(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Tedžvid - Pravilno učenje Kur'ana"

Pravilno 



ueenje 
Xur^na 



Camil Silajdzic 
Ibrahim Trebinjac 



EL-KALEM 




i 



Izdavac: 
Rijaset Islamske zajednice u BiH - EL-KALEM 

Za izdavaca: 
Selim Jarkoc 

Urednik: 
Mustafa Prljaca 

Recenzenti: 

hfz. Mahmud Traljic 

hfz. Fadil Fazlic 

Lektura i korektura: 
Tarik Jakubovic 

Dizajn korice: 
Tarik Jesenkovic 

Slog i tehnicko uredenje: 
Nurko Karaman 

Fotoliti korice: 
JORDAN studio, Sarajevo 

Stampa: 
Stamparija Rijaseta EL-BEJAN 




v-^^^P^^^^II^ 



Sarajevo, 1998. 



EL-K^LEM 

Izdavacka dje]atnost Rijaseta IZ u BiH 




/OS' 5j 



-)j(-jt_;JijJI jlj^l (t-J^ Lv2^ ^"^^ "^^ wUj>cJ 

'^ Ox -^ xO Oj^xx JJ^ 






PREDGOVOR 

Tedzvid, kao nauka nerazdvojiva od Kur'ana, predmet je 
izucavanja i zanimanja jos od vremena prvih muslimana. Znamo da je 
Muhammed, alejhi-s-selam, licno slao svoje Ijude u pojedine pokraji- 
ne sa zaduzenjem da druge nauce pravilnom ucenju Kur'ana. Prema 
tome, Kur' an se naucno ne moze ni zamisliti bez tedzvida. 

Vaznost ove nauke pravilno su shvacali naucni krugovi muslimana 
od pocetka, pa kroz citavu historiju islama, do dana danasnjega, tako 
da je u tome smislu napisana vrlo zapazena literatura gotovo na svim 
jezicima, kojim govore pojedine brojnije muslimanske zajednice. 

U red ovakvih zajednica svrstavamo se i mi, jer je i na nasem jezi- 
ku vec do sad, napisano i stampano nekoliko djela iz oblasti tedzvida. 
Neka od ovih djela, nazalost, ostala su u rukopisu. 

Spomenuta djela o tedzvidu odavno su u nas nestala sa knjizarskog 
trzista, jer su poodavno izdata, pa se vec dugo vremena osjeca potreba 
za izdavanjem nove knjige. Ova potreba je tim veca, sto je u nas i veli- 
ka oskudica u uciteljima ove nauke. 

To su, uglavnom, razlozi za pisanje novog Tedzvida, koji ce - nada- 
mo se - bar donekle popuniti nastalu prazninu. 

Za razliku od dosadasnjih tedzvida, ova knjiga zamisljena je i 
izradena na siroj osnovi i sa vise poglavlja, a sa glavnim, a reklo bi se 
i jedinim ciljem, da se pravilno ucenje Kur'ana izuci sto temeljitije, 
lakse i brze, ali ipak bez i najmanje iluzije da to moze biti ostvareno 
bez dobrog ucitelja. 

Ako, dakle, ova knjiga postigne svoj cilj, ona ce time opravdati 
svoje izdavanje. 

Pisci 



9 



UVOD 

Sposobnost proizvodenja glasova vezana je za postojanje narocitog 
glasovnog aparata. Pojedine glasovne organe imaju i zivotinje, ali se 
govorom odlikuje samo covjek jer samo on posjeduje glasovni aparat. 

U glasovne organe covjeka spadaju: pluca sa dijafragmom i 
misicima grudnog kosa; zatim grkljan sa glasnim zicama, zdrijelo, 
usne i zubi; donja vilica, koja je pomicna; jezik, kao najpokretljiviji 
govomi organ; tvrdo i mehko nepce; i, konacno, resica. 

Izgovor je vjestina, u kojoj, pored ostalog, covjek mora namjestiti, 
prilagoditi i istovremeno upotrijebiti sve govorne organe sasvim 
odredeno, i proizvesti glas, koji je, isto tako, odredeno cuo, tako da ga 
slusaoci, bez ikakve sumnje, razumiju. Govorni su organ! najcesce 
medusobno povezani, pa se zato veliki broj glasova moze pravilno 
izgovoriti samo u saradnji i zajednickom ucescu svih, ill jednog broja 
govomih organa. 

Govor se sastoji od samoglasnih i suglasnih zvukova. Samoglasnici 
su tonski zvukovi (tonovi), dok su suglasnici pretezno sumovi. 

Za razliku od glasova u nasem jeziku, glasovi arapskog jezika, 
narocito neki od njih, nastaju vecim zaposljavanjem pojedinih govor- 
nih organa. Na ovu cinjenicu moramo uvijek misliti i paziti da bismo 
pri izgovoru dobili zeljeni glas. 

Tedzvid ]&, na osnovu gore izlozenog, vjestina; jer iziskuje maksi- 
malnu vjezbu i paznju pri upotrebi govomih organa. 

Prakticno primjenjivanje pravila tedzvida je poseban predmet, koji 
se zove kira'et. Prema tome, kira'et je - tedzvid u praksi. 

Ovo je bilo potrebno napomenuti, da bi se ukazalo na razliku 
izmedu kira'eta i tedzvida. 



Ovaj Tedzvid izraden je po imami Asimovu kira'etu i Hafsovu ri- 
vajetu, a namijenjen je, u prvom redu, ucenicima nasih medresa. 



11 



POJAM TEDZVIDA 

Tedzvid je nauka, koja nas upucuje u pravilno ucenje (citanje) 
Kur'ana. 

Za savladivanje ove nauke potrebno je: 

1) poznavati porijeklo i pravilan izgovor svakog glasa u arapskom 
jeziku; 

2) buduci da je tedzvid i vjestina, neophodno je od ucitelja usmeno 
nauciti nacin kako se prakticno izgovara svaki pojedini glas, kako za- 
sebno, tako i u vezi sa drugim glasovima; 

3) poznavanje nacina zastajanja i predaha na pojedinim rijecima 
(el-vakf). 

Pravilno ucenje Kur'ana primio je Muhammed, a.s., od AUaha, dz.s., 
preko meleka Dzibrila, kako to kaze i Kur'an rijecima: abJjJjj . . . 
y^ — ^y (El-Furkan, 32). Rijec tertil, koja je upotrijebljena u Kur'anu, 
ima znacenje sto i rijec tedzvid.^ 

Vrijednost ove islamske nauke je ogromna, a njena vaznost se naj- 
bolje ogleda u tome sto bez pravilnog ucenja Kur'ana dolazi u pitanje 
i valjanost namaza (osim ako neko, iz opravdanog razloga, nije u sta- 
nju nauciti pravilno izgovaranje pojedinih kur'anskih rijeci). 

Svaka islamska zajednica obavezna je da ima dovoljan broj pozna- 
valaca ove nauke, sposobnih da svoje znanje prenesu na druge. 



Jf a J , 



1. ^_^j\\ aJj-x^j ^=jjs^\ -Xjj->o J^j^' Tertil, tj. razgovijetno i pravilno ucenje 

Kur'ana, znaci paziti da se harfovi lijepo izgovaraju, a uz to znati gdje c'e se i kako 
stati, odnosno zastati. 

13 



Duznost pravilnog ucenja Kur'ana temelji se na samom Kur'anu, 
kao i na Hadisu. U suri "El-Muzzemmil", 4. ajet, Allah, dz.s., 
nareduje Muhammedu, a.s., a preko njega i svakom muslimanu i mu- 
slimanki: "Ve rettili-1-Kur'ane tertila", - sto znaci: "Uci Kur'an po- 
lahko, pravilno i ragovijetno!" 

Pogresno ucenje Kur'ana, Muhammed, a.s., osudio je sljedecim 
rijecima: 

"Ima mnogo ucaca, koji uce Kur'an, a Kur'an ih proklinje!" (Tj. 
mnogi ucaci, ne poznajuci pravila kira'eta i tedzvida, uce Kur'an tako 
slabo i pogresno, da ne samo sto nece imati sevapa od toga ucenja, 
nego cak mogu zasluziti i prijekor i kaznu!) 

Veliki islamski ucenjak i strucnjak za tedzvid Imami Dzezeri, u 
svome djelu o tedzvidu zvanom El-Mukaddime^, u vezi sa ovim 
izmedu ostalog kaze: 

"Drzati se tedzvida, pri ucenju Kur'ana, jeste obavezno! Ko se toga 
ne drzi, taj grijesi!" 

Uceci Kur'an, covjek moze napraviti teze i lakse greske (lahnun 
dzelijjun vehafijjun). U teze greske spada: izostavljanje i zamjena gla- 
sova, kratkih samoglasnika (hareketa) i izgovaranje veceg broja glaso- 
va nego sto je potrebno. U lakse greske spada: pogresno postavljenje 
pojedinih glasova u medusobnu vezu, i tome slicno. 



2. Navedeni stih kojeg je napisao Muhammed b. Alijj b. Dzezeri (751-833.) nala- 
zi se u uvodnom dijelu njegovog poznatog djela: Tajjibetu-n-nesr fi-l-kira'ad-l-asr, 
Dzedda, 1994., str. 36. (Napomena recenzenta) 

14 



PRVI DIO 



O GLASOVIMA 



ISHODISTA I SVOJSTVA 
POJEDINIH GLASOVA 



U svrhu boljeg poznavanja ishodista i svojstva svakog pojedinog 
glasa, kao i njegovog pravilnog izgovora, treba prethodno napomenuti 
sljedece: 

Glasovni aparat kod covjeka je grkljan, u kojem se nalaze glasne 
2ice, cije treperenje izaziva zrak koji dolazi iz pluca. Sve tri supljine, 
koje stoje iznad grkljana - i to grlena, usna i nosna - sluze za 
pojacavanje i oblikovanje zvukova, koji time utjecu i na svojstvo sva- 
kog glasa. Visina glasa moze biti razlicita, a zavisi od zategnutosti gla- 
snih zica i pritiska zraka, koji prolazi kroz glasovnu pukotinu. Od visi- 
ne zvuka, zavisi jacina zategnutosti glasnih zica, duzina njihova 
treperenja i jacina pritiska zraka u grkljanu. 

Citav Ijudski govor sastoji se od £irtikulisanih glasova. Glasovi se 
dijele na samoglasnike i suglasnike. Samoglasnici su tonovi koji na- 
staju treperenjem glasnih zica, a suglasnici pretezno sumovi koji na- 
staju trenjem zraka pri prolazenju kroz suzeni dio supljine usta. 

Sve navedene supljine te usne, jezik i zubi, imaju glavnu ulogu kod 
oblikovanja glasova i isticanja njihovih svojstava. U glasovima arap- 
skog jezika, a narocito u izgovoru pojedinih glasova po pravilima 
tedzvida, grkljan ima vanredno vaznu ulogu. 

Ovo je bilo potrebno istaknuti narocito stoga, sto pojedini glasovi u 
arapskom nisu zastupljeni u nasem jeziku, pa je njihov izgovor za nas 
tim neobicniji i tezi, te je za njihovo pravilno izgovaranje potebna 
duza vjezba i zomo prikazivanje. 

17 



Svaki glas u arapskom, kao i u nasem jeziku, ima svoje zasebno is- 
hodiste (el-mehredzu-l-kuUijj) i osnovno svojstvo (sifetun lazimeh). 
Vecina od ukupno 28 glasova priblizuju se grupno jedni drugima u is- 
hodistu (el-mahredzu-1-dzuz'ijj), pa stoga ovih grupnih ishodista - po 
misljenju vecine strucnjaka tedzvida - ima svega 17, kako to stoji i u 
navedenom Dzezerijinom djelu: ^ 

Najlaksi nacin da jedan glas izgovorimo po tedzvidu, tj. iz njegova 
pravog ishodista i sa njegovim pravim svojstvima, sastoji se u tome da 
pred doticni glas stavimp jedan kratki vokal, naprimjer kratko "e" ( i), 
i s njime povezemo doticni glas, bio on bez vokala (sakin), ili udvo- 
strucen (musedded). Naprimjer: v' ' '^^ (eb), (enne). Mjesto, gdje se 
glas prekine pri njihovu izgovoru, ishodiste je toga glasa. 

Da bismo lakse shvatili i savladali ishodista arapskih glasova, pod- 
sjetit cemo na podjelu konsonanata u nasem jeziku. 

Kao sto znamo, u nasoj abecedi ima 25 konsonanata, koji se, po 
mjestu nastanka (po svome ishodistu), dijele u pet grupa. 

1. usneni (labijalni) : p, b, f, v, m 

2. zubni (dentalni) : t, d, s, z, c 

3. nadzubni (alveolami) : 1, n, r 

4. prednjonepcani (palatalni) : c, z, s, dz, d, c, j, Ij, nj 

5. zadnjonepcani (velarni) : k, g, h 

Slicna podjela konsonanata postoji i u arapskom jeziku. 

Ali, za pravilan izgovor kur'anskih rijeci, nama je, u tedzvidu, po- 
trebno nauciti utvrdenih sedamnaest grupnih ishodista, koja su 
ucenjaci tedzvida pomno razradili. 

Svako od tih ishodista predstavlja jedno malo, zasebno poglavlje, 
pa cemo ih i mi tako redom obraditi. 



1. Tajjibetu-n-nesrfi-l-kira'ati-l-'asr, str. 35. (Napomena recenzenta) 
18 



MEHARIDZ 
(IsbodiSta glasova) 

Gore spomenutih sedamnaest ishodista jesu: 

PRVI MAHRED:^: Supljina grkljana i usta 

za duge vokale a, /, u, ( i — <_^l — jl), koristeci ishodiste glasa, koji 
neposredno pred njima stoji, odnosno kojem jedan od tri gornja samo- 
glasnika sluzi. Naprimjer: L; (ba), ^ (ti), ji (dQ) itd. 

Potrebno je napomenuti da se dugi samoglasnici I (a) i j' (ti) izgovara- 
ju otYoreno tanko ili otvoreno krupno - zavisno od glasa iza kojeg stoji. 
Otvoreno tanko izgovaraju se iza svih glasova, osim iza sljedecih osam: 

Prvih sedam glasova spadaju u krupne (hurafu-l-isti'la), a svi su 

o o ^ i> S 

sadrzani u izrazu: -lai JaJ* J^ cf^-^ ■ Ovim se, u ovom slucaju, pri- 

druzuje i glas j (r). 

Primjeri za svih osam krupnih glasova: 

L/3 — y^ (, U^ — J^ C Ui — jii t Ip — iP C LL? — jls C is — aS 



Primjeri za tanke glasove: 

b — jji U— aj c U— jj c L^— y^ {. Is — ji c La — jj& itd. 

Treba se cuvad pretjerane utanjenosti svih glasova, koji se izgova- 
raju otvoreno tanko (el-feth), kako ne bi doslo do preglasavanja. 



19 



DRUGI MAHREDZ: Najdublji dio grla (do prsa) 

S ovog mjesta izlaze dva glasa: I i -» . Ovi glasovi postoje i u 
nasem jeziku, samo su u arapskom mnogo izrazitiji. 

Primjeri: 

j»jj| La i LjJjfc| (, J^^-i-l 

Buduci da je -* {he) samo po sebi slab glas, treba paziti da se pri 
izgovoru ne zagubi, ali da se pretjerano i ne naglasava, kao ni da se 
utopi u sebi srodan glas. 

Naprimjer: 

^o^^^ sebbih-hu 

As:~y>-y<^_ bimuzahzihihi 

Ja^l ^y\-> ja Nuhuh-bit 

TREdl MAHREDZ: Sredina grla 

Sa ovog mjesta izlaze takoder dva glasa: ?- i r-. 

Nijedan od ovih glasova ne postoji u nasem jeziku. Njihov je izgo- 
vor otvoren i tanak. Zato pri njihovu izgovoru treba stisnuti srednji dio 
grla. 

Primjeri: 

Treba narocito pripaziti kod spajanja i (hemzeta) sa glasom ?- 
(a/'n), kad je ovaj posljednji sakin, da ne bi doslo do njegova gubljenja 
u vidu produzavanja t (elifa, hemzeta). 

Naprimjer: 



20 



Valja, dakle, izgovoriti oba glasa, (i hemze i ajn), a ne praviti od 
njih dugi vokal (a, i), sto je sasvim pogresno. 

Kod glasa 7- {ha), medutim, treba pripaziti, da se ne izjednaci sa 
glasom -» {he), narocito ako stoje jedan iza drugoga. 

(Vidi primjere pod tackom 2). 

CeTVRTI MAHREDZ: Vrh grla (do samih usta) 

Odavde izlaze dva glasa: ^{gajn) i ^- {hi). Ni ovih glasova nema u 
nasem jeziku. Glas 9'{gajn) je donekle blizak nasem glasu g, s tim sto 
je arapski mnogo grleniji i dublji. A glas r- {hi) je uz to jos i hrapav. 
Pri izgovom ova dva glasa treba grlo stisnuti, all ih krupno izgovoriti. 

Naprimjer: v^^ — ji^^ 

Izgovoru glasa '9-{gajn) treba posvetiti paznju narocito kad je sakin, 
a iza njega neposredno slijedi jedan od jakih glasova, kako ne bi doslo 
do gubljenja ili uklapanja ovog glasa u sljedeci. 

Naprimjer: <-jjj2J^\ jJ^ — l^jjJi '?_p j* 

PETI MAHREDZ: 

Mjesto izmedu usne §upljine i grkljana (u predjelu resice) jeste is- 
hodi§te glasa 3 {q). Ovaj glas je samo donekle slican nasem glasu k, 
jer je arapski mnogo dublji i krupniji. 

Pri izgovoru ovog krupnog glasa nastaje malo pucanje {kalkaleh), 
narocito kad je (3 {kaf) sakin. 

Primjeri: 

J^ katele ^_J^. bekije 

J-ji; jakbelu Jj^ jekulu 



21 



SESTIMAHREDZ: 

Dio grla blizu mjesta odakle izlazi glas c3 (q), samo blize usnoj 
supljini, jeste ishodiste glasa ^ (k). Ovaj glas najblizi je nasem glasu k, 
samo sto se pri izgovoru izvrsi veci pritisak na gomje nepce nego sto se 
to cini pri izgovoru naseg k, a ujedno je malo tanji i cvrsci - po prilici 
takav kao sto se cuje u nasim rijecima: kisa, kicma, sjekira i slicno. 

Naprimjer: <J^ y jji — l-J^ -US'ij — jjjJix — ^l-Ji dJ-U 

SEDMIMAHREDZ: 

Sredina jezikainepca ishodiste je glasova ^ idz), ^ (s) i c? Q). 
Za sva tri ova glasa treba napomenuti da se oni izgovaraju tako, sto se 
srednjim dijelom jezika blago upre u nepce i sto je to upiranje pri 
izgovoru glasa -r (dz) mnogo jace. Inace, glasovi J^ i (S odgovara- 
ju nasim glasovima sij. 

Za glas r- (dz) treba narocito istaknuti da pri njegovu izgovoru, 
kad je sakin, dolazi do malog pucanja (kalkaleh), i torn prilikom odva- 
jamo cvrsto jezik od nepca. Ovo svojstvo glasa r treba cuvati 
narocito onda kad je taj harf sakin, a iza njega dodu neki glasovi, kao 

j , O i ^ . Izostavljanjem kalkale, ovaj bi glas izgubio svoje svoj- 
stvo, a poprimio svojstvo kojeg drugog glasa, kao npr. z u rijeci y>-j, 
cu rijecima i_r^j i «W^' • 

OSMIMAHRED^: 

Sredina jezika, cvrsto prislonjena uz nepce (itbak), a vrh uz donje, 
desne i lijeve kutnjake, ishodiste je glasa ^y> (d). Ovaj glas je najtezi 
za izgovor, a spada u najkrupnije glasove. Zahtijeva najduze 
zadrzavanje jezika na spomenutim mjestima (istitaleh), narocito kad je 
udvostrucen (musedded), npr.: 



■s- 

I 



22 



DEVETIMAHREDZ: 

Vrh jezika, prislonjen cvrsto uz prednji dio nepca (inhiraf), odmah 
iza zuba, jeste ishodiste glasa J. Odgovara, uglavnom, nasem glasu 1, 
s tim, sto je arapski malo cvrsci i tanji, ali ipak ne smije nimalo nagi- 
njati nasem glasu Ij. 

Naprimjer: '^ a.»j>JI — dJJU — ^JJI 

DESETIMAHREDZ: 

Prednji dio jezika, stavljen malo dalje iza gomjih, prednjih zuba, uz 
propustanje glasa kroz nos (gunneh), sacinjava ishodiste glasa 0. Izgo- 
vara se malo tanje nego nas glas n, kad nosi vokal - (u). 

Naprimjer: ^yJ-J — -My — dy^Ji 



JEDANAESTI MAHREDZ: 



Prednji dio jezika, cvrsto prislonjen blize sredini nepca (inhiraf), 
ishodiste je glasa j (r). Ovaj glas izgovara se na dva nacina: krupno 
ili tanko, zavisno o njegovim raznim polozajima. (Ti slucajevi 
objasnjeni su u posebnom poglavlju - Hukmu-r-ra'). 

Pri udvostrucenom izgovoru ovog glasa treba jezik drzati cvrsto, 
kako ne bi doslo do nepotrebnog umnozavanja {teksir), iako je nuzno 
djelimicno zadrzavanje i treperenje toga glasa (tekrif), kad je udvo- 
strucen. 

Primjeri: 



^J\ - j^s^J\ - 



j^ Cf 



,u 



23 



DVANAESTI MAHREDZ: 

Vrh jezika, priljubljen uz prednji dio nepca do samih zuba, isho- 
diste je glasova: i? (t), ^ (d) i C^ (f). To priljubljivanje pri izgovoru 
glasa i? , cvrsceje ijace nego pri izgovoru glasova Oi ^. 

Pri izgovoru glasa -^ (f) podizemo veci dio jezika (itbak). 

Osim toga, glas -^ spada u jake glasove (isd'la') i ne postoji u 
nasem jeziku; a kad je sakin, treba pri izgovoru malo otpuci (kalka- 
leh). 

Primjeri: 

I glas .5 , koji je nesto cvrsci nego nas glas c/, kada je sakin, treba 
otpuci pri izgovoru, samo tanko, jer ovaj glas ne spada u krupne glasove. 
Naprimjer: -)Jjj (Jj -Uj jJ — X>-s^l aUI — A^t aUI _y& Ji 

Glas C.' je nesto cvrsci i tanji nego nas glas t. Kad je ovaj glas 
sakin, treba pripaziti da se ne zagubi u sljedecem glasu (zuhur), - osim 
ako iza njega dodu njemu srodni glasovi -l^* i :> , u koje se mora uklo- 
piti (idgamu mutedzanisejn). 

Naprimjer: LL-j Os.U — ^y cUjiS' — aj cJ^\sA=j 

Treba narocito pripaziti, da ne dode do uklapanja glasa ^ u (_/? jer 
su oni samo naizgled srodni, npr. I^i-vi" Ji (kad dallu) 

TRINAESn MAHREDZ: 

Prednji dio jezika, podignut i cvrsto priljubljen uz prednji dio nepca 
(itbak), do samih zuba, jeste ishodiste glasa ^ (s). Ovaj harf izgova- 
ra se krupno, uz usporeno propustanje glasa kroz zube. 

Naprimjer: <^\j><^^ii — o^^^^aJlj — ^j^^ 



24 



Glas (_/» (5) ne postoji u nasem jeziku. Njemu su, po svome ishodistu i 
svojstvu safe- (zujanje, piskutanje), slicni i bliski glasovi j i (_/- . Oba 
ova glasa odgovaraju nasim glasovima z i s, samo sto su malo ostriji 
od nasih, narocito kad su udvostruceni, naprimjer: 

CETRNAESTI MAHRED^: 

Vrh jezika, mehko prislonjen uz vrhove gornjih prednjih zuba, 
predstavlja ishodiste glasova o (5) i i (z). Nijedan od ovih glasova ne 
postoji u nasem jeziku. Izgovaraju se mehko, tanko i tepavo. 

Naprimjer: i_^i — s-~*-^ ~" '-^•^^ ~ <L>^ — \yZ'^ — <L~i 

Glas -t* (z), kojeg takoder nema u nasem jeziku, po svojoj zvucnosti 
je donekle srodan gomjim glasovima ^ i i, ali se istice svojom kru- 
pnocom. Pri njegovu izgovoru, veci die prednjeg dijela jezika pritisne se 
uz unutrasnju stranu prednjih zuba (itbak), a pri tome se, narocito kad je 
harf udvostrucen, propusta prilicno piskav i krupan glas. 

Naprimjer: \yS^ — j^Jij — Ji-ip — jj^JUaJlj 

Treba napomenuti, da se ova tri glasa, s obzirom na srodnost, 
medusobno uklapaju, i to prema objasnjenju u poglavlju "Idgamu mu- 
tedzanisejn". Prema tome, nema medusobnog uklapanja ovih glasova 
u drugim slucajevima. 

Uzmimo za primjer izraz: ^jj j i|j . U ovom primjeru i {zeJ) se ne 
uklapa u j (ze), iako nam ova dva glasa izgledaju srodna.i 

Dok se u primjem Ij-olk 3} , glas i (z) uklapa u glas ^ (z), jer su ova 
dva glasa srodna. Prema tome, ovaj drugi primjer ( ij— J-t il ), izgovarat 
cemo (j-Uiil (izzalemu), kao da je ib udvostruceno, (a ne: iz zalemu). 



I. Medutim, oni su samo naizgled srodni. Ustvari, nisu srodni. Jer je i (z) zubni 
(dentalni) suglasnik, a j (z) - piskavi (sibilantni). 

25 



PETNAESTI MAHREDZ: 

Unutarnja strana donje usne, priljubljena uz prednje, gornje zube, 
jeste ishodiste glasa '~^ . Ovaj glas spada u tanke i blage glasove i 
odgovara nasem f. 

Naprimjer; t-3l — tJiS' — Uii — aJ — AiiJ 

SESNAESTI MAHREDZ: 

Mjesto medu dvjema usnama ishodiste je glasova j (v), ^ (5) i ^ 
(m). Zajednicko im je svojstvo to, sto su sva tri tanki glasovi 
(istifale-h). 

Od ova tri glasa, narocito treba pripaziti na izgovor glasa j (v). 

Glas J izgovara se take, da se obje usne namjeste, kao da ce se 
izgovoriti g^as u, pa se onda izgovori tanko j . Prema tome, ovaj glas 
nije nas glas v, koji se - kako je poznato - izgovara samo pomocu do- 
nje usne, priljubljene za vrhove prednjih gomjih zuba. 

Arapski glas j najblizi je glasu w{dvostruko ve) u engleskomjezik;u. 

Glas <-r> (b) spada u praskave glasove, kad je sakin (kalkaleh), dok 
se pri izgovoru glasa ^ (m) zrak propusta kroz nos. 

Primjeri: 

Treba naglasiti da je sasvim ppgresno uklapati glas j» sakin u glas j, 
ili glas ^ zadrzavati pred izgovorom glasa j , kao sto se to, poneki 
put, moze cuti u ovim i slicnim primjerima: 

Isto tako glas /• ne odskace u izgovoru pred glasom j ili bilo kojim 

drugim glasom: ^'j «' (emwaierj), /t-^^-^J (*S^ . (Vidi poglavlje: 

"Izhari sefevi"). 



26 



SEDAMNAESTI MAHREDZ: 

Nosna supljina (hajsum) je pomocno ishodiste glasova, koji se pri 
izgovoru propustaju kroz nos. To su glasovi ^ (m) i j (n), narocito kad 
su udvostruceni, ili se, po pravilu, uklapaju u neki sljedeci glas. 
(Tenvin, idgamu me'a-1-gunneh, idgamu mislejni me'a-1-gunneh, Ma'). 

Primjeri: 

Treba paziti da ne dode do propustanja zvuka kroz nos pri izgovoru 
drugih glasova osim spomenutih, kao sto se to moze katkada cuti. Svi dru- 
gi glasovi moraju biti potpuno cisti od gunne (izgovaranja kroz nos). 

Primjer: 

4JJ — ijpl — (_j__^ 

Zadrzavanje na glasovima ,a i j , kad su udvostuceni (musedded), 
nesto je duze nego na drugim udvostrucenim glasovima, ali najvise 
koliko obicna duzina (meddun tabi'ijjun): pi (ummun), jl (enne). 

Izuzetak cini glas j (r), koji se, udvostrucen, izgovara nesto duze 
od drugih udvostrucenih glasova: ^*-:r^}^ Cf^}^ 



11 



PODJELA GLASOVA PO DUZINI TRAJANJA 

S obzirom na duzinu trajanja, arapski se glasovi dijele u tri grupe: 

1) AJi/l t_^j^l (el-hurufu-1-anijjeh), 

2) aJUjJI LJijyz}\ (el-humfu-z-zemanijjeh), 

3) '^-r^^ i~^jj>z}\ (el-hurufu-l-bejnijjeh). 



PRVA GRUPA: 

El-hurufu-1-anijjeh, jesu oni glasovi, koji se izgovaraju casovito, 
trenutno, tj. glas se na njima ne zadrzava, pa iz svoga ishodista oni 
izadu brzo i odskocno. Tako se ponasaju narocito glasovi: 
(J ,-^ ,'~r' , ^ i ^ (sto je opsirno obradeno u poglavlju "Kalkaleh"). 
Primjeri: 

U ovu grupu glasova, pored navedenih pet, spadaju jos: t , iS i O . 
Primjeri: ^_ 

Svih osam glasova obuhvaceno je izrazom: C-^LaS iJJ^^r-t , a zbog 
navedenih svojstava nazivaju se jos i el-hurufu-s-sedideh (cvrsti glaso- 
vi). 

Karakteristika ovih glasova je jos i ta, sto se trenutno presijece glas 
kad se izgovaraju udvostruceno. 

Naprimjer: 



28 



DRUGA GRUPA: 

El-hurufu-z-zemanijjeh su sljedecih petnaest glasova: 

Zovu se ovako stoga sto se ne mogu brzo i istodobno pravilno izgo- 
voriti. Ovi glasovi, dakle, izlaze sporo i blago iz svoga ishodista. 

Primjeri: 

(«-^>' (glas ^ ), 5>i«^ (glas ^), 

^^ (glas ^ ), ,:;>o (glas ^ ), 

o So ^ J! o -fl 

Jal^lj (glas ^i Ji ), ^^i (glas ^ ), 

_^r^ij (glas ^ ), LiJ^i (glas .« ), 

Lfj^y (glas j ), 4jjJ (glas J ), 



o o 



^^'J (glas ^ ), (^l (glas O ), 
j^ (glas (/ ), Aii: (glas t_3 ), 

V^-il (glas i ), 

Zbog navedenih svojstava, ovi se glasovi nazivaju jos: hurufu-r- 
rihveh (slabi, njezni). 

Svih ovih petnaest glasova obuhvaceno je izrazom: 



TREC^A GRUPA: 

El-hurufu-1-bejnijjeh su sljedecih pet glasova: tS , O, 9, ^ , j, koji 
-« ^ ji t> 
su obuhvaceni izrazom: ^r*-^ J^- Zovu se ovako zato sto po duzini tra- 

janja, pri izgovoru, stoje izmedu prve i druge grupe glasova, kao i 

zato, sto im pri ishodistu glas "zarare", prije nego sto glasovni organi 

napuste njihovo ishodiste. 

29 



Primjeri: 
-Uj>JI (glasovi J i ^), C--oJt3i (glasovi i ^ ), Xj«J (glas f-), 

a -So-- 

^jjb (glas j). 

U vezi sa gomjom podjelom glasova, a narocito s obzirom na drugu 
grupu, treba istaknuti, da nije nikako preporudljivo uditi Kur'an brzo. 
Preporucuje se ucenje Kur'ana jedino tako, kako ce svi glasovi doci 
do svoga potpunog i pravilnog izrazaja (et-tertil), s obzirom na njiho- 
va ishodista i svojstva (meharidzu-1-hurufi ve sifatuhe-1-lazimetu ve-1- 
aridati). Ubrzano uciti Kur'an (tedvlr) i brzo (hadf), moze samo osoba, 
koja je potpuno vjesta u pravilima i izgovoru pojedinih glasova i rijeci 
i koja Kur'an mnogo uci. Prema tome, ucenje tedzvidskih pravila, bez 
njihove trajne i savjesne primjene, skoro je bez svrhe. U tome smislu 
kaze i imami Dzezerija, izmedu ostalog: "Ve lejse bejnehu ve bejne 
terkihl ilia rijadatumri'in bi fekkih" (Nema koristi uciti samo pravila 
tedzvida, ako se nece mnogo i vjezbati). 



30 



MEDUGLAS E/A 

Kako je poznato, u arapskom jeziku postoje tri, odnosno cetiri kratka 
samoglasnika, koji se obiljezavaju posebnim znakovima. Te znakove Ara- 
pi nazivaju harekeh, a stavljaju ih iznad, odnosno ispod suglasnika. 

Ti su znakovi: 

1) _ (fethah), za kratko e, odnosno a; 

2) — (dammeh), za kratko u 

3) — (kesreh), za kratko i. 

Poznato je dalje, da znak fethah ( — ) sluzi za kratko e, kad stoji 
iznad obicnog suglasnika; dok taj isti znak sluzi za kratko a, kad stoji 
iznad jakog suglasnika. 

Postoji medutim, - i to samo u izgovoru (es-sema'ijj) a ne i u pismu, 
- kratki samoglasnik, koji se izgovara izmedu kratkog e i kratkog a, i to 
tako, da izgovor pocne kratkim e, a zavrsi kratkim a. Skrece se paznja, 
da se ovdje ne radi o dva, nego samo o jednom glasu, i to meduglasu 
(ea). Ovaj glas cujemo, kad se u rijeci nade jedan od jakih suglasnika iz 

o o ^ S -S 

grupe Aurufu-i-isti'ia (sadrzanih u recenici JiS JaJt-^i ^j.ai-), a ispred 
njega, posredno ili neposredno, harf sa vokalom fethah ( — ). 
Primjeri: 

Pod ovo pravilo, i to samo na temelju cuvenja od Arapa, potpadaju 

glasovi ^ i r- i to zato, sto se i njihova fetha izgovara kao a, npr. 

^y>zJ - jj — oi^ . Ova dva glasa su posebno izdvojena zato - sto po 



31 



tedzvidskim pravilima i djelima - ne spadaju u jake glasove (hurufu-l- 
isd'la'), a njihovu fethu Axapi ipak izgovaraju kao kratko a. 

U vezi sa gornjim izlaganjem o meduglasu ea treba narocito napo- 
menuti, da on postoji i na svakom drugom suglasniku sa fethom, koji 
stoji neposredno ispred glasa J u rijeci aUI (lafzatullah), npr. 

i -> i ^ S ,^Ji 

jt-^JJI — 4JJI 4JU^ 



32 



IZGOVOR GLASA j 



Glas J (r) izgovara se u Kur'anu krapno (tefhim) i tanko (terkik), 
zavisno od hareketa na glasu prije njega, neposredno ili posredno, te 
konacno zavisno i od glasa neposredno iza njega. 

Tako cemo glas j izgovarati krupno u sljedecim slucajevima: 

1) kad je na njemu fetha ili damme, npr. 

ujj — Try — r*^ — ^'-t^j — jj ilSolj — jj-'''^ 

2) kad je ovaj glas sakin, (bez obzira da li je taj sukun stalni ili nestal- 
ni), a prije njega neposredno glas sa fethom ili dammom, npr. 

3) kad je ovaj glas sakin, a prije njega glas opet sakin, ali prije ovog 
stoji glas sa fethom ili danunom, npr. 

jjjjl aJJ ^ — jy> ^\ 7'^Ji ~ J^' J^ (V ~ jJ-J-vfi-it (J U 

4) kad je ovaj glas sakin, a prije njega glas sa nestalnim kesretom, 
npr. 

5) kad je ovaj glas sakin, a poslije njega jedan od krupnih (jakih) gla- 
sova, bez obzira na to kakvo je hareke na ovom jakom glasu, npr. 

^lisy — iLvsyJU — ASy 

Isti glas ( J ) treba izgovarati tanko u sljedecim slucajevima: 
1) kad ispred sebe ima kesreh, npr. 



33 



2) kad je ovaj glas sakin (stalno kao i nestalno), a prije njega glas 
sa kesrom, posredno ili neposredno, npr. 

^o^ o ■a ^ 0^0^ 0, O, — 1« ^ iS ^ 

3) kad je ovaj glas said/3, a prije njega haifu lin, i to samo iS if), 
npr. 

Konacno, imamo u Kur'anu samo jedan slucaj izgovora ovog glasa 
na oba nacina, i to u rijeci: i3j — s J^. (Es-Su'ara', 63). Ovo zato, sto 
glas c3 (kaf) spada u jake glasove, a ispod sebe ima kesreh. 

U vezi sa gore izlozenim, treba istaknuti, da se fetha glasa j izgo- 
vara (sema 'ijj) kao kratko a: 

1) kad iza ovog glasa dode jedan od jakih glasova, kao i glasovi r- 
i 9- sa znakom sukun, npr. 

2) kad iza ovog glasa stoji glas r- , t- ili ^ sa kesrom, npr. 

3) kad iza ovog glasa stoji pojacan (udvostrucen) glas v (b), npr. 

Izuzetno, u sljedeca dva slucaja, fetha nad glasom j izgovarat ce se e: 
jj.^L|Jlj (El-Ma'ide, 44 i 63), 

dJuy' JJl (Es-Su'ara', 18). 

Inace, fetha i ovog, kao i svih obicnih glasova, izgovara se kao kra- 
tko e, npr. 

OjjJ — ^^^iiAjt — t~>Jj J — l-lij — lwU<Sj 

34 



IZGOVOR RIJECI <d]l 
{LAFZATULLAH) 

Udvostruceni glas J (i) u rijeci ^1 , izgovara se na dva nacina i 



to: 



1) krupno, kad ispred ovog glasa stoji glas sa fethom ili dammom. 



npr. 






2) tanko, kad ispred ovog glasa stoji glas sa kesrom, npr. 



35 



DRUGI DIO 

O DUZINI GLASOVA 

(SAMOGLASNIKA) 



VRSTE DUZINA GLASA 

(Ahkamu-1-mududi ve aksamuba) 

Duzina glasa, pri izgovaranju pojedinih rijeci u Kur'anu, dijeli se u 
dvije grupe: 

obiCnu ^y^ -^ {meddun tabu 'ijjun), i 

^ ^ ^ ^ 

neobifinu ^y -^ {meddun fer' ijjun). 

Obidna du^a glasa postoji i u nasem jeziku. Mi takve glasove na- 
zivamo dugim vokalima i u nasem jeziku ih ima pet. U arapskom pak 
postoje svega tri duga vokala: I (a), ci^ (J), j' (u), i zovu se hurufu- 
1-medd. 

NeobiCna du^a glasa ne postoji cak ni u arapskom jeziku, u 
obicnom narodnom govoru, niti u knjizevnom jeziku, nego se primje- 
njuje samo pri izgovaranju pojedinih kur'anskih rijeci. Ova duzina tra- 
je izmedu dvije i cetiri obicne duzine. Treba imati na umu da se i 
ovdje radi o istim vokalima kao i kod obicne duzine, samo sto se nji- 
hova duzina povecava. Svi vokali, koji se izgovaraju duze nego 
obicno, imaju neposredno iza sebe odreden glas kao uzrocnik njihova 
duzeg izgovaranja (sebebu medd). 

Ove duzine imaju razne nazive, koji ovise o vrsti toga uzrocnika. 

Znak za neobicnu duzinu u Kur'anu je vodoravna vijugava crta, 
koja stoji iznad harfa, a pise se ovako: . I ovaj znak zove se medd. 

Sto se pak tice trajanja duzine glasa, postoje tri vrste tih duzina, i 
to: uj^ (tul), -^j^ (tevessut) i j — s^a-i (kasr). Ove duzine cemo, u 
ovom Tedzvidu, mjeriti obicnom duzinom {meddun tabi'ijjun), koju 
imamo i u nasem jeziku, naprimjer u rijecima: dan, list, sum itd. 



39 



SAMOGLASNICI OBICNE DUZINE 
(Meddun tabi'ijjun) 

Samoglasnici, kako obicne tako i neobicne duzine, nastaju od gla- 
sova I , J i <J , kad ovi ni iznad ni ispod sebe, nemaju nikakva znaka 
(hareketa ni sukuna), a prije njih stoji harf sa odgovarajucim znakom i 
to: prije I (elifa) - fetha ( — ), prije j (vava) - damme ( — ), a prije iS 
(je) - kesre ( - ). 

Primjeri: 

JJ _ ^ _ U _ jl5 — Jli — J J^ — ^j-s^ - ^S^ — iS-^^ 

Sva tri ova samoglasnika (hurufu-1-medd) nalaze se u rijeci: 

^jji (a-tu-ni). 

U svakom ovakvom slucaju imamo, dakle, obicnu duzinu samogla- 
snika, odnosno meddun tabi'ijj, koja je potpuno jednaka duzini samo- 
glasnika u nasim rijecima: rad, drag, sin, put i si. 

Obicnu duzinu imat cemo i u spojenoj licnoj zamjenici za 3. lice je- 
dnine muskog roda, koja dolazi samo na kraju rijeci, i to onda, kad 
prije ove zamjenice stoji kratka duzina, (jedEin od kratkih vokala): — 
(e/a), _ ,(i)ili -l(u). 

Primjeri: 

^ (lehu), aj (bihi), '^^ (maluhu). 



40 



uzroCnici duzine 

(Sebebu medd) 

Postoje dvije vrste uzrocnika neobicne duzine nekog samoglasnika. 

U prvu vrstu spada hemze, koje se pise, bilo u istoj rijeci, u kojoj je 
i samoglasnik, ili kao pocetni harf sljedece rijeci, npr. 

U drugu vrstu spada stalni i nestalni sakin {sukunun lazimun ve 
sukunun 'aridun). 

Primjeri: ^__, ^_, 






c 



U- o^T 



^1^_ 



j..i.g; — (Vrd ^ 



U prva tri primjera, uzrocnici duzine su glasovi: ^ , r-i l) , dok 
su u druga tri primjera ti uzrocnici glasovi: -«> , j i O i to samo kad 
se na ovim i ovakvim rijecima predahne ili stane. 



41 



neobiCne du^ine 

(Meddovi) 

O obicnoj duzini (meddun tabi'ijjun) vec je bilo govora. Ona traje 
koliko da izgovorimo jedno a. 

Sto se tice neobicnih duzina, one se mjere obicnom duzinom i traju 
od 2 - 4 te duzine. l 

Neobicna duzina glasa zove se medd ( •^),i obiljezava se znakom 
koji stoji iznad harfa i koji se takoder zove medd. 

Prema trajanju duzine izgovora jednog samoglasnika, razlikujemo 
pet vrsta meddova (neobicnih duzina): 

1 . meddun munfesil 

2. meddun muttesil 

3. meddun lazim 

4. meddun 'arid 

5. meddu lin 

Svaku od ovih duzina podrobno cemo razmotriti i objasniti. 



1) MEDDUN MUNFESIL 

Meddun munfesil bit ce, kad iza obicne duzine glasa (tj. iza meddun 
tabi'ijj), dode heime odmah na pgcetku sljedece rijeci, npr.: 

Ova duzina traje od dvije do Cetiri obicne duzine.^ 



1. Vremensko trajanje duzina u literaturi se obiCno naziva terminom hareke (kra- 
tki vokal). Jedno hareke vremenski traje koliko se moze podic'i ili spustiti kaziprst. 
Obicna duzina se sastoji od dva hareketa. (Napomena recenzenta) 

2. Odnosno cetiri hareketa. (Recenzenti) 

42 



2) MEDDUN MUTTESIL 

^ if t - 

Meddun muttesil bit ce, kad iza obicne duzine glasa dode u istoj 
rijeCi hemze, naprimjer: 

s-U — «.Lj yi ^ — jt^Jls^ — ^^ 

Ova duzina traje koliko detiii obicne duzine i to obavezno.3 

Napomena: 

Rijec C^ys^ (ha-ula'i) slozena je od dvije rijeci i to U (ha) i ^^j^ 
(ula'i), iako se pise kao jedna. Prema tome, ova rijecca La (ha), sa 
pocetnim hemzetom iz sljedece rijeci, sacinjava meddun munfesil, a 
ne meddun muttesil, kao sto bi se, iz nacina njenog pisanja, moglo ra- 
zumjeti. 

Drugi medd u ovom izrazu (u rijeci s- j jt ) je meddun muttesil. 

Prema tome, prvi medd mozemo tegliti 2-4 obicne duzine, dok 
drugi medd moramo otegnuti koliko detiri obicne duzine.'* 



3) MEDDUN LAZIM 



Meddun lazim bit ce kad iza obicne duzine dode u istoj rijedi 
sukunun lazim, tj. stalni sakin. 



3. Odnosno cetiri hareketa i to obavezno. (Napomena recenzenta) 

4. Odnosno od dva do cetiri hareketa, dok drugi medd obavezno traje cetiri hare- 
keta. (Napomena recenzenta) 



43 



Postoje dvije vrste o'^og sukuna i to: sukun ispod male kniznice — 
(muhaffef) i sukun ispod znaka za udvostrucenje glasa — (musekkal), 
npr.: ,^ 

b^/T (ai-a;2e), ^cJ\^\% iveled-dallin), 

LT'jy'^' (e-te'murunni), SiUJl (el-hakkatu) 
Ova duzina traje koliko Cetiri obicne duzine, i to obavezno. ^ 

4) MEDDUN ARID 

Meddun arid bit ce kad predahnemo ili stanemo na rijeci koja 
zavrsavaharfom sajednim /iareA:efOin ili sa teiiviiiom na — (un) i — 
(in), a pred tim harfom stoji obicna duzina, npr.: 

jjjJU- (halidun), uy«i^ (neste'In), 

jUj5sJ (tukezziban), C^^ (aminin), 

ji-^ihasif), -^*cJ (bibe'id). 
Ova duzina moze trajati koliko: 

a) jedna obicna duzina (kasr- j-^), 

b) 2 - 3 obicne duzine (feve^suf- Ja-^-jj), 

c) cetiri obicne duzine {Wl- uj^)-^ 

Ako se na ovim rijecima ne stane, preostaje samo obicna duzina 
(meddun tabi'ijjun). 



5. Odnosno cetiri hareketa i to obavezno. (Napomena recenzenta) 

6. Odnosno a) dva hareketa (kasr...) 

b) 2-3 hareketa (tevessut...) 

c) cetiri hareketa (tul...). (Napomena recenzenta) 



44 



5) MEDDU LiN 

Ovu duzinu demo imati kad bude j (vav) ili ^ (Je) harfu lin, a po- 
slije njih u istoj rijeci sukunun lazim ili sukunun 'arid. 

A J i (_$ bit ce harfu lin, kad budu saldn, a prije njih harf sa fet- 
hom, npr. 

(*ji (/aum ), i-3_p- (haQf), 

iJi:^lj (ves-sajf), j^ (hajr), 

Posljednji je jedini primjer za meddu lin sa sukUni lazimom. 

Ova duzina (meddu lin) traje koliko jedna, ili najvise dvije obicne 
du2ine7 Medutim, najbolja je obicna duzina, jer ovdje ne postoji sa- 
moglasnik (harfu medd), pa meddu lin i nije duzina u smislu drugih 
neobicnih duzina. 



7. Odnosno od dva do cetiri hareketa. (Napomena recenzenta) 



45 



TREdl DIO 



O IDGAMIMA 



SLIVANJE (UKLAPANJE) GLASOVA 

1« ^ o 

(IDGAM- f^"^!) 

Mnogi glasovi u arapskim rijecima, bill isti, bliski ili srodni, slivaju 
se ili uklapaju jedan u drugi, radi blagozvucnosti i lakseg izgovora. 

To slivanje moze biti potpuno ili nepotpuno, moze biti propraceno 
nazalom (izgovaranjem kroz nos) ili bez nazala. 

Prema tim nacinima izgovora, imamo u tedzvidu, uglavnom, pet 
idgama (pet raznih slivanja). 

Tih pet idgama jesu: 

1) Idgamun me'a-1-gunneh 

2) Idgamun bila gunneh 

3) Idgamu mislejn 

4) Idgamu mutedzanisejn 

5) Idgamu mutekaribejn. 

Osim ovih pet, postoje jos dva idgama u uzem smislu i to: 
Idgamu mislejni me 'a-1-gunneh i 
Idgamun nakis. 



49 



1) IDGAMUN ME'A-L-GUNNEH 



',^0 



(Uklapanje sa nazalom) 



Ovaj idgam nastupa kad iza glasa (n), koji stoji kao sakin na kra- 
ju neke rijeci ili iza bilo kojeg tenvina, dode rijec, koja pocinje jednim 
od cetiri sljedeca glasa: l$ , f , '^ i J > (a koji su sadrzani u rijeci: 
j-^ -jemnu). 

Primjeri: 

J-oj*j j^ (menja'mel), s-^ ^y (minma'in), 

<Jij j^ {minvak), dy^y, ^yu (li kavminju'minun), 

^ (J Jjt. (huden min), yJAJ aJsi^ (hittatun nagfir), 
Kako dolazi do slivanja kroz nos i do uklapanja jednog glasa u dru- 
gi? Kako se izvodi taj proces? 

Glas d (n), u ovom slucaju ne izgovara se cisto, tj. ne polazi sa 
svoga pravog ishodista, nego odmah zatreperi u nosu, prolazeci kroz 
nosnu supljinu, gdje ga sasvim malo zadrzavamo, jer stojimo pred is- 
hodistem sljedeceg glasa, u koji O (nun) postepeno i konacno prelazi. 

Primjeri: 

J-o^. ^ (men ja'mel), Jj y {min velijjin). 

Zadrzavanje na ovom idgamu traje toliko dugo, koliko traje obicna 
duzina. 

Slivanje jednog glasa u drugi, uz propustanje slivenog glasa kroz 
nos, u svim ovakvim slucajevima vrsi se djelomicno, pa se ovaj idgam 
stoga i naziva manjkavim (idgamun nakis). 



50 



Glas J (n) ima zapravo dva ishodista i to: prednji dio nepca, kad 
ga dodiruje vrh jezika, (to je cisto n); i nosna supljina, kroz koju ovaj 
glas katkada prolazi, (to je nazalno n). 

U idgami-nakisu, glas (n) gubi svoje prvo ishodiste, a zadrzava 
drugo. I dok on prolazi kroz nos - sto traje koliko jedna obicna duzina 
- mi koristimo ishodiste sljedeceg glasa, u koji se nun postepeno sliva, 
da bi taj glas potom potpuno izgovorili. 

Primjeri: 

J-o^S! ^y (menja'mel), 

<Jlj j^ (minvak), 

dj:^ji »jiJ (U kavmin'ju'minun) 

^ * ^ 

Napomena: 

Kako se iz gomjih primjera vidi, kod ovog idgama radi se uvijek o 
dvije rijeci, i to: o prvoj, koja zavrsava sa (koji je sakin), odnosno 
sa tenvinom; i o drugoj, koja odmah slijedi ovu, a pocinje jednim od 
cetiri gore spomenuta glasa. 

Prema tome, nece biti ovog idgama u rijecima, kao sto su: 
L^J-)Jt (ed-dunja), d\j:3 (kin vanun), 

d\y-yff {sin vanun), OL:j (bunjanun), 
jer se ovdje radi samo o jednoj rijeci. 

Napomena 2. 

Nema uklapanja j (nuna) u j (vav) ni u dvjema rijecima, kojima 
pocinje sura, kao sto su: 

jl^lj ^_ (Ja-sin, Ve-I-Kur'ani...), 

fj^\j j {Nun, Ve-1-kalewi...). 

51 



Napomena 3. 

Glas ^ (m) ne uklapa se u glas j (v), - kao sto se to, pogresno, 
moze cuti od onih osoba koje ne poznaju pravila tedzvida. 

Primjeri: 

^j (t-^^-i (dlnukum ve lije), 

jt-j^Jlj^t (em valukum, a ne: en valukum). 

Medutim, ako se nadu dva glasa ^ (m), jedan do drugog, (prvi sakin 
a drugi muteharrik), onda dolazi do uklapanja, i taj se slucaj zove: 
idgamu mislejni me'a-1-gunneh, (sto je objasnjeno u poglavlju 
"Idgamu mislejn"). 



2) IDGAMUN BILA GUNNEH 

( Uklapanje bez nazala) 

Ovaj idgam bit ce, kad glas O sakin, ili bilo koji tenvin, dode pred 
rijec, koja pocinje glasovima J (i) ili j (r). 

Primjeri; 

4j-l! ^ (izgovarase: 4jjL» - milledunhu), 

«lj 01 (izgovarase: eljt - erreahu), 

j\ixUJ (5-U (izgovarase: 0>^^^ -'^ - hudelli-1-muttekin), 

(♦-r^J •— ^JJ (izgovara se: *^;5-yjj - reufurrahim). 



52 



Napomena: 

Slivanje prvog glasa u drugi, u svim ovim i ovakvim slucajevima, 
jeste potpuno i bez propustanja glasa kroz nos, pa se stoga ovaj idgam 
i zove potpun (idgamun kamil). 

Nakon slivanja, drugi glas izgovara se udvostruceno, tj. kao da je 
na drugom glasu tesdid, odnosno kao da se radi o jednoj rijeci. 

Primjeri: 

AJJj •_« ( = 4JJJ^ ^ 

«lj ji ( = oljl ) itd. 



3) IDGAMU MISLEJN 

(Idgamu mutemasilejn) 
(Slivanje dvaju istih glasova) 

Ovaj idgam imamo, kad se na kraj jedne i na pocetku druge rijeci 
nadu dva potpuno ista glasa, od kojih je prvi sakin, a drugi sa kojim 
bilo hareketom. 

Primjeri: 

IjJU-i Ji (= i^^li-Ji ). 

^,J&i '^l (= t_~ftil ). 

Treba napomenuti da se slivanje glasa ^ (m) na kraju jedne, a isti 
glas na pocetku sljedece rijeci, zove Idgamu mislejni (mutemasilejni) 

53 



me'al-gunneh (Slivanje dvaju istih glasova u jedan, izgovarajuci ga 
kroz nos). 

Zadrzavanje, pri slivanju dva glasa ^ u jedan, traje koliko jedna 
obicna duzina. 



fi O OJ!^^0^ ^0*J!^^0^ 



Primjeri: 

a-(^ (= Cj^ ), 



4) IDGAMU MUTEDZANISEJN 

{Slivanje dvaju srodnih glasova) 

Ovaj idgam ce biti, kad se nadu u zajednickom ishodistu (ma- 
hredzun dzuz'ijjun) jedan do drugog dva glasa, srodna po svojim svoj- 
stvima, i to prvi sakin, a drugi sa hareketom, bez obzira da li su oba u 
jednoj ili u dvije rijeci. Prvi glas sliva se potpuno u drugi, tako da se 
drugi izgovara kao da je udvostrucen. 

Ovakvih glasova ima osam, a podijeljeni su u tri grupe. 
U prvu grupu idu glasovi: Js , :5 , O ; 
u drugu: Ji , S , Cj ; 
dok u trecu grupu spadaju: j> i ^ . 

Ovdje se, dakle, radi o slivanju dvaju srodnih glasova, ali pod uvje- 
tom da budu iz iste grupe. 

Primjeri: 
54 



a) za prvu grupu: 



l8^ ^ 



4ijLU cJUj (= Ajij\js]\sj ) 

aJJI Ijpjj c-UJi (= aJlII (jpjJiij t ) 

b) za drugu grupu: 

IjJli. °il (= ljlli.1 ) 

diil I^I^ (= dU J^ ) 

c) za trecu grupu: 

(U Kur'anu postoji samo ovaj jedan primjer - Hud, 42). 

U svim gomjim primjerima, slivanje je potpuno (idgamun tammun 
ili idgamun kamilun), tj. prvi se glas gubi, a drugi kao da je podvo- 
strucen. 

Ima, medutim, slucajeva djelomicnog i nepotpunog slivanja 
(idgamun nakisun), i to samo kod prve grupe, naprimjer: 

cJa^i {ehattu), oJa-vvj (besatte), C-isy (ferrattu). 

lako su oba glasa ( i» i O ) u ovim primjerima iz iste grupe, sliva- 
nje je nepotpuno, jer je prvi glas ( -^ ) jak i krupan, a drugi ( ^ ) 
obican. 

Slivanje se vrsi tako, sto u izgovoru valja istaknuti jacinu i kru- 
pnocu prvog glasa (itbak, isti'la), a ipak ne smije doci do izrazaja nje- 
govo svojstvo pucanja (kalkaleti). 

Treba napomenuti, da se kod trece grupe sliva samo glas v u ^ , 
kad se radi o ovoj vrsti slivanja. 

Medutim, kad dode glas f» sakin ispred glasa v sa hareketom, 
onda se ne radi o slivanju ove vrste, nego o zadrzavanju prvog glasa 



55 



( j" ) na usnama za jednu obicnu duzinu, propustajuci ga kroz nos. To 
se zadrzavanje zove ihfa'un sefevijjun. 

Primjeri: 

ejUx:><Lj (t-fr^^y (termihim'bi hidzaretin) 

jt5v-^L »>^ (teklkum'be'sekum), 

aj r»t (em'bihi). 

Vrlo je vazno napomenuti, da nema slivanja glasa iz jedne u glas iz 
koje druge grupe. Tako, naprimjer, nema slivanja glasa O u glas ^ 

u izrazima: 

ji ■' c = 

ij^ OJ>^ (be'idet Semudu), 

:ij^ cUjJi' {kezzebet Semudu). 

kao sto nema slivanja ni i u ^ u izrazu: lj-U-:i i} (iz dehalu), 
kao ni ^ u O u izrazu y jJi {elem tere), itd. 

5) IDGAMU MUTEKARIBEJN 

^ ^ ^ 9^ S- ^ o 

(Slivanje dvaju bliskih glasova) 

U ovom idgamu radi se o slivanju dvaju glasova, bliskih i po isho- 
distu i po nekim svojstvima, u jedan glas, s tim da prvi bude sakin, a 
dmgi sa hareketom. 

Ovakvih glasova ima cetiri, a dijele se u dvije grupe. U prvu grupu 
spadaju J i ii , a u drugu J i j . 

Prvi se glas uklapa u drugi, a drugi se izgovara kao da je udvo- 
strucen, npr.: *5s.iL>o jjt , a izgovara se kao da je napisano: 

Sly, So ^ o ^.^ 

jt-^Ui>o Ji (eiern nahlukkum). 
56 



Za ovo slivanje glasa 3u ^ postojiu Kur'anu samo navedenipri- 
mjer (El-Murselat, 20). 

Imamo zatim drugu grupu, slivanje glasa J u j . 

Primjeri: 

Ajtij Jj ( = '^y. - berrefe'ahu), 

* ^ o Ji i> if 

<-^j Ji ( = vy - kurrabbi). 
Nema, prema tome, slivanja glasa ^ u (i , niti glasa j u J. 



■fi ^ 

6) IHFA' - $'\^l 
(Skrivanje isbodista glasa j, ) 

Ihfa ce biti kad god glas sakin ill tenvin, dode ispred jednog od 
petnaest sljedecih glasova: 

i_3 ; J^ (. :> (. CJ (. j (. ^^ I. ^ (. ^ t. ^y (. 3 <■ fj' <■ z- <■ ^ <■ '^ <• ^y 

Svi ovi glasovi sadrzani su kao pocetna slova rijeci u stihu: 

La 5^ — Lwv- — Ji — uaJ>t^ — .i i? — uj — b — i_i-vs' 






Uli.- 



Cr^ 



Tako cemo ih najlakse zapamtiti. 

Ihfa' se izvodi tako, da se ishodiste glasa ^ sakina, kao i glasa j 
iz tenvina, izostavi (sakrije) ispred gomjih petnaest glasova, a ostatak 
njegova izgovora, (njegov glas, zvuk), propustimo kroz nos (gunneh), 
i pri tome se zadrzimo toliko, koliko traje jedna obicna duzina. 

Primjeri: 

jjiijL; (jun fikun), JjJi {un zile), 

dJii ^y (minkablik), ^j-^U (een zertehum). 



57 



•sija ^y> (meredun fezade), jtJuT 0} (in kuntum), 

(^y^ ol->- {dzennatin tedzri), dj^^2l^_ (jenkudune), 

^_5:r^ ly (min sej'in), Ij-f^ o]j (ve in ten tehu), 

(i->-^ (minkum), ^ lj..^s>- {hasreten summe), 

J^ jl {in dalle), jw> j^^ {ve lemon sabere), 

(JJSW^ y {men zellezi), Oo ly>l {emren kane), 

(tJ-li' ^j-« (mer! zaleme), -^ -^ c^j^ {kavijjun sedid), 

(jij Cj^'^ {efemen zujjine), Aii-:> ^j {ve men dehalehu), 

oil ^ o^ 

Cj^ ^y {min tin), ^JaJl J^^;^ {mentikattajr). 

I duzina i kakvoca iAfaa zavisi o ishodistu i svojstvima pomenutih 
petnaest glasova. Naime, sto je ishodiste jednog od tih petnaest glaso- 
va dublje (prema resici), to je ihfa ispred tih glasova duzi, npr.: 
J-i y - min kablu (najduzi ihfa), 

J_^ y - min sej'in (srednja duzina), 

iSj^ oL;>- - dzennatin tedzrf (najkrada duzina ihfaa). 

Posto je tesko biti dosljedan ovoj podjeli duzine ihfaa, obicno se svi 
uce jednakom duzinom. 

Treba naglasiti i to da se spomenuti glas , koji se propusta kroz 
nos, izgovara njeino, tanko ili nesto deblje, od toga zavisno od svoj- 
stva jednog od gomjih glasova, koji ga slijede, npr.: 

4li y j^juT jlj - Ve in kun turn min kablihi. 

Glas j u rijecima (v-^ 0} je njezan, dok je u rijecima aL_J y 
nesto deblji. 

58 



7) IHFA'UN SeFEVIJJUN 
( Usneni ibfa ') 



Ovog slucaja dotakli smo se u poglavlju "Idgamu mutedzanisejn". 

Naime, ako dode glas ^ sakin, ispred glasa v sa hareketom, onda 
se glas ^ zadrzava na usnama za jednu obicnu duzinu, propustajudi 
glas kroz nos i uklapajuci ga u glas <^ . To zadrzavanje zove se 
ihfa'un sefevijjun (usneni ihfa). 

Primjeri: 

<j r»t (em bihi), 

f<tS-~^'^. [»-^\^^ (teklkum be'sekum), 

ij\j>z^^ (♦-f^-^y (termlhim bi hidzaretin). 



8) IKLAB - e->*^i 



ndab je uklapanje glasa , kad je sakin, kao i takvog glasa iz 
tenvina, u glas v ^ pred kojim budu stajali. 

Primjeri: 




59 



Ovdje se radi o pretvaranju glasa J u j» , i zadrzavaju na ovome 
posljednjem u trajanju obicne duzine: 

•^ ^y - mim ha 'di, 



- em bi'hum. 



(t-g^' 



Sa ova posljednja dva poglavlja (ihfa i iklab), zavrsili smo odsjek o 
slivanju i uklapanju glasova. 



60 



CETVRTI DIO 

ZAVRSNA POGLAVLJA 

O TEDZVIDU 



1) IZHAR - jl^i 



Izharjc odvajanje i isticanje glasa J (n), kad je sakin, kao i takvog 
glasa iz tenvina, i to kad dode ispred jednog od §est sljedecih grlenih 
glasova: l c a c ?- ; ^ c f- c ^ 

Primjeri: 

^yl jLs (fe in emine), 

J^Li (^ (tajren eba bil), 

jt-f^ (iiziij hum), 

:>[a ^js (kavminhad), 

C-o-^i (ei! 'amfe) 

jr-^J^ f.lj^ (seva'un 'alejhim), 

jji^t^ (tei7 hitune), 

*^i^ jjAi- (gafurun halim), 

V-^ i^' (ei! gadibe), 

jy^ ir-^ {halimun gafur), 

ji=- (_y (me/3 halek), 

^^ 4^J» (mu'minetunhajrun). 

ObjaSnjenje: 

Izhar se izvodi tako, sto se glas J izgovori jasno i odsjecno, i to na 
taj nacin sto glas prestane (izade iz svoga ishodista), a jezik i dalje - ali 
samo trenutno - zadrzavamo na ishodistu glasa. U takvom slucaju, glas 
ne odskace i ne puca, jer ne spada u glasove iz poglavlja "Kalkaleh". 

Taj izhar (isticanje, pokazivanje), izvodimo isto tako, kao kad u nasem 
jeziku izgovorimo rijeci: "on hoc'e", "san i Java", "jedan golub" itd. 



63 



2) IZHARUN SeFEVIJJUN 

( Usneni izhar) 

U poglavljima "Idgamu mislejn" i "Ihfa'un sefevijjun", odreden je 
odnos glasa ^ sakina sa drugim glasom ^ , odnosno glasom ^ . 

Ovdje treba istaknuti samo to, da se glas ^ sakin, ispred svakog drugog 
glasa (osim glasova j* i v ))izgovaracistoiodsjecno, ineodskace, tj. izgo- 
vara se na isti nacin, kao i glas u slucaju izhar. Isto tako, na ovom glasu 
(^ ) ne smije biti zadrzavanja pred izgovorom sljedeceg glasa, npr.: 

y (J I (eie/n tero), 

a ) , a^ 

^ ^xS (kejdehumfi), 

^JLvAJiS' -_gl>i>ci (fe dze'alehum ke'asfin), 

iL-j rt-fs'^i (Ilafihim rihlete), 

(_}*;>j (t-ii (elemjedz'al), 

jjjSiL- j^*ilv3 (salatihim sahun), 

jj JoU jtjGl ij ( ve /a entum abidune), 

j;JLs^i )/j (t-ii^ (alejhim ve led-dallin), 

^j *is^:> *iO (lekum dinukum ve lije), 

yj l».$s.«-<y-»^ (sem'ukum vela). 

Glas f* , u svim spomenutim i slicnim primjerima, izgovara se jasno 

i odsjecno, kao i glas m na kraju nasih rijeci u sljedecim primjerima: 
"torn prilikom", "imam knjigu", "postujem oca" i tome slicno. 

Prema tome, ostaje da se kaze, da se odnos glasa (* , kad je sakin 
ispred svih glasova - osim ^ i ^ - zove izhaiun sefevijjun, i da se u 
torn slucaju ^ ne smije uklapati u sljedeci glas. 



64 



l8^^ o. 



3) KALKALEH - 4iib 



Kalkaleh je praskanje (pucanje) glasova: (3 , -i* , v . pr i -^ , 
kad su sakin i to u sredini ili na kraju rijeci. 

Primjeri: 

J^ (Jak belu), 

(jiiil t_->^ (bi rabbi-1-felek), 

o -fl ^ ^ o ^ 

(t-g-ojti:'! (at 'amehum), 

-la^^?^ (muhlf), 

UjjI (eb vaben), 

S-t^^ (munlb), 

Jji^>^ jji (elemjedz'al), 

J' y 

^^ (behidz), 
Oji>-Jo (jedhulun), 

jjjj jjj -iL jj (lemjelid ve lemjuled). 

Kad jedan od spomenutih pet glasova bude saia/j u sredini rijeci, 
njegovo je praskanje nesto blaze (kalkaletun sugra), dok je na kraju 
rijeci to praskanje j ace (kalkaletun kubra), npr.: 

Jr^ (jak belu), J^ (halek); 

WjjI (eb vabeij), v^ (munib). 

Svih ovih pet glasova, karakteristicnih za slucaj kalkaleh, sabrani 
su u izrazu: J->- t-Jai , pa ih tako mozemo lakse zapamtiti. 



65 



4)DAMIR- j5^^ 
(Lidna zamjenica: a - hu) 

Ova licna zamjenica izgovara se na dva nacina: 

1) kratko, kao a (Au) ili « {hi), 

> 

2) dugo, kao a (hu) ili a (hi). 

Kratko se izgovara, kad prije ove zamjenice stoji jedan od tri duga 
vokala ( I - a, jl - u, c^l - i), ili glas sakin, npr.: 

aUt ( etahu), a_^l {ebuhu), 

-^ (-fihi), «jj' (etevhu), 

a-Ip (alejhi), A-^ (minhu) itd. 

Ako pak pred ovom zamjenicom stoji jedan od kratkih vokala, 
onda se ta zamjenica izgovara dugo, naprimjer: 

aJ (7e/2u), 'liU (maluhu), 

si. 

<> (bihi), ^.j (rabbuhu), 
AJiU ( bi iznihi) itd. 
Iznimku cini rijec V (/?-/ji) u izrazu: ijLf^ aJ J-U^jj (pri kraju 69. 
ajeta u suri "El-Furkan"). Naime, u ovom primjeru ( a_-_9 ), ova zamje- 
nica se - iznimno - izgovara dugo, kao da je napisano ^ ( ^_^i^ ). 

Treba napomenuti da glas a (hu), odnosno a (hi), nije svugdje sa- 
stavljena licna zamjenica, nego sastavni glas rijeci. U svakom ova- 
kvom slucaju izgovarat ce se kratko, npr. 

Aiij L« (ma nefkahu), 
Aiij jj ^yJ (leillem tentehi). 

66 



5) SEKTEH - ^^s^ 
(Stanka, momenat Sutnje) 

Presijecanje glasa i zadr2avanje daha 

Izraz sekteh u tedividu znaci: trenutno prekinuti glas, ne prekida- 
juci pri tome i dah. 

(Definicija sekte na arapskom glasi: 

^J^^\ Oj^i C^j^\ AJai - Prekidanje glasa, ali ne i daha!). 

Ovakvih slucajeva ima u Kur'anu na cetiri mjesta i to: 

1) U suri "El-Kehf', na posljednjoj rijeci prvog, i na prvoj rijeci 
drugog ajeta: U^ -» U-j^ ( 'ivedzen - kajjimen). 

2) U suri "Ja-sin", u sredini 52. ajeta, i to na rijecima I J-a b Jiy> ^ 
(mim merkadina - haza). 

3) U suri "El-Kijameh", 27. ajet, u rijecima: 
-^K- 3^j (y (men -rak). 

^ y o ^ 

4) U suri "El-Mutaffifiin", 14. ajet, u rijecima: olj J^ (belrane). 

Napomena: 

Sekteh, u gornja cetiri slucaja, izvodi se najvise iz gramatickih ra- 
zloga arapskog jezika, ali u prva dva slucaja same onda kad bi se 
preslo preko znaka za stajanje ( , f ) na tim istim rijecima. 
Medutim, s obzirom na postojece znakove na tim rijecima, treba na 
njima stati, i u tom slucaju nema sekte. 



61 



PETI DIO 

O VAKFU 

(ZASTAJANJU) 



RAZLOZI I NACiNI ZASTAJANJA 
NA POJEDINIM RIJECIMA 

Na pojedinim rijecima u Kur'anu zastajemo iz jednog od tri razloga i 
to: 

1) ukoliko nestane daha pri ucenju, 

2) ako na rijeci postoji odredeni znak za zastajanje, 

3) ako se svrsava ajet. 

Vazno je znati, kako se izgovaraju pojedine rijeci kad se na njima 
zastane. 

O tome postoje sljedeca pravila: 

1) Rijeci, koje se svrsavaju na sakin suglasnik, kao i rijeci; koje se 
svrsavaju na jedan od dugih samoglasnika ( I , jl ili c^l ), izgovara- 
ju se pri zastajanju na njima isto kao i pri prelazenju (vasl). 

Primieri: 

\y,}\ C/^j (ve harreme-r-riba), 

j,-^-lp c-oJ«Jt {en'amte 'alejhim), 

^ (tutla), 

Lw^i Lolls Ljj y\s (kala rabbena zalemna enfusena), 

\jL^ (sallu), 

I jiij I J ( ve enfiku) , 

Ijjjl Uj (bi ma utu). 

2) rijeci, koje se svrsavaju na tenvlne — , (un) i — (in), kao i na ha- 
reketa — (u), — (i) ili — (e/a), izgovaraju se pri zastajanju kao da se 
zavrsavaju sakinom ( - ). 

71 



Primjeri: . 

iSy^ — g.\j^ (seva'), 

jLi- U — ji?- t> (ma halek), 

i H ^ o i # ^ 

^Ul i_-j_^ — (_;-LJI i_-i_^ {bi rabbi-n-nas), 

^z:Lai\j — rtiaJij (ve-1-feth). 

Izuzetak od ovog pravila cine glasovi j i c^ , i to samo onda kad 
je iznad njih znak fetha ( - ). 

U slucaju zastajanja na rijecima, koje se zavrsavaju ovakvim glaso- 
vima, glas j pretvara se u dugo u(j\ ), a glas c5 u dugo J ( c5 ). 

Primjeri: 

^S/1 - y^% (illahu). 



■ ^Q^ 



J^!>^ O 



jlij otj - jJjo jtj (ve en netlu), 

lT^^ l/* " LT*^^ ty (™en iiasi) itd. 
3) Na rijecima, koje se zavrsavaju tenvinom — {en, an), zastane se 
tako, kao da se zavrsavaju na I (a) obicne duzine. 

Primjeri: 

lj>-lj3i = l^ljii (efvadza), 

■^ S ^ ^ i' ^ 

\j\jj = Ujj (tevvaba), 
Uc^ = Ut^ (dabha), 

'' o ^ ^ a ^ 

UiJ = Uij {nak'S). 

Kako se iz gomjih primjera vidi, na kraju svake ovakve rijeci napi- 
san je 1 {elif), koji dode do izrazaja pri zastajanju. 



72 



Izuzetak od ovog pravila cine neke rijeci, koje se zavrsavaju sa «■ 
(hemzetom), kao sto su: ^ 

s-Lu = UL) (bina-a), 

iSyM = Ijij-- (5eva-a), 

{.j^ = 15^^ (su-a), 
f.L^ = ISL^ (nisa-a), 
«-l^ = 1jIj>- (dzeza-a), 

S.U = UU (ma-a), 

ili na iS , kao sto je: 

(jjjii = (^Jjs> (huda). 

Kako se iz gornjih primjera vidi, u navedenim rijecima iza hemzeta 
ne stoji I {elif), a ipak se pri zastajanju izgovaraju tako, kao da taj elif 
postoji. 

Ima, medutim, rijeci, u kojima iza hemzeta stoji I {elif), kao sto su: 

'o. *r< V' 

^-^ , Llj^ , Uj^ i slicne. U ovim rijecima pred hemzetom stoji glas 

lS ili dugo (5 (-0, a osim toga, one se svrsavaju na I {ehf) sa tenvinom 

— (e/]). Ako hocemo na njima zastati, ukida se tenvin, a ehfse onda 

izgovara kao dugo a ( I ), npr. 

UuA - U^ (heni-a), 

ItJi' - ItJ:- (sej-a). 

4) Na rijecima, koje se zavrsavaju okruglim » , (f), zastaje se, kao 
da je napisano a (A), bez obzira koje je hareke ili fe^jwij na tome harfu 
(odnosno ispod njega). 

Primjeri: 



73 






J^oJ ^ 6 1^ 

5) Na rijecima LJjJiJI ez-zunum (na kraju 10. ajeta u poglavlju 
"El-Ahzab"), ^j-^-^l er-resula i ^L^w^l es-sebila (na kraju 66. 
odnosno 67. ajeta istog poglavlja), te rijeci ^jijj^ kavanra (na kra- 
ju 15. ajeta poglavlja "El-Insan") zastaje se na nacin, koji je opisan 
pod tackom 3. 

Ako se, medutim, na spomenutim rijecima ne zastane, one ce se 
izgovarati kao da na njima \ (elif) i ne postoji: 

OjJiJt ez-zunune, 

^ f ■i ^ 

Jj^Jt er-resule, 

J.;^-vJI es-sebile, 

jij^j^ kavanre. 

Sve ovo vrijedi i za rijec Iji (ene), gdje godjeu Kur'anu napisana, 

kao i za rijec \^ (lakinne) na pocetku 28. ajeta poglavlja "El-Kehf '. 

Ako se zastane na ovim rijecima, onda se eiif izgovara (dugo a); 
ako se ne zastaje, onda ce se prijeci, kao da elifa i nema: 

Iji (enS), Loo (lakinna); 
ji (ene), j^ (lakinne). 



74 



ZNAKOVI ZA ZASTAJANJE 



Znakovi za zastajanje na nekim rijecima u Kur'anu stoje iznad 
rijeci, u toku ajeta, ili na kraju ajeta. 
Naprimjer: 



-J" > Jl -» ^^ 



vlLj j^ — aUI 

U toku jednog ajeta moze biti i vise takvih znakova na raznim 
rijecima, npr. 

Znakovi, koji stoje u Kur'anu na pojedinim rijecima, u vezi sa za- 
stajanjem, jesu sljedeci: 

» — jii — Ja — Ji — ^ 

zatim: 

Konacno imamo znak: , tj. jedno opetovanje triju tacaka, uz 

koje obicno stoji znak ili . Ako zastanemo na prve tri tacke, ne tre- 
ba to ciniti na druge tri i obratno. 

Znak za zastajanje na kraju ajeta je tacka, koja se pise u obliku 
male kruznice ( « ) ili spletene crte u obliku cvijeta ( -» ), pred kojima 
ponekad stoji i jedan od gornjih znakova. 

Treba narocito napomenuti, da se gornji znakovi razlikuju po svo- 
me znacaju, u vezi sa zastajanjem, i to kako slijedi: 



75 



1) Znak ' ukazuje na obavezno zastajanje vakfun lazimun, npr. 

2) je takoder znak za obavezno zastajanje (el-emni bi-1-vakfi), 
npr. L^^ 

3) znaci potrebu zastajanja (el-vakfu-1-mutlaku), npr. 

4) je znak da je na rijeci bolje zastati (el-vakfu evla), npr. 

5) ^ znaci, takoder, da je na toj rijeci bolje zastati (vakfun 
dza'izun), npr. ' 3y.j 

6) '' znaci da je na rijeci bolje prijeci (vakfun mudzevvezun), npr. 

7) znaci, da je dozvoljeno stati, ali je ipak bolje prijeci (vakfun 
murehhasun), npr. ji-f^ ^^ Cr^J 

8) '' znaci, da je bolje prijeci ( (_iijJI JJ ), naprimjer: ''-UjJ?! 

=^ 



9) '^ znaci, takoder, da je bolje prijeci (el-vaslu evla), npr. 



10) (7a), kad dode iznad rijeci, u toku ajeta, znaci da na toj rijeci 
ne treba zastati; a ako zastanemo, onda tu rijec treba povratiti (ponovi- 
ti), na primjer: 



76 



Kad pak ovaj znak dode na kraju ajeta, zastajanje je dozvoljeno: 



Oj^s^ji 



S 



Napomena 1. 

Ako se, pri nestanku daha, zastane iia rijecima, iznad kojih stoji je- 



dan od sljedecih znakova: ^ 
povracati. 



ili 



^ 



, onda te rijeci ne treba 



Napomena 2. 

U Kur'anu nailazimo cesto na znak '^ (ajn) i to samo na kraju ajeta. 
Ovaj znak sluzi samo kao napomena da se na kraju takvog ajeta 
zavrsava jedna misao (jedna logicka cjelina), a na pocetku sljedeceg 
pocinje nova. Prema tome, ovaj znak nam sluzi kao upozorenje da - 
pri pocinjanju i zavrsavanju ucenja, narocito u namazu - vodimo 
racuna o cjelini kur'anskih misli. 

Napomena 3. 

Svi spomenuti znakovi, u vezi sa zastajanjem, koji stoje na kraju 
pojedinih rijeci u Kur'anu, znace - uglavnom - ono, sto u nasem jeziku 
znace: tacka, dvotacka, tacka i zarez i si. (interpunkcija). 



Napomena 4. 

U raznim vrstama Mushafa, neki znakovi zamjenjuju druge, i to 



one koji, uglavnom, imaju isti znacaj, naprimjer: 



^ 



mjesto 



^ 



mjesto 



itd. 



Napomena 5. 

Kad hocemo zastati na rijeci, na kojoj nema nijednog od gornjih 
znakova za stajanje, treba dobro paziti - kome god je to moguce - da 



77 



J 



zastanemo na onoj rijeci, gdje se nece bitno okrnjiti ili pokvariti 
zapoceta misao, kao i to da prekinutu misao ponovo zapocnemo tako, 
da ne kmjimo gramaticku cjelinu rijeci. 

Evo nekoliko primjera pravilnog i nepravilnog; zastajanja i pono- 
vnog nastavljanja ucenja: 

a) 't^h.j J^ Jsi-^ y (J I 

Pravilno je, za nuzdu, zastati na rijeci dJ-jj , ali je i pravilno pono- 
vno nastaviti od rijeci Jj«-i iJa-^S . Prema tome, bilo bi nepravilno za- 
stati na rijeci ^-Jl^ — ^ ili J^ — s , kao sto bi bilo nepravilno pono vno 
zapoceti samo dXij , iako smo na toj rijeci zastali pravilno. 

b) <;.l:uiJl Sjb^j 

Ako smo prisiljeni zastati na jednoj od ovih rijeci, trebamo to 
uciniti, ako je moguce, samo na rijeci «.L:lJJI i da ponovno preuzme- 
mo obje rijeci, jer bi inace pokvarili misaonu povezanost ovih rijeci: 

c) djj^^\ 'jjJl?-LJ1 dyS\J\ o_^LJl 'jj-uUJI jjJuUil jjJUil 

Ako smo prisiljeni, mozemo zastati na svakoj od ovih rijeci. 
Medutim, kad nastavljamo, treba svaku od ovih i slicnih rijeci otpoceti 
sa njenim odredenim clanom (lamu-t-ta'rif), kao da je napisano, npr: 

jj-UUJl i byS\)\ itd. 

Napomena 6. 

Treba znati da u Kur'anu ima mnogo rijeci na kojima se ne smije 
zastajati, buduci da one nemaju svoje samostalno znacenje, jer stoje uz 
druge rijeci za njihovo cjelovitije razumijevanje. 

To su, uglavnom, sljedece rijeci: 



78 



Y\ - ^1 - ^1 - Ji - CJi - uji _ oi - 01 - 111 - "ii - bi - °oi 



i-jj^ — li — Lajj — lj-I^" — j^ — ^1 — Ui — U| — jt — (_$t — ^ 



o^ o 



y ^ O ^ y J- Illy ^ O y Ji ^^ o 

Kad prisilno zastanemo na rijeci, pred kojom stoji jedna od ovih i 
slicnih rijecci, moramo, kod preuzimanja te rijeci, preuzeti obavezno i 
tu rijeccu, npr. 



79 



SESTI DIO 



ARAPSKA ABECEDA 



ALFABET- ^\^\ ^jy 



Arapski alfabet ima 28 harfova i svi su konsonanti: 



Glas (harf) 


Arapski naziv 


Odgovara slovu 


<■ 1 


hemze (elif) 


'(a) 


^ 


ba' 


b 


o 


ta' 


t 


o 


sa' 


s 


7- 


dzim 


dz 


^_ 


hi' 


h 


■^ 


ha' 


h 


J 


dal 


d 


i 


zal 


z 


J 


ra' 


r 


J 


za' 


z 


t^ 


sin 


s 


J^ 


sin 


s 


^ 


sad 


s 


Ja 


dad 


d 


i 


ta' 


t 


Ji 


za' 


z 




'ain 


( 


Y 


gain 


& 


_i 


fa' 


f 


-* 


qaf 


q 


i) 


kaf 


k 


J 


lam 


1 


f 


mim 


m 





nun 


n 


J 


vav 


V 


Ji 


ha' 


h 


o 


J^' 


J 



83 



Kad gomji alfabet uporedimo s nasom abecedom, vidjet cemo da 
mnogi glasovi arapskoga jezika ne postoje u nasem jeziku, da su neki 
priblizni nasim, dok samo neki potpuno odgovaraju nasim glasovima. 

Svo je to opsimo obradeno u odgovarajucim poglavljima ove knjige. 



i 



84 



O VOKALIMA 

Rekli smo da su svi harfovi arapskog alfabeta - konsonanti. 

All, da bi se rijeci mogle izgovarati, moraju postojati i vokali. 

Oni se u arapskom tvore pomocu pojedinih konsonanata i posebnih 
znakova. 

U arapskom jeziku ima §est vokala, a dijele se u dvije grupe: kratki 
i dugi. 



KRATKI VOKALI 

Kratkih vokala ima tri i to: - (e/a), - (i), - (u). 

Kratki vokal zove se harekeh ( ^^ ). 

Harf sa kratkim vokalom zove se muteharrik ( ^y^^). 

Kratki vokal e (a) zove se fethah ( a;*^ ), a pise se iznad harfa ( - ). 

Kratki vokal i zove se kesreh ( «_r~^), a pise se ispod harfa ( -). 

Kratki vokal u zove se dammeh ( Ax.-sj'), a pise se iznad harfa ( — ). 

Primjeri: 

- --^ ' ^ ' ^ ' 

V-^ (ke-te-be), '.-^ (ku-ti-be). j— ^^ (ha-su-ne) 

Izgovor ovih vokala je kratak, kao u nasim rijecima: zet, hljeb; nas, 
casa; sit, mlin; dud, pun. 

Kratki vokal e ( — ) pise se katkada uspravno ( — ) i u torn slucaju 
izgovara se kao dugo a, npr. 

^ j^ (ha-za), j-*^j (rah-ma-nu). 

Isto tako i kratki vokal i, kad se pise uspravno, cita se kao dugo i: 
aj (bi-hi). 

85 



SAKIN - SUKUN 



Harf bez kratkog vokala zove se safar; ( j^^ ) i u torn slucaju ima 
iznad sebe znak u obliku kruzica (-), koji se zove suArun (j_p->'). 

Primjeri: 

Ji (kab-le), ^. (bej-ne). 



TENVIN- JJJ^ 
(Podvostmdenje kratkih vokala - nunacija) 

Kratki vokal moze se podvostuciti i tada se zove tenvln. 

Ovo podvostrucenje nastaje dodavanjem u izgovoru glasa - (n) 
(nunacija). U torn slucaju, kao podvostruceni, kratki vokali pisu se i 
izgovaraju ovako: - (en/an), - (in), - {un). 

Tenvin dolazi samo na kraju rijeci i izgovara se kratko: en, in, un. 

Podvostruceno fetha (en, odnosno an) i podvostruceno dammeh 
(un) pisu se iznad harfa ( — , — ), a podvostruceno kesre (in) pise se 
ispod harfa ( — ). 

Primieri: 

C~o (bej-tun), U^; (jev-men), 

jt-Lf- (il-min). 



86 



DUGIVOKALI 

Dugih vokala u arapskom ima tekoder tri: a, i, u. 

Dugi vokal nastaje od kratkog, ako se iza ovog nalazi jedan od har- 
fova: 1 , J ili lS . 

Znak fetha, sa elifom iza sebe, daje dugo a ( I - ); 

Znak kesre, sa glasom l$ iza sebe, daje dugo i(ij - ); 

Znak damme, sa glasom j iza sebe, daje dugo u ( j - ). 

Primjeri: 

UU (M-7e), JJ (ia-ie), 

jj:> (du-run). 

Kad izgovorimo jedan dugi vokal (dugo a, dugo i ili dugo u), onda 
je to vokal obicne, normalne duzine, kao u nasim rijecima: rad, trud, 
stid itd. 

Toliko traje i izgovor arapskih dugih vokala i to predstavlja njihovu 
obicnu, normalnu duzinu. To je mjera, koja nam sluzi za mjerenje ne- 
obicnih duzina, koje su obradene u ovom Tedzvidu. 



Napomena 1. 

Dugo a, osobito na kraju rijeci, pise se cesto i sa ij (mjesto elifa), 
npr. 

Js- (ala), c^/i (zikra), 

L^^ (benaha). 



87 



Napomena 2. 

Po starom pravopisu Mushafa, dugo a ponekad se pise i sa j (va- 
vom), npr. 

ijL^ salatun (mjesto 5%^ ), 

«jj J zekatun (mjesto «^j), 

y.j riba (mjesto Uj). 



88 



OSTALI ZNAKOVI 

TESDiD- -boliJ 

(pojadanje, udvostmdenje) 

Jedan konsonant moze biti i udvostrucen. U torn slucaju, Arapi ne 
pisu dva harfa, nego samo jedan, a nad njim stave znak za udvo- 
strucenje, koji se zove tesdld, a pise se u obliku malog dvostrukog po- 
lukruga ( — ). 



Primjeri: 



-^ (medde), -^ (dzeddun). 



MEDD- x> 



Znak za neobicnu duzinu zove se medd, a pise se iznad harfa, u 
obliku izduzene povijene crtice ( — ). 

Primjeri: 

?-U- (dza-e), r-^ (hadz-dze). 

Vrste neobicnihi duzina posebno su obradene. 



HEMZE- a>a 

Hemze]c grleni glas, koji se pise u obliku savijenog elifa (f ). 

Katkada stoji samo, a katkada mu kao nosilac sluzi jedan od harfo- 

va: I , J , c^ . 

U ovom drugom slucaju pise se iznad harfa. 
Jedino stoji ispod elifa, ako se izgovara sa kratkim vokalom i, npr.: 

89 



S-"! (e-bui3), (*i (ummun), 

ij^l{ih-ve-tun), ^'\:> (de'bun), 

J^.ibi'run), pp (lu'lu'un). 

U svim ovim slucajevima imamo hemze koje se cita, i ono se 
zove: ^iaiJI ij^^ 

Postoji, medutim, i hemze, koje se ne izgovara, preko kojeg se pre- 
lazi, i ono se zove: J-^j^^ »>>-* . 
Primjeri: 

^IxSOl dJJi (zalike-1-kitabu), y^'j (van-zur), 

LjjJl Sj^>^l j^ (fi-1-hajati-d-dun'ja), Iax^^U (fentekamna). 

Hemzetu-1-vasli pise se katkada u obliku znaka — , iznad elifa ( I ), 
ali se vecinom i ne pise. 

Ovaj znak zove se aIv^' ili ,^_^j . 

Ako se ispred J-^_^' »><»-* nade dugi vokal, on se cita kratko. 

Primjeri: 

UjJI J (fi-d-dun'ja), J''/^\ J^ {'ale-1-erdi). 

Pravila o hemzetu iznesena su opsirno u arapskoj gramatici, pa se 
pretpostavlja, da dak vec dolazi sa tim znanjem, kad pristupa ucenju 
tedzvida. 

Ovdje to samo ukratko spominjemo da ukazemo na vaznost toga 
glasa, ciji izgovor, u tedzvidu, igra veliku ulogu. 

Sve ove pojedinosti o vokalima i konsonantima, kao i o znakovima 
za citanje i pravilan izgovor, predstavljaju temelj arapske gramatike, 
pa se ni tedzvid, kao predmet, ne moze zamisliti bez njih. 

Zato smo im dali posebno mjesto u ovoj knjizi. 



90 



SEDMI DIO 



O MUSHAFU 



GRUPE KONSONANATA NA POCETKU 
NEKIHSURA 

Mnoga poglavlja u Kur'anu pocinju pojedinim grupama konsona- 
nata (harfova). Njihov izgovor i duzina razlikuju se od izgovora istih 
harfova u drugim kur'anskim ajetima. 

Cetmaest glasova - dakle polovina arapske abecede - zastupljena je, 
pojedinacno ili grupno, u pocecima nekih poglavlja u Kur'anu. Ti gla- 
sovi jesu: 

Svaki od ovih cetmaest glasova, izuzev elif, ima svoje mjesto u pra- 
vilima tedzvida, s obzirom na njegov izgovor. Tako glasovi, koji su i la- 
tinicom oznaceni sa dva slova (npr. ba, ta ltd.), imaju obicnu duzinu 
{meddun tabi'ijjun), dok svi ostali - izuzev f- - imaju neobicnu obave- 
znu duzinu (meddun lazimun). Same glas f- ima duzinu meddu lina. 
Spomenuta neobicna duzina dolazi zbog treceg glasa kao uzrocnika ne- 
obicne duzine (sebebu medd) prethodnog harfu medda. 

Buduci da se cesto grijesi pri izgovoru pojedinih harfova, koji stoje 
na pocetku odredenih poglavlja u Kur'anu, nuzno je osvmuti se pose- 
bno na njihov pravilan izgovor, narocito stoga sto su oni vecinom 
medusobno vezani, pa ta povezanost iziskuje primjenu odredenih 
tedzvidskih pravila. 

Te harfove, (na pocetku pojedinih kur'anskih sura) treba izgovarati 
kako slijedi: 

1) (J I (Elif-lam-mlmy. = I (elif); ^^ meddun lazim, (t-^H" med- 
dun lazim; a kad se u izgovoru spoji ^^ i ,^ , nastaje idgamu mislej- 



m 



ni me 'a-1-gunneh, i to sve zajedno treba izgovoriti kao da je napisano: 

2) ^j^\ (Elif-lam-mim-sad): (-aJ' , ^^ i *^ izgovara se kao pod 
tackom 1, a -i^ — v = meddun lazim. Prema tome, citav sastav treba 
izgovoriti kao da je napisano: iU2.<w>!>UJl . 

3) J^ (Sif-iam-ra): cJiJi i ^j kao pod tackom 1 , a Ij (ra) = med- 
dun tabVijjun; dok se u cijelosti izgovara kao da je napisano: 



y 



*>uii. 



/-^ 



4) jil (Elif-lam-mim-ra): izgovara se kao da je napisano: \j.o^y<<e}\ 
Tedzvidska pravila za izgovor spomenuta su pod tackama 1 i 3. 

5) ^yzx^^ (Kaf-ha-ja-ajn-sad): t-ilS = meddun lazimun; U i U = 



meddun tabl'ijjun; ,jtr-^ = meddu lin; :>l— v^ = meddun lazim. Prema 
tome, citav sastav izgovara se kao da je napisano: ■iUa^^LL^lS', s tim, 

0^ o ^ 

sto izmedu glasova j i ^ ( ^2;^ i iU^) ima ihfa. 

6) <b (Ta-ha): Us i U oboje meddun tabi'ijjun. Prema tome, cijela 
ova rijec izgovara se kao da je napisano: ^Ll* 

7) jt_vJs> (Ta-sin-mlm): U^ = meddun tabi'ijjun, ddk su Oy^ i r*^ 
meddun lazim, s tim sto ce se glas iz rijeci Oi-^ uklopiti u glas ^ iz 

o 

rijeci [t^:— ^ , tj. ovdje ce biti idgamu me'a-1-gunneh. Prema tome, citav 

'o '■( ,' . 

sastav treba izgovoriti kao da je napisano: (t-i-*:^^? (ta-sin mini). 

8) ,_;*J^ (Ta-sin): tedzvidska pravila za izgovor spomenuta su pod 
tackom 7 {meddun tabi'ijjun i meddun lazimun). Ovaj izraz treba 
izgovoriti kao da je napisano: Oi^^s . 



94 



9) (J~t! (Ja-sin): b - meddun tabi'ijjun, C/y^ - meddun lazimun. 
Citav sastav treba izgovoriti kao da je napisano: Jy^^. 

^0) u^ (Sad): izgovara se kao da je napisano -sL.-^ (meddun lazi- 
mun). 



11) jt-^ (Ha-mim): ^-^>- = meddun tabi'ijjun, (i-=— ^ = meddun 
lazimun. Citav sastav treba izgovoriti kao da je napisano: ^^ 

12) J— ^ j»-^ (Ha-mlm-ajn-sin-kaf): ^ (Izgovor objasnjen pod 

0^ o o ^ 

tackom 11); ^j^ - meddu lln; Jy^ i ^li - meddun lazimun, s tim 

0^ o 

sto je ihfa izmedu izraza ^y^ — ^ i Jy^ (izmedu glasova J i ^y), te 
izmedu Oy^ i <-^^ — 5 (0 i 3 ). Prema tome, citav ovaj sastav treba 
izgovoriti kao da je napisano: i-3U;^..u^ jt-v/>U- . 

13) 3 (Kaf): <— JU = meddun lazimun. 

14) j (Nun): dy = meddun lazimun. 

Svi glasovi, koji su zastupljeni u gomjim izrazima, a pod tackama 
1-14, i koji imaju obicnu duzinu (meddun tabi'ijjun), obuhvaceni su 
izrazom: j—^ ^ (hajjun tahure); dok su ostali, u kojih je treci glas 
uzrocnik neobicne duzine, svi meddun lazimun (obavezna duzina - 
cetiri obicne), a sadrzani su u izrazu: *-SJ_^-_p cy"-' • Izuzetak cini 
glas 9 (ajn), koji je meddu lin. 

Svih spomenutih cetmaest glasova sadrzani su u rijecima: 
(Nassun haklmun kaii'un lehu sirrun). 



93 



O PISANJU MUSHAFA I DANA§NJEM 
PRAVOPISU 

Da bi bilo sacuvano pismo prvog Mushafa {hattun usmanijjim), i 
danasnji Mushafi pisu se po uzoru na prvi, bez obzira na kasniji razvoj i 
pravila arapskoga pisma (hattu-l-kijas). Tako je doslo do toga da se neke 
rijeci pisu danas drukcije nego sto su napisane u Mushafima. Stoga, - a i 
zbog nepoznavanja ove cinjenice - dolazi ponekad do pogresnog izgo- 
varanja ovakvih rijeci. Da bi i ovakvi izrazi bili izgovoreni pravilno, 
izraden je, arapskim abecednim redom, nize navedeni iskaz. 

U Mushafima, na primjer, gdje god je j (vav) nosilac hemzeta, on uje- 
dno sluzi - ako je to potrebno - i kao dugi vokal u. Zato je na takvim mje- 
stima tesko razlikovati dugi vokal od kratkog. Samo dobar arabista, koji 
razumije tekst Kur'ana, moze ovakve rijeci pravilno izgovoriti, npr.: 

s f f ^ ^ 

j^i'j Ju - bedeukum (dugo 0), (Tevbe, 13), 
jti'jiSo - jekleukum (kratko u), (Enbija, 42),- 

o J! J! ^ o^ ^ ^ 

j^JjJu - jezreukum (kratko u), (Suara, 11). 

(U prilozenom Iskazu navedena su samo ona mjesta, gdje se hemze 
nad vavom cita dugo, tj. gdje vavujedno sluzi za oznaku dugog voka- 
lau). 

Da bi trazenje takvih i slicnih izraza neupucenima bilo olaksano, 
treba napomenuti da su, pred takve rijeci, nuzno morale biti ubilji'zene 
i druge, koje su odvojene zagradom ( ). Pored toga, stavljeno j? iroe 
poglavlja i broj ajeta, u kojem se ta rijec nalazi, (osim rijeci, k ■'je se 
ponavljaju, a za koje je stavljena napomena "gdje god"). Ispustene su 
rijeci, koje - spajajuci se sa drugima - nece biti pogresno izgovorene. 



96 



ABECEDNI ISKAZ KUR'ANSKIH RIJECI 
PO NACINU PISANJA I IZGOVORU 

(Hattu-l-Mushafi ve hattu-l-kijasi) 



Red. 
broj 


Napisano 

. ..:: ^ ■? O i ^ . 


Izgovarase 


Sura 


Ajet; 



1 






Junus 


18 


2 




tryi 


Ta-ha 


18 


3 
4 






Mu'minun 
gdje god 


108 


5 


J" ,0 J" 


^ ,0 J! 


5? ?! 




6 


'^.tLi lii 




Jusuf 


110 


7 


^;ut 


jUi ill ^1 


Enbija' 


34 


8 
9 






gdje god 
gdje god 




10 






?! ?; 




11 






Nisa' 


176 


12 


IjJl 




gdje god 




13 






Bekare 


31 


14 


b't 


01 


gdje god 





97 



Red. 
broj 


;_jis-^^^^\ Jap- ■ : 




Sura 


Ajet 



15 


"ij^: 




gdje god 




16 


-f J ^ ^ 

<^3^. 


} f ^ ^ 


Tevbe 


13 


17 


^y-y. 




Junus 


41 


18 


^iy 


^33y 


gdje god 




19 
20 


rfyjy 
^3^y 


r^jjy 


J5 !? 

Mumtehane 


4 



21 


1^ 




Ra'd 


30 


22 


J! 


Jl 


Ahzab 


51 


23 






Bekare 


167 


24 






Zuhruf 


13 


25 




jjjji:u^ 


gdje god 




26 






?5 5) 




27 




!■;«' 


Jusuf 


85 


28 


o S f ^^ ^ 




gdje god 




29 


^ ^ 5 ^ 

lj^,l^" 


Ui.^ 


Ta-ha 


119 


30 


f 0, 


jjL- 


Nisa 


135 



£ 



31 

32 


TTT 


TT! 


gdje god 

)5 5! 





98 



Red. 
broj 


Napisano 


Izgovara se 

■ ^0 !ki- 


Stira 


Ajet 



33 






55 5) 









J 






34 






gdje god 




35 


^;' - W> 


^j> 


55 55 




36 






55 55 





J' 



37 
38 






5? ?? 

Rum 


13 



J" 



39 


'j>Uil 


^ -» * 


Ma'ide 


69 



J^ 



40 


^r . . i 




gdje god 





t 



41 






55 55 









ci 






42 






Kehf 


16 


43 


ijy.u 


Jl , ^ 


Alu Imran 


168 


44 


IjJU 


jj^U 


Muzzemmil 


20 


45 


JjJUi 




Vaki'a 


53 



99 



Red. 
broj 


Napisano 


Izgovara se 


jSura;; .V^; -^ 


Ajet 


k' 


45 






Neml 


21 


46 


Ui3 


^ 


Kehf 


38 






f 






47 


AJLo 


i'u 


gdje god 




48 




1* ''*°-' 


A'raf 


18 


49 


^Vp 




gdje god 




50 


IjJUl 


!>U! 


!? 5? 




51 


a5SC 


45^ 


)5 55 




52 


^5' OJ! 3 




Vaki'a 


53 


53 


Ji^ Jl ^ a 


ii^ Jl o ^ o 


Tekvir 


8 


D 


54 






En 'am 


143 


55 
56 


^ $■ ^ ^ 


^ S- ^ ^ 


Kehf 
Hud 


14 
87 


J 


57 


^J3 




A'raf 


20 


58 






5? 








59 






gdje god 




60 






55 55 





100 



Red. 
broj 


Napisano 


Izgovarase 


Sura 


^et 



61 






Nahl 


48 


62 




OjJiNJo 


Zuhruf 


34 


63 




tjJu 


Nur 


8 


64 


^ ^'o^ 
1^^ 


y.J 


Rum 


39 


65 






Junus 


53 


66 




i yO y 


gdje god 




67 


1>J 


JJ_^ 


Isra' 


7 


68 




^ -» ^ J" 
(J a j&l . ^j 


Tevbe 


30 


69 


J! ;■ ^ 




5» 


32 


70 


l^iKi 


} Jl 


Saff 


8 


71 




« 

1 *< 


Furkan 


77 


72 






Junus 


94 


73 






Alu Imran 


78 


74 






Kijameh 


13 


75 




ij>g 


Tevbe 


37 


76 






Ra'd 


31 



101 



Napomena 1. 

Harf ^ (s) u rijecima: 

'^LJli (El-Bekareh, 245), 

aIsI^' (El-A'raf, 69), 
'jj_^ial^l (v^ (Et-Tur, 37), 
>J^2^ (El-Gasijeh, 22) 
moze se izgovoriti kako je napisan, a moze i kao ^ (5): 

Napomena 2. 

-80, ° 
Izraz (t--- Jil (__r^ (El-Hudzurat, 11) treba izgovoriti kao da je napisa- 

no *-~J (j-A; (bi'se lismu). 

Napomena 3. 

Prvo a, napisano -i u rijeci Lfjj-;r=->> (Hud, 41), treba izgovoriti sa 
imalom izmedu dugog a i dugog e (medzreha). 

(Vidi Iskaz pojmova i termina: ^^ ). 

Napomena 4. 

Na udvostrucenom glasu j izraza l^t; ^ (Jusuf, 11) treba napra- 
viti ismam (namjestiti usne za izgovor kratkog vokala u) i to prije 
nego sto izgovorimo I (a) iza toga udvostrucenog glasa. 

(Vidi u Iskazu pojmova: ^UJ:-! ). 

Napomena 5. 

Rijec Ov"' (amln) ne spada u tekst Kur'ana, a izgovara se po 
svrsetku sure "El-Fatiha" i to je pravilno. 

102 



Nepravilno je, medutim, i pogresno ovu rijec izgovarati i spajati sa 
besmellom, pred pocinjanje ucenja sljedece sure, (kao sto se to pone- 
kad moze cuti). 

Napomena 6. 

U izrazu ^j^>~->^-e-U (Fussilet, 44), drugo hemze treba izgovoriti sa 
olaksanjem (teshll), tj. tako, da ga ne isticemo u njegovu ishodistu, 
nego blago prelazimo preko njega ( ^Jt^f--^ ). 



TEHLIL - TEKBIR - TAHMiD 

J' ° i ■- > ° i - ^ ° i ' 

Tehlil se sastoji od izraza ^iil Ml 4JI M (7a ilahe illellah); 
tekbir od izraza j^t 4JJI (AUahu ekber); 

J' ^ o 5 ^ 

dok se tahmld sastoji od izraza: Jw<,.-?Ji aIIj (ve lillahi-1-hamd), ili 

4ii Joo^l (el-hamdu lillah). 

Tekbir je sunnet izgovoriti po svrsetku sureta "Ed-Duha" i tako re- 
dom po svrsetku svakog sureta do zavrsetka Kur'ana, a.s., tj. do iza 
svrsetka sure "En-Nas". 

Lijepo je - kao sto se, uostalom, to kod nas i cini - prije tekbira 
izgovoriti tehlll, a iza tekbira - tahmld. Prema tome, citav tekst ovog 

sastava bit ce: Juk^I iSSjj j^\ aUI ^\ 4iilj aHI ^I aJI i' 

{La ilahe illellahu vallahu ekber; AUahu ekber ve lillahi-1-hamd). 



103 



SEDZDEI - TILAVET 



»^ o 



dj*>yi 5JL;n--»> 



Na cetrnaest mjesta u Kur'anu nalazi se znak, gdje treba sedzdu 
uciniti, kad se doticni ajet prouci. Ta sedzda zove se Sedzdetu-t- 
tilaveti (sedzda pri ucenju Kur'ana). 

Ako slusamo ucenje Kur'ana, pa cujemo ajet ili rijec, gdje je obi- 
Ijezena ta sedzda, onda smo takoder duzni sedzdu uciniti. 

Ako je covjek bez abdesta u momentu kad cuje ajet, u kojem se na- 
lazi sedzda, onda treba uzeti abdest, pa sedzdu uciniti, ili je uciniti ka- 
snije kada bude imao abdest. 

Ovu sedzdu je vadzib uciniti, a pada se same jedanput na sedzdu (a 
ne dvaput, kao u namazu). 

Kad padnemo na ovu sedzdu, treba prouciti ovu dovu: 
^j jy^ dX>l J >pli ^j^~^ C^-^ (_^i ^j 

Ko ne zna ove dove, neka prouci tri puta: Subhane rabbije-1-eala, 
kao u namazu. 

Evo tih cetrnaest mjesta u Kur'anu, na kojima se nalazi sedzdei- 
tilavet 



1) U suri "El-A'raf ', posljednji ajet (Dzuz DC, sahifa 15), iza rijeci: 

2) U suri "Er-Ra'd", ajet 15, Dzuz XIII, sahifa 10), iza rijeci: 

3) U suri "En-Nahl", ajet 49-50 (Dzuz XIV, sahifa 1 1), iza rijeci: 
104 



4) U suri "El-Isra", ajeti 107-109 (Dzuz XV, sahifa 12), iza rijeci: 

(ill iza posljednjeg, 1 1 1. ajeta, nakon zavrsetka sure). 

5) U suri "Merjem" ajet 58, (Dzuz XVI, sahifa 8), iza rijeci: 

6) U suri "El-Hadzdz", ajet 18 (Dzuz XVII, sahifa 14), iza rijeci: 

5.Ldo U Uij aJJI 01 

7) U suri "El-Furkan", ajet 60 (Dzuz XIX, sahifa 4), iza rijeci: 

8) U suri "En-Neml", ajet 25 (Dzuz XIX, sahifa 18), iza rijeci: 

S- o S' ^ ^ ^ ) o f ^ 



ili iza sljedeceg ajeta: 



lJ ^ ^ J! ^ 






* * 



9) U suri "Es-Sedzde, ajet 15 (Dzuz XXI, sahifa 15), iza rijeci: 

10) U suri "Sad", ajet 24 (Dzuz XXIII, sahifa 13), iza rijeci: 

ili iza sljedeceg ajeta: 

^^U ^^^^^ ^^ . . . 

1 1) U suri "Fussilet", ajet 37-38 (Dzuz XXIV, sahifa 19), iza rijeci: 

'. ' ' ' «vt ° ^ ' 

12) U suri "En-Nedzm", ajet 62 - posljednji (Dzuz XXVII, sahifa 
7), iza rijeci: 

13) U suri "El-Insikak", ajet 21 (Dzuz XXX, sahifa 9), iza rijeci: 

105 



(ili na kraju sure, iza posljednjeg, 25. ajeta, iza rijeci: 

Jo ^ Jo^ -fio y a J ^ 

*jj-^-*-^ ji^ ^1 (^ 
14) U suri "El-Alek", u posljednjem, 19. ajetu (Dzuz XXX, sahifa 
17), iza rijeci: 

^0 ^ J o ^ 



106 



DODATAK 



NAPOMENA UCaCIMA I SLUSACIMA 
KUR'ANA 

Najsretniji cas u zivotu svakog muslimana i muslimanke je onaj 
koji prozivljuje, kad sva svoja svojstva i sposobnosti stavi u sluzbu 
AUahu, dz.s. To je ujedno i najveca cast, koja moze biti dodijeljena je- 
dnom pravovjemiku. Ovdje je rijec posebno o ibadetu u uzem smislu, 
tj. o casu kad pravovjemi spozna, makar i djelomicno, svoje mjesto u 
ovome zivotu i duznost zahvalnosti, koju kroz cijeli zivot duguje pre- 
ma Uzvisenom Stvoritelju. Prema velicini spoznaje o svome polozaju 
u svijetu i prema Tvorcu, ovisi njegov stepen dozivljavanja i osjecanja 
zadovoljstva, koje nastupa u casovima takvog ibadeta, kao i 
blazenstva, koje prozivljuje u takvim casovima citavo njegovo bice. 
Jedino u takvim prilikama, njegova se dusa uzdize u beskrajne visine i 
postepeno dolazi do svoga zeljenog cilja, nasavsi tajni put do svoga 
izvora, sa koga se napaja snagom, potrebnom za normalno odrzavanje 
veze izmedu duhovnog i tjelesnog bivstvovanja. 

Time sto je covjeku propisao ibadet, Allah, dz.s., ukazao mu je naj- 
vecu paznju i cast, koju covjek moze imati. Prema tome, ibadet je 
samo prividno obaveza, a ustvari, to je najbolja prilika za razvijanje i 
jacanje covjekove licnosti, a narocito njegovih duhovnih mogucnosti i 
sposobnosti. 

U islamu postoji vise vidova ibadeta, i to kako onih u sirem, tako i 
onih u uzem smislu. Jedan od tih je i uCenje i slu§anje Kur'ana. Da je 
ovo ibadet, i to trajan i velik, vidi se najbolje iz cinjenice, sto je valja- 
nost namaza uvjetovana ispravnim ucenjem Kur'ana, i to kako za 
onog koji njegovo znacenje razumije, tako i za onog koji ga ne razu- 
mije. Osoba koja uci ili slusa Kur'an, a.s., u namazu ili u drugoj prili- 
ci, svjesna je da time izgovara uzvisene AUahove rijeci, koje sadrze i 



109 



uputstva za nacin zivota, dostojan pravog covjeka. Ta svijest ispunja- 
va nas neizmjemim zadovoljstvom, sto imamo priliku da i na ovaj 
nacin uputimo svoje misli vjecnom Tvorcu i Dobrocinitelju. U tome 
smislu postoji izreka Muhammeda, a.s., koja glasi: "U najbolji ibadet 
mojih sljedbenika spada ucenje Kur'ana" (Efdalu ibadeti ummeti 
tilavetu-1-Kur 'ani) . 

Misija i znacaj Kur'ana za citavo covjecanstvo iskazani su rijecima 
samog Kur'ana: Ljudi, dosao vamje od vaseg Gospodara savjet, lijek 
srcima, uputa i milost pravovjemima. (Junus, 56) 

S obzirom na sve ovo, kao i na samu cinjenicu da je to Boziji go- 
vor, Kur'an zasluzuje posebnu paznju i ucaca i slusaca. Ne moze se, 
prema tome, Kur'an - kao ma koja druga knjiga - ni uciti ni slusati, 
kao sto se uopce prema njemu ne mozemo odnositi bez potrebne pri- 
preme, odredenog stava i duznog postovanja. Stoga, za ucenje i 
slusanje Kur'ana, cak i izvan namaza, postoje odredeni propisi, odno- 
sno preporuke. 

I samo prihvacanje Kur'ana, a.s., kao Knjige, iziskuje potpunu tje- 
lesnu cistocu kod covjeka, tj. takvu cistocu, koja se trazi i za obavlja- 
nje namaza. Ovo isto vrijedi i za slucaj ucenja, gledajuc'i u tekst 
Kur'ana. Sto se tice ucenja Kur'ana napamet (ponavljanja), obavezno 
je da ucac bude cist u smislu islamske cistoce, koja se iziskuje (kupa- 
nje). U ovome slucaju, uzimanje abdesta nije obavezno, nego samo 
preporucljivo. 

Ucacu Kur'ana preporucuje se nadalje prethodno oblacenje ciste 
odjece, namirisavanje, posebno ciscenje usta da bi bio odstranjen even- 
tualan neugodan zadah. Treba zatim biti cisto i prikladno mjesto gdje se 
uci Kur'an; a lijepo je da ucac, tom prilikom, bude okrenut prema kibli, 
da sjedi skruseno i dostojanstveno, kao i u namazu. 

Kur'an mozemo uciti i iduci, ako smo sigurni da necemo biti cime 
ometani. 



110 



Ucenje Kur'ana treba otpoceti rijecima: Euzu billahi mine-s- 
sejtani-r-radzim, Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim. Ovo vrijedi za 
ucenje, kako u namazu, tako i izvan njega, zatim za ucenje s pocetka, 
ili od kojeg bilo dijela sure. 

Ucenje treba biti popraceno razmisljanjem i svijescu da izgovaramo 
rijeci Svevisnjeg Allaha i da se u torn momentu nalazimo u Njegovoj 
audijenciji, pred Njegovim velicanstvom. Ucacu, koji razumije sta uci, 
potrebno je da pojedine tekstove ponovi i vise puta. Ovo ponavljanje 
odnosi se na svaki ajet, koji svojim sadrzajem, u casu ucenja, privuce 
njegovu paznju. Tako je cinio i Muhammed, alejhi-s-selam. Za njega 
se zna da je jednom prilikom cijelu noc proveo u obnavljanju ajeta: In 
tuazzibhum, fe innehum ibaduk; ve in tagfir lehum, fe inneke ente-1- 
azizu-1-hakIm (Ako ih kaznis, oni su Tvoji robovi; a ako im oprostis, 
Ti si velik, svemocan i mudar u svome sveznanju.) (El-Ma'ide, 18). 
Ovo su cinili i drugi veliki Ijudi u islamu. Oni su se svojim duhom i 
osjecajem toliko unosili u ucenje i slusanje Kur'ana da su mnogo puta, 
u takvim prilikama, i svoja lica suzama kvasili. Ovo je osobina pleme- 
nitih i razboritih muslimana, o kojoj i sam Allah, dz.s., govori u 
Kur'anu na vise mjesta. 

Nije potrebno narocito naglasavati duznost pokazivanja dolicnog 
postovanja od slusaca za vrijeme ucenja i to kako u slucaju prisutnosti 
ucaca, tako i onda kad Kur'an slusamo putem radija i si. 

Samo se po sebi razumije, da je Kur'an, i kao Knjiga (Mushaf), ite- 
kako vrijedan paznje, koju mu ukazujemo i na taj nacin sto ga drzimo 
na uzdignutom mjestu kad ga nosimo ili odlazemo. 

Savremena tehnicka sredstva ucinila su Kur'an pristupacnim i 
sirokim slojevima naroda. Danas mozemo cuti ucenje Kur'ana putem 
radija, sa gramofonskih ploca ili sa magnetofonske trake. Na taj nacin 
slusamo i najbolje hafize i karije i divimo se njihovom kira'etu. To 
nam ujedno omogucava da kontroliramo i svoje znanje, da naucimo 
ono sto nismo znali, a da ispravimo ono sto smo pogresno naucili. 



Ill 



Ta savremena tehnicka sredstva, koja nam nauku cine pristu- 
pacnom i olaksavaju ucenje, velika su blagodat cijelom Ijudskom 
rodu, pa moramo biti zahvalni Allahu, dz.s., na tome dam. 

Kad slusamo ucenje Kur'ana putem radija, magnetofona ili sa gra- 
mofonske ploce, moramo i tada ukazivati duzno postovanje prema 
Kur'anu, bas kao da se ucac nalazi tu pred nama, u nasoj sobi, ili kao 
da se mi nalazimo u dzamiji, gdje slusamo mukabelu. 

Jer Kur'an je najveca mu'dziza Alejhisselamova i najljepsi dar 
nama muslimanima, kao i putokaz cijelom covjecanstvu. 

Zato pri slusanju uzvisenih kur'anskih rijeci, bez obzira odakle one 
dolaze, moramo biti skruseni kao u namazu, sutjeti i pratiti ucenje. Jer 
nas Allah, dz.s., upozorava u jednom ajetu, pa kaze: 

Kad se uci Kur'an, pazljivo slusajte i sutite, ne biste li (na taj nacin) 
stekli Allahovu milost. (El-A'raf, 203). 

Ako pri slusanju Kur'ana, putem radija ili sa ploce, cujemo ajet, 
gdje ima sedzda, duzni smo i mi sedzdu uciniti. 

Zato je preporucljivo biti pod abdestom kad slusamo ucenje 
Kur'ana, jer se i slusanje smatra ibadetom. 



112 



ISKAZ POJMOVA I TERMINA 
U OVOM TEDZVIDU 



3j^ (ajet): 

Jedna kur' anska recenica ili izreka; potpuna ili nepotpuna 
misao, oznacena u Kur'anu spletenom linijom ili malom 
kruznicom na kraju. 

J 1^1 (ibdal): 

Stavljanje jednog glasa namjesto drugog. 

iS- ^ o ^ 

^\>^\ (ahkam): 

Pravila, propisi (mn. od (^^^ )• 

Joy:ci\ ^\^\ (ahkamu-t-tedlvld): 
Pravila tedzvida 

s-Up-1 (ihfa'): 

Izostavljanje (sakrivanje) ishodista glasa J sakina ispred 
odredenih glasova, propustajuci ostatak glasa kroz nos. 

tJjA^ s-li^j (ihfaun Sefevijj): 

Zadrzavanje na usnama glasa ^ kad je sakin ispred glasa 
V, propustajuci prvi kroz nos. 



113 



(»^iij (idgam): 

Slivanje jednog glasa u drugi. 

h^ *>l| f ^^1 (idgamun bila giumeb): 

Slivanje jednog glasa u drugi, bez propustanja slivenog 
glasa kroz nos. 



^ ^ a« ^ 



»|j ^^^1 (idgamun tammun): 

Potpuno slivanje glasova. 



iS ^ ifl ^ 



J^ IS" ^ Ip i] (idgamun kamil): 

Potpuno slivanje glasova. 

j*..»Jl;;ua ^l^il (idgamu mutedianisejn): 

Slivanje dvaju srodnih glasova u jedan, i to prvog u drugi, 
a potom izgovaranje drugog udvostruceno. 



o^ ^ ^y- » ^ o 



jJjUju ^l^ij (idgamu mutemasilejn): 



o ^ J- y $• S- --0 



jjjjUi* ^l^^l (idgamu mutekaiibejn): 

Slivanje dvaju bliskih glasova (po ishodistu), i to prvog u 
drugi, a potom izgovaranje drugog udvostruceno. 



o>-o ji ^ o 



jJia f ^^i (idgamu mislejn): 

Slivanje dvaju istovjetnih glasova u jedan, pa zatim izgo- 
varanje istog glasa udvostruceno. 



114 



'Jjl o ^ ^ 18 - o 



hil\ *j> »\^i\^ (idgamun me'a-1-gwmeh): 

Slivanje jednog glasa u drugi, uz propustanje slivenog gla- 
sa kroz nos. 



0^0 Jt ^ 



hil \ ^ jJsj> f ^ ^i (idgamu mislejni me 'a-l-gunneh): 

Slivanje dvaju istovjetnih glasova u jedan, pa zatim izgo- 
varanje toga glasa udvostruceno, kroz nos. 



iji ^ i« ^ 



jASU ^Uij (idgamun nakis): 

Nepotpuno slivanje dvaju glasova. 

5JU2i--l (istitaleb): 

Duze zadrzavanje jezika na mehredzu (ishodistu). 

i.*J^c^\ (isti'la'): 

Krupno izgovaranje glasova, na kojima se fetha uci a; 
dugo a iza njih uci se krupno. 

AJlis-ol (istifaleh): 

Tanko izgovaranje glasa. 

^U^l (iSmam): 

Namjestanje usana za izgovor kratkog vokala u. 

3\-^l (itbak): 

Prislanjanje jezika uz nepce. 



115 



jlgi?) (izhar): 

Odvajanje glasa O (neslivanje, neuklapanje) ispred nekih 
harfova. 



■>5 ^ ^ -fi ^ 



iJ}^ jt^ij*! (izhanm Sefevijj): 

Usneni izhar - Odvajanje glasa ij* i njegovo izgovaranje 
cisto i odsjeceno ispred svih drugih glasova, osim ^ i 



i-^. 



V^i (iklab): 

Uklapanje glasa O , kad je sakin, u glas v . 

5JU| (hnaleh): 

Izgovaranje glasa izmedu dugog a i dugog e. 

ciljstjl (inbiraf): 

Zivlje i socnije ucesce jezika na glasovima J i j 

>ijy?j (tedlvid): 

Nauka o pravilnom ucenju Kur'ana. 

»^.»^^ (tahmid): 

Izgovaranje rijeci El-hamduhllah. 

jjj-^ (tedvfr): 

Ubrzano ucenje Kur'ana. 

Polagahno i razgovijetno ucenje Kur'ana. 



116 



J-3jJ (terkik): 

Tanko izgovaranje nekog glasa (utancavanje). 

J-f-o (teshn): 

Olaksavanje jednog glasa pri izgovoru (ublazavanje). 

Jj-LJo (teSdid): 

Udvostrucavanje glasa u izgovoru, oznaceno dvostruko 
spojenom polukruznicom, otvorenom prema gore i stavlje- 
nom iznad harfa ( - ). 

jt-^sij (tefbim): 

Krupno izgovaranje jednog glasa, narocito glasa j (r). 

ji-f>^ (tekbJr): 

Izgovoriti rijeci AUahu ekber. 

j5»>j (teksir): 

Umnozavanje jednog glasa, ponavljanje glasa sa istog is- 
hodista. 

jjjSsj (tekrfr): 

Treperenje glasova J i j , narocito ovog posljednjeg, 
kad je udvostrucen. 

oil 0^ 

jij^ (tenvm): 

Podvostrucenje kratkih vokala na kraju rijeci, dodavanjem 
u izgovoru glasa (nunacija). 



117 



Ja-jjj (tevessut): 

Trajanje glasa koliko dvije do tri obicne duzine. 

jJ^ (hadr): 

Brzo ucenje Kur'ana. 



<jy (harf): 

Slovo, glas. 

J^ '^y (haifulin): 

Glasovi J i iS , koji se uce mekahno, ako im prethodi 
glas sa fethom. 

^j^ (harekeh): 

Kratki vokal. 

Lj*^l \^jj^\ (el-huriifa-l-anijjeh): 

Glasovi koji se izgovaraju brzo, trenutno, casovito. 



f f f 



9.'ioc^H\ ^jy (hurufa-l-isti'la'y. 

Sedam glasova koji se krupno izgovaraju (Vidi isti'la'). 



ji ^ 0-.0 S S fi 



LiJi J^jjpxi) (el-hurufu-1-bejnijjeb): 

Glasovi koji po svojoj ostrini stoje na sredini izmedu meh- 
kih i cvrstih glasova i ciji zvuk zamre na njihovom isho- 
distu. 



118 



^ LjJ S fi S 



dj^J\ <«-^jji»- (huroAi-r-rihveb): 

Slabiji, njezniji glasovi, koji na kraju svoga ishodista po- 
tpuno oslabljeni isteku. 



;■ ji ^ 0, 



5JlajJI i^jjp^\ (el-hurufu-z-zemanijjeh): 

Glasovi koji se ne mogu brzo, a istodobno i pravilno izgo- 
voriti. 



f f > o^ 



o^OJJl c^jj^Jl (el-huwfu-S-Sedideh): 

Cvrsti glasovi, ciji se zvuk, kad su udvostruceni, prekida. 



^ o ^ > f 



-UJl ^jjf (humfa-l-medd): 

Dugi samoglasnici (harfovi: ^ , J i iS )■ 

^ OS 

*^ (hukm): 

Pravilo, propis; mn. ^iSs^-t . 

i, f of 

s.\J\ ^1^ (bukmur-ra'): 

Nacini izgovora glasa j (r). 

•^ (hatt): 

Pismo, pravopis; rukopis. 

j^Ui^ J2^ (battun 'usmanijj): 

Pismo prvog Mushafa, (tzv. "osmansko pismo"). 



^ •> s . 



^UJI Ja?- (ham-1-kijas): 

Kasniji pravopis, danasnje arapsko pismo. 



119 



^j-iwj?" (hajSum): 

Nosna supljina, ishodiste nosnog glasa (nazala). 

h\jj (rivajet): 

Predaja, predanje. 

jS'Ui (sakin): 

Harf bez ikakvog hareketa, odnosno sa malom kruznicom 
iznad sebe ( - ). 



J^ (w>>» i (sebebu medd): 

Glas kao uzrocnik povecanja duzine dugog vokala. 



h>^ (sekteb): 

Presijecanje glasa i istodobno zadrzavanje daha. 

J j^ (sukun): 

"Mirovanje" harfa, tj. suglasnik bez ikakvog vokala, all sa 

o 

malom kruznicom iznad sebe ( ), kao znakom "mirova- 
nje", u tedzvidu sukun znaci isto sto i sakin. 

Jp^ dj>^ (sukunun 'arid): 
Nestalni sukun. 



»yi Oj>^ (sukuDun lazim): 
Stalni sukun. 



120 



^^U^ (sema'ijj): 

Izgovor "po cuvenju", tj. izgovor jedne rijeci ili jednog 
glasa onako kako ih Arapi izgovaraju. 

'U-** (simnet): 

Obicaj, primjer i praksa Muhammeda, a.s. 

<^-^ (sifeh, ili, - kako se pogresno izgovara, "sifat"): 
Svojstvo (glasa); mn. oU-vs*. 

^j\^ OU^ (sifatuD 'aridah): 

Svojstva glasova, koja se (po pravilu) pokazu, kad jedan 
dode u vezu s drugim, ili kad dobije neko hareke. 



!«,,»» 



htj^ CjMufi (sifatun lazimeh): 

Osnovna svojstva glasova. 

j-i^ (saSr): 

Zujanje, piskutanje glasa. 

^.0-^ (dammeh): 

Kratki vokal u ( — ). 

js-w? (damlr): 

Spojena (nenaglasena) licna zamjenica za 3. lice jednine 
( a , 4_ ), koja se izgovara nekad kratko {hu, hi), a nekad 
dugo (hu, hi). 



121 



J> (ml): 

Duzina glasa, koliko cetiri obicne duzine. 

jj^ (zuhur): 

Potpuno istjecanje glasa iz njegova ishodista, narocito ako 
je u opasnosti da se izgubi pred nekim drugim glasom. 

^ (gunneh): 

Glas, propusten kroz nos (nazal). 

^\ (el-feth): 

Otvoreno i tanko izgovaranje glasa. 

h^ (fethah): 

Kratki vokal - (e/a). 

is^\J (kta'et): 

1. Ucenje Kur'ana po pravilima tedzvida; 

2. Nacin ucenja Kur'ana; 

3. Kira'et kao predmet. 

j-tfi (kasT): 

Duzina glasa, koliko traje jedna obicna duzina. 



^JUJla (kalkaleh): 

Odskakanje (malo praskanje) nekih glasova pri svrsetku 
njihova izgovora. 

122 



^ Ji afi-'^ 0-- 



iS^^ ^Aflb (Kalkaletun sugra): 
Blaze praskanje glasa. 



^ o Si iJl^-- 0^ 



(^^ ^ifiis (kalkaletun kubra): 
Jace praskanje glasa. 

5j-^ (kesreh): 

Kratki vokal _ (i). 

tijycJl ^*i (lamut-ta'nf): 

Odredeni clan Jl (e/). 

j?J (laim): 

Greska pri ucenju Kur'ana. 

ij^ Cf^ (lahnun dielijj): 

Teza greska pri ucenju Kur'ana. 



^ ^ ■&■ o ^ 



ij^ ilr^ (lahnun hafijj): 

Laksa greska pri ucenju Kur'ana. 

4i5( Akii (LafzatuUab): 
Rijec AiM. 

^ycj> (mutebarrik): 

Harf sa kratkim vokalom. 



123 



J-5i« (musekkal): 

Sukun (glas bez vokala) ispod znaka za udvostrucenje gla- 
sa {tesdida, -). 



r j^ (mahredi): 

Ishodiste glasa, mjesto gdje glas nastaje. 



^ oj!o ji^o ^ o^ 



(^J?JI r^p«wJl (el-mahredIu-1-diuz'ijj): 

Grupno (zajednicko) ishodiste vise glasova. 



it>Jl j! ^ ^ 0^ 



i^^iSOl ^j^x^l (el-mahrediu-1-kullijj): 

Zasebno (samostalno) ishodiste za svaki glas. 



«-Ai^ (muhaffef): 



SukUn (glas bez vokala) ispod male kruznice (znaka - ). 

•U (medd): 

a) duzina glasa; 

b) znak na neobicnu duzinu ( ). 

j_^*--*' *t« (meddun tabi'ijj): 

Obicna duzina glasa. 

j^iJjU »U (meddun 'arid): 

Neobicna duzina glasa, koja nastaje zastajanjem na rijeci, 
a zbog nestalnog sakina, iza dugog vokala. 



124 



^^ Xfi (meddun fer'ijj): 

Neobicna duzina glasa. 

^j^ Jji (meddun lazim): 

Neobicna, obavezna duzina glasa, koja nastaje zbog stal- 
nog sakina, iza dugog vokala. 

ijrJ ^ (meddulln): 

Neznatno produzivanje glasova j i cS kad su u nekoj rijeci 
sakin, a prije njih harf sa fethom; nastaje kad iza ovakvili 
glasova bude stalni ili nestalni sakin. 



^ S-» * ' 



J-fl^ia 'la (meddun muttesil): 

Neobicna, obavezna duzina vokala, iza kojeg dolazi hem- 
ze u istoj rijeci. 



ifl ^ oJJ 



J.^gi. ; a J^ (meddun munfesil): 

Neobicna duzina vokala, iza kojeg dolazi hemze, all u slje- 
decoj rijeci. 

iJ^ (muSedded): 

Udvostruceni glas. 

(-A?«..Aa (Mushaf): 

Knjiga Kur'an. 



-^Ij (vadUb): 

Duznost, obaveza. 



125 



J^j (vasl): 

Vezivanje dviju rijeci, pri cemu se obicno u izgovoru izo- 
stavlja hemze. 

lJ^j (vakf): 

Zastajanje na rijeci, prekidajuci i glas i dah. 

OytA (hemzeh): 

Grleni glas, ciji je znak ?• 



0^0 J! - 



^JsiJl 5j^»js (hetnzetu-1-kat'i): 
Hemze koje se cita. 



O x O > -- O -' 



J«^jJ! 5j.*A (hewzetu-l-vash): 

Hemze koje se ne cita, preko kojeg se prelazi. 



jioj (jenmu): 

Grupa od cetiri harfa ( iS , ^ , '^ , j) kao uzrocnika pojave idgamun 
me 'a-1-gunneh. 



126 



D O V A 









^^^jj C4_1^US' ^Ip '>LJ:> -L,o_>JI (U->-J C^-w^-i-J Jwo-jsJI ^^2JJ'tlJL^\j 

. Ail?- -^ aJ I_^Sw wUjj>JIj 
A^J.i<Jl t Aij>J Aji L<Jl ciJjJ^ A.;.^4_<J| OwL«lj>t^ ><.;wo«J>tJ aJj J^^i.j>JI 

Ljj^;.^ ^p jt-L-jj iX'-^ jt aJu*oj . L^Li^'y AjtiLiJI caJ a^.^ _<Ji co-Up 
jL>JI JjL^ uJjJ^b 4j-;.:>tj jtj L^ij oijJ.,r?ll LiaiL aJT ^Lp J Jwo.j>il» 

cUjjJ-vs s-LLij LjjU^t jyij Ljjii ^j (t-JijJI jl_^l J"*-^ '-'' ■^-'^-^ 

y y y y yy yy yy y y y » S y y S ^ y y y y y y O y y y y 

^ jT-^^ C-_o-*ji ^JJI ^ c^!>LJl jb Ijjij j_^lj Cjt-H^S oU^ dJbU^ 

U" Aj;^ lj_^i jt_^l . l^„.j:^jii c5 JJSiJ IjjJj ?.li-i LJ Ol_^l J-^^*^' (*-^' 
CUP cfX-v^jJ C5^' J^^t-J' (5^ Ajj*>U V^jjU cl.J-gJ>- L« A^ LxJLPj L-.,^ 

^ y y z i y y ^ ^ } yy S ay o y 



129 






Lg-^ dJj 5y^ Jilj LoJjt 7^1 &:>- -y* As>\^ J J C Aj^,^ il \j.y..>^S^ 2j c Aj JU- 



1^' 



,Lil (_^( Jlp Us 



'J 



«>'^* c/J 



LjjJI j_jS Uji Loj 






130 



Ihfa'un sefevijj 61 

Iklab 61 

CETVRTI DIO - ZAVRSNA POGLAVLJA O TEDZVIDU 

Izhar 65 

Izharun sefevijj 66 

Kalkaleh 67 

Damir 68 

Sekteh 69 

PETI DIO - O VAKFU (ZASTAJANJU) 

Razlozi i nacini zastajanja na pojedinim rijecima 73 

Znakovi za zastajanje 77 

SESTI DIO - ARAPSKA ABECEDA 

Alfabet 85 

O vokalima 87 

Kratkivokali 87 

Sakin-Sukun 88 

Tenvin 88 

Dugi vokali 89 

Ostali znakovi 91 

Medd 91 

Hemze 91 

SEDMI DIO - O MUSHAFU 

Grupe konsonanata na pocetku nekih sura 95 

O pisanju Mushafa i danasnjem pravopisu 98 

Abecedni iskaz kur'anskih rijeci po nacinu pisanja i izgovoru 99 

Tehlil, tekbir, tahmid 105 

Sedzdei - tilavet 106 

DODATAK 

Napomena ucacima i slusacima Kur'ana Ill 

Iskaz pojmova i termina 115 

Zavrsna dova 131 



132 










EL-KALEMl^yl