREC1: 

UVJERENJE II USUSANJE DOVE 

Temelj svakoga dobra jeste znati da ono sto Allah hoce, to i bude, 
aono sto On ne zeli, nece ni biti! Na osnovu toga rob treba bid cvrsto 
uvjeren da su sva dobra djela koja cini zapravo od Allah ovog dobra, 
pa Mu se na tome treba zahvaljivad i ponizno Ga moliti da mu ih ne 
uskrati i prekine. Medutim, losa su djela znak Allahovog napustanja i 
ostavljanja roba, i u torn Ga stanju rob treba moliti i preklinjad da ga 
sacuva grijesenja i da ga u cinjenju dobra i ostavljanju loseg ne prepusd 
samome sebi. 

Slozili su se poznavaoci srcano-duhovnih znanja da je osnova 
svakog dobra AHahova podrska i uputa, a temelj svakog zla i propasd 
jeste Allah ovo napustanje i ostavljanje roba. 



P01MANJE rcmtALLAIIOVE PODRSKE HOBU 

Saglasni su da je tevfik, AHahova podrska robu, da Uzviseni ne 
prepusti roba samome sebi, a da je bi^lan, AHahova odbacivanje roba, 
ustvari Njegovo prepustanje roba samome sebi. Ranije smo reldi da 
je osnova svakog dobra u AUahovoj podrsci robu, a podrsku samo 
Svevisnji daje i pruza, a ne robovi, dok je kljuc za stjecanje Allah ove 
podrske iskrena dova, priznavanje ovisnosti o Allahu, predano trazenje 



^O / lbn Kajjtm el-Dievzijje 

utocista kod Allaha, ljubav i strahopostovanje prema Njemu. Kada god 
Allah sudbinom podari robu ovaj kljuc, to znaci da mu zeli om.nn 
dznice Svoga dobra. A kada god mu uskrad ovaj kljuc, to upucuje da su 
Allahova vrata dobra pred robom zatvorena. 

Voda pravovjernih Omei b. el-Hattab, r.a., veli: "J a se ne brinera da 
li ce mi dova bid priniljena. Mene bone kako cu dovu uputiti, pa ako mi 
Allah dadne nadahnuce u dovi, znam da ce mi i dova bid primijena!" 






ALLAHOVA PODR^KA, TEWIK, SMZMJERNAJE NIJETL! 

Srazmjerno nijetu, te energicnosti, ambiciji i ceznjama roba, Allah 
Uzviseni mu pruza pomoc i podrsku. Allah Svevisnji dijeli Svoju 
podrsku robovima proporcionalno njihovim teznjama, postojanoso u 
vjeri, Ijubavi i strahopostovanju prema Njemu. A na takav nacin ih i 
ostavlja bez podrske i prepusta samima sebi. 

Allah Uzviseni, a On je najmudriji i najupueeniji u sve sto postoji, 
Svoju podrsku daje onima koji je zavrjeduju, a zapostavlja one koji to 
zasluzuju. On je Mudri i Sveznajuci! 



ZAIIVAU ZA DOIJKO I DOVA 

Niko nije iskusio neku nedacu, a da uzrok tome nije njegovo zapos- 
tavljanje zahvale Allahu na dobrima, porkanje svogpolozaja ovisnosti 
o Allahu i zanemarivanje trazenja od Njega. A rdko nije nista stekao 
uz Allahovo dopustenje i pomod osim putem zahvaljivanja AUahu na 
dobrima, iskrene dove i priznavanja svoje ovisnosd o Njemu. 

Kljuc svega spomenutog jeste u strpijivosti, jer je polozaj strpljivosti 
u imanskom zdanju poput polozaja glave spram tijela. 1 " Ako glava bade 
odvojena od tijela, n i tijelo ne m oze opstati! 

»' V predanju okarakterisanom kao mrfit prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., neSto slicno nod 
navodu, ali je pred.-inje shbo. 



RIZNICAZNANJA / 71 



MAK DVADESET I IHYItTI: 

PROMJENA I SNAGA SAMO SU UZ ALLAHA 



U pojavnom realnom svijetu ne postoji niti jcdan uzrok koji 
samostalno djeluje i vrsi urjecaj, nego to biva uvijek uz jos neki dodatni 
uzrok 1 uklanjanje smetnji za njcgovo djelovanje. Ovo je zakonitostkoja 
vazi za jasne i okom vidljive uzroke. 



Sto se dee nevidljivih ili apstraktnih uzroka, poput utjecaja sunceve 
svjetlosri i toplote na biljke i zivorinje, takodet i odrazavanje njihovog 
utjecaja zahtijeva mnogc uzroke kao sto je, naprimjer, postojanje 
adekvatnogobjekta uz druge dodatne uzroke, ili kao sto je rodenje djetcta, 
pri cemu se, pored spolnog odnosa, uvjetuje postojanje i drugih uzroka. 

To vazi i za sve ostale uzroke koji su neodvojivi od posljedica. 

Svako srvorenje koga se covjek pribojava, ili se u njega uzda, najvise 
sto moze uciniti jeste da bude dio nekog uzroka koji, opet, ne djeluje 
samostalno. 

Nema uzroka koji je samostalan u utjccaju, nego uvijek ovisi o 
utjecaj li nekog drugog uzroka, osim Allabajednogi Svemocnog. Zbog 
toga se strahopostovanje samo Njemu ukazuje i sarno se od Njega 
dobru nadamo. 



NADA I STRAII 

Ovo je eksplicitani neoborivdokaz da je ukazivanje strahoposrovanja 
i vezivanje nade za nekoga drugog pored Allaha Uzvisenog, zaista 
tteispravno uz pretpostavku da je neki uzrok samostalan u utjecaju, i 



1%l tbn Kajjim e]-Dievzijje 

tada njegov utjecaj na nesto ne bi bio od njega, nego od uzrocnika 
- onoga koji je potakao dati uzrok. Uzrok sam po sebi nema snagu 
kojom bi utjecao na nesto. Samo Allah Svevisnji posjeduje snagu i On . 
u stvarnosri izmjcnjuje stanja. U Njegovoj je rud sva snaga i svaka 
promjena. Snaga i izmjena nekog stanja, koja se ocekuje i nada od 
stvorenja, u stvarnosti pripada Allahu. Zbog toga se postavlja pitanje: 
kako da se nada u onoga koji ne posjeduje snagu nid moc promjene?! 

NEK1 UZROCI IISKRAOVANJA ALLAIIOYE P0DR§KE 

Osjccaj strahopostovanja prema nekom stvorenju ili polaganje nade u 
njega zaista je jedan od razloga zbog kojih Allah Svevisnji propisuje Svome 
robu nedace i uskracuje mu Svoju podrsku i pomoc. Onoliko koliko rob 
ukaze strahopostovanja nekom stvorenju, za toliko ga Allah Uzviseni 
ponizi pred stvorenjima. A onoliko koliko rob polozi nade u neko od 
stvorenja, u toj mjeri mu Allah uskrati od Svoje pomoci i podrske. 

Ovo je AUahova zakonitost koja vaii za sva Njegova stv r orenja, 
iako vecina njih to stvarno ili prakticno ne zna. Ono sto Allah hoce, to 
ce se, bez imalo sumnje, i dcsid, a ono sto On, Svevisnji, ne zeli, to nece 
ni bid, makar se sva stvorenja trudila to ostvariti! 



1 



ODLOUAK DYABESET 1 PETI: 

C0VJEK0V0 POSTIVANJE I VELICANJE ALUHA 

Najveca nepravda i neupucenost jeste traziri od ljudl uvazavanje i 
posdvanje, a u srcu ne osjecad nikakva uvazavanja i posdvanja prema 
Allahu Svevisnjem. To je zato sto covjek uvazava stvorenje pribojavajuci 
se da ga ne vidi u nedolicnom stanju, a uz to, bez uvazavanja, ne strahuje 



RIZNICA ZNANJA I q?> 

daga Allah Uzviseni vidi u takvom stanju. Svevisnji je u kur'anu rekao: 
rr Stavam je, zasto se Allaliove sile nebojite?!" 12 ", tj. zasto se prema 
Njemu ne ophodite kao prema onome koga uvazavate i cijeniter 1 ! Tevter, 
(uvazavanje) znaci: velicina i moc. U torn kontekstu Allah za Poslanika, 
s.a.v.s., kaze: "... i dagavelicate!" 121 Hasan el-Basri, r.a., u tumacenju 
prcthodnog ajeta, rekao je: "Sta vam je pa ne poznajete svoju obavezu 
prema Allahu i ne zahvaljujete Mu?!" Mudzahid, r.a., kazao je: "Kako 
to o Allahovoj velicini ne promisljate?!" Ibn Zejd, r.a., pak veli: "Zar 
ne smatrate da Allahu morate bid pokorni?!" A Abdullah b. Abbas, r.a., 
veli: "Zar ne poznajete Njegovo pravo uvazavanja i velicanja?!" 1 " 

Sva spomenuta misljenja ukazuju na istu stvar: da su uvazavali i velicali 
Allaha Uzvisenog, te upoznali Njegovo pravo na velicanje i uvazavanje; 
zasigurno bi pnznali Njegovu jednocu, pokorili Mu se i bill Mu zahvalni!, 
jer su pokornost Allahu, ostavljanje grijeha i stid od Allaha srazmjerni 
velicini uvazavanja i postivanja prema Allahu u srcu roba. Zbog toga su 
add nasi dobri prethodnici, Allah im se smilovao, govorili: "Neka vase 
uvazavanje i velicanje Allaha u srcu bude veliko do te mjere da Ga ne 
spominjete u nedolicnlm situacijama, da uz Njegovo ime ne spominjete 
nesto ruzno i bijedno, poput rijeci: Allah je psa, svinju i smrad doista 
ruznim i odbojnim ucinio.' I ovo spada u uvazavanje i velicanje Allaha." 



P8JZNAVANJE ALLAIIOVE JEDNOCE JESTE VII) NJEGOVA POSTIVANJA I VELICANJA 

Posrivanje i velicanje Allaha jeste ne izjednacavati Ga s nekim od 

Njegovih srvorenja, bilo u govoru, poput rijeci: Tako mi Allaha i tvoga 

avota!'; 'ja nemam nikoga osim Allaha i tebe!'; 'Sto hoce Allah i ri!', ili u 

"" Nuh, 13. 

,;i El-Fcth, 9. 

i:: Pogledaj: Tefsir Ed-Diirnil-mtnmr (Razasuto biserjej, 7/516. 



74' 'fan Kajjim el- Dzevzijje 

ljubavi, velicanju, slavljenju, ili u pokoravanju: izvrsavati naredbe i kloniti se 
zabrana nekog stvorenja, kao sto se postupa prema Allahovim naredbama 
i zabranama, ili cak i dosljednije, kako to cini vecina silnika i razvratnika, ili 
u strahopostovanju i nadi obezvredujuci Allahov nadzor i promatranje. 

U postivanje i velicanje Allaha spada i neomalovazavanje Njegova 
prava, govoreci: "Allah sve oprasta!", zatim, nedavanje prednosti 
stvorenjima nad Allahom, rezervisuci za Allaha samo ostatke i ono sto 
prede licnepotrebe; potom, ne ostavljajuci Allaha i Njegovog Poslanika, 
s.a.v.s., na jcdnoj strani, a ljude na drugoj, pa da Allahova strana i sttana 
Njegovog Poslanika, s.a.v.s,, bude ispod strane ljudi. U ovo takodet 
spada i to da se u obracanju ljudima ne daju srce 1 razum, a u sluzenju 
Allahu samo djelo i jezik, bez srca i razuma, kao i to da prohtjeve i zelje 
svoga djela covjek ne stavi ispred onoga sto Allah Uzviseni zeli. 

Sve navedeno ukazuje na nepostojanje posdvanja i velicanja Allaha 
u srcu, a ako neko bude takav, Allah Svemocni nece u srca ljudi spustid 
postivanje i uvazavanje prema njemu. Naprodv, Allah Uzviseni unistit 
ce u njihovim srcima posdvanje i uvazavanje prema njemu. I ako mu 
uvazavanje i velicanje, iz stralia od njegove zlobe, budu i ukazivali, to je 
prezirno uvazavanje, a ne iskreno uvazavanje iz ljubavi. 

U uvazavanje i velicanje Allaha spada i to da se rob stidi zbog 
spoznaje da mu Allah Uzviseni gleda u dusu i tajne srca, pa u njima vidi 
ono sto prezire. 

Takoder, to je i da Ga se rob stidi u samod vise nego sto se stidi u 
drustvu uvazenih i najuglednijih ljudi. 



VEZA IZMEDL! POSTIVANJA ALLAHA I FOSTIVANJA NJEGOVIII STVORENJA 

Kako onaj koji ne uvazava i ne velica Allaha, ne postuje Njegove 
objavljene rijeci, znanje i mudrost koji ma ga je obdario, moze ocekivad 
i traziti od ljudi da ga postuju i uvazavaju? 



RIZNICA ZNANJA i 1$ 

Kur'art, znanje i upute Poslanika plemenitog, s.a.v.s., jesu veze s 
isrinorn, te upozorenja, prijetnje i ukori koji se covjeku dostavljaju. 
Sijede vlasi u njegovoj glavi podsjecaju ga i trijezne. Ali ono sto mu se 
dostavlja nije ga opametilo, a ono sto je na njemu nije mu dovoljno kao 
savjerbilo! No, on, opet, pored svega toga, trazi od ljudi da mu postivanje 
ivelicinu ukazuju! Takav je slican onorae koji je kakvu nedacu dozivio, 
ali ga ona nije trezvenosti vratila, a trazi od drugih koji ga promatraju da 
iz toga pouku izvuku. Udarac sudbine nije ga osvijestio, a trazi od onih 
koji udarac vidjese da opomenu uzmu! 

Onaj ko cuje o patnji, kazni 1 Ailahovim znakovima, koji su spusteni 
na nekoga, nije isti kao onaj koji to ocima svojim vidi, a ne da usporedi s 
onim koji je to i dozivio. "Mi cemo im pruiati dokaze (znakove) Nase 
u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima! " ' 

Njegovi Znakovi u svemiru jasni su i culni, a znakovi u samom 
covjeku vidljivi su i osjetilni, pa neka nas Allah Uzviseni sacuva od 
Njegovog napustanja i ostavljanja roba na cjedilu. On je rekao: "A 
oni na kojima se ispnni rijec Gospodara tvoga zaista nece vjerovati, 
makar im dosli svi dokazi, sve dok ne dozive patiiju nesnosnu!" 124 
U drugom ajetu, rekao je: "Kad hisnio im meleke poslali, i kad bi 
im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih ocigiedno sve dokaze 
sabrali, oiii opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio." 12 ' 



NEKE OSOBINE RAZB0R1T0G ROBA 

Razuman i razborit rob koji uziva blagodat Aliahove podrske uzet 
ce pouku i s mnogo manje truda i dokaza od ovoga, te cc vrlinama 



m FussilM,53. 
K1 Junus, 96-97. 
'- El-En'am, 111. 



76 / Ibn Kajjim el-Dicvzijjc 

islamskog morala i dobnm djelima upotpuniri mahane svoje prirode. 
Onoliko koliko se koji trag mahane izbrise iz njegove prirode, za toliko 
se ureze i poveca trag imana, Kada se god smanji njegova tjelesna 
snaga, poveca se snaga imana, cvrstog uvjerenja i ceznje za susretom 
s Allahom i za ahiretom. Ako stanje roba ne bude ovako, onda mu je 
smrt bolja od zivota, jer on onda prezivljava odredenu patnju i nalazi 
se na odredenom stupnju iskvarenosri, ne uzimajuci u obzir mahane 
i manjkavosti koje ce mu s nastavkom zivota produzavati i dodatno 
donositi brigu, bol i nesrecu. Dug zivot jeste pohvalan i koristan samo 
u slucaju da rob prihvari opomenu, pokusa susrici propustena dobra 
i iskreno se pokajati, kao sto je Uzviseni objavio: "A zar vas nismo 
osta^ili da zivite dovoljiio dugo da bi onaj koji je trebao razmisKti 
imao vremena da razinisli, . . " 126 

Kome dug zivot ne posluzi u ispravljanju mahana, susdzanju 
propustenog i iskoristavanju preostakh uzdaha, radeci na ozivljenju 
svoga srca i stjecanju vjecnih blagodati, takvome njegov zivot nicemu 
ne vriiedi. 



PRICLIZAVANJE ROM 11/JiNNETlI III DZEIIENNEHU 

Rob je u neprelddnom putovanju; priblizava se Dzennetu ili 
Dzehennemu. Ako mu bude darovan dug zivot, a njegova djela 
kreposna, onda je njegovo dugo putovanje dodatna blagodat kojom 
stjece vredniji vjecni uzitak i dobro. Sto se putovanje vise produzava, 
spremiste dobrih djela roba vece je i vrednije. Ako se zivot roba odulji, 
a njegova djela budu hrdava, onda je njegovo dugo putovanje samo 
povecavanje patnje i kazne, i poniranje u provaliju. Svaki putnik ka 

'-" Fatir, 37. 



RIZNICAZNANJA / 77 
ahiretu ili se uspinje ili ponire. U merfn predanju navodi se: "Najbolji 
medu vama jeste onaj koji dugo zivi a radi dobra djela, a najgori medu 
vama jeste onaj koji dugo zivi, a cini losa djela!" 127 

POSTUPAK [SMOG TRACAOCA ZA AIIIRETOM 

Kada god iskreni tragalac za ahiretom osjcti slabost duha ili djela, 
to mu bude tazlog za dodatno ozivljavanje srca i duse; kada izgubi nesto 
od dunjaluka, to ucini povisicom za ahiret; kada mu bude uskraceno 
nesto od dunjaluckih uzitaka, to prihvati kao povecanje slasd na ahiretu; 
kada god ga spopadne briga, tuga, zalost i nedoumica, to ucini srecom 
i radoscu na ahiretu! 

Stradanje tijela, gubitak dunjaluka i njegovih uzitaka, nestanak vlada- 
vine i ugleda, ukoliko bude radi zamjene i nadoknade svega toga na ahire- 
tu, to je onda dobro za roba i iz milosti prema njemu, dok je u protivnom 
to uskracivanje milosd prema robu i kazna zbog tajnih ili javnih grijeha, ili 
zbog zapostavljanja javne ili tajne obaveze. Gubitak dunjaluckih i ahiret- 
skih dobara posljedica je cinjenja nekog od ova cctid prijestupa. 

Neka nas Allah Svemilosni podrzi u dobru! 



IHOUK nVABESHT I SESTI: 

POSLANIKOVO ZAGOVORNISTVO, SEFAAT, 
POSTIZi: St P0K0RN0SCU NJEWU 

S obzirom da je Allahov poslanik Muhammed, s.a.vs., izvrsio 
i upotpunio obaveze koje zahtijeva polozaj ovisnosd o Allahu 

F Biljeiii ga Ibn Hibban, hadis br. 483, Ibn Ebu Sejba, 13/254, H-Bezzar, badis br. 1971, 

Ahmed, 2/235, u predanju od Ebu Hurejre, r. a., u I'erziji: "Najbolji medu vama jeste onaj koji 
mjduic zivi i radi najboija djela!" 



78 / Ibn Kajjim ci-Dzeviijje 

(luekamiil-iftikai), Allah Uzviseni ucinio je da sva druga stvorenja, 1 na 
dunjaluku i na ahiretu, irnaju potrebu za Poslanikom, s.a.v.s. 

Poteeba stvorenja za Poslanikom, s.a.v.s., na dunjaluku veca je od 
njihove potrebe za hranom, picem i disanjem; a bez toga ne bi mogla 
ni zivjeti. 

Njihova potreba za Poslanikom, s.a.v.s, na ahiretu ogleda se u tome 
da ce ljudi traziti od svojih poslanika, a.s, da se zauzimaju kod Alkha da ih 
On izbavi iz tegobe koja ih je snasla, all ce svi ustuknuti od zagovornistva, 
a istupit ce Muhammed, s,a.v.s., i on ce se za sve zagovarati. On ce za sve 
dzennetlije traziti otvaranje kapija vjccnog uzivanja. 



0U10MAK DVABEST ! SEB51I: 

POSTOJAMOST VJERNIKA l) SMRTNOM CASH 



Izgovaranje sehadeta: "La ilahe illellah" ("Nema boga osim 
Allaha"), u smrtnom casu zaista ima velicanstven utjecaj na brisanje i 
prastanje grijeha; jer je to svjedocenje roba koji je uvjeren u sehadet i koji 
poznaje sta on znaci i podrazumijeva. Zbog sehadeta je umrla njegova 
strast i smeksala njegova jogunasta i buntovna dusa; pa se povela za 
dobrom nakon odbijanja, privila se nakon odmetanja, pokorila se nakon 
gotdosti, nestalo je njene teznje za dunjalukom 1 njegovim bezvrijed- 
nim ukrasima, najskrusenije se ponizila pred Gospodarom, Stvaraocem 
i Istinskim Vladarem svojim vapeci za oprost, milost i prelazak preko 
hrdavih djela. Iz te duse izvilo se svjedocenje Allahove jednoce koje od- 
bacuje sve uzroke sirka uz znanje da je sirk najveca potvora i laz. 

Kada se dusa ocistila od tih zabuna kojima je bila zaokupljena, a 
potom svezala svoje misli za O noga Kome se, bez sumnje, vraca; kada 

121 N a dunjaluku im je potreban da im pojasaj propise Allahove vjere, a na ahiretu im treba 
njegovo zagovorniscvo kod Allaha (sefaat). 



RIZNJCA ZNANJA/79 
(< rob okrenuo svoje lice Allahu Uzvisenoin, predajuci Mu svoje srce, 
dusu i misli; kada se formalno i sustinski predao Allahu, pa njegova Java 
i osama postale izjednacene, izgovarajuci: "La tlahe illellah!", iskreno iz 
srca koje se ni za koga drugog, pored Allaha, ne vezuje i ne pouzdaje, 
tada je sav dunjaluk izasao iz srca roba, a srce se ispelo gledajuci na put 
povratka Allahu, ugasio se plamen strasti, a dusa se ispunila sitinom 
ahireta gledajuci samo u njega, dok je dunjaluk bacila iza leda. 

Tada je iskreni sehadet bio zavtsnica dobrih djela roba koji ga je 
ocistio od grijeha i izveo pred Gospodara njegova, jer jc to iskreni i 
predani sehadet, cija se sustina ne razlikuje od forme, i tajna mani- 
jfestacija od javne. 

Kada bi ovakav sehadet rob dozivio u periodu zdravlja i snage, doista 
bi se na dunjaluku i medu njegovim stanovnicima osjecao usamljeno. Pob- 
jegao bi od ljudi Allahu Uzvisenom, osjecajuci smiraj samo uz Njega. 

Medutim, rob izgovara sehadet, a srce mu je ispunjeno strastima, 
ljubavlju prema ovodunjaluckom zivotu i onome sto ga ukrasava, dok 
dusa vrvi od stjecanja dunjaluckih uspjcha i zagledanja u ono sto je 
stvoreno zaboravljajuci na Srvoritelja. 

Da se srce i dusa oslobode svojih tereta kao u casovima pred smrt, 
doista bi imall drugu zbilju i zivot drugaciji od ovog zivotinjskog! 

Neka nam Allah bude na pomoei! 

ALLAH I NJEGOV ROB 

Sta posjeduje onaj cija je Hka u ruci Allah ovoj, a i njegov zivot?!, cije 
je srce izmedu dva prsta Njegova, pa ga usmjerava kako On hoce?! 129 , ciji 
je zivot li Allahovoj rud, i smrt, i vjecna sreca ili nesreca?!, ciji su pokreti, 

iko se nnvodi li hudisu koji prtnosi Abdullah b. Amr b. El- As, r.a., a zabiljezb ga je 
Muslim, hadis br. 2.654. 



80 / Ibn Kaj'jim el-Dievzijje 

mirovanje, djela i rijeci uz dozvolu i htijenje Njegovo; pa se ne krece osim 

uz dopustenje Njegovo i nista ne radi osim po htijenju Njegovu?! 

Ako ga Gospodar njegov prepusd samome sebi, prepusdo ga je 
slabosd, nemoci, propasd, grijehu i greskama. 

Ako ga piepusd nekome drugome, prepusdo ga je onome koji mu 
ne maze korist pribaviti niti stem otkloniti, ne moze mu zivot dad ili ga 
oduzed, nid ga poslije smrd ozivid. 

Ako ga Allah Svevisnji ostavi, zaposjedne ga njegov neprijatelj 1 ^ 1 i 
ucini ga svojim zarobljenikom! 

Rob se ni za treptaj oka ne moze osamostalid od svoga Gospodara, 
vec mu je On, uz svaki njegov uzdah, formalno i sustinski, uvijek nuzno 
potreban, Covjekova ovisnost o AUahu jeste apsolutna, no covjek 
sc opet odmece od Allaha, suprotstavlja Mu se i rasrduje Ga svojim 
gnjesima. I pored svoje ogromne potrebe za AUahom Uzvisenim, rob 
zaboravlja na Allaha i zapostavlja Ga!, a Njemu ce se vradti i pred Njim 
ce racun za svoja djela polagati! 

DBIOHAK HVADESET I OSMT: 

STMANJli ADEMA, A.S. 






Prva stvar koju je Allah Uzviseni stvorio bilo je pero (kakm) m , da 
bi zapisalo sudbtnu svih stvorenja pdje njihovog stvaranja. 

Adem, a.s., bio je, medutim, posljednje AUahovo stvorenje 13 -, p 
cemu se nazire vise mudrosd: 

- uredenje boravista za Adema, a.s., i njegove potomke prije nego 
sto u njemu budu nastanjeni; 

lw Sejtan i njegovi saveznici (op. prev.) 

1,1 Pogledaj: El-Evmi'od Ibn Ebi Aslma, broj 1, 2 i 3, sa komentarom od Muhammeda Naska 

El-Adimija. 

132 Ovo je sa stanuvista poredenja svih vrsta sworenja, ne jedinki u jednoj vrsti. 



RIZNICAZNANJA/8l 

- radi covjeka stvorena su druga stvorenja: nebesa, Zemlja, Sunce, 
Mjesec, kopno i mora . . . ; 

- najvjesdji tvorac zavrsava svoje djelo najljepsim i najvrednijim cinom, 
bas kao sto vjesto i otpocinje temelje i osnove tog zavrsnog cina; 

- sva bica iscekuju i gledaju uvijek na ishod i zavrsnicu, Iz tog 
je razloga Musa, a.s., rekao sihirbazima: "Bacite ono sto zelite da 
baciter* lj3 , pa kada ljudi vidjese sta ovi napravise, s pozornoscu stadose 
iscckivnti ono sto slijedi; 

- Allah Uzviseni objavio je na kraju dunjaluckog vijeka najvredniju 
Knjigu, poslao najodabranijeg Poslantka i izveo najbolji ummet, a 
dolazeci ahiretski zivot ucinio je boljim od prolaznog dunjaluckoga. 
Zavrsnice su potpunije i savrsenije od pocetaka. A koliko je tek 
vremena proteklo od Dzibrilovog obracanja AUahovom PoslanJku, 
s.a.v.s.: "Uci! Citaj!", a Poslanik, s.a.v.s., odgovara: "Ja ne znam citati!", 
do objavljivanja ajeta: "Sada sain vam yjeru vasuusavrsio. . ."?P 34 ; 

- Allah Svemoguci sabrao je u Ademu, a.s., sve ono sto je tazasuo 
medu svojim nebrojenim stvorenjima, ucinivsi ga malim svijetom u 
kojem ima sve ono sto ima i u veiikom svijetu; 

- Adem, a.s., jeste najbolje stvorenje, a njegov polozaj u nizu 
stvorenja jeste poput lijepog ploda na drvetu, pa je bilo prigodno da 
njcgovo stvaranje dode poslije stvaranja drugih stvorenja; 

- medu pocastima koje je Ademu, a.s., ukazao njegov Stvoritelj, jeste 
uredenje svih uvjeta, pomagaia, potreba i interesa koji su mu potxebni 
za zivot. Adem, a.s., nije ni podigao svoju glavu nakon stvaranja, a sve 
to bilo je vec spremno i uredeno; 

- Allah Svevisnji zelio je ukazati vrijednost i prednost Adema, a.s., 

nad drugim stvorenjima, pa je iz tog razloga sve drugo stvorio prije 

m Es-Suma',43. 
m El-Maida, 3. 



82/ tbn Kajjlm e]-Dzevzijje 

njega. Meleki su govorili: "Sta god da stvori nas Gospodar, nece stvoriti 
nista plemenitije i vrednije kod Njega od nas!" Medutim, kada je Allah 
Uzviseni stvorio Adema, a.s., i naredio melekima da mu se naklone, 
oni uvidjese da je Adem, a.s., zbog znanja koje mu je dato plemeniuji i 
vredniji od njih. A kada Adem, a.s., pocini grijeh, meleki pomislise da 
su mu plemenitost i vrijednost oduzeti. No, oni nisu bill upoznati sa 
skrivenim ibadetom pokajanja, pa kada se Adem, a.s., pokaja svome 
Gospodaru i pokaza taj vid ibadeta, meleki saznase da Allah Uzviseni u 
Svojim stvorenjima ima tajne koje ne poznaje niko drugi osim Njega; 

- Allah Uzviseni otpoceo je stvaranje svijeta stvaranjem pera 
{kaktm\ i doista je bilo najprikladnije da zakljuci stvaranje stvaranjem 
covjeka; jer je pero sredstvo za stjecanje znanja, a covjek usvaja i nosi 
znanje, pa je zbog toga Allah Uzviseni pokazao melekima prednost 
Adema, a.s., nad njima, darujuci mu znanje koje oni nisu posjedovali. 



0DU11IAK DVADESET 1 OHYETI: 

ODNOS IBLISA PREMA ADEMU, A.S. 



Razmisli kako je Allah Svevisnji odredio i zapisao ispriku Adema, 
a.s, prije nego sto ga je i spustio na Zemlju. Podsjetio je meleke na 
njegovu vrijednost i plemenitost Aludirao je na Adema, a.s., prije nego 
sto ga je i stvorio: "JacunaZemljinamjesnikapostaviti!" 1 " 

Razmisli kako mu dodjeljuje namjesnistvo, hilafet, prije nego sto ga 
je i stvorio. Iznalazi mu ispriku za grijeh prije nego sto ce ga spustiri na 
Zemlju, na sto upucuju Njegove rijeci: "... naZeinlji. . ." Onaj ko dariva 
svoju ljubav nekome, on mu pronalazi isprike prije nego sto i pocini 



1,5 El-Bekara, 30. 



RIZNICAZNANJA /83 
grijeh. Kada je Allah Uzviseni obLikovao Adema, a.s., ostavio ga je na 
ulazu u Dzennet ceterdeset godina 136 , jer je obicaj zaljubljenika da stoji na 
vrarima onoga koga voli. Zatim ga je Allah podsjetio na fazu nistavnosti 
kroz koju je prosao: ". . .kadnije biospomenavrijedajti!" 137 

Iblis je prolazio pored Ademova tijela i u cudu je govorio: "Zaista 
si radi necega stvoren?!" Zatim bi tilazio na njegova usta i izlazio na 
anus, komentarisuci: "Kada bi meni bio prepusten, bez sumnje bi te 



• ' ! :■:'■ 



ne 



savladaoi A ako ti budes meni nadreden, ja ti se necu povinovati! 
znajuci da ce zbog tog stvorenja zasluziti propast! 

Iblis je vidio gomilu zemlje pa ju je obezvrijedio, a kada je ona 
oblikovana, pozavidio joj je, a kada u zemljani lik dusa bi udahnuta, 
Iblis dozivi propast i prokletstvo! 

Kada Allah Uzviseni nkaza pocast Ademu, a.s., izvede pred njega 
sva stvorenja, a zatim one koji su osporavali Ademovu pocast, govoreci: 
"A mi Tebe velicamo i hvalimo!" privede sudu: "Obavijestite Me!", ne 
pokazujuci im dokaz njegove pocasti: "I pouci On Adema!" Tada meleki 
"glave optuzbe" oborise na "prsa ptiznanja", i glasruk, koji je cas ranije 
poredenje pocasti pravio, povika kroz melekske skupove : "Naklonite se!" 
i ocistite se od prljavosti prigovora: "A mi Tebe velicamo 1 hvakmo..." 
vodom isprike iz posude. "Mi znamo samo ono cemu si nas Ti poducio!" 
I meleki ocisceni pokomost pokazase, dok se Iblis u stranu izdvoji i ne 
htjede se Ademu, a.s., nakloniti, jer je Iblis necist, ukaljan necistocom 
odbijanja Bozije zapovijedi. Njegova nedstoca nije se mogla odstranid 



1V ' Predanje navodi lbn Dierir et-Taberi u svom Tefiim, pod brojem 606, i u svojoj Histonjr, 1 /99, 
u predanju od AbduIIaha b. Abbasa, r.a. Ahmed Sakir u komentaru spomenotog Tiftirci ne iznosi 
oqenu predanja, iaku je u torn Ttfsini osporio ranije predanje br. 1 37, s istim senedom kao i cidrano 
predanje. Ibn Kesir u svom Tefsim spominje isto predanje, 1/107, od lbn Dzerira u nesto duzoj 
itniji od ovdje citirane, a iza predanja dodaje komenmr: "Lanac predanja cudan je i upitan!" 
" Din ajera: "Zar je to davno bilo kad covjek nije bio pomena vrijedan?!" (El-Insan, 76.) 
Ovo je nastarak prethodno spomenutog predanja koje je zabiljezio Ibn Dzerir et-Taberi. 



04' Ibn Kajjim el-Dievzijjc 

ciscenjem, jer je njegova necistoca stvarna i prirodna, a ne stecena. Kada 
je Adem stvoren, receno je: "Mora se pokazati ruglo onoga koji se ne 
pokori naredbi: 'Naklonite se!', te sudbina odredi da padne grijeh kako bi 
se dokazala velicina iskazivanja poniznosti u ibadetu ." 



I'dlKli 

- O Ademe, da ti je bio oprosten taj zalogaj sa zabranjenog stabla, 
zavidnici bi kazali: 'Kako je nad nama pocastovan pokvarenjak, onaj 
koji se nije mogao strpjeti ni od plodova jednog stabla?!" 

- Da nije tvoga spustanja na Zemlju, ne bi bilo ni onih koji se duboko 
uzdisuci uzdizu ka nebu!, niti bi se poruke Bozanske spustale: "Ima li 
onoga koji nesto trazi?!" 139 Ne bi se ni najljepsi mirisi sirili: "Zadah iz 
ustapostaea kodAllaha Ijepse mirise od mirisa miska!" tw , sto dokazuje da 
zalogaj sa zabranjenog stabla nije bio iz pokvarenosti! 

- O Ademe, tvoja radost u Dzennetu bit ce samo tvoja, ali tvoje 
plakanje na dunjaluku i nama je koristilo! 

- Koga slomi Moja snaga, nece mu skoditi ako ga poptavi Moja 
dobrota! 

- Plait moci najbolje dolikuje skrusenom tijelu! 

- ja sam s onima cija su se srca slomila radi Mene! 

- Taj zabtanjeni zalogaj prado je Adema, a.s., i na Zemlji, sve dok 
boles t koju je nosio u sebi ne zarazi i njegove potomke. Ali Blagi i Onaj 
o svemu Obavjcsteni posla im lijek s lijecnicima dusa: "Od Mene ce vam 
uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nece zalutati i nece 
nesretanbiti." 141 Lijecnici suih zastitili od zabranjenog, sacuvali njihovu 

™ Ukazuje na hadis o Allahovom spusranju na ovozemao nebt.) u zadnjoj trecini nodi, pri cemu 
Uzviseni govori: "Ima li onoga koji nesto irazi, da mu udovoljim?!, i onoga koji oprost iste, da 
mu oprostim?!" Ovaj je liadis prenesen u murevatir-predanju. 

IJ " Biljeie ga El-Buhari, hadis br. 1503, i Muslim, hadis br. 1 151, u ptedanju od Ebu Hurejre, r.a. 
141 Ta-Ha, 123. 



RIZNICAZNANJA/85 

snagu putem naredenog, te oastili lose i pokvareno s tevbom. Pa zdravljc 
i eistota dodose sa svake strane! 

Gubitnik je onaj ko unisti snagu, a rte sacuva je, onaj ko u bolesti 
svojoj dobro i lose pomijesa a ne zastiti se, ko strpljivo podnosi gorcinu 
povracanja; jer takav kao da porice blizinu unistenja, a bolest je korak 
do propasd! 

- Mo bi te sudbina potpomogla, pa da lijecniku kroz zastitu od 
strasd ptuzis podrsku u iscjeljenju svoje duse, zaista bi ri raznovrsni 
uzici i slasd bili dad. Medutim, magla strasti prekrila je oci razuma, pa si 
pomislio da je mudro prodad Bozije obecanje za novae. 

- O kako je dusa slijepa; izgubila je nadu da izdrzi jedan cas, a onda 
se obremenila vjecnom ponizenoscu, podigla se stjecad dunjaluk, a s 
njega zasigurno odlazi, i prekinula je put ka ahirctu, a njemu, doista, u 
susret ide! 

- Kada vidis covjeka da skupo placa bezvrijedno i prodaje vnjedno 
za nistavno, znaj da je to bezumnik! 









DRUGO 
POGLAVLJE 







RIZNICAZNANJA / 89 



KUR'ANU I TEFSIRU 





IDLOUAk PRVI: 

ODNOS LjUDI PBEMA KUR'ANU 

Mnogobrojni su nacini izbjegavanja i odbacivanja Kur'ana, J ovdje 
cemo nabrojati neke od njih: 

prvi naciri: izbjegavanje slusanja i predanosti Kur'anu, i nevjerovanje 
u njega; 

drugj nacifl: nepostupanje po kur'anskim odredbama, te odbacivanje 
njegovih granica dopustenog i zabranjenog makar ga iscitavao i vjero- 
vao u njega; 

treci nacifl: odbijanje i izbjegavanje kur'anskog suda i presude 
u sporovima oko temeljnih 1 sekundarnih pitanja vjerske prakse i 
vjerovanja ili vjerovanje da njegovi ajeti nemaju osobenost eksplicitnog 
i neosporivog dokaza, nego da su samo formalni jezicki dokazi na 
osnovu kojih se ne moze ustanoviti naucna cinjenica; 






OO / Ibn Kajjim el-Dievzijje 

Cetvrti nacitl: zapostavljanje razmisljanja o kur'anskim ajetima i njihovog 
proucavanja te saznanja sta je Govornik Svojom porukom htio reci; 

peti nacill: izbjegavanje lijeccnja svih bolesti i slabosti srca Kur'anom, 
trazeci lijek u necemu drugom pored njega. 

Kur'anski ajet "Poslanik je rekao: 'Gospodaru moj, narod 
moj ovaj Kur'an izfajegava ! '", podrazumijeva sve spomenute nacine 
odbacivanja i izbjegavanja Kur'ana iako su neki nacini blazi od drugih. 

Takoder imamo vise vrsta tegoba koje nastaju u grudima zbog 
objavljivanja i postojanja Kur'ana 142 , kao npr: 

- tegoba zbog objavljivanja Kur'ana i zbog toga sta je on istina koja 
dolazi od Allaha Uzvisenog; 

- tegoba zbog onoga koji izgovara Kur'an, ill sto je taj AlJahovo 
stvorenje koje je i dmga stvorenja poducilo da ga izgovaraju; 

- tegoba zbog misljcnja da je Kur'an dovoljan ili nedovoljan za uputu; 
da nije dovoljan ljudima da se uprave na pravoj stazi nego su im pored 
Kur'ana potrebne neke filozofije, logike, ucenja ili politike; 

- tegoba zbog kur'anskih indicija i ispravnosd formalnog znacenja 
njegovih tekstova koji se ne mogu dvosmisleno tumaciti i iskiivljivad; 

- tegoba zbog toga sto Kur'an potvrduje prihvatanje formalnog 
stvarnog znacenja ajeta, iako se iz konteksta nekih ajeta maze pomisliti 
da je to samo radi osiguravanja neke opcedrustvene korisd. 

Svi on! zbog Kur'ana osjecaju tegobu u svojim grudima, i njima je 
to jasno jer se tako i osjecaju. 

Neces pronacinekognovatorauvjeria da u svojim grudima ne osjeca 
tegobu zbog onih kur'anskih ajeta koji osporavaju njegovu novotariju, 
kao sto takoder neces vidjed nepravedna vladara ili razvratnika a da u 



IJ2 Alitor aludira na kur'anski ajec "Objavljujc ti se Knjiga - i neka u grudima tvojiro ne bude 
nikakve tegobe zbognje da njome opominjes i da YJernieimabude pouka." El-E'raf, 2. 




RIZNICA ZNANJA / 91 

im grudima ne nosi tegobu i neiagodnost prema onim ajedma koji 
se suprotstavljaju njihovim postupcima. 

Razmotri ovo sto smo naveli, a zadm odluci gdje ces svrstati svoju 
dusu! 



nnuiJiAK mm.]: 

NEKE TAJNE I SADRZAJI SURE EL-FATIHA 

Covjek ima dvijc sposobnosd: sposobnost spoznaje i razumijevanja 
i sposobnost djelovanja i izbora. Njegova stvarna sreca nece se ostvariti 
osim uz upotpunjenje obje ove sposobnosd. 

Upotpunjenje spoznajne sposobnosd bit ce uz covjekovu spoznaju 

.jegovog Stvodtelja i Opskrbitelja, te upoznavanje Njegovih imena i 

osobina, zadm upoznavanjem puta koji vodi ka IS! j emu i opasnosd koje 

vrebaju na torn putu, a takoder i upoznavanjem svoje duse i mahana 

koje ona nosi. 

Upoznavanjem ovih pet osnova covjek upotpunjava svoju 
spoznajnu sposobnost. A najuceniji medu Ijudima jeste onaj koji je 
najbolje upoznao ove osnove i najbolje ih razumije. 

Dok se covjekova sposobnost djelovanja i izbora necc upotpuniti 
bez izvrsavanja duznosti i obaveza prema Ailahu Uzviscnom, 
obavljajuci ih iskreno radi Njega, s predanoscu, primjerno, na dolican 
nacin, slijedeci uputu Poslanika, s.a.v.s., ce svjedoceci kroz to ALIahove 
blagodad, i priznavajuci svoje propuste u izvrsavanju duznosti prema 
Aliahu Uzviscnom, covjek sc stidi takva djeia izloziti Ailahu Uzvisenom, 
jet /.na da nisu dostojna i dovoljna za udovoljavanje Allahovog prava. 
On zna da ne postoji nacin da upotpuni svoje dvije sposobnosd osim 



(J2 / Ibn Kajjim c] - Dzcvzijjc 

uz AJlahovu podrsku. On je u neophodnoj potrebi da ga Allah Uzviseni 
izvede na Pravi put, na koji On izvodi Svoje sdcenike i odabranike, i 
da ga zasrid od skretanja s tog puta; da ne lskvari svoju sposobnost 
spoznaje, pa zapadne u zabludu, ill da iskvari sposobnost djelovanja i 
izbora, pa izazove Allahovu srdzbu i prokletstvo. 



TEMEU1 UPL1TE SADRZANI U SURI EL-FATHIA 

CTovjeEs nece abseci svoje savxsensrvo i srvarnu srec'u a£u u potpu- 
nosti ne ispuni ove uvjetc. Svi oni su sadrzani u suri El-Fatiha uskladeni 
i poredani savtsenim redoslijedom. U rijecima Uzvisenog: "Tebe, 
Allaha, Gospodara svjetova, hvaljmo, Milostivog Samilosnog, Vladara 
Dana sudnjeg!" sadrzan je prvi temelj: spoznaja Gospodara Uzvisenog, 
Njegovih imena, osobina i djela. 

Ailahova imena koja su spomenuta u ovoj suri, zapravo su temelj 
esmaul-bastia i Bozijih lijepih imena, a to su: Allah (Bog, Obozavani), Er- 
Rabb (Gospodat) i Er-Rahman (Milosrivi). 

Ime Allah upucuje na osobine bozanstvenosti. 

Ime Er-Rabb upucuje na osobine gospodarstva. 

Ime Er-Rahman upucuje na osobine dobrote, dobrocinstva i bla- 
gosri. 

A znacenja svih Bozijih lijepih imena vezuju se za ove tri osobine. 

Rijeci Uzvisenog. "Tebi se klanjamo i od Tebe pomoc trazimo!" 
podrazumijevaju upoznavanje puta koji vodi ka Allahu Svevisnjem. Taj 
put jeste iskreno pokoravanje Allah u {ibadefy onim sto On voli i cime je 
zadovoljan, trazeci od Njega da nas pomogne i podrzi na torn putu. 

Rijeci Uzvisenog "Uputi nas na Pravi put!" pojasnjavaju da rob 
nece dozivjeti stvarnu srecu osim preko ustrajavanja i uspravljanja na 



RTZNICAZNANJA/gS 

Pravom putu, dok je skretanje s Pravoga puta u neku stranu zapadanje 
a zabludu, koja podrazumijeva iskrivljenost u vjerovanju, ili izazivanje 
Allahove srdzbe, sto opet znaci iskvarenost nam j ere i djela. 
Pocetak sure jeste milost, sredina uputa a kraj blagodat 



POLQZAJ ROBA IZMEDU UPUTE [ BLAGODATI 

Udio roba u blagodatima jeste spram njegovog udjela u uputi, 
a njegov udio u uputi ravan je njegovom udjelu u Allahovoj milosti. 
Cijda stvar vezana je za Allah ovu milost 1 blagodat, a i jedno i drugo 
ssobenosti su Allahovog gospodarstva {rububijjetd). Gospodar je Onaj 
Koji je milostiv i Koji blagodati daje. A gospodarstvo {ruhuhijjei) 
iziskuje i obavezuje na pokornost i obozavanje {n/ubij/ei). Allah je 
istinski bog, makar to poricali nevjernici i druge s Njim izjednacavali 
idolopokionici. 143 

Onaj ko sazna, nauci, primijem i dozivi sva znacenja sure El- 
Ritiha zaista je dosegao najvisi stupanj ljudske savrsenosti, a njegovo 
pokoravanje Allahu Uzvisenom vise nije obicni ibadet, nego je na 
stepenima onih koji su visoko iznad ibadeta obicnih poboznjaka. 

A Allah u svemu podrsku daje! 

ODLtlllAK TRECI: 



ONI KOJI SE SJECAJU ALLAHOVIH AJEIA 



O rijecima Uzvisenog: "I oni koji, kada budu opomenuti 
dokazima Gospodara svoga, ni^uhinislijepineostami!" 144 Mukatil, 

145 AJudira na ajet: "Hvaljcn ucka je Allah. Koji je nebcsa i Zemljii sivorio i imiiir i svjello 
dio, pa opet oni koji neyjeniju — druge s Gnspodarom svojim izjednacuju" (El-En'am, 1.) 
' El-Furkan, 73. 



g4 / Iba Kajjirti el-DZevzijje 

r.a., kazao je: "Kada ih Kur'an opomene, oni ne budu gkihi i slijepi, 

nego ga poslusaju, osvjedoce se i cvrsto povjetruju u njega." 

Abdullah b. Abbas, r.a., o istom ajetu veli: "Nisu bili gluhi i slijepi prema 
Kur'anu, nego su ga sa strahopostovanjem i bogobojaznoscu prihvatiJi!" 

Imam El-Kelbi, r.a., u vezi toga veli: "Sluh i vid svoj ptcdaju 
kur'anskim ajetima." 14 ' 

A El-Ferra, r.a., pak kaze: "Kada im se uce kur'anski ajeti oni ne 
postupaju kao nekada kada su se pretvarali da ne cuju njegovo ucenje!" 1 



ZAKLJUCAK 

Na osnovu spomenutog ajet znaci: Pri slusanju kur'ansldh ajeta 
nisu ostajali ravnodusni kao da su slijepi i gluhi. 

Ez-Zedzdzadz, r.a., o znacenju ajeta iznosi; "Kada im se uce ajeti, 
oni u placu nicice padaju, pomno slusajuci i gledajuci", tj. onako kao 
im se i nareduje. 

A Ibn Kutejba, r.a., kaze: "Nisu zanemarivali Kur'an kada im se 
ucio kao da su gluhi, pa ga i ne cuju, i slijepi, pa ga i ne vide." 



PITANJE I NEDOIIMICA 

U ajetu se kaze: ". . ,ni ghihi ni slijepi ne Gstanu!", da li se pod 

tim misli na pokornost srca ill tijela?! Da li to znaci da se srce odazvalo, 
pa nije ostalo gluho i slijepo, nego se pokorilo, ill se u stvarnosti tijelo 
naklonilo odbacujuci neposlusnost koja se ogledala u tome da se pretvara 
da se ne cuje i ne vidi? Ili je ovo samo metaforicki izraz nevezano za 
nacin iskazivanja pokomosti prema ajetima koji se citaju? 

"- Poglednj: FJ-Diirntl-nieiisur, 6/184. i TeftirHt-Tctheri, 11/51. 
146 Mtanil-Kur'an, 2/274. 



RIZNICAZNANJA / 95 



OIILUJhK CETVUTT: 

OSVRT NA SUIli: KAF 



POTilBM L1VJETI DA BI SE OKORISTILI KUONOM 

Ako se zelis okoristiti Kur'anom, onda priberi svoje srce pri slusanju 
i ucenju Kur'ana. Predaj mu sav svoj sluh i koncentrisi se tako kao da 
si ti onaj kome se Allah Uzviseni obraca u datom trenutku, jer Kur'an 
je li stvarnosti Allahovo obracanje tebi preko Svoga Poslanika, s.a.v.s. 
Svevisnji je rekao: "U tome je, zaista, pouka za onoga ko razuni ima ili 
ko slusa, a prisebaii je! " l47 

S obzirom da je potpuni utjecaj na slusaoca uvjetovan postojanjem 
utjecajnog cinioca, objektom podobnim da prihvati utjecaj cinioca, 
uvjetom za ostvarenje utjecaja i nepostojanjem neke prepreke za 
djelovanje utjecajnog cinioca, a jet je sabrao sve spomenuto i na najkraci, 
najhiksi i najjasniji nacin sve to objasnio. 

U rijecima Uzvisenog: "Utomeje, zaista, pouka. . .", podsjecajuci na 
sadrzaj sure od samog pocetka pa nadalje pronalazimo utjecajni cinilac. 

Rijeci Uzvisenog: "... za onogako razumima, . . ."govoreoobjektu 
podobnom da prihvati utjecaj cinioca, a to je zivo srce koje razumije 
i shvaca AUahovu poruku, kao sto je Allah Uzviseni objavio:"Ovo je 
samo pouka - Kur'an jasui, da opomene onoga ko iina pameti . . . ,,m , 
tj, onoga cije je srce zivo. 

rA rijeci Uzvisenog; "... ili ko slusa, ..." odnose se na koncentrisanje 
sluha na ono sto se govori, a to je uvjet za ostvarenje utjecaja. 
I nakraju,Njegove rijeci: ",. . apriseban je" odnose senapribranost 
i prisustvo srea. 
Ihn Kutejba, r.a., rekao je: "To je onaj kojj pomno, prisustvom srea 
i razuma, slusa ucenje AUahove knjige, ne padajuci u nemar i odsutnost. 
"' Kit 37. 
I4 ">-Sin, 69-70. 



Qo / Ibn Kajjira el- Dzevzijje 

Ajet ukazuje na prepreku koja onemogucava ostvarenje utjecaja, a to je 
odsutnost i nemar srca prema onome sto mu se kazuje, pa ga covjek 
cije je srce takvo nc razumije i ne razmislja o njemu. 

Ako se pronade utjecajni cinilac, a to je Kur'an, pa podobni objekatza 
prihvatanje utjecaja, a to je zivo srce, zatim se ispuni uvjet, a to je pomno i 
prcdano slusanje, i na kraju ne bude nicega sto bi moglo osporiti i omesti 
utjecaj cinioca, primjera radi da srce bude zaneseno necim drugim, pa 
ne razmislja o rijecima koje mu se upucuju - tada ce se utjecaj cinioca 
ostvariti, a to je okoristavanje Kur'anom i prihvatanje opomene i pouke, 

OBLOMAK PETI: 

ZIVO SRCE I KUR'AN 

Ako kazemo da se stvarni utjecaj postize uz ispunjavanje svih ranije 
spomenurih uvjeta, zasto se u ajetu spominje veznik 'ilf: ". . .ili ko slusa 
..." iako se u kontekst ajeta bolje uklapa veznik 'i', koji podtazumijeva zbir 
navedenog, a ne veznik 'ili 1 , koji upucuje na izbor jedne od dvije stvari? 



ODCOVOB NA PITANJE 

Kazat cemo: "Ovo je veoma dobro pitanje", a odgovor cemo navesti. 

Veznik *ili' upotrijebljen je zbograzlickosti slusalaca kojima se Kur'an 
obraca, jer ima ljudi cija su srca ziva i razumna, a uz to je i njihova priroda 
ili narav neiskvarena i potpuna. Ako u takvom stanju covjek aktivira i 
uposli svoje srce i razum, oni ce mu pokazati istinitost i ispravnost 
Kur'ana. Srce ce posvjedociti i prihvadti ono sto Kur'an iznosi, a Kur'an 
ce za takvo srce biti svjedost koja upotpunjuje svjedost zdrave ljudske 
prirode. Ovo jc osobina onih o kojima Kur'an kaze: "Oiii kojima je 



RIZNJCAZNANJA / 97 

dato znanje dobro znaju da je ono sto ti se objavljuje od Gospodara 
tvoga istina/ 14 " A u drugom ajetu, Uzviseni je o njima kazao: "Al- 
laJi je izvor svjetlosti nebesa i ZemJje! Primjer svjetlosti Njegove 
jeste udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je 11 kandilju, a 
kandilj je kao zvijezda blistava koja uzize blagoslovljenim drvetom 
maslinovim, i istocnim i zapadnim, cije idje gotovo da sija kad ga 
vatra ne dotakne; sania svjetlost nad svjetloscri! Allab vodi ka svjet- 
losti Svojoj onoga koga On hoce." 1? " 

SVJETLOST NAD SVJETLOSClf 

Ovo je spoj svjetlosti zdrave ljudske prirode sa svjedoscu Objave, a 
>je zapravo stanje onoga koji posjeduje zivo i razurano srce. 

Vlasnlk zivog srca spaja svoje srce s porukama i znacenjima 
^ur'ana, dozivljavajuci takav osjccaj kao da je sam Kur'an ispisan u 
njegovom srcu, pa ga cita i uci iz svoje memorije. 

Medutim, ima i onih ljudi koji nisu spremni prihvatid svjedost 
Kur'ana, ne posjeduju razumno i potpuno zivo srce, te im je dodatno 
potreban dokaz koji ce razdvojid isrinu od lazi. Njihova srca nisu dosegla 
onaj stepen razboritosd i svjedosti koji uzivaju vlasnici potpuno zivog 
i razumnog srca, nid je cistota njihove prirode kao u onih iz prve sku- 
pile, Njihov put za stjecanje Bozanske upute, hidajeta, zahtjeva da sluh 
uposle pomnim pracenjem Objave, a srca razumijevanjem i razmisljanjem 
znacenjima Objave, pa ce na taj nacin saznad da je Kur'an istina. 

Prva je skupina jasno i ocevidno prepoznala ono u sto se poziva i 
cemu Objava obavjestava. 



; " Silx-, (1. 
r En-Nur, 35. 



98/ Ibn Kajjim el-Dievzijje 

Druga je skupina, medutim, prvo upoznala ono o cerau Objava 
govori, a zatim sc u to i uvjerila. Oni su na stupnju imana, vjerovanja, 
dok su pripadnki prve skupine na stupnju ihsana, perfekcije u vjetl 1 ^ 
Njihova su srca bila na stupnju pouzdanog znanja {ibmiljekhi}, a zatim 
su dosegla stupanj occvidnog uvjerenja (ajnul-jekin). No, pripadnici 
drugc skupine samp su ostvarili stabilno vjerovanje koje ih je izvelo \z 
tmine nevjerstva i uvelo u svjetlo islama. 

OfoVIDNO ITOERENJE (Ajm~Ml\) 

Ocevidno uvjerenje dijelimo na dvijc vrste: jedno je na dunjaluku, a 
drugo na ahiretu. Ocevidno uvjerenje na dunjaluku za srce predstavlja 
isto sto dokaz i jasan znak predstavlja za oko. Ono sto su poslanici, 
a.s,, nagovjestavali i govortli o gajbu, skrivenom, na ahiretu ce se vidjeti 
ocima, a na dunjaluku se to vidi srcem i razumom. A u oba slucaja to je 
ocevidno uvjerenje, ajnul-jekin. 



(IIILOMAK SESTl: 

ZNAKOYI UPUTE U SURl KAF 



Ova sura sadrzi toliko temelja vjerovanja a to je dovoljno da se 
zanemari svako teoretisanje teologa i umovanje razboritih 1 mudrih. 

Sura govori o priznavanju nastanka stvorenja i njihovog povratka 

Allahu, zatim o Allahovoj jednoci, poslanstvu, vjerovanju u meleke, o 

podjeli ljudi na: propale, nesretnike i sretnike, uspjele, te o osobinama 

svake katcgorije. 

151 Amor aludka oa Dzibrilov hadis u kojem stoji: "(...) 'Qbawijesri me o ibsmu (perfekdji a 
vjerovanju)?' A Poslanik, s.a.v.s., na to mu odgovori: 'Da robujes Allahu kao da Ga vidis, pa 
iako ti Njega nt vidis, On tebe, zaista, vidi!"" (op. prev.) 






rtrzNiCAZNANjA 799 
U suri je sadrzano potvrdivanje AUahovih svojstava savrsenstva, 
kemala, i negiranje svih mahana i manjkavosti koje bi mogle osporiti 
Njegovo savrsenstvo. 

U suri su spomenuta dva kijameta: veliki I mali, dunjalucki i ahiretsfcL 
Zatim se spominje stvaranje covjeka, njegova smrt i ponovno 
ozivljenje, Govori se o covjekovom stanju u casu smrti i poslije toga, do 
Dana prozivijenja. Sura kazuje o AUahovom obuhvatanju covjeka sa svih 
strana, te da On poznaje cak i ono na sto covjeka nagovara njegova dusa. 
Sura kazuje o covjekovim pratiocima, mekkima, koji pobrajaju i svaku 
njegovu rijec, o cemu ce na Sudnjem danu bid obavijesten, kada ce imari 
svog vodica i svjedoka koji ce svjedociti i potvrdivati sve ono sto je covjek 
undid. Kada ga vodic dovede do mjesta odredenog, kazat ce: "Ovaj, pored 
mene, spreman jer 152 , tj. ovaj za koga sam zaduzen da ga dovedem, 
evo ga, tu je! Ja sam izvrsio naredeno. A onda ce bid kazano: "Baci u 
D/.eheiuiemsvakognezaJivalnika, inadziju!" 153 , kao sto se prestupnik 
izw idi pred vladara, pa se kaze: "Ovo je taj i taj, doveo sam ga!" A vladar 
raredi: "Odvedite ga u pritvor i kaznite ga onako kako je zasluzlo!" 



folflEKOVOIH STVARANJU I PROZIVLJENJl IJ SUM KAF 

Razmisli kako ova sura jasno i konkretno govori da ce Allah 
Uzviseni oziviti ovo isto tijelo koje je grijesilo ili pokoravalo se. 
Zatim ce Allah Uzviseni nagraditi ili kazniri tijelo kao sto ce i duse 
koje su boraviie u rim tijelima nagraditi za vjerovanje ili kazniri zbog 
aevjerstva. Allah Svevisnji nece stvoriti neke nove duse pa ih kazniri 
ili nagraditi, kako to zagovaraju oni koji ne poznaju stvarno ozivljenje 

koje su nagovijesrili Allahovi p oslanici, a.s.! Oni zagovaraju da ce Allah 

'-- K.iL 25. 
» Kit 24. 



lOO / Ibn Kajjira el-Dicvzijje 

Uzviseni stvoriti neko novo ljudsko tijclo", ne ovo dunjalucko, pa cc 
to tijelo uzivari nagradu ili osjecad kaznu. I smatraju da je dusa samo 
svojstvo djela, a ne samoscalni bitak, pa ce time bid stvorena i nova dusa 
kao i novo tijdo. Medutim, ovakva zagovaranja suprotna su istovjetnim 
nagovjestajima poslanika, a.s, i onome na sto upucuje kur'an, sunnet 
Allahovog Poslanika, s.a.v,s., i druge nebeske objave. 

U stvarnosri, ovakva su zagovaranja ocito poricanjc prozivljenja 
i slaganje s izjavama javnih poricatelja prozivljenja. Oni ne poricu 
Allahovu moc da srvori nova rijela, ne ova dunjalucka, koja ce nagradid 
ili kazniti, jer svakodnevno svjedoce postepeno stvaranje i razvijanje u 
ljudskoj vrsri! U svakom trenutku Allah Svemoguci stvata nove duse i 
tijek pored onih koja su smrt okusila, Kako bi se mogli i cudid onome 
sto svojim ocima vide?! No, njima je cudno i nepojmijivo da oni licno, s 
ovim dunjaluckim tijelima, budu prozivljeni i izvedeni pred sud Boziji! 
Zato su, kako Kur'an prenosi, rekli: "Zarkad poumiremo i kad kosti 
i zemlja postanemo, zar cemo mi, zaista, biti ozivljeiii? ! " ' , a u 
drugom ajetu rekli su: "Nezamisliv je to povratak!" 1 " 13 

U slucaju da nagrada ili kazna bude vezana za neka druga djela, to 
onda nije njihovo prozivljenje niti povratak, nego pocetno stvaranje. Tada 
rijeci Svemocnoga: "Mi znamo sta ce od njili zemlja oduzeti, u Nas je 
Knjiga, ukojoj se sve cuva!" 156 ne bi imale nikakva smisla. Allah Uzviseni 
objavio je ove rijeci kao odgovor na pitanje koje se moze postaviti, 
pojasnjavajuci da je On mocan da razdvoji i sabere rastvorene dijelove 
covjecijeg rijela koji su se izmijesali sa zcmljom i razlozili u supstance 
koje sc zasebno ne mogu prepoznati. Allah Uzviseni zna sta ce zemlja 
unistiti od njihovih tjelesa, kosriju i kose. Kako su mu poznati d sucusni 
dijelovi covjecijeg djela, On Uzviseni mocan je sabrari ih nakon njihovog 



15J Es-Saffar, 16. 
135 KSf, 3. 
155 Kaf, 4. 







RIZtviCA ZNANJA /lOl 
tazlaganja i iznova ih sjedinj u tijelo. Allah Svevisnji savrsenstvom Svoje 
mudrosti, Svoje mod i Svoga znanja potvrtfuje istinitost prozivljenja. A 
dfleme i sumnje poricatdja prozivljenja temelje se na tri srvari: 

prva= s jedin jenje dijelova covj edjeg djela sa zemljom, tako da je nemoguce 
Qzlucid i prepoznati dijelove jednog covjeka od dijelova drugog; 

drup : Allah ova raoc ne moze se povezati s dm; 

Irecar nema nikakve koristi od ponovnog prozivljenja. Mudrost je htjela 
da ljudska vrsta zivi vjecno, skupina iza skupine. Kada god izumre jedna 
gcneracija naslijcdi je druga, i tako unedogled. Medutim, da izumre cijeli 
ljudski rod, a zatim da bude ozivljen, to zaista nema nikakve mudrosti! 

PRINCIPI DOKAZJVAWA PROZIVLJENJA 

Dokazi o isdnitosri prozivljenja u Kur'anu zasnivaju se na tri principal 
prvi princip: potvrdivanje savrsenstva AUahovog znanja, kao std 
se navodi u ajetu koji odgovara na pitanje: "*Ko ce oziviti kosti, kad 
budu tnihle?!' Reci: 'Ozivit ce Ui Onaj Koji ill je prvi put stvorio. On 
dobroznasvestojestvorio!'" 157 Na drugom mjestu, rekao je: "Casce 
oavljenja zacijelo doci, zato ti velikodusno oprosti, Gospodar tvoj 
svestvarai On je Sveznajuci." 15 " I takotfer je objavio: "Mi znamo sto 
ce od njih zemlja oduzeti! " I59 ; 

drugi princip: potvrdivanje savrsenstva Allahove mod, kao u rijedma 
Uzvisenog: "Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar 
stvoritinjimaslicne? , ' l(Ii, ili u ajetu: "Hoeemo, Mi mozemo stvoriti 
jagodice prstiju njegovih ponovo", 161 ili u drugom ajetu: ". . . zato sto 
Allah postoji, i sto je On kadar da mrrve ozivi, i sto On sve moze. " I62 

Sin, 78-79. 
IS, E1-Hid7.r, 85-86. 
155 Kaf, 4. 
Ja Sin, 81. 

"•' Ei-Kijama, 4. 
W E1-Hadzdz,6. 



102, I Ibn Kajjim el-Dzeviijje 

Allah Uzviseni spominje obje Svoje osobine u ajetu: "ZarOnaj Koji 
je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njinia slicne? Jeste, On 
sve stvara i On je Sveznajucr 161 ; 

treci princip: potvrdivanje savrsenstva Allah ove mudrosti, kao u 
rijecima Uzvisenog: "Mi nismo stvorili nebesa i ZenUju i ono sto je 
izmedunjilidabismose ig-rali" 164 , ill u Njegovim rijecima: "Minismo 
uzalud stvorili nebo i Zendju i ono sto je izmedu njili. " 163 Na drugom 
mjestu pak stoji: "Zar covjek misli da ce sani sebi prepusten biti, da 
nece od»ovarati? " l66 , ili: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i 
da Nam se necete vratiti? I neka je uzvisen Allah, Vladar istiniti! " I6 ', 
ili u drugom ajetu: "Misle li onikoji cine zla djela da cemo s njima 
postupiti jednako kao s oninia koji vjeruju i dobra djela cine, da ce 
ini zivot i srnrt biti isti? Kako lose rasuduju! " 16S 

Zbog svega ovoga prozivljenje je potvtdeno i razumom, pored 
njegove potvrde Objavom, kao sto savrsenstvo Gospodara Uzvisenog, 
te savrsenstvo Njegovih imena i osobina potvrduju i nuzno obavezuju 
prozivljenje. A Allah Uzviseni cist je od svega onoga sto iznose i govore 
poricatelji prozivljenja, kao sto je On, Uzviseni, cist od svih mahana i 
nedostataka. 

Allah Uzviseni obavjestavanasisto tako da su poricatelji prozivljenja, 
nakon sto su odbacili istinu, postali izbezumljeni i izgubljeni: "Oni, 
meduttin, poricu Istinu koja im dolazi i smeteni su" 165 , tj. sve su 
pomrsili i nikako da sc priberu. 

l,,1 Ja-Sin, SI. 

< M Ed-Dulian, 38. 

'« Sa'd, 27. 

,M El-Kijatna, 36. 

"" El-Mu'minun, 115416. 

"'"El-Dzasija, 21. 

lm Kaf, 5. 



RIZNICA ZNANJA / lo3 

Zatim Allah Uzviseni poziva poricatelje prozivljenja da promatraju 
nebeski svijet: kako je sagraden, podignut, uskladen, lijep i cjelovit. Zatim 
da pogledaju u zcmaljski svijet: kako je Zemlju uredio pogodnom za 
sve sto je njenim stanovnicima potrebno. On je kopno brdima uevrstio, 
a onda po njemu razasuo mnoga dobra i dao da nataste mnogovrsno 
korisno bilje razlicitih boja, osobina, kvalitcta, oblika i velicina. 

To je doista dovoljan znak i pouka. Kada Allah ov predani rob razmisli 
o svemu tome, on prihvati pouku i kroz to se prisjeti onoga o cemu su 
bazivali poslanici, a.s., vezano za Allahovu jednocu i Dan prozivljenja. 
Pomni posmacrac AUahovih nebeskih i zemaljskih znakova prvo pdmijed 
znakove, a zatim se podsjeti i pouku primi. No, ovo ce dozivjeti samo 
istinski rob koji je svoje sree i djelo predao Allahu Uzvisenom. 

Allah Uzviseni zatim poziva poricatelje prozivljenja da razmisle o 
osnovnoj materiji svoje opskrbe, hrane, plodova, odjece i vrtova. Nije 
li to voda koju Allah Uzviseni blagoslovljenu spusta sa neba pa daje 
da uz pomoc njenu izniknu vrtovi razhcitog voca i plodova: i bijelog, 
i crvenog, i crnog, i zutog, neki slatkog a neki kiselkastog okusa?! I 
jos mnogo, mnogo toga, razlicitih vrsta i oblika. Spustajuci kisu Allah 
Uzviseni iz zemlje izvodi raznovrsne zitarice razlicite po kvaliteti, koristi, 
osobinama, velicini i oblkima, Onda, izmedu svih plodova, izdvaja 
palmu kao poseban znak i pouku koju ee primijetiti svaki promatrac. 1 '" 
"Allah vodu s neba spusta i njome zivot mrtvoj zemlji vraca! " ' ' ' 

Poslije toga, Uzviseni iznosl zakljucak: "... tato ce biti i 
ozivljenje!" 172 , tj. kao sto iz zemlje izvodimo plodove, bilje, zito i voce, 
tako cemo i vas izvesti i oziviti nakon sto ste se u zemlji raspali. 

Potom Allah Uzviseni prelazi na potvtdivanje vjerovjesnistva, 

fflnoi'cci o tome na jednostava n i najljepsi nacin koji iskljucuje svaku 
'"" Autor govori o ajetima iz sure Kaf, poglechj ajete 9-11. 






171 En-Nahl, 65. 
151 Kaf, 11. 



104/ lb n Kajjim el-Dievzijje 

sumnju i dilemu. On navodi da je izaslao posknike Nuhovu narodu, 
Semudu, Adu, Lutovom narodu i faraonu, aU ih oni u kz ugonise. Zbog 
toga ih je Allah Svemocni na razlicite nacine kaznio potvrdujuci prijetnju 
kojom su ih upozoravali njihovi posknici ako ne povjeruju, Ovo je 
potvrda vjerovjesnistva rih posknika kao i potvrda vjerovjesnistva 
onoga koji to o njima prenosi, kko to on nigdje nije oaueio od nekoga 
ili iz neke knjige procitao, a iznosi tako precizne i opsirne vijesri 
prethodnicima, koje se slazu s navodima sljedbenika Knjige. 

Ovako nesto ne moze bid upitno i sporno, osim od oholih koji 
poricu i ocitu nuznu istinu, pa da kazu da se od toga nista nije desilo 
ik konstatuju da je spomenute narode unistik katastrofa kao sto se to 
desavalo i drugim narodima! 

Medurim, onaj ko ovako postupi u dubiru svoje duse zna da se 
uzdize nad isrinom i poriee ocevidne i potvrdene cinjenice koje se 
stoljecima prepricavaju i prenose s generacije na gencraciju. Njegovo je 
poricanje poput negiranja postojanja nekih poznatih vkdara, ucenjaka 
ilj nekih dalekih zemalja. 



0DL011AK SEBMI: 

PGJASMJENJE POJMA EL-JJJ IZ SURE KAF 

Zatim se Uzviseni ponovo vraca na potvretivanje prozivljenja, 
navodeci: "Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? ,,1 

U ajetu se kaze: «Efc ajiina», od «el-ijj», sto znaci: nemad snage ili 
mod za nesto, U torn kontekstu navodi se i drugi ajet; "Zar ne ziiaju 
da je Allali Onaj Koji je nebesa i Zeinlju stvorio i Koji nije, stvarajuci 

1)1, iznemogao. 

'"KSf, 15. 

"' EI-Ahkaf. 33. 



t>174 



RIZN'ICAZNANJA /i05 

Abdullah b. Abbas, r.a., o znacenju ajeta; "Zar smo nialaksali?!" 
kaze: «Zar smo nemocni?!» A is to misljenje zastupa i Mukatil. 

Moje je misljenje da se spomenuto tumacenjc izraza «el-ijj» odnosi 
samo na jezicko znaccnjc rijeci, dok je njegova sustina mnogo opcenirija 
i lira od toga. 

Axapi koriste isti izraz kada zele red da nesto ne mogu pronaci, 
postici ili kada nesto ne znaju i nisu vjcsti tome. 

Ovaj izraz u navedenom ajetu nije upotrijebljen u znacenju umora 
ili malaksalosti, kao sto to misle nepoznavaoci tumacenja Kur'ana, jer 
je to znacenje Allah Uzviseni odbacio od Sebe na kraju sure Kaf, kada 
jt rekao: "... iiiije Nas ophrvao iiikakaviimor." 175 

U nastavku ajeta Allah Uzviseni obavjestava: rr ...oni u ponovno 
stvaraiijesumnjajii", tj. oni su zbunjeni od toga da se stvorenja mogu 
ponovo ozivid. 

Potom Allah Uzviseni podsjeca na najveci znak Svoje moci, 
najupecatljiviji dokaz Svoga gospodarstva i najsnazniji argument 
ponovnog ozivljenja, a to je stvaranje covjeka - jer on je od najboljih 
a Allahove jednoce i ponovnog ozivljenja. 

Koji jc to dokaz uvjerljiviji i jasruji od oblikovanja i stvaranja ovakvog 
covjecijeg lika: sa svim dm dijelovima, snagom, osobinama, sa mesom i 
kostima, arterijama, zivcima, vezama, otvorima, sa svim mogucnostima, 
spoznaioni,htijenjem,umjeama...stvorcnogodzanemarivekapisjemena?! 
Ivimo srece da je rob pravedniji i realniji prcma svome Gospodaru, doista 
bi mu bilo dovoljno od dokaza da samo bolje razmisli o sebi. To bi mu 
dokazalo i postojanost svega drugoga, o cemu su govorili poslanici, a.s., 
u vezi AUaha Uzvisenog, Njegovih osobina i imena. 

Zanm Allah Uzviseni u sun govori da On Svojim znanjem u potpunosd 
obuhvata covjeka, cak poznaje i ono na sto ga njegova dusa nagovara. 
"' Kaf, 38. 



lo6 / Ibn Kajjini el-Dzevzijje 

Onda naglasava koliko je Svojim znanjem i moci blizu robovima. 
Blizi im je od vratne zile kucavice, koja je u njihovim tijelima. 

Nas ucitelj 170 u vezi s ajetom: "...jer Mi smonjemn blizi od vratne 
zile kucavice" 177 kaze da se pod tim misli se na blizinu meleka, kao sto 
je u ajetu: "Akada ga citamo, ti prati citanje njegovo"" 8 , tj. kada ga 
cita Nas izaslanik melek Dzibril. 

On veli: «A dokaz da se ajet odnosi na meleke jesu rijeci Uzvisenog: 
c Kad se dvojiea sastanu...' 179 jer je Uzviseni spomenutu 'blizinu' 
uvjetovao sastajanjem dvojice (meleka) .» 

U slucaju da se ajet odnosi na blizinu Allaha Uzvisenog, tada 
'blizina' ne bi bila uvjetovana vremenom susretanja dvojice meleka. 

Tako huhil§i w i mmtik™ ne mogu koristiti ajet za dokazivanje 
svojih tvrdnji. 



ODLUMAK OSJII: 

VELIKI I MALI SMAK SV1JETA 



Zatim Allah Uzviseni u suri obavjestava da se s desne i lijeve strane 
covjeka nalazi po jedan melek koji pise njegove rijeci i djela. 

Allah Uzviseni naglasava zapisivanje rijeci u odnosu na djela, jer je 
broj djela mnogo manji u poredenju s izgovorenim rijecima, i djela su 
mnogo utjecajnija od rijeci. Zapravo, djela su krajnji cilj rijeci i govora. 

Potom, Allah Uzviseni u suri govori o malom smaku svijeta, odnosno 
o smrtnim mukama koje ce zbilja doci. To je susret s Gospodarom 



17,1 Sqhul-islnm Ibn Tejrnijjft. 

m KSf, 16. 

178 El-Kijama, 1 8. 

'""Kfif, 17. 

l ™' Oni koji prizivaju sjedinjenje Boga sa sworenjem. 

191 Oni koji negiraju da Allah ima osobine. 



RIZNICAZNANJA / 107 

Uzvisenim, izlazak pred Njega i izlaganje duse pred Njim, te dodjela 
iiagrade ili kazne prije nego sto nastupi veiiki smak svijeta. 

Nakon toga, Allah Uzviseni spominje veiiki smak svijeta: "I u rog 
ce se piilmuti — to je Dan kojim se prijeti. " IS1 

A onda govori o stanjima ljudi u tome danu, te da ce svaki covjek 
doci, a uz njega ce biti njegov vodic i svjedok koji ce protiv njega 
svjedociti, Ovo je posebno svjedoccnje, ne ono svjedoccnje njegovog 
poslanika i vjernika. Allah Svevisnji prativ ljudi uzimat ce za svjedoke 
poslanikc, melcke pratioce, mjesta u kojima su radili dobro ili lose i 
ojihove koze u kojima su prema Njemu grijesili. Nece im presuditi 
samo na osnovu Svoga znanja, jer On je najpravedniji sudija. 

Zbog toga je i N jegov Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao da mectu ijudima sudi 
pa Qjihovim priznanjima i dokazima kojc od njih cuje 1Sj , a ne na osnovu 
onoga sto licno poznaje. Odakle onda pravo sudiji da presuduje samo na 
osnovu svoga licnog poznavanja parnice, ne trazeci dokaze i ptiznanja?! 

Zatim Allah Uzviseni obavjestava da covjek ne marl za ponovrum 
ozivljenjem, iako je taj dogadaj vrijedan spomcna, sjecanja i paznje. 
Uzviseni je rekao: "Ti si nemar prema ovome pokazivao..." 184 a nije 
receno: «Ti si ovo zanemario.» TakocTer je rekao: "... jer oni sumiijii 
premanjeimi mnogo iskazuju" 133 , a nije rekao: «... jer oni u njega mnogo 
5timnjaju.» Uzviseni je u obje jezicke konstrukcije ajeta koristio infinitiv, a 
ne glagol s ciljem da naglasi da su nemar i sumnja nacelno rodeni i potekli 
u samom robu, bez nekog vanjskog uzroka, Ono sto je trebalo biti 
izvor podsjecanja i uvjerenja postalo je izvor nemarnosti i sumnje. 

Zatim Uzviseni obavjestava da ce zastor nemara i sumnje biti 

ukbnjen s ociju poricatelja u t orn danu, kao sto se zavjesa sna podize 

"- lCif, 20. 

1,1 Kako je izjavio u hadisu koji prenosi Ummu Selema, r.a: "Ja vam presudujem na osnovu onoga 
sto cuium od vas!" I ladis su zabiljezili El-Buhari, hadis br. 6967. i Muslim, hadis br. 1713. 

.1.22. 
Hud, 110. 



lo8 / Ibn Kajjim el-B£evsa]£e 

sa srca, pa se spavac badi i ustaje, a oko se otvara. Podizanje zastora sa 
srca poricatelja, u onom casu kada istina postane ocevidna, u odnosu na 
stanje prijc toga, moze sc usporedid s budnoscu naspram stanja sna. 









OOLOMAK DEVETl: 

PRATI1AC (EL-mW) 1 NJEGOVO RASPIUYIJANJE S COVJEKOM 

Zatim Allah Uzviseni obznanjuje da ce covjekov pratilac, raelek 
koji ga je prado u dunjaluckom zivotu i zapisivao njegove rijeci i djela, 
na Sudnjem danu kazari pracenome: "Ovo si mi povjerio na dunjaluku. 
J a sam ti donio i danas to tebi predajem!" 18 " 

Ovo je misljcnje Mudzahida, dok Ibn Kutejba veli ,tST da ajet znaci: 
"Ovo su njegove rijeci i djela koje sam zapisao i pobrojao, spremno je 
kod mene!" 

Medutim, mozemo konstatovari da ajet govori o dvije stvari: o osobi 
za koju je zaduzen melek i o njenirn djelima koje je zabiljezio. Nakon 
toga bit ce kazano: "Baci ,8e u Dzehennem svakog nezahvaliiika, 
Iiiadziju!" 189 

Ovaj je imperativ, mozda, upucen covjekovom vodicu i pradocu na 
Sudnjem danu, ili pak meleku zaduzen om za kaznjavanje privedenog. 
iako je imperativ u ajetu spomenut u obliku dvojine, moze se odnosid i 
na jednog meleka, jer je takav nacin naredbe poznat u govornoj praksi 
Arapa, ili je hart" Elif u glagolu {elkija) u sluzbi potvrde glagolske rad- 
nje, a ne u sluzbi dvojine. 



,! "' Autor govori o 23. ajetu sure Kaf: "A drug njegov reci ce; 'Ovaj, pored mene. spreman 
jet"' (op. prev.) 

IB? Vise v.: Ibn Kutejba, Tei-ihi mitikiUl-Kttr'jn, str. 422. 

16K Imperativ je spomenut u obliku dvojine: "Vas dvojica bacite ..." (op. prev.) 

,s " Ka£ 24. 



RIZNICAZNANJA / 109 

(ISDBINE NEZAIIVALNIKA-NEVJERNIKA INAQZ1JE (EL-KEFFARmMD) 

Foslije toga Uzviseni pobraja osbine privedenog koji ce biti bacen 
u Dzehennem, i medu njima izdvaja sest osobina: 

prva DSDbina: on police Allahove blagodati i Njegova prava. Nijecc 
Alkhovu vjeru, Njegovu jednocu, lijepa imena i savrsene osobine. Ne 
vjeruje a AJlahove poslanike, a.s., Njegove meleke i u susret s AJlahom; 

druga OSObina: on ocevidno i iz prkosa odbacuje istinu; 

treca OSObina: on sprecava da se cine dobra djela; usktacuje dobrocinstvo 
samome scbi tako sto zapostavija pokornost i priblizavanje Allabu Uzvi- 
fenom, a i prema drugim stvorenjima nc cini nikakvo dobro. Beskoristan 
5 za sebe a i za druge ljudc, kao sto je to slucaj vecine stvorenja; 

Cetvrta OSObina: on je, pored toga sto sprecava einjenje dobra, nasilan 
prcma Ijudima. Svojim jezikom i rukama cini im nepravdu i oraniju; 

peta OSObina: on je podozriv i suninjicav, i kao takav prihvata svaku 
sumnju; 

S8Sta OSObina: uz sve navedeno, on u druga bozanstva pored AUaha 
vjeruje. Njima se pnklanja, ljubav daruje, radi njih voli ill prezire, njihovim se 
imenima zaklinje i njima zavjet daje. A na Sudnjem danu nevjernik inadzija 
prepirat ce se sa svojim s udrugom od sej tana prebacujuci svoju odgovornost 
na njega, i govored da ga je on u zabludu i stranputicu odveo. Na to ce se 
njegov sudrug Allahu Uzvisenom obratiri: «Ja nisam imao nikakve moci 
iiad njime pa da ga zavedem, 'sam je u veliJcoj zabludi bio! "?° Lieno je 
kriviputnadislinom, izabrao.» Sudrug ce govoriti poput Iblisa kada se 
stenovnicima Dzehennema obrati: "Alijamsainiiilcakvevlastinadvaiiia 
imao, sarno sain vas pozivao i vi ste mi se odazivali!" 191 

U ovom slucaju, sudrug (et-kariri) jeste sejtan koji prad covjeka, i 
njih dvojica ce raspravljad pred Gospodarom Svevisnjim. 






if, 27. 
("Ikah . 



lio/ Ibn Kajjim c'-Dzevzijje 

KO JE SUDRDG (EL-KAIM) 

Jcdni kazu da je sudiug u ovoj sun melek koga privedeni opmzuje 
da mu jc dopisao neka djela koja nije pocinio, pa mu je tako nepravdu 
ucinio. Zagovara da je melek pozurivao sa zapisivanjem njegovih djela 
ne ostavljnjuci mu vremena da se pokaje za ono sto je ucinio. Na to 
ce melek odgovoriti: «Ja nista nisani dodao na ono sto je stvarno 
uradio, niti sain pozurivao s biljezenjem djela prije nego sto se on 
pokaje. No, r sam je u velikoj zabhuHbio!" ,|1J2 Na to ce Allah Uzviseni 
reci:"Ne prepirite se preda Mnom! " ' ' B 

A o raspravljanju izmedu nevjernika i sejtana pred Allahom 
Uzvisenim govori se u surama Es-Saffat i El-E'taf. 

O medusobnom raspravljanju ljudi pred Njim Allah Uzviseni govori u 
suri Ez-Zumer, dok o medusobnom raspravljanju stanovnika Dzehennema 
u Dzehennemu Allah Svevisnji govori u surama Es-Suara i Sa'd. 



PROIHJENA Z4DATE RIJELI (OBECANJA) KOD ALLAI1A 

Zatim Allah Uzviseni govori da On Svoju rijec ne mijenja 194 , a to 
se, kako je kazano, odnosi na ajet: "I ispunit ce rijec Gospodara tvoga: 
'Napunit cu, zaista, Dzehennem dzinovima i ljndima - zajednor' 1!b , 

kao i na Njegovo obecanje vjernicima da ce ih uvesti u Dzennet. Ova 
se obecanja ne mijenjaju i nece biti iznevjerena. Abdullah b. Abbas, 
r.a, veli: "Ajet znaci: 'Moje obecanje pokornima, a i gresnicima bit ce 
ispunjeno!'" A Mudzahid ajet tumaci ovako: "Ja sam vec odredio kako 
cc biti!" 1% 

m Kaf, 27. 
m Kaf, 28. 

1.4 Autor govori o 29. ajetu sure Kiif i kaze da ajet znaci: "Kod Mene se rijec ne mijenja!" (op. 

prev.) 

1.5 Hud, 119. 

™ Pogtedaj Dfyitiiitl-bejan fi tifctril-Kitr'an, 26/167-168. 



RIZNICA ZNANJA / 1)1 
1 >vo su dva najispravnija tumacenja spomenutog ajeta. Mada se uz 
n-ih spominje jos jedno tumacenje koje glasi: Lazima i podvalama nicije 
jedocenje, rijec nece modi bid promijenjena kod Mene kao sto se 
dogada pred zemaljskim vladarima i kraljevima! Po ovom misljenju 
sje zastupa el-Ferra i Ibn Kutejba'" 7 , "rijec" se odnosi na raspravljanje 
ledu covjeka i njegovog sudruga sejtana. 

El-Ferra kaze da ajet ima sljedece znacenje: preda Mnom se ne 
Ke slagad jer Ja poznajem sve skriveno. 
A Ibn Kutejba veil da ajet znaci: kod Mene se svjedocenje ne moze 
mi, nesto dodati ili oduzed od njega! A dokaz za ovakvo tumacenje 
3n Kutejba nalazi u istom ajetu, i kaze: "Allah Uzviseni je rekao: 'Kod 
lene se rijec ne mijenja', a nije rekao: 'Moja se rijec ne mijenja.'" jezicld 
lop ajeta jeste poput izjave: "Preda mnom se ne moze slagad!" 

Na osnovu prvog tumacenja, rijeci Uzvisenog: "I Ja nisam prema 
ohovuna Svojim nepravican!" 198 bit ce nastavak Njegovim rijecima: 
VIoja se rijec ne mijenja", koji zaokruzuje jedno znacenje, tj. ono sto 
rekao i obecao Svojim robovima to se mora ispunid, i to je praved- 
qo, faez imalo nasilja ili nepravilnosd. 

Na osnovu drugog tumacenja, Allah Uzviseni opisuje se s dvije 
osobine: 

prva OSObina: da Njegovo apsolutno znanje i poznavanje svega 
sprecavaju da necije svjedocenje ili rijeci budu izmijenjene pred Njim ili 
dalaz i obmana imaju prohodu kod Njega; 

dnga OSDhina: da Njegova apsolutna pravednost i nezavisnost od 
stvorenja sprecavaju da On ucini i nanese nepravdu Svojim stvorenji- 
ma. 



w Mitmil-Kjtt'm, 3/79. i Tevilii witskilil-Kiir'ati, 423. 

v.:.\. 39. 



112/ ibn Kajjim cl - Dzevzi j je 

STANJE DZEIIENNEMA 

Potom Uzviseni govori o prostranstvu Dzehennema i da svaki put 
kada neka skupina bude bacena u njega, on povice: "Imalijos?!'' 1 

A pogrijesili su oni koji tvrde da je ovo pitanje u smislu negacije: 
"Zar ima jos?!", kao da se Dzehennem vec napunio. To misljenje 
opovrgava autenticni hadis. 200 



lillLUMAk DESETI: 



OSOBINE STANOVNIKA DZENNETA 201 



L 



U nastavku sure Allah Uzviseni govori o primicanju Dzenneta 
bogobojaznima i o cetiri osobine kojima se odlikuje nagradeni 
dzennetomi 

prva OSBbina: on je el-evwb, tj. onaj koji se nakon grijeha vraca 
pokornosti Allahu Uzvisenom i iz gaflcta Allahovom velicanju. 

Ubejd b. Umejr veli: "el-Ewab (povratnik Allahu) jeste onaj koji se 
prisjeti svojih grijeha, pa za njih trazi oprosta od AUaha Uzvisenog." 

A Seid b. el-Musejjeb kaze: "To je onaj koji se kaje iza pocinjenog 
grijeha, pa ako ucini novi grijeh, opet obnovi svoje pokajanje"; 

druga OSBbina: on je el-bafi^ tj. onaj koji se cuva i pazi. 

Abdullah b. Abbas, r.a., kaze: "Cuva i drzi obaveze koje mu je Allah 
Uzviseni povjerio i propisao." 2 " 2 



I "" Kaf, 30. 

Sl " Auto* uajvjetovatnije aludira na hadis koji je zabiljezio imam El-Buhari, hadis br. 4.566, u 

predanju od Ebu Hurejre, r.a., u kojcm stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v;s., irekao: "Dzehennem « 

Hid upitan: 'jesi li se napunio?' pa ce odgovoriti: Ima li jos?!' Zatim ce Gospodar Velicanstved 

staviti Svoje stopalo na Dzehennem, a on ce odgovoriti: 'Dosia je! Dosta je!'" Muslim navocS 

isto prcdanje u nesto izmjenjenoj verziji, poglcdaj hadis br. 2.846. 

*" Alitor govori o 32. i 33. ajetu sure K.ai (op. prev.) 

: " 2 Polled a j ovo cfiiUjenje, a i druga, u djelu Bd-Dmtui-mtnmt, 7/604. 



IUZNICAZNANJA / n3 
Katada o ovoj osobini kaze: "Pazi na Allahovo pravo i cuva 
Njegove biagodati koje mu je povjerio." 

S obzirom da ljudska dusa ima dvije teznje: teznju za postizanjein i 
teznju za suzdrzavanjem, prva osobina nagradenog Dzennetom (ei-evmli) 
odnosi se na teznju postizanja kako bi se nagradeni povratio Allahu, 
pnkornosti i zasluzio Allahovo zadovoljstvo, dok se druga osobina 
nagradenog Dzennetom {el-bafi-^} odnosi na teznju za suzdrzavanjem 
kako bi se nagradeni suzdrzao od grijeha i Allahovih zabrana. 

/_:/-/«/?£ jeste onaj koji sputava svoju dusu od onoga sto jc Allah 
Uzviseni zabranio. A el-evvab jeste onaj koji se posredstvom dobrih djela 
vraca Allahu Svevisnjem; 

treca DSObilia; spomenuta je u rijecima Uzvisenog: "...koji se 
Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio" 2 " 3 , a podrazumijeva priznavanje 
Ailahovc jednoce, Njegovoggospodarstva, mod, sveobuhvatnog znanja i 
poznavanja svih pojedinosti stanja roba, kao sto podrazumijeva priznavanje 
Allahovih objavljenih poslanica, Njegovih poslanika, a.s., zabrana i naredbi, 
Njegove nagrade, kazne i susreta s Njim. Bojazljivost od Milostivoga ne 
moze se ostvariti nicim drugim osim uz prethodno pobrojano; 

CEtvrta osobina: spomenuta je u rijecima Uzvisenog: ".. .ikoji je sree 
odanodonio." 2 "' 1 

Abdullah b. Abbas, r.a., tumaceci ovaj ajet, veil: "Koji se prolazi 
onoga sto je Allah zabranio, prihvata pokornost Allahu, voli Allaha 
Uzvisenog i Njemu zmi " 

Potom Allah Uzviseni spominje nagradu onoga koji se odlikuje 
Qvim svojstvima: "Udite u nj, u mini, ovo je dan vjecni! U njemu ce 
imati sto god zazele — a od Nas i vise.' ,2 ' li 

- 1 " Kaf, 33, 
"' Kaf, 33. 

' Kaf, 34-35. 



114/ Ibn Kajjim el-Dzeviijjc 

AUAIIOYD ZASTMSlVANJE W1B0VA 

Zatim Allah Uzviseni zastrasuje robove da ce ih zadesiti propast, 
kao sto je zadcsila one prijc njih, iako su ovi bill mnogo mocniji od 
njih, ali njihova moc ih nije mogla zastititi od propasri. Oni su zemljom 
hodili i trazili spasa. A ima li utocista i sklonista od kazne Allahove?! 

Katada je rekao: "Allahovi neprijatelji bjezali su i skrivali se, ali su 
se uvjerili da ih Allahova odredba ipak sustize!" 

Ez-Zedzdzadz veli: "Bjezali su i trazili zaklona, ali vidjese da od 
smrti nema spasa!" 

Sustina njihovog truda jeste da su trazili spasa od smrti, ali ga ne 

pronadose. 

Nakon ovog kazivanja, Allah Uzviseni iznosi zakljucak: "Utome je, 
zaista, poiika za onoga ko razum ima ili ko slusa, a priseban je." 2 

Potom Allah Uzviseni obznanjuje da je stvorio nebesa i Zemlju i 
ono sto je izmedu njih u sest vremenskih razdoblja, a nije se umorio ili 
klonuo, demantujuci izjave Svojih neprijatelja jevreja koji su rekli da sc 
Allah Uzviseni sedmi dan odmarao! 



POTPOHACAWE STRPUIVOSfoP* 

A onda Allah Uzviseni nareduje Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da 
se potpomogne strpljivoscu zbog rijeci koje protiv njega iznose njegovi 
neprijatelji, kao sto je i On, Uzviseni, strpljivo slusao klevete jevreja: 
"On se sedmi dan odmarao!" "A niko strpljivije ne podnosi uvrede koje 
cuje do On!" 208 



2 "" KM, 37. 

; "~ Amor govorio 39. i 40. sijetu iz sure Ki£ 



'"" Hadis je zabiljezio imam Muslim, hadis bt 2.804., u predanju od Ebu Musaa El-Es'arija, r.a. 



HIZNICAZNANJA /115 

Zatim nareduje Vjerovjesniku, s.a.v.s., da Ga velica i zahvaljuje Mu 
prije izlaska sunca i prije zalaska, i noeu, i poslije obavljanja namaza, jer 
ce mu to olaksati i osnaziti strpljenje. 

Namaz na koji se odnosi ova naredba, po misljenju jednih, jeste 
vitr-namaz, a drugi vele da je to aksamski sunnet 

Abdullah b. Abbas, r.a., zastupa prvo misljenje, a iza drugog 
misljenja stoji Omer, Alija, Ebu Hurejra, Hasan b. Ali i Abdullah b. Ab- 
bas, r.a., po drugoj verziji, 

Od Abdullah b. Abbasa, r.a., prenosi se i treca verzija, a to je da se 
to odnosi na zlkr poslije svih pet propisanih namaza. 2115 

DAN PUVRATKA 

Allah Uzviseni zavrsava suru Kaf podsjecanjem na Dan povratka 
i poziv glasnika da se duse vrate u svoja tijela kako bi se ljudi sabrali 
na mahseru. Allah Uzviseni kazuje da ce poziv glasnika bid iz mjesta 
koje je blizu i svako ce ga cud: ". . .Dankada ce oni cuti istuiit gias" 21 " 
za prozivljenje i susret s AHahom. Na dan kada se zemlja nad njima 
rascijepi kao sto se rascjepljuje nad biljkama koje iznicu, ljudi ce iz 
Lgrobova pohrliti zurno, bez zastajanja i oklijevanja! To je ozivljenje za 
AHaha Svemocnog lahko! 

Zatini Allah Uzviseni obavjestava da On zna sta govore Njegovi 
neprijatelji, a to nam ukazuje na Njegovo prelazenje preko onoga sto 
oni govore, jer to Allah u Uzvisenom nije skriveno i On spominje Svoju 
moc i znanje kako bi ih kasnije kaznio. 

Nakon toga AOah, Uzviseni navodi da Njegov Poslanik, s.a.v.s., nema 
nikakve moci i vlasti nad nevjernicima, te da on nije poslan da ih silom 



v ' Ed-Diirml-mensnr, 7/610-61 1 ., Tefsmi Urn Kesir, 7/386-387. i Ttftk llm Dztrir 7/610-6U 

:i "K.if,42. 



)l6/ Lbn Kajjiin el-Dzevzijje 

u\ rede u islam, nego mu On nareduje da Kur'anom opomene onoga koji 

se AOahove prijetnjc boji, jer samo takvim robovima koristi opomcna. 

Medudrn, onaj ko ne vjeruje u susret s Allahom ne boji se Njegove 
prijetnje, niti se nada Njegovoj nagradi, pa takvom covjeku oponiena 
nece koristiti! 



ODUMAK JliMNAESTl: 

NACIN1 KUR'ANSKOG 1ZLAGANJA 



U Kur'anu se na vise mjesta spominje cinjenica da su aktivnosti 
srca i fizicke aktivnosti razlogorn covjekove upute ill zablude. Neka 
srcana i hzicka djela ociti su znakovi upute ili zablude, bas kao sto svaki 
uzrok kao rezultat ima posljedicu, ili kao sto svaki utjecaj iza sebe ostav- 
lja trag. Plod dobrih djela jcste uputa, a sve sto ih je vise, uputa je veca 
i postojanija. Losa djela imaju isd ucinak, samo u drugom pravcu. To 
je zato sto Allah Uzviseni voli dobra djela i za njih nagraduje uputom i 
uspjehom, a prezire losa djela i za njih kaznjava zabludom i nesrecom. 

Dodajmo ovome da je jedno od Allah ovih imena El-Berr 
(Dobrocinkdj). On vol! dobrociniteije i njihova srca drzi u Svojoj blizini 
na onom stepenu koliko vrijede njihova dobra djela koja su uradili. 
Allah Uzviseni prezire losa djela i one koji ih cine, i njihova srea udal- 
java od Scbe onoliko koliko su zapali u grijeh i zlo. 

O prvom temelju, odnosno o uzrocno-posljedicnoj vezi izmedu 
dobrih djela i upute, Allah Uzviseni kaze: "Elif-Lam-Mim! Ovo je Kn- 
jiga, u koju nema liikakve smnxije, uputstvo je svima omnia koji se 
buduAllahabojair 211 , a to ukazuje na dvije cinjenice: 



-" EI-Bc-kara, 1-2. 



RIZNtCAZNANJA /117 
prva cinjenica: Allah Uzviseni upucuje Kur'anorn onoga ko se i prije 
obiavljivanja Kur'ana bojao i cuvao da ne izazove Allahovu srdzbu; jer 
su ljudi, bez obzira na razlicitost njihovih vjera i pravaca, znaJi da Allah 
Uzviseni ne voli nasilje, ncpravdu, razvrat, remecenje reda na Zemlji, 
te da prezire one koji tako postupaju. A voli pravednost, dobrocinstvo, 
plemenitost, istinu i popravljanje stanja na Zemlji, te da su Mu d -agi 
oni koji ka ovome teze. Pa kada je Uzviseni objavio Kur'an, zbogdobra 
1 pokornosti, On je nagradio dobrocinitelje podrzavsi ih da povjemju 
a Njega. A na drugoj strani, Uzviseni je ostavio aktere zla, razvrata i 
oasilja, ne omogucivsi da se s takvim nedjelima domognu upute; 

driJga cinjenica: kada rob povjeruje u Kur'an i opccnito ga prihvari za 
svoju uputa, uvazavajuci njegove naloge i vjerujudi u ono o cemu go- 
vern to biva uzrokom za stjecanje druge detaljnije i potpunije upute, jer 
je uputa neograniceno stanje. Ma koliki stepen upute da postigne neki 
rob, iznad toga je, opet, neki visi stepen upute, i tako u nedoglcd. 



OK BOKOBQIAZNOSTI I UPUTE 

Kako raste bogobojaznost roba pred njegovim Gospodarom, tako 
se rob uspinje na vise stepene upute. Robu ce se stalno povecavari upu- 
ta, sve dok on povecava bogobojaznost. 

Uvijek kada rob propusti priliku da poveca svoju bogobojaznost, 
u tolikoj mjeri izgubi i udjel u uputi. Kada god se poveca njegova 
bogobojaznost, poveca se i uputa, a kada se poveca uputa, poveca se 
1 bogobojaznost. Uzviseni je rekao: "Dosao vain je poslanik Nas da 
vam ukaze 11a mnogo toga sto vi iz Knjige krijete, i preko nuiogo 
cega ce i preci. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom 
Mali upucuje na puteve spasa one koji nastoje steci zadovoljstvo 



Il8/ Ibn Kajjim el-Dievzijje 






Njegovo i izvodi ill, po volji Svojoj. iz tniina na svjetlo i na Pravi pnt 
im^LkazlIje. ,,2l2 On je tekao: "Allali odahire za Svojuvjeru onogakoga 
On hoee i upucuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati." 213 Takoder 
jc tekao: "Dozvat ce se onaj koji se Allalia boji!" 214 Njcgove su rijeci 
i ove: "One koji vjentju i cine dobra djela Gospodar njiliov ce na 
Pravom putn podrzati; zato sto vjeraja!" 2 

Allah ih je prvo uputio da povjeruju, a kada su povjerovali, On ih 
postepeno upucuje ka novim i visim imanskim uputama. 

O istoj stvari govori i kur'anski ajet: "Aonirna koji su na Pravom 
putuAUalinjuiovuuputupovecaje!" 216 , kao i ajet: "0 vjermci, akose 
budete Allalia bojali, On ce vani sposobnost darovati, pa cete istinu 
odneistinemocirastaviti." 217 U taj dar, kako ga neki tumace, moze se 
ubrojad svjedo koje Allah daje vjernicima, pa pomocu njega raspoznaju 
istinu od zablude, kao i pomoc i snaga putem kojih vjernici uspijevaju 
odrzati istinu i savladati laz. 

Uzviseni je objavio: "To je, zaista, pouka svakom robu koji je 
odan." 218 A u surama: Lukman, Ibrahim, Sebe i Es-Sura, On je tekao: 
"To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvalnog." 2 

Allah Uzviseni naglasava da vidljivi i ociti Njegovi znakovi koriste 
samo strpljivima i zahvalnima, Zadm ukazuje da kur'anski imanski 
znakovi, opet, koriste samo bogobojaznima, odanima i onima koji 
traze Allahovo zadovoljstvo. Iz tih znakova, kako Uzviseni kaze, pouku 
uzimaju samo oni koji Ga se i skreno boje: "Ta-Ha! Ne objavljujemo 

112 El-Maida, 15-16. 

2,1 Es-Sura, 13. 

2,4 El-ETa, 10. 

2l5 junus,9. 

2 "' Merjem, 76. 

217 Ei-Enfal, 29. 

°»Seb.e,9. 

-'" Lukman, 31.; Ibrahim, 5.; Sebe, 19. i Es-Sura, 33. 



RIZNICAZNANJA /tig 

Knr' aii da se mucis, vec da bude pouka onome koji se boji.""" A u 
drugoj suri On je rekao: "Tvoja ce opomena koristiti same onome 
koji Ga se bude bojao. "- 1 

No, onome koji ne vjeruje u Sudnji dan, ne nada mu se i ne preza 
od njega ne koriste ni odd vidljivi dokazi i znakovi, niti oni kur'anski. 

Zbog toga je Uzviseni, nakon sto je u suri Hud spomenuo kaznu i 
ponizenja koja su na dunjaluku zadesila prijasnje narode koji su poricali 
i u laz ugonili Allahove poslanske, a.s,, kazao: "To je pouka za one koji 
se plase patiije na onom svijetu." 222 

Ali za one koji ne vjeruju u drugi svijet i ne boje se kazne ahiretske, 
ta kazivanja nece biti pouka t znak upozorenja. I ako cuju ta kazivanja, 
oni ce red: "I pored rih dogadaja, mi u svijetu nalazkno i dobro i lose, 
i btagodati i bijedu, i sretne i nesretne?!" A mozda ce sve navedeno 
pripisari "visim kosmickim silama" i psiholoskim mocima!! 

ESKAZIVAMJE ALLAHOVE JEDNOfa VRIIDNAC JE ZAIiVALNOSTI (SUKRA) 

Strpljivost i zahvalnost, za onog ko ih posjeduje, uzrok su prihva- 
taaja pouke iz Allahovih znakova i ajeta, jcr je iman, upravo, utemeljen 
na ove dvije osobine. Vrhunac zahvalnosri jeste iskazivanje Allahove 
jednoce, tevhida, a vrhunac strpljivosti jeste oglusivanje na pozive 
strasti. Zbog toga se za musrika, mnogobosca, koji slijedi svoje strasd 
ne moze kazati da je jedan od zahvalnih, niri strpljivih rohova. Iz tog 
razloga, Allahovi znakovi i ajeri njemu nisu od koristi, nid ce u njernu 
pobudki ceznju za vjerovanjem. 



-"Ta-Ha, 1-3. 

2:1 En-Naziat, 45. 
-Hud, 103, 



\2,0 i Ibn Kajjim el-Dzeviijje 

A sto se pak dec drugog temelja, odnosno uzrocno-pasljedicne 
veze izmedu razvrata, oholosti, grijeha i lazi, s jedne strane, i zab- 
lude, s drugc strane; Kur'an o tome govori na vise mjesta. Uzviseni je 
cefcao: "Tim On iiuioge a zabludi ostavlja. a mnogima na Pravi put 
ukazuje; ali, u zabludi ostavlja sanio velike gresnike, koji krse vec 
cvrsto prihvacenu obavezu prema AUahu i prekidaju 0110 sto je Allah 
naredio da se odrzava, i prave nered na Zendji; oni ce nastradati." 2 
Rekao je: "Allah ce vjernike postojanom rijecju uevrstiti i na ovom 
i na onom svijetu, a nevjernike ce u zabludi ostaviti; Allali radi sto 
hoce . " 224 Rekao j e: "Zasto se podvajate kada su u pitanjulicemjeri koje 
je Allali vratio u nevjernike zbog postupaka njihovib?!" 2 b Rekao je: 
"Oni gwore: 'Nasa su srea okorjela! ' A nije tako, nego je Allah njih 
prokleo zbog nevjerovanja njiliova, i zato je vrlo malo njih koji vje - 
raju." 236 On je rekao: "... i da Mi srea njihova i oci njihove necemo 
zapecatiti, i da nece vjerovati kao sto ni prije nisu vjerovali . . . ?" 

Allah Uzviseni kazuje da je kaznio nevjernike jer su odbacili vjero- 
vanje kada im je ono ponudeno i kada su ga upoznali. On im je srea 
i oci zapecatio, a izmedu njih i vjerovanja pregradu postavio. U vezi s 
tini Uzviseni veli: "0 vjemici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od 
vas zatrazi da cinite ono sto ce vam zivot osigurati; i neka znate da se 
Allah uplice izmedu covjeka i srea njegova. ,,22a Allah Uzviseni poziva ih 
da se odazovu Njcmu i Poslaniku Njegovu, s.a.v,s., kad ih on poziva u ono 
sto za njih zivot predstavlja. Potom ih Allah Uzviseni upozorava da ne 
zakasne u odzivu, pa da to bude razlog da im On srea zapecati. Uzviseni 

™ El-Bekata, 26-27. 

224 Ibrahim, 27. 

225 En-Nisa, 88. 

226 El-Bekara, 88. 

- : " El-En'am, 110. 
m GI-Enfal, 24. 



MZNICAZNANJA /i2J. 

je rekao:"! kad oni skrenuse u stranu. a Allah ucuii da i srca njihova u 
stranu skrenu, a Allah nece ukazati na Pravi put narodu koji je ogrezao 
ti grijehu." 229 Takoder je rekao: "Anije tako! Ono sto su radili prekrilo 
je srca njihova."- 1 " Allah Uzviseni pojasnjava da su djela njihova zasjenila 
fijihova srca i sprijecila ih da povjeruju u Allah ove ajete i znakove, pa su za 
Objavu govorili: "To susamo izmisljotine naroda davnasiijih!" 231 

Allah Uzviseni o dvolicnjacima knic: "Zaboravljaju Allaha. [>a je i 
On njdi zaboravio." 252 On im na njihovo zaboravljanje uzvraca Svojim 
zaboravljanjern; nije se "sjetio" da im ukaze Svoju uputu i milost. Uzviseru 
je ucinio da sami sebe zaborave 233 , tako da ne stjecu korisno znanje i ne 
dnc dobra djela: a te dvije stvari, zapravo, predstavljaju samu uputu i vjeru 
istinsku Allah je Uzviseni, zbog toga sto su Ga zaboravili, ucinio da zabo- 
rave na ovc dvije stvari: na ljubav prema njima i na njihovu spoznaju. 

Uzviseru je rekao: "To su oni cija je srca Allah zapecatio i oiii koji 
se za strastima svojim povode. A one koji su na Pravoni putu On ce i 
dalje voditi i bogobojaznost ce im poveeati." 234 Nevjernidma je spojio 
slijedenje strasti i zabludu koju, upravo, uzrokuje i donosi povoctenje za 
strastima, dok Uzviseni vjernicima dariva i spaja uputu i bogobojaznost. 



UPUTA JE PRATILVC MILOSTI, A ZABLUM PRATILAC NESfiEtE 

Kao sto Uzviseni povezuje i zajedno spominje uputu i bogobo- 
jaznost, zabludu i zlo, na isti nacin povezuje i zajedno spominje uputu 
i milost, te zabludu i nesrecu. O prvom primjeru Uzviseni je rekao: 



- Es-Snft;5. 

Mutaffifun, 14. 
; '' El-En'am, 25. 
BS Et-Tevbn,67. 
: " Kat) u suri El-Hasr, 1 '), 
m Muhammad, 1 6- 1 7. 



122/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

"Njima ce Gospodar njiliov na Pravi put ukazati i oni nece ono sto 
zele ostvariti." 235 I rekao je: "Njili ceka oprost od Gospodara njibova 
i milost; oni su ua Pravom putu! "^ 

O vjernicima, On je objavio: "Gospodaru nas, ne dopusti srcima 
nasiin da skremi kad si nam vec na Pravi put ukazao, i daruj nam 
Svoju milost: Tisi, uistinu, Onaj Koji nmogo daruje!" 237 Mladici vjer- 
nici skriveni u pecini zavaplli su: "Gospodaru nas, daruj nam Svoju 
milost i pruzi namu ovompostupku nasemprisebnost." 23 " U drugom 
ajetu Uzviseni veli: "U kazivanjima o njima potika je za one koji su 
razumom obdareni. Kur'an nije izmisljena besjeda, on priznaje da 
su istinite knjige prije njega objavljene, i objasnjava sve, i putokaz 
je i milost narodu koji vjeruje." 23y TakocTer je rekao: "Mi tebi objav- 
ljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko cega se razilaze, i da bude 
vjernicima uputai milost, " 24 "U istoj surivcli: "Mitebiobjavljujemo 
Knjigu kao objasnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za 
one koji jedino u Njega vjernju.'' 241 1 On je rekao: "0 ljudi, vec vam 
je stigia poruka od Gospodara vaseg i lijek za vasa srca i uputstvo i 
milost vjernicima." 242 Zatim Allah Uzviseni nakon prethodnog ajeta 
u suri Junus nanovo spominje zajedno uputu i milost: "Reci: 'Neka 
se zato Allabovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga sto 

»1 . J1T243 

gomilaju. - - 



BS El-Beknrci, 5. 

-'<■ El-Bt-kara, 157. 
*" Alu Imran, 8. 
™ El-Kehf, 10, 

^Jusuf, 111. 

- J "En-Nahl, 64. 
2JI En-Nahl, 89. 
- j: |unus, 57. 
-■" Junus, 58. 



RIZNICAZNANJA / 123 

IMI \\\L\\\{\\\ DOBROTA) I HILOST 

Razliciti su izrazi nasih dobrih prethodnika, selefus-saliha, u tumacenju 
Allnhove dobrote, fadla i Njegove milosti. Najispravnije tumacenje ova 
dva pojma jeste da su to: uputa i blagodat; AUahova dobrota -fail je 
Njegova uputa, a Njegova milost jesu Njegove blagodati. 

Zbog toga Allah Uzviseni povezuje uputu s blagodatima kao u 
Njegovira rijecima u suri El-Fatiha: "Uputi nas na Pravi put, na put 
oiiili kojima si milost Svoju darovao. " 244 

Primjer za to jesu I rijeci Uzvisenog kad podsjeca Svoga Poslanika, 
S.I.V.S., na blagodad kojim ga je obasuo: "Zar nisi bio siroce, pati je On 
utociste pruzio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put upu- 
tio, i siromah si bio, pa te je imucnim ucinio." 245 Uzviseni spominje 
uputu liz blagodati koje mu je dao: imetak i utociste. 

U torn kontekstu mozemo spomenuti i rijeci Nuha, a.s.: "'0 na- 
rode moj\ govorio je on, 'da vidnno! Ako sam ja na jasnom putu i 
ako mi je On od Sebe milost ukazao. . . ,,,241i 

Kao i rijeci Suajba, a.s.: "'0 narode moj 1 , govorio je on, 'shvatite da 
je meni jasno koje Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju.'" 247 

Allah Uzviseni, u kazivanju o Musau, a.s., i Hidru, kaze: "Inadose 
jednoga Nasegroba kome smo milost Nasu darovali i onome sto smo 
Mi znali naucib. " 248 

Svome Postaniku, s.a.v.s., rekao je: "Mi cemo ti dati sigurnu 
pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, a da bi 
blagodat Svoju tebi potpunom ucinio, da bi te na Pravi put uputio i 



w El-Fadha, 6-7. 
;; - Ed-Duha, G-8. 
: Hud, 28. 
""Hud, 88. 
- El-Kehf, 65. 






134 / " jn Kajjim el-Dzcvzijje 

dabi teAllali pobjedonosnoni pomoci pomogao. 1,2J '' Takoder jc rckao: 
"Tebi Allah objavl juje Kiijigu i mndrost i uci te onome sto nisi znao; 
velika je AUahova blagodat premaiebi."- 7 '" 

Uzviseni je rekao: "A da uije Allahove dobrote prenia vama i 
milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha oeistio. 1 " 3 ' 

Iz prethodnih ajeta zakljucujerno da je Allah ova dobrota,_/W/, uputa 
koju daje Svojim robovima, a Njegova su milost blagodati, dobrocinstro 
i dobra kojjma ih obasipa. 

Allah Uzviseni veli: "Od Mene ce vam uputa dolaziti, i onaj ko 
bude slijedio uputu Moju nece zalutati i nece nesrecan biti." 2 " 12 
AUahova uputa znaci da ce roba sacuvati od zablude, a Njegova milost 
znaci da robu nece odrediti nesrecu u vjecnosti. 

Ovo je Allah Uzviseni sponienuo i na pocetku sure Ta-Ha: ' Ta- 
Ha. Ne objavljujemo Kur'an da se mucis! " 2d3 , dajuci Poslanlku, s.a.v.s,, 
dva dobra: objavljivanje Kur'ana njemu i garancija da nece biti jedan od 
nesretnih. A na kraju ove sure Allah Uzviseni govori o sljedbenicima 
Njcgovog Poslanika, s.a.v.s.: "... nece zalutati i nece nesrecan biti. "- 154 



i 



UPUTA [ BLAGODATI 

AUahova Uputa, dobrota, blagodati 1 milost nerazdvojne su stvari koje 

nuzno idu jedna uz drugu, isto kao sto su zabiuda i nesreca nerazdvojne 

i idu jedna uz drugu. Svevisnji je objavio: "Gresnicisudoista uzabludi 

i n o gn jii cehiti/' 1 ^ Oganj n ko jem ce biti teska je kazna, a to je vrhunac 

lr > El-Ferh, 1-3. 

250 lin-Nisa, 113. 

-' Kn-Nut. 21. 

252 Ta-Ha, 123. 

H Ti-Ha, 1-2. 

254 Ta-Ha, 123. 

255 El-kamer, 47. 



RIZNICAZNANJA / 135 

pnnizenjai nesrece. Uzviseni je rekao: "MismozaDzehenneminnoge 
diinove i ljude stvorili; oiii paineti imaju, a njima ne shvaeaju, om 
oci imaju, a njima ne vide, oiii usi imaju, a njima ne cuju; oni su kao 
stoka, cak i gori- oni su zaista nemand." 2 ' 6 U drugom ajetu, Uzviseni 
je njima rekao: "I reel ce: c Da smo slusali ill lazmisljali, ne bismo 
medu stanovnicima Dzehennema u ognju bili! '" 

U primjere povezanosd Allah ove upute i Njegovih blagodati spada 
i spominjanje upute s osjecajem sirokogrudnosti i sniirenosri i lijepim 
zivotom, te sponiinjanjem zablude s tjesnogrudnoscu i tegobnim 
Savotom na drugoj strani. Uzviseni je rekao: "Onome koga Allah zeli 
uputiti. On srce (grudi) njegovo prema islamu raspolozi, a onome 
koga zeli u zabludi ostaviti. On srce (grudi) njegovo stegne i umornini 
uemi." 25B Takoder je rekao: "Zar je isti onaj cije je srce (grudi) Allah 
ucmio sklono Islamu, pa onslijedi svjetlo Gospodarasvoga?..." 2 

Allah Svevisnji, uz Svoju uputu koju dariva robu, spominje i osobinu 
prikknjanja i obracanja Njemu. On je rekao: "Allah odabire za Svoju 
vjeru onoga koga On hoce i upucuje u nju onoga ko Mu se iskieno 
obrati.." 260 A u drugom ajetu Uzviseni je rekao: "Tesko onima cija su 
srca neosjetljiva kad se spoinene Allah, oni su u pravoj zabludi! "- 



STANJE ROBA PMIKOM DARIVANJA (LI USKRAtlVANJA 

Alkhova uputa i milost, i sve ono sto ide uz njih od Allahove dob- 
rote i blagodati, potpadaju pod Allah ovo svojstvo darivanja, a zabluda i 



B El-E'raf, 179. 

; Mulk, 10. 

I-En'am, 125. 
' Ez-Zumer, 22. 

s-Surs, 13. 
M Ez-Zumer, 22. 



136 / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

kaznjavanje, i sve ono sto ide uz njih, uvrstavaju se u Allahovo svojstvo 

uskracivanja, 

Allah Uzviseni mijenja stanja Svojih robova na osnovu ova dva 
svojstva: darivanja i uskracivanja, a svaka promjena ucinjena je iz 
mudrosti i s mudroscu, u apsolutno neogranicenoj Allahovo j vlasti, uz 
potpunu hvalu koja Mu dolikuje, i zato svjedocimo da nema drugog 
boga osim Allaha Jedinoga. 



1)11 1.(1 II AK DYANAESTT: 

ODAZIYANJE ALLAHU I NJEGOVOM POSLANIKU, S.A.V.S. 



Allah Uzviseni veli: "O vjernici, odazovite se AUalm i Poslaniku 
kad vas pozove u ono sto ce vam zivot osigurati; i neka znate da se 
Allah uplice izmedu covjeka i srca njegova, i da cete se svi pred Njim 
sakupiti." 262 

Ovaj ajet upucuje na vise stvari. 

Prvo je da se koristan i vrijedan zivot postize putem odazivanja 
Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., dok onaj ko se ne odazove on u 
stvarnosti i ne zivi makar i prozivljavao onaj zivot koji prozivljavaju i 
najprezrenije zivotinje. Jer pravi i ugodni zivot jeste onaj zivot koji je 
olicen javnim i unutarnjim odazivanjem Allahu i Poslaniku Njegovu, 
s.a.v.s. Ljudi koji zive takav zivot zivi su i poslije svoje smrti, dok su 
drugi mrtvi makar njihova tijela bila ziva. 

Na osnovu ovoga, najpotpuniji zivot imali su oni koju su se najbolje 
odazivali pozivu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer sve u sto je pozivao 
bilo je od znacaja za zivot i upotpunjavalo ga je. Onaj ko bi propusrio 
nesto od Poslanikovog poziva, propustio bi dlo zivota, a zivot mu je 



: " J El-Enfal, 25. 



RIZNICA ZNANJA /127 

bio potpun i vrijedan u onolikoj mjeri koliko se odazivao na poziv 
plcraenitog Poslanika, s.a.v.s. 

Mudiahid, tumaceci a jet: "... kad vas pozove u 0110 sto ce vain 
Jivot osigurati", kaze: "Kad vas pozove u istinu." 

A Katada smatra da se to odnosi na Kur'an, jet on donosi zivot, 
povjerenje, spas i zastitu na dunjaluku i aliiretu. 

Es-Suddi veli: "To je islam, jer jh je Allah njime ozivio nakon sto ih 
je savladala smrt nevjerstva." 

Ibn Ishak i Urva b. ez-Zubejr, a citat je od drugoga, kazu: "A jet: 
... sto ce vam zivot osig"uratf odnosi se na ratovanje kojim vas je 
Allah uzdigao nakon ponizenja, osnazio nakon slabosti i zasutio od 
ncprijatelja koji vas je u proslosti ugnjetavao." 263 

Sva tumacenjagovore o istoj cinjenici: javnom i unutarnjem prihvatanju 
i izvrsavanju svega onoga s cime je dosao AJlahov Poslanik, s.a.v.s. 

El-Vahidi veli: "Vecina ucenjaka smatra da se rijecl Uzvisenog: 
sto cevam zivot osigurati' odnose na dzihad, borbu na Allahovom putu. 
To je stav Ibn Ishaka i preferiraj uce misljenje medu jezikoslovcima." 264 

El-Ferra je u vezi s ajetom rekao: "Kad vas pozove da ozivite 
svoje stanje putem borbe s vasim neprijateljem, hoce se red da je 
snaga skrivena u borbi i dzihadu, pa ako muslimani zapostave i napuste 
dzihad, postat ce slabiji i opast ce im polozaj, te ce se neprijatelj lahko 
odvaziti da ih napadne. 205 

Dzihad je djelo koje najvise ozivljava muslimane, kako na dunjaluku, 

tako i u berzahu i na ahiretu. Snaga mushmana na dunjaluku i njihovo 

prevladavanje neprijatelj a jeste kroz dzihad. Za stanje vjernika u 

berzahu Uzviseni je rekao: "Nikako ne smatraj inrtvima one koji su na 

*» Ptagledaj: Ttfsirtit-Takri, 13/463-467.; Tefsini Ibni Kesir, 1/ 57 4. \Ed-Durnd-mcww, 4/44. 
fEt-Ttfamhvsit, 2/452. 
iml-Kiir'aa, 1/407. 






]g8/ Ibn Kajjim cl-Dicvzijje 

Allahovom putii izginuli! Ne, oni su zivi i u obilju su kod Gospodara 

svoga." 2 '*' A na ahiretu ce sehidi i borci na Allahovom putu imati 
najpotpunije zivote i uzivat ce nnjvece i najbolje blagodati, za razliku od 
drugih vjcrnika a Dzennetu. Zbog ovoga je Ibn Kutejba rekao da se ajefc 
"... sto ce vain zivot osigurati" odnosi na pogibiju na Allahovom putu. 

Neki mufessiri pak smattaju da se ajet: "... kad vas pozove u ono 
sto ce vam zivot osigurati" odnosi na Dzennet, tj. odazovite se onome 
sto ce vam Dzennet osigurati, jer to je stvarna kuca zivota u kojoj je 
zivot ugodan i vjecan. Ovo je misljenje iznio Ebu Ali el-Dzurdzani. 

Kazat cemo da ajct podrazuinijeva i obuhvata sva ova misljenja, 
jcr i vjerovanje, i obredoslovlje, i Kur'an i dzihad; sve to ozivljava srca i 
osigurava ugodan i lijep zivot. Najvece uzivanje i osjecanje zivota bit ce 
u Dzennetu, a Poslanik, s.a.v.s., poziva u vjerovanje i poziva u Dzennet. 
On poziva u lijep i ugodan zivot na dunjaluku i na ahiretu. 

Covjek ima neophodnu potrebu za dvjema vrstama zivota: 

Za zivotom djela posredstvom kojeg razlikuje korisno od stetnog, i 
uzima korisno, a odbacuje stetno. Kad god mu oslabi ova vrsta zivota, 
spopadne ga bol i slabost u onollkoj mjeri za koliko mu je oslabio 
zivot tijela. Iz tog je razloga zivot bolesnika, i tuznog, i zabrinutog, i 
uplasenog, i siromasnog, i ponizenog, razlicit i slabrji od zivota onoga 
koji je spasen od ovih iskusenja; i on je u neophodnoj potrebi za 
zivotom srca i duse posredstvom kojeg raspoznaje istinu od lazi, Ptavi 
put od zablude, uputu od stranputice, a potom izabire isrinu nad svim 
onim sto joj oprecno. Ova vrsta zivota daje covjeku moc raspoznavanja 
korisnog od stetnog u raznim znanostima, zeljama ili stremljenjima i 
djefima. Ona osnazuje vjerovanje i zelju i ljubav za istinom, te podstjecf 
na prezir i mrznju zablude i lazi. 
««Alulmtan,169. 







RIZNICAZNANJA / 129 
Osjecaji covjcka j njegova sposobnost raspoznavanja, zatim ljubav 
prema is tin 1 i prezir zablude bit cc izrazeni onoliko koliki je njegov 
udio u zivota srca i duse. Kao sto zivo tijelo potpunije i jace osjeca 
ono sto mu koristi ili nanosi boli, pa na osnovu toga vise i tezi ka 
korisnom i kloni se bolnog, a sve to ovisi o jacini zivota tijela, potpuno 
isto dogada sc i sa zivo torn srca i duse. U slucaju da oskbi zivot srca, 
pslabi i snaga srcanog raspoznavanja srvari. Ako u srcu i ima zivota, 
to je nedovoljno da bi utjecalo na izbor korisnog nad stetnim, Znamo 
da je covjekovo tijelo u utrobi majke bezivotno sve dok melek, Boziji 
izaslanik, u njega ne udahne dusu, nakon cega zametak postaje ziv, 
a do tada jc bio u skupini mrtvih. U is torn su stanju sfce i dusa sve 
dok Allahov Poslanik, s.a.v.s., u njih ne udahne duh onoga sto mu je 
objavljeno. Uzviseni jc rekao: "On salje meleke s Objavom (bir-nilu 
min emrilii) , po volji Svojoj , onim robovima Svojim kojima hoce! " 267 
I rekao je: "... koji salje Objavii, rijeci Svoje (er-rulia min emriJhi), 
kome hoee od robova Svojih." 268 Takoder je rekao. "Na takav nacin 
Mi i tebi objavljujemo ono sto ti se objavljuje (ruhan min emrina), 
Ti nisi znao sta je Knjiga niti si poznavao yjerske propise, ali smo je 
Mi uciniJi svjetlom pomocu kojegupucujemo one robove Nase koje 
iebmo." 259 Allah Uzviseni pojasnjava da je Njegova objava ruh (duh) 
svjcdo. Zbog toga su zivot i osvjetljenje uvjetovani udahnjivanjem 
melekskogi ljudskog Bozijeg izaslanika. Onaj ko dozivi udahnjivanje od 
oba Bozija izaslanika uzjvat ce blagodat oba zivota: tjclesnog i srcanog, 
lok onaj ko dozivi samo meleksko udahnjivanje, ali ne i ljudsko, iivjet 
I samo jednu vrstu zivota, a druga ce ga zaobici, 

Uzviseni je rekao: "Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo 

Mi daU zivot i syjetlo pomocu kojeg se medu ljudima krece kao onaj 

3 '" En-Nahl, 2. 
"Gafir, 15. 
'Es-Sura,52. 



I 



l3o/ Ibn Kajjim el-Dievzijje 

koji je u tminama iz kojili ne izlazi?!" 270 Allah Svevisnji vjemicima 
daje i spaja zivot i svjedo, a oriima koji se odmecu od Njegove vjere 
spaja tmine s mrtvilom srca. 

Abdullah b. Abbas, r.a., i svi mufesirr 71 u vezi s ovim ajetom vele da 
ajet znaci: bio je nevjernik Lzgubljen u zabludi, pa smo ga Mi upudli. 

A rijeci Uzvisenog: "... akonie smo Mi dali zivot i svjedo pomocu 
kojegse mediiljudima krece..." podrazumijevaju vise stvari: 

prvO: on se pomocu svjeda krece medu ljudima, dok su oni a 
tminama. Njihov primjer slican je primjeru skupine ljudi koji su bili na 
putu, a onda ih zatece nod 1 oni se izgubise i nikako puta da nadu, dok 
je pored njih covjek koji ima svjetiljku pa se pomocu nje krece putem; 
on vidi stazu i vidi sve ono cega se trcba cuvati na njoj; 

drugO: on se medu njima krece pomocu svjeda koje ima, a oni se 
dijelom koriste njegovom svjetloscu zbog njihove neophodne potrebe 
za is dm svjedom; 

trefie: on ce na Sudnjem danu, pomocu svjedosd koju ima, bez 
teskoce ici po Siratu, dok ce se mnogobosci i licemjeri zbog svojih 
hrdavih djela izgubiti i ostati u tminama. 

A sto se tlce rijeci Uzvisenog: ". . .i neka znate da se Allah uplice 
izmeducovjekaisrcanjegova..." 272 , poznato i prihvaceno tumacenje 
ovog ajeta jeste to da se "uplitanje" odnosi na Allahovo sprecavanje 
vjernika da pocini nevjerstvo i na onemogucavanje nevjerniku da 
prihvad Allahovu vjeru, kao sto sprecava Njemu pokorne da pocine 
grijeh i otezava gresnicima da Mu pokazu pokornost. Ovo je stav 
AbduUaha b. Abbasa, r.a., i vecine mufessira. 2 ' 3 



17,1 El-Eaton, 122. 

rl Vise v.: FJ-Mubumnil-ved%z 6/ 141-142.; Na^wtd-itiirer, 7/252-253., i Bt-Babrul-mMt, 4/213- 

214. 

rl El-Enfal, 24. 

- 71 Vise v.; Eii-Dtimil-maistir, 4/45. 



RIZNICAZNANJA / i3i 

O istom ajetu postoji i drugo tamacenje koje kaze da se to odnosi 
na Allahovu bhzinu do srca Njegovog roba, tako da mu od tajni srca 
nista nije skriveno. On je izmedu roba i njegovog srca. Ovo navodi el- 
Vahidi 2 4 pripisujuci ga Katadi. 

Kao da je ovo tamacenje prikladnije kontekstu ajeta, jet se odazivanje 
na poziv, odnosno prihvatanje necega, u osnovi vezuje za srcc, tako da 
nema nikakve koristi od tjelesnog odazivanja ako u tome izostaje srce Allah 
je Uzviseni izmedu Svoga roba i njegovog srca, pa zna da li Mu se njegovo 
srce odazvalo ili nije?! Da li srce skriva iskreno odazivanje ili ne?! 

Na osnovu prvog misljenja, veza izmedu prvog dijela ajeta i 
njegovog zavrsetka glasila bi: Ako vam je tesko odazvati se na poziv 
AUaha i poziv Njegovog Poslanika, s.a.v.s., onda ne budite sigurni da 
sc Allah nece uplesd izmedu vas i vasih srca, nakon cega vam vise nece 
pruziti priliku da se odazovete kao vid kazne zbog toga sto se ste isrinu 
jasno i nakon upoznavanja ostavili i odbili. Bila bi u kontekstu rijeci 
Uzvisenog: "... i da Mi srca njihova i oci njiliove necemo zapecatiti, 
i da nece vjerovati kao sto ni prije nisu vjerovali. . . ?" i Njegovih 
rijea; " . . . i kad oni skrenuse u stranu, a AJLlah ucini da i srca njiliova 
u stranu skrenu" 275 , kao i Njegovih rijeci:"... ali oni nisu htjeli 
povjerovati u ono u sto prije nisu vjerovaJi." 276 

Ajet upozorava na zapostavljanje odazivanja srcem, makar se rob 
rtijelom i odazvao. 



ODNOS KADEltA (PBEDODREDEMIA) I SERIJATA (VJERSKI1! NALOGA) 

Ovaj ajet sadrzi i jos jednu tajnu, a to je da je Allah Uzviseni u njemu 
spojio i uvezao dvije stvari: Serijat, vjerske naloge i propise, koje obave- 



: \ 



isam ga pronasao u knjizi Et-Tefsirril-vesit. 
Es-Saff, 5. 
EI-EYaf, 101. 



l32 / Ibn Kajjim el- Dzevzijje 

zuje Svojim robovima, a to je ustvari odazivanje spomenuto u ajetu, 
i kader, predodredenje u koje moraju povjerovati. To jc kao u ajetu: 
"... onome od vas koji hoce da je na Pravom putu, a vi ne mozete 
iiista htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, nece!" 277 ili u rijecima 
Uzvisenog: ". . .i ko hoce, na nmn ee ga imati, a na umu ce ga imati 
sanio ako Allali bude htio. 1,2 " t 
A Allah Uzviseni najbolje zna! 



(IDLOJIAK nUNAESTI: 

TUMACENJE AJETA: "KEVJEItNIK JE SEJTANOV 
SAUCESNIK PROTIV NJEGOVOG GOSPODARA/' 



Rijeci Uzvisenog: "Nevjernik je sejtanov saucesnik protiv 
njegovog Gospodara" 275 zaista su iz reda blage kur'anske retorike i 
najjasnije i najupecatijivije kur'anske semantike, koje upucuju da je vjernik, 
uvijek uz svoga Gospodara, u stalnoj borbi prodv sebe, svojih strasti, 
svoga sejtana i neprijatelja svoga Gospodara. To je zapravo pojasnjcnjc 
robove piipadnosd Allahovoj strani 280 , 1 da je on od Njegovih vojnika i 
odabranih robova, evlija. Rob se uz svoga Gospodara bod protiv svoga 
unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Rob se radi Allaha Uzvisenog bod 
protiv njih, ophodi se neprijateljski i prezire ih. Primjer dobrogroba koji 
se bod uz svoga Gospodara jeste kao prirnjer osobne i najbljze kraljevskc 
svite koja se bod uz svoga kralja, dok se oni drugi, koji su daleko od 
kralja, ne bore uz njega i ne brinu se o tome, dok je nevjcrnik uz svoga 

*" Et-Tekvir, 28-29. 

m El-Muddessir, 55-5G. 

OT EtRffkan,55. 

i '"' Kako se navodi u rijecima Uzvisenog: "Allah je njima zadovoljan, a i oni ce biti zadovoljni 

Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj sirani uspjet ce signrno." (lil- 

Mudzadela, 22.) 



RIZNICAZNANJA / i33 
sejtana, svojim biccm i hirovima u borbi proriv svoga Gospodara. 

Tumaccnja ovpg ajeta od nasih prethodnika, selefa, ne izlaze iz 
okvira ovog znacenja. 2S1 

Ibn Ebu Hatem u predanju od Ataa b. Dinara navodi da je Seid b. 
Dzubejr, u vezi s ajetom tekao: "Nevjernik svojim neprijateljstvom i 
sirkom potpomaze sejtana protiv njihovog- Gospodara." 

Lejs o ovome prenosi rijeci Mudzahida: "Nevjernik pomaze 
sejtanuuneposlusnosti prema AUahuUzvisenom. 5 ' 

Zejd b. Eslem rumaceci rijec "sudrug" (" K a6mn% tekao je da to 
ustvari znaci pomagac i saveznik. 

Hoce kazad da je nevjernik saveznik Allahovog neprijatelja u 
pokazivanju ncposlusnosti prema Allahu i pripisivanju Allahu sudruga. 
On potpomaze Allahovog neprijatelja u izazivanju AHahove srdzbe.^ 



POJASNJENJE ALUriOVE BLIZ1NE [ PAZNJE PREMA VJEMIKU 

Allahova posebna blizina i paznja prema vjerniku kod nevjernika 
i razvratnoggresnika pretvorila se u blizinu sa sejtanom, prohtjevima 
duse i strastima; pa zbog toga prethodno cidrani ajet i pocinje rijceima 
Uzvisenog: "Umjesto Allahu oni se klanjaju onima koji im nisu u 
stanju neku korisf pribaviti ni od njili kakra stetu otkloniti. " 2 * 2 

To njihovo klanjanje, ibadet nekom drugom pored Allaha, jeste 
iskazivanje saveznistva, ljubavi i zadovoljstva oruma kojima se klanjaju, 
sto podrazumijeva posebnu vrstu bliskosd i paznje izmedu nevjernika 
i njihovih laznih bozanstava. Time oni pomazu Alkhove neprijatelje 
u mrznji prema Allahu Uzvisenom, u susprotstavljanju Njemu i u 



31 V& v.; Tefsimt-Tabm, 19/26-27. i F.d-Dum,t-tmmmr 6/267 
^E-Furkan.SS. 



iS^./ lb" Kajjim el-Dzevzijje 

izazivanju Njegove sudzbe. Medutim, Allahov sticenik i miljenik uvi- 
jek je uz svoga Gospodara boreci se protiv prohtjeva svoje duse, svog 
sejtana i svojih strasti. 

Ova poruka i znacenje, za onog ko ih razumije i shvau, uistinu je 
veliko bogatstvo iz riznice kur'anskog blaga. 

A Allah ka dobru vodil 



(1 II 1.0 11 A K EETRSAESTI: 

SLJEDBENIO UPHTE I SLJEDBENICI ZABLUDE 

Allah Uzviseni veli: "Tako Mi potaiiko izlazemo dokaze, i da bi 
ocevidan bio put kojim idu gresnici." 283 I rekao je: "Onoga ko se 
suprotstavi Poslaiiiku, a poznat mu je Pravi put, i koji pode putem 
koji nije put vjeniika, pustit cemo da cini sto hoce." 284 

Alkh Uzviseni pokazao je u Svojoj knjizi jasno i precizno put kojim 
idu vjernici i put kojim idu nevjemid. Obavijestio je o skoncanju i rezultatu 
i jedne i drugc skupine, kao sto je precizirao djela i jednih i drugih. On je 
ukazao na zastitnike i saveznike obje skupine. Zarekao se da ce prvu skupinu 
podrzavati; govoreci o uvjetima kada ukazuje Svoju pomoc i podrsku, a 
drugoj ce skupini uskratiti Svoju pomoc i ostavit ce ih na cjedilu. 



JASNOST PHTA UPUTE I PITA ZABLUDE 

Allah Svevisnji u Svojoj knjizi sasvim je bjelodano pojasnio, otkrio 
i ukazao na oba puta, tako da ih ljudska srca, bez teskoce, mogu vidjeti 
kao sto njihove oci vide svjetlo i tamu. 



m El-En*am, 55. 
™En-Nisa, 115. 



RIZNICAZNANJA/i35 
Otii koji poznaju Allaha Uzvisenog, Njegovu knjigu i vjeru, detaljno 

su upoznali put vjernika i put nevjernika. Oba su im puta potpuno 

jasna, kao sto je putniku jasan put koji ga vodi do dlja, i put koji ga 

moze odvesti u propast. 

Takvi su ljudi najuceniji medu stvorenjima, najvise im koriste i najbolje 

ih mogu posavjetovati. Oni su vodici i upucivaci ka Pravom putu. 

VRJJEDNOST ASJIARA 

Otuda se i istjece vrijednost i velicina drugova Allah ovog Posla- 
nika, s.a.v.s., nad svim drugim ljudima koji ce doci iza njih do Sudnjega 
dana. Ashabi, r.a., odrasli su na putu zablude, nevjerstva, ntnogobostva, 
1 na putevima koji vode u propast. Sve su ih potanko upoznali, a onda 
im je dosao Poslanik, s.a.v.s., koji ih iz tih tmina izvodi na put upute i 
na Allahovu pravu stazu. Izasli su iz mrldih tmina u potpuno svjetb, iz 
praznovjerja i mnogobostva u vjeru monoteizma, iz neznanja u znanje, 
iz zablude u uputu, iz nepravde u pravednost, iz izgubljenosd i sljepila 
u razboritost i otkrovenje. Time su saznali velicinu onoga sto su dobili, 
i bezvrijednost onoga na cemu su bili, jer se Ijepota necega zapaza kroz 
njegovu suprotnost. To saznanje povecalo im je ljubav i ceznju za onim 
sto su prihvatili. Prihvatanjem islama, imana i vjerovanja u jednog Boga 
postal! su najvoljeniji i najdrazi medu ljudima, jer u detalje poznaju oba 
puta. A bez ovoga oni su najomrazeniji kod ljudi. 



PIT IL4ZVRATNJK.4 [ PIT VJERNIKA 

A sto se rice onih koji su dosli poslije ashaba, r.a., neki od njih, iako 
su odrasli u islamu, nisu u porpunosti upoznali ono sto mu je supromo. 
Zbog toga su im ostale nejasne neke pojedinosti puta kojim idu vjernici 
mijesajuci ih s putcm koji slijede razvratnici. Ovakve stvari desavaju se u 






l36/ Ibn Kajjim cl-Dievzijje 

situaciji kada poznavanje oba puta ne bude upotpunjeno, ill jednog od 
njih, bas kao sto je rekao Omer b. el-Hattab, r.a.:"Iskm ce nestajati sve dio 
po dio kada u njemu budu uzrastali oni koji nisu upoznali dzabjlijet," 

Ovo je primjer Omerovog upotpunjenog znanja, r.a,, jer onaj ko ne 
poznaje dzahilijet i njegovu swarnost, a to je sve ono sto jc suprotno 
Objavi, koja je dostavljena Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sam takav 
covjek pripada dzahilijetu. Dzahilijet se vezuje za dzehl, neznanje, a sve 
sto je suprotno uputama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zaptavo je dzehl, 
neznanje i zabluda. 

Onaj ko ne poznaje put razvratnika, i on mu ne bude sasvim jasan, 
moguce je da pomisli da su neka njihova djela ili dio puta koji su izabtali 
ustvari put koji slijede vjernici. 

Mnogo toga se i desilo sljedbenicima ovog ummeta. Kada je u pita- 
nju vjerovanje, islamsko znanje i praksa, naci cemo da su nepoznavaoci 
puta razvratnika, nevjernika i neprijatelja AlJahovih poslanika, a.s., pnh- 
vatili mnoge od ovih stvari pod izgovorom da to spada u praksu 1 put 
vjernika. Takvi muslimani pozivali su u prihvatanje svega toga: Stavise, 
oni su proglasavali nevjernikom svakog onoga ko bi to odbacivao, i 
ptema takvom covjeku odobravali su ono sto zabranjuje Uzviseni 
Allah 1 Njegov Poslanik, s.a.v.s. Takvo nesto desavalo se vecini novatota 
u ovom ummetu; poput dzehmija, kaderija, haridzija, sija s rafidija, i nji- 
ma slicnim koji su dolazili s novotarijama i u njih pozivali, a poricatelje 
i osudivace novo tar ija proglasavali su otpadnicima od islama. 

Po nacelu poznavanja puta \rjernika i puta razvratnika i nevjernika, 
ljude mozemo podijeliri u cetiri skupine: 

prva skupina: oni koji su jasno i u detalje, teoretsld i prakticno, upo- 
znali put vjernika i put razvratnika i nevjernika. I ovo su najuceniji 
medu ljudima; 



RIZNICAZNANJA / l37 

druga Skupina: oni koji su, poput stoke, totalno slijepi prema oba puta, 
mada su blizi i privrzeniji putu razvratnika i nevjernika; 

treca Sklipina: oni koji su svu paznju usmjerili na upoznavanje puta 
vjernika zapostavljajuci upoznavanje puta razvratnika i nevjernika. Oni 
samo uopceno poznaju ono sto je suprotno putu vjernika, vjerujuci da 
sve sto je suprotno Pravom putu zapravo samo zabluda, pa makar stvar 
koju odbacuju i ne poznavali potanko. Kada cuju nesto sto se kosi s 
putem vjernika, oni okrecu glave od toga i ne zamaraju se da to shvate 
i upoznaju razlog njegove pokvarenosti i stetnosti. Oni su slicni onome 
koji je osloboden strastvenih prohtjeva duse te mu to nikada i ne pada 
na urn, niti ga dusa k tome poziva, za razliku od onih iz prve skupine; 
oni poznaju ono cemu teze i naginju njihove duse, all ih oni sputavaju 
u tome i bore se protiv njih da se radi Ailaba Uzvisenog odreknu tih 
prohtjeva i zelja. 

Omer b. el-Hattabu upuceno je pismo u kojem su ga pitali koji jc 
od dvojice ljudi bolji: covjek kome strasri ne naumpadaju, niti o njima 
razmislja, ili covjek koga njegova dusa poziva na strasti, a on ih ostavlja 
mdi AUaha Uz\'isenog? Omer, r,a., u odgovoru je napisao: "Onaj cija 
dusa cezne za grijesima, a on ih radi Ailahova zadovoljstva ostavlja za- 
ista je od onih ' . . .cija je srca Allah prekalio u bogobojaznosti. I njili 
ceka oprost i nagrada velilca."' 285 

To je slucaj s onim koji poznaje novotarije u vjeri, ono sto vodi u 
sirk, zabludu i puteve koji vode k njoj, pa sve to zamrzi, cuva se toga, 
druge na to upozorava, odbacuje to od sebe i ne dopusta da ti grijesi os- 
krnave lice njegovog imana, ili da mu u srcu izazovu sumnju ili dilemu. 
Naprotiv, upoznavanjem tih stvari on jasnije vidi uputu i vise se vezuje 
za nju, kao sto se povecava njegov prezir i udaljavanje od tih grijeha. 






* [II-Hudzurat, 



l38 / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

Takav rob bolji je od onoga kome spomenuti grijesi nikada i ne padaju 
na um niti mu kroz srce prostruje. Kada god se ovora robu predoce 
Q grijesi i kada ih osjeti, njegova ljubav prema Isdnitom poveca se, a 
spoznaja b Njegovoj moci prosiri. Jos vise osjeti smirenost uz Njega, 
Uzvisenog, a iman mu dodatno ojaca. 

Isti je slucaj i s onim tobom kome grijesi i strasti naviru u misli, ali 
ih on odbacuje cineci ono sto je njima supromo; pa se time povecava 
njegova zelja, ceznja i nastojanje za cinjenjem dobra. 

Allah Uzviseni nikada nije iskusao Svoga roba vjernika ljubavlju pie- 
ma stxastima i grijesima, i naginjanjem njegove duse k njima, a da ga time 
nije zelio uputiti ka boljoj, ljepsoj, trajnijoj, i za roba korisnijoj, ljubavi; 
da bi se rob borio protiv svoje duse te da svu svoju ljubav rezervise za 
Allaha Svevisnjega. Taj vid borbe roba dovodi do Onog Najveceg, Kome 
se dariva ljubav, Kada god dusa roba posegne ka strastima, i poraste 
njena zelja i ceznja za njima, rob preusmjeri tu ceznju, zelju i ljubav ka 
necem uzvisenijem, vecem i vrednijem. U takvom stanju dusa s mnogo 
vise ceznje posegne ka Voljenom i uz dosta potpuniju marljivost. No, 
takvo nesto ne desava se kada je u pitanju hladna i nemarna dusa koja je 
osiromasena od osobina prethodne duse. Iako ova dusa, ima za cilj ono 
najvrednije, ipak je ogromna razlika izmedu njenih zelja i zelja prethodne 
duse. Zar ne primjecujemo da je onaj koji po zeravici i trnju hrli svom 
voljenom boljj i vredniji od onoga koji to cini jasuci na kamili?! 

Nisu jednaki onaj ko daje prednost voljenome uprkos stremljenjima 
ega (nefsa) i onaj ko daje prednost voljenome, a ego ga ne poziva nieemu 
drugom. Allah Uzviseni zbog dva razloga iskusava Svoje robove stras- 
tima; da bi na taj nacin nekome ostao skriven i nepoznat, ili da nekoga 
zakloni i dovede u Svoju blizinu, zadovoljstvo i pocast; 




EUZNICAZNANJA / i3g 

cetvrta Skupina: skupina koja je detaljno upoznala put razvrata, gri- 
jeha, novotarija i nevjerstva, a put vjernika samo nacelno. Ovo je slucaj 
s onima koji su zapali u iskusenje raznih beskorisnih teorija i polemika 
koje bolje poznaju od onoga s dme je dosao Allahov Poslanik, s.a.v.s. 
Kome su dostupne njihove knjige moze se u to jasno uvjeriti. 

U istoj je poziciji i onaj ko potanko poznaje put zla, razvrata, nasilja 
i nereda, jer je to cinio pa se pokajao i ratio putu pravovjernih; on ce 
nedovoljno i samo nacelno poznavari put vjernika, a ni u kojem slucaju 
kao onaj koji je cijeli svoj zivot proveo u praktikovanju i izvrsavanju 
djela koja se svrstavaju pod put vjernika, 

Cilj ovog pobrajanja jeste zelja da ukazemo da Allah Svemoguci hoce 
da ljudi upoznaju put nevjernika kako bi ga prezirali i njega se klonili, i da 
upoznaju put vjernika kako bi ga prihvatili i u skladu s njim postupali. 

Upoznavanjem ova dva puta pred roborn otvaraju se vrata tajni 
i koristi ciju vrijednost ne poznaje niko osim Allah Uzviseni. Kroz 
to doiazimo do spoznaje o Allahovom apsolutnom gospodarstvu i 
mudrosti. Do spoznaje o savrsenstvu Njegovib imena i osobina koje se 
odrazavaju i ostavljaju prepoznadjiv trag na stvorenjima. To su doista 
pajveci znakovi Njegovog gospodarstva, vlasti, Bozanske prirode, lju- 
bavi ili prezira prema stvorenjima i Njegove nagrade ili kazne. 

A Allah, opet, najbolje zna! 



RAZLIKA 1ZMEDU ALLAIIOVIII 3TICMKA I ALLAIIOVIII NEPRIJATELJA 

Oni koji imaju neku potrebu stoje na vratima Vladara i mole da im 

te potrebe budu udovoljene. 

A oni odabrani, sucenici, cija je zelja, preokuparija i ljubav 

usmjerena samo prema Vladaru i koji su stalno uz Njega i u Njegovom 



140/ Ibn Kajjim el-Dzeviijje 

drustvu, kada nekom od njih On hoce da udovolji neku potrebu, On 
dopusri da se jos neko iz reda odabranika zagovara za onoga koji je 
trazio udovoljenje potrebe; kako bi ovome bila ukazana sto veca milost, 
dok jc zagovorniku to pocast i postovanje, medutim drugi Ijudi bivaju 
odbijeni s vrata Vladara. 



ODLOMAK n^TMAIiSTl: 

OOMME STO IlOIMmilU PREZIRE 






Uzviseni je rekao:"Propisuje vamse borba, madavaitinijepovolji! — 
Ne volite nesto, aono moze biti dobro zavas; nesto volite, a ono ispadne 
zlopovas. - Allah zna, a line znate."-*' U drugom ajetu Uzviseni veii: 
"A ako prema njima odvratnost osjetite, moguce je da je bas u onome 
prema ceniii odvratnost osjecate Allah veliko dobro dao. " 2S7 

Prvi ajet govori o borbi na Allahovom putu kroz koju se ispoljavaju 
najjaci osjecaji mrznje i prezira. 

Drugi ajet govori o bracnoj vezi kroz koju se ispoljavaju najjaci 
osjecaji strasti i uzivanja. 

Rob iz straha za svoj zivot prezire, svojim snagama srdzbe, susresti 
se sa svojim neprijateljem, iako je stvar koju prezire za njega pozitivna 
u ovozemnorn zivotu, a i poslije smrti i ozivljenja. Rob voli odgadanje 
1 ostavljanje obaveza, iako je to za njega pogubno i stetno kako na 
dunjaluku tako i na ahiretu. 

Desi se da rob takoder prezire i ne voli svoju suprugu zbog nekih 
njenih osobina ili svojstava, pa joj daje razvod iako mu je u bracnom 
zivotu s njom zapisano svako dunjalucko i ahiretsko dobro. Hi pak voii 

- S " , E1-Bcka«,216. 
-""En-Nisa, 19. 



RIZNICAZNANJA / 141 
neku zenu, a u bracnom zivotu s njom za njega se krije veuko 2I0 koje 
ne moze ni zamisliti. 

Covjek je bas onakav kakvim ga je opisao njegov Stvoritelj:"Aon je, 
zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen. " 2m Zbog toga covjek 
ne treba uzimati kao mjerilo ono sto mu steti ili koristi, zatim svoje 
osjecaje ljubavi ili prczira prema necemu ili na osnovu onoga cemu 
haginje ill od cega preza. Njegovo mjerilo dobrog i stetnog treba bid 
ono na sto ga Allah Uzviseni obavezuje ili ono sto mu zabranjuje. 

Najkorisnijeza covjeka, u svakom smislu, jeste pokazivanje pokornosd 
srccm i tijelom svome Gospodaru, dok je za njega bezuvjetno najstemije 
iskazivanje neposlusnosti srcem i tijelom prema svome Gospodaru. 
Ukoliko covjek s predanoscu ispuni svoju obavezu pokornosd i 
obozavanja prema AUahu Uzvisenom, tada ce u svemu onome sto ga 
sudbinom zadesi od onoga sto prezire i ne voli bid dobro za njega. Ali, 
ako se oglusi o obavezu pokornosd i robovanja prema Allahu Uzvisenom, 
tada ce sve ono sto covjek voli postari lose za njega. 

Ko ispravno upozna svoga Gospodara i pravilno razumije Njegove 
savrsene atribute i lijepa imena, uistinu ce saznad da nedace koje ga 
zadese i lskusenja koja prozivi sa so bom donose korisd i dobra koja ne 
moze u cijelosti dokucki covjekova spoznaja i razmisljanje. Bez imalo 
sumnje, koristi i dobra covjeka u onome sto prezire i ne voli mnogo su 
veca od koristi i dobara koje mu dolaze u onome sto on voli. 

OSVRTANJE NA ISIIOI) [ REZUiTATE 

Vecina koristi i dobara duse jesu u onome sto ona prezire, kao sto 
je vecina stete i razloga propasti duse upravo u onome sto ona voli. Po- 
gtedaj u nekog iskusnog i vjestog vr tiara koji je zasadio vrt, a zatim ga 
*" El-Ahzab, 72, 



142/ (bn Kajjim el- Dzevzijje 

je natapao vodom i uredivao sve dok nisu izbili izdanci usjeva. Nakon 
toga vrdar je cupao i razdvajao spojene mladice i kresao krosnje; jer 
zna da mladice kao takve ne bi donijele ukusan i dobar plod, pa je oka- 
lemio mladice s vec poznatog stabla koji daje lijep plod. Pa kada su se 
mladice stopile i sjedinile s kalemima i donijele prve plodove, vrdar je 
isjekao zakrzljale i slabe grane koje ugrozavaju i usporavaju rast stabla; 
nanoseci bol i tegobu stablu, ali s ciljem razvoja i dobra za samo stablo 
kako bi se njegovi plodovi mogli iznijeri i pred kralja. Zarim je vrdar 
zalijevao stablo vodom, ali se nije obazirao na stalnu potrebu stabla za 
vodom, nego ga je napajao s vremena na vrijeme, iako bi se uz stalno 
prisustvo vode stablo brze razvijalo, i listovi bi mu bill zeleniji i svjeziji. 
Zadm je vrdar oduzeo stablu njegov ukras; pokidao mu je mnogo lisca, 
jer je uz njihovo prisustvo otezano potpuno sazrijevanjc plodova, kao 
u slucaju sa vinovom lozom. Vrtalar je sjekao stablo i oduzimao dio 
njegovih ukrasa, ali sve je to cinio radi korisd i dobra samog stabla. 
Kada bi stablo imalo osjecaje poput kakve zivotinje, pomislili bismo da 
je to nanosenje stete i sakacenje stabla, medutim sve sto je vrdar cinio 
zaista je susta korist i dobro za stablo. 

U istom je polozaju brizni otac prema svome djetetu i on najbolje 
poznaje sta je dobro za dijete. Ako zakljuci da je pustanje stare krvi za 
njega dobro, on mu nacini nekoliko posjekodna na kozi iako je to bolno 
za dijete. Ako vidi da je lijek za njegovo dijete amputacija nekog dijela 
djela, otac ga i amputira. Sve to cirri iz milosd i brige za svoje dijete. 

Ako otac primijeri da je za njegovo dijete najbolje da mu uskrati 
novae i darove, on mu to i uskracuje, te mu ne daje vise od potrebnog, 
jer je svjestan da su novae i darovi najveci uzrok njegovog stradanja 
i kvarenja. Takoder mu uskracuje neke uzitke 1 zaba^re, ne iz skrtosti 
prema njemu, vec u cilju njegovog dobra i zasdte. 



RIZNICAZNANJA / 1 4,3 
kada Sveznajuci, Najpravedniji i Najmilostiviji, Koji jc prema 
robovima Svojim milostiviji i od njihovih ocew, majki i njih samih prema 
sebi, odredi Svojim robovima ono sto preziru i ne vole, to je za njih bolje 
nego da ib je mimoislo, jer to je AUahovo dobrocinstvo i paznja prema 
njima. Kada bi ljudima bilo ostavljeno da sebi biraju dobra i korisu, za- 
lsta bi i znanjem, i hdjenjem i djelom posustaii i klonuli u izboru toga. 
No, Allah Uzviseni ostavio je da On po Svome znanju, mudrosd i mi- 
Iosti odreduje dobra Svojim robovima, bez obzira svidao se njima izbor 
ill ne. Ova je cinjenica poznata onima koji su razumjeli Allahova lijepa 
lmena i Njegove savrsene osobine. AJi oni drugi pokusavaju oduzed 
Allahu Uzvisenom odredivanje dobra robovima, osporavaju Njegovu 
mudrost, ne povode se za Njegovom presudom, te se svojim iskvarenim 
razumnna, neosnovanim promisljanjima i nepravednim postupcima su- 
protstavljaju Allahovoj odredbi. Nisu upoznaU svoga Gospodara, niti su 
neku korist i dobro pdvrijedili. A Allah Uzviseni daje podrsku za dobro! 
Kada rob dosegne ovu spoznaju, dozivjet ce blagodat smiraja 
i postojanosti na dunjaluku, prije one stvarne blagodad na ahiretu, u 
dunjaluckom dzennetu, kojem ne slici nijedna druga blagodat osim 
vjecnog Dzenneta. U takvom stanju rob ce bid zadovoljan uz svoga 
Gospodara, a zadovoljstvo je dunjalucki dzenneti odmaraliste onih koji 
su spoznali Gospodara Uzvisenog. Rob je smirene i dobre duse bez 
obzira sta mu sudbina donosila jer je svjestan da ga Allah Uzviseni 
time samo kusa. Zatim njegova dusa sa zadovoljstvom i smirenoscu 
prihvata i vjerske obaveze koje nalaze Allah Svemoguci, i takvo stan- 
jc mozemo opisati kao st\rarno zadovoljstvo roba kojim pnhvata da 
mu Allah Uzviseni bude gospodar, islam vjera, a Muhammed, s.a.v.s., 
poslanik. Slast imana, iskrenog vjerovanja u Allaha Uzvisenog, doista 
nece okusid onaj ko ne dosegne ovaj stepen. 






144/ lb" Kajjim el-Dzevzijje 

Velicina zadovoljstva koje uziva rob bit ce srazmjerna njegovoj 
spoznaji Allahove pravednosti, mudrosti, milosti i Ijepote Njegove 
odredbe i odabira prema robovima. Sto spoznaja roba bude veca, toliko 
ce bid zadovoljniji svojim Gospodarom. Odredba Gospodara Uzvisenog 
koja se odnosi na Njegovog roba ne izlazi iz okvira cetiri osobine: 
Allahove pravednosd i milosd prema robu, dobrobiti za njcga i Allahove 
mudrosti. U svakoj odredbi Uzvisenog prema robu neminovno se po- 
javljuje neka od spomenutih osobina, sto se u konteksm rijeci AUahovog 
Poslanika, s.a.v.s., rnoze i zapaziri: "'Boze.ja sam Tvoj rob! Sin roba Tvoga i 
robinje Tvoje! Mojje zivot u Tvojoj rtici. Tvoja se odluka nada mnom sprovodi, 
a pravednaje odredba Tvoja! Molim Te svakim Tvojim imertom kojim si Sebe 
nazvao, iliga u Knjizi Svojoj objavio. iliga nekom Svom stvorenju obznanio. Hi 
ga uznanju neiskustvenog (gajba) kod Sebe ostavio da Kur'an ucinisproljecem 
srca moga, svjetlom grudi mojih, lijekom tuge moje i odnosiocem moje brige i 
more!' Prisutni upitase: c O Allahov Poslanice, hocemo li ih nauciti?' On 
im odgovori: 'Svakako! Svako ko ih cuje treba ih i nauciti!"™ 9 

Rijeci AUahovog Poslanika, s.a.v.s.: "... a pravednaje odredba Tvoja!" 

odnose se na svaku Allahovu odredbu koju sudbinom propise Svome 

robu; bilo da to bude kazna ili bol, kao sto Uzviseni propise i uzrok 

tc nedace. Jer Allah Uzviseni propisuje i uzrok i posljedicu, i On je 

pravedan u svemu sto propise i odredi Svome robu. Ovakvo poimanje 

Allahove odredbe vjerniku donosi samo dobro, a sve sto Allah odredi 

za vjernika je uvijek samo dobro, sto je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., 

potvrdio svojim rijecima:"Tako rni Onoga u Cijoj je ruci moj zivot, 

Allah nikada ne odredi neku stvar, a da to za vjernika nije dobro. Ali to 

je samo za vjernika!" 2 "' 1 

383 Hadis je sshih. Ranije smo spomenuli njegov izvor. 

"" Autor je najvjcrovatfflje prcoio znacenje hadisa, ne navodeci njegov izvorni tekst. Pogledaj 

hadis u ovom kontekstu u djelu Sahibit Muslim, taadis br. 2.999.; FJ-Mumed, od Ahmeda b. 



riznicaznanja/145 
Pitao sam svog ucitelja: "Da U Allah Uzviseni odreduje i grijeh 

Svome robu?!' 1 A on mi je odgovorio: "Da, ali pod uvjetom!" 

Pod uvjetom da odredivanje grijeha ostavlja mogucnosti robu da 

se pokaje Allahu Uzvisenom za taj grijeh, da Mu se vrati, pred Njim 

ponizi, zaplace iz sttahopostovanja i tome slicno, i cini orta djela koja 

su draga Allahu Svevisnjem. 

DIUIAK SESNAESTI: 

TUMACENJE AJETA: "NE VOLITE NESTO, 
A 0N0 MOZE BITI DOBRO ZA VAS." 

Uzviseni je rekao:"Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas; 
nesto volite, a ono ispacLne zlo po vas. -Allah zna, a vi ne znate. 1,2! " 

Ovaj ajet sadrzi mnoge mudrosti, tajne i koristi za predanog 
Allahovog roba. 

Ako rob spozna da ono sto prezire i ne voli cesto sa sobom donosi 
i ono sto mu je drago i milo, dok ono sto voli i prizeljkuje ponekad 
prouzrokuje i ono nevoljno i nepozeljno, onda u takvom stanju nikad 
nije siguran da ga nece od zeljenog i dragog zadesiti i neka nevolja, kao 
sto nece gubiti nadu da ce mu se sreca i prizeljkivano pojaviti od onoga 
sto ne voli. A to sve iz razloga sto rob unaprijed ne poznaje skoncanje 
i zavrsetak stvari. Samo Allah Uzviseni poznaje kako ce zavrsiti stvari i 
stanja, a o tome rob nimalo nije obavijesten. 

Ova cinjenica obavezuje roba na sljedece: 



Hanbda,3/il7i 3/184. 
-"E[-Bekara,216. 



14-6 / ibn Kajjim el-Dzevzijje 

[SPUNJA\!ANJE ALL41I0VII1 NAftEDBI 

Robu nema nista korisnije od ispunjavanja AUahovih naredbi, makar u 
toku izvrsavanja neke naredbe osjecao i nailazio na poteskoce, jer zavrsnica 
i posljcdica takvog djela jesu samo dobro, radost, uzitak i ushicenost. 

Nasuprot toga, nema nista stetnrje i pogubnije za roba od cinjenja 
grijeha, makar dusa naginjala i ceznula za njim, jer kraj i zavrsnica takvog 
cina samo su bol, tuga, patnje i zlo. Osobina razboritosti ogleda se u 
podnosenju malog kratkotrajnog bola radi nemjerljivog dobra i velikog 
uzivanja koji ce uslijediti, i odricanje kratkotrajne i bezvrijedne srece i 
uzivanja zbog neizdrzive patnje i dugovjecnog zla. 

Pogied neznalice, zalutaloga, zadrzava se na formama stvari ne 
sezuci do njihove sustine, docim razborit i mudar rob kxoz zastor 
formalnosd i privida stvari gleda u njihovu sustinu i posljedice koje 
mogu prouzrokovati. On iza zastora formalnosti vidi sve pogubne i 
lose posljedice odredenih stvari i djela. On Allahove zabrane dozivljava 
kao naizgled lijepu i ukusnu hranu koja je pomijesana sa smrtonosnim 
otrovom. Kada god ga njen ukus pozove da je kusa, svijest o 
zatrovanosti te hrane sputa ga da je okusi, dok Allahove naredbe 
dozivljava kao neprijatan lijek koji donosi iscjeljenje 1 zdravlje. Kada 
god ga neprijatnostlijeka odvrati od njegovog uzimanja, njegova korist 
I djelon^ornost potaknu ga na koristenje lijeka. 

Medutim, ovakvo ponasanje i odnos prema stvarima zahdjevaju 
posjedovanje blagodad znanja putem kojeg ce rob kxoz formu stvari 
spoznari njiho\ij sustinu i krajnju svrhu, kao i posjedovanje strpljlvosti 
koja ce, zbog onoga cemu se rob nada, osnazivad i bodriti njegovo 
djelo na podnosenje svih nedaca i iskusenja na Pravom putu. U situaciji 
kada rob izgubi jekin, cvrsto uvjerenje, i osobinu strpljlvosti, onda mu 
cilj postaje nedostizan. A u situaciji da mu se jekin i strpljivost ustale 




R12NICAZNANJA/147 
i ojacaju, tada ce mu sve prepreke i tegobe na putu stjecanja vjecnog 
dobta i vjecnog uzivanja postati bezvrijedne i zanemarive. 

PJIEPUSTANJE STVARJ ALLAIIU 

Naves t cemo neke od mudrosti i tajni sadrzanih u ovom ajetu. 

Ajet upucuje roba da sve sto ga se dee prepusti Onome Koji poznaje 
kako ce se stvari zavrsiti, te da bude zadovoljan onim sto mu On izabere i 
odredi; zbog toga sto se rob nada lijepoj i za njega radosnoj zavrsnici. 

Ajet upucuje na to da rob ne predlaze svome Gospodaru sta da mu 
odredi, da svoj izbor ne stavlja ispred izbora koji mu kaderom Njegov 
Gospodar daje, da od Njega ne trazi ono o cemu nema znanja i upute; 
jer to moze bid raziogom njegove propasd, a da to i ne osjeti. Rob ne 
treba ispred AUaha Uzvisenog izabirad ono sto on voli, nego moliti svoga 
Gospodara da mu dadne ono sto je najbolje za njega, pa daga ucini zado- 
voljdm onim sto mu je izabrao i odredio, jer je za roba to najkorisnije, 

Ajet, takoder, upucuje na to da ako rob prepusd stvari svome Gos- 
podaru i zadovolji se Njegovim izborom i odredbom, Gospodar mu za 
nagradu dariva snagu, odlucnost i strpljivost u prihvatanju onoga sto mu 
je odredio, i otklanja od njega mahane i slabosti koje su nuzna posljedica 
kada rob, mimo Ailahovog izbora, izabire sudbinu za sebe. A povrh 
svega, Allah Svevisnji ovakvom predanom robu ukazuje i dariva lijep 
zavrsetak onoga sto mu je izabrao i odredio, a sto rob, da je sam sebi 
izabirao i odredi vao sudbinu, ne bi nikada, pa ni djelimicno, posdgao. 



OSLUBADANJE SRCA OD SVEGA STO GA ZAOKUPLJA 

Ajet ukazuje na to da Allah Uzviseni oslobada roba od zamarajucih 
a li vezi s mnogobrojnim i razlicidm odabirima i odredbama 



raz 



148 / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

koje se ticu roba, i rasterecuje njegovo srce od uredivanja i odredivanja 

koji bi ga doveli do nesavladivih prepreka. 

Ali, i pored svega toga, rob nc moze pobjeci od onoga sto mu je 
odredeno i dosudeno, Ako se zadovolji onom sto mu je Allah Uzviseni 
izabrao, kada ga zadesi Bozija odredba, bit ce zahvalan a ona ce mu 
biti blaga i lahka. Docim, ako bude nezadovoljan, Allahovu ce odtedbu 
tesko prihvatiti, bez blagosti i lahkoce, jer je on ostao uz svoj izbor. 

Kada rob iskreno prepusti stvari Allahu Uzvisenom i zadovolji se 
onim sto mu On, Svemocni odteduje, tada kroz tu odredbu uziva bla- 
godat dvije Ailahove osobine: milost i blagost. Tada rob zivi izmedu 
Allahovc milosti i blagosti. Njegova milost stiti ga od onoga cega se 
pribojava, a Njegova mu blagost ublazuje ono sto mu je dosudeno, 

Kada se kader, Bozija odredba, pocne sprovoditi nad robom, 
najveci razlog njenog potpunog ispunjenja jeste upravo pokusaj roba 
da izbjegne i odbaci tu odredbu, zato je najkorisnije za roba potpuno se 
predari odredbi i poput strvine baciti se pred ono sto mu je odredeno; 
jer zvijeri ne mare za jelom lesine! 



LOSAK SEDAMSAESTI: 

VELIKI DZII1AD - BORBA S PROHTJEVIMA DUSI* 



Uzviseni je rekao: "One koji se budu zbog Nas borili Mi cemo, 
sigurno, putevimakoji Nama vode uputiti. ,,2 

Allah Uzviseni uvjetovao je uputu borbom na Njegovom putu; 
zbog toga su najupuceniji robovi upravo oni koji se najvise bore. 

Za roba je najobaveznija borba - dzihad, borba sa svojim strastima, 
borba s egom, borba sa sejtanom i borba s dunjalukom. Ko bude u 



?,; El-Ankebut, 69. 



RIZNJCA ZNANJA / 149 
stalnoj borbi protiv ova cetiri neprijatelja, Allah ce ma ukazati puteve 
Svoga zadovoljstva koje ce ga dovestt do NjegovogDzenneta. S druge 
strane, onaj ko zapostavi ovu borbu, propustir ce onoliko upute koliko 
bude zaneraario tu borbu. 

Dzunejd 293 je, tumaceci ovaj ajet rekao da je njegovo znacenje: 
Koji se pokajanjem budu boriJi protiv svojih strasti, Mi cemo, sigurno, 
putevima iskrenosti i predanosti Nama uputiti. Onaj ko ne savlada 
svoje unutarnje neprijatelje ne moze se boriti ni protiv stvamih 
vanjskih neprijatelja. Ko savlada svoje unutarnje neprijatelje savladat 
cei vanjskoga. A koga pobijede njegovi unutarnji neprijateljL pobijedit 
cega i vanjski. 



OPIOMAK OSAMNAESTI: 

DOVA EJJUBA, A.S. 

Uzviseni je objavio: "I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome 
zavapio: 'Mene je nevolja snasla, a Ti si od miiostivih najmllostiviji', 
odazvasmo!" 294 

U ovoj se dovi zajedno spominje iskazivanje stvarnog i iskrenog 
priznavanja Allahove jednoce, tevbida, i pokazivanje ovisnosti i potrebe 
roba za svojim Gospodarom. Zarim se u dovi nazire i osjecaj predane 
Ijubavi roba u dodvoravanju prema svome Gospodaru, te priznavanje da 
je On Uzviseni milostiv, i to najmilostiviji od svih drugih. Spominje se, 
zatim, posredovanje, kvessul, rob a kod Allaha Uzvisenog putem Njegovih 

•"' Umro je 298 god. po Hidzri. Njegovu bbgrafiju mofete vidjeri u djelu Hirjrtul-evlija' 10/255 
cdm od qegovA izreka jeste i D va: "Kale 2 nanje oiwdenn je Kur'anom i sunnetom pa onaj 
ko » pozruje Kur'an i ne zapisuje had 1S aj i ne pozmje vjem. I takav se ne slijedi." U drugoj 
wea nop: "Nase *nan| e vezuje se za hadise Alkhovog Poslanika, s.a.v.s." Pogledaj djefo Sfcm 
nvtmm-aubcia, 14/67. J 

^Et-Enbija'.SS. 



IgO / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

savrsenih osobina, kao sto se kroz dovu uvida velicina ovisnosti roba o 

Aliahu Svevisnjem i robova malenkost pred Gospodarom Svemocnim. 

U svakoj situaciji kada iskusani rob u svojoj dovi i odnosu prema 
ALlahu Uzvisenom dozivi i osjeti ove osobine, teret ce iskusenja u istom 
trenutku nestati, 

I z iskustva se navodi da onaj ko prouci ovu dovu sedam puta, a 
narocito uz ovakvu spoznaju i ove osobine, Allah Uzviseni otklonit ce 
mu odmah nedacu i iskusenje. 293 

OIHMAK DEViTNAESTI: 

TUMACENjE AJETA: "TI SI ZASTITNiK MOJ 
NA OVOM I NA ONOM SV1JETU." 

Allah Uzviseni prenosi dovu Svoga poslanika Jusufa, a.s.: "Ti si 
Zastituikmoj naovominaonom svijetu; daj daumremkao nmsliman 
i pridruzi me oniina koji su dobii."" 

Spomenuta dova sadrzi priznanje AJlahove jednoce, prepustanje 
Jedinom Gospodaru uz naglasavanje ovisnosti o Njemu i odricanje 
svake ljubavi i privrzenosti nekom drugom poted Njega Uzvisenog U 
dovi se istjece i da je umrijeti kao musliman najveca zelja i cilj roba, ali 
da je to samo uz Ailahovo odobrenje, a ne po volji covjeka. Zatim se u 
dovi navodi priznavanje drugog vjecnog zivota poslije smrti i molba za 
pndruzivanje srctmcimar 



--' 5 Ne postoji dokaz iz Kur'ana ill sunneta za ovakvu tvrdnju... 

-"■Jusuf, 101. 

2,7 Imam es-Sa'di u svom Tefsirn u vezi s ovim ajetom kaie: "Ucini me muslimanom u zivotu t 

podizi me u vjeri sve dok mtr smrt ne zatekne u takvom stanju." 

U ovoj dovi ne pozuruje se smrt kako su to neki razumjeli. A rijec: "sretniri" odoosi se m 

poslanike i ciste pravovjeinike. 



RIZNICA ZNAKJA/151 
BDL01UK flV\[li:SI:TI; 

Tl MACENJE AJETA: "ON VAM JE ZEMLJU POGOMOM liCINJO." 



Uzviseni je rekao: "On vani je Zemlju pogodxiom ucinio, pa 
liodajte predjeliina njeziiiim, i hranite se onim sto Oji daje, Njemu 
cete poslije ozivljenja odgovarati."- JS 

Svevisnji nas u ovom ajetu obavjestava da je On Zemlju ucinio 
pogodnom. Pogodna je za kretanje po njoj, za usjeve, za iskopavanje, 
za gradnju 11a njoj, i nije je ucinio nepristupacnom i cvcstom da se na 
njoj ne mogu izvodid spomenuti poslovi. 

Uzviseni nas podsjeca da je Zemlju za nas ucinio posteljom, i 
mjestom za odmor, i prostranom, i stabiinom i sabiralistem za sve ono 
sto nam je potrebno. 

On nam obznanjuje da je Zemlju ucinio ravnom i pogodnom za 
kietanje. Iz nje jc izveo vodu i pasnjake, Ucvrsuo ju je brdima, a zatim 
kroz nju staze i puteve proveo. Po kori zemaljskoj je rijeke razveo i 
vrela poredao. Na Zemlju je blagoslov Svoj spustio i odredio gdje ce 
koji plodovi nicad, 

U blagoslove Zemlje spada i to da je sve sto je na njoj zivo stvoreno 
od zemlje i od plodova koji na njoj nicu i kojima se svi oni hranc. 

U blagoslove Zemlje spada i to da u njenu oranicu bacamo samo 
jedno zrno, a ona nam mnogo vise zrna vrati. 

U blagoslove Zemlje spada i to da ona na ledima svojim nosi svu 
necistocu i zlobnost strorenja, ali iz utrobe svoje ona im izvodi najljepse 
i najkorisnije stvari. Zemlja skriva ono sto je ruzno, a iz utrobe svoje 
izvodi im ono sto je prijatno. 

U blagoslove Zemlje takoder spada i to da ona saktiva stamote i 
izmet covjeka, skriva ga i upija u sebe, a zatim covjeku izbacuje njegovu 



W EI-Mulfc. IS. 



153/ Ibn Kajjim el-Dtevzijje 

Likusnu hranu i pice, Zemlja najvise trpi ljudske uvrede, a najvise im 
koristi donosi. 

Ta stvorenja od prasine, od njih boljeg stvora nema; ka dobroti 
najblizi sa, a od loseg najdalji su! 






ZEMLJA JE POPUT KAMILE POSLUSNE 

Allah Uzviseni ticinio je da nam Zemlja bude poput kamile 
poslusne, kamo god da je usmjerimo ona nam se predaje. 

Doista je lijepo receno: "'.. . pahodajte po plecima 3 " njeziniin." 
U ajetu je umjesto rijeci 'putevima', predjelima, upotrijebljen izraz 
"po plecima" ("menakibiha"), jer je zemlja ranije u ajetu opisana kao 
pogodna, pa onaj koji po njoj hodi kao da koraca po plecima zemlje, a 
to je njen najuzviseniji dio. 

Zbog ovoga su "Zemljina pleca" protumacili kao njena brda, jer je 
to naizrazidje 1 naj uzviseni je na Zemlji, kao sto su pleca naj uzviseni ja i 
najdominantnija kod covjeka. 

Mufessiri jos kazu: "Ovaj izraz indirektno upucuje da je kretanje 
kroz doline i ravnice Zemlje lakse od kretanja po brdima." 

Druga skupina ucenjaka smatra da se pod spomenudrn pojmom 
misli na strane zemlje, pa su i pleca covjeka nazvana dm imenom jer se 
oalaze na desnoj i lijevoj strani tijela. 

Medutim, prevladava misijenje da se pod pojmom "pleca" misli na 
uzvisine, jer do po kojem stvorenja hode jeste najuzviseniji dio zemlje 
u odnosu na onaj njen suprotni ili unutrasnji dio. Naime, povrsinski dio 
zemlje jeste najistureniji i kretanje zemljom podrazumijeva kretanje po 

OT V prijcvodu Kur'ana od Besima Korkuta stoji:"... pahodajte predjelima njeiiiiim,", 
sura El-Mulk, 15, Korkut rijec 'menakibiha' /plecima ili ramenima njezinim/ prevodi kao 
'predjelima njezinim'. (op. prev.) 



RIZNICAZNANJA/ 153 
njenoj povrsini, i zbog toga je upotreba mefafore "menakib" ("pleca") 
u opisu povrsine zemlje veoma prikladna, a narocko sto je zernlja u 
ajetu prije toga opisana kao 'zelul', ponizna, pokorna ill mirna. 

U ajetu koji slijedi Allah Uzviseni nareduje Svojim robovima da 
jedu plodove koje je On po Zemiji razasuo, I na taj nacin On im je 
Zemlju ucinio pogodnom i potcinjenom; kroz nju im je puteve razveo 
1 uredio kako bi njome mogli putovad. Zatim navodi kako im je uredio 
Zemlju kao mjesto za zivot; da se po njoj krecu, na njoj privreduju i 
jedu od onoga sto odredbom Njegovom iz zemlje nice. 

PftOZlVUENJEIPOVEttTAKAIIAMl 

Zatim Uzviseni kaie: "I Njemu cete se poslije ozivljeirja vratiti! " m 

To znaci da u ovom zemaljskom stanistu mi nemamo status stalnog 
boravka, vec smo samo putnici prolaznki. Zbog toga ne prilici da se 
prema ovom boravistu odnosimo kao prema vjecnom stanistu i domovini, 
Na dunjaluk smo dosli samo da pripremimo sto vise dobrih djela radi 
ahiretskog vjecnog boravista. Dunjaluk je samo prolazna stanica, most i 
kuca na putu do ahireta, a nikako mjesto stalnog zivljenja. 

ZNAKOVI AILAIIOVE JEMOCE, TEVIIIDA 

U ajetu su sadrzani dokazi Allahovog gospodarstva, jednoce, mod, 
mudrosti, zatim blagosti i milosti prema robovima. Ajet podsjeca na 
mnogobrojne AUahove blagodad, na Njegovo dobrocinstvo, te nas 
upozorava da se ne prepustimo dunjaluku i prihvadmo ga kao jedino 
1 stalno mjesto naseg zivljenja, nego da na njemu uzurbano radimo i 
hriimo ka ahiretu i dzennetima Njegovim. 
El-Mulk,15. 




154/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

Slavljen neka je Allah Uzviseni, ovaj ajet doista sadrzi putno toga o 
spoznaji AHaha i Njegovoj jednoci, te podsjeca na Allahove blagodati, 
podstjece na pozurivanje Allahu i pripremanje za susret s Njime i izla- 
zak pred Njega. Ajet nas obavjestava da ce Allah Svemocni unistiti ovaj 
svijet kao da ga nije ni bilo, te ce potom oziviti stanovnike tog svijeta 
nakon njihove srarti, a onda ce svi pred Njim okupiti! 

ODlflMK BVABESET I PRVI: 

Uzviseni je objavio; "Zaokuplja vas nastojanje da sto imuciiiji 
budete!..," 301 

Ova se sura strlktno odnosl na obecanje, prijetnju i upozorenje! 
Onom ko je shvati sasvim je dovoljna kao opomena. 

Rijeci Uzvisenog: "...zaokuplja vas. ..", tj. cini vas obuzerim i 
uposlenim u tolikoj mjeri da za to nece biti prihvacen nikakav izgovor. 
Zaokupljenost neeim, u arapskom ilha, znaci zapostavljanje svega drugog. 
Ako zaokupljenost proistekne iz ljudskog htijenja, tada za sobom povlaci 
serijatsku odgovornost, a u slucaju da zaokupljenost bude nenamjerna, 
kao sto se desilo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u vezi zavjese s izvezenim 
sarama, kako se navodi u predanju Aise, r.a., u kojem stoji da je Poslanik, 
s.a.v.s., o tome rekao: 'Vnamejemaloprijezaokupilaiinamazii!" m , tada 
zaokupljeni ima serijatsku ispriku jer je to jedna vrsta zaborava. U jednom 
hadisu Allahovog Poslanika, s.a.vs., stoji: "...pa je Poslanik, s.a.vs., 
zapostavio djecaka!" ("FeMa ams-sabijj!') m Arapi kazu: "Leba hi kjjin" 
("zaokupiti se necim"), a "leha a n sejj'in" znaci: zapostaviti nesto. 

301 Et-Tekasur, 1. 

"- El-Buhari, 373 i Muslim, 556 i 62 u predanju od Aise, r.a. 

m El-Buhari, 6191 i Muslim, 2149 u predanju od Sehia b. Sa'da, r.a. 




RIZNICAZNANJA / 155 
Izraz: iehv (zabavljanje) odnosi se na apstraktne radnje srca i razuma, 
a izraz: k'ib (zabavljanje, igra), odnosi se na fizicke radnje tijela. Zbog 
toga se u govoru ova dva izraza i spominju zajedno. 

RAZLIKA IZMEMI ZAOKUPUENOSTI (fUIA) I ZAUZETOSTI (SAGl) 

Uzviseni je u ajetu kazao: "Zaokuplja vas (eihakum) nastojanje da 
sto imucnijibudete!", a sto je znacenjem mnogo dojmljivije u pogrdi 
iosudivanju nego da je rekao: "Zauzed ste (segakkum) nastojanjem", jer 
covjek fizicki moze i obavljati neko djelo, ali da njegovo srce ne bude 
vezano za njega, dok izraz khvzaaa zapostavljanje i okrctanje od svega 
zbog nekog odredenog cilj a. 



POKUDEN0ST ZAOKOPLJENOSTI [METKOM 

Pokudena je svaka zaokupljenost; bilo da se radi o zaokupljenosn 
gomilanjem imetka, o zaokupljenosn vlascu, ugledom, zenama, ill cak i 
sakupljanjem hadisa 3lM ili neke nauke, a pogotovo ako za Com nankom ne 
astoji potreba Zatim cu je i zaokupljenost sabiranjem knjiga i zbirki, ili 
zaokupljenost teoterisanjem i raznim pitanjima, te njihovim rasclanjivanjem 
i izmisljanjem nerealnih i nestvarnih naucnih dilema i problema. 

Zaokupljenost povecanjem, u suri: Et-Tekasur, znaci nastojanje 
covjeka da ima vise od drugih. Takav je postupak pokuden, osim ako 
se radi o pokornosti Alkhu Uzvisenom, kada se zaokupljenost iskazuje 
u nadmetanju li cinje nju dobra. 

U vezj s cim hafiz hadisa Ez-Zehebi oavodi nam primjer u djelu Sijeru alamiti-nubek', 1 8/ 1 80, 
Sogtafiji hafiza Hamze El-Kinanija, koji je rekao: "Zabiljezio sam jedan hadis Allahovog 
islanika, s.a.v,s., predanjem od oko dvije siotine razlicirih ptrenosilaea, pa sam zbog toga bio 
oma sretan i to me zadivilo. Nakon toga usnio sam Jahjaa b. Meina (istaknuti liadiski ucenjalt 
i kntirar), pa sam mu rekao: 'O Ebu Zekerijja, zabiljezio sam hadis putem dvije stotine cazlicitih 
gireuosiiackih nizova!' On je rtakratko zasutio, a zatim mi rece: 'Bojim se da ne budes od onih 
koji su spomenuti u ajetu: 'Zaokuplja vas nastojanje za sabiranjem nuiostvaP" 



1^6/ Ibn Kajjira d-Dzevzijje 

STA TO U STVARNOSTi tOVJEK POSJEDUJE 

U Muslimovom Sahihu navodi se predanje 3 " 5 od Abdullaha ibn es- 
Sihhira, r.a., u kojem stoji da je bio do Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada jc 
on ucio sum E?-Tekasur, pa je, nakon sto je puoucio ajet: "Zaokuplja 
vas nastojanje da sto iinucniji budete!", rekao: "Sin Ademov govori: 
'Ovo je imetak moj, ovo je blago moje!' A da li od imetka svoga imas 
tsta drugo do ono sto si udijeUo kao sadaku, pa ti to traje, ili sto si pojeo 
pa izbacio, ili obukao pa iznosao?!" 



ODLOSIAK 0YAHESET I MlHil: 

TLIMACENJE PKVIH AJFTA SURE EL-ANKEBUT 



Sejhul-islam Ebul- Abbas Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, rekao 
je: "Uzviseni je objavio: 'Elif-lam-mim. Misle li ljudi da ce biti os- 
tavljeni na mini ako kazu: f Mi vjerujemo!', i da u iskusenje nece 
biti dovedeni? A Mi smo u iskusenja dovodiH i one prije njih, da bi 
Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu. Zar 
misle oni koji zla djela rade da ce Nama umaci? - Lose prosuduju! 
Onaj ko se boji susreta s AUahom, pa, doci ce, sigurno, Dan obecani; 
a On sve cuje i sve zna! A onaj ko se bori — bori se samo za sebe, 
jer Allah sigurno moze bez svih svjetova biti. Onima koji yjeruju i 
dobra djela cine preci cemo, sigurno, preko hrdavih postupaka nji- 
hovih, i za ono sto su radili, doista, cemo ill najljepsom nagradom 
nagraditi. Mi smo svakog eovjeka zaduzili da bude dobar prema 
roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga 
ravnim smatras, o koine ti nista ne znas, onda ill ne slusaj. Meni 



3,13 Hadis br. 2.958. 



RIZNICAZNANJA / 157 

cete se vratiti, pa cu vas Ja o onome sto ste radili obavijestiti. One 
koji vjeraju i dobra djela cine sigurao eemo inedu one koji su dobri 
uvrstiti. Imaljudikojigovore: "VjerujemouAUaha 1 , a kad neki zbog 
Allalia bude na muke stavljen, on drzi da je ljudsko mucenje isto sto 
i AUabova kazna. A ako pobjeda dode od Gospodara tvoga, sigiirno 
ce oni reci: 'Bib: smo uz vas!' A zar Allali ne zna dobro ono sto je 11 
gnidima cijim? Allali dobro zna one koji vjeraju i dobro zna one koji 
sudvoHcni.'" 306 U drugom ajetu, Uzviseni je rekao: "Zarvimislite da 
cete uci u Dzennet, a jos niste iskusili ono sto su iskusili oni koji su 
prije vas bili i nestali? Njih su satirale nemastina i bolest, i toliko 
su bili uznemiravani da bi poslanik, i oni koji su s njini vjerovali 
iizviMvali: 'Kuda ce vec jednom Allaliova pomoc?!' Eto, Allaliova 
pomoc je zaista blizu!" 3 " 7 A nakon sto je u suri En-Nahl spomenuo 
odmetnika od vjere i onoga koji je primoran da zanijece vjerovanje: 
"Onoga koji zanijece AUaha, nakon sto je u Njega vjerovao, osini ako 
bude primoran, a srce mu ostane cvrsto u vjeri. . , " 30B Uzviseni kaze: 
"Gospodar ce tvoj oniina koji se isele, nakon sto su zlostavljani bili, 
pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, Gospodar tvoj ce im, 
posbje toga, doista, oprostiti i samilostanbiti." 309 

Kada nekom narodu dode poslanik, oni imaju jedan od dva izbora: 
da kazu: 'Tovjerovali smo!", ili da ne izgovore te rijeci, nego da nastave 
ciniti losa djela. Onoga koji kaze: "Povjerovao sam!" Allah Uzviseni stav- 
lja na iskusenje i ispit, kako bi se iskreni odvojili od onih koji to lazno za- 
govaraju. A oni koji ne kazu: 'Tovjerovali smo!" neka ne misle da mogu 
umaci Gospodaru Svemogucem, jer Njemu niko ne moze izmaci! 



1 Et-Ankebut, 1-11 
' El-Bekara, 214. 

'En-Nahl, 106. 
'En-Nahl, 110. 



1^8/ Ibn Kajjim el-Dr.evzijje 

Ovo je zakonitost koju je Allah uspostavio. On salje izaslanike Svoje 
Ijudima, ali ih ljudi u laz ugone i na niuke stavljaju, Uzviseni kaze: "Tako 
smo svakom vjeroyjesniku neprijatelje odredili, sejtane u vidu ljudi 
i dzinova. . ," 310 U suri Ez-Zarijat rekao je; "I tako je bilo, ni onima 
prije ovih nije dosao nijedan poslanik, a da liisu rekli: 'Caiobnjak 
je!', ili: 'Lud je!'" 3 " A u u drugom ajetu On kaze: "Tebi se nece reci 
nista sto vec liije receiio poslanicima prije tebe." : ' 12 

Onima koji povjeruju poslanicima, a.s., i pokore im se nevjernici 
ce pokazari svoje neptijateljstvo i stavljat ce ih na muke. Bit ce iskusani 
patnjama i bolom, ali ako ne povjeruju u poslanike, a.s., opet ce biti 
kaznjeni, ali mnogo bolnije i kroz cijelu vjecnost 

Svaka dusa mora okusiti bob bez obzira povjerovala ili ne, ali ce 
vjernik okusiti gorcinu bola samo na pocetku, a zarim ce na kraju 
dozivjeri uspjeh i uiitak, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. 






ZAKOM 1SKUSENJA 1 POSTOJANOST! NA ZEMLJI 

Pitao je neki covjek imama Es-Safija: "O Ebu Abdullah, sta je 
bolje za covjeka: da mu Allah dadne postojanost ili da bude stavljen 
na iskusenje?!" Na to mu imam Es-Safi odgovori: "Niko nece zadobiti 
postojanost prije nego sto bude Jskusan. Allah je doista iskusao Nuha, 
Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, s.a.v.s. Oni su strpljivo podnosili 
iskusenja, i tek onda Allah im je dao postojanost. Neka niko ne misli da 
se na dunjaluku zauvijek moze rijesid bola i patnje." 



31,1 El-Bn'am, 112. 
3,1 Ez-Zarijat, 52. 
m Fussikt, 43. 



RIZNICAZNANJA / 159 

KO RAM ALLA1I0V0C ZAMOLJSTVA N£ AIARI ZA SRDZBOM LJIWI 



Ovo je jedno od tcmeljnih pravila koje razborit covjek mora 
poznavati. Svako je u prilici da ga primijeni, jer je covjek po svojoj 
pnrodi drustveno bice, 1 neophodno je da zivi u zajedmci s drugim 
ljudima. A ljudi, opet, imaju zasebne volje 1 poglede, i trazi se od svakog 
pojedinca u drustvu da prihvad open volju i poglede tog drustva. U 
slucaju da to neko odbije prihvatiti, onda ga drustvo kaznjava i vrijeda. 
No, ako prihvad njihovu volju i poglede, onda ce opet bid izlozen bolu 
i neprilikama; nekada od drustva, a nekada od nekog drugog. 

Ako bi se covjek osvrnuo i promotrio svoje stanje i stanje drugih 
ljudi, zaista ce uvidjeri mnogo toga od ovoga o cerau govonmo. 
Spomenut cemo primjer onih koji odobravaju i cine nasilje i nemoral, 
da bi opravdali svoja djela, oni iznose lazi o vjeri Ui cak cine i sirk. 
Gni zapadaju u neke od onih grijeha koje je Allah Uzviseni spomenuo 
u ajetu: "Red: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i janii i potajiii, i 
grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da AUahu smatrate ravnim 
one za lcoje On nifcakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite 
onostoneznater^ 1 ^ Oni su poput ljudi u nekoj kuci, prostoru, skoli, 
selu, pogmnicnoj oblasd ill u gradu, a s njima ima i drugih koji ne rade 
njihova djela. Oni ne mogu radio sve te posasti osim uz dopust ovih 
drugih fli uz njihovo presucivanje i neodvracanje od tih hidavih djela. 
Oni od ovih drugih traze dopust fli sutnju, pa ako im ovi dopuste fli 
presute njihova nedjela oni su se spasfli njihova zla pri torn iskusenju. 

Ponekad oni koji cine nasilje i nemoral prevladaju nad onom drugom 
skupinom, te se nad njima uzdizu i kaznjavaju ih mnogo zesce nego sto 
su se ovi i pribojavali njihovog nasilja. To se moze usporediti s primjerom 
111 a-E'rat 33. 






160 / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

onih koji traie od nekoga da lazno posvjedod ili da zabludu i laz stavlja 
pod okrilje vjere, ili da s njima ucestvuje u nasilju i razvratu, pa ako ovaj taj 
poziv odbije, oni ga ugnjetavaju i nepnjateljski se prema njimu odnose. A u 
slucaju da im se odazove i pokori, tada jos vise ovladaju njime i jos mu vise 
nasilja nanosc, a u protivnom bude kaznjen od nekog drugog pored njih, 

Nasa je obaveza da postupimo onako kako se navodi u hadisu od 
Aise, r.a., koji je ona poslala u oporuci Muaviji, r.a., a hadis je prenesen 
kao njezine (mevkuj) i kao rijeci Poslanika, s.a.v.s., (me/fu), a u njemu 
stoji: "Ko udovolji Allahu izazivajuci time srdzhu Ijudi, Allah ce ga zastititi 
odljudskog pryefeora. " 3U U drugom predanju stoji: "... Allah ce njime biti 
zadovoljan i ucinit ce da i ljudi buduzadovoljni njime. A ko udovolji ljudima. 
a timerasrdiAllaha, niko ganemoze zastititi odAllaha. " 3lD U drugoj verzip 
ovog predanja stoji: ". . . onaj ko gaje hvalio pocet ce ga kuditi. " M 

Ovo se dogada onima koji podrzavaju vladare i predvodnike u 
njihovim iskvatenim ciljevima, kao i onima koji podrzavaju novatore, 
koji prizivaju znanje i privrzenost vjeri u svojim novotarijama. 

Ali oni koje je Allah upudo i na pravoj stazi ih osnazio odbijaju 
ciniti ono sto je zabranjeno, i strpljivo podnose nasilje i neprijateljstvo 
pokvarene skupine. Zbog takvog postupka oni ce zasluziti uspjeh 
na dunjaluku i na ahiretu. To se obisdnilo poslanicima i njihovim 
sljedbenicima u odnosu s njihovim neprijateljima. A tako su uspjeli 
i muhadziri u ovome ummetu i oni ucenjaci, poboznjaci, trgovci i 
predvodnici koji su bili stavljeni na kusnju. 

114 Et-Tirmizi, 2414 i El-Begavi u merm-predanju od Aise, r.a., ali u njihovom sencdu irm 
nepoznata osoba, zbog cega je prednnje obezvrijedio El-Iraki u djelu Tahrirl^it tbadisil-lhja, 366. 
Hadis je takoder zabiljezio Et-Tirmizi, 241 4 i Ibn El-Mubarek u djelu E^-Zubii. 200, ali kao 
mevkuf-predanje od Aise, r.a. A niz prenosilaca u ovum slucaju ispravan je. 

115 Ibn Hibban, 276 i El-Kudai u djelu Miisnukf-fibab, 499 i 500, u merfu-predanju od Aise, r.a., 
a niz prenosilaca dobar je. 

, "' Ibn Adijj u djelu El-Kamil, 5/1898 i El-Ukajli u djelu Ed-Duaja, 3/343 u mevkuf-predanju 
koje je ocjenjeno kao slabo. 



RIZNICA ZNANJA/16] 

BlSEWE VJERNIKA 

U nckini situadjarna I prilikama serijatski je dopusteno da vjernik 
pmalno pokaze svoje slaganje s nekirn grijehom, a u srcu je prodv 
■ Kao primjer mozemo uzeti onoga koji je prisiljen izjavid ili ucinid 
Qevjerstvo, a ima mnogo knjiga koje ovo pitanje opsirnije razmatraju. 
No, ovdje zelimo ukazati na cinjenicu da su iskusenja koja sa sobom 
nose i nepravdu prema drugim ljudima neizbjezna, a kamoli da se 
l'ek rijesi onog iskusenja koje samo njega licno pogada. 
Zbogtoga u Kur'anu nalazimo kako Uzviseni na vise mjesta govori 
ijc neminovno da ljudi budu iskusavani, a iskusenja mogu bid i u do- 
bru i u zlu. Covjek mora bid iskusan i onim sto mu donosi radost, a i 
i sto mu pricinjava bol Zbog toga covjek ima potrebu da bude od 
nib koji puno trpe i od onih koji mnogo AJJahu zahvaljuju. 

Uzviseni je rekao: "Sve sto je na Zemlji Mi smo kao iikras njoj 
srvorili da iskusaino ljude ko ce se od njihljepse vladati." 317 

U drugom ajetu Uzviseni je objavio: "I u dobru i 11 zlu proyjera- 
li smo Ui da bi se opametili." 318 
Takoder je rekao: "Od Mene ce vam uputa dolaziti, i onaj ko 
bude slijedio uputu Moju nece zalutati i nece nesretan biti. A onaj 
) okrene giavu od Knjige Moje, taj ce teskim zivotom zivjeti i na 
Sudnjem danu cemo ga slijepim oziviti." 319 

U sua Alu Imran On je rekao: "Zar mislite da eete uci u Dzennet, a da 
1 ne ukaze na one od vas koji se bore i na one koji su izdrzljivi? ! " iai 
Aprije togau sun El-Bekara, koja jegotovo u djelosri objavljenaprije 
are Alu 'Imran, On je rekao: "Zar vi mislite da cete uci u Dzennet, a 
jos niste iskusili ono sto su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? 

" El-Keht, 7. 

E'laf. 168. 
' I :i Ha, 123-124. 
"Alu Imran. 142. 



l6a / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

Njili su satirale nemastina i bolest, i toliko su bili uziiemiravani da 
bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: Kada ce vec 
jednom Allahova pomoc!?' Eto, Allaliova je pomoc zaista bbzuP" 

To je zato sto se ljudska dusa nece popraviti i ocistiti sve dok ne bude 
potresena iskusenjima. Ona je poput zlata koje se odvaja od drugib 
materija samo pod jarom kovackog mijeha. 

Ako je ljudska dusa neprosvijecena i sklona nepravdi, ona je kao takva 
izvor svakog zla i nedaca koje se dogadaju covjeku. Zlo doista covjeku 
dolazi samo od njega samoga. O tome je Svevisnji objavio: "Dobrokoje 
ti se dogodi od Allaba je, a nesrec'u koja te zadesi sam si zashizio." 1 

Uzviseru je rekao: "Zar - kad vas je snasla nevolja koju ste vi jijima 
dvostruko nanijeli, mozete reci: 'Otkud sad ovo?r Reci: To je od 
vas samih!'" 123 1 On je rekao: "Kakva vas god bijeda zadesi, to je zbog 
grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti." 324 Takoder je rekao: 
"To je zato sto Allah nece lisiti blagostaiija narod koine ga je podario- 
sve dokse on sainne proinijeni." 325 "Akad Allah hoce da jedan naiod 
kazni, niko to ne moze sprijeciti; osim Njega nema inn zastitnika." 1 

Allah Uzviseni u Kur'anu navodi kazne kojima je kaznjavao narode 
od Adema, a.s., pa do naseg vremena, naglasavajuci pri tome da su ti 
narodi bili nepravedni prema sebi. Oni su nanosili nepravdu, a nepravda 
nije njima nanosena. Takvo ponasanje priznaje otac i majka cijelog 
ljudskog roda, a Kur'an nam to prenosi: "'Gospodarunas', rekoseoni, 
'saini smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, 






™ E!-Bekara, 214. 
322 En-Nisa', 79. 
'-' Alulmran, 165. 
w Es-Sura, 30. 
525 El-EnFal, 53. 
Kf 'Er-Ra*d, 11. 



RIZNICAZNANJA/i63 
sigorno cemo bit! izgttbljeni.'" 3 " A Uzviseni u rijecima koje je uputio 
Ibhsu kaze: "Sigurno cu svima, tobom i oiiima koji se budu poveli 
za tobom, Dzeheimem napuniti! " 328 A Iblisa zapravo slijede sanio 
zabludjeli. Uzviseni je o tome prenio izjavu Iblisa: "Gospodaru moj\ 
rece, r zato sto si me u zabludu doveo, ja cu njima na Zemlji poroke 
lijepmi predsta^iti i potrudit cu se da ih sve zavedem, osim medu 
njima Tvojib robova iskrenih.'" 325 A Uzviseni je rekao: "Ti neces 
imati nikakve vlasti nad robovima Mojiin, osim nad onima koji te 
budu slijedili, od ouih zalutalih." 330 A zabluda, u arapskom e/-gaj/, 
jeste slijedenje strasti i hirova duse. 

O ovome svjedoce I velikani ummeta: Ebu Bekr, Oraer i Ibn 
Mesud, t-.a., koji su u svojim fetvama govonli: "O tome cu kazati svoje 
misljenje, pa ako bude ispravno, to je od Allaha, dok ako pogrijesim, to 
je od mene i od sejtana prokletoga, a Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., 
cisti su od toga!" 331 

U hadisi-kudsijju koji od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prenosi 
Ebu Zerr, r.a., stoji: "0 robovi Moji, to su samo rasa djela koja cu mm 
sabrati, a zatim ras spram njih nagraditi; pa home bude ukazano dohro, 
neka zahmljuje Alahu, a kome ono bude ushratmo, neka nikoga ne kori do 
samoga sebe! " i12 



K ~ El-E'raf; 23. 
' ,J ' Sa'd, 85, 
f El-Hidzr, 39-40. 
"■' El-Hidzr, 42. 

■ Ibn Abdulbetr u djdu Dfrm* tepmtiimi vc fadlibi, kao mualkk A ovo predanje prerms, 
Ka™ b. Muhwnmed u djelu fi/*^/» vtr-neMu M-mukaUidm. Pogkdaj Et-MbhMMr 
4/1 yj. * 

'"Muslim. 2.577. 



164./ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

GR1.JESE NJH10VI Mm KAKfl SB OftSTITI OH NJIII. TE C0S1JEDICE CRIJESENJA 

U pouzdanom hadisu navodi se; "Naji'redniji istigjarjeste da rob kaic: 
'Allahu moj, Ti si moj Gospodar. nema boga osim Tebe! Ti si me stvorio i ja 
sam Tvojrob. Ja ispunjavam svojzavjet i obavezu prema Tebi onoliko kolikoje 
u mogucnosti mojoj. Od Tebe trazim zastitu od zla koje sam ucinio. Priznajem 
Tvoje blagodati prema meni i priznajem svoje grijehe, zato mi oprosti jer 
grijehe ne maze niko oprostiti osim Tebe!' Ko izgovori ovaj istigfar ujutro, 
cvrsto vjemjuci u njega, i u torn danu umre, uci ce u Dzennet. A ko ga izgovori 
naveeer, cvrsto vjemjuci u njega, pa u toj noc'i umre, uci ce u Dzennet. " J 

U predanju od Ebu Bekra, r.a., koje od njega navodi Ebu Hurejra, 
r.a., 334 i Abdullah b. Amr, r.a., 335 a u kojem stoji da ga je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., poducio rijecima koje ee izgovarati ujutro, naveeer i kada legne 
u postelju: "Allahu moj. Stvaraoce nebesa i Zemlje, Poznavaoce tajnogijave, 
Gospodam i Vlasnice svake Stvari, svjedocim da nema dmgogboga osim Tebe! 
Tebi se utjeBem odzla samoga sebe, od zla sejtana i njegovognevjerstva. I Tebi se 
utjecem da sebi neku stetu ne nanesem Hi daje uzrokujem nekom muslimanu. " 
Izgovori ove rijeci kada osvanes, kada omrknes i kada poetes u postelju. 

VjerovjesnJk, s.a.v.s., govorio je u svojim hutbama: "Zahvalapripada 
Allahu ., od Njega pomoc trazimo i Njemu se kajemo. Njemu se utjecemo odzla 
samih nas i zla nasih losih postupaka. " ilb 

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 7° vas drzim za krajeve rase odjece da 
ne upadnete u vatru, ali se vi u nju strovaljujete kao sto leptirovi navaljupi na 
svjetlo." ? ' il On ih poredi s lepdrovima zbog njihovog neznanja i brzog 



111 l-Il-Buhari, 6.306. i 6323., 11 predanju od Seddada b, Evsa, ta. 

514 Et-Tajalisi, 2.5S2; Et-Tirmizi, 3.992; El-Buhari u djelu Haiku vf'alil-ibml, 138, u prtdaiiju od 

Ebu Hurejre, r.a. Sencd je liadisa dobar. 

sn Et-Tirmizi, 3.529; El-Buhari u EI-FJelmt-wttfreiiu, 1.204. i El-Bejhaki u Ed-Da'oalu, 30, u 

predanju od Abdullaha b. Amra, r.a., a scned je hadisa dobar. 

sm Muslim 868 u predanju od Ibn Abbas a, r.a. 

557 El-Buhari, 6.483., i Muslim, 2.284., u predanju od Ebu Hurejre, r.a. 



RIZNIGAZNANJA/165 

kretanja, jer su ieptirovi mail, nemaju znanja o tome da ih svjedost 
moze sprzid, a uz to brzo naiijecu na nju. 

U hadisu se navodi: "Primjerprevrtljivostisrcajestekaoprimjerperke 
bacenenapustuzemlju:™ U drugom hadisu stoji. "Srce je premie od 
kljucanja vode u vrcu, " 33y 

Nije nam nepoznato kako se perka laJiko prcvrcc na vjetru i]j kako 
kljuca voda u vrcu, a u slucaju prevtdjivosri ljudskog srca tu ulogu ima 
neznanje, d&/. \z tog razloga se kaie da je onaj ko se nekome P okori 
u zabludi, zaveden od onoga kome sc pokorava. Uzviseni je o faraomi 
kazao: "I on zavede narod svoj, pa mu se narod pokori." 340 

Uzviseiu je objavio: "A ti foudi strpljiv! Allahovo je obecax.j e , 
zaista, istina, i neka te nikako ne obmanu oni koji cvrsto ne 
vjeraju." M < Naime, slabaian i nestabilan covjeklahko mozepokleknuti 
i bid obmanut. A onaj koji cvrsto vjeruje kaze se da je wjekmu, sto 
zoaci da se iman rijecju i djelom ustalio u njegovom srcu, jer nekada se 
moze desid da znanje roba bude zadovoljavajuce 1 dobro, ali da njegova 
dusa bude slabasna i nestrpljiva prilikom udara iskusenja, pa se rob 
prevrne i odled poput perke. 



SRDZRA JE OD SEJTANA 

Hasan el-Basri veli: "Ako hoces pronaci onoga kome je data uputa, 
alimunedostajestxpljivost^khk o ces ga naci. Ako hoces pronaci onoga' 
jAh™d,4/408,419Ib n M ;1 dz a ,28 ; Ibn Eb, Asin, „ djdu Es-Smu, 227 1 228; EHfa™ u 

1*599, El-kada,, u fcte^, 1.371, u pr «hnj U od E]-Mikd,d, b. Esveda M a sened 
p tactlsa tspravan. 
Ml Ez-Zuhruf, 54. 
*' Er-Rum. 60. 



l66/ Ibn Kajjim el- Dievzijje 

kome je data strpljivost, aJi mu je uskracena uputa, \ njega ces lahko 
naci. All ako hoces pronaci onoga kome je data uputa i ko je strpljiv, 
to je onda tesko. A za takve je Uzviseni rekao: Tzmedu njih smo Mi 
vode odredivali i oiii su, odazivajuci se zapovijedi Nasoj, na Pravi 
put upucivali, jer su strpljivi bili i u dokaze nase cvrsto viei-ovali.' 34 
Iz tog se razloga dusa u svojim radnjama, srdzbi i unistavanju sebe i 
drugih, poredi s vatrom, Strasti duse su od vatre - usiljenosti i vreline, 
a i sejtan je stvoren od vatre." 

U SmminuF* se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Srdzba 
dolazi od sejtana. Sejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Pa kada 
se neki od vas rasrdi, neka se ahdesti." U drugom hadisu stoji: "Srdzba 
je vomica koja se pali u prsima sina Ademova. lax niste vidjeli uzarmost 
njegovih ociju i nabubrenost vratnih arterija?!"* 44 To je zapravo uzavrelost 
krvi u srcu radi osvete. U hadisu koji je ocijenjen kao muttefekun alejhi 
navodi se: "Zaista sejtan kola covjekovim tijelom poput krvi. " :!43 

U oba Sabiha navodi se da su se dvojica ljudi izgrdili u prisustvu 
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je jednog od njih spopala velika srdzba, 
te je Poslanik, s.a.v.s. 5 na to rekao. "Zaista poznajemjednurijec, kada bije 
ovaj izgovorio, nestalo hi ovo sto osjeca. Da samo haze-. 'Euzu billahi mines- 
sejtanir-radzim!' (Vtjecem seAllahu od sejtana prokletoga!')" m 

Uzviseni je rekao: "Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, 
pa ce ti dusmanin tvoj odjednom prism prijatelj postati. To mogu 
postici samo strpljivi; to mogu postici samo vrlo srecni. Akad sejtan 



■ u - Es-Scdida, 24. 

- w Ebu Davud, 4.784, El-Buhari u djelu Et-Taribttl-ktbir, 4/1 i 8; Ahmed, 4/226; Abdur-Rc;^ik, 

20289 i Et-Taberani u djelu RS-Mii'd^mtil-hbir, 17 torn, predanje br. 443, u predanju od Atijje 

es-Sa'dija. 

w Ovaj je had is slab, hafiz hadisa El-Iraki ocijenio ga je sL-ibim u djelu Tabridfui-lbja, 3.088. 

545 El-Buhari, 1.930., i Muslim, 2.175. u predanju od Safijje bini KujejJ, r.a. 

™ El-Buhari, 3.108., i Muslim, 2.610., u predanju od Sulejmana b. Sureda, r.a. 



RIZNtCAZNANJA / 167 

pokusa na zle misli navesti te, ti zatrazi utociste u AUaha, jer On, 
uistinu, sve cuje i zna sve!" 347 

Takoder jc Svevisnji rekao: "Ti sa svaldm - lijepo! I trazi da se 
mie dobra djela, a neznalica se Idoni! A ako te sejtan pokusa na zlo 
navesti, ti potrazi utociste u AUaha, On uistinu sve cuje i zna! *** 

A u diiigom ajetu, On je rekao: "Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro 
znamo «. om iznose, i reei: Tebi se ja, Gospodaru moj, obracam za 
zastitu od prividenja sejtansldli, i Tebi se, Gospodaru moj, obracam 
da me od njihova prisustva zastitis! , " 34<J 



JPUNIAK DVADESET I TRECl: 

JECANJE PRI SLUSAJVJU KUR'ANA 

Jecanje, u arapskom "sehka\ prilikom slusanja Kur'ana ima svoje 
:loge: 

prvi razlOg: da covjeku pnlikom slusanja Kur'ana bude ukazan polozaj 
itepcn koji on ne zasluzuje, pa ga to tazdrazi i smiri, i dovede u situa- 

ciju da zajeca. To je "sehkatu sevk", jecaj ceznje; 

Urugi razing: da se u toj prilici covjek prisjetigrijeha koje je nekada pocinio, 
1 straha , tuge zajeca. To je "sehkatu hasje", jecaj stohopostovanja; ' 
trefii razlDg: da se prilikom slusanja Kur'ana covjek prisjed neke svoje 

mahane koju ne moze izlijeciti, pa ga to nagne na jecanje. To je "sehkatu 

hazen", jecaj tugovanja; 

cetvrti razlog: da se covjek u stanju slusanja Kur'ana podsjeti na 

apsolutnu savrsenost Onoga Koga iskreno voli, ali pred sobom vidi 

atvoren put d o Njega, pa mu to uzrokuje jecaj zalosu i tuge; 
"" Fussiiet, 34-36. 
M El-E'raf, 199-200, 
9 EI-Mu'mmun, 96-58. 



1 68/ lb 11 Kajjiin el-Dzevzijje 

peti razlog: da je covjek potpuno zaboravio na Onoga Koga treba 
voljeti i On tnu je u potpunosti skriven, pa ga si us an je Kur'ana podsjeti 
na Njega. U torn stanju mu se ukaze Njegova Ijepota pred oeima, kapija 
do Njega otvorena, a put k Njemu jasan i prohodan, te covjek iz radosti 
i srece zajeca. 

U svakom slucaju, jecanje je snaga i jacina naviruceg osjecaja koji 
rijelo ne moze podnijed. Ali treba bid snazan pa tu snagu i jacinu 
naviruceg osjecaja prikrid i ne dopusdti da se manifestuje vani na djelu, 
nego ga usmjeriti da popravi stanje unutrasnjosti, jer ce tako duze trajati 
i bid efikasniji. Medutim, ako ga pusd da se manifestuje vani, njegov 
utjecaj bit ce slab i brzo ce ga nestati. 

Ovdje smo spominjali samo jecanje iskrenih i predanih robova s 
obzirom da se jecanje pojavljuje kod trojice: iskrenoga, dvolicnjaka i 
lopova. 



TRECE 
POGLAVLJE 




RIZNICAZNANJA / 171 



HADISU ALLAHOVOG 
POSLANIKA, S.A.V.S. 






IAK PR VI: 



MOST, JESTE U SRCU 



Ebu ed-Derda, r. a., rekao je: "Divan lijesan ijedenje razboritih! Kroz to 
sedobro vidiglupostrada i posta glupaka! Itnmdobra koji ucini bogobojami 
rob boljije od ibadeta velikogpoput brda koji cini obmanjeni rob!" 35(l 

Ovo su zlatne rijeci koje najbolje ukazuju kako su ashabi, r.a., 
dobro razumijevali vjeru i zbog cega su oni u svakom dobru ispred 
svih drugih generacija koje do laze 12a njih. 

I dobro znaj da rob na svom putovanju ka AUahu Uzvisenom iz 
jednog stepena u drugi, prelazi svojim srcem i ambicijom, a ne svojim 
tijelom i izgledom. 



;; " Ahmed h. Hanbel u djelu H^-Zuhil, 137-138. 



172/ Ibn Kajjim el-Dievzijje 

STVARNOST TAKVALUKA - BOKOBQJAZNOSTI 

Et-takva, bogobojaznost jeste u stvari bogobojaznost srca, a ne 
bogobojaznost tijela i organa. Uzviscni je rekao: "Eto toliko! Pa ko 
postiva AUahove propise — ziiak je cestita (bogobojazna) srca." sl 
Zatim, u nastavku sure, Uzvisenj veil: "Do Allaha nece doprijeti 
meso njiliovo i krv njihova, ali ce Mu stici iskreno ucinjena doLra 
djela (bogobojaznost) vasa." 332 A Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 
"Bogobojaznost je evo ovdje!", pokazavsi na grudi. 333 

Razuman i razborit rob svojom ispravnom odlukom, visokom 
ambicijom, nepokolebljtvoscu i s malo dobra prevali mnogo vise puta 
ka Allahu Uzvisenom od onoga koji ulaze mnogo truda i napora i 
zamara se na torn putu, ali ne posjeduje ona srcana djela. To je zato sto 
ljubav i cvrsta odluka za postizanjcm neccga otklanja tegobu i teret, te 
putovanje cini ugodnijim. 

AMMCIJA (111MU) I [SKRENA ZELJA (Mm)U POSTIZANJEM CILIA 

Napredovanje na putu ka Allahu i brze stizanje do cilja postize se 
visokom ambicijom, iskrenom teznjom i cvrstom odlukom. Onaj koji 
posjeduje ambiciju, i pored malo djela, daleko je u prcdnosti ispred 
onoga koji cini mnoga dobra djela, ali ne posjeduje ambiciju. Docim, 
ako se ovaj zadnji izjednaci u ambiciji i teznji s prvim, onda ce ga Qa 
putu ka Allahu preteci svojim djelima. 

Ovo temarika zahdjeva opsirnije pojasnjenje i elaboraciju jer su u 
njoj islam i ibsan izjednaceni. 



i5X m-HadSdz, 32. 
,i2 El-Hadzdz, 37. 
131 Muslim, 2.5(>4, u predanju od Ebu Hurejre, r.a. 



RIZNICA ZNANJA / 173 
IILOilAK Dili. 1,1: 

VJI'IKHjESNICKA UPIiTA NAJPOTPUNUA JE UPUTA 

Najpotpunija uputa jeste uputa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. On je 
ix potpunosri udovoljio svim uvjetima Islama i ihsana. On je, i pored 
svoje ljudske savrsenosti, ceznje za Allahom, i vec poznatim odnosom 
prerna Njemu Uzvisenom, stajao na nocnom namazw toliko da su mu 
stopala otjecala. Postio je mnogo da bi govonli: "Nikada i ne mrsi!" Bo- 
no se na Allah ovom putu. Druzio se sa svojim ashabima, r.a., i od njih 
se nije skrivao. J nije propustao neku nafilu ili ucenje dova u prilikama 
kada se one uce. A toliko je mnogo rih nafila koje je cinio i dova koje je 
ucio da to cjelokupna snaga ljudskogroda ne nioze podnijeti. 



OMVEZE ISLAM 

Allah Svevisnji naredio je Svojim robovima da izvrse prakticne 
obaveze islama u onoj vidljivoj i transparentnoj formi, a da stvar- 
nost imana, vjerovanja, prozive duhovno i srcem, osobno u svojoj 
unutxasnjosti. Ali kod Allaha ovo dvoje jedno bez drugoga nece bid 
prihvaceno, vec samo zajedno: islam i iman. 

U Musnsdu imama Ahmeda navodi se kao merfu-predanje da jc 
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Islam jeono sto sejamo manifestuje, a iman 
jeusrcu!" m 

Ni potpuna primjena islamskih obreda nece dovesti covjeka do 

stvarnosd unutar njeg vjerovanja srcem, imana, tj. takav islam na ahiretu 

med, 3/ 135; Ibn Ebu Sejba, u djelu Ei-Mmvmtf, 11/11, i u djelu Ei-Imm, ste 5; El-Bezzar, 
20. 1 Ibn Ebu Adiji u djelu FJ-Knmii, 5/1850, u predanju od Enesa, r.a. U scnedu hadisa nalazi se 
Ali b. Mesada, a on je okarakterisan kao iskren prenosilac, ali ponekad mijesa predanja. Zbog toga 
su oefci ocijenilt hadis kao slab, a neki kazali da je haseo, dobar. Ja naginjem misljenju da je dobac 

Imam Es-Subki u djelu Tabehat d-safiip tl-kubra za ovaj hadis kaze: "Ovo je dobar hadis." 




ly^,/ Ibn Kajjim el-Dzeviijje 

nece koristiti covjeku sve dok se uz njega ne pronade nesto od unutar- 

njeg vjcrovanja, odnosno imana. 

Isto tako, unutarnja ill stoma stvarnost vjcrovanja nece kotisti 
covjeku ako uz to ne izvrsava obrede islama. Takav iman nece koristiti 
covjeku ma koliki bio, makar sc srce i cijepalo od ljubavi ili straha, ako 
uz to ne slijedi izvrsavanje islamskih obreda, to covjeka nece spasiti od 
dzehennemske vatre. Ovo je kao i u slucaju da pak covjek izvrsava sve 
islamske obrede, ali u sustini toga ne postoji iman, cvrsto vjerovanje, to 
ga ne rnoze zastititi od dzehennemske vatre. 



VI1STH POTNiKA KA ALUM 

Ako sino razumjeli prethodnu cinjenicu, onda putnike ka Allahu 
mozemo podijeliti u dvije kategorije: 

prva kategorija: om koji svoje slobodno vrijeme, nakon izvrsenih farzo- 
va, trose na tjelesne nafile, dobrovoljne ibadete. To je njihova uobicajena 
praksai oni se ne osvrcu na ispunjenje srcanih, imanskih radnji i djela, na 
stepene i propise uvjerenja, s tim sto posjeduju osnove toga. No, njihova 
teznja i zelja samo su usmjerene na gomilanje dobrih djela; 

riruga kategorija: to su oni koji svoje slobodno vrijeme, poslije 
izvrsenih farzova i sunneta, trose na brigu o popravljanju stanja srea, na 
njihovom vezivanju iskljucivo za Allaha, usmjeravajucl sve misli i zelje 
srea ka Allahu Uzvisenom. Oni teziste svog robovanja Allahu stavljaju 
na aktivnosti srea; poput prociscavanja ljubavi prema Allahu, straha i 
nade od Njega, pouzdanja u Njega i predanja Njemu kd. Oni smattaju 
da je osjecaj u sreu, koji im Allah Uzviseni daje zbog njihovog ttuda, 
mnogo vredniji od mnost\'a tjelesnih dobrovoljnih ibadeta. Kada neki 
od njih osjed pribranost pred Allahom, i uz to mu se u sreu jos pojavi 



RIZNICAZNANJA/175 
i osjecaj ceznje i fjubavi prema Allahu, ili osjecaj ugodnosti zbog Alia- 
hove bUzine, ili osjecaj poniznosti j malenkosti; to ni u kojem slucaju, ni 
s am, ne bi mijenjao, osim da nasrupi vrijeme odaziva na neki Allahov 
imperativ, pa ako uspijc taj osjecaj zadrzati i dalje, to i cini, a ako ne 
moze, onda sc pokorno odaziva Allahovoj naredbi makar izgubio taj 
mili osjecaj. 



mjEDMSTNAFILi OUBROTOLJNIII IBADETA 

Medutim, ako u takvom stanju naviranja osjecaja dode vrijeme za 
neku nafilu, pohvalno dobrovoljno djclo, kako postupiti?! Ako bi se ta 
nafila uspjela izvrsiti bez prekidanja blazenog osjecaja, to je zaista naj- 
bolje, ali ako to situacija ne dopusta, onda se gleda koje je djelo vrednije 
i Allahu draze. Da li izvrsiti tu nafflu pa makar osjecaja i nestalo, kao 
da se odazove onome koji vapi za pomoc, da uputi izgubljenog, nesto 
spasi od propadanja, poslusa znanje koje ce mu koristiti za vjeru itd?! 

U ovom slucaju potrebno je dati prednost nafili koja je kodsnija i 
vrednija od blazenog osjecaja, i ako covjek dadne prednost nafili nad 
onim sto osjeda, i to uradi radi AUaha Uzvisenog, tadi priblizavanja 
Njemu i radi stjecanja Njegovog zadovoljst\^a, zaista ce mu Allah 
Uzviseni u nekoj drugoj prilici nadoknaditi taj osjecaj u kojem ce 
pronaci mnogo veci uzitak nego onaj koji je radi Allaha prekinuo. 

U slucaju da je osjecaj koji zbog ibadeta nalazi u svom sreu preci 
i vredniji od date nafile, onda je razumnije da covjek ne prekida taj 
osjecaj radi nafile, jer ce osjecaj za neko vrijeme nestati, a vrijeme i pri- 
lika za izvrsenje nafile ne mogu nestati. 

Ovakva pitanja zahtijevaju dobro razumijevanje i poznavanje puta 
koji vodi ka Allahu, kao i vrsta i stepena djela koja Njemu priblizavaj u, 



1^6 / Ibn Kajjiin el- Dievzijjc 

da bi se nekom djelu mogao dati prioritet nad nekim drugim djelom, i 
da bi se ibadetske radnje mogle tangirati. 

Sanio Allah Milostivi upucuje na to dobro, nema boga osim Njega 
i samo jc On Gospodar! 



0I10HAK TREU: 

0PI10ST UCESNIOMA li BITKI NA BEDRU 



Rijeci AJlahovog Posknika, s.a.v,s., Omeru, r.a.: "Astaznas, mozda 
je Allah pogledao ucesnike Bitke na Bedrupa kazao: 'Radite sta hocete, Ja 
sam vam sve oprostiol ? w355 ninogi nisu mogli razumjeti, jer njihovo 
formalno znacenje upucuje na dopustenost svakog djela, i na izbor 
cinjenja bilo kojeg djela od ucesnika u bitkil A to je nedopusteno. 

U vezi s tumacenjem ovog hadisa, jedna skupina kaze, a medu nji- 
ma je i Ibnul-Dzevzi: "Rijeci: 'Radite sta hocete. ..' ne odnose se na 
buducnost, nego na proslost, tj. sta god da ste prije ucinili, ja sam vam 
to oprostio." A na ovo ukazuju dvije stvari: 

prva: da se date rijeci odnose na buducnost, u hadisti bilo bi receno: 
"Ja cu vam oprostiti! 11 

druga: to bi bilo dopustenje za cinjenje grijeha, a takvo je nesto ap- 
surdno. 

Sustina ovog tuniacenja glasi: Ja sam vam ovom bitkom oprostio 
sve prijasnje grijehe! Medutim, ono je slabo iz d\ r a razloga: 

prvi razlog: zato sto rijeci: "Radite..." osporavaju takvo tumacenje, 
jer se takva glagolska konstrukcija odnosi na buduce vrijeme, a ne na 
proslo. Zatim rijeci: "... Ja sam vec oprostio!" ne podrazLtmijev:iju 
nuzno da rijeci: "Radite sta hocete.. ." odobravaju slobodno cinjenje 
M5 Et-Bwbari,4.890, i Muslim, 2.494, u predanju od Aiija b. Ehu T:iliba, r.a. 



RIZNICA ZNANJA / 177 

grijeha u buducnosti, a to je zato sto rijeci: "Ja sam varn vec oprostio!" 
ukazuju da ce oprost tek uslijedid kasnije. Ovakav nacin izrazavanja 
tstovijetan je sa kur'anskim, kao u rijecima Uzvisenog "AUahova je 
odredba dosla!"* 156 , tj, ona ce doci, ili: "I Gospodar je tvoj dosao!" 337 , 
tj. i Gospodar tvoj ce (na mjesto svidanja racuna) doci!; 

drug] razing: zato sto sam hadis osporava takvn tumacenje, jer je po- 
vod izricanja ovog hadisa bio slucaj Hadba, r.a., koji je spijunirao Vjero- 
vjesnika, s.a.v.s. 338 , i njegov se grijeh dogodio poslije Bitke na Bedru, a 
ne prije nje. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i Izrekao te rijeci i one 
se, bcz sumnje, odnose na Hadba, r.a. 

A ono sto ja smateam u vezi spomenutog hadisa, a Allah najbolje 
zna, da sc on odnosi na tu skupinu za koju Allah Uzviseni u Svom 
neogranicenom znanju poznaje da ce svi njcni pripadnici ostad postojani 
u vjeri i da ce s njom i umrijeti, ali ce ciniti neke grijehe koje cine i drugi 
ljudi, ali Svevisnji nece dopusdd da oni ustraju u rim grijesima, nego ce ih 
uputiti na iskreno pokajanje, trazenje oprosta i dobra djcla koja ce izbrisad 
pocinjene grijehe. I ova se odlika odnosi samo na njih, a ne i na druge 
ljude, jer im Uzviseni garantuje tu pocast, te su im stoga grijesi oprosteni. 

Nema nikakve zapreke da pocine neki grijeh iako se uz njih vezuje 
i razlog koji im brise te grijehe, kao sto im taj razlog, zbog kojeg ce im 
grijesi bid oprosteni, ne dopusta da zapostave serijatske obaveze, far- 
zove. Ako bismo rekli da im je oprost zagarantovan i bez kasnijeg kon- 
stantnog izvrsavanja serijatskih obaveza, onda vise ne bi imali potrebu 
za namazom, postom, zekatom, hadzom, borbom na Allahovom putu; 
a sto je nezamislivo. 



■"En-Nahf, 1- 
m [.■ I-Fcdir, 22. 

13 Kada je, bojeci se za neke od svojih rodaka u Meki, poslao pismenu poiuku Mekelijama da 
Allahov Postanik, s.a.v.s., sprema ?.a poliod na Meku. (op. prev.) 



]yo / tbn Kajjim el-Dieviijje 

U najpritvrdenije obaveze u islamu spada i pokajanje nakon 
ucinjenog grijeha, jer garancija AUahovog oprosta ne podtazumijeva 
zapostavljanje uzroka Njegovog oprosta. 

Slicno ovome jesu i rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Rob pocini grijeh 
pa kaie.: Moj Gospodam, pocinio sam grijeh. pa mi opmsti,!'. pa mu Allah op- 
msti- grijeh. Zatimprodeneko vrijeme, koliko Allah hoce, pa rob opet pocini dmgi, 
grijeh, te kaie-. 'Moj Gospodam, pocinio sam grijeh pa mi oprosti! ' I Allah mu op- 
msti i taj grijeh. ha togaprode neko mjeme, koliko Allah hoce, pa rob opet pocini 
nosi grijeh, te kaie: 'Moj Gospodam, pocinio sam grijeh pa mi opmsti!' Na to 
Allah Uzvis~eni kaie: 'Mojrob ma da ima Gospodam Kojiprasta grijehe i kaznjava 
zbog njih. Zaista samja oprostio mbu Mome, pa neka mdi sta hoce!'"™ 

Ova konstatacija rrije opcenita i ne znaci da Allah Svevisnji dopusta 
Svom robu da cini grijehe i zlodjela, nego ukazuje da ce On prastati 
grijehe sve dok se rob bude kajao. 

Ovaj rob ima poseban tretman, a to je garancija da ce mu 
Allah Uzviseni oprostiti grijehe, jer Uzviseni zna da on nece ustrajati 
u grijesenju, nego ce se nakon svakog grijeha pokajati, mada se ovo 
postupanje odnosi i na svakog drugog roba cije stanje bude istovjetno 
stanju roba spomenutog u hadisu, s dm sto je njemu zasigurno zagaran- 
tovan oprost kao i ucesnlcima Bitke na Bedru. 

Isd je slucaj i s onim ashabima, r.a., koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
obradovao Dzennetom ili ih obavijestio da im je Allah oprostio gri- 
jehe. Niko od njih, nlti neko drugi od ashaba, r.a., nije razumio da im 
se time odobrava cinjenje grijeha ili izostavljanje farzova. Naprotiv, 
oni su, nakon sto su datom garancijom bili obradovani, bili jos mar- 
Ijiviji u ibadetu, jos vise su strahovali i bojali se Allahove kaznc negoli 
prije tog radosnog nagovjestaja, kao u slucaju dcseterice obradovanih 
Dzennetom. 



EI-Buhari, 7.507, i Muslim, 2,758, u prcdanju od Ebu Hurqre, r.a. 



RIZNICA 2NANJA / 179 
Ebu Bekr es-Siddik, r.a., bio je konstantno u stanju straha i bojazni, 
kno 1 Omer b. el-Hattab, r,a.; jer su bili svjesni da radosni nagovjestaj o nji- 
hovom ulasku u Dzennet nije bezuvjetan, nego je uvjetovan odredenim 
uvjetima koje trebaju ispuniti, i na njima ustrajati do smrri, i neposto- 
janjem necega sto bi taj nagovjestaj moglo anulirati Niko od njih nije 
110 12 tog nagovjestaja da slobodno moze ciniti bilo kakva djela. 

ODUWAi; CETVBTI: 

LIJEPO I CASNO STJECANJE DUNJALUCKIII DOBAHA 



Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim rijecima: "BojteseAllaha i nalijep 
nacm stjecite dunjalucka dobra!" pravi spoj izmedu dunjalucke i ahiret- 
ske konsti za covjeka, jer se blagodati i uzici ahireta zasluzuju samo 
preko bogobojaznosd. 

Smirenost srca i djela, te rasterecenje od brjga, ceznje i pohlepe za 
dunjalukom, zadm oslobadanje od umora, patnje i muka u stjecanju 
dunjaluckih korisd; sve se to postize lijepim i casnim privredivanjem. 

Zbog toga, onaj ko se bude bojao AUaha Uzvisenog zasluzit ce 
blagodat i uzitak ahiretski, a ko na Jijep i castan nacln bude privredivao i 
stjecao dunjalucka dobra bit ce osloboden od brigai patnje na dunjaluku. 
1 Allah u svemu pornaze! 

"Dunjaluk sebi istinu -^bori. 
Kada bi bilo onib Jzo/i ce cuti: 
'Ko/iko sigumih u igvot unistih, 
I onib sto vfeimju, od blaga rastavib!'" 



l8o/ Ibn Kajjim el-Dzevzijjc 

ODLOMAK PET1: 

MORAL ALLAHOYOG POSLANIKA, S.A.V.S., 
I NJEGM 



AllahovPoslanik,s.a.v.s.,posjcdovaojenajvisistepenbogobojaznosti 
i bio je najljepseg morala. Bogobojaznost, et-takva, ureduje i popravlja 
odnos izmedu roba i njegovog Gospodara, a lijep moral ureduje i 
popravlja odnos izmedu covjeka i drugih ljudi. 

Bogobojaznost stoga covjeku donosi Allahovu ljubav, a lijep moral 
obavezuje ljude da zavole onoga ko ga posjeduje. 



0D1JMAK SLST1: 

SLIJEDENJE SL1NNETA, PRAKSE ALLAHOVOG POSLANIKA, S.A.V.S. 

Zdrav i Slobodan razum dolazi do zakljucka da je ono s cime je 
poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., istina koju prihvata razum i logika. 

Medutim, zaslijepljen i zaveden razum smatra da se vjera kosi s 
razumom, a Serijat s logikom. 



VRUEDNOST SLIJEDENJA SUNNETA 

Najbolji i najbiizi put koji vodi ka Allahu Uzvisenom jeste dosljedno 
slijedenje sunneta, pridrzavajuci se tog puta formalno i sustinski, a zatim 
stalno pokazivanje ovisnosti o Allahu i teznja stjecanjem Njegovog 
zadovoljstva rijecima i djelom. 

Niko od putnika ka Allahu Uzvisenom nije zasluzio Njegovo 
zadovoljstvo osim uz ova tri uvjeta, kao sto niko nije ni zastranio s 



RIZNICA ZNANJA /]8i 

Pravog puta i udaljio sc od Allaha Uzvisenog, osim uz izostavljanjc 
o\'oga ili nekog od ta tri uvjeta. 

KROZ SUPROTNOST! HASPOZNAJU SE STVARI 

Tri su temelja za kojc se vezuje sreca i uspjeh toba, a svaki od ta 
tri temelja ima svoja suprotnost. Pa ko izgubi neki temelj zapada u 
njegovu suprotnost 

Nasuprot tevhida, priznavanja Allahove jednoce, stoji sirk, 
pripisivanje Allah u druga. 

Nasuprot sunneta, prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., stoji noimta- 
rija, inoviranje vjerovanja i vjerskih propisa. 

Nasuprot pokornosti Allahu stoji grijesenje i neposluhost Njemu, 
Uzvisenom. 

A nasuprot ovoga troga stoji jedna stvar koja je oprecna sa svakim 
temdjom zasebno, a to je opustjelost srca od zelje za Allahom i onim sto 
je On pripremio za odane robove, i opustjelost srca od strahopostovanja 
prema Allahu i od straha od Njegove kazne. 



CETVRTO 
POGLAVLJE 







R1ZNICA ZNANJA/185 



METODOLOGIJI 
ISLAMSKOG PRAVA 




ODLMMk i'liYh 

ZAPOSTAVLJANJENAREDENOG 

VECI JE GRIJEH OD CINJENJA ZABRANjENOG 

Sehl b. Abdullah veli: "Zapostavljanje AJJahove naredbe, fatza, tezi 
je grijeh od krsenja neke zabrane; jer je Ademu bilo zabranjeno jesti 
plodove odredenog drveta, pa kada je to prekrsio, a zatim se poka- 
jao, Allah mu je oprostio, dok je Iblisu bilo naredeno da ucini naklon 
Ademu, pa to nije ucinio, i Allah mu to nije oprostio!" 

Ja kazem: Ovo je veliko i veoma vazno pitanje, tj. da je izostavljanje 
naredenog kod Allaha veci grijeh od krsenja zabranjeno g. To je tako iz 
vise razloga: 

prVO: zato sto je ta konstatacija potvrdena u kazivanju o Ademu, a.s., 
i Iblisu; 



lub / lbn Kajjim el- Dzevzijje 

drilgQ: zato sto se u vecini slucajeva prekrsaj zabranjenog cini iz 
s trash i nekog dusevnog poriva ili potrebe, dok je grijeh prouzrokovan 
izostavljanjem naredenog nastao iz oholosti i uzdizanja. U Dzennet 
nece uct onaj ko u svom srcu bude imao i koliko jedan trun oholosti 3 *", 
ali ce u Dzennet uci onaj ko umre kao musliman, makar pocinio blud 
ili ukrao 361 ; 

trece- zato sto je Allahu Uzvisenom draze Izvrsenje naredenog 
od ostavljanja zabranjenog, kako se navodi u mnogim serijatskim 
tekstovima, kao i u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Najdraze 
djelo Allahu Uzvisenom jeste obaviti namaz u njegovoprvo vrijeme!" 362 , ili u 
hadisu: "'Hocete li da va$ obavijestim. o vasem najboljem djelu i najcistijem 
kodAUaha, koje vas uzdize no najvise stepene ?! Onoje za vas bolje od susretd 
s neprijateljem, pa da vi njih udarate po sijama i oni ras. " Prisutni rekose: 
'Hocemo, o Allahov Poslanice!' Poslanik, s.a.v.s., rece: To je zikndlah, 
velicanje Allaha!'" m , ili u hadisu: "Znajte da je namaz jedno od vaMh 
najboljih djelal" 364 , kao i mnogim drugim tekstovima. 

Izostavljanje zabrana jeste djelo, ali se ono ogleda u sustezanju 
od necega, i zato je Uzviseni uvjetovao Svoju ljubav prema robu 
izvrsavanjem naredenog, kao u Njegovim rijecima; "AUalivolionekoji 
se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem cvrsti" 3 ' , ili 



M Kako se navodi u hadisu koji je zabiljezio Muslim, br. 91 i 148, u predanju od Abdullaha h. 

Mesuda, ta. 

*■' Kako se navodi u hadisu koji su zabiljezili El-Buhari, br. 5.388, i Muslim, br. 94, u predanju 

od Ebu Zerra, r.a. 

l " 2 El-Buhari, 1.782, i Muslim, 85, u predanju od Abdullaha b. Mesuda, r.a. 

'" Ahmed, 5/195; Et-Tirmizi, 3374; lbn Madza, 3.790, i El-Hakim, 1/496. Za hadis je kazao 

da je ispravan, a Ez-Zehcbi je njegovu ocjenu pot\ r rdio. Hadis su zabiljezili u predanju od 

Ebud-Derdna, r.a. 

*" Dio hadisa koji je zabiljezio Ahmed, 5/282; Ed-Datimi, 1 /1 68; Et-Taberant u djelu Ei-Kcbfr, 

1.444, i lbn Hibban, 1037, u predanju od Sevbana, r.a., a sened je hadisa dobar. 

*' 5 E 5 -Saff,4. 



fuzNlcAZNANJA/187 

u :ijctu: "A Allah voli one koji dobra djela cine" 3 " 1 ', ili u drugom ajetu: 
". . .i fcmdite pravedni; Allah, zaista pravediie voli!" 3( ~, ili u suri Alu 
lmran: "A Allah izdrzljive voli!" 36 " 

A u ajetima koji govore o zabranama najvise nailazimo na spomen 
o Liskracivanju Alkhove ljubavi onima koji cine neke grijehe, kao u 
rijecima Uzvisenog: "A Allah ne voli nered!", 369 ili: "Allah ne voli 
nikakve razmetljivce, hvalisavce'V 7 " ili: "Allah, doista, ne voh one 
koji zapodijevaju kavgu'V 71 ili: "Allah ne voli da se o zlu glasno go- 
vori, to moze samo onaj koine je ucinjena nepravda", 3 2 ili: "Allah, 
zaista, ne voli one koji se ohole i hvalisu" 373 i tome sUcno. 

Drugom prilikom Uzviseni obavjestava da On ne voli takva djela 
i da ih prezire, kao u Njegovim rijecima: "Sve je to ruzno, Gospodarn 
trome mrsko!" 374 , ili u ajetu: "To ce biti zato sto su ono sto izaziva 
Allahovu srdzbu shjedili, " 375 

\ku smo ovo razumjeli, onda trebamo znati da su djela koja Allah 
voli, sama po sebl svrha i cilj ljudskog djelovanja. Otuda Allah Uzviseni 
i ukazuje na ono sto ne voli i prezire, jer se rime izdvaja i razjasnjava sve 
ono sto On Svevisnji voli. Isto tako, Allah Svemoguci odredio je gri- 
jehe, nevjerstvo i razvrat, jer se na taj nacin, suprotnim sljjedom, izdvaja 
ono sto On voli, poput: dzihada, izabiranja sehida, ctnjenja tevbe od 
toba, ponizno obracanje Njemu, a kroz to dolazi do izrazaja Njegova 

Wl Alu lmran, 134, 
^Bl-Hudzurat, 9. 
m Alu lmran, 146. 
**> El-Bekara, 205. 
'"" El-Hadid, 23. 
n El-Bekara, 190. 
rj En-Nisa, 14b. 
3 En-Nisa, 36. 
M Hl-Isra,3B. 
'" ! Muhammed, 28. 



100 / Ibn Kajjim el - Dzevzijje 

pravednost, milost, gordost i velicina. Zatim uvezivanje prijateljstva 
radi Njega ill uspostavljanje neprijateljskih odnosa zbog Njega kao i 
mnoge druge stvari koje su rezultat i posljedica AlJahovog odredenja 
onoga sto On ne voli, a te su Mu stvari draze utoliko sto je povod zbog 
kojih se cine veci i jack 

Allah Svevisnji nije naglasio ono sto voli, kao sto je naglasio ono 
sto ne voli, jer bi naglasavanje onoga sto voli vodilo ka onome sto 
On Uzviseni ne voli i sto prezire, pa se iz toga moze zakljuciti da je 
izvrsavanje onoga sto Allah Uzviseni voli Njemu drazi postupak od 
ostavljanja onoga sto On prezite, Ovo ce pojasniti: 

cetvrti razlog: zbog toga sto je naredeno djelo svrha samome sebi, 
dok izostavljanje zabranjenog ima za svrhu samo da upotpuni neko 
naredeno djelo. Zabranjena stvar ili postupak jesu, zapravo, zabra- 
njeni zbog toga sto obezvrjeduju, narusavaju i oslabljuju djelo koje je 
naredeno. Primjer za to nalazimo u naznaci Uzvisenog kada govori 
o zabrani alkohola i kocke, jer ta dva losa djela ustvari odvracaju od 
namaza i slavijenja Allaha Uzvisenog. 3 ™ 

Ono sto je serijatski zabranjeno sprecava ili djelimicno otezava 
izvrsavanje serijatskih naredbi. Zabrane su izrecene zbog nekog drugog 
interesa nevezanog za same zabrane, dok su naredbe izrecene striktno 
zbog interesa vezanog za te naredbe. 

Ovo cemo dodatno razjasniti kroz: 

peti razing: zbog toga sto se naredbe izvrsavaju s ciljem ocuvanja i 
afirmacije snage imana, dok se zabrane ostavljaju kao preventiva od 
onoga sto bi moglo ugroziti snagu imana i usmjeriti je na stranputicu. 
Ocuvanje i afirmacija snage prece su preventive, jer snaga koliko god 
postaje veca, isto toliko ona i odbacuje po nju stetne tvari. A u slucaju 



1 ''' K,ako se navodi u 91 . njetu sure El-Maida. 



MZN[CAZNANJA/l89 
da snaga oslabi i klone, onda je lahko savladavaju te stetne tvari. Pre- 
ventiva ima za cilj da stiriri neku vrijednost, a nije cilj za sebe; tj. ona ima 
za cilj stidri razvoj, napredak i opstanak snage imana. 

Zbog toga kada god se snaga imana poveca i postane jaca, ona od 
sebe, srazmjerno svojoj jacini ill slabosri, odbacuje truhle i lose tvari i 
ne dopusta im da je savladaju. Ali kada snaga imana oslabi, onda je lose 
rwiri iahko napadaju i savladuju. Zato dobro razmisU o tome; 

Sesti razlog: zbog toga sto izvrsavanje serijatskih naredbi predstavlja 
zivoc srca, njegovu hranu, ukras, srecu, zadovoljstvo i uzitak, za razliku 
od ostavljanja zabrana koje same za sebe, bez izvrsavanja naredenog, 
nilta ne predstavljaju i srcu ne donose nikakvu radost Jer kada bi se 
covjek prosao svega sto je zabranjeno i to ne cinio, a uz to nije ispunio 
uvjete vjerovanja, imana, izvrsavanjem nauedenih djela, to mu nista ne 
bi koristilo na ahiretu, i zasluzio bi vjecnost u vatri. Ovo cemo dodatno 
pajasniti; 

Sedmi razlog: zbog toga sto onaj ko izvrsava serijatske naredbe, a 
; to krsi serijatske zabrane, on ce uspjed i bid spasen ako pretegnu 
njegova dobra djela, ili ce bid spasen nakon sto provede jedan period u 
d, i pravda bude udovoljena, jer su pretegnula njegova losa djela, no 
apet je uspio zbog toga sto je izvrsavao naredeno. Ali onaj ko ne izvrsi 
natedeno i ne krsi zabranjeno nece uspjed i bid spasen, jer je uspjeh 
zagarantovan samo onima koji izvrse serijatske naredbe, tj. koji ispune 
r jete tevbida, priznavanja Allah ove jednoce. 
U slucaju da neko prigovori: "Takav je rob zasluzio vjecnost u vatri 
zbog krsenja zabranjenog, a to je sirk, pripisivanje Allahu sudruga", na 
ovaj prigovor, odgovorit cemo: Za ahiretski ncuspjeh, odnosno vjecnost 
t Vatri dovoljno je da se izostavi serijatska naredba tevbida, priznavanja 
love jednoce, makar rob prakricno i ne pocinio sirk koji je stvarna 



1QO / Ibn Kajj im el- Dievzijje 

suptotnost tevhida. [er ako je srce opustjelo od vjerovanja, teubida, kao 
takvog na ahiretu ga iscekuje propast i neuspjeh, bez obzira robovalo ono 
nekome pored Allaha ili ne. U slucaju da rob izostavi naredbu tevhida, a 
uz to jos prekrsi i zabranu sirka, onda cc bid kaznjen zbog obje stvari. 

Ovo cemo jos bolje razumjeri kada sagledamo: 

OSmi razlDg: zbog toga sto se onaj ko bude pozvan da povjeruje u 
Allaha, pa na taj poziv odgovori: "J a to ne prihvatam, ali i ne poricem! 
Ne volim to, ali i ne mrzim! Ne robujem Allahu, ali ni nekom drugorn 
pored Njega!" smatra nevjernikom samini odbacivanjem i ostavljanjem 
onoga sto mu je naredeno, za razliku od onoga roba koji na poziv kaze: 
"ja vjerujem Allahovom Izaslaniku, volim ga i izvrsavam ono sto mi 
se od Boga nareduje, ali mi strast, moja priroda i hrijenje ne dopustaju 
da se okanim onoga sto mi Allah zabranjuje. I ja znam da mi to On 
zabtanjuje i znam da to On prezire, ali ja nemarn strpljivosti da odolim 
tome!" ovakav rob se ne smatra nevjernikom, i njegov slucaj nije kao 
slucaj onog prvoga. Ovaj je rob, u opcem smislu, pokoran Allah u, dok 
potpuno izostavljanje serijatskih naloga ni u kojem slucaju ne mozemo 
nazvari pokornoscu; 

dBVEti razlOg: zbog toga sto se pokornost u osno\d vezuje za naredena 
djela, a zabranjcna se djela uvjetno uvrstavaju pod termin pokornost. 
Pokorni je onaj koji izvrsi naredeno, a gresnik onaj koji to odbije. Allah 
Uzviseni veli: ". . .koji se onome sto im Allah zapovijedi nece opi- 
rati." 377 A Musa, a.s., rekao je bratu svome: "Sta te je sprijecilo kad si 
ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi posao? Zasto nisi naredenje 
moje poslusao?!" U torn kontekstu, Amr b, el-As, r.a., rekao je na smrt- 
noj postelji: "ja sam onaj kome si Ti naredbe obavezao, pa sam, eto, 
neposlusan bio. Ali svjedocim da nema boga osim Tebe!" 



Kr-Tnhnm, f>. 



RIZNICA ZNANJA / igi 
Pjesnik je rekao: 

"Naredih ti strogo, a/' ti se ogtijesi!" 
Cilj slanja posknika, a.s., jeste da se ljudi pokore Onome Koji ih je 
poslao, a pokornost se moze ostvariti jedino putera izvrsavanja Njegovih 
naredbi, dok je izbjegavanje i ostavljanje zabrana stvar koja upotpunjuje 
fevrasavanje naredbi. Zbog toga, ako se rob bude klonio zabrana, ali ne 
izvrsava ono sto mu je naredeno, ne moze se ubrojati u pokorne, nego je 
nepokoran, gresnik. Ali u suprotnoj situaciji, ako izvrsava naredbe a uz to 
krsi zabrane, on ce se uvrstiri u pokorne iako uz to nosi i epitet gresnika 
zbog zabrana koje je prekrsio. Ali se onaj koji samo ostavlja zabrane a ne 
izvrsava naredbe nikako ne moze nazvad pokornim; 

[ieseti razing: zbog toga sto je izvrsavanje naredbi pokornost, odnosno 
ibadet AUahu Uzvisenom, robovanje i upotpnnjavanje %fjere, zbog cega 
je covjek stvoren. Uzviseni je o tome objavio: "Ljude i dzinove stvorio 
sam sarno da Mi se pokoravaju!" 378 Uzviseni nas obavjestava da je ljude i 
dzinove stvorio radi ibadeta Njemu, i iz istog je razloga On ljudima slao 
izaslartike i dostavljao im poslanJce; da bi samo Njemu robovali. 

Ibadet ili robovanje jeste cilj zbog kojeg su ljudi stvoreni, a to nam 
govori da nisa stvoreni da bi samo izbjegavali i ostavljall ono sto je zab- 
ranjeno. Izbjegavanje iii ostavljanje necega nije ciljana radnja, pa zbog 
toga ono ne predstavlja neku vrijednost ili savrsenost, za razliku od 
izvrsavanja naredenog, koje je ciljana radnja, a njeno ostvarenjc ocekuje 
se i zahrijeva od roba. 
To ce nam razjasnid: 

JDdanaesti razlog: zbog toga sto se u zabrani zahtijeva necinjenje nekog 
djela, pa tako u izvrsenju zahtjeva zabrane ne postoji prakticna moguca 
radnja, a u naredbi se pak zahtijeva vrsenje nekog djela, te u izvrsenju 
r> Ez-Ztirijat, 56. 



1^2/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

tog zahtjeva zapravo postoji prakticna moguca radnja. Tako se narcclbc 
vezuju za prakticnu postojecu i mogucu racinju, a zabrane za nesto sto 
ne postoji, sto je van ljudske mogucnosti. Uzimajuci to u obzir, nesto 
sto ne postoji ne mozc predstavljati vrijednost osim ako je popraceno 
stvarnom postojecom radnjom, jet nepostojeca stvar nema svoju vri- 
jednost i ne predstavlja korist, osim ako je vezana za nesto sto pos- 
toji, a ta postojeca popratna stvar, opet, treba bid pozeljna i naredena. 
Iz ovoga zakljucujemo da je sustina zabrane opet vezana za naredbu. 
Naredba koja se indirektno zahtijeva kroz izrecenu zabranu jeste ust- 
vari ta postojeca prakticna stvar za koju od roba trazi da je ispuni. 
Ovo ce jos pojasniti i: 

dvanaesti railog: zbog toga sto su se ucenjaci razisli u misljenju 
pitanju zahtjeva kojeg rob treba da ispuni glede serijatskih zabrana, a tu 
postoje sljedeca misljenja: 

prvo misSjenJC: to je uzdrzavanje i sustezanje roba od cina definisanog 
u datoj zabrard, a cin sustezanja jeste prakticna postojeca radnja jer se 
feM/\serijatskopravna sposobnost) vezuje za prakticna i moguca djeia, 
dok je cisto nepostojanje van granica ljudske sposobnosti i mogucnosti. 
Ovo je stav vecine ucenjaka; 

drugo misljenje: Ebu Hasim el-Dzubbai 37 " i ncld drugi o ovom pitan- 
ju kazu: "To je necinjenje djela definisanog u zabrani. Zbog toga ce 
zahtjev zabrane biti udovoljen ako rob opcenito, ne ciljano, ne prak- 
tikuje radnju definisanu u zabrani, a da ne govorimo o tome ako jos uz 
to ima 1 cvrstu konstantou odluku da tu zabranu izbjegava i zaobilazi. 
Da se pak zahtjev zabrane odnosi na ciljano sustezanje od djela defin- 
isanog u zabrani, onda bi rob bio gresan u situaciji kada zaboravi na 
odluku o sustezanju od zabrane. U praksi ljudi jeste da hvale onu osobu 



Istafcnuti ptedstavnife mu'tezilijsfeog pravca u nknidu. 



RIZNICAZNANJA /jq3 
koja ne cini ruzno, makar ta osoba u podsvijesti i nemala namjeru sus- 
tezati se i izbjegavati ruzno." 

Ovo je jedno od dva misljenja kadije Ebu Bekra el-Bakillanija. Zbog 
ovog misljenja on je prihvatio tezu da necinjenje djela (ademul-fi!) ulazi u 
domcn mogucih ljudskih radnjj, pa se kao takvo uvrstava u ijudska djela 
2a koja ee odgovarati. On kaze: "Cilj zabrane jeste zadrzavanje statusa 
temeljnog necinjenja, a to je u domenu mogucih ljudskih radnji"; 

trece misljerjje: zahtjev zabrane jeste izvrsenje djela koje je suprotno 
onome koje je definisano u zabrani, jer je to prakticni moguca radnja 
i cilj Onoga Koji je nalozio zabranu. Zakonodavac je zabranio biud, 
zahtijevajuci cednost; zabranio je nasilje, zahdjevajuci pravednost; 
zabranio je laz, zahtijevajuci iskrenost. Na ovaj nacin mozemo pobro- 
jari sve zabrane. 

Kod predstavnika ovog misljenja, sustina je zabrane zahtjev za 
njenom suprotnoscu, te kroz ovo ukazuju da se zahtjev zabrane vezuje 
za izvrsavanje prakticnog cina koji se indirektno nareduje kroz formu 
zabrane. 

Nakon svega iznesenog, mozemo konstatovari da imamo dvije 
vrste zahtjeva: zahtjev koji ima zasebnu svrhu i cilj, a to su serijatske 
oaredbe, i zahtjev koji ima za cilj anuliranje onoga sto se suprotstavlja i 
kosi s onim sto je naredeno, a tu se uvrstavaju serijatske zabrane. 

Ako serijatskom obavezniku, mukelkfa, zahtjevi zabrana ne padnu 
na urn i dusa ga ne poziva na njihovo ispunjenje, nego je njegov odnos 
ptema zabranama izgraden na nacelu necinjenja, onda on zbog toga nece 
bid nagraden, za razuku od onoga koji je svjestan zahtjeva serijatskih 
zabrana i radi Allaha odbacuje i izbjegava cinjenje zabranjenog, jer je 
njegov postupak prakdcna stvarna 1 moguca radnja, a nagrada je vezana 
za prakdcna i stvarna djela, a ne za nepostojeci cin. Onaj ko iz fizicke 



1^4' '^n Kajjim el-Dievzijje 

sprijecenosti ostavi zabranjeno, ali ima cvrstu odluku da prekrsi zabranu, 
bit ce kaxnjen zbog cvrste odluke i nepokolebljive nakane da preksi 
zabranjeno, jer je vanjskim uzrokom bio sprijecen od prekrsaja, mada ce 
njegova kazna bid blaza od kazne stvarnog prekrsitelja zabranjenog. 

Ovo potvrduju mnogi serijatski tekstovi, a na manji broj tekstova 
koji to formalno ne podrzavaju necemo se ni osvrtati.™ 1 Uzviseni je 
rekao: "Pokazivali vi ono sto je u dusama vasim ili to krili AUah ce 
vas za to pitati; oprostit ce onome koine On hoce, a kaznit ce koga On 
hoce." 381 O onome koji prikriva i uskracuje svjedocenje On je rekao: 
"... srce ce njegovo biti gresno!" 382 Takoder je rekao: "... ali ce vas 
kazniti ako pod zaldetvoin nesto nainjemo ucinite!" j8j U drugom 
ajetu stoji. " . . .onoga Dana kada bndu ispitivane savjesti! 1 ' 384 A Alla- 
hov Poslanik, sa.v.s., u hadisu kaze: "Ako dvojica musliinana isucusablje 
jedanprotiv dmgoga, i ubica i ubijeni ce u vatru!" Ashabi, r.a., rekose: "Jas- 
no nam je za ubku, all zasto ubijeni?!" Poslanik, s.a.v.s., na to odgovori: 
"Jerjeionhtio ubitisvoga supamika!"^ U drugom hadisu navodi se: "... 
i covjek kojije kazao: "Da ija imam imetka kao taj i taj, postupao bih kao on!" 
Pa ce i ovome biti sudenopo namjeri, nijetu, i obojica nose istigrijeh. " 38<L 

Misljenje onih koji kazu da je zahtjev zabrane ispunjenje ili izvrsenje 
djela suprotnog od onoga koje je definisano u zabrani, nije tacno, jer se 
zahtjev zabrane odnosi na tri stvari; na ostavljanje zabranjenog, zatim 



3 "" Jer je broj tekstova koji potvrduju iznesenu tezu tako veliki da samu tezu preobrazavaju u 

pravilo. A oni tekstovi koji se kose s datom tezom, zapravo, odstupaju od ceze zbog odredenog 

pojedinacnog dogadaja ili povoda koji ti tekstovi tematski obraduju. 

161 El-Bekara, 284. 

182 El-Bekara, 283. 

M El-Bekara, 225. 

*" Et-Tarik, 9. 

385 El-Buhari, 31 i 6.875, i Muslim, 2.888, u predanju od Ebu Hurejre, r.a. 

™ Ahmed, 4/230 i 231; Ibn Madia, 4.428; Et-Tirmizi, 2.427; Et-Taberani udjeluHMfof%ww/- 

Mir, 22/285, i El-Bejheki, 4/189, u predanju od Kebse El-Enmarija. Sened je hadisa 

ispravan. 




RIZNICAZNANJA /195 

ispunjavanje djela suprotnog od onoga koje je zabranjeno i na pripremu 
svega onuga sto koristi i pomaze u izvrsenju zahtjeva zabranc. Tako 
svar ili djelo bez kojeg se ne moze ispuniti neki zahtjev ne potpada pod 
prvobitni zahtjev zabrane, bez obzira sto pod taj zahtjev potpada djelo 
suprotno od onoga na sto se odnosi zabrana i ono sto onemogucava 
njcgovo ispunjenje. 

Zabrane su izrecene kao prcventiva i pomocna sredstva u ostva- 
renju nekogcilja, a naredbe su Izrecene s namjerom njihovog prakticnog 
Qstvarivanja, jer one predstavljaju krajnje vrijcdnosti i cilj. 

A sto se tice stava i rijeci Ebu Hasima: "A u praksi ljudi jeste da 
hvale onu osobu koja ne cini ruzno, makar ta osoba u podsvijesti i 
nemala namjeru o sustezanju i izbjegavanju ruznog!", ako pod hvalom 
misli da ga ljudi ne kore zbog takvog ponasanja, jeste tacno, all ako 
misli da ga oni hvale, velicaju, vole i da na osnovu takvog ponasanja 
on zasluzuje nagradu, to je onda pogresno. Jer impotentnu osobu ljudi 
ne hvale zbog toga sto ne cini blud, niti nijemog sto ne zapada u grijeh 
ogovaranja i vrijedanja, vec je njihova pohvala usnijerena ka onome koji 
ima mogucnosti i povoda uciniti neki grijeh, ali se od njega susteze. 

Zatim, tu je stav kadije Ebu Bekra el-Bakiilanija, koji kaze da se 
zahtjev zabrane odnosi na temeljno necinjenje (ademul-fi'i), a to ulazi u 
domen mogucih ljudskih radnji, pa ako time misli na osobno sustezanje 
i sputavanje roba od cinjenja zabranjenog, onda je to tacno, ali ako 
time misli na opce i nacelno necinjenje i nenamjeravano izbjegavanje 
zabranjenog, onda je to pogresno. 

To ce nam pojasniti i sljeded razlog: 

tritiaesti razlog: zbog toga sto je narcdba necega, slijedom nuzne 
logike, a ne obligacionim zahtjevom, ustvari zabrana onoga sto je u 
suprotnosti s naredenim cinom. Smisao naredenog jeste izvrsenje 



I g6 / I bn Kajjira el-Dzevzijjc 

trazenog cina, ali ako naredba podrazumijeva i izbjegavanje i ostavljanje 
onoga sto je u suprotnosti s njom, onda cin ostavljanja nije radi sebe, 
nego zbog neceg drugog. 

Ovo je ispravan stav u vezi s pitanjem da li je naredba necega is- 
tovremeno i zabrana onoga sto mu je suprotno? 

To jeste zabrana na osnovu principa nuznosti, ali ona nije ciljana 
i namjeravana. Ista stvar desava se kada je u pitanju zabrana necega. 
Zahtjev zabrane ima za cilj da se prestane i prekine neka radnja, ali 
vrsenje suprotne radnje u odnosu na onu koja je definisana u zabrani 
dolazi uzgredno i kao nuzna posljedica. Zakonodavac zabranjuje ona 
djela koja se kose sa onim sto On nareduje, kako smo to vec raruje 
obrazlozili, pa kao da je u oba slucaja, i kod naredbi i kod zabrana, 
svrha i cilj, zaptavo, ono sto Zakonodavac nareduje Svojim robovima. 
Sustina ovog pitanja moze se zakljuciti konstatacijom da je 
obavezivanje necim, ustvari, obavezivanje radi izvrsenja i ispunjenja 
toga i svega onoga sto ta obaveza nuzno podrazumijeva, dok je zabrana 
necega zahtjev za ostavljanjem i izbjegavanjern necega i svega onoga 
sto ta zabrana podrazumijeva. A zajednicka stvar u oba slucaja jeste 
postojanje odredene radnje i njenogizbjegavanja, a to oboje predstavlja 
postojeci praktican cin; 

Cetrnaest! razlDg: zbog toga sto su naredbe i zabrane u zahtjevnom 
nacinu is to kao sto su potvrdni i odricni oblik u izjavnom nacinu. Poh- 
vala se ne moze izreci kroz odricni ili negacijski nacin, vec uz to mora 
id i potvrdni nacin, jer je negacija konstatacija da nesto ne postoji ili 
da nije prisutno, a u "tome nema nikakve pohvale nid savrsenstva, ali 
ako uz negaciju dode i potvrda, onda to predstavlja pohvalu, kao sto 
je negiranje zaborava, koje podrazumijeva apsolutno znanje, ili negi- 
ranje umora i teskoce, koje podrazumijeva apsolutnu snagu i moc, ili 







MZNICAZNANJA/lQ? 
negiranje sna i drijemeza, koje podrazumijeva apsolutnost zivota, svjes- 
nosti Ili budnosti, ili negiranje potomstva i druge, koje podrazumijeva ap- 
solutnu neovisnost, vlast i gospodarstvo, ili negiranje sudruga, zasdtnika 
i zagovornika bez Njegova dopustenja, sto podraznniijeva apsolutnu 
samostalnu upravu, vlast i Bozanstvenost; ili negiranje nepravde, koje 
podrazumijeva apsolutnu pravednost, ili negiranje mogucnosd da Ga 
neko vidi na dunjaluku, sto podtazumijeva apsolutnu velicinu. On je 
velicanstven da bi se mogao osjedlima spoznati, a i kada bi se mogao 
vidjeri, to bi ostao, jer cinjenica da Ga se ne moze vidjed sama po sebi 
ne predstavija pohvalu, kao sto je slucaj i s onim sto uopce ne postoji. 

Ako smo ovo razumjeli, onda ostavljanje onoga sto se trazi u zahtje\oi 
zabrane, ako uz to ne postoji i izvrsenje neke poft'rdne prakticne radnje, 
ne moze bid pohvalno zbog samog ostavljanja i izbjegavanja te swari, nid 
se na osnovu toga moze steci nagrada, kao sto ne rnozemo nekoga hvalid 
samo zbog toga sto su u njegovom opisu negiraju neke osobine; 

petnaesti razlOg: zbog toga sto Allah Uzviseni za izvrsenje neke 
naredbe nagraduje deset puta vise, all za ostavljanje neke zabrane 
nagrada nije udeseterostrucena, a to ukazuje da je izvrsavanje naredbi 
Allahu Uzvisenom draze od ostavljanja zabranjenog. A da je suprotno, 
onda bi nagrada za izbjegavanje zabranjenog bila deset puta uvecana, a 
nagrada sa ucinjeno dobro samo jedna ili bi bile izjednacene; 

Sesnaesti razlOg; cilj izricanja zabrana jeste izbjegavanje i iskorjenjiva- 
nje djela definisanih u zabranarna iz st\rarnog zivota, bez obzira da li rob 
to, s namjerom ili bez nje, izbjegavao, i bez obzira da ii toga bio svjestan 
ili ne. Cilj je da takvih djela ne bude u srvarnom zivotu. Medutim, u 
slucaju naredbi, cilj njihovog izricanja jeste izvrsavanje i cinjenje djela 
spomenutih u naredbama u prakricnom 1 stvarnom zivotu s namjerom 
pdblizavanja i pokoravanja Allahu Svevisnjem. 



icj8/ Ibn Kajjim el-Dzevzij jc 

Tajna ovog pitanja krije se u cinjenici da je Allahu Uzvisenom diaze 
izvrsenje onoga sto je trazio da se izvrsi, nego nepostojanje onoga sto je 
zahtijevao da se ne pojavi u stvarnosti. Neizvrsenje onoga sto je trazio 
da sc izvrsi, Njemu je omrazenije od postojanja onoga sto je trazio da 
se ne pojavi. Njegova ljubav prema onome sto je trazio da se izvrsi veca 
je od Njegovog prezira prema onome sto je trazio da se ne pojavi. 
Ovo ce pojasnid i sljedeca tacka: 

sedartinaesti razlogi zbog toga sto je izvrsenje naredenog pomoc robu 
pri izvrsenju naredbe, zatim nagrada i sve pohvale i uzdizanja stepena koji 
slijede uz to, sve je to izraz Allahove rnilosti, dok su cinjenje onoga sto 
je Allah zabranio, zatim kazna i sve pogrde i ponizenja koja slijede uz to 
izraz Allahove srdzbe, a Njegova je milost pretekla i nadvladala Njegova 
sidzbu. 383 Sve sto potpada pod Njegovu milost, to prerice i nadvladava ono 
sto potpada pod Njegovu srdzbu. Allah je Svevisnji konstantno milostiv, 
i milost je od nuznih osobina Njegovog Bica, poput Njegovog znanja, 
mod, vida, sluha, dobrocinstva i drugih osobina, tako da je nemoguce 
da to bude drukcije, za razliku od Njegove srdzbe, jer ta osobina nije od 
nuznih osobina Njegovog Bica. Nemoguce je da On stalno, bez prestanka, 
bude srdit. Njegovi izaslanici, oni koji Ga najbolje poznaju, kazivat ce na 
Sudnjem danu: "Moj se Gospodar, zaista, danas tako mnogo rasrdio kao 
nikada do sada, i nikada se poslije ovog Dana nece tako rasrditi!" 388 

Allahova je milost obuhvatila sve stvoreno, ali Njegova srdzba nije 
tako opisana. On, Uzviseni, stavio je Sebi u obavezu da bude milostiv, ali 
nije se obavezao da bude i srdit. On Svojim znanjem i miloscu obuhvata 
sva stvorenja, ali nije kazao da i Svojom srdzbom i kaznom sve obuhvata. 



,B " Kako se navodi u hadlsuna koje su zabiljezili El-Buhari, 3.194, i Muslim, 2.751, u predanju 
od Ebu Hurejre, r.a. 

WB Dio hadisa koji i>ovori u zagovomisrvu na Sudnjem danu, prenosi Ebu Hurejre, na., a 
zabiljezili su ga El-Buhari, 3. 102, i Muslim, 193. 









RIZNICAZNANJA /199 

Allahova Milost, i sve sto slijedi uz nju, pretckk je Njegovu srdzbu, 
njene tragove i ono sto slijedi uz nju. Cinjenje djela koje je uzrokovano 
Njegovom miloscu Njemu je draze od onog djela koje je rezuitat steaha 
od Njegove srdzbe. 

Zbog toga je Allahu draza milost negoli kaznjavanje, a prastanje 
Mu je draze od odmazde. Prisustvo onoga sto On voli Njemu je draze 
od izbjegavanja i ostavljanja onoga sto On prezire. Ako u izbjegavnnju 
onoga sto prezire, kao nuzna posljedica, bude izbjegnuto i ono sto On 
voli, tada On narocko prezire izostavljanje tih Njemu dragih posljedica, 
kao sto prezire cinjenje samib zabranjenih uzroka; 

OSamnaeSti razlOg: zbog toga sto se posljedice koje se pojave nakon 
ptekrsaja zabrane lakse i brze brisu onim sto Allah voli od brisanja i 
nestanka posljedica i tragova dobrog djela zbog cinjenja onoga sto Allah 
ne voli. Allahov prezir brzo nestane. Nekada to bude zbog Njegovog 
oprosta 1 samilosti, nekada zbog pokajanja roba, nekada zbog ucinjenog 
dobrog djela, nekada zbog pretrpljene nedace i iskusenja, nekada zbog 
zagovornistva i dove itd. Dobra djela brisu losa, i kada bi losa djela roba 
kolicinski dosegla do neba, a zatim se taj rob pokajao i zatrazio oprosta 
od Allaha, On bi mu ih oprostio. Kada bi rob susreo Allaha Uzvisenog 
s teretom losih djela velicine Zemlje, ali ne pripisujuci Mu sudruga, 
Allah bi ga s tollko oprosta docekao. Allah Svevisnji oprasta grijehe 
makar i veliki bill, i to Mu ne predstavlja teret. On uz najmanji trud roba 
i iskreno pokajanje brise njegove grijehe i posljedice i tragove dh gri- 
jeha. To cini iz razloga sto On, Uzviseni, voli pokajanje roba, njegovu 
pokornost i potvrdivanje tevhida. To ukazuje da su Allahu Svevisnjem 
te stvari najdraze i da ih prihvata sa zadovoljsh r om. 
Ovo ce pojasniti i sljedeci razlog 



200 / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

devetnaesti razlog: zbog toga sto je Uzviseni odredio i ogranicio 0110 
sto ne voli i sto prezire s ciljem da robovi izvrsavaju Njegove naredbe 
koje On voli. Allah se vise obraduje pokajanju Svoga roba nego sto se 
obraduje onaj koji nade izgubljeno, ill osoba koja nije mogla imati di- 
jete, pa joj ga Allah podari, ib' zedni koji pronade vodu. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., naveo je ptimjer za Allahovu radost zbog 
pokajanja Njegovog roba, i zaista nema boljeg primjera koji bi docarao 
velicinu te radosti. 389 

Uzrok te radosti jeste pokajanje, koje se ubraja u ono sto je 
Allah Svevisnji naredio. On je odredio i definisao grijeh zbog toga sto 
on dovodi do pokajanja koje izaziva tako veliku radost Uzvisenog. I 
Njemu je cin pokajanja drazi od nepostojanja razloga za pokajanje, a 
pokajanje je nemoguce predociti bez postojanja razloga za pokajanje, a 
to je grijeh. Ovo potvrduje cinjenicu da je postojanje onoga sto Allah 
voli Njemu draze od izostavljanja onoga sto On prezire. 

To ne znaci da je svako djelo koje je Allahu drago Njemu draze od 
izostavljanja onoga sto On prezire, pa da kazemo da su dva rekata duha- 
namaza Njemu draza od izostavljanja i izbjegavanja ubistva muslimana. 
Izvrsavanje narederuh djeia, opcenito, Allahu Uzvisenom draze je od 
izostavljanja onoga sto je On zabranio, isto kao sto se daje prednost 
muskarcima nad zenama, ili ljudskoj vrsti nad melekima. Vrijednost se 
odnosi na skupinu, rod ili vrstu, a ne na sve jedinke ponaosob. 

Ta radost zbog pokajanja roba, kojoj ne slici nijedna druga radost, 
upucuje da je to naredeno djelo, pokajanje, Allahu draze od izostav- 
ljanja zabranjenog djela s kojim ne bi bilo ni pokajanja niti onoga sto 
ono ima za posljedicu. 




WI Alitor aludira na hadis u kojem stoji: "Allah se doista obraduje pokajanju Svoga roba visenegdi 
6ovjek koji je izgubio st'ojajahalicu up us ti Fiji. paje. nakon Stoje izgubio svaku nadu, pronade!" 



RIZNICAZNANJA /201 

Ako bi neko prigovorio: "Radost zbog pokajanja jeste tolika jer 
to znaci ostavljanje i izbjegavanje zabranjenog djela, pa je tako radost 
uzrokovana ostavljanjem, a ne cinjenjcm nckog djela", odgovorit cemo: S 
tim se necemo sloziti, jer nacelno ostavljanje grijeha ne uzrokuje ovoliku 
radost, cak ni nagradu ni pohvalu. A pokajanje se ne moze posmatrati 
kao ostavljanje ili izbjegavanje, iako je ostavljanje grijeha njegova nuzna 
posljedica. Ono je postojeca radnja koja obuhvata povratak, pribjega- 
vanje Allahu ipokoravanje samo Njemu.Jedna od nuznih posljedica toga 
jeste ostavljanje onoga sto je zabranjeno. Zato je Uzviseni re kao: " . . .da 
od Gospodara svoga oprosta trazite, a zatim se pokajete!" 39 " 

Pokajanje znaci povratak od onoga sto Allah Uzviseni prezire ka 
onome sto On voli, pa prema tome pokajanje ne predstavlja samo ostav- 
ljanje i napustanje grijeha. Zbog toga onaj ko samo ostavi i napusti neki 
grijeh, a ne vrati se Allahu, nije se ni pokajao, jer je pokajanje ostavljanje 
grijeha, povratak Allahu i iskreno prepustanje Njemu Uzvisenom, a ne 
samo puko napustanje grijeha; 

dvadeseti razlog: zbog toga sto kada rob propusti i ne izvrsi neku 
naredbu, onda je propustio i izgubio smisao onoga sto ga okrepljuje 
i odrzava u zivotu, jer je Uzviseni kazao: "0 vjemici, odazoviie se 
Allahu i Poslaniku kad od vas zatrazi da cinite ono sto ee vam zivot 
osigurati." 391 A u drugom ajetu, On je rekao: "Zarje onaj kojije bio 
u zabludi, a koine smo Mi dali zivot i svjetlo pomocu kojeg se medu 
ljudima krece kao onaj kojije u tminania iz kojili ne izlazi?!" 392 O 
nevjernicima Allah je objavio: "Onisumrtvi, nemaju zivota! " m , a u 

drugoj suri stoji: "Tinemozes mrtve dozvati!" 394 

"" Hud, 3. 
Wl El-Enfal, 24. 
» El-En'am, 122. 
"'En-Nahl, 21. 
m En-Neml, 80. 



"XO% / lbn Kajjim el-Dievzijje 

A sto se tice zabranjcnih stvari, ako se cine, one mogu donijeri 
samo bolest, a zivot i s bolescu opet je bolji od smrti i mrtvik. 

Ako bi neko kazao: "A sta je s nekim zabranjenim djelima koja 
uzrokuju propast, kao sto je sirk, pripisivanje AJlahu sudruga?", odgovorit 
cerao: Propast je uzrokovana izostavljanjem priznavanja i potvrdivanja 
AUahove jednoce, tevhida, koji robu donosi i osigurava zivot. Pa kada 
je tevhid izostao iz prakse roba, u torn je on dozivio propast. Propast je 
uslijedila samo kao posljedica izostavljanja djeia koje je naredeno. 

Ovo je dvadcset i prvi razlog u vezi pitanja o kojem raspravljamo, a 
on glasi da izostavljanje nekih naredenih djela uzrokuje vjecnu propast i 
nesrecu roba, a to nije slucaj s djelima koja je Allah Uzviseni zabranio; 

dvadeset i drugi razlog: zbng toga sto izvrsavanje naredenih djela, ako 
su izvrsavana s iskrenoscu radi Allaha i po uzoru na praksu Njegovog 
Poslanika, s.a.v.s., roba trebaju odvradti od cinjenja onoga sto je Allah 
zabtanio, jer je Uzviseni rekao: "Obavljanje namaza doista odvraca 
od ruznog i razvarata!" 395 , dok ostavljanje i izbjegavanje cinjenja 
zabranjenih djela ne potice roba na cinjenje naredenih djela, niti to 
uopce podrazumijeva; 

dvadeset i treci razlog: zbog toga sto su djela koja Allah Uzviseni voli 
vezana za Njegove osobine, sifate, dok su djela koja On prezire od 
onoga sto je zabranio vezana za ono sto Allah srvara. 

Ovo je veoma prerizna i osjedjiva razkka, te je potrebno da je do- 
datno pojasnimo, 

Zabranjena djela jesu olicenje zla i vode ka zlu, a naredena su djela 
olicenje dobra i vode ka dobru. Svako je dobro od Allaha i u Njegovim 
rukama, a nijedno zlo se ne moze Njemu pripisati 3M , niti se zlo uvrstava 

™ El-Ankebur, 45, 

™Na ovo ukazuje hadis Allahovog Poslaaika, s.a.v.s., u kojem stoji: "Zlo nije od Tebe!" Hadis 

je isptavan, a zabiljezio ga je Muslim, br. 77, u predanju od Alije, r.a. 



RIZNICAZNANIA/ao3 

u Njegove osobine, imena 111 djela. A sto se rice prisusrva zla u onome 
ito je Allah stvorio, to je zlo samo u odnosu prema robu, ali u odnosu 
prema Allahu to nije zlo. Krsenje onoga sto je Allah zabranio u krajnjoj 
konsekvenci donosi zlo samo robu, ali u odnosu prema Allahu to nije 
zlo. Medutim, u siruaciji kada neka narcdba bude izostavljena, onda 
dobro koje je sadrzano u njoj bude propusteno, a slijedi i nastaje zlo 
kno nuzna posljedica i suprotnost datom dobru. Sto je neko dobro 
draze Allahu Uzvisenom, time njegovo izostavljanje predstavlja i do- 
nosi vece zlo, kao sto je, recimo, izostavljanje vjerovanja ill priznavanja 
Allahove jednoce, tevhida. 

Sustina svega izlozenog sadrzana je u cinjenici da Allah Uzviseni 
voli da se izvrsava ono sto je naredio, a prezire cinjenje onoga sto je 
zabranio, ali Mu je draze cinjenje onoga sto voli nego izostavljanje 
onoga sto prezire, a izostavljanje onoga sto voli Njemu je mrze od 
cinjenja onoga sto u osnovi prezire. 

A Allah Uzviseni, opet, najbolje zna! 






PETO 
POGLAVLJE 




RIZNICAZNANJA/307 



ZNANJU I UCENJACIMA 




LOJIAK PIIVI: 



VRIJEDNOSTI ZMAMJA I VJEROVANJA 



Najbolje sto su duse privrijedile, srca u sebi pohranila, a robovi 
ie stekli ugled i velicinu na dunjaluku i abiretu, jesu znanje i vje- 

ije, iman. Zbog toga je Uzviseni ove dvije vrijednosd i spomenuo 
zajedno u ajetu: "Areci ce cmi kojima je dato znanje i yjerovanje:- Vi 
ste ostali, prema Allahovoj odredbi, sve do Danaprozrvljenja!" 357 A 
u drugom ajetu, Uzviseni je rekao; "...i Allah ce na visoke stepene uz- 
dignuti one medu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. " 3,s 

Takvi robovi predstavljaju najodabraniju skupinu medu svim stvore- 
ajima, oni su njihova srcika i pripremljeni su za visoke stepene i pozicije. 

Medutim, vecina ljudi grijesi u nazivanju i poimanju znanja i vje- 
rovanja kao dvije vrijednosd kojc njihovom imaocu do nose srecu i 

1 " Er-Rum, SG. 
'El-Miidiadela, 11. 



?Oo / Ibn Kajjim el-Dievzijje 

napredak. Svaka skupina koja se po necemu razlikuje od druge smatra da 
zapravo ona posjeduje pravo znanje i vjerovanje kojima se stjece vjecna 
sreca. Ali ustvari nije tako, jet u vecini slucajeva te skupine ne posjeduju 
pravo vjerovanje koje garantuje vjecnu srecu, niti znanje koje osigurava 
ugled i napredak. Nasuprot tome, oni su sebi zaprijecili put stjecanja 
pravog znanja 1 vjerovanja s kojima dolazi AUahov Poslanik, s.a.v,s., 
pozivajucl k tome cijelo covjecanstvo. A upravo se toga pridrzavao 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, r.a., poslije njegove smrti, kao 
i one prve generacije koje su uslijcdilc odmah iza njih. 



1 



RAZLIKA IZMEDU STVARNOG ZNAMIA I ISPRAZNOG TEORETISAfUA 

Svaka skupina smatra da posjeduje pravo znanje, i zbog toga se 
raduj e: "Aoni su se u pi tan j ima vj ere svoje podijelili na skupine, svaka 
stranka radosna oiiini sto ispovijeda. 1 ' 395 Najvise cirne se spomermte 
skupine have jeste, ustvari, samo teoretisanje, prepricavanje misljenja 
i nagadanje, dok je stvarno znanje, kako kaze Hammad b. Jezid, iznad 
toga. On veli: «Pkao sam Ejjuba: 'Da ii se danas ljudi vise bave znanjem 
nego prije?!' A on na to odgovori: 'Danas ima vise govora, a prije je bilo 
vise znanja!'» 

Ovaj vrsni znalac pravi razliku izmedu stvarnog znanja i pukog 
tcorerisanja. Danas imamo mnostvo knjiga, puno teorerisanja, tasprava 
racionalnih pretpostavki, a stvarno je znanje podalje od svega toga. 
Znanje je u onome sto je donio AUahov Poslanik, s.a.v.s., od Gospodara 
Uzvisenog. U Kur'anu je objavljeno: 'Aoniniakojisestobomonjemu 
budu raspravljali, posto si vee pravu istinu (znanje) saznao...'* 400 a na 
drugom mjestu stoji: "A ako bi se ti poveo za zeljama njiliovim, nakon 



""' El-Mu'minun, 53. 

M " Alu Imnin, 6i. 



KIZNICA ZNANJA/209 

manjakoje ti dolazi..," 4 " 1 I Uzviseni pojasnjava da s Objavom dolazi 
znanje: "Allah svjedoci da je istina ono sto ti objavljuje, objavljuje 
0110 sto jedini On zna! "* n 

Odmicanjem vremena mnogi ljudi su se udaJjili od ovog znanja i 
prihvatili su bezvrijedna misljenja i isprazne ideje bio znanje. Zatim su, 
ulazuci velike napore i troseci vrijeme, o tome napisali i knjige. Listove 
su napunili tintom, a srca crnilom zablude, i mnogi od njih, nakon toga, 
povikali su: «U Kur'anu i sunnetu nema nikakva znanja! I kur'anski 
ajeti nemaju snagu neoborivog cinjenicnog dokaza na osnovu kojeg se 
uspostavljaju sudovi i znanje.» Sejtan je medu njlma tazglasio ovu tvrdnju, 
pa su je zatim losi prenosili jos gorima, a srca su ostala ogoijena od imana 
i znanja bas kao sto se zmija ogoli od svoje kosuljice ili djelo od odjece. 

Kazivali su prijatelji kako su upoznali neke ucenike i sljedbenike 
gore spomenutih kvaziucenjaka. Vidjeli su da se zanose izucavanjem 
odredenih djela, a o Kur'anu nista ne znaju, pa su im govorili: «Da ste 
makar Kur'an prije izucili, to je najprece!» A oni su odgovarali: «Zar u 
Kur'anu ima nekog znanja?!» 

Cuo sam neke predvodnike takvih kako govore da ne slusaju 
hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s., radi stjecanja znanja, nego zbog 
Hagoslova, jer su ranije generadje iscrpile sve sto se rnoglo iscrpiti iz 
toga, pa su nas toga oslobodili, i oni siijede i prihvataju ono do cega su 
ovi dosli i kako su razumjeli. 

Bez sumnje da je onaj cije je znanje i shvatanje na ovakvoj razini 

poput pjesnika koji kaze: 

«Oni su odsjeli u Meki, 

U plemenu Berw Hasima, 

A.ja upusioj dolim, 

EI-Batbi dakkail" 

*" El-Beksira, 120, 
n:! En-Nisa\166. 






210 / Ibn JCajjim cl-Dzevzijje 

Jednom prilikom mi je moj ucitelj'"' 3 o njima rekao: "Obisli su 
predstavnike svih pravaca i skoli, a na kraju nista vrijedno nisu imali." 
Dovoljno nam je kao dokaz njihove neupucenosti da stanje u kojem 
senalaze:rasprave,prcpirkc,kontradiktornostinjihovihmisljenjaiurrdnji 
itd., necemo naci kod onih koji znanjc uzimaju iz Objave. Uzviseni o 
tome kaze: "Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u 
njeinu nasli mnoge protivrjecnosti! "" 4 Ovo nam dokazuje da ono 
sto dolazi od Allaha ne moze bid u oprecnosti, a ono sto se kosi i 
protivrjeci nije od Njega, Uzvisenog. Pa kako mogu razne ideje, pusta 
misljenja i ljudska nagadanja bid ideologija ili uvjercnje na osnovti kojih 
ce se prosudivati Allahov govor i Uputa Njegovog Poslanika, s.a.v.s.?! 
Slavljen neka si, moj Gospodaru, ovo je, zaista, velika potrora! 
Znanje o kojem su ashabi Allahovog Poslanika, s,a.v.s., govorili 
i medusobno ga sirili nije ono znanje o kojem pricaju i nagadaju te 
razjedinjene skupine, o cemu nas obavjestava El-Hakim 4 " 5 , a prilikom 
izlaganja biografije Ebu Abdullaha el-Buharija, on kaze: «Kada bi se sastaU 
diugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., podsjecali bi jedni druge na Knjigu 
njihovog Gospodara i sunnet njihovog Poslanika, s.a.v.s., i o tome bi pricali. 
Ni o cemu nisu prosudivali na osnovu licnog misljenja ili analogije. 
Doista je pjesnik lijepo rekao: 

«Znanje je pram: 'A.llabje rekao!', 'Poslanik velil', 

'Asbabi tvrde!' - i greske nemo! 

Dok ^tianje nije da gluposiu svojom, 

Podr^js miUjenje a lima nekog 

A-ko j hadisom to skladno nijel 



" n Ebul- Abbas ibn Tejmijja. 

4,14 En-Nisa', 82. 

"'"' Zove se Abdullah, a uraro je 405. god. po H, Njegtiva biogrnhja navodi st u djelu et-Sijak S 

taribi Ntjsabut, str 15-17, od autora Abdul-Gafira El-Farisija. 



Hi (la osporis osobine Bo^ije, 
Kako Mti ne bi slicnost i^ticao, 
Hi xa sfi'orenjem Njega poredio.» 



RIZNICAZNANJA /211 



OIII.DUAK DHKI: 



Najveca ambicija u trazenju znanja jeste izucavanje Allahove knjige 
isunneta Njegovog Foslanika, s.a.v.s., zatim razumijevanje onoga sto je 
Allah objavio i upoznavanje propisa Njegove vjere. 

A najbezvrednija je ambicija traziti i izucavati nestvarna 1 iznimna 
pir.inja kojima se Objava uopce ne bavi, ili pak ulaganje truda u 
saznavanju razilazenja ucenjaka i njihovih stavova, bez namjere da se 
nauci i sazna ono sto je ispravno u vezi s dm. 

Rijetko se desi da takva osoba ima neke koristi od onoga sto je 
naucila. 

Najveca pak i najbolja ambicija u vezi s opcom ljudskom teznjom 
i zeljom jeste ulaganje truda u stjecanju Allahove ljubavi i ispunjenje 
Njegove zelje u onome sto trazi od Svojih robova. 

Najbezvrednija ambicija covjeka, s obzirom na njegovu opcu teznju 
i zelju jeste, da njegova ambicija bude vezana za prohtjeve duse i onoga 
sto on zeli od Allaha. Ovakva osoba obozava Allaha da bi postigla ono 
dunjalucko ccmu tezi, a ne da bi udovoljila onome sto Allah trazi od 
njega. 

Prva osoba tezi ka Allahu i trudi se da udovolji onome sto Allah 
od nje trazi. 

Druga osoba samo trazi od Allaha, zapostavljajuci ono sto Allah 
zahtijeva od nje. 



213 / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

0IIUI1IAK TUltl: 

VRSTE ZNANOSTI 



Znanje je prenosenje saznanja o predmetu izucavanja u unutarnju 
spoznaju, dok jc primjena znanja ili ljudsko djelovanje, prenosenje, 
ili ispoljavanje unutarnjih spoznaja u vanjsku praksa. Ako ono sto je 
memortsano u unutarnjoj spoznaji bude sukiadno onome sto je u real- 
no j stvarnosti, to je onda Ispravno i pravo znanje. Cesto sc u unutarnjoj 
spoznaji nadu saznanja koja nemaju svoju osnovanost u pojavnoj stvar- 
nosti, a onaj koji ih nosi u svojoj unutarnjoj spoznaji misli da posjeduje 
znanje, no u bid je to samo iluzija bez stvarnog postojanja. 



VRSTE ZNANJA 

Vecina je ljudskog znanja iz reda irealnih saznanja, a ono znanje 
koje je sukiadno realnoj stvarnosti dijelimo na dvije vrste. 

Prva vrsta jeste znanje cijim se stjecanjem usavrsava ljudska dusa 
i ponasanje, a to je znanje o Allah u, Njegovim imenima i osobinama, 
Njegovim djelima, poslanicima, propisima koje objavljuje itd. 

Druga vrsta jeste ono znanje cijim stjecanjem ljudska dusa ne napreduje, 
niti ono utjece na ponasanje. To je svako znanje cije nepoznavanje covjcku 
ne donosi stetu, a njegovo poznavanje ne pribavlja korist. 

Vjerovjesnik, s.a.v.s., trazio je da ga Allah Uzviseni sacuva i zastiti od 

znanja koje ne koristi. 4 " 6 Takav polozaj imaju mnoge moderne znanosti, 

cije nepoznavanje nimalo ne steti covjeku, kao sto je poznavanje 

astronomije, narocito poznavanje najmanjih detalja tog znanja, polozaja 

svemitskih tijela, njihove velicine, broja nebeskih tijela itd. Hi poznavanje 

vrsta planina. njihovog sastava. povrsina i sllcno. 
""' Pogledaj predanje koje je zabiljezio iraam Muslim, hadis br. 2.72Z 



RfZNICA ZNANJA /2l3 

YHUEDNOST ZNANJA AIJEItl SB VRIJEDNOSCU ONOGA STO IZUCAVA 

Vrijednost nekog znanja mjeri se vrijednoscu onoga sto izucava 
i potrebom ljudi za torn naukom. Na osnovu toga, znanje o AlJahu i 
unome sto se vezuje za to znanje na ljestvici vrijednosti daleko je iznad 
svakog drugog znanja. 

A sto se tice mahane znanja, ona se ogled a u tome da neko znanje 
ne bude podudarno i u skladu s onim sto Allah Uzviseni zeli 1 voli. 
Ponekad je razlog tome u samom znanju, zbog njegove neosnovanosti 
1 hrdavosri, a nekada zbog pokvarenosd namjere onoga koji posjeduje 
odrcdeno znanje. 

Neosnovanost znanja po kojem se postupa moze bid n dva slucaja: 
da covjeknosiuvjerenje da jepostupanjepo odredenom znanju serijatski 
utemeljeno i drago Allahu, a u stvarnosd to nije tako. A drugi slucaj 
jeste da covjek smatra da ga postupanje po nekom znanju priblizava 
Allahu Uzvisenom bez obzira sto to znanje nije serijatski utemeljeno i 
propisano, ill makar i nepoznavao da li je to znanje utemeljeno ili nije. 

Pokvarenost namjere jeste u tome da covjek koji posjeduje odredeno 
znanje svojim znanjem ne tezi za stjecanjem Allahovog zadovoljstva i 
srece na ahiretu, nego mu je namjera da dm znanjem stjece dunjalucke 
koristi i pokazuje se pred ljudima. 



NEKE HAIIANE ZNANJA I NJEGOVOG P1UKTIK0VANJA 

To sto smo prethodno spomenuli predstavlja dvije velike mahane 
vezane za posjedovanje znanja i prakdcnu primjenu datog znanja, a one 
se ne mogu savladad nicim drugim osim putem upoznavanja i usvajanja 
onoga o cemu govori Allahov Poslanik, s.a.v.s., u vezi sa znanjem i 
spoznajom, te u vezi sa zeljom i namjerom za stjecanjem Allahovog 
zadovoljstva i srece na ahiretu. Kada fob zapostavi tu spoznaju i izgubi 



314/ lb" Kajjim el-Dzevzijje 

tu namjeru i zelju, neminovno je da kao posljedica toga uslijedi propast 

njegovih djela i bezvrijednost njegovog znanja. 

Iman i cvrsto uvjerenje donose ispravnost namjere i htijenja, a 
cvrsto uvjerenje i ispravna namjera polucuju iman i osnazuju ga. 

Kroz to se moze sagledad odstupanje vecine Ijudi od imana, 
cvrstag i ispravnog vjerovanja, jer oni ne posjeduju ispravnu spoznaju, 
niti Ispravnu namjeru. 



UPOTPUNJENI [MAN 

Iman se ne moze upotpunio drugacije oslm preko crpljenja 
spoznaje iz vjerovjesnicke luce znanja, oslobadajuci namjeru i htijenje 
od svih natruha strasri i teznje za ovodunjaluckim ukrasima, U takvom 
postupku, spoznaja i znanje roba bit ce s izvora Objave, a njegovo hti- 
jenje i cilj samo Allah Uzviseni i dobro na ahirem. 

Ko tako postupi nosit ce najvrednije znanje i cinit ce najbolja 
djela. Bit ce od prcdvodnika, imama koji po Allah ovoj odredbi upucuju 
ljude na dobro, i od nasljednika, hallfa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u 
njegovom ummetu. 



OBIOMAK foTVRTI: 

kCenjak se treba plasiti dhjaimkih ZAMK1 

I ZANESENOSTI DUNJALUKOM 

Svaki ucenjak koji zavoli dunjaluk i dadne mu prednost nad ahi- 
retom, mora u svojim fetvama, presudama i prenosenju znanja iznijeti 
neistinu o AUahu Uzvisenom, jer mnogi prop! si Allahove, dz.s., vjere 
ne pokiapaju se s prohtjevima i zeljama ljudi, a narocito sa zeljama 
vlastodrzaca koji slijepo slijede svoje strasti. Takvi ne mogu ostvariti 



RIZNICAZNANJA / %l$ 

svoje zelje i udovoljiri svojim prohtjevima osim uz krsenje i odbacivanjc 

Allahovih propisa i odmetanjem od Njega. 

Ako se desi da ucenjak i vladar zbog svoj jh strasd vole predvodnistvo 

i vlast, om ne mogu ostvariti svoje zelje osim da odbace Istinu, a narocito 

ako im se isprijeci kakva sumnja. Tada se sumnja sjedinjuje sa strascu, a 

nagoni duse uzavru, te sc pravda zamece, a lice istine prekriva. 

U slucaju da istina bude jasna i da se ne moze dovesd u pitanje 

iznoscnjem neke sumnje ili dileme, onda oni svjesno krse i sukobe se s 

istinora, govoreci: <dmamo izlaz u pokajanju!» 

O takvima i njima slicnim, Uzviseni je rekao: "Anjih smijeiiise 

zli potomci, koji molitvu napustise i za pozudama podose." 4 7 A 
u drugora ajetu Uzviseni je za njih kazao: "I poslije njUi ostala su 
pokoljenja koja su Knjigu napustila i koja su kupila mrvice ovoga 
prolaznoga svijeta, i govorila: 'Bit ce nam oprosteno!' A ako bi im 
opet dopalo saka tako nesto, opet bi to cinili, Zar od njili iiije uzet 
za\jet u Knjizi, a oni citaju ono sto je u njoj, da ce o Allaliu samo 
istinu govoriti. Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha klone; 
opametitese!" 408 

Uzviseni obznanjuje da su oni uzimali ono sto je manje vrijedno, i 
pored znanja o tome da im je to zabranjeno, te su govorili: <(To ce nam 
bid oprosteno!» A da im se ukaze prilika da ucine isti takav grijeh, oni se 
ne bi ustrucavali i sustezali. Oni su usttajni u takvom ponasanju i to ih 
navodi da daju izjave za koje i sami znaju da su pogresne i bezvrijedne. 

A sto se dee bogobojaznih, oni znaju da je za njih ahiretski zivot 
bolji i vredniji od ovodunjaluckog zivota. Zato ih vlast i pozuda ne 
mogu naves d da dadnu prednost dunjaluku nad aliiretom. Da bi se 



* IT Metjem, 59. 
•"El-E'raf, 169. 



2,1b/ tbn Kajjim el- Dzevzijje 

zastitili od takve posasti, oni dosljedno slijede Kur'an i sunnet AUahovog 
Poslanlka, s.a.v.s., potpomazu se namazom i strpljivoscu, i trezveno 
razmisljaju o prohznosti i bezvrijednosti dunjaiuka, i skorom nastanku 
vjecnog ahiretskog zivota. 

Ali, ona druga skupina, pored cinjenja grijeha, mora u vjeru 
uvesti mnoge novo tad je, spajajuci time dvije lose stvari; jer slijedenje 
strasti i pozuda zasljcpljuju vid srca, pa ono ne prepoznaje sunnet od 
novotarije, ili cak sve vidi naopako: novotariju smatra sunnetom, a 
sunnet novotarijom! 

Ovo je bolest ucenjaka kada se predaju dunjaluku, pocnu teziti 
za polozajem i udovoljavanjem strasti i pozuda. O njima je Uzviseni 
objavio: "I kaM im vijest o onome kome smo dokaze Nase dali, aii 
koji se od njili udaljio pa ga sejtaii dostigao, i on je zalutao. Ada smo 
htjeli, mogii smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijeiu priklonio 
i za svojom strascu krenuo. Njegov je slucaj kao slucaj psa: ako ga 
potjeras, on isplazena jezika dahee, a ako ga se okanis, on opet 
dance!" 4119 Ovo je primjer pokvarenog ucenjaka koji radi suprotno 
onome sto je naucio. Razmisli samo o brojnosti pogrda i ponlzenja 
kojima se opisuje u ajetu; 

prvO: da je zapao u zabludu nakon sto mu je dato znanje, i svjesno, 
a ne iz neznanja, izabrao nevjerstvo nad imanom; 

drugO: da je odbacio vjerovanje tako agresivno da ne postoji nada 
da ce mu se nekada vratiti, jer je on od sebe odbacio Allahove dokaze 
poput zmije koja odbacuje svoju kosuljicu. Medurim, da je bar dio 
AUahovih dokaza dopirao do njega, on ih ne bi tako odbacio; 

trece: da ga je sejtan dosdgao, savladao i ulovio kao plijen. Zbog 
toga je Uzviseni i rekao: "... pa ga sejtan dostigao", a nije kazao: 



*" El-E'nif, 175-176. 



RIZNICA ZNANJA /317 

"'.. slijedio", jer je prvi izraz leksieki mnogo upecatljiviji s obzirom da 
znaci: dostici i sustici nekoga; 

CetvrtO: da je od zalutalih, gavin, iako je prije toga bio upucen. A rijec 
"el-gajj" oznacava zapadanje u zabludu u vezi sa znanjem i zbog krive 
namjere. Ovaj se izraz vise koristi za zabludu u prakticnim djelima, dok 
se izraz "ed-daial" koristi za ideolosku i naucnu zabludu. Ako se ova dva 
izraza spomenu zajedno, tada svaki od njih ukazuje na svoje specificno 
znacenje, aii ako se spominju zasebno, onda svaki od spomenutih izraza 
podrazumijeva drugi koji nije spomenut; 

pBtO: da ga Allah Uzviseni nije htio uzdici zbog znanja koje 
posjeduje, pa je to znanje bilo razlog njegove propasd, jer znanjem nije 
bio uzdignut, pa mu se ono vratiio kao lose. Da nije bio ucen, to bi za 
njega bilo bolje i blaze bi bio kaznjen; 

sestO: da Allah Uzviseni razotkriva njegove lose i bezvrijedne 
namjere 1 ambicije, jer je takav uccnjak dao prednost bezvrijednom i 
prolaznom nad vrednijim i vjecnim; 

sedmO: da njegov izbor bezvrednijeg nije posljedica nagovora 
duse i udovoljavanja njenim prohtje^dma, vec zbog teznje njegovog 
cjelokupnog bica za zivotom na Zemlji; 

OSfFlO: da je odbacio Allahovu uputu, a odazvao se pozivu svojih 
strasti. Njegove su mu strasd vodilja i ono sto dosljedno siijedi; 

devetO: Allah Uzviseni poredi ga sa psom (keib), a pas je najpoznadja 
zivotinja po samoljublju, skrtosd i pohiepi, pa se zbog toga u arapskom 
jeziku izraz "kelb" koristi i za onoga koji pohlepno i bez dostojanst\fa 
zuii za necim; 

tlesetO: Allah Uzviseni je pohlepu takvog ucenjaka za dunjalukom, 
njegovu nestrpljivost pred dunjaluckim izazovima, zelju za stjecanjem 
dunjaluckih dobara i tugu za njihovim pomanjkanjem igubitkom nazvao 
psccim dahtanjem. Pas dahce kada ga gone i tjeraju, a i kada od njega 



310 / Ibn Kajjim el - Djsevzijje 

odsutanu. Isti je slucaj i sa ucenjakom zaslijepljenim dunjalukom. Ako 
ga neko opomene i posavjetuje, on i pored toga dahce za dunjalukom, 
a ako ga ostavi po strani i okani ga se, on opet, poput psa, dahce! 

Ibn Kutejba je rekao: "Svako stvorenje stenje ili dahce zbog gladi 
ili zecti, osim psa. On dahce i u mud i u bkgostanju, kada je zedan i kad 
je napojen. Allah Uzviseni poredi ox r og nevjernika s psom; ako bude 
opomenut, on opet u zabludi sdja, a i ako bude ostavljen, opet je samo u 
zabludi. Zaista je poput psa koji dahce i kad ga gone i kad ga se produ.""" 11 

Allah Uzviseni pokvarenog ucenjaka nije usporedio s bilo kojlm 
psom, nego s onim koji dahce, sto ukazuje na dodatnu pogrdnost i 
obezvredivanje. 



POBOfoUAKU NEMLICI I OCeNJAKU RAZVRATMKU 

Ovo prediodno ukazuje na stanje ucenjaka koji daje prednost 
dunjaluku nad ahiretom. A sto se tice poboznjaka neznalice, njegova 
je mahana sto zapostavlja znanje i izucavanje propisa vjere, te sto u 
praktikovanju vjere kod njega preovladava masta, osjecaj duse, intuicija 
i ono cemu ga srce poziva, Sufjan b. Ujejna i drugi govorili su: "Pazite 
da vas ne zavede ucenjak razvratnik ill poboznjak neznalica, jer oni su 
uzrok svake zablude: poboznjak svojim neznanjem odvraca od znanja i 
onoga na sta znanje poziva, dok ucenjak svojom nemoralnoscu poziva 
na grijesenje." 

O ovoj drugoj skupini Allah Uzviseni navodi primjer u Kur'anu. 
On je rekao: "Slicni su sejtanu kada kazu coyjeku: 'Budinevjernik!', 
pa kad on postane nevjerrtik, on onda rekne: r Ti se meiie vise ne 
tices, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim! Obojicu ill 



Tt'riiu itmSkHil-Ktir'an, str. 369. 



KIZNICAZNANJA/219 

na kraju ceka vatra. u kojoj ce vjecno boraviti, a to ce biti kazna 
lasvenevjernike." 4 " Kazivanje u vezi s ovim ajetom dobro nam je 
poznato.'"' 1 A onaj ko utemelji svoju vjeru na obozavanju Allaha uz 
neznanje, pa ga sejran osokoli i odvede u nevjerstvo, takav je covjek 
predvodnik svakog poboznjaka neznalice koji ce zapasri u nevjerscvo 
a da i ne osjeti, i predvodnik jc svakog pokvarenog ucenjaka koji ce 
izabrati i dari prednost dunjaluku naspram ahireta. 

Allah Svevisnji ueinio je, zadovoljstvo I smirenost covjeka 
dunjalukom, te odmetanje od upoznavanja Njegovih ajeta, njihove 
primjene i razumijevanja povodom covjek ove propasti i nesrece. 

U srcu onoga koji vjeruje u dan povratka Allahu i nada se susretu 
sa Gospodarom svojim ne mogu se naci dvije stvari: zadovoljstvo i 
naklonost dunjaluku i zapostavljanje Allahovih ajeta. U prodvnom, 
da rob cvrsto vjeruje u dan povratka, nikada se ne bi zadovoljio 
ovodunjaluckim zivotom, u njemu ne bi pronasao smiraj i zasigurno ne 
bi okrenuo leda Allahovim ajetima. 

Ako bi bolje tazmotrili skupine i kategorije Ijudi, doista bi zakljucili 
da je onih koji se bave uljepsavanjem dunjaluka ponajvise, a najmanje 
je onih koji poznaju stvarnu vrijednost dunjaluka. Oni su pravi cudaci 
a mnostvu pohlepnika za dunjalukom. Oni se zanimaju jednim, a ovi 
dtugirn stvarima. Njihovo znanje, put i pravac, njihove zelje, razlikuju se 
od znanja, puta i zelja dunjaluckih robova. Uzviserri je o onima koji su se 
predali dunjaluku rekao: "Onimakoji ne oeekuju da ce pred Nas stati i 
koji su zadovoljni zivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, 
i ouiiiia koji su prema dokazima Nasim ravnodusni — prebivaliste 
njiliovo bit ce Dzehennem, zbog onoga sto su radili." 413 A zatim 
Svevisnji spominje skoncanje i stjeciste onih koji su drugacrje postupali: 

Et-Hasr, 16-17. 
" : Odnosi se na kazivanje o poboznjaku Beresisi koje se uvrstava u red israilijata. 

J,, Jutms,7-S. 



Z"2,0 I Ibn Kajjini el-Dicvzijje 

"One koji yjeruju i cine dobra djela Gospodar ce njihov na pravom 
putupodrzati, zato sto vjeruju. Rijeke ce teci isprednjihu dzenneiima 
zadovoljstva."" 4 Njihovo vjerovanje a Allaha i citanje Njegovih ajeta nije 
im dopustilo da se predaju dunjaluku, da se u njemu smire i zadovolje. 
To su plodovi vjerovanja u dan povratka AJlahu, a ono tanije plodovi su 
nevjerovanja u taj dan i rezultat njegovog zanemarivanja. 



8BL0MAK PET!: 

0S0B1NEP0KVARENIHUCEN.JAKA 

Pokvareni ucenjaci sjede na vratima Dzenneta i svojim rijecima 
pozivaju ljude u Dzennet, a svojim djelima pozivaju ih u Vatru. Kada 
god izuste poziv ka Dzennetu, njihova djela povicu: «Ne slusajte ih!» 
Da je isdna ono u sto vas pozivaju, oni bi se prvi tome odazvali! Oni se 
prikazuju u likovima upucivaca, a ustvari su drumski razbojnici. 

Ako d je jedina zelja i cilj Allah Uzviseni, onda ce te i na dunjaluku 
slijediti sva dobra i blagodati, i dodatno ce se povecavati. Moci ces ih 
birati i uzimati sta hoces od toga. 

Ako ti zelja i cilj budu ograniceni na blagodati i dobra koja ti Allah 
dadne, onda si sebi uskratio to dobro i blagodati, jer je to dobro u 
Njegovoj ruci i ide uz Njegovo djelo, a ako nesto i dobijes od toga, 
dobio si ga samo usputno zbog nekog djela za koje se to dobro veze. 

All, ako ti zelja i cilj budu samo da ti Allah Uzviseni dadne neko 
dobro ill blagodat, onda ces izgubiti \ Allahovo zadovoljstvo i Njegove 
blagodati, jer ako si Ga ranije upoznao i u Njegovom drustvu bio 
smiren i zadovoljan, a onda se okrenuo i predao trazenju blagodati, On 
ce ti, kao kaznu, uskratiti dobro onoga sto trazis. A time ces izgubiti i 
Allaha i Njegove blagodati. 

"'Junus, 9. 



RIZNICAZNANJA I %1\ 



lAk SESTI: 



T11EIJ ISTINSKE SRECE 

Kada se nesto daje ili zrtvuje radi nckog cilja pored Allaha, tada se 
osjeca tegoba i bol, ali kada se nesto daje ili zrtvuje iskreno i predano iz 
srca, samo radi Allaha tada se ne osjeca bol, niti tegoba, osim u prvom 
trenutku odricanja kako bi sc razaznalo da li je to iskren cin zrtvovanja ili 
je pretvaranje. Ako osoba strpljivo podnese taj prvi momenat iskusenja, 
onda se bol i tegoba pretvaraju u radost i uzitak. 

Ibn Sirin veli: "Cuo sam Surejha kako se zaklinje AUahom da nijedan 
rob nece zrtvovad neku stvar radi Allaha, a zadm osjetiti nedostatak 
onoga sto je zrtvovao." 

I doista su isdnite rijeci onoga koji je kazao: "Ko se odrekne necega 
radi Allaha, Allah ce mu to boljim nadomjesdd!" 415 A Allah Uzviseni na 
vise nacina nadorajesta i vraca robu ono cega se Njegov rob odrekao, a 
najvredniji i najbolji nacin jeste osjecaj smirenosti, zadovoljstva, snage, 
madjivosd i srece u sreu uz Allaha Uzvisenog i ljubavi prema Njemu. 

Najgluplja je ona osoba koja zaluta na kraju puta, kada je bila 
nadomak tilju. 416 



OIIOMAX SEMI: 

UMJERENOST SERIJATA 



Ljudsko ponasanje ima svoje granice i zahtjeve. Kada granice budu 
prekrsene, onda je to nepravda, a kada zahtjevima ne bude udovoljeno, 
onda je to manjkavost i ponizenje, Granica srdzbe jeste pohvalna 



4,5 Ovo je prdnacena verzija vjcrodosrojiiog hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 

'"' Govori o onima koji pri kraju svoga zivota prodaju uputu u zamjenu za zabludu. Neka nas 

Allah sacuva ud takvog postupka. 



222/ 1 bn Kajjim el- Dzevzijje 

hrabrost i sustezanje od nedostojnih djela. To je zapravo savrseno kon- 
troliranje srdzbe, pa ce onaj ko prekrsi tu granicu uciniu nasilje i ne- 
pravdu, a onaj koji je nedovoljno ispolji kukavica je i ne man sto ce 
uciniti ono sto ne dolikuje. 

Takoder teznja ima svoju granicu, a to je zadovoljiti se dunjaluckim 
dobrima onoliko koliko je covjeku inace pottebno. Pa kada covjek 
prede tu granicu, onda je to sljjepa pohlepa i zudnja 2a stjccanjem 
pokudenog, a kada teznja nije dovoljno izrazena, onda se covjek izlaze 
omalovazavanju i gubitku materijalnih dobara. 



. 



VRSTE ZAVISTI 

I zavist ima svoj u granicu, a to je natjecanje u postizanju savrsenstva 
u ljudskim mogucnostima. Sav gubitak za onoga koji se natjece jeste to 
da ga pretekne njegov suparnik. No, ako on prede granicu zavisti, onda 
je ucinio nepravdu i nasilje zeleci da njegov suparnik izgubi tu blago- 
dat ili da mu se desi nesto lose, a u slucaju da mu zavist nije dovoljno 
izrazena, on je slablc, manjkavih ambicija i malodusan. Vjerovjesnik, 
s.a.v.s., rekao je: "Nema zavisti u dvome: prema covjeku home je Allah dao 
imetakpaga on trosi u dobni. iprema covjeku home je Allah dao mudrostpa 
onpo njojpostupa i druge ljude njojpoducava!" 4 " 

Ovo je zavist natjecanja, pri cemu zavidnik tezi da i sam postane 
kao onaj kome zavidi, a to nije zavist mrznje, pri cemu se zavidnik nada 
da onaj kome zavidi izgubi dobro koje posjeduje. 

I strast ima svoju granicu, a to je da sree i um ne osjecaju na- 
por u pokoravanju Allahu i stjecanju plemenitih vrijednosti, i da se 
strast ispoljava u ovome. No, kada covjek prede tu granicu, onda strast 



BI-Buhnri, 4,738, 6.805 i 7.090, u predanju od Ebu Hurejre, r.a. 



RlZNICAZNANJA/223 

postaje nezasitnost i razbludnost, a covjek pada na nivo zivotinja. U 
slucaju kada strast njje dovoljno izrazena i kada je covjek ne ispoljava u 
postizanju savrsenstva i plemenitih vrijednosti, onda on postaje slabic, 
ncmocan i bezvrijedan, 

I odmor ima svoju granicu, a to je opustanje i relaksarija duse i in- 
telektualnih i tjclesnih snaga radi postizanja spremnosti da se bude po- 
korno Allahu, dz.s., i da se stjecu dobra i plememtosd, kao i da se sabiru 
snagc duha kako ga ne bi zamorile tegobe i nedace na putu pokornos- 
ti. Medutim, ako se prekoraci ta granica, onda odmor postaje lijenost, 
nemat i gubljenje vremena, a korisd i dobra mimoilaze takvog covjeka. U 
situadji da ne ispostuje zahtjeve odmora, onda ce to bid upropastavanje 
duha i rijela 1 svih Ijudskih sposobnosd, pa mozda i ostane bez njih, poput 
"isctpljenog koji niti zenilju prelazi, niti jahalicu sacuva." 

I darezljivost ima svoju granicu, Kada granica bude prekoraccna, 
onda to postaje rasipanje i pregonjenje, a kada darezljivost nije dovolj- 
no izrazena, to predstavlja skrtost i tvrdicluk. 

I hrabrost ima svoju granicu, pa kada granica bude prekrsena, onda je 
to neptomisljenost, a neudovoljavanje zahtjevu hrabrosti predstavlja pak 
kukavicluk i nesposobnost. Granica hrabrosti jeste istupanje i odvaznost 
u poziciji kada je to potrebno, a sustezanje i povlacenje u slucaju kada je to 
vrednije i bolje, kao sto je Muavija kazao Amru b. el-Asu, r.a.: «Pokaii mi 
da znam jesi li hrabar ili kuka^dca?! Ponekad ucinis tako djelo da kazem: 
Tslajhrabriji si!' A nekada, opet, pokazes se kukavicom da kazem: 'On je 
najveca kukavica! ! » Na to mu Amr, r.a,, odgovori: 

«Hrabar sam ako meprilika na hrabrost qpue, 
A. kukavica kadprilika hrabrost ne po^najeb) 

I ljubomora ima svoju granicu. Ako se granica precte, onda to 
postaje potvora, lose misljenje o nevinoj i cistoj dusi, a u prilici kada se 



324 Ibn Kajjim el - Dzevzijje 

nedovoljno ispolji, to predstavlja nemarnost i presucivanje nemoralnosti 
bracnog druga. 

I skromnost ima svoju granicu, pa kada granica bude prekrsena, to 
predstavlja samoomalovazavanje i ponizenost, a druga krajnost vodi ka 
oholosri i hvalisanju. 

A i ponos takoder ima svoju granicu, te ako se granica prekoraci, 
to postaje oholost i ruzno ponasanje, a kada se ne udovolji zahtjevu 
ponosa, tada covjek zapada u samoobezvredivanje i ponizavanje. 



ZLATNA SRflM 

Sva prethodna ponasanja mogu se kontrolisad jednim zajednickim 
uvjetom, a to je pravednost: kretanje sredisnjim putem s umjerenoscu, 
bez pregonjenja i bez nemarnosti. Na ovom pravilu pocivaju sva dobta, 
dunjalucka i aliiretska, Zapravo, covjekovo tijelo ne moze opstad i 
zivjeti osim uz pridrzavanje ovog pravila, jer kada god covjek spram 
svoga tijela pretjera u necemu, ill nesto zapostavi, u tolikoj se mjeri to 
odrazi na njegovo tijelo, snagu i zdravlje. 

To se odnosi i na sve prirodne potrebe, poput spavanja, budnosti, 
jela, pica, spolnogodnosa, kretanja, fizickih aktivnosri, boravka u drust\ai 
ill izolovanja i tome slicno. Ako u svemu tome covjek pronade sredinu 
izmedu dvije pokudene krajnosd, onda je spoznao nit umjerenosti i 
ravnoteze. Ali ako covjekovo ponasanje nagne ka nekoj strani, to onda 
predstavlja zastranjivanje i manjkavost, i takvo ponasanje ne moze 
rezultirad nicim drugim osim slaboscu i manjkavoscu. 



RIZNICA ZNANJA i %%$ 




Medu najbolja i najcasnija znanja spada i znanje o granicama stvari, 
a iz toga posebno izdvajamo znanje o serijatskim granicama, o grani- 
eama naredenog i zabranjenog. Najuceniji medu ljudima jesu oni koji 
najbolje poznaju propise o granicama, kao ne bi uvrstavali u granice 
ono sco nije od njih, iii pak odbacivali ono sto njima pripada, Uzviseni 
je rekao: "Beduirii su najveci nevjernici i najgori licemjeri, i razuni- 
ljivo je sto ne poznaju propise, granice, koje Allah Svome Poslanikii 
objavljuje."" 118 

Najpravedniji covjek jeste onaj koji spozna i djelom ispostuje 
moraine, vjerske i prakticne granice, odnosno propise, 

A od Allah ove podrske zavisi uspjeb. 



l Et-Tevba,97. 






SESTO 

POGLAVLJE 










RIZNICAZNANJA /2^9 



SRCU I NJEGOVIM RADNJAMA 




HUUAK PRY1: 

KORISTI B0G0B0.JAZN0STI, TAKVALUKA 



Ibn Avn ispratio je nekog covjeka na put pa mu je rekao: 
«Preporucujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada rrije 
usamljen!» 

Zejd b. Eslem veli: «Upamtio sam da su ranije govorili: 'Ko se boji 
AMia, Ijudi ga zavole makar i pteko svoje volje.'» 

Es-Sevd rekao je Ibn Ebu ZiTsu: «Ako se budes bojao Allaha, On 
ce te zastititi od ljudi, all ako se budes bojao ljudi, niko te, ni u cemu, 
nece mod zastititi od Allaha.» 

Sulejman b. Davud, a.s., rekao je: «Dato nam je ono sto je dato 
ljudima, a i ono sto je njima uskraceno. Allah nas je poducio onome cemu 
je poducio i druge ljude, ali nas je poducio i onome sto njih nije. Medutim, 
nisam pronasao nista Ijepse od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od 
pravednosti u srdzbi i smirenosti, i umjerenosti u siromastvu i bogatstvu. 



23o/ Ibn Kajjira el-Dzevzijje 

U djelu Es^Zubd od imama Ahmetk navodi se u predanju da je 
Gospodar Uzviseni kazao: «Nijedno stvorenje nece se ponizno vezivati 
za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja necu uskrariri i nebeske i 
zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nesto zatrazi, Ja mu necu dad. 
Ako dovu upud, ja mu se necu odazvad. Ako oprosta zatrazija mu necu 
oprostiti. I nijedno stvorenje nece se vezad za Mene, zapostavljajuci sva 
druga stvorenja, a da mu Ja necu osigurati i zemaljske i nebeske razloge 
opskrbe. Ako od Mene nesto zntrazi, ja cu mu to dad. Ako Mc zamoli.Ja 
cu mu se odazvad. I ako oprosta zatrazi, Ja cu mu opi'Ostiti!»' m 



(1111.11 MA K DRDC1: 

PRIJESTOLJE MIL0ST1V0G 1 SRCE ROBA 



Najcistije, najsvjedije, najuzvisenije, najplemenitije, najvece i 
najprostranije stvorenje jeste Arsur-Rahman s Prijestolje Milostivog, i 
zbog toga je bilo pogodno da se nad njim Milostivi uzvisi. 42 " 

Sve sto je neko stvorenje blize Prijestolju, ono je svjetlije, cistije i 
plemenitije u odnosu na ona stvorenja koja su udaljenija od Prijestolja. 
Zbog toga je Firdevs naj uzviseni ji, najbolji, najsvjetliji i najcjenjeniji 
medu svih osam dzenneta, zbog njegove blizine Prijestolju Milosdvoga, 
zapravo Prijestolje je pokfov Firdevsa. 421 



4 ™ Nisam pronasao ovo predanje u B^Zadu, ali ga navodi Es-Sujuti u djelu FJ-D^aruinZ-Mir, 
2/123, i El-Multeki El-Hindi u djelu Kriiyil-m/imal, 8.512, u predanju od Alije, r.a., i kaze da 
ga je zabiljeiio El-Askeri, Pronasao sam sened ovog predanja koje je zabiljezio i Es-Sedzcri u 
djelu Ematis-ietl%?ri, 1 /223, u prijepisu tog djela od Dzafera b, Muhammeda, no taj je prijepis 
apokrifan. Pogledaj PJ-Kamil, 2/558 od Ibn Adijja, i Tebsgbut-tekgk, 2/104, od Ibn I-ladzera. 
4211 Autor aludira na ajet: "Milostivi se nad Arsom uzvisio!" Ta-Ha, 5. (op. prev.) 
421 V hadisu se navodi: "Kada od Allaha traiite, trazite Firdevs. On je u sredistu svih dzenneta, 
najuzviseniji dzennec i ispod njega izbijaju izvori dzennetskib rijeka." El-Buhari, 7.423. 



RIZNICAZNAN]A/23i 

Sve sto je udaljenije od Prijestolja manje je i tamnije, Zato je «Esfelu 
Skfiiin», Najniza dubina (dzehennemska provalija), najgore i najtjesnije 
rtjesto oslobodeno svakog dobra. 

Allah Uzviseni stvorio je srca i odredio je da sc u njima sabke 
spoznaja o Njemu, ljubav i ceznja za Njim. Srce je stoga prijestolje 
najuzvisenijih J najplemenitijih osobina i ideala: spoznaje Allaha, ljubavi 
i cezaje prema Njemu. Uzviseni je kazao: "Oiii koji u onaj svijet ne 
vjeruju losih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvisemja. On je 
silan i mudar!" 4 ~ Takodcr je rekao: "On je Taj Koji iz nicega stvara i 
On ce to ponovo ueiniti; On je uzvisen i na nebesima i na Zemlji, On 
jesilaniniudar!"^ A u drugom ajetu stoji: "NilconijekaoOnr 42 ' 

To su te plemenite vrijednosti i dobre osobine koje ovladavaju 
srceni vjerrrika jer je srce njihovo prijestolje/ 23 

Ako srce nije najcistije, najplemenitije, najsvjetlije i najudaljenije 
od svake pogani i necisn, onda ono nije podobno da njime ovladaju 
plemenite vrijednosti spoznaje, ljubavi i ceznje. U torn slucaju srceni 
ovladavaju bezvrijednc dunjalucke osobine: ljubav i ceznja prema 
dunjaluku i vezivanje za njega. Tako srce, u torn slucaju, postaje grubo, 
tijesno i tamno, daleko od srece, uspjeha i savrsenstva. 

Po osobinama 1 vrijednosrima koje ovladavaju srcem dolazimo do 
toga da imamo samo dvije vrste srca. 

U prvu vrstu spada srce koje je poput Arsur-Rahmana, Prijestolja 

Milostivog, koje je ispunjeno svjetlom, zivotom, radoscu, srecom, 

vedrinom i svekolikim dobrom. 

Sa druge strane, imamo srce koje je poput arsus-sejtana, sejtanskog 

prijestolja, a ono je ispunjeno tjeskobom, tamom, mrtvilom, tugom, 

'" En-Nahl, 60. 
I,- Rum, 27. 
1 - J Es-Sura, II. 
' ;: Misli na spoznaju AM™, ljubav i ceznju prema Njemu, kako je to autor ranije i pojasnio. 



2,02,1 Ibn Kajjim cl- Dzevzijje 

brigom, nesrecom. Takvo srce tuguje zbog onoga sto je proslo, brine se za 
onim sto ce doci i izbezumljeno je onim sto trenutno osjeca i prozivljava. 

Et-Tirmizi je zabiljezio predanje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., 
u kojem stoji: ""Kada svjetlost ude u srce, ono se rasiri i razvedri!' Prisutni 
upkase: 'A kako cemo to prepoznati, o Aliahov Poslanice?!' On im rece: 
'Ceznjom za svijetom vjecnosti, sustezanjem od svijeta obmana ipripremom 
za dan smrtiprije nego sto on dode!'" 426 

Svjedost koja ulazi u srce zapravo je trag plemenitih vrijednosti 
koje ovladavaju srcem, i zbog toga se srce rasiruje i razvedrava. Aii ako 
se u srcu ne nade spoznaja Allaha, ljubav i ceznja prema Njemu, onda 
je unutar srca samo tama t tjeskoba. 



0ULO11AK TRCU: 

STABLO SRCA 



Godina je poput stabla vocke, mjesed su poput stupaca stab la, dani 
su poput grana, sati poput Ustova, a uzdasi covjeka, u torn vremenu, 
poput su plodova. Ciji uzdasi budu u pokornosri Allah u, plodovi nje- 
govog stabla slatki su i uskusni, a ciji uzdasi budu u grijesenju, plodovi 
njegovog stabla gorki su. A nesto kasnije, u sezoni ubiranja plodova, na 
dan susteta s Gospodarom Pravednim raspoznat ce kvalitet plodova: 
da li su slatki ili gorki?! 

Ib/as. iskrcna predanost Allah u, l tevhid, priznavanje Allahove 
jednoce, jesu jedno stablo u srcu roba, stupci tog stabla njegova su 
djela, a plodovi pak lijep i ugodan zivot na dunjaluku i vjecna blagodat 
na ahiretu. 



1,26 Hadis se re nalazi u Sunt mi ct-Tirimizija, kako navodi El-AJbani u djelu Ri-SiJsiktuJ-dmfa, 
2/387, oqenjujuci ga slabim. 



RIZHICA ZNARJA / ?33 

Kao sto su dzennetski plodovi trajni i dokucivi, takvi su i plodovi 
ihlasa i tevhida na dunjaluku. 

Sirk, ptipisivanje Allah u sudruga, laz i prctvaranje takoder 
pedstavljaju jedno stablo u srcu. covjeka. Njegovi plodovi na dunjaluku 

strah, briga, tuga, tjeskoba u grudima, zatamnjenost srca, a njegovi 
liretski plodovi jesu: igkknm i neprekidna patnja. 

Allah Uzviseni oba ova stabla spomenuo je u suri Ibrahim. 427 

ILOHAK tETYRTl: 

KRUTOST SRU I NJECOVO PROSVJETIJENJE 



- Nagore cime rob moze bid kaznjen jeste krutost srca i udaljenost 
od Allaha Uzviscnog. 

- Dzehennernska vatra stvorena je radi rastapanja krutih srca. 

- Najudaljenijc srce od AJlaha jeste kruto i okorjelo srce. 

- Kada srce postane kruto, tada i oko presusi. 

- Krutost srca nastaje kada se pretjcra u nekoj od extra srvari: jelu, 
picu, govoru ill druzenju s ljudima. 

Kada tijelo oboli, vise mu ne koriste hrana i pice, a tako je i sa 
cem; kada ga strasti shrvaju i bol mu nanesu, tada mu vise ne koriste 
savjed i upute. 

Ko zeli sacuvati cistotu svoga srca, neka mu Allah bude ispred 
ijegovih strasti i prohtjeva. 

- Srca koja su ceznjom vezana za strasti daleko su od Allaha, onoliko 
aliko su vezana za strasti. 



On je rekao: "Zar ne vidii kako Allah navodi primjer - lijepa rijec je kao lijepo drvo: 
korijcn mu je cvrsto u zendji, a grane prenia nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje 
apodar njegov odredi , a All all 1 judima navodi prbujere da bi poukri priinili. Aru/.na rijec 
tkao ruzno drvo: iscupanom drvetu s povrsine icmlje nenia opstenka." Ibrahim, 24-26. 



"2,3^,/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

- Sixa su Allahove posude na Zemlji, pa Njemu najdrza srca jesu 
ona najcistija, najcvrsca i najmeksa. 428 

- Njihova srca zauzeta su dunjalukom, a da su ih uposlili sjecanjem 
na Allahn i mzmisljanjem o ahirctu, ona bi doisra doprla do znacenja 
Njegovih objavljenih i vidljivih znakova, te bi se vratila svojim vlasnicima 
sa zacudujucim mudrostima i zadivljujucim koristima. 

- Ako srce bude nahranjeno sjecanjem na Allaha, napojeno 
razmisljanjem o AUahovim znakovima i ocisceno od mahana i 
nedostataka, onda ce dosegnuti najuzvisenije stepene i bit ce mu 
darovana mudrost. 

- Nije svako ko je dosegao spoznaju i mudrost, i krenuo putem 
toga, od njenih stvarnih vlasnika. Stvarni vlasnici spoznaje i mudrosti 
jesu oni koji su ozivili svoja srca suzbijanjem svojih strasd. Medutim, oni 
koji su umrtvili srce, a ozivili svoje strasti, njihova spoznaja i mudrost 
ogoljene su na njihovim jezicima. 

- Propast srca jeste u njegovoj sigurnosti od Allaha i nemarnosti 
prema Njemu, a zivot je srca u strahopostovanju prema Allahu i sjecanju 
na Njega, 

- Kada se srca odreknu dunjaluckih trpeza, onda budu pozvana, 
sa svim uglednicima, za ahirctske trpeze. A u slucaju da se zadovolje 
dunjaluckim trpezama, onda im promaknu one bolje, ahiretske. 

- Ccznja za Allahom i susretom s Njime jestc miomirisni vjetric 
koji odgoni blistavu zavodijivost dunjaluka. 

- Ko svoje srce nastani kod Allaha smirit ce se i bit ce u sigurnora 
susjcdstvu, dok ce onaj koji svoje srce prepusti ljudima zapasri u nevolje 
i brige. 

12!i Alitor aludira na hadis AJlahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaze: "'Allah doista na Zemlji 
imsi Svoje posude. Posude vaseg Gospodara jesu srca Njegovih dobrih robova. A Njemu najdraia 
srca najmeksa su i najljepsa!" Hadis je sa senedom naveden u djelu Es-Sihiktiis-sabiba, br. 1.691. 



RIZNfCA ZNANJA / 385 

- Allahova ljubav nece uci u srce kojc voli dunjaluk, osim ako sc uze 
provuce kroz iglene usi. 

- Kada Allah zavoli nekog roba, On ga odgaja za Sebe, izabire za 
Svoju ljubav i cisti ga za pokornost Sebi. Allah njegovu misao uposli 
razmisljanjem o Njemu, njegov jezik sjecanjem na AlJaha, a njegovo 
tijelo podredi sluzenju Njegove vjere. 

- Srce obolijeva kao sto obolijeva i tijelo, a njegov je lijck u pokajanju 
i zurnom cinjenju dobra. Srce se prlja kao sto se prlja i ogledalo, a cisti se 
iglaca velicanjem i slavljenjem Allaha. 429 Srce moze biti bez odjece kao 
i tijelo, a odjeca i ukras srca jeste bogobojaznost. Srce osjeca glad i zed 
poput tijela, a njegova hrana i pice jesu spoznaja Allaha, ljubav prema 
Njemu, oslanjanje na Njega, pribjegavanje Njemu i stalna budnost a 
pokornosti Njemu Uzvisenom. 



OIUUAK I'ETI: 

K0R1STI 0DI1ACIVAMJA UOBlCAJEMfH NAV1KA 



Dolazakdo cilja uvjetovan je s dvije stvaxi: odbacivanjem uobicajenih 
navika i savladavanjem prepreka. 

Uobicajene navike jesu teznja ka opustenosti i nemaru, i zanesenost 
ljudi staojima ili djelima koje im se cine privlacnim, a koja smatraju 
tako vrijednim i neophodnim kao da je to Serijar, koji se mora slijediti. 
Naime, te su navike kod njih iznad Serijata, jer oni kritikuju onoga 
ko ih izostavlja i krsi, a tako ne postupaju prema onome ko krsi neku 
izricitu serijatsku naredbu. Onoga koji krsi obicaje ponekad proglase 

JI " Kako sc nsivodi u hadtsu koji navodi Ibn Sahin u djelu F-^Zikr, i kao sto je navedeno u T-J- 
Kfiirji, br. 3924.Takoder ga prenosi Ibn Adijj u djelu Hl-Kamil, 1/258, i Ibn El-Dzevzi u djelu 
Wild, 2/247. U senedu hadisa nalazi se Ibrahim b. Abdusselam, a on je ocijenjen kao slab 
prenosilac. Pogledaj Et-Ttbsgb, 1/141. 



?36 / Ibn Kajjiiir el - Dzeviijje 

nevjernikom, ili novotarom, ili zalutalim, ili ga pak odbace i kazne 
jer je prekrsio ustaljeni obicaj. Zbog tih obicaj a i ceremonijala oni 
su zapostavili sunnet Allahovog Poslanika postavljajuci na to mjesto 
obicaje na osnovu kojih nekoga prihvataju ili odbacuju. Dobro je kod 
njih ono sto se slaze s obicajima, a lose ono sto se s njima kosi. 

Ti obicaji i ceremonijali zavladali su medu mnogim skupinama 
Ademovog potomstva: kraljevima, raznim predvodnicima i 
namjesnicima, ucenjacima, sufijama, siromasima, dobtotvorima i 
obicnim ljudlma. Djeca se poducavaju dm obicajima, a stadji po njima 
zive. Oni su postali put kojim se ide, sta\nse to za Ijude predstavlja vise 
od dobre prakse koje se treba pridrzavati. 

Ko odobrava te obicaje postaje njihov zatocenik, a ko ih se 
pndrzava osioboden je svakogdobra. Oni donose samo nevoije, i zbog 
njih je zapostavljen Kur'an i sunnet. Ko brani takve obicaje kod Ailaha 
je bezvrijedan, a ko se za njima, pored Kur'ana i sunneta, povodi, Allah 
nece prihvariti njegova djela. 

Ovo je najveca preprelca i zastor izmedu roba i njegove blizine 
Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. 

A sto se tice prepreka, to su, raznotazni gdjesi, srcani i tjelesni, 
koji otezavaju srcu kretanje ka Allahu. Oni mu presijecaju i zatrnjuju 
taj put. Ima ih tri vrste; sirk, novotarija i neposlusnost. Prepreka shka 
nestaje iskrenim tevhidom, priznavanjem Allahove jednoce. Prepreka 
novotarija nestaje primjenjivanjem Poslanikovog sunneta, a prepreka 
neposlusnosti brise se iskrenim pokajanjem. 

Ove prepreke rob nece upoznati sve dok se ne zapud na put 1 smjelo 
odluci krenuu stazom Allahovom koja vodi vjecnom ahiretu. Tada ce 
rob primijetid ove prepreke i osjetit ce njihovu velicinu u onohkoj mjeri 
koliko bude snazan na svora putovanju ka Allahu i koliko bude iskren 
na torn putu. U suprotnom, sve dok sjedi, rob nece osjedd te prepreke 
nid ce znati gdje su skrivene. 



RJZNICA 2NANJA I %&l 



RBLOVAK SESTI: 

SVAKO JE SRtE ZA NESTO VEZAKO 



Sto se tide onoga za sto se srce veze, pa to je svaka stvar, pored 
Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., koja zaokuplja paznju srca; bilo da je 
rijec o dunjaluckim uzicima, vlasd, druienju s ljudima i slicna. No, srce se 
ne moze osloboditi od ove tri najvece veze osim snaznim vezivanjem za 
Allaha Uzvisenog, jer srce ne moze ostavid ono sto voli i za dm cezne, 
osim da pronade nesto vrednije i bolje, sto ce vise zavoljeti. I sve sto se 
srce vise veze za ono sto voli, time slab: njcgova veza za onim manje vri- 
jednim od voljenoga. AH i za suprotan slijed stvari vazi ista zakonitost. 

Vezivanje srca za ono sto je vrijedno predstavlja jacinu njegove 
zelje za dosegom te vrijedno sti, a to je pak uvjetovano velicinom 
spoznaje srca date vrijednosd, velicinom vrijednosd i njenim kvalitetom 
u poredenju s drugim stvarirna. 



0UL011AK SEMI: 

UTJECAJ MISLI I IDEJA 

Svako teoretsko znanje i slobodno svojevoljno djelo proizvod je 
misli i ideja, jer to dvoje donosi i uokvirtije viziju, a vizija potice volju 
ili htijenje na realizaciju, a volja pak rezulrira prakticnim ostvarenjem i 
izvrsenjem djela, dok mnostvo ponavljanja jedne radnje ili djela stvara 
naviku, odnosno uobicajenu radnju. 

Ispravnost spomenutogsli jeda, odnosno faza, uvjetovana je ispravnoscu 
misli i ideja, a hrdavost faza vezana je za hrdavost misli i ideja 

Ispravnost misli ostvaruje se putem njihovog potcinjavanja Onome 
Koji ih u stvarnosti posjeduje, njihovom Bogn i Gospodaru; putem 



2,6o / [bn Kajj i in el - D zevzijje 

njihovog uspinjanja Njemu, pokoravajuci ih Njegovom zadovoljstvu i 
onome sto On voli, jer kod Njega je svako dobro, spas i uputa. On daje 
podrsku za kretanje po pmvoj stazi. Kada On pod Svoju zasdtu uzme 
roba, rob je tada u potpunoj sigurnosti, a kada ga On odbaci i napusti, 
rob zapada u svaku zabludu i nesrecu. Rob biva obdaren uputom, 
razboritoscu i svakim dobrom u onolikoj mjeri koliko sc oko njegovih 
misli skoncentrise na promatranje Allahovih znakova, blagodati, 
Njegove jednoce i nacina robovanja Njemu, uz svijest roba da je Allah 
uvijek uz njega, da ga promatra, vidi, prati, da poznaje njegove misli, 
namjere, zelje, htijenje i ceznju. U takvom stanju rob se stidi svoga 
Gospodara, srami se da On kod njega vidi nesto sto skriva i od ociju 
sln r orenja, ili da u njegom umu vidi misao zbog koje ce se rasrdid. 

Kada rob dosegne ovakvu spoznaju o svome Gospodaru, On, 
Uzvlseni, uzdici ce ga na visoke stepene i staviti u Svoju blizinu. Ukaxar 
ce mu pocast, ucinit ce ga jednim od Svojih izabranika i sdcenika. 
Onoliko koliko iznosi spoznaja roba, toliko ce rob bid udaljen od 
mahana, ponizavanja i necisd, i srazmjerno tome bit ce cist od losih 
misli i bezvrijednih ideja. 

Isto tako, koliko se rob udalji od AJlaha Uzvisenog, toliko ce biti 
blizi zlu, necisti i losem. Bit ce uskracen svakog savrienst\ r a i Ijepote, a 
sklon svim manjkavostima i posastima. 

Covjek je najbolje stvorenje kada je u vezi i blizak sa svojim 
St\ r oritcIjem, kada izvrsava Njegove naredbe i kloni se onoga sto mu 
je On zabranio, kada se trudi steci zadovolisrvo svoga Gospodara i 
Njemu daje prednost nad svojim strasdma i prohtjevima. 

U prodvnom, covjek je najgore stvorenje kada se udalji od svoga 
Storitelja, a srce mu ne kuca radi priblizavanja i pokornosd Njemu da 
bi zasluzio Njegovo zadovoljstvo. 



RIZNICA ZNANjA/239 

Onog casa, kada rob odlucno izabere pokornost i priblizavanje 
Allahu Svevisnjem, dajuci Mu prednost nad svojim egom i strastima, 

1 je svom srcu, razumu i imanu dao vlast nad svojim egom i sejtanom. 
Zabludu je potcinio svojoj razboritosti, a strast svojoj uputi. Aii kada 
rob izabere udaljavanje i zapostavljanje Allaha Uzvisenog, onda je 

ame egu, strastima i sejtanu ostavio upravu nad svojim razumom, 
Srcem i razboritoscu. 



IJTANSKO DOSAPTAVANJE I PROLAZNE MISLI 

Znaj da ono sto donosi dosaptavanje i prolazne misk vodi ka dubokim 
mislima i razmisljanju, zatim te duboke misk prosljeduje do prisjecanja i 
paznje, a odade ide do covjekovog hrijenja i volje, a volja ga prenosi do 
rijela, a onda pretvara u stvarno djelo. Zarim se takvo djelo ponavlja vise 
puta, a onda prerasta u naviku. Zbog toga je odbacivanje dosaptavanja i 
prolaznih misli na samom pocetku mnogo lakse i jednostavnije od borbe 

5 njihovim posljedicama nakon sto osnaze i upotpune se. 

Cinjenica je da covjeku nije data moc da unisti i u potpunosti se 
oslobodi prolaznih misk i dosaptavanja, jer oni naviru poput zraka koji 
Das okruzuje, s dm da snaga imana i razuma pomaze covjeku da odabere 
lijepe i dobre misk koje ce zadrzati, zbog kojih je on drag Allahu, a da 
od sebe odbaci i odagna one ruzne koje prezire i ne voli, zbog kojih 

6 bid omrazen kod Allaha, bas kao sto su ashabi, r.a., pitak Akahovog 
Poslanika, s.a.v.s.: '"O, Allahov Poslanice, neki od nas ponekad u sebi 
osjeti pomisao zbog koje hi radije da izgori i postane ugarak, negoli 
da to obznani i iskaze?!' Poslanik, s.a.v.s., upita: "Zar to vec osjecate?!' 
'Da', odgovorise! A on, na to uzvrati: To je istinitost imana! '" 4j " A u 

uued, 2/456, lbn Hibban, 146, i Et-Tajalisi, 2401. Sened je hadisa ispravan, a u verziji Stoji 
su zabiljezili stoji: "To je cisLota imana!" 






24° I Ibn Kajjim el-Dzeviij je 

drugoj verziji stoji: "Hvala Allahu. Koji je sejtanovu spletku, ucinio samo 
dosaptamnjem! " m 

U vezi s tumacenjem Poslanikovib rijeci imamo dva misljenja: 

prVQ: da se istinitost imana ogleda u odbijanju i odagnavanju tih 
misli i dosaptavanja; 

drUgO: da su prisustvo takvih misli i sejtansko dosaptavanje znak 
istinitosd imana u srcu roba, jer je sejtanski napad uslijedio s ciljcm 
oslabljivanja i unistenja imana. 

Allah Svemogud stvorio je dusu nalik na mlinsko kameno kolo koje 
melje i nikada ne staje. Uvijek se u njega nesto ubacuje da melje, pa ako 
se ubaci zito, kolo ce ga samljeti, a ako sc ubace zemlja ili kamencici, 
kolo ce i njih samljeti. 

Misli i dosaptavanja koja kolaju umom jesu poput zita koje se ubacuje 
u mlinsko kolo, a ono uvijek melje i ne zaustavlja se, pa se u njega stalno 
mora nesto ubacivati. Neki ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuju zito, pa ono 
melje i izbacuje brasno koje koristi njima, a i drugim ljudima, dok vecina 
ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuje kamenje, pijesak i blato. No, kada dode 
vrijeme spravljanja hljeba, svako ce uvidjcti sta je, ustvad, mljeo. 



ODLOMAK OSMI: 

USTRAJNOST U OCUVANJU ZDRAVOG SRCA 






Ako uspijes odbid prolaznu misao ili dosaptavanje, odbio si sve 

nedace koje bi kasnije mogle uslijedid. Ako takvu misao prihvatis, ona 

pterasta u duboku misao koja prelazi u razmisljanje, a onda razmisljanje 

nadvladava volju i hdjenje, pa uposljava tijelo u prakticnom djelu. U 

4,1 Ahmed, 1/235 i 240, Ebu Davud, 5.112, i Ibn Hibban, 146, u predanju od Abdullaha b. 
Abbasa, r.a. Sened bactisa ispravan je. 





RIZNICAZNANJA / 241 

sluciiju da se tijelo u torn vremenu ne moze uposliti, onda se misao vraca 
u srce I razbuktava nadu, ceznju i strast, a srce usmjerava ka ostvarcnju 
cilja. 

Poznato je da se prolazne naviruce misli mogu lakse popravid nego 
duboke misli i razmisljanje, dok je popravak dubokih misli i razmisljanja 
kksi u odnosu na popravak htijenja i volje, a ovo je dvoje nesto lakse 
popravid od hrdavih i losih djela, mada je i to lakse uradid nego sto je 
prekidanje i odbacivanje losih navika i obicaja. 

Najbolji lijek jeste da uposlis svoju dusu i razum razmisljanjem i 
mislima o onome sto te se dee, jer su razmisljanje i misao o onome sto 
se covjeka ne dee zaista vrata svakog zla. A onaj ko misli i razmislja o 
onome sto ga se ne dee propustit ce ono sto ga se dee, i izostavit ce ono 
sto mu je najkorisnije zbog beskorisnog. 

Covjeku je najprece popravid svoje misli i razmisljanje, svoju volju 
i brigu, jer ovo su tvoje licne stvad, tvoja st\rarnost kojom se pnblizavas 
ili udaljavas od svoga Gospodata, Boga, a tv r oja je sreca samo u Nje- 
govom zadovoljstvu tobom i rvojoj blizini do Njega. A nesreca svake 
nesrece jeste tvoje udaljavanje od Njega 1 Njegova srdzba prema tebi. 
Ko u svojim mislima i razmisljanjima bude nizak, bezvdjedan i prez- 
n, pa i u svim drugim svojim djelima i posrupcima nije nimalo drukciji! 
Cuvaj se da sejtan ne provali u tvrdavu t\ r ojih misli i volje, jer ce ri 
je unistiti tako uzasno da ju je veoma tesko poslije toga popravid. On 
ce ti donijed bezbroj sumnji i pogubnih ideja. Ispnjecit ce se izmedu 
tebe i konsnih misli i razmisljanja. No, d su mu najvise pomogao da se 
domogne wog srea i misli, pa je preko toga tobom ovladao. Tvoj prim- 
jer sa sejtanom slici primjeru vlasnika mlina koji melje kvaiitetno zito, 
ali mu dode covjek s tovarom pijeska, balege, uglja, smeca i trulezi da 
to samel je u mlinu, pa ako ga vlasnik mlina odbije i ne dopusd mu da 



%L% I Ibn Kajjim el-Dievzijje 

istrese tovar u mlinski tocak, nastavit ce i dalje mljed ono sto mu koristi, 
ali ako mu dopusti da tovar istrese u mlinski tocak, pokvarit ce mu zito, 
a brasno ce biti neupotrebljivo! 

Ono sto sejtan dosaptava covjeku i ubacuje u njegove misli nije nista 
drugo do misli o onome sto postoji kako bi pak sve to izgledalo naopako 
i suprotno, ili misli o onome sto i ne postoji, kako bi bilo kada bi u stvar- 
nosti i postojalo, ili misli o haramima i nemoralu koji se moze umom pret- 
postaviti i naslikati, ili misli o irealnim stvarima koje su samo plod maste, 
ili misli o grijesenju i zlu, ili misli o onome sto um ne moze ni pojmiti, o 
cijem je znanju i spoznaji ostao uskracen Sejtan to sve uveze u misli koje 
dosaptava covjeku, a koje on i ne pobraja niti im ima kraja, zarobljavajuci 
covjekovu misao i razmisljanje na torn polju izmisljotina i obmana. 

Cijelo to stanje obmane i zavaravanja moze se izlijeciti i popraviti 
uposljavanjem misli i razuma korisnim naukama i poimanjem stvan: 
upoznavanjem obaveza vjetovanja i poimanjem njegove srvarnos- 
0, razmisljanjem o smrd i onoga sto slijedi iza nje do ulaska ljudi u 
Dzennet ili vatru, poimanjem i promattanjem gresaka na putu prak- 
dkovanja vjere i trazenjem nacina da se to izbjegne, a u domenu Ijudske 
volje i namjera, da usmjeri svoju volju ka onome sto ce mu koristid, a 
odbaci naginjanje volje ka onome sto ce mu stedd. 

Oni koji su isdnski upoznali svoga Gospodara smatraju da je gote 
i stetnije po srce da tazmislja i nada se pronevjed Allahove obaveze od 
samog ana pronevjere, a narocito kada srce nema priliku uciniti pronevje- 
ru, tada je ono zauzeto torn nadom i svaki su mu cilj i zelja da je i ucini. 
U srvarnom zivotu, kada ima neko u kraljevskoj svid i njegovoj 
posluzi ko je nevjeran kralju, on kralju i dalje sluzi i obavlja poslove za 
njega, mada su mu srce i misao obuzed pronevjerom i izdajom, Kada 
kralj otkrije njegovu tajnu i namjeru, rasrdi se na njega i kazni ga onako 










RIZNlCAZNAffJA / 243 

kako takvima i dolikuje. Izdajnik je omrazeniji kralju i dalje je od njegove 
milosti nego bilo koji drugi covjek kada uradi neki grijeh prema kralju, 
koji jc fmcki daleko od kralja, ali je srcem i djelom predan kralju, jer 
on ne cezne za izdajom i ona mu ne predstavlja nikakav cilj. Medutim, 
kraljev sluga se prolazi izdaje jer je nemocan izvrsiti je, ali ona zivi i 
bukci u njegovom srcu. Ovaj drug! ucinio je neki grijeh i neposlusnost 
prema kralju, ali to nije ucinio dragog srca i s ciljem izdaje. On je u 
boljoj situaciji, i njegov je zavrsetak sigurniji od situaeije i zavrsetka 
kraljevog sluge — ako ga otkriju. 

Opcenito, srce je uvijek zaokupljeno nekim mislima; svojim 
obavezama prema ahiretu i onim sto ce mu tamo koristiti i dobro- 
bitima dunjaluka i zivota na njemu, ili je pak zaokupljeno sejtanskim 
dosaptavanjem, bezvrijednim i losim nadama i mastarijama. 

Ranije smo govorib da je dusa poput mlinskog kola koje melje ono 
sto se u njega ubaci; ako se u njega ubaci iito, to ce i mljeti, a ako se u nj 
ubaci staklo, kamenje i balega, to ce i samljed. Allah Uzviseni jeste vlas- 
nik, obdrzitelj i raspolagac tim mbnorn, zato je pored njega postavio me- 
leka koji ce u mlinsko kolo ubacivad ono sto ce bid od korisd, i sejtana 
koji ce ubacivad ono sto ce stetiti. Ponekad melek nadvlada sejtana, a 
nekada sejtan u kolo ubaci vise od meleka. 432 Zito koje ubacuje melek 
jeste obecavanje dobra i poziv na vjerovanje, a zito koje ubacuje sejtan 
prijetnja je siromastvom i nedacama, te poziv na nijekanje povratka 
Allahu Uzvisenom. Brasno ce bid spram zita koje je ubacivano. Nosilac 
loseg zita ne moze ubacid nista od svoga tovara, osim ukoliko je mlinski 
tocak prazan, a vlasnik mlina ga zapostavio i okrenuo se od njega. Tada 
ovaj zurno nastoji ubaciti nesto od svoga loseg tovara. 

m U vezi s ovim navodi se merfu predanje, ali ono nije ispravntx Predanje je zabiljczio Et- 
TirmizL 2988, tbn Hibban, 997, En-Nesai u Rt-Tefiini, 7 1 , i Ebu Ja'la, 4999. U senedu predanja 
SpOminje se Am b. es-Saib, a on je dobio ocjenu mtibklit, mijesa predanja. 



244 1 / Ibn Ka li ira e]-Dzevs;!jje 

Jednom rijecju, ako se vlasnik mlina ne brine o svom mlinu, nje- 
govom odrzavanju i popravku, a u mliasko kolo ne ubacuje dobro i 
korisno zko, neptijatelj ce imati Slobodan i otvoren put da unisti mlin i 
u njemu melje nesto od onoga sto sa sobom nosi. 

Osnova po kojoj ce mlin uvijek bid ispravan jeste da se njegov 
vlasnik bavi onim sto ga se tice, a upropastit ce ga ako se bude zanimao 
onim sto ga se ne tice. 

Doista je neko lijepo kazao: 

«Kada sam vidio da mnoga dobra 
ko meta stojepred %ubom propasti, 
I spa^ih daprok-^nost sve ce da pomete, 
okrenuh se od njih be^ imalo luge 
Ka Onom, sto ra^ttmni nimalo ne spore 
daje najbolji udio, dobra trgovinah 
A Allah daje podrsku za dobro! 



DEVETI OIMIMAK: 

USTRAJNOST NA PRAVOM PUTU 



Ko zeli svoju gradevinu podici visoko, neka dobro utvrdi i uveze 
njene temelje i neka se o gradevini dobro i stalno brine, jer je posto- 
janost gradevine u srazmjeru s jacinom i postojanosti njenih temelja. 

Dobra djela i stepeni jesu gradevina, a njen je temelj iman, Ako 
je temelj cvrst i stabilan, gradevina ce bid stamena, i moze se podizati 
i u visinu. U slucaju da se nesto i obrusi od gradevine, to nije tesko 
popravid. Medudm, ako temelj nije stabilan i cvrst, gradevina nece biti 
postojana i nece se moci podizati u visinu. I ako se obrusi dio temelja, 
gradevina ce pasti ili ce postati nestabilna. 






RIZNICAZNANJA / 245 

Rob koji je spoznao svoga Gospodara brine se da popravi i ucvrsti 
temelj svoje gradevine, dok neznalica podize gradevinu bez ikakvih 
temelja. Za malo vremena njegova ce se gradevina srusiti. Uzviseni 
je ickao: "Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na 
strahu od AUaha i 11 zelji da Mn se umili — ili onaj koji je temelj 
zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se 
zajedno s njim u vafcrti dzehennemsku strusi." 431 

Temelj na koji se redaju 1 gomilaju dobra djela za ta ista djela predsravlja 
isto ono sto snaga prcdstavlja za tijelo, Ako je snaga velika, khko no si rijelo 
i od njega odbija mnoge boles ti i slabosti. Docim, ako je snaga slab a, ne 
moze nositi tijelo, i ono postaje podlozno za svaku bolest i manjkavost 

Zato podizi i nosi svoju gradevinu na snazi imana, pa ako nesto 
i padne s vrha gradevine ili se otkine neki dio, to je lakse popravi ti i 
urediti negoli dozivjeti pucanje i raspadanje temelja. 

Temelj imana sastoji se iz dvije stvari: 

prVQ: ispravne spoznaje AUaha Uzvisenog, Njegovih lijepih imena i 
savrsenih atributa, zarim poznavanje propisa Njegove vjere; 

drugO: potpune i besprijekorne predanosd samo Allahu Uzvisenom 
i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. 

Ovo je najpouzdaniji i najcvrsci temelj na kojem rob moze uzdignuti 
svoju gradevinu, i srazmjerno postojanosti ovog temelja gradevina se 
uzdize a visinu. 

Zato dobro ucvrsti temelj, cuvaj snagu i budno ga brani. Ako u svom 
tijelu osjetis promjene, izbaci to iz sebe, S umjerenoscu tezi samo svome 
cilju, ostvarit ces ga! U protivnom, ako snaga bude slaba, djelo klonulo, a 
ono lose sto te mud ne odbacujes od sebe, onda poslusaj pjesnika: 
"U emanet selam ostavi ^votu, 
jer sjivot it rastanak br^j nagovjestil" 



m Er-Tevbii, 109. 



2,^,6/ Ibn Kajjim el-Dievzijje 

A kada gradevinu sazidas, onda je lijepim ahlakom i dobrocinstvom 
prema svim stvorenjima u bijelo oboji. Zatim je zastiti ogradom 
opreznosti koju nece moci provaliti neprijatelj, niti ce se iza nje otkrivati 
tvoja intimno5t. Nakon toga, na vrata i prozore svoje gradevine postavi 
zastore, a glavnu kapiju zakljucaj sutnjom o onome od cega strepis u 
buducnosti, a onda izradi kljuc od zikra, velicanja i spominjanja Allaha 
Uzvisenog, kojim ces zakljucavati i otkljucavati kapiju. Tako ces izgraditi 
cvrstu tvittavu koja ce te zakloniti od neprijatelja. Cak i ako pokusa 
nekuda prodrijeti i provaliti, nece pronaci puta i nacina da dospije do 
tebe, pa ce u razocarcnju I nadu izgubid dad moze naudid, 

Kako vrijeme prolazi, tako odrzavaj i obnavljaj svoju tvrdavu, jer 
ako je neprijatelj izgubio nadu da ce provaliti kapiju, onda ce pokusati 
da do tebe prorovi i provali kroz zid, i odjednom ces ga ugledati pored 
sebe u tvrdavi, a tada ce ti bid veoma tesko otjerati ga. U takvoj situaciji 
postoje tri mogucnosti: da te on savlada 1 preuzme upravu tvrdave; da 
se nastani s tobom u tvrdavi ili da te svojim dolaskom obuzme 1 odvede 
od onoga sto ti koristi, sto ti je od zivotnog interesa, pa se zaposli 
popravljanjem i sredivanjem tvrdave tamo gdje je provaljena. 

Ako uspije provaliti u tvrdavu, to ce ti donijeti tri neugodnosti 
i problems: unistenje tvrdave, pljacku onoga sto si stekao i zaradio, 
te upucivanje lopova i kradljivaca svoje vrste na tvoju slabost. Poslije 
toga bit ces stalno u iskusenjima od mnogih navala i pljacki sve dok 
te upotpunostt ne oslabe i uniste tvoju ambiciju i zelju za borbom, te 
napustis tvrdavu i prepustis je njima. 

Vecina ljudskih dusa i srca prozivljavaju ovakavu situaciju sa svojim 
neprijateljima, pa ih mozemo vidjeti kao rasrduju svoga Gospodara 
udovoljavajuci svojim licnjm prohtjevima, ili udovoljavaju onome ko 
je stvoren poput njih samih, a taj im nikakvu korist ne moze priustiti 



RIZNICAZNANJA / 247 

niri od njih neko zio odagnau. Blago steceno praktikovanjem vjere oni 
upropastavaju radi dunjaluckog blaga I novca. Unistavaju svoje duse onim 
sto im nece ostati i potrajati, slijedeci strasti prigrlili su zivot, oslanjaju se 
na dunjaluk, a ne sjecaju se smrd! Na umu su im strasti i dunjalucke 
prividne dobrobiri, a zaboravljaju staim Allah Uzviseni obecava na ahiretu. 
Zaokupljeni sa onjm sto im Allah Svevisnji garantuje, a zapostavljaju ono 
sto im je naredio, Raduju se dunjaluku i tuguju kada ih neko dunjalucko 
dobro mimoide, dok ne tuguju za gubitkom Dzenneta i onoga sto je u 
njemu. Ne raduju se imanskoj slash i okusu kao sto se raduju zveckanju 
dinara i ciirhema. Svoju istinu unistavaju obmanom, a uputu zabludom. 
Dobra djela kaljaju losim, iman zamjenjuju svojim misljenjima, a hala] 
mijesaju s haramom. Posrcu u nedoumici svojih misli i stavova, odbacujuci 
Mahovu uputu koju im On bez naknade poklanja. 

Cudno je kako ovaj neprijatelj iskoristava samog vlasnika tvrdave, 
tako da on svojim rukama potkopava i unistava ono sto je tako mucno 
i dugo gradio! 



U DESETI: 

VJERNIK CE BIT1 NAGRADEN S DVA DZENNETA 



Onaj ko ostavi 1 odbaci poziv strasti radi Allaha, zagarantovana 
mu je zastita od Allahove kazne i zasluzio je Njegovu milost. Medutim, 
Allah Uzviseni ne dopusta da rob osjeti slast Njegovog blaga i darova, 
Ijepotu Njegovog drustva i blizine, srecu i zadovolj stvo uz Njega, ako 
u srcu roba postoji veza s jos neldm pored Allaha Uzvisenog, pa makar 
taj rob bio i poboznjak, ucenjak i zahid, isposnik! Naime, Allah Uzviseni 
odbija da u srce koje nije samo Njemu predato, koje svoju paznju jos 
nekome daje, spusd blago riznica Svojih. Allah Svevisnji spusta blago 



24"' I b r> Kajjim el-Dzevzijjc 

riznica Svojih u ono srce koje uz Njega i siromastvo smatra bogatst- 
vom, a bogatstvo bez Njega, siromastvom, koje slava bez Alkha smatra 
ponizenjern, a uz Njega i ponizenje vidi kao slavu, koje uzivanje bez 
Allaha dozivljava kao patnju, a patnju uz Njega osjeca kao uzivanje, 

Jednom rijecju kazano, On darove Svoje daje onom srcu koje zivot 
vidi samo uz Njega i s Njim, a bez Njega zivot mu je poput smrti; 
ispunjen bolom, brigom, tugom i cemerom. 

Ovakav ce vjernik biti nagraden s dva dzenneta: dunjaluckim 
dzennetom, koji ce brzo osjetiti, i onim ahiretskim Dzennetom, na 
Sudnjem danu. 






0D10MAK JEDANAESTI: 

VRSTE ZU1IDA, SllSTEZANJA RADI ALLAHA 



"" 



Zuhd dijelimo na vise vrsta: 

- zuhd prema haramu, i on je obavezan za svakog pojedinca; 

- zuhd prema sumnjivim stvarima, i on moze biti obavezan ako je 
sumnja velika ilj pohvaJan ako je sumnja manja, tj. serijatsko bavljenje 
ovom vrstorn zuhda bit ce spram velicine sumnjive stvari; 

- zuhd prema svemu bcspotrebnom i suvisnom; 

- zuhd prema govoru, pogledu, potrazivanju, susretu i drugkn 
stvarima koje covjeku nece donijeti nikakve koristi; 

- zuhd prema druzenju s ljudima; 

- zuhd prema svome egu i svojim prohtjevima, odnosno da radi 
Aiiaha covjek zapostavi svoj ego; 

- i zuhd koji obuhvata i podrazumijeva sve prethodne vrste, a to je 
odricanje od svega drugog sto roba obuzima pored Allaha. 



RIZNICAZNANJA/249 

NAJVREDNfJl ZUIID 

Najvredniji zuhd jeste onaj koji rob prikriva, A najtezi zuhd jeste 
zuhd u odricanju od dunjaluekih polozaja i blagodati koje se robu nude. 



BAZUKA [ZMEDL ZUIIDA (SUSTEZANJA) f VEREA (OURICANJA) 

Zuhd je sustezanje od svega onoga sto covjeku nece koristiti na 
ahiretu, a vers je odricanje od onoga za sto postoji strah da moze steriti 
covjeku na ahiretu. 

Nije valjan ni zuhd ni vere one osobe cije je srce prisno vezano za 
strasti. 

Jahja b. Mu'az rekao je: «Tri vtstc ljudi me cude: eovjek koji se 
svojim djelima prikazuje pred covjekom poput njega, propustajuci da 
ta djela cini radi Allaha, eovjek koji skrtari svojim imetkom: Allah od 
njega zajam trazi, a on Mu ga ne da, zatim eovjek koji tezi bid u drustvu 
s ljudima i da ga oni vole, a ne mari sto ga Allah poziva u Svoje druitvo 
i u Svoju ljubav." 



SEDMO 
POGLAVLJE 




RrzNICAZNANJA/253 



IMANU I KUFRU 




BEOillAK PRYI: 

STVARNOST IMANA, VJEROVANJA 



Iman ima svoju vanjsku, formalnu, stranu i onu drugu, unutarnju, 
sustinsku. Vanjska dimenzija imana jeste ocitovanje vjerovanja jezikom 
i potvrda dobrim djelima. A njegova je sustina iskreno uvjerenje u 
srcu, ljubav i povodenje. Vanjska dimenzija nema svrhe i ne koristi bez 

istine, iako su po izjavi vjerovanja zasticeni imetak i zivot izjavitelja. 
Isto tako, sustina nece korisdd ako je ne prati vanjska strana vjerovanja, 
osim kada vanjska dimenzija izostane zbog nemogucnosd, prisile, ve- 

kog straha ili opasnosd po zivot. 

Ako djela ne prate izjavljeno vjerovanje, a ne postoji nikakva zapreka 
za njihovo izvrsavanje, to je znak pokvarenosti i bezvrijednosri sustine 
koja je opustjela od imana, Oskudnost dobrih djela upucuje na oskudnost 



354' Ibn Kajjim ei-Dzevzijje 

i slabost imana , dak, na drugoj sttani, isto tako, brojnost djela i stabilna 
vanjstina govori o stabilnosti i snazi sustine, odnosno vjerovanja. 

Iman je srce islama i njegova srz, a jekin, cvrsto uvjerenje jeste srce 
i srz imana. Zato kazemo da je svako djelo koje ne povecava snagu 
imana, i dodatno ne ucvrscuje jekin, bezvrijedno, kao sto je svaki iman 
koji ne podstice na cinjenje dobrih djela takoder bezvrijedan. 



QB10MAK DRUGI: 

SV1 TVRDC DA VJER11JU 

Sto se rice samog vjerovanja, imana, vecina ijudi ^rdi da posjeduje iman 
i da vjeruje: "A vecina ljudi, ma koliko ti zelio, nece biti vjernici!" 434 

Veci dio vjernika sarao opcenito ili u globalu vjeruje, ak ono 
pojedinacno i detaljno vjerovanje koje podrazumijeva prihvatanje s 
poznavanjem, znanjem, Ijubavlju, postivanjem i uvazavanjem svega 
onoga s cime je poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., poznajuci cak i ono sto 
je prezreno i pokudeno, takvo vjerovanje posjeduju samo odabrani u 
ovom ummetu, odabranici Poslanika, s.a.v.s., kao sto je bio Ebu Bekr es- 
Siddik i kao sto su bili oni koji pripadaju skupini istinoljubivih, sidikun. 

Neki ljudi svoj iman zaokruzuju na samo jedan dio imana, a to je 
priznavanje da postoji Sn^oritelj svijeta, Koji je sam stvorio nebesa i 
Zemlju i ono sto je izmedu njih. Ali treba naglasiti da ovo nisu poricali 
ni obozavaoci kipova u Meki, Kurejsije i druga plemena. 

Zatim imamo one koji smatraju da je iman samo izgovaranje dva 
sehadeta, bez obzka da li covjek poslije toga praktikovao vjeru Hi ne, te 
hoce li srce tu izjavu iskreno potvrditi ili ce je poreci! 

Tn su i oni koji misle da je vjerovanje samo puko priznavanje Ailaha 
kao Stvoritelja svjetova i Muhammeda, s.a.vs., kao Njegovog poslanika, 
414 lusuf, 103. 



RIZNICAZNANJA/255 

rmkar to ne izjavill rijecima i ne potvrdiii dobrim djelima. Stavise, oni 

latraju da onaj koji vrijeda i psuje Allaha Uzvisenog i Njegovog Pos- 

lanika, s.a.v.s., te cini velike grijehe, ako u srcu priznaje Allahovu jcdnocu 

i poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., da je i takav covjek pravi vjernik! 

Iman je kod nekih poricanje AlJahovih savrsenih osobina, rifata, 
poput Njegovog uzdizanja na Ars, govora koji je kazao ili u Svojim 
knjigama objavio, Njegovog sluha, vida, htijenja, moci, ljubavi, srdzbe 
i drugih osobina kojima jc Sebe opisao ili Ga njima opisao Njegov 
Poslanik, s.a.v.s. Njihovo vjerovanje svodi se na poricanje istinitih 
cinjenica povodeci se za sumnjama i neodumicama maloumnika koji 
se medusobno razilaze u misljenju i kritikuju, za onima o kojima Omer 
b. el-Hattab, r.a., i imam Ahmed kazu: "Oni se oko Allahove knjige 
razilaze, Allahovoj knjizi oponiraju i slozni su u odbacivanju Allahove 
knjige!" 435 

Sljedeca skupina smatra da je iman robovanje Allahu Uzvisenom 
po propisima i uputama koje covjeku nalazu njegov unutarnji osjecaj 
srca, %et>k, i duhovni zanos, ved^d, bez prethodnog njihovog podvrga- 
vanja sudu onoga s cime je dosao Poslanik, s.a.v.s. 

Zadm dolaze oni koji kazu da je iman ono na cemu su zatekli svoje 
oceve i pretke bez obzira ko su oni bill. Njihovo vjerovanje zasniva se 
na dvije pretposravke: 

prva pretpostavka: to su govorili nasi preci i prethodnici; 

druga pretpostavka: ono sto su rekli je isdna. 

Zadm, tu je i skupina koja smatra da je iman lijep ahlak, do sto j no 
i uljudno ophodenje, vedrina i osmjeh na lieu, lijepo misljenje o sva- 
kome, te zanemarivanje ljudskih mahana i pogresaka. 

'" Predanje od Omera, r.a., zabiljezio je Ibn Veddah, u djelu Fit-Bitlrii irii-nefj/// anba, citat br. 
i. A prednnje imama Ahmeda nalazi se u uvodu njegovog djeia Y-ir-RtMti aU-d^fhmijja, str. 85. 
Pogledaj i djclo Ej-Sava'tkul-muneta, od Ibn Kajjima, 3/928. 



256/ Ibn Kajjim el-Dlevzijje 

Spomenut cemo i one koji smatraju da je iman odbacivanje dunjalu- 
ka i prekidanje veze s njim, te izbacivanje iz srca svega sto je dunjalucko 
i potpuni askedzam i odticanje od dunjaluckih blagodati. Kada pronadu 
covjeka koji ispunjava ove uvjete, uzdizu ga na stepen predvodnika u 
vjeri, makar znanjem ill praksom bio daleko od biti imana. 

Stepen dalje od ove prethodne skupine jesu oni koji smatraju da je iman 
samo spoznaja koja nije uvjetovanje prakticnim potvrdrvanjem imana. 

Sve spomenute skupine nisu spoznale sustinu imana, nisu ispunik 
njegove uvjete niti su ga dozivjele. A mozemo ih podijeliri i ovako: 
oni koji su iman ucinlli djelima koja ga, ustvari, anuliraju i brisu; 
oni koji u iman uvrstavaju ono sto nije od njega; 
oni koji za iman drze neki od njegovih uvjeta, ali to nije dovoljno 
da bi se iman i upotpunio; 

oni koji kao uvjete imana postavljaju ono sto je suprotno sustini 
imana i sto ga brise; 

oni koji su za iman postavili uvjete koji uopce nisu od imana. 
Stvarni iman daleko je od svega toga. Iman je kompieksna stvar- 
nost sastavljena od poznavanja onoga s cime je dosao Allahov Posla- 
nik, s.a.v.s., zarim prihvatanje toga s cvrstim uvjerenjem, potom izjav- 
ljivanje toga rijecima, pa povodenje za rim s ljubavlju i pokornoscu, te 
izvrsavanje svega sto nalaze, formalno i sustinski, i na kraju poziv u to 
shodno mogucnosrima. 

A iman se upotpunjuje na principu ljubavi i prijateljstva u ime 
Ailaha, te pokazivanju prezira i neprijateljstva tadi Njega, kao i davanja 
ili uskracivanja u Njegovo ime 4M , i na tome da samo Allah Uzviseni 
bude Bog, Kome se rob klanja. 

JV ' Kako se navodt u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Ko zavoli ili zamrzi u ime Ailaha, 
dadne ili uskrnti radi Njega, taj je upotpunio svoj imanP, a zabiljezili su ga Ebu Davud, 4.681, 
Et-Taberani, u djelu FL/-Kel>ir, 7613, i El-Begavi u djelu Serbm-sunna, 3469, u predanju od Ebu 
Umame, a ojegov je niz prenosilaca dobar. 






RIZNICAZNANJA/257 

Put koji vodi ka Allahu Svevisnjem ogleda se u neprikosnovenom 

pokoravanju i povodenju za Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., sustinski i 

formalno, zatim u zatvaranju oka srca od gledanja ili okretanja prema 

nekom drugom pored AHaha Svemocnog 

A od Allaha zavisi svaki uspjeh! 

Ko se Allahu preda 1 zbog obuzetosti ibadetom zaboravi na sebe i 
svoje potrebe, Allah Uzviseni preuzet ce brigu o torn robu. Ko se obuz- 
me Allahom Uzvisenim, a zapostavi ljude, Allah Svemilosni preuzet 
ce sve njegove obavcze prema ljudima, dok onaj ko se obuzme samim 
sobora zapostavljajuci Allaha Uzvisenog, On ce ga prepustiti samome 
sebi, kao sto ce i onoga koji se zabavi ljudima, a zaboravi na Allaha 
Svevisnjeg On prepustiti ljudima. 43 ' 

IIIOXAK TRCf.I: 

TEMELJI KUFRA - NEVJERSTVA 

Kufr ill nevjerstvo temelji se i nastaje od jedne od ove cetiri stvari: 
oholosti, zavisti, srdzbe i strasti. 

Oholost se lijeci pokornoscu i povodenjem. 

Zavist se lijeci prihvatanjem i davanjem savjeta. 

Srdzba se lijeci pravednoscu. 

I strast se lijeci predanoscu ibadetu. 

Kada rob savlada temelj oholosti, lahko ce mu biti pokoriti se i 
povesti se za Poslanikom, s.a.v.s. Kada savlada temelj zavisti, bcz 
problema moci ce prihvatati savjete i dijeliti ih. Kada savlada temelj 
srdzbe, bez teskocemoci ce biti pravedan i skroman. Kada savlada temelj 
strasti, jednostavno ce moci bit i strpljiv, cedan i Allahu pokoran. 

I ovom znacenju navodi se i hadis, a mi smo ga ranije spomenuli s njegovim izvorim:i i 
ocienom. 



3^8/ Ibn Kajjim el-Dievzijje 

Medutim, ko budc iskusan s ove cetiri osobine kkse ce i brda 
pomjeriti nego sto ce uspjeti promijeniti se i osloboditi se od ove cetiri 
osobine. Narocito ako se ti temelji izraze i uznapreduju, pa ovladajfl 
staticnim ljudskirn osobinama i karakterom. U takvoj situaciji sva djela 
toba, zaredom, nece bid prihvacena kod Alkha, a dusa mu se nece 
ocistiti i prosvijetiid, i pored njegovog truda. Kada se god rob potmdi i 
ucini neko dobro djelo, spomenuta cetiri temelja kufra, koja posjeduje, 
pokvarit ce ga i obezvrijediti. 

Sve nedace i problem! radaju se iz ove cetiri osobine. Kada se one 
nastane u srcu i njime oviadaju, prikazuju mu zabludu i laz u liku istine, 
a isdnu u liku zablude, dobro djelo u liku loseg, a lose u liku dobrog, te 
mu omile dunjaluk, a ahiret omrznu i udalje od njega. 

Ako razmotrimo nevjerstvo prijasnjih naroda, zapazit cemo da 
su zapali u zabludu upravo zbog ove cetiri osobine. Zbog till osobina 
spusta se i kazna cija je jacina srazmjerna j acini manifestovanja datih os- 
obina. Ko otvori vrata svoga srca pred ovim osobinama otvorio je vrata 
svakom zlu i nesred, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu; jer te osobine 
onemogucavaju povodenje za Objavom, iskrenosd, pokajanjem, pre- 
davanjem Allah u, prihvatanjem istine, slusanjem savjeta, skromnosd i 
umjerenosti pred Allahom Svevisnjim i Njegovim strorenjima. 

Ove osobine radaju se iz neznanja o AUahu i neznanja o samome sebi 
i osobinama duse, jer ako rob upozna svoga Gospodara 438 preko Njego- 
vih ljjepih i savrsenih osobina, i primijeri svoje licne manjkave i nesavrsene 
osobine, u torn se nece oholiti, uzdizad i nekome zavidjeri na bLigodatima 
kojima ga je Allah obdario. Zavi st je, ustvari, jedan vid borbe i protivljenja 

4la Prenosi se u hadisu: "Ko upozna sebe (svoju dulu), upoznar ce i svoga G< .sp<>d:ir.i!" 
Medutim, ovo ptedanje ne poznajemo kao izreku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego se one 
prenosi kao izreka jahjaa b. Muaza cr-Razija, Tako stoji u djelu ELMekasidul-basent, str. 198, od 
es-Sehavija. Predanje je zabiljezio i Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 10/208, u predanju od Sehla 
et-Tusterija. 



EUZN1CA ZNANJA /259 

AHahu Uzvisenom, jer predstavlja preziranje blagodati u necijim rukama, 
a AJJah Uzviseni hoce i voli da ona bude tu. Zavidnik zcli da blagodat nes- 
fcane, a Allah hoce i voli da ona traje tamo gdje ju je spustio. Na taj nacin 
zavidnik pokazuje neprijatcljstvo prema Allahu Svevisnjern u onome sto 
On odreduje, voli i hoce. Kroz ovo zakljueujemo da je Iblis stvarni Alla- 
hov neprijatelj, jer je njegov grijeh proistekao \z oholosti i zavisti. 

Iskorjenjivanje ove dvije pogubne osobine putem upoznavanja 
Allaha Uzvisenog i Njegove jednoce, putem zadovoljst\ r a Njegovom 
odrcdbom i pribjegavanja Njemu predstavlja iskorjenjivanje srdzbc iz 
srca putem upoznavanja osobina duse kojoj ne dolikuje da se srdi i sveti 
radi sebc, jer to znaci da ona daje prednost svojim osjecajima nad onim 
sto zeli i voli njen Gospodar. 

Najbolji nacin za izljeccnje ove boles d jeste navikavanje duse da se 
srdi i pokazuje zadovoljstvo radi Allaha Uzvisenog i onoga sto On vol!. 
Kada god se dusa rasrdi radi AOahovog prava ili pokaze osjecaje zado- 
voljst\ f a radi Njega, u istoj tolikoj se mjeri dusa ocisti od svoje pogubne 
srdzbe. Ova zakonitost vazi i u potpuno suprotnoj situaciji, no tada je i 
rezultat potpuno suprotan. 

A sto se dee strasd, ona se lijcci ispravnim znanjem i spoznajom 
da kada god dusa udovolji svojim strastima, za toliko joj bude uskracen 
uzitak i slasr stvarnih ahiretskih strasd. Kada god se dusa sustegne od 
strasti, to se pretvara u njen doseg ahiretskih uzivanja. Kada god dusa 
otvori kapije svojim strastima, dme sebi zatvara i usktacuje ahiretske 
kapije uzitaka, a kada ih zatvara tada se pred njom otvaraju putevi 
aajvecih uzitaka i slasti. 

Stdzba je poput pobjesnjele zvijeri, ako je pustis, prvo ce tebe na- 
pasti. 

Strast je poput vatre, ako je razjaris, prvo ce tebe sprziti. 




360 / Ibn Kajjim cl-Daevzijje 

lspoljavanje oholosti jeste kao da nekom kralju diras u njegovo 
kraljevstvo: ako te ne ubije, onda ce te zasigurno protjerari. 

A ispoljavanje zavisti jeste kao da se boris s nekim ko je snazniji i 

jaci od tebe! 

Ko savlada svoju srdzbu i strast, sejtan se boji i njegove sjene. A 
koga savlada njegova srdzba i strast, onda se on boji i svoje fikcije. 



OSMO 
POGLAVLJE 





RIZNICA ZNANJA/263 



UZROGIMA, POSLJEDIGAMA I 
NACINU CISCENJA GRIJEHA 




ODLOJIAK FRVI: 

RAZLOZIGRIJESENJA 

Osnovni razlozi cinjenja grijeha, i velikih i malih, vezuju se za tri 
stvari: 

- ovisnost i vezivanje srca za nekoga mimo AJlaha Uzvisenog; 

- pokoravanje snazi srdzbe i 

- pokoravanje snazi strasti. 

Drugim rijecima kazano; to je sirk, pripisivanje Allahu druga, nasilje 
i n cm oral. 

Krajnja posljedica vezivanja srca za nekoga pored Allaha Uzvisenog 
jeste sirk, prizivanje nekoga drugog pored AUaha. 

Krajnja posljedica pokoravanja snazi srdzbe jeste ubistvo 
neduznoga. 






%v>Lt Ibn Kajjim cl-Dzevzijje 

Krajnja posljedica pokoravanja snazi strasri jeste blud. 

Zbog toga je Uzviseni spomcnuo sva tri grijcha u jednom ajetu. 
On je rekao: "I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i 
koji one, koje je Allali zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zaliti- 
jeva, i koji ne bludnice!" 439 









JEDNJ CRUKS1 POZIVAJU DMIGIIHA 

Kada se poctni neki od ovih grijeha, on poziva na cinjenje sljedeceg. 
Sirk poziva na nasilje i blud, kao sto tevhid, priznavanje AJlahove 
jednoce, i ihlas, Iskrenost, brane vjernika od nemorala i nasilja. Uzviseni 
je o tome rekao: "... tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, 
jer je on uistiim bio Nas iskreni rob. 1 """ 

S druge strane, nasilje poziva na sirk i nemoral; a sirk je najvece 
nasilje i nepravda, kao sto je tevhid najpravednija stvar. Pravednost je 
sudrug tevhidu, a nasilje je sudrug sirku, pa ih zbog toga Uzviseni i 
spominje zajedno. 

Spomen pravednosti i tevhida nalazimo u rijecima Svevisnjega: 
"Allali svjedoci da nema drugogboga osim Njega, a i meleki i uceni, 
i da On postupa pravedno." 441 

Spomen sirka i nepravde nalazimo u Njegovim rijecima: 
"Mnogobostvo je, zaista, velika nepravda!" 442 

A nemoral poziva u sirk i nepravdu, narocito ako pozuda za 
nemoralom bude snazna, a ne moze joj se udovoljiri na neki drug 
nacin osim uz cinjenje nepravde i nasilja, a pored toga potpomognuta 
je sihirima i sejtanoro, 

4V 'C1-Furknn,68. 
,4 "Jusuf,24. 
m Alu teuan, t8. 
JJ - Lukman, 13. 



RIZN1CAZNANJA / 2.G^ 

Allah Uzviseni spominje blud i sirk zajedno u sljedeeiem ajetu: 
"Bludiiik se ne treba zeniti osim bliidiiicom ili mnogoboskinjom, a 
bludnica ne treba biti pozeljna osim bhidniku ili nmogobosen. to je 
zabranjeno vjernicima." 443 



SUBOST TEVIIIDA SRCC 

Ova tri grijeha pozivaju i vode jedan ka drugom. Zbog toga ako je 
tevhid u sucu roba slab, a sirk postojan, onda ce rob sve vise i vise zapa- 
dati u nemoral i srcanom ljubavlju vczivari se za ono cerau strastveno 
zudi. 

U torn kontekstu slijedi kur'anska poruka: "Sve sto vain je dato 
- saino je uzivanje u zivotu na ovom svijetn, a ono sto je n AUaha - 
bolje je i trajnije za one koje vjeruju i u Gospodara se svoga nzdajn; 
za one koji se klone velikili grijeha i razvrata i koji, kad ill ko ras- 
rdi, oprastaju." 444 Allah Uzviseni obavjestava da je kod Njcga za one 
koji vjeruju i koji se na Njega oslanjaju sacuvano dobro, a to je tevhid, 
priznavanje da je Allah samo jedan. 

Uzviseni je u ajetu rekaor "... zaone kojise klone veliidh grijeha i 
razvrata", a to upucuje na izbjegavanje poziva strasti. A zatim Uzviseni 
u nastavku ajeta kaze: "... i koji, kad ih ko rasrdi, oprastaju", a to 
predstavlja odbacivanje poziva srdzbe. 

Uzviseni je u ajetu spomenuo tevhid i cednost, a na kraju spominje 
i pravednost koja podrazumijeva oboje prethodno i u sebi nosi svako 
dobro. 



""' En-Nur. 3. 

"' El- Sura, 36-37. 



3b6 / Ibn Kajjini cl-Dzevzijje 

IIIIUHUK B8UGI: 

KAKO SE.JTAN NAPADA COVJEKA 

Svaki rob razumom obdaren zna da ga sejtan moze napasti samo s 
jedne od tii stranc: 

prva strana: pregonjenje ili pretjerivanje. Kada god covjek u necemu 
prcde mjeru, zapadne u suvisno, a to je sejtanov udio i put bojim on 
ulazi u srce. 

Da bi se sacuvali pretjerivanja, potrebno je zadovoljiti dusu i tijelo 
svim onim sto trebaju: hranom, picem, odmorom, uzicima... i kada 
osiguras to, bit ees zasticen od napada svog neprijatelja; 

druga Strana: gaflet ili nemarnost. Onaj koji je stalno budan i spomi- 
nje Allaha Uzvisenog nalazi se u utvrdi zikra. Ali kada zapadne u nemar 
i zaborav, tada je otvorio vrata svoje utvrde kroz koja napada njegov 
neptijatelj, a onda mu je tesko i mucno da ga iz nje istjera; 

treca Strana: opterecivanje bilo cime sto ga se ne dee. 

MJMKAK mil: 

HAZL0Z1 GRIJESENJA 



Rob ne cini ono sto mu je zabranjeno osim iz jednog od dva raz- 
loga: 

prvi razlog: lose misljenje roba o njegovom Gospodaru, misleci da ako 
se pokori Allahu Uzvisenom i ne ucini odredeni grijeh, da mu On nece 
dati bolje dobro i veci uzitak od onoga sto je nakratko osjetio u grijehu; 

drugi raziog: da rob zna da mu Allah Uzviseni moze dad veci uzitak i 
bolje dobro, jer onaj ko se necega odrekne tadi Allaha, Allah Uzviseni 
mu to mnogostruko nadoknad i.'" 3 Medudm, nad robom je prevladala 

"' Ranije smo naveli hadis koji govori o uvome, 



RIZMCAZNANJA/267 

njegova strast, pa se nije mogao suzdrzati grijeha, a njegov razum zas- 
jenila je pozuda. 

Rob u prvom slucaju cini grijeh zbog pomanjkanja svoga znanja, 
a u drugom slucaju cini grijeh zbog slabosd svog razuma i nedovoljne 
razboritosti. 

Jahja b. Muaz veli: "Kome AJlah Uzviseni pribere njegovo sree dok 
uci dovu, On mu tu dovu nece odbiti!" 

Ja kazem: Ako sree roba budc pribrano, njegova ovisnost i potteba 
za Allahom iskrena, a nada i pouzdanje u Allaha cvrsd, takvorn ce robu 
gotovo svaka dova bid uslisana. 



gjHOMAK CETVRTI: 

BOLNA ZAVRSNICA KOJOJ VODE GRIJESI 



Ljudi ce ulazid u dzehennemsku vatru zbog jednog od tri razloga: 

prvi razlog: sumnja koja je izazvala nepovjerenje prema AUahovoj vjeri; 

drilgi razlog: strast koja za posljedicu ima davanje prednosti pozudama 
nad pokornoscu Allahu Uzvisenom i Njegovim zadovoljstvom; 

treci razlog; srdzba koja donosl neprijateljski odnos prema Allahovim 
stvorenjima. 

A uzroci svih gresaka i grijesenja jesu: 

- oholost, za koju znamo kako je odvela Iblisa; 

- pohlepa, koja je Adema, a.s,, izvela iz Dzenneta, i 

- zavist, koja je ponukala jednog od Ademovih si nova da ubije 
svoga brata. 

Ko bude sacuvan od ove tri osobine sacuvan je od svakog zla, jer se 
nevjerstvo rada iz oholosti, grijesi iz pahlepe, a nasilje i nepravda iz zavisti. 



268/ Ibn Kajjim el-Dievssijje 
UIIL0.1IAK I'lni: 

OUTJECAJlilTHAGOVIHAISTINElLAZl 

Cuvaj se lazi jer laz unistava predstavu stvarnosti i onoga sto covjek 
uci, tako da je kasnije tesko prenijed isdnu i nekoga njoj poduciti. 
Lazljivac ono sto ne postoji predstavlja u realnoj otjelovljenoj slid, a 
ono sto zaista i postoji on predstavlja kao nepostojece i irealno. On 
isdnu protura kao laz, a laz protura kao isdnu. Dobro izlaze kao zlo, 
a zlo izlaze kao dobro. U takvom stanju lazljivac gubi predstavu o 
stvarnosti, spoznaja mu se zamuti, i to mu bude kazna. No, zadm, i in 
to predstavlja i izlaze sagovorniku koga je zaveo, pa i njemu zamucLije 
stvarnu, realnu spoznaju stvarnosti. 

Dusa lazljivca bjezi i okrece se od postojece zive stvarnosd, naginje 
nepostojecem i prefenra zabludu. Kada se sve to pokvari i potemeti 
kod lazljivca, i on postane pravi potvrdeni lazljivac, onda sva njegova 
djela budu olicena lazima i pokvarenoscu, kao sto je njegov jezik olicen 
i prepoznadjiv po lazima. Poslije toga mu jezik nece nikakve koristi 
priustiti, niti ce mu djela od kodsri bid. 

Zbog toga je laz osnova svakog razvrata i giijeha. O tome je Allahov 
Posianik, s.a.v.s., rekao: "A laz doista vodi ka grijesenju i razwatu, a razwat 
vodi ka ratri/" 446 U pocetku laz izlazi iz duse ka jeziku, 1 onda ga okalja 
i pokvari, a zadm ide ka ostatku djela i unistava do bra djela koje tijelo 
cini, kao sto je jeziku unisrila govor, Zadm laz ovlada tijecima, djelirna 
i stanjem covjeka, a onda se nad njim nadvije propast i zaposjedne ga. 
Bolest lazi siri se sve dok u potpunosd nc unisri covjeka, osim ako Allah 
Uzviseni daruje Svoj lijek istine koji ce iz korijena iscupad matedju lazi. 

Zato nas ne cudi cinjenica da je osnova i temelj svih dobrih djela 

isdna i isrinoljubivost, a temelj i osnova losih i pokudenih djela poput: 
"'' El-I3uhari, 6.(194, i Muslim, 2.606 i 2.607, u predanju od Abdullah a b. Mesuda, r.a. 



RIZNICAZNANJA / 269 

pretvaranja, samodivljenja, oholosti, hvalisanja, nzdizanja, nasilja, zla, 
ncmoci, lijenosti, kukavicluka, omalovazavanja i tome slicno, jeste kz. 

S\'ako dobro djelo, prakticno ili djelo srca, proizlazi iz istine. 

Svako lose djelo, prakticno ili djelo srca, proizlazi iz lazi. 

Allah Svevisnji kaznjava lazljivca, tako sto ga zavede i uclalji od 
onoga sto ce mu koristiti, a aagraduje iskrenoga, tako sto ga upucuje na 
dobrobit i ono sto mu je korisno u dunjaluckom i ahiretskom zivotu. 

Uistinu, nista tako ne do no si dobro za covjeka i na dunjaluku i na 
ahiretu kao istina i iskrenost, a, opet, na drugoj strarii, nista tako ne 
privlaci i ne donosi lose poput lazi. Uzviseni je rekao: "0 vjeraiei, bojte 
se AUaha i budite s onima koji su iskrem!" 447 Zatim je kazao: "Ovo 
je Dan u kojem ce iskrenima od koristi iskrenost 11 jiliova biti. " 4 ,s U 
drugoj suri stoji: "Akada je borbavec propisana, bolje bi iiii bilo da su 
premaAllahiiiskreni." 44y Potom, u suri El-Maida, On kaze: "Dolazili 
sn i neki beduini koji su se izvinjavali i trazili dopustenje da ne idu, 
i tako su izostali oni koji su AUahu i Njegovom Poslaniku lagali; a 
teska patnja pogodit ce one medu njima koji nisu yjerovali."'' 



OEOHAK SESTI: 

QSCENJE OD GRIJEHA 



Pravi vjernik koji je spoznao svoga Gospodara ne nareduje ljudima 
da ostavc dunjaluk, jer oni nisu sposobni to uciniti, nego im nareduje 
da, ziveci na dunjaluku, ostave grijehe. Ostavljanje, oslabodanje od 
dunjaluka, jeste pohvalno i vrijedno, ali ostavljanje grijeha obavezno je i 



"■ Et-Tcvba, 1 19. 
"» El-Maida, 11 % 

«" Mohammed, 21. 

''" Et-Tevba, 90. 



370/ fbn Kajjim el-Dievzijje 

naredeno. A kako onomc koji ne izvrsava obavezu niozemo narediti da 
cini ono sto je pohvalno?! 

Ako im je tesko da se 1 grijeha klone i sacuvaju, onda se potrudi da 
im, spominjanjem AUahovih blagodati prema njima i Njegovih savrseniB 
i lijepih svojstava, omilis Allaha Uzvisenog, pa da Ga zavole, jer srca su 
stvorena da vole Allaha, to je u njihovoj prirodi. Ako srca zavole Allaha 
Uzvisenog i za Njega se privezu, onda ce im biti lahko i jednostavno da se 
okane i produ grijeha. jahja b. Muaz veli: «Stjecanje dunjaluka od razum- 
noga bolje je i vrednije od odricanja i ostavljanja dunjaluka od neznalice!» 

Vjernik koji je spoznao svoga Gospodara poziva ljude Allah u i 
olaksava im ptihvatanje poziva, dok zahid 451 poziva ljude Allahu preko 
ostavljanja i odricanja od dunjaluka, pa im tesko pada da prihvate taj 
poziv. Odbijanje od dojenja jeste tesko, jer onaj koji cijelo vrijeme 
doji ne moze shvatiri da to moze ostaviti, pa ako se dojenje ne moze 
prekinuti, zasto onda ne ponuditi dojencetu najbolju dojilju, jer mlijeko 
ima velikog utjecaja na prirodu, psihu i ponasanje dojenceta. Glupost 
dojilje odrazit ce se na dojence, a najkvalitetnije i pravo dojenje jeste 
ono zbog gladi dojenceta. 43 - Ako dojence ima snagu da savlada preki- 
danje dojenja, to je uspjeh, a u protivnom neka doji s mjerom jer i 
prejedanje nekad zna biti pogubno. 



nillMAK S CD HI: 



ZNACAJ SUSTEZAMJA OD GRIJEHA 



Neka je slavljen Allah, Gospodar svjetova. Da u ostavljanju grijeha 
i losih djela nema nikakve koristi osim dokazivanja covjecnosti, lije- 

451 Onaj koji se odrice dunjaluka radi Allaha Uzvisenog, (op. prev.) 

,; '- El-Buhari, 5.102, Muslim, 1.455, u predanju od Aiie, r.a., gdje se kaze: "Pravo je dojenje 

zbog gladi." U hadisu se misli da je pravo dojenje, na osnovu kojeg se utvrduje srodsrvo pa 

mlijeku, ono koje je osnovna djeteruva ishrana. 



RIZNtCAZNANJA ( %-Ji 

pog ugleda, cuvanja casti i imetka od kojeg zavisi dunjalucki i ahiretski 
uspjeh, to bi zaista bilo dovoljno. Medutim, u ostavljanju grijeha ima 
mnogo vise koristi od toga sto smo spomenuli. Ovdjc cemo nabrojati 
neke korisd i dobra koje dobiva rob koji radi Allaha ostavlja grijehe, a 
to su: stjecanje ljubavi od drusrva i smjelo druzenje s ljudima; lijep i 
ugodan zivor; opustenost tijela i cvrstina srca; cistoca duse, blagost u 
srcu i skokogrudnost; sigurnost od napada i uvreda gresnika i razvrat- 
nika; iscezavanje briga, tuge i zalosd; pocast dusi od ponizavanja; zastita 
srcanog nura od tmina grijeha; izlaz iz svakc krize, od cega su uskraceni 
gresnici i razvratnici; olaksana opskrba koja dolazi odakle se rob i ne 
tiada; zastita od patnje koja pogada gresnike i raz^Tatnike; olaksano 
izvrsavanje ibadeta; olaksano saznav-anje i ucenje nauke; lijep polozaj i 
uvazavanje medu ljudima; lijep spomen u dovi drugih; vedrina i ljupkost 
na lieu; ugled i uvazavanje u sreima ljudi; pomoc i zasrita od ljudi ako 
bude izlozen napadu i nasilju; odbrana casti ako ga neko kl eve torn ili 
ogovaranjem pokusa okaljari; brzo uslisavanje njegove dove; podizanje 
pregrade i dozivljaj opustenosd u drustvu Allahovom; bliskost s mele- 
kima; udaljenost od sejtana, ljudskib i dzinskih; natjeeanje ljudi da ga 
usluze i rijese neku njegovu potrebu; ceznja ljudi za njegovim drust\ r om 
i naklonoscu; oslobadanje straha od smrd; veselo iscekivanje glasnika 
smrri jer se rime seli svome Gospodaru, u Njegovu blizinu; bezvri- 
jednost dunjaluka u njegovom srcu; spoznaja prave vrijednosti ahireta; 
briga za velikim posjedom ahiretskim; uspjeh na ahiretu; osjecanje slasti 
pokoravanja AlJahu; osjecanje slasti imana; dova Nosaca Arsa i drugih 
meleka oko njega za oprost grijeha; radost dva meleka pisaxa koji za- 
pisuju njegova djela; povecanje znanja, spoznaje, imana i razuma; posti- 
zanje Allahove ljubavi i blizine; Allaho^•a radost pri svakom istigfaru i 
pokajanju... Sve ce ovo rob dozivljavati s posebnom vrstom neopisive 
radosd koju nikada ne moze pronaci ib osjetiti u grijehu. 



272/ Ibn Kajjim el- Dzevzijje 

Ovo su samo neke blagodati i pocasd koje dolaze kao rezultat os* 
tavljanja grijeha na dunjaluku. 

A kada takav rob umre, meleki mu donose radosnu vijest od 
Gospodara svjetova, a to je da jc svojim djelima zasluzio Dzennet, 
da za njega nema straha i da ne treba tugovad. Rob biva preneseri 
iz dunjaluckog zatvora 453 i tjesnaca u neku dzennetsku bascu, gdje 
ce uzlvati do Sudnjeg dana. U torn danu ljudi ce bid izlozeni suncu i 
vrelini, guseci se u znoju, a ovaj ce rob bid u hladovini Arsa. 4:>4 Pa kada 
ljudi budu upuceni ka svojim stanisdma, Allah ce ga izdvojiri u desnu 
stranu sa svim Svojim odanim robovima i s onima koji su uspjeli: "To je 
Allaliova niilost koju On daje kome hoce, a u AUaha milost je velika 



4S5' 






*" O tome je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekaoi "Dunjaluk je zatvor za vjemika,, a Dienner in 
nevjemika. " Znbiljezio ga je Muslim, 2.956, u predanju od Ebu Hurejre, r.a. 
m O ovome zabiljezen je hadis, El-Buhari, 660, 1.423 i 6.806, i Muslim 1.031. 
4 " El-Dzuma, 4. 






DEVETO 
POGLAVLJE 





RIZNICA ZNANJA/275 






PUTNIGIMA KA ALLAHU 




NUHAE PilYl: 

POTREBE ZA PUT DO VELIKOG CILJA 



Najvisi cilj roba, postizanje Allahovog zadovoljstva, ostvaruje ce 
pomocu dvoga: uz visoku ambiciju Jli zelju i ispravnu namjeru, dok 
onaj ko ne posjeduje ovo dvoje nikada nece ni stici do cilja. 

Osoba velike ambicije i jake zelje vezala je svoje srce za Allaha 
Uzvisenog, a ako uz to jos posjeduje i ispravnu namjeru, onda ce kre- 
nuti putem koji vodi ka Allahu. Namjera ili nijet odreduje put do cilja, 
a ambicija i zelja sam cilj. I onog casa kada se zelja i namjera ujedine 
i krenu ka jednom cilju, onda je sva briga roba da dosegne i posdgne 
postavljeni cilj. 

Medutim, ako je ambicija roba mala i slaba, ona ce se vezivati za 
bvodunjalucke bezvrijedne stvari, a zaboravit ce na najvisi cilj kojem 



'2nd I Ibn Kajjim el- Dievzijjc 

treba teziti. U slucaju da namjera nije ispravna, onda ce rob slijediti onaj 
put koji ne vodi ka cilju. Sva stvar vezana je za ovo dvoje: ambidju roba 
i njegovu namjeru. To dvojc traze se i zahtijevaju od roba da ih ispuni, 
a on to nece ispunid dok ne ostavi i zapostavi troje: 

prV0: obicajc, drustvene ceremonije i navike koje su ljudi izmislili; 

drugO; otldanjanje svih prepreka koje mu ometaju da svoju ambtciju 
usmjcri ka zeljenom cilju i da krone putem koji je izabrao svojom iskie- 
nom namjcrom; 

trece: prekidanje svih veza kojima se srce okrcce, a koje ga sputavaju 
da se Lismjeri i vezuje samo za svoj najveci cilj. 

Razlika izmedu prepreka (avaiM) i veza (a/aik) jeste u tome sto su 
prepreke vanjski cinioci, odnosno dogadaji, a veze su unutrasnji odnos 
srca prema necemu dopustenom. 

Osnovno pravilo u oslobadanju od ovih zamki na putu do najveceg 
cilja ogleda se u tome da rob ostavi i napusd sve nepotrebno sto ga 
zaokuplja i odvodi od ostvarenja njegovog cilja, bez obzira radilo se to 
o jelu, picu, odmoru, snu, druzenju s ljudima i slicno, Rob ce od svega 
toga uzed onoliko koliko mu je potrebno da bi mogao nastaviti na putu 
ostvarivanja svog cilja, a odbacit ce sve ono sto ga sprecava u ostvarenju 
cilja ili slabi njegovu snagu i kretanje ka cilju. 

A Allah daje podrsku za dobro! 






ODLOJIAK IIDG!: 



NAJVREDMJI Z1KR - VELICANJE I SUVLJENJE ALUHA UZVISENOG 



Neki zakiri orpocinju svoj zikr samo jezikom i bez prisustva srca. 
Zatim ne prcstaju velicad Allaha Uzvisenog sve dok se i srce ne probudi 



RIZNICA ZNANJA / 277 

i pdbere, a onda se zikr jezika sjedinjuje sa zikrom srca, pa zajedno slave 
i hvale Allaha Svemoguceg. 

Drugi zakiri ne cine tako. Oni ne otpocinju s velicanjem Allaha 
sve dok se sree ne sabere i bude prisutno, a onda pocinju sa sreanim 
velicanjem Allaha Uzvisenog. Kada se sree zanese i utone u zikr, onda 
mu se pridruzuje i jezik, te zajedno slave Allaha Milostivog. 

Prvi zakiri prenose zikr s jezika na sree, a drugi sa srca na jezik, 
tako da sree nikada nije odvojeno od zikra, Prvo se smiruju i prizivaju 
budnost, sve dok ne osjete sapat srca u zikru, a onda taj osjecaj prenose 
na jezik. Kada se jezik i sree stope u jedan zikr i udube se u nj, onda 
polahko prenose taj osjecaj na ostale dijelove djela, sve dok cijelo djelo 
ne pocne ciniti zikr. 

Najbolji i najkorisniji zikr jeste onaj u kojem se sjedine jezik i sree, 
a rijeci kojima se slavi Allah Uzviseni u takvom zikru budu iz sunncta 
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te da zakir uz to prozivijava i osjeca 

znacenjc onoga sto izgovara. 



ODLUMAK TllECI: 

NAGRADA ZA POSVECENOST ALLAHU 



Kada rob osvane ili omrkne, a njegova jedina briga koju nosi u 
sreu bude samo Allah Uzviseni, tada Allah Svemoguci na Sebe preuz- 
me rjesavanje svih njegovih potreba. Oslobodi ga svih problema koji 
ga muce, dok njegovo sree isprazni i pripremi za ljubav prema Allah u, 
jezik rezervise za zikr, a ostatak djela za ibadet i pokornost Njemu 
Svemocnome. Medutim, kada rob osvane ili omrkne, a sva njegova 
briga bude samo dunjaluk, Allah Uzviseni natovari ga njegovim briga- 



278/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

ma, mukama i patnjama, a zatim ga prepusti njcmu samome. Umjesto 
da isprazni njegovo srcc za ljubav prema Njemu, Uzvisenom, On ga 
isprazni za ljubav prema stvorenjima, jezik njegov rezervise za spomi- 
njanje ljudi, a ostatak tijela za pokornost i uslugu ljudima. U takvom 
stanju covjek pad 1 ulaze velike napore sluzeci drugima i podsjecajuci 
na zivodnju koja cijcli zivot samo drugima koristi. Zapravo, on je poput 
kovackog mjeha cija se koza rasteze, a on od toga nema nista. 

Svaki onaj ko se odbije pokorid Allahu Uzvisenom i Njega voljeti, 
budc iskusan pokornoscu, iskazivanjem ljubavi i sluzenjem st\ r orenjima 
kao sto je i on. Uzviseni je rekao: "Onomeko se bude slijepim pra\io 
da ne bi Milostivogvelicao, Mi cemo sejtaiia natovariti, pa ce nm on 
nerazdvojiii drugpostari!" 4;,<i 

Sufjan b. Ujejna veli: '"Kazite mi bilo kakvu izreku ili pouku 
poznatu medu Arapima, a ja cu vam to naci u Kur'anu!' Neko je od 
prisutnih kazao: 'Gdje se u Kur'anu spominje nesto poput izreke: 'Daj 
svom bratu hurmu, pa ako je odbije, d mu dadni uzarak!?" Na to mu 
Sufjan odgovori; 'U rijecima Uzvisenog: 'Onome ko se bnde slijepim 
pravio da ne bi Milostivogvelicao Mi cemo sejtaiia natovariti!" 1 



OEOMAK CETV1TI: 

ZUIID - SUSTEZANJE OD DUNJALUKA 



Rob u svom srcu nece osjetiti ceznju i zelju za ahiretom sve dok se 
ne sustegne od dunjaluka. A zuhd, sustezanje od dunjaluka, neee biti 
ispravan dok rob ne shvati dvije srvari: 

prvO: dok ne shvad da je dunjalucki zivot kratak, a dunjaluk prola- 
zan, da jc dunjaluk bezvrijedan i nistavan, da se ne vrijedi borid za njega 

Ji " Ez-Zuhruf, 36. 
J '" Ez-Zuhruf, 36. 





r[znicaznanja/?79 
ili za njim tugovati, da je on pun bola, patnje i tuge. A zadnja najveca 
stvar od svega toga jeste gubitak dunjaluka i njegov kraj. Onaj ko cezne 
i tezi za dunjalukom nikada se ne rjesava okova brige; brine se prije 
nego sto ostvari nesto od dunjaluka, brine se kada ga ostvari i osvoji, a 
na kraju tuguje i osjeca bol kada ga izgubi. 

Ovo je jedna stvar koju rob mora shvatiti; 

drugD: da shvati da ahlret dolazi i priblizava se, da je neizbjezan i da 
ce se ostvariti, da jc ahiret vjecan i nece ga nestau. Da iscekuje njegove 
Ijepotc, dobrote i ono cemu se srca raduju. Zadm, da shvati ogromnu, 
neuporedivu razliku izmedu dunjaluka i onoga sto ima na njemu, s 
jedne strane, i aliireta i onoga sto je u njemu, s druge strane. Ahiret je 
onakav kako ga Uzviseni opisuje: "A onaj svijetbolji je i vjecanje!" 458 
Tamo su sva dobra; savrsena i vjecna, a sve sto je na dunjaluku samo je 
privid, i to manjkav, bezvrijedan i kratkotrajan! 

Ako rob dobro shvati ovo dvoje, dat ce prednost onome sto je 
razumnije i logicnije, a sustegnut ce se od onoga sto zulid zahtijeva da 
se zanemari. 

Ljudska je priroda takva da se ne odrice trenutne koristi i prisutnog 
uzitka radi neke ocekivane daleke koristi i uzitka, osim ako se ispostavi 
da je ono ocekivano bolje i vrednije od trenutnog, a u srcu se probudi 
zelja za boljim. AH ako covjck, ipak, dadne prednost onome trenutnom 
i pnsutnom, iako jc manje vrijedno, onda je to ticinio zbog toga sto 
mu vrijednost oceldvane koristi nije bila dovoljno jasna, ili zato sto nije 
mario i ceznuo za boljim, 

Bilo koji razlog zbog kojcg je dao prednost manje vrednijem uzitku 

i koristi upucuje na slabost knana i pomanjkanje razuma i razboritosti. 

Onaj koji cezne za dunjalukom i tezi za njegovim stjecanjem ima dvije 

mogucnosti: da prizna da su ahi retsko bogatstvo i nagrada bolji i vredniji 
''< El-Eli, 17. 



280/ Ibn Kajjiin el-Dzevzijje 

od svega dunjaluckog-ili da to porekne. Ako porekne tu cinjenieu, onda 
je apsolutno cist od imana i pravi jc nevjernik, no ako prizna da je sve 
ahiretsko bolje t vrednijc od dunjaluckoga, ali mu, i pored priznanja, nc 
daje prednost, onda je to pokazatelj slabosti njegovog razuma i mahana 
njegovog izbora. 

Ovo je stvarna i nuzna podjela od koje nijedan covjek ne rnoze 
pobjeei, ili je na jednoj ili na drugoj strani. Davanje prednosti dunjaluku 
nad ahiretom jeste posljedica iskvarenosti imana ili pomanjkanja 
razuma. A kako je to samo cesta pojava?! Zbog toga su Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., i njegovi drugovi, r.a., odbacili dunjaluk i svoja sfea 
okrenuli od njega. Oni dunjaluku nisu davali vaznost, nisu ga voljeii, 
Napustili su ga i nisu za njim tezili. Dunjaluk su smatrali zatvorom, 
a nikako mjestom za uzivanje. Prema dunjaluku postavili su se kao 
pravi zahidi. A da su samo zeljeli, mogli su imati sve dunjalucko sto 
pozele, jer su Poslaniku, s.a.v.s., bill nudeni kljucevi dunjaluckih riznica 
i blaga, ali ih je on, odbio. Potom se dunjalucko blago izlilo pred 
ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ali su oni dali prednost ahiretti. 
Nisu htjeli prodati svoje ahiretsko dobro u zamjenu za dunjalucko. 
Znali su da je dunjaluk samo prolazna kuca i prijelaz do vjecnog i 
pravog boravista. Bili su uvjereni da je dunjaluk trenutno sjediste, 
a ne kuca uzivanja i radosti. Vjerovali su da su dunjaluk samo Ijetni 
oblaci, koji ce se ubrzo razici i nestad, i privid duge, koju samo sto nisi 
dosegao, a ona izmice dalje. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: "Sta ja imam od dunjaluku?! Moj 
zivot na dunjaluku slici primjeru putnika koji se sklonio pod hlad dweta u 
poslijepodnemomodmoru, azatimustaoiotisaodalje!"* 39 A udrugom hadisu 

45 " Et-Tirmizi, 2.483, Ibn Madza, 4.109, Ahmed, 1/391 i 441, i El-Hakim, 4/310, u predanju od Ibn 
Mesuda, r.a., s dm da se u nizu nahzi El-Mesudi koji je ocijenjen kao mublakt, mijesao je predanja. 
Medutim za ovo predanje imamo tabid, potporu, u drugom nizu prenosilaca koji je zabiljezio 
Ahmed u Mstsntda, 1/301, i u djelu E?Z*&& str. 3; zarim El-Hakim, 4/309, Ibn Hibban, 6352, i 
Abd b. Humjed, 599, u predanju od Ibn Abbasa, r.a., a sahid je ocijenjen kao sahih. 







RIZNICAZNANJA /a8i 

Poslanik, s.a.v.s., veli: "Dunjaluk spram ahiretajeste kao kad neko od vasgume 
prst u more, a zatim ga izvadi, pa nekapogleda koliko se wnanjilo more!" 4 

Allah Uzviseni veli: "Zivot na ovom svijetu sHcan je bilju 
zemaljskom na koje Mi spustinio s neba kisu s kojim se ona izmijesa, 
kojim se onda lirane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim 
inborn i okiti, i kad stanovnici njeziiii pomisle da su toga gospodari, 
dode zapovijed Nasa, nocu ili danju, i Mi to pokosiino, kao da prije 
nicega nije ni bilo, eto, tako Mi potanko izlazemo dokaze narodu 
koji hoce da razmisli. Allah poziva u kucu inira i ukazuje na pravi 
put onome konie On hoce." 461 

I rekao je: "Navedi im kao priinjer da je zivot na ovom svijetu 
kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spustamo, 
ipak, postane suho, i vjetrovi garaznesu. AAUahsve rnoze! Bogatstvo 
i siuovi ukras su u zivotu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vjecno 
ostaju, bit ce od Gospodara tvoga bolje nagradena i ono u sto se 
covjekmoze pouzdati. 1l4&2 

I rekao je: "Znajte da zivot na ovom svijetu nije nista drugo do 
igra, irazonoda, i uljepsavanje , i medusohnohvalisanje i nadmetanje 
imecima i brojem djece! Primjer za to jeste bilje ciji rast poslije 
kise odusevljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidis 
pozutjela, da bi se na kraju skrsilo , A na onom je svijetu teska patnja 
i Allaliov oprost i zadovoljstvo; zivot na ovom svijetu samo je varljivo 
nasladivanje. ,,J " 

I rekao je: "Ljudima se cini da je lijepo samo ono za cim zude: 
zene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To 



*" Muslim, 2.858, u predanju od El-Musicvrida b. Seddada. 
'■■' Junus, 24-25. 
* El-Kebf, 45-46. 
* J El-Hadid, 20. 



382/ Ibn Kajjim et-Dzeviijje 

su blagodati 11 zivotu na ovom svijetu; a najljepse mjesto povratka 
jeste ti AlJaha. Reci: r Hoeete li da vain kazem sta je bolje od toga? 
Oni koji se budu Allalia bojali i grijeha klonili imat ce u Gospodara 
svoga dzeimetske basce, kroz koje ce rijeke teci, u njima ce vjecno 
boraviti, i ciste zene, i Allahovu naklonost', a Allah dobro poznaje 
robove Svoje." 464 

I rekao je: "Oni se raduju zivotu na ovoin svijetii, a zivot na ovom 
svijetu prenia onom svijetii samo je prolazno uzivanje." 4 

I rekao je: "Onima koji ne ocekuju da ce pred Nas stati i koji 
su zadovoljnl zivotom na ovom svijeta, koji su u njemu sniireni, i 
onima koji su prenia dokazima Nasim ravnodusni — prebivaliste 
njihovo bit ce Dzehennem, zbog onoga sto su radili. ,,,,6! 

I rekao je: "O vjeniici, zasto ste neki okbjevali kad vain je bilo 
receno: 'Krenite u borbu na AUabovu putn!' Kao da ste za zemlju 
prikovani? Zar vain je drazi zivot na ovome svijetu od onoga svijeta? A 
uzivanje na ovom svijetu, prenia onom na 0110111 svijetu, nije nista.""" 

I rekao je: "Sta ti mislis, ako im Mi dopustamo da godiuaina 
uzivaju, i na posljetku ill snade ono cime im se prijeti, zar ce imati 
sta od slatkog zivota koji su provodili."" 168 

I rekao je: "A onoga dana kada dozive ono dime im se prijeti, 
ucinit ce im se da svi ostali samo jedan cas dana. I dosta! A zar ce ko 
drugi biti unisten do narod raskalaseni!" 469 

I rekao je: "Pitaju te o Smakii svijeta:- Kada ce se dogoditi! Ti 
ne znas, pa kako da o njemu zboris, o njemu samo Gospodar tvoj 

""Alulmran, 14-15. 

w3 Er-Ra'd, 26. 

** Junus, 7-8. 

467 Et-Tevba, 38. 

* B Es-Su'ara, 205-207. 

'"'" El-Ahkat, 35. 









RIZNICAZNANJA / 283 

/.na, Tvoja ce opomena koristiti samo onoine koji ga se bude bojao, 
a njiina ce se uciniti onoga dana, kada ga dozive, da su samo jediiu 
veeer ili jedno jutro njezino ostali. " 4 ™ 

I rekao je: "A na dan kad nastupi cas ozivljenja, zlocfnci ce se 
zaklinjati da su u grobovinia samo jedan cas ostali!"" 1 

I rekao je: '"Akoliko ste godina 11a Zenilji proveli?', upitat ce 
On. 'Proveli smo samo dan ili samo dio dana', odgovorit ce oni, 
pitaj one koji sn brojali.' f Pa da, kratko ste proveli 1 , reci ce On, 'da 
ste samo znali!'" 472 

I rekao je: "Na dan kada ce se u rog pulmuti. Toga cemo dana 
iievjemike modre saknpiti, i jedan ce drugom tilio govoriti: Niste 
ostali vise od deset dana.' Mi dobro znamo o cemu ce oni govoriti 
kada najrazboritiji rekne: 'Ostali ste samo dan jedan!' 11473 

Neka nam Allah pomogne, mi se u Njega uzdamo! 



ODLOUAK PETI: 

CVRSTO VEZIVANJE ROM ZA SVOGA G0SPODABA 

Rob ce nastojati da bude u statnoj vezi sa svojim Gospodarom sve 
dok njegova ljubav i htijenje ne dosegnu do Njegovog Uzvisenog lica. 
Ovo znaci da se rob vezuje samo za Allaha Svemocnoga ispoljavajuci 
svoju ljubav jedino prema Njemu, zatim da njegova sp02naja dokuci 
AMiove sifate, savrsene osobine, esmaul-bmna, Njegova lijepa imena, 
i ifdkhid-ad'rfe, Njegova pravedna djela, u tolikoj mjeii da ta spoznaja 



r " En-Naziat, 42-46. 

'"' Tit-Rum, 55. 

''-]■!-. Mu'minun, 112-114. 

Fta-Ha, 102-104. 



2,Qa/ I bii K a j j i m el- Dzevaijje 

bude tako cista da je ne ukalja nedstoca ta'tila, negiranja nekih Alla- 
hovih imena, atributa ili djela, isto onako kao sto je rob zastitio svjcilo 
svoje ljubavi prema Allahu Uzvisenom od tmina sirka, potom da zikr, 
velicanje Allaha Uzvisenog od roba, otkloni zastor nemara i zaborava 
koji je ranije stajao izmedu roba i njcgovog Gospodara. U takvom ce 
stanju rob stalno rnisliti na svoga Gospodara i Njega ce velicati, a djela 
ce mu bid vezana za ono sto Allah Uzviseni nareduje ili zabranjuje; cinit 
ce naredeno jer mu to nalaze njegov Gospodar, Koji voii pokornost, 
a ostavljat ce i izbjegavad zabranjeno jer je ga je na to obavezao On, 
Svemoguci, Koji prezire cinjenje loseg. 






POSTUPCI ROfiA IZillEDU riNJMJA NAREDENOG I OSTAYLJANJA ZABRANJfiNOG 

Prethodno spomenuto predstavlja pojasnjcnje kako se rob treba 
ophoditi prema naredenom i zabranjenom, a susdna tog odnosa jeste 
u nestanku podcanja na izvrsenje naredenog ili ostavljanju zabranjenog 
radi nekog brzog dunjaluckog dobitka. Nakon toga rob ce dosegnuti i 
stepen twekkula, pouzdanja i oslanjanja na Allaha Uzvisenog, pri cemu 
ce bid smiren i zadovoljan Allahovom odredbom, ne protiveci se i ni- 
kada ne optuzujuci svoga Gospodara za neko stanje koje mu je odre- 
dio. A onda slijedi i stepen pokazivanja ovisnosd i potrebe za Alkhom 
Uzvisenim, zanemarujuci sve drugo mimo Njega. Zadm ce rob dosed 
i dozivjeti i druge stepene: strahopostovanje pred Allahom, nadu u 
Njega, radost, smirenost i zadovoljstvo uz Njega; nece se bojati nikoga 
osim Njega, nece se nadati nekoj dobrobiri ni od koga osim od Njega i 
nece se radovati ni s kirn drugim osim s Njim i uz Njega. 

Ako uz neko stvorenje i osjed radost ili srecu, to nije ona pot- 
puna radost i stvarna sreca u kojoj srce nalazi smiraj i uzitak, jer se ono 



RIZNICAZNANJA / 285 

smiruje samo uz Allaha Uzvisenog, dok sve drugo ne rnoze donijeti 
osjecaj smiraja osim ako ne pomaze srcu na putu do Allaha i smiraja 
uz Njega. A u slucaju da srce bude uskraceno, pa ne dosegne do svoga 
Gospodara, iako je tuzno, usaniljeno i izgubljeno zbog Njegove odsut- 
nosti, opct je prece da se srce Njemu raduje i nada nego da trazi smiraj 
i uzitak ncgdje drugo pored Njega. 

Srce nece pronaci smiraja i uzitka osim uz Allaha Uzvisenog i u 
onim djelima koja ga priblizavaju Uzvisenom. Svevisnji nas u Kur'anu 
obavjestava da ne vol! one koji se raduju dunjaluckim ukrasima i 
njegovom ljepotama 474 , vcc nareduje da se vjernici raduju Allahovoj 
milosri i Njegovoj blagodad; islamu, imanu i Kur'anu, kako su blagodat 
protumacili ashabi Allahovog Poslnika, s.a.v.s., i tabiini. 40 

Zelimo kazati da onaj ko dosegne spomenute stepene kod Allaha 
Uzvisenog dosegao je cilj, a u protivnom je daleko i odvojen je od 
svoga Gospodara, vezan za svoju dusu i dunjalucke cilj eve, zamucene je 
spoznaje o svome Gospodaru, neiskrene zelje za stjecanjem Njegovog 
zadovoljstva i ncpotpunog ponasanja i djela. 



pAK SESTI: 

MALOIIROJNOST PUTNIKA KA ALLAHU, A MNOSTVO PROPALIH 



Ako su Allah Uzviseni i NjegovPoslanik, s.a.v.s.,na jednoj strani, dobro 
pazi da ti ne budes na drugoj, jer takav posrupak vodi ka suprotstavljanju 
i ncprijatcljstvu prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. 47 * 5 

iseni je rekao; "Ne raduj se (blagu koje ti je dato). jer Allah ne voli one koji se 
(danjaluku) raduju!" (El-Knsas, 78.) 

viscni jl- rekao: "Reel: "Neka se zato Allahovoj blagtidati i milosti raduju, to je boljc od 
onogastogomilaju!" (Junus, 58.) 

r '' Uzviseni je rekao: "... a onoga ko se suprotstavlja AUalm i Poslaniku Njegovu, Allah 
cc zaista strasno kaziiiti!" (El-Enfal, 13.). U drugom ajetu L'zviseni je rekao: "Oni koji su 



^86 / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

Nemoj ovo nipodastavari jer te i prvi pocetni korak na torn putu 
priblizava krajnosti, a malo zastranjivanje vuce ka velikom. Budi na 
strani na kojoj su Allah Uzviseni i Njegov Poslanik, s.a.v.s., makar svi 
Ijudi bili na drugoj, suprotnoj, strani, jer ces na kraju imati pohvalari 
i zavidan rezultat, zapravo najbolji, A robu nista nije prece i vrednije, 
kako na dunjaluku, tako i na ahiretu, od toga da bude na strani na kojoj 
su Allah Svevisnji i Njegov Poslanik, s.a.v.s. 



KAKO SU PUSTIPALI NEPRIJATEIJI ALLAIIOVIII POSLANIKA, A.S. 

Nazalost, vecina je Ijudi na suprotnoj strani, u pogresnom safu, a 
narocko ako uslijede bolna iskusenja vjernicima ili se dunjaluk owo- 
ri nevjcrnicima. Gotovo da neces naci nikoga ko je na strani Allaba 
Uzvisenog i Njegovog Poslanika, a.s. Ako bi neko i stao na ispravnu 
stranu, Ijudi bi ga smatrali maloumnim, nezrelim, pa cak i ludakorn. To 
je, ustvari, nasljedan postupaki stav neprijatelja Allahovih poslanika, a.s. 
Oni su vjernike, koji su stajali na strani istine, u vrijeme kada su svi drugi 
Ijudi bili na drugoj, pogresnoj, strani, nazivali ludacima. No, onaj ko se 
odluci bid na strani Allaha Uzvisenog i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., treba 
se dobro pripremid i poduciti onome s dime je dosao AUahov Poslanik, 
s.a.v.s., od svoga Gospodara, kako bi u to, bez imalo sumnje, bio cvrsto 
uvjeren, i potrebno je da se naoruza strpljivoscu uz koju ce moci pod- 
nijeti neprijateljstvo onih koji mu ga pokazu i podmgivanja i vrijedanja 
podrugljivih. A ovo dvoje nece moci upotpuniti osim uz cvrstu odluku 
i zelju za Allahom Uzvisenim i zivotorn ahiretskim, tako da mu ahket 
bude miliji i vredniji od dunjaluka, a Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., 
drazi od svega sto je na dunjaluku i od samog dunjaluka. 

Na samom pocetku za covjeka nema rusta teze od ovoga jer ga 
njegova dusa, strast, pozuda, sejtan, porodica, prijatelji i dtugi pozivaju ka 

neposlusni Ml.ilin i Poslanikii Njegovuhitce osramoceni!" (El-Mud zade la, 5.) 



RIZNJCAZNANJA/387 
dunjaluku i njegovim uzicima. Ako im se suprotstavi, oni ce se isprijcciti 
pred njim sa zastavama rata i neprijateljstva. Ali ako to podnese I prevlada 
njegovo strpljenje, onda ce zadobiti i AUahovu pomoc, pa ce tesko i mucno 
postari lahko i drago, jer je Gospodar Plemeniti zahvalan, Sekur, dat ce 
da rob okusi slast i uzitak teznje 1 hrljenja ka Njemu i Poslaniku Njegovu. 
Ukazat ce pocast Svome robu kako bi se uvecala njegova radost i sreca, 
a sire osjetilo vedrinu i olaksanje. Rob ce bid potpomognut Allahovorn 
snagom, obasut srecom i radoscu koju samo On daje, pa ce ga neprrjatelji 
postovati, bojad ga se, podizad zastavu pomirenja, uzmicad ill mu nuditi 
pomoc. Vojska roba ojacat ce, a vojske ce neprijateljske snagu izgubiti. 

P0S1JEDICA RAZILAZENJA S LJU1HMA 

Nemoj da d tesko pada to sto ces se suprotstavid i razici s ljudima 
okrecuci se Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s,, pa makar bio i sam, 
jer je uz tebe Allah Svemocni; On motri na tebe, pod Njegovom si 
zasdtom i On d je oslonac. On samo kusa tvoju iskrenost, tvoje uvje- 
renje i tvoju strpljivost. 

Najvise ce d, poslije Allahove pomoci, podrsku dati oslobadanje 
od straha i pohlepe za dunjalukom, jer kada se oslobodis ovoga dvoga, 
lahko ce d bid da se naklonis AJlahu Uzvisenom i Njegovom Poslaniku, 
s,a.v.s., da se pridruzis Bozijoj strani i da uvijek budes na njoj. 



OSLOBADANJE 01) POHLEPE ZA DUNJALUKOM 

Sve dok kod tebe postoji strah i dok ceznes i tezis za dunjalukom, 
nemoj pomisljati da ces uspjed preci na stranu ALlaha Uzvisenog i 
Poslanika Njegova, s.a.v.s. Ako se pak pitas kako ces savladati tu pohlepu 
i teznju za dunjalukom, odgovor je sljedeci: 



288/ Ibn Kajjim cl-Dzevzijjc 

cvrstim vjerovanjeni u Allaha Uzvisenog, vjerovanjem u Njegovu 
jednocu, pouzdanjem u Njega i oslanjanjem na Njcga, zatim cvrstim 
uvjerenjem da svako dobro daje samo Allah Uzviseni, i da sve lose 
i tesko otklanja samo On, Svemoguci, te postojanim vjerovanjem da 
Allah Uzviseni svim upravlja i o svemu odlucuje, niko drugi, pored 
Njega, to nije u stanju. 






DESETO 
POGLAVLJE 







RIZNICAZNANJA /391 



DUBINAMADUSE 




iK ritVI: 

KAKO POPMVITI SVOJE STANJE 



Pozuri da udes kod AHaha i da, bezbrizan, bez tegobe i ikakve patnje 
i brige, budes u Njegovom susjedstvu u Dzennetu, Darus-selamu, Kuci 
mira. Pozuri i ucini to na najbrzi i najlaksi nacin, jer pred to bom su dva 
viemena. U stvarnosti, pred tobom je tvoj zivot; jedno vrijeme koje je 
proslo i proteklo, koje si prozivio, i drugo vrijeme koje dolazi, tj. ono sto 
ces prezivjeti. Vrijeme koje je proslo popravljaj iskrenim pokajanjem i 
stalnim istigfaroni. To je veoma lahko, posao bez ikakve tegobe ili napo- 
ra. To je djelo srca; suzdtii se od cinjenja grijeha u buducnosti, i u tome 
ces pronaci smiraj i odmor. To nije nikakav posao ill djelo koje zahtijeva 
aktiviranje i radnje tijela, samo cvrsta odluka da neces ciniti grijehe, koja 
ce tvom djelu, srcu i razumu donijeti smiraj i ugodaj. Sto je proteklo od 
zivota, popravljaj pokajanjem, a sto dolazi, ucini valjanirn, cv f rstom odlu- 
kom, ispravnom namjerom i prakticnim suzdrzavanjem od grijeha. 



"2S)%i lbn Kajjim el - Dzeviijje 

Sto se tide pokajanja za proteklo vrijeme i cvrste odluke o 
sustezanju od grijesenja u buducnosti, praktieno tijelo nema nikakva 
zamaranja spram toga, medutim tu se radi o tvome zivotu: o dva 
vremena: proteklom i vremenu koje dolazi; ako ih upropastis, onda si 
unistio svoju vjecnu srecu i uspjeh. Ako ih sacuvas i popravis na onaj 
nacin kako smo to ranije kazali, tada si uspio i zasluzio vjecni ugodaj i 
uzitak. 

Cuvanje vremena koje dolazi jeste mnogo teze od popravljanja 
pokajanjem i kajanjem vremena koje je proslo, jer cuvanje vremena 
znaci da pdsilis dusu na ono sto je za nju bolje, vrednije i korisnije na 
putu ka stjecanju vjecne srece. 



DANI SU TVOJA AIIIRETSKA Z1TNIL4 

Ljudi se uveliko razlikuju o pitanju koje smo prethodno razmatrali. 
Zivot je doista samo skup dana koji prolaze, a u njima covjek sakuplja 
svoju ustedevinu za ahiret, na osnovu koje ce zasluziti Dzennet ili zara- 
diti Dzehennem. 

Ako se rob u zivotu opredijeli za put koji vodi njegovom Gospodaru, 
zasluzit ce i doseci najvecu srecu u ovome kratkom zivotnom periodu 
koji se vrijednosno ne moze ni usporediti s vjecnoscu. 

Medutim, ako u svome zivotu dadne prednost strasdma, uzkima, 
odmoru, igri i zabavi, to ce brzo prod, a uslijedit ce vjecna bol i patnja 
nesnosna sto je mnogo teze podnositi negoli odoliti onome sto je 
Allah Uzviseni zabranio na dunjaluku, ili ustrajad na pokornosri Njemu 
Svevisnjem i suzbiu pozive strasti radi Njega. 



RIZN[CAZNANJA/gg3 



11111,0.11 A k D II Nil: 



UZITAKDOLAZISLJIJBAVLJL! 



Uzitak dotazi s ljubavlju; raste kako raste ljubav, a slabi sa 
slabljenjem ijubavi. Sto je ceznja za stizanjem do voljenoga veca i jaca, 
slast pri susretu s njim potpunija je i snaznija. A ljubav i slast zajedno 
dolaze nakon pravog i potpunog upoznavanja voljenoga. I sve sto je 
poznavanje voljenoga vece i potpunije, time je ljubav izrazenija I jaca. 

Pa ako znamo da se brojnost ahiretskih blagodati i velicina uzivanja 
vezuje za covjekovu ljubav prema Allahu i njegovu spoznaju Uzvlsenoga, 
onda ce onaj koji bolje poznaje AUaha Uzvisenog, Njegove osobine 
i imena, vise Ga i voljeti, a njegovo uzivanje i slast prilikom susreta 
sa svojim Gospodarom, prilikom gledanja u Njegovo lice, prilikom 
slusanja Njegovog govora, biti vcci i potpuniji. A ako bismo usporedili 
sve dunjalucke blagodati, uzivanja, slasti, radosti i srecu, to u odnosu na 
ahiretsko uzivanje i slast ne predstavlja ni koiiko jedna kap u moru. 

Kako onda onaj ko ima razum moze dati prednost slabom 
kratkotrajnom uzivanju, koje je pomuceno s bolima, nad velikim, 
oeprekidnim i vjecnim uzitkom?! 

Rob ce bid savrsen i potpun u onolikoj mjeri kobko je velika njegova 
spoznaja o Allahu Milostivom i kobko pokazuje Ijubavi prema Njemu 
Uzvisenom. Najvrednije znanje jeste znanje o Allahu Svevisnjem, a 
naplemenitija ljubav jeste ljubav prema Njemu i radi Njega. Velicina i 
trajnost uzitka uvjetovana je s ovo dvoje: spoznajom i ljubavlju. 

A od AUaha trazimo pomoc i podrsku! 



2g4</ ">n Kajjim el-Dzevzijje 
OHLOMAK TIIBi: 

OSOBINE STVAHNE LJUDSKE PLEMENITOSTI I SAVRSENOSTI 



. 



Stvarna savrsenost covjeka koja se trazi postize se ispunjavanjem 

dva uvjeta: 

prvi uvjet: da covjekova djela, zelje i spoznaje na njemu odaju sliku 
utemeljene i stvarne savrsenosti; 

drug! UVjBt: da sama djela, zelje i spoznaje po svojoj bid budu osobine 
savrsenosti, jer u protivnoin ne mogu predstavljati savrsenost, niti je 
proizvesti, 

Onome koji tezi ka savrsenosti ne dolikuje da se natjece radi 
nekih dunjaluckih ciljeva ili dobara, niti da se zalosti ako ga nesto od 
dunjaluka mimoide. Covjek ne moze postici savrsenost nicim drugim 
osim putem upoznavanja svoga Gospodara, Stvoritelja i Istinitog Boga. 
Covjek se ne moze popraviti, zivjeti, uzivati, osim putem upoznavanja 
svoga Gospodara, zatim zelje za stjecajem Njegovog zadovoljsrva i 
pndrzavanjem puta koji Njemu vodi. Kada to postane covjekova navika, 
njegov put i svakodnevna praksa, tada ce njegova djela odavati sliku 
stvarne i od njega neodvojive savrsenosti. A sve sto je pored toga, bilo da 
je rijec o spoznajama, covjekovim zeljama i volji ili o njegovim djelima, 
to se uvrstava u jednu od dvije kategorije: ono sto covjeku ne koristi 
i ne priblizava ga savrsenosti i ono sto mu steti, nanosi bol i vodi ka 
manjkavosti i mahanama. Narocko, ako takva djela postanu covjekova 
ustaljena praksa, onda on zbog njih pati onoliko koliko ih cini. 

A sto se pak dee nekih stvari fizicki odvojenih od covjeka, a koje 
djelimicno dopunjavaju njegovu osobnu savrsenost, poput odjece, 
jahalice, stana, ugleda, imetka i tome slicno; to je, ustvari, samo 
pozajmljena blagodat na neki period koja se na kraju vraca Onome od 







RJZNICAZNANJA / 295 

Koga je pozajmljena. Zbog vracanja te pozajmljene blagodati dusa pati 
i osjeca bol onoliko koliko se ljubavlju vezala da datu blagodat. Patnja 
i bol bit ce izrazeni narocico u siucaju kada je posudena blagodat bila 
cilj ljudskogusavrsavanja. Dusa ce zbog vracanja date blagodati osjecati 
neopisiv bol, manjkavost i nedostatuk. 



[ZBOR SREE (LI PATNJE 

Ko zeli bid sretan, onaj koji ce uzivad kroz vjecnost, neka dobro 
razmisli o prethodno izlozenom pitanju, jer vecina ljudi svojim pos- 
tupcima sami sebi uskracuju Allahovu milost, a dusi nanose bol 1 pat- 
nju. Oni zaptavo misle da svojim ponasanjem stjecu srecu i uzitak, no 
sreca i uzitak uvjetovani su spoznajom Allaha Uzvisenog, ljubavlju pte- 
ma Njemu i lijepim ponasanjem, a nesreca i patnja roba srazmjerne su 
njegovoj udaljenosri od ovih stvari. 

Kad rob izgubi ove tri vrijednosd, onda kod njega ostaje samo tjeles- 
na snaga i egoisticna pozuda, on prekomjerno jede, pije, zeni se, srdi se 
i stjece druge dunjalucke i zivotne uzitke. S te strane, rob ne moze steci 
neki ugled ili dobrotu, nego ga to vodi ka manjkavosdma i prezrenosti. 
Ako rob na tome ustraje, onda pada na ljestvku zivotinja, jer je takvo 
ponasanje olicje zivotinjske prirode. Ponekad covjek i pretjera u trci 
za uzicima, pa nadmasi i samu zivotinju; jer svaka zivodnja zna svoju 
mjeru, i nikada sebi ne prouzrokuje stetu, za razliku od covjeka. 

Prema tome, i zivodnje se natjecu s covjekom u utrci do savrsenosd, 
cak ga i nadmase u tome, te sretnije i sigurnije skoncaju od covjeka. 
Zbog toga je dolicno da covjek odbaci takvu vrstu natjecanja i oktene 
se pravoj i stvarnoj ljudskoj savrsenosd pored koje ne postoji neka dru- 
ga Ijudska savrsenost. 

A svaki uspjeh zavisi od Allaha Uzvisenog! 






396 / Ibn Kajjira el-Dzevzijje 

II!) UMIAK feTVETI: 

KORISTI ISKRENOSTI 



Ne postoji nista korisnije za roba od njegove iskrenosti prema 
svome Gospodaru u svim stvarima, ako se tome jos doda i iskrenost u 
namjerama. Ovo znaci da rob treba biti iskren u onome sto namjerava 
raditi i iskren prilikom rada i izvrsavanja naumljenog djela. Uzviseni je 
rekao: "A kada je borba vec propisana, bolje bi im bilo da su prema 
Allahu iskreni!" 477 

Sreca roba krije se u iskrenim namjerama i iskrenim djelima. 

Iskrena namjera podrazumijeva cvrstu odlucnosti nepokolebljivost, 
koju nece moci poljuljati oklijevanje ili prijekor ljudi, Kada rob ostvari 
iskrenost u svojim namjerama, preostaje mu jos jedan uvjet, a to je 
iskrenost u djelima. 

Iskrenost u djelima podrazumijeva ulaganje napora i svih 
mogucnosti pri cinjenju nekog djela, zatim da formaino i sustinski ne 
izostavi nista sto bi moglo ugrozitt potpunost djela. Tako ce iskrena 
namjera sprecavati roba da izgubi interes ili volju za izvrsenjem djela radi 
ALlaha, a iskrenost u djelu sprecavat ce ga od lijenosri ili odustajanja. 

Ko bude iskren prema Allahu Uzvisenom u svim djelima, Allah 
Svemocni ukazat ce mu pocast koju ne ukazuje svakome. 

Iskrenost crpi svoje znacenje lz ispravne predanosti Allahu i 
stvarnog pouzdanja u Njega. Zato je najiskreniji onaj covjek koji je 
najispravnije predanosti i najstvarnijeg pouzdanja u Allaha Uzvisenog. 






Muhammed, 21 . 



RIZNICAZNANJA / 297 



ODLINMk PHI: 

NA PITU KA ALUIIU UZVISKNOM 



Onaj koji trazi put do Allaha i zudi za ahiretskim boravistem, a to se 
odnosi i na svakog tragaoca za znanjem, vodstvom ili nekim umjecem, 
kako bi bio predvodnik u tome, za kojim ce se drugi povoditi; potrebno 
jc da bude hrabar, odvazan, neumisljen, osloboden od stega mastarenja, 
%ahid prema svemu drugom osim prema onome za rime zudi, ljubavlju 
srca vezan za ono sto ga usmjerava ka cilju, poznavalac Pravoga puta 
kojim treba ici i puteva koji ga odvode s prave staze, visoke ambicije koja 
ce ga gurati naprijed, cvrstog karaktera kako ga od cilja ne bi odvratila 
kritika kriticara ili osuda onih koji osuduju, da ne govori mnogo, dugog 
razmisljanja, neosjetljiv na slatkocu pohvale ili gorcinu pogrde, brizan 
prema onome sto mu je potrebno kao ispomoc i opskrba na putu do 
cilja, gluh prema onima koji mu se suprotstavljaju ili se s njim ne slazu. 
Njegov poklic je: strpljivost! Odmara se u zamaranju, voli plemenita 
svojstva i lijepo ponasanje, pazi na svoje vrijeme, s ljudima se ne druzi 
osim uz opreznost, a medu njima je poput price koja uzima zrnevlje. 478 
Svoju dusu odgaja strahom od Allaha i ljubavlju prema Njemu. Zeli bid 
najbolji medu ljudima. Svoje misli ne pusta da besciljno lutaju prostran- 
stvima svemira. 

Kljucna stvar, koja upravlja i regulise sve spomenuto, krije se u 
odbacivanju navika i obicaja, te prekidanju veze srca koja se isprecuje 
izmedu covjeka i njegovog ostvarenja odredenog cilja. 

Kod obicnog svijeta vazi pravilo: ustrajnost u moralu i erici makar 
i bez druzenja s ljudima bolja je od druzenja s ljudima bez prisustva 
moralnosti! 



* Qprezan, brz, uvijek spreman da se povuce, ima svoj riJj i ne gubi vrijeme azaludno! (op. prev.) 



%Qu I Ibn Kajjim el-Dzcvzijje 
IIDUIMAK SCSTI: 

VOLJA ROBA IZHEDU POHVALE I P 



Gospodar, Koji po Svojoj volji sve cini, obavezuje Svoga roba, 
kome je ostavio siobodnu volju, obavezama; pa ako mu Gospodar, po 
volji Svojoj, bude zelio uspjeh, nadahne ga i dadne mu podrsku, pa rob 
izvrsi ono cime ga je njegov Gospodar obavezao, ali ako ga napusti i 
prepusti samome sebi i slobodnoj volji njegovoj, tada rob nece izabtati 
nista drugo do ono za cim mu dusa cezne i njegova priroda tezi. Covjek 
samo po sebi tezi Qdovoljiti svojim strastima, pa ga zbog toga Allah 
Uzviseni i spominje u Kur'anu kao takvog u negarivnom kontekstu, 
a kada ga Uzviseni hvali, hvali ga samo onda kada se izdigne iznad 
tog insanskog nivoa; u slucaju kada se predaje Allah u, kada pokazuje 
strpljivost, cini dobrocinstvo, zahvaljuje, boji se Allaha i tome sHcno. 



VAZNOST TEVFIKA - ALLM10VE UPUTE 

Cinjenje dobrih djela ne znaci samo uzdizanje covjeka iznad nivoa 
drugih zivih bica i ispravnost njegove volje, nego se tu nazire prisus- 
tvo necega veceg i jaceg, a to je tevfik, Allahova uputa 479 , bez koje on, i 
pored dobre i ispravne volje, ne bi mogao ciniti dobra djela, kao sto je 
npr. slucaj i s okom, iako je ispravno, ne vidi ako nema svjetlosti koja je 
odvojena I nema nikakve veze s okom. 



1 Kao Sto pjcsnik k.-ize: " Aks peitmt od Allaba ceijekn ne stiffie, oihivaa A tnttk najprijt tia strata!" 






R1ZNICA ZNANJA/299 



LDMAK SEDMT: 

PBEPREKENAPUTl] 



Kada rob cvrsto odluci krenuti putem ka Allah u Uzvisenom, pred 
njim se isprijece zarnke obmane i sputavanja. Prvo ce mu se isprijeciti 
zamke obmane: strast, polozaj, uzici, brak i lijepa odora. 

Ako zapadne u ovu zamku, njegov je put ka Allahu Uzvisenom 
ptekinut. 

No, ako savladu tu prepreku, onda ce biti iskusan mnostvom 
sljedbenika 480 i onima koji ga podrzaju na putu koji je izabrao: ljubljenje 
ruku, pravljenje mjesta u sijelima, iijepo spominjanje u dovama i slicno. 

Ako rob ne savlada ovu prepreku, njegov je put ka Allahu 
Uzvisenom prekinut. Sve sto ce imati od svoga truda je ugodaj tog 
iskusenja koje nije pobijedio. 

Ali ako rob savlada i ovo iskusenje, onda ce bid iskusan kerametima 
i otkrovenjem znanja. 481 

U slucaju da padne na ovom iskusenju, rob nece stici do svoga 
Gospodara. Sve sto je postigao samo je njegov udio u keramedma. 

Ali, ako savlada i to iskusenje, bit ce iskusan prepustanjem srca 
Allahu i njegovim rezervisanjem samo za Njega. 

Padne li na ovom iskusenju, prekinut ce svoj put ka Allahu 
Uzvisenom, i nece ostvariti svoj cilj. 

Medudm, ako uspjesno prebrodi i ovo iskusenje, onda ce svojim 
ocima gledati u ono sto Allah Uzviseni od njega trazi i zeli, i cime je 



"" Abdullah, sin imama Ahmeda zabiljeSo je u djelu fil-lkl 11 ma'rifiliir-rid^til, 2/17; da je Asim 
b. Dzamra vidio nekog covjeka koga je slijedila velika skupina, pa je na to kazao: "To je doista 
mahana za predvodnika, a iskusenje za sljedbenike!" U Ri-Mrufcdrrku, 4/279; navodi se u predanju 
od Abdullaha b. Amra, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prezirao da mu neko ide iza leda, nego 
je volio da on ide s njego\'e desne ill lijeve strane! Imam El-Munavi u djelu Fcjditl-kadir, 5/243, 
prokomentarisao je spomenuto predanje. On kaze: "To je radi poniznosti i malenkosti pred 
Allahom Svevisnjim!" Pogledaj Rs-Silsiletiis-sahihtioA El-Albanija, badis br. 1,239. 
'"" Mada se mnogim to samo pricinjava. 



3oo / [bn Kajjim cl-Dzevzijje 

zadovoljan. Tako ce uvijek moci udovoljiti Njegovim zahtjevima i steel 
Njegovo zadovoljstvo, ma kakav god to zahtjev bio i ma gdje god da 
se rob zadesio; iziskivalo to napor ili ne, uzivao u tome ili bol osjecao, 
bilo da taj Bozanski zahtjev odvaja roba od ljudi ili ga poziva na izlazak 
k njima. Rob u takvom stanju nece odabrati nista za sebe osim ono 
sto mu njegov Gospodar i Vladar odabire. Ustrajavat ce u izvrsavanju 
Allah ovih zahtjeva shodno svojim mogucnostima. Za roba jc njegov 
ego manje vrijedan od toga da njemu da prednost nad onim cime je 
Allah zadovoljan i sto On, Uzviseni, voli. 

Ovo je primjer roba koji je nasao put do svoga Gospodara i srigao 
pred kapiju Njegovu, roba koga nije nista omelo i prekinulo na putu 
kojim je hodio. A od Allaha Uzvisenog zavisi svaki uspjeh. 



OBUMAK OSMI: 

KAKO CES UPOZNATI SVOGA GOSPODARA 



Kako ce onaj ko ne poznaje samoga sebe upoznad svoga Stvorite- 
lja?! Znaj da je Allah Uzviseni u tvojim grudima stvorio kucu. Ta kuca 
jeste tvoje sree. 

U tvojim je grudima postavio prijestolje, ars, na koji se uzdize 
najuzvisenija vrijednost, a i Gospodar Svemocni se, odvojen od 
stvorenja, Bicem Svojim nad Arsom uzdigao, 

Najuzvisenija vrijednost predstavljena kroz spoznaju Allaha, 
priznavanje Njegove jednoce i ljubavi prema Njemu Uzvisenom, 
uzdize se na prijestolje srea. Preko prijestolja prostrt je prekrivac 
zadovoljst\ r a, a s desne i Li j eve strane prijestolja razgranate su rijeke 
Bozljih serijatskih zahtjeva. Ispred prijestolja Allah je Uzviseni otvorio 



RIZNICAZNANJA /3oi 

dzennetska vrata Svoje milosti, dzennetska vrata ceznje za Njcgovim 
susretom i smirenosd u drustvu Njegovom. Srce je potom napojio 
obilnom kisom Svojih rijeci, sto je u njemu probudilo i dalo da Iznikne 
mnogo mirisno bilje i plodonosno drvece, a plodovi njihovi sve sami 
ibadeti i zikr: "subhanallah", "la ilahe illellah", "el-hamdu Mlahi", 
"Allahu ekber"... Usred srcanog vrta izraslo je drvo spoznaje, koje, 
voljom Gospodara svoga, u periodima odredenim, daje plodove ljubavi, 
pokornosri, priklanjanja, oslanjanja, strahopostovanja, radosti i srece 
zbog blizine Njegove. A potoci vode tevhida, razumijevanja Allahovih 
ajeta, razmisljanja o njima i njihove primjene huce i slijevaju se ka 
drvetu spoznaje. Rob se opsktrbijuje hranom s " . . . blagoslovljenog 
drveta maslinovog, i istocnog i zapadnog, cije ulje gotovo da sija kad 
ga vatra ne dofakne." 482 



POPRAVAK SVOGA STANJA 

Zatiin je Allah Svevisnji ogradio kucu i vrt, odnosno srce, da budu 
zastieeni od svih mahana, bolesti i pokvarenjaka. Ko pokusa unisriti vrt 
ne moze mu naskoditi. Pored kuce 1 vrta postavljeni su meleki strazari 
koji ih cuvaju dok je rob budan, kao i kada spava. Uzviseni je poducio 
vlasnika kuce i vrta ko se treba nastaniti u dm ljepotama, pa se vlasnik 
stalno brine o uredivanju i popravku svoga stanja i kuce koju nosl u 
gmdima, bojeci se da njegovu kucu ne napusri njen stanovnik, Divne li 
kuce 1 divna li stanovnika! 

Slavljen neka je Gospodar svjetova! Kolika je samo razlika izmedu ove 
lijepo uredene kuce i kuce koja je opustosena i unistena, pa je nastanjuju 
gmizavci i insekd. U nju prolaznici odlazu smece i necist, a neld vrse i 



1 En-Nur, 35, 



3o2/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

nuzdu, jer kuca je napustena, niko u njoj ne zivi, niti je ko cuva. Ta kuca kao 
da je naniijenjena i bas odgovara za vrsenje nuzde; mracna je, neugodnog 
mirisa, sva obrusena, puna smeca i necisti, i samo je nastanjuju oni kojima 
takvo sto odgovara: ogavni gmizavci, crvi i insekti 

Sejtan sjedi na pnjestolju te kuce, a preko prijestolja prostrt je 
prekrivac neznanja. Oko prijestolja, poput slijepih miseva, lete neutoljive 
pozude. S desne 1 lijeve strane prijestolja granaju se rijeke stmsri. Ispred 
prijestolja on^orena su vrata koja vode u vrt ponizenja, jezive samoce, 
pustosi, nezasite vezanosd za dunjaluk, pouzdanja u dunjaluk i zuhda 
prema ahiretu. Vrt je napojen obilnom kisom neznanja, strasd, hirova, 
sirka i novotarija, te lz njega iznicu trnovid i gorki plodovi; razni grijesi, 
harami, inovirani nacini zavodenja, zasljepljivanja, nasmijavanja i 
opustanja, koji odvracaju od pokornosd Allahu Uzvisenom i pozivaju 
na neposlusnost i uzivanje na dunjaluku. 



POCUBNOST NEPOZNAMJA G0SP0D.VH\ SVEVlSNJEGA 

U sredini vrta raste drvo neznanja i okretanja od Allaha, Ono u 
periodima odredenim daje plodove grijeha, razvrata, zabave, igre, nemo- 
rala, slijedenja strasti i tome slicno. Okus plodova donosi brigu, tugu, 
boli i patnju, ali se taj okus ne osjeti zbog zanesenosd roba lgrom i za- 
bavom. No, kada se svijest i trezvenost povrate, rob osjeti teskocu bola, 
brige, tuge, kajanja i tegobna zivota. 

Ka drvetu teku rijeke nade u dug zivot, povodenja za strastima i 
obmane ovodunjaluckim prividmm sjajom, te se drvo neznanja napaja 
torn vodom. 

Zatim je ta kuca napustena; ostavljena u tminama, otvorenih kapija 
i nezasticene ograde, pa u nju slobodno mogu uci svaki pokvarenjak i 
zivotinja, i moze se odloziti smece i necist. 



RIZN1CAZNANJA /3o3 

Slavijen neka je Onaj Koji u gtudima roba podize lijepu ill ruznu 
kucu! Onaj koji prepozna bakvu kucu nosi u svojim grudima, te sagleda 
sva ta bogatstva, vrijednosti i mogucnosti koje su postavljene u toj kuci, 
doista ce lijcpo zivjeti i okodsrit ce se time. Medutim, onaj kome to 
znanje i spoznaja budu uskraceni urristit ce sebe i svoju srecu. 

A od Allaba Uzvisenog zavisi svaki uspjeh! 



OTEKSAMSEBISTETUCINI 

Pitali su SehJa et-Tusterija: "Sta kazes o covjeku koji samo jednom 
dnevno jede?!" On rece: "To je jelo istinoljubivih!" Upitase: "A sta kazes 
za onoga koji jede dva puta dnevno?!" On odgovori: "To je jelo pravih 
vjernika!" Zatim upitase: "A sta kazes za covjeka koji jede tri puta dnevno?!" 
Na ovaj upit, Sehl rece: "Kazite njegovoj porodici da mu napravi jasle!" 

VRUEDNOSTNAMAZA 

El-Esved b. Salini veli: "Draza su mi dva rekata koja Aiiahu kla- 
njam od Dzenneta i svega sto je u Njemu!" Pdgovorili su mu na ovu 
izjavu: "To je pogresno!" A on uzvrati: "Vi tako mislite! No, Dzennet 
je blagodat koja ce meni priustiti zadovoljstvo, a dva rekata su radi za- 
dovoljstva moga Gospodata. A zadovoljstvo moga Gospodara meni je 
draze od moga zadovoljstva!" 



VJF1NIK KOJI JE SPOZNAO SVOGA GOSPODARA (ARIF) 

Vjernik koji je spoznao svoga Gospodara, arif, jeste poput mirisne 
vocke iz Dzenneta. Kada onaj koji tezi ka Allahu {murid) osjeti njen 
miris, njegova dusa pozeli za dzennetskim vrtovima. 



304/ Ib n Kajjim el-Dzevsijje 

[JLfBAV PREMAALLAIIU 

Srce zaljubljenika stoji ispred velicine i ljepote Voljenoga, pa kada 
opazi Njegovu velicinu, zastiepi pred Njim i slavi Ga, a kada vidi 
Njegovu ljepotu, zavoli Ga i s ceznjom iscekuje dan kada ce se s Njime 
sresti. 



OIIUIMAK DEVETI: 

F0KUS1RANJE PAZNJE SAHO NA ALLAIIA UZVISENOG 

Znak ispravne namjere i zelje jeste da se rob samo interesira 
stjecanjern zadovoljstva svoga Gospodata, pripremom za dan kada 
ce pred Njega stati, kajanjem za vremenom koje nije utroseno radi 
stjecanja Njegovog zadovoljstva i tugovanjem za nedosegnutoscu 
Njegove blizine i uzivanja u drustvu Njegovom. 

Sve spornenuto moze se nadoknadid i posdei ako rob osvane i 
omrkne, a nema druge brige osim da udovolji svome Gospodaru Pie- 
menitom! 



10MAK DESETU 

PRIZNAVANJE I CUVANJE ALLAHOVIII BLAGODATI 






Od neprimjetnih opcih gresaka roba jeste i to da mu Allah Svemi- 
losni podari neku blagodat i odabere je za njega, all ta blagodat robu 
dosadi, pa on, zbog svoga neznanja, misled da je nesto drugo bolje za 
njega, trazi od Allaha Svemocnoga da mu zamijeni tu blagodat necim 
drugim. All Allah, iz neogranicene milosti Svoje, ne protjeruje roba 
Svoga iz dobrote podarene blagodati, ncgo mu pronalazi ispriku u 



RIZNICAZNANJA /3o5 

njegovom neznanju i losem izbora. Medutim, kada robu dodija ta bla- 
godat, kada je zamrzi, kada mu postane teret; Allah je Uzviseni povlaci 
od njega i oduzima mu je. A kada rob postane svjestan svog Ioseg iz- 
bora i manjkavosti onoga sto je trazlo, pokaje se i zurno trazi povratak 
na prijasnje stanje koje mu je Allah odabrao. 

Ako Allah Uzviseni zeli dobro i uputu Svome robu, On ga ucini 
zadovoljnim i sretnim zbog blagodati u kojima uziva, Podari mu 
zahvalan jezik i srce da Mu zahvaljuje. A kada ga dusa nagovara na 
promjenu, onda rob, pokazujuci svoju slabost i neznanje, kroz istihara- 
namaz pita svoga Gospodara sta je za njega bolje, prepustajuci odluku 
i izbor Allahu da mu odabere najkorisnije. 



ALUIIUVE BUCOMTI 

Za roba nema nista pogubnije od omalovazavanja i obezvredivanja 
Allahovih blagodati, jer tada rob blagodad nece smatrad darom, nece se 
zbog njih Allahu zahvaljivari, niti ce im se radovari. Naproriv, rob ce ih 
prezirad, traziti mahane, smatrad ih nesrecom i teretom, a te blagodati 
su, zapravo, Allahovi najveci darovi robu. 

Vecina se ljudi neprijateljski odnosi prema Allahovim blagodadma, 
i ne primjecuje da im je Allah Uzviseni orvorio vrata Svojih blagodati. 
Oni se, zbog svoga neznanja i cineci nasilje, trude da odbace, vrate i 
ne prihvate te blagodati. Koliko je samo blagodad pred nekim od njih 
bilo otvoreno da ih uzme, a on se, poricuci Allahove darove, trudio 
odhiri ih?! I koliko je samo blagodad nckom od njih bilo podateno, a 
on se, zbog svoga neznanja 1 cineci nasilje, bono da ih odagna od sebe 
i urdsti. 



3o6/ Ibn Kajjim el-Dzevzi jje 

PRAVILU PftOMJENA 

Uzviseni je rekao; "To je zato sto Allali nece lisiti blagostanja 
narod koine ga je podarxo - sve dok se on sain ne promijeiii, a Allah 
sve euje i sve zna!"* 83 A u drugom ajetu, On veli: "Allali nece izmijeniti 
jedan narod dok on sain sebe ne izniijeni." 464 Niko ne pokazuje vece 
neprijateljstvo prema blagodatima od covjeka, tako da covjek, zajedno 
sa svojim neprijateljem, cini nasilje samo sebi. Sejtan, najveci covjekov 
neprijatelj, baca uzarak na Allahove blagodati, a covjek onda puse u 
njega i vatru raspimje. Sam covjek dopusta da sejtan baci uzarak na 
blagodati, a zatim mu pomaze da se vatra razjari i rasplamsa. No, kad se 
vatra razbukta, covjek priziva u pomoc, a na kraju kori sudbinu. 
"Nepromisljen pote^prilike ubija, 
Kad sansa prods kori se sudbina!" 

ODIOMAK JEDAJiAESTI: 

OSOBINE VH1JEDKE I MAHIJIVE DU§E 






Sekik b. Ibrahim 485 veli: tr Ljudi su sebi uskratili Allahovu podtsku 
za uspjeh, tevfik, zbog sest stvari: Zbog njihove zauzetosti blagodatima, 
cime su zaboravili da zahvale Allahu na njima; zbog njihove teznje za 
stjecanjem znanja, zapostavljajuci njegovo primjenjivanje kroz praksu; 
zbog olahkog i brzog cinjenja grijeha, a odlazuci pokajanje; zbog 
samoobmanjivanja druzenjem s dobrima i ucenima, zanemarujud 
povodenje za njihovim lijepim djelima; zbog prolaska dunjaiuka i 
odmicanja od njih, a oni za njim hde i tree; i zbog priblizavanja i dolaska 

ahireta, a oni se od njega okrec u i bjeze! 

» EI-Enfid, 53. 

■""Er-Ra'd, 11. 

* To je Sekik El-Belhi, umro je 194. godine po Hidiri. Qpsimiju biografiju pogledaj u djelu 

Si/erul-ahu/ibi-miMa, 91/31 3-3 1 6. 




riznicaznanja/3o7 

Osnova takvog ponasanja proistjece iz bezbriznosti od Allahove 
kazne i nehajnosti prema ahiretskim uzivanjima, a to zajedno upucuje na 
slabost imana. A slabost imana proizlazi iz nerazumnosti i trezvenosti, 
a nerazumnost pak dolazi samo od bezvrijedne i mizerne duse koja ono 
sto je dobro mijenja za ono sto je lose, jet da je dusa plemenita, casna i 
vrijedna, ne bi prihvatila ponizenje i bezvrijednost. 






CASNA I PLEMENITA DUSA 

Osnova svakogdobra, uz Allahovu podrsku i Njegovo hrijenje, jeste 
plemenitost, velicina i cast duse, dok je osnova za svako zlo podlost, 
mizerija, malenkost i pokvarenost duse. Uzviseni je rekao: "Uspjet ce 
samo onaj ko je ocisti, a bit ce izgubljen onaj ko je na stranputicu 
odvodi!" 486 Ovo znaci da ce uspjeti samo onaj ko svoju dusu okiti, 
oplemeni, uvelica i odgoji u pokornosti Allahu Uzvisenom. A propast 
ce onaj ko svoju dusu obezvrijedi, omalovazi i ukalja grijesima i 
neposlusnoscu prema Allahu Svemocnome. 

Casne duse nisu zadovoljne nicim drugim osim najvrednijim, 
najboljim i za zavrsnicu najzahvalnijim stvarima, dok niske i bezvrijedne 
duse kruze samo oko necisti I beznacajnog, bas kao sto i muhc padaju 
samo na lesinu i balegu. 



SUSTEZANJE UD NASILJA I NEMORALA 

Casna i plemenita dusa odbija ciniti nasllje i nemoral, Hi krasti i 
iznevjeravad, jer je ona veca, uzvisenija i dostojnija od takvih djela. 
Medutim, niska i bezvrijedna dusa nije takva, nego je puka suprot- 
nost plemenitoj i casnoj dusi. Zapravo, sve vrljedno i plemenito tezi ka 



'Es-Sems,9-I0. 



3o8 / Ibn Kajjim el -Dievzijje 

onome sto mu odgovara i sto mu je ravno. Na to upozorava i kur'anski 
ajet: "Reel: 'Svako postupa po svomiiaIiodenju! ,,Mt!7 , tj. onako kako 
mu odgovara i sto je njemu dostojno. Svako se ponasa onako kako 
dolikuje njegovom moralu i prirodi Svaki covjek radi po onome sto 
je naucio, sto mu odgovara i kako je navikao: gresnik slijedi svoj nacin 
koji se odlikuje po okretanju od Blagodavaoca i uzvracanju grijesima 
na Njegove blagodati, dok vjernik postupa na nacin kako to njemu i 
dolikuje: zahvaljuje Blagodavaocu, voli Ga, hvali, stidi se pred Njim, 
trudi se da Ga zadovolji i stalno je svjestan da ga Gospodar njegov prati 
i vidi, te Ga stoga on hvali i velica. 



fHILOllAK DYANAESTI: 

UPOZNAJ SEBE PONAJPRIJE 



Rob se nece okorisdd Allahovim blagodatima, imanom i znanjem, 
sve dok ne upozna svoju dusu i sebe samoga, a zatim stane kod granice 
koja mu je zacrtana i ne prede je. Blagodati ce mu koristiti onda kada 
ne bude govorio: "Ovo je moje! To sam ja stekao i zaradio!", kad bude 
cvrsto uvjeren da je sve od Allaha Uzvisenog, da je sve Njegovo i da 
sve Njegovom dozvolom dolazi. Allah Svemocni od samog pocetka 
sve daje i davat ce, bez ikakvog povoda ili razloga, bez zasluge roba 
za blagodati kojima ga obasipa. Kada rob, zbog blagodati koje rnu 
Allah Uzviseni daje, bude tako ponizan, malen, skroman, ne vidjevsi u 
sebl i svojoj dusi nikakvu snagu ili dobro, vjerujuci da je sve od Allaha 
Uzvisenog, u Njegovoj vlasti i po Njegovoj odredbi, zatim kada blago- 
dati ucine roba tako poniznim Allahu Uzvisenom da se to ne moze ni 
opisati, i svaki put kada docte nova blagodat, ponizenje roba i njegova 
- 16 " El-Isra, 84. 





RIZNICAZNANJA / 3o9 

predanost Allahu Uzvisenom postane sve veca i veca, ljubav i nada 
prema Allahu porastu, a strah od Njega se ucvrsti. 

Takvo stanje jeste rezultat dvije spoznaje roba, a to su: 

- istinska spoznaja Gospodara; Njegovog savrsenstva, 
dobrohotnosd, neovisnosd, plemenitosu, dobrocinstva i milosti, zatim 
spoznaja da je svako dobro u Njegovim Rukama, da On njime upravlja, 
pa od njega daje kome hoce, a uskracuje kome hoce. Zbog toga Njemu 
pripada svaka zahvala, a zahvala s takvom spoznajom jeste najpotpunija 
i najveca zahvala; 

- spoznaja svoje duse i samoga sebe, te prihvatanje te spoznaje 
koja robu ne dopusta da prede svoju granica; prihvatanje da je njegova 
dusa nesavrsena, sklona nasilju, bez znanja i da u njoj nema dobra, ne 
daje dobro i ne uzrokuje ga. Ona zapravo nista ne posjeduje, a tako 
i osobine koje nosi u sebi nisu savrsenc, potpune, nego manjkave i 
beznacajne. A nista nije tako porazno i bijedno kao neposjedovanje 
nicega, Dusa samim svojirn postojanjem ne nosi dobro, ne uzrokuje ga, 
i ono ne zavisi od nje. 

Pa kada ove dvije spoznaje postanu istinske nerazdvojive osobine 
duse roba, ne osobine koje se prevrcu njegovim jezikom, tada ce dusa, 
bez dvojbe, znati da zahvala pripada samo Allahu, da je sve po Njegovoj 
odredbi, da je svako dobro u Njegovim rukama, te da Njemu dolikuje 
samo zahvala, slava 1 pohvala, a dusi prilice pogrda, mahane i prijekor. 

Kome promaknu ove dvije spoznaje, njegova djela, rijeci i stanja 
bit ce neujednacena i raznolikih boja. Ona ce mu donositi nestabilnost 
i nepostojanost u hodu, i nikako se Pravome putu, koji vodi ka Allahu 
Uzvisenom, nece mod upraviti. Rob ce pronaci put do svoga Gospodara 
samo uz teoretsko i prakticno posjedovanje ove dvije spoznaje, a zalutat 
ce i udaljk ce se od Allaha Uzvisenog ako ih ne bude imao. 



3lo/ lbn Kajjira el-Dzcvzijje 

U izreci: "Ko spozna sebe, spoznat ce i svoga Gospodara!" sazcta 
je poruka o te dvije spomenute spoznaje. Ko spozna svoju dusu i sebe 
osobno uvidjet ce da njemu pripada samo neznanje, teznja ka nepravdi, 
mahane, nesavrsenost, ovisnost, ponizenje, siromastvo, neimastina i si., 
dok njegovom Gospodaru pripada sve ono sto je suprotno tome. U torn 
ce zastati tamo gdje mu je mjesto i nece pred svoju udogu. A s druge strane, 
donekle ce zahvaliti i velicati svoga Gospodara onako kako Mu dolikuje. 
Time ce rob svoju ljubav, nadu, strah, pouzdanje i predanost usmjeriti 
samo ka AHahu Svemocnome. Rob ce najvise A^oljeti Alkha, od Njega ce 
najvise strabovati i Njegovoj rrulosu ce se najvise nadati. A to je zaptavo 
stvarnost ubudijjeta, robovanja i pokoravanja AHahu Uzvisenom. 
A od Allaha pomoc i podrsku trazimo! 

Prenosi se da je neki mudtac na vratima svoje kuce napisao ovak\ii 
poruku: "Mojom ce se mudroscu okoristiti svako onaj ko je upoznao 
samoga sebe, pa ne prelazi preko granice za njega odredene! Ko je 
takav neka ude, u protivnom neka se vrati dok to ne postigne!" 






OIJLOMAK TIUNAESTI: 

TO JE ALLAH, PA KAKO DA GA NE ZAVOLIS 



Najcudnija st\ r ar jeste da Ga upoznas, a zatim Ga ne zavolis; da 
cujes Njegovog glasnika kako te poziva, a zatim odlozis svoj odziv; 
da znas kako je vrijedna i unosna ttgovina s Njime, a potom trgujes 
s nekim drugim!; da znas velicinu Njegove srdzbe, a nakon toga Mu 
se suprotstavljas!; da poznajes gorcinu usamljenosti u grijesenju pre- 
ma Njemu, a zadm ne tezis za lijepim ugodajem i osjecajem prijat- 
nosd u pokoravanju Njemu; da osjeris tjeskobu i potistenost srca kad 
ne slusas Njegove rijeci ill o Njemu, a potom ne ceznes za osjecajem 



I 



RIZNICA ZNANJA /3n 

sirokogrudnosti i smiraja slaved Ga i dozivajuci; da iskusis gorcinu i 
teret vezivanja srca za nekoga drugog pored Njega, a onda ne bjezis od 
toga ka blagosd i ushicenju prilikom prepustanja i okretanja k Njemu. 
A najcudnije od svega toga jeste tvoja spoznaja da ti On treba, da 
o Njemu ovists, a ti, i pored toga, od Njega se okreees i hrlis za onim 
sto te od Njega udaljava! 






(ininilAK fHMAESTI: 

DV1JE VRSTE LJUBOMORE 

Fostoje dvije vrste ljubomore: ljubomora za necim/nekim i ljubo- 
mora prema necemu/nekome. Ljubomora za onim sto se vol! jeste 
zudnja za rim, dok je ljubomora na ono sto nam nije drago strah od sud- 
jelovanja drugoga u blagodari koju uzivamo, Ljubomora prema voljenom 
ne moze se zamisliri bez postojanja i one druge vrste ljubomore; ljubo- 
more prema suparniku. Ljubomora prema necemu voljenom jeste pozi- 
tivna ako se radi o voljenom koji ne pribvata suparnistvo u ljuba^d kao 
sto je ljubav izmedu st\ r orenja. Medurim, ako se radi o voljenom kome 
ljubav moze poklanjati vise osoba, kao sto je to ljubav prema AHahovom 
Poslaniku, s.a.v.s., ucenjaku, a i ljubav prema Najvoljenijem, prema Gos- 
podaru Svevisnjem; u ovom je slucaju iskljucena ljubomora na nekoga, 
odnosno na suparnika koji dariva istu ljubav kao i svi drugi koji vole 
datu osobu. Medurim, ako, i pored toga, u darivanju ovakve ljubavi pos- 
toji neprijateljst\'0 medu ljudima, onda je to zavist, a ne ljubomora. 

Pohvalna ljubomora koju rob osjeca u ljubavi prema svom 
Gospodaru jeste ljubomora prema ljubavi koju poklanja Allahu 
Uzvisenom, pri cemu se rob boji da tu ljubav ne pokloni nekome 
drugom pored Allaha Svevisnjeg Zarim, to je ljubomora kroz koju rob 



3l2 / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

pokazuje svoju zabrinurost da njegovu Ijubav prema Allahu Uzvisenom 
neko drugi od stvorenja ne otkrije, pa mu je pokvari, iLi strah da u 
toj Ijubavi ne bude necega sto Voljeni prezire, kao sto je prikazivanje 
pred ljudima, rijaluk, samodivljenje, zelja da neko stvorenje vidi njegova 
dobra djela, ili da zaboravi na blagodad koje mu Allah Uzviseni daje. 

Jednom rijecju kazano, Ijubomora koju rob osjeca u Ijubavi prema 
Allahu Uzvisenom, podrazumijeva da sva djela roba, njegovi poslovi 
i stanja budu samo radi Allaha Uzvisenog. Rob istu ljubomoru osjeca 
prema vremenu koje mu je Allah Svemilosni darovao, bojeci se da mu 
koji cas ne prode u onome cime njegov Gospodar nije zadovoljan. 
Ovo je Ijubomora koju rob osjeca sa svoje strane, a to je Ijubomora 
prema "suparniku" koji bi ga mogao sprijeciti i omesd u postizanju 
zadovoljsrva Najvoljenijeg, 

A sto se dee ljubomore koju pokazuje voljeni prema onome koji ga 
voli, to je bojazan da sree onoga koji voli bude djelimicno okrenuto od 
voljenoga ka nekome drugome, pa time sree onoga koji voli i njegova 
Ijubav ne budu rezervisani samo za voljenoga. 

Zbog toga se Ijubomora koju Allah Uzviseni pokazuje prema 
robu iskazuje kroz prezir Uzvisenog da rob ucini ono sto mu je On, 
Svevisnji, zabranio. Zbog Svoje ljubomore, Allah Uzviseni je zabranio 
nemoral, i javni i tajni. 488 On je zabranio razvrat jer su sva stvorenja 
Njegovi robovi i robinje. Tako je Allah ljubomoran na Svoje robinje 
kad cine blud, kao sto je vlasnik ljubomoran prema svojim sluskinjama 
kad rade taj nemoralni cin, a Allahu pripada najvisl prim jer. Allah je 
Uzviseni ljubomoran prema Svojim robovima kad oni svoju Ijubav 
nekom drugom pored Njega darivaju, pri cemu ih ta ijubav zanosi, pa 
padaju pred stvorenim licima, n e sustezuci se ni od bluda. 

m Kao sto se nnvodi u hadisu u predanju od Abdullaha b. Mesuda, r.a., a hadis je znbiljeiiu 
El-Buhari, 4.358, i Muslim, Z760. 






riznicaznanja/3i3 

- Ko svojim srcem postuje Allaha Uzvisenog i Njegovu velicinu, pa 
zbog toga bjezi od grijeha, Allah Uzviseni u srce ljudi usadi postovanje 
prema Njemu i zastiti ga od njihovog ponizavanja. 

- Ako neko usadi mladice spoznaje u zemlju svoga srca, iz njega 
ce iznici drvo Ijubavi, a kada ono ojaca, dat ce plodove pokornosd, a 
zarim ce to drvo u svako vrijeme, dozvolom Gospodara svoga, davari 
dobre plodove. 

- Pocetakputa Allah ovih robova zacrtan je u ajetu: "I Allaha mnogo 
spominjite, jutrom i veceri Njega velicajte." 489 Sredina njihova puta 
spominje se u ajetu: "On i meleki Njegovi salavat donose na vas, da bi 
vas On iz tmina izveo na svjetlo." 49 " A njihov se put zavrsava u onom 
aisku koji opisuje ajet: "Ana Dan kada Gasretnu, njihov pozdrav bit 
ceselam!" 451 

- Zemljayfere, ciste ljudske prirode, prhka jei pogodna za svako sjerne 
koje se u nju bad. Ako se u nju posadi drvo imana i bogobojaznosti, 
plodovi ce bid slatki za cijelu vjecnost, docim ako se u nju posije drvo 
neznanja i strasd, svaki plod bit ce gorak i neukusan. 

- Vrad se Allahu Uzvisenom, i neka on bude u tvom oku, u tvom 
sluhu, u tvom srcu J na jezikit tvome. Nikada nemoj ova cetiri cula 
odvojiti od Njega, Uzvisenog, jer se iz zabludc niko nije vratio, Njegovom 
dozvolom i pomocu, osim pomocu ova cedri cula, nid je neko zastranio 
i zalutao osim udaljavanjem ovih cula od Allaha Svevlsnjega. Onaj koga 
Allah Milostivi upud on slusa, vidi, govori, krece se i rukama uzima uz 
pomoc svoga Gospodara. 492 Medudm, onaj koji je u zabludi; slusa, vidi, 
govori i radi po svom nahodenju i slijedeci svoje strasd. 

""El-Ahzab, 41-42. 

™ El-Ahzab, 43. 

4,1 El-Ahzab, 44. 

* Kako se navodi u hadisi-kudsijiu a AUaliovim evlijama, sticenicima, a hadis je zabiljezio El- 

Buhari, 6.970, u predanju od Ebu Hurejre, r.a. 






314/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

- Primjer pokornosti, njegovog napretka i povecanja slici sjemenlti 
boja se usadi u zemlju, a zatim iz nje iznikne stabljika, potom stabljika 
daruje plod, a nakon toga sijac pojede plodove i nanovo zasadi sjeme. I 
sve tako, kako stable dadne plod, tako sijac pojede plod i dio njegovog 
sjemena ponovo zasadi. Isti je primjer i s grijesima. Jedan grijeh vodi 
ka drugom i vecem. Razuman ce dobro razmisliti o ovom primjeru, 
jer nagrada za dobro jeste cinjenje novog dobra, a kazna za grijeh jeste 
zapadanje u novi grijeh. 

- Nije cudno da je rob ponizan pred Allahom Uzvisenim, da Mu 
se pokorava i da ne posustaje sluzeci Njemu; jer rob ovisi o svome 
Gospodaru, nego je cudno da se Vladar svega mnogobrojnim 
blagodadma umiljava Svome robu i pokazuje mu Svoju ljubav kroz 
razna dobrocinst\ f a, iako je On neovisan o Svome robu. 

"Dopoljno je casti %a tebe, da rob si ti Njemu, 
I dovoljart je ponos tebi, da On ti'ojje Gospodarl" 



OIILOMK PETMESTI: 

NASTANAK DOBRA 1ZLA 



Svako dobro i zlo nastaje razmisljanjem, jer je razmisljanje prva 
faza htijenja i zelje za odricanjem i ostavljanjem necega, ili pak ljubavi 
prema necemu, odnosno mrznje prema tome. Najbolje razmisljanje 
jeste o onome sto koristi na ahiretu i nacinu stjecanja tih koristi, zatim 
razmisljanje o onome sto steti na ahiretu i kako se od toga zastititi. Ovo 
su cetiri najbolja razmisljanja. 

lza njih slijede jos cetiri korisna razmisljanja. 

jedno od njih jeste razmisljanje o onome sto korisd na dunjaluku 
i kako to steci, te razmisljanja o onome sto steti na dunjaluku i kako 
se od toga zastititi. Oko ovih osam razmisljanja koncentrisu se misli i 
razmisljanja mudrih i pametnih. 




RIZNICAZNANJA /.3lg 

RA7J1ISLJANJE ALLAIIOYM ULACODATIMA 1 STVORENJMA 

Osnova prvog razmisljanja jeste razmisljanje o Alkhovim blagodarima 
i Njegovim stvorenjima. 4 '-' 3 Ovo razmisljanje roba dovodi do spoznaje Allaha 
Uzvisenog i ljubavi prema Njemu. Kada rob razmislja o ahiretu, njegovoj 
vjecnosti i vdjednosti, te o dunjaluku, njegovoj prolaznosd i bezvrijednosti, 
to kod njega izazove ceznju za ahiretom i odricanje od dnnjaluka. Sto rob 
vise razmislja o kratkod zivota, i skucenosd vremena to doprinosi njegovoj 
maiijivosti, ozbiljnosri i trudu za sto boljim iskoristavanjem vremena, 

Ovakva razmisljanja povecaju ambiciju i ozivljavaju je nakon 
mrtvila i plutanja po nizinama. 

Ovakva razmisljanja cine da rob bu.de na jednoj strani, u jednom 
stanju, a ljudi na drugoj strani, i sasvim drugom stanju. 

Nakon ovakvih razmisljanja spomenut cemo bezvrijedna 
razmisljanja koja kolaju u srcima i umovima vecine ljudi 

Takva su razmisljanja o onome o cemu razum nije obavczan 
razmisljari, niri je covjeku data snaga i mod da o tome moze ispravno 
razmisljati. To su razmisljanja o nekorisnom i vise neprakdcnom znanju, 
npr; razmisljanje o kakvoci Allahovog Bica i Njegovim osobinama, sto 
razum svojim mogucnostima nikako ne moze doseci. 



POKUDENA RAZMISLJANJA 

- Razmisljanje o finim umijecima od kojih nema koristi, nego vise 
stete, kao sto je razmisljanje o muzici, sahu, slikama i raznovrsnim 
skulpturama. 



m U hadtsti je ponideno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Razmisljate o Allahovjm 
Stvorenjima, a nemojte razmisljati o Njegovom Bicu!" Ovaj hadis spomenut je i u djelu Es- 
Sihtktut-sahiha, od El-Afbanija, hadis br. 1.788. 



3l6/ Ibn Kajjim e]-Dievzijje 

- Razmisljanje o znanostima koje sa utemeljene i ispravne, all 
one covjeku ne donose neku pocast ili savrsenost, kao sto sa: logika, 
matematika, fizika i vecina filozofskih grana. Ako bi ih neko do kraja 
izucio i upoznao, to mu znanje ne bi donijelo nikakvu potpunost, nid 
bi njima ocistio svoju dusu. 

- Razmisljanje o strastima i uzicinia, te nacinu njihovog stjecanja. 
Iako ovo razmisljanje donekle donosi korist, jet covjek osjeca slast, 
ipak, takvo postupanje na ktaju donosi nesrecu i stetu na dunjaluku, a 
narocito na ahiretu, i to mnogostruko vise. 

- Razmisljanje o onome sto ne postoji i o tome kako bi bilo kada bi 
bilo. Naprimjer da covjek razmislja da je kralj, ili da je nasao blago, da jc 
nasao nesto izgubljeno; kako bi u takvim situacijama postupao: davao, 
uzimao, kaznjavao i slicno. 

- Razmisljanje o stvarima i stanjima ljudi: kako zive, sta rade, cime se 
bave i tome slicna tazmisljanja bojima se bave ljudi pokvarenih srca koja 
su zaboravila Allaha Uzvisenog, Njegovog Poslanilca, s.a.v.s., i ahiret. 

- Razmisljanje o sitnim spletkama, podvalama i domisljanjima 
putem kojih covjek ostvaruje neke licne ciljeve, bez obzira bilo to 
dozvoljeno ili zabranjeno. 

- Razmisljanje o pjesnistvu, hvalospjevima, pogrdama, anegdotama 
i slicno, jet sve to covjeka odvraca od razmisljanja o onome sto mu 
koristi i sto ce mu donijeti smiraj i srecu. 

- Razmisljanje o nekim pretpostavkama koje u stvarnosd 1 ne 
postoje, nid su one od koristi za ljude. Takvih pretpostavki imamo u 
svakoj nauci: u fildiu i njegovoj metodologiji, medicini, itd. 

Sva ovapokudena razmisljanja vise donose stete nego koristi. A da su 
sterna, dovoljno je to sto ta razmisljanja odvode covjeka od razmisljanja 
o onome sto je za njega korisnije na dunjaluku i na ahiretu. 




JEDANAESTO 
POGLAVLJE 




RIZNICA ZNANJA /3ig 






IZ ZIVOTA DOBRIH 
PRETHODNIKA 




IAK I'BVl 



POSIANIKOVA SKROMNOST PRILIKOM POBJEDE ] OSVAJANJA 



Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijesio opsade neprijatelja, nasao 
se u opsadi pobjede. Njegove izaslane jedinice konjanika nosile su po- 
bjedu na sve strane Arabijskog poluotoba. O Allah ovom Poslaniku go- 
vorilo se na svakom mjestu, a ljudi su spram njega zauzimali jedan od 
tri stava: jedni su povjerovali u njega, drugi su s njim sldapab mirovne 
sporazume, a treci su strepili i strahovali od njega. 

Allah je u polje islamskog poziva ubacio sjeme strpljivosd: "Ti 

izdrzikao sto su izdrzali odluciii poslamci!" 4J4 Nakon toga, iz zemlje 

su izniide mirisne stabljike koje su nosile poruku: "...aiusvetinjama 
*" El-Ahfcae 35. 



020 / Ibn Kajjira e]-Dzevzijje 



vrijedi odmazda!" 4to , pa je Allahov Poslardk, s.a.v.s., kao osvajac 
ponosno usao u Meku. Usao je u Meku kao niko do tada, niti ce se to 
dogoditi nekome poslije njega. Oko njega su bili muhadziri i ensarije, i 
on se tek malo isricao medu njima. Ashabi su bili poredani u safove, a 
iznad njihovih glava lebdjeli su meleki. Dzibril je u to vrijeme prenosio 
poruke izmedu Allaha Uzvisenog i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Svevisnji 
je dopustio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da ude u Harem, Svetu zemlju, 
u vojnoj odod, koja je do tada bila zabranjena i zasdeena od svake 
vojske. Kada uporedimo dan osvajanja Meke s danom za koji Uzviseni 
kaze: "...i kad su ti nevjemici zamke razapiujali da bi te u tanuiicu 
bacili ili da bi te ubili Hi da bi te prognali! " 4y6 , pa su ga protjerali s 
drugom njegovim, vidjet cemo kako Aliabov Poslanik, s.a.v.s., ulazi u 
Meku, jasuci na svojoj devi, spustene glave, doticuci bradom hvatac 
svog sedla, pokoran i ponizan pred Onim Koji ga je odjenuo u odoru 
velicine i slave. Zbog te odiike sva stvotenja uprla su svoje poglede k 
njemu, a vladari i kraljevi pred njim povijaju svoje vratove. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., usao je u Meku kao kralj, kao pobjednik 
potpomognut od Allaha Svemocnoga, a peta Bilalova stade povrh Ka'be, 
iako se nekoliko godina ranije vukla kroz vreli pijesak, kada je bio iskusavan 
zbog svoje vjere. Onda je Bilal, r.a., glasno poceo uciti ezan na koji se 
mnoga arapska plemena sa svih strana, odazvase i u skupinama prihvarise 
AUahovu vjeru. No, prije toga islam su prihvatali samo pojedinci. 






MINBER SLAVE 1 DOSTOJANSTVA 

Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., ispeo na minber slave i 
dostojanstva, mada nikada nije bio ni ponizen, vladari su mu pokorno 



4,5 EI-Bekara, 194. 
"* El-Enfal, 30. 



RIZNICA ZNANJA / 321 

ucinili naklon; neki su mu od njih nudili kljuceve svojih gradova, neki 
su trazili prijateljstvo i mir, neki su pristali da ponizeni daju dzizju, a 
neki pak stadose spremati vojsku protiv AUahovog Poslanika, s.a.v.s., ne 
znajuci da pripremanjem vojske samo pnpremaju rami plijen i suznjeve 
Poslanikovoj vojsci. 



UPOTPUNjENJE P0B.JEQE I ULJEPSAVANJE DZENNETA 

Kada je AJlahov Poslanik, s.a.v.s., izvojevao svoju pobjedu, dostavio 
AUahovu poslanicu i upotpunio svoju obavezu prema ljudima, dosao 
je proglas: "Mi cemo ti dati sigurnu pobjedu da bi ti Allali ramije i 
kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom ucinio, 
da bi te na Pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomoci 
pomogao! 1M97 Zadm je uslijedio potpis Bozijeg proglasa: "...kada 
Allaliova pomoc i pobjeda dodu, i vidis ljude kako u skupinama u 
AUahovu yjeru ulaze." 49s Zatim je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dosao 
izaslanik Gospodara svjetova, Dzibril plemeniti, a.s., nudeci mu vjecnost 
na dunjaluku ill susret s Gospodarom Milostivim. Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., iz ljubavi i ceznje prema svome Gospodaru, izabrao je susret s 
Njim, Uzvisenim. 499 

Dzennet se uljepsao za docek Poslanikove plemenite duse mnogo 
bolje i Ijepse nego sto se okiti neki grad za docek svoga kralja. 

Ako se Ars, Prijestolje Milostivog, zatresao zfaog srnrti nekih 

ashaba, r.a., 500 1 iz radosti zbog dolaska njihovih dusa, pa sta ce se onda 

J,7 E1-Feth, 1-3. 

""En-Nasr, 1-2. 

"' KLako se navodi u mnogim hndisima. Pogledaj Srmennn-Nesai, h.idis br. 730; Tefsir od Et- 

Taberija, 30/225, FJ-Mu'd^emul-keliir od Et-Taberanija, hadis br. 11.904, u predanju od Ibn 

Abbasa, r..a, koje je ocijenjeno kao hasen, dobto. 

5U " Kako navodi EI-Buhari, 3.803, i Muslim, 2.466 i 2.467, u predanju od Dzabira b. Abdullaha, 

r.a. 



323 / Ibn Kajjim cl- Dzevzijje 

zbiti s Arsom kada se pred njim treba naci dusa najboljeg stvorenja, 

Poslanika, s.a.v.s.?! 

O ri koji si izabrao neki drugi put pored ovoga, i neku drugu stranu 
pored strane Allahovog Poslanika, s.a.v.s., znat ces na kakvom ces polozaju 
bid na Dan okupljanja Ijudi, "kada budu ispitivane sayjesti! " Sl " 



ODLOMAK ItUGI: 

VRLINE EBU BEKRA ES-SIDDIKA, R.A. 



Nakon prisege koju su Allah ovom Poslaniku, s.a.v.s., dale Me- 
dinelije na Akabi u Meki 5 " 2 , AUahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je svojim 
ashabima da se pocnu iseljavati u Medinu. Kurejsije su tada shvatiU da 
se broj Poslanikovih pristalica povecao i da ce ga oni stititi, te su sa- 
brali svoje glavesine i mudrace da smisle neku zavjeru protiv Allahovog 
Poslanika, s.a.v.s. Jedni su predlagali da ga uhapse i lise slobode, a drugi 
su bili misljenja da ga je bolje prognati. No, na kraju su se saglasili da je 
za njih najbolje da ga ubiju. 

Nebeski je glasnik tu vijest dostavio do Allahovog Poslanika, 
s.a.v.s., naredivsi mu da promijeni mjesto svog konacista. U Poslaniko- 
voj postelji, te veceri, zanocio je Ali b. Ebu Talib, r.a. 

U isto vrijeme Ebu Bekr es-Siddik, r.a., spremao se uveliko za put s 

Ailahovim Poslanikom, s.a.v.s., ka Medini. Kada su izasll iz Meke, Ebu 

Bekra, r.a., obuze neki strah za zivot Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zbog 

kurejsijskc potjere za njima dvojicom. Kada bi se prisjetio gonica, isao 

bi iza Poslanika, s.a.v.s., a kada bi mu naumpala zasjeda, isao je ispred 

njega. Pomalo bi isao s njegove desne, a pomalo s lijeve strane, sve dok 

nisu stigli do pecine. 

501 Et-Tarik, 9. 

™ Pogledaj SiretJt Ibn Hisam, 2/41, i FJ-Bi/kja vtti-nihaja od Ibn Kesira, 3/60. 



riznicaznakja/3?3 

U peanu je prvi stupio Ebu Bekr, r.a., kako bi zastitio Allahovog 
Poslanika, s.a.v.s., ukoliko u unutrasnjosd pecine bude neke opasnosti i 
onoga sto im moze nauditd. Na samom ulazu u pednu Allah Uzviseni 
je ucinio da iznikne zbun koji prije nije tu bio. 503 Zbun je prikrio Al- 
lahovog Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a., a zbunio je i zaveo nji- 
hove progonitelje. Zatim je dosao i pauk koji je na ulazu pecine ispleo 
mrezu 3 " 4 , pa je to zbunilo i kaifa 5 " 5 koji je izgubio tragove. Potom je Al- 
lah Uzviseni poslao goluba i golubicu, pa su savili gnijezdo pred ulazom 
koje je odvracalo i ometalo poglede progonitelja. 

Ove cinjenice mnogo jace i dojmljivije pokazuju nemoc Kurejsija 
da uhvate Allahovog Poslanika, nego da ga je, na putu do Medine pra- 
tila i stitila vojska. 

I kada su Kurejsije sdgli do pecine i zaustavili se na ulazu u nju, 
a Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegov drug, cub* njibov razgovor, Ebu 
Bekr es-Siddik, r.a., uznemirio se i kazao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: 
«Kada bi se neki od njih samo malo sagnuo, mogao bi nas vidjeti.» Na 
ove rijeci, Allahov Poslanik, s.a.v.s., utjesno mu odgovori: "Ebu Bekre, 
sta mislis o dvojici s kojimaje Allah trec'i?/" 50 * 

I kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio zabrinutost Ebu Bekra, 
r.a., a on se nije brinuo zbog sebe i svoga zivota, vec se brinuo za zivot 
Poslanika, s.a.v.s., o brad ova ga jos jednom, dodatnom, porukom: "Ne 
brini se, Allah je s nama!" 507 

Tajna Poslanikove veze s Ebu Bekrom, r.a., krije se u rijecima 

Uzvisenog: "... s nama!...", sto se kasnije znacenjem, a i prakticno, 

gorvrdilo, jer su ljudi govorili: « Allah ... Poslanik... i sudrug Allahovog 

Poslanika». tj. Ebu Bekr, r.a. 

m Ova je predanje apukri fno, Navodi ga Ibn Sa'd u djelu Et-Tabakat, 1/229, El-Bezzar u svom 

nedu, 20/299, te Er-Taberani u djelu FJ-Mti'd^mtii-kebir, 20/443 i drugi. 
5 " J Pogledaj prethodnu podnoznu napomenu, 
305 Onaj koji cita tragove u pijesku. 

506 El-Buhari, 6353, 3.922 i 4.663, i Muslim, 2.381, u predanju od Ebu Bekra, r.a. 
51,7 Et-Tevba, 40. 



02,^,/ Ibn Kajjim el-Dzcvzijje 

Poslije smtti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Ebu Bekra, r.a., oslovl- 
javali su sa halifetu resi/Iilkb, nasljednik Allahovog Poslanika. A kada je 
Ebu Bekr, r.a., umro, vodu su muslimana oslovljavali drugim nazivom, 
a to je eruirul-mn'minin, predvodnik pravovjernih. 

U pecini su njih dvojica, po odlasku kurejsevickib tragaca, odsjeli jos 
tri dana, a zatim su izasli i krenuli ka Mediiii. Sudbina ih je pratila i ponav- 
Ijala: «Vi cete u Medinu sigurno uci, kao sto u nju do tada, pnje Poslanika, 
s.a.v.s., niko nije usao, niti ce poslije njega neko u Medinu tako uci!» 

Kada se nadose u otvorenoj pustinji, sustize ih Suraka b. Malik, i 
kada bijase tik nadomak njih, Allahov Poslanik, s.a.v.s., odape strijelu 
dove na njega, pa noge njegovog konja do stomaka propadose u 
pijesak. I kada Suraka vidje da ih se ne moze dosed, poce Allahovom 
Poslaniku, s.a.v.s., da bi se izbavio iz nevolje koja ga je snasla, nuditi 
imetak, a on Poslanik, s.a.v.s., odbi kljuceve dunjaluckih riznica koji su 
mu od AHaha mxdeni 509 Nudio je hranu sitome, koji kaze: "Ja nocu 
boravim kod Gospodara svoga; On me hrani i poji!" 510 

Blagodat poruke: "...kad je s njim bio samo dnig njegov" 511 

sacuvana je za Ebu Bekra es-Slddlka, r.a., pored svih drugih ashaba. 

On je drug! po redu ptihvatio islam, odmah iza Allahovog Poslanika, 

s.a.v.s. Bio je uvijek uz samog Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u svemu: u 

pozrtvovanostijUdobroeinstv^usustezanjuoddunjalukajUprijateljsrvu, 

zatim je naslijedio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u predvodenju ummeta, 

i po starosti je bio Iza Poslanika, s.a.v.s. Umrli su obojica zbog istog 

uzroka, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro od posljedice otrova, a 

tako je i Ebu Bekr, r.a., zavrsio svoj zivot. 512 

50 > El-Buhari, 3.908, Muslim, 2.009, u predanju od El-Beraa b. Aziba, r.a. 

Ibn Hadzer ukazao je u djelu FJ-Uaba, na ovo predanje, 3/42; a prije njega je to ucinio i Ibn 
Abdulberr u djelu El-hliab, 2/581. 

3111 El-Buhari, 1.102, i Muslim, 1.103, u predanju od Enesa b. Malika, r.a. 
5,1 Et-Tevba, 40. 

512 U djelu Tabtkatu Ibn Sa'd, 3/198, navodi se u predanju od Ez-Zuhrija da su Ebu Bekr t 
El-Haris b. Kelda, r.a., jell neku hranu koja je bila poklunjena Ebu Bekru, r.a. El-Haris bio 




RIZNICAZNANJA/3:?5 

Ebu Bekrovim trudom islam je primilo vise od deset ljudi, a medu 
njima bill su: Osman b. Affan, Talha, Ez-Zubejr, Abdurrahman b. Avf, 
Sa'd b. Ebu Vekkas, r.a. 

Na dan kada je Ebu Bekr, r.a., prihvario islam, imao je ceterdeser 
hiljada dirhema, pa ih je sve potrosio za potrebe isiama, Zbog toga je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nijedan mi imetak nije korisdo vise 
nego imetak Ebu Bekra!" 5 ' 3 

I'.hu Bekr, r.a., bolji je od vjcmika iz faraonove porodice, jet je ovaj 
prikrivao i tajio svoje vjerovanje 3 ' 4 , a Ebu Bekr, r.a., obznanio je svoje 
prihvatanje isiama. 

Ebu Bekr, r.a., bolji je od vjernika koji se spominje u suri ja-Sin 515 , 
jer se taj vjernik bono za islam samo jedan cas, a Ebu Bekr, r.a., zrtvovao 
je cijeli svoj zivot za islam. 

Ebu Bekr es-Siddik, r.a., vidio je jednom prilikom «pdcu gladi i 
siromastva» kako kruzi iznad zrnevlja davanja prednosd drugima nad 
sobom (tsar), pustajuci glas: "Ko je taj koji ce AUahu dragevolje zajam 
dati?!"' 16 , pa joj je on prosuo zita u vrtu zadovoljstva, a zadm je bez 
imetka legao na postelju siromastva. Pdca je zrnevlje zita odnijela do grla 
u kojima se dobra djela uvecavaju, a zadm je s krosnje drveta zacvrkutala 
pjesmu zahvale i pohvale. Iza toga je s minbeta isiama proucila ajet: 
". . -a od nje ce daleko biti onaj koji se AUaha bude bojao, onaj koji 
bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se ocistiol" 517 

je lijecnik, pa je kazao Ebu Bckru, r.a.: "Podigni svoju tuku! Tafco mi AUaha ja u njima hap 
da vidim tragove sporodjelujuceg godisnjeg ocrova." Tako je i bilo. Obojica su bolovala oko 
godinu dana i q jednom su danu obojiea umrli. No niz prenosilaca ovog predanja prekinut je. 
51 J Ibo Madia, 94, Ahmed, 2/253, Ibn Ebu Sejba, 12/6-7, En-Nesai u Es-Simenul-kubra, 9, i Ibn 
Hibban, 6.858, u prudanju od Ebu Htuejre, r.a. 
314 Kako se navodi u suri Gafir, 28. 
1 Knko se navodi u suri Ja-Sin, 20-29. 
il " El-Bekaca, 245. 
=' 7 El-Lejl, 17-18. 



3^6/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

O vriinama Ebu Bekra es-Siddika, r.a., svjedoce kur'anski ajeti i 
mnoga predanja. Muhadziri i ensarije nisu se razisli prilikom njegovog 
izbora za prvog halifu poslijc smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Pa sta 
onda misle oni koji ga preziru i vrijedaju, u cijim se srcima raspline 
neprijateljstvo kada se spomene ovaj plemeniti ashab, r.a. O rafidije 318 , 
nevjernici 519 , zar niste coli rijeci Uzvisenog: ". . -kad je (upecini) s njim 
bio saino drugnjegov." 520 

Kada je Ebu Bekr, r.a., pozvan u islam, nije se premisljao niti opirao, 
prihvatio je islam i dosljedno je slijedio njegov put. Na torn putu nije 
zastajao ruti je posrtao. Cijelog svog zivota strpljivo je podnosio sve 
tegobe i napade. Nije gledao koliko udjeljuje i daje za islam, uvijek je to 
bilo mnogo. Tako je postupao sve dok ga nije zatekla smrt. 

Ko je drugovao s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u djetinjstvu?! 
Ko je to od ashaba prvi prihvatio islam?! 

Ko je to u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.5., imao pocast da 
daje fetve?! 

Ko je to prvi klanjao s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.?! 
Ko je to od ashaba predvodio namaz, a iza njega u safu stajao 
Allahov Poslanik, s.a.v.s.?! 

Ko je to nakon Poslanikove smrti legao do njega u kabur?! 
Zbog svega toga, moramo priznati puno pravo Poslanikovom 
susjedu, r.a.! 

U vrijeme smutnje i otpadnistava nekih plemena od islama 
nakon Poslanikove smrti, Ebu Bekr, r.a., jedini je imao pronicljivosti 
i razumijevanja za taj problem. Samo je on iz Allahove knjige mogao 
izvuci znacenje koje ne mogu primijetiti ni oni koji dugo i predano 
zagledaju u ajete Objave. 



i,fi Rafidije su jedna siksk.i sekta (op. prev.) 

51 '' Alitor smatra nevjernidma one ekstrcmne rafidije koji asliabe proglasavaju nevjernitima. 

5: " Et-Tevba, 40. 




RIZNICAZNANJA/327 

Onaj koji vol: Ebu Bekra, r.a., u srcu osjeca radost kada slusa o 
vrlinamaovogplememtogashaba, dokonaj kojigaprezire, kada cujeneku 
vrlinu Ebu Bekra, r.a., srce mu se ispuni mrznjom i nelagodnoscu, 

Rafidije bi najvise voljele pobjeci sa sijeia u kojem se kazuje o Ebu 
Bekru, r.a., ali gdje da pobjegnu?! 

Koliko je samo puta Ebu Bekr, r.a., svojim imetkom i zivotom 
zasritio AUahovog Poslanika, s.a.v.s.?! 

Ebu Bekr, r.a., bio je najblizi i najprisniji sa Allahovim Poslanikom, 
s.a.v.s., a nakon Poslanikove smrd, Ebu Bekr je ukopan do Poslanikovog 
kabura. 

Vrline Ebu Bekra, r.a., jesu tako jasne i u njima nema nikakve 
smutnje ill nejasnoce. Doista je cudo da u pola bijela dana oko ne vidi 
svjedost sunca! 

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u pratnji Ebu Bekra, r.a., dosao do 
pecine, na njihovom putu za Medinu prilikom Hidzre, Ebu Bekra, r.a., 
obuzela je neka jeza bojeci se neocekivanog, pa mu je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., rekao: "Sta raislis o dvojici s kojima je Allah treci?!" Te rijeci ulile 
su smirenost u srce Ebu Bekra, r.a., i nestalo je straha, Zabrinutost je 
isceznula, a isceluvanje u pecini postalo je uzitak. 

Nakon toga, vjesnik pobjede pronosio je glas kroz gtadove i nase- 
Ija: " . . .kad je (u pecini) s njim bio samo drug njegov. " 521 

Ljubav prema Ebu Bekru, r.a., tako mi Aliaha Uzvisenog, znak je is- 
pravne i prave vjere, a prezir prema njemu, ukazuje na lose skoneanje. 

Ebu Bekr, r.a., najbolji je medu ashabima i rod bin om AUahovog 

Poslanika, s.a.v.s. Dokazi koji to potvrduju neosporivi su i veoma jaki. 

Da izbor Ebu Bekra, r.a., za prvog halifu poslije AUahovog Poslanika, 

s.a.v.s., nije ispravan, Muhammed b. AU el-Hanefijja, r.a., ne bi kazao: 

"Polahko s izjavama da u vama ne bi prokljucala krv rafidija!" 522 

521 Et-Tevba, 40. 

'" On je sin Ali b. Ebu Taliba, r.a., od Havle bint Dza'fera, koja je dopala ,-Uiji, r.a., kad rami 



328/ IbnKajjimel- Dzevzijje 

Tako mi Allaha, mi ne volimo Ebu Bekra, r.a., zbog svojih hirova, 
niti nekoga drugog zbog njega omalovazavamo. Mi se samo povodimo 
za rijecima Alije, r.a., a to nam je dovoljno kada je on za Ebu Bekra, r.a., 
kazao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je zadovoljan da nas ti predvodis u 
nasoj vjeri 523 , pa zar mi necemo bid zadovoljni tobom da nas predvodis 
u nasim ovosvjetskim poslovima?!" 

Tako mi Allaha, rafidijama se treba osvetiti, jer nas pravo Ebu 
Bekra kod nas, obavezuje na takav postupak. Duzni smo h valid ga i mi 
priznajemo sve pocasti koje pripadaju Ebu Bekru, r.a., a onaj koji ga 
odbacuje neka sebi pokusa pronaci ispriku. 



ODlOMiK TRECI: 

KAZMJE ISLAMU SELMANA EL-FAR1SIJA, R.A. 



Kada nesto treba da se desi, sve prilike za to budu olaksanc, dok 
onaj kome se zelje nece ostvariti, kao da je u okove vezan. Vihor sudbine 
prevrce po pustinji ljudskih zivota; i sve se promijeni, samo dobto 
ostaje postojano. Kada se vihor smirio na horizontu, vidjeli smo Ebu 
Taliba, Poslanikovog amidzu, kako se davi u moru zablude, dok Selman 
el-Farisi stoji na obali spasa. Velid b. el-Mugira predvodi svoj narod 
u hitanju ka Vatri, dok Suhejb er-Rumi dolazi Allahovom Poslaniku, 
s.a.v.s., s karavanom iz Bizantije. Negus u dalekoj Abesiniji izjavljuje: 
«Odazivam ti se, moj Gospodaru, odazivam!» Bilal, r.a., ezanom poziva: 
«Namaz je bolji od spavanja!», dok Ebu Dzehl u postelji snuje zavjere! 

U Plod kadera bilo je zapisano da ce Selman el-Farisi, r.a., prihvatiti 
islam, pa se njegov vodic ka uputi uzdigao iznad njegovih oc eva koji 

plijen s Jemame u vrijeme hilafeta Ebu Bekra, t.a. 

■■*' Misli na predvodenje narnaza prilikom Poslanikove bolesn, pa je jedan namaz i sam Poslanik, 

s.a.v.5., kJanjao za Ebu Bekrom, ta, (op. prev.) 






RIZNICA ZNANJA / 3?9 

su se klanjali vatri, pa je zbog roga i poceo raspravljati sa svojim ocem 
o musrickoj vjeri koju su oni ispovijedali. Nakon sto ga je Selman, r.a., 
pobijedb u raspravi, njegovom je ocu preostalo samo da ga veze i lisi 
slobode, a to je udgovor svih nasilnika na dokaz is tine jos od onog 
dana kada su iskrivili Allahovu pravu vjeru. Tako je faraon odgovorio 
Musau, a.s.: "Ako budes kao boga nekogdragogosim mene priznavao, 
sigumo cute u taiimicubaciti!" 524 Na isti su nacin dzehmije odbacile 
argumente imama Ahmeda, kada su ga patnji podvrgnuli, ill kao sto su 
postupili zasritnici novotarija kada su Ibn Tejmijju u tamnicu bacili. I 
tako ce to bid sve do Sudnjeg dana! 

Na vrata Sclmanove sudbine pokucao je gost: ,r Mi cemo vas 
provjeravati sve dok ne ukazemo na borce i postojane medu 
varna..." 525 , pa je zbog dobrocinstva i gostoljubivosti prema gostu 
dosegao stepen: "Selman je od nas, Ehlul-bejta!" 1 ' 26 Selman je cuo da se 
neki karavan sprema na put, pa se iskrao od svoga oca, a to je dopustena 
krada za koju nije propisan badd, pa je na lectkna cvrste odluke odjahao u 
potrazi za vjecnom srecom. Zaronio je u more potrage kako bi dokucio 
biser svih stvorenja, Ponizno je sluzio upuclvacima i vodicima koji su 
mu mogli ukazati na put do onoga sto trazi. A kada se vrijeme primaklo 
i isposnici koji su bili na pravoj vjeri Isaovoj, Selmanu predadose bajrake 
sa znacima o novom dolazecem Poslaniku, s.a.v.s. Rekose mu: «Vrijeme 
njegovog dolaska pdmaklo se, pa nemoj zalutad!» Potom je Selman, na., 
nastavio put s druzinom koja mu ne ukaza gostoprimstvo, vec ga kao 
roba: "... prodadose za jeftiiie pare, za nekoliko grosa! '"' 2 Kupio ga 

* Es-Suara,29. 

m Muhammed, 31. 

B2I: Ovo je ispravoo mevkuf-predanje od Alije, r.a., a zabfljezio ga je El-Feseyi, u djelu Rl-Ma'iifitii 
nt-tarih, 2/540, i Et-Taberani u djelu Bl-Mu'd^emnl-kebir, predanje br. 6.041. Isto predanje su 
neki zabiljczili kao merfu, ali kno takvo nije autendcno. Pogledaj Teibuitl-Mtistatrek, od Ez- 
Zeliebija, 796, i Mnbttsaru Ibwil-Miikkkm, kao i El-bilsd^in? od El-Hejsemija, 6/ 130. 

* Uissif. 20. 



33o/ Ibn Kajjim cl-Dzevzijje 

neki jevrej iz Medine, pa kada Selman opazi grad, obradova se onome 
sto ga je snaslo. Njegov vlasnik nije znao koga je uveo u svoju kucu, a 
Selman je s nestrpljivoscu iscekivao dolazak ocekivanog sto radost u srca 
nlijeva. I kada se ocekivani, s.a.v.s., pojavio, Selman je bio na stablu palme, 
i umalo da iskaze svoju ceznju i zelju, ali odlucnost za vjerom ga je stisala, 
bas kao sto se desilo i majci Musaovoj: "... i umalo ga ne prokaza, da Mi 
srce njeno nismo uewsiflil" 528 Tada Selman, r.a., zumo side s palme da 
doceka donosioca radosti, s.a.v.s., a njegovo ponasanje sricalo je stih; 

«PtijateIji moji i% dalekog Ned^da, 

Zastamte casak na bre^idjku torn, 

jer nam svfe^i yetric sa te sfrarte pttse.» 
U to ostrim glasom povika njegov vlasnik: «Sta je s tobom?! Vrari 
se na posao!" A Selman mu sutnjom poruku posla: 

"Kako da se vratim, a u vasem gradu ja posao imam?!» 
A u svom usplahirenom stanju on stihove izrece, ali kad bi gluhi 
samo mogli cud: 

«Pratioci dragi, tie, taks mi Boga, 

Ja tie %nam %a vas kad %vye%da %arka 

I^pkmena Alii Lejla preda mnom %ablista!» 



I kada je Selman, r.a., usporedio opise svecenika, svojih ucitelja, s 

likom Muhammeda, s.a.v.s., vidje da se potpuno podudaraju. 

«Muhammede, pri^eljkMjes imati od Ebu Taliba, 

a Mi hocemo da Selman povjeruje.» 

Kada bi Ebu Taliba pitali o njegovom imenu, odgovorio bi: <A.bdu 

Menaf!» Kada bi ga pitali o poiijeklu, on bi se hvalio i ponosio svojira 

pradjedovima. A kada bi se govorilo o imetku, on bi zbrajao svoje 

kamile! 

™ El-lCasas, 10. 



RIZNICAZNANJA /33i 

Kada bi Selmana cl-Farislja, r.a., pitali o njegovom imenu, on bi 
kazao: "Ja sam Abdullah, Allahov rob!" Kada bi ga pitali o porijeklu, 
rekao bi: "Ja sam sin islarna!" Kada bi ga pitali o imetku, rekao bi: 
"Moj je imetak siromastvo!" Kada bi ga pitali o njegovoj kuci, rekao 
bi: "Dzamija je moja kuca!" Kada bi ga pitali o njegovoj odjeci, rekao 
bi: "Moja odjeca je bogobojaznost i skromnost!" Kada bi ga pitali o 
njegovoj postelji, rekao bi: "Budnost je poster] a moja!" Kada bi ga 
pitali o ponosu, rekao bi: "Selman je od nas, Ehlul-bej ta!" 329 Kada su ga 
pitali o tome sra mu je cilj u zivotu, rekao je: "... koji zele naldonost 
Njegovu steci! ,,53( ' Kada su ga pitali o njegovom putovanju, rekao je: 
"Putujem ka Dzennetu!" A kada su ga pitali o vodicu na putovanju, 
rekao je: "Imam svih stvorenja, upucivac ummera!" 

"Kadpo noci karavan pttsihyom se krece, 

Smtrenje ako -%tiade da si tipred njimt 

Ako sputa %alutamo, dovoljatije %iiak 

To sijethsti sa tvog lica sto nam %arko sja!'* 3 ' 

ODLOMAK EETVRTI: 

ISKRA IZ ZIVOTA OMERA B. ABDULAZIZA 



Ibn S'ad u djelu Et-TabakaP 1 navodi da bi Omer b. Abdulaziz 
prekidao svoj govor s minbera kada bi se pobojao samodivljenja, a kada 
bi pisao neko pismo, pa se pobojao samodivljenja, pocijepao bi pismo, 



09 Ranije smo spomenuli izvor i ocjenu ovog predanja. 

3W El-Kehf, 28. 

511 Kazivanje o islamu Selmana El-Farisija opsimije procirati u djtrlu WMssnti od imima 

Ahmeda, 5/441-444; Usdid-gaba od Ibnul-Esira, 2/417-419: Sintti Ibn Hisam llhvtophAlfolmog 

Potkaike/, 1/214-221, Tarihii, Bagdatl, 1/164-169, i Sijeni ahmin-twbela, 1/57. 

5,1 F.l-Tabakat, 5/332; u predanju od Ed-Dahhaka stojh 'Vidio sam Omcra b. AMulaziza 

kako se zanio u svom govom s minbera, a zacm se u trenutku pribra, pa rece: ' Estagfirullah, 

estagfirullah!'" 



33a/ Ibn Kajjim el-Dzeviijje 

dodajuci: «Gospodaru moj, od Tebe trazim zastitu od zla moje duse!» 
Dobro zftaj da kada rob otpocinje neki posao ili govor, zeleci time 
steci AUahovo zadovoljstvo, ocekujuci da mu Allah Uzviseni, zbog 
iskrenog nijcta, ukaze Svoju podrsku i blagodat, da to rob, zapravo, am 
uz AUahovo dopustenje i snagu koju mu je On podario, a ne svojom 
snagom i sposobnostima, ili svojim znanjem i inteligencijom. Allah 
Svemoguci podario je robu sve sto posjeduje: i jezik, i srce, 1 razum, i 
oci i usi. Onaj Koji je sve to stvorio i darovao robu, On mu je podario 
i snagu da otpocne neko djelo ili govor! 

Ako ova clnjenica bude prisutna u pogledima i vizijama roba 
i u vidokrugu njegovog srca, onda ga nece ophrvati i napasti osjecaj 
samodivljenja. A klica i osnova samodivljenja rada se od onog trena kada 
rob pocinje primjecivati samoga sebe, a gubid osjecaj prisustva svoga 
Gospodara, pdsustva Njegove pomoci, podrske i blagodati. Ako rob 
uznapreduje u takvom stanju samodivljenje ce se, uistinu, i dogoditi, 
a djelo ili govor roba bit ce upropasteni. Ponekad Allah Uzviseni, iz 
milosh Svoje, ne dopusti da rob privede kraju to djelo, koje ga je bacilo 
u samodivljenje, kako rob u potpunosti ne bi zaboravio na Allahovu 
podrsku i blagodati. Ponekad Uzviseni dopusti da rob to djelo privede 
kraju, ali mu uskrati njegove plodove. Nekada mu podari i nesto plodova, 
all su oni slabi i nedovoljni za ostvarenje zeljenog cilja. U nekom slucaju 
dato djelo vise steti nego sto koristi robu. Djelo zbog kojeg je rob zapao 
u grijeh samodivljenja donosi robu onoliko stete koiiko se rob u torn 
djelu udalji od osjecaja Allahove podrske i blagodarja i za onoliko koiiko 
rob u torn djelu ili govoru vidi sebe kao uzrocnika i cinkelja. 

Kroz prizmu ovoga, Allah Uzviseni popravlja rijeci i djela 
Svoga roba. On mu djela ucini dobrim i plodonosnim, ili ih unisti 1 
pokvari. Doista nema nista pogubnije za dobra djela roba od njegovog 
samodivljenja i pripisivanja njihovog ucinka i uzrokovanja sebi. 



riznicaznanja/333 

Kada Allah Uzviseni zeli dobro nekom Svom robu, On dadne da rob 
prirnijed i posvjedoci Allah ovu podrsku, blagodari i pomoc koju mu On 
ukazuje u njcgovim rijecima i djelima, pa u takvom stanju rob ne zapada 
u zamku samodivljenja. Zatim Allah Uzviseni dadne da rob prirnijed i 
posvjedoci svoju nemoc i propuste u odnosu prema AJlahu Svevisnjem, 
paga time navede na pokajanje i isdgfar. Potom se rob stidi traziti nagradu 
od Allaha Uzvisenog za svoja manjkava i mala djela, Medurim, ako Allah 
Svemocni zamagO pogled roba pa on ne prirnijed sve ovo spomenuto, a, s 
druge srrane, u svakom svom djelu vidi samo sebe. i to potpunog i sasvkn 
zadovoljnim onim sto je uradio, onda mu ta djela nece bid prihvacena kod 
Allaha Uzvisenog, niti ce pobudid Njegovu ljubav i zadovoljstvo. 

Pravi vjernik koji je spoznao svoga Gospodara cini dobra djela 
radi Allaha Uzvisenog stalno se prisjecajuci da je to, opet, uz Allah ovu 
podrsku, pomoc i odobrenje, trazeci ispriku kod Njega od Njega 
zbog svoje slabosd da ucird nesto vece i bolje, stideci se pred Ailahom 
Uzvisenim ako ne udovolji Njegovom pravu u torn djelu. 

Docim, neznalica radi djela zbog sebe, udovoljavajuci svojim 
prohtjevimai strasrima, gledajuci kroz svoja djela u sebe. On, zadovoljan 
s onim sto cini, svojim djelima prkosi Allahu Svemocnome i porice 
Njegove blagodad! 

Eto, to je primjer pravog vjernika, a ovo je primjer neznalice, 
nevjernika! 



DVANAESTO 
POGLAVLJE 




RIZNICAZNANJA 7 33? 



POUKE I SUPTILNOSTI 




OEIHUK I'ltVI: 

ISPUNJENJE ZAVjETA DATOG AlLAHli UZVISENOM 



33 



Kada rob dosegne punoljetnost, bude mu predat i predoccn zavjet 5 
koji je ranije dao Aliahu Uzvisenom, svom isdnskom Vladaru. Pa ako 
zavjet pnhvati cvtsto, smjelo i odlucno, s namjerom da ga ispostuje, rob 
je ispunio preduvjet da dosegne stepene i polozaje koji su namijenjeni 
onima koji zavjete svoje ispunjavaju. 

Tada rob prodrma svoju dusu i ukaze joj na ozbiljnost situacije, 
govoreci: «Spreman sam da ispostujem svoj zavjet Allah u! Ima li neko 
preci od mene da to ispostuje, prihvari obavezu i shvad je?!» 

Zatim, prije svega, rob shvad svoju obavezu prcma Allahu 
Uzvisenom, i upozna se s preporukama i porukama koje mu Gospodar 
salje. Potom se pripremi da isp ostuje i izvrsi sve ono sto se od njega 
551 Zavjet ovdje pudrazumijeva izvrsavanjc serijaiskih obaveza. 



ioo I Ibn Kajjim el-Dievzijje 

u zavjetu trazi; gledajuci ocima srca u stvarnost i bit samog zavjeta, 
sto ce u njemu pobuditi novu snagu i polet razlicit od onoga sto je 
osjecao kao djecak prije spustanja zavjeta. Tada ce se osloboditi od 
mladalacko-djecackih izmaglica, nejasnoca i slijepog slijedenja obicaja i 
navika. Strpljivoscu ce braniti cast svoje odluke. Skinut ce zastor tmine 
i poci ka svjedu jekina. A kroz snagu svoje strpljivosri i velicinu truda 
otkrit ce Ijepotu blagodari koje mu Allah Uzviseni dativa. 

Prvi stepen istinske srecekrije se upomnom slusanjui razumijevanju 
onoga sto uho cuje, Nakon sto uho saslusa poruku, a razum je shvati, 
rob ce pred sobom ugledad jasan put kojira treba ici. Na njemu ce 
vidjeti putokaze \ znakove, a s njegove desne i lijeve strane primijetit ce 
vecinu Ijudi koji su skrenuli sa staze prave. To ce mu biti dodatni podcaj 
da, bez posrtaja, ustraje na Pravom putu, da ne bude s onima koji su 
zbog odbacivanja zavjeta zalutali i skrenuli s puta, ili su ga djelimicno i 
s prezirom prihvarili, ali nikada sebi nisu stavili u obavezu da poslusaju 
i razumiju zavjet, a potom postupaju po njemu. Kada im je zavjet bio 
predocen, oni se nisu oslobodili mladalacke lahkomosti, obicajne vjere i 
onoga sto su naslijedili od ranijih pokoljenja. Medudm, takvo ponasanje 
nije dovoljno da bi se razumio zavjet, a potom praktikovao kroz zivot. 
U takvom stanju, istinski rob, koji je prihvatio zavjet, osjecat ce se kao 
da je samo njemu predocen zavjet s porukom: «Razmotri ono sto je u 
njemu, zatim shodno tome postupaj u zivotu!» 

Ako rob na ovakav nacin ne prihvati zavjet od Boga, nastavit ce 
zivjeti na nacin kako je zivio do svoga punoljetstva; savladat ce ga obicaji 
i praksa njegove porodke, prijatelja, komsija i sunarodnjaka. Ako uz 
to pokaze i dodatnu ambiciju, onda ce svoj cijeli zivot, ne osvrcuci 
se na zavjet i ne promisljajuci ga, dati nasljedsu r u ranijih generacija, 
zadovoljavajuci se da mu vjera bude obicaj i navika pradjedova. 



RIZKICA ZNANJA / 339 

Kada ga sejtan zatrujc i primijeti koliko su u stvarnosti vrijedni 
njegova ambicija 1 stremljenje, navuce ga na zamku plemenskog zanosa 
i nacionalizma dosaptavajuci mu da je to jedini ispravni put, a da je 
svc drugo zabluda i neispravno. Kroz plemenski zanos i nacionalizam, 
sejtan ce mu prikazivati zabludu u svjedu upute, a pravu uputu u svjetlu 
zablude, kako bi se zadovoljio da u dobru i zlu, pravdi i nepravdi 
bude sa svojim sunarodnjacima. Uputa ce mu bid uskracena, a Allah 
Svevisnji prepustit ce ga onome u sto je sam zapao. Ma kakva uputa 
da mu dode, ako je oprecna s onim na cemu je narod njegov, on ce to 
smatrad najgorom zabludom! 

Ako pak ambicija roba bude veca od plemenske pdpadnosd i 
dosljednosti obicajima, ako rob bude duhom plemenitiji, a polozajem 
veci od svega toga, on ce s briznoscu prihvadd zavjet, izucavad ga i 
razumijevati, pa ce kroz to spoznari da Onaj Kome se zavjetovao ima 
veci i vazniji polozaj od svega drugog Iz tog razloga rob ce se obavezati 
da ce kroz sam zavjet upoznati Onoga Kome se zavjetovao. Upo2nat 
ce Njegove osobine, imena, djeia i zakone. Rob ce kroz zavjet upoznad 
Onoga Koji sam po Sebi opstoji, Koji je neovisan o bilo kome, a sve 
drugo pored Njega ovisi o Njemu i uz Njega opstoji. Upoznat ce Onoga 
Koji se, iznad svih Svojih stvorenja, nad Prijestoljem uzvisio, Onoga koji 
sve cuje i sve vidi, Koji zadovoljstvo Svoje ukazuje robovima, a na neke 
se srdi, Koji jedne voli, a druge prezire. Upoznat ce Onoga Koji sam 
upravlja kraljevsrvom svojim, Koji govori, nareduje, zabranjuje, Koji 
izaslanike Svoje salje u sve krajeve kraljevstva Svoga, pa oni dostavljaju 
poslanice Njegove onima koje On, Uzviseni, izabere izmedu robova 
Svojih. Upoznat ce Onoga Koji uz pravednost stoji i pravdu dijeli, Koji 
za dobro jos vecim dobrom nagraduje, a za lose losim kaznjava. Upoznat 
ce Blagog, Milosdvog, Plemenitog, Dobrocinitelja, Zahvalnog, Kome 



34° I Ibn Kajjim cl- Dzevzijje 

pripada svako savrsenstvo, cistog od mahana i nedostataka, Onoga s 
Kim se niko ne moze uporediti. 

Rob ce se kroz zavjet osvjedociti o Njegovoj mudrosd kojom 
je uredio kraljevstvo Svoje, u kojem samovoljno vlada i odreduje, 
pravedno i mudro, sudbine stvorenja, Tada ce se kod roba probuditi 
razum \fitra, zdrava priroda, i poprimit ce poruke Serijata, pa ce se ovo 
troje medusobno potvrdivati i uklapari. 

Rob ce razum jeti ono dime se njegov Gospodar Uzviseni opisao u 
Svojoj knjizi; spoznat cc stvarnost znacenja Njegovih imcna zbog kojih 
je i objavio Knjigu, obratio se stvorenjima, zbog njih propise postavio 
i sud odredio, preko kojih se predstavio Svojim stvorenjima, pa razum 
potvrdio Njegovo postojanje i vlast, a duse to prihvadle. 

Kada rob ostvari srcanu spoznaju svoga Gospodara i cvrsto povjeruje 
u Njegove sifate, to ce mu rasvijetlid srce, pa ce iman dozivljavati kao 
da ga ocima pred sobom gleda. Zapazit ce kako se Allahovi atributi 
reflektiraju u stvorenom svijetu koji se staLno razvjja, kako se provlace 
kroz mated jalni i kroz duhovni svijet, kako utjecu na stvorenja: opcenito, 
kolekrivno i zasebno, uskracivanjem ili davanjem, priblizavanjem ik' 
udaljavanjem od milosti... Rob ce svojim sreem giedati kako Allah 
Uzviseni uspostavlja pravdu, cini dobrocinstvo i ukazuje milost. Cvrsto 
ce povjerovati u covjekovu odgovornost pred Bogom i pored njegove 
podredenosd sudbini. Upoznat ce Allahovu snagu i nadmoc koje prad 
Njegova pravednost i mudrost. Shvatit ce da je AUah Uzviseni visoko 
iznad svih Svojih stvorenja, ali da ih On, Svemocni, sve prati, vidi i On im 
je blizu. Saznat ce da je Allah Uzviseni svemocan, uzvisen, velicanstven, 
mocan da kazni, unisti i pokaze Svoju gordost, ali da je i milosdv, blag, 
dobrocinitelj, plemenit i zeljan da prasta. Nece sumnjari u odgovornost 
covjeka za svoja djela i pored djelovanja kadera, Allah ove odredbe, od koje 






niZNIGA ZNANJA / 341 

nijedno stvorenje ne moze umaci. Vidjet ce kako se uklapaju i sjedinjuju 
Allahovi sifati, te kako se medusobno potvrduju. Zapazit ce kako sc 
mudrost, kao vrhunac i krajnja vrijednost, prozima kroz kader, odtredbu, 
koja, s druge strane, predstavlja pocetak i zacece svake stvari, kako se 
razgranjavanje i razvijanje kadera vraca na pocetnu osnovnu odredbu, a 
prvi prikazi mudrosti ka njenom zavrsnom i vrhunskom odjeku. Ima t ce 
stvarni dojam da su sve odredbe kadera uredene po principu pravednosti, 
mudrosti, covjekovog interesa, dobrocinstva i miiosti, tako da nijedna 
stvar odredbe ne izlazi iz till okvira sve dok ne nestane ovog svijeta, a 
ljudi stanu pred sud pravedni, kada ce se obisrinid i sasvim jasno pokazati 
Allahova pravednost i mudrost, kada ce se potvrditi istinitost Njegovih 
poslanika, a.s., i onoga sto su o Allahu Uzvisenom dostavljali stvorenjima: 
ljudima i dzinima, vjernicima i nevjernicima. 

Tada ce sva stvorenja vidjeti i shvatiti velicinu Njegovih atributa 
i savrscnost Njegovih osobina, sto do tada nisu poznavali. Cak i nas 
poslanik Muhammed, s.a..v.s., koji Ga je najbolje poznavao, u torn ce 
Ga danu velicari i hvaliti onim osobinama i izrazima koje nije poznavao 
na dunjaluku. 534 

S druge strane, kako je stvorenjima pokazano ovo, bitce im pokazani 
i razlozi zbog kojih su mnogi zapadali u zabludu, skrenuli s Pravog 
puta i prekinuli put ka Allahu Uzvisenom. Razlika izmedu spoznaje 
stvarnosti Allahovih atributa u torn danu i njihovog poznavanja na 
dunjaluku jeste kao razlika o poimanju Dzenneta i Dzehennema na 
dunjaluku i njihovog videnja na ahiretu, ili je cak i veca! 

Iz zavjeta ce rob razumjed kako Allahova lijepa imena i savrsena 

aH Kako se navodl u hadisu o zagovomistvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kod Allaha Uzvisenog, 
gtije stoji: "Zatrazit cu dozvolu da se obraum svome Gospodaru, pa ce mi bid dozvoljeno. Tada 
ce me nadahnuri pohvalatna kojima cu Ga hvaliti, a koje sada ne poznajem, pa cu Mu se lime 
obratiu!", EI-Buhan, 7.072, i Muslim, 133, u ptedanju od Enesa b. Malika, r.a, U Muslimovoj 
veraji stoji: "... pa cu Ga hvaliti pohvalama koje sada nisam sposoban izreci!" 



3^,2, 1 Ibn Kajjim cl-Dzcvzijje 

svojstva ukazuju na potrebu slanja poslanika, a.s., da stvorenja ne bi 
bila prepustena sama sebi, kako ukazuju na potrebu postojanja zabrana 
i naredbi, nagrade i kazne, te konacnog povratka Allahu Uzvisenom. 
Shvatit ce kako su to nuzne posljedice znacenja Njegovih lijepih imena i 
savrsenih svojstava, i da je On, Svemoguci, cist od potvora i zagovaranja 
nevjernika koji negiraju ove cinjenice. Rob ce kroz zavjet vidjeti 
sveobuhvatnost i potpunost AJlahove mod nad stvorenjima, tako da Mu 
ni najmanji trun ne moze umaci i biti van Njegove kontrole. Rob ce se 
uvjerid da kada bi pored Allaha Uzvisenog postojao jos neki bog, ovaj 
bi se kosmos raspao, a nebesa i Zenilja s onima koji zive na njima bill 
bi unisteni. Ako bi AJlahu Uzvisenom pripisali san ili smrt, ovaj cijeli bi 
se svijet zatresao i ne bi se mogao ni za jedan trenufak odrzati i smiriti, 
Rob ce kroz zavjet vidjeti kako se islam i iman, koje AOah Uzviseni kao 
vid robovanja Njcmu obavezuje svim Svojim stvorenjima, prozimaju i 
oslikavaju u Njegovim svetim i savrsenim atribudma, zatim kako d savrseni 
i sved atributi podrazuiTiijevaju nagradu za odane i kaznu za nepokorne, 
kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. Zadm rob shvaca da postivanje 
zavjeta nece bid prihvaceno od onih koji poreknu neke Allahove savrsene 
atdbute poput: Njegovog govora, feelama, uzvisenosd nad stvorenjima, 
uluvva, ili od onih koji negiraju stvarnost, hakikat, nekih Njegovih atributa 
poput: Njegovog sluha, sem'a, vida, besara, volje, iradeta, zivota, hajata, 
moci, kudreta... Takvi zapravo odbacuju i ne prihvataju zavjet, a i oni od 
njih koji ga prihvate cine to samo djelimicno. 
A od Allaha Uzvisenog zavisi svaki uspjeh! 



RJZNICAZNANJA / 343 




0I1LOMAK lllUKil: 



JES 



Svaki pojedinac osjeca slast i uzitak srazmjerno svojoj ambici- 
ji, volji, sposobnosti i velicini duha i casti. Najcasniji meda ljudima 
miuiu i najveci udio u slasti spoznaje Allaha Uzvisenog, u ljubavi pre- 
ma Njemu, u ceznji za susretom s Njime, u udobrovoljavanju Njemu 
raznovrsnim ibadetima i onim sto On voli i cime je zadovoljan. Slast i 
uzitak roba krije se u okretanju i hrlenju Allahu Uzvisenom i vezivanju 
ambicije i volje za Njega. 

Ispod ovog stepena nalaze se mnogobrojni stepeni ciji broj poznaje 
samo Allah Uzviseni, i tako se stepeni spustaju do onog najnizeg ste- 
pena, cija se slast vezuje za najmizernije i bezvrijedne stvari od necisti 1 
nemorala, bilo to u djelima, rijecima Hi mislima. Ako bi kojim slucajem 
onom roba koji je na najvisem stupnju uzivanja bilo ponudeno da kusa 
uzitak i slast onog posijednjega, on bi to odbio i ne bi se na to ni os- 
vrnuo, jer to njegova cast, dusa i volja ne bi prihvatili, cak bi, mozda, 
zbog toga osjetio i nelagodu i bol. U suprotnoj situaciji, kada bi onom 
na najnizem stepenu uzitka ponudili da kusa uzitak najcasnijih, on bi to 
takoder odbio i ne bi za dm mario, jer mu to njegova niska dusa i volja 
ne bi dopustile, nego bi ga od toga udaljile. 

Najveci uzitak i slast osjecaju oni koji su uspjeli sjediniri uzitak srca, 
duse i tijela. Oni uscvari kusaju i osjecaju dopusteni ovodunjalucki uzitak 
u potpunosri, a da im se zbog toga nista ne oduzme na ahiretu, ill da 
njihov osjecaj uzivanja u spoznaji AUaha Svemocnoga, u ljubavi prema 
Njemu, u medusobnom odnosu s Njim bude prekinut. To su oni za koje 
je Allah Svemilosni kazao: "Reci: r Ko je zabranio Allahove ukrase, koje 
jeOnzarobove Svoje stvorio, iukusnajela?' Recb 'Onasuzavjeniike 
na ovom svij etu, a na onom svi jetu sanio su za njili! '" 
- ,s El-E'raf, 32. 



344/ Ibn Kajjim el-Dzev?,ijje 

A najbezvredniji i najmizerniji uzitak kusaju oni kojirna takav 
uzitak uskracuje kusanje ahiretskih uzitaka i slasti. To su oni kojima ce 
na Sudnjem danu biti kazaao: "VisteusvomzivotiinaZemljisvesvoje 
naslade iskoristili i u njima uzivali! 11536 

I jedna i druga skupina kusala je slasti i uzivala u njima, ali se razlikuje 
DO nacinu uzivanja. Vjernici su uzivali u slastima na dopusten nacin, tc 
su zbog toga nagradcni i dunjaluckim i ahiretskim uzivanjem 1 slastima, 
dok su nevjernici uzivali u slastima slijedeci svoje strasti i hirove, bez 
obzira bilo ini to dopusteno ili zabranjeno. Zbog toga im je dunjalucko 
nasladivanje bilo umanjeno i na kraju ukinuto, a ono ahketsko uzivanje 
uskraceno im je upotpunosti. Tako im, eto, ni dunjalucko uzivanje i 
nasladivanje nije trajalo dugo, a ahiretsko nisu ni zasluzili. 

Ko zeli uzitak i nasladivanje neka ovodunjalucke naslade ucini 
putem koji ce ga dovesti do vjecnih ahiretskih uzitaka i slasti. Neka 
se potpomogne dunjaluckim nasladivanjem tako sto ce podrediti svoje 
srce Allahu Uzvisenom, Njegovoj volji i ibadetu. Neka kusa dunjaiucke 
slasti s ciljem da mu one budu samo snaga i potpora u ostvarivanju 
svoga cilja, a nikako kao krajnji i najvisi vid uzivanja i udovoljavanja 
licnim strastima. U slucaju da mu budu uskraceni dunjalucki uzici i 
slasti, neka to prihvati kao dodatak i nadoknadu u ahiretskim vjecnim 
uzicima. Tako ce rasteretiti i odmoriti svoju dusu na dunjaluku kako bi 
je u cijelosti mogao zadovoljiti ahiretskim uzicima i nasladama. 

Dunjalucki uzici i blagodati najbolja su potpora i snaga onome koji 
se predaje Allahu Uzvisenom i priprema se za ahiret, cije se zelje i nade 
vezuju za ono sto je vjernicima ptipremljeno u Dzennetu. A ruzan li je 
put i postupak onoga kome stjecanje uzitaka i kusanje naslada na dunja- 
luku bude konacni i najveci cilj, koji k tome stremi i za tim cezne! 
il " a-Ahka£ 20. 



FUZNICA ZNANJA / 345 

S druge strane, uskracivanje dunjaluckih uzitaka jeste takoder 
najbolji oslonac covjeku da se pireda Allah u Uzvisenom 1 od Njega trazi 
ahiretske uzitke, a ruzan li je put i postupak onoga koji se protivi Allahu 
Uzvisenom i trazi da i na dunjaluku okusi slast i uzitak. 

Ko se dunjaluckim dobtima i uzicima bude okoristio na nacin da 
mu to ne umanji uzitak i nasladivanje na ahiretu, taj je onda u cijelosti 
iskoristio i dunjalucku i ahirctsku blagodat, a onaj ko tako ne postupi 
izgubit ce dobro i uzitak na oba svijeta. 



DIOMAK TIECI: 

KADA RI ISTINSK1 POZNAVAO LJUDE. NE BI SE NJIMA ZALIO 



Neznalica se ljudima zali na Allaha Uzvisenog. To je stvarno 
nepoznavanje Onoga na koga se zali i onih kojima se zali, jer da stvar- 
no, istinski, poznaje svoga Gospodara, ne bi se na Njega zalio, a da 
istinski poznaje ljude, ne bi se njima zalio. 

Neki od casnih prethodnika vidio je covjeka kako se zbog 
siromastva i bijcde jada drugom covjeku, pa mu je rckao: «Tako mi 
Allaha Uzvisenog, samo si se pozalio na Onoga Koji ti tnilost Svoju 
ukazuje, onome koji ti milost ne rnoze darovatib) 

O tome je pjesnik kazao: 

«Kada se covjeku na ties to po-^alil, 

tad se nemilosrdnom na Smmiksnog fti%is!» 

Pravi vjemik, koji je spoznao svoga Gospodara, zali se samo Allahu 
Svemocnomc. A najbolji vjernik jeste onaj koji se Allahu Uzvisenom 
zali na sebe, ne na ljude. On se zali Allahu Svemocnom na svoje ma- 
hane koje izazivaju ljudske najczde proriv njega. On se ugleda na a jet: 



3^,6/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

".. .a nesrecu koja te zadesi sain si zasluzio!"' 7 i rijeci Uzvisenog: 
"Zar - kad vas je snasla nevolja koju ste vi njima dvostruko iianijeli, 
mozete reci: 'Otkud sad ovo?T Reci: To je od vas samihr" 

Postoje tri vrste zalbi ili jadanja. Najmizemija i najpokudenija jeste 
zaliti se ljudima na Allaha Uzvisenog, a najbolja i najpohvalnija jeste 
zaliti se Allahu Uzvisenom na samoga sebe, a izmedu toga je zaljenje 
Allahu Uzvisenom na ljude. 






ODLOMAK tCTVRTI: 

DUNJALliK SE MIJENJA I PROLAZI 



Dunjaluk je poput bludnice koja se ne moze smiriti uz jednog 
muza, vec ih stalno mijenja da bi se pokazala lijepom. No, ahiret prema 
dunjaluku nc dopusta takvo brakolomstvo i nevjeru. 
<<Ljepotu njenu i^yagah s djelima, 
pa ljuphost neprevlada tw%nocul» 
Klela se da nece ^avjet i^nevjeriti, 
A.' ko da se kkla da ce ga prekrsiti!» 
Potraga za stjccanjem dunjaluka IJci na hod kroz sumu punu 
zvijeri, a plivanje u moru dunjaluka jeste kao plivanje u mocvari punoj 
krokodila. Ko je radostan u stjecanju dunjaluka on je zapravo predmet 
zaljenja, jer se dunjalucke boli radaju iz njcnih uzitaka, a dunjalucka 
tuga iz njenih radosti. 

«Neka djela u mladosti cine nam se sfatka, 
U sfarosti to su samo velika boi i patnjah 
Ptica ljudske naravi pred sobom vidi ukusno zrno, dok oko razuma 
iznad toga vidi zamku, aJi je oko strasti, u svemu tome, zaslijepljeno! 






317 En-Nisa, 79. 
i1s Alu Imran, 165. 






RIZNICAZNANJA / 347 

«0ko ^adovoljstva s/ijepo je pred mahanom svakom, 
Dok oko prelim manjkavost svaku i>icii!» 
Sttasti su se uljepsale za oci ljudske naravi, all pred njima svoj pogled 
obaraju oni koji vjeruju u gajb, dok su se oni drugi sto ih pogledima 
prate izgubili u pustinji kajanja i beznada. Ovima prvim bit ce receno: 
"Njihov ce Gospodar njima na Pravi put ukazati, i oni ce ono sto zele 
pstrariti!" 539 , a ovim drugima bit ce kazano: "Jedite i nasladujte se, 
ali za kratko! Vi ste, zaista, gresnici! " 540 

Kada su, Allahovom voljom i pomoci, upuceni shvatili koliko je 
bezvdjedan i kratak dunjalucki zivot, umrtvili su syoje strasd u potrazi i 
ceznji za vjecnim ahiretskim zivotom. Kada su se probudiii iz sna gafleta 
i nemara, pokusali su ozbiljnoscu povradd ono sto im je neprijatelj 
oduzeo u periodu nerada i lijenosti. Kada im se put ucinio dalekim, 
predocili su sebi cilj i njegovu vrijednost, pa im je ono sto se cinilo 
dalekim postalo sasvim blizu. Kada god im dunjalucki zivot nanese bol 
igorcinu, oni se razgale i zaslade rijecima Uzvisenog: "Evo, ovojevas 
dan, vama obecan! " 541 

«Kokna smjela sto nocu ide 

kro^ tmine mrkh ra^asute. 

Teskoce u^poklik savladuju, 

A radost u ^rtvisamo osjecaju. 

Zvije^de ih vode cilju kojem idu, 

Mjesec i Sirijus ^nake im salju. 

Kadposrmt mkad, tt bid ^biije, 

Kopije dobrote bacaju tmgmdi, 

Grudi vr/ina, dobra i postenja! 



' El-Bekitra, 5. 
1 Et-Mtasekt, 46. 
El-Enbija, 103. 



3^,0 I Ibn Kajjim ci - Dicvzijje 

(I II 1011 A K PET I: 

ALLAHOVA MUOROST li STVABANJB COVJEKA 

Allah je Uzviseni Svojom mudroscu svakom organu u covjekovom 
tijelu dao odredenu funkciju, pa ako se organ ispravno koristi, to pred- 
stavlja i manitestujc njegovo savrsenstvo. Oko sluzi za gledanje, uho za 
slusanje, nos za mirisanje, jezik za govor, spolni organ za bracni odnos, 
ruka za hvatanje, noga za kretanje, srce za spoznaju i vjerovanje, dusa 
za Ijubav i osjecaje, razum za razmisljanje \ promatranje vrijednosti 
stvari, dunjaluckih i vjerskih, te davanje prednosti onome sto koristi, a 
zapostavljanje onoga sto steti. 

Najlosiju i propalu trgovinu vode oni koji zbog svojih prohtjeva 
zaboravljaju na Allaha Uzvisenog, a gori od njih jesu oni koji, zbog 
interesovanja o stanjima i dogadajima drugih ljudi, zaborave na sebe. 

U Ef-Sunenu, kao merfu-predanje Ebu Seid el-Hudri, r.a., navodi 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada sin Ademov osvane, svi se 
njegovi organi pokore jeziku i govore mu: 'Boj se Allaha, jer rni smo 
vezani za tebe! Ako se ti upravis na Pravom putu i mi cemo, a ako d 
zastranis, i mi cemo zastraniti!'" 542 

Organi svakog jutra pokazuju svoju pokornost jeziku, jer je on 
glasnik srca i njegov zastupnik, on je veza izmedu srca i svih drugih 
organa u tijelu. 

A izjava organa upucena jeziku: «Mi smo vezani za tebe!» znacl: 
nas uspjeh ili propast ovisi o tebi, sto potvrduje nastavak izjave: «Ako 
se ti upravis na Pravom putu, i mi cemo, a ako ti zastranis, i mi cemo 
zastraniti.» 



M2 Et-Tirmizi, 2,407, Ahmed, 3/95-96, Et-Tajalisi, 2309, Ebu ja'ki, 1185, i El-Begavi u djelu 

Serljtts-stMiitt, 14/316, Niz prenosikc.i hndisa jeste dobnr. 



RIZNICAZNANJA / 349 



\k SI Ml: 



\.\\ 



Allah Uzviseni odredio je svakom organu u covjekovom tijelu neku 
obavezu, da Jspuni neku naredbu i ispostuje neku zabranu. Svaki organ 
jeste jedna od Njegovih blagodau i u njima rob ima korist i uzitak. 
Ako rob ispuni svoju obavezu prema AUahu Uzvisenom u odredenom 
organu svoga tijela, zatirn ispostuje Njegovu zabranu u torn organu, 
time je zahvalio Allahu Uzvisenom na ukazanoj blagodati i moze teziti 
ka potpunom iskoristavanju tog organa i osjecaju slasti koja se krije 
u njemu. A u slucaju da rob ne ispuni svoju obavezu prema Allahu 
Uzvisenom odredenim organom i prekrsi Njegovu zabranu spram tog 
oreana. onda ce mu Allah Svemocni uskradti da se koristi dm organom 
i ncinit ce ga razlogom covjekove patnje i boli. 

U svakom rrenutku Allah Uzviseni kod Svoga roba ima pravo 
pokornosti kroz koju ce Mu se priblizavad, pa ako rob iskoristi svoje 
vrijeme u pokornosti Allahu Uzvisenom, priblizit ce Mu se, a ako vrijeme 
uttosi u zadovoljavanju licmh strasd, uzivanju, odmoru i nemaru, onda 
ce nazadovati i biti daleko od Allaha Milostivog. 

Rob je u stalnom napredovanju ili nazadovanju, nema stadcnog 
stanja na putu ka Allahu Uzvisenom. Gospodar Arsa veli: "Ljudima je 
opomena, onome izmedu vas koji zeli uznapredovati ili onome koji 
zeli nazadovati!" 543 



' M 0-Muddesstr, 37. 



350^ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

ODLOJIAK SEUD: 

I1ESET NEK0MSN1H STVARI 






Postoji deset stvari koje su propale, a onome ko ih posjeduje nece 
koristiti: 

- znanje koje se ne primjenjuje; 

- djelo koje nije u skiadu s praksom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i 
u kojem nema iskrenosti; 

- imetak koji se ne trosi, tako se njime nece okoristiti njegov 
sakupljac, niti ce ga taj imetak voditi ka ahiretskom dobru; 

- srce u kojem nema ljubavi prema AJlahu Uzvisenom, ceznje za 
Njim i boravkom u Njegovoj blizini; 

- djelo koje se ne pokorava AUahu Uzvisenom i ne sluzi Njegovu 
vjeru; 

- ljubav kojom se ne pokazuje pokornost Voljenome i izvrsavanje 
Njegovih naredbi; 

- vrijeme u kojem rob ne pokusava nadoknaditi propusteno ili 
uraditi neko dobro ili ibadet Allahu Uzvisenom; 

- razmisijanje o onome sto nece koristiti; 

- sluzenje nekoj osobi koje te nece pribliziti Allahu Uzvisenom, a 
ni donijed dunjalucku korist; 

- strah ili nadanje od onoga cija je kika u Allahovoj ruci, koji je 
zatocenik u Njegovoj vlasd, koji sam sebi ne moze korist priustiri, 
nedacu od sebe otklonid, koji ne posjeduje ni zivot, ni smrt, ni cas 
prozivljenja. 

A najveca propast od svega spomenutog jeste gubljenje vremena 1 
upropastavanje srca. Upropastavanje srca pocinje s davanjem prednosti 
dunjaluku nad ahiretom, a vrijeme se gubi nadom u dug zivot. 









riznmcaznanja/351 

Svako zlo se krije u slijedenju strasti i nadanju u dug zivot, dok 
je svaki uspjeh vezan za slijedenje jasne upute i pdpremanje za dan 
povratka Allah u Sveznajucem. 

A od AJlaha stize pomoc i podrska! 

Zaista je cudno kad covjek ima neku potrebu, on svu svoju zelju 
i brigu usmjeri ka Allah u Svemocnome, da mu On, Uzviseni, rijesi 
taj problem, ali se nikada ne brine o zivotu svoga srca, niti od Allaha 
Uzvisenog trail da sacuva njegovo srce od smrti neznanja i zablude, i 
da ga izlijeci od bolesti strasd i sumnji. No, kada srce umre, covjek i ne 
osjeca da cini grijeh! 






OOLOMK ISMI: 

UVIJEK TE& KA VECEM 1 VREDNIJEM 

Kada vidis bezvrijedne i nemarne dase, nevoljne da rade a teze za 
velikim vrijednostima, kako ih je zaokupio niski dunjalucki svijet, a one 
se prepustile njemu, onda ih pusti, jer njima to, zbog njihove hrdavosd 
i pokvarenosri, i dolikuje. Ne pokusavaj s njih skinuti hrdu, jer tragovi 
takvog pokusaja brzo nestanu. Njihovo vezivanje za dunjalucki svijet, 
nakon njegovog uzmicanja pred njima, za njih predstavlja bol, patnju i 
jad u onolikoj mjeri koliko je jako to njihovo vezivanje. U dusama uvijek 
ostaje da zivi ta strast i zelja za uzicima, cak i nakon sto se u potpunosd 
prekine njihov uzitak koji se nakon toga vise ne moze obnoviti. 

Razuman covjek, kada sagleda tu bol, patnju i jad, pozuri da prekine 
takvu vezu kao sto zuri od sebe odbaciti stetne materije. Ali, i pored 
svega, covjek ce imati svoj udio i u tome, dok su njegovo srce, volja i 
misli vezani za najveci cilj. 

A Allah Uzviseni u dobru pomaze! 



og2 / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

I) II 1.(1 II A K BCVCTI: 

ITJECAJ STHASTI 



Sustezanje od strasti mnogo je lakse od podnosenja posljedica 
udovoljavanja strastima, jcr se posljedice manifestuju kroz bol i patnju, 
kroz uskracivanje nekog veceg i potpunijeg uzitka, kroz gubljenje vre- 
mena za koje ce se covjek kajati, kroz narusavanje casti, kroz gubljenje 
imetka, koji bi covjeku na drugi nacin bolje koristio, kroz opadanje 
ugleda, kroz uskracivanje neke blagodari koja je za covjeka bila vrjedni- 
ja i pruzala mu je veci uzitak od uzitka stxasd kojima se odao. Zatim se 
posljedice mogu odraziti kroz prigovaranje 1 dobacivanje od ljudi koji 
prije nisu imali prilike niti smjelosti da takvo sto ucine spram ovoga koji 
je sada zapao u zamku strasti, ill da kao posljedica uslijedi neka briga, 
tuga, nevolja, strah, a sto je jacinom mnogo vece od bilo kak\ r og uzitka 
strasti, ili da posljedica bude zaborav znanja, ili rastuzivanje prijatelja, 
a obveseljavanje neprijatelja, ili gubljenje neke ocekivane blagodati ili 
stjecanje neke trajne mahane koja se ne moze izlijeciti. 

Znaj da djela svom cinitelju u nasljedstvo ostavljaju osobine i 
moraine karakteristike. 

ODLOMAK DBET1: 

SUSTEZANJE OD DUNJALUKA I OKRETANJE ALLAHl UZVTSENOM 



Ako se ljudi oslone i pouzdaju u dunjaluk, ti se osloni i pouzdaj u 
AJJaha. Ako se raduju dunjaluckim dobrima, ti se raduj Aliahovoj nag- 
radi. Ako su sretni u drusttoi svojih prijatelja, ti budi sretan u drust\ru 
svoga Gospodara. Ako se predstavljaju svojim vladarima i uglednici- 
ma, i na razne nacine im se priblizavaju kako bi uz njih zadobili ugled, 






RIZN1CAZNANJA / 3$S 

vclicinu i snagu, ti se predstavi Allahu Uzvisenom, tezi za Njegovim 
zadovoljstvom i ljubavi, Njemu se pribHzavaj, time ces doseci vrhunac 
ugleda i mock 

Neki od -jabidavek: «Svaki covjek koji cuje za Dzennet i Dzehennem 
oe bi trebao dopustiti da mu mu ijedan cas prode, a da u njemu ne 
pokaze svoju pokornost Allahu Uzvisenom, bilo da klanja namaz, cini 
zikir, uci Kur'an ili ukazuje nekome dobrocinstvo!» Na ove rijeci neki 
covjek povika: «ja cesto placem!», a zahid mu ua to uzvrati: «Vrednije 
ti je da se smijes, a da priznajes svoje grijehe, nego da places i budes 
zadovoljan onim sto radis, jer onaj ko je zadovoljan svojim djelima, 
njegova dobra djela ne uzdizu se dalje od njegove glave!» Cuvsi ove 
rijeci, covjek zanazi od zahida: «Preporuci mi neko dobrob A zahid mu 
rece: «Ostavi dunjaluk onima koji za njim zude, kao sto su i oni ostavili 
ahiret onima koji ga istinski zele. I budi na dunjaluku kao peek: ako 
jedes, jedi samo lijepo! Ako nekoga nahranis, nahrani ga lijepim! A ako 
se na nesto spustas, nemoj to slomiti i unistiti!» 



OILOUAK JEDASAESTI: 

OMALIMZAVANJE GRIJEHA 



O ti nadama obmanjem! lb lis je proklet i protjeran s polozaja cash 
zbog samo jedne izostavljene sedzdc! Adem je izveden iz Dzenneta 
samo zbog jednog zalogaja koji je probao. Ubici je zabranjen Dzennet 
samo zbog sake neduzne krvi koju je prolio! Bludnik se na jeziv i mucan 
nacin ubija samo zbog uvlacenja, koliko vrh prsta, svoga spolovila u 
zabranjenu rodnicu! Naredeno je da se klevetnik samo zbog jedne rijeci 
po ledima Jzbicuje, kao i onaj koji samo kap alkohola svojom voljom 
pkusi! Zbog tri mizerna, ali ukradena dirhema ruka se odsijeca! Zato 






354/ Iun Ka J.i im cl-Dievzijje 

nemoj biti siguran da te Gospodar Mocni nece zbog i jednog gtijeha u 

Dzehennem baciti: ". . .nestrahujucizbogtogaododgovornosti!" 3 

"Zbog mackeje zena uvedena u vatrul " iA \ 1: "Zaista covjek nekada izgo - 
vori rijec kojojnepridaje nikakvaznacaja, pa zbognje bude bacen u vatrit tako 
duboko, vise nego stoje razdaljina izmedu istoka i zapada! " p46 , i: "Doista ce 
biti Ijudi koji ce sepo sezdeset godina pokoravati Allahu, azatim ce naciniti 
nepravdu u opomci pa de zivot mvrsiti s losim djelom i uci u vatru! "^ 

- Zivot se procjenjuje po zavrsnici, a dobra djela po njihovom 

okoncanju! 

- Ko izgubi abdest u namazu pnje predaje selama pokvario je i ono 
sto je do tada klanjao; ko se omrsi prije zalaska sunca, post cijelog dana 
mu je uzaludan, a ko uradi lose djelo pri kraju svoga zivota, s dm djelom 
ce izaci pred svoga Gospodara! 

- Ako udijelis 1 jedan zalogaj hrane, pronaci ces ga, all ce ri, isto 
tako, skodlu i najmanje zlo. 

- Koliko je sevapa hitalo tebi, a onda su bill zaustavljeni pred tvojim 
vratima, vrado ib je vratari «Sutra M», «Valjda ot!» i «Nadam se da Mtd 

- Kako da uspijes, a okruzen si nepotpunim imanom, pretjeranom 
nadom, bolescu za koju ne postoji ljekar nid posjetilac, budnom strascu 
i uspavanim razumom, a i d osobno drijemas u nemaru, mahmuras u 
pijanstvu, plivas u moru neznanja, strano ti je drustvo Gospodara, a 
drago prijateljstvo s ljudima. U rijecima i spominjanju ljudi nalazis slast 
i snagu, a u rijecima Gospodara i Njegovom spominjanju vidis svoju 
tamnicu i smrt. Allahu dajes, a i to samo prividno, svoj mall dio, a svoje 
srce ijekin nekome drugom. 



w Es-Sems, 15. 

543 El-Buhari, 3.318, i Muslim, 2.242, u predanju od Abdullah a b. Qmera, r.a. 

*** El-Buhari, 6.478, i Muslim, 2.988, u predanju od Ebu Hurejre, r.a. 

w Ebu Davud, 2.867, Et-Tirmizi, 2.1 18, Ibn Madia, 2.704, Ahmed, 2/278, u predanju od Ebu 

Hurejre, r.a. U nizu prenosikca hadisa spominje se Sehr b. Havseb, a njegova predanja naginju 

ka slabosti. 



rizkicaznanja/355 



DIUMAK DVASAfiSTl: 

KADA SE WW.mil LE7MI SMATUA POKUDEN1M 



Uzivanje ili slast, u arapskom ksget, samo je po sebi lijepo i ono je 
kao stanje pozeljno za covjeka, i ne samo za covjeka ncgo za sve sto 
ima dusu. Ono po svojoj biti nije pokudeno, osim kada je njegovo os- 
tavljanje i propustanje korisnije od prihvatanja i dozivljavanja, u onom 
slucaju kada se zbog tog trenutnog uzivanja propusta neko vece i pot- 
punije uzivanje, ili kada dato uzivanje ima za posljedicu bol i nesrecu 
koje su vece od bola i nesrece zbog njegovog propustanja. 

U ovakvim situacijama prepoznaje se tazuman i razborit covjek i 
razdvaja se od neznalice i glupaka. Kada razum shvati razliku izmedu 
dva uzitka i dvije boli, sto se, ustvari, ne moze ni usporediti, tada ce mu 
biti lahko propusdti manji uzitak radi veceg, i podnijcti manji bol da bi 
bio sacuvan od veceg i mucnijeg. 

Ako se uspostavi ovakav rezon, lahko je zakljuciti da je ahiretski 
uzitak veci i trajniji, a dunjalucki manji i kraci. Takav je odnos i izmedu 
ahiretskog i dunjaluckog bola i pamje, A sve to vezano je za iman i 
fekiti. Ako je jekin jak i prozme se srcem, tada ce rob lahko dati pred- 
nost ahiretu nad dunjalukom, o pitanju uzitaka, i strpljivo ce podnositi 
tnanju bol radi zastite od vece i trajnije. 

A Allah u svemu podrsku daje! 



3^6/ Ibn Kajjim el-Dzevzijjc 

ODLUMAK TMNAESTI: 

STVARNOST TEVEMULl OSUNJANJA NA ALLAHA 



Spomenut cemo neke rijeci sejha Alrja: j48 

- «Receno mi je u snu, a osjecao sam se kao da sam budan, ili u 
budnosti, a kao da me dtijemez savladao: 'Ne pokazuj svoju potrebu i 
ovisnost o nekome drugom pored Mene, pa da ti, zbog tvoje nemar- 
nosti u potpunom pokoravanju Meni, povecam siromastvo i bijedu!'»; 

- <dskusao sam te siromastvom da bi postao cist kao zlato, zato 
nemoj da se pokvaris nakon ukrasnog oblikovanja!»; 

- «Odredio sam d siromastvo i ovisnost, a Sebi bogatstvo i neovis- 
nost, pa ako se za Mene vezes, Ja cu te vezivad za bogatstvo, ali ako 
se drugome predas, ja cu d, odbijajuci te s Mojih vrata, uskratiti Svoju 
pomoc!»; 

- «Ne predaji se nicemu pored Nas, jer to ce te unistiti i unesreciti; 
ako se predas svojim djelima, Mi cemo ti ih odbaciti!; ako se predas 
spoznaji, Mi cemo ti je zamutiti!; ako se predas srcanom osjecaju. Mi 
cemo te u zamku propasd navuci!; ako se predas znanju, Mi cemo te 
njime u napretku zaustaviti!; a ako se predas stvorenjima, Mi cemo te 
njima prepustiti! Nase je zadovoljstvo da ti budemo gospodarom, a ti 
se zadovolji da budes Nasim robom!» 



: Ptetpostavljamo da se radi o Aliju b. Sehlu El-Asbahaniju, ciju je biografiju zabiljczio Ebu 
Nuajm u djelu Zikr Abbari asbabm, 2/14, a u djelu Hil'jetiil-cviija, 10/404 navodi vise predanja 
o njemu. Zabiljezeno je da je rekao: "Haram je onome ko je spoznao Alhha Uzvisenog, da 
smiraj trazi u necernu drugom pored Njega!", kako se navodi u djelu Taliekulas-sufij/a, 234, od 
Es-Sulemija. 



riznicaznanja/357 



LOMAK EETMAESTI: 

SHIGA SRCU J HT1JENJU 



Kod poboznih prisutna jc obuzerost vanjstinom, a zapostavljanje 
unutarnjeg preciscavanja, stagniranje, jer je robu prece da vrijeme koje 
provede u obuzetosti vanjstinom iskoristi u nekom srcanom ili tjeles- 
nom dobrom djelu, u povecavanju spoznaje ili u prosirivanju konkret- 
nog imana. To je zato sto ce ljudska dusa biti prozivljena u liku svojih 
djela: sprarn spoznaje koju je dokucila i velicine svog htijenja I volje, 
dok ce tijelo biti prozivljena prema svojim djelima: lijepim i ruznim. 

Kada se rob preseli s ovog svijeta, licno ce ovo posvjedociti, Spram 
blizine njegovog srca Ailahu Uzvisenom, rob ce biti daleko od drustva 
ljudi i njihovih nastambi. A srazmjerno cistoti njegove unutrasnjosti, 
srca i htijenja, rob ce biti u Allahovoj zastid. 

Kljuc uspjeha za roba i postizanja takvog stanja vezan je za ispravnost 
tevhida, vjerovanja, za pravu spoznaju puta kojim se txeba kretati, zatim 
za ispravno htijenje ili volju roba i, na kraju, za ispravna djela. 

A ponajvise se cuvaj i pazi da d ljudi svojim okretanjem i paznjom pre- 
ma tcbi ne pokvare namjeru i cilj kojem tezis. To bi bila najveca propast! 



IIIIIMIAK PGTNAESTI: 



SUOSJhXAJNOST S VJERNIC1MA 



Suosjecajnost s vjernicima moze se izraziti na vise nacina: 
suosjecajnost putem mated jalnog pomaganja, putem uglcda, 
suosjecajnost tijeiom ili uslugama, suosjecajnost putem savjeta i upute, 
putem dove i istigfara, suosjecajnost putem boli i brige o njima itd. 



358/ Ibn Kajjim el- Dievzijje 

Velicina suosjecajnosti jeste spram velicine i snage imana. Sto je 
iman jaci, suosjecajnost je veca, a sto je iman slabiji, suosjecajnost je 
manja. Od svih ljudi, AJlahov Poslanik, s.a.v.s., pokazivao je najvise 
suosjecajnosti prema svojim ashabima, r.a. 5 i vjernicima na svaki gore 
spomenuri nacin suosjecajnosti. I Poslanikovi kasniji sljedberdci uzivaju 
njegovu suosjecajnost u onolikoj mjeri koliko su dosljedni njegovom 
sunnetu. 

Neki su u veoma hladnoj noci usli kod Bisra el-Hafija 549 , pa su ga 
zatekli bez tople i deblje odjece, kako se trese od hladnoce, pa su povi- 
kali: «Sta je to Ebu Nasre?!» A on im odgovori: «Sjetio sam se siromaha 
i njihovog podnosenja hladnoce. Nemam nista cime bih im mogao 
pomoci, pa sam hdo da na ovaj nacin suosjecam s njima.w"" 




ODLOMAK SESNAESTI: 

TRIVRSTEALUH0V1H BLAGODATI 






Postoje tri vrste Alkhovih blagodati koje rob uziva: 

- blagodat u kojoj rob uziva i svjestan je njenog prisustva; 

- blagodat koju rob iscekuje i nada joj se; 

- blagodat koju rob uziva, all nije svjestan njenog prisustva. 
Kada Allah Uzviseni zeii upotpuniti Svoju blagodat prema robu, 

On dadne da rob prirnijeti i upozna blagodat kojom ga je On, Uzviseni, 

obdario. Zadm mu dadne snage da se zahvali na toj blagodati kako je 

ne bi izgubio, jer blagodad nestaju zbog grijeha, a traju zbog zahvale. 

Potom ga Allah Svemilosni up uti na neko djelo koje ce prouzrokovad 
** To je Bisr El-Haris, umio je 227. po Hicizri. Pogledaj njegovu biografiju u djelu \-'efyalt,l-ajan, 
1/274, i u djelu Bn^hid^tmu^abim, 2/249, 

= 5 " Serij.it ne preporucuje ovnkav nacin suosjecajnosti, nego se ispoljava na neki mogudi nacin, 
bez izlaganja tijela bolesti ili stradanju. 



RIZNJCAZNANJA / 359 

dolazak iscekivane blagodati i ukaze mu na razloge i puteve koji spreca- 
vaju dolazak blagodati i dokidaju ih. Nakon toga mu Milostivi podari 
snage da se kloni tin razloga i puteva. I u tome, robu stize iscekivana 
blagodat u najpotpunijem obliku. I na kraju, Allah Svemoguci uputi 
roba i na one blagodati koje on ne poznaje i nije ih svjestan, a uziva u 
njima, kako bi se na svemu tome zahvalio Allahu Uzvisenom. 

Ptipovijeda se da je neki beduin dosao kod halife Haruna er-Resida, 
pa je kazao: «Q vodo pravovjernih! Neka d Allah, tvojom stalnom 
zahvalom, ucvrsti blagodati u kojima uzivas. Neka d, tvojim lijepim 
misljenjem o Njemu i stalnom pokornoscu, podan one blagodad koje 
zelis i iscekujes, i neka te uputi na one blagodati u kojima uzivas, a d ih 
ne ptepoznajes, da bi Mu se zbog njih zahvalioh> Ovo je zadivilo Ha- 
runa, pa je uzvratio: «Divno 11 si blagodad podijelio!» 



ODLOMAK SEDAMSAESTI: 

STEPENI SPOZNAJE ALLAHA UZVlSENOG 



Spoznaja Allaha Uzvisenog kod nekih Ijudi vezuje se samo za 
Allahove osobine plemenitosd, dobrocinstva i darezljivosd. Neki svoju 
spoznaju o Njemu vezuju za Njegove osobine milosti, prastanja i prelas- 
ka preko gresaka i grijeha. Zatim su neki svoju spoznaju o Njemu vezali 
za Njegove osobine kaznjavanja 1 odmazde. Drugi su Ga spoznali kroz 
Njegove osobine znanja i mudrosti. Tu su i oni koji su Ga spoznali kroz 
osobine uzvisenosti, mod i gordosti. Potom slijedi skupina koja Ga je 
spoznala kroz Njegove osobine blagosti, samilosti i dobrote. Imamo 
i one koji su Ga spoznali kroz Njegove osobine vladanja i svemocL 
Zatim dolaze oni koji su Ga spoznali kroz Njegove osobine uslisavanja 
molbi i neophodnih potreba. 



36o/ tbn Kajjim el-Dzcvzijje 

Ali najbolju spoznaju o Njemu imaju oni koji su Ga spoznali kroz 
Njegov govor. Oni su spoznali da On ima sva apsolutno najljepsa i pot- 
puno savrsena svojstva. Cist je od suparnistva i nema Mu primjera. On 
je sve mocan uciniti. On sve obdrzava. Nareduje i zabiranjuje. Govorom 
obavezujuce poslanice spusta i stvara sta zeli, Veci je od svega stvore- 
noga, a i ljepsi je od svega drugoga. On je najmilostiviji od svih milos- 
tivih, najsnazniji je od svih sto snagu imaju i On je najpravedniji sudac 
Kur'an je objavljen kako bi uputio ljude na Njega i na spoznaju 
o Njema, te da im ukaze na Pravi put, koji k Njemu vodi i obav- 
ljesti ih o konacnom, zavrsnom stanju onib koji su se predali AUahu 
Uzvisenom. 






1)1)1.1)11 AK OSAMSAESTI: 

NEZNANJE D0N0S1 POTESKOCE 






Neznanje o Pravom putu, o mahanama i preprekama na njemu i o 
samom cilju, zaista donosi velike poteskoce robu prilikom ktetanja ka 
Allahu Uzvisenom uz sasvim malo korisri. U takvom stanju, rob ce se, 
mozda, trudid u stjecanju nafik, dobrovoljnih djeia, a zapostavljat ccfar- 
qeve, obavezna djela, ili ce ulagad trud u tjelesne ibadete, ali koji nece bid 
praceni predanoscu srca. Mozda ce se koncentrisati na srcane ibadete, 
ali da a formalnoj praksi i ponasanju odudata od Poslanikove, s.a.v.s., 
upute. Mozda ce teziti ka nekom djelu, a jos nije sagledao njcgovu svrhu i 
cilj, ili ce se predati nekom djelu, ne pazeci i ne obaziruci se na postojece 
steme posljedice tog djela prilikom njegovog izvrsavanja ili okoncanja. 
Mozda ce posegnuti za djelom, ne pazeci na Allahovu blagodat i pomoc 
pri njegovom izvrsavanju, pa ce, na kraju, dobrotu tog cina pripisad scbi, 



RIZNICA ZNANJA /36l 

ill ce se prihvadti nekog djela ne primjecujuci svoju nedosljednost i pro- 
puste u njegovom izvrsavanju, pa ce se na koncu kajati i traziti ispriku. 
Mozda ce se predati aekom djelu koje nece s predanoscu i na najbolji 
nacin izvrsiri, a drzat ce da ga je perfektno obavio. 

Sve spomenuto, i pored ulaganja vehkog truda i napora, umanjuje 
plodove dobrih djela! 

A od Ailaha Uzvisenog zavisi svaki uspjeh! 

OBIOJIAK DEVETNAESTI: 

STAJANJE ROBA PRED ALLAHOM UZVISENIM 

Rob u dvije situacije neposredno stoji pred Allahom Uzvisenim: 
jednom u namazu, a drugi put na dan susreta sa svojim Gospodarom. 

Ko u prvoj situaciji udovoljivsi zahtjevima mjesta stane pred 
Allahom Uzvisenim bit ce mu olaksano stajanje pred Njim u drugoj 
situaciji. Medutim, ko omalovazi stajanje u prvoj situaciji i ne udovolji 
zahtjevima mjesta, dirugo stajanje pred Uzvisenim bit ce veoma tesko i 
zastrasujuce. Svemoguci je objavio: "I u jednom dijehi noei radi Njega 
namaz obavljaj, i dugo Ga nocu hvali! A ovi, oni zivot na ovom svijetu 
vole doista, a nista ih se ne tice dan tegobni, koji ih ceka." 5 



OilLOHAK ilYADESETI: 
Till Kt 



- Udovoljiti obavezama uz trud i licnu stew, s jedne strane, i udo- 
voljiti obavezama s lahkocom i bez ikakve stete, s druge strane, zaista 
predstavlja dvije udaljene krajnosti. 
551 Ed-Dehr, 26-27. 



002 / Ibu Kajjim el-Dzevzijje 

- "Zaista je Moj potpuno odani i Meni predani rob svaki onaj koji 
Me se sjeca i pri susretu svog suparnika na bojnom polju: '0 vjernici, 
kad se s kafcvom cetom sukobite, smjeli budite i neprestano AUaba 
spominjite da biste postigli ono sto zelite!' 1 ' 5 " 2 

- Nije cudo kad zdrav, sposoban i nezauzet rob sluzi Allahu 
Uzvlsenom, vec je cudo kad slab, boles tan i poslovima zauzet rob, cije 
se stanje iz casa u cas mijenja, svojim srcem stoji na usluzi Allahu, dz.s., 
pri cemu ga ni sudbina koja ga je zadesila nije omela u pokornosd. 




LOMAK DVABESET 1 PRV1: 

STALM PUTNICI 






Od kada su ljudi stvoreni, stalno su u kretanju i putovanju. Oni 
nece sici sa svojih jahalica osim u Dzennetu ili Vatri. 

Razuman je putnik svjestan da je putovanje zapravo izlaganje 
teskocama i docekivanje neprilika. Nelogicno je u takvorn stanju 
iscekivad uzitak, odmor i lagodnost. To se moze ocekivad po zavrsetku 
putovanja. 

Poznato je da vrijeme putovanja prolazi i da svaki putnik odlazi, pa 
tako i mukslkf 5 *, Allahov rob, ide, ne zaustavlja se. Isto tako, svaki putnik 
treba se pripremid za putovanje na koje ide; treba ponijeti dovoljno 
opskrbe i opreme koja mu je potrebna na torn putovanju. A kada se 
odmara ill spava na samom putovanju, cirri to u granicama koliko mu 
dopusta priroda njegovog putovanja i u omjeru svoje spremnosd za 
nastavak puta. 



"- El-Enfal, 45. 

"' Serijatski obnveznik ("p. piev.) 







TRINAESTO 
POGLAVLJE 




RIZMCAZNANJA / 865 



SUPROTNOSTIMA 




DHLMSAK PRYI: 

NEKI ZNAK0VI AHIRETSKE SREtE I PB0PAST1 



U znakove ahiretske srece i uspjeha spada i to da kada god se tobu 
poveca njegovo znanje, poveca mu se skrusenost i samilost prema 
stvorenjima. Kada god se poveca njegov trud, poveca mu se strah od 
Allaha i opreznost u postupcima. Sto rob vise ulazi u godme i starost, 
time sve manje cezne za dunjalukom. Kako mu se poveeava imetak, 
tako se poveeava i njegovo udjeljivanje i dobrocinstvo. Kako raste nje- 
gov ugled i polozaj, tako se povecaje njegova bliskost Ijudima; vise im 
koristi i tjesava njihove potrebe. 

Jedan od znakova ahiretske nesrece i propasd jeste i to da kada god 
se robu poveca njegovo znanje, poveca mu se oholost i bahatost. Kada 
god se poveca njegov trud, poveca mu se ponos: Jos vise omalovazava 
ljude i dodatno poraste njegov ugled u sopstvenim ocima. Sto rob 
vise ulazi u godine i starost, time vise tezi za dunjalukom i stjecanjem 



366 / Ibn Kajjira el- Dzevzijje 

dobara. Kako mu sc povecava imetak, tako se povecava njegova skrtost 
i tvrdicluk. Kako raste njegov ugled 1 polozaj, tako se povecava njegova 
gordost i uzdizanje nad ljudima. 

Spomenuta su stanja iskusenja kojima Allah Uzviseni provjerava Svoje 
L'obove, pa jedni zaraduju i stjecu srecu, a drugi propast i prokletstvo. 

KEMMEFI, POCASTl ALLWIOYIM QDABHANIQMA 

Takoder su i kerameti, koje Allah Uzviseni dariva Svojim iskrenim 
i odanim robovima, eviijama, iskusenja poput iskusenja vlasti, moci ili 
imetka. Uzviseni Allah u Kur'anu prenosi rijeci Svoga vjerovjesnika 
Sulejmana, a.s., kada je ovaj pred sobom ugledao prijestolje kraljice 
Belkisc: "Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskusava da li cu 
zahvalan ili nezahvalan biti! "" 4 



ALLAHOVE BUCODATI 

Blagodati su, isto tako, iskusenja putem kojih se pokazuje zahvala 

vjernika i nezahvalnost nevjernika, kao sto sui nedace koje covjeka zadese 

iskusenja. Allah Uzviseni iskusava robove Svoje blagodatima, isto kao sto 

ih iskusava nedacama i patnjama. Uzviseni je rekao: "Covjek, kada ga 

Gospodar njegov hoce iskusati, pa mu pocast ukaze i blagodatima ga 

obaspe, rekiie: 'Gospodar je moj prema mem plemenito postupio!' 

A kada mu, da bi ga iskusao, opskrbu njegovu oskudnom ucini, 

onda rekne: 'Gospodar moj me omalovazio!"' 5 5 Ajet porucuje: nije 

svako kome Allah Uzviseni blagodat ukaze i opskrbu mu obilnom ucini 

pocastovan time kod Ailaha, niti je svako kome je AJIah Uzviseni opskrbu 

nskudnom n rinin pnnr/en i zahoravljen kod Njega. 
"' En-Neml, 40. 
" ? El-Fedzr, 15-16. 



RI2NICA ZNANJA / 36? 



HI.VK D11ICI: 

KAIB1I DOMUtlNSTVA 



Teznja ka Ailahu Uzvisenom jeste kalem imana, pa kada se to dvoje 
sjcdini, njihov je plod dobro djelo. 

Lijepo misljcnje o Allahu Uzvisenom jeste kalem ovisnosti i 
neophodnog pribjegavanja Njemu, pa kada se to dvoje sjedini, njihov 
je plod uslisavanje dove. 

Strahopostovanje prema Allahu Uzvisenom jeste kalem ljubavi 
prema Njemu, pa kada sc to dvoje sjedini, njihov jc plod pocast 
predvodnistva u vjeri. Uzviseni je rekao: "Izrnedu njih Mi smo vode 
odredivali i oni su, odazivajuci se zapovijedi Nasoj, na Pravi put 
upucivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Nase cvtsto vjerovali!" 5 

Dosljedno slijedenje prakse AEabovog Poslanika, s.a.v.s., kalem je 
iskrenosti, pa kada se to dvoje sjedini, njihov je plod prihvatanje dobrih 
djela. 

Piaksa je kalem znanja, pa kada se to dvoje sjedini, njihov je plod 
tispjeh 1 sreca na ahiretu, medutim, ako se ne sjedine, vec se jedno 
pojavi bez drugoga, zasebno nece nicemu koristiti. 

Pronicljivost je kalem znanja, pa kada se to dvoje sjedini, njihov 
je plod ugled na dunjaluku i ahiretu, i ucenik ce se okoristiti znanjem 
ucitelja. U slucaju da se ne sjedine, vec se jedno pojavi bez drugoga, 
nece poluciti ni koristi niti ce biti okoristavanja. 

Cvrsta odluka jeste kalem upucenosti, pa kada se to dvoje sjedi- 
ni, rob ce time postici dobro dunjaluka i ahireta, i svojom ambicijom 
dosegnut ce same vrhove u svakoj prilici i na svakom mjestu, jer je 
nedostiznost i nepotpunost u svemu, zapravo iz razloga nepostojanja 
upute ili cvrste odluke, 
I is-Sedzda, 24. 



368/ Ibn Kajjim el-DzevzLJje 

Lijep cilj jeste kalem ispravnog razmisljanja, pa ako rob izgubi ovo 
dvoje, lisen }e svakog dobra, a ako ih sjedini, bit ce potpomognut i uvi- 
jek ce pobjedivati. Ako mu ovo dvoje bude uskraceno, onda za posljedi- 
cu slijedi poraz i ponizenje. Ako pak rob bude imao samo misljenje all 
bez hrabrosti, tada mu se pise kukavicluk i nemoc. Medutim, u slucaju 
da posjeduje samo hrabrost bez misljenja, onda ce zapasti u srijanje i, 
na kraju, u propast. 

Strpljivost je kalem upute, pa ako se sjedine, u torn je svako 

dobro. 

Hasan el-Basri veli: "Ako hoces pronaci onoga ko je pronicljiv, ali 
mu nedostaje strpljivosti, lahko ces ga naci. Ako hoces pronaci onoga 
kome je data strpljivost, ali mu je uskiacena pronicljivost, i njega ces 
lahko pronaci. Ali ako hoces pronaci onoga kome je data i pronicljivost 
i strpljivost, to je onda veoma tesko!" 5 

Savjet je kalem razumnosti, pa sto je savjet bolji, time je i razum- 
nost snaznija i daje svjetlije plodove. 

Podsjecanje i razmisljanje, svaka od ovih radnji jeste kalem drugoj, 
a kada se sjedine, njihov je plod sustezanje od dunjaluka i teznja ka 

ahiretu. 

Bogobojaznost je kalem oslanjanja na Allaha Uzvisenog, pa kada 

se sjedine, srce se ucvrsti na Pravom putu. 

Kalem pripremanja za Dan povratka jeste nenadanje u dug zivot, 
pa ako se to dvoje spoji, u tome je sabrano svako dobro, a u njihovom 
razdvajanju lezi svako zlo i steta. 

Kalem visoke ambicije jeste ispravna namjera, pa ako se to dvoje 
spoji, rob ce postici ono sto zeli. 



"' Ovo pcedanjt znbiljezio je Ibnui-Mubarek u djelu E^-Ziihti, str, 13. 



RIZN1CAZNANJA/369 



QEOHAK TRECI: 

NAJKORISNIJI I 



Za tebe je najkorisniji covjek onaj koji ti dopusti da u njemu posijes 
sjemc dobra ili da mu ucinis neko dobro, jer on ti je, u torn slucaju, 
najbolji pomagac u onome sto ti koristi i sto te vodi ka licnom upotpu- 
njenju. Korist koju ces kod njega steci ista je kao i njegovo okoristavanjc 
dobrom koje si mu ueinio, ili cak i veca. 

A za tebe najstetniji covjek jeste onaj koji ti dopusti da u njemu 
ponjes sjeme grijeha. On te, ustvari, potpomaze u onome sto ce ti stetiti 
i sto ce te obezvrijediti kod ljudi i kod Aliaha Uzvisenog. 



HL01UX feTVBTI: 

VRSTE ZARADA I NJIHOVOG ULAGANJA 



Postoje cetiri vrste novca: 

- novae koji je zaracten uz potpunu pokornost ALlahu Uzvisenom, a 
zatim je i utrosen u ono sto Allah Uzviseni voli. To je najbolji novae; 

- novae koji je zaracten uz grijesenje prema Allahu Uzvisenom, a 
zatim je i utrosen u grijeh. Ovo je najgora vrsta novca; 

- novae koji je zaraden uz nanosenje stete muslimanu, a zatim je 
i utrosen u ono sto steti muslimanu. Ovaj se novae smatra kao i pre- 
thodno spomenuta vrsta novca; 

- novae koji je zaraden na dozvoljen nacin, a zatim je utrosen u 
dopustene prohtjeve, Ovaj novae niti steti niti koristi. 

Ovo su osnovne vrste novca, zarada i njihovog ulaganja, a iz njih se 
granaju sve druge vrste, od kojih cemo neke spomenuti: 



3^0 / T b ii Kajjim el-Dlevzijje 

- novae koji je zaraden na dopusten nacin, a zatim utrosen a grijeh; 

- novae koji je zaraden u grijehu, a zadm je utrosen u korisnu stvar, 
sto dode kao vid iskupa; 

- novae koji je zaraden na sumnjiv nacin, a covjekov je iskup da se 
utrosi u pokornosti Allah u Uzvisenom. 

Nagrada ili kazna i pohvala ili pogrda vezuju se za svrhu u koju 
su novae i zarada utroseni; s druge strane, sve to se, po istorn mjerilu, 
vezuje i za nacin stjecanja novca i zarade: kako je novae stecen i u sto 



je potrosen 



J55S 



ODLOHAK PET!: 

NADMETANJE IZMEDU SEJTANA I MELEKA 



Allah Uzviseni u Kur'anu porvrduje neprijateljstvo izmedu meleka 
i sejtana, zatim neprijateljstvo izmedu razuma i strasti, te neprijateljstvo 
izmedu duse koja covjeka nagovara na zlo i zdravog srea. U svemu 
tome, rob je na ispitu i iskusenju. On se nalazi u okxuzenju dh stvad, a 
svakoj od dvije zaracene strane Allah Uzviseni dao je pomagace i surad- 
nike. Rat izmedu njih ne jenjava, nego je u stalnom jeku sve dok jedna 
strana ne pobijedi i savlada drugu koja vise nece imad utjecaja. 

Ako pobjeda pripadne stcu, razumu i meleku, rob ce uzivad u 
sreci, blagodadma, uzicima, radosri, veselju, smirenosti, bezbriznosti i 
bogatstvu plijena. 

Medutim, ako pobjeda pripadne pokvarenoj dusi, strastimai sejtanu, 
to ce donijeti brigu, tugu, more, neprijatnosti, tjeskobu u grudima i 
tjeranje meleka. 

358 Autor ukazuje na hadis: "Rob se nece pomjeriri s mjesta na Sudnjem danu sve dok ne bude 
upiuin za cetiri stvari..." a hadis je ocijenjen kao dobar. 



RIZNICAZNANJA/371 

Sta mislis o kralju koga je pokorio njegov neprijatelj?! O kralju 
koga je neprijatelj protjerao s njegovog prijestolja, okovao ga u lance i 
ucinio robom! Neprijatelj ga je odvojio od njegovog blaga, pomocnika 
i posluge, a zatim to sve podredio sebi! I pored svega toga, kralj se 
ne priprema za osvetu niti trazi pomoci od prijatelja koji bi ga m< igji 
izbaviti iz ropsrva i osloboditi ponizenja! 

A iznad ovog ponizenog kralja postoji Mocni Kralj i Yladar, Koji 
pobjeduje, a Njega niko ne moze pobijediti, Koji ponizava, a Njega 
niko ne moze poniziti, Velicanstveni, Koga niko ne rnoze podaciti. On 
salje poruku porazenom kralju: «Ako od Mene pomoci zatrazis, Ja cu ti 
pomoci! Ako Meni zavapis, ja cu ti se odazvad! Ako pribjegnes Meni, Ja 
cu tvoju osvetu napladti! Ako kod Mene utociste zatrazis, Ja cu uciniti 
da pobijedis svog neprijatelja i da d njega zarobis.» 

Ako zatoceni kralj na ovaj poziv odgovori: «Doista me neprijatelj 
moj cvrsto i s umijecem okovao i u lance privezao. Onemogucio mi 
je kretanje, pa kako da pribjegnem Tebi i pobjegnem u Tvoju zasdtu?! 
Ako posaljes dio Svoje vojske da me izbave iz okova i lanaca i spase 
ropstva, u torn bib mogao stati pred kapiju Tvoju. U protivnom, ne 
mogu se izbaviti iz ropsrva i oslobodid okova!" 

Ako su to rijeci kojima zatoceni kralj omalovazava ponudenu 
pomoc Vladara Svemogucegi znak prihvatanja stanja u kojem se nasao 
kod svog neprijatelja, onda ce mu Vladar Mocni uskradri pomoc i pre- 
pustit ce ga samome sebi i situaciji u kojoj se nasao. 

Medurim, ako to zatoceni kralj kaze, s osjecajem ovisnosti o 
Svemocnom Vladaru i kao izraz svoje nemoci i ponizenja, izjavljujuci da 
je mnogo slabiji i nemocnijii i od toga da sam, sobom, krene u utociste 
Onome Koji ga moze zastidti i pobjegne iz neprijatelj skog pritvora, 
ukazujud da bi se dobrocinstvo Vladara Svemocnoga prema njemu 



3^2/ [bn Kajjim el-Dzevzijje 

upotpunilo, pored slanja spasilacke poruke, kada bi mu On poslao 
vojsku i pomocnike koji bi ga izbavili i oslobodili ropstva i pritvora, 
pa ako Svemocni Vladar to i ucini, time je upotpunio Svoju blagodat 
i dobrocinstvo prema pokorenom kralj u. Ali, ako mu poslije poruke 
ne ukaze dodatnu pomoc, On mu time nije ucinio nepravdu i nasilje, 
niti mu je uskratio neko pravo koje ovome pripada. Tako je Njegova 
mudrost i velicina nalagala, a narocito ako Vladar Svemocni zna da je 
pokoreni kralj sam dopustio da bude zatvoren i ponizen, ako zna da 
je neprijatelj koji ga je porazto zapravo samo jedan od kraijevih sluga 
kojim kralj moze upravljati i nad njim vladati. Sam je kralj svjestan da 
taj sluga nista ne posjeduje, da sam ne moze nista preduzeti, da opet 
iscekuje naredbe od kralj a, a kralj ga se ne boji, jer zna da ne moze nista 
uciniti. Kralj zna da on upravlja tim slugom, i njegova kika je u ruci 
kralja, a onaj ko necim upravlja, pa od njega strahuju njemu podredem, 
od njega dobro iscekuju, njemu u teskocama pribjegavaju, od njega 
traze i mole... Ako kralj shvati ovu cinjenicu i bude svjestan toga, tada 
ce mu doci pomoc i podrska, i on ce pobijediti. 






ODUMAK SCSTI: 

SIN ADEMOV IZMEDU D&LEDA 1 PONIZENJA 






Tijelo sina Ademova stvoreno je od zemlje, a njegova je dusa s 
neba. Potom su tijelo i dusa spojeni u jedno, pa ako sin Ademov izgladui 
tijelo, izmori ga nocu u dugom bdijenju i trudu za vjeru, njegova ce dusa 
osjetiti polet, lahkocu i snagu, te ce teziri za onim visokim mjestom 
odakle i potjece. Ceznut ce za svojim visokim svijetom. Medutim, 
ako sin Ademov pretjerano nahrani svoje tijelo, ugladi ga, umrtvi ga u 
spavanju i uzicima, onda ce tijelo za cijeli svoj zivot prill jepiti za zemlju, 



RIZNJCAZNANJA / 373 

mjesto odakle tijelo i potjece, a dusa ce propasti s njime i bit ce okovana 
u tamnici materije. 

Da se dusa vec nije svikla na tijelo, tu tamnicu koja ju je zarobila, ona 
bi vristala i trazila pomoc zbog svoje odvojcnosti od visokog i lijepog 
svijeta u kojem je i stvorena, bas kao sto i beznadnib priziva za spas. 



LAIIKOCA I POKRETLJIVOST TIJELA I NJEZNOST I MEIIKOCA (USE 

Opcenito, sve sto je tijelo lakse i pokredjivije, dusa je njeznija i 
mekla, i vise tezi i cezne za svojim visokim svijetom. S druge strane, 
sve sto je tijelo teze i vise tromo, i sto se vise vezuje za zemlju, uzitak i 
strasti, time je dusa sporija i vise udaljena od svoga visokog svijeta. Ona 
pada nize i poprima zemaljske bezvrijedne osobine. 

Tako mozcmo sresti covjeka koji hoda po zemlji, tu pored nas, all dusa 
je njegova u visokim sfetama u blizini Gospodara Atsa plemenitog. On 
spava na postelji, a dusa mu je kod Sidretul-muntehaa i kruzi oko Arsa. 

Drugog covjeka vidis kako izgara u sluzbi svoga tijela, a dusa mu je 
nisko, zabavlja se necistima i mizetijom. Zato kada dusa napusti tijelo, 
odlazi u visoke sfere do polozaja casnih, u drustvo najodabtanijih, ili 
pada u nizine do granice ponizenja, u drustvo najponizenijih. 

U drustvu najodabranijih, kod Allaha Uzvisenog, rob uziva sve 
blagodad: srecu, zadovoljstvo, radost, smirenost, lijep zivot, uzitak, dok 
ce u drustvu najponizenijih rob pronaci samo tugu, brigu, nesrecu, jad, 
tjeskobu, uznemirenost, bijedu i tegoban zivot. Uzviseni je u Svojoj 
knjizi objavio: "A onaj ko okrene glavu od Moje knjige, taj ce teskim 
avotom zivjeti!" S5<) Aliahova knjiga, to su Njegove rijed koje je objavio, 
a okretanje od Knjige znaci nerazmisljanje i nerazumijevanje Njegovih 



•Ta-Ha, 124. 



374^ rbn Kajjim el-Dievzlj'je 

rijeci i paruka, te napustanje njihove primjene u praksi. Pod rijecima: 
«„.tezak zivot.. .» vecina tumaca Kur'ana smatra da se time misli na 
kabursku patnju. To zastupaju: Abdullah b. Mesud, Ebu Hurejra, Ebu 
Seid el-Hudri, Abdullah b. Abbas, r.a., i drugi, a u vezi s dm zabiljezene 
su i rijeci Poslanika, s.a.v.s. 560 

TEGOBNOST, MM 

Dank u arapskom jeziku inace znaci: tegoba, tjeskoba i tesko stanje. 
Izraz se koristi za kucu: men^ihtn dank, rijesna kuca, i ajhm dank, tezak 
zivot. 

Tegoban zivot dolazi kao posljedica razuzdanosti duse i njenog 
pretjeranog opustanja u uzicima, strasrima i odmoru, jer dusa sve sto 
vise uziva, rime sve vise gusi i sputava srce, dok se zivot ne pretvori u 
tegobu i mucnost, Nasuprot tome, sve sto se dusa vise steze i ureduje, 
rime se vise srce siri, smiruje i odmara. 

Tegoban zivot na dunjaluku uzrokovan bogobojaznoscu znaci 
lagodnost i srecu u berzahu i na ahiretu, a ugodnost i lahak zivot 
na dunjaluku uzrokovan slijectenjem strasti znaci tegobu i nesrecu u 
berzahu i na ahiretu. 



ZRTVOVANJE RADI BOLJEG I IJEPSEG ZIVOTA 

Zrtvuj se i dadni prednost boljem \ ljepsem zivotu u vjecnosti, i 
napati tijelo radi uzitka duse, a nemoj patiri dusu radi uzivanja tijela, jer 
uzitak ili patnja duse mnogo duze traju i veci su u odnosu na uzitak lli 
patnju tijela koji su kraci i zanemarivi velicinom. 

A o d Allaha Uzvisenog po moci trazimo u dobru! 

3fJ1 Zabiljeiio ga je Et-Taberi u svom Tefsiru, predanje br. 20.771, kao i El-Bejheki u djelu Ishiln 

a-^ibil-kabr, 9., u predanju ud Abdullaha b. Mesudii, ta. 



R1ZNICAZNANJA/375 



OSLOUAK SlillMI: 

VAZNOST ZIKRA. VELICANJA ALLAHA 

1 SUKRA. ZA[]\ALJIVANJA 



Cijela vjera utemeljena je na dva fundamentalna nacela: zikru i sukru. 
Uzviseni j e rekao: " Sjecajte se vi Mene , i Ja cu se vas sj etiti, i zahvaljujte 
Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodami biti!" 31 ' 1 AJlahov 
Poslanik, s.a.v.s., rekao je Muazu, t.a.: "Tako miMlaha, ja te uistinu volim. 
Nemoj zaboraviti poslije svakog namaza da kazes: 'Allahu moj, pomozi mi da 
Te slavim, da Ti zahvaljujem i da Ti na najljepsi nacin robujem!'" 

Pod zikrom, velicanjem i slavljenjem AHaha Uzvisenog, ne mlsli se 
samo na zikir jezikom, vec se tu podrazumijeva i srcani, predani, zikr 
cijelim bicem. 

Zikr obuhvata spominjanje Allahovih lijepih imena i savrsenih 
atributa, spominjanje Njegovih naredbi i zabrana i ciranje Njegovih 
rijeci. To, prije svega, podrazumijeva spoznaju Allaha Uzvisenog, te 
vjerovanje u Njegova lijepa imena i savrsena svojstva, a zatim pohvale 
i zahvale Njemu. Rob to nece mod postici drugacije osim uz ispravno 
ispovijedanje tevbida, ALlahove jednoce. Istinski zikr, velicanje Allaha 
Uzvisenog, zahtijeva sve spomenuto, kao sto zahtijeva i spominjanje 
Allahovih nebrojenih blagodati i Njegovog dobrocinstva prema 
stvorenjinia. 

Sto se dee lukra, zahvale Allahu Uzvisenom, to je pokazivanje 
potpune pokornosti Njemu, Svemogucem, i priblizavanje Njegovom 
zadovoljstvu s raznolikim, tjelesnim i sreanim, vanjskim i unutarnjim, 
dobrim djelima koje On voli. 



*' El-Bekara, 152. 

* 2 Ebu Davud, 985, Ahmed, 4/338, En-Nesai, 3/502, Ibn Huzejma, 724, i El-Hakim, 1/267, 

u predartju od Muaza b. Dzebda, r.a. Hadis je ocijenjen kao sahib. 




3y6 / Ibn Kajjim cl-Dzcvzijje 

Ova dva nacela u sebi sazimaju cijelu vjeru; %jkr, velicanje Ailaha 
Uzvisenog, nuzno priziva na spoznaju, dok sukr, zahvala, nuzno 
poziva na pokornost. Zbog ova dva nacela uistinu su stvoreni ljudi, 
dzini, nebesa i Zemlja. Zbog njih je odredena nagrada i kazna, zbog 
njih su spustcne objave i izaslam poslanici, a.s.. Ta dva nacela zajedno 
cine isrinu, el-bakk, radi koje su stvoreni Zemlja, nebesa i sve sto je 
izmedu njih. Nasuprot ova dva nacela stoji zabluda, laz i obmana, od 
cega je cist Uzviseni Gospodar, a sto Mu neprijatelji ipak pripisuju. 
Uzviseni je kazao: "Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono sto 
je izmedu njih; tako misle nevjeniici!' ,Sfi1 I On je rekao: "Mi nismo 
stvorili nebesa i Zemlju i ono sto je izmedu njih da bismo se igrali. 
Mi smo ih stvorili s ciljem, ali vecina ovih ne znaju!" 564 I rekao je: 
"Mi smo nebesa i Zemlju i ono sto je izmedu njih mudro stvorili. 
Cas ce ozivljenja zaeijelo doci!" 565 Na pocetku sure Junus, nakon sto 
je spomenuo neka Svoja znamenja i dokaze ljudima, Uzviseni kaze: 
"Allah je to s ciljem stvorio!" 56 ' 1 1 On je rekao: "Zar ste mislili da smo 
vas uzalud stvorili i da Nam se necete vratiti? ! " 567 1 rekao je: "Dzinove 
i ljude stvorio sam samo da mi robuju! " 3fiS I rekao je: "Allah je sedam 
nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo se naredenje na sve njih 
odnosi, a neka znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim 
sve obuhvata!" 5M I rekao je; "Allah je ucinio da Kaba, Casni hram, 
bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, narocito oni 
ogrlicama oznaceni, zato da znate da je AUahu poznato ono sto je na 
nebesima i ono sto je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna." 3 

m Sa'd, 27. 

™ Ed-Duhan, 38-39. 

*■' Ed-Hidir, 85. 

5611 Junus, S. 

'*' El-Mu'minun, 115. 

*" Ez-Zatijat, 56. 

** Bt-Talak, 12. 

r " Et-Maida, 97, 



RIZNICAZNANJA / ZjJ 

Iz navedenih ajeta zakljucujemo da je cilj stvaranja i objavljivanja 
poslanica velicanje i spominjanje AUaha, zikr, i zahvaljivanje Njemu 
Uzvisenom, sukr, da se stalno velica i spominje, bez zaborava na Njega, 
i da Mu se zahvala upucuje, bez poricanja i omalovazavanja Njcgovih 
darova. 571 Allah Uzviseni sjeca se onih koji se Njega sjedaju i koji Ga 
velicaju, i On, Uzviseni, zabvalan je otiomc koji Njemu zahvaljuje. 
Sjecanje Allaha, zikr, jeste razlog da se i Allah sjeca roba, a zahvaljivanje 
roba Njemu razlog je povecanja Njegove blagodati prema robu. Plodovi 
Allah ovog zikra, prisjecanje roba, odnose se na jezik i srce, tako da ova 
dvaorgana onda ne posustaju u velicanju Allaha, a i sukr, zahvala Allahu, 
odnosi se, takoder, i na jezik i na srce: u srce se ulijeva ljubav i ceznja 
za Allahom, a jezik samo izrice hvalu i pohvale Allahu, a svi ograni, 
odnosno cijelo tijelo, predaju se pokornosti i sluzbi Uzvisenom. 

OHLOMAK USUI: 

POSUEDICE GRIJEHA I Dll&A 

Allahov Poslanik, s.a.v,s., u dovi trazi od Allaha Uzvisenog da ga 
zastiti od dvije stvari koje spominje zajedno: od grijeha i duga. To je 
stoga sto grijeh ima za posljedicn kajanje i nesrecu na abiretu, a dug ima 
za posljedicu nesrecu na dunjaluku. 372 



m U ovom znacenju navodi se i predanje od Abdulkha b. Mesuda, r.a., koje su zabiljezili Et- 
Taberani u djelu El-Mu'dfymil-kebir, predanje br. 8.503, i El-Hakim u djeiu El-Mmtedrek, 2/294. 
A niz prenosilaca predanja ocijenjen je kao ispravan. 

12 Hadis u vezi s ovim zabiljezili su El-Buhari, 832, i Muslim, 589, u predanju ad Aise, r.a, 
Ona kaze: "Poslanik, s.a.v.s., molio je u namazu: '. . . Allahu moj, od Tebe zastitu traztm od 
grijeha i duga!, pa je nefco upitao: 'O Allahov Poslanice, zaista se puno utjeces od duga?!' A 
Poslanik, s.a.v.s., odgovori mu: 'Kada se covjek zaduzi, on zaisra govori, pa slaie, zatim obeca, 
pa iznevjeri! '" (op. prev.) 



3^8/ Ibn Kajjiro el-Dzevzijje 
ODMMAK HB'IiTl: 

RAZLIKA IZMEDU HALALA I ZABRAKJEKOG UZITKA 



Zabranjeni uzitak jeste doista ruzan pri samom njegovom kusanju, 
a nakon kratkotrajne naslade on donosi bol i gorcinu, Zato kad osjetis 
poziv i veliku zelju za kusanjem zabranjenog uzitka, prisjed se njegove 
ruznoce, kratkotrajnosti i bola koji donosi. Zatim naptavi usporedbu 
izmedu zabranjenog uzitka i halala, i pogledaj koliko se samo razlikuju 
i kolika je udaljenost izmedu njih. 

Umor i tegobu koju rob osjeca prilikom pokoravanja Allahu 
Uzvisenom razgaljuju i umanjuju ljepota koju pokornost nosi u sebi, te 
slast i smirenost koji se na kraju pojavljuju kao plodovi pokornosti. Ako 
se pokornost nekada pricini kao teret dusi, razmisli o dugovjecnosti 
njene Ijepote, uzitka i srece koje ona dariva. Potom to sve izvagaj i 
uporedi, i dadni prednost boLjem nad losijem. 



ULOGA RAZL1MA 

Uloga razuma jeste ta da pri izboru jedne od dvije nejednake ko- 
risti, pri cemu ce jedna bid izgubljena, uputi na vecu korist i dobrobit 
za roba, kao i da potakne na podnosenje slabijeg bola i manje stete radi 
izbjegavanja jaceg bola i vece stete. 



[■l)Z\AYA\]li UliliKA I I'OSI.JBIU 

Da bi rob mogao dad prednost vrednijem i boljem 373 , potxebno je 
da poznaje uzroke i posljedice stvari i da posjeduje razum koji ce dati 



5?3 Autor nastavlja govoriti o usporedbi zabranjenog uzitka i lialala, i davaoja prednosti jednome 
nad drugim. (op. prev.) 




RIZN1CAZNANJA / 379 

prednost vecoj vrijednosti i korisnijem. Pa kome bude podareno takvo 
znanje i spomenuri razum doista ce odabrad vrednije i nece zaliti da 
se zbog njega i zrtvuje, dok ce onome kome bude uskraceno i znanje i 
razum, ill jedno od toga; njegov izbor bid pogresan, 

Ko dobro promisli o dunjaluku i ahiretu zakljucit ce da se nijedan 
od ta dva izbora ne moze posdci nicim drugim osim uz veliki trud i 
napor. Zbog toga treba podnijed teret i uloziti napor radi onoga sto je 
vrednije 1 bolje od ovoga dvoga. 



ODIOHAK DESETI: 

IZVOR D0BR1H I IZVOR LOSIII OSOBINA 



Izvor svih losih osobina jeste oholost i niskost licnosd, a izvor svih 
lijepih osobina jeste bogobojaznost i uzvisenost licnih ciljeva. 

Iz oholosd se rada pretjerani ponos, omalovazavanje ljudi, zlocud- 
oost, samodivljenje, zavist, razuzdanost, gordost, nepravda, grubost, 
drskost, odmetanje od dobra, neprihvatanje savjeta, odmazda, ceznja za 
ugledom, polozajem i vlascu, prihvatanje laskanja i tome slicno. 

Medutim laz, podlost, izdaja, prevara, pretvaranje, spletkarenje, 
obmanjivanje, pohlepa, strah, kukavicluk, skrtost, nemoc, lijenost, 
poniznost pred ljudima, zamjena boljeg za losije, i tome slicno proizlaze 
zapravo iz niskosti i malodusnosti. 

A sto se dee plemenidh i lijepih osobina, pop Lit strpljivosti, 
hrabrosti, pravednosti, ljudskosti, cednosd, cestitosti, cuvanja casti 
i ugleda, plemenitosd, darezljivosti, blagosti, prastanja, uzvracanja 
lijepim, podnosenja, davanja prednosd drugima nad sobom, uzvisenosti 
dusc nad niskostima, skromnosti, zadovoljstva, iskrenosti, predanosri, 



38o/ IbD Kajjim el-Dzevzijje 

uzvracanja na dobro dobrim ili jos boljim, prelazenja preko ljudskih 
ispada i nehoticnih pogresaka, neosvrtanje na ono sto ga se ne rice, 
cistota srca od losih namjera i osobina i tako dalje, sve ove osobinc 
proizlaze iz skrusenasti i uzvisenosti licnih ciljeva. 



SKRU$ENOST ZEMIJE 

Allah Uzviseni govori u Kur'anu o skrusenosti Zemlje i njenoj 
pokornosti Njemu Svemocnome. Potom On na nju spusta kisu, pa se 
ona pokrene i uzbuja, ukrasi se plodovima i onim sto iz nje nice. A tako 
se dogada i sa stvorenjem koje je od zemlje stvoreno ako mu se Allah 
Uzviseni smiluje, pa ukaze na Pravi put. 



MM \'ATIIE 

A sto se dee naravi vatre, ona se odlikuje gordoscu, uzvisenoscu, 
cinjenjem nereda i unistavanjem onoga cega se domogne, a nakon toga 
se smiri i splasne, pa bude tako ponizena i mizerna, a takva je priroda 
1 stvorenja koja su od nje su^orena. Vatra je u stalnom kretanju izmedu 
dvije kxajnosti: izmectu uzdizanja, kada se razbukta i razjari, i niskosti, 
kad splasne i sagori. 

Lose osobine vezuju se za vatru i stvorenja koja su od vatre stvore- 
na, a dobre i plemenite osobine vezuju se za zemlju i stvorenja koja su 
od zemlje stvorena. 

Onaj cija dusa tezi i uzdize se ka visokim vrijednostima, taj se oki- 
tio svim lijepim osobinama, dok onaj cije zelje i teznje budu niske i 
bezvrijedne, i u njegovoj dusi nasilje prevlada, taj se ogrnuo svim losim 
i bijednim osobinama. 






RIZK1CA ZNANJA/38i 



DLOUAK JEBANAESTi: 

KAKO POSTICI ISKRENOST, 1IILAS 



U srcu se ne moze spojiti iskrenost s ljubavlju za pohvalama i zah- 
valama i ceznjom za onim sto je u posjedu ljudi, osim u onolikoj mjeri 
koliko se mogu spojiti voda 1 vatra, ill susresti kit i pustinjski guster. 
Zato, kada te dusa pocne nagovarati na uzgajanje iskrenosti u srcu, 
prvo uzmi no^ be^nada pa zakolji pohlepu. Potom se okreni pohvalama i 
zahvalama pa im pokazi svoj v&hd, odrkanje, bas kao sto se dunjalucari, 
zaljubljenici u ovaj svijet, odricu ahireta. Kada unistis ceznju i pohlepu, 
i odricanjem savladas ljubav prema pohvalama i zahvalarna, onda ces 
lahko pronaci iskrenost u svom srcu. 



UURAVPREIIIAPOIMLIIZAHVAU 

Ako sc pitas: «Sta ce mi olaksati unistenje pohlepe i ceznje i odri- 
canje od ljubavi za pohvalama i zahvalama?!», odgovorit cemo da ce ti 
unistenje pohlepe i ceznje olaksati cvrsta spoznaja da je sve ka cemu 
covjek tezi, za cim cezne i vapi, u Allahovim riznicama, i samo Allah 
Uzviseni robovima Svojim od toga daje koliko hoce, niko drugi pored 
Njega. 

A sto se tice odricanja od ljubavi za pohvalama i zahvalama, u tome 
ce ti pomoci spoznaja da nicija pohvala i zahvala, niti pogrda i izru- 
givanje, ne koristi, odnosno ne sted, osim Allahove pohvale ili Nje- 
gove pogrde, kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pojasnio beduinu koji 
je kazao: «Moja je pohvala kotisna, a pogrda stetna!», pa mi± je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "To samo Allah moze uciniti!" 3 ' 4 



r * Et-Tirmizi, 3.266, u predanju od El-Betaa b. Aziba, r.a. Niz prenosilaca predanja ocijenjen 
je kao ispravan. 



382/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

OBNOS PREMA ONIMA KOJI II YALE I ONIHA K0J[ KGDE 

Odreci se pohvala onih cije ti pohvale ne mogu koristiti, i ne osvrci 
se na pogrde onih cije ti pogrde ne mogu stetiti. Tezi ka pohvalama 
Onoga u kojima su svako dobro i Ijepota sadrzani, a cuvaj se Njegovih 
pogrda u kojima je stvarni prijekor sadrzan, I dobro znaj da to neces 
moci postici nicim drugim osim uz strpljivost i cvrsto uvjerenje. A kada 
god izgubis jedno od toga dvoga, bit ces poput onoga koji bez lade 
zeli pregaziti more. Uzviseni je rekaor "Atibudi strpljiv! Allahovo je 
obeeanje, zaista, istina, i neka te mkako ne obmanu oni koji cvrsto 
ne vjeruju!" 575 A u drugom ajetu On je kazao: "Izmedu njih smo Mi 
vode odredivali i oni su, odazivajuci se zapovijedi Nasoj, na Pravi put 
upucivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Nase cvrsto vjerovali! ,,:> 

OMOMK DYANESTI: 

VEZIVANJE SRCA 1 TIJELA ZA ALUM UZVI$EN0G (HIKAF) 



Priklanjanje i predavanje jeste i'tikaf srca, odnosno njegovog veziva- 
nja za Allaha Uzvisenog, isto kao sto postac, mu'tekif, priveze svoje tijelo 
za boravak u dzamiji u odredenim danima mjeseca ramazana. 

Stvarnost ove vrste, i'tikafa, jeste da tob priveze svoje srce za ljubav 
prema Allahu i Njegov zikr, velicajuci Allaha spominjanjem Njegove 
uzvisenosti i svetosti, zatim da svoje tijelo, kroz iskrenost i dosljedno 
slijedenje sunneta, priveze za pokornost Uzvisenom. AO onaj koji svoje 
srce ne vezuje za Allaha Uzvisenog vezuje ga za mnoge druge idole i 
kumire, kao sto je predvodnik ciste vjere Ibrahim, a.s., kazao svom na- 
rodu: "Kakvi su ovo kiuniri kojima se i dan i noc klanjate?!" 3 Tako 

3 " Er-Rum, 60. 
57 '' Es-Sedzda, 24. 
~ El-Enbijn, 52, 



RIZNICAZNANJA / 383 

se Ibrahim sa svojim narodom razisao q i'tikafu, vezivanju, on se vezao 
za Gospodara svjetova, a njegov narod za mrtve kumire. 

Kada se sice vezuje za nesto drugo pored Allaha Uzvisenog i time 
se zaokupi, to je onda naginjanje i predavanje dm kumirima koji su 
zaposjeli srce, a okretanje od Allaha Uzvisenog. Tako se dogodilo s 
onima koji su se klanjali kipovima. Njihov sirk, nevjerstvo, ogledao se u 
tome sto su im Idpovi zaposjeli i srca i misli, i zelje i nade. Kipovi su ih 
zapravo porobili. Zbog toga je Allah ov Poslanik, s.a,v.s., idolopoklonike 
i nazvao njihovim robovima i obozavateljima, prizivajuci im propast i 
nesrecu. Poslanik je, s.a.v.s., rekao: "Propaojerob dinara! Propao je rob 
dirhema! Propao je i nesretan. 1 od uboda trna ne moze se sacuvati!" 3 

Svi ljudi na ovom svijetu jesu putniei, a svaki ce putnik doci do 
svoga cilja i odsjesti kod onoga koji se raduje njegovom dolasku. Onaj 
koji cezne za ahiretskim zivotom i susretom s Allahom Uzvisenim on 
zapravo putuje Allahu ma gdje da bio, a kada Ga sretne, kod Njega ce 
odsjesti. Sva briga ovog putnika jeste u tome kada ce stici i okoncati 
svoje putovanje: "A ti, o duso smirena, vrati se Gospodaru svome 
zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa udi medu robove Moje, i 
udi u Dzennet Moj!" 37,) Zena faraonova molila je: "Gospodaru moj, 
sagradi mi kod Sebe kucu u Dzennetu!" 580 Trazila je da joj sagradi 
kucu kod Njega, prije nego sto je trazila da kuca bude u Dzennetu, jet 
se prvo trazi komsija, a potom podize kuca. 



5-11 EI-Buhari, 2.887, u predanju od Ebu Hurejre, r.a. 
"" El-Fedzr, 27-29. 
""Et-Tahrim, II. 



384/ Ibn Kajjim el-Dlevzijje 

ODIOMiK TUNAfSTl: 

"ALLAH NIJEBN0M COYJGKU DVA SRCA U NJEUIM1A 
NJEGOTIM MJE DAOf 381 



Da bi se nesto pohrariilo u necemu, prvo se mora ispraznid od 
onoga sto ne odgovara zeljenom pohranjivanju. Ovo se odnosi na ma- 
terijalne i opipljive stvari, all takva zakonitost vlada i u onim apstrakt- 
nim idejnim stvarima. 

Ako je srce ispunjeno zabludom koju s ljubavlju prihvata i u nju 
cvrsto vjeruje, onda u njemu nema mjesta i volje za isdnskim i pravim 
uvjerenjem. Ako jezik prica o nekorisnom, onda nema mogucnosd da 
govori o kodsnom sve dok ne zavrsi kazivanje o onom prvom. 

U istoj su poziciji uuke i noge na covjekovom djelu: ako su obuzete 
nekim poslovima koji nemaju veze sa ibadedma, ne mogu se predad 
pokornosd i ibaderu sve dok ne prekinu onaj prvi posao, Takoder, srce 
koje je obuzeto nekim stvorenjem, njegovom ljubavlju, ceznjom za njim 
i uzivanjem u njegovoj blizini, ne moze se predad Allahu Uzvisenom, 
voljed Njega, ceznud za susretom s Njime i radovati se boravku a Nje- 
govoj blizini, sve dok se ne oslobodi one prve veze. Jezik se ne moze 
predad zikru, a organi djela pokornosd i sluzenju, sve dok se jezik 
ne oslobodi spominjanja stvorenja, a organi od pokornosd i sluzenja 
stvorenjima. Ako srce bude zauzeto stvorenjima i ucenjem onoga sto 
ne korisd, nece se moei obuzeti Allahom Uzvisenim i ucenjem Njego- 
vih imena, osobina i propisa. 

Tajna uspjeha glede spo menu tog jeste u tome da srce pomno slusa 
bas kao i uho, pa ako pored Allahovih rijeci slusa nesto drugo, onda 
nid ce cud Allah ove rijeci, niti ce ih razumjed. Ako ljubav srca nagne 



iS1 El-Ahzab, 4. 



RIZMCAZNANJA / 385 

nekom stvorenju, onda u njernu nece ostati mjesta za ljubav prema 
Allah u Uzvisenom. Ako srce spominje neko stvorenje, u njcmu nece 
ostati mjesta za zikr, spominjanje Allaha, Isto kao u slucaju jezika. U 
torn kontekstu u Sahihu se navodi da je Allah ov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
"Da se prsa nekog od vas napune gnojem, pa ih on upropasti, bolje mu 
je nego da se napune (nemoralnim) pjesnistvom" ;s - Allah ov Poslan- 
ik, s.a.v.s., konstatuje da se prsa covjeka mogu napuniti pjesnistvom, 
sto znaci da se mogu napuniti i necim drugim: sumnjama, nedoumi- 
cama, mas torn, mislima, onim sto u stvarnosti i ne postoji, nekorisnim 
znanostima, salama, pricama i tome slicno. 

Kada se srce napuni time, dodu mu kur'anske istine i cinjeniee, 
znanje koje oplemenjuje i vodi ka ljudskoj savrsenosti, ali ne pronadu 
mjesta niti dobrodoslice u srcu. Onda ga obidu i odu tamo gdje se mogu 
smjestiti. Kada tako ispunjenom srcu bude upucen savjet, ono ga ne 
prima i savjet na njega ne utjece, nego ga obide bez imalo zadrzavanja. 
Zbog toga je pjesnik kazao: 

« Od drugih, srce odvoji %a nas, 

Podrsku tialu spremni smo dati! 

Saburje stit blaga nase va%e, 

Ko stitom se brani, blagojt dobioh> 
A od Allaha Uzvisenog zavisi svaki uspjeh! 



OMOUAK CETRNAESTl: 

SLIJEDI-NJE PRAVOG PliTA DO ALLAHA UZVISENOG 



Onaj ko traii Allaha Uzvisenog i zeU ahiretski zivot, nece pronaci 
pravi put do svog cilja sve dok spram svog srca, jezika i tijela ne ispuni po 
' M El-Buhari, 6.155, i Muslim, 2.257, u predanju od Ebu Hurejre, ta. 



386 / lbn K-ajjim el-Dievzijje 

dva uvjeta: da paznju srca okrene i koncentrise na svoj cilj i da mu sprijeci 
osvrtanje i gledanje u nesto drugo pored zeljenog cilja; da jezik uposli 
velicanjem Allaha i onim sto ce mu povecau spoznaju o Uzvisenom i 
iman, a sprijeci mu da govori o beskorisnom; da svoje tijelo uposli 
izvrsavanjem obaveza i pohvalnih djela, a sprijeci mu cinjenje grijeha i 
povodenje za strastima. U ovakvom stanju rob treba ostati sve dok ne 
sretne svoga Gospodara, pa ga On, Uzviseni, rastered i oslobodi stega tih 
uvjeta, i s tjesnaca puta kojim je hodio uvede ga u prostrahnost i Ijepotu. 
Ako rob ne uspije ispuniti ova dva uvjeta spram svojih organa i 
prepusti se prostranstvu strasd, po odlasku s ovog svijeta uslijedit ce taj 
strasni i rugobni tjesnac i pritvor, jer svaki covjek koji napusti dunjaluk 
ili se rasterecuje stega i ogranicavanja obaveza ili ulazi u vjecni ahiretski 
pri^or i ogranicenje. 

A Allah daje podrsku za dobio! 



ODL0M4K PETNAESTk 

TABOR POKORNIH 1 TABOR GRESNIKA 



Allah Uzviseni kroz Objavu Svojim srvorenjima nareduje i zabra- 
njuje, a kroz kader s odredbu, On im daje i uskracuje, pa su se Njegova 
stvorenja spram toga podijelila u dva taborai 

- tabor koji naredeno ostavlja, a zabranjeno uzima, koji na darovima 
ne zahvaljuje, a zbog uskracenog srdi se i prigovara. To su Allahovi 
neprijatelji i oni Mu pokazuju onoliko neprijateljstva koliko se lose 
odnose prema Njegovim naredbama i zabranama; 

- drugi tabor predstavljaju oni koji Allahove zapovijedi prihvataju 
rijecima: «rvh smo Tvoji robovi! Ako nam naredis, zurimo da to 




RIZNICAZNANJA / 38? 

ispunimo! Ako nam zabranis, ostavljamo zabranjeno i suzdrzajemo 
se od njega! Ako nam blagodat ukazes, mi Ti zahvaljujemo! A ako 
nam nesto uskrads, mi potrebe svoje ponizno od Tebe ttazimo i Tebe 
velicamofo 

Izmedu ovakvih robova i njihovog ulaska u Dzennet jeste samo 
zastor dunjaluckog zivota, pa kada ga smrt podigne, oni se samo 
premjeste u vjecnu blagodat i neprekidni uzitak. Medutim, kad je rijec 
o pripadnicima prvog tabora, izmedu Dzehennema i njihovog ulaska u 
njega, stoji samo zastor dunjaluckog zivota, pa kada ga smrt podigne, 
oni ce se nad u jadu, bolu i nesreci. 

Kada se dva tabora, dvije vojske, ahiretska i dunjalucka, sukobc 
u worn srcu, pa htjednes saznad na cijoj si ti strani, pogledaj samo 
kojoj vojsci naginjes i u cijem borbenom stroju stojis, jer d zapravo ne 
mozes bid neutralan, ne mozes stajari po strani ili izmedu dvije vojske. 
Zasignrno ces bid na necijoj strani. Tabor pokornih u strastima je vidio 
prevaru i obmanu, pa su ih se klonuli. Obradli su se razumu za savjet, pa 
su savjet i prihvadli. Srca su uposlili razmisljanjem o cilju i svrsi njihovog 
st\'aranja. Svoja su djela zaposlili cinjenjem dobrih djela koja su im 
naredena. Svoje su vrijeme trosili na ono sto ce im korisdti na ahiretu. 
Btzi prolazak dunjaluckog zivota preduhitrili su pozurivanjem cinjenja 
dobra. Borave na dunjaluku, all im srca putuju ka ahiretu. NastaniM su se 
na ahiretu, prije su u njega zagazili. Zaokupljeni su Allahom Uzvisenim 
i pokornoscu onoliko koliko osjecaju potrebe za Njime. Za ahiret se 
pripremaju onolik okoljko ce u njemu boraviri. Na ovo im je Allah 
Uzviseni jos u dunjaluckom zivotu uzvrado blagodarjem iz Dzenneta 
i njegovim mirisima: u srca im je ulio smirenost, ijubav prema Njemu i 
ceznju za susretom s Njim, a oslobodio ih je onoga cime je napunio srca 
poklonika dunjaluku: od ljubavi prema dunjaluku, od briga za njegovim 



388/ Ibn Kajjim cl-Dievzijje 

nestankom i od tuge za njegovim prolaskom. Njima je bilo lahko ono 
sto je rasipnicima i ljubiteljima dunjaluckog sjaja bilo tesko i trnovito. 
Oni su uzivali u onome sto je neznalicama strano i nepoznato. Tjelima 
su bill na dunjaluku, a dusama kod dzennetskih kapija. 







GETRNAESTO 
POGLAVLJE 




RIZNICAZNANJA/Scjl 



RAZNOVRSNE PORUKE 




AK PRVI: 

NAPOMENE I SUGESTIJE 



- Kada je Adem, a.s., cvrsto prihvatio nacelo potpunog robovanja i 
predanosti Allahu Uzvisenom, vise ga nije kaljao grijeh! 

- «0 sine Ademov, ako Me (na Sudnjem danu) sretnes s grijesima 
poput velicine Zemlje, a pri torn Mi nisi pripisao sudruga, ja cu ti 
uzvratiti s isto toliko oprosta!» =S3 

Kada Allah Uzviseni vidi da Njegov rob ne cini grijeh zbog prkosa, 
niti radi omalovazavanja Njegove mudrosti u onome sto stvara i daje, 
On, Svemilosni, poduci roba kako da se pokaje; "I Adem primi neke 
rijeci od Gospodara svoga, pa mu On oprQstU" 5iM 

aJ Hadisi-kudsij koji je zabiljezio Et-Tirmizi, 3.540, i Ebu Nuajm u djelu FJ-Hif'/a, 2/231, u 
predanju od Enesa b. Malika, t.a. Sejh All El-Kari u djelu El-Erbam El-ktidsijja, hadis br. 31, za 
ovo predanje kaze da je hasen - dobro. 
m El-Bekara, 37. 



3^2/ Tbn Kajjim el-Dzevzijje 

ROB I NJEGOW CfiUESI 

Rob se svojim grijesenjem ne zeli suprotstaviti i opirati Gospo- 
daru Svemocnome, niti mu jc cilj pokazati se odvaznim spram Njego- 
vih zabrana, medutim prevlada ga njegova priroda i narav, sejtansko 
uljepsavanje grijeha ili uljepsavanje duse, prevlast strasri, pouzdavanje u 
Boziju milost i nada u Njegov oprost. Sve je ovo od roba. 

A sto se dee uqecaja sudbine, kadera, na postupke roba, u njegovora 
grijesenju ogleda se sprovedba Allahovog htijenja i pokazuje se velicina 
Njegovog gospodarstva i bijeda covjekovog robovanja. U tome se 
vidi ovisnost roba o Allah u Uzvisenom i potvrduju se tragovi i utjecaj 
znacenja Njegovih lijepih imena, poput: milosti, blagosti i prastanja, 
za onog roba koji se pokaje za ucinjene grijehe, ili osvete, teskog 
kaznjavanja i pravednosti prema onom robu koji ustraje u grijehu. 

On, Uzviseni, zeli pokazati Svom robu da je samo On savrsen, dok 
je rob nepotpun i ovisan o Njemu. On ieli da rob posvjedoci savrsenost 
Njegove moci i snage, potpunost Njegovog oprosta i milosti, potpunost 
Njegovog dobtocinstva i blagosti prema robu, kao i potpunost Njegove 
zastite i prikrivanja mahana i sramota roba. Uzviseni hoce da rob shvati 
da je Njegova milost koju mu ukazuje, ustvari, dobrocinstvo kojim ga 
dariva, a ne uzvracanje dobrim na dobro, i ako mu Allah Uzviseni ne 
ukaze Svoju milost i dobro tu, on ce, bez sumnje, propasti. 

Slavljen neka je Allah, koiiko samo ima mudrosti u odredivanju 
grijeha?! Koiiko u tome, pored pokajanja roba od pocinjenog grijeha, 
ima koristi i milosti za njega?! 

Pokajanje nakon ucinjenog grijeha slicno je pijenju lijeka nakon 
pojave boles ti. A koiiko ima boles ti koje na kraju covjeku zapravo 
donesu zdravlje?! 

«Nekeida posrtaj domse uspjeh, 
a i hoksti %naju fijelo i^lijecitih 




RIZNICAZNANJA / 3g3 

- Da nije odreden grijeh, covjeka bi unistiio samodivljenje! 

- Grijeh koji covjeka ucini poniznim, Allahu je drazi od pokornosti 
koja na kraju odvede u grijeh! 

- Svijeca AJlahove pomoci zasvijetlit ce u svijecnjaku poniznosd. 

- Covjek doista ne oplemenjuje svoju dusu onoliko koliko je moze 
ponizid, ne uzdize je onoliko koliko je moze bacid u nizine, ne daje joj 
odmora koliko je moze umoriti, upravo kao sto pjesnik kaze: 

«Zamorit cu svoju dusu ill cu se odmoriti, 

Poni^etije duse biva kad se ana msti!» 
Covjek ne zasicuje svoju dusu onoliko koliko je moze izgladnjed, 
ne osigurava je onoliko koliko je moze zastrasid, ne dovodi je u blizinu 
Gospodara Svevisnjega koliko je od Njega moze udaljiti i ne ozivljava 
je koliko je moze umrtviti! U pjesmi stoji: 

«Nakon smrti dusepocinju da %ive, 

Ko %eB -^ivjeti mka onda umrel» 

- Pice je strasti slatko, all se njime lahko davi! 

- Kad vtabac vidi zrno na zubima zamke, lahko se odrice slash jela! 

- O zapleteni u mrezu strasd, brzo se odlucujes na nove korake, eto 
poderao si mrezu! 

- Odredbe sudbine ispunit ce se neminovno, zato pribjegni primirju! 

- Allahu pnpada vlast nebesa i Zemlje. Od tebe u zajam trazi samo 
jedno zrno, a d si Mu ga uskrado. On je stvorio sedam mora, od tebe 
trazi samo jednu suzu, no tvoje su oci ostale suhe! 

- Bezobzirno i slobodno gledanje u srce urezuje sliku videnoga. 
Srce je, ustvari, kao Kaba, a Onaj Korae se treba robovati ne dopusta 
da oko Kabe budu poredani kipovi i kumiri. 

- Dunjalucki uzici poput su crnila koje je prevladalo u tijelu, 
a dzennetske hurije cude se covjeku kako je prihvado losiji izbor. 



394/ lbn Kajjim el-Dzevzijje 

Medutim, vihor strasti kad puhne u oci razuma, nabaca pijeska, 1 slika 

Pravog puta izgubi se. 

- Slavljen neka je Allah Uzviseni! Dzennet se kao djevojka okitio 
za prosce, pa se oni nadmecu u visini mehra. Gospodar se Mocm 
preko Svojih lijepih imena i savrsenih atributa predstavio onima koji 
su Ga zavoljeli, pa oni zurno rade za dan susreta, medutim, ti si zauzet 
dunjaluckom lesinom! 

- Spoznaja je sag na koji staje samo Allaha bliski rob, a ljubav je 
pjesma koju pjeva samo zaljubljeni zeljan drustva voljenoga! 

- Ljubav je izvor u pustinji do kojeg nema puta, zbog toga malo ko 

s izvora pije! 

- Zaljubljenik se povlaci u osamu da bi se predao voljenome; o njemu 
mislio i njega spominjao, bas kao sto dijete zuri majci ili riba vodil 

«Udajpm se oisatora u osamu - sam, 
Da tebi, u samoci, srcupricam - %riaj!» 

- Poboznjak nece pronaci odmora osim u hladu drveta Tuba, a 
zaljubljenik se nece smiriti osim u danu povisice (el-me^id). 

- Predaj se Allahu Uzvisenom u zivotu, On ce uz tebe bid poslije 

smrtt! 

- Covjece, zar prodajes svoj zivot za grijeh i okretanje od Allaha 
Uzvisenog?! Doista sebi nanosis vecu stetu nego sto ri je nanose 
neprijatelji! 

«Ne mogts dutmam neukom 

stete namjet't 

kohko mo^e on sam sebi.» 

- Visoka ambicija jeste pripremati se za susret s Voljenim i potaditi 
mnoge stvari prije samog susreta. Ko tako postupi, onda se moze 
radovati kad ugleda kraj svoga puta: "... a pripremite sta i za duse 



riznicaznanja/395 

svoje. I bojte se Allaha i znajte da cete pred Njega stati. A ti obraduj 
prave vjernike!" 383 

- Tako mi Allaha Svemocnoga, neprijatelj te nece napastd dok te 
ne napusti Zastitnik, I nemoj misliti da te sejtan savladao! Ne, nego se 
Zastitnik od tebe okrenuo! 



SAVJET DUSI 

- Cuvaj se zla svoje duse (nefsa), jet te nijedna nedaca nije snasla, a da 
je nije izazvala tvoja dusa. Nikada s dusom nemoj sklapati mir! Tako mi 
Allaha, onaj ko ne ponizi svoju dusu nije joj pokazao nikakve pocasti, niri 
ju je uzdigao onaj ko je nije ptizemljio, niti ju je odgojio onaj ko je nije 
salomio, niti ju je odmorio onaj ko je nije umorio, niti ju je osigurao onaj 
ko je nije zastrasio, niti ju je obradovao onaj ko je nije rastuzio! 

- Slavljen neka je Allah Uzviseni! Tvoja vanjstina okicena je odjecom 
bogobojaznosd, ali tvoja je nuttina poput zeniljanog vrca u kojem se 
nalazi vino strasd. Kako god ugladis i namjestis vanjstinu, ispod odjece 
zaudata smrad vina; od tebe se udalje isdnoljubivi, a okruze te gresnici 
i pokvarenjaci! 

- Dok se predajes ibadetu u kutu dzamije, prilazi ti lopov strasd 
i primjecuje da ga ne odgonis. On ce biti uz tebe pokusavajuci da te 
odvrati od dobra sve dok te i ne izvede iz dzamije! 

- Budi iskren u onome sto trazis i za cim zudis, jet pomoc uskoro 

stize! 

- Neki se covjek obratio Ma'rufu 586 , rekavsi: «Poduci me iskazivanju 
ljubavib Ovaj mu tece: «Ljubav se ne postize poducavanjem! 

;Bi El-Bekara, 223. 

585 Ma'ruf El-Kerhi, umro 200. god. po H. Pogledaj njegovii bogratiju u djelu Hiljefiil-erlija, 

8/360, i u djelu Ttirihn Bi^ad, 13/199. 






3q6 / Ibn fCajjiro el- Dzevzijje 

Toje cefyija da se sretttess Omm Koga sh'anw mlis, 
Od ' smrtije onagoria kad Ijubav ne i^odil» 

- Nije cudno da vjernici Njega Uzvisenog vole: ^..i koji Njega vole!", 
ali je cudno i divota prava da On, Uzviseni, vol! njih: "...koje On voli! ' 

- Nije cudno da siromah prosjak voli dobrocinitelja koji mu 
udjeljuje, ali je cudno da dobrocinitelj voli tog siromaha! 



ODLOMAK D1WGT: 

KORISTI I MUDROSTI 

- Kada su srcem dalekovidi vidjeli kako je dunjaluk ovladao svojim 
stanovnidma, kako nada izdaje one koji su se na nju oslanjali, kako je sejtan 
vlast preuzeo i duse ustrojio, kako dusa koja na zlo nagovara pobjeduje; 
oni su se okrenuli i sklonili u tvrdavu predanosti Bogu i preklinjanja za 
spas i milost kao sto se prestraseni rob sklanja u harem svog vlasnika. 

- Dunjalucke strasd i izazovi jesu poput opustanja u mastarenju. 
Pogled neznalice zadrzava se na vanjsdni i izgledu stvari, dok razuman 
rob vidi i sta se skriva iza zastora! 

- Bile su im predocene strasd, pa kada su pruzili ruke da ih kusaju, oci 
tazuma zapazile su zamku, pa su na krilima opreza poletjeli u drugu stranu 
i popravili cilj svog putovanja: "Kamo srece da narod moj zna!" 3 

- Neki su razmotrili stvarnost zivota, pa su razumjeli njegov cilj. 
Pripremili su se za odlazak prije konacnog odlaska i odlucno su krenuli 
stazom pravom. Neki ljudi obuzed su nistarijama, dok ovi prevaljuju 
pusdnje do svoga cilja, a njihovi vrapci strasd uhvaceni u mrezu samo 
iscekuju dan klanja! 

557 Alitor govori o ajetu: "Allah ce sigiimo umjesto njili dovesti ljude koje On voli i koji 
Njega vole. ..!" (El-Ma'ida, 54.) 
3 «* Ja-Sin, 26. 



riznicaznanja/397 

- Dvije se Jisice uhvatile u lovcevu zamku, pa jedna pita drugu: «Gdje 
eemo se sresti poslije ovog?!» A ova joj odgovara: «Za dva dana u kozari!» 

-Takomi Allaha,dani suzanjihbili samo san, akada su seprobudili, 
docekao ih je uspjeh! 

- Ono sto je proteklo od zivota, postalo je samo san, a ono sto se 
iscekuje jeste, ustvari, nada. A izmedu toga dvoga covjek trosi ill gubi 
svoje vrijcme! 

- Kako da uspije onaj covjek prema kojem njegova supruga 
nema milosti, djeca ga ne postuju, od komsije nije siguran, prijatelj ga 
ne savjetujc, partner u poslu cini rau ncpravdu, neprijatelj ga stalno 
proganja, dusa ga poziva na grijeh, dunjaiuk ga izaziva svojim ukrasima, 
strast ga unistava, pozuda ga savladava, srdzba ga pobjeduje, sejtan mu 
zabludu uljepsava, a slabost ga je gotovo ophrvala?! Ako mu Allah 
Uzviseni ukaze Svoju milost i privuce ga Sebi, onda ce savladati sve 
spomenuto. Medurim, ako ga prepusti samome sebi i napusd ga, onda 
ce se sve spomenuto udruziti protiv njega i na kraju ga unistiti! 



UNI KOJJ ODBACUJl SUD KUR'ANA I SUNNETA 

Kada su ljudi odbacili sud Kur'ana i sunneta i prestali se obracati 
ovom sudu, povjerovali su da Kur'an i sunnet nisu dovoljni ili kompetentni 
da ukazu na pravdu, pa su se okrenuli Ijudskim misljenjima, logici, 
racionalnim prosudama i stavovima ucenjaka. Takvo ponasanjc iskvarilt > 
im je zdrave naravi, unijelo tamu u srca, zamunlo stavove i razmisljanje i 
donijclo prazninu u razum. To ih je zaslijepilo i potcinilo u tolikoj mjeri da 
su na rim kvazivrijednostima odgajana nova pokoljenja, a odrasli zapadali 
u duboku starost, i to za njih nije predstavljalo nista lose. Zanm je dosla 
druga vlast, podignuta druga drzava u kojoj su novotarije zamijenile sunnet, 



3g8/ I b 11 Kajjim el-Dievzijje 

ego zamijenio razum, strast zamijenila razboritost, zabluda zamijenila 
uputu, grijeh zamijenio dobro, neznanje zamijenilo znanje, pretvaranje 
zamijenilo iskrenost, laz zamijenila istinu, nepravda zamijenila pravdu, 
ulagivanje zamijenilo savjetovanje, te su trijumf i pobjeda pripali ovim 
pseudovrijednostima. U nosioce se zablude sada s postovanjem upire 
prstom, a nekada se upiralo u pronositelje dobrote i cestitosti. 

Kadavidis danekadrzava, u kojoj se ovakve stvaripromicu,napreduje, 
kada se njene zastave na koplja uzdignu, kada se njena vojska sakupi i 
pokrene, tada je, tako mi Allaha Uzvisenog, bolje bio pod zemljom nego 
njome hoditi, vrleti planina bolje su od prostranih ravnica, i boraviti u 
drustvu zvijeri tada je sigurnije od boravka u drustvu ljudi. 

- Zemlja se najezila, a nebo smracilo, i pojavio se nered na kopnu i 
moru zboggrijeha tazvratnika. Nestalo je blagoslova, dobro se smanjilo, 
zivotinje su onemocale, a zivot je zbog nedjela nasilnika postao turoban. 
I svjedost dana i tmine noci placu zbog nedjela i zapanjujucih cini ljudi. 
Meleki pisari i pratioci zale se svom Gospodaru zbog prevladavanja 
razvrata, nemorala i zlodjela. 

Tako mi Allaha Uzvisenog, to je opomena pred dolazak teske 
kazne koja samo sto nije izbila. To je proglas noci sto nesrecu nosi 
koja je svoje tmine vec razasola! Zato uz iskreno pokajanje skreni sa 
puta hrdavoga, dok jos nije kasno. Pozuri s pokajanjem da ne budes od 
onih pred kojima su vrata pokajanja zatvorena, kojem je grijeh jedina 
sudbina, a Uzviseni porucuje: "A nmogobosci ce sigarno saznari u 
kakvii ce mukii zapasti!" 583 

- Kupi svoju dusu danas; pijaca je jos tu, cijena je poznata, a i novca 
imas. Roba je jeftina, ali doci ce dan kada nece bid pijace ni robe, niti ce 
se u torn danu ista, bilo veliko ili malo, moci kupid i nabaviti. "To ce biti 



bs-Sunra, 227. 



RIZNICAZNANJA / 899 

dan u kojem ce vam biti jasno da ste saiiii sebe obniamdi! " : "Dan 
kad nevjemikbude prste svoje grizao!" 3 " 

"Ako odes be^prtljaga; prave vjere i imana, 
Na mabhru ugledat ces one koji prtljag nose. 
Za^alit ces %asto i ti nisi spreman kao om 
Zasto nisi ulagao i stedio kao mnogil" 

- Djela bez iskrenosti i povodenja za Poslanikom, s.a.v.s., jesu 
beskorisna kao sto se putnik nece okoristiti od svoje obuce u koju trpa 
pijesak, nego ce mu obuca samo postati teza! 

- Ako svoje srce opteretis dunjaluckim brigama, a zapostavis 
njegove virdove - duhovnu hranu, sto za njega predstavlja zivot i snagu, 
onda si poput putnika koji pretovari svoju jahalicu, a zaboravi na njenu 
hranu. Doista ce mu ona brzo stad! 

<&e% cilja mkoggodine trosi 
m vidi nadu, ni uspjeh neki 
Da li vodic br%i %)ia kuda hodi, 
jer ne ide br%p karavan svaki. 
Uspori malo, gledaj kuda krocis, 
stopama svojim po mrtvima ga^is!» 

- Kome se ukaze slast ugodnog zivota lakse podnosi gorcinu 
strpljivosti! 

- Cilj je prva stvar kod procjenjivanja, ali se posljednji pojavljuje. 
Cilj je prva stvar i u covjekovom razmisljanju, ali zadnja faza u 
ostvarivanju. 

- Covjek se navikao i kroz svakidasnju praksu naucio da kaze za 
nesto da je neostvarivo, ali ako bi njegova ambicija malo porasla, s 



'"" Et-Tegabun, 9. 

5,1 El-Furkan, 27, 



400 / Ibn Kajjim el- Dzevzijje 

visokih i do tada nedokucivih ciljeva pocela bi prodirati svjetlost cvrste 
odluke za ostvarenjem cilja. 

- Ljudi se razlikuju po svojim ambicijama i zeljama, a ne po likovima 
i izglcdima. 

- Slaba ambicija spusta smedjara i u jarak s ljudskim necistima! 

- Izmedu tebe i onih koji su uspjeli nalazi se brdo strasti. Oni su 
odsjeli ispred brda, a ti iza njega. Napusti svoj polozaj i stignut ces 
karavan uspjelih. 

- Dunjaluk je sedlo za trkacu zivotinju. Od mnostva natjecatelja 
podigla se prasina i jos se ne vidi pobjednik, mada ima ljudi koji jasu na 
konjima, a neld na magarcima, dok su neki ostali i bez svojih jahalica, pa 
idu pjeske. 

«Kad prasina na ^emlju se s/egne, 
^amijetit cesjesi It konja Hi magarca ja/jof" 

- U naravi covjeka zivi osobina pohlepnosti, all suzdrzljivost vodi 
ka boljem skoncanju, 

- Lopov pohlepe hodi samo kroz tamu strasti! 

- Zrno ljudskih zelja stavljeno je pod zamku unistenja, pa razmisli 
o takvoj smrti, zar nije lakse braniti se strpljivoscu?! 

- Snaga zelje za ostvarenjem nade podstjece covjeka na ulaganje 
napora u ostvarenje cilja i poziva na opteznost kako nada ne bi bila 
upropasrena! 

- Skrtac je siromah koji nece imati nagradu za svoje siromastvo! 

- Treba se strpiti na zedi za nanosenjem stete i ne piti sa strehc 
prigovaranja! 

- Cestita zena bit ce i gladna, ali nece prodavati svoje tijelo. 

- Kad trazis, trazi od svoga Gospodara, jer ako rob trazi od nekog 
drugog, pored svog vlasnika, to je ponizenje i necastan cin! 






RIZNICAZNANJA /401 

- Mladice samoce daju plodove dobrog drustva. 

- Udalji se od onoga sto nece vjecno potrajati, a potrazi drustvo u 
onome sto se od tebe nece nikada odvojiti! 

- Osamljivanje neznalice jeste propast, a kad se ucenjak osami, pa 
on ima svoju spremu i moze se branitiP' J2 

- Ako se u casnoj kuci (srcu) spoje razum i cvrsto uvjerenje, a potom 
ih poprati zdravo razmisljanje, pa se mcdusobno dozivaju i savjetuju, 
onda: 

«Shdat cesgovor, dosadno ti nece biti, 
Sto skladom svojim dragost i^a^iva. 
Kada se dusa sjeti Njega, nestatie bo/a, 
s timorna srca bfiga odmab spadneh 

- Ako iz usta tvog neprijatelja izade nepromisljena rijec, nemoj 
oa nju istom rijecju uzvracati da se ne bi razmnozila, jer potomstvo 
rasprave i svade jeste pogrdno potomstvo! 

-Tvoja strastvena odbrana i privrzenost dusi odraz je tvog neznanja 
o njoj, jer da svoju dusu istinski poznajes, udruzio bi se sa svojim 
protivnikom protiv duse svoje! 

- Kada se vatra osvete raspali iz vatre srdzbe, prvo izgori onaj koji 
na taj nacin vatru raspiruje! 

- Privezi svoju srdzbu u okove mudrosti i blagosti, jer je srdzba kao 
lav, ako se otrgne, sve unisti! 

- Kome sreea bude predodredena, on ce na dobro upucivati makar 
to od njega i ne trazili! 

- Kada Allah Uzviseni hoce uputiti nekog roba, On u njegovo srce 
ubaci sjeme uspjeha i podrske, zadm ga zalije vodom zelje i straha, 
potom ga kroz vise faza promatra i prati, a onda pored njega do uroda 

m Autor je upotrijebio rijeci iz hadisa u kojem stoji da kada su pitali AUnhovog Poslanika, 
s.n.v.s., o izgubljenoj kamili, da li je covjek moze posvojiti ako je nade, on je odgovorio: "Oris 
ima svoje napajanje (ima rezerve vodc u ieiucu) i mole se braniti (od zvijcri)!" 



402/ Ibn Kajjim el-Dzevnjje 

postavi cuvara - znanje, kad domalo iza toga vidis biljku kako se na 

stabljici svojoj izdigla visoko. 

- Kada se zvijezda ambicije pojavi u tminama noci nemarnosti, a 
zatim se pojavi i mjesec odlucnosti, tada zemlja srca zablista svjedora 
Gospodara svoga. 

- Kada se noe razastre, san ili budnost ovlada ljudima; opreznost 
i zelja za ostvarenjem cilja vlada na samom celu logora budnosti, dok 
sporost i lijenost vladaju u ced nemarnosd. Pa kada odlucnost krene u 
napad i navali s boka na neprijatelja, tada vojske tracenja vremena budu 
porazene, i dan ne osvane a da ratni plijen vec ne bude podijeljen medu 

ratnicima. 

- Putovanje nocu podnosi samo onaj koji je spreraan i glad podnositi; 
na celu da budu najbolje kamile, a na zacelju one sto potrepstine nose. 

- Nemoj da d dosadi stajad pred vratima, makar bio i odbijen, 
Nemoj prestajad da se izvinjavas, makar bio i odbacen. Kada vrata 
budu otvorena drugima, pored tebe, i ti udi poput lasca koji se medu 
svijetom promice, udi poput parazita i pruzi ruku govoreci: "I udijeli 
nam milostinju! " 393 

- O d sto vrata opskrbe otvaras bez kljuca bogobojaznosti, kako 
samo cinis puno grijeha, a zalis se na oskudnu opskrbu?! 

- Kada bi rob udovoljio uvjedma bogobojaznosti, nijedna rau 
dunjalucka zelja ne bi bila uskracena! 

- Grijesi suzavaju i zarvaraju vrata opskrbe, i covjeku doista biva 
uskracena neka opskrba zbog grijeha koji je pocinio! 3 * 

«Nisam yam dosao uposjet, 

mgo we put ovuda natiese. 

Od vrata vasih, nisam se okren'o 

osim ^bog grijeha, %/;flg njih i p osrnub!» 

w, Jusuf, 88. 

S,J U istom znacenju navodi se i merfu-predanje, s rim da je orijenjeno kao slabo. 



RIZNICA ZNANJA / 408 

- Duse su smjestene u likove kao sto su ptice smjestene u tvrdave, 
aT onaj ko je namijenjen da se gnijezdi, nije kao onaj koji je namijenjen 
da se u dobru natjece! 

- Ko od posluge zeli znati svoj polozaj kod vladara neka pogleda u 
poslove koje mu vladar povjerava i zbog kojih ga dtzi! 

- Budi sin ahireta, a ne sin dunjaluka, jer dijete svoje porijekJo 
vezuje za majku. 

- Dunjaluk nije vrijedan ni jednog tvog koraka, pa kako onda mazes 
ici iza njega?! 

- Dunjaluk je poput lesine, a i lav se susteze da jede tako nesto! 

- Dunjaluk je prolaz, a ahiret je stvarna domovina i boraviste, pa 
kako onda svoje potrebe da trazis negdje drugdje osim u domovini?! 



SDSRET1 1 DRUZENJA S BRAGOM 

Susreti i druzenja s bracom mogu se podijelin na dvije vrste: 

prV3: susred tadi zabavljanja i trosenja vremena, i ovo druzenje vise 

sted nego sto korisd. A najmanja steta koja se pojavljuje jeste da takva 

druzenja umrtvljuju srce i beskorisno odnose vrijeme; 

driiga: druzenje radi potpomaganja u vjeri i pokornosd, radi 

savjetovanja i preporucivanja istine i strpljivosti. Ovakva su druzenja 

pravi ulog i zarada, ali i ona imaju txi mahane: 

- Da ljudi jedni drugima uljepsaju postupke i stanja; 

- prelazenje granice u govoru i druzenju; 

- da takva druzenja postanu obicaj 1 pterastu u strast, pri cemu se 
gubi i nestaje cilj radi kojeg se sastaje. 

jednom rijecju kazano, druzenja ili susreti jesu kalemi za dusu 
koja nagovara na lose, ili kalemi za cisto srce i dusu smirenu. 5fe A plod 

'' h vrstama kalema, saltan je govorio ranije. 



4.04 ^ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

kalemljenja bit ce poput kalema: ako je kalem dobar, i plodovi ce biti 
dobri. Dobte duse uzimaju svoje kaleme od meleka, 2 lose duse uzimaju 
svoje kaleme od sejtana. A Allah Uzviseni, iz mudtosti Svoje, ucinio je 
dobro za dobre, a lose za lose. 



OEOMAK Tit EC I: 

RAZNOLIKI SAVJETI 



- Kloni se onoga koji odbacuje Kur'an 1 sunnet Allahovog Posla- 
nika, s.a.v.s., kako ti ne bi naudila njegova propast. 

- Cuvaj se dvojice neprijatelja, zbog kojih je sttadala vecina svijeta: 
onoga koji Lijepim rijecima i svojim sumnjama odvraca od Pravoga puta 
i onoga koji je zaveden svojim polozajem ili dunjalukom. 

- U kome je stvorena snaga i spremnost za nesto, on uziva kada 
svoju snagu koristi u onome za sto je sprcman uciniri. Uzitak onoga 
kome je data snaga i spremnost za spolni odnos jeste u trosenju svoje 
snage u torn cinu. Kome je data snaga i spremnost za ljutnju i srdzbu, 
on uziva u koristenju svoje snage i spremnosti u srdzbi i ljutnji. Kome je 
data snaga i spremnost za jelo i pice, on uziva u koristenju svoje snage i 
spremnosti u jelu i picu. Kome je data snaga i spremnost za trazenjem 
znanja, on uziva u trosenju svoje snage i spremnosd u trazenju znanja. 

Kome je data snaga i spremnost za ispoljavanje ljubavi prema 
Allahu Uzvisenom, za okretanjem Njemu i vezivanjem srca za Njega, 
on uziva u koristenju svoje snage u tome. A svi drugi uzici, koji nastaju 
koristenjem snage i spremnosti, pored ovog uzitka, bezvrijedni su i 
kratkotrajni. A najbolje skoncanje nakon tih malih uzitaka jeste da rob 
makar zbog njih ne bude natovaren grijesima, ako vec dme nista ne 
zaraduje. 



RIZNICAZNANJA/405 



QBLOMAK EETVRTI: 

IMANSKEPORUKE 



- Nemoj zaboraviti na Onoga Koji je tvom zivotu kraj odredio, a 
tvojim danima i uzdasima rok i broj. Od svih drugih mozes bid neo- 
visan, ali o Njemu ti ovists i On ti neminovno treba. 

- Ko izbor dunjaluckih dobara i njihovu povisicu, ili trazenje 
vlasti i ugleda, ili oslobadanjc od neprijatelja ili rjesavanje pomanjkanja 
dunjaluka, ptepusti Allahu Uzvisenom, oslanjajuci se na Njega i 
pouzdavajuci se u Njegovu odredbu j lijep izbor, predajuei Mu se u 
potpunosd i zadovoljavajuci se onim sto On presudi, bit ce osloboden 
od svih dunjaluckih briga, tuge, boli i jada. Medutim, onaj ko ne postupi 
ovako, nego se zadovolji da sam sebi odredi i izabere najbolje, zapast ce 
u brige, tugu, teret i jad. 

U takvom stanju zivot ce izblijedjeti, srce radost izgubki, trud 
neplodan biti, nada isceznud, a smiraj i odmor nestati. Allah Uzviseni 
olaksao je Svojim stvorenjima put do Njega, ali se Svojim odredbama, 
kaderom, zaklonio od njih. Pa onome ko se preda Allahu Uzvisenom, 
prihvati Njego\oi odredbu i zadovolji se njome, Allah otkloni taj zastor 
izmedu Sebe i roba, i tad srce roba pohrli Njemu i uz Njega se smiri! 

- Mittevekkil, onaj koji se oslanja na Allaha Uzvisenog, ne trazi nista 
drugo osim od Allaha, ne pogovata Allahu zbog onoga sto On odredi, 
i uz Allaha, on nista ne ostavlja i ne stedi za sutra. 

- Ko se sobom zabavi zaboravi na sve drugo. A ko se zabavi svojim 
Gospodarom, On ucini da se ne zabavi samim sobom! 

- Iskrenost ili ihlas ne poznaje melek pa da je zapise, niti neprijatelj, 
pa da je unisti, niti se njen vlasnik s njome divi, pa je tako upropasti. 

- Zadovoljstv r o je smirenost srca u sprovodcnju odredaba kadera. 






4.06/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

- Ljudi na dunjaluku pate onoliko koliko su vezani za dunjaluk. 

- Srce ima sest stanista po kojima kola, i ne postoji sedmo zasigurno. 
Tri stanista plemenita su i casna, a tri su niska i bezvrijedna. 

Bezvrijedna stanista jesu: dunjaluk koji se srcu uljepsava, zatim 
dusa koja mu dosaptava i neprijatelj koji ga obmanjuje. Ovo su stanista 
niskih i prljavih dusa. One tu borave i ne odlaze dalje. 

A plemenita i casna stanista srea jesu: dobra djek, koja vidi, razum, 
koji ga vodi i Bog, Koga obozava. Dobra srca borave izmedu ova tri 

stanista. 

- Slijedenje strasti i nada u dug zivot povod su svake propasd, jer 
slijedenje strasti zasjenjuje spoznaju i slijedenje istine, dok nada u dug 
zivot baca ahiret u zaborav kao i pripremanje za njega. 

- Covjek nece osjetiti ni miris iskrenosti sve dok obmanjuje sebe ili 
dok obmanjuje drugel 

- Kada Allah Uzviseni zeli dobro svome robu, On mu ukaze na 
njegove gnjehe, a ucini da se ne osvrce na grijehe drugih. On ucini da 
rob ne mari za bogatstvom onoga sto posjeduju ljudi, nego da dijeli 
ono sto posjeduje i da trpi uvrede od drugih. A kada On zeli lose robu, 
sve mu ovo izopaci. 

- Visoka ambicija roba stalno kruzi oko tri stvari: 

oko spoznaje neke nove osobine Uzvisenog, kako bi se dodatno 
povecala ljubav roba prema njegovom Gospodaru; 

oko primjecivanja Njegovih blagodati, kako bi rob dodatno 
zahvaljivao Uzvisenom 1 vise Mu se pokoravao; 

oko prisjecanja grijeha koje je rob pocinio, kako bi se rob opet 
pokajao i dodatno pokazao strahopostovanje prema svom Stvoritelju. 

Ali, ako se ambicija roba priveze za nesto drugo pored ovoga troga, 
onda doista samo kruzi po dolinama opasnosd i sejtanskog nagovaranja. 



RIZNICAZNANJA/407 

- Ko se zaljubi u dunjaluk on pogleda u svoj polozaj kod tog roba pa 
gaponizi, potcini i porobi, a kad se rob okrene od dunjaluka, on pogleda 
u velicinu polozaja tog roba, pa mu se pokori i stavi na uslugu. 

- Putnik ce stici do svoga odredista ako se drzi pravoga puta i nocu 
prevaljuje razdaljine, no ako skrene s puta i djelu noc provodi u snu, 
kada ce onda stici do svoga cilja?! 



BDLOMAK PETI: 

SAVJETT I POUKE 

- Ko u drustvu ljudi ne nalazi srnirenost i zadovoljstvo, a nalazi ih 
u osamljivanju iskren je, ali slab. Ko pronade srnirenost i zadovoljstvo 
u drustvu ljudi, a ne pronalazi ih u osamljivanju, bolestan je ili manjkav. 
Ko ne pronade srnirenost i zadovoljswo ni medu ljudima ni u osam- 
ljivanju taj je onda mrtav i odbacen, dok onaj koji pronalazi srnirenost 
i zadovoljstvo u drustvu ljudi i u osamljivanju jeste iskren i on dariva 
svoju ljubav, a ujedno je i jak u cijelom svom stanju. 

Ko osjeti slast i povecanje imana u osamljivanju, to je jedini njegov 
nacin za posdzanje tog osjecaja. Ko osjeti povecanje imana u druzenju 
s ljudima, u njihovom upucivanju i savjetovanju samo ce na taj nacin i 
pronalaziti taj osjecaj, dok onaj koji osjeca slast i porast imana prilikom 
izvtsavanja Ailahovih naredbi, ma gdje da bio, on ce pronalaziti taj 
osjecaj i u samoci, a i kada je u drustvu s ljudima. 

Najsrcanije stanje za roba jeste ono koje mu Njegov Gospodar 
odredi, zato prihvati ono sto Allah Uzviseni hoce od tebe, a nemoj 
traziti od Allaha Uzvisenog ono sto ti svojom dusom zeh"s. 

- Svjetiljke cistih srea po svojoj prirodl svijede i prije nego sto ih Ob Java 
oplemeni: "... cije idje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne! " = 

5 " En-Nur, 35, 



408 / Ibn Kajjim el-Dzeviijje 

- Kuss 597 je prihvatio islam iako nije ni vidio Poslanika, s.a.v.s., a 
Ubejj 5W * nije vjerovao, iako je s Poslanikom, s.a.v.s., klanjao u dzamiji! 

- U kaderu je davno zapisano da ce Musa bid poslanik, a Asija, 
zena faraona, muslimanka, Tabut s djecakom, bez majke, dosao je do 
njenog dvorca, do zene koja nije imala djecu. 

Tako ti Ailaha, koliko samo ovo kazivanje nosi poruka i pouka?! Koliko 
je faraon poklao djece trazed Musaa jos kao djecaka, ali jezik sudbine kao 
da je govorio: «Mi ga necemo podid i odgojiti osim u tvom krilu!» 

- Zul-Bidzadejni 590 bio je siroce, Odgajao ga je njegov amidza, pa 
ga je dusa zvala da prihvari islam. Ali kada htjede dod Poslaniku, s.a.v.s., 
sprijea ga boles t amidze, pa je ostao uz njega. A kada se ovaj oporavi, 
kod Zul-Bidzadejna nestade strpljivosti, pa mu rece: «Amidza moj, dugo 
sam cekao da prihvatis islam, ali ti nista ne poduzimas!» Na ove rijed, 
amidza uzvrati: <Ako prihvatis islam, ja cu ti oduzeti sve sto sam ti dao!» 

Medutim, ceznja Zul-Bidzadejna kao da rece; «Pogied u lice 
Muhammedovo drazi mi je od dunjaluka i svega sto je na njemu! « 

«Da je Medznun bio pitan: 

c Hoces ~Lejlu il' dunjaluk 

s ukrasima svim njegovim?!', 

Zasigumo rekao bz: 

Ta prasina s natwla 

koje Le//a sada nosi 

dra^a mije od ortoga 

sto mi %a nju vi nudite!'» 
I kada je Zul-Bidzadejn odlucio krenuti Allahovom Poslaniku, 
s.a.v.s., amidza mu je sve oduzeo, cak je s njega skinuo i odjecu, pa 

5,7 Zvao se Kuss b. Snida El-Ijadi. Ibn Kesir u djelu El-Bidaja ven-nibaja, spominje neka predtinjci 

u vezi s ovim covjekom, 2/230-237. 

m To je Abdullah b. Ubejj, predvodnik munahka. 

im Zvno se Abdullah b. Abdunuhm, u pred islam skom dobu zvali su ga Abduluzza. Pogledaj 

Usdd-&ba, 1/227. 






RIZN1CAZNANJA /409 

mu je njegova majka dala neko prugasto platno koje su zvali bid^a^, 
pa ga je on rasplovio; jedan dio je ogrnuo oko pasa i nogu, a drugi je 
korisdo kao gornji ogrtac. A kasnije, nakon prihvatanja islama, kada je 
glasnik dzihada pozvao u pohod, on se odazvao medu prvima zeleci 
bid u skupini odabranih. Kada je kao sehid preselio na ahiret, Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., spustio se u njegov kabur prosirujuci otvor lahda 601 , 
govoreci: "Boze, ja sam omrknuo, a bio sam njime zadovoljan, pa budi 
i Ti njime zadovoljan!" 6 " 2 Na ovo je Abdullah b. Mcsud rekao: «Kamo 
srece da sam ja bio na njegovom mjestu!» 

- O ti neodlucni! Na sahovskoj tabli pjesak, pijun, jeste najslabiji, ali 
kada se sruci na neprijatdja, postaje kraljica. 

- Neki su mudiraci vidjeli covjeka kako napaja mazgu, pa su kazalh 
«Da je ona brza, svi bi je jahali!» 

- Teske situacije ill preprekc samo su iskusenja u kojima sc 
raspoznaju iskreni od lazljivaca, pa kada tesku situaciju covjek dobro 
iskoristi, ona mu postane podrska do ostvarenja zeljenog cilja. 



ILOMAK §ESTI: 

OPORUKE I P0DSTICAJ1 



- Cuvaj segrijeha, jer grijeh je ponizavanj even cine Allahove naredbe: 
'Poldonite se. . . " HB i on znaci prekidanje blagodati: " . . .zivite!" f,M 

- O kakav je to trenutak zbog kojeg se Adem kajao hiljadu godina?! 603 



tai Zbog toga je i prozvan Zul-Bidzadejn - osoba s dva prugasta platna. 

i,n Bocno potkopavanje kabura kaku bi se mejjit u njega stavio. (op. prev.) 

W2 Predanje je zabiljezio Ibn Ishak u djdu Sintu Urn Hiiant, i Ebu Nuajm u djelu FJ-Hil'je, 

1/122. Sened prcdanja je munkati, isprekidan, kako navodi El-Hafiz u djelu FJ-ltaba, 2/330, 

dok Ez-Zehebi u djelu Teii^ridii esmais-sahaba za sened kaie da je ispravan, 1/168. 

™ Kako se navodi u ajem: "A kad rekosmo melekima: 'Poklonite se Adenvu!'. oni se 

poklonise, ali Iblis ne htjede, on se tizoholi i postude nevjernik]'" (EI-Bekara, 34.) 

" M Kako se navodi u ajetu: "I Mi rekosmo: '0 Ademe, zivitc, ti i zena tvoja, u Dzeimetu. . ." 

(El-Bekara, 35.) 

"'' Misli na grijeh zbog kojeg je Adem izveden iz Dzenneta. (op. prev.) 






4,10 / Ibn Kajjim el- Dicvzijje 

- Adem nije prescajao krvlju kajanja pisati poruke svoje tuge i 
zaljenja, sve dok nije dosla potvrda od Gospodara svjetova: "...pamu 
Onoprosti!"^ 

- Iblis se obradovao Ademovom spustanju na Zemlju, all je 
zaboravio da se ronilac u potrazi za biserima poslije spustanja na dno 
mora ponovo uzdize. 

- Koliko je proteklo vremena od onog casa kada je Allah Uzviseni 
objavio melekima: "Ja cuna ZenUjiiiamjesjixkapostayiti!" 607 i Njegovog 
obracanja Iblisu: "'Odlazi!', rece On, 'Onima koji se za tofaom budu 
poveli i tebi - kazna dzekennemska bit ce vam puna kazna? ! n " 

- Ono sto se desilo Ademu, on je radi toga i stvoren: "Kada vi ne bi 
grijesili, Allah bi doveo novi narod koji bi grijesio, da bi im On mogao 
prastati!" fl, ' , 

- Ademe, nernoj tugovati i patki zbog Mojih rijeci: "Izlazi iz 
njega!" sl °, jer Ja sam Dzennet stvorio za dobro tvojih potomaka! 

- O Ademe, dolazio si kod Mene kao sto kralj dolazi kralju, all 
danas dolazis k Men! kao sto rob dolazi svome gospodaru! 

- O Ademej nemoj tugovati zbog case posrtaja koju si ispio, jer ona 
je bila razlogom tvoga osvjescenja; izasla je iz tebe bolest samodivljenja, 
a obukao si plast poboznosti i robovanja: "Ne volite nesto, a ono moze 
biti dobro zavas!" 6U 

- O Ademe, tvoje mjesto u Dzennetu nisam nikome dtugom dao, 
nego sam te iz njega izmjestio da bi ga dodatno uljepsao i upotpunio, i da 
Mi radnici (vjernici) posalju svoju ustedevinu: "Bokovisenjihovipostelja 

li sayajn, i nm' fip CnspnHam sv ome iz straha i zelje klanjaju... ,,(l 

** El-Bekara, 37. 

< m El-Bekara, 30. 

™ El-Isrs, 63. 

fa> Muslim, 2.749, u predanju od Ebu Hurejre, r.a. 

" , " EI-E'raf, 18. 

w1 El-Bekara, 21 6. 

m Es-Sedida, 16. 





RIZNICAZNANJA/411 

- Kada je Adcm, a.s., ucinio grijeh nije mu korisdla pocast: 
"Poklonite se..." 613 , ni ugled: "I On Adema pouci.. J 1 ' 61 *, ni odlika: 
"...sto sam rukama Svojim stvorio!" 61 ', ni ponos: "...i u njega od 
ruha Svoga udahnem!" 616 , vec mu je koristila skrusenost i paniznost: 
"'Gospodaru nas\ rekose oni, 'saini smo sebi krivi!'" 617 

- Kada rob obuce stit cvrstog vjerovanja, tevhida, na tijelo koje 
zahvaljuje, neprijateljska sttijela ga i pogodi, ali ne pogubi, vec samo 
rani. Potom rob na svoju ranu stavi mehkrn poniznosd, pa rana zacijeli 
kao da je nije ni bilo, a ranjenik ustane kao da boll nije ni osjecao. 



0DL01UK SEI1MI: 

CINJENICE I FINESE 

- Ko se ne okorisd svojim vidom nece mu koristid ni sluh! 

- Izmedu roba i njegovog Gospodara postoji zavjesa, kao sto 
postoji zavjesa izmedu roba i ostalih ljudL Onaj ko razotkrije zastor 
izmedu sebe i svoga Gospodara, Gospodar ce razotkrid zastor koji je 
izmedu tog roba i drugih ljudi. 

- Rob ima Gospodara, Kome ce se vradti i kucu u koju ce se 
nastaniti, zato treba zadovoljid svoga Gospodara prije nego sto Mu se 
vrati i urediti svoju kucu prije nego sto se u nju nastani. 

- Gubljenje vremena gore je od smrd, jer gubljenjem vremena rob 
kida svoju vezu s AUahom i ahiretom, a smrcu on samo kida svoju vezu 
sa dunjalukom i onima koji na njemu jos ostaju. 

- DiTnjflliik- nH svngposr-in ka pa do casa u kojem ce bid unisten ne 
*» EWkkara, 34. 

f ' M El-Bekara, 31. 
^Sa'd.75. 
M " El-I iidzr, 29. 
m El-E'raf, 23. 



4,13/ Ibn Kajjim el- Dzevzijje 

vrijcdi ni koliko jedan sat brige, pa kako se onda o njemu brinuti cijeli 

zivot?! 

- Ono sto je danas drago sutra ce donijeti brigu, a ono sto je danas 
mrsko sutra ce donijeti radost! 

- Najbolja zarada na dunjaluku jeste uposlid svoju dusu cijelo 
vrijeme u onome sto ce joj najvise korisdti na ahiretu. 

- Kako se za onoga koji je prodao svoj Dzennet za jedan cas uzitka 
i strasti moze kazati da je razuman?! 

- Vjernik ce napusriri dunjaluk, a nece se zasidd dvjema svarima, a 
to su oplakivanjem svog stanja 1 pohvale svoga Gospodara! 

- Kada se bojis nekog stvorenja, bjezis od njega i ne osjecas se 
ugodno u njegovoj blizini, a kada se rob boji svoga Gospodara, on mu 
se priblizava i osjeca se ugodno u Njegovoj blizini. 

- Kada bi korisdlo znanje bez djela, Allah Uzviseni ne bi pokudio 
ucenjake ehlul-kitaba, a da koriste djela bez iskrenosti, Allah Uzviseni 
ne bi pokudio munafikc. 

- Kada ti nesto naumpadne, pokusaj to odbacid od sebe, jer ako ne 
uspijes, to ce postad razmisljanje. Zatim pokusaj odbacid to razmisljanje, 
jer ako u tome ne uspijes, ono ce postati ceznja. Potom se bori prodv te 
ceznje, jer ako u tome ne uspijes, ona ce postati nakana i cvrsta odluka. 
Nakon toga bori se protiv te nakane i odluke, jer ako to ne uspijes, one 
ce se pretvoriti u djelo. A ako i djelo ne mognes odacid od sebe, ono ce 
prerasti u obicaj, pa ce d biti veoma tesko osloboditi ga se. 

- Takvaluk ili bogobojaznost ima tri stepena: 

prvi steper): cuvanje srca i drugih otgana od harama i grijeha; 
drugi Steperi: cuvanje srca i drugih organa od pokudenih stvari i 
treCI Steperi: cuvanje srca I drugih otgana od nekorisnih djela i onoga 
sto te se ne dee. 



RIZNtCAZNANJA / 4,18 

Prvim stepenom rob sebi garantuje zivot, drugim garantuje zdravlje 
i snagu, a trecim radost, zadovoljstvo 1 srecu. 

- Koga je Allah Uzviseni stvorio za Dzennet, neprestano mu stizu 
Njegovi darovi kroz ono sto covjek prezire i ne voli, a koga je stvorio 
za Dzehennem, neprestano mu stizu Atlahove blagodati kroz strasti i 
zabranjeno. 

- Kada je Adem, a.s., trazio vjecnost u Dzennetu kroz plod 
zabranjenog drveta koji je kusao, protjeran je iz Dzenneta, a kada 
je Jusuf, a.s., trazio izbavljenje iz zatvora preko mladica kojem je 
protumacio san, ostao je u zacvoru jos nekoliko godina. 

01ILOMAK BSHI: 

SVJEDOCENJA PRI UDARCIMA SUDBINE 



Kada roba snade neka teska i njemu nevoljna odredba sudbine, 
duzan je u toj odredbi ispunid sest svjedocenja {sehadetd): 

prvj sehadet: da posvjedoci Ailahovu jednocu (sehadetnt-tevhid), da je 
Allah Uzviseni po Svojoj volji to odredio i dao da se dogodi. Sto On 
hoce, to ce bid, a sto On nece, to se ne tnoze ni desid!; 

drug! sehadet: da posvjedoci Ailahovu pravcdnost {sebadetul-adl), da se 
Njegova odredba sprovodi nad robom i da je ona pravedna; 

treci sehadet: da posvjedoci Ailahovu milost (sebadetur-rahmd), da 
prizna da je Njegova milost u onome sto je odredio Svom robu veca 
od Njegove srdzbe i kazne, te da je sama bit odredbe zapravo milost 
za roba; 

Cetvrti sehadet: da posvjedoci Ailahovu mudrost {sehadet/il-bikme), da 
je Njegova mudrost iziskivala takvu odredbu, tj. da On, Uzviseni, datu 
odredbu nije bez cilja ili iz zabave odredio; 



414/ 'bii Kajjim el-Dievzijje 

peti sehadet: da posvjedoci da Allahu Uzvisenom uvijek pripada 
svaka hvaJa i pohvala (fobadetul-bamd), da Njemu zbog odredbe koju je 
dodijelio Svom robu pripada potpuna zahvala u svakom pogledu; 

Sesti sehadet: da posvjedoci da samo Njemu Uzvisenom dolikuje da 
se Ijudi klanjaju i pokoravaju (sehadetul-itbudiffi), da mu se on pokorava u 
svakom smislu i da se nad njim sprovode Njegove odredbe, jer je Allah 
Uzviseni njegov Gospodar i Vlasnik. On nad njim s pravom sprovodi 
Svoje serijatske odredbe i odredbe kadera. 



OliOHAK DEVBTI: 

POSLJEUfCC GRIJEHA 

Medu posljedicama grijeha jesu: pomanjkanjc Allahove podrske u 
cinjenju dobra, bezvrijedno promisljanje, zamagljivanje istine, kvarenje 
srca, opadanje ugleda, gubljenje vremena, izbjegavanje gresnika od Iju- 
di, osjecaj otudenosd izmedu roba i njegovog Gospodara, neuslisavanje 
dove, krutost srca, uskracivanje blagoslova u opskrbi i zivotu, 
uskracivanje znanja, ponizenje, omalovazavanje gresnika od njegovog 
nepdjatelja, tjeskoba u grudima, zapadanje u lose drustvo koje utjece na 
iskvarivanje srca i gubljenje vremena, naviranje dugotrajnih briga i tuge, 
tegoban zivot i razotkrivanje stanja gresnika. 

Iz grijeha se rada nematnosr prema spominjanju i velicanju Allaha 
Uzvisenog, kao sto iz zemlje koja se natopi vodom rada bilje, ili kao sto 
se javlja pepeo iz sagorijevanja vatre. A ono sto je suprotno nemarnosti 
i nehaju rada se iz pokornosri Allahu Uzvisenom. 



riznicaznanja/ 415 



AK DESET1: 

POUKE I SAVJRTI 



O ti koji se odvajas i osamljujes, cuvaj se pronicljivosti bogobo- 
jaznoga, jer on vidi skrivenu stranu tvojih djela iza zastora: "Cumpe se 
pronicljivosti vjemika! " 6,s 

Slavljen neka je Allah Uzviseni! U Ijudskom egu (ziefsu) sktiva se 
Iblisova oholost, KabiSova zavlst, bahatost Ada, zabludjelost Semuda, 
odvaznost Nemruda, uzdizanje faraona, gordost Karuna, drskost Ha- 
mana, strast Ber'ama, 61 '' obmane oaih koji su se o subotu ogrijesili, 
prkos Velida 620 i neznanje Ebu Dzehla. 

U egu su skrivene i neke zivotinjske osobine, kao, naprimjer: 
upornost gavrana, pohlepa psa, lahkoumnost pauna, mizernost noja, 
prevttljivost gustera, mrznja kamile, napast tigra, botbenost lava, 
stetnost misa, zlobnost zmije, igrarija majmuna, stjecanje i sabiranje 
mrava, pod lost lisice, lagahnost leptira i san medvjeda. 

Medutim, stalnim vjezbanjem i ulaganjem truda i napora mogu 
izlijeciti se te lose osobine. Medutim, ko se prepusti svojoj naravi i pri- 
rodi on pripada tamo cemu naginje njegova priroda, i nije podoban 
za sklapanje ugovora: "Allah je od vjernika kupio zivote njihove i 
imetke njihove u zamjenu za Dzennet! , " 521 Allah Uzviseni ne kupuje 
robu osim onu koju je iman uljepsao izvozeci je iz njene prirode u zem- 
Iju onih koji se Njemu iskreno kaju i predano pokoravaju. 

611 Hadis je slab. Neki su ga pokuiali orijeniti kao ispravan, ali im dokazi nisu pomogli u tome. 
sw On se spominje u israilijatima u tefsiru ajera: "I kaii im vijest o onome kome smo dokaze 
Nale dali, ali koji se od njili udaljio, pa ga Sejtan dostigao, i on zalutao" (El-E'raf, 175.). 
Pogledaj Trfsimt-Tafcri, 13/252, i njegovu Historijti, 1 /226-228. 

™ Misli na Velida b. EI-Mugku, o kome je Uzviseni objavio: "Mem ostavi onoga koga sain 
Jaizuzeikomucinio..." (EI-Muddessir, 11.), kako navode El-Hakim, 2/507, i El-Bejheki, u 
Dtlaikn-nubmm, 1/556, a predanju od Abdullaha b. Abbasa, r.a. El-Hakim za ovo predanje 
kaze da je ispravno, sto je potvrdio i Ez-Zehebi. Es-Sujuti u djelu Utbabim-miknl, o ovom 
predanju pod brojem 1.142, kaze: "Predanje je ispravno po uvjetima El-Buharija." 
621 Et-Tevba, 111. 



Al6/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

- Predaj robu kupcu ptije nego se ona pokvari u tvojim rukama, pa 
je nece niko htjed priraiti! 

- Kupac je saznao za manjkavost robe, ali ju je opet kupio, i ne brini 
se da ce ti je vratiti! 

- Vrijednost robe raspoznaje se po vrijednosti onoga koji je kupuje, 
po cijeni koja je za robu data i po onome ko razglasava robu za prodaju. 
Ako je kupac postovan, cijena znacajna, a razglasivac prodaje ugledan, 
onda je roba zasigurno vrijedna. 

- Covjece, ubrajas se u one koji imaju iskustvo, a znas li koliko vri- 
jedi tvoja dusa?! Sve sto je stvoreno, to je radi tebe! (a 

~ O d sto si zadojen dobrocinstvom i previjan pazljivim uukama! 
Sve pored tebe jeste drvo, a ti si plod. Sve osim tebe je formalnost, a d 
si sustina! Sve je, ustvari, skoljka, a d si biser! Sve je trina, a d si sjeme! 

- Ono sto se od tebe trazi sasvim je jasno, ali tvoj je trud veoma 
malen! 

- Kada Me pozelis, trazi Me u svojoj blizini! Trazi Me kod sebe, Ja 
sam pored tebe! Ne trazi Me preko drugih, Ja sam d blizi od njih! 

- Kada bi poznavao svoj polozaj kod Nas, ne bi se ponizavao u 
grijehu! Mi smo prognali Iblisa kada d se nije htio naklonud, a d si tada 
bio u kicmi svog oca Adema! Veliko je cudo kako si se pomirio s Ibli- 
som, a Nas si napusdo?! Da u tvom srcu ima ljubavi prema Nama to bi 
se odrazilo na tvome tijelu! 

«Kada samjoj ijubav ivoju iska^ao, 

Ona mi ostro rece: T^a^es/ 

To tijelo tvoje nimah ne poka^uje!'» 

- Ako se srce nahrani ljubavlju, izgubi debljinu strasti! 
«Da si branch na mom prstu, ne bi debeo bio, 

Od ljubavi najeh ti bi %aboravio!» 



1,22 Uzviseni je rekao: "On je za vas sve sto postoji na Zeinlji slvorio!" (El-Bekara, 29.) 



RIZKICAZNANJA /417 

- Da je tvoja Ijubav iskrena, osjecao bi se neugodno u drustvu onih 
koji te ne podsjecaju na voljenoga! 

- Cudno je to da tvrdis da Ga volis, a potreban ri je ncko ko ce te 
na Njega podsjecad! 

- Najmanje sto Ijubav sa sobom nosi jeste da ti ne dopusta da 
zaboravis na voljenoga! 

- Kada zaljubijenik krene na put radi susreta s voljenim, s njim se za- 
puti i njegova vojska. Ljubav je na celu vojske, nada pak pjesmom pred- 
vodi vojsku, ceznja za susretom tjera je i pozuruje, a strah ili neizvjesnost 
drzi vojsku na okupu. Kada se priblize boravistu voljenoga, predvodnici 
ili glasonose zaljubljenika zbog skorog susreta izadu ispred vojske. 

«Ujek migorki dajte tijek da saatvam, 

Prevarit ne nmgu, srce ohlad'ttel 

Zbog daljim tvoje nemoj da sahutim, 
jer strpljhmst moja nije postojanal 

l^ljubavi tebi srce svoje saljem 

Do/a-^i ti s cefyjow, prihvati ga k sebi!» 

Kada zaljubijenik stigne do voljenog, biva obasut raznim darovima, 
kao iskusenje da li ce se tome zadiviti i okrenuti, pa da to bude nagrada 
za njegovu Ijubav, ili ce se okrenud onome koji ga darovima obasipa?! 

- Napunili su lade srca robom koja ce bid izlozena za prodaju pred 
samim Kraljem. Kada je zapuhao nocni vjefar, lade su zaplovile i zora 
se nije ni pojavila, a lade su vec stigle do svoga pristanista. 

- Na nogama ozbiljnosd pregazili su pusdnju strasd i brzo su 
zavrsili svoje putovanje. Na putu do zeljenog susreta osjecali su smiraj i 
zadovoljstvo, a kada su stigli do ciljanog grada, usli su u njega, a uspjeh 
vjecnosti vec im je bio dodijeljen. 

- Neld su ljudi svoja srca ispraznili od svega dunjaluckog sto ih za- 
okuplja, podizuci u njima satore ljubavi prema Milosnome, a potom su 






418/ Ibn Kajjim el-Dievzijje 

obavezali oci da bdiju nad satorima; pa ih oci cas cuvaju, a cas suzama 

zalijevaju! 

- Satori se ljubavi ne mogu podici osim na cistom, praznom i pros- 
trahnom predjeki! 

«Od drugib, srce odvoji %a nas, 
pod rs kit nas u spremm smo dati! 
Saburje Mi blaga nase ve^e 
ko stitom se brum, b/agoje dobh!» 

- Saberi koliko si dobra propusrio, a zatim placi za svim onim sto 
d je promaklo! 

- Ako odes iz bkzine onih koje volis, od svog udaljavanja od njih 
napravit ces kabur. 

- Kada bi malo udisao zraka prije zore, zasigurno bi se probudilo 
tvoje mahmurno srce! 

- Ko put pred sobom vidi dalekim, njegov hod postane trom! 

«Do voljenog mm stiii ako ka%es: 
iXastavlja nas mnogo noci ipustinjah 

- Zar ne znas da iskreni, kada nesto naumi, ispred ociju svojih stavi 
cvrstu odluku u koju gleda i za njom se povodi! 

- Kada se u srce spusti vrelina, oko iscekuje oblake kise! 623 

- Cuvarima je mnogo lakse bdjed nocu kada znaju da njihov glas 
dopire do Kralja! 

- Ko sebi predoci sliku ahireta, lahko mu je napustiti dunjaluk! 

- Kada soko ugleda plijen, zaboravi na hranu koju jede s dlana 
svoga vlasnika! 

- O noge strpljivosti, izdrzite, nije jos puno preostaJo! 

- Prisjecanje slasti vezanosd i dolaska do cilja olaksava gorcinu 
truda i napora! 



,ci Autor misli na coplinu i razbuktalosr irnana kuji u oku izmaroljuje suze. 



RIZNICAZNANJA /419 

- Saznao si gdje je konacno staniste, pa zapjevaj pjesmu poleta 62J da 
lakse dodes do cilja! 

- Najveca ambicija jeste onn koja svoga vlasnika potakne na spre- 
manje za susret s voljenim, pa on prije samog susreta sve uredi I pripremi 
za susret, te zbog toga bude docekan sa zadovoljstvom od voljenoga: 
"...a, pripremite sto i za duse svoje ! " fi2:> 

- Dzennet ce biti zadovoljan da te prihvati ako izvrsis svoje obaveze, 
Dzehennem ce te se proci ako se suzdrzis od grijeha, a ljubav nece biti 
zadovoljna tobom sve dok za nju ne zrtvujes i svoju dusu! 

- Tako ri AUaha, kazi mi ima li ista ljepse od vremena u kojem noge 
pokornosd hitaju po zemlji ceznje za susretom?! 

- Kada su ljudi predali svoje duse serijatskom odgajatelju, on ih je 
poducio kako da uspiju i pobjede raznolikost i teznje naravi, tako da su, 
pridrzavajuci se uzeta pokornosti, uvijek bili postojani na Pravom putu 
ma gdje da su se nasli! 



ODLOMAK JEDANAESTI: 



NEKE IZREKE AMILLAIIA B. HESUM, BJL 

Neki je covjek u drustvu AbduUaha b. Mesuda, r.a., kazao: «Ne 
zelim bid \z skupine ashabul-jemirf 16 , vec zelim biti u skupini el-mukar- 
rehin.» 627 Na ove rijeci Abdullah b. Mesud, r.a., rece: «Ovdje ima jedan 
covjek cija je zelja da ne bude prozivljen kada umre», misleci na sebe. 

,2i Pjesma poleta, hida, ujednaceni ili rirnovani stihovi koje vodic karavane ponavlja i pjevusi da 

bi ujednacio i uredio hod kamila, (op. prev.) 

m El-Bekara, 223. 

<l2 '' Sretnid u Dzennetu - oni 5 desne strane. Pogledaj sum El-Vakia. (op. prev.) 

u ' Oni Allahu bliski, u Njegovoj blizini, takoder se spominju u suri El-Vakia. (up. prev.) 



420 ' Ibn Kajjim cl-Dzevzijje 

Jednom pnlikom izasao je Abdullah b. Mesud, r.a., a za njim krenu 
skupina Ijudi. On ih upita: <dmate li neku potrebu?!» A oni rekose: «Ne, 
nego zelimo ici s tobom i bid u tvom drustvu!» Na to im on rece: «Ne 
slijeditc me, jer to je ponizenje za vas, a iskusenje za mene!» 

Za sebe je on rekao: «Da me poznajete kao sto ja sebe poznajem, 
doista bi mi glavu pijeskom posipali!» 

Takodet je kazao: «Eh da nam je nesto sto ne volimo: ill smrt Hi 
siroinastvo! Tako mi Allaha, covjek moze biti imucan ili siromasan, 
a meni je svejedno cime bih od toga dvoga bio iskusan. Ako bih 
bio imucan, to bi me pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio 
siromasan, to bi me pozvalo na strpljenje.w 

Obrario se ljudima, pa kazao: «Doista vam dani i noci prolaze, 
zivota vam manje ostaje, vasa se djela zapisuju, a smrt ce doci iznenada! 
Ko posije dobrocinstvo uskoro ce ubtati srecu, a ko posije zlo uskoro 
ce kajanje i ocaj znjeri, Svaki ce sijac ubrati ono sto je posijao. Sporom 
ne moze umaci njegov udio, niti marljivi i brizljivi moze ugrabid vise od 
onoga sto mu je propisano!» S28 

- «Kome bude dato dobto, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sacuvan 
od zla, pa Allah ga je od zla sacuvao!» 

- «Bogobojazni su ugledni, fakihi, setijatski pravnici, predvodnici 
su, a druzenje s njima je uvijek korisno.» 

«Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste 
Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, s.a.v.s., a 
najvece zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug zivot, i neka 
vas nada ne zaokupi, jer sve sto ce doci, zaista je blizu, a daleko je samo 
ono sto se nece ni desiti. Nije li nesretnik onaj korne je nesreca jos 

loa Et-Taberani u djelu FJ-Mn'ditmnl-kAiir, 8553, Ebu Nuajm u djelu Hil'jetnl-tvlija, 1/132-134, 
i El-Bejheki, u djelu FJ-Meiibii!, 439. El-Hejsemi u djelu Medfyieu^^waid, 1/733, u vezi s orim 
predanjem kaze: iiPrenosiod su pouzdani.» 



RIZNICAZNANJA f %%1 

zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko azme pouku iz zivota 
dmgih?! Doista je oruzani sukob s muslknanom nevjerstvo, a vrijedanje 
je muslimana veliki grijeh. Nije dopusteno muslimanu izbjegavari svoga 
brata muslimana vise od tri dana, vec je obavezan poselamiti ga kada 
se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga 
obide ako se razboli. Nema sumnje da je laz najgori govor. Laz ne 
dolikuje da se priea ni u zbilji ni u sali, cak i da covjek nesto obeca 
svome djetetu pa to ne ispuni. Laz zaista vodi ka razvratu, a razvrat 
vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobrocinstvu, a dobrocinstvo vodi 
ka Dzennetu. Za iskrenog ce na Sudnjem danu bid kazano: 'Isdnu je 
govorio i dobrocinstvo cinio!' A za lazljivca ce bid kazano: 'Lagao je i 
razvrat sirio!' Muhammed, s.a.v.s., kazivao nam je da ce covjek govoriti 
istinu, sve dok kod AHaha ne bude upisan medu iskrene, a drugi ce pak 
lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan medu lazljivce!" 6 

Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najcvrsca veza je rijec bo- 
gobojaznosri. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa 
praksa Muhammedova, s.a.v.s. Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika, 
a.s. Najbolji je govor zikr, velicanje Allaha. Najbolje kazivanjc jeste ka- 
zivanje Kur'ana, Najbolji dio posla jeste lijepo okoncanje. Najpogubnije 
su novotarije. Malo i dovoljno bolje je od mnostva koje covjeka zavede. 
Dusa koju mozes popraviri bolja d je od bogatstva koje ne mozes izbro- 
jad, Najgore pravdanje jeste ono pd smrtnom casu, a najgore je kajanje 
ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Naj- 
bolje je bogatstvo bogatstvo duse. Najbolja sprema za putovanje jeste 
bogobojaznost. Najbolje sto se u srcu moze posaditi jeste cvrsto vjcro- 
vanje i sumnja u pozive nevjerstva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca. 



''•' Ec-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.Q86. Dijclovi ovog predanja zabiljezeni su u jos nekim 
izvurima i preneseni su kao mcrtu. 



433' I b ii Kajjim el-Dzevzijje 

AJkohol je majka svih zala. Zene su sejtanska uzad. Mladost je jedan 
stepen ludosd. A naricanje za umrlim jeste dzahilijjetska praksa. 

Neki ljudi na dzumu do laze samo da stignu na namaz i Allaha s 
lijenoscu i rijetko spominju. Najveci je grijeh laz, Ko cuva svoju cednost 
i cestitost, i Allah ce ga zasdtiti. Ko svoju srdzbu gusi, Allah ce ga 
nagraditi. Ko prasta ljudima, Allah ce njemu oprostiti. Ko se strpi u 
iskusenju, Allah ce mu na kraju to pladti. Najgora zarada jeste zarada 
od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jedma, Dovoljno 
je nekom od vas ono malo cime se zadovolji dusa, jet svi se selimo u 
kucu duzine samo 4-5 arsina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra 
djela po ono me u cemu covjek okonca. Najbolja smrt jeste pogibija na 
Allahovom putu. Ko se oholo uzdize, Allah ce ga prizemljiti. A ko 
grijesi prema Allahu, pokorit ce se sejtanu. 630 

Hafiz Kur'ana treba se nocu prepoznavad po nocnom namazu, 
dok svi jet spava, a danju po postu, kada dtugi jedu. Treba se prepozna- 
vad po tuzi, dok se svi drugi raduju, i po placu, dok se svi drugi smiju. 
Treba se prepoznavad po sutnji, kad drugi ljudi o svemu pricaju, i po 
bogobojaznosd, dok drugi ne zaziru od grijeha. 

Hafiz Kur'ana treba bid smiren, milostiv, mudar, s izrazom tuge na lieu 
i suzom u oku. Ne treba bid grub, stur, grlat, nemaran, ostar i brbljiv. 651 

- Ko se iz oholosd i obijesd uzdize, Allah ce ga ponizid, a ko se iz 
bogobojaznosd ponizava i pokazuje skromnost, Allah ce ga uzdici!" 2 

- I melek i sejtan nagovaraju covjeka; melek nagovara covjeka na 

dobro i prihvatanje isdne, pa ko to od vas osjeti neka zahvaljuje Allahu, 

dok sejtan nagovara covjeka na grijeh i podcanje isdne, pa ko to od vas 

osjed neka trazi od Allaha zastitu od sejtana! 633 

'■'" El-Bejheki ii djelu FJ-Medhel, 796, Ebu Nuapa u djelu El-HiPje, 1/138-139, i Ebu Davud u 

djelu Ez-Zuhd, 170. 

" ,1 Ahmed b. Hanbel u djelu E^Zubd, 1 62. 

"M El-Veki u djelu E^-Zuhd, 216. 

''" Afesfos^predanje, Radi se t) rijedma ashaba. 




RIZNICAZNANJA / $2,3 

- Ljudi veoma lijepo govore, pa onaj cija se djek podudare s 
rijecima, zaista je dobio veliki udio, a onaj cija se djela razlikuju od 
njegovih rijeci, taj sam sebe izgrduje i sramou!^ 4 

- Ne navikavajte se da vam djela nocu budu poput bacene lesine 633 , 
a da danju budete kradljivci svoga do bra." 6 

- Doista mrzim vidjeti covjeka koji se nicim ne zanima; niti stjece 
za ahiret, niti za dunjaluk! 637 

- Koga njegov namaz ne poziva na dobro i ne odvraca od loseg, 
onda ga samo udaljava od Allaha! CjS 

- Od ispravnog jekina, crstog vjerovanja, jeste i to da ne udovoljavas 
ljudima izazivajuci Allahovu srdzbu, da ne zahvaljujes nikome na onome 
cime te je Allah opskrbio, da nikoga ne koris zbog onoga sto ti je Allah 
uskratio; jer Allahovu opskrbu ne moze povecati briznost marljivoga, 
niti je moze umanjiti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzviseni iz Svoje 
mudrosd i pravednosti acini o da sreca i smiraj dolaze sa zadovoljstvom 
i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom. 63 - 

- Sve dok si u namazu ti kucas na kapiji Vladara Velikoga, a onaj ko 
kuca na kapiji, bit ce mu orvorena! 640 

- Smatram da kada covjek zaboravi neko znanje koje je posjedovao, 
da je to zbog grijeha koji je pocinio! 641 



654 El-Veki u djelu E^Zuhd, 266, i El-Buhari u djelu FJ-Taribul-kibir, 6/414. 

m ' Podstice na nocni namaz i prekidanje sna. (op. prev.) 

636 Et-Taberaoi u djelu FJ-Mtid^mnl-ktbir, 9/152, i Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/130. U 

predanju ima i dodatak: "Neko je upitao: 'A ko je to kradljivac svoga dobra?!" On rece; 'Onaj ko 

provodi do dan u razgovoru i besjedi!"' 

frT Ibn Ebu Sejba, 8/164, i Ebu Davud u djelu E%-ZnH 184. 

,M Ebu Davud u djelu E^-Zuhd, 134, i Et-Tabecani u djelu FJMtidiermil-ktbir, 9/103. Sened je 

predanja ispravan po ocjeni El- Iraki ja u Tabrid*til-Ihja t 1/134. No pogledaj i u djelu StMktud- 

daifa od El-Albanija, br. 2 

m Hennad u djelu E^-Zubd, 536, i lbn Ebu Dun'ja u djelu El-]ekm, 23. (skracena verzija) 

M " Abdurrezzak u svom Ei-Miisannefu, "bjAl. 

H1 Ebu Hajseraa u djelu FJ-'l/m, 14-141, i EI-Hatib a djelu Ikti&ml-Hmibtmitl, 96. 



4.24^ ^k" Kajjim el-Dzevzijje 

- Budite izvori znanja, luce upute, zvona kuca i baklje noci. Budite 
snaznih srca, trosne odjece. Budite poznati stanovnicima neba, a 
nepoznati medu ztteljima Zemlje! 6 * 2 

- Srca nekada pokazuju zelju i snagu, a nekada nemoc i 
nezainteresiranost; zato ih iskoristite kada pokazu zelju, a pustite ih 
kada su nezainteresirana. 

- Nije znanje znati puno predanja, pec je znanje biti bogobojazan! M * 

- Vi smatrate daje nevjernik najzdmviji tijelom a najbolesniji sreem. a 
daje vjernik najzdraviji sreem. a najbolesniji tijelom. Tako miAUaha. kada 
bi vam srca bila bolesna, a tijelo zdravo, doista kodAllaha ne biste vrijedili 
ni koliko pastinjski gmizavac!' ,u 

- Rob nece doseci stvarnost iniana dok ne spozna njegov vrhunac, 
a nece spo znati vrhunac iniana dok mu siromastvo ne bude draze od 
bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu 
iste vrijednosti! 645 

- Doista covjek nekada izade iz svoje kuce sa svojom vjerom, a 
zatim se bez icega vrati. On dode covjeku poput njega, koji ni sam sebi 
ne moze koristiti nid od sebe stetu odagnati, pa mu se Allahom kune: 
«Ti si ovakav i ovakav!» Zadm se vrati, a nikakvu svoju potrebu nije 
rijesio, a Allah se na njega rasrdio! 646 

- Kada bih se ismijavao i psu, bojao bih se da me Allah ne prctvon 
u psa! 647 

- Grijeh prvo kao misao pada na sree, a kada covjek baci svqj pogled, 
sejtangleda da to iskoristi! MS 

'" n Ed-Darimi u djelu Es-Simtit, 1/80, i Ibn Ebu Dun'ja u djelu Ef-Ter/i/hi/ vel-humul, 11. 

M1 H-BejbeH u djelu FJ-Medhal, 4S5. 

11,4 Ahmed b. Hanbel u djelu E~-Zubd, 163, i Hennad, 427. 

M > Ahmed b. Hanbcl u djelu B^Zftbd, 1/106, 1 Ebu Nuajm u djelu El-Hity, 1/132. 

"*" El-Hakim, 4/437, i Et-Taberani, 9/112. 

,J ~ Ibn Ebu Scjba, 8/790, i Hennad, 1 193. 

,M Hennad u djelu E^-Zidid, 934, i Et-Taberani u djelu EJ-hhi'd^eimil-hhir, 9/163. 



RIZNICA 2NANJA / 425 

- Nakon radosti slijedi pad, i u kucu ne ude veselje, a da nakon toga ne 
dode iskuSenje! 649 

- Svald je od vas kao gost, a vasi su imeci kao posudba; gost odlazi, 
a. posudeno se vraca!* 50 

- Pred Sudnjj dan pojavit ce se Ijudi cija ce najbolja djela bid 
medusobno prepiranje i korenje, a sebe ce nazivad el-entan, necisti." 3 ' 

- Ako covjek zeli bid pravedan prema sebi, neka odlazi kod onih 
koje voli da i oni njemu dolaze!^ 2 

- Is una je teska, ali pitka, dok je laz lahka, ali gorka! f " : 

- Strast cesto donese dugotrajnu zalost! 

- Na Zemlji ne postoji nista sto bi tako dugo trebalo drzati u 
pritvoru kao jezik! 654 

- Kada se u nekom naselju pojavi blud i kamata, to je znak njegovog 
unistcnja! 

- Ko moze svoje bogatsvo podici na nebo, gdje ga ne mogu rastociti 
crvi i pokrasti lopovi, neka to ucini jer je srce covjeka vezano za njegovo 
bogatstvo! fo;> 

- Neka se niko od vas u vjed slijepo ne povodi za nekim covjekom; 
ako on vjeruje, i ti ces vjerovad, a ako on uznevjeruje, i ti ces nevjerstvo 
uciniti, A ako se vec za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su 
umrii, jer od zivih niko nije zasdcen od iskusenja i smutnje! 656 

- Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunist! Neko 
upita: «A ko je to?!» Rece: «To je onaj koji govori: 'Ja sam kao i ostali ljudi! 



m Ahmed b. Hnnbel u djelu Ez-Zuhd, 163, i Veki, 507. 
' s " El-Bejheki u fnabu, 10.644, i u E^Zubdul-kebim, 579, 
" :i Ebu Dnvud u Ez-Zvkfa, 192. 



S5J Ibn Ebu Sejbn u EJ-Muwmtfii, 8/164. 

flil IbnuJ-Mubarek u E^Ztibih, 98, i Hennad, 499. 

si4 Ibn Ebu Asim, 23, i El-Fescvi u djelu El-Ma rijtln tvt-tarih, 3/189, 

Ki Ibn Ebu Sejba, 8/159, i Ebu Davud u E^Zuidu, 177. 

fa " Ebu Dnvud a E^Zubdu, 140, Et-Taberani a djelu El-Mu'd^mul-ktbir, 9/152, i Ebu Nuajm 

u djelu EJ-WI'ja, 1/136. 



^?6 / lbn Kajjim el- Dzcvzijje 

Ako su na upuri, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja cu s njima zalutati!'» 
Naviknite svoje duse da ako ljudi ucine nevjerstvo, da vi to ne cinite! 65 ' 

- Neki je covjek Abdullahu b. Mesudu, r.a., rekao: «Poduci me nekim 
sadrzajnim i korisnim rijecima!» On mu rece: «Obozavaj AJlaha i ne 
pripisuj Mu sudruga, drzi se Kur'ana, onako kako on propisuje i prihvati 
isrinu ma od koga dosla, makar i od nepoznatog i mrskoga, a odbaci laz 
i zabludu ma od koga dosla, makar i od bliznjega i dragogb/" 3 

- Na Sudnjem danu bit ce doveden rob pa ce mu se reci: «Vrati 
ono sto ri je povjereno!» Rob ce kazad: «Moj Gospodaru, gdje da to 
vratim kad vise nema dunjaluka?!» Potora ce ono sto mu je povjereno 
biti stvoreno u Dzehennemu, pa ce rob sici u Dzchennem, a zarim ce 
se sa svojim bremenom poceri uspinjati, pa kada pomisli da ce izaci iz 
Dzehennema, ispast ce mu tovar, pa ce on opet za njim pozuriti, i tako 
se strovaliti u vatru za cijelu vjecnost! 

- Potrazi zivost svoga srca u tri situacijei prilikom ucenja Kur'ana, 
u drustvu u kojem se vellca Allah i u samoci, pa ako ga tu ne pronades, 
onda trazi od ALlaha da ti podari zivo srce, jer d si ga, ocito, izgubio! 

Dzunejd je rekao: «Usao sam kod nekog mladica, pa me on upitao 

o pokajanju, a ja sam mu odgovorio. Zatim me upitao o stvamosti 

pokajanja, a ja rekoh: 'To je da stalno vidis svoj grijeh sve dok ri ne dode 

cas smrti', pa me on prekide i rece: 'Dosta! Nije to stvarnost pokajanja!' 

Na to sam ga upitao: 'A sta je to kod tebe stvarnost pokajanja, mladicu?!' 

On rece: 'Da zaboravis na svoj grijeh!' Zadm me je ostavio i otisao. 'Pa 

sta d o tome kazes, Ebul-Kasime?!' fot> 'Ispravno je ono sto je mladic 

spomenuo.' Ako se stalno prisjecas grijeha, to treba da te prenese iz 

stanja krutosri u stanje odazivanja obavezama, a ako se prisjecas krutosti 

u stanju kada trebas da se odaz oves, to je, onda, opet krutost!'» 

'"' Ova predanje je zabiljezeno i kao merfu, s dm da je slabo, a zabiljezio ga je Et-Tirmizi, 2.008, 

u predanju od Huzejfe, r.a. 

f '- ,s Ebu Nuajm ttdjelu hl-Hil'jn, 1/134. 

"''' Nadimak Abdullaha b, Mesuda. (op. pre v.) 



RIZNICAZNANJA / 427 



UDIOMAK DVANAESTf: 

RIJECI ZA OPOMENU 



- Izmedu roba i Allaha, i robovog ulaska u Dzennet, stoji most 
koji se moze preci samo u dva koraka; jedan korak kojim ce se covjek 
udaljiri od svoga ega (nefsa) i drugi korak kojim ce se covjek udaljiti od 
ljudi. U prvom koraku rob treba zrtvovau svoj nefs radi onoga sto je 
izmedu njega I drugih ljudi, a u drugom koraku rob treba zrrvovati svoje 
odnose s ljudima radi onoga sto je izmedu njega i njegovog Gospodara. 
Rob se nece obazirati ni na koga, osim na onoga koji ga upucuje na 
Allaha i na put koji do Njega vodi! 

- Medu ashabima, r.a., opominjac je povikao: "Ljudima se blizicas 
polaganja racuna njilio^vih! " M " ! pa su im se srca uplasila, a od zebnje 
oci suzama navlazile: "...pa rijeke tekii koritima s mjerom! 1,6S1 

- Dunjaluk se uljepsao Aliju b. Ebu Talibu, r.a., pa je on rekao: 
"Dajem ti razvod, trostruki, neopozivi!", iako po sunnetu nije imao 
potrebu da mu daje trostruki razvod. Medutim, neopozivim razvodom 
je hdo dokazati strastima da ne postoji mogucnost zajednickog zivota. 
Alijina vjera i zdrava narav ne prihvata muballilef 6 ' ', a kako i da prihvati, 
a on je jedan od prenosilaca hadisa: "Allah je prokleo muhallila!" 

- Na dunjaluku ne postoji mjesto gdje bi se covjek mogao osamiti, 
zato potrazi osamu u svojoj dusi! 

- Covjeka cesto nesto zanese, zato upoznaj ono sto te zanosi i budi 
na oprezu od toga, 1 znaj da ti nece naskodiri zauzetost nekim poslom, 
ako ti je, dok radis taj posao, srce odvojeno od njega! 

""H-Enbija, 1. 

""' Er-Ra'd, 17. 

m Maballil\e onaj covjek koji se Skttvno ozeni nekom zenom koja se zeli vratiti svom prvoiTi muzu 

od kos*a je razvedena neopozivim razvodom, jer Serijat omogucava ponovno srupanje u sari brak 

nakon sto se raspustenica uda za drugog covjeka pa se ovaj s njoni razvedt. (op. prev.) 



4,20 / Ibn Kajjim cl-Dievzijje 

- Svjetlost istine jaca je ocl svjetlosti sunca, zato sismisima upute i 
nc skodi sto ne vide svjetlost sunca! 

- Na putu ka Allahu neces naci one koji imaju neke sumnje niti 
one koji slijede svoje strasti. Taj je put ispunjen onima koji nose cvrst 
jekin i koji su strpljivi. Takvi su na putu ka Allahu primjetni poput brda: 
"Izmectu njih smo Mi vode odredivali i oni su, odazivajuci se zapovi- 
jedi Nasoj, na Pravi put upueivali, jer su strpljivi bUi i u dokaze Nase 
cvrsto vjerovali." fi<i3 



ODLOMAK TRINAESTI: 

POOCNE RIJECI 



- Poducio si svoga lovackog psa da, postujuci tvoju biagodat prema 
njemu i \z straha od tvoga gnjeva, savlada svoju pozudu za plijenom, a ko- 
liko vremena tebe poducava ucitelj Serijata, a ti nikako da to prihvatis?! 

- Nije dopusteno jesti plijen koji je uhvatio pas koji nije poducen 
lovu i koji je plijen uhvatio tadi svoje potrebe, pa sta onda misli covjek 
neznalica cija su sva djela radi njegovih prohtjcva i strasri?! 

- U covjeku zivi razum meleka, pozuda zivotinje i strast sejtana, 
i on ce pripasti onoj vrsti cija osobina u njemu prevlada. Ako covjek 
savlada pozudu i strast, uzdignut cc se na stepen meleka. Medutim, ako 
ga prevladaju strast i pozuda, spustit ce se ispod nivoa psa! 

- Kada pas lovi za svoga gazdu, dozvoljeno je jesti ono sto ulovi, a 
kada lovi za sebe, zabranjeno je jesti ono sto ulovi! 

- Izvor covjekovih dobrih i losih osobina i djela jesu dva Allah ova 
imena: El-Mu'ti (Onaj Koji daje) i El-Mani'u (Onaj Koji uskracuje). 



Es-Sedzda, 24. 



RIZNICAZNANJA / 439 

Udio roba u pokornosti Svevisnjem vezuje se za ova dva imena. Rob 
zahvaljuje AHahu kada mu nesto podari, te pokazuje svoju ovisnost o 
Njemu kada mu nesto uskrati. Tako Allah Uzviseni obasipa Svoga roba 
darovima, da bi Mu rob zahvaljivao, i uskracuje mu blagodati, da bi rob 
pokazao svoju ovisnost o Njemu! 

- Grijesi su poput rana, a rana nekada bude i smrtna! 

- Ako ti se razum oslobodi potcinjenosti strastima, onda ce on 
vladati tijelom! 

- Ako udes u kucu strasti, svoj zivot stavio si na kocku! 

- Kada ti se ukaie prilika za nedopusteni pogled, znaj da je to 
raspirivanje borbe, zato se zastiti oklopom: "Reci vjernicima neka 
obore poglede svoje!" i bit ces spasen 6M "...a vjeraike jeborbe Allah 
postedioP 665 

- Ako nadode more strasti, plivac se moze ugusiti, i za plivaca je 
najstetnije da otvara oci u vodi! 

"Nikoff/e pocast uka^ana nije 

Ko onom ti kabum Ho ga djela tjesel 

1% d^ennetskog vrtapiodove mu s/u^e, 

Nye kao onaj i% kabura tamcl 

Ko i^gubi strp/jivost tamo gdjeje treba, 

Ostvariti nece ono s>a cim %tidi!" 

- Usjev je poznjeven prije prave zetve, ali to ne pomaze poznjevenom 
zitu! 

- Kupi svoj nefs, pijaca je otvorena, a cijena poznata! 

- Drijemez nemarnosti i san strasti tesko se mogu izbjcci, ali ako 
zaspis, budi lahkog sna, jer cuvari grada uzvikuju: "Jutro je, svice dan!" 



m En-Nur, 30. 
m El-Ahzab, 25. 



4,3 O / Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

- Svjetlo razuma razbije tmine strasti, pa se ukazuje pxava staza, i u 
torn pronicljivi razaznaje i nazire skoncanje puta! 

- S visokom ambicijom izadi Jz ove tijesne i uske basce, koja je 
ispunjena patnjom 1 nedostacima, u tu prostranu i siroku bascu koju 
razum ne moze ni zamisllti, u kojoj se ne moze izgubiti voljeni niti 
trazcno i zeljeno moze biti uskraceno. 

- O d sto prodajes svoju dusu za uzitak bezvrijednoga, za ono sto 
d neprijatnost nosi i cija prividna Ijepota nece potrajati! Doista si ono 
najvrednije prodao u bcscjenjc. Kao da ne poznajes vrijednost svoje 
robe i mizernost cijene za koju si je dao?! No vidjet ces na dan kada se 
svg obmane i prevare obznane, kakav si ugovor sklopio, na dan kada 
sva vtijedna roba bude: "La ilahe illellah!", Allah Uzviseni kupac, ci- 
jcna robe Dzennet, a Poslanik razglasivac prodaje! Zar si zadovoljan da 
prodas svoju robu za samo mali dio onoga sto u cjelini kod Allaha ne 
vrijedi ni koliko krilo musice?! 666 

"Sap dunjahtk kod Allaha ne vrijedi ni krilo 
Musice sto left, a tebeje ovladao samo dio njegov. 
Kod Njega si na stepemt trgovine svoje, 
Kad prodajes svoju chts/t, onda kupi Dzennet!" 
Covjece, zar si izgubio ambiciju?! Kakav je tvoj odnos prema 
putu na kojem se umorio Adem, zavapio Nuh, Ibrahim bio bacen u 
vatru, Ismail bio povaljcn za klanje, Jusuf prodat za nekoliko grosa pa 
zatim nekoliko godina proveo u zatvoru, Zekerija prepolovljen pilom, 
|ahja plemenid zaldat, Ejjub sve patnje i bo]i okusio, Davud neprestano 
plakao, Isa u samoci i izolaciji b oravio. Muhammcd siromastvo i mnoge 

''"' Autor ukazuje na hadis: "Kada bi dunjahtk kod Allaha rrijedio i koliko krilo muxice. ne bi dopiislio 
dn ncijcmikna dimjaluku popije i gut}jaj vode!" Et-Tirmizi, 2,422, i kaze da je sahih. Medutim u 
senedu badisa ima slabust, all ga potvfduju druga predanja kod Et-Taberanija, 5.838 i 5.921, i 
Sahid, ciji je sened ispravan kod EI-K,udaija u djdu Mftsittdfif-Sibab, 1.439, i El-Hatiba u Tetibtt 
Baiiiatt, 4/92. 



RIZNICAZNANJA / 43i 

boli trpio, neka je Allahov mir i spas na sve njih?! No, ti se opustas u igri 
i zabavi?! 

- Rat bukti, a ti si samo posmatrac, a iako se pokrenes, samo po- 
razu doprinosis! 

- Ko ll popodnevnoj vrelini ne trazi slavu neee se odmarati u hladu 
casti! 

- Govorili su nekim poboznjacima: "Koliko cete umarati svoje 
duse?!" A oni su odgovaiali: "Mi im samo trazimo odmora!" 

- Covjece! Podatena ti je blagodat imana, a prije toga blagodat 
zdravlja, no ti ih trosis u grijesenju prema Datovatelju, zato nemoj da 
te izneoadi dokidanje tih blagodati, jer onaj koji trosi blagodati daio- 
vatelja u ono cime darovatelj nije zadovoljan zasluzuje da mu te blago- 
dati budu oduzete! 

- Dunjalucke su ljepote poput djevojaka koje se dotjemju proscima 
pa iscekuju ko ce ih Izabrati nad drugima. No, onaj ko upozna vrijed- 
nost ahireta nad dunjalukom dat ce prednost vrjednijem! 

"Ljepote dunjaluka kada se aka^ase, 
rekose mi: c Hajde, u%mi nas %a sebe!' 
Noja sam sepramo k 'o da nisam vidio, 
kada spa^Jb da sam ciljano dokucio!" 

- O ti sto si skrenuo sa Pravoga puta, budi makar na zacelju kolone, 
i kada spavas, spavaj na putu, jet predvodnik kolone brine se o onima 
koji vode ma gdje bili! 

Neko je rekao Hasanu el-Basriju: "Prethodnici su nas pretekli (u do- 
bru) na crnim i punokrvnim konjima, a mi jasemo na iznurenim magarci- 
raa!" Na to on rece: "Ako si na njihovom putu, uskoro ces ih stici!" 

+ =JC If. 



riznicaznanja/433 



SADRZAJ 



PRVO POGLAVLJE 5 

VJEROVANJE 7 

ODIMAK i'ltVl: ISTJNSKA PBEUANOST ALLAIIU 7 

DDLOMAK ORDGI: RELAKSAOJA SRCA I TIJELA JESU li POKORAVAWU ALLAIIU 8 

UDREDBE VJEHE (AHKAHUl-EVAMIH) I ODDEDDE SHIHINE (MKAMUMWZIL) 9 

LWTR1SNJA ILI SUSTINSKiV BLAGOST (EL-LLTF EL-DAM) 9 

ODLUMAK TREU: OBAVEZE PRIZNAVANJA ALLAHOVE JEBNOCE Ill 

ODLUMAK CETVRTfc ALLAIIflVA OBJAVLJENA I \AS10NSKA PORMA II 

BDLOMAK PEI'l: SPOZKAJA ALLAIIA KBOZ NJEGOVli UEPOTB 13 

ODIMAK §ESTI: DOZVULJENO UKBASAVANJE 18 

VBSTE LJEPOTE 19 

QDLQMAK SEDMI: SPOZNAJA AUA1IA PRMJERD VJERMKA 1 PBIMJERC HD§EKA 22 

PUTEV1 SPOZNAJE 23 

OBLOMAK OSMt BAZUKA MB LJBDIMA PI) STEPMJ VJEROVAN'JA U ALLAUOVD JEBNOCU 23 

VJEIUIVANJU K ALL.UIO\1j~ JEDNIlCU 1 GRIJESIHIA ....24 

DDLOMAK DEVETI: OVODLNJALUCKE 1 A1METSKE KOIIISTI VjEBO\ANJA 

UAlUIFOVCJEDNOfti 25 

YJEHOVANJE U ALUIIOVU JEDXOCLi JESTE PUT SPASA 1 USPJE11A 26 

ODLUMAK DESETJ: OBAVEZA POKDRNOSTI (LBL'BIJJETA) I NJEM STEPENI 26 

DDLOMAK JEDANAEST1: VJEROVAHJE Li ALLAIIOW JEDNOCU I BOHOYANJE (lllLDUJET) 29 

ODLOMAkBVA^ESThZNACEmKPnKnilNOSTnNJE^JISPIJUA^NjESAHOALLVftLi 31 

ODLUMAK TBJNAESTI: POSMATRANJE KADEBA. OBBEDBE. IZMEDt IIV1JE KMJNOSTI: 
PRETJERRMtJA I ZANEMAR1YANJA Hi 

STAVOV1 FRAKCIJA I) PITA.VJL KADEBA. (IDItEIIIIE 35 

BVIJE TOTE LJLD1 ALLAH IISTAVIJA DEZ PODRSKL 7 37 

DDLOMAK CETRNAESTI: POSREDNISTVO (TBISSll) ttLUWm 1MEN1MA 31! 



4,34./ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

ODLMIAK PFTVAESTI: STATUS (MJEKA IZMEDU SLOBODKE YOU I PRISM 10 

ODIOMAK SESNAEffl: ALLAIIUYII EZYRAtANJE NA SI'LETKARENJE - ifflSWM /," 

ODLUMAK SEBAMNAESTI: PLODOV1 YJEROYAfWA G AELAHOVE US0U1NE. SiEATE B 

ALLAHOYE OSOHINE IEOZ.VNSTVA {SltmmEIlIJJE) 

1 ALLAHOYE OSOBiNE GOSPODARSm (SlElTEU-lltWUIJJfy 52 

I'ROliUYANJE KER'ANA VOD1 KA SPOMAJI SIILIISTIVUG 52 

DDLOMAK USAMNAESTI: KEiR'ANSKA METOBA C 0P1SIVANJU MILOSTIVOGA 53 

A1.LAII0VA SAMQPOHYALA 51 

IJ ALLAIIli I WEGOVIM ROBOYIMA 55 

ODLUMAK UEVETNAESTI: SYE Sli RLAGOIIATI OD ALLAILV, A GRIJES1 OD SEJTANA 55 

GfflJESl SE PROPAST 1 PONIZENJE 56 

NARA I STRAH0POST0YANJE KAO TEMELJN1 PR1QP] 57 

EZROCI STJECANJA ALLAHOYE PODRSKE 1 UPL'TE (TEYfflA) 57 

BZROQ AILAHOVOG NAHiSTAiVJA 1 OSTAYLJANJA RORA (MM) 59 

ODLOMAK DYADESETl: OPSKRBA 1 CAS SMRTI (EDZEL) 61 

E010 - NAGMDA YJERN1KA 62 

POEKE 63 

ODIMAK RmiJESET I I'RVI: SUSTINA OSLANJAMA 

NA AELA1IA I STVARNOST OLAKSANJA I OPESTENOST1 63 

STAMJE RORA IZSEKJ ALLAHOYE NARERRE 1 GARANCIJE 65 

PRERZNAO SREEE 65 

OfiLOMAK DYVDESET I DRUGI: YRSTE TEVEKKULA. OSLANJANJA NA ALLAJ1A 66 

NAJVREDNIJE OSLANJANJE 67 

POSEZANJE ZA NEDOPLSTENIM EZROE1MA 67 

KAKO OSTYIR1T1 TEVEKKEL .....68 

OSLANJANJE JEZIKOM 1 OSLUMJE SRCEM 68 

ODLOMAK DYADESET 1 TREU; GVJERENJE E liSLISANJE DOYE 69 

POnEWJETEVElKA. AELAHOVE PODRSKE ROUE 69 

ALLAROVA PODRSKA. TEYHK. SRAZMJERNA JE NIJETU 70 

ZAIIVALA ZA IHIBRII I RO\A 70 

ORLOMAK DYA1IESET 1 IITVRT1: 71 



MZNICAZNANJA/435 

PRMtJMA I SNACA SAMO Sli UZ ALLAIIA 71 

iVEYIBLJIYI BZROC] 71 

HABA I STRAII 71 

NEK1 L'ZROQ LiSKRAClVANJA ALLAHOYE PODRSKE 72 

mwm D1DESET 1 PETI: (IDYJEkOVD POSTMWE 1 VELICANJI- ALLAI1A 72 

PIUZ14HMUE ALLUIUV'E JEUNOCE JESTE V1D KJEI,UVA PUSTIVANJA I YEL1CANJA 73 

YEZA IZMEDU PUSTIYANjA ALLAIIA 1 PUSTIVANJA NJEMIYll! STVORENJA 71 

NEKE OSQBINE RAZMHTflfi ROM 75 

PBIIIUZAYVNJE ROBA DZENNETU 1L1 DteNNEMD 76 

PtISTUPAK ISKRENDli TJtAGAOCA ZA AIIIRETDM 77 

ODLOMAK BVADESET 1 SESTI: POSLAMKOVO ZAtiOYMNlSTYO. 

SEFAAT. POSTIZE SE POKORAOSai NJEMU 77 

ODLOMAK DVADEST I SEDMI: POSTftJANOST WfflKA IS SMBfflOM EASD 7U 

ALLAH I NJEGOV ROB 79 

ODLOMAK DVADESET 1 OSMI: M 

STMVNJli ADEMA, A.S 80 

ODLOMAK DVADESET I DEVETI: OD.NOSIBLISA PRE.UA ADEMLI, A.S 32 

TUUKE 81 

BRUGO POGLAVLJE 87 

KUR'ANU I TEFSIRU 89 

ODLOMAK PttVF: ODNOS LJl'Dl PREHA KDR'AND 89 

ODLOMAK DRUGI: NEKE TAJNE I SABRZAJ1 SURE EL-FATIHA 91 

TEMELJI LIPIFTE SABBZAN1 D SUM EL-FAT1I1A 92 

POLOZAJ BOBA IZMEDU LiPUTE I BLAIiOBATI 93 

ODLOMAK TREE!: ONI KOJI SE SjECAJli ALUUUV111 AJETA 93 

ZAKLJUCAK 91 

P1TANJE t NEDBLMCA 91 

ODLOMAK EETVIITI: OSYRT NA SURU KAF 95 

POTREM UYJETI BA Bl SE UK0BIST1L1 KDE'AHM 95 

ODLOMAK PETI: ZIVO SREE I KUR'AN 96 

ODGOVOR NA PiTANJE 96 






iji36 / Ibn Kajjim el-Dievzijje 

SVJETLOST NAD SVJETLOSCli 97 

OCEYIDNO C1OTJE 0JM-JIM\) 98 

OULOALVK SESTI: ZNAKftVl IPUTE L SIHI K,\F l Jf! 

(I LOVJEKOYOM STYAIUNJE I PDUZ1VLJENJL D SLUtl M SEJA5I 99 

PIUNUPI DOKAZ1VANJA PROZIYLJENJA 101 

ODLOMAK SEBKD: POJASNJENJE PUWIA EHIJW SURE KAF Ill I 

8E0M4K (1SMI: VELIKI I MALI SMAK SVIJETA (KLJAMEI) 10ft 

ODLOMAK DEYETl: PRATEAC (EIrKAmt)\W®® 1USPILWLJANJE S IWJEKOM [UK 

OSORINE NEZAtlVALNl^-NEVJERNIKA INABZIJE (hUIFFMH-MW) 109 

mmmmifiMAitity no 

I'ltOMJENA Z,\DATK R1JE11 (UBEllVfVJA) KOD ALLAI1A llll 

.STANJE DZEilEMEMA ...112 

ODLOMAK BESETi: OS0B1NE STAN0VNIKA DZENNETA 1 12 

ALLA11UYO ZAST1US1YANJE ROBDVA Hi 

POTPOMAUNJE STIIPLJIVIMU Ill 

DAN POYMDCA 1 IS 

ODLOMAK JEDANAESTI: NA&K1 KliR'ANSKM IZLAGANJA lift 

ODNOS IIOGdRIIJAZNOSTl I EPITE 117 

1SKAZIMJEALLA110YE JEHPCE VRlllA'Ai: JE ZAIIVALNflSTI (SUKM) 1 19 

UPUTA JE PRAT1LAC MIL0ST1. A ZABUfDA PRAT1LAC NESRECE 121 

EUIL (ALLAMVA BOBBOTA) I HILOST 123 

UPGTA 1 BLAG0DAT1 121 

STANJE DORA PR1UK0U DAD1VANJA ILI USKRAUVANJA 125 

ODLOMAK IIVWAESil: ODAZIYANJE ALLAIIli I VJKGOVIW POSLANlKii. S.A.V.S 126 

ODNOS KADEEIA (PREDODREDENJA) I SERljATA (VJERSKIH NALOGA) 131 

ODLOMAK TRINAESTI: TEMALENJE AJETA: "NEVJERN1K JE SEJTANOV SAEEESNIK 

PROTiyWEGOVOGGOSnillAltA." 132 

POJASNJENJE ALLA1IOYE RLIZINE 1 PAZNJE PREMA YJERNIKU 133 

ODLOMAK IHRNAIXTI: SLJEDRENIL'I UPUTE 1 SUEDBENIQ ZABU'DE 331 

JASNOST FLTA OPETE 1 PUB ZABUlllE 131 

VIHJEDNOST ASIIADA 135 



RIZNICAZNANJA/437 

PUT RAZYHATMKA 1 PUT YJERN1KA 135 

BAZUKA EHEDD ALLAHOVIll STKENIKA I ALLA1I0Y1II NEBMJATHJA 139 

ODLOMAK PETKAESTI: 0NOMEST0 Hill) VOL! Ill PREZIBE 1 10 

OSVRTANJE NA ISIIOR I REZULTATE HI 

ODLOMAK SESMAESTl: TCHACENJE AJETA: 

"NE VflUTE NESTU. A UNO MOZE HIT] DOMO ZA VAS." 1 15 

ISPLiNJAWMJEALLABOVWNAREDDI IW 

ebeptjStahie sram allaiil 1 1" 

OSLOBAIUNJE S8CA OD SVEGA S'TO GA ZAOKDPLJA W7 

ODLDKL\K SEDAUXAEST1: VELIKI DZHlAD-BORBASPHOilTJEYIMADb'SE 148 

ODLOMAK OSAMNAESTl: DOYA EJJURA. A.S 149 

ODLOMAK DEVFTNAEST1: TOLACENJE AJETA: 

Tl SI ZASTITNIK 1I0J NA OYOM I NA ONOM SVIJETb." ISO 

ODLOMAK OmBESETETUMAllENJE AJETA: "ON YAM JE ZEMLJli POGQMOM LtlNlO." 151 

ZEMLJA JE POPllT KAM1LE FOSLUSNE '5 2 

PBDZIYlJEMi; I POVBVI'AK U.LA1II '-> :1 

ZNAKOYI AUAIIOVE JEBNOCE, TEVHIDA 153 

ODLOMAK DYYDESETl PRVt TTJHAtoUE SDUE ET-TEKASSR 154 

RAZL1KA IZMEDli ZAOKUPLJENOSTI (KM) I ZABZETOSTJ (M) 155 

pokgdenost zaokupljenosti imetkom 155 

Statu d stvawosti Covjek posjerlue 156 

ODLOMAK DVADESET I DRUGl: TOMACENJE PRVIEI AJETA SLUE EL-ANKERDT 156 

ZAKON ISKliSENJA I POSTOJANOSTI NA ZEMIJI 158 

KO KADI ALLAIIOVOC- ZADOYQLJSTVA NE MAB1 ZA SRDZROM LJIDI 159 

lSKO§EPyEYJEBMA 161 

GRIJESL NJlllOYI L'ZROCI. KAIO SE DOSTITI 00 NJIH. TE POSIJEDltE GRIJESENJA 161 

srdzbajeodSejtana ■ I 65 

ODLOMAK DYADESET I TRECl: JECANJE PRI SIUSANJB KOtt'ANA 167 

TRECE POGLAVLJE 169 

HADISU ALLAHOVOG POSLANIKA, S.A.V.S 171 

ODLOMAK PRYI: TAKfflM, BOG0BOJAZNOST, JESTE li SBED 571 






4,38 / rbn Kajjim el-Dieviijje 

STYARNOST TAKILGKA - IKlliOBUJAZNOSTI 172 

AMBICIJA (HIMt) WSWm MjA (lt,Mi)l\ P0ST1ZAXJEM OLJA 172 

OBMEAK DRUM: VJEROYJESNIGKA IPUTA NAJPUTFfflLJA JE UPLTA 173 

OBAYEZE L" ISLAMO 173 

VRSTE PDTMKA KA ALLADO 171 

VmjMOST NAFiLA, DOBR0V0LJM1I IBADETA 175 

ODLOMAK TREC1: OPROST uEeSMCIMA D RITK1 NA MM 176 

ODLOMAK CETVRT1: LIJEl'O I QSM) STJEQNJE DUNJALGCKIll DODAILV 179 

ODLOMAK PETt MORAL ALUHOVOG PUSLAKIKA, S.A.V.S.. I NJBG01 B0GOB0JAZN0ST I HI) 

ODLOMAK SEST1: SLIJEDENJE SUNNETA. PHAKSE ALLAIIOVOG POSLANIKA, S.A.V.S Kill 

VBlJEltiVOST SL1JEDENJA SUNNETA Kill 

KROZ SUPEOTNOSn BASPOZNAJU SE STVABJ 18] 

CETVRTO POGLAVLJE i83 

METODOLOGIJI ISLAMSKOG PRAVA 185 

ODLOMAK PRM: ZAPOSTAYLJANJE NAREOENOG VECI JE GRIJE1I 

OD QNJENJA ZABRANJENOG 1US 

PETO POGLAVLJE 305 

ZNANJU L IJCENJACJMA 307 

ODLOMAK PRM: YRIJEDNOSTI ZNANJA I YJEROYANJA 207 

BAZLIKA IZMEDL STVARNOG ZNANJA 1 1SPBAZN0G TEORETKANJA 208 

ODLOMAK DRUGI: STEPENI ZNANOSTI 211 

ODLOMAK TREU: TOTE ZNANOSTI 212 

VRSTE ZNANJA 212 

VR1JEDNQST ZNANJA MJERI SE YRIJEDNOSCLi ONOGA STO IZLCAVA 213 

NEKE MAHANE ZNANJA I NJEGOY0& PBAKTDffllNJA 213 

I'POTPUNJENl IMAN 214 

ODLOMAK LETVRTI: UEeNJAK SETREDA PLASIT1 DUNJALLCKlll ZAMkl 

I ZANESEN0ST1 DUNJAU'KDM 211 

POBOZNJAKD NEZNALIC1 1 gEeNJAKG BAZVRaTNIKU 218 

ODLOMAK PET1: 0S0B1NE POKVARENIH itENJAKA 220 

ODLOMAK SESTI: TEMELJ iSTINSKE SRECE 221 

ODLOMAK SEDM1: IMJEHENDST SEH1JATA 221 




riznicaznanja/439 

VHSTE ZAYIST1 222 

ZLATNA SREDINA 221 

NAjasNi.fE mm - 225 

SESTO POGLAVLJE ■ 33? 

SRCU I NJEGOVIM RADNJAMA wg 

OHjOMAK PRVI: K0RIST1 UOGOBOJAZMISTI, TAKVALUKA 229 

ODLOMAK DRUM: PRLJESTDLJE M1LOST1V0G I SRCE RIM 231) 

OEOMAKTRECIiSTAUUISRa 232 

ODLOMAK LETVRT1: KIUTIIST SRQ 1 NJEGOVO HtOSPSPQE 233 

ODLOMAK PET1: K0R1STI ODRAQUWAUOBlLVJENlH NAV1KA 23.1 

ODLOMAK SESTfc SWD JE SRCE ZA NESTO VBZANO 237 

ODLOMAK SEW: OTJECAJ HBU 1 IDEJA 237 

SFJTANSKO DOSAPTAVAWE I PROLAZNE MISD W 

ODLOMAK OSM1: USfRAJNOST D OftilWO ZHffK SEA 210 

ODLOMAK DMTfc USTRAJNOST NA PRWOM PDTD 2U 

ODLOHAK DESETI: VJERN1K CE ISIT1 NAGRADEN S EVA DZENNETA 217 

ODLOMAK JEDANAESTI: VRSTE ZlillDA. SISTEZANJE RAM ALLAH A 218 

NAJVREDMJI ZUIIO 219 

RVZL1KA 1ZMEDU ZU1I0A (SUSTEZANJA) 1 YEREA (ODRICAKfA) 219 

SEDMO POGLAVLJE -551 

LMANU L KUFRU • 25 3 

ODLOMAK PRVI: SflBNOST IMANA, VJEROYANJA 253 

ODLOMAK DRLG1: SVI TVRIIE DA VJERUJO 251 

ODLOSUK TREfi: TEHELJ] KUFItA — NEVJERSTVA 257 

OSMO POGLAVLJE 361 

UZROCLMA. POSLJED1CAMA 

1 NACJNLJ CISCENJA GRIJEHA ^63 

ODLOMAK PRVI: RAZLOZI GR1JESENJA 263 

JEHB GR1JESI POZIVAJU DRUGIMA 261 

SLABOST TEVUIDA SRCO 265 

ODLOMAK DRDGI: KAKOSEJTAN NAPADA COVJMA 266 

ODLOMAK TREU: IIAZLOZ1 GRIJE§EWA 266 



A.AO / Ibn Kajjim el - Dzevzijje 

1AK (HVIITl: BOLNA ZAffiSNICA KOJftJ V(|[)E KUJES1 267 

wrfAK PETI: I) OTJEAJE I TRAGOWUA ME I LAZl 268 

ODLOMAK SHSTl: USL'ENJE (ID GJIIJEIIA , 269 

UIII.DJIAKMBILHAQJSUSTEZAWAODaUEIlA 2711 

DEVETO POGLAVLJE . 2?3 

PUTNICIMAKAALLAHU 3?5 

ODLOMAK PRY1: POTREHE ZA PUT OK VELIKOG tILJA 275 

ODLOMAK DROGI: NAJVHHJMJ1 ZIKR - VHICAUJI 1 SLAY1MJE ALLUL\ 12WSEN0G .... 271, 

ODLOUAK TREU: NA&HABA ZA PUSYEIINOST ALLVIIU 277 

OEOMAK CETMITI: ZUHD - SESTEZANJE OR DUNJALGKA 278 

ODLOMAK PET1: LYRSTO YEZIVAXJE ROM ZA SVOGA COSrODARA 283 

POSTDFQ DOHA IZMEDIi LWJENJA NAREDENQG I OSTAVLJANJA ZABMNJENOG 21) I 

BDMMAK St-STJ: MALOBROJNOST PUMKA U ALLAllli. A HNOSXVfl PROPAUil 285 

kako % nssma nepruateui allaiioym pmanka, a.s. 286 

P0SLJED1CA HAZILVZEWA S LJURIMA - - 21)7 

0S1.DMRANJEDDP01ILIHZADGNJALUKQM 287 

DESETO POGLAVLJE 289 

DUBINAMA DUSE 291 

QDIOHAK PHVfc KAKO POPRAVJSl SVOJE STANJE 291 

DAM SO TVOJA AHIRETSKA ZITNICA 292 

ODLOUAK DRGGl: L'ZITAK D0UZ1 S UUBAYJJU 293 

CDLOMAK TRECI: OSOBINE STYARNE LJUDSKE PIBIEN1TOSTI I SAYRSEN0ST1 291 

IZDOR SRECE IIJ PATNJE 295 

OEOMAK EETVRTI: KORIST! ISKRENOSTI 296 

ODLOMAK PETI: NA PLTU KA ALLARG liZYlSENOH 297 

ODLOUAK SESTI: VOLJA ROM IZMEDIi POHVALE 1 POGRDE 298 

\AZ\I)ST TEVEKA - ALLAHOVE UPLTE 298 

ODLOMAK SEDUI: PREPREKE NA PUTT 299 

ODLOMAK OSHI: - 300 

KAKD CES UPOZNATI SVOGA GOSPODARA 300 

PQPMAK SVOGA STANJA - • 30] 

POGLBNOST NEPOZNAVYNJA GOSPODARA SVEVtSNJEGA 302 



riznicaznanja/44 1 

coyjek sam sebi steti; tm 303 

vmjiDNflST mam 303 

VJERN1K KOJI JE SPOZNAO SVDf.A GOSPflBARA (s\RlF) 303 

LJIRAV PREMA ALUM , 304 

ODLOMAK DEVETI: F0KUS1RANJB PAZNJE SAMfl NA ALLAIIA D2WSEN0G 301 

ODLOMAK DESETI: PR1ZNAVAWE 1 CtYANJE ALLAHOVIH BLAtiODATI 304 

ALLAIIOVE RLAGORATI 305 

PllAVILO PROMJENA 306 

ODIOMAK JEDANAESTJ: OSORINE VRIJEDiNE I MARLJIVE DUSE 306 

EASNA I PLEMENITA BDSA 307 

SDSHZANJE OD NAS1LJA I NEMOBALA 307 

ODLOUAK DWXAESTI: DPOZSAJ SEBE PONAJPRJJE 308 

ODLOMAK TRINAESTI: TO JE ALLAH. PA KAKO DA GA NE ZAVOLIS 310 

ODLOMAK finHNHSIL DV1JE VRSTE [JliBOMORE 311 

ODLOiMAK PETNAESTI: KASTAXAK UIIBHA I ZlA 311 

11AZM1SLJANJE ALLAHOYIM BLAGODATJMA I STV0RENJ1MA 315 

POKUDENA BAZMLSLJAiVJA 315 

JEDANAESTO POGLAVLJE 3i 7 

IZ ZIVOTA DOBRIH PRETHODNIKA 3ig 

ODLOMAK PRVI: POSUNIKOVA SKROMNOST PRIUKOM PORJEDE 1 OSYAJANJA 319 

H1NBER SIM f BOSTOJANSra 320 

UPOTPLINJEMJE POHJEDE 1 ELJEPSAVANJE D2ENNETA 321 

ODIOMAK BRUM: VRL1NE ERU BEKRA ES-SIOOIKA. R.A 322 

ODLOMAK TREC1: KAZIVANJE ISLAMU SOLMANA EL-FARISIJA. R.A 328 

ODLOMAK CETYRTI: ISKILV IZ ZIVOTA OHERA R. ARDU1AZIZA 331 

DVANAESTO POGLAVLJE 33s 

POUKE I SUPTILNOSTI 33 7 

ODLOMAK PRVI: ISPUNJENJE ZAVJETA BATOG ALLANS BZW&NOM 337 

ODLOMAK BRUG1: [i&ITAK JE SPDAM AM1SIC1JE 313 

ODLOMAK TREC1: KADA Bl LSTINSKI POZNAYAO LJEDE. NE BE SE NJ1MA ZAL10 315 

ODIOMAK CETYRT1: DIA'JALliK SE MIJENJA I PROLAZI 316 



442/ Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

OBLOMAK I'ETl: ALLAIIDVA MWOST I" STtRANJli foVJEKA 3-18 

ODLDMAK SESTI: (IDAYEZE QRGANA . 349 

ODLOUAK SEOMI: UESCT NEKOBISMH STYAR1 350 

OBLOMAK OSMl: lAIJEK TEZl KA VEtEM 1 YREDNIJEM - 351 

ODLOUAK DEVETt LTJEf^J STILVST1 352 

ODLDMAK BESET1: SDSTEZAflJE OD DMJALBKA 1 OKHETANJE ALLA11U BZOSENOM 352 

OBLOMAK JEDANAESTi: DMALOttZAVAWE GRIJERA 353 

OBLOMAK DVAMESTI: KADA SE UZIVANJE. IEZZET. SMATRA POKDBEfflH 355 

ODLDMAK TRINAESTfc STVARNOST mmtlJ. DSLANJANJA NA AUAHA 356 

OBLOMAK CETIINAEST1: BRIGA D SRCD I DtUEWt] - 357 

OBLOMAK PETNAEST1: SUOSJECAJNOST S yjERNIQMA 357 

OBLOMAK SESNAEST1: TRI VRSTE ALLAROY111 RLAGODATI 358 

OBLOMAK SEUAMNAESTI: STEPEM SPOZNAJE ALL\1IA IZA1SENOG 359 

ODLOUAK OSAMNAESTi: NEZNAlMJE BONUS! PflTESKOCE 360 

OBLOMAK DEVETNAESTI: STAJANJE ROBA PliEl) ALLAHOM UZVISENIM 361 

OBLOMAK DYADESETl: TRJ K0R1STI - 361 

ODLOUAK DYA BESET I PRVI: STALK] PUTN1CI 362 

TRLNAESTO POGLAVLJE - 363 

SUPROTNOSTIMA - 36g 

OBLOMAK PRVI: NEKI ZNAK0Y1 AlllRETSKE SREl'E I FROPASTl 365 

KERAMETI, F0LAST1 ALLAIIOVIM ODABRANICW 366 

ALLAHOVE BLAfiOBATI 366 

OBLOMAK DBBGfc KALEMI IKUSROLWSTVA 367 

ODLOUAK TREIT: NAJK9BJSNLJI 1 NAJSTETNIJ] LOVJEK 369 

ODLDMAK CETYRT1: \TISTE ZARADA 1 XjllfOYOG liLAGANJA 369 

OBLOMAK PET1: NADMETANJE 1ZMEDL SEJTANA 1 MELEKA 370 

ODLDMAK SESTI: SIN' ADEMOV IZMEDli UGLEDA 1 1'ONIZENJA 372 

LUIKDLA I POKRETLJIYDST TIJELA I NJEZNOST I MEIIKOCA DUSE 373 

TEGOBNOST. fii.VA" 371 

ZRTVOYANJE RAD! BOLJEG 1 LJF.PSEG ZIVOTA 371 

OBLOMAK SEBMMAZNOSTZl KM. 

mia\JAALLV[IALZVISi:\l]i;.ISrKlt\.ZAIIVALJlVAi\.]A 375 









RIZNICAZNANJA / 443 

odlomak usui: posljhhce gwjeha i dega 377 

odlomak deyeti: razl1ka 1zmedg hal\l\ i zabranjenog gzitka 3711 

uloga razema - 378 

poznayakje gzroka i posijebica 378 

odlomak deseti: evoh dobbin i izvoh uisih osob1na 379 

skru&nostzemue 3b0 

nabav yatre ,. 380 

odlomak jebanaesti: kakd p0st1ci iskbenost. 111las ,. 381 

LILBAV PItEMA P01IVAU 1 ZA11VALI , Ml 

OBNOS PREMA OKIMA KOJI IHALE I QM1A KOJI KUDE - 382 

ODLOMAK DYAN'ESTI: VEZIVAWE SRCA 1 T1JELA ZA ALLAHA GZVTSENOG (FTMF) 382 

ODLOMAK TRINAESTE "ALLAD NIJEONOM fdVJEKT 

DVA SRCA C NJEURIMA N.IEG0V1M N1JE DAO!" 384 

ODLOMAK LTTRNAESTI: SLIJEilEXJE Pit Willi PITA 111) ALLUIA EZYISEXOli 3115 

ODLOMAK PETNAEST1: TABOR POKORNIH I TABOR CREINKA 386 

GETRNAESTO POGLAVLJE 38g 

RAZNOVRSNE PORUKE 3gi 

ODLOMAK PEYt NAFOMENE 1 SUGESTIJE 391 

ROB 1 NJiiGOVl GRIJES1 392 

SAYJET niTSI 395 

ODLOMAK RRGGI: K0R1ST1 I MUDR0ST1 3% 

ONI KOJI ODDACUJG SUD KliR'ANA I SINNETA 397 

SGSDETI 1 DROZENJA S BRACOM W3 

OBLOKLVK TRECi: RAZN0LIK1 SAYJLTI MM 

ODLOMAK CETYRTi: IMAJSKE PORUKE 105 

ODLOMAK PET1: SAYJETI I POEKE 107 

OBLQMAK SESTI: OPOREKE 1 PODS1CAJJ W9 

ODLOMAK SEDMI: ClMJKMlCE 1 FMESE Ill 

ODLOMAK OSMI: SVJEOOIHJA PRI UDARQMA SEDDINE 113 

ODLOMAK DEVETI: POSLJEDICE GR1JERA ...: ill 

ODLOMAK DESETh PDGKE 1 SAVJET1 115 

ODLOMAK JMANAEST1: B1SERI I POEKE &9 



444/ Ibn Kajjim ei-Dievzijje 

NI-Kl- tZUEKE AIIIJU.LAIIA U. MESLBA. 1LA M 

(INUMAK DVANAEST1: RlJEft ZA OPOHJENU - >-" 

0DU1MAK TMNAESTI: POltfNE RIJECl • m