U okrilju Kur'ana - knjiga 1

Izdavac
FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA

SARAJEVO

Za izdavaca
PROF. DR. OMER NAKI^EVIC

Naslov originate

SAYYID QUTB

Ft ZILALI-L QUR'AN

Prijevod sa arapskog

PROF. DR. OMER NAKICEVIC

PROF. DR. JUSUF RAMl6

MR. MESUD HAFIZOVl6

Lektori

MR. DZEMALUDDIN IAHC

DR. SENAfflD HAULOVIC

Tehnicko uredenje i dizajn naslovne strane

LUTFI KAPIDZI6

DTP
FIN, SARAJEVO

V

Stampa
OKO

Tiraz
3000

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,

Sarajevo

UDK 297.18

QUTB, Sayyid

U okrilju Kur ana. 1 / Sayyid Qutb ; prijevod sa arap-
skog Omer Nakicevic, Jusuf Ramie, Mesud Hafizovic. - Sara-
jevo : Fakultet islamskih nauka, 1996. - 176 str. ; 24 cm

Prevod djela: Fi zilali-l-Qur'an. - Tekst na arap. i bos.

jeziku.

I KUTB, Sejid v. QUTB, Sayyid

Sayyid Qutb

U okrilju Kur'ana

Fl alali-l-Qur'an

Prijevod sa arapskog

PROF. DR. OMER NAKICEVIC

PROF. DR. JUSUF RAMIC

MR. MESUD HAFIZOVIC

SARAJEVO, 1996.

UMJESTO PREDGOVORA

Autor djela Ft zilali-l-Qur'an (U okrilju Kufand) donekle je poznat
samo uzoj javnosti naseg podneblja. Cak i u arapskom svijetu o njemu se
znalo manje kao knjizevniku, a vise kao teologu. njemu kao knjizevniku
nalazimo samo cetiri osvrta do 1990. godine:

- U djelu Taqdfatu-n-waqdi-l-adabi (Beyrut, 1412./1990., str.7) od
Muhammada an-Nuwayhiya, govori se kako izbija na povrsinu knjizevni
ukus Sejida Kutba (Sayyida Qutba) u pisanoj rijeci. To je primjetno u svim
njegovim knjizevnim tekstovima, a posebno u studijama o Kur'anu;

- U clanku al-Funun al-adabiyya od Muhammada Yusufa Na|jma,
ukljucenom u djelo Kitabu-l-adabi-l J arabi (Beyrut, 1961.) zadrzava se na
biografskim podacima Sejida Kutba;

- U djelu an-Naqdu-l-adabi-l-hadlt, usuluhu wa ittihdgdtuhu (Kairo,
1973.) autor ovog djela, Ahmad Kamal Zakkiyy ubraja Sejida Kutba medu

tradiconalne kriticare knjizevnosti;

- U traktatu Tatawuru-n-naqdi-Warabi-l-hadit (Kairo, 1977.)

Abdulaziz ad-Dasuqiy istice da Sejid Kutb naginje ka psiholosko-
romanticarskoj kritici. On ga smatra pionirom ove knjizevne kritike u

Egiptu.

Najozbiljniji rad o knjizevnom doprinosu Sejida Kutba nalazimo u
djelu Sejid Kutb wa~n-naqdu-l-adabi od dr. Muhammada al-Awwala Abu
Bakira iz Nigerije. Djelo je objavljeno u Rijadu 1412./1990. i za ovaj nas
prikaz koristili smo ovo djelo. Autor se u ovom djelu zadrzava na:

- zivotu Sejida Kutba,

- njegovim kritickim mislima,

- koristenju drugih, ne samo knjizevnih znanosti u pokusaju
razumijevanja knjizevnosti i njena predstavljanja citaocu,

- prikazima knjizevne kritike kod Sejida Kutba, u poeziji i prozi,
zadrzavajuci se posebno na njegovoj kur'anskoj studiji u djelu at-Taswiru-
l-fanm fi-l-Qur'dn.

l

Sejid Kutb roden je 1907. u selu Musa, provincija Asyut (Egipat), u
srednje situiranoj porodici. Bio je drugo dijete od njih sestero. Njegov otac
Ibrahim pripadao je gradanskoj partiji al-Hizbu-l-watani pa je zbog toga i
njegova kuca bila stjeciste privrzenika ove partije.

Pohadao je osnovnu skolu u rodnom mjestu i za to vrijeme zavrsio
hifz. Dobar dio svog slobodnog vremena proveo je u citanju koristeci
porodicnu i podrucnu biblioteku. Rado je ucestvovao na takmicenjima u
hifzu i citanju prica o Antari, prica iz Hiljadu i jedne noci i drugih prica
prevedenih sa engleskog jezika. Vazan faktor u njegovom opredjeljenju ka
znanosti i knjizevnosti bila su stalna sijela u porodicnoj kuci u kojoj su se
okupljali stariji i ozbiljniji mjestani.

Drugi djelotvorni faktor u njegovom opredjeljenju je prisustvovanje
predavanjima iz tefsira (komentara Kur'ana) koje su drzali profesori i
stariji studenti Azhara u danima odmora.

Sejid Kutb napusta rodno mjesto 1919. g. da bi zavrsio srednju skolu,
zaposlio se i pomagao porodici. Medutim, on nastavlja obrazovanje na
fakultetu Kulliyatu-K ulum, na kome je diplomirao 1933. g. Za cijelo vrijeme
studija i srednjoskolskog obrazovanja Sejid Kutb pise clanke, cak i one sa
politickom sadrzinom, za razne novine, a ogleda se i u poeziji. Jedno
vrijeme je bio preuzeo i urednistvo casopisa al-Fikru-l-gadid, a potom i
casopisa al-Ihwanu4-mmlimun. Neki izvori isticu i da je bio sekretar Taha
Husaina i njegov asistent na fakultetu Daru-l-'ulum.

Od 1940. radi u Ministarstvu prosvjete, na Odsjeku za kulturu, i
postaje inspektor za srednje skole. Negdje 1946. g. bio je na pragu da
podnese ostavku na ovaj polozaj zbog politicke optuzbe. Od ove optuzbe
spasio ga je Taha Husain, tadasnji glavni inspektor ovog Ministarstva. Za
cijelo ovo vrijeme materijalno je vrlo lose stajao, pa neki misle da je to bio
glavni uzrok da se nije zenio.

Vrlo rano se upoznao sa Abbasom Mahmudom Aqqadom, poznatim
egipatskim misliocem i knjizevnikom. To je prijateljstvo trajalo vise od
dvadeset godina. Mozda sklonost Sejida Kutba prema filozofiji i psihologiji
i potice iz tog druzenja, premda on nije otvoreno oponasao Aqqada u sferi
knjizevnosti. Aqqad ga je ukljucio u redakciju lista al-Balag, glasila
politicke partije Wafda. Mozda je to bio uzrok da se Sejid Kutb nije
opredijelio nekoj drugoj partiji, posebno ne komunistickoj, kojoj je vrlo
lahko mogao pripasti zbog komunisticke propagande i njegovog teskog
materijalnog stanja.

n

Kada kriticari govore o knjizevnom radu Sejida Kutba, oni isticu da
je prezivio tri kaljenja:

- sa grupom tzv. Apolo,

- sa pristalicama Mustafe Sadiqa ar-Rafi'a,

- sa pristalicama Muhammada Mandura.

To mu je pomoglo da stekne ugled drugih knjiievnika i stavi se u
odbranu svoga profesora Aqqada.

Do sukoba sa grupacijom Apolo je doslo zbog njihova napada na
knjizevni rad Aqqada i njihova stavljanja na stranu kralja Fu'ada. Tu se
umijesao Sejid Kutb braneci svoga profesora govoreci da grupa Apolo sa
svojim predstavnikom pjesnikom Ahmadom Zakkijem Abu Sadiom nema
osjecaja za Ijepotu umjetnosti. Njihova se odlika manifestuje u hvaljenju
jedan drugoga i teznji za materijalnim bogacenjem. Sejid Kutb tu istice da
su oni pokusavali i njega za sebe pridobiti uz materijalnu potporu. Na
zalost, ovo je odraiavalo vise borbu ad hominem, nego knjizevnu borbu.
To je ustvari negativni uljecaj politike na knjizevnost.

Drugi knjizevni okrsaj Sejida Kutba (1938.) nastao je zbog
dvadesetak clanaka o Mustafi Sadiqu ar-Rafi'u i njegovom knjizevnom
opusu, koje je objavio Muhammad Sa'Id al-'Urjan analizirajuci knjizevni
rad Mustafa Sadiqa ar-Rafi'a.

U svojim zadnjim brojevima ovih clanaka aFUrjan poredi knjizevni
doprinos Aqqada i ar-Rafi'a i istice da se knjizevni ugled Aqqada zasniva na
politici, dok je rad ar-Rafi'a cisti, pravi i knjizevni.

Tada Sejid Kutb ustaje u odbranu Aqqada. Ovdje dolazi do izrazaja
razlika izmedu moderne knjizevnosti, koja se razvijala pod utjecajem
Zapada, i stare skole koja cuva arapsku tradiciju u knjizevnosti.

Treci sukob, sada izmedu Sejida Kutba i Muhammada Mandura,
desio se 1943. g. kada je Mandur u svojih nekoliko clanaka u casopisu at-
Taqafa govorio s velikim odusevljenjem o knjizevnicima u iseljenistvu
(mahgar) zbog njihove iskrene svijesti i jakog psihickog djelovanja na one
kojima se oni u poeziji obracaju, da je do tada takva knjizevnost bila potpuno
nepoznata, i kvalitetom i kvantitetom, u savremenom arapskom svijetu.
Sejid Kutb smatra da je Muhammad Mandur tu povrsan, zatim da tu ima i
plagijata i da ima vise subjektivnosti nego objektivnosti, I ovaj sukob
zavrsio se negativnim rezultatom i po knjizevnost i po knjizevnu kritiku.

in

Krajem prve polovine dvadesetog vijeka Egipat stenje pod
drustvenim pritiskom i nestabilnom privredom. Broj stanovnika porastao
je od 1917. do 1947. za 65%, a proizvodnja samo za 20%. Prve godine poslije
II svjetskog rata utjecale su da se jedan mali broj gradana bogatio, a vecina
stanovnistva siromasila. Tada Sejid Kutb pise nekoliko clanaka u casopisu
al-Fikru-l-gadtd osudujuci drustvenu nepravdu. U prvom broju on, izmedu
ostalog, kale:

Mi ne trazimo danas nista vise nego da deset miliona gradana Egipta
zivi na nivou stoke, jer stoka ima dovoljno da pojede i popije, a ovih deset
miliona nema. Trazimo da se standard drugih osam miliona podigne na
minimum potreba zivota covjeka - da imaju sta pojesti, popiti, obuci se igdje
stanovati I ovi prvi i ovi drugi rade na proizvodnji zlata za one koji sjede,
nista ne rade, a zive raskosno.

Sejid Kutb ove svoje tvrdnje, kao i drugi koji su pisali o ovoj temi,
potvrdio je cinjenicama i fotografijama. Zbog ovih istupa casopis biva
zabranjen, a revolucionarnost Sejida Kutba ne dozvoljava mu da miruje.
Tada pise djelo pod naslovom al-Adalatu-l-igtimaHyyafi-Uislam (Socijalna
pravda u islamu). Svoja zapazanja ilustruje situacijama iz povijesti islama
pokusavajuci objasniti kako se to moze primijeniti i u nase vrijeme radi
ostvarivanja drustvene pravde koju zagovara islam.

Njegovo druzenje sa Muslimanskom bracom izmijenilo je njegov tok
zivota. On se stavlja potpuno u sluzbu islama. To njegovo opredjeljenje
urodilo je sa nekoliko plodnih djela cime se obogacuju islamske biblioteke
sirom svijeta. Njegovo totalno opredjeljenje Muslimanskoj braci uslijedilo
je tek nakon pogibije Hasana al-Bannaa, najkrupnije licnosti toga vremena
medu Muslimanskom bracom, mada je i prije toga gledao sa simpatijama na
Muslimansku bracu. Medutim, kada je primijetio kakva je radost zavladala
u americkom drustvu (Kutb je tada bio u Americi) kada je al-Banna
pogubljen, njegovo opredjeljenje postalo je jasnije.

Po povratku iz Amerike svoju paznju je usmjerio na politicko-vjerske
probleme. On smatra da se politika i vjera u islamu ne mogu podvojiti. U
svojim otvorenim kritikama prigovarao je i domacim politicarima koji su
stajali skrstenih ruku pred teskom situacijom u Egiptu. Pozivao je da vlada
bude uspostavljena na islamskim principima i prihvatio je ideju

v

Gamaluddina al-Afganiya o uspostavljanju Arapske lige.

U oblasti vjere radio je na obnovi islamskog ucenja u raznim
oblastima zivota. U to vrijeme ili nesto malo prije prvog hapsenja (1954.)

IV

napisao je glavninu svoga kapitalnog djela Ft zildli-l-Qur'an i objavio neke
njegove dijelove u raznim casopisima.

U vrijeme Revolucije (1952.) Sejid Kutb istice da su vojni vlastodrsci,
a to je bilo vrijeme teske situacije u Egiptu, odobravali njegove ideje koje
je on objavljvao u nizu casopisa i cak ga postavili za svoga savjetnika
unutrasnjih poslova. Na ovom polozaju ostao je saradujuci s njima samo tri
mjeseca. Kada je primjeiio da je ova vojna hunta neprijateljski raspolozena
prema Muslimanskoj bract i kada su njihovi dogovori sa Muslimanskom
bracom zavrseni neuspjehom, a pregovori su trajali oko dva mjeseca, on
prekida odnose s njima.

Sejid Kutb se smatra najvecim entuzijastom muslimanskog pokreta,
tako da je postao nesporno glavni mislilac Muslimanske brace. Njegova
djelatnost proteze se i van granica Egipta. On je aktivan i drzi predavanja
kao predstavnik Muslimanske brace u Damasku, Jerusalemu, Libanu,
bacajuci akcent na eticki odgoj kao jedino sredstvo za ostvarenje
drustvene sigurnosti.

Za Sejida Kutba nastupaju godine teskog iskusenja. Godine 1954.
biva zatvoren odmah poslije velikih narodnih demonstracija, ciji je bio cilj
obaranje vlade i, kako tvrde sluzbeni izyjestaji, pokusaji likvidacije Gamdla
'Abdu^Nasara. Bio je osuden na petnaest i osloboden nakon deset (1964.)
godina iz zdravstvenih razloga zahvaljujuci intervenciji Abdu-s-salama
Arifa, tadasnjeg predsjednika Iraka.

Brojni izvori isticu da je Sejid Kutb bio u zatvoru izlozen velikom
mucenju sto je dovelo do unutrasnjeg krvarenja, pa ipak, ova teska
situacija za njegov zivot smatra se najvaznijim periodom u njegovom
knjizevnom djelovanju. Tada je zavrsio svoje zivotno djelo Ft zilali-l-Qufdn
i redigovao ranije napisane dijelove ovog djela. Uspio je da odrzava
kontakte sa rukovodstvom Muslimanske brace u zatvoru i van njega. Po
izlasku iz zatvora (1964.) , samo nekoliko mjeseci po pustanju na slobodu,
ponovo je bio zatvoren, on ijos nekoliko Muslimanske brace, pod optuzbom
da su htjeli izmijeniti sisiem i porusiti cjelokupnu narodnu imovinu. Osuden
je od strane Vojnog suda, on i dva njegova saborca, na smrt strijeljanjem.
Ubijeni su augusta 1966. g.

%jta %$* %f>»
#p *p *S*

Ideja za prevodenje djela Ft zilali-l-Qur'an javila se u danima teskog
iskusenja svih muslimana Bosnjaka, posebno nas stanovnika grada
Sarajeva. U vrijeme kada nam je stizala pomoc od nasih prijatelja izvana
(Katarske humanitarne organizacije, koja je ponudila profesorima pomoc
od po 100 DM, a spoljnim saradnicima, asistentima i administrativno-
tehnickom osoblju po 50 DM) ponudili smo im da nesto uradimo da
sredstva ne budu dar/hedija, nego da ih zasluzimo.

Dogovoreno je da ova humanitarna organizacija stipendira sezdeset
i jednog studenta po 50 DM mjesecno, a profesorima i drugom osoblju
Fakultetu nastavi sa davanjem gore naznacenog iznosa. Bilo je dogovoreno
da profesori prevedu po jedan svezak djela Ft zilali4-Qur'an mjesecmo, a
da humanitarna organizacija to stampa. Fakultet bi raspolagao sa 80%, a
humanitarna organizacija sa 20% tiraia (tiraz 5000 primjeraka) . Posto je
druga strana (Katarska humanitarna organizacija) odustala od gornjeg
projekta, (navodno zbog sredstava) Nastavno-naucno vijece FIN-a odlucilo
je da se pojavi sa ovim prijevodom prvog dzuza kao izdavac i ukoliko naide
na razumijevanje citalaca nastavit ce sa prijevodom i izdavanjem djela Ft
zilali-l-Qufan. Drugi svezak je pri kraju prijevoda.

Na prijevodu su uglavnom radili: prof. dr. Omer Nakicevic, profesor
hadisa na Fakultetu, prof. dr. Jusuf Ramie, profesor arapske knjizevnosti i
mr. Mesud Hafizovic, predavac arapskog jezika Bili bismo nezahvalni ako
ne spomenemo i druge saradnike: Zuhdiju Hasanovica, Mustafu Hasanija,
Mujesiru Zimic, Lutfija Kapidzica, Nihada Lusiju, Sena' a al Adly, Vehida

Hodzica i Sabiru Homarac, zatim lektore mr. Dzemaluddina Latica i dr.
Senahida Halilovica.

*.*<• »jr>» %t*
*i* •'i* *i*

Naslov Ft zildli-l-Qur'an preveli smo poslije iscitavanja teksta prvog
dzuza i brojnih konsultacija NNV-a FIN-a sa U okrilju Kur'ana. Ovaj naslov
izabrali smo rukovodeni stavom autora Sejida Kutba koji je sebi odabrao
gornji naslov Ft zilali-l-Quf an nakon dugog, dugog iscitavanja i zivljenja sa
Kur'anom. Osim toga, rijec Mad, ako bismo to doslovno preveli kao sto to
neki rade, podsjeca nas na odmaranje, izlezavanje i plandovanje, a ne na
aktivnost, a autor je zelio ovim svojim djelom aktivirati cijelu
ummu/muslimansko drustvo kako bi ono radilo bez predaha praveci
iskorak \z hlada u kome je do njegova vremena zivjelo.

%v «m *$*
>s* ^* ^

VI

Poglavlja i ajete Kur'ana pisali smo kurzivom i oznacavali brojem
ako predstavljaju jednu misaonu cjelinu, dok smo kod razrade tih cjelina
prijevod Kur'ana pisali samo kurzivom, bez oznaka brojem, kako ne bismo
skretali paznju

V • v •

Kod prijevoda kur'anskog teksta koristili smo prijevod rahm.
Besima Korkuta, medinsko izdanje, 1412, h. godine.

Hadise, ukoliko ih ima u tekstu, pisali smo pojacanim (bold)
slovima.

Prof. dr. Omer Nakicevic

» -9

VII

U OKRIIJUKUR'ANA

^l ^v-^v >JIaUI t al$

Ziyjeti sa FI ZILALI-L-KUFAN (U OKRIIJU KUR'ANA) blagodat je
koju spoznaje samo onaj koji ju je okusio, blagodat koja uzdize zivot,
blagosilja ga i prociscava.

Bog je darovao meni, Njemu hvala, da zivim dugo vremena U
OKRILJU KUR'ANA. Za to vrijeme osjetio sam Njegovu blagodat kakvu
ranije nikada u zivotu nisam dozivio. Za to vrijeme osjetio sam tu blagodat
koja uzdize zivot, blagosilja ga i prefinjuje.

V

Zivio sam slusajuci Allaha (neka je uzvisen) , kako govori meni ovim
Kur'anom..., meni sicusnom i malom covjeku... odajuci covjeku ovu visoku
i cjenjenu cast, uzdizuci ga preko ove Objave, dajuci mu pocasno mjesto,
cime ga je odabrao njegov plemeniti Stvoritelj. Zivio sam tako U OKRILJU
KUR'ANA posmatrajuci sa vishe neznanje i tvrdoglavost sto se talasaju po
zemlji, i bezazleno i sicusno interesovanje njenog stanovnistva,... uz veliko
cudenje ljudima radi ovog neznanja cija je spoznaja ravna djecijoj spoznaji,
poimanja djecijim poimanjima, a painja i interesovanje na nivou djecijeg
interesovanja... Bilo je to nesto kao da odrasli co\jek posmatra djeciju igru,
djecije pokusaje i tepanje. CudoL. Kakav je ovaj svijet?! Izopacili se u
groznicavom buncanju, pa ne cuju nzviseni poziv, koji uzdize zivot,
blagosilja ga i prefinjuje.

V

Zivio sam uzivajuci U OKRILJU KUR'ANA- toj kompletnoj uzvisenoj
i cistoj koncepciji postojanja-bitka... cilju postojanja svega, cilju covjecijeg
postojanja i poredio to sa koncepcijama neznanja u kome zivi covjecanstvo
na istoku, na zapadu, na sjeveru i jugu, pa sam se zapitao, kako zivi ovo
covjecanstvo u barustini cija je voda nepitka i u ponoru u koji sve vise tone
i u mracnoj tami, a na domaku njega cisto plodonosno tlo i tako visoki
duhovni napredak i tako sjajno svjetlo?

V ^^^

Zivio sam U OKRILJU KUR'ANA osjecajuci lijepu skladnost izmedu
kretanja covjeka, kretanja kakvog zeli Allah i kretanja ovog kosmosa
kojega je stvorio Allah. Zatim sam pogledao i primijetio da covjecanstvo
pati od strmoglavljenja zbog toga sto se odvojilo od kosmickih zakona.

Primijetio sam sudar i sukob izmedu loseg i zlog ucenja kojim je
covjecanstvo preplavljeno, s jedne strane, i prirodnih zakona s druge, koje
im je Allah po prirodi dao. Sam u sebi sam rekao, koji je to zlotvor koji je
poveo i jos uvijek vodi svijet u ovaj pakao.

Tesko liljudima!!!

v

Zivio sam U OKRILJU KUR'ANA i primijetio da je ovo sto postoji i
egzistira daleko vece nego sto se primijetno manifestuje, vece u biti i po
broju manifestovanja... To je svijet nevidljivog (gajb) i svijet realnosti, a ne
samo svijet ocitovanja realnosti. To je dunjaluk i ahiret, a ne samo
dunjaluk. Ljudski razvoj proteze se putem duge, duge proslosti... Smrt nije
kraj tog puta, nego jedna njegova faza. I sve sto covjek postigne na ovoj
Zemlji, nije to sav njegov udio, nego je to samo jedan dio toga, a nagrada
ili ka^na koja ga mimoide na ovom svijetu nece ga mimoici na buducem.
Nema nasilja, nema podlosti, nema gubitka. Put koji je covjek prevalio na
ovoj planeti jeste put u zivom nastanjenom svijetu, svijetu ljubavi i
prijateljstva, svijetu koji ima dusu koja se susrece i uslisava, dusu koja tezi
jednom Stvoritelju, kome tezi dusa vjernika u punoj skrusenostL Allahu se
pokorava sve sto je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene
njihove, ujutro i u sumrak. m/m Njega velicaju sedmera nebesa, i Zemlja, i
oni na njima; i ne postoji nista sto Ga ne velica, hvaleci Ga; 0.7/4$ Kakav
rahatluk, kakvo veselje, kakvo druzenje, kakvo pouzdanje izlijeva u srce
ova kompletna, jasna i ispravna koncepcija.

V

Zivio sam U OKRILJU KUR'ANA i primijetio da ova ukazana cast
coyjeku prelazi svaku vrijednost koju poznaje covjecanstvo, a koja mu je
bila ikada ukazana ili eventualno mogla biti kasnije ukazana. To je covjek
sa dusom udahnutom od Allaha. Ikad mu dam lik i u nj udahnem dusu, vi
mu se poklonite! (15/29) Tim udahnucem on je postavljen zastupnikom na
Zemlji, halifom. A kada Gospodar tvoj rece melekima: "Ja cu na zemlji
namjesnika postaviti!"(2/30) Njemu je potcinjeno sve sto ima na Zemlji. I
daje vam se da se koristite onim sto je na nebesima i onim sto je na
Zemlji, (45/13)

V

Covjeka kome je ukazana ovako visoka cast i dat visoki polozaj, Allah
je ucinio sponom na kojoj se okuplja svijet. To je spona koja se proteze iz
casnog Bozijeg udahnuca. Nju je Allah ucinio vezom vjere u Allaha. Prema
tome, yjera mu'mina je njegova domovina, njegov narod, njegovi ukucani.
Stavise, vjera je ono na cemu se okuplja sve covjecanstvo, a ne npr. pice,
ispasa, copor ili obor na cemu se i u cemu okuplja stoka.

2

M'umin ima drevno porijeklo i on putuje stazama vremena i clan je
plemenite povorke koja koraca u drustvu plemenite grupe ljudi sa:
Nuhom, Ibrahimom, Ismailom, Ishakom, Jakubom, Jusufom, Musaorn,
Isaom i Muhammedom, alejhimu-s-selam. Ova vasa vjera - jedina je prava
vjera, aja sam Gospodar vas, pa Me se pricuvajte! m/52)

Ova casna povorka koja se proteze do u daleka vremena, suocava se,
kao sto je objasnjeno U OKRILJU KUR'ANA, sa slicnim situacijama,
krizama i iskusenjima kroz stoljeca i vremena, promjenom mjesta i
brojnosti naroda, suocava se sazabludama, sljepilom, nasiljem, uzaludnim
gubljenjem vremena, ugnjetavanjem, prijetnjama i progonstvima...
Medutim, ona je nastavila put cvrstim koracima, smirena srca,
pouzdavajuci se u Boziju pomoc i nadu, ocekujuci svakog trena iskreno i
potvrdeno Allahovo obecanje: Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Hi
cete vjere nase biti Hi cemo vas, doista, iz zemlje nase protjerati!" A
poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi cemo nevjemike sigurno
unistiti i poslije njih vas na Zemlji nastaniti Bice to za one koji ce se
polaganja racuna preda Mnom bojati i koji ce od prijetnje Moje
strahovati "(u/i3,u)

Jedna situacija, jedno iskustvo, jednaprijetnja, jedno uyjerenje, jedno
obecanje toj plemenitoj povorci i jedna posljedica koju ocekuju mu'mini na
kraju ovog kruzenja podnoseci ugnjetavanja, prijetnje i kazne.

*!* *!~ v f-
*p ~j* *p

U OKRILJU KUR'ANA naucio sam da nema mjesta slijepoj
slucajnosti u ovom postojecem-bitku, niti neocekivanom velikom
dogadaju. Mi sve s mjerom stvaramo, (54/49) ...i kojije sve stvorio i kako treba
uredio!(25/2)

Sve ima svoju mudrost, ali mudrost gajba (nevidljivo) nije dostupna
ogranicenoj ljudskoj spoznaji, ..,moguce je da je has u onome prema cemu
odvratnost osjecate Allah veliko dobro dao. (4/w Ne volite nesto, a ono moze
biti dobro za vas; nesto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne
znate. (2/2W Uzroci koje covjek spoznaje imaju kadkada posljedicu, a
kadkada ne. Prethodnica dogadajima (premise) koje covjek drzi da su
neminovne, ponekad ih poprate rezultati, a ponekad ne. To je zbog toga sto
uzroci i prethodni dogadaji nisu ti koji daju rezultate i djela, nego rezultate

3

i djela cini i daje Apsolutna volja, koja istovremeno cini i uzroke i
prethodna djela. Ti ne znas, Allah moze poslije toga priliku pruziti m/v a vi
cete htjeti samo ono sto Allah hoce m/m

Mu'min ne odbija uzroke, on ih prima, jer mu je naredeno da ih
primi, ali Allah je Taj koji odreduje njihove posljedice i daje rezultate.
Zadovoljiti se Bozijom milosti, Njegovom pravdom, raudrosti i znanjem
jedina je sigurna zastita i spas od straha i sumnja. Sejtan vas plasi

neimastinom i navraca vas da budete skrti, a Allah vam obecava oprost i
nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve, 0/268)

Zivio sam U OKRILJU KUR'ANA smirene duse, bezbrizan i sretan,

V

videci Allahovu ruku u svakom dogadaju, i svakoj stvari. Zivio sam pod
zastitom Allahovom, osjecajuci pozitivnost Njegovih svojstava i Njegove
aktivnosti. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo
otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. (27/62) Ijedini On vlada
robovima svojim; On je Mudar i Sveznajuci m/m a Allah cini sta hoce, ali
vecina ljudi ne zna. m/m i neka znate da se Allah uplice izmedu covjeka i
srca njegova } (8/24) On radi sta je Njemu volja. <85/w a onome koji se Allaha
boji, On ce izlaz naci i opskrbice ga odakle se i ne nada; onome koji se u
Allaha uzda, On muje dosta. Allah ce, zaista, ispuniti ono stoje odlucio;m/2,
3) Nema ni jednog zivog bica koje nije u vlasti Njegovoj;ai/56) Zar Allah sam
nije dovoljan robu Svome? A oni te plase onima kojima se, pored Njega,
klanjaju. (39/36) A koga Allah ponizi, niko ga ne moze postovanim
uciniti; (22/w A onaj koga Allah u zabludi ostavi nece imati nikoga da ga na
pravi put uputi (13/33)

Sve sto postoji nije prepusteno zakonima gluhoce i sljepila. Iza svega
toga stoji stalno volja koja sve rasporeduje i odreduje, postoji Apsolutno
htijenje... Allah stvara sto hoce i odabira. Naucio sam da Bozija ruka
djeluje, ali na njoj svojstveni nacin. Mi nista ne mozemo ubrzati da se
dogodi, niti nesto predloziti Allahu. Boziji program, kako se to ocituje U
OKRILJU KUR'ANA, donesen je da se po njemu postupa u svakoj sredini,
u svakoj fazi ljudskog zivota, razvoja i svakom stanju ljudske duse. Ovaj
Boziji program postavljen je za covjeka koji zivi na ovoj Zemlji, uzimajuci u
obzir njegovu prirodu, njegovu moc, njegovu spremnost, njegovu snagu,
njegovu slabost i njegovo promjenljivo stanje s kojim se on suocava. Sud
covjeka vlastitom bicu ne odrazava to bice, jer umanjuje njegovu ulogu
na Zemlji, obezvrjeduje njegovu vrijednost u njegovom zivotu, bez obzira
da li covjek djelovao kao pojedinac, sam, ili u drustvu kao njegov clan.
Osim toga on se ne moze zanijeti i precijeniti svoju mastu i time uzdici
iznad svoje moci, snage i zadatka zbog koga ga je Allah i stvorio i dodijelio

4

mu taj zadatak. Medutim, ni u jednom ni u drugom slucaju ne moze se
pretpostaviti da su njegove prirodne karakteristike neznatne i povrsne, da
su proizvedene po nekom zakonu ili da se mogu prekriziti samo jednim
potezom olovke. Covjek je to bice, po svojoj prirodi, po svojim sklonostima
i spremnosti, prihvaca se Bozijeg programa da se time vine u najvise visine
savrsenstva, sto mu je omoguceno prema onome kako je stvoren i kakva
mu je uloga data postujuci njegovo bice, njegovu prirodu i osobine. On sam
sebe vodi putem savrsenstva uzdizuci se Allahu. Ovo znaci da je Boziji
program postavljen za dugorocno, sto je poznato samo Tvorcu ovog
covjeka, kome je On i poslao ovaj Kur'an. Covjek nije prisiljen niti
primoran ostvariti svoje visoke ciljeve iz ovog programa sto prije. Pred
njim je dug put, otvoren i nije ogranicen duzinom zivota jedne osobe.
Program ne insistira da se ostvari prolazna zelja covjeka, koji se plasi da ga
smrt nesto nece preduhitriti pa da ne ostvari svoj dalekosezni cilj, kao sto
je to slucaj kod nosioca zemaljskog ucenja, ucenja koje trazi da se ostvari
nesto u toku jednog pokoljenja, a prekoracuju njegovu odmjerenu prirodu,
jer ne mogu da se strpe na primjeni odmjerenog koraka. Na putu nacela
kojeg se oni pridrzavaju dolazi do klanja, prolivanja krvi, rusenja svake
vrijednosti, do nesigurnosti. Na kraju i oni ce se sami srusiti i propast ce
njihovo vjestacko ucenje i teorije pod udarcima cekica prirode, cemu se ne
moze oduprijeti nasilnicko ucenje. Medutim, islam ide sigurno i polahko u
skladu sa prirodom, pokrecuci je na jednom mjestu, a zadrzavajuci na
drugom, ispravljajuci je kada skrene, ali nikada je ne razbija niti drobL
Podnosi je i trpi poput poznavaoca, poput providnoga i onoga koji se
oslanja i uzda na ocrtani cilj. I sve ono sto se ne zavrsi u ovoj fazi zavrsit ce
se u drugoj, trecoj, desetoj, stotoj ili hiljaditoj.Vrijeme je dugo, dugo
(beskrajno), a cilj jasan. Put do velikog cilja je dug. I kao sto drvo raste
visoko i pusta svoje korijenje duboko u zemlju a grane siri na sve strane
tako da se ponekad medusobno ispreplicu, tako i islam raste i siri se
polahko, sigurno i smireno. I na koncu bit ce uvijek ono sto Allah hoce da
bude... Usjev ponekad prekrije pijesak. Ponekad crv pojede nesto usjeva, a
ponekad se osusi zbog suse, a ponekad ga i poplava preplavi Medutim,
pravi poljoprivrednik zna da je to usjev koji ce ostati i razvijati se i da ce
nadvladati sve nedace kroz dugi zivot On nece na silu raditi, niti ce
oklijevati, niti ce pokusati da taj usjev sazrije nazor, bez odmjerenih
prirodnih sredstava. Omiljena tolerancija... To je Boziji program u svemu
sto postoji. U Allahovim zakonima ti nikada neces naci promjene, 05/43)

Istina u Bozijem programu je iskonska, u izgradnji postojeceg -
bitka. Ona nije nesto prolazno ni slucajno niti bez odredenog cilja... Allah
(subhanehu) je Istina. On je Istina. Iz Njegovog uzvisenog postojanja

5

izrasta sve sto postoji. To zato sto je Allah - Istina, a oni kojima se, pored
Njega, oni mole - neistina, i sto je Allah uzvisen i velikm/m A Bog je
stvorio ovaj Kosmos cijem se stvaranju ne moze prigovoriti. Allah je to
mudro stvorio \ao/5? "Gospodaru nas, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti
budi" (3/19V Istina je osnova ovog svijeta i kada ovaj svijet napusti tu istinu,
on ce se pokvariti i propasti. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi,
sigurno hi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom sto je na
njima; (23/7V Prema tome istina se mora manifesto vati, a neistina mora
iseeznuti. Kakve god pojave budu bile mimo ovoga njihov tok ee se jasno
otkriti ... nego istinom suzbijamo laz, istina je ugusi i lazi ne$tane;<2i/m

Svako dobro, svaka dobra cinjena drugom i svako dobrocinstvo
drevni su kao i Istina, ostaju zauvijek na Zemlji. On spusta kisu s neba, pa
rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po povrsini
I ono sto ljudi tope na vatri u zelji da dobiju nakit Hi orude ima takode
otpatke, slicne onima. - Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci
se odbacuju, dok ono sto koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah
objasnjava primjere. m/w Zar ne vidis kako Allah navodi primjer - lijepa
rijeckao lijepo drvo: korijen muje cvrsto u zemlji, a gram prema nebu; ono
plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima
navodi primjere da bi pouku primili. A ruzna rijec je kao ruzno drvo:
iscupanom drvetu s povrsine zemlje nema opstanka. Allah ce vjernike
postojanom rijecju ucvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike ce u
zabludi ostaviti; Allah radisto hoce. (14/24-27)

Kakvu smirenost nudi ova koncepcija! Kakav mir izlijeva na srce
kakvo pouzdanje u istinu, dobro i dobro drugome, kakvu sliku i
nadvladivanje nad sicusnim dogadajima ostvaruje u svijesti covjeka!

%!» %!+ »jU

<** *i* +i*

Kroz zivljenje U OKRILJU KUR'ANA dosao sam do cvrstog
uvjerenja... da nema dobra na ovoj Zemlji, nema mira ovom covjecanstvu,
nema smirenosti ovom covjeku, nema napretka, blagodati niti cistote,
nema skladnosti sa zakonima kosmosa i prirodom zivota..., bez povratka
Allahu.

Povratak Allahu ima, kao sto se rasvjetljava U OKRILJU KUR'ANA,
jednu sliku, jedan put, jedan i nista vise... To je povratak u cjelokupni zivot

6

Allahovom programu kojega je Allah ocrtao covjecanstvu u svojoj casnoj
Knjizi. Arbitraia u zivotu ovog covjecanstva je ova Knjiga i kod razmatranja
pojedinih pitanja covjecanstva nuzno je obracanje samo na ovu Knjigu, U
protivnom slijedi smutnja na Zemlji, patnja ljudima, padanje u sljam i
neznanje koje obozava strasti, a ne Allaha: Pa ako ti se ne odazovu, onda
znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zarje iko gore zalutao od
onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nece
ukazati na pravi put narodu koji sam sebi pravi nepravdu cini m/so)

Okretanje ka Allahovom programu izlozenom u Njegovoj Knjizi nije
nafila - da covjek nesto radi kad mu na um padne, niti nesto dobrovoljno,
niti predmet izbora hocu-necu. To je iman..., ili u protivnom nije iman.

Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica
nemaju pravo da po svom nahodenju postupe. (33/36) A tebi smo poslije
odredili da u vjeri ides pravcem odredenim, zato ga slijedi i ne povodi se za
strastima onih koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od Allahove kazne
odbraniti; nevjemici jedni druge stite, a Allah stiti one koji Ga se boje i
grijeha klone. (45/18-19)

Prema tome stvar je veoma ozbiljna... u osnovi to je stvar vjere.„,
stvar srece ovog covjecanstva ili pak njegove nesrece.

Mi

Ovo covjecanstvo je Allahova tvorevina - vrata njegove prirode
otvaraju kljucevi Allahove prizvodnje. Bolesti covjecanstva lijece se samo
lijekom koji proizvodi Njegova ruka (subhanehu). On je ucinio da se
kljucevi svega zatvorenoga nalaze samo u Njegovom programu a i lijek za
svaku bolest. Mi objavljujemo u Kur'anu ono sto je lijek i milost
vjernicima, (17/82) Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu,(W9)
Medutim, ovo covjecanstvo ne zeli da odnese bravu njenom proizvodacu,
niti da vodi bolesnika onome koji je to dao, niti to cini kad se radi samom
sebi, niti covjeku niti sreci ili patnji covjecanstva. Ovako nesto
covjecanstvo nije uobicajilo da primjenjuje kada se radi aparatu ili
beznacajnoj materijalnoj alatki koju ono upotrebljava u svakodnevnom
zivotu, Ako je aparat u kvaru covjek zna da je potrebno pozvati inzinjera
doticne fabrike koja je proizvela taj aparat Medutim, ono ne primjenjuje
ovo pravilo na samom sebi, samom covjeku, pa da ode do fabrike iz koje je
on priozveden, niti da trazi misljenje od kreatora, koji je proizveo ovaj
cudni aparat, veliki, plemeniti, precizni i prijatni ljudski aparat, cije puteve,
iz cega je covjecanstvo nastalo i kuda odlazi, zna samo Onaj ko ga je
proizveo. ...On sigurno zna svacije misliJ A kako i ne bi znao Onaj koji
stvara, Onaj koji sve potanko zna, kojije svemu obavijesten. (67/i3,w

7

Odavde dolazi do poteskoca zalutalom, bijednom i zaprepascenom
covjecanstvu, koje nece naci pravi put, uputu, ni mir, niti srecu, bez
povratka njegovom velikom Tvorcu isto onako kao sto se povraca
bezvrijedni aparat radi popravke njegovom beznacajnom sicusnom
proizvodacu.

Odvajanje islama od rukovodenja covjecanstvom bio je strasan
dogadaj u historiji kakvog ne pozna covjecanstvo, katastrofa cijem bolu
nema ravna bola medu katastrofama koje su se do tada desile.

Islam je preuzeo rukovodenje nakon sto je bila zavladala smutnja
Zemljom a zivot postao neugodan, rukovodstvo pokvarilo i covjecanstvo
osjetilo neugodnosti i poteskoce zbog pokvarenog rukovodstva. Zbog onog
sto Ijudi rade, pojavio se metez i na kopnu i na morn, da im On da da iskuse
kaznu zbog onoga sto rade,oo/4i)

Islam je preuzeo rukovodenje zahvaljujuci ucenju Kur'ana
koncepciji koju nosi Kur'an i zakonu koji proistice iz ove koncepcije. To je
bilo novo rodenje covjeku, vece od njegovog stvarnog rodenja i njegove
pojave na svijetu. Kur'an je dao covjecanstvu nove koncepcije o postojanju
- bitku, o zivotu, o vrijednostima i sistemima i ostvario jedinstvenu
drustvenu realnost, tako vrijednu da i sama pomisao na to izaziva ponos
kod covjeka. Da, ova realnost cistote, ljepote, velicine, progresa,
jednostavnosti, lahkoce, pozitivnosti, ravnomjernosti i skladnosti bila je
takva da covjeku tako nesto ne bi naum palo da mu to Allah nije dao i
ostvario u njegovu zivotu..., U OKRILJU KUR'ANA, programu Kur'ana i
zakonu Kur'ana.

A onda se je dogodila stravicna katastrofa: islam se odvojio od
rukovodenja, a neznanje preuzelo po drugi put rukovodenje u brojnim
vidovima materijalisticke misli, cime se odusevljava danas covjecanstvo,
poput djece koja se odusevljavaju odijelom protkanim svilom i
beznacajnom raznobojnom igrackorn.

Grupa zavedenih spletkarosa i neprijatelja coyjecanstva stavljaju
Boziji program na jedan tas i ljudsku kreativnost u svijetu materijalnosti na
drugi tas, a onda dodaju: izvoli, covjece, izaberi, ili Boziji program u zivotu
i povlaci se od svega sto je proizvela ljudska ruka u svijetu materijalnosti ili
uzmi plod poznat kao ljudski plod i povuci se od Bozijeg programa. Ovo je
grozna podvala, prljava. Ovo pitanje se nikad ne postavlja ovako, jer se
Boziji program ne protivi kreativnosti covjeka. Boziji program je samo
graditelj ove kreativnosti i usmjerivac prema ispravnom smjeru, kako bi se

8

covjek uzdigao na polozaj hilafeta - namjesnistva na Zemlji. Ovaj polozaj
covjeku je darovao Allah i osposobio ga za taj polozaj, Dao mu moc i snagu
u tolikoj mjeri da moze obavljati svoja zaduzenja, potcinio mu kosmicke
zakone da bi mogao realizovati svoje zaduzenje, uskladio njegovo
formiranje sa formiranjem ovog kosmosa da bi raspolagao zivotom, radom
i kreativnoscu... s tim da ta kreativnost bude ibadet Bogu, sredstvo zahvale
Allahu na Njegovim velikim darovima i povezivanjem sa uvjetima koji se
odnose na namjesnistvo - hilafet na Zemlji. To znaci da covjek radi i krece
se u okviru Bozijeg zadovoljstva. Medutim, oni koji stavljaju Boziji
program na jedan tas, a kreativnost covjeka u svijetu materijalnosti na
drugi tas... lose namjeravaju, zli su, napadaju i progone umorno i
zaprepasteno covjecanstvo kad god se ono zasiti te namjere, iznenadenja i
zablude i zazeli da cuje glas vodica koji savjetuje, nastoji da se povrati iz
opasnog lutanja i nade smiraj u Bozijem okrilju.

Postoji i druga grupa ljudi, kojima ne manjka lijepa namjera ali im
nedostaje kompletna svijest i duboka saznanja. Ovu grupu odusevljavaju
otkrica covjeka iz podrucja energije i prirodnih zakona i zadivljuje pobjeda
covjeka u svijetu materijalnosti. Ta bljestavost i to odusevljenje razdvaja u
njihovoj svijesti prirodnu snagu od vjernickih vrijednosti njena djela,
razdvaja realni cin u kosmosu od realnosti zivota, Oni daju prirodnim
zakonima posebno podrucje, a vjerskim vrijednostima posebno, Oni
smatraju da prirodni zakoni teku i odvijaju se na nacin da na njih ne uticu
nikakve vjerske vrijednosti. Ti prirodni zakoni urodit ce plodom i dat ce
rezultate, bez obzira da li svijet vjerovao ili ne vjerovao, slijedio li on
Allahov program ili ga odbacio, sudio po Bozijem zakonu ili po ljudskim
strastima.

I ovo je varka. To je razdvajanje dva Bozija zakona koji se ustvari ne
daju razdvojitL Vjernicka vrijednost i prirodni zakoni sastavni su dio
Bozijih zakona u kosmosu podjednako. Njihovi rezultati su povezani i
medusobno se ispreplicu. Otuda nema potrebe razdvajati ih u svijesti
vjernika i njegovu poimanju. Ovo je ispravna koncepcija koju Kur'an gradi
u dusi covjeka kada covjek zivi U OKRIIJU KUR'ANA, gradi kada Kur'an
govori o sljedbenicima objavljenih Knjiga o skretanju ranijih naroda i
napustanju tih Knjiga i o uticaju tog skretanja na kraju covjecijeg zivota. A
da sljedbenici Knjige vjeruju igrijeha se cuvaju, Mi bismo presli preko ruznih
postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u dzennetske basce uzivanja. Da
se oni pridrzavaju Tevrata i Indzila i onoga sto im objavljuje Gospodar
njihov, imali bi sta dajedu, i od onoga stoje iznad njih i od onoga stoje ispod
nogu njihovih. (sm, m Kur'an govori i o obecanju Nuha njegovom narodu.

9

i govorio:, Trazite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo
prasta; On ce vam kisu obilatu slati i pomoci vas imanjima i sinovima, i
dace vam basce, i rijeke ce vam dati m/w-w I govori im povezujuci stvarnu
realnost covjeka i vanjsku realnost koju cini Bog, Allah nece izmijeniti
jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni(i3/iv

Vjera u Allaha, ispravni ibadet Bogu i uspostavljanje Njegovog
seriata na Zemlji sprovodenje je Bozijeg zakona. To je aktivni i pozitivni
zakon koji proistice iz istog izvora iz koga proisticu i ostali kosmicki zakoni
i cije realne posljedice saznajemo osjetilima i iskustvima.

Ponekad nas poklope dogadaji koji odstupaju od kosmickih zakona,
kada (primjecujemo da) slijedenje prirodnih zakona vodi ka uspjehu ali se
ne podudara sa yjerskim vrijednostima,.. Ovo razilazenje ne daje rezultate
u pocetku, ali sigurno daje na kraju. Ovo je to sto se zbilo sa islamskim
drustvom . Krivulja penjanja pocinje iz tacke susreta prirodnih zakona u
zivotu covjeka sa vjerskim vrijednostima a krivulja opadanja islamskog
drustva pocinje sa tackom razdvajanja prirodnih zakona i vjerskih
vrijednosti u zivotu covjeka. Sto se vise otvarala ta pukotina, drustvo je sve
vise i vise tonulo i napokon se strmoglavilo u potpuni slom kad su se
zanemarili prirodni zakoni i vjerske vrijednosti,

Na drugoj strani materijalna civilizacija stoji danas poput ptice koja
mase jednim ogromnim krilom, dok je njeno drugo krilo slomljeno.
Drustvo napreduje u materijalnoj kreativnosti onoliko koliko je baceno
unazad u ljudskom smislu, ono pati od nemira, zbunjenosti, dusevnog
oboljenja i sovinizma, o cemu govore tamnosnji mislioci... Oni nisu bill
upuceni ka Allahovom programu! A da su bill upuceni, ne bi doslo do toga
On je jedini lijek tome.

Boziji seriat ljudima je dio cjelokupnog zakona u kosmosu. Otuda
primjena seriata mora da ima pozitivan trag u harmoniji izmedu hoda ljudi
i hoda kosmosa. Seriat-Boziji zakon je plod imana, on ne pociva sam bez
svoje velike osnove. On je donijet da se sprovodi u muslimanskom drustvu
kao sto je donijet i za izgradnju muslimanskog drustva.U skladu islamskog
koncepta bitka i bitka covjeka zatim kroz odanost Bogu, kroz koncepciju
cistote savjesti, velicinu interesovanja, moralnog uzdignuca i pravilnog
vladanja i ponasanja, a sto proistice iz ove koncepcije, manifestuje se i
kompletnost i harmonija izmedu cjelokupnih Bozijih zakona bez obzira
kako mi njih nazivali, prirodnim zakonima ili vjerskim vrijednostima. I
jedno i drugo su dijelovi Bozijih zakona koji obuhvataju sve sto postoji.

10

I sam covjek je sastavni dio energije bitka. Njegov rad, njegovo
htijenje, njegov imari, njegovo cinjenje dobra, njegov ibadet i njegova
aktivnost, sve su to vidovi energije ili snage koja ima pozitivan uticaj na
bitak. Ta njegova snaga je povezana sa kompletnim Bozijim zakonom o
postojanju, a sve skupa djeluje skladno i daje rezultate kompletno samo
kada su zajedno u primjeni. Medutim, bit ce losi rezultati i u medusobnoj
proturjecnosti i sam zivot postat ce nesnosljiv, prosirit ce se teskoce medu
ljudima i patnje kad god ove sile djeluju odvojeno i sukobljavaju se: to je
zato sto Allah nece lisiti blagostanja narod home ga je podario - sve dok se on
sam ne promijeni,(8/m Prema tome, veza izmedu djela covjeka i njegove
svijesti je cvrsta kao i veza izmedu svih dogadaja koji se zbivaju u okviru
kompletnog Bozijeg zakona. Na rusenju ovog povezivanja, na unosenju
rascjepa u ove skladnosti, na ubacivanju podvojenosti izmedu Ijudi i Bozijih
tekucih zakona insistira i radi samo neprijatelj covjecanstva, koji to
covjecanstvo izvodi sa puta upute. Medutim, njega bi trebalo protjerati i
odstraniti sa puta koji vodi plemenitom Gospodaru.

%!+ *f* %?>

*p -^ *£*

Ovo su samo neka sjecanja i utisci iz vremena zivljenja U OKRILJU
KUR'ANA. Mozda ce nam Bog dati da nam to koristi i uputi nas. Oni nista
ne mogu ostvariti sto Bog nece, odnosno mogu ostvariti samo ono sto Bog
hoce.

11

4r % *^ M

» oi

> ^ » J ^

^

* «?

. (( ^jIUJI Vj 4 j^Ji*

POGLAVIJE FATIHA,
OBJAVLJENO U MEKKI, IMA SEDAM AJETA

U imeAllaha , Milostivog, Samilosnog !

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
Milostivog, Samilosnog,
Vladara Dana sudnjeg,
Tebi se klanjamo i od Tebe pomoc trazimo !
Uputi nas na pravi put,
na put onih kojima si milost Svoju darovao,
a ne onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali,
niti onih koji su zaluialil a/1-7)

Ovo kratko poglavlje (sure) od sedam ajeta prouci musliman
najmanje sedamnaest puta u dvadeset cetiri sata i dvostruko puta vise ako
klanja i sunnete i bezbroj puta vise, ako ieli stati pred Allaha, svoga
Gospodara klanjajuci nafile - osim farza i sunneta. Nijedan namaz nece biti
valjan bez ovog poglavlja, kako je to spomenuto u SAHIHU BUHARIJE I

12

MUSLIM A prenoseci od Reusulullaha alejhi-s-selam, Ubade ibni Samit:
*t)naj ko ne bude proucio Fatihu u namazu, nema ni namaza."

Ovo poglavlje sadrzi u sebi cjelinu islamskog vjerovanja i cjelinu
islamske koncepcije, zatim cjelinu osjecaja i usmjeravanja, sto govori o
mudrosti njena izbora da se uci na svakom rekjatu u namazu i mudrosti da
ce svaki namaz biti pokvaren ako se u njemu ne prouci ovo poglavlje.

•?+ *.U V U

+£* *S* "i*

Ovo poglavlje pocinje rijecima U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Postoji razilazenje u pogledu "Bismille" o tome da li je ona ajet svakog
poglavlja iz Kur'ana ili je to ajet sa kojim se otpocinje ucenje svakog
poglavlja. Preovladuje misljenje da je ona ajet iz poglavlja Fatihe i s njom
se racuna da ovo poglavlje ima sedam ajeta. Postoji i jedno misljenje koje
kaze da se misli sa rijecima "Uzvisenog": Mi smo ti objavili sedam ajeta,
koji se ponavljaju, i Kur'an velicanstveni ti objavljujemo. as/87) - da je to
poglavlje "Fatiha" s obzirom na sedam njenih ajeta, koji se ponavljaju jer se
s njom zahvaljuje i ona se ponavlja u namazu.

Pocetak sa rijecima U ime Allaha znak je etike koju je Allah poslao
Svom Poslaniku, alejhi-s-selam, u pocetku objave Kur'ana, kako to svi kazu
rijecima: Citaj, u ime Gospodara tvoga^.m/v

To je ono sto je prihvaceno i sto se poklapa sa pravilom velike
islamske koncepcije koja glasi: On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i
Nevidljivi; mm a On (subhanehu) uistinu Postojeci, Istiniti iz Koga isijava
ili na sto se oslanja sve, cije postojanje postoji, iz cega je pocelo sve ciji je
pocetak On poceo. Prema tome, sa Njegovim imenom biva svaki pocetak,
svaki pokret i svako stremljenje.

U samom pocetku Subhanehu je opisan kao "Milostivi i Samilosni ,, ,
sto obuhvata svako znacenje milosti i njene pojavnosti. Samo Njemu
dostupna su ova dva svojstva. Dozvoljeno je da neki covjek bude takoder
opisan, odnosno dodijeljeno mu svojstvo milosti, ali sa vjerskog stanovista
nije dozvoljeno da neki covjek dobije i svojstvo "Samilosni", dok od samog
pocetka ova dva svojstva se susrecu kod Allaha... Bez obzira kolika razlika
postojala izmedu ova dva svojstva i koje od njih je dalekoseznije i
sveobuhvatnije, kada se radi o milosti, ipak to nece biti tretirano ovdje

13

U OKRILJU KUR'ANA, osim toliko da ova dva svojstva obuhvataju ili nose
u sebi svako znacenje milosti, stepen i prostor njene pojave.

Ako pocetak sa rijecima U ime Allaha i svemu sta taj sklop sadrzi iz
oblasti tewhida (monoteizma) i odgoja u torn sklopu, predstavlja prvu
cjelinu islamske koncepcije... onda znacenje milost, stepen i prostor njene
pojave u rijecima Milostivi, Samilosni predstavlja drugu cjelinu islamske
koncepcije i definise stvarnost odnosa izmedu Allaha i covjeka.

Odmah poslije "Bismille" slijedi zahvala Allahu u kojoj se On opisuje
kao apsolutno Bozanstvo svjetova, rijecima Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova hvalimo...

Sentenca Hvala Allahu jeste svijest koju izlijeva srce rnu'mina,
cineci zikr samo Allahu... jer njegova postojanost je jedan vid odbljeska
Bozije blagodati koja mobilise i trazi upucivanje zahvale Bogu svakog trena
na svakom koraku susretanja Bozijih znakova koji slijede jedan za drugim
ili koji se zajednicki dogadaju. Bozije stvaranje obuhvata sve pa i covjeka.
Zbog toga i zahvala Bogu dolazi na pocetku. Njemu pripada zahvala i na
kraju, sto je jedno od pravila direktne islamske koncepcije On je Allah,
drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom
svijetu! Samo On sudi i Njemu cete se vratiti m/w

Zahvaljujuci Bozijoj dobroti i njenom odbljesku na covjeku vjerniku
upisuje se dobro kad kaze "Bogu hvala", dobro koje preteze svaki uteg. U
Sunenu ibni Madze stoji upisano, a prenosi se od Ibni Omera da je
Resulullah, alejhi-s-selam, rekao im kada neko kaze: "Boze, Tebi hvala
kao sto odgovara Tvojoj uzvisenosti i velicini Tvoje vhm&* f dovelo
je u iiepriliku dvojicu Meleka i nisu znali sta da upisu. Tada su
otisli do Allaha i upitali "Boze nas, covjek taj i taj rece nesto da mi
ne znamo kako to da upisemo", a Allah upita, a On najbolje zna:
"A ita rece taj Moj rob?", Meleki odgovorise: 'tioze, On rece:
"Boze, Tebi hvala, kao sto odgovara Tvojoj uzvisenosti i velicini
Tvoje vlasti!""; Allah im tada rece: 'tJpisite upravo onako kako je
rekao Moj rob, da bi Me sreo i da bill ga nagradio time,..*

Upucivanje zahvale Allahu predstavlja svijest vjernika koji se
angazuje samo da Allahu zikr cini, kao sto smo to vec reklL Posljednji dio

14

ovog ajeta Gospodara svjetova predstavlja bazu islamske koncepcije.
Apsolutno i kompletno Bozanstvo takoder cini jednu cjelinu islamskog
vjerovanja a "Gospodar - Rabb" je vladar koji slobodno raspolaze necim. U
jeziku to znaci gospodar i onaj koji cini dobro drugom i djeluje na polju
odgoja. I postupanje radi cinjenja dobra drugome i odgoj odnosi se na
cjelokupan svijet tj. sva stvorenja. Allah (subhanehu) nije stvorio kosmos,
zatim ga ostavio samom sebi, nego postupio s njim u smislu cinjenja dobra,
zastite i odgoja. Svi svjetovi i sva stvorenja u zastiti su Allaha, Gospodara
svjetova, a spona izmedu Stvoritelja i stvorenoga je stalna i proteze se kroz
sva vremena i sve situacije.

Opce Bozanstvo je raskrsnica izmedu kompletnog objasnjenja
tewhida s jedne strane i tmine s druge, koja nastaje iz nejasnoce ove
cinjenice na kategoricki nacin. Cesto ljudi povezuju priznavanje Allaha
opisujuci Ga kao jedinog stvaraoca svemira, ali vjer ujuci u brojnost bogova
koji dijele vlast u zivotu. Ovo je veoma cudno i smijesno. Medutim, tako je
bilo i jos uvijek biva. Casni Kur'an nam govori o politeistima koji su
govorili o svojim brojnim bozanstvima:

"Mi im se klanjamo samo zato da bi nas sto vise Allahu priblizili"(39/3)

Kao sto kaze jedna grupa sljedbenika objavljene Knjige,

Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje i monahe

svojeo/3v

I vladajuce dzahilijjetsko vjerovanje na cijeloj Zemlji u vrijeme
dolaska islama bilo je preplavljeno raznim bozanstvima, govorili su da
postoje mali bogovi pored velikih bozanstava, kako oni tvrde.

Upotreba termina "Bozanstvo" u ovom poglavlju i sveobuhvatnost
ovog "Bozanstvo svih svjetova" raskrsce je izmedu reda i sistema s jedne
strane i anarhije u vjerovanju s druge, da bi se cjelokupan svijet okrenuo
prema Jedinom Gospodaru priznajuci Njemu apsolutno gospodstvo i
drustvo oslobodilo od tereta raznih bogova..., zatim da bi potrazila srca,
ovih svjetova smirenost u stalnoj Allahovoj zastiti i vladajucem Njegovom
Bozanstvu. Ova zastita je trajna i ne prekida se. Ona ne odstupa niti se
gubi. Islamska koncepcija nije kao sto je npr. filozofska koncepcija
Aristotela, koji kaie da je Allah proizveo ovaj Kosmos, a onda ga prepustio
samom njemu ne interesujuci se vise za njega jer je Allah daleko iznad toga
da bi mogao razmisljati o necemu osim o Sebi, On razmislja samo o Svom
bicu, kako kaze Aristotel Eto, ovo je Aristotelova koncepcija, a on najveci
filozof i najveci genij.

15

Islam se pojavio u vremenu kada su se u svijetu nagomilala razna
yjerovanja, koncepcije, price, obmane, filozofije i ideje, u kojima se mijesa
istina i neistina, zdravo i bolesno, vjera i legenda, filozoflja i mit itd. Ljudska
svijest pritisnuta ovim brojnim mjesavinama strmoglavila se u tminu i
lutanja tako da se, zbog njih, nije moglo nikako doci do prave istine.

Lutanje koje ne dopusta smirenje, ni uvjerenje, niti svjetlo,
obuhvatilo je koncepciju covjecanstva o bozanstvu, o njegovim svojstvima
i odnosima sa stvorenjima, i uspostavljanje spone izmedu Boga i covjeka na
poseban nacin.

Ljudska svijest nije mogla da se ustali na nesto nepokolebljivo u vezi
sa ovim Kosmosom kao i u vezi sa samim sobom i programom svog zivota,
prije nego se ustali na istrajnosti u vezi sa svojim vjerovanjem - poimanjem
bozanstva i njegovih svojstava i prije nego dode do jasnog i ispravnog
uyjerenja usred ovog sljepila, ove tame i ovog nagomilanog tereta.

v

Covjek ne zna nuznost ove ustaljenosti sve dok ne stekne uvida u
velicinu ove nagomilanosti i dok ne ispita lutanja ovih vjerovanja,
koncepcija, mitova, filozofija, obmana i ideja koje je islam zatekao.kako
ogolicuju ljudsku svijest, na koju smo ukazali djelimicno maloprije. tome
ce biti vise govora u poglavljima Kur'ana gdje ce se ovo razmotriti
kompletnije i sveobuhvatnije.

Prvo cemu je islam posvetio posebnu paznju bilo je oslobadanje
yjerovanja i definisanje koncepcije na kojoj se ustaljuje svijest o Allahu i
Njegovim svojstvima, Njegovom odnosu prema stvorenjima i obratno,
odnosu stvorenja prema Allahu na kategorican i uyjerljiv nacin.

Islam posvecuje posebnu paznju kompletnom, cistom i iskrenom
tewhidu - monoteizmu, koji nije nicim zamagljen bilo izbliza ili izdaleka. To
je osnova koncepcije koju je ponudio islam i nastavio da je razraduje u
svijesti covjeka, posmatrajuci pri tome svaku predodzbu i mrlju oko istine
tewhida - monoteizma, kako bi tu istinu oslobodio nejasnoce i tmine i dao
je mocnom i skoncentrisanom, gdje nece biti ugrozena na bilo koji nacin
nikakvom sumnjom. Islam je potpuno jasan i kod objasnjenja Allahovih
svojstava, a posebno svojstava koja se odnose na apsolutno Bozanstvo.
Vecina nejasnoca u torn labirintu u koji su zapale filozofija i razne vjere, i
price vezane za ovo vrlo vazno pitanje, jako su uticale na ljudsku svijest i
ponasanje covjecanstva.

Ono sto zahtijeva stalni trud koji je islam i uradio da bi dao odlucnu
rijec o Allahovom bicu, Njegovim svojstvima i Njegovom odnosu sa

16

stvorenjima, taj trud o kome kur'anski tekst cesto govori obracajuci se na
ovaj stalni trud i napor ali se ne obraca i na to tesko nagomilavanje u toj
totalnoj tmini u koju je citavo covjecanstvo utonulo, nemocno da spozna
dalekoseznost potrebe za ovim ponovljenim i potvrdenim objasnjenjem i za
svim ovim detaljima koji slijede put savjesti, nego da obrati paznju na to
gomilanje koje bi omogucilo da se otkrije nuznost tog stalnog truda i
napora, kao i da bi otkrio dalekoseznost velicine uloge koju je odigralo ovo
vjerovanje u oslobadanju ljudske svijesti i njegova vjerovanja i
interesovanja za brojne bogove, zablude i price.

Ljepota ovog vjerovanja, njegovo savrsenstvo, skladnost i obracanje
na jednostavnosti velike istine koju ovo vjerovanje predstavlja, nece zasijati
u srcu i razumu kao sto ce zasijati kroz rasvjetljavanje nagomilanog
neznanja, raznog vjerovanja, koncepcija, mitova i filozofija, predmeta
Bozije istine i njihovog odnosa sa svijetom... Tada ce se javiti islamsko
vjerovanje kao milost, stvarna milost srcu i razumu, milost koja u sebi krije
ljepotu i jednostavnost, jasnocu i skladnost, blizinu i druzenje i direktno i
snazno slaganje sa prirodom.

Sintagma Milostivi, Samilosni, koja obuhvata sva znacenja milosti,
stanja milosti i njene prostore, ponavlja se u srzi samog poglavlja u
posebnom ajetu da bi potvrdila istaknuti karakter te kompletne
Bozanstvenosti, da bi ucvrstila osnove stalne spone izmedu Gospodara i
Njemu potcinjenoga, izmedu Stvaraoca i stvorenoga. To je spona milosti i
zastite koja aktivira zahvalnost, to je spona koja pociva na smirenosti srca
i pulsira ljubavlju. Otuda je zahvala prirodno uslisavanje pozivne milosti.

Boziji Gospodar u islamu ne progoni coyjeka koji mu ibadeti, kao sto
se progoni onaj koji mu se suprotstavlja ili protivnik, ne progoni se kao sto
to cini bozanstvo Olimpa, kako nam prenose grcka kazivanja, niti im cini
osvetnicke spletke, kao sto to nalazimo npr. u prici Starog zayjeta, koja se
odnosi na kazivanje o izgradnji Babilonske kule.

Sentenca Vladar Sudnjeg dana predstavlja znacajnu cjelinu koja
snazno djeluje u cjelokupnom zivotu coyjecanstva i cjelinu vjerovanja u
buduci svijet w Vladar w znaci najveci stepen upravljanja i vladanja, dok
"Sudnji dan" znaci dan nagrade ili kazne na buducem svijetu. Vrlo cesto

17

susrecemo da ljudi vjeruju u Bozanstvo Allaha i Njegovo stvaranje
Kosmosa, ali pored toga oni ne vjeruju u dan nagrade ili kazne... Kur'an
kaze o nekim od njih:

A da ih upitas: "Ko je stvorio nebesa i Zentlju?" - sigurno bi rekli:
"Allah!"... (3i/25)

A na drugom mjestu Kur'an govori o njima:

oni se cude sto im je dosao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici,
govore: "To je cudna stvar: zar kad pomremo i zemlja postanemo...?

Nezamisliv je to povraiak!" (50/2,3)

Vjerovanje u Sudnji dan jedan je od temelja islamske akide, koji ima
veliku vaznost i znacaj za stavove ljudi i njihovo opredjeljenje prema
drugom svijetu koji dolazi nakon zivota na Zemlji; da ih potrebe u zivotu na
Zemlji ne bi despotski potcinile, nego da oni zagospodare nad ovim
potrebama; da ih nemar ne bi tiranski potcinio da za svoj trud pod svaku
cijenu traze nagradu u toku ovog kratkog, ogranicenog zivota i na tlu
blokirane zemlje, nego da sve cine radi Allaha i iscekivanja nagrade tamo
gdje je Allah bude dosudio, bilo na ovom svijetu ili na buducem. To
vjerovanje ogleda se i u smirenosti i zadovoljstvu radi Boga, u cvrstom
pouzdanju u dobro, u insistiranju na istini i primjeni tolerancije, u cvrstom
uvjerenju.,. Ova cjelina je raskrsce izmedu obozavanja, cuda, fantazije ili
zelje s jedne strane i slobodnog ljudskog kretanja u smjeru izgradnje
covjeka; raskrsce izmedu covjekove potcinjenosti shvatanja zivota na
Zemlji i njegove vrijednosti i poredenju toga sa Bozijim vrijednostima i
nadvladivanjima logike neznanja. To je razlika izmedu covjecnosti u
njegovoj krajnjoj vrijednosti kakvu zeli Allah, Gospodar covjeka, s jedne
strane, i sumnjivih devijantnih slika bez vrijednosti i bez savrsenstva, s
druge.

Ljudski zivot nece biti usmjeren ka uzvisenom Allahovom programu
sve dok se ne ostvari ovo nacelo koncepciji covjeka i dok srca ljudi ne
budu prihvatila da nagrada covjeka na Zemlji nije njegov posljednji udio i
dok ne budu cvrsto vjerovali da covjek ima i drugi zivot za koji se treba
boriti, zrtvovati, radi pobjede istine i dobra, oslanjajuci se na naknadu koju
ce on jednog dana sresti.

Nisu jednaki oni koji vjeruju u ahiret i oni koji ga nijecu. Razlika je
medu njima u osjecaju, moralu, ponasanju i radu. To su dva razlicita svijeta,
to su dvije prirode koje se medusobno razlikuju, Ne susrecu se u radu na

18

ovom svijetu, a nece se susresti ni kod nagrade na buducem.„ To je ta
raskrsnica.

•?* *?> *?*

*p *i* *i*

Tebi se klanjamo i od Tebe pomoc trazimo. Ove rijeci predstavljaju
nacelo yjerovanja, koje nastaje i razvija se na prethodnim nacelima ovog
poglavlja. Otuda ibadet se cini samo Allahu i pomoc trazi samo od Allaha.

I ovdje je takoder raskrsce... Raskrsce izmedu apsolutnog
oslobodenja od svake vrste robovanja i izmedu covjekovog apsolutnog
robovanja. Ovo nacelo nagovijestava rodenje punog, kompletnog, ljudskog
oslobodenja; oslobodenja od robovanja iluzijama, oslobodenje od
robovanja sistemima, od robovanja situacijama, A kada postane Allah, u
svijesti covjeka jedini Onaj Koji se obozava i jedino Onaj od Koga se pomoc
trazi, tada ce se ljudska svijest osloboditi potcinjenosti sistemima, raznim
situacijama i licnostima kao sto ce se osloboditi od ponizenja raznim
rnitovima, fikcijama i bajkama.

Ovdje se izlaze i stav muslimana u odnosu na ljudsku snagu i snagu
prirode.

Ljudska snaga, u omjeru prema muslimanu, javlja se na dva nacina:
prvo - upucena snaga, 1j. ona koja vjeruje u Boga i slijedi Allahov program...
Ovu snagu treba potpomagati i saradivati sa njom na dobru, istini i
pruzanju dobra drugome, i drugo - zalutala snaga, koja ne kontaktira sa
Allahom niti slijedi Njegov program. Protiv ove snage treba se boriti i
nastojati izmijeniti je.

Musliman se ne treba ni u kom slucaju plasiti sto je ova zalutala
snaga jaka i nezanemariva. Ona je zalutala pocevsi od samog njenog
pocetka - izvora - Bozije snage. Ona postepeno gubi svoju strasnu snagu.
Sa svojom zabludom od samog pocetka gubi svoju moc, gubi stalni izvor

koji je pothranjuje i koji je odrzava. To je nesto slicno kao kad se odvoji
veliki komad uzarene Zvijezde. Taj komad ce se vrlo brzo ugasiti,
zahladnjeti i izgubiti svoj zar i svjetlo bez obzira na njegovu velicinu, dok i
najmanji atom koji je ostao vezan za svoj svijetleci izvor, odrzava svoju
jacinu, toplotu i svjetlo. "Koliko su puta malobrojne cete, Allahovom voljom,
nadjacale mnogobrojne ceteF '(2/249) Nadjacale zahvaljujuci vezi sa izvorom

19

prve snage i trazenju pomoci od jedinog izvora energije i velicine svega i
svacega.

Stav muslimana prema prirodnoj snazi je stav upoznavanja sa
prirodnom snagom i uspostavljanja prijateljstva, a ne stav straha i
neprijateljstva. To zbog toga sto i snaga coyjeka i snaga prirode proisticu iz
Bozije volje i Njegova htijenja. Oblikovane su i definisane u Bozijoj volji i
Bozijem htijenju, skladno djeluju i suraduju u kretanju i smjeru.

Vjerovanje muslimana nadahnjuje da je Allah njegov Gospodar, da je
on stvorio svu ovu energiju, da bude covjeku prijatelj i pomagac sa kojim
ce on saradivati. Put zadobijanja ovog prijateljstva ogleda se u
razumijevanju ove prirode, njenom upoznavanju i saradnji s njom, i zajedno
s njom okretanju prema Allahu, njegovom i jedinom Gospodaru. Ako se
dogodi da ga ova snaga katkada ozlojedi, to ozlojedenje dolazi zbog toga
sto on nije razumio prirodu kako treba, niti dovoljno upoznao, ni uputio ka
tajni koju priroda krije.

Zapadnjaci, nasljednici bizantijske i grcke tvrdoglavosti, sveli su
upotrebu snage prirode na pobjedu prirode. Ovaj izraz "pobjeda prirode"
jasno govori o teoriji dzahilijjeta koja je dokinula sponu sa Allahom i
duhom kosmosa koji uslisava Allaha. Medutim, musliman, cije je srce
vezano za njegova Gospodara Milostivog, Samilosnog- duh vezan sa duhom
ovog postojeceg koje se zahvaljuje Allahu Gospodara svijetova... i vjeruje
da postoje drugi odnosi, a ne odnosi pobjede i grubosti Musliman vjeruje
da je Allah kreator svih snaga, da ih je sve stvorio prema skrivenoj tajni; da
saraduju na kompletiranju odredenih ciljeva prema ovoj tajni; da je Allah
potcinio te snage covjeku na samom pocetku i olaksao mu kako da otkriva
tajne prirode i upoznaje njene zakone. Otuda je duznost coyjeka da
zahvaljuje Allahu kad god mu omoguci da pobjeduje uz pomoc neke od
ovih snaga. Allah je Taj koji je covjeku potcinio te snage, a nije covjek taj
koji je nadvladao te snage. / daje vatn se da se koristite onim sto je na
nebesima i onim sto je na Zemlji, sve je od Njega. (45/13)

Prema tome, iluzije nece nikada ispuniti osjecaj covjeka prema snazi
prirode, niti ce uspostaviti strah izmedu njega i prirode... Musliman vjeruje
samo u jednog Allaha, samo Allaha obozava i samo od Allaha pomoc trazi.
I ovu snagu je stvorio njegov Gospodar, kojoj covjek treba da razmislja,
da uspostavlja prijateljstvo, da spoznaje njene tajne i na taj nacin da zive
zajedno u Svemiru, u prijateljstvu i medusobnoj naklonjenosti i ljubavi...
kako lijepo zvuce rijeci Resulullaha, alejhi-s-selam, dok posmatra brdo
Uhud i govori: *K)vo brdo voli nas i mi njega volimo,.,", ove rijeci

20

sadrze sve ono sto u sebi nosi srce prvog muslimana, Muhammeda, alejhi-
s-selam, sadrze ljubav, prijateljstvo i harmoniju koja vlada izmedu njega i

prirode na najsirem i najobuhvatnijem prostoru.

& tV %?*

^> >i* +p

Nakon definisanja osnovnih cjelina o islamskoj koncepciji, kao i
definisanja smjera prema Allahu i ibadetu i trazenju pomoci od Njega,
pocinje sa prakticnom primjenom upucivanja dove, molbe Allahu na nacin
kako to odgovara atmosferi i prirodi poglavlja.

Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a
ne onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, niti onih koji su zalutali! am)

Uputi nas na pravi put... Zadrzali smo se na spoznaji pravog puta
koji spaja, a zatim i na ustrajnosti na torn putu... I spoznaja i ustrajnost na
pravom putu plod su Allahove upute, Njegove milosti i rahmeta. Okretanje
prema Bogu kod svega, plod je vjerovanja da je Allah jedini Onaj Koji
pomaze. Pomoc je nesto najvece i prvo sto vjernik trazi od svoga
Gospodara. A uputa na pravi put je sigurna garancija srece i na ovom i na
buducem svijetu. To je uistinu uputa po prirodi covjeka ka tajni AUahovoj
koja dovodi u sklad kretanje covjeka i kretanja cjelokupnog postojanja
prema Allahu Gospodaru svjetova.

Prirodu ovog pravog puta otkrivaju ajeti: Na put onih kojima si milost
Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, niti onih koji su
zalutali! a/6 t 7) To je put onih kojima je Allah udijelio Svoju blagodat, a ne
onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, zbog toga sto su spoznali istinu, a
onda se odvojili od nje, niti onih koji su zalutali od istine i nisu bill uopce
upuceni na pravi put... On je put sretnih, upucenih l^oji odrzavaju
kontinuitet.

V U %V mf*

'i* *f* *£*

Ovo poglavlje odabrano je da se ponavlja na svakom namazu.
Nijedan namaz nece biti ispravan bez Fatihe. I premda je ovo poglavlje
dosta kratko, ono u sebi sadrzi osnovne cjeline islamske koncepcije.

21

Muslim navodi hadis koga prenosi Ebu Hurejre od Resulullaha,
alejhi-s-selam, Allah uzviseni kaze: '^odijelio Sam namaz izmedu
Sebe i Svoga roba na dva dijela podjednako. Pola Meni tog namaza,
a pola Mome robu, Mome robu pripada i sve ono sto zatrazi i kada
kaze: "Tebe, AHaha, Gospodara svjetova hvalimo.*, Allah dodaje:
"Hvali Me Moj rob", a kada kaze: 'IVfilostirvog, Samilosnog", Allah
dodaje: 'Slavi Me Moj rob", a kada kaze: "Gospodar Sudnjeg
dana w , Allah kaze: 'Visoko Me cijeni Moj rob", a kada kaze: "Tebi
se klanjamo i od Tebe pomoc trazimo", Allah dodaje: *t)vo je
izmedu Mene i Mog roba i Mome robu pripada sve ono sto trazL"
A kada kaze: 'tJputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost
Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdzbu izazvali, niti
onih koji su zalutali", Allah kaze: ( X)vo pripada Mom robu i Mome
robu pripada sve ono sto on trazi."

Mozda ovaj sahih hadis otkriva svojim objasnjenjem teksta Fatihe,
tajnu izbora ovog poglavlja da ga vjernik ponavlja 17 puta u 24 sata,
odnosno onoliko puta koliko hoce, kad ustane vjernik da se moli u
namazu...

22

POGLAVLJE BEKARE

OBJAVUENO U MEDINI DO 281. AJETA, OSTALO

OBJAVLJENO NA MINNI - NA OPROSNOM HADZDZU

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Ovo poglavlje je jedno od prvih poglavlja koja su objavljena poslije
Hidzre. Ono je najduze poglavlje Kur'ana uopce. Preovladuje misljenje da
sva njegova ajeta nisu bila objavljena jedno za drugim do kraja prije
pocetka objave ajeta iz drugih poglavlja. Konsultiranje uzroka objave nekih
ajeta ovog poglavlja i nekih ajeta drugih poglavlja objavljenih u Medini,
iako ovi uzroci nisu kategoricki dokaz, govori da svi ajeti duzih poglavlja
objavljenih u Medini nisu objavljeni jedan za drugim, nego bi se dogodilo
da se objave i ajeti sljedeceg poglavlja, prije kompletiranja prethodne sure
ciji je prvi dio vec bio objavljen. Pravilo za raspored poglavlja, s obzirom na
objavu, zasniva se na objavi pocetka poglavlja, a ne citavog poglavlja. U
ovom poglavlju su i najkasnije objavljeni ajeti iz Kur'ana, kao sto su ajeti o
kamati, dok su prvi dijelovi ovog poglavlja, prema vladajucem misljenju,
bili medu prvim objavljenim ajetima iz Kur'ana u Medini.

Sabiranje ajeta svakog poglavlja u jednom poglavlju i njihov raspored
izvrsen je prema objavi o tome. Tirmizi prenosi od Ibn Abasa, neka im se
.Allah smiluje, da je Abas rekao: *1?itao sam jednog dana Osmana ibni
.Afana: Sta vas je navelo da ste se odlucili da poglavlje El-Enfal, koje
una manje od 100 ajeta i poglavlje Bera'e, koje ima preko 100
ajeta, stavite jedno do drugoga i niste upisali *tJ ime Allaha,

23

Milostivog, Samilosnog!", kod poglavlja Bera'e, a ovo "U ime
Allaha.*." upisali ste kod poglavlja Fatihe koja ima sedam ajeta.",
Osman odgovori: 'ftesulullahu, alejhi-s-selam, bi nekada bilo
objavljeno poglavlje, a nekada izvjestan broj ajeta, i ako bi bilo
objavljeno nekoliko ajeta on bi pozvao pisare i rekao: 'iJpisite ovaj
ajet u poglavlje to gdje se u njemu spominje to i to, Poglavlje '1E1-
Enfal" bilo je prvo poglavlje koje je objavljeno u Medini, a poglavlje
Bera'e, posljednje objavljeno poglavlje iz Kur'ana. Kazivanje
poglavlja Bera'e u izvjesnom lici kazivanju poglavlja El-Enfal, pa
sam se bojao da ne pripada poglavlju El-Enfalu." Resulullah,
alejhi-s-selam, je umro i nije nam rekao da pripada njemu. Zbog
toga sam i unio jedno pored drugog, a nisam upisao *tJ ime Allaha,
Milostivog, Samilosnog!" kod poglavlja Bera'e, nego upisao kod
Fatilie."

Ovaj dio kazivanja objasnjava da je raspored svih ajeta u svakom
poglavlju bio po naredbi Resulullaha, alejhi-s-selam, Buharija prenosi od
Ibni Abasa (neka mu se Bog smiluje) da je Vjerovjesnik bio najdarezljiviji
i najbolji za vrijeme Ramazana kada bi mu dolazio Dzibril. Dzibril bi ga
susretao svaku vecer u toku Ramazana, sve do kraja, izlazuci mu Kur'an, a
u drugoj verziji stoji, uceci ga, Kur'anu. I kada bi ga Dzibril sreo,
Resulullah bi bio darezljiviji i od samog vjetra poslatog da rashladuje i
donosi kisu. Potvrdeno je da bi Resulullah, alejhi-s-selam, proucio cijeli
Kur'an pred Dzibrilom, kao sto je to i Dzibril ucinio pred njim. Ovo znaci
da su oni ucili Kur'an onako kako su ajeti bili rasporedeni u poglavljima
Km*' ana.

Svako ko zivi u OKRILJU KUR'ANA primjetit ce da svako sure ima
karakteristicnu posebnost, posebnost koja ima svoju dusu i srce, kao kad
bi zivio sa dusom necega zivoga karakteristicnih oznaka i vrijednosti.
Svako poglavlje ima centralnu temu ili nekoliko njih povezanih uz posebnu
osovinu. Svako poglavlje ima posebnu atmosferu koja natkriva sve njene
teme, i cini da tekst jednog poglavlja ukljucuje ove teme u jednu cjelinu
zbog necega odredenoga, ostvarujuci time skladnost tema, shodno datoj
atmosferi. Svako sure ima takoder i svoj muzicki ritam i, kada se on
izmijeni u tekstu, to dolazi samo radi uskladenosti sa posebnom
tematikom. Ovo je opce obiljezje svih poglavlja u Kur'anu. Nijedno sure ne
iskace iz okvira ovog opceg pravila kao ovo.

•> %!* %!*
"i* 'i* "i*

24

Ovo poglavlje sadrzi nekoliko tema. Osovina koja ih sve veze
dvostruka je, cije su dvije osnovne niti jako povezane. Poglavlje govori o
stavu Sinova Israila prema islamskom pozivu u Medini, njihovom doceku
tog poziva o suprotstavljanju Resulullahu, alejhi-s-selam, i muslimanskoj
zajednici koja se tek razvija. Poglavlje govori, izmedu ostaloga, i o
odnosima izmedu Jevreja i licemjera s jedne strane, i Jevreja i politeista s
druge strane. Tekst poglavlja govori i o muslimanskoj zajednici u prvim
danima njena razvoja, njenoj spremnosti da prihvati i podnese poyjerenje
ovog poziva i namjesnistva, hilafeta na Zemlji. Nakon sto se ovim
poglavljem objelodanjuje povlacenje Sinova Israila od preuzimanja ovog
poziva, njihov prijekid preuzetog zayjeta Bogu, razrjesenja casti pravog
pripadanja Ibrahimu, alejhi-s-selamu, zagovorniku prve vjere - islama,
nastoje se otvoriti oci muslimanskoj zajednici i upozoriti je da ne bi
naletjela na ono, zbog cega je oduzeta ova velika cast od Sinova Israila. Sve
teme ovog poglavlja kruze oko ove dvostuke osovine sa svoje dvije
osnovne niti kao sto ce to doci u podrobnijem izlaganju.

Da bi se objasnio stepen veze izmedu osovine ovog poglavlja i
njegovih tema s jedne strane, i izmedu toka razvijanja ovog poziva
pocetkom medinskog perioda i zivota muslimanske zajednice i njena
okruzenja s druge strane, bit ce dobro da bacimo malo svijetla i na
sveukupnost ovog okruzenja u kome su objavljeni ajeti ovog poglavlja.

Ova okruzenja, u svojoj cjelini bila su ona ista s kojima su se
suocavali nosioci islamskog poziva u pocetku i kasnije kroz cijelo proteklo
vrijeme, ona su skoro identicna, bilo da se radi o neprijateljima ovog poziva
ili o prijateljima neprijatelja. To je ucinilo da su ove Kur'anske smjernice
postale vjeciti Ustav ovog poziva. U tekstu se potvrduje da se zivot stalno
obnavlja, kako bi se mogao suociti svakom vremenu i situaciji, isticu
znacajke ovog puta za muslimansku ummu, upucuje ummu na njenom
teskom i dugom putu protegnutom izmedu brojnih neprijatelja
raznovrsnog manifestovanja istovjetne prirode. Ovo je mudziza-
nadnaravnost Kur'ana, koja se ispoljava kroz ove karakteristicne znake u
svakom kur'anskom tekstu.

Hidzra Vjerovjesnika, alejhi-s-selam, u Medinu sprovedena je nakon
temeljite pripreme i pod uticajem okolnosti koje su nametnule
neminovnost ovog iseljenja, da bi se nastavio poziv ocrtanim programom
kojeg je Allah definisao... Tvrdoglavi stav Kurejsevica prema ovom pozivu
u Meki, a posebno nakon smrti Hatidze (neka joj se Bog smiluje) i Ebu
Taliba, zastitnika Vjerovjesnika, zbog ugnjetavanja i mjera koje su
preduzimale Kurejsije, imao je jaka uticaja, da je izgledalo da ce doci do

25

zamrzavanja poziva u Meki i njenoj okolici i pored stalnog ulaska
pojedinaca u islam. Izgledalo je da ce poziv u islam u Meki i njenom
susjedstvu biti obustavljen. Stav Kurejsevica i njegovih saveznika i
odlucnost da ce se boriti svim sredstvima protiv muslimana,
prouzrokovalo je da su ostali Arapi zauzeli stav opreznosti i iscekivanja. U
iscekivanju rezultata borbe izmedu Resulullaha, alejhi-s-selam, i njegovih
bliznjih rodaka, na cijem celu su stajali Ebu Leheb, Amr Ibni Hisam, Ebu
Sufijan Ibni Harb i drugi, koji su u najblizem srodstvu sa nosiocem ovog
poziva, Arapi u svojoj plemenskoj sredini, u kojoj su odnosi srodstva igrali
veliku ulogu, nisu mogli naci nista sto bi ih ohrabrilo da bi prihvatili vjeru
covjeka prema kojem je njegova bliza rodbina zauzela ovakav stav. Ovom
stavu posebno doprinosi i to sto se ta rodbina, koja se suprotstavlja novom
ucenju, brinula o Kabi i predstavljala vjersku snagu na Arabijskom
poluotoku,

Tako dolazi da Resulullah, alejhi-s-selam, traga za drugom bazom
van Meke, bazom koja bi zastitila ovu vjeru, priustila joj slobodu,
omogucila da se oslobodi okova stagnacije u kojoj je bila upala u Meki,
ostvarila slobodu poziva i zastite privrzenika tog poziva od ugnjetavanja i
spletkarenja... Ovo bi mogao biti prvi i najvazniji uzrok za Hidzru.

Jos prije ove Hidzre u Jesrib, kako bi ona postala baza novog poziva
u vjeru, bilo je nekoliko iseljavanja. Najprije otisli su neki prvi yjernici u
Abesiniju. Misljenje o tome da su se oni iselili u Abesiniju radi licnog spasa,
nema cvrste podloge, jer da je to bilo stvarno tako, u Abesiniju bi se iselili
manje vaini, manje mocni i manje zasticeni. Medutim, stvar je bila sasvim
obrnuta. Jer, oslobodeni robovi, slabi i nemocni , na koje se izlio sav gnjev
mucenja i spletkarenja nisu bill medu njima. Iselili su se ljudi visokog
ugleda medu svojim sugradanima i plemenima, ugleda koji bi ih mogao
stititi od svakog ezijeta i spletke. Glavnina iseljenika bila je sastavljena od
Kurejsija. Medu njima su bili: Dzafer ibni Ebi Talib i mladici Hasimovici
koji su stitili Vjerovjesnika. To su: Zubejd ibni Avam, Abdurahman ibni
Auf, Ebu Seleme Mahzumi, Osman ibni Afan itd. S njima su se iselile i
neke zene najuglednijih porodica Meke, koje zaista nikada ne bi mogao
snaci neki nemir i neugodnost Zbog toga mislimo da je iza ove Hidzre
stajao neki drugi uzrok, kao npr. izazivanje potresa u sredinama velikih i
uglednih porodica Kurejsija jer i sinovi vrlo uglednih porodica iselili su se
zbog svoje vjere, napustivsi raniju ideologiju, ostavljajuci iza sebe uske
rodbinske veze i plemensku sredinu koju je jako potreslo ovo iseljenje.
Posebno (zbog toga) sto su medu muhadzirima bili npr. Umi Habiba,
kcerka Ebi Sufijana, vode Arapa iz predislamskog perioda i najveceg

26

pobornika rata protiv nove vjere i njena nosioca. Ovi uzroci ne negiraju
mogucnost da je Hidzra u Abesiniju bila jedan od brojnih pokusaja za
iznalazenjem slobodne baze ili sigurnog mjesta za novi poziv. Ovome ide u
prilog i to sto se govori da je abesinski vladar Negus (Nedzasija) bio primio
islam, ali nije to oglasio, prema pouzdanim izvorima, samo zbog toga sto
su se patrijarsi pobunili protiv njega.

Izgleda da je i odlazak Resulullaha u Taif jedan takav pokusaj da bi
pronasao slobodnu bazu ili sigurno mjesto za ovaj poziv* Ovaj pokusaj nije
urodio plodom, jer su velikani plemena Sekif docekali Vjerovjesnika, alejhi-
s-selam, na najgori naein, nahuskali svoje manijake i djecu da lincuju
Vjerovjesnika kamenjem, Tukli su ga kamenicama toliko da su mu njegove
casne noge ozlijedili, bacajuci se za njim sve dok se nije sklonio iza zida
(basce) Utbe i Sejba ibni Rebia. Tu Resulullah uputi Bogu duboko iskreno
ovu dovu: "Boze moj, zalim Ti se na slabost svoje snage, slabost da
se izvucem iz ove situacije, prezira i zlovolje ljudi, o Najmilostiviji,
Ti si Gospodar slabijih, Ti si moj Gospodar. Kome si me prepustio?
Neprijatelju prepustio moje djelo?! Ili onome koji prezire ovo
djelo?! Ako se na mene Ti ne ljutis, onda je sve u redu. TVoja
pomoc obuhvata i mene, Uticem Ti se svjetJom TVoga lica, kojim si
Ti rasvijetiio tminu na cemu je postavljen ovaj svijet i buducL Ako
skines srdzbu svoju sa mene ili gnjev, prepustam Tebi sav svoj
umor, da bi Ti bio zadovoljan. Snaga i moc dolaze samo sa
Tobom."

Nakon toga Allah pomaze neograniceno Resulullahu i njegovom
pozivu. Slijedi prva zakletva na Akabi, zatim druga. I jedna i druga imaju
jaku vezu sa temom koju smo analizirali u predgovoru ovog poglavlja i
okruzenjima koja su se nasla oko ovog poziva u Medini.

Kazivanje o tome ukratko bi bilo slijedece. Vjerovjesnik, alejhi-s-
selam, susreo se na oko dvije godine prije Hidzre u Jesribu sa grupom
ljudi iz plemena Hazredz i to za vrijeme hadzdza, kada je sebe predstavio i
svoj poziv hodocasnicima. Traiio je zastitu dok ne ispuni poziv svoga
Gospodara* Stanovnici Jesriba bili su Arapi i pripadali plemenu Evs i
Hazredz. Oni su saznali od Jevreja, koji su ziyjeli sa njima takoder u
Jesribu, da je doslo vrijeme da se pojavi vjerovjesnik. Jevreji su zeljeli
dolazak novog poslanika iskoristiti protiv Arapa, tj. i svakog drugog koji ne
pripada njima. Kada je delegacija plemena Hazredz saznala za poziv
Vjerovjesnika, alejhi-s-selam, jedni drugima su rekli: "Znajte, tako mi Boga
to je Vjerovjesnik o kome su nam govorili Jevreji, pa neka nas ne preteknu
oni uspostavljajuci dobre odnose s njim!" Tako su ovi prihvatili njegov

27

poziv i rekli: "Mi smo ostavili nas narod u takvoj situaciji, da ne znamo da
li ima veceg neprijateljstva i zla kao sto je medu nasim narodom. Mozda ce
ih Allah tvojom zaslugom okupiti i ujediniti. I kada su se ovi vratili svome
narodu u Jesrib i izlozili im situaciju, narod se obradovao tome i prihvatio
prijedlog Vjerovjesnika, alejhi-s-selam,

I slijedece sezone hadzdza dosla je Resullulahu velika grupacija iz
plemena Evs i Hazredz, sreli se sa Vjerovjesnikom i dali zakletvu.
Vjerovjesnik je poslao s njima lice koje ce ih uciti vjeri.

I slijedeceg hadzdza dosla je velika grupacija takoder iz plemena Evs
i Hazredz i trazili da mu se zakunu na yjernost. Zakletva je obavljena u
prisustvu Abasa, amidze Resulullaha, alejhi-s-selam, zaklevsi se da ce ga
stititi onako kao sto itite sebe i svoje imetke. Ova druga zakletva dobila je
ime Velika zakletva na Akabi. Medu verzijama koje se odnose na ovu
zakletvu poznata je ona koju prenosi Muhammed ibni Ka'ab Karzi, u kojoj
stoji da je Abdullah ibni Revaha rekao Resulullahu, alejhi-s-selam, te noci
na Akabi:

'iPostavi uvjet za svoga Boga i za sebe kakav hoces l"

"Uvjet za moga Boga je", dodade Resulullah, "da Ga
obozavate, da Mu nista ne pripisujete, a za mene da me stitite od
svega onoga od cega stitite sebe i svoje imetke!" Nasto ce Abdullah
ibni Revaha upitati: 'Sta cemo mi dobiti ako to uradimo?"
< t)zennet ,, , Vjerovjesnik im rece.

Uredu, rekose, neka zakletva bude blagodarna, mi ne trazimo da se
zakletva napusti, niti cemo je mi napustitL

Tako se oni prihvatise ucenja odvazno. Islam se brzo prosiri po
Medini. Skoro nijedna kuca nije ostala a da u nju nije prodro islam.
Muslimani iz Meke pocinju se iseljavati u Medinu jedan za drugim,
ostavljajuci iza sebe sve, da bi se spasili sa svojom vjerom i nista drugo. U
Medini su sreli svoju bracu koji su se tu smjestili prije njih, dozivjeli
udobnost, izobilje i bratstvo kakvo nije poznato ljudskom rodu. Tada se
iselio i Vjerovjesnik, alejhi-s-selam, sa svojim iskrenim drugom Siddikom
u slobodnu bazu, snaznu i sigurnu, za kojom je dugo,dugo tragao. Tu je
uspostavljena islamska drzava, tu u toj bazi od prvog dana Hidzre
Resulullaha, alejhi-s-selam.

*f>» ^u v u

*i* *P ^

28

Od ranije pridoslih Muhadzira i tamosnjih Ensarija formirana je
znacajna zajednica muslimana na koju ukazuje Kuf'an na vise mjesta.
Primjecujemo da poglavlje Bekare pocinje sa iznosenjem karakteristika
imana. One istovremeno predstavljaju svojstvo iskrenih vjernika uopce.
Ovo poglavlje prvo opisuje onu grupu muslimana koja je boravila
svojevremeno u Medini, rijecima: ElifLdm Mint, Ova Knjiga, u koju nema
nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima
koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od
onoga sto im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono sto se
objavljuje tebi i u ono sto je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet
budu cvrsto vjerovali Njima ce Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni
ce ono sto zele ostvariti (zn-s)

Neposredno iza ovog teksta susrecemo se sa opisom nevjernika,
Ovaj tekst predstavlja naznake nevjerstva opcenito. Medutim, Kur'an se
ovdje prvo zadrzava na nevjernicima kojima je poziv tada bio upucen, kao
grupacijama nevjernika, bili oni u Meki ili oko Medine, Onima koji nece da
vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao - oni nece
vjerovati Allah je zapecatio srca njihova i usi njihove, a pred ocima
njihovim je koprena; njih ceka patnja golema. (2/6-7)

Tamo je postojala takoder i grupacija licemjernih - munafika. Ova
grupacija izrasla je neposredno iz situacije koja je nastala poslanickim
iseljavanjem u Medinu i pod okolnostima koje su je okruzivale, na sto smo
ranije ukazali. Takve prilike nisu postojale u Meki, jer u Meki islam nije
imao svoju drzavu, niti moc, cak nije postojala ni neka odlucna grupacija
koje bi se plasili Mekanci, pa da se javljaju kao licemjeri, nego oni istupaju
otvoreno. Naprotiv, tamo je islam bio ugnjetavan, poziv proganjan. Oni koji
su se potajno pridruzili islamskom taboru bili su iskreni u svom
vjerovanju. Podnosili su sve moguce radi tog vjerovanja. Medutim, u
Jesribu, koji je od tada nazvan Medinom, tj. gradom Poslanika, islam
postaje snaga na koju mora svako racunati, posebno poslije borbe na
Bedru i velike pobjede muslimana. Svako je morao racunati na ovaj uspjeh,
a posebno istaknute licnosti cije su porodice prihvatile islam, samo da bi
sacuvale svoj ugled, bogatstvo i svoje interese i na taj nacin formalno
prikazivali da su prihvatili vjeru i oni i njihove porodice. Medu ove spada i
Abdulah ibni Ubej ibni Selul, kome je njegov narod pripremao vijenac da
ga krunisu i proglase svojim kraljem, nesto prije dolaska islama u

Medinu...

Na pocetku ovog poglavlja naci cemo poduzi opis ovih licemjera. Iz
nekih njegovih pasusa saznat cemo da se u tekstu pretezno govori onim

29

velikanima koji su prisiljeni da manifestuju islam, koji nisu bili jos
zaboravili svoj visoki polozaj nad sirokim masama, koje su oni nazivali
grupacijama ludih, kako to inace cine svi oni koji su oholi. Ima ljudi koji
govore: "Vjerujemo uAllaha i u onaj svijet!" - a oni nisu vjernici. Oni nastoje
da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajuci, samo sebe varaju.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jos povecava; njih ceka bolna
patnja zato sto lazu. Kad im se kaze: "Ne remetite red na Zemlji!" -
odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamor Zar!? A, uistinu, oni nered siju,
ali ne opazaju. Kad im se kaze: "Vjerujte kao sto pravi ljudi vjeruju!" - oni
odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u sto bezumni vjeruju?" - A, uistinu,
oni su bezumni, ali ne znaju. Kada susretnu one koji vjeruju, govore:
'Vjerujemo!" - a cim ostanu nasamo sa sejtanima svojim, govore: "Mi smo s
vama, mi se samo rugamo." Allah njih izvrgava poruzi i podrzava ih da u
svom nevjerstvu lutaju. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem;
njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju sta rade.
Slicni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolinu, Allah
im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nista ne vide! Gluhi, nijemi i
slijepisu, nikako da se osvijeste. Hi, onisu nalik na one koji, za vrijeme silnog
pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog
gromova prste u usi svoje bojeci se smrti, - a nevjemici ne mogu umaci
Allahu, - i munja samo sto ih ne zaslijepi; kad god im ona bljesne, onipodu,
a cim utonu u mraku, stanu. A da Allah hoce, mogao bi im oduzeti i sluh i
vid, jer Allah, zaista, sve moze. (2/8-20)

U vrijeme ovog napada na licemjere, cija su srca bila ispunjena
bolescu, nalazimo prizvuk koji ukazuje na njihove kolovode, a \z teksta
ovog poglavlja dogadajima koji se odvijaju, nalazimo da se to odnosi na
Jevreje, kojima ce se u ovom poglavlju iznijeti nekoliko uocljivih napada.
Ta kazivanja pozivu mi cemo sazeti u ovih nekoliko redaka.

Jevreji su bili prvi koji su se sukobili sa ovim pozivom u Medini. Ovaj
sukob imao je brojnih razloga... Jevreji su uzivali ugledna mjesta u Jesribu
s obzirom da su oni bili sljedbenici Knjige medu nepismenim Arapima
plemena Evs i Hazredz. Mada politeisti, Arapi nisu pokazivali sklonosti
prema vjeri ovih sljedbenika Knjige, sto ce reci Jevreja, ipak oni su Jevreje
smatrali obrazovanijim od sebe i pametnijim, zbog toga sto imaju Knjigu.
Zatim, postojale su tamo i povoljne prilike za Jevreje zbog sporova izmedu
plemena Evs i Hazredz. U tim sporovima Jevreji bi sebi uvijek nalazili
posla. Kada je islam dosao, oduzeo im je sva ova prava... Islam je dosao sa
Knjigom koja je potvrdila ranije objavljene Knjige, otklonio sporove koje su
Jevreji provodili kroz smutnju, spletke i iz toga izvlacili korist, ujedinio

30

islamski tabor kojem su se pridruzila i plemena Evs i Hazredz i od tada
prozvani Ensarijama, pomagacima muhadzira, i od svih tih formirao
muslimansko drustvo - cvrsto i solidarno, kakvo ne poznaje svijet, niti
postoji nesto slicno uopce.

Jevreji su smatrali da su oni izabrani Boziji narod da se njima
dostavljaju poslanstva i nebeske Knjige. Ocekivali su da ce posljednji
poslanik biti neko od njih, a kada je to bio jedan od Arapa, onda su
ocekivali bar da ce oni biti van okvira ovog poziva, da ce se poziv odnositi
samo na analfabete Arape. Medutim, kada su saznali da se poziv odnosi i
na njih, pa cak da su oni prvi koji se pozivaju Bozijoj Knjizi, s obzirom da
su obrazovaniji od musrika - politeista, bilo bi prece da se oni odazovu
ovom pozivu prije politeista, tada oni pocinju jos vise se suprotstavljati
Smatrali su da je upucivanje poziva njima neka vrsta obmane i da im to ne
odgovara.

Zavidjeli su Vjerovjesniku, alejhi-s-selam, mnogo. Ta zavidnost
ispoljena je posebno u dva navrata. Prvi put kada je Resulullaha, alejhi-s-
selam, odabrao Allah i njemu objavio Knjigu, u sta oni nisu uopce sumnjali,
i drugi put kada je Vjerovjesnik, alejhi-s-selam, dozivio vrlo brzo apsolutni
uspjeh u podrucju Medine.

Postojali su, razumljivo i drugi razlozi za njihovu mrznju, za ovakav
neprijateljski stav prema islamu, i direktan napad od prvih dana. Njihovo
saznanje da ce biti izolovani u Medinskom drustvu, gdje su do tada imali
intelektualnu i rukovodecu ulogu, unosnu trgovinu i udvostrucenu
kamatu, ili da prihvate novi poziv i stope se u muslimansko drustvo, bilo
im je i jedno i drugo, prema njihovoj procjeni, da ne moze biti gore.

Zbog toga Jevreji su i zauzeli ovakav stav prema islamskom pozivu.
Poglavlje Bekare i brojna druga poglavlja opisuju podrobno ovaj njihov
stav. Mi cemo ovdje navesti nekoliko ajeta da bismo ukazali na to. Na
pocetku kazivanja o Sinovima Israila upucen im je ovaj poziv: Sinovi
Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet
koji ste Mi dali,- ispunicu ija svojkoji sam vama dao, i samo se Mene bojte!
Vjerujte u ono sto objavljujem, cime se potvrduje da je istinito ono sto vi
imate, i ne budite prvi koji u to nece vjerovaii. I ne zamjenjujte rijeci Moje
za nesto sto malo vrijedi, i samo se Mene bojte! I istinu s neistinom ne
mijesajte i istinu svjesno ne tajite! Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno
s onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte! Zar da od drugih trazite da
dobra djela cine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite? Zar se
opametiti necete? (2/40-44) Nakon sto se u tekstu Kur ? ana duze govorilo o

31

njihovom stavu prema njihovom vjerovjesniku Musau, alejhi-s-selam, i
njihovom odbacivanju njima ucinjene Bozije blagodati, njihovu grijesenju
prema njima objavljenoj Knjizi i zakonima, njihovom krsenju preuzetog
zavjeta prema Allahu, slijedi osvrt u kome se upozoravaju muslimani na
Jevreje. Zar se vi nadate da ce vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav
vjernici postati, a neki medu njima su Allahove rijeci slusali pa su ih, posto
su ih shvatili, svjesno izvrnuli Kadsretnu vjernike, onigovore: "Vjerujemo!",
a cim se osame jedni s drugima, kazu: "Zar cete im kazivati o onome sto je

Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred
Gospodarom vasim? Zar se necete opamefiti?"a/75,76)... Onigovore: "Vatra ce
nas doticati samo neko vrijeme." Red: "Da li ste o tome dobili od Allaha
obecanje -jet, Allah ce sigurno ispuniti obecanje Svoje - Hi na Allaha iznosite
ono sto ne znate?"(2/so)... A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje
kao istinitu Knjigu koju imaju oni - a jos ranije su pomoc protiv
mnogobozaca molili - i kada im dolazi ono sto imje poznato, oni u to nece
da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!<2/89).. A kada
im se kaze: "Vjerujte u ono sto Allah objavljuje!" - oni odgovaraju: "Mi
vjerujemo samo u ono sto je nama objavljeno"- i nece da vjeruju u ono sto se
poslije objavljuje, a to je istina koja potvrduje da je istinito ono sto oni
imaju... (2/9V.. . A kada im je Poslanik od Allaha dosao, potvrdujuci da je
istinito ono sto vec imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga ddna - za leda
svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju. (2/iou... Ne vole oni koji ne
vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobosci, da se vama od Gospodara vaseg
bilo kakvo dobro objavi...(2/io5)... Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi docekali
da vas, posto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz licne zlobe svoje, iako
im je Istina poznata;... (2/109)... Oni govore da ce u dzennet uci samo Jevreji,
odnosno samo krscani. - To su puste zelje njihove!...(2/uv... Ni Jevreji, ni
krscani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatis vjeru njihovu... (2/ 120
itd.

Vjecita nadnaravnost Kur'ana manifestuje se i u tome sto ih je
Kur'an opisao na nacin da su se takvim svojim ponasanjem ispoljavali
prema svim pokoljenjima i narodu prije islama i kasnije sve do nasih dana.
To je ucinilo da Kur'an govori njima, a njegove se rijeci odnose na period
Muhammeda, alejhi-s-selam, kao da su oni onaj isti narod iz vremena
Musaa i vremena poslanika koji su dosli iza Musaa, smatrajuci ih kao
jednu cjelinu. Njihove karakteristike koje su ispoljavali, uvijek su iste,
njihove uloge jedne te iste, njihov stav prema Istini i stvaranju, je stav koji
su ispoljavali kroz sva vremena. Nakon toga u tekstu Kur*ana se govori,
kroz rijeci naroda Musaova, Jevrejima u Medini, pokoljenjima koja se
nalaze izmedu ova dva pokoljenja. Rijeci Kur'ana postaju zivlje, kao da se

32

suocavaju sa polozajem Umme danas i stavom Jevreja prema Ummi;
govore o stavu Jevreja prema ovoj vjeri i ovom pozivu danas i sutra i
konstatuju da je njihov stav jedan te isti. On je danas kao sto je bio i juce.
Kao da su ove vjecite rijeci, rijeci sadasnjeg upozorenja, istovremeno i
rijeci stalnog upozorenja muslimanskom narodu - upozorenje na spletke i
smutnje njihovih neprijatelja s kojima su bili suoceni i njihovi preci. To je
rat raznovrsnih pojavnosti ali jedinstvene sustine.

%f+ %!+ »ff*
+P 'P -T

Ovo poglavlje koje sadrzi gornji opis i upozorenje skrece paznju i na
izgradnju muslimanskog drustva i njegovoj potrebnoj pripremi da bi
preuzelo poyjerenu ideju na Zemlji nakon Sinova Israilovih, koji su
napustili ranije preuzete obaveze, i na kraju zauzeli ovakav stav prema ovoj
vjeri,

Sura pocinje opisom tih grupacija koje su se suocile s pozivom u
pocetku Hidzre, izmedu ostalog ukazuje i na Jevreje, o cemu ce kasnije biti
vise rijeci, i na grupacije koje su se suprotstavile ovom pozivu kroz
historiju. Kroz ovo poglavlje provlaci se osovina sa dvije osnovne niti i sa
vise razlicitih tema, cineci jednu uocljivu cjelinu, koja predstavlja
osobenost ovog poglavlja.

Nakon iznosenja tri uzorka ljudi: vjernici, neyjernici i licemjeri i
indirektnog ukazivanja na necasnu rabotu Jevreja, upucuje se poziv svim
ljudima da obozavaju Allaha i vjeruju u Kur'an, objavljen Njegovom robu;
poziva one koji sumnjaju u Kur'an da sroce bar jedno poglavlje slicno
poglavljima Kur'ana; prijeti nevjernicima dzehennemom, razveseljava
yjernike dzennetom,.. Ovdje nailazimo na cudenje u Kur'anu onima koji ne
vjeruju u Allaha: Kako mozete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nista,
pa vam je On zivot dao; On ce, zatim, uciniti i da pomrete i poslije ce vas
ozivjeti, a onda cete se Njemu vratiti On je za vas sve sto postoji na Zemlji
stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga
uredio; On sve zna. (2/28,29)

U ovom odlomku, koji ukazuje da je sve sto je na Zemlji, radi covjeka
stvoreno, dolazi kazivanje namjesnistvu covjeka, hilafetu, na Zemlji: A
kada Gospodar tvoj rece melekima: "Ja cu na Zemlji namjesnika
po$taviti!"...(2/30) i nastavlja da opisuje stalnu borbu izmedu covjeka i

33

sejtana sve dok covjek ne preuzme namjesnistvo na Zemlji, a to je
preuzimanje zavjeta vjere: Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene ce
vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili - nicega se nece
bojati i ni za cim nece tugovati A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nase
budu poricali - bice stanovnici dzehennema; u njemu ce vjecno ostati/' \2m-39)

Tekst, nadalje, poduze govori Sinovima Israila na koje smo ukazali
u prethodnim pasusima. Tu provijava poziv Sinovima Israila da prihvate
vjeru u Allaha i ono sto je Allah poslao Vjerovjesniku, povrdujuci time
ranije objave, podsjecajuci Jevreje na njihova posrtanja, na njihove grjeske,
lutanja i njihov nedefinisan stav od vremena Musaa, ajehi-s-selam. Ova
cjelina osvrta proteze se kroz cio prvi dio ovog poglavlja.

U ovom dijelu teksta sasvim jasno se ocrtava stav Sinova Israila
prema islamu, prema Poslaniku i prema njemu objavljenoj Knjizi... Oni su
bili prvi koji nisu vjerovali u to. Oni su zaogrtali istinu neistinom, naredivali
ljudima da cine dobro, a to je iman, a sami su zaboravili na sebe; slusali
AUahov govor i izmjenjivali Njegove rijeci nakon sto su ih culi i spoznali,
podvaljivali vjernicima praveci se da su i oni sami vjernici a kada bi se
osamili upozoravali bi jedan drugoga da ne otkriju muslimani ono sto oni
znaju Vjerovjesniku i istini njegova poslanstva. Zeljeli su da povrate
muslimane u nevjerstvo, tvrdili su zbog toga da su upuceni samo oni,
Jevreji - isto onako kao sto su i krscani ovo tvrdili, ogiasavali su i svoje
neprijateljstvo prema Dzibrilu, zbog tog sto je On prenio Objavu
Muhammedu umjesto njima, osudivali su da se ucini bilo kakvo dobro
muslimanima, zeljeli su i ocekivali njima samo zlo, iskoriscavali su svaku
priliku da izazovu sumnju u ispravnost vjerovjesnickih naredbi i njihova
dolazenja od Allaha,dz.s., posebno kod premjestanja Kible (iz Jerusalema
za Meku). Oni su bili izvor inspiracija i orijentacije licemjerima, kao sto su
bili i izvor ohrabrenja politeistima - musricima.

Nakon toga, poglavlje sadrzi kampanju jaceg intenziteta koja se
odnosi na ova njihova djela i podsjeca na njihove slicne postupke prema
njihovu vjerovjesniku Musau, alejhi-s-selam, i drugim vjerovjesnicimakroz
pokoljenja i prema njima objavljenim zakonima, obracajuci se njima u
ovom smislu kao da su oni jedno pokoljenje, medusobno povezano koje se
u osnovi ne mijenja niti trpi promjene.

Ova cjelina zavrsava se: gubljenjem nade muslimana da ce Jevreji
prihvatiti islam s obzirom na njihove sklonosti i njihove nejasne namjere,
sa osvrtom na tvrdnje Jevreja da su samo oni ti koji su upuceni jer su oni
nasljednici Ibrahima, isticanjem da su pravi nasljednici Ibrahima oni koji

34

nastavljaju zakon Ibrahima i pridrzavaju se zavjeta sklopljenog izmeclu
Ibrahima i njegova Gospodara, i da se prema tome nasljedstvo Ibrahima
prenosi na Muhammeda, alejhi-s-selam, i one koji vjeruju u Allaha nakon
sto su Jevreji isknvili vjerovanje, zamijenili ga drugim vjerovanjem 1
napustili nosenje zavjeta i namjesnistva na Zemlji, prema Allahovom
programu. Namjesnistvo i ovu vjeru, prema Bozijem programu, preuzeo je
Muhammed, alejhi-s-selam, i oni koji su s njim. Ovo je bila uslisana
Ibrahimova i Ismailova dova, alejhime-s-selam, njih dvojice koji su podigli
stubove Bejtullaha. Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod
nas nek bude odan Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti
primal pokajanje i samilostan si! Gospodaru nas, posalji im poslanika,
jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i
ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar J (2/128-129)

Na ovom mjestu rijeci se upucuju Vjerovjesniku, alejhi-s-selam, i
muslimanskoj grupaciji oko njega. Izlaiu se osnove na kojima pociva zivot
grupacije koja je preuzela na sebe namjesnistvo na Zemlji kod poziva
Allahovog. Govori se ovoj grupaciji s posebnim karakteristikama
programu u poimanju, koncepciji i zivotu, ponaosob.

Ovdje pocinje definisanje Kible, kojoj ce se okretati nova
zajednica.To je Ka'ba, kojom je zaduzio Allah Ibrahima i Ismaila da je
podignu i drze cistu da bi se u njoj svijet Allahu klanjao. Ovo je Kibla, kojoj
se Vjerovjesnik, alejhi-s-selam, zelio okretati, ali to nije javno izraiavao:
Vidimo Mi kako sa zudnjom bacas pogled prema nebu, i Mi cemo sigurno
uciniti da se okreces prema strani koju ti zelis: okreni zato lice svoje prema
Casnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. (2/144)

Poglavlje dalje nastavlja sa objasnjenjem Bozijeg programa ovoj
muslimanskoj grupaciji, programa koncepcije poimanja, ibadeta,
ponasanja i postupaka, govori da oni koji su ubijeni na Bozijem putu nisu
mrtvi, nego zivi, da pogadanje covjeka strahom, gladu, nedostatkom
imetka, smrcu i ploda, nije zlo koje se zeli, nego je iskusenje s kojim
strpljivi ostvaruju spas, milost i uputu Boziju; da ljudima sejtan priprema
siromastvo, nagoni ih da cine gnusna djela, a Allah obecava oprost i dobra;
da je Allah prijatelj onih koji vjeruju; da ih On izvodi iz tmine na svjetlo; da
su oni koji ne vjeruju prijatelji nasilnika koji ih izvode iz svjetla u tminu;
objasnjava im koja su jela i pica haram, a koja halal; sta je dobro, u cemu
se manifestuje i kakvi su mu oblici; objasnjava im norme osvete za ubijene,
norme oporuke, posta, dzihada, hadza, braka i njegova razvoda,
zadrzavajuci se dosta dugo i posebno na stavu ili odredbi vezanoj za
porodicu; govori odredbama sadake, kamate, duga i trgovine...

35

Tekst se zadrzava na odgovarajucim mjestima na razgovoru o
Sinovima Israila poslije Musaa i nizu kazivanja o Ibrahimu. Glavnina
poglavlja ponovo govori nakon prvog dijela o izgradnji muslimanskog
drustva i njegovu pripremanju za preuzimanje yjere i namjesnistva na
Zemlji, primjenjujuci Allahov program i Njegov zakon, isticuci posebnost
egzistencije tog drustva i njegovu vezu sa Gospodarom, koji ga je odabrao
da preuzme ovo veliko povjerenje.

Na kraju ovog poglavlja tekst se vraca na njegov uvodni dio, pa
govori o prirodi koncepcije vjerovanja, vjerovanja Umme u sve
vjerovjesnike, njima objavljene knjige, nevidljivo, pokoravajuci se duboko:
Poslanik vjeruje u ono sto mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici
- svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike
Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih." I oni govore:
"Cujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru nas; Tebi cento se
vratiti." Allah nikoga ne opterecuje preko mogucnosti njegovih: u njegovu
koristje dobro ko je ucini, a na njegovu stetu zlo koje uradi Gospodaru nas,
ne kazni nas ako zaboravimo Hi sto nehotice ucinimo! Gospodaru nas f ne
tovari na nas breme kao sto si ga tovario na one prije nas! Gospodaru nas,
ne stavljaj nam u duznost ono sto ne mozemo podnijeti, pobrisi grijehe nase
i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar nas pa nam pomozi protiv
naroda koji ne vjeruje! (2/235,286)

Ovdje dolazi do skladnosti pocetka i kraja, povezuju se teme
poglavlja dviju grupacija, kroz svojstva vjernika i specificnosti imana.

36

• ? * /

£/ « a

GCli dis'l * ~ T\ »

****** f ' m*'** *\ f <* * ** ~ £i ** * 6 * *Jf*" sr *> -f- f ^ * '

a* "

^> r.^ *>

Ofr

.>

prJ

7 « f

oS r '

ill 5 c CT : iju" iyT jr ill \ji ill j * yllf v ^CJ5 ♦£iii ^ ^ vl

* / «

U !^jD 'tfj^ij aiust \jM * Jt diti^ * jy^T i^-Qt J

*>

* ^ ^ '

//

* ^isfti * ^^** J f^ yj

37

Li) < \*jLuI Ljuaitf jyi 0^-j # £^3l£LJlj -W* *&J i <^]P' 3^

y j s?

'JZxj ^ jrjjij 'Xju ^ji C/j ijjupi ^un 1^1 1 »

'J'

",UI t,

'«?

))

I

• C/ ji^— U OJ^i JT^UJL Tj y*ull Ujl/J

^^ }#***:^. "*\ " i*»' >" f " 'If I s * ^5T > t^f > tf ^ -" /T fl -"^

>WS1 Ut ^ j^ 1 f* 4 ^ l/*^ ' J l " e ^- J i u ^ jl j* * o/*f V js^j, *f

.... ({ ^Lfr it'tfi ^JJC

>

r-

<^

i-ilc

•** 9 ^* (T 1 Iff

^*J « ^"J^ AS- 0* 1 .?-*

38

U ime Allaha. Milostivog, Samilosnog!
ElifLdm Mini,

Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima
koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i
molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga sto im Mi budemo davali; i onima
koji budu vjerovali u ono sto se objavljuje tebi i u ono sto je objavljeno prije
tebe, i onima koji u onaj svijet budu cvrsto vjerovali Njima ce Gospodar
njihov na praviput ukazati i oni ce ono sto Me ostvariti.

Onima koji nece da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti Hi ih ne
opominjao - oni nece vjerovati. Allah je zapecatio srca njihova i usi njihove,
a pred ocima njihovim je koprena; njih ceka patnja golema. Into, ljudi koji

govore: 'Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet 1 / 3 - a oni nisu vjernici Oni nastoje
da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajuci, samo sebe varaju.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jos povecava; njih ceka bolna
patnja zato sto lazu. Kad im se kaze: "Ne remetite red na Zemljir -
odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!" Zar?! A, uistinu, oni nered siju,
ali ne opazaju. Kad im se kaze: "Vjerujte kao sto pravi ljudi vjeruju!" - oni
odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u sto bezumni vjeruju?" - A, uistinu,
oni su bezumni, ali ne znaju. Kada susretnu one koji vjeruju, govore:
"Vjerujemo!" - a cim ostanu nasamo sa sejtanima svojim, govore: "Mi smo s
vama, mi se samo rugamo" Allah njih izvrgava poruzi i podrzava ih da u
svom nevjerstvu lutaju. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem;
njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju sta rade.
Slicni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolinu, Allah
im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nista ne vide! Gluhi, nijemi i
slijepi su, nikako da se osvijeste. Hi, onisu nalik na one koji, za vrijeme silnog
pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog
gromova prste u usi svoje bojeci se $m % rti, - a nevjernici ne mogu umaci
Allahu, - i munja samo sto ih ne zaslijepi; kad god im ona bljesne, oni podu
, a cim utonu u mraku, stanu. A da Allah hoce, mogao bi im oduzeti i sluh i
vid, jer Allah, zaista, sve moze. ljudi, kldnjajte se Gospodaru svome, kojije
stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sacuvali; koji vam je zemlju
ucinio posteljom, a nebo zdanjem; koji sfteba spusta kisu i cini da s njom
rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne cinite svjesno druge Allahu ravnim! A
ako sumnjate u ono sto objavljujemo robu Svome, nacinite vi jednu suru
slicnu objavljenim njemu, a pozovite i bozanstva vasa, osim Allaha, ako
istinu govorite. Pa ako ne ucinite, a necete uciniti, onda se cuvajte vatre za
nevjernike pripremljene, cije cegorivo biti ljudi i kamenje. A one koji vjeruju
i dobra djela cine obraduj dzennetskim bascama kroz koje ce rijeke teci; svaki

39

put kad im se iz njih da kakav plod, oni ce reci: "Ovo smo iprijejeli",- a bice
im davanisamo njima slicnl Unjima ce ciste zene imati, i u njima ce vjecno
boraviti Allah se ne ustrucava da za primjer navede musicu Hi nesto
sicusnije od nje; oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to Istina od Gospodara
njihova; a oni koji ne vjeruju -govore: "Sta to Allah hoce s ovim primjerom?"
Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; alt, u
zabludi ostavlja samo velike grijesnike, koji krse vec cvrsto prihvacenu
obavezu prema Allahu i prekidaju ono sto je Allah naredio da se odrzava, i
prave nered na Zetnlji; oni ce nastradati Kako mozete da ne vjerujete u
Allaha, vi koji ste bili nista, pa vam je On zivot dao; On ce, zatim, uciniti i
da pomrete iposlije ce vas ozivjeti, a onda cete se Njemu vratiti Onje za vas
sve sto postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i
kao sedam nebesa ga uredio; On sve ma, (2/1-29 ;

U ovom odlomku, koji je uvodni dio ovog velikog poglavlja, nalazimo
osnovne elemente grupacija koje su zivjele u Medini i kojima je upucen
ovaj poziv, grupaciji Jevreja govori se samo povrsno, ali sasvim jasno, jer,
nazvati ih vodama munafika, znaci da govori mnogo njihovim osobinama
i ulozi, njima ce se detaljnije govoriti kasnije.

U ocrtavanju ovih osobina nalazimo specificnost kur'anskog izraza.
Ta specificnost postize se rijecima umjesto linijom i bojom. Tim rijecima se
vrlo brzo stvaraju te zivotvorne slike, koje takoder vrlo brzo propulsiraju
kao da su one uzorak zivota.

Ovdje na pocetku ovog poglavlja malim brojem rijeci i teksta,
ocrtavaju se tri slike triju vrsta ljudi. Svaka od njih je zivi uzorak ogromne
vecine ljudi, sa bitnim karakteristikama, koji se ponavlja kroz vrijeme i
prostor, tako da covjecanstvo skoro u svim stoljecima i prostorima,
proizvodi takve tri vrste ljudL. I ovo je nesto sto predstavlja velicinu
Kur'ana.

Sa tako malo rijeci i u nekoliko ajeta ocrtane su ove slike potpuno
kompletne, jasne, pune zivota, karakteristicnih osobina i izrazitih svojstava
kao da je upotrijebljeno mnogo rijeci i objasnjenja. Nakon ovih brzih i
jasnih termina ovlas dotaknutih, ostvarena je lijepa harmonija i
milozvucnost.

Kad se u tekstu zavrsi sa izlaganjem ovih triju slika, onda dolazi do
poziva svim ljudima da se vrate prvoj slici i predaju ib&detu jedinome
Allahu, jedinom Stvoritelju, jedinom Opskrbitelju, koji nema druga,
upucuje izazov onima koji sumnjaju u poslanstvo Vjerovjesnika, alejhi-s-

40

selam, i sumnjaju da je njemu objavljen Kur'an, poziva ih da sacine bar
jedno poglavlje slicno poglavljima u Kur'anu i upozorava ih da ih slijedi
strasna i jezovita kazna ako okrenu leda pozivu, a obveseljava vjernike
radosnom vijesti, kakva ih ugodnost i kakav boravak ocekuje.

Ponovo se vraca Jevrejima i munaficima, koji su osudili primjere
koje Allah navodi u Kur'anu, koji koriste te primjere kao sredstvo da
izazovu sumnje u Kur'an, da je on objavljen od Allaha; upozorava ih da ono
sto stoji iza navedenih primjera u Kur'anu, da im to povecava zablude, isto
kao sto mu' minima povecava uputu; osuduje ih zbog toga sto ne vjeruju u
Allaha, Koji ozivljava, Koji umrtvljuje, Koji stvara, Koji rasporeduje i Koji
sve zna u ovom Postojanju, To je ono sto je Allah dao ljudima i potcinio im
sve sto je na Zemlji, dao im da budu zastupnici u ovom velikom i
prostranom carstvu.

To je glavni sadrzaj opisa u ovoj prvoj slici poglavlja "Bekare".

Pogledajmo sada sadrzaj ovog poglavlja u cjelini sa ponesto detalja...

»** %t+ •?»

*i* *£• *i*

Ovo poglavlje pocinje sa tri odvojena grafema • slovna znaka Elif-
Ldm - Mitn, iza toga slijedi govor o Bozijoj Knjizi ■ Kur'anu: Ova Knjiga, u

koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima omnia koji se budu Allaha
bojali;(2/2)

Slicno ovim grafemima, doci ce grafemi u uvodnom dijelu i kod
nekih drugih poglavlja Kur' ana. znacenju ovih grafema navode se brojni
komentari Mi cemo ukazati samo na jedan, a to je da svi ovi grafemi
upozoravaju da je ovaj Kur'an sastavljen od ovih slovnih znakova - grafema,
koje upotrebljavaju i Arapi u komunikaciji jedan sa drugim. Pa iako je to
tako, ova Knjiga je nadnaravna (mu'dziza) jer taj narod, koji koristi ova
slova - naznake, nije bio u stanju formulisati od njih nesto slicno Kur'anu,
Kur'an ih je izazivao nekoliko puta da napisu nesto slicno njemu ili da
napisu deset njihovih poglavlja ili bar jedno, slicno poglavljima Kur'ana.
Oni nisu mogli odgovoriti ovom izazovu.

Sustina ove mu'dzize - nadnaravnosti - sustina je svega sto je Allah
stvorio. Ovo je primjer Boiijeg cina u svemu i svacemu pa i u cinu stvaranja
covjeka...

41

Ova zemljina prasina sastoji se iz atoma poznatih osobina. Kada
covjek uzme te atome i pokusa od njih nesto proizvesti, njegova je krajnja
granica sto on moze napraviti od tih atoma, cigla ili crijep, posuda ili casa,
neki kostur ili aparat i, bez obzira koliko bilo precizno to djelo, dok Allah,
koji je kreator svega, pravi od tih atoma zivo bice, cije srce kuca i radi, zivot
koji sadrzi tu Bozansku tajnu nespoznajnu, tajnu zivota... tajnu, koju covjek
ne moze spoznati niti uraditi, tajnu koju niko ne spoznaje... Tako je i sa
Kur'anom, od cijih slova i rijeci ljudi sacinjavaju svoj govor i stihove u
poeziji, a Allah od tih slova cini Kur'an i Furkan (knjigu koja rastavlja istinu
od neistine), Razlika izmedu ljudske tvorevine i tvorevine Allaha od ovih
grafema i rijeci jeste kao razlika izrnedu mrtvog tijela i duse... To je razlika
kao sto je razlika izmedu slike zivota i stvarnog zivota - istine zivota.

Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, a odakle i da bude sumnja
ili nedoumica, a dokaz istine ili uvjerenja sadrzan je u ovim rijecima. To je
cinjenica koja govori da su ljudi nemocni da proizvedu tako nesto od tih
glasova koji su u opticaju u njihovom svakodnevnom govoru i njihovom
jeziku.

Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima
koji se Allaha budu bojali; (2/2)

Uputa je njima istina, uputa je njima priroda, uputa je njen sadrzaj,
uputa - ali kome? Kome ce biti uputa ova Knjiga, i svjetlo i dokaz koji
savjetuje i koji objasnjava. Bit ce uputa bogobojaznim, jer bogobojaznost u
srcu kvalifikuje i priprema covjeka da se koristi ovom Knjigom. To je ono
sto otvara kapije covjekova srca, ulazi kroz njih i obavlja svoju ulogu tamo»
To je uloga koja priprema ovo srce da prima, da docekuje i da uslisava.

Svaki onaj koji zeli da nade uputu u Kur'anu, mora pristupiti Kur'anu
zdravog srca i iskreno, mora pristupiti srcem koje je skruseno, koje se boji
i plasi da ne padne u zabludu, da ga ta zabluda ne bi zavela... Tada Kur'an
otvara srcu svoje tajne i nudi svjetla i upute, ulijeva ljubav u to srce koje
ispunjava bogobojaznoscu, strahom, osjecajem i priprema ga za punu
odanost Bogu... Navodi se da je Omer ibn Hatab (radijallahu anhu) pitao
Ebu ibn Ka'ba bogobojaznosti, a ovaj mu odgovori:

*2ar ti nisi nekada isao putem punim trnja? w - 'Svakako",
odgovori Omer, - t4 Pa sta si radio? w , upita ga Ebu ibn Ka*b. - "Ulozio
sam svu snagu i trud (da se ne n^rdim) , ^ odgovori Omer ibn
Hatab. - 'tto, to ti je bogobojaznost ", odgovori Ebu ibn KaT>.

42

Bogobojaznost je i osjecaj u srcu i istancanost u svijesti, stalna
skrusenost i vjecito upozorenje, bojaznost od trnja na putu zivota koga
privlaci trnje zelja i strasti, trnje pohlepa i raznih ciljeva, trnje straha i
brige, trnje lazne nade u onoga koji ne moze udovoljiti toj nadi, trnje laznog
straha od onoga koji ne moze nicim koristiti ni stetiti i desetinama drugih
trnja.

U nastavku teksta govori se o svojstvu bogobojaznih, svojstvu
mu'mina koji su prvi stigli u Medinu, i to na nacin kao da se radi o svojstvu
spasa svakog vjernika ove Umme u svako vrijeme.

onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i
udjeljivali dio od onoga sto im Mi budemo davali; i onima koji budu
vjerovali u ono sto se objavljuje tebi i u ono sto je objavljeno prije tebe, i
onima koji u onaj svijet budu cvrsto vjerovali. (2/3,4)

Prva karakteristika bogobojaznih je jedinstvo pozitivne i aktivne
svijesti, jedinstvo koje skuplja u dusama ljudi vjeru u nevideno, izvrsavanje
propisanih duznosti, vjerovanje u sve poslanike, vjerovanje u Sudnji dan
itd. To je kompletnost s kojom se ocituje islamsko vjerovanje - akaid,
odlikuje vjernicka dusa ovom vjerom. Vazno je napomenuti da je to
posljednja vjera koja je objavljena svim ljudima da se u njoj susretnu, da
ona bdije nad svima njima, da ljudi zive u njenoj sjeni sa svojim osjecajem
i kompletnim programom u zivotu koji obuhvata i svijest i rad i vjeru i
sistem.

Kad pocnemo rasclanjivati ovu prvu karakteristiku bogobojaznosti
na njene sastavne dijelove, ti dijelovi otkrit ce nam osnovne vrijednosti
zivota svih ljudi.

onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali(2/3) Tada nece biti smetnji
u osjecaju koje bi sprijecile kontaktiranja dusa ljudi i Velike Moci iz koje su
proistekle njihove duse i ovo Postojanje - Bitak, nece biti prepreka izmedu
osjecaja i dusa ljudi i ostalih cinjenica moci, nece biti prepreka izmedu
moci stvorenja i svega sto postoji, a sto je culima nedostupno.

Vjerovanje u nevideno prag je preko kojeg coyjek prelazi, prag
preko kojeg prelazi stepen zivotinje koja spoznaje samo culima, prelazi na
nivo covjeka koji shvaca i zna da je Postojanje - Bitak, daleko vece i
sveobuhvatnije od tog malog, ogranicenog prostora koji se spoznaje
culima ili tehnickim sredstvima, a sto je ustvari produzetak cula. Taj
prelazak sa nivoa zivotinje na stepen covjeka ima dalekosezni uticaj u
coyjekovoj spoznaji cjelokupne istine Postojanja - Bitka, Istine njegovog

43

licnog postojanja, Istine mod iz koje izrasta ovo Postojanje i Istine osjecaja
moci i rasporeda u svemiru i van svemira istovremeno. Ovaj stepen utice i
na zivot covjeka na Zemlji, jer onaj koji zivi u skucenom kutku i koji
spoznaje samo preko cula, nije kao onaj koji zivi u velikom kosmosu kojeg
spoznaje intuitivno i svojom providnoscu prima Njegove odjeke i sugestije
u dubini svoje duse, shvaca da je njegovo dosezanje i prostorno i
vremenski vece od onoga sto moze spoznati svijest covjeka u njegovom
kratkom zivotu, spoznaje da je Njegovo javno i tajno izvan univerzuma,
Istina koja je veca od samog univerzuma. Ta Istina iz koje je proistekao i
sam kosmos iz cijeg je postojanja proizaslo postojanje kosmosa, to je istina
Bozijeg bica, koje ne moze spoznati culo vida, niti obuhvatiti razum
covjeka,

Tada biva zasticena intelektualna moc cije je podrucje ograniceno da
ne dode do rasula, komadanja i bavljenja onim za sto nije stvorena, niti joj
je darovana sposobnost da to spozna, niti ima sta naci u tome. Intektualna
moc koja je data covjeku, darovana je da bi on bio Boziji zastupnik na
Zemlji. Njoj je povjeren ovaj realni bliski zivot da ga posmatra, da zaroni u
njega, da radi, da proizvodi, da razvija ovaj zivot i uljepsava ga, s tim da ta
intelektualna moc ima svoj oslonac u duhovnoj moci koja je direktno
vezana sa cjelokupnim postojanjem, da posmatra i Tvorca tog postojanja, s
tim da prepusti nepoznato u svijet nevidenog, svijet koji ne moze razum
spoznati. Pokusaj da se spozna ono sto je van realnosti, da se spozna
pomocu razuma koji je ogranicene moci, bez oslonca na nadahnutu,
vidovitu i otvorenu dusu i bez prepustanja dijela nevidenog, koje razum ne
moze spoznati - takvi pokusaji bili bi, prije svega, neuspjeli, zatim uzaludni,
jer upotrebljavaju elemente da se otkrije nevideno, za sto covjek nije
stvoren, niti ima potrebnu moc, radi uzaludno, jer se rasipa moc razuma
koji nije stvoren za takvu oblast Kada ljudski razum postupa normalno sa
prvim racionalnim aksiomom, to znaci da ograniceno ne moze spoznati
Apsolutno. Potrebno mu je da postuje svoju licnu logiku, da se pomiri s tim
da je njemu nemoguce spoznati Apsolutno, da njegovo nesaznanje onoga
sto je nepoznato ne nijece njegovo postojanje u sakrivenom srcu
nevidenog. Taj razum treba da prepusti nevideno drugoj moci, a ne moci
razuma, trebalo bi da prima znanje, u vezi s tim, od Znanog, Obavijestenog,
Onog koji obuhvata i javno i tajno i nevideno i ocevidno... Ovo je postovanje
logike razuma u ovom slucaju je ono sto krasi mu'mine i to je prvo svojstvo
bogobojaznih.

Vjera u nevideno raskrsnica je gdje se uzdize covjek iznad svijeta
zivotinje. Medutim, grupacija materijalista ovog vremena, kao sto je slucaj

44

i sa materijalistima svih vremena, zeli povratiti ovog bijednog covjeka u
svijet zivotinje za koje postoji samo osjetilni svijet Oni ovo nazivaju
"progresom", a to je ustvari katastrofa od koje je Allah sacuvao mu'mine i
dao im svojstvo kojim se odlikuju, dao Onima koji u nevidljivi svijet budu
vjerovali. Neka je hvala Allahu na Njegovim blagodatima, a katastrofa nek'
je onima koji su se nazad povratili i koji su se izopacili!

/ molitvu obavljali... i svoj ibadet samo Allahu upucivali i time se
uzdizali iznad robovanja covjeku ili necemu drugom, okrecu se ka
apsolutnoj moci koja nema granice, spustaju svoja cela radi Boga, ne radi
covjeka, i srce koje sedzdu cini uistinu samo Allahu i time povezuju se s
Njim danonocno, osjecajuci da je On Taj koji spaja uzrok sa
Nuznopostojecim i u tome nalazi daleko svrsishodniji cilj zivota nego da se
preda zivotu na Zemlji i njegovim potrebama na njoj. Osjeca da je jaci od
ostalih stvorenja, jer je on povezan sa Tvorcem svega stvorenog. Ovo sve
predstavlja izvor snazi srca, a istovremeno ono je i izvor sustezanja i
bogobojaznosti, vazan faktor na putu odgoja licnosti kako bi ga ucinila da
postane Bozijeg poimanja, Bozije svijesti i Bozijeg ponasanja.

...i udjeljivali dio od onoga sto im Mi budemo davali;<2/3) Oni priznaju
od samog pocetka da su bogatstvo i imetak, kojim oni raspolazu, Boziji dar
njima, a ne da su to oni stvorili. Iz ovog priznavanja blagodati opskrbe
proistice: dobrocinstvo siromasnima; solidarnost medu porodicama;
svijest o humanoj ljudskoj vezi, i bratstvo medu ljudima... Vrijednost svega
ovoga javlja se u ciscenju duse od skrosti i pozude u smislu njena
prociscavanja dobrim. Vrijednost svega toga vodi stvaranju sirokog polja
saradnje medu ljudima, a ne borbe koja ih melje. Ova blagodat daje
sigurnost nemocnom, siromasnom i ubogom, cini da se i oni osjecaju da
zive medu srcima, medu licima i osobama, a ne medu noktima, pandzama
i zubima ocnjacima.

Nafaka ili pruzanje materijalne pomoci drugima, obuhvata i zekat,
sadaku i sve druge vidove dara, u cilju ostvarenja dobrocinstva.
Pomoganje drugih je bilo obligatno i prije nego je propisan zekat, jer ta
vrsta pomaganja znaci nesto kompletno, nesto na sto se odnosi i poruka
Kur'ana vezana za zekat.., posto zekat-davanje ne iskljucuje i druga
davanja. U hadisu Vjeroyjesnika, alejhi-s-selam, a koji prenosi Fatima,
kcerka Kajsa, stoji: Pored zekata na imovinu, ima i drugih davanja,
prenosi Tirmizi. Tu, u ovom hadisu misli se na propisani zekat

...i onima koji budu vjerovali u ono sto se objavljuje tebi i u ono sto je
objavljeno prije tebe,...(2/4) Ovo je svojstvo koje pristoji muslimanskom

45

narodu, Ummi, nasljednicima nebeskih vjera i vjeroyjesnika od pocetka
covjecanstva. Cuvanje nasljedstva vjere i poslanstva, kao i jedinstva
povorke vjere na Zemlji, sve dok tece zivot na njoj, i vrijednost ovoga
svijeta, predstavlja osjecaj jedinstva covjecanstva, jedinstva njegove vjere,
jedinstva njegovih poslanika, jedinstva Onoga kome se ibadeti, jedinstva
covjecanstva koje preciscava dusu, odstranjujuci mrski sovinizam protiv
vjere i vjernika, sve dotle dokle vjernici ustraju na pravom putu. Vjernost
ovog jedinstva jeste smirenost i predanost covjecanstva Bozijoj zastiti
tokom svih pokoljenja i nasljednika covjecanstva. Ova zastita se proteze
trajno, tokom svih poslanika i poslanstava, Ona je trajna u jednoj vjeri i
jednoj uputi. Njena vrijednost se odraiava i u potvrdivanju upute tokom
promjena dana i vremena. Ona ostaje stalna kao zvijezda vodilja u tmini
tamne noci.

...i onima koji u onaj svijet budu cvrsto vjerovall (2/4) Ovo je kraj
obiljezja, kraj koji veze ovaj svijet sa buducim, veze pocetak zivota sa
njegovim tokom i veze rad za nagradu ili kaznu. To je pokazatelj koji jasno
govori da covjek nije nesto zanemareno, da nije stvoren onako bez razloga
i da nece biti prepusten necemu bez svrhe i cilja. U njegovu iscekivanju je
apsolutna pravda , kako bi mu se srce smirilo i ispunilo dobrim djelima, a
na kraju svoga kruzenja u ovom svijetu, bio predan pravdi Bozijoj.

Vjerovanje u onaj svijet raskrsnica je izmedu onoga koji zivi u
zatvorenim zidinama svojih cula i onoga koji zivi u prostranstvu Postojanja
- Bitka, koji osjeca da je njegov zivot na Zemlji samo iskusenje kroz koje on
prolazi i priprema sebi nagradu ili kaznu na ovom svijetu, a pravi istinski
zivot - slijedi poslije ovog neznatnog, kratkog i ogranicenog zivota,

Svako gore spomenuto svojstvo ima svoju vrijednost u zivotu
covjeka. Prema tome, to su svojstva onih koji su Allahu odani, U ovome se
ispoljava skladnost izmedu svih ovih svojstava, a to je ono iz cega nastaje
harmonicno i komletno jedinstvo. Prema tome, odanost Allahu ili
bogobojaznost jeste osjecaj u srcu i stanje svijesti. Iz njega izrastaju
stremljenja i djela u cemu se ujedinjuju unutarnji osjecaji i pojavni
postupci. Tada covjek dolazi u kontakt s Bogom, tajno i javno, duh postaje
tanahan, a zastor iscezava izmedu duha i cjeline koja obuhvata svijet
nespoznajnog i spoznajnog i u cemu se sliva i utapa poznato i nepoznato.
Tada dusa postaje providna, a zastor nestaje izmedu pojavnog i unutarnjeg;
vjera u nevideno prerasta u prirodni plod koji odstranjuje taj zastor i spaja
dusu sa nevidenim i smiruje se u njemu. Bogobojaznost i vjerovanje u
nevideno, ibadet su Bogu na nacin kako je to On odabrao i ucinio ga
sponom izmedu covjeka i Gospodara.

46

Sastavni su dio bogobojaznosti i: darezljivost kod dijeljenja onog sto
se ima, priznajud na taj nacin vrijednost darivanja i vrijednost osjecaja
dareiljivosti; sirina svijesti o povorci iskonskog vjerovanja; svijest o blizini
sa svakim vjernikom, svakim vjerovjesnikom i svakim poslanstvom i
vjerovanje u Sudnji dan, bez kolebanja i dvojbe u torn uvjerenju. To je bila
slika muslimanskog drustva uspostavljenog tada u Medini i sastavljenog
od prvih Muhadzira i Ensarija. To drustvo ovakvih osobina bilo je nesto
velicanstveno, zaista velicanstveno, u cemu se ogledala ova velika istina.
Posljedica je bila da je Allah darivao torn drustvu neograniceno dobro u
zivotu na Zemlji. Zato je uslijedio slijedecl zakljucak:

Njima ce Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni ce sto zele
ostvariti (2/5)

Tako su oni bili upuceni i spaseni. Put upute i spasa jeste ovaj ocrtani
put.

%$A %.?>» %&A

*i* >p v

Druga slika predstavlja nevjernike. Ona odrazava glavne osobine
nevjerstva svugdje na Zemlji i u svako vrijeme.

Onima koji nece da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti Hi ih ne
opominjao - oni nece vjerovati Allah je zapecatio srca njihova i usi njihove,
a pred ocima njihovim je koprena; njih ceka patnja golema. (2/6,7)

Ovdje nailazimo na punu suprotnost izmedu slike o bogobojaznim i
slike o nevjernicima U prvoj slid Kurgan je uputa vjernidma, u drugoj je
upozorenje ili neupozorenje nevjernicima; otvoreni prozor u dusama
bogobojaznih i niti za povezivanje sa Postojanjem - bitkom, zatim sa
Tvorcem tog Postojanja - bitka, i sa javnim i tajnim i sa nevidenim i
prisutnim ltd, svi ti otvoreni prozori su u ovoj drugoj slid zatvoreni, u slid
koja predstavlja drugu grupaciju. Spona koja povezuje covjeka i Postojanje
- bitak prisutna je kod prve slike, a prekinuta kod druge.

Allah je zapecatio srca njihova i usi njihove,(2/7) Zapecatio pa u njih
ne dopire istina upute pa cak ni eho te upute.

A pred ocima njihovim je koprena; tako da ne dopire do njih ni istina
upute ni eho njen, jer je Allah zapecatio srca i usi, prekrio njihov ocni vid

47

kao za kaznu koja odgovara njihovom neprihvatanju upozorenja, Kod njih
su upozorenja i neupozorenja u istoj ravni.

To je kruta, mracna i ukocena slika koja se ocrtava kroz odlucno i
stalno kretanje zapecacenosti srca, usiju i prekrivenosti ocinjeg vida.

...njih ceka patnja golenta.w?) To je prirodni kraj tvrdoglavog
nevjerstva koji se ne odaziva Onome koji upozorava; prirodna slika onoga
za koga su i upozorenja i neupozorenja jedno te isto. Na to ukazuje i Allah,
a ono proistice i iz njihove tvrdoglave i prezirne prirode.

«r* *j> %**

+S* "£* *i*

Da se zadrzimo i na trecoj slid ili trecem uzorku prirode covjeka.
Ova treca slika ili uzorak ljudske prirode nije slicna prvoj slici po
tolerantnosti, niti je slicna drugoj slici po odbojnosti te druge slike i njenoj
bestidnosti, nego se ona okrece osjecaju, gubi se iz vida, cas krije, cas
javlja. To je slika licemjernih:

Ima ljudi kojigovore: 'Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu
vjemicl Oni nastoje da prepare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajuci,
$amo sebe varaju. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jos
povecava; njih ceka bolna patnja zato sto lazu. Kad im se kaze: "Ne remetite
red na Zernlji!" - odgovaraju; "Mi samo red uspostavljamo!" Zar!? A, uistinu,
oni nered siju, alt ne opazaju. Kad im se kaze: "Vjerujte kao sto pravi ljudi
vjeruju!" - oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u sto bezumni vjeruju?' 3
- A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju. Kada susretnu one koji vjeruju,
govore: "Vjerujemo!"- a cim ostanu nasamu sa sejtanima svojim, govore: "Mi
smo s vama, mi se samo rugamo. v Allah njih izvrgava poruzi ipodrzava ih
da u svome nevjerstvu lutaju. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem;
njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju sta rade. (2/8-

16)

Ovo je bila prava slika iz Medine. Medutim, kada mi prodemo i
prostorno i vremenski u drugo mjesto i drugo vrijeme, uocit cemo da se
ponavlja taj uzorak kod svih pokoljenja covjecanstva. Naci cemo vrstu
licemjera medu gornjima koji ne mogu da smognu hrabrosti da se suoce
sa istinom jasnog vjerovanja niti da nadu u sebi smjelosti da se suoce sa
istinom na nacin jasnog negiranja. Oni zadrzavaju istovremeno za sebe to
visoko mjesto u odnosu na mase radi obavljanja vaznih poslova po

48

njihovom poimanju. Medutim, skloni smo ustvrditi da ovaj kur'anski tekst
ima apsolutnu poruku za odgovarajuce historijske prilike. Uperen je
grupacijama licemjera svakog pokoljenja i iskrenoj ljudskoj dusi svakog
pokoljenja.

Licemjeri tvrde da vjeruju u jednog Boga i u Sudnji dan, a ustvari oni
ne vjeruju. Oni su samo licemjeri, Oni nemaju smjelosti da pokusaju
opovrgnuti istinu niti. imaju snage otvoreno kazati svoje osjecaje u
suocavanju sa vjernicima.

Oni misle da su ostroumni, pametni i sposobni da varaju ove
jednostavne ljude. Kur'an opisuje istinu njihove djelatnosti, da oni ne
zavaravaju samo vjernike, nego zavaravaju i Boga ili pokusavaju to.

Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, (2/9)

U ovom tekstu i drugim slicnim, nalazimo se pred velikom istinom
i velikom Bozijom blagodati... To je ona istina na kojoj Kur'an stalno
insistira i potvrduje da je to istina koja spaja Allaha i vjernike i cini njihove
redove Njegovim redovima, njihovu stvar Njegovom stvari, njihova
zbivanja Njegovim zbivanjima... Svevisnji ih prikljucuje Sebi i uzima ih u
zastitu. Njihove neprijatelje smatra Svojim neprijateljima i spletke s kojima
se oni suocavaju kao da su upucene i protiv Njega (subhanehu). To je
veoma visoki polozaj na koji se uzdizu vjernici i istina visokog ranga. To je
ono sto najavljuje da je istina vjere na ovom svijetu najveca i najcasnija
cinjenica koja ispunjava vjernicko srce beskrajnom smirenosti, tako da
vjernik s lahkocom primijeti da uzviseni Allah cini problem vjernika
Svojim problemom, borbu vjernika Svojom borbom, vjernikova neprijatelja
Svojim neprijateljem, vjernika uvrstava u Svoj saf (red) i podize ga Sebi u
plemenito susjedstvo. Ako je to tako, a tako je, pa sta onda znaci ta spletka
licemjera, varanje vjernika i uznemiravanje!

Ovo je istovremeno i strasna prijetnja onima koji pokusavaju varati
\jernike, spletkariti i nanositi im mucninu; prijetnja koja upozorava da ta
njihova borba nije samo borba protiv vjernika, nego i borba protiv
Mocnoga, Silnoga i Pobjedonosnoga Allaha, Oni se ustvari bore protiv
Allaha, kad god zapodjenu borbu protiv Njegovih odabranika i kad god
pokusaju ove zlonamjerne pokusaje, oni se suocavaju sa Bozijom kaznom.

Ova cinjenica sama po sebi veoma je vazna. njoj muslimani moraju
dobro razmisliti i imati je u vidu ako zele biti mirni, stabilni i nastaviti hod
svojim putem, ne mareci za spletke spletkarosa, ni prijevaru prevaranata,
niti ezijet mucitelja. ovome bi morali razmisliti i njihovi neprijatelji i

49

shvatiti da su posljedice toga grozne, a prije toga morali bi spoznati s kirn
ratuju, da ih ceka Bozija kazna kad god se suoce sa muslimanima

Da se vratimo onima koji nastoje prevariti Allaha i vjernike,
govoreci: ef Mi vjerujemo u Boga i Sudnji dan"(zm, misleci pritom da su
ostroumni i pametnl Ja kakve smjehurije koju nagovjestava tekst Kur'ana,
iako ne jos kompletno:

a oni, i ne znajuci, samo sebe varaju. (2/9)

Oni u svojoj nemarnosti varaju samo sebe a to ne osjecaju. Allah njih
vara, a vjernici su u Allahovoj zastiti. On ih cuva od njihove zle prijevare,
dok nemarni sami sebe zavode i varaju. Oni se varaju kad god hoce da
kazu da su u dobitku, da su zaradili ovim svojim licemjerstvom, dok ih
nevjerstvo koje u sebi duboko kriju istovremeno vodi u propast, tako da
zavrsavaju u najgoroj nesreci.

Zasto licemjeri pokusavaju ovo? Zasto nastoje varati ovakvom
prijevarom?

Njihova srca su bolesna,(2/ioj

U njihovim srcima je nesreca, u njihovim srcima je bolest To je ono
sto ih odvaja od pravog jasnog puta. Zbog ovoga oni zasluzuju da ih
nesreca jos vise snade nego ih je snasla:

a Allah njihovu bolest jos vise povecava;(2/io)...

I tako bolest prouzrokuje drugu bolest Skretanje pocinje polahko,
polahko, a onda se na svakom koraku sve vise i vise odvaja od ideje vodilje.
To je neminovnost Boziji zakoni su svugdje i uvijek prisutni pa i u
osjecajima i ponasanju. Ovo znaci da ce oni, u torn slucaju, imati poznatu
sudbinu, koju zasluzuje svaki onaj koji nastoji da vara Allaha i vjernike:

njih ceka bolna patnja zato sto lazu.(2/w)...

Drugo njihovo svojstvo, posebno njihovih predstavnika, koji su prvih
dana Hidzre uzivali visoko i ugledno mjesto, upravljali i vladali, kao sto je
bio Abdullah ibni Ubej ibni Selul, bilo je svojstvo odbojnosti i preduzimanja
svih mogucih mjera da bi izazvali smutnju, a usto i hvale se, misleci da im
drugi to prihvataju i vjeruju sto rade:

Kad im se kaze: "Ne remetite red na Zemljir - odgovaraju: "Mi samo
red uspostavljamo!" Zar?! A, uistinu, oni neredsiju, ali ne opazaju. (2/11,12)

50

Oni ne ostaju pri lazi i spletki, nego dodaju tome i gluposti i tvrdnju:
Kad im se kaze: "Ne remetite red na Zemlji" oni ne negiraju da cine smutnju,
nego odlaze dalje pa se hvale rijecima: "Mi samo red uspostavljamo!"

Onih koji cine najgnusnije smutnje i govore za sebe da uspostavljaju
red ima mnogo u svako vrijeme. To govore zato sto su mjerila u njihovim
rukama netacna, a kada izceznu mjerila iskrenosti, samom covjeku nestaje
i ostalih mjerila i vrijednosti. Svi oni koji nisu iskreni u ponasanju prema
Bogu govore, pravdajuci se da ne osjecaju nikakvu smutnju u svojim
djelima, jer mjerilo dobra i zla, dobrocinstva i smutnje korespondira sa
njihovim licnim strastima, ali nikada da se podudare sa okvirima Bozijeg
pravila:

Poslije toga slijedi neodlozna posljedica i zakljucak.

Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opazaju. (2/w

Druga njihova osobina je upinjanje i oholo ponasanje prema sirokim
masama. To cine kako bi za sebe priustili nezasluzeno mjesto u ocima

svijeta:

Kad im se kaze: "Vjerujte kao sto pravi ljudi vjeruju!" - oni odgovaraju:
(f Zar da vjerujemo u ono u sto bezumni vjeruju?" - A, uistinu, oni su
bezumni, ali ne znaju. (2/w

Sasvim je jasno da je poziv koji im je bio upucen u Medini insistirao
da iskreno vjeruju bez ikakve sumnje, da vjeruju vjerovanjem iskrenih koji
su se predali Bogu, a svoja srca otvorili Resulullahu, alejhi-s-selam, koji ih
upucuje i poziva, a oni mu se odazivaju iskreno bez ikakve sumnje, to su
oni koje su licemjeri pozivali da vjeruju kao sto oni vjeruju. To su oni koji
su vjerovali iskreno izrazavajuci to sasvim jasno i ostali na cvrstom tlu.

Nema sumnje da su licemjeri ismijavali ovu totalnu predanost
Resulullahu, alejhi-s-selam, i mislili da se ta totalna prednost odnosi samo
na siromasne, da ne odgovara onima koji su na visokom polozaju. Zbog
toga oni kaiu ovako: "Zar da vjerujemo u ono u sto bezumni vjeruju?" (2/w
Onda im stize ovaj odlucni odgovor:

A, uistinu oni su bezumni, ali ne znaju. (mm

Postavlja se pitanje kada je glupi znao da je glup? Hi kad ce primjetiti
onaj koji je skrenuo da je daleko od pravog puta?

51

Nakon svega ovoga slijedi nesto drugo sto otkriva dalekoseznost
povezivanja ovih licemjera u Medini i razjarenih Jevereja... koji se ne
zadrzase samo na podvali i prijevari, na smutnji i neistinitoj tvrdnji, nego
dodaju tome i slabost, prijekor i zavjeru u mrkloj noci:

Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" - a cim ostanu
nasamo sa sejtanima svojim, govore: <r Mi smo s vama, mi se samo
rugamo. *<z/w

Neki ljudi smatraju prijekor snagom, spletkarenje vjestinom, a
ustvari to je slabost i nistavost Snaga nikada nije bila nesto sto je ruzno ili
lose, nikada nije bila prijevara niti zavjera, nikada nije bila potajno
namigivanje brbljivca. Ovi licemjeri su se plasili da se suoce otvoreno, pa
su se prividno predstavljali da vjeruju pri susretu sa vjernieima, da bi
izbjegli svaku nepriliku ali i da bi ovakvom svojom pojavnoscu mogli
preduzeti mjere da druge uznemiravaju. Oni, kad bi se osamili ili vratili
svojim vodama, a to su bill pretezno Jevreji koji su u ovim licemjerima
nalazili instrumente za razbijanje islamskih redova, a ovi nalazili za sebe u
Jevrejima onoga na koga se mogu osloniti, ti licemjeri su postupali tako sto
su u svakom casu cim ostanu nasamo sa sejtanima svojim govorili: "Mi smo
s vama, mi se samo rugamo," tj. s vejrnicima zbog toga sto vjeruju i
potvrduju svoje vjerovanje.

Moze li biti sta gore i teze od onoga koga Gospodar nebesa i Zemlje
ismijava. Ova situaeija se prenosi u jedan drugi cin, veoma grozan, veoma
strasan, proteze se na nesto od cijeg se straha koza jezi, Kur ? an skoro nije
ni prenio njihovu djelatnost i njihove rijeci, a izli se na njih prijetnja od koje
se i brda ruse: Allah njih izvrgava poruzi i podrzava ih da u svom nevjerstvu
lutaju. (2/w Spusta ih tako nisko da lutaju putem bez cilja, a cvrsta ruka
ceka da ih ugrabi na kraju kao sto mali misici skacu u misolovku, ne
znajuci da im je postavljena zamka. Ovo je strasno izvrgavanje, nije kao ono
sicusno bezazleno izvrgavanje.

Ovdje se javlja ona cinjenica na koju smo maloprije ukazali, einjenica
koja govori da Allah Uzviseni preuzima takvu borbu koju zeli vjernieima i
za koje slijedi puna smirenost onima koji su Bogu odani i strasna i grozna
sudbina nemarnima neprijateljima Allahovim, onima koji lutaju napusteni
u svom slijepilu, onima koji prave spletke u nasilju sto im je i Allah
omogucio i dao odredeni rok u kome ce neprijateljski postupati, strasna
sudbina cekat ce ih tamo. Oni to ne osjecaju. Oni lutaju.

52

Posljednja rijec koja predstavlja pravu sliku njihova stanja i stepen
njihova gubitka glasi:

Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im
nije donijela nikakvu dobit,i oni ne znaju sta rade. cm® Oni su imali uputu
i pravi put da su htjelL Uputa im je bila ponudena, bila u njihovirn rukama.
Medutim, oni kupise zabludu za uputu nesto najgore sto su mogli uraditi u

svom trgovanju:

njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju sta
rade. mm

Mozda primjecujemo da je prostor kojeg smo ustupili dok smo
ocrtavali ovu trecu sliku, nesto veci od prostora u kome smo ocrtavali prvu
i drugu sliku. To je mozda zbog toga sto u obadvije slike (prvoj i drugoj)
ima i necega sto usmjerava ili pokazuje pravac i sto je nesto jednostavnije
znacenje... Prva slika znaci sliku ciste duse koja ide ustrajno prema svom
pravcu, a druga, sliku duse koja se oslanja na nesto mracno nejasno u
svom smjeru. Treca je slika duse koja je bolesna, zapetljano slozena,
uznemirena i zbog toga njoj treba posvetiti vise objasnjenja kako bi se
definisala i prepoznala u brojnosti svojih karakternih osobina.

Ovo dugo zadrzavanje govori takoder o ozbiljnosti uloge koju su
cinili smutljivci u Medini da bi stvarali poteskoce muslimanskom drustvu,
govori o zamoru, nemiru i uzbudenju koje su oni izazivali, govori o velicini
uloge koju bi mogli odigrati licemjeri u svako vrijeme unutar
muslimanskih redova, govori koliko je potrebno biti pai^iv da se otkriju
njihove mrske spletke i smutnje.

Da bi predocenje bilo sto jasnije, u kontekstu se donose primjeri ove
grupacije, otkriva njena priroda, njena prevrtljivost, njeno pribjegavanje
cas tamo, cas ovamo, da bi se sto vise rasvijetlila i objasnila njena prioroda:

Slicni su onima kojipotpale vatru, i had ona osvijetti njihovu okolinu,
Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nista ne videlww

53

U pocetku oni se nisu suprostavljali uputi. Njihove usi nisu bile
gluhe. Oci nisu bile slijepe. Srca su im mogla spoznavati. Oni se nisu
ponasali kao sto su to radili oni koji nisu bili vjernici. Medutim, oni su
odabrali slijepilo, umjesto upute, nakon sto im je sve bilo razjasnjeno... Oni
su bili upalili vatru, ali kada im je svjetlo te vatre zasvijetlilo, oni se nisu
koristili torn vatrom, a trazili su je. I tada: Allah im oduzme svjetlo, svjetlo
koje su trazili i napustili ga i ostavi ih u mraku, i oni nista ne vide/To je bila
njihova nagrada zbog napustanja svjetla.

Svojevremeno su njihove usi, jezik i oci primale glas i svjetlo,
koristile se uputom i svjetlom, a kasnije usi ostase zapusene pa
zagluhnuse, jezici zamukose, pa zanijemise, vid izgubise pa oslijepise. U

takvom stanju se ne mogu povratiti istini, niti nazad ka pravom putu, niti
mogu uputiti ka svijetlu.

Drugi primjer koji predstavlja njihovo stanje i ocrtava zbunjenost,
uzbudenje i strah u samim njima oslikan je rijecima:

IM, oni su nalik na one koji, za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom
mraku, usljed grmljavine i munja, stvaljaju zbog gromova prste u usi svoje
bojeci se smrti, - a nevjemici ne mogu umaci Allahu, - i munja samo sto ih
ne zaslijepi; kadgod im ona bljesne, onipodu, a cim utonu u mraku, stanu.
A da Allah hoce, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve
moze. (2/19,20)

Zaista je ovo cudan prizor. Povorka se krece ispunjena nemirom.
Samo lutanje i zabluda prozeta strahom, grozotom, svjetlom munje i
ehom... Kovitlanje oblaka... pljusak s neba pun mraka, gromova i munja,
Kad im zasvijetli, oni krenu, a kad im se pred ocima smrkne, stanu
iznenadeni, ne znaju ni kuda idu. Osjecaju se grozno: stavljaju zbog
gromova prste u usi svoje bojeci se smrti, a/w

Ova ziva slika koja je prekrila cjelokupni ovaj prikaz sastavljena od
pljuska s neba, do mraka, grmljavine i munje u kojima su svi uplaseni,
kroci uznemireno i stane cim je snade rnrak. Slika je kretanje prizora koji
je satkan od jako djelotvornog ucinka; slika je kretanje ispunjeno lutanjem,
nemirom, uzbudenjem i tumaranjem u kome zive licemjeri pri susretu s
vjernicima i povratak njihovim sejtanima-vodama, slika izmedu onoga sto
govore u jednom trenu, a onda se okrecu od njega najednom bez
iscekivanja, izmedu svjetla i upute koju traie i zablude i mraka koji im se
javlja. To je veoma osjetljivi zivi cin koji karakterise duhovno stanje i
otjelovljuje osjecajnu sliku. To je jedan od nacina i metoda Kur'ana kod

54

otjelovljenja i prikazivanja stanja duse covjeka kao da je to prizor sazdan

ciilima. - ziva slika.

na

*?+ j* ^»

•^ "g* *r*

Kada je zavrseno sa predocavanjem trece slike, slijed se javlja kao
poziv svim ljudima u vidu naredbe cjelokupnom covjecanstvu da izabere
pravu sliku, plemenitu i cistu, radnu i korisnu sliku, spasonosnu i
upueivacku sliku, sliku mutekije:

O ljudi, kldnjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije
vas, da biste se kazne sacuvali; koji vam je Zemlju ucinio posteljom, a nebo
zdanjem; koji s neba spusta kisu i cini da s njom rastu plodovi, hrana za vas.
Zato ne cinite svjesno druge Allahu ravnim! (2/21,22)

To je poziv svim ljudima, da ibadete svom Gospodaru, koji ih je
stvorio i koji je stvorio i one koji su bili prije njih, da se klanjaju Gospodaru
koji jedini stvara, pa prema tome i koji je jedini dostojan da mu se cini
ibadet. Klanjanje - ibadet ima svoj cilj do koga ce oni doci i koga ce
ostvariti: da biste se kazne sacuvali; da biste nastavili put u pravcu te
izabrane slike covjecanstva, slike onih koji se samo Allahu klanjaju i Bogu
uticu, slike onih koji izvrsavaju pravo koje pripada stvaralackom
Bozanstvu, pa se samo Stvoritelju klanjaju, Gospodaru sadasnjih i minulih
naroda, Stvoritelju svih ljudi, njihovu Skrbniku, iz zemlje i iz neba, koji
nema druga i koji vam je Zemlju ucinio posteljom.

Ovaj izraz nagovjestava lahkocu u zivotu covjecanstva na ovoj Zemlji,
pripremu zivota na Zemlji, kako bi ljudi imali ugodan smjestaj i zastitno
skloniste poput postelje. Medutim svijet, cesto zaboravlja ovu "postelju"
koju im je Allah pripremio da je imaju za svo vrijeme njihova zivota;
zaboravljaju ovu skladnost koju je Allah dao na Zemlji, da bi ljudima
prilagodio i pripremio sredstva za zivot i sva druga sredstva mira i uzivanja
koja im je potcinio. Da nije ove skladnosti, ne bi im zivot na ovoj planeti bio
ovako ugodan i smirivajuci. Kad bi nedostajao samo jedan elemenat zivota
na ovoj planeti, ovaj svijet ne bi mogao pocivati u drugoj sredini koja bi im
omogucivala zivot, kad bi nedostajao samo jedan elemenat u zraku, a koji
postoji, bilo bi tesko ljudima da disu cak i kad bi mogli da zive. J Nebo
zdanjem izgradio. Ovdje se govori cvrstoci izgradnje neba i skladnosti
izmedu neba i zivota ljudi na Zemlji. Ovi cvrsti odnosi postoje radi

55

V

olaksanja ovog zivota. Cineci nebo zdanjern koje sa svojom toplotom,
svojim svjetlom, privlacnoscu svoje tjelesne mase, svojom skladnoscu i
ostalim sto se odnosi na Zemlju i nebesa je priprema za uspostavljanje
zivota na Zemlji i njegova definisanja. Otuda nije ni najmanje cudo to da se
podsjeca covjek izmedu ostalog i na moc Stvoritelja i vrlinu Skrbnika, da se
trazi od covjeka kao Bozijeg stvorenja, da se klanja Onome koji zasluzuje
klanjanje:

koji s neba spusta kisu i cini da s njom rastu plodovi, hrana za

VaS. (2/22)

Kur'an spominje spustanje vode s neba i izvodenje ploda pomocu
nje. Ovo se ponavlja na brojnim mjestima Kur'ana kada se podsjeca covjek
na Allahovu moc i na njegovu blagodat... Voda koja pada \z neba osnovna
je zivotna materija za sve zivo na Zemlji. Iz vode izrasta zivot u raznim
svojim oblicima. Ida Mi od vode sve zivo stvararno?... (21/30) bez obzira da li
usjev raste neposredno kada se pomijesa sa zemljom, ili nakon formiranja
rijeke i slatkih jezerca, ili kad kisnicu upiju slojevi zemlje pa se u utrobi
formira voda i javlja na povrsini kao izvor, ili iskopanih bunara ili voda
izvlaci pomocu pumpi na povrsinu ili na neki drugi nacin.

Kazivanje vodi na Zemlji, i ulozi vode u zivotu covjeka, ovisnosti
zivota u svim oblicima i formama vodi, ne trazi nikakvu raspravu tome,
dovoljno je samo ukazati i podsjetiti kada se poziva covjek da ibadeti
Stvoritelju, Skrbniku i Darovatelju.

U ovom apelu isticu se dvije cjeline islamskog poimanja: jedinstvo
Stvoritelja svega stvorenoga, koji je stvorio vas i one prije va$,(2/2v i
jedinstvo svemira i skladnosti njegovih cjelina i njegovog darivanja zivota
coyjeku: koji vam je Zemlju ucinio posteljom, a nebo zdanjern; koji s neba
spusta kisu i cini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. (2/22) A ovaj svemir
cija je Zemlja postelja ovom covjeku a nebo satkano u sistem kao izvoriste
vode i koje cini da s njom rastu plodovi i hrana ljudima... Zahvala u svemu
ovome pripada Stvoritelju.

Zato ne cinite svjesno druge Allahu ravnim!(2/22)

Vi znate da vas je On stvorio, da je stvorio i one prije vas, znate da
vam je Zemlju ucinio kao postelju, a nebo kao zdanje i dao da iz njega tece
voda, i da On nema u tome druga koji ga pomaze, niti. ima kompanjona koji
bi mu se suprostavljao. Poslije ovoga saznanja nema nikakva mjesta

politeizmu.

56

Kompanjonstvo koje Kur'an strogo zabranjuje, da bi monoteizam
ucinio sasvim cistim i preciscenim, ne znaci uvijek, da se obozava nekakvo
drugo bozanstvo pored Allaha u najprostijem smislu, kao sto su to
praktikovali pristalice politeizma. Ovo kompanjonstvo ili pripisivanje Bogu
druga, moze imati i drugi oblik. Ono se katkada javlja u obliku ovisnosti
nade o necemu drugom, a ne o Allahu, u obliku straha na bilo koji nacin
od nekog drugog, a ne od Allaha, u obliku vjerovanja u korist ili stetu koju
moze dati neko drugi, a ne Allah. Prenosi se od Ibn Abasa:
Kompanjonstvo je politeizam, ono je manje uocljivo od gmizanja
mrava po crnoj ploci u tamnoj noci, Kompanjonstvo bi bilo npr. da
coyjek kaze: Tako mi Boga, i tvoga zivota, gospodine, i moga zivota,
ili kad neko kaze: Da nije bilo pasceta tog i tog, sinoc bi nas
posjetili kradljivci, ili kad neko kaze: Da nije patke u kuci, dosli bi
kradljivei, ili kad neko kaze nekome: Sta zeli Bog i ti sta zelisL,, ili
kad neko kaze: Da nije Boga i toga i toga, itd, Sve je ovo politeizam
- sirk, U drugom jednom hadisu se kaze: Da je neko rekao
Vjeroyjesniku, alejhi-s-selam: *Sta zeli Bog i Ti sta zelis...",
Vjerovjesnik, alejhi-s-selam, mu odgovori: "Zar ti mene cinis Allahu
kompanjonom ,, .

Ovako su ranija pokoljenja i ucenjaci zauzimali stav o potajnom
politeizmu i pripisivanju Bogu druga. Ovdje se mozemo slobodno zapitati:
Gdje smo mi danas u odnosu na ovaj tako istancani osjecaj! Gdje smo mi u
odnosu na istinu o monoteizmuL,

Jevreji su sumnjali u ispravnost poslanstva Vjerovjesnika alejhi-s-
selam. Licemjeri su takoder sumnjali u poslanstvo. To su radili i privrzenici
politeizma (musrici), u Meki i drugdje, Ovdje Kur'an upucuje izazov svima
njiima jer su rijeci upucene cijelom svijetu. Upucuje im izazov realnim

iskustvom koje rjesava predmet bez ikakve polemike!

A ako sumnjate u ono sto objavljujemo robu Svome, nacinite vi jednu
sum slicnu objavljenim njemu, a pozovite i bozanstva vasa, osim Allaha, ako
istinu govorite. (2/23)

Ovaj izazov privlaci paznju svojom vrijednoscu... jer opisuje

Resulullaha, alejhi-s-selam, da se i on klanja Allahu. A ako sumnjate u ono

57

sto objavljujemo robu Svome,...(2/23) Ovaj opis na ovom mjestu nosi
raznovrsne kompletne dokaze. Tu se, izmedu ostalog, ukazuje cast
Vjerovjesniku alejhi-s-selam, ukazuje se na njegovo priblizavanje Allahu
kroz njegovo klanjanje Njemu. To je ujedno i dokaz da je klanjanje Allahu
najuzviseniji polozaj kome se poziva covjek i naziva "Bozijim robom".
Istovremeno ovo znaci da se cjelokupno covjecanstvo poziva da se klanja
samo Allahu ili znaci odbacivanje svih drugih bozanstava. Primjecujemo
da je Vjerovjesnik na polozaju kome stize Objava. To je najvisi polozaj, ali
ipak on se poziva da se klanja Allahu i kroz to klanjanje pripisuje mu se ovo
visoko mjesto.

ovom izazovu govori se odmah na pocetku ovog poglavlja, a ova
Knjiga objavljena je na njihovim slovnim znakovima, pa ako oni sumnjaju
u njenu objavu, neka donesu bar jedno poglavlje slicno poglavljima
Kur'ana, neka pozovu u pomoc koga god zele osim Allaha, a Allah je
potvrdio Svom robu - Vjerovjesniku, alejhi-s-selam, da je on istinit u svom
pozivu.

Ovaj izazov ostao je na snazi za cijelo vrijeme zivota Resulullaha,
alejhi-s-selam, pa i poslije toga. Njegov izazov vrijedi jos i danas, to je dokaz
o kome se ne moze raspravljati. Kur'an se razlikuje jasno i kategoricki od
svih govora i jezika kojim se sluzi covjecanstvo, Takav ce ostati zauvijek,
Ostat ce takav, sto potvrduju i rijeci Uzvisenog u sljedecem ajetu:

Pa ako ne ucinite, a necete uciniti, onda se cuvajte vatre za nevjernike
pripremljene, cije ce gorivo biti ljudi i kamenje.<2/24)

Ovaj izazov ovdje je cudan, a odlucnost da nece moci nesto takvo
uciniti jos cudnija. Da je postojala mogucnost to demantovati, oni ne bi
otezali nijedan tren. Nema sumnje, takoder, ni u odlucnost casnog Kur'ana
da oni to nece nikada uraditi. Ostvarenje ovoga sto kaze Kur'an
nadnaravnost je koja ne trazi nikakvu polemiku. Pred njima je bilo
otvoreno siroko podrucje. Da su oni mogli donijeti bilo sta sto bi dokinulo
ovaj kategoricki sud, svakako bi bio oboren i dokaz Kur'ana. Medutim, to
se nije dogodilo, niti ce se dogoditi a ove rijeci su upucene svem svijetu,
mada je Kur'an tada bio suocen samo s jednom generacijom. I ovo samo
po sebi je historijska cinjenica.

Svako ko ima smisla i ukus za stil i svako ko ima iskustva sa
poimanjem covjecanstva i svega sto postoji i svako ko ima iskustvo o
sistemima, programima i psiholosko-drustvenim teorijama koje proizvodi
covjecanstvo, nece posumnjati u ono sto je u Kur'anu receno, u ovoj

58

oblasti, da je to nesto sasvim drugo u odnosu na ono sto proizvede covjek.
Licemjerstvo i sumnja u ovom slucaju mogu nastati samo iz neznanja, pa
da se ne uoci ta razlika, ili moze nastati radi nekog cilja kojim se zeli
zaogrnuti istinaneistinom.

Ova strasna prijetnja upucena je onima koji su ostali nemocni da
odgovore ovom izazovu i koji ne yjeruju jasno i istinski.

...onda se cuvajte vatre za nevjemike pripremljene, cije ce gorivo biti
ljudi i kamenje, (2/24)

Zbog cega ovdje dolazi da se zajednicki navode ljudi i kamenje, u
ovoj groznoj i strasnoj slid. Ovaj pakao pripremljen je za nevjernike
kojima je bilo rijeci u pocetku poglavlja i koji su opisani ovako: Allah je
zapecatio srca njihova i usi njihove, a pred ocima njihovim je koprena; (2/7)
A oni koje ovdje Kur'an poziva na izazov ostali su nemocni i nisu se ni
odazivali. Prema tome oni su tada i sami neka vrsta kamenja, premda se
javljaju u liku ljudi s obzirom na formu, ovo povezivanje kamenja od
kamena i kamenja od ljudi bilo je nesto sto se moglo i ocekivati.

Spominjanje kamenja ovdje podsjeca covjeka na sasvim nesto drugo
u stravicnom prikazu, prikazu vatre koja guta kamenje i prikazu ljudi koje
pritiskuje ovo kamenje i gura u pakao.

*£* *£* *$

Nasuprot ovom groznom prikazu imamo drugi prikaz, prikaz
uzivanja koje iscekuje vjernike: A one koji vjeruju i dobra djela cine obraduj
dzennetskim bascama kroz koje ce rijeke teci; svakiput kad im se iz njih da
kakav plod, oni ce reci: "Ovo smo i prijejeli", - a bice im davani samo njima
slicni U njima ce ciste zene imati, i u njima ce vjecno boraviti (2/25)

To su razne vrste uzivanja, da oci stanu, pored cistih zena, taj slicni
plod, koji im se pricinjavao da su ga ranije kusali, to je plod ovog svijeta koji
mu lici imenom i oblikom, plod dzenneta koga su oni zasluzili odranije, pa
zbog ove formalne slicnosti i unutrasnje raznovrsnosti javlja se
karakteristika iznenadenja svaki put, sto ocrtava ugodnu atmosferu,
zadovoljstvo, veselje, lijepu i prijatnu salu kroz iznenadenje za
iznenadenjem. Svaki put otkriva se formalna slicnost kroz nesto novo.

59

Ova slicnost u formi, a raznovrsnost u kafakteristici u vrijednosti
jasan je znak u tvorbi Uzvisenoga, tvorbi koja stvara i cini postojece u
sustini vise nego sto je u pojavnostL Uzmimo za primjer samo covjeka kao
jasan primjer ove velike cinjenice. Ljudi, svi su oni ljudi sa stanovista
formiranja: glava, tijelo, ruke, noge, meso, krv, kosti, misici, oci, usi, usta i
jezik, zive celije satkane od zivih celija slicni u formi sa stanovista oblika i
materije. Medutim, gdje je krajnji cilj tih karakteristika i zelja, zatim gdje
je krajnji cilj svakog pojedinca u njegovoj prirodi i spremnosti za ovo ili ono
jer razlika izmedu covjeka i covjeka, pored ove slicnosti, katkada je tolika
da je veca nego razlika izmedu neba i Zemlje.

Ovako se javlja raznovrsnost u tvorbi Uzvisenog, razlika tolika da
covjeku pamet stane. Razlika i u vrstama i podvrstama, razlika u oblicima i
oznakama, razlika u kvalitetima i svojstvima, a svemu je izvoriste jedna
protoplazma (celija) u kojoj se javljaju slicnosti u formiranju i konstrukcijl

Pa ko je taj ko se ne bi klanjao samo AUahu, a svi ovi znaci su
Njegova tvorba, znaci Njegove moci. Ko u torn slucaju moze Allahu
pripisati druga? Nadnaravnost ovdje ima jasne tragove u svemu sto oko
vidi i u svemu sto ne moze opaziti.

i> &* %?<*

Nakon ovog izlaganja slijedi razgovor o primjerima koje Allah donosi
u Kur'anu:

Allah se ne ustrucava da za primjer navede musicu ili nesto sicusnije
od nje; oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a
oni koji ne vjeruju -govore: "Sta to Allah hoce $ ovim primjer om? n Tim On
mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u zabludi
ostavlja samo velike gresnike, koji krse vec cvrsto prihvacenu obavezu prema
Allahu i prekidaju ono sto je Allah naredio da se odrzava } i prave nered na
Zemlji; oni ce nastradati (2/26-27)

Ovi ajeti ukazuju da su licemjeri, a mozda su to bili i Jevreji i
politeisti, za koje Allah donosi primjer onoga koji je gorivo za vatru i
primjer izliva obilate kise u tamnoj noci sa grmljavinom i munjama,
smatrali navodenje ovih primjera u ovom slucaju i drugih primjera
navedenih u Kur'anu, objavljenih u Meki i citanih u Medini, istim
primjerima kao sto je primjer kojeg Allah donosi za one koji nisu vjerovali

60

u Boga, poput primjera vezanog za pauka koji sebi isplete kucu, a najslabija
je kuca, uistinu, paukova kuca, neka znaju!, i primjer vezan za nemoc
njihovih tzv, bozanstava da stvore makar jednu muhu:

*Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, ne mogu nikako ni musicu
stvoriti, makar se radi nje sakupili.." (22/73)

A ako bi irn musica nesto ugrabila oni to ne bi mogli od nje izbaviti.
Nejak je i onaj koji se klanja i onaj kome se klanja.

Mi kazemo da su u ovim ajetima munafici, a mozda su to bill i Jevreji
i privrzenici politeizma, nasli povod sumnji u istmitost objave Kur'ana,
sluzeci se pritom izgovorom da donosenje primjera na ovaj nacin u kojima
se oni omalovazavaju i ismijavaju ne potice od Allaha, jer Allah ne spominje
sicusna stvorenja kao sto su muhe i pauk u Svom govoru. Ovo je bio jedan
vid propagiranja sumnje i denucijacije koje cine licemjeri i Jevreji u Medini
kao i privrzenici politeizma u Meki.

Ovi ajeti dolaze da bi odbacili spletke i objasnili mudrost Allaha u
donosenju primjera, da bi upozorili nevjernike na posljedicu u kojoj ce se
skotrljati, a smirili vjernike da bi im vjerovanje poraslo.

Allah se ne ustrucava da za primjer navede musicu Hi nesto sicusnije

od nje; (2/26)

Allah je Gospodar i malog i velikog, Stvoritelj i musice i slona.
Nadnaravnost koja se ispoljava u musici ista je ona nadnaravnost koja se
ispoljava u slonu. To je ona nadnaravnost zivota, nadnaravnost zatvorene
tajne koju zna samo Allah. Pouka je u primjeru a ne u obujmu i obliku.
Pouke su u primjerima necega sto sluzi za rasvjetljavanje i uocavanje, a ne
u mahanama i primjerima od cijeg bi se spominjanja coyjek stidio. Allah,
neka je uzvisena Njegova mudrost, zeli ovim primjerima provjeravati srca
i iskusavati duse:

...oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to Istina od Gospodara
njihova;...(2/26)

To je zbog toga sto njihovo vjerovanje u Boga cini ih da oni
prihvataju sve sto potice od Allaha (da je to nesto) sto odgovara Njegovoj
velicini, i da je to Njegova mudrost Njima je poklonio iman kao svjetlo u
njihovim srcima, osjecaj u njihovim dusama i otvorenost u njihovim
spoznajama i povezanost sa Bozijom mudroscu u svemu i u svakoj rijeci
koja dolazi od Allaha.

61

...a oni koji ne vjeruju - govore: "Sta to Allah hoce s ovim
primjerom ?*(2/m

Ovako pitanje moze postaviti samo onaj koji je lisen Bozijeg svjetla i
mudrosti, onaj koji je prekinuo sponu sa Bozijim zakonom i Njegovim
odredbama. Ovo pitanje moze postaviti onaj ko se ne ponasa
dostojanstveno niti je odgojen onako kako se treba ponasati covjek pred
postupcima svoga gospodara. To oni govore u formi protivljenja i osude ili
u formi sumnje da su to rijeci Allaha, jer ne znaju.

Ovdje ce im uslijediti i odgovor kroz sliku prijetnje i upozorenja
kakve ocjene i odredbe se kriju iza ovih primjedaba.

... Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje;
ali y u zabludi ostavlja samo velike gremike,(2/m

Uzviseni Allah stavlja na kusnju i provjeru covjeka na putu kroz koji
covjek prolazi, na kusnju i provjeru koje susrece svako prema svojoj
prirodi i spremnosti, svako prema svom pravcu i programu kojeg je
odabrao sebi. Iskusenje je jedno, ali tragovi tog iskusenja na dusama ljudi
razlikuju se prema razlici programa i puta. Zestina dominira nad svim
dusama, nad yjernicima koji se pouzdavaju u Allaha, Njegovu mudrost i
Njegovu milost, ona povecava snagu zastite kod Allaha, povecava
skrusenost i bogobojaznost, dok kod grjesnika i licemjera ona ga jako
potresa i povecava udaljenost od Allaha i izbacuje ga potpuno iz stroja.
Darezljivost dominira nad svim dusama. Kod vjernika odanog Allahu
darezljivost povecava budnost, osjecaj i zahvalu, dok kod grjesnika ili
licemjera ona ga lisava blagodati i sve dalje zavodi. Ovo su primjeri koje
donosi Allah ljudima Tim On mnoge u zabludi ostavlja zato sto lijepim ne
docekuju ono sto im dode od Allaha, a mnogima na pravi put ukazuje koji
spoznaju Boziju mudrost Ali, u zabludi ostavlja samo velike gresnike cija su
srca grjesna bila i odranije i koji su napustili pravi put i istinu, pa je
posljedica toga povecavanje onoga sto oni cine.

Tekst podrobno objasnjava svojstva ovih grjesnika kao sto je na
pocetku ovog poglavlja objasnio i svojstva onih koji su Bogu odani -
mutekija. Tekst se jos uvijek zadrzava na tim grupacijama koje su
predstavljale ljudsko drustvo u raznim stoljecima.

koji krse vec cvrsto prihvacenu obavezu prema Allahu i prekidaju ono •
sto je Allah naredio da se odrzava, i prave nered na Zemlji; oni ce
nastradati (2/27)

62

V

Koju obavezu prema Bogu oni to kidaju? Sta je to sto je Allah naredio
da oni vrse a oni ga prekidaju? Kakav je to prekrsaj na Zemlji sto ga oni
cine?

U tekstu se ovdje govori o ovome zajedno, jer je to oblast u kojoj se
olicava priroda, oslikava uzorak, a nije oblast gdje se registruje dogadaj ili
objasnjava neki slucaj. Ovdje je pozeljno da slike budu uopcene, Svaki
zavjet izmedu Allaha i izmedu uzorka stvorenja prekinut je. Sve sto je Allah
naredio da bude spojeno - ono je prekinuto. Svako krsenje na Zemlji je
poteklo od njih, oni su ga proizveli. Spona ove vrste ljudi sa Allahom
takoder je prekinuta. Njihova je priroda devijantna. Oni se ne pridrzavaju
zavjeta, niti uzeta, a ne sustezu se ni od prekrsaja. Oni su kao zeleni plod
koji je otrgnut od stabla zivota, koji se sasusio, pokvario i zivot ga napustio.
Njihova zabluda ce biti u primjeru onih koje Bog upucuje, a njihov kraj ce
doci sa uzrokom zbog cega su upuceni Bogu odani.

Da pogledamo rusilacka djela ove vrste ljudi s kojima se je islamski
poziv suocio u Medini, da pogledamo u sliku licemjera, munafika i
privrzenika politeizma, s kojima se suocavao i suocava danas na Zemlji a
suocavat ce se i kasnije na raznim njenim prostorima pod raznim imenima
i adresama.

koji krse vec cvrsto prihvacenu obavezu prema Allahu... (2/27}

Sacinjena obaveza Allaha sa covjekorn prezentirana je u brojnim
ugovorima. Ta obaveza skoncentrisana u prirodi svega zivog, obavezuje
svakog covjeka da poznaje svoga Stvoritelja i da se samo Njemu klanja Jos
uvijek je u prirodi covjeka glad za yjerovanjem u Boga, ali ta glad skrece sa
pravog puta, uzima drugi smjer i prihvaca pored Allaha i druga bozanstva.
Ova obaveza je istovremeno obaveza namjesnistva na Zemlji, o cemu ce
biti govora kasnije. "... Od Mene ce vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo
Moje budu slijedili - nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati A oni koji
ne budu vjerovali i knjige Nase budu poricali - bice stanovnici dzehennema;
u njemu ce vjecno ostatV (2/38-39) Brojne su obaveze ljudi prema Allahu
izlozene u dostavljenim poslanicama narodima u kojima se traii da se
samo Allahu klanjaju i da primjenjuju u svom zivotu Njegov program i
Njegov serijat Sve ove obaveze prekidaju krsitelji. Ako dode do krsenja
obaveze prema Allahu, nakon sto je preuzeta, slijedi da je i svaka druga
obaveza preuzeta mimo Allaha, dokinuta. Onaj koji se usudi da ucini nesto
protiv obaveze prema Allahu nece poslije toga postovati nijednu obavezu.

...i prekidaju ono sto je Allah naredio da se odrzava,,„(2/27)

63

Allah je naredio da se odrzavaju veze, naredio je da se uspostavljaju
i odrzavaju rodbinske veze, veze sa bliznjima, naredio je da se covjek
prema covjeku ponasa humano, naredio je prije svega kontinuitet
yjerovanja i vjernickog bratstva, bez cega nema cvrste veze. A ako dode do
prekida onoga sto je Bog naredio da se spaja, onda dolazi do raspada
spone, uzeta i veze medu njima iscezavaju, javlja se smutnja i fesad na
Zemlji i zavlada anarhija.

... iprave nered na Zemlji;... (2/27)

Nered na Zemlji javlja se u raznim vidovima, a nastaje redovno kad
god dolazi do grijesenja u odnosu na Boziju rijec i dode do prekida obaveza
prema Allahu i prekine se ono sto Allah nareduje da se vrsi. Glava nereda
na Zemlji je osamostaljenje ili odvajanje od programa koga je On odabrao
da bude primijenjen u zivotu ljudi i da se po njemu postupa. To je raskrsce
gdje prestaje red i nastaje neminovan nered na Zemlji. Ovo znaci da nije
moguce zavesti red na Zemlji, a bivsi Boziji program daleko od primjene i
Njegov serijat od zivota. Kada se prekine veza izmedu covjeka i njegova
Gospodara na ovaj nacin, onda dolazi do kompletnog nereda i medu
ljudima, i situaciji, i zivotu, i na eijeloj Zemlji i medu svim ljudima i stvarima
koje su na njoj.

To je rusenje i propast, to je zlo, to je nered koji je uslijedio kao
posljedica odstupanja od Bozijeg puta. Svi koji tako postupaju zasluzuju da
ih Allah napusti, da lutaju, dok upucuje Svoje robove vjernike...

v u %!* ^U
*i* *i* *i*

Kod ovog objasnjenja, koje razotkriva posljedice nevjerstva i nereda
na Zemlji, primjecujemo upucivanje ljudi da vjeruju u Allaha, a osudu
nevjerovanja u Allaha, Koji prozivljava, Koji usmrcuje, Koji stvara, Koji
opskrbljuje, Koji odreduje i Koji sve zna.

Kako mozete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nista, pa vam je
On zivot dao; On w, zatim, uciniti i da pomrete i poslije ce vas ozivjeti, a
onda cete se Njemu vratiti On je za vas sve sto postoji na Zemlji stvorio,
zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On
sve zna. (2/28, 29)

64

Ne vjerovati u Boga, pored ovih brojnih dokaza i znakova, ruzno je
i grozno nevjerstvo, nevjerstvo koje iza sebe nema nikakvog dokaza niti
oslonca. Kur'an suocava covjeka samo sa onim sto je nuzno da bude
suocen, da prizna to i da se preda zbog toga; suocava covjeka u povorci
zivota i fazama njegova postojanja. Ljudi su bili mrtvi pa ih je On ozivio, bili
su u stanju mrtvila pa ih je iz toga prenio u stanje zivota. Od suocavanja sa
ovom cinjenicom ne moze se izbjeci, cinjenicom koja se moze
prokomentarisati samo stvaralackom moci. Ljudi su zivi. U njima je zivot,
pa ko im je dao ovaj zivot? Koje proizveo da postoji ova nova pojavnost koja
je iznad mrtve anorganske materije na Zemlji i u zemlji? Priroda zivota je
nesto drugo i razlikuje se od prirode mrtvila koja je okruzena
anorganskom materijom. Odakle je dosao zivot? Neosporno je da se mora
bjezati od suocavanja sa ovim pitanjem koje pada covjeku na um.
Istovremeno nema mogucnosti da se objasni kako je doslo do zivota bez
stvaralacke moci druge prirode, ne prirode stvorenoga. Odakle je dosao
ovaj zivot, koji se ponasa na Zemlji sasvim drugacije od svega sto je mrtvo?
Jasno, dosao je zivot sa Bozije strane. To je najblizi odgovor, a ako nije tako,
onda neka trazi taj koji nece ovo da prihvati, gdje je odgovor.

Ovo je cinjenica sa kojom se u tekstu suocava covjek u rijecima:

Kako mozete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nista, pa vam je
On zivot dao;... (2/28)

Bili ste nista u ovom nistavilu koje se siri na sve strane oko vas na
Zemlji, i On medu vama "proizvede zivot" pa i vama On dade zivot. Kako
onda moze da ne vjeruje u Allaha onaj koji je od Njega dobio zivot

...On ce, zatitn, uciniti i da pomrete...(2/28)

Mozda ni ovome nema mjesta misljenju i raspravljanju. To je
cinjenica sa kojom se suocavaju zivi svakog trena i sto neminovno moraju
docekati. Ni ovdje nema mjesta misljenju niti raspravljanju.

...iposlije ce vas ozivjeti,...<2/28)

ovom ozivljenju prepirali su se i vodili diskusiju neki izgubljenici,
kako to rade i danas i vracaju se onom prvom dzahilijetu od prije toliko
stoljeca. To je ono vrijeme kada su razmisljali prvom stvaranju, koje ne
zahtijeva nikakvo cudenje niti demantovanje.

...a onda cete se Njemu vratiti. (2/28)

65

Isto onako kao sto vas je On stvorio, vi cete se Njemu vratiti i kao sto
vas je razasuo po Zemlji vi cete se sakupiti, i kao sto ste se pojavili iz svijeta
mrtvila Njegovim htijenjem u svijetu zivota, vi cete se vratiti Njemu da
primijeni prema vama Svoj sud i sprovede odredbu.

Tako u jednom kratkom ajetu otvara se i zatvara protokol zivota
svega i svacega i u blic slid izlaze covjecanstvo u ruci Uzvisenog, Koji ga
razvija prvi put iz ohladenog mrtvila, pa ponovo uzima rukom smrti, da bi
drugi put ozivio i, napokon, ponovo povratio na ahiretu u zivot, isto onako
kao sto je i prvi put nastao. U ovom brzom izlaganju ocrtava se sjena
snaine moci u osjecaju duboke djelotvorne inspiracije.

Nakon toga uslijedio je drugi moment koji dopunjava prvi.

On je za vas sve sto postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju
prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna. (2/29)

Komentatori i apologeticari posvetili su mnogo painje stvaranju
Zemlje i nebesa. Govorili su tome direktno i indirektno. Objasnjavali su
sta znaci "izjednaciti", a sta "pojednaciti", a zaboravili su pritom da su rijeci
"prije" i "poslije" termini koje upotrebljava covjek, da ne postoji nikakva
podloga da se analogijom ti termini dovode u vezu sa Bogom. Zaboravljaju
da su "izjednacenje" i "pojednacenje" dva termina koja priblizavaju
ljudskom ogranicenom poimanju sliku necega sto je neograniceno. Sva
verbalna rasprava koja se pojavila medu muslimanima, misliocima, ovom
kur'anskom terminu, prenijeta je, na nesrecu, iz grcke filozofije i teoloske
rasprave Jevreja i hriscana kad je doslo do mijesanja te filozofije sa cistim
arapskim i islamskim intelektom. Danas nema potrebe da mi padamo u
ovo obezvrjedivanje, jer bismo unijeli nered i metez u ljepotu ucenja
Kur'ana, ubacujuci problematiku apologetike.

Na kraju da sazmemo stvarnu istinu koja stoji iza ovih izraza i koja
nagovjestava da je sve sto je na Zemlji, stvoreno radi coyjeka; da ta istina
dokazuje sta je cilj covjekovog postojanja, ukazuje na njegovu veliku ulogu
na Zemlji, na njegovu vrijednost u Allahovoj tereziji i najzad sud u
vrijednosti covjeka u islamskom poimanju i sistemu islamskog drustva.

On je za vas sve sto postoji na Zemlji stvorio,. ..(2/29)

Rijec "za vas" ovdje ima duboki smisao i nagovjestaj. Ona je
kategoricka naznaka da je Allah stvorio covjeka radi necega velikog.
Stvorio ga je da bude namjesnik na Zemlji, gospodar svega sto je na njoj,
aktivnog i djelotvornog faktora na Zemlji, najvece bice u ovom prostranom

66

gospodstvu i prvi gospodar u ovom velikom naslijedu. Prema tome njegova
uloga na Zemlji i u ovim dogadajima i njihovu razvijanju prvorazredna je.
On je gospodar i Zemlje i alatke, On nije rob masina kao sto je to danas u
materijalnom svijetu; nije sljedbenik razvoja koji proizvodi masinu u
odnosima medu Ijudima i njihovim situacijama kao sto to tvrde izgubljeni
predstavnici materijalizma koji nipodastavaju ulogu covjeka i njegov
polozaj; koji njega cine sljedbenikom gluhe alatke, a on je, ustvari,
plemeniti gospodar. Nikakva materijalna vrijednost ne smije biti iznad
ljudske vrijednosti, niti moze da ga ponizi i potcini do te mjere da dominira
njim. Svaki cilj koji ima za tendenciju umanjiti vrijednost covjeka, bez
obzira kakve materijalne vrijednosti on nudio, protivi se cilju ljudskog
postojanja. Plemenitost covjeka ima prioritet, dominaciju covjeka nad
materijom, takoder. Tek tada dolazi materijalna vrijednost

Blagodat koju je Bog izlio Ijudima, - da vjeruju, a ne da nevjeruju -
nije samo uzivanje tih blagodati na Zemlji, nego da covjek bude i gospodar
svega toga na Zemlji. Bog je dao covjeku vecu vrijednost od vrijednosti
materije, koju krije zemlja, to je blagodet namjesnistva, casti koja je iznad
blagodati vlasnistva i koristenja.

... zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga
uredio;...(2/29)

Nema potrebe upustati se u rasprave o znacenju rijeci Svoju volju
prema nebu usmjerio, osim, jedino da je to simbol i znak neke vrste
dominacije; niti sta je namjera stvaranja i formiranja sedam nebesa i sta se
misli pod tim. Nema potrebe upustati se ni u raspravu o definisanju
njihovih oblika ni postojanja. Covjek se moze zadovoljiti sa cjelokupnom
poukom ovog teksta, a to je izjednacavanje svemira, Zemlje i nebesa na
popristu osude nevjerovanja ljudi u Stvoritelja, Zastitnika, dominirajuceg
nad svemirom, Koji je zemlju podvrgao covjeku sa svim onim sto je na
Zemlji i u Zemlji, uskladio nebesa da bi ucinio zivot na Zemlji mogucim i
ugodnim.

... On sve zna. (2/29)

S obzirom da je On Stvoritelj svega, Rasporeditelj svega, ta
obuhvatnost znanja o tome i njegova rasporedivanja daju podstreka
vjerovanju u jednog Stvoritelja i povoda da se covjek klanja Jedinome
rasporedivacu, Jedinome skrbniku, priznajuci u tome Ijepotu.

67

Ovako se zavrsava prvi dio poglavlja. Sve se skoncentrisalo na
vjerovanje i poziv ka odabiru povorke odanih vjernika Bogu.

li I dJbl c £& U VI G > V ! d£UL : ljf» * ^>j>U ';1^J *Sfc

: 36 < ^k't J*l;;1 ClT . j^.V'1 j#^pSTC : 36 * ' Cl'1'J.JI

^ . a -rr *: <

< *-". >

^^-^ I *^ ^ *" *"* ***

68

A kada Gospodar tvoj rece melekima: "Ja cu na Zemlji namjesnika
postavitir - oni rekose: "Zar ce Ti namjesnik biti onaj koji ce na njoj nered
ciniti i krv proljevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje,
stujemo." On rece: "Ja znam ono sto vi ne znate." I pouci On Adema
nazivima svih stvari, a onda ih predoci melekima i rece: <c Kazite Mi nazive
njihove, ako istinu govorite!" "Hvaljen nek sir -rekose oni - <c mi znamo samo
ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri". "0 Ademe", - rece On
- "kazi im ti nazive njihove!" I kad im on kaza njihove nazive, Allah rece:
"Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja
znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!" A kad rekosmo melekima:
"Poklonite se Ademu!" - oni se poklonise, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i
postade nevjemik. I Mi rekosmo: <{ Ademe, zivite, ti izena tvoja, u dzennetu
i jedite u njemu koliko god zelite i odakle god hocete, ali se ovom drvetu ne
priblizujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!" I sejtan ih navede da zbog
drveta posrnu i izvede ih iz onoga u cemu su bill "Siditef" - rekosmo Mi -
"jedni drugima cete neprijatelji biti, a na Zemlji cete boraviti i do roka
odredenog zivjeti!" I Adem primi neke rijeci od gospodara svoga, pa mu On
oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiu Mi rekosmo: "Silazite iz
njega mi! Od Mene ce vam upustvo dolaziti, i oni koji upustvo Moje budu
slijedili - nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati A oni koji ne budu
vjerovali i knjige Nase budu poricali - bice stanovnici dzehennema; u njemu
ce vjecno ostati "(2/30-39)

Kazivanja u Kur'anu navode se na raznim mjestima i raznim
povodima. Povod ovog puta je da navedeno kazivanje definise samo hod
kazivanja, seriju iz koje je izlozeno, sliku koju ono oslikava i metod kako je
izlozeno, tako da ovo kazivanje vrsi svoju tematsku ulogu, ostvaruje svoj
psiholoski cilj i zelju.

Ljudi misle da se kazivanja u Kur'anu ponavljaju, posto jedno
kazivanje ponavlja svoje izlaganje u nekoliko sureta, Medutim, strucno
posmatranje potvrduje da nema nijednog kazivanja da se ponavlja u jednoj
te istoj slici s obzirom na kolicinu i ustupljeni prostor, moc izlaganja i
metod, jer kad god se ponovi neka slika ili serija, ona istovremeno vrsi
nesto novo, i to davanje novog slici negira misljenja onih koji kazu da se
kazivanja ponavljaju.

Neki odlaze jos dalje pa kazu da se kroz te slike predocava neki
dogadaj ili nesto sto se zbilo ali samo misle na umjetnicku stranu, sto znaci
na ukus koji je vezan za doticni slucaj. Medutim, svako ko proucava
Kur'an, buduci pravican i realan, otvoreno, bez natruhe, primijetit ce pravu

69

istinu koja ukazuje da tematski povod definise koliko ce kolicinski biti
izlozeno jedno kazivanje na jednom mjestu, odreduje metod i nacin
izlaganja tog kazivanja, Kur'an je knjiga koja poziva, Ustav jednog sistema,
program zivota, a nije knjiga pripovjedaka zabavnog stiva ili historija. U
tekstu poziva dolaze izabrana kazivanja i po ustupljenom prostoru i po
metodu koji odgovara atmosferi i izlaganju. Na taj nacin se ostvaruje cista
umjetnicka ljepota, koja se ne oslanja na stvaranje i ukus, nego na
kreativno izlaganje, snagu istine i ljepotu izvrsenja.

Kazivanja o vjerovjesnicima u Kur'anu predstavljaju povorku ili tok
vjere kroz njen dugi, neprekidni, kontinuirani put To kazivanje predstavlja
poziv ka Allahu i odazivanje coyjecanstva torn pozivu iz pokoljenja u
pokoljenje, Ono predstavlja i prirodu vjerovanja u dusama onih koji su
odabrani, predstavlja prirodu njihovog poimanja odnosa izmedu njih i
njihova Gospodara, njih kojima je poslanstvom data velika cast Ova
plemenita povorka na svom gorucem putu prekrivena je slijedom,
zadovoljstvom, svjetlom i providnoscu tako da osjeca vrijednost ovog
uzvisenog elementa vjere i njene cvrstoce u postojanosti, otkriva istinu
vjerskog poimanja i istice razliku u osjecaju yjerske istine u odnosu na
ostala unutarnja poimanja. Zbog toga i kazivanja u Kur'anu imaju veliku
ulogu u casni poziv.

Pogledajmo na momenat kazivanje o Ademu u svjetlu ovog
objasnjenja.

Tekst, kao sto je receno, govori:

- o povorci zivota, odnosno, povorci svega sto postoji na Zemlji;

- o samoj Zemlji;

- o Bozijim znakovima Ijudima, i

- istice da je Allah poradi njih stvorio sve sto je na Zemlji. U takvoj
atmosferi dolazi i kazivanje o Ademovom namjesnistvu na Zemlji;

- o dodjeli upravljanja i vladanja Zemljom njemu;

- o preuzimanju Bozije obaveze i uslova i

- o davanju znanja coyjeku pomocu kojeg ce on voditi ovo
namjesnistvo na Zemlji i rjesavati iskrsla pitanja.

Ovo kazivanje uvodi nas i u slucaj:

- namjesnistva sinova Israila na Zemlji, uz preuzimanje zavjeta prema
Allahu, zatim

- oduzimanje od njih ovog namjesnistva i njegova ustupanja
harmonicnom muslimanskom drustvu (ummi) uz preuzimanje zavjeta

70

prema Allahu (o cemu ce biti govora) . Na taj nacin kazivanje se dovodi u
potpuni sklad sa atmosferom.

Da provedemo malo vremena sa prvim kazivanjem o covjecanstvu i
osnovnim nagovjestajima koji stoje iza toga.

^|> v u K t+

*i+ *i* ~i*

Mi smo ti koji su prisutni u casu iscekivanja, u trijemu Velikog
Gospodara; mi smo ti koji slusamo i posmatramo prvo kazivanje o
covjecanstvu.

... *Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti!"...(2/30)

To je veliki dogadaj, htijenje kojim se zeli predati ovom novom bicu
postojanja - bitka, uzde vlasti na Zemlji, da slobodno na njoj vlada; da mu
se prepusti iskazivanje volje Stvoritelja u kreiranju i formiranju, u analizi i
sintezi, u modifikaciji i izmjeni; u otkrivanju moci i energije na Zemlji, da
mu se preda uzda vlasti nad riznicama i sirovinama, i da sve to potcini sebi
uz Boziju dozvolu u vrsenju velike obaveze koju mu je Allah povjerio.

Primjetno je da su ovom novom bicu poklonjene tajne sile i
pohranjene spremnosti ravne svim silama i energijama svega sto je na
Zemlji i riznicama i sirovinama i skrivenim mocima, pomocu cega on
ostvaruje Bozije htijenje.

Prema tome, ovdje se ocituje jedinstvo ill sklad izmedu zakona koji
vladaju Zemljom, cjelokupnim kosmosom i zakona koji vladaju ovim
stvorenjem, njegovom snagom i energijom kako ne bi doslo do sudara
izmedu jednog i drugog zakona i kako se ne bi srusila energija covjeka o
veliku stijenu kosmosa.

To je veliki polozaj, polozaj ovog covjeka u sistemu postojanja - bitka
na ovoj prostranoj Zemlji. To je cast koju mu je ucinio Njegov plemeniti
Stvoritelj.

Ovo sve je dio kojeg nagoyjestava uzviseni sklop Ja cu na Zemlji
namjesnika postaviti!", kada ga razmatramo budno i trezveno i vidimo sta
je uradilo ovo bice na zemlji, namjesnik u ovom prostranom kraljevstvu.

71

... " Zar ce Ti namjesnik biti onaj koji ce na njoj nered ciniti i krv
proljevati? A mi Tebe velicamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje,
stujemo. ". . . (2/30)

Ove rijeci meleka govore da su oni imali za to dokaz, ili ranije
iskustvo na Zemlji, ili su bili nadahnuti providenjem, sto ce im kasnije
jasno otkriti priroda ovog stvorenja, ili ce im to potvrditi sami njegov zivot
na Zemlji, sto ce ih dovesti do saznanja ili ocitovanja da ce covjek praviti
nered na Zemlji i izazivati prolijevanje krvi... a oni, s obzirom da su, po
prirodi, kao meleki, nepogrjesivi, cine samo dobro i mir opci, smatraju da
klanjanje Bogu trazi upucivanje zahvale i stovanja Njemu. On je Jedini
apsulutni cilj postojanja, On je Jedini prvi (uzrok) objasnjenja stvaranju, On
se dokazuje i obistinjuje kroz Njegovo postojanje, oni Ga slave upucujuci
Mu zahvalu i stovanje. Oni Mu stalno ibadete i nikada ne napustaju taj
ibadet.

Njima nije bila poznata mudrost htijenja Uzvisenog u zdanju ove
Zemlje i njena obrada, niti mudrost u razvoju zivota i njegove
raznovrsnosti, niti u ostvarenju volje Stvoritelja i povjerioca ovog postojanja
(bitka) u njegovu razvoju, napretku i pravdi preko Bozijeg zastupnika na
Zemlji. Ovo je onaj koji kadkada izaziva nered, a ponekad krvoprolice u
zelji da bi ostvario vecu i kompletniju korist preko ocitog djelimicnog zla,
bolji i stalni razvoj, bolji rusilacko-graditeljski poriv, bolji pokusaj od koga
nema sustezanja, bolji uvid u nezadrzivi razvoj u ovom velikom kraljevstvu.

Tada im je stigla definitivna odluka od Sveznajuceg i
Sveobavijestenog.

4 4 4

Ja znam ono sto vi ne znate. "(2/30)

I pouci On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoci melekima
i rece: "Kazite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!" "Hvaljen, nek si!" -
rekose oni - "mi znamo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i
Mudri". "0 Ademe", - rece On - "kazi im ti nazive njihove!" I kad im on kaza
njihove nazive, Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne
nebesa i Zemlje i da samoja znam ono sto javno cinite i ono sto krijetel" (2/31-

33)

Eto mi smo ti koji su prisutni u casu iscekivanja, da posyjedocimo
ono sto su posyjedocili meleki kod Uzvisenoga; eto mi smo ti koji
potvrduju dio te velike Bozije tajne koju je Bog predao ovom ljudskom
bicu, predavsi mu vlast namjesnistva, tajnu moci da sazna simbol
imenovanja, tajnu moci spoznaje kako se zovu ljudi i stvari, imenujuci ih.

72

To su izgovoreni termini, simboli tih osoba i osjetilnih stvari; to je moc
velike vrijednosti u zivotu covjeka na Zemlji. Njenu vrijednost spoznajemo
onda kad pojmimo veliku poteskocu. Da nije Allah dao covjeku moc da
spozna imena nazvanih i poteskoce u sporazumijevanju i saradnji kad neko
zazeli da se sporazumije s nekim o necemu, bilo npr. da je rijec o palmi,
sagovornici se ne bi mogli sporazumjeti sve dok se pred njih ne donese
palma, ili npr. o nekom brdu, sagovornici se ne bi mogli sporazumjeti sve
dok ne odu do tog brda, ili kad je rijec o nekoj osobi, sagovornici se ne bi
mogli sporazumjeti sve dok doticnu osobu ne dovedu preda se. To bi bila
velika poteskoca s kojom se ne bi mogao pojmiti zivot Zivot se ne bi
mogao odvijati da Bog nije dao ovom bicu moc raspoznavanja imena svega
imenovanog.

Medutim, melekima nije potrebna ova posebnost, jer im nije ni
nuzna za obavljanje svojih zadataka pa im zbog toga nije ni darovana. Kada
je Allah poucio Adema ovoj tajni i njima ponudio nesto od toga da kaiu,
kako se zove, oni nisu znali kako da dadnu imena ni stvarima ni ljudima.
Tu svoju nemoc oni su iskazali slaveci svoga Gospodara - priznavajuci
svoju nemoc i ogranicenost svoga znanja samo na ono sto su pouceni, a
Adem je to znao... Sve ovo je zatim popraceno rijecima koje su im
omogucile da spoznaju mudrost Sveznajuceg, Mudrog.

... Allah rece: "Zar vam nisam rekao da samo J a znam tajne nebesa i
Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!" A kad
rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se poklonise,... (2/33,34)

To je ukazivanje casti na najvisem nivou; ovom stvorenju koje pravi
nered na Zemlji i prolijeva krv, njemu je ipak poklonjena tajna kojom je
uzdignut iznad meleka, poklonjena mu je tajna spoznaje, poklonjena mu je
i tajna slobodne vjere s kojom bira smjer... udvojenost njegove prirode i
moci da prosuduje u svom htijenju kod otvaranja sebi puta i uvida u
sigurnost upute ka Allahu svojim posebnim pokusajem. Sve su ovo
elementi njemu ukazane casti.

I tada meleki ucinise sedzdu, odavajuci priznanje naredbi Visokog,

Uzvisenog...

... ali Iblis ne htjede, on se uzoholi ipostade nevjernik (2/34)

Ovdje se javlja otjelovljena priroda zla: pobuna protiv Uzvisenog,
Njemu slava, i oholost zbog priznanja prednosti onome kome pripada,
javlja se prednost u grijehu i zatvorenost prema razumijevanju.

73

Tekst nagovjestava da Iblis nije bio melek nego je bio samo s njima.
Da je bio melek, ne bi grijesio jer je pravo svojstvo meleka da oni ne grijese
prema Allahu i vrse ono sto im je naredeno. Izuzimanje, ovdje u ovom
slucaju, ne govori da je on melek. To sto je on bio s njima dozvoljava ovaj
izuzetak isto kao sto kazemo: "Dosli su ti i ti osim Ahmeta." Ovo znaci da
on nije njihov nego se pridruzio njima. Iblis je dzin. tome Kur'an jasno
govori. Allah ga je stvorio od plamena vatre. Ovo kategoricki govori da on
nije bio melek.

I sada se ovdje javlja popriste stalne borbe, borbe izmedu
otjelovljenja zla u Iblisu i Bozijeg namjesnika na Zemlji, vjecita borba u
svijesti covjeka. Borba u kojoj ce pobijediti dobro bice onoliko koliko se
covjek priblizava svojom voljom i zavjetom Allaha, a pobijedit ce u ovoj
borbi zlo onoliko koliko se covjek bude predao svojim strastima i udaljio
od svoga Gospodara.

/ Mi rekosmo: "0 Ademe, zivite, ti i zena tvoja, u dzennetu i jedite u
njemu koliko god zelite i odakle god hocete, alt se ovom drvetu ne priblizujte
pa da sami sebi nepravdu nanesete!* '(mm

Njima je bio dozvoljen svaki dzennetski plod osim ploda jednog
drveta, samo jednog, cime se mozda aludiralo na zabranu koja bi
neminovno morala biti primijenjena kao zabrana u zivotu na Zemlji. Bez
zabrane ne bi se mogla ispoljavati volja, ne bi bilo razlike izmedu covjeka
koji ima volju i zivotinje koja je tjerana, ne bi bilo stavljeno strpljenje
covjeka na probu izvrsavanja zayjeta i ogranicenja uslovima. Prema tome,
volja predstavlja raskrsnicu, a oni koji traze da uzivaju bez volje-izbora, oni
spadaju u svijet zivotinja, makar se oni javljali i u liku covjeka.

/ sejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u cemu

SU b Hi... (2/36)

Kakav slikovit izraz Pa ih navede! To je termin koji ocrtava sliku
kretanja onoga o cemu ona govori. Citajuci to, skoro da ces opazati sejtana
kako ih gura iz dzenneta, gura ih svojim nogama, ponizava i omalovazava.

Tada dolazi do kompletiranja iskustva:

- Adem je zaboravio svoj zavjet i ispoljio slabost pred ciljem. Tada se
obistinjava Bozija rijec kad Bog donosi Svoju presudu:

... " Sidite!"- rekosmo Mi - "jedni drugima cete neprijatelji biti, a na
Zemlji cete boraviti i do roka odredenog zivjeti!"(2/36)

74

Ovo je bio nagovjestaj pojave borbe na podrucju koje je predvideno

za to izmedu sejtana i covjeka do kraja zemana.

Adem se podize iz svog posrtaja i onog sto je pocinio po svojoj
prirodi. Milost Bozija ga je stigla koja ga inace stize redovno kada se

povrati i zatrazi rahmet

I Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On,
doista prima pokajanje, On je milostiv. a/37)

Ispunjena je posljednja Bozija rijec i njegov stalni zavjet sa Ademom
i njegovim potomstvom, zavjet namjesnistva na ovoj Zemlji, sa uslovom
spasa ili propasti.

Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene ce vam upustvo dolaziti, i
oni koji upustvo Moje budu slijedili - nicega se nece bojati i ni za cim nece
tugovati A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nase budu poricali - bit ce
stanovnici dzehennema; u njemu ce vjecno ostati "(2/38,39)

Vjecita borba se vec prenijela na svoje drevno popriste, iskocila iz
svojih okova, ne smirivsi se ni za tren niti popustajuci. Covjek je spoznao
jos davno, u zoru covjecanstva, kako ce pobijediti ako hoce pobjedu,
odnosno kako ce izgubiti, ako izabere za sebe gubitak.

Ovdje se nuzno vratiti na pocetak samog kazivanja, prvo kazivanje
covjecanstvu Allah Uzviseni kaie melekima: Ja sam postavio namjesnika
na Zemlji Ovo znaci da je Adem stvoren za ovu Zemlju od prvog momenta,
onda se postavlja pitanje: Zasto je stablo zabranjeno? Zasto je bilo ovo
iskusenje Adema, zasto je bilo udaljavanje sa neba na Zemlju, a on stvoren
za ovu Zemlju od prvog momenta?

Mozdabi covjek ovdje mogao primijetiti da je ovo iskustvo bilo neka
vrsta odgoja namjesnika i njegova priprema, bilo budenje pohranjene
energije u njegovom bicu, bila praksa njemu kako da ide u susret cilju, da
isproba posljedicu, da ispije casu kajanja, da spozna neprijatelja i da zatrazi
utociste poslije svega toga kroz sigurnog zastitnika.

Kazivanje o zabranjenom stablu i sejtansko zavodenje slastima i
zaborav zavjeta grijesenjem i otreznjenje nakon pijanstva, kajanje i trazenje

oprosta... to je jedno te isto iskusenje covjeka koje se ponavlja. Milost
Bozija uslovila je ovom stvorenju da bude spusten na mjesto njegova
hilafeta, stvorenju koje je proslo kroz ovo iskusenje i koje ce biti izlozeno

75

dugo, dugo slicnim iskusenjima, pripremajuci se za stalnu borbu uz
savjetovanje i upozorenje.

Ovdje se ponovo postavlja pitanje: Gdje je bilo ovo sto je bilo? Sta je
to dzennet u kome je zivio Adem i njegova zena neko vrijeme? Ko su to
meleki? Ko je taj Iblis? Kako im je rekao Allah i sta su oni na to odgovorili?

Ovi i njima slicni primjeri u casnom Kur'anu su nesto nevidljivo koje
je Allah zadriao za Sebe i obznanio Svojom mudroscu da covjek nema
potrebe da se upusta u spoznaju njegove sustine i prirode. Nije darovao
ljudima sposobnost da to spoznaju i znanjem obuhvate pomocu sredstava
koja su darovana covjeku u cilju njegova namjesnistva na Zemlji. Uostalom
nije potrebno namjesnistvu da prodre svojim saznanjem u ovu
nepoznanicu. I onoliko koliko je Bog potcinio svemirskog zakona covjeku
i dao mu mogucnost da spozna njegovu tajnu, toliko je ostavio nepoznatih
tajni o cemu nema potrebe covjeku da to spozna, I uprkos svemu onome
sto je Allah omogucio covjeku da spozna svemirske tajne, npr, covjek jos
nikada ne zna sta ce se zbiti ovog casa uopce. Nikakvim instrumentom
spoznaje koja mu je dostupna nije mu moguce da spozna sta ce mu se
desiti poslije ovog casa, da li ce dah koji je napustio njegova usta odnosno
pluca vratiti se ili je to posljednji izdisaj? Ovo su primjeri nespoznajnog,
prekrivenog covjeku. Ovo ne ulazi u kompetenciju namjesnistva. Sta vise,
mozda bi ono bilo sredstvo onemogucavanja hilafeta-namjesnistva kad bi
covjeku to bilo otkriveno. Postoje razne vrste ovih sakrivenih tajni covjeku
u sveznju nespoznajnog ciju sadrzinu zna samo Allah.

Ljudskom umu nije dato da zaroni u to jer on nema sredstva pomocu
kojeg bi mogao doprijeti u tu oblast Svaki trud ulozen u ovaj pokusaj
izgubljen je, utrosen uzaludno, bez ikakva ploda i bespotreban je.

Ako ljudskom umu nije darovano sredstvo spoznaje ovog
nespoznajnog, prekrivenog, onda nema ni puta njemu da se raduje
spoznaji ili da ga negira. Negiranje je sud koji trazi spoznaju, a spoznaja
ovdje nije po svojoj prirodi data intelektu, nije u moci njegovih sredstava,
niti je neophodna covjeku za obavljanje njegove duznosti.

Predavanje iluziji, mitovima i izmisljenim pricama veoma je stetno i
opasno, ali je stetnije i opasnije od toga negiranje nepoznatog i odbacivanje
nevidljivog samo zbog toga sto covjek nema moci da to spozna. To bi bilo
srozavanje covjeka u svijet zivotinje koja zivi samo u sferi culnog i ne moze
da iskoci iz svog tora u otvoreno i slobodno postojanje.

76

Onda, da ostavimo ovo nespoznajno njegovom Gospodaru, a mi
cemo se zadovoljiti sa kazivanjem o tome onoliko koliko je nama od
interesa u ovom nasem zivotu, odnosno koliko bi zadovoljilo nase potrebe
i nas zivot Uzmimo iz ovog kazivanja samo ono na sta ukazuju svemirske
i ljudske isline i poimanje postojeceg i njegovo medusobno povezivanje,
zatim nagovjestaj o prirodi covjeka, njegovoj vrijednosti i tezini. To bi bilo
korisnije covjeku i uputnije.

Sazimajuci ovo a sto odgovara ZILALU KUR'ANA (djelo *U okrilju
Kur'ana") , pokusat cemo proci kroz ove nagovjestaje, poimanja i istine, na
sveukupni nacin i brzo.

Najizrazitiji nagovjestaj kazivanja o Ademu, kao sto je navedeno na
ovom mjestu, jeste velika vrijednost koju islamsko poimanje daje covjeku i
njegovoj ulozi na Zemlji, njegovom mjestu u sistemu postojanja, vrijednosti
koju ima, zatim istini koja ga veze sa zavjetom Allaha i cinjenici ovog
zavjeta na cijoj osnovi je uspostavljeno njegovo namjesnistvo.

Ta velika vrijednost koju daje islamsko poimanje covjeku na
najuzviseniji nacin kod Uzvisenog, to je da je on stvoren da bude
namjesnik na Zemlji kao sto se to jasno ocitovalo u naredbi melekima da
mu sedzdu ucine, u progonstvu Iblisa, koji se uzoholio i odbio da sedzdu
cini covjeku i u zastiti Allahovoj covjeka prije svega.

Iz ovog gledanja na covjeka proistice bezbroj velikih vrijednosti koje
se moraju imati u vidu u svijetu poimanja, kao i u realnom svijetu.

Prvo sto bismo morali imati u vidu jeste to daje covjek gospodar ove
Zemlje, da je radi njega stvoreno sve sto je u zemlji i na Zemlji, kao sto je
to tekstom jasno receno, sto znaci daje covjek uzviseniji, casniji i cjenjeniji
od svega materijalnoga i svih materijalnih vrijednosti na ovoj Zemlji. Ovo
zanci da nije dozvoljeno traziti od njega da robuje ili da bude ponizen radi
osiguranja materijalne vrijednosti ili bilo cega materijalnog, nije dozvoljeno
da se napada bilo koja njegova plemenita vrijednost, niti da se ustupi bilo
koja njegova vrijednost radi ostvarivanja materijalne zarade, ili bilo kakvog
materijalnog proizvoda, niti umnozavanje bilo kakvog materijalnog
elementa. Sve ove materijalne supstance stvorene su ili proizvedene radi
covjeka, radi ostvarenja i kompletiranja njegove licnosti, radi oznacavanja
njegovog ljudskog postojanja. Prema tome, nije dozvoljeno da materijalna
vrijednost oduzima vrijednost covjeka ili da umanji neku njegovu
plemenitu naznaku.

77

Drugo sto bi se moralo imati u vidu jeste to da je uloga coyjeka na
Zemlji prvorazredna, da je on taj koji mijenja i izmjenjuje forme uloga i
povezuje ih, da je on taj koji usmjerava i vodi. On nije nikakvo sredstvo
proizvodnje niti distribuira tu proizvodnju, koja bi vodila coyjeka iza sebe,
ponizavajuci ga, oduzimajuci od njega svaku vrijednost, kao sto to
upraznjavaju materijalisticka ucenja, koja omalovaiavaju ulogu coyjeka i
umanjuju je upravo onoliko koliko uvelicavaju ulogu alatke i daju joj
prioritet.

Teorija Kur'ana cini ovog coyjeka u njegovu namjesnistvu na Zemlji
vaznim faktorom u sistemu kosmosa i vrlo uocljivim u torn sistemu.
Njegovo namjesnistvo na Zemlji vezano je sa brojnim povezivanjima sa
nebesima, sa yjetrovima, sa kisama, suncima i zvijezdama. Sve je to
primjetno u njihovim konstrukcijama i djelatnostima. Primjetne su
mogucnosti uspostavljanja zivota na Zemlji, mogucnosti postavljanja ovog
coyjeka na polozaj namjesnistva. Kakva je razlika izmedu ovog primijetnog
polozaja covjeka i one njegove niske i beznacajne uloge koju mu dodjeljuje
materijalisticko ucenje i ne dozvoljava mu da je prevazide?

Nema sumnje da obje ove teorije, ova islamska i ova materijalisticka,
u odnosu na covjeka, djeluju na prirodu sistema kojeg gradi ova teorija ili
ona za covjeka. Priroda postovanja pozicija covjeka ili njihova ponizavanja
i priroda ukazivanja casnog polozaja covjeka ili njegova omalovazavanja...
nije samo ponizavanje svake slobode covjeka, njegove casti i njegovih
pozicija koje primjecujemo u materijalnom svijetu, na putu osiguranja
materijalne proizvodnje i njena obecanja, nista drugo do trag te teorije u
odnosu na cinjenicu covjeka i njegove uloge na ovoj Zemlji.

Iz uzvisene islamske teorije, vezane za istinitost covjeka i njegovu
ulogu, izrasta najveca eticka vrijednost kod vrjednovanja covjeka, izrasta
najveca vrijednost cudoredne vrline, podizanja vrijednosti vjere,
dobrocinstva i iskrenosti u njegovu zivotu. To je ta vrijednost na kojoj
pociva zavjet njegovog namjesnistva.

'[..Od Mene ce vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu
slijedili - nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati..."(2/38)

Ova vrijednost je veca i plemenitija od svih materijalnih vrijednosti,
imajuci u vidu da se pod ovim namjesnistvom podrazumijeva i ostvarenje
ovih materijalnih vrijednosti, ali ne da one postanu prioritetne i glavne i da
prekriju ove visoke vrijednosti. Zbog toga je i teznja u teoriji Kur'ana
odmjeravanje i usmjeravanje ljudskog srca ka duhovnoj cistoti, uzdizanju i

78

tjelesnoj cistoci u zivotu za razliku od tendencije materijalistickog ucenja
koja ide za ismijavanjem i omalovazavanjem svake duhovne vrijednosti, ide
za odbacivanjem svake eticke vrijednosti na putu jedinog interesovanja, a
to je interesovanje za proizvodnju, za robu, za potrebe stomaka kao kod
zivotinje.

Kod islamskog poimanja primjecujemo vrednovanje volje covjeka, a
to je ovisnost zayjeta sa Allahom. To je ovisnost zaduzenja i nagrade.

v

Covjek gospodari visokim polozajem na nivou meleka sa cuvanjem svoga
zavjeta prema Bogu, kroz rasudivanje svojim htijenjem, ne podvrgavajuci
se strastima, smatrajuci visokim ciljeve kojima stremi, dok istovremeno
savladuje se da sam sebe ne ponizi i ne padne sa visokog polozaja, kroz
nadvladivanje strasti nad njim i njegovom voljom, kao i ciljem na pravom
putu i kroz zaborav zayjeta pomocu koga se on uzdigao na stepen prema
svom Gospodaru. U ovom svemu javlja se plemenita naznaka, pored
drugih plemenitih elemenata, izmedu ostaloga, naznaka stalnog sjecanja
na raskrsnicu koja je izmedu srece i nesrece, izmedu uzdizanja i padanja,
izmedu mjesta covjeka koji ima svoju volju i htijenje i provalije zivotinje
koja je tjerana.

U dogadajima borbe koju predocava kazivanje o borbi izmedu
covjeka i sejtana, je trajna opomena da je to borba izmedu zayjeta Allahu i
cilja sejtana, borba izmedu yjere i neyjere, borba izmedu istine i neistine,
izmedu upute i zablude. Sam je covjek popriste te borbe. On licno moze
dobiti u toj borbi, ali moze i izgubiti. Kroz ovo je njemu dato stalno
upozorenje na budnost, stalno ukazivanje njemu da je on vojnik na ovom
bojnom polju, da ce on biti taj koji ce zadobiti ratni plijen ili postati plijenom
na ovom popristu.

Na kraju slijedi i stav islama o grijehu i tevbL. Grijeh je nesto licno i
tevba je nesto licno. To se da lahko shvatitiL Tu nema nikakvih zapleta niti
nejasnoca. Tu nema nikakve nametnute unaprijed propisane greske
coyjeku prije njegovog rodenja, kao sto to tvrde crkvene teorije, nema ni
teoloskog nevjerstva kao sto to kaze crkva da je "Isa alejhi-s-selam, sin
Boziji" razapet da bi spasio coyjecanstvo od greske Ademove. Nikako!
Greska Ademova je njegova licna greska, a njegovo spasenje od te greske
uslijedilo je nakon direktne tevbe izvrsene sa lahkocom i jednostavnoscu.
Greska svakog Ademovog djeteta je njegova licna greska. Put tevbi je
ostvaren, lahak i jednostavan. Otvoreno i ugodno predocen. Svaki covjek
nosi svoj licni teret Od svakog covjeka se trazi da ulaze napore, da ne
ocajava i ne bude malodusan:

79

...On, doista prima pokajanje, Onje milostiv. (2/37)

Ovo je samo jedan vid nadahnuca kazivanja Ademu, na ovom
mjestu, cime cemo se mi zadovoljiti u Zilali-1-Kur'anu (U OKRILJU
KUR'ANA), ono je samo po sebi bogatstvo istina i snaznog predocavanja,
bogatstvo nadahnuca i plemenitog usmjeravanja, bogatstvo temelja na
kojima pociva drustvo u kome dominira etika, svako dobro i uzornost
Kroz ovaj izlozeni dio teksta mi mozemo spoznati vaznost kur'anskog
kazivanja koncentraciji pravila islamskog poimanja i objasnjenja
vrijednosti u kojima su ta kazivanja koncentrisana. To su vrijednosti koje
odgovaraju svijetu koji potice od Allaha i koji je usmjeren ka Allahu, koji se
priblizava Allahu na kraju svoga kruzenja, u kome je ugovor namjesnistva
sazdan na primanju upute od Allaha i oivicen Njegovim programom u
zivotu. Raskrsnica u torn namjesnistvu je da covjek saslusa i pokori se
onome sto je primio od Allaha ili da saslusa i pokori se onome sto mu
izdiktira sejtan. Tu nema treceg puta, ili put Allaha ili put sejtana, ili uputa
ili zabluda, ili istina ili neistina, ili spas ili gubitak. Ovo je ta cinjenica kojoj
govori cijeli Kur'an, opisujuci je prvorazrednom cinjenicom na kojoj
pocivaju sva ostala poimanja i sve ostale situacije u svijetu covjeka.

80

/

b£ji ^ IujI SI j * u/jC# , XjT-1 id»S juj 5- x^ Is^f

fa s ' J J- * f - - (- *i -

>' ^ > .i

r

**** — v^ - ' />-^ ^ o •" ^ f~ ******* j* m ^ >i B ^ A w 7

>*i

ft

2r jJI [£m * o^^Ji l>ij < 'fife J^J j^ * KL : liyj < (4-

oy-

81

<u^^?ca;\* t jM-i ;jla*> vy*** : ^** 6 ^y J c5^>"* JH* - * ft -> }

1 «<»

io

, fjxJu ^jVt J Iji-JYj

t ^ - / »/ »

*> ■ -• .»" t ^ *. ""V ^ J <-"£-» »•*

/5?# /

tf ^> - - ~*wj >,

Q

f

;vs * ^uii> V5 < ^3 % -y^» j^i . . Qu ;jf 5 jj-vi f ;;jij

• » « A

) ^3

'fl& ill 'ji» V ^ i ill i ^ ^ J£! y *jr * J^iC- 'jQ^ V i- b

•/• « J #^ « ^M S'J .^ ^ B^^

V'.^.^^

9 i * sr

82

-j> u u ,&{ cUL'o u ^i : i;6 * ir jsCn yj f r -j -y 6 *i^ rjl

•jk [ r[ : &* '«|, : 3 1 * * Oj^p *W tU jj, fy 5 < £j£ "<!^j" ^zJl u'

> e^- >' ^ -- „ _. >

-" ^ « ««p'**^- ,j *'^'"^^* <r , e £-°

** I "* ' * -* 1 &" .f ? S ' ^ " * m * '

si^wi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i
ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispunit cu i Ja svoj koji sam vama dao, i
samo se Mene bojte! Vjerujte u ono sto objavljujem f cime se potvrduje da je
istinito ono sto vi imate, i ne budite prvi koji u to nece vjerovati. I ne
zamjenjujte rijeci Moje za nesto sto malo vrijedi, i samo se Mene bojte! I
istinu s neistinom ne mijesajte i istinu svjesno ne tajite! Molitvu obavljajte i
zekat dajite i zajedno s onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte! Zar da
od drugih trazite da dobra djela cine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji
Knjigu ucite? Zar se opametiti necete? Pomozite sebi strpljenjem i molitvom,
a to je, zaista, tesko, osim poslusnima, koji su uvjereni da ce pred Gospodara
svoga stati i da ce se Njemu vratiti O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati
Moje koju sam vam podario i toga sto sam vas nad ostalim ljudima bio
uzdigao; i bojte se Dana kada niko ni za koga nece moci nista uciniti, kada
se niciji zagovor nece prihvatiti, kada se ni od koga otkup nece primiti i kada
im niko nece u pomoc priteci; i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili,
koji su vas najgorim mukama mucili: musku vam djecu Mali, a zensku u
zivotu ostavljali; - a to vam je bilo veliko iskusenje od Gospodara vaseg, - i
kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oci
vase, potopili; i kada smo Musau cetrdeset noci obecanje ispunjavali, vi ste,
u njegovu odsustvu, sami sebi cineci nepravdu, tele obozavati poceli Zatim
smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bill; i kada smo Musau

83

Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da biste pravim putem isli; i
kada je Musa rekao narodu svome: "0 narode moj, prihvativsi tele, vi ste
samo sebi nepravdu ucinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izmedu vas
prestupnike smrcu kaznite. Toje bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce vam
oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv"; i kada ste uglas rekli: "O
Musa, mi ti necemo vjerovati dokAllaha ne vidimo!" '- munja vasje osinula,
vidjeli ste. Zatim smo vas, poslije smrti vase, ozivjeli da biste zahvalni bill I
Mi smo vam od oblaka hladovinu nacinili i manu i prepelice vam slali:
"Jedite lijepajela kojima vas opskrbljujemo!" A oniNama nisu naudili, sami
sebi su nepravdu nanijeli; i kada smo rekli: "Udite u ovajgrad i jedite sto god
hocete i koliko god hocete, a na kapiju pognutih glava udite, i recite: "Oprosti"
- oprosticemo vam grijehe vase, a onima koji cine dobra djela dat cemo i
vise!" - onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rijec koja im
je bila recena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili,
zato sto nisu poslusali; i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo
rekli: "Udari stapom svojim po stijeni!" - i iz njeje dvanaest vrela provrelo, i
svako bratstvo je vrelo iz kojeg ce piti znalo. Jedite ipijie Allahove darove, i
ne cinite zlo po Zemlji nered praveci!" i kada ste rekli: "0 Musa, mi ne
mozemo vise jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u nase ime, Gospodara
svoga da nam podari od onoga sto zemlja rada: povrca, i krastavica, i
psenice, i lece, i luka crvenog! J ' - on je rekao: a Zar zelite da ono sto je bolje
zamijenite za ono sto je gore? Idite u grad, imat cete ono sto trazite!" I
ponizenje i bijeda na njih padose iAllahovu srdzbu na sebe navukose zato sto
u Allahove dokaze nisu vjerovali i sto su ni krive ni duzne vjerovjesnike
ubijali, zato sto su neposlusni bili i sto su sve grantee zla prelazili. One koji
su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, i krscani, i Sabijci - one koji su u
Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili, - doista ceka nagrada od
Gospodara njihova; nicega se oni nece bojati i ni za cim nece tugovati! i kada
smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono sto
smo vam dali i neka vam je na umu ono sto je u Knjizi, da biste se kazne
sacuvalir - vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema
vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali Varna je poznato ono sto se
dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrijesili, kao i to da smo im Mi
rekli: "Budite majmuni prezreni!" Savremenicima i pokoljenjima njihovim
to smo ucinili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha. A kada je
Musa rekao narodu svome: 'Allah vam nareduje da zakoljete kravu", - oni
upitase: u Zbijas li ti to s nama salu?" - "Ne dao mi Allah da budem
neznalica!" - rece on. "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", - rekose - "da
nam objasni kojih godina ona treba da bude. " - "On kaze" - odgovori on - "da
ta krava ne smije da bude ni stara ni mlada, nego izmedu toga, srednje dobi,

84

pa izvrsite to sto se od vas trazi!" "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", -
rekose - "da nam objasnpkakve boje treba da bude. "- "On porucuje"- odgovori
on - "da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima kojije
vide." "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", - rekose - "da nam objasni
kakva jos treba da budejer, nama krave izgledaju slicne , a mi cento nju, ako
Allah htjedne, sigurno pronaci * "On porucuje" - rece on - "da krava ne smije
da bude istrosena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez
mane i ikakva biljega. " - "E sad si je opisao kako treba!" - rekose, pa je
zaklase, i jedva to ucinise. I kada ste jednog covjeka ubili, pa se oko njega
prepirati poceli -Allah je dao da izide na vidjelo ono sto ste bili sakrili -, Mi
smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraca
mrtve u zivot i pruza vam dokaze Svoje da biste shvatili Ali srca vasa su
poslije toga postala tvrda, kao kamen su Hi jos tvrda, a ima kamenja iz kojeg
rijeke izbijaju, a ima, zaista, i kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima
ga, doista, i koje se od straha pred Allahom rim. - A Allah motri na ono sto
radite. (2/40-74)

Pocevsi sa ovim dijelom ove sure, tekst se suocava sa Sinovima
Israila, s njima koji su negativno docekali islamsku misiju u Medini i koji
su joj se suprotstavljali tajno i javno. Njihove spletke nisu prestajale
nijednog trena otkako se islam pojavio u Medini, pogotovo onda kada se
ispostavilo da je on na putu da im dokine privilegije i eliminise ih sa
drustvene i ekonomske scene. Njihov otpor je dobio na zestini onda kada
je islam ujedinio plemena Evs i Hazredz, kada je zatvorio puteve za
djelovanje Jevreja i kada im je donio novi program utemeljen na novoj
Knjizi. Ovaj rat koji su Jevreji u toj dalekoj proslosti objavili islamu i
muslimanima nije ni do danas splasnuo. On se vodi istim sredstvima i istim
metodama, samo mu se oblik promijenio, a sustina i priroda ostale iste.
Uprkos cinjenici sto im je jedino islamski svijet pruzio utociste i otvorio
grudi kad ih je citav svijet progonio, oni su ostati takvi. Islamski svijet ne
priznaje vjerske i rasne progone, on svoja vrata otvara svakom
dobronamjerniku koji ne vrijeda islam i ne pravi spletke muslimanima.

Bilo je ocekivati da ce Jevreji u Medini biti prvi koji ce povjerovati u
novo poslanstvo i novog poslanika s obzirom da je Kur'an potvrdio Tevrat
i da su oni ocekivali poslanstvo ovog poslanika. Pored toga medu radosnim

V

vijestima koje sadrzi njihova knjiga su i opisi ovog poslanika. Cak su
ocekivali da ce im on pomoci u borbi protiv Arapa mnogobozaca.

Ova cjelina je prvi dio sireg govora Sinovima Israila, zapravo siroke
rasprave koja rasvjetljava njihov stav i razoblicava njihove mahinacije,

85

pogotovo poslije iscrpljivanja svih sredstava da ih se privoli da prihvate
islam i prikljuce se povorci yjernika u novu yjeru.

V U «?/» %$+■

*i* *»-* ^

Ova cjelina pocinje pozivom Uzvisenog Allaha Sinovima Israila. On
ih podsjeca na Njegove blagodati prema njlma i poziva ih da se drze zavjeta
prema Njemu kako bi i On ispunio Svoje obecanje prema njima. Poziva ih
da budu bogobojazni i da osjecaju strahopostovanje prema Njemu utiruci
tako put da im uputi poziv da povjeruju u ono sto im On objavljuje i sto
samo potvrduje ono sto oni imaju. On kritikuje njihov odnos prema Njemu
i prijeti im sto su oni prvi koji u to nece da vjeruju. On ih takoder kritizira
sto istinu zaogrcu neistinorn i sto taje istinu obmanjujuci svijet - posebno
muslimane - unoseci metez i zbrku u islamske redove i unoseci sumnju u
duse obracenika u novu vjeru. On im nareduje da stupe u safove te
zajednice, da obavljaju narnaz, da dijele zekat i da cine ruku' zajedno sa
muslimanima koji ruku' obavljaju preporucujuci strpljivost i namaz kao
sredstvo koje ce im pomoci da prevladaju svoje slabosti i prikljuce se novoj
vjeri. On odbija mogucnost da oni mnogobosce pozivaju u vjeru dok
istovremeno odbijaju da sami kao muslimani udu u Allahovu vjeru.

Zatim ih podsjeca na Allahove blagodati kojima ih je kroz dugu
povijest obasipao obracajuci se savremenicima kao da su oni ti koji su
uzivali u onim blagodatima iz doba Musaa, alejhi-s-selam, Kur'an to cini
stoga sto ih drii jednim, kroz pokoljenja solidarnim narodom i ljudima
istog karaktera. Oni to uistinu jesu, jer je to pokazao njihov karakter i
postupci kroz sva vremena.

Zatim se vraca i zasrasuje ih Danom od koga se, inace, boji, kada
niko ni za koga nece mod nista uciniti, kada se niciji zagovor nece
prihvatiti, kada se ni od koga otkup nece primati i kada nikoga nece naci
ko ce im u pomoc priteci i od kazne ih zastititi.

Predocava im prizor njihovog izbavljenja od faraona i njegovih ljudi
kao da ga gledaju. Predocava im prizor drugih blagodeti kojima su bili
obasipani, od pravljenja hladovine oblakom, rose i prepelica, do poticanja
vode iz stijene. Potom ih podsjeca na njihova uzastopna zastranjivanja koja

V

su poslije toga uslijedila sa njihove strane. Cim bi ih On odvartio od jednog,
oni bi se vracali drugom; cim bi im On oprostio pogrjesku, oni bi padali u

86

grijeh, cimbi se popravili od posrtaja, oni bi padali u jamu. Oni su bili jedni
te isti u izopacenosti i tvrdoglavosti, jedni te isti u istrajavanju u
izopacenosti i tvrdoglavosti, kao sto su bili jedni te isti u slabosti da ponesu
breme odgovornosti, jedni te isti u uzmicanju pred emanetom, u krsenju
obecanja i u raskidanju ugovora sa svojim Gospodarom i svojim
poslanikom. Pali su tako nisko da su ubijali svoje vjeroyjesnike, ni krive ni
duzne, da su poricali znamenja svoga Gospodara, da su prihvatili da
obozavaju tele, da su se ogrijesili o pravo Allahovo, odbijajuci da povjeruju
u svog poslanika dok ne vide Allaha. Oni su prekrsili Allahove preporuke
prilikom ulaska u grad ponasajuci se i govoreci suprotno od onog sto im je
bilo naredeno. Oni su se ogrijesili o subotu i zaboravili ugovor nabrduTur,
Oni su se prepirali i osporavali klanje krave, koje je Allah naredio radi
posebnog cilja i mudrosti.

Svemu ovome treba dodati njihovu siroku kampanju da su oni jedini
na pravom putu i da je Allah jedino s njima zadovoljan, da su sve vjere lazne
i da su svi narodi, osim njih, u zabludi. Kur'an to sve u ovom odlomku
negira i potvrduje da one koji yjeruju u Allaha i Sudnji dan i cine dobra
djela iz svih naroda ceka nagrada od Gospodara njegova; nicega se oni
nece bojati i ni za cim nece tugovati!

»jr> rf* %!>*
*$* W* "£*

Ova kampanja, bez razlike na to da li je navedena u ovoj cjelini ili ce
uslijediti u daljnjem tekstu ovog poglavlja sure, bila je, prije svega
neophodna da razbije lazi Jevreja, da otkrije njihove spletke, da dobro
rasvijetli istinu o njima i da razotkrije motive njihovih intriga prema islamu
i muslimanima. Ovo je takoder bilo nuzno da otvori oci i rasvijetli srca
muslimana, ukazujuci im na ove intrige i spletke, koje su bile uperene
protiv njihove nove zajednice, protiv temelja na kojima ona pociva, kao i
protiv jedinstva muslimanskih redova, s ciljem da se to jedinstvo razbije i
unese smutnja u muslimanske redove.

S druge strane, ovaj napad je bio nuzan da se upozore muslimani na
klizav put na kome su posrnule noge naroda koji je bio odreden za
namjesnika na Zemlji. Medutim, taj narod je bio lisen tog namjesnistva i
uskracen casti da izvrsava Allahove emanete na Zemlji i Njegov plan u
rukovodenju sa coyjecanstvom. Ova kampanja je protkana eksplicitnim

87

upustvom muslimanima kako bi im se skrenula paznja na ta klizava mjesta,
kao sto slijedi u drugom dijelu.

Koliko i koliko muslimanskoj zajednici u Medini je bilo potrebno i
jedno i drugo!? Koliko i koliko muslimanskom ummetu u svim vremenima
je potrebo da razmatra ove smjernice i da otvorenih ociju, razborito i
razumno, proucava Kur'an kako bi iz njega uzeo instrukcije Uzvisene
Bozije komande za sve one borbe koje on vodi protiv tradicionalnih
neprijatelja kao i da nauci kako ce odgovoriti na sve one prljave igre koje
njegovi neprijatelji igraju i to najmonstruoznijim i najperfidnijim
metodama i sredstvima!? Srce koje nije ozraceno svjetlom imana, srce koje
nije primilo instrukcije od te komande, koja zna i javno i tajno, skriveno i
vidljivo, ne moze otfcriti prljave i tajne puteve i kanale u koje se zakopavaju
te mutne i perfidne spletke.

*$* •£• wfe
*/» +i* *i>

Primjecujemo i potpuni sklad i harmoniju izmedu umjetnickog na
jednoj strani, i psiholoskog aspekta na drugoj strani u kur'anskoj
interpretaciji. Pocetak ovih ajeta se spaja sa krajem kazivanja o Ademu i
inspiracijama na koje smo tamo ukazivali, sto predstavlja aspekt
zaokruzivanja kur'anskih kazivanja i sredine u kojoj se to desava u jednu
cjelinu.

U tekstu je prije svega toga potvrdeno da je Allah stvorio sve sto je
na Zemlji za covjeka* Zatim je uslijedilo kazivanje o Ademovom imenovanju
za namjesnika na Zemlji, jasnim i preciznim Allahovim ugovorom, o
Ademovoj superiornosti nad melekima, o zavjetu i zaboravu, o kajanju i
pokajanju, o uputi i oprostu, te o prvom Ademovom iskustvu na Zemlji, o
dugotrajnom sukobu izmedu snaga zla, pokvarenosti i rusenja,
predstavljenih u Iblisu, na jednoj strani, i snaga dobra, cestitosti i izgradnje
predstavljenih u covjeku koji se drzi vjere, na drugoj strani.

Tekst je govorio o svemu ovome u ovom poglavlju. Nastavio je s
ovom cjelinom o Sinovima Israilovim spominjuci Allahov ugovor s njima i
njihovo krsenje tog ugovora, spominjuci Njegove blagodati prema njima i
njihovo nipodastavanje tih blagodati, sto je rezultiralo njihovim lisavanjem
namjesnistva i propisivanjem ponizenja, upozoravajuci muslimane na
njihove spletke i zamke. Otuda vidljiva veza izmedu kazivanja o

88

Ademovom namjesnisvu i kazivanja o namjesnistvu Sinova Israilovih,
otuda jasan sklad u kontekstu i interpretaciji.

Kur'an ovdje ne donosi kazivanje o Sinovima Israilovim vec ukazuje
na neke njegove krace ill duze situacije i prizore. Kazivanje je dato u
mekanskim surama koje su objavljenje ranije. Medutim ono je, zajedno s
drugim tamo spomenuto da ucvrsti vjernicku manjinu u Mekki
iznosenjem poslaniekih iskustava i predstavljanjem vjernicke povorke koja
seze do pocetka stvaranja, usmjeravajuci muslimansku zajednicu shodno
prilikama u Mekki. Kad je rijec o navodenju kazivanja ovdje, cilj je, kako
smo rekli, da se otkriju prave namjere Jevreja i sredstava kojima su se
sluzili te da se upozori muslimanska zajednica na to i da joj se skrene
paznja da ne padne u ono u sto su prije toga pali Jevreji. Upravo zbog
razlike u cilju mekanskih i medinskih dijelova Kur'ana doslo je do razlike
u nacinu interpretacije, iako su cinjenice koje su iznesene ovdje i tamo o
zastranjivanju Sinova Israilovih i njihovim grijesima iste (kao sto ce doci
kad budemo govorili o mekanskim surama koje su hronoloski ranije
objavljene).

Istrazivanjem mjesta na kojima je navedeno kazivanje o Sinovima
Israilovim ispostavlja se da se ono potpuno uklapa u kontekst u kome je
spomenuto i da upotpunjava njegove ciljeve i namjere,,, Ono je i ovdje u
skladu s tekstom koji je ispred njega, tekstom koji govori o covjekovoj
velicini, o zavjetu i zaboravu, ukljucujuci i aluzije o jedinstvu covjecanstva,
o jedinstvu Allahove yjere koja se tome covjecanstvu objavljuje, jedinstvu
poslanstva, kao i pogled i zapaianje o ljudskoj dusi i njenim postulatima i
posljedicama odstupanja od tih postulata, o kojima ovisi covjekovo
namjesnistvo na Zemlji; jer ko to zanijece, on nijece svoju ljudskost, gubi
pretpostavke za namjesnistvo i vraca se u svijet zivotinja.

Kazivanje o Sinovima Israilovim je najcesce navodeno u casnom
Kur'anu. Ocita briga da se pokazu njegovi prizori i iznesu njegove poruke
ukazuje na Allahovu mudrost u rjesavanju pitanja muslimanskog Ummeta,
njegovom odgajanju i pripremanju za veliko namjesnistvo.

Poslije ovog sazetka sire razmotrimo ovaj kur'anski tekst

%$* %f> %f#

*P *i* *i*

89

sinovi Israilovi, sjetite se blagodaii Moje koju sam vam podario, i
ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispunit cu i Ja svoj koji sam vama dao, i
samo se Mene bojte! Vjerujte u ono sto objavljujem, cime se potvrduje da je
istinito ono sto vi imate, i ne budite prvi koji u to nece vjerovati I ne
zamjenjujte rijeci Moje za nesto sto malo vrijedi, i samo se Mene bojte! I
istinu s neistinom ne mijesajte i istinu svjesno ne tajite! Molitvu obavljajte i
zekat dajite i zajedno s onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte! Zar da
od drugih trazite da dobra djela cine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji
Knjigu ucite? Zar se opameiiti necete? Pomozite sebi strpljenjem i molitvom,
a to je, zaista, tesko, osim poslusnima, koji su uvjereni da ce pred Gospodara
svoga stati i da ce se Njemu vratiti (2/40-46)

Qnoga ko izucava historiju Sinova Israilovih zacudit ce mnostvo
blagodati kojima ih je Allah darovao i uporno negiranje kojim su oni
docekivali ovo obilje. Ovdje ih Allah podsjeca u kratkim naznakama na
blagodati koje im je dao, prije nego sto prede na sire objasnjenje pojedinih
blagodati u narednim odlomcima. Podsjeca ih na njih kako bi poslije toga
bili pozvani da ispune zavjet koji su Mu dali da bi i On upotpunio svoje
blagodati i obasuo ih njima.

O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i
ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispunit cu ija svoj koji sam vama dao,...(2/4o>

Koji je to zavjet na koji se ukazuje na ovom mjestu? Je li to prvi zavjet,
Allahov zavjet Ademu: ''.. Od Mene ce vam uputstvo dolaziti, i oni koji
uputstvo Moje budu slijedili - nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati
A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nase budu poricali - bit ce stanovnici
dzehennema; u njemu ce vjecno ostati" (2/38,39) Hi je to univerzalni zavjet koji
prethodi ovom Allahovom zavjetu sa Ademom, zavjet sacinjen izmedu
covjekove prirode i Njegovog Stvoritelja, da Ga spozna, da samo Njega
obozava? To je zavjet kome nije potrebno objasnjenje, ugovor kome nije
potreban argument, jer covjekova priroda, sama po sebi, svojom
urodenom ceznjom, njemu tezi. Nju od tog zavjeta moze odbiti samo
zabluda i grijeh. Hi je to poseban zavjet koji je Allah odvojio za Ibrahima,
pradjeda Israila, cemu ce biti govora u konteksu sure: A kadaje Ibrahima
Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskusenje stavio, pa ih on potpuno
izvrsio, Allah je rekao: e Vcinit cu da ti budes ljudima u vjeri uzorr - "I neke
moje potomker - zamoli on. - "Obecanje moje nece obuhvatiti nevjemike" -
kaza On, (2/124) „, Hi je to poseban zavjet koji je Allah dao Sinovima
Israilovim podigavsi iznad njih brdo Tur i naredivsi im da svojski prihvate
ono sto im je On dao, cemu ce takoder biti govora u ovom odlomku?

90

Svi ovi zavjeti u sustini su jedan zavjet. To je zavjet izmedu Stvoritelja
i Njegovih robova, da Mu okrenu svoje srce i da Mu predaju svoje duse.
Ovo je ta jedinstvena vjera, to je taj islam koji su nudili svi poslanici i cijim
su putem koracali kao vjernicka povorka noseci ga kao svoj simbol kroz
citava stoljeca.

Ispunjavajuci ovaj zavjet, Allah poziva Sinove Israilove da se samo
Njega boje i da samo prema Njemu strahopostovanje imaju.

... i samo se Mene bojte!(2/40)

Drzeci se takoder ovog zavjeta, Allah poziva sinove Israilove da
vjeruju u ono sto je On objavio svom Poslaniku, a sto potvrduje da je istina
ono sto oni imaju, da ne zure u nevjerovanju i ne budu prvi koji u to nece
vjerovati, s obzirom na cinjenicu da je bilo potrebno da budu prvi koji ce u
to vjerovati:

Vjerujte u ono sto objavljujem, cime se potvrduje da je istinito ono sto
vi imate, i ne budite prvi koji u to nece vjerovati.. mm

Islam kojeg je prenio Muhammed, alejhi-s-selam, je jedinstvena
vjecna yjera koju je on dostavio u njenoj konacnoj verziji. Islam predstavlja
kontinuitet Allahove misije i Allahovog zavjeta od pocetka coyjecanstva.
On svojim krilima obuhvaca ono sto je proslo i uzima eovjecanstvo za ruku
i vodi ga prema onome sto mu predstoji. On objedinjuje "Stari i Novi
zavjet" dodajuci im ono sto je Allah htio radi dobra i srece covjecanstva u
njegovoj dugoj buducnosti. On tako povezuje sve ljude cineci ih bracom
koja se medusobno upoznaju, koja se okupljaju oko Allahovog zavjeta i
Allahove vjere, koja se ne dijele na stranke i partije, nacije i narode, vec se
povezuju kao Allahovi robovi, drzeci se svi Njegova zavjeta koji se ne
mijenja od pocetka zivota.

Allah zabranjuje Sinovima Israilovim da njihovo nevjerovanje u
Kur'an, koji potvrduje istinitost onoga sto oni imaju, bude kupovanje ovog
svijeta za buduci svijet i davanje prednosti materyalnim dobrima i vlastitim
interesima - posebno njihovim rabinima, koji su se plasili da primanjem
islama ne izgube svoje polozaje i privilegije. Zato ih poziva da se samo
Njega boje i da samo Njega obozavaju.

... Ine zamjenjujte rijeci Moje za nesto sto malo vrijedi, i samo $e Mene

bojie!(2/4V

91

Zarada, bogatstvo i ovosvjetska materijalna dobra su u prirodi
Jevreja od davnina. Pod zaradom ovdje se pokatkad misli na zaradu sudova
koju su njihovi poglavari uzimali kao cijenu za pravno neutemeljene
vjerske usluge i krive presude, kako bi se izbjeglo kaznjavanje njihovih
bogatasa i prvaka, kako je navedeno na drugim mjestima, sve s ciljem
zadrzavanja monopola nad svim kako bi sprijecili svoj narod da ne prihvate
islam, jer bi im u protivnom izmakla vlast i polozaji... Ovaj svijet je u cjelini
- kako su neki ashabi i generacija ucenjaka koja je dosla poslije njih, neka
je na njih Allahovo zadovoljstvo, rekli, tumaceci ovaj ajet - bezvrijedan u
poredenju sa vjerom u Allahove rijeci i u poredenju sa nagradom za
vjerovanje u buduci svijet

Tekst nastavlja i upozorava ih na njihovu praksu zaodijevanja istine
neistinom i syjesno tajenje istine u cilju unosenja kosmara u misao
muslimanskog drustva i u cilju sirenja sumnje i nemira:

/ istinu s neistinom ne mijesajte i istinu svjesno ne tajite! (2/42)

Jevreji su praktikovali ovo zaogrtanje istine neistinom, mijesanje
istine i neistine i tajenje istine u svakoj prilici koja im se ukaze, kako
objasnjava Kur'an na mnogim mjestima. Oni su uvijek bili faktor smutnje i
nemira u islamskom drustvu, faktor poremecaja i destabiliziranja
muslimanskih redova, cemu ce jos biti mnogo govora.

Zatim ih poziva da se prikljuce povorci vjere, da stupe u njene redove
i da obavljaju propisane obaveze, a da napuste izolaciju i fanatizam po cemu
su Jevereji odavno poznati:

Molitvu obavljaju i zekat dajite i zajedno s onima koji molitvu
obavljaju i vi obavljajte! (2/43)

Potom porice da oni, narocito njihovi rabini, u svojstvu pripadnika
nebeske knjige budu misionari vjere medu mnogoboscima kad
istovremeno odvracaju svoj narod da vjeruje u Allahovu yjeru koja
potvrduje njihovu staru vjeru:

Zar da od drugih trazite da dobra djela cine, a da pri tome sebe
zaboravljate, vi koji Knjigu ucite? Zar se opametiti necete? (2/44)

lako se ovaj kur'anski tekst za pocetak suocava sa konkretnom
situacijom kod Sinova Israilovih, on u svom otkrivanju ljudske duse,
posebno teologa, ostaje trajan i ne odnosi se samo na jedan narod niti na
jednu generaciju.

92

Nesreca je teologa - kad vjera postaje zanimanje i profesija a ne
uyjerenje koje grije i motivise - da oni svojim jezicima govore ono sto nije
u njihovim srcima, nareduju dobro ali ga oni zanemaruju. Oni iskrecu
pravi smisao rijeci i turnace jasne i uvjerljive tekstove u sluzbi posebnih
ciljeva i interesa. Oni iznalaze fetve i tumacenja koja se prividno
podudaraju sa bukvalnim znacenjem teksta, medutim, ta se tumacenja u
biti razlikuju od biti vjere, jer se obznanjuju da bi opravdala ciljeve i zelje
onih koji imaju bogatstvo ili vlast! Upravo onako kako su radili zidovski
rabini.

Izostajanje dobrocinstva u ponasanju onih koji ga propagiraju
nesreca je koja pogada ne samo duse misionara vec i samu misionarsku
djelatnost To unosi nemir u ljudska srca i kosmar u njihove misli, jer cuju
lijepu rijec, a svjedoci su ruznog cina. Obuzeti su cudenjem i zapanjeni
neskladom izmedu rijeci i djela! U njihovim dusama gasne plamen koji je
bila upalila vjera, u njihovim srcima trne svjetlo koje je bio raspalio iman i
oni vise nemaju povjerenja u vjeru nakon sto su izgubili povjerenje u
teologe,

Rijec ostaje mrtva i prazna, bez obzira koliko bila zvucna, zvonka i
zanosna, ako nije dosla iz srca koje u nju yjeruje. Covjek nece vjerovati u
ono sto govori dok uistinu ne postane zivi prijevod onoga sto kaze i stvarno
otjelovljenje onoga sto izgovara: Tada ce ljudi vjerovati, tada ce Ijudi imati
povjerenje, makar ta rijec i ne bila tako zvonka i bljestava. Ona tada svoju
snagu crpi iz svoje realnosti a ne iz svoje zvucnosti. Ona svoju ljepotu crpi
iz svoje iskrenosti a ne iz svoje bljestavosti. Ona se tada pretvara u zivot jer
je i proizasla iz zivota.

Uskladenost izmedu rijeci i djela, izmedu vjerovanja i ponasanja ipak
nije lahka stvar. Put do nje nije poplocan niti ravan. Njoj je potrebna yjezba,
napor i pokusaj, Za nju je potrebna veza sa Allahom, Njegova podrska i
pomoc Njegove upute. Zivotne prilike, nuzde i prisile cesto cine da se
covjek u stvarnosti udalji od onoga sto u dusi vjeruje ili onoga cemu poziva
druge. Smrtni covjek je bez obzira na svoju moc slab ako nema vezu sa
Vjecnom Snagom, jer su sile zla, tiranije i zastranjivanja jace od njega. On
ih nadvlada jedan put, dvaput, triput, ali u casu slabosti popusti i pada,
gubeci proslost, sadasnjost i buducnost. Medutim, kad se osloni na snagu
besmrtnosti i vjecnosti, on je sve jaci i jaci, jaci od svega sto je jako, jaci od
svoje strasti i slabosti, jaci od svih nuzdi i prisila, mocniji od svih mocnika
koji mu se suprotstavljaju.

93

Stoga Kur'an usmjerava Jevreje, s kojima se prvenstveno sucio, i sve
ljude, da se pomognu strpljivoscu i namazonx U slucaju Jevreja od njih je
trazeno da daju prednost istini koju su znali nad polozajem koji su uzivali u
Medini i nad onim sto malo vrijedi, bilo da je rijec o vjerskim uslugama ili
o svjetovnim vrijednostima, te da stupe u povorku vjere, i da i oni pozivaju
ljude u vjeru. Sve je ovo iziskivalo snagu, hrabrost i odricanje. Iziskivalo je
da se potrazi pomoc u namazu i strpljivoscu.

Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, tesko, osim
poslusnima, koji su uvjereni da ce pred Gospodara svoga stati i da ce se
Njemu vratiti (2/4546)

Preovladava misljenje da je zamjenica u rijeci "to" zamjenica
cinjenice, odnosno da je poziv na priznavanje istine u tim okolnostima
tesko, veliko i tegobno, osim poslusnima i pokornima AUahu, koji imaju
osjecaj strahopostovanja i poboznosti i koji su sigurni da ce se s Njim sresti
i da ce se Njemu vratiti.

Izraz trazenja pomoci u strpljenju se mnogo ponavlja. To je nuzna
opskrba za suocavanje sa poteskocama, a prva poteskoca je silazak sa vlasti
i polozaja, odricanje od zarade i dobiti upravo iz postovanja i ljubavi prema
istini, iz priznavanja i prihvatanja nove realnosti i stvarnosti.

A sta je to traienje pomoci u namazu?

Namaz je veza i susret izmedu roba i Gospodara. Veza iz koje srce
crpi snagu, a dusa osjeca bliskost i nalazi hranu koja je dragocjenija od svih
dobara ovoga svijeta. Boziji Poslanik, alejhi-s-selam, je, kada bi ga zadesila
kakva nevolja, pribjegavao namazu, iako je bio u cvrstoj vezi sa svojim
Gospodarom i duse koja je u stalnom kontaktu sa Objavom i nadahnucem.
Ovo sikljajuce vrelo je nadomak svakom yjerniku koji hoce opskrbu za put,

vodu na pripeci, podrsku kad podrska bude prekinuta, zalihu kad zalihe
budu potrosene...

Uvjerenje u susret sa Allahom, a upotreba glagola zanne (misliti) i
njegovih izvedenih oblika u znacenju "uvjerenja" cesta je pojava u Kur'anu
i arapskom jeziku, kao i uvjerenje da obracanje samo Njemu u svim
stvarima je mjerilo strpljivosti i izdrzljivosti, mjerilo bogobojaznosti i
osjetljivosti, kao sto je mjerilo za ispravno vrjednovanje vrijednosti ovoga i
buducega svijeta. Kada mjerila za vrjednovanje ovih vrijednosti budu
ispravna, onda ce sav svijet izgledati da malo vrijedi i da je mizerna stvar,
dok ce se buduci svijet pokazati u svom pravom svjetlu oko cijeg se izbora
i davanja prioriteta torn svijetu razuman covjek nece kolebati.

94

Onaj ko razmislja o Kur'anu, on u ovim smjernicama, koje su u
prvom redu bile namijenjene Sinovima Israilovim, vidi trajne smjernice
koje su stalna inspiracija za sve...

•JU ^ Jt+

*i* *i* *i*

Odatle obnavljanje poziva Sinovima Israilovim, ponovo podsjecanje
na Allahove blagodati kojima ih je On obdario i zastrasivanja Strasnim
danom:

sinovi Israilovi> sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i
toga sto sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao; i bojte se Dana kada niko
ni za koga nece moci nista uciniii, kada se niciji zagovor nece prihvatiti,
kada se ni od koga otkup nece primiti i kada im niko nece u potnoc

priteci;(2/4Z48j

Odabranost Sinova Israilovih nad ostalim narodima bila je
vremenski ogranicena vremenu njihovog izbora i imenovanja
namjesnicima na Zemlji. Medutim, posto su se oglusili o zapovijed svog
Gospodara, posto su se ogrijesili o svoje poslanike, posto su zanijekali
Allahove blagodati i posto su napustili preuzete obaveze i dati zavjet, Allah
je objavio odluku o prokletstvu, srdzbi, ponizenju i bijedi, donio presudu o
progonstvu i kaznio ih zasluzenom kaznom.

Podsjecanje na njihovu odabranost nad ostalim ljudima je, ustvari,
podsjecanje na Allahovu dobrotu prema njima i Njegov zavjet koji im je
dao. To podsjecanje istovremeno znaci zelju i podstrek da iskoriste priliku
koja im je pruzena objavom islama i vrate se povorci vjere i Allahovom
zavjetu iz zahvalnosti sto im je On odabrao oceve i zelje za povratkom na
casno mjesto koje postizu vjernici.

Uz zelju za dobro i blagodat slijedi i upozorenje na Dan ciji opis
slijedi:

...kada niko ni za koga nece moci nista uciniti,...(2/48)

Odgovornost je individualna, polaganje racuna je pojedinacno, svako
je odgovoran za sebe i niko nece moci nista pomoci... To je veliki islamski
princip. Princip individualne odgovornosti utemeljene na slobodnoj volji i
covjekovom izboru, na apsulutnoj Bozijoj pravdi. To je najispravnije nacelo
koje cini da covjek bude svjestan svoga dostojanstva i koje u njegovoj

95

svijesti izaziva osjecaj permanentne duhovne budnosti. Oba ova principa
su odgojni, pored toga sto su moraine vrijednosti koje se zbrajaju u njegov
saldo vrijednosti kojima je islam odlikovao covjeka.

,.. kada se niciji zagovor nece prihvatiti, kada se ni od koga otkup nece
pritniti..(2/48)

Niciji zagovor tada nece koristiti nikome ko ne ponudi yjerovanje i
dobra djela. Ni od koga se nece primiti otkup za nevjerovanje i grijesenje.

... i kada im niko u pomoc nece priteci; (2/48)

Nema toga ko ih moze zastititi od Allaha i Njegove kazne... Ovdje je
upotrijebljena mnozina jer su u obzir uzeti svi ljudi koji nikome nista nece
moci pomoci, koji se ni za koga nece moci zauzeti i od kojih se nikakav
otkup nece primal! Doslo je do napustanja drugog lica na pocetku ajeta i
preorijentacije na trece lice na kraju ajeta radi opstosti. Ovo je opci princip
koji se odnosi na sve oslovljene i neoslovljene ljude.

Poslije toga Kur'an nastavlja da nabraja Allahove blagodati koje im
je On podario, nastavlja o tome kako su oni docekali te blagodati, kako su
ih poricali, kako su odbili da vjeruju i kako su skrenuli sa pravog puta. Na
prvom mjestu od ovih blagodati je spasavanje od faraonovih ljudi i od
velikog iskusenja:

i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim
mukama mucili: musku vam djecu klali, a zensku u zivotu ostavljali; - a to
vam je bilo veliko iskusenje od Gospodara vaseg, - % kada smo zbog vas more
rastavili i vas izbavili, afaraonove ljude, na oci vase, potopili; wmjsm

On u njihovoj masti vraca, a u njihovim sjecanjima ozivljava sliku
patnje u kojoj su bili, s obzirom da su oni potomci ovog dalekog pretka i
skicira pred njima prizor spasavanja kao sto je pred njima skicirao prizor
kaznjavanja.

On im govori: Sjetite se kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili u
vrijeme kad su oni ustrajavali na vasem kaznjavanju (otrovanom stokom,
zapravo njenim trovanjem dok je na pasi), pa kazna kao da je bila stalna
hrana kojom su ih hranili! Potom spominje konkretnu vrstu kazne, a to je

96

klanje muske, a ostavljanje zenske djece, kako bi se oslabila moc Sinova
Israilovih i otezao njihov polozaj!

Prije nego sto prikaze prizor izbavljenja, On objasnjava da je ta kazna
bila veliko iskusenje od njihovog Gospodara. To cini s namjerom da ulije u
njihovu svijest, i u svijest svakoga koga pogodi nesreca, da su nesrece,
koje inace pogadaju ljude, ispit i iskusenje, proba i kusnja. Onaj ko je
svjestan ove cinjenice iz nesrece izvlaci korist, iz nevolje crpi pouku; on
poslije osvjescenja iz toga izvlaci dobit. Bol nije uzalud ako onaj ko trpi bol
shvati da prolazi kroz fazu iskusenja za ono sto dolazi poslije ako to dobro

v

iskoristi Covjek lakse podnosi bol kada zivi sa ovom predodzbom i kada
iskustvo, znanje, strpljivost i izdrzljivost koje je stekao kroz to bolno
iskustvo uzme sebi kao opskrbu za ovaj svijet i pohrani to kao opskrbu za
buduci svijet, racunajuci to nagradom kod Allaha, obracajuci Mu se
skruseno, ocekujuci olaksanje od Allaha i ne gubeci nadu u Njegovu
milost Otuda to nadahnuto objasnjenje: ... a to vamje bilo veliko iskusenje
od Gospodara vaseg,-(2/49)

Kada je zavrsio sa objasnjenjem, naveo je Kur'an prizor izbavljenja
nakon prizora kazni:

i kada smo zbog vas more rasiavili i vas izbavili, afaraonove ljude, na
oci vase, potopili;(2/50)

Pojedinosti o ovom izbavljenju navedene su u mekanskim surama
koje su objavljene ranije. Sto se tice njegovog spominjanja ovdje, to je samo
podsjecanje na narod koji zna citavo kazivanje, bilo iz mekanskog Kur'ana
ili iz svojih knjiga i napamet naucenih pripovijesti. On ih na to podsjeca
slikom prizora kako bi obnovili predstavu tog prizora i ostali pod njegovim
dojmom, kao da su oni ti koji su gledali rastavljanje mora i izbavljenje
Sinova Israilovih pod rukovodstvom Musaa, alejhi-s-selam, na njegovu
ocigled i njihovo prisustvo. Nacin predocavanja ovog prizora je najizrazitija
karakteristika kur'anskog izraza.

^ »j>» ii*

*i* *i* *S*

Tekst nastavlja s putovanjem Sinova Israilovih nakon njihovog
spasonosnog izlaska iz Egipta:

97

i kada smo Musau cetrdeset noci obecanje ispunjavali, vi ste, u njegovu
odsustvu, sami sebi cineci nepravdu, tele obozavati poceli Zatim smo vam, i
poslije toga, oprostili da biste zahvalni bill; i kada smo Musau Knjigu, koja
rastavlja istinu od neistine, dali da biste pravim putem MM; i kada je Musa
rekao narodu svome: "0 narode moj, prihvativsi tele, vi ste samo sebi
nepravdu ucinili; zato se Stvovitelju svome pokajte i izmedu vas prijestupnike
smrcu kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce vam oprostiti!
On prima pokajanje i Onje milostiv"; (2/51-54)

Kazivanje prihvatanju teleta za bozanstvo od strane Sinova
Israilovih u Musaovom odsustvu, kada je otisao na susret sa svojim
Gospodarom na brdo, opsirno je navedena u suri Taha koja je ranije
objavljena u Mekki. Ovdje ih tekst samo na to podsjeca, to je njima dobro
poznato. Podsjeca ih na to da su pali nisko prihvatajuci da obozavaju tele
zbog odsustva njihovog poslanika koji ih je, u ime Allaha, spasio od
faraonovih ljudi, koji su ih najgorim mukama mucili. Tekst opisuje stvarni
njihov polozaj ovim obozavanjem: vi ste samo sebi nepravdu ucinili. A ko
cini vecu nepravdu od onoga ko napusti obozavanje Allaha i oporuku
Njegovog Poslanika a prihvati se obozavanja teleta, a Allah ga je vec bio
spasio od onih koji telad smatraju svetom stvari!

Uprkos tome, Allah im je oprostio, njihovom poslaniku dao Knjigu, a
to je Tevrat, u kojoj je jasno rastavljena istina od neistine, ne bi li poslije
zablude krenuli pravim putem.

Zato je bilo neophodno to kruto ciscenje, jer je tu neobuzdanu i
rusenju sklonu prirodu mogao popraviti samo strog otkup i surov odgoj,
surov po nacinu, surov u biti:

i kada je Musa rekao narodu svome: "0 narode moj, prihvativsi tele vi
ste samo sebi nepravdu ucinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izmedu vas
prijestupnike smrcu kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja va$eg..."(2/54)

Smrcu kaznite prijestupnike medu vama! Neka pokorni izmedu vas
ubije grijesnika kako bi ocistio njega i kako bi ocistio sebe. Tako prenose
kazivanja torn surovom otkupu. Teska je i surova obaveza da brat ubije
brata! To je kao da ubija sebe na vlastito zadovoljstvo. Medutim, to je
takoder bio nacin odgajanja te neobuzdane i rusenju sklone prirode koja
se nije suzdrzavala od zla i koja druge nije odvracala od losih djela, jer da
su jedan drugog odvracali od losih djela, oni ne bi u odsustvu svoga
poslanika uzeli obozavati tele. Ako nisu sprjecavali rijecima, neka

98

sprjecavaju macevima. Neka daju teski i preteski otkup koji ce im koristiti
i koji ce ih preodgojiti!

Nakon tog ciscenja njih stize AUahova milost:

"... On ce vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv"; mm

'i* *s* *$

Medutim, Israil je Israil! Kakvi su, takvi su! NepromjenljivL
Materijalisti. Teze da spoznaju nespoznajno; traze da vide Boga ocito, a tih
koji su trazili bilo je odabranih sedamdeset A Musa ih je odabrao za
ugovoreni susret sa svojim Gospodarom, o cemu mekanske sure opsirno
govore. Oni su odbijali da povjeruju u Musaa ako ne vide Allaha ocima.
Kur'an ih ovdje suocava sa huljenjem Boga, huljenjem koje je poteklo od
njihovih oceva kako bi otkrio njihov stari inat koji je slican njihovom
novom inatu sa Muhammedom, alejhi-s-selam, njihovom trazenju da i on
cini cuda i nagovaranju nekih muslimana da i on pokaze natprirodnu
pojavu da bi potvrdio istinitost svog poslanstva.

I kada ste uglas rekli: a O Musa, mi ti necemo vjerovati dok Allaha ne
vidimo!" - munja vasje osinula, vidjeli ste. Zatim smo vas f poslije smrti vase,
ozivjeli da biste zahvalni bill I Mi smo vam od oblaka hladovinu nacinili i
manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!" A
oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli; (2/55-57)

Gruba materijalna osjetila su jedini njihov put do spoznaje. Hi je
mozda inat ili nesposobnost...

Mnoga znamenja, Bozije blagodati, oprost i prastanje, sve to nije
moglo da izmijeni tu okorjelu prirodu koja vjeruje samo u opipljivo i koja,
uz to, nastavlja da polemise i raspravlja, odazivajuci se jedino pod tezinom
kazne i mucenja, sto ukazuje da je period ponizenja koje su proveli pod
tiranskom faraonskom vlascu duboko razorio njihovu prirodu, Nema vece
propasti za ljudsku prirodu od ponizenja koje stvara dugotrajna tiranija
koja unistava vrijednosti ljudske duse, rastace njezine principe i u njoj
zasaduje moral koji je u prirodi roblja; pokornost pod bieem krvnika,
pobuna kada nestane bica i razuzdanost kada joj se omoguci blagodat i
moc. Ovakvi su bill Izraelicani, ovakvi su oni u svakom vremenu...

Otuda ovo huljenje, otuda ovaj inat:

99

i kada ste uglas rekli: "0 Musa t mi ti necemo vjerovati dok Allaha ne
vidimor(2/55)

Stoga ih Allah kaznjava zbog tog huljenja dok su bili na brdu na
ugovorenom mjestu:

... munja vasje osinula, vidjeli ste. (2/55)

Po drugi put ih stize Allahova milost i poklanja im se iivot ne bi li se
opametili i zahvalni postal! On ih ovdje podsjeca na tu blagodat:

Zatim smo vas, poslije smrti vase, ozivjeli da biste zahvalni bili (2/56)

Allah ih podsjeca na Svoju brigu njima u goloj pustinji, omogucivsi
im prijatnu hranu bez njihovog truda i napora i zastitivsi ih od pustinjske
pripeke i suncane zege Svojim blagim odredenjem:

/ Mi smo vam od oblaka hladovinu nacinili i manu i prepelice vam
slali: Jedite lijepajela kojima vas opskrbljujetno!" A oni Nama nisu naudili,
sami sebi su nepravdu nanijeli;<2/57)

Kazivanja spominju da im je Allah nagonio oblake da im prave
hladovinu od zege. Pustinja bez kise i oblaka je dzehennem koji obiluje
vatrom i izbacuje zar, a pistinja s kisom i oblakom je vlazna i rosna tako da
je ugodna za tijelo i dusu. Kazivanje takoder spominje da im je Allah
potcinio "mennu" koju su nalazili na drvecu, mennu koja je bila slatka
poput meda, i da im je potcinio ptice prepelice, kojih je bilo u izobilju i
nadomak ruke. Imali su tako u izobilju dobru hranu i ugodan boravak. Ove
lijepe stvari On im je ucinio dozvoljenim. Medutim, sta mislis, jesu li bili
zahvalni i jesu li krenuli pravim putem? Posljednji zakljucak u ajetu govori
da su oni cinili nepravdu i nijekali, iako im to nije islo u prilog jer su time
sami sebi nepravdu pocinili!

...A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli; (2/57)

v^ v t* V**

*i* *f* *i*

Tekst se nastavlja suprotstavljanjem njihovim devijacijama,
gryesenju i nevjerovanju.

• • v • *

i kada smo rekli: "Udite u ovajgrad i jedite sto god hocete i koliko god
hocete, a na kapiju pognutih glava udite, i recite: "Oprosti" - oprosticemo

100

vam grijehe vase, a onima koji cine dobra djela dat cemo i vise!" ' - onda su
oni koji su bill nepravedni zamijenili drugom Rijec koja im je bila recena i
Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato sto nisu

pOSlmali; (2/58,59)

Neka kazivanja spominju da se ovdje pod gradom misli na Jerusalem
u koji je Allah naredio Sinovima Israilovim da udu poslije njihovog izlaska
iz Egipta. Naredio im je da iz njega izbace nemilosrdan narod koji je u
njemu zivio. Medutim, oni six to odbili govoreci: ... " Musal u njoj je
nemilosrdan narod i mi u nju necemo uci dok god oni iz nje ne izidu; pa, ako
oni iz nje izidu, mi cemo onda sigurno uci "(5/22) U vezi s tim oni su rekli
svom poslaniku Musau, alejhi-s-selam: ... "dok god su oni u njoj mi necemo
u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvojpa se bijie, mi cemo ovdje ostati!" (5/24)
Stoga im je Allah propisao da lutaju pustinjom cetrdeset godina, dok nije
odrasla nova generacija koja je pod vodstvom Jusea ibn Nuna osvojila grad
i usla u njega. Umjesto da u znak skromnosti i skrusenosti u grad udu
pognutih glava izgovarajuci "oprosti", zapravo rastovari nam grijehe i
oprosti nam, kako im je Allah naredio, oni su u njega usli na nacin dr ugaciji
od onoga na koji im je bilo naredeno izgovarajuci drugacije rijeci od onih
koje su im bile naredene.

Tekst ih suocava sa ovim dogadajem iz njihove povijesti iako je bio
od onih dogadaja koji se desio poslije vremena kome je ovdje rijec, a to
je doba Musaa alejhi-s-selam. Kur'an to cini jer njihovu povijest smatra
jedinstvenom, njihova stara povijest je poput nove, povijest njihovog
srednjeg doba je identicna povijesti njihovog starog i novog doba. Sva je u
znaku protivljenja, pobune, grijesenja i devijacije*

Koji je bio ovaj dogadaj? Kur'an im se obraca i govori onome sto je
njima poznato i podsjeca ih na njima dobro znani dogadaj. Allah im je
pomogao pa su usli u ukleti grad. Naredio im je da udu skruseno i ponizno,
moleci Allaha da im oprosti i grijehe rastovari. On im je obecao da ce im
oprostiti grijehe i da ce im povecati Svoja dobra i blagodati, Medutim, oni
su, po svom obicaju, sve to prekrsili:

onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rijec koja im je
bila recena... (2/59)

Kur'an spominje one koji su cinili nasilje ili zbog toga sto je medu
njima bila jedna grupa koja je zamijenila Rijec i cinila nasilje ili da im se
svima pripise nasilje ako su ga svi cinili:

101

... i Mi smo na one koji su bill nepravedni s neba kaznu spustili, zato
sto nisu po$lusali;<2/59)

"Ridzz" je kazna, a "fusuk" je prekrsaj i pobuna. A pobuna je bila
jedna od izraelicanskih intriga i mahinacija.

%?* *J* %?>•
^ *£* *i*

Kao sto je Allah omogucio Sinovima Israilovim da imaju hranu u
pustinji i hladovinu na zegi, On im je isto tako na jedan neobican nacin, od
mnogobrojnih neobicnih postupaka koje je On izveo na ruke Svoga
poslanika Musaa, alejhi-s-selam, dao obilatu vodu da je koriste. Kur'an ih
na ovom mjestu podsjeca na tu Allahovu blagodat kao i na njihovo
ponasanje poslije ucinjenog dobra i darovane blagodati:

i kada je Musd za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari stapom
svojim po stijeni!"- i iz njeje dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo
iz kojeg ce piti znalo. J edit e i pijte Allahove darove, i ne cinite zlo po zemlji
nered praveci!* *<2W)

Musa je molio da napoji svoj narod. Trazio je od svoga Gospodara i
On mu je tome udovoljio. Naredio mu je da stapom udari po odredenom
kamenu iz koga je poteklo dvanaest vrela - prema broju izraelicanskih
rodova koji su vodili porijeklo od dvanaest Jakubovih, odnosno Israilovih
potomaka. Israilovi, odnosno Jakubovi potomci su poznati pod imenom
"asbat", unuci ili rodovi koji se na vise mjesta spominju u Kur'anu. To su
glavna izraelicanska plemena u kojima je jos vladao plemenski sistem
organizacije po kome je pleme nosilo ime svoga starjesine.

Zato kaze: i svako bratstvo je vrelo iz kojeg ce piti znalo..., to jest, znalo
je svoje vrelo izmedu tih dvanaest vrela. U znak dopustenja i milosti, ali i
upozorenja od nasilja i nereda, receno im je:

... u Jedite i pijte Allahove darove, i ne cinite zlo po Zemlji nered
pravecir mm)

*!* %f> *S"
'i* ^ *P

102

Oni su se nasli u pustinji punoj suse i stijena pod nebom punim zara

V

i plamena. Sto se tice kamena, Allah je dao da im iz njega potece voda > a
kad je rijec o nebu, On im je s njega spustio mennu i prepelice, med i ptice.
Medutim, duhovno hlabava struktura i nisko pala i bolesna priroda odbila
je da se narod uzdigne do visine cilja radi koga su izvedeni iz Egipta i radi
koga su lutali pustinjom. Allah ih je uz pomoc Svoga poslanika Musaa,
alejhi-s-selam, izvadio iz ponizenja i sramote kako bi im u naslijede dao
svetu zemlju i lisio ih prezira i slabosti. Ali, sloboda ima cijenu, slava trazi
obaveze, a veliki emanet koji im je Allah povjerio iziskuje zrtve. Medutim,
oni nece da plate cijenu, nece da se prihvate obaveza i nece da daju zrtve.
Cak ni da napuste uobicajeni, jednolicni i spokojni zivot, cak ni da

promijene uobicajenu hranu i pice i da se prilagode novim uvjetima zivota
na svom putu do slave, slobode i dostojanstva. Oni hoce raznovrsnu hranu
na koju su se naucili u Egiptu. Hoce lecu, bijeli i crveni luk, krastavice i
tome slicno. Ovo je ono na sta ih Kur'an podsjeca dok oni u Medini vode
svoju siroku kampanju:

i kad ste rekli: "0 Musa, mi ne mozemo vise jednu te istu hranu jesti,
zato zamoli, u nase ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga sto
zemlja rada: povrca, i krastavica, i psenice, i lece, i luka crvenog!" - on je
rekao: "Zar zelite da ono sto je bolje zamijenite za ono sto je gore? Idite u
grad, imat cete ono sto traziter I ponizenje i bijeda na njihpadose iAllahovu
srdzbu na sebe navukose zato sto u Allahove dokaze nisu vjerovali i sto su ni
krive ni duzne vjerovjesnike ubijali, zato sto su neposlusni bill i sto su sve
granice zla prelazili (mi)

Musa, alejhi-s-selam, je ovaj njihov zahtjev docekao s negodovanjem:

... "Zar zelite da ono sto je bolje zamijenite za ono sto je gore?... "am)

Zar hocete nesto mizerno, a Allah vam daje nesto sto je vrijedno?

".Jdite u grad, imat cete ono sto traziter... <z/6v

Ovo znaci ili da je ono sto su oni trazili bezvrijedno i beznacajno i ne
zasluzuje da se za to upucuje dova, jer ga u svakom mjestu ima u izobilju i
u koji god grad odete u njemu cete to naci, ili vratite se, dakle, u zemlju,
Egipat, iz koje ste izvedeni. Vratite se svom obicnom i uobicajenom zivotu,
svom ponizenom i jadnom zivotu, gdje cete naci lecu, crveni i bijeli luk i
krastavice! Ostavite velike stvari za koje ste bili izabrani. Ovo im je od
strane Musaa, alejhi-s-selam, bio prijekor i prigovor.

103

Ja dajem prednost ovom tumacenju koje su izbjegavali neki
komentatori, dajem mu prednost zbog Allahovih rijeci koje slijede u

tekstu:

... / ponizenje i bijeda na njih padose i Allahovu srdzbu na sebe
navukose...(2/6v

Padanje u bijedu i ponizenje i ponovno navlacenje Allahove srdzbe
nije bilo, sa historijskog aspekta, u ovom periodu njihove povijesti, vec je
bilo poslije, nakon sto se desilo ono sto je spomenuto na kraju ajeta:

...zato sto u Allahove dokaze nisu vjerovali i sto $u ni krive ni duzne
vjerovjesnike ubijali, zato sto su neposlusni bill i sto su sve granice zla
prelazili (mi)

Ovo se desilo kasnije, nekoliko generacija poslije Musaa, alejhi-s-
selam. Tekst Kur'ana zuri da spomene bijedu, ponizenje i srdzbu ovdje u
skladu sa njihovim trazenjem lece, crvenog i bijelog luka i krastavica! Pa je
sa ovim razumljivo da im je Musa tada odgovorio: Idite u grad, kao
podsjecanje na ponizenje u Egiptu i spas iz njega, zatim na njihovu zelju za
jelima na koja su bill navikli u kuci ponizenja i bijede - Egiptu.

*.** *f^ «^*

"P *i* "S*

Povijest nijednog naroda nije zabiljezila toliko grubosti, otpora,
nasilja i dvolicnosti prema Bozijoj uputi koliko je to zabiljezila povijest
Izraelcana, Sinova Israilovih. Oni su ubili, zaklali i testerama prepilili jedan
broj svojih poslanika, sto je najgroznije sto jedan narod moze uciniti
iskrenim pobornicima istine. Njihovo nevjerovanje je bilo najodvratnije
nevjerovanje, njihovo nasilje je bilo najokrutnije nasilje, a njihovo
grijesenje je bilo najodurnije grijesenje, Na svim ovim poljima oni su se
sluzili spletkama i intrigama kojima nije bilo primjera.

Uza sve to oni su vodili siroku i cudnu propagandu. Stalno su tvrdili
da su oni jedini na pravorn putu, da su oni jedini izabran Boziji narod, da su
oni jedini ti koji ce zasluziti Boziju nagradu, da Bozija milost pripada samo
njima i da drugi u njoj nemaju udjela. Kur'an ovdje demantira ove njihove
laine tvrdnje i donosi jedno od svojih univerzalnih pravila koje prozima
kur'anska kazivanja, pravilo koje prethodi kazivanju ili ga slijedi, a to je
pravilo o jedinstvu vjere... A jedinstvo vjerovanja, kada se zavrsava punom

104

predajom covjeka Bogu i iskrenom vjerom u Njega - iz takvog vjerovanja
ce proisteci samo pozitivno djelo. Ovo takoder znaci da Allahova milost nije
iskljuciva privilegija izabrane grupe, vec da pripada svim vjernicima u
svakom vremenu i na svakom mjestu, svakome prema njegovoj vjeri kojoj
je pripadao sve do dolaska slijedeceg poslanstva u koje moraju vjerovati:

One koji su vjerovali, pa i one koji su bilijevreji, i krscani i Sabijci -
one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili, doista ceka
nagrada od Gospodara njihova; nicega se oni nece bojati i ni za Mm nece
tugovati!(2/62)

V

Pod onima koji su vjerovali misli se na muslimane. Jevreji su Zidovi,
a njhovo ime znaci ili one koji su se vratili Bogu ill djecu Jahvinu. Krscani
su pristalice Isaa, alejhi-s-selam, sabijci su najyjerovatnije ona grupa
arapskih idolopoklonika koja je prije poslanstva Muhammedova, alejhi-s-
selam, posumnjala u vjeru svojih sunarodnika, idolopoklonstvo, pa je uzela
tragati za vjerom kojom ce biti zadovoljna. Nadosavsi na ideju monoteizma,
oni su rekli da vjeruju u prvu pravu vjeru, Ibrahimovu vjeru. Napustili su
yjeru svoga naroda, ali ga nisu pozivali da i on pristupi njihovoj vjeri. Zato
su idolopoklonici za njih rekli da su "sabeu" tj. promijenili vjeru, odnosno
da su napustili vjeru svojih oceva, kao sto su poslije toga rekli za
muslimane. Stoga su nazvani sabijcima. Ovo je vjerovatnije od tvrdnje koja
kaze da su oni zvijezdopoklonici, kako je navedeno u nekim komentarima
Kur'ana.

Ajet potvrduje da svi oni koji su vjerovali u Allaha i onaj svijet i koji
su cinili dobra djela zasluzuju nagradu od njihovog Gospodara, da za njih
nema straha i da nece tugovati. Odlucujuca je i mjerodavna cinjenica
vjerovanja, a ne pripadnost nekom narodu ili naciji. Ovo je, naravno, vazilo
za period prije poslanstva Muhammeda, alejhi-s-selam, medutim, poslije
toga je utvrdena konacna forma vjerovanja.

Tekst zatim nastavlja sa iznosenjem stavova Sinova Israilovih,
suocavajuci se sa Jevrejima Medine koji su bili nadomak muslimana:

i kada smo od vas zavjei uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski
prihvatite ono sto smo vam dali i neka vamje na urnu ono stoje u Knjizi, da

105

biste se kazne sacuvali!" - vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove
dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali (2/63,64)

Pojedinosti o ovome zavjetu su navedene u drugim surama. Nesto
od toga ce biti receno kasnije i u ovoj suri. Ovdje je najvaznije docaravanje
prizora i sklad na psiholoskom i izrazajnom planu izmedu snage u
podizanju stijene iznad njihovih glava, s jedne, i snage prihvatanja zavjeta,
s druge strane. On im nareduje da snazno prihvate ono sto je u njemu i da
u tome budu energicni i odlucni. U vjeri nema mlitavosti ni slabosti, u njoj
nisu prihvatljiva polurjesenja, sala ni opustenost Ona je Allahov zavjet sa
vjernicima. Ona je napor i istina. Do nje nema drugog puta do napora i
istine. Ona ima teske obaveze. Da, ali takva je njena priroda. Ona je krupna
stvar. Krupnija od svega sto postoji na ovom svijetu. Covjek mora da je
prihvati energicno i odlucno, svjestan obaveza koje rau ona nalaie i koje s
puno volje i tistrajnosti izvrsava. Njen pripadnik mora da shvati da u
njegovom zivotu nema mjesta slabosti, mlitavosti i opustenosti. Upravo
onako kako je to rekao Boziji Poslanik, alejhi-s-selam, kada je pozvan da se
prihvati obaveze: 'frroSlo je vrijeme spavanja, Hatidza." Hi kao sto je
njemu rekao njegov Gospodar: Mi cento ti, doista, teske rijeci slati -(73/5) Hi
kao sto je rekao Sinovima Israilovim:

... " Svojski prihvatite ono sto smo vam dali i neka vam je na umu ono
sto je u Knjizi, da bi ste se kazne sacuvali!" -(2/63)

Uz energicno, odlucno, srcano i trajno prihvatanje zavjeta
neophodno je podsjetiti se na njegov sadrzaj, podsjetiti se na njegovu
sustinu i adaptirati se na tu sustinu, kako stvar ne bi ostala samo na nivou
odusevljenja i zanosa. Allahov zavjet je program zivota, program koji ce se
ucvrstiti u srcu kao ideja i svijest, koje ce se ustanoviti u zivotu kao pravna
norma i sistem, koje ce se ustaliti u ponasanju kao odgoj i etika i koje ce
zavrsiti bogobojaznoscu, osjecanjem Allahove kontrole i strahom od
konacnog ishoda.

Medutim, daleko od toga. Izraelicane je obuzela njihova
pristrasnost, njih je nadvladala njihova gordost

vi ste poslije toga odustali,.., mm

Medutim, njih je po drugi put obuhvatila Allahova milost i dobrota,
sto ih je spasilo od ocite propasti:

... i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove,
uistinu biste stradali (2/64)

jt+ v f* v r>»

"i* -»"» "£*

106

Ponovo ih suocava sa novim vidom krsenja obecanja, nepostivanja
ugovora, nespremnoscu da izvrsavaju obaveze i slaboscu prema strastima
i trenutnim koristima:

Vama je poznato ono sto se dogodilo onima od vas koji su se o subotu
ogrijesili, kao i to da smo im Mi rekli; "Budite majmuni prezreni!"
Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo ucinili opomenom, a
poukom onima kojise boje AMaha. mmm

Kur'an je na drugom mjestu opsirno iznio kazivanje o njihovom
ogrjesenju o subotu: / upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora had su
propise o suboti krsili: kada su im ribe } na oci njihove, dolazile dok su subotu
svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile... (mm Trazili su da
imaju sveti dan odmora, pa im je Allah dao subotu u kojoj se nece baviti
ovosvjetskim poslovima. Potom ih je stavio na kusnju kitovima kojih je
subotom bilo mnogo, a koji su nestajali ostalim danima! Bilo je to iskusenje
koje Jevreji nisu mogli podnijeti! A kako bi i izdrzali i pustili da im ulov na
domak ruke izmakne? Zar ce to ostaviti zarad ispunjenja ugovora i
odrzanja zavjeta? To zaista, nije u karakteru Jevreja!

Stoga su se ogrijesili o subotu. Ogrijesili su se na samo njima
svojstven nacin. Naime, oni bi subotom ranili i opkoljavali kitove i odvajali
ih branom ne loveci ih zavida. Medutim, po isteku dana uzeli bi da vade
okruzenu ribu.

... da smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezrent!" (2/65)

Oni su zasluzili kaznu zbog krsenja ugovora s Allahom i degradacije
ljudskoga dostojanstva, cime su pali na nivo zivotinje koja nema slobodne
volje i koja ne stremi dalje od punjenja stomaka. Pali su jer su se odrekli
prvog svojstva koje covjeka cini covjekom, svojstva superiorne volje koja
se drzi Allahovog zavjeta i ugovora.

Nije nuzno da postanu majmuni oblikom i tijelom, oni su se u njih
pretvarali svojim dusama i svojim mislima. Unutarnja osjecanja i misli
odrazavaju se na licima, a crte lica utjecu na izgled i na njemu ostavljaju
dubok trag.

Ovaj slucaj je bio strasna opomena prekrsiocima Allahovog ugovora
u ono vrijeme i kasnije; On je opomena vjernicima u svim vremenima.

Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo ucinili opomenom a
poukom onima koji se boje Allaha. (2/66)

%f~ %!* %!~
*i* "i* *P

107

Na kraju ove cjeline dolazi kazivanje o "kravi" (bekare) . Navedeno je
opsirno i u obliku pripovijesti, ne u vidu aluzije kao ranije, zato sto ranije
nije navodena u mekanskim surama niti je navodena na drugom mjestu.
Ona ocrtava osobine tvrdoglavosti, nepopustljivosti, odugovlacenja u
odazivanju na zapovijed; sve su to osobine koje su bile u karakteru Sinova
Israilovih.

A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam nareduje da
zakoljete kravu", - oni upitase: "Zbijas li ti to s nama salu?" - "Ne dao mi
Allah da budem neznalica!"- rece on. "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime",
- rekose - "da nam objasni kojih godina ona treba da bude. * - "On kaze" -
odgovori on - "da ta krava ne smije da bude ni stara ni mlada, nego izmedu
toga, srednje dobi, pa izvrsite to sto se od vas trazi!" "Zamoli Gospodara
svoga, u nase ime", - rekose - "da nam objasni kakve boje treba da bude." -
"On porucuje" - odgovori on - "da ta krava treba da bude jarko rumene boje,
da se svidi onima koji je vide." "Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", -
rekose - "da nam objasni kakva jos treba da bude, jer, nama krave izgledaju
slicne, a mi cemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaci." "On porucuje" -
rece on - "da krava ne smije da bude istrosena oranjem zemlje i natapanjem
usjeva; treba da bude bez mane i ikakva biljega." - "E sad si je opisao kako
treba!" - rekose, pa je zaklase, i jedva to ucinise. I kada ste jednog covjeka
ubili, pa se oko njega prepirati poceli - Allah je dao da izide na vidjelo ono
sto ste bili sakrili -, Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" - i
eto tako Allah vraca mrtve u zivot i pruza vam dokaze Svoje da biste

Shvattli (2/67-73)

Ovo kratko kazivanje, kako ga izlaze kur'anski kontekst, daje
mogucnost za razlicite aspekte razmatranja. Aspekt koji ukazuje na
prirodu Sinova Israilovih i njihovu naslijedenu narav, aspekt koji govori o
moci Stvoritelja, biti prozivljenja i prirodi smrti i zivota, te aspekt
umjetnickog Lzraza u nacinu iznosenja kazivanja s obzirom na njegov
pocetak i kraj i s obzirom na njegovu uskladenost sa kontekstom...

Glavne crte karaktera Sinova Israilovih izgledaju jasne u ovom
kazivanju o kravi, i te su: kidanje veze izmedu njihovih srca i tog svijetlog
i blistavog izvora vjere u nevideno, pouzdanja u Allaha i spremnosti da
povjeruju u ono sto im donose poslanici, zatim kolebljivost u prihvatanju
obaveza, izmisljanja izgovora i opravdanja i sarkazam koji dolazi iz
okorjelih srca i zajedljivih jezika. Njima je njihov Poslanik rekao: ... "Allah
vam nareduje da zakoljete kravu",...<2/67) Ove rijeci izrecene u ovoj formi
bile su dovoljne da se zahtjevu udovolji i da se taj zavjet izvrsi. Njihov
poslanik je njihov voda koji ih je, Allahovim rahmetom, brigom i znanjem

108

izbavio iz ponizavajuce kazne. On ih obavjestava da to nije njegova odredba
ni njegovo misljenje, vec Allahova odredba koja ih vodi Njegovoj uputi. Pa
kakav je bio odgovor? Njihov odgovor je bio drzak i neuljudan, bio je
optuzba njihovog casnog poslanika da se on s njima sali i da se s njima
ismijava, kao da je dozvoljeno covjeku koji je spoznao Boga, a povrh toga
on je i Boziji poslanik, da uzima Allahovo ime i Njegovu odredbu za
predmet sale i ismijavanja medu ljudima:

...oni upitase: "Zbijas li ti to s nama salu?"...<2/67)

Musaov odgovor na ovo je bio utjecanje Allahu i aluzivno
podsjecanje da se vrate na put lijepog ponasanja neophodnog u odnosu na
Uzvisenog Stvoritelja kao i objasnjenje da ono sto su oni mislili o Njemu da
dolikuje jedino onome ko ne zna Allahovu moc i ko ne zna taj nacin lijepog
ophodenja:

... "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" - rece on.m/m)

Ova uputa je bila dovoljna da se povrate sebi, da se vrate svome
Gospodaru i izvrse zapovijed svoga poslanika... Medutim, to su Izraelicani!

Jeste, bili su u mogucnosti, jer su bili bogati, da pruie ruku za bilo
kojom kravom i zakolju je i tako ispostuju Boiiju odredbu i sprovedu zavjet
svoga poslanika. Medutim, oni, po naravi skloni odugovlacenju i
okolisanju, uzeli su da zapitkujufZamoli Gospodara svoga, u nam iwie", -
rekose - "da nam objasni kojih godina ona treba da toude***** (mm Pitanje u
ovoj formi otkriva da oni i dalje sumnjaju i misle da Musa zbija salu s njima
u vezi s onim sto ih je obavijestio! Prvo sto su rekli: "Zamoli Gospodara
svoga..." govori kao da je On samo njegov, a ne i njihov Gospodar, i kao da
se stvar ne tice njih nego Musaa, alejhi-s-selam, i njegovog Gospodara. A
zatim, oni su zatrazili od njega da pozove svoga gospodara da im objasni
"kojih godina" treba da bude. Pitanje godina na ovom mjestu - iako se
mislilo na opis - je samo po sebi ismijavapje i odbijanje... Kojih godina? S
pocetka im je rekao da treba da bude krava ne odredujuci joj nikakvu
osobinu, niti biljeg. Krava, i dosta!

Ovdje ih Musa, alejhi-s-selam, pokusava vratiti na pravi put tako sto
u odgovoru ne slijedi put i nacin koji je bio izrazen kod postavljanja pitanja.
On im, naime, u odgovoru na ovu njihovu devijaciju i zastranjivanje ne
odgovara u formi pitanja, kako ne bi s njima usao u formalni dijalog... On
im odgovara onako kako treba da odgovori ucitelj i odgajatelj koga Allah
iskusava bezumnim ljudima koji su skrenuli s pravog puta. Odgovara im
opisujuci kravu:

109

"On kaze" - odgovori on - "da ta krava ne smije da bude ni stara ni
mlada, nego izmedu toga, srednje dobi„.."(2/m

To je krava ni stara ni mlada, nego srednje dobi. Poslije ovog
objasnjenja uslijedio je savjet u formi naredbe:

"... pa izvrsite to sto se od vas trazi!"(2/68)

Ovo je bilo dovoljno za onoga ko se zadovoljava dovoljnim. Bilo im je
dosta - a njihov poslanik ih je vec dva puta vratio na pravi put i uputio ih na
dolicno ponasanje koje je nuzno u postavljanju pitanja i trazenju odgovora
- bilo je dosta da uzmu bilo koju od svojih krava, ni mladu ni staru, nego
srednje dobi, i oduze se duga i njenim klanjem izvrse zapovijed svoga
Gospodara, lisavajuci sebe komplikacija i ogranicavanja izbora... Medutim,
Izraelicani su Izraelicani!

Nastavili su da pitaju:

"Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", - rekose - "da nam objasni
kakve boje treba da bude". ..am)

I tako po drugi put: "Zamoli Gospodara svoga,...", a nije bilo
neophodno s obzirom na to da su usloznili problem i trazili opsirno
objasnjenje - da im se daje opsiran odgovor:

"On porucuje" - odgovori on - "da ta krava treba da budejarko rumene
boje, da se svidi onima koji je vide. "(2/69)

Tako su sami sebi suzili krug izbora. Od mogucnosti sirokog izbora
sada su postali obavezni da traze ne obicnu kravu, vec kravu srednjih
godina, ni staru ni mladu, pored toga jarko rumene boje, a iznad svega ni
mrsavu ni ruznu, vec *„da se svidi onima kojije vide. ". A posmatracu ce se
dopasti samo ako za njegovo oko zapadne okretnost, zivost, krotkost i sjaj
te trazene krave, jer je u prirodi ljudi da im se dopada ono sto je vitalno i
lijepo, a da preziru mrsavo i ruzno.

Zbilja je bilo dosta njihovog okolisanja i odugovlacenja. Medutim,
oni nastavljaju svojim putem komplicirajuci stvari i otezavajuci samima
sebi. Ali i Allah njima otezava. Nastavili su s pitanjem kakva jos treba da
bude:

"Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", - rekose - "da nam objasni
kakva jos treba da bude,... "<wm

110

Oni se ispricavaju sto to pitaju i sto odugovlace jer je citava stvar
zamrsena:

"... jer, nama krave izgledaju slicne,..."(2/70)

Oni kao da su ovaj put predosjetili svoju tvrdoglavost pa su rekli:

"... a mi cento nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaci/'(2/7<»

Ni ovo nije bilo potrebno, jer se stvar komplicirala da se krug izbora
smanjio dodavanjem novih osobina zeljene krave, bez cega su mogli i koje
im nisu trebale:

"On porucuje" - rece on - "da krava ne smije da bude istrosena oranjem
zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i ikakva biljegaf (mv

Nije to vise bila samo krava srednje dobi, jarko rumene boje,
dopadljiva (i dosta), vec, pored toga, nije smjela biti izradena oranjem
zemlje i natapanjem usjeva, a povrh svega morala je biti ciste boje, bez
ikakvog biljega.

Tek ovdje, poslije tolikog kompliciranja, umnozavanja uvjeta i
suzavanja prostora za izbor, rekose:

... "E sadsije opisao kako treba!"... a/n)

Tek sada! Kao da sve ono sto je proslo nije bilo istina. Hi kao da oni
nisu shvatili da je istina ono s cime im je on dosao do ovog trenutka.

...paje zaklase, ijedva to ucinise. (2/?v

Tada, nakon sprovodenja naredbe i izvrsenja obaveze, Allah im je
otkrio cilj i svrhu te odredbe i obaveze:

Ikada stejednog covjeka ubtti, pa se oko njega prepirati poceli - Allah
je dao da izide na vidjelo ono sto ste bill sakrili -, Mi smo rekli: "Udarite ga
jednim njezinim dijelomr - i eto tako Allah vraca mrtve u zivot ipruza vam
dokaze Svoje da biste shvatili (2/72,73)

Ovdje smo stigli do drugog aspekta kazivanja, aspekta koji ukazuje
na mod Stvoritelja, sustinu prozivljenja i prirodu smrti i zivota. Ovdje se
kontekst kazivanja mijenja u kontekst neposrednog obracanja.

Allah je Musaovu, alejhi-s-selam, narodu otkrio mudrost klanja
krave. Naime, oni su ubili jednog svog sugradanina i svaka grupa je
skidala krivicu sa sebe okrivljujuci drugu grupu za to ubistvo. Kako nije

111

bilo svjedoka tog ubistva, Allah je htio da otkrije istinu jezikom zrtve
ubijenog- Klanje krave je bilo sredstvo da se on ozivi i to tako da se udari
jednim dijelom te zaklane krave. Tako je i bilo. Zivot mu se vratio da bi sam
rekao ko mu je bio ubica, kako bi se otklonile nepoznanice i sumnje kojima
je bilo obavijeno njegovo ubistvo i kako bi istina izasla na vidjelo, a laz
pobijena najsigurnijim argumentom,

Ali, cemu to sredstvo kad je Allah u stanju da ozivi mrtve bez
ikakvog sredstva? Zatim, kakva je veza izmedu krave i prozivljene ubijene
osobe?

Krave su klane kao zrtve po obicaju Sinova Israilovih. Komad tijela
zaklane krave vraca zivot u tijelo ubijenog, mada u torn komadu nema
zivota niti moci za ozivljenje. To je samo vidljivo sredstvo koje njima otkriva
Allahovu moc za koju ljudi ne znaju kako djeluje. Oni samo vide njezine
posljedice, ali ne dokucuju njezinu bit niti nacin njezinog djelovanja. I tako
Allah vraca mrtve u zivot, tako kao sto vidite da se ovo dogodilo, a ne znate
kako se dogodilo, na tako lahak, nimalo tezak nacin.

Distanca izmedu prirode smrti i prirode zivota je ogromna, od nje se
zavrti u giavi. Medutim, ona je u Bozijoj moci lahka stvar. Kako? To je ono
sto niko ne zna i sto niko ne moze spoznati. Shvacanje sustine i nacina je
jedna od Bozijih tajni do koje nema puta na ovom prolaznom svijetu, mada
je ljudski um u stanju da shvati njezin smisao i da iz nje crpi pouku: ... i
pruza vam dokaze svoje da biste shvatili (2/73)

Naposljetku dolazimo do ljepote izraza i njegove uskladenosti sa
kontekstom,

Ovo je kratko kazivanje koje, kad pocnemo citati, ustanovimo da
smo pred nepoznatim i da ne znamo sta slijedi iza toga. S pocetka kazivanja
mi ne znamo zasto Allah nareduje Sinovima Israilovim da zakolju kravu,
kao sto ni Sinovi Israilovi to tada nisu znali, a u cemu se krije ispit i
iskusenje za jacinu pokornosti, predanosti i odazivanja obavezama.

Potom je uslijedio dijalog izmedu Musaa, alejhi-s-selam, i njegovog
naroda. Medutim, mi ne vidimo da se dijalog igdje prekida kako bi se
utvrdilo ono sto se dogada izmedu Musaa i njegovog Gospodara, sto je on
radio i vracao im se sa odgovorom. Dakle, kontekst kazivanja ne kaze da
je on pitao svoga Gospodara, niti da mu je njegov Gospodar odgovarao.
Ova sutnja dostojna je Allahove velicine koja nije mogla biti ispoljena na
nacin koji su prakticirali Sinovi Israilovi.

112

Na kraju se kazivanje zavrsava iznenadenjem, kao sto su time bili
iznenadeni i sami Sinovi Israilovi, ozivljavanjem mrtvaca koji progovara
nakon sto je bio udaren jednim komadom tijela zaklane krave u kojoj nema
traga od zivota.

Odatle se sustize ljepota izraza sa mudroscu koju krije ovo lijepo
kratko kur'ansko kazivanje.

%s* %f^ *j>

*i* *S* *i*

Kao komentar ovom posljednjem prizoru kazivanja koji je trebalo da
u srcima Sinova Israilovih izazove osjecaj strahopostovanja i
bogobojaznosti, kao komentar na sve prizore, dogadaje, pouke i opomene
dolazi ovaj kraj koji je posve drugaciji od onoga sto se moglo ocekivati i
pretpostaviti:

AM srca vasa su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ilijos tvrda,
a ima kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, i kamenja koje puca i
iz kojeg voda izlazi, a ima ga } doista, i koje se od straha predAllahom rusi
- A Allah motri na ono sto radite. (2/74)

Uporedujuci njihova srca sa kamenom ispostavilo se da su ona tvrda
i grublja. Oni vec imaju neka iskustva s kamenom. Vidjeli su kamen iz
koga izbija dvanaest vrela, vidjeli su kako se brdo rusi kada se Allah njemu
otkri, a Musa onesvijesten pade! Medutim, njihova srca nisu postajala
blaza i meksa, nisu kucala strahopostovanjem ni bogobojaznoscu. Tvrda,
okorjela, pusta, nevjerna srca! Otuda ova prijetnja:

A Allah motri na ono sto radite. (2/74)

Ovim se zavrsava ovaj dio povijesti Sinova Israilovih pun
nevjerovanja, lazi, krivudanja, tvrdoglavosti, spletki, intriga, grubosti,
okorjelosti, pobune i grijeha.

113

Ui j < G: i : \j\i \£~\ 'cj$\ \j> isi 5 * ftjUlf f j »j& C Z ' * '*/£ y

. >LL» L«f jo IjJLi^ 4A)I Ait ^ I J.* : oj^i V * %-r. x ^i v^- JI djt^i

yS L£ it % y3\ : j>- . £/j^ C$ ^ S&f &£- y : ijfc; »

*•**<<> I ^ \* \

00 ** 0* ^ ^ ™ ^r ^ **

jjGo it Cj * villit jSI 'j^ 3/^ juQ]\ ^j ( CJ*i /it j ^> vi

114

Lijji r > L*«* ^ < r,~ vi; Litiii sun »i>ii tjrjji dW ji * jjCi u

oJ • >

<© • /-*'

a-

dn

?

•J

4 *:>

'«?

*

^

t£2 ^ilii 6ji d" V -J r - > ( % '^r vt i^'/ 13 ^ r k '• y )}

«)• \ ** } + \s »

s? ^J'J^J

pf o ^sr - ^ r^ ^ ^^ > ^ tf ^^^

0-*

• • l ••ryi

of- , - ^ x

^ju.1 Si i/^il iit ^3 , f^ '£ y-iSit >-> i £ Vb * osJUiiij

Jlkiu

115

X >

- d^i Uj

3 j&s jkfjt ^ii)t o jit' <i/^r y^u t ycJj litii :>r ^ ^^

/ ^/ - - • . ST - ^

Zarse vi nadate da ce vam sejevreji odazvati i vama za ljubav vjernici
postati, a neki medu njima su Allahove rijeci slusali pa su ih, posto su ih
shvatili, svjesno izvrnuli Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujeyno!", a
cim se osame jedni s drugima, kazu: "Zar cete im kazivati o onome sto je
Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred
Gospodawm vasim? Zar se necete opanietiti?" A zar oni ne znaju da Allah
zna i ono sto kriju i ono sto pokazuju?

Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo za gatke, i
oni se samo domisljaju. A tesko onima koji svojim rukama pisu Knjigu, a
zatim govore: "Evo f ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli I

116

tesko njima zbog onoga sto ruke njihove pisu i tesko njima sto na taj nacin
zaraduju!

Onigovore: 'Vatra ce nas doticati satno neko vrijeme." Red: "Da It ste
o tome dobili odAllaha obecanje -jer, Allah ce sigurno ispuniti obecanje Svoje

- Hi na Allaha iznosite ono sto ne znate?" A nije takol Oni koji budu zlo cinili
i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni ce stanovnici dzehennema
biti i u njemu ce vjecno ostati A oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili -
oni ce stanovnici dzenneta biti i u njemu ce vjecno boraviti

I kada smo od Sinova Isrdilovih zavjet uzeli da cete se jedino Allahu
klanjati, i roditeljima, i bliznjima, i sirocadi, i siromasima dobrocinstvo
ciniti, a ljudima lijepe rijeci govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati,
i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopacili i zavjet iznevjerili, i kada smo od
vas zavjet uzeli da krv jedni drugima necete proljevati i da jedni druge iz
zemlje vase necete izgoniti, - vi priznajte da je tako i svjedoci ste - vi ipak jedni
druge ubijate, a pojedine od vas iz zavicaja njihova izgonite -pomazucijedan
drugom protiv njih, cineci i grijeh i nasilje; a ako vam kao suznji dodu, vi ih
otkupljujeie -, a zabranjeno vam je da ih izgonite. Kako to da u jedan dio
Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji cini tako stici ce na
ovom svijetu ponizenje, a na Sudnjem danu bit ce stavljen na muke najteze.

- A Allah motri na ono sto radite. To su oni koji su zivot na ovom svijetu
pretpostavili onom na onom svijetu, zato im sepatnja nece olaksati niti ce im
iko u pomoc priteci

I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim
poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, ocigledne dokaze dali i Dzibrilom ga
pomogli I kad god vam je koji poslanik donio ono sto nije godilo dusama
vasim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laz utjerali, a druge ubili

Oni govore: "Nasa su srca okorjela. " A nije tako, nego je Allah njih
prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A
kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju
imaju oni - a jos ranije su pomoc protiv mnogobozaca molili - i kada im
dolazi ono sto im je poznato, oni u to nece da jjjeruju, i neka zato stigne
nevjernike Allahovo proklestvo! Jadno je to za sto su se prodali: da ne vjeruju
u ono sto Allah objavljuje, samo iz zlobe sto Allah, od dobrote Svoje, salje
Objavu onome kome On hoce od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za
gnjevom - a nevjernike ceka sramna patnja. A kada im se kaze: "Vjerujte u
ono sto Allah objavljuje! 3 ' f - oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono sto je
nama objavljeno" - i nece da vjeruju u ono sto se poslije objavljuje, a to je
istina koja potvrduje da je istinito ono sto oni imaju. Red: "Pa zasto ste jos

117

davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bill? I Musd vam je
jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu
nanoseci, tele prihvatilL " I kada smo od vas vas zavjet primili, i brdo iznad
vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono sto vam dajemo i budite poslusni!" - oni
su odgovorili: "Cujerno, alt poslusati necemo!" - srca njihova su, zbog
nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom. Red: "Ruzno je to na sto vas
vjerovanje vase navodi ako ste uopce vjernici/'

Red: "Ako je u Allaha dzennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali
svijet, onda vi smrt zazelite, ako istinu govorite. " A nece je nikada zazeljeti
zbog onoga sto cine! - A Allah dobro zna nevjernike. I naci ces ih, sigurno,
da vise zude za zivotom od svih ostalih ljudi, cak i od mnogobozaca; svaki bi
volio da prozivi hiljadu godina, mada ga to, i kad bi toliko zivio, ne bi od
patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono sto oni rade. Reci: "Ko je neprijatelj
Dzibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur'an - koji potvrduje
da su iprijasnje objave istinite - kao puiokaz i radosnu vijest vjernicima. "Ko
je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim iposlanicima Njegovim i Dzibrilu
i Mikalu - pa, Allah je doista, neprijatelj onima koji nece da vjeruju. A Mi
tebi jasne dokaze objavljujemo ijedino nevjemici u njih nece da vjeruju. Zar
svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer ih vecina
ne vjeruje. A kada imje Poslanik od Allaha dosao, potvrdujuci da je istinito
ono sto vec imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga ddna - za leda svoja
Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju. ipovode se za onim sto su sejtani
o Sulejmanovoj vladavini kazivali A Sulejman nije bio nevjernik, - sejtani
su nevjemici uceci ljude vradzbini i onome sto je bilo nadahnuto dvojici
meleka, Hdrutu i Mdrutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga ucili dok
mu ne bi rekli: "Mi samo iskusavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od
njih dvojice ucili kako ce muza od zene rastaviti, all nisu mogli time nikome
bez Allahove volje nauditi Ucili su ono sto ce im nauditi i od cega nikakve
koristi nece imati iako su znali da onaj koji torn vjesiinom vlada nece
nikakve srece na onom svijetu imati A doista je jadno ono za sto su se
prodali, kad bi samo znali! A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi
im bila bolja, kad bi samo znali! (2/75-103)

U proslom odlomku ove sure Allah je Sinove Israilove podsjetio na
blagodati kojima su obdareni, a koje oni negiraju. Te blagodati i njihovo
negiranje u torn odlomku predocene su na jednom mjestu opsirno, a na
drugom u formi sazimanja. Ovo izlaganje je zavrseno konstatacijom da su
im srca tvrda kao kamen, pa cak i tvrda od kamena.

U daljnjem izlaganju Kur'an se obraca muslimanima i skrece im
paznju na Sinove Israilove, njihovo ponasanje, stil i sredstva koja koriste u

118

svojim intrigama i kletvama uzimajuci poyjest kao svjedoka. Duzina
kazivanja i koristeni metod ukazuje na tezinu onoga sa cime su se
muslimani susretali.

Ponekad se Kur'an obraca Sinovima Israilovim u prisustvu
muslimana da bi ih sucelio sa obavezama koje su preuzeli a koje nisu
izvrsili kao sto je njihovo udaljavanje od zavjeta, nijekanje poslanika,
ubijanje poslanika, isprazne diskusije i revizija Zakona (Tevrata) koji je
njima objavljen.

Kur'an iznosi i njihovu polemiku sa muslimanima, dokaze i neplodna
uyjeravanja, upucuje Poslanika kako da im se suprotstavi, razotkrije
njihove lazi i odgovori na njihove potvore - jasno i nedvojbeno:

S obzirom na mjesto i polozaj koji su imali ko'd Allaha, Sinovi
Israilovi su mislili da ce ih vatra doticati samo neko vrijeme! Allah je
nadahnuo Poslanika da im odgovori:

... Red: "Da li ste o tome dobili od Allaha obecanje - jer, Allah ce
sigurno ispuniti obecanje Svoje - Hi na Allaha iznosite ono sto ne znate?"(2/so)

A kada bi bili pozvani da vjeruju u ono sto Allah objavljuje
Muhammedu, oni bi odgovorili:

... " Mi vjerujemo samo u ono sto je nama objavljeno" - i nece da
vjeruju u ono sto se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrduje da je
istinito ono sto oni imaju„.(2/9v

Allah je nadahnuo Poslanika da razotkrije nihovo vjerovanje u ono
sto je njima objavljeno:

... Red: "Pa zasto stejosdavno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako
ste vjernici bili? I Musa vamjejasne dokaze donio, pa ste, ipak, u odsutnosti
njegovoj sebi nepravdu nanoseci, tele prihvatili " I kada smo od vas vas zavjet
pYtmili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono sto vam dajemo i
budite poslusnir - oni su odgovorili: "Cujenio, ali poslusati nedemo!" - srca
njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom. Red:
"Ruznoje to na sto vas vjerovanje vase navodi, ako ste uopce vjernici "(2/91-93)

Vjerovali su da je dzennet osiguran samo za njih. Allah je nadahnuo
Poslanika da ih pozove na kletvu, odnosno da skupi jednu njihovu grupu i
grupu muslimana, a zatim da se obrati Allahu da usmrti onoga koji laze:

119

Red: "Ako je u Allaha dzennet osiguran samo za va$, a ne i za ostali
svijet> onda vi smrt zazelite, ako istinu govorite. "(2/94)

I potvrdio je da to oni nikada nece zeljeti. Ovo se stvarno i dogodilo.
Izbjegli su zakletvu jer su znali da im je istina slaba strana.

Na ovaj nacin tece dijalog u ovom suceljavanju, razotkrivanju i
usmjeravanju. Cilj svega ovoga jeste da oslabi ili osujeti zavjeru Jevreja u
muslimanskoj sredini, da otkrije njihove mahinacije kako bi muslimani
shvatili njihov nacin rada na osnovu njihove blize i dalje proslosH

Muslimani su i danas uznemireni ovim spletkama kao sto su bili
uznemireni i njihovi prethodnici. Medutim, danasnji muslimani se ne
koriste kur'anskim uputama kao sto su se koristili oni prije njih koji su u
Medini porazili Jevreje kada je islamsko drustvo tek stasalo, a Jevreji
raznim intrigama pokusali da osujete njegovo stasanje. Danas oni na isti
nacin pokusavaju da udalje muslimane od Kur"ana, njihovog najmocnijeg
oruqa. Svako ko pokusava da muslimane udalji od Kur'ana u sluzbi je
Jevreja, radio to svjesno ili ne. Jevreji ce biti sigurni na ovim prostorima
sve dok su muslimani udaljeni od Kur'ana, iz koga bi trebalo da crpe svoju
snagu i mod Pravi put je put vjere, a ovo su njegovi znacL

*$» vt> *?»

-'i* +i* *i*

Zar se vi nadate da ce vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici
postati, a neki medu njima su Allahove rijeci sltdali pa su ih, posto su ih
shvatili, svjesno izvrnuli Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a
cim se osame jedni s drugima, kazu: "Zar cete im kazivati onome sto je
Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred
Gospodarom vasim? Zar se necete opametiti?" A zar oni ne znaju da Allah
zna i ono sto kriju i ono sto pokazuju? (2/75-77)

Slika tvrdoglavosti i okrutnosti kojom je Allah opisao srca Sinova
Israilovih na kraju proslog odlomka je slika srca koje je okamenjeno, tvrdo,
iz kojeg ne izbija zivot, slika koja sugerise ocajanje koje izbija iz one tvrde
prirode. U sjeni ove slike i ovog sugerisanja Kur'an se obraca
muslimanima koji nisu izgubili nadu i koji misle da ce Sinovi Israilovi
prihvatiti Uputu. Oni pokusavaju da u njihova srca unesu iman i svjetlo...
Kur'an se obraca muslimanima s pitanjem u kojem se nazire ocaj i beznade
ovog pokusaja:

120

Zarse vi nadate da ce vam sejevreji odazvati i vama za ljubav vjernici
postati, a neki medu njima su Allahove rijeci slusali pa su ih, posto su ih
shvatili, svjesno izvmuli (2/75)

Nema nade niti ocekivanja da ovi i njima slicni prihvate iman! Za
iman je potrebna druga priroda i druga predispozicija. Priroda koja je
spremna da prihvati vjeru je blaga i miroljubiva, otvorenih prozora za
prihvatanje svjetlosti, spremna da se spoji sa Praiskonskim i Vjecnim. To je
priroda u kojoj ima svjezine, blagosti, miroljubivosti, bogobojaznosti,
saosjecanja i poboznosti. Poboznost je njezina brana, njezin odbrambeni
mehanizam da Boziji govor, kada ga cuje i razumije, ne izvrce. To je
priroda koja je spremna da primi vjeru, ispravna, iskrena, priroda koja nije
sklona reviziji onoga sto prima i prihvata.

Kategorija jevrejskog drustva na koju Kur'an ovdje ukazuje jeste
visa kategorija, ljudi koji su upoznati sa Istinom koja se nalazi u njima
objavljenom Tevratu i koji tu Istinu krivotvore i proizvoljno je tumace, ne
zbog neznanja nego radi licnih interesa i bolesnih ambicija. Bilo bi
opravdanije da odstupe od onoga cemu poziva Muhammed, alejhi-s-selam,
jer su to uradili i sa Musaom, alejhi-s-selam. Bilo bi opravdanije s obzirom
da su ustrajni u onome sto je besmisleno znajuci da je to besmisleno, da se
suprotstave pozivu Muhammeda, alejhi-s-selam, lazima i pricama.

Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujenio!", a cim se osamejedni s
drugima, kazu: "Zar cete im kazivati onome sto je Allah samo vama
objavio, pa da im to bude dokazprotiv vaspred Gospodarom vasim? Zar se
necete opametiti? f; % m/m

Zar se vi nadate da ce vam se oni odazvati, a oni porusenoj savjesti,
skrivenoj Istini, reviziji teksta pridodaju jos i licemjerje, dvolicnost,
obmanu i laz?

Neki od njih bi, kada bi sreli yjernike, izjavili: "Mi vjerujemo!"
Vjerujemo da je Muhammed Boziji poslanik s obzirom da je njegov
dolazak najavljen u Tevratu i s obzirom da su oni ocekivali njegovu pojavu
jer su trazili od Allaha da im pomogne s njim u njihovoj borbi protiv
neprijatelja. To je znacenje ajeta:

... a jos ranije su pomoc protiv mnogobozaca molili...(2/89>

Medutim, cim se osame jedni s drugima, ruze i grde one koji
muslimanima odaju tajnu. Tada jedni drugima govore:

121

... "Zar cete im kazivati o onome sto je Allah samo vama objavio, pa
da im to bude dokaz protiv vaspred Gospodarom vasim?..."(2/76)

Ovdje je do punog izrazaja doslo njihovo neznanje o Bozijim
atributima i Njegovom znanju. Misle da ce muslimani imati dokaz protiv
njih pred Gospodarom samo ako im to saopce. A ako to zadrze i prikriju,
muslimani nece imati dokaza. I sto je jos gore, jedni drugima govore:

"...Zarse necete opametiti? >f (2/76)
Kakve li ironije!

A zar oni ne znaju da Allah zna i ono sto kriju i ono sto pokazuju? (2/77)

*t* v u ^u
*i* >P *p

Kur'an nastavlja sa svojim kazivanjem Sinovima Israilovim, On je
jevrejsko drustvo podijelio na dvije grupe: nizu i visit. Nizu grupu
sacinjavaju uglavnom obicni Ijudi, koji su ziyjeli u neznanju, predrasudama
i zabludama. Ova grupa ne zna nista Tevratu koji je objavljen Musau,
alejhi-s-selam. Ona zna samo da su oni odabran Boziji narod, kome je
oprosteno sve sto cini. Druga grupa je visa kategorija jevrejskog drustva.
Oni predstavljaju neku vrstu revizionista. Iako su imali prilike da slusaju
Bozije rijeci, oni su te rijeci mijenjali, revidirali ih i proizvoljno, u duhu
svojih licnih interesa tumacili:

Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo za gatke, i
oni se samo domisljaju. A tesko onima koji svojim rukama pisu Knjigu, a
zatim govore: "Evo, ovo je odAllaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli I
tesko njima zbog onoga sto ruke njihove pisu i tesko njima sto na taj nacin

za raduju!(2/78j9)

Tesko je ocekivati od njih da se odazovu pozivu da prihvate Istinu da
se sustegnu od revizije Tevrata, odnosno onih dijelova koji im ne
odgovaraju, Oni nikada nece vjerovati muslimanima. Njih ceka teska
kazna zbog onoga sto njihove ruke pisu.

*f* «t~ &

*£* #i» #p

122

Jedna od zabluda koja nije u skladu sa Bozijom pravdom niti je
podudarna sa sunnetom i pravilnim shvatanjem rada i nagrade jeste
njihovo yjerovanje da ce biti spaseni od vatre bez obzira na pocinjena djela.
Vatra ce ih - kazu oni - doticati samo neko vrijeme poslije cega ce uzivati u
blagodatima dzenneta. Na cemu grade ove zelje? Na osnovu cega su
zaljucili da ce u dzehennemu boraviti samo neko vrijeme? Sve su to
zablude i lazi! Zablude kojima pribjegavaju oni koji vrse reviziju Tevrata.

Onigovore: 'Vatra ce nas doticati samo neko vrijeme/ Reci: "Da liste
o tome dobili odAllaha obecanje -jer, Allah ce sigurno ispuniti obecanje Svoje
- Hi na Allaha iznosite ono sto ne znate?"(2/$o)

Ovo je Allahovo nadahnuce Poslaniku kao nepobitan dokaz: "Da li
ste o tome dobili od Allaha obecanje - jer, Allah ce sigurno ispuniti obecanje
Svoje...?" Gdje je to obecanje? "... Hi na Allaha iznosite ono sto ne znate?"
Ovo je ta stvarnost Pitanje je afirmativno, ali ono u sebi nosi poricanje i
prijekon

%?- *?* %!*

•'i* ^ "i*

U slijedecem tekstu imaju jasan, konacan i definitivan odgovor koji
se odnosi na njihovu tvrdnju u vidu jedne cjelovitosti islamskog poimanja
koja proistice iz cjelovite ideje o kosmosu, zivotu i covjeku: Nagrada, ili
kazna proizlazi iz vrste posla i skaldna je sa torn vrstom posla.

A nije tako! Oni koji btcdu zlo cinili i grijesi njihovi ih budu sa svih
strana stigli, oni ce stanovnici dzehennema biti i u njemu ce vjecno ostati A
oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili - oni ce stanovnici dzenneta biti i
u njemu ce vjecno boraviti. (2m ,82)

Ovdje cemo malo stati pred velicanstvenom umjetnickom slikom
apstarktnog stanja i pred odlucnom Bozijom odlukom da bismo otkrili bar
nesto od uzroka i tajanstvenosti te odluke:

A nije tako! Oni koji budu zlo cinili i grijesi njihovi ih budu sa svih

strana stigli,... (2/81)

Grijeh je stecen (kesb)? Znacenje koje mozemo da shvatimo jeste da
je grijeh zlo. Medutim, izraz upucuje na poznato psiholosko stanje. Onaj
koji pocini grijeh misli da je to dobit Da drugacije misli, onda ga ne bi ni
cinio. Da to osjeca zlom, onda se tome ne bi ni priblizio niti bi dozvolio da

123

V

ga to sa svih strana stigne. Covjek je u stanju da se, ako nesto prezire i u
tome vidi gubitak, od toga udalji - cak i kad bi bio gurnut da to ucini - on bi
oprost i zastitu traiio. U torn slucaju grijeh ga nece sa svih strana stizati,
niti ce izlazi pokajanju i tevbi kod njega biti zatvoreni. Recenica i grijesi
njihovi ih budu sa svih strana stigli, je utjelovila ovo znacenje. I ovo je jedna
od karakteristika kur'anskog izraza, jedna njegova jasna osobina koja se
razlikuje od obicnog intelektualnog poimanja, intelektualnog izraza koji
nema ni sjene ni pokreta. Intelektualni izrazi ne mogu da nam docaraju
grijesnika, zatocenika grijeha, koji zivi u torn zagrljaju, dise u toj atmosferi,
zivi sa grijehom i zbog grijeha.

I tada, kada konacno u svom zatvoru zatvore sve prilaze pokajanju,
tevbi, zasluzuju pravednu kaznu:

... oni ce stanovnici dzehennema biti i u njemu ce vjecno ostati v/sv

Zatim slijedi drugi dio ajeta koji stoji naspram ovoga, a to je:

A oni koji budu vjerovali i dobra djela cinili - oni ce stanovnci
dzenneta biti i u njemu ce vjecno boraviti (2/82)

Iman (vjerovanje) izbija iz srca i pretace se u praksi u dobra djela.
Ovo treba da shvate oni koji misle da yjeruju. Koliko nam je to potrebno,
nama koji govorimo da smo muslimani, da se uyjerimo u ovu cinjenicu da
nema imana bez cinjenja dobrih djela. Oni koji govore da su muslimani a
na Zemlji nered prave, bore se protiv Allahova rasporeda na Zemlji i
Njegova Zakona i na Zakonu zasnovane etike u drustvu, ti nemaju imana,
nemaju nagrade. Njih ceka kazna, makar taj svoj postupak vezali zeljama
kao Jevreji kojima je Allah kao i drugima to jasno obznanio.

%!* 1$+ %!+

*i* *i* **">

U daljnjem kontekstu Kur'an se obraca muslimanima i kazuje im
Jevrejima koji ne drze do zavjeta i ugovora, koji zloupotrebljavaju Bozije
rijeci, pa kaie:

/ kada smo od Sinova Israilovih zavjet uzeli da cete se jedino Allahu
klanjati, i roditeljima, i bliznjima, i sirocadi, i siromasima dobrocinstvo
ciniti, a ljudima lijepe rijeci govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati,
i vi ste se poslije, izuzev vas tnalo, izopacili i zavjet iznevjerili, i kada smo od
vas zavjet uzeli da krv jedni drugima necete proljevati i da jedni druge iz

124

zemlje vase necete izgoniti, - vi priznajete da je tako i svjedoci ste - vi ipak
jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavicaja njihova izgonite - pomazuci
jedan drugom protiv njih, cinec'i igrijeh i nasilje; a ako vam kao suznji dodu
vi ih otkupljujete - a zabranjeno vam je da ih izgonite. Kako to da u jedan
dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji cini tako stici ce
na ovom svijetu ponizenje, a na Sudnjem danu bice siavljen na muke
najteze. - A Allah motri na ono sto radite. To su oni koji su zivot na ovom
svijetu pretpostavili onom na onom svijetu, zato im se patnja nece olaksati
niti ce im iko u pomoc pritecLizm-m

Ranije je vec ukazano na zavjet u kontekstu Allahovog podsjecanja
Sinova Israilovih na pronevjeru zayjeta, a ovdje su neke tacke zavjeta
podrobmje iznijete.

Preuzeti zavjet u podnozju Sinajske gore baziran je na cvrstim
osnovama vjerovanja u jednog Boga. Ti principi su i principi islama.
Medutim, Jevreji su odbili da to priznaju, Taj zavjet obuhvata:

- vjerovanje u jednog Boga,

- lijepo postupanje s roditeljima,

- pomaganje bliznjeg,

- pomaganje sirocadi i briga o njima,

- pomaganje siromaha i

- biti od koristi svim ljudima i pruziti im pomoc, bar dobrim
savjetom, prije svega, naredivati da se cine dobra djela, a odvracati od zlih,

- obavljati molitvu,

- dijeliti milostinju,

- nikog ne uznemiravati u njegovoj kuci ili domovini,

- ne ubijati se medusobno.

Ovi principi su ujedno i principi islama i obaveze njegovih
pripadnika. Ovdje su utvrdene dvije cinjenice:

1. jedinstvo Bozije Objave i potvrda islama da su vjere koje su prije
njega objavljivane u osnovi istinite, i

2. tvrdoglavost Jevreja u odnosu na islam, novu i posljednju objavu
koja ih poziva istim onim principima koji su bili predmetom njihovog
ugovora na Sinajskoj gori.

Kur'an se nadaJje ponovo obraca Sinovima Israilovim, ali sada
ukorom i jos vecim ponizenjem:

.,. i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopacili i zavjet iznevjerili,(2/83)

125

Kur'an dalje ukazuje na njihov stav koji je kontradiktoran

ietom...

sa

zavjetom...

i kada smo od vas zavjet uzeli da krvjedni drugima necete proljevati i
da jedni druge iz zemlje vase necete izgoniti, - vi priznajete da je tako i
svjedoci steam)

I sta je bilo poslije priznanja kada su se kao svjedoci pojavili?

vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavicaja njihova
izgonite - pomazuci jedan drugom protiv njih, cineci % grijeh i nasilje; a ako
vam kao suznji dodu, vi ih otkupljujete -, a zabranjeno vam je da ih izgonite.
Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?!...(2/85)

Kur'an ih upozorava na cinjenice koje su bile prisutne u Medini
neposredno pred islamizaciju Evsa i Hazredza, dva arapska plemena koja
su bila u stalnom sukobu. U Medini su pored njih zivjela i tri jevrejska
plemena: Benu Kajnuka'a, Benu Nadir i Benu Kurejza. Prva dva jevrejska
plemena su bila u savezu sa Hazredzom, a Benu Kurejza sa Evsom, Kada
god bi doslo do sukoba izmedu Evsa i Hazredza, a do sukoba je cesto
dolazilo, njihovi saveznici, jevrejska plemena, su im pomagali. U tim
sukobima desavalo se da su Jevreji ubijali Jevreje, a to im je bilo
zabranjeno. Ako bi pobijedili, oni su neke iz zavicaja njihova izgonili. I to
im je bilo zabranjeno zakonom, Poslije rata sva tri jevrejska plemena bi
nastojala da otkupe one Jevreje koji su suzanjstva dopali, bili oni iz
njihovog ili protivnickog tabora, navodeci da im je to naredeno u Tevratu,
a tamo se predvida da kad god nades roba od Sinova Israilovih, otkupit ces
ga i osloboditi,

Kur'an ukazuje na ove proturjecnosti i pita:

... Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?L.(z/85)

To je krsenje ugovora. To se placa ponizenjem na ovom i teskom
kaznom na drugom svijetu, uz napomenu da Allah motri na ono sto oni

rade.

... Onoga od vas koji cini tako stici ce na ovom svijetu ponizenje, a na
Sudnjem danu bice stavljen na muke najteze, - A Allah motri na ono sto
radite, (2/85)

Kur'an se zatim okrece muslimanima i cijelom covjecanstvu isticuci:

126

To su oni koji su zivot na ovom svijetu pretpostavili onom na onom
svijetu, zato im se patnja nece olaksati niti ce im iko u pomoc priteci (2/86)

Nije tacno to sto su govorili Jevreji da ce ih vatra samo neko vrijeme
doticati. Tamo se njima patnja nece olaksati niti ce im iko u pomoc priteci

Pretpostavljanje ovoga onome svijetu znaci pridrzavanje ugovora sa
mnogoboscima, pridrzavanje saveza koji je u direktnoj koliziji saTevratom.
Podjela na dvije grupe i dva saveza jeste na kraju njihov ovodunjalucki
interes, svejedno ko ce pobjediti, ovaj ili onaj savez. Vjera zabranjuje
yjernicima da udu u savez koji nije u skladu sa Bozijim zakonom i koji je u
suprotnosti sa odredbama tog zakona, bez obzira na interese. Interes mora
biti samo u primjeni vjere i zastiti ugovora koji je sacinjen sa Gospodarom
ovoga i onoga svijeta.

Kur'an dalje nastavlja svoju polemiku sa Sinovima Israilovim i
objasnjava njihov nepravilan odnos prema Objavi i Bozijim poslanicima...
Bozijim poslanicima iz njihove sredine, pa kaie:

/ Mi smo Musdu Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim
poslanike slali, a hau, sinu Merjeminu, ocigledne dokaze dali i Dzibrilom ga
pomogli I had god vam je koji poslanik donio ono sto nije godilo dusama
vasim, vi ste se oholili, pa stejedne u laz uijerali, a druge ubili. (2/87)

Sinovi Israilovi su odbili da prihvate islam. Smatrali su da im je
dovoljno ono sto su im dostavili njihovi poslanici. Kur'an iznosi na vidjelo
njihov stav u odnosu na poslanike koji su im poslani i ucenje sa kojim su
dosli Oni su prema Kur'anu, kada se suoce sa istinom, koja nije po
njihovoj zelji, uvijek bili isti.

Kao sto je ranije receno, Kur'an je saopcio njihov stav i drzanje
prema Musau alejhi-s-selam koji im je dosao sa objavom i knjigom
Tevratom. Poslije njega Sinovima Israilovim je poslan citav niz poslanika
koji su ih nesebicno pozivali na pravi put Na koncu im je dosao Isa alejhi-
s-selam sa posebnim dokazima, ojacan DzibriH-eminom. Pa sta su uradili?
Kako su ih primili?

... / kad god vam je koji poslanik donio ono sto nije godilo dusama
vasim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laz utjerali, a druge ubili. (2/87)

111

Pokusaj potcinjavanja Objave i poslanika vlastitim zeljama i
prohtjevima je fenomen koji prati sve ono sto je neprirodno i sto je

nestalno.

Cilj kazivanja o Sinovima Israilovim jeste da muslimani \z svega toga
izvuku neku pouku kako ne bi bili liseni hilafeta na Zemlji i emaneta koji
im je Allah podario. A posto su zapali u neprilike u kojima su bili i Sinovi
Israilovi i vjeri pretpostavili strasti i prohljeve i pobili one koji na pravi put
upucuju, a druge u laz nagnali, Allah je ucinio da ih snade to sto je snaslo
i one prije njih: razdor, slabost, potcinjenost, inertnost, pad i ponizenje,
osim ako se ne odazovu Allahu i Njegovom Poslaniku, da zakon (seriat) i
Kur'an pretpostave strastima, onda ce ih Allah, mozda, na pravi put uputiti

%v %r* %!+
*i* *i* *i*

Kur'an dalje opisuje reakcije Jevreja na novo poslanstvo. Njihovo
ponasanje prema misiji Muhammeda, alejhi-s-selam, je isto kao i njihovo
ponasanje prema misijama drugih Bozijih poslanika:

Oni govore: "Nasa su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih
prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A
kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju
itnaju oni - a jos ranije su pomoc protiv mnogobozaca molili - i kada im
dolazi ono sto im je poznato, oni u to nece da vjeruju, i neka zato stigne
nevjemike Allahovo prokletstvo! Jadno je to za sto su se prodali: da ne vjeruju
u ono sto Allah objavljuje, samo iz zlobe sto Allah, od dobrote Svoje, salje
Objavu onome home On hoce od robova svojih; i navukli su na sebe gnjev za
gnjevom - a nevjernike ceka sramna patnja. A kada im se kaze: <r Vjerujte u
ono sto Allah objavljuje!"- oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono sto je
nama objavljeno" - i nece da vjeruju u ono sto se poslije objavljuje, a to je
istina koja potvrduje da je istinito ono sto oni imaju. Red: "Pa zasto ste jos
davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili? I Musa vam je
jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj, sebi nepravdu
nanoseci, tele prihvatili" I kada smo od vas vas zavjet primili, i brdo iznad
vaspodigli: "Ozbiljno prihvatite ono sto vam dajemo i budite poslusnir - oni
su odgovorili: "Cujemo, ali poslusati nedemo!" - srca njihova su, zbog
nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom. Red: "Ruzno je to na sto vas
vjewvanje vase navodi, ako ste uopce vjernici "(2/38-93)

128

Kazivanje ovdje postaje strozije, a na nekim mjestima prelazi i u
grmljavinu. Oni su ponizeni za ono sto su govorili i radili. Oni su liseni svih
dokaza i izvinjenja kojima prikrivaju svoju oholost, svoje ponasanje prema
Istini i svoj prezir da jos neko osim njih dokuci dobro.

Oni govore: "Nasa srca su okorjela." A nije tako, nego je Allah njih
prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. a/m

Medutim, oni kazu: Nasa srca su zatvorena, neosjetna,
Muhammede, za tvoj poziv. Medutim, ... nije tako, nego je Allah njih prokleo
zbog nevjerovanja njihova..., tj. On ih je udaljio od pravoga puta zbog
njihova nevjerovanja. Od samoga pocetka oni nisu vjerovali, Allah ih je
kaznio da budu protjerani i da se ne koriste uputom i zato je vrlo malo njih
koji vjeruju. Oni su stekli pravo na kaznu zbog ovog prognanstva, a
zasluzili su to zbog njihovog ranijeg nevjerovanja, njihovog stanja zablude.

Njihovo nevjerovanje je odvratno. Oni ne vjeruju poslaniku koga su
ocekivali u borbi protiv idolopoklonnika. Ovaj ocekivani poslanik je dosao
sa Knjigom koja potvrduje ono sto oni imaju:

A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu
koju imaju oni - a jos ranije su pomoc protiv mnogobozaca molili - i kada im
dolazi ono sto im je poznato, oni u to nece da vjeruju,... (2/89)

Ovaj postupak zasluzuje progonstvo i srdzbu zbog toga sto je
odvratan i sto je ruzan... Otuda oni zasluzuju Bozije prokletstvo:

... i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo! (2/89)

Kur'an na jedan fin nacin raskrinkava njihov stav koji su zauzeli
nakon sto je ustanovio da su propale njihove nade u trgovini koju su sami
izabrali:

Jadno je to za sto su se prodali: da ne vjeruju u ono sto Allah objavljuje,
samo iz zlobe sto Allah, od dobrote Svoje, salje Objavu onome home On hoce
od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom - a nevjernike ceka
sramna patnja, m/m

Ruzno je ono za sto su se prodali... Kao da je kufr cijena tome. To je
cisti gubitak. Medutim, to je i njihova stvarnost Gubitnici su i na ovom
svijetu. Na drugom ih ceka teska kazna. Na kraju, kako su zavrsili? Zavrsili
su sa kufrom. To je jedino sto imaju i sto su zaradili!

129

Zavidnost je ucinila svoje. Oni su ocekivali da ce vjerovjesnik biti iz
njihova roda. Posto se to nije desilo, poceli su da zavide i time su na sebe
navukli jos jednu dodatnu Boziju srdzbu!

Ova priroda je ona koja je prisutna medu onima koji imaju pretjeranu
ljubav prema svemu sto je njihovo. Priroda koja ne osjeca korijen stabla
koji veze citavo covjecanstvo. Tako su oni zivjeli u izolaciji vjerujuci da su
oni odabrani narod i preziruci sve sto nije njihovo samo iz zlobe sto Allah,
od dobrote Svoje, salje Objavu onome kome On hoce od robova Svojih;.

A kada im se kaze: "Vjerujte u ono sto Allah objavljuje!" - oni
odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono sto je nama objavljeno" - i nece da
vjeruju u ono sto se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrduje da je
istinito ono sto oni imaju... (2/9 v

Kada bi bili pozvani da vjeruju u ono sto se Muhamedu objavljuje,
odgovorili bi: "Mi vjerujemo u ono sto je nama objavljeno." To nam je
dovoljno. To je jedino istinito. Sve drugo je neistina. Svejedno bilo to ono
sa cime je dosao Isa, alejhi-s-selam, ili Muhammed, alejhi-s-selam, sa kojim
je zavrsen ciklus Objava.

Kur'an se cudi ovakvom stavu, negiranju svega onoga sto je poslije
njih objavljeno:

... a to je istina koja potvrduje da je istinito ono sto oni imaju... (mi)

v v

Sto je njima stalo do istine! Sta je njima ako je to sto imaju potvrdeno
da je istinito, kad to na njih uopce ne djeluje! Oni su zaljubljeni u sebe,
robuju svojoj pristrasnosti! Oni obozavaju svoje strasti! Oni nisu vjerovali
ni ranije u ono sto su im njihovi vjerovjesnici donijeli. Allah nadahnjuje
svoga Poslanika alejhi-s-selam da ih suoci sa ovom cinjenicom koja
razotkriva njihov stav i iznosi na vidjelo njihove tvrdnje:

... Red: "Pa zasto ste jos davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako
ste vjernid bili? (2/9 v

Zasto ste jos ranije ubijali Allahove vjerovjesnik ako iskreno
vjerujete u ono sto vam je objavljeno? Ovi vjerovjesnici su vam dostavili to
u sta tvrdite da vjerujete, stavise, vi ste zanijekali i ono sto vam je donio
Musa, alejhi-s-selam, vas prvi vjerovjesnik i najveci vas spasitelj:

/ Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti

njegovoj sebi nepravdu nanoseci, tele prihvatili." (2/92)

130

Je li obozavanje teleta koje ste prihvatili, nakon sto vam je Musa
dosao sa jasnim dokazima, ili jos za vrijeme Musaova zivota, bilo
sugerirano yjerom? Da li se ovo slaze sa onim sto tvrdite da vjerujete, sa
onim sto vam je dostavljeno?

Ovo nije jedini put, vi ste prekinuli i zavjet sklopljen pod stijenom i
tamo ste zgrijesili i odmetnuli se:

Ikada smo od vas vas zavjet primili, i brdo iznad vas po digit: "Ozbiljno
prihvatite ono sto vam dajemo i budite poslusni!"- oni su odgovorili; "Cujemo,
ali poslusati necemo!" - srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jos bila
nadojena tdeiom...(B/m)

Tekst ovdje prelazi iz obracanja u kazivanje... Obraca se Sinovima
Israilovim i govori o njima, a zatim paznju posvecuje muslimanima i
citavom coyjecanstvu i obavjestava i jedne i druge o onome sto je bilo sa
Izraelcanima, zatim nadahnjuje Poslanika da ih suceli sa ovakvom vrstom
devijantnog, odvratnog vjerovanja za koje oni tvrde da im je to tako
naredeno.

... Red: "Ruzno je to na sto vas vjerovanje vase navodi, ako ste uopce

• •

vjerntci. (2/93)

Ovdje cemo na momenat stati, pred ovim cudnim izrazima: oni su

V

odgovorili: "Cujemo, ali poslusati necemo!" i: srca njihova su, zbog
nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom.

V

Oni su kazali: Cujemo, ali nisu rekli: Poslusati necemo. Zasto njima
ovo kazivanje ovdje? To je ziva slika mrtve stvarnosti, a kao da je to ziva
stvarnost koja govori. Rekli su rijecima: Cujemo, a djelima: Poslusati
necemo. Praksa je ta koja rijecima daje znacenje, a to je jace od izgovorene
rijeci. Ova ziva slika stvarnosti ukazuje na univerzalni islamski princip da
rijeci gube vrijednost ako nisu pretocene u djela. Pouka je u praksi ili: to je
jedinstvo izgovorene rijeci i stvarnog cina. I to je ono sto treba uzeti u obzir
i uvazavati,

Srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom
- to je druga gruba slika, neuporediva koju Kur'an ucrtava. Vec su
nadojeni. Cime su nadojeni? Nadojeni teletom! Sta su nadojili? Nadojili
svoja srca! Ta gruba slika nadajanja i dalje lebdi u masti, ironicno smijesna
slika: teleta koje direktno ulazi u srce, sjedinjuje se sa njihovim srcima,
tako da se intelektualno poimanje na koje ukazuje ova opipljiva slika skoro
zaboravlja, a to je njihova velika ljubav za obozavanjem teleta kao da su

131

njime srca svoja nadojili. Ovdje se jasno vidi velika razlika izmedu
kur'anskog izraza i intelektualnog poimanja. To je slikanje... jasna odlika
kur'anskog lijepog izraza.

•i> %f* *v
"p *s* •'i*

Oni su nasiroko tvrdili da su odabrani Boziji narod. Jedini koji su na
pravom putu, jedini dobitnici na ahiretu. Niko drugi osim njih kod Boga na
onom svijetu nece imati udjela. Prema ovoj tvrdnji, oni koji vjeruju u
Muhammeda kao Bozijeg poslanika nemaju nikakve sanse na drugom
svijetu. Cilj ovoga jeste da se muslimani pokolebaju u svom vjerovanju, da
se izazove sumnja u ono sto im Poslanik i Kur'an obecava. Tada je Allah
naredio Muhammedu da Jevreji i muslimani stanu jedni naspram drugih u
dva tabora i da onome koji od njih laze zazovu smrt:

Red: "Ako je u Allaha dzennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali
svijet, onda vi smrt zazelite, ako istinu govorite. "(2/94)

Poslije ovoga izazova slijedi zakljucak da oni proklinjanje nece
prihvatiti, niti ce zazivati smrt, jer znaju da ne govore istinu i boje se da
Allah ne udovolji njihovom trazenju. Oni znaju da ono sto su uradili na
ovom svijetu ne daje im pravo za bilo koji udio na drugom svijetu, U takvoj
situaciji oni gube i ovaj i onaj svijet Ovaj smrcu koju traze, a onaj losim
postupcima koje cine. Oni ce odbiti ovaj izazov. Njima je jako stalo do
zivota na ovom svijetu. Oni i mnogobosci su u ovome potpuno jednaki:

A nece je nikada zazeljeti zbog onoga sto cine! - A Allah dobro zna
nevjemike. I naci eel ih, sigurno, da vise zude za zivotom od svih ostalih
ljudi, cak i od mnogobozaca; svaki bi volio da pozivi hiljadu godina, tnada
ga to, i kad bi toliko zivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono
sto oni rade. (2/95,96)

Smrt nikada nece zazeljeti, jer ono sto su uradili, na drugom svijetu
nije za nagrade. Njih to nece spasiti kazne. Allah zna nasilnike i ono sto oni
rade!

I nije samo ovo! Oni imaju i druge osobine. jednoj takvoj do kraja
prezrenoj osobini Kur'an kaze:

/ naci ces ih, sigurno, da vise zude za zivotom od svih ostalih

ljudi,... (2/96)

132

Koji i kakav zivot? Uopce nije vazno! Samo zivot! Zivot ovako

V V

neodreden! Nedefinisan i ovako prezren! Zivot crva i insekata! Zivot i mir!
To su Jevreji. Oni su u svojoj proslosti, sadasnjosti i buducnosti uvijek isti
Dizu glavu samo kad nema malja. A kada se nade malj, spuste glavu, jer je
to opasno po zivot. Koji zivot!

... cak i od mnogobozaca; svaki bi volio da pozivi hiljadu godina, mada
ga to, i kad bi toliko zivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono
sto oni rade. (2/96)

Svaki od njih bi zelio da pozivi hiljadu godina. A to stoga sto se oni

ne nadaju susretu sa Allahom, niti osjecaju da ce imati drugi zivot osim
ovog zivota. Kakav je tijesan i skucen ovaj zivot kada dusa-coyjek misli da
je ovo jedini zivot Vjerovanje u drugi svijet je blagodat, blagodat koja se
imanom ulijeva u srce, blagodat koju Allah dariva covjeku, ciji je zivot
prolazan i koji trpi, covjek ogranicenog roka, a siroke nade, Samo onaj cije
je poimanje o zivotu nepotpuno sebi ce zatvoriti put ka vjecnosti.
Vjerovanje u drugi svijet, osim toga sto je to vjerovanje u apsolutnu Boziju
pravdu i nagradu, u osnovi je dokaz da je dusa vitalna, da se puni zivotom,
da nije ogranicena samo na ovaj svijet, nego prolazi i u vjecno beskonacne
prostore koje samo Allah zna, hitajuci tako do susjedstva sa Allahom.

v f* «^> *.U

*P *i* *S*

U daljnjem tekstu Allah nadahnjuje Poslanika pa kaie:

Red: "Ko je neprijatelj Dzibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja
na srce Kur'an - koji potvrduje da su i prijasnje objave istinite - kao putokaz
i radosna vijest vjernidma." Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i
poslanidma Njegovim i Dzibrilu i Mikalu - pa, Allah je, doista, neprijatelj
onima koji nece da vjeruju. (2/97,98)

To je novo upozorenje kojim Allah izaziva i objasnjava Istinu pred
svjedocima. U kazivanju ovog izazova upoznajemo i druga svojstva Jevreja,
zaista cudna svojstva. Gnjev i srdzba ovog naroda je dosegla vrhunac. Kada
su saznali da ce Allah svojom voljom Objavu slati onome kome On hoce,
taj gnjev je presao sve granice. To ih je dovelo do kontradiktornosti sa
kojom razum ne moze zajedno. Culi su da Dzibril Emin od Allaha dostavlja
Muhammedu Objavu, a posto su oni bili neprijatelji Muhammeda, onda su
izmislili pricu da je Dzibril njihov neprijatelj. On je melek rusenja, propasti

133

i kazne, i to je jedan od razloga sto odbijaju da prihvate Muhammeda kao
Bozijeg poslanika! Da je to melek Mikail, oni bi yjerovali u Muhammedovo
poslanstvo, jer je on melek plodnosti, bogatstva i kise.

Gluposti! Ali mrznja i prezir tjera ih da cine ove gluposti. Zasto bi
Dzibril bio njihov neprijatelj? On nije ljudsko bice da radi u korist ili protiv
njh. On je melek, Boziji rob. Radi ono sto mu se nareduje. Ne suprotstavlja
se Allahovim naredenjima.

Red: "Ko je neprijatelj Dzibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja
na srce Kur'an... "(2/97)

Dzibril nema vlastitih zelja da tebi stavlja na srce Kur'an. On
izvrsava Allahovu volju i tebi na srce stavlja Kur'an. Srce je mjesto koje
prima i cuva Objavu.

On tebi na srce stavlja Objavu "koja potvrduje da su i prijasnje objave
istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima".

Kur'an potvrduje nebeske knjige koje su prije njega objavljene,
Temelj na kome pociva Allah ova vjera je jedan u svim nebeskim knjigama
i objavljenim vjerama. To je uputa i radosna vijest srcima koja vjeruju, koja
su otvorena prema vjeri. Ovu cinjenicu treba posebno istaci. Kur'an to
cesto u raznim prilikama ponavlja:

... uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojati;m/m t

... uputstvo i milost za ljude koji vjeruju. (7/203),

putokaz ljudima i uputstvo... onima koji cvrsto vjeruju. (45/20),

... lijek... i milost vjernidma... ao/57)

Sinovi Israilovi nisu od onih koji su yjerovali, niti su od oniti koji su
bogobojazni i koji imaju cvrstu yjeru. Oni su, po svom obicaju, rastavljajuci
Objavu i vjerovjesnike, rastavili i meleke. Njihov zastitnik i prijatelj je
Mikail, govorili su, a ne Dzibril. Zbog toga je slijedeci ajet zajedno
spomenuo i Dzibrila i Mikaila i sve druge meleke i vjerovjesnike isticuci da
su oni koji jednog od njih smatraju svojim neprijateljem - nevjernici:

Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim iposlanidma Njegovint
i Dzibrilu i Mikalu - pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji nece da
vjeruju. (2/98)

V*£ *f£ v*<

*"f* *p *p

134

Allah se obraca Poslaniku da ga ucvrsti u onome sto mu objavljuje
iznoseci da u ove ajete ne vjeruju samo oni koji su pokvareni. Ajeti dalje
razotkrivaju Sinove Israilove, koji se ne pridrzavaju zavjeta bez obzira bio
on sklopljen sa AUahom, sa njihovim poslanicima ili sa Bozijim poslanikom
Muhammedom alejhi-s-selam. Upozoreni su i na ignorisanje Knjige kojom
je zavrsen ciklus objavljenih knjiga, a koja potvrduje istinitost svih do sada
objavljenih knjiga.

A Mi tebijasne dokaze objavljujemo ijedino nevjernici u njih nece da
vjeruju. Zar svaki put kad neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer
ih vecina ne vjeruje. A kada im je Poslanik odAllaha dosao, potvrdujuci da
je istinito ono sto vec imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga ddna - za leda
svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju. (2/99-iov

U ovim ajetima Allah razotkriva uzroke nevjerovanja Sinova
Israilovih utajom ajeta koje je Allah objavio. Ti uzroci se svode na
pokvarenost i prirodnu poremecenost Zdrava priroda prihvaca vjerovanje
u ove ajete. Jevreji i drugi to odbacuju - ne zbog toga sto ajeti nisu dovoljno
ubjedljivi, nego zbog toga sto im je priroda pokvarena i poremecena.

Kur'an se, dalje obraca muslimanima i drugim narodima kritikujuci

Jevreje i iznoseci njihove mahane. To je narod koji se ne pridrzava zavjeta,

uputa, premda su fanatici kada se radi njihovoj naciji; ne mogu se nikako

pomiriti da Allah dariva i drugima sto hoce mimo njih. Cak krse i

medusobno sastavljene ugovore i napustaju cak i ono oko cega su se
dogovorili.

Zar svaki put kad neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer ih
vecina ne vjeruje. (2/100)

Razisli su se oko zavjeta sa Allahom sacinjenog u podnozju Sinajske
gore. Razisli su se i u pitanju ugovora koje su sklopili sa svojim ranije
poslanim vjerovjesnicima. Na kraju je doslo i do raskida ugovora sa
Bozijim poslanikom Muhammedom alejhi-s-selam u prvom medinskom
periodu islama. Medu prvim su bili u klevetanju nove vjere. Pokusavali su
da unesu razdor medu muslimanima razilazeci se sa ugovorom potpisanim
izmedu njih i muslimana.

Lose svojstvo, naspram koga stoji njegova susta suprotnost, koju
Poslanik islama obznanjuje rijecima: *1VIuslimani su medusobno
jednaki, jedinstveni u odnosu na onoga koji im ne pripada; o
njihovoj sigurnusti brine se svako od najnizeg do najviseg.,/'

Nijedan od njih nece prekrsiti nijednog ugovora. Ebu Ubejda, komandant

135

Omerove vojske, pise Omeru, drugom halifi iz grupe hulefa-i-rasidina, da
je jedan od njegovih vojskovoda garantovao sigurnost stanovnicima jednog
grada u Iraku i pita ga za njegovo misljenje. Omer odgovara da Allah drzi
velikim ono sto je potpisano pa nemojte biti od onih koji olahko prelate
preko potpisanih ugovora. Postujte potpisani ugovor o nenapadanju i
udaljite se. Razlika u etickim opredjeljenjima izmedu rnuslimana i Jevreja
je vise nego jasna.

A kada im je Poslanik odAllaha dosao } potvrdujuci da je istinito ono
sto pec imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga ddna - za leda svoja Allahovu
Knjigu odbacuju, kao da ne znaju. <2/iov

Sve ugovore koje su sacinili Jevreji su prekrsili. Jedna od tacaka
ugovora sa Allahom bila je da vjeruju u sve Bozije poslanika, da ih pomaiu
i postuju. A kad im je Poslanik od Allaha dosao, potvrdujuci ono sto vec
imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga data za leda svoja su Allahovu
Knjigu odbacili, svejedno da li se ovo odbacivanje odnosi na Knjigu njima
datu, u kojoj je najavljena radosna vijest o dolasku novog poslanika, ili pak
na Knjigu sa kojom je Muhammed, alejhi-srselam, dosao.

Kakve li ironije! Oni kojima je data Knjiga odbacuju Allahovu Knjigu!
Da se radi o mnogoboscima, to odbacivanje bi, donekle, bilo razumljvo! Ali
rijec je o onima kojima je data Knjiga, onima koji poznaju nebeske knjige i
Bozije poslanike, onima koji su poznavali Uputu i Svjetlo. Sta su ucinili?
Oni su to bacili za leda svoja i tako se udaljili iz svog zivotnog prostora,
svoje interesne sfere!

•;> *s+ *f*

*f» +i* "i*

A sta poslije ovog odbacivanja? Mozda su pronasli nesto bolje?
Mozda su otkrili neku novu istinu? Mozda su se vratili Knjizi koju imaju, a
koju i Kur'an potvrduje kao istinu? Ne... Nista od svega ovoga. Oni su za
leda svoja bacili Allahovu Knjigu - da bi se mogli okrenuti legendi koja nije
zasnovana na cinjenicama,

i povode se za onim sto su sejtani o Sulejmdnovoj vladavini kazivalL
A Sulejmdn nije bio nevjernik,- sejtani su nevjernici uceci ljude vradzbini i
onome sto je bilo nadahnuto dvojici meleka, Hdrutu i Mdrutu, u Babilonu.
A njth dvojica nisu ntkoga ucili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskusavamo, i
ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muza od zene

136

rastaviti, all nisu mogli time nikome bezAllahove volje nauditi Ucili su ono
sto ce im nauditi i od cega nikakve koristi nece imati iako su znali da onaj
koji torn vjestinom vlada nece nikakve srece na onom svijetu imati. A doista
je jadno ono za sto su se prodali, kad bi samo znali! A da oni vjeruju i boje
m 3 nagrada od Allaha bi im bila bolja, kad bi samo znali! (2/102,103)

Napustili su Knjigu koju je Allah objavio a koja potvrduje Knjigu koju
oni imaju, a zatim su se okrenuli pricama koje su sejtani kazivali
Sulejmanovoj vladavini. Te price kazuju da je Sulejman bio madionicar,
sahir, da se sluzio magijom.

Kur'an to odbacuje. On kaze da Sulejman nije bio nevjernik - sejtani
su nevjernici, uceci ljude vradzbini...

Kur'an, dalje, negira da je sihir od Allaha objavljen dvojici meleka:
Harutu i Marutu u Babilonu.

... i onome sto je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i
Marutu,.. .(2/W2)

A

Rijec je prici koja se u to vrijeme pricala. Jevreji tvrde da su se
Harut i Marut sluzili magijom i da su ljude tome poducavali. Kur'an to

odbacuje.

... A njih dvojica nisu nikoga ucili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo
iskusavamo, i ti ne budi nevjernikr... (2/102)

Kur'an po drugi put oznacava sihir, poducavanje i upotrebu, kufrom.
Ljudi su bili uporni u trazenju da ih Harut i Marut poduce sihiru bez obzira
na njihova upozorenja.

/ ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muza od zene rastaviti,... (2/102)

To je zlo na koje su bili stalno upozoravani od strane ovih meleka.

Ovdje Kur'an iznosi stav islama, a on se ogleda u tome da se nista na
svijetu ne moze desiti bez Allahove volje i Njegovog izuna.

... all nisu mogli time nikome bezAllahove volje nauditi... (2/102)

Allahova volja je volja koja djeluje, stvara. Ovo se moze pojasniti
primjerom. Ako covjek stavi ruku u vatru, ruka ce izgoijeti. Medutim, ovo
moze da se desi samo Allahovom voljom. Allah moze da vatri oduzme
njezino svojstvo, kao u slucaju Ibrahima, alejhi-s-selam.

137

Isti je slucaj i sa sihrom pomocu koga se vrsi rastavljanje muza od
zene. Allah moze svojom voljom da to sprijeci.

Kur'an, dalje, kaze da je rastavljanje muza od zene zlo, a ne dobro.

... Ucili su ono sto ce im nauditi i od cega nikakve koristi nece

imati.. (2/io2)

Dovoljno je da je Kur'an ovo zlo oznacio kufrom.

... iako su znali da onaj koji torn vjestinom vlada nece nikakve srece
na onom svijetu imati., (2/102)

I tako su saznali da ono sto kupuju na ovom svijetu, na Drugom
Svijetu od toga nece nikakve koristi imati

... A doista je jadno ono za sto su se prodali, had bi samo znali! (2/102)

A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, had bi
samo znali! (2/W3)

%!+ •&* +!*

*£* *£* *i*

Poslije svega ovoga neophodno je ovdje reci nekoliko rijeci magiji,
sihru, onome sto rastavlja muza od zene, a cemu su Jevreji poklanjali
posebnu paznju ostavljajuci zbog toga Boziju Knjigu iza svojih leda.

U svako je vrijeme pa i danas bilo ljudi koji su posjedovali odredenu
snagu koju nauka nije otkrila, Nauka je uspjela da to imenuje, ali nije

V

uspjela da ude u bit toga. Sta je to telepatija npr. i kako se ostvaruje? Kako
je moguce da se dogadaji koji se zbivaju na veoma udaljenim mjestima
osjete i vide istog trenutka kada se odigravaju, kao da se nalaze i zbivaju u
neposrednoj blizini?

v

Sta je to hipnoza i kako se ostvaruje? Kako je moguce da volja
upravlja voljom? Kako je moguce ograniciti svijest, smanjiti je ili posve
iskljuciti?

Sve sto je nauka ovim pitanjima rekla jeste da je to registrovala i
imenovala. Medutim, sta je to, kako se ostvaruje itd. ostalo je nepoznato!

Postoje mnoga druga pitanja kojima se nauka spori zbog
nedovoljno prikupljenih cinjenica ili zbog toga sto nije uspjela da to uvede

138

u krug svojih eksperimenata. Frojd, koji pokusava da negira sve sto je
duhovno, snovidenja npr. nije mogao negirati. Kako vidjeti u snu
buducnost koja je nepoznata, a koja se kasnije obistini? Ovi tanahni osjecaji

nisu imenovani. Kako osjetiti da ce se nesto uskoro dogoditi ili ce neka
osoba malo kasnije doci? Zatim se sve to prema prognozama obistini.

Tvrdoglavo bi bilo negirati ove nepoznate snage koje posjeduje
ljudsko bice samo zato sto to nauka jos nije potvrdila.

Ali ovo ne znaci da sve price, bajke, mitove itd. treba prihvatitL
Najbolje je da razum pred ovim nepoznanicama ostane elastican sve dok se
pomocu savremenijih sredstava ne provjeri sto se nije dotadasnjim dalo
provjeriti, ili da se prihvati sud da je to nesto izvan ljudske moci i da je za
sada nemoguce u to prodrijetL

Magija, sihir i ono cemu su poducavali Harut i Marut pripadaju ovom
krugu. Ponekad to potpuno lici jedno na drugo: moc sugestije i djelovanja
na osjecaje i misao, odnosno stvari i tijela.

Magija, sihir koju spominje Kur'an, a koja je u vezi sa faraonovim
madionicarima samo je gluma:

... i odjednom mu se pricini da konopi njihovi i stapovi njihovi, zbog
vradzbine njihove, krecu, (20/66)

Nema nikakve smetnje da ovo djelovanje bude sredstvo pomocu
koga se vrsi rastavljanje muza od zene, prijatelja od prijatelja. Medutim,
sve se to moze desiti samo sa Allahovom voljom, na nacin kako smo to
objasnili.

Ko su meleki Harut i Marut i kada su bili u Babilonu? Njihova storija
bila je poznata Jevrejima, jer oni nisu negirali ovu vijest, niti su joj se
suprotstavili. Kur'an tome sazeto govori, a nije bilo ni potrebe da se bavi
detaljima, jer to i nije cilj Kur'ana. Ovome ne treba davati vise prostora, jer
nema ni jedne vjerodostojne predaje koja tome govori. Jasni i potpuno
razumljivi ajeti ne daju nam za pravo da idemo za onim sto je manje jasno
u dalekoj proslosti.. Dovoljno je da znamo da su Jevreji slijedili ove mitove
i napustili da slijede Boziju Knjigu. Takoder je dovoljno da znamo da je
sihir sejtanski posao, da je to kufr u kome ce onaj ko mu se podaje izgubiti
sve na Drugom Svijetu, ahiretu.

139

><■* >> s > >' - *~~-^ «>

* - " * * t "•* 9* **,•>$ *•*-". * *' S ^9*

G i> " " -<- f

<1 -*

-Oil

1

j;1 ^ ^iT >5 * j^ui riy; jji 2 uicyi. yJC\\ Mi ^ f £" ^

^ •/ - <"

1 w> j 'J--j vi ^ 9 i, y ai vc: ^5 ^/^t ^ »

^. Vt J :£)$ < *U'jj. G *jii j 'f} i osifCt Vi G^u'i: y d o'r C &tij<

140

* t" j

■ & Crr ! >

,<d IP c>jVV5 OljUil J C '<! J; ! '«Cii < tij it j*t : r,% ,

r*£" k ^ 3« iii'if: tiLr ir jl it ufc vy : zfir s j it 355

< W'^t >i >t tf ji 51 : y . - r vL ^ j; v^cat h j V^t au^

yjte&U* &% Z&j 1 <5* '> '« # LOO 'ik-T^if

" f

» ^ > ? «?

vjernici ne sluzite se rijecima: "Ra'ina", nego recite: "Unzuma" i
slusajte! A nevjernike bolna patnja ceka. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni
sljedbenici Knjige ni mnogobosci, da se vama od Gospodara vaseg bilo kakvo
dobro objavi A Allah milost svoju daruje kome On ho ce; Allah je neizmjerno
dobar. Mi nijedan propis ne promijenimo, nitiga u zaborav potisnemo, a da
bolji od njega Hi slican njemu ne donesemo. Zar ti ne znas da Allah sve moze?
Zar ti ne znas da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi
osim Allaha ni zastitnika ni pomagaca nemate? Zar da trazite od svoga
Poslanika kao sto su prije trazili od Musaa? A ko vjerovanju pretpostavi
nevjerovanje, s pravoga puta zalutao je! Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi
docekali da vas, posto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz licne zlobe
svoje, iako im je Istina poznata; ali, vi oprostite i preko toga predite dok Allah

141

svoju odluku ne donese. - Allah, zaista sve moze, I molitvu obavljajie i zekat
dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naci cete nagradu kod Allaha, jer
Allah dobro vidi ono sto radite. Oni govore da ce u dzennet uci samo Jevreji,
odnosno samo krscani - To su puste zelje njihove! - Ti red: "Dokaz svoj dajte
ako je istina to sto govoritef'A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao
i uz to dobra djela cinio, toga ceka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se
nece nicega bojati i ni za cim nece tugovati Jevreji govore: "Krscani nisu na
pravom putu!" a krscani vele: 'Jevreji nisu na pravom putu!" - a oni citaju
Knjigu. Tako f slicno kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah ce im na
Sudnjem danu presuditi o onome u cemu se oni ne slazu. Ima li veceg
nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo
spominje i koji radi na tome da se oni poruse? Takvi bi trebalo da u njih
samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu dozivjece sramotu, a na onom
svijetu patnju veliku! A Allahov je istok i zapad; kuda god se okrenete, pa -
tamo je Allahova strana. -Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.
Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete. * Hvaljen neka je On! Naprotiv,
Njegovo je sve ono sto je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava; On
je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nesto odluci, za to samo rekne: "Budi!" -
i ono bude. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama
razgovara Hi da nam kakvo cudo dode!" Tako su, gotovo istim rijecima,
govorili i oni prije njih, srca su im slicna! A Mi dokaze objasnjavamo
ljudima koji cvrsto vjeruju. Mi smo te poslali da istinu objavis i da radosne
vijesti i opomenu doneses, i ti neces biti pitan za one koji ce biti u
dzehennemu. Ni Jevreji, ni krscani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne
prihvatis vjeru njihovu. Red: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti
poveo za zeljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne
bi mogao zastititi niti odbraniti Neki od sljedbenika Knjige citaju je onako
kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastradat ce sigurno oni koji u nju
ne vjeruju. sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i
toga sto sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. I bojte se Dana kada niko
niza koga nece moci nista uciniti, kadse ni od koga otkup nece primiti, kada
nikome zagovor nece koristiti i kada im niko nece mod pomod! (2/104-123)

Ova cjelina nastavlja razotkrivati smutnje Jevreja koje su oni cinili
prema islamu i muslimanima, upozorava muslimansko drustvo na njihove
igre i spletke, na mrinju i zlobu koje su oni u sebi tajili prema
muslimanima, smutnju i stete koje su muslimanima javno cinili. Ova
cjelina zabranjuje muslimanskom drustvu da oponasaju rijeci i djela onih
kojima je objavljena Knjiga a koji ne vjeruju. Ona razotkriva muslimanima
prave duboke tajne uzroke koji su stajali iza rijeci i djela Jevreja, iza

142

njihovih spletki, smutnji, igara i fitneluka koje su oni nastojali da ubace u
muslimanske redove.

Derogiranje pojedinih odredaba i obaveza ill njihovu zamjenu,
shodno potrebama novog islamskog razvoja, okolnostima i okruzenju koji
su obuhvatali muslimansko drustvo - izgleda da su Jevreji uzimali za povod
da bi izazvali sumnju u izvor ovih naredaba i zaduzenja pa su zbog toga
govorili muslimanima: "Da je to bilo od Allaha, ne bi bilo derogirano; ne bi
se izdavala nova naredba da se dokine ili zamijeni ranija."

Ova kampanja pojacana je u vrijeme promjene Kible iz Jerusalema
prema Kabi, a promijenjena je sesnaest mjeseci po Hidzri. Neposredno
poslije Hidzre Vjerovjesnik, alejhi-s-selam, okretao se u namazu prema
Jerusalerau, Kibli Jevreja i njihovoj musalli. Iz ovog okretanja prema
Jerusalemu Zidovi su izvlacili dokaz da je njihova vjera prava vjera, a
njihova Kibla prava Kibla. Ovo je navelo Resulullaha da je zelio, iako nije
javno ispoljavao, da se umjesto Jerusalema uzme za kiblu Kaba, casna
Bozija kuca. Ovu zelju gajio je u sebi sve dok mu njegov Gospodar nije to
i prihvatio i uputio ga prema kibli koja ce ga zadovoljavati. tome ce biti
rijeci i u tekstu ovog poglavlja. Obesnazenje ovog dokaza Sinova Israilovih,
do cega je dovela ova izmjena kible, bilo bi pogubno za Jevreje pa ga nisu
zeljeli izgubiti. Zbog toga oni pojacavaju spletkarosku kampanju medu
muslimanima. Pocinju da medu muslimanima izazivaju sumnju u izvor
naredaba kojima ih je zaduzivao Resulullah, kao i u ispravnost sadrzaja
Objave. Svim silama poceli su da djeluju destruktivno i potkopavaju
principe yjere u dusama muslimana. Govorili su im: Ako je okretanje
prema Jerusalemu bilo neispravno, onda su i vase molitve - namazi i
cjelokupni vas ibadet koji ste obavljali za sve ovo vrijeme izgubljeni i
bezvrijedni. Medutim, ako je okretanje prema Jerusalemu ispravno, zasto
se onda mijenja kibla? Ovim su oni htjeli da upute prigovor i potkopaju
osnovna pouzdanja u nagradu u dusama muslimana, posebno u stecene
sevape kod Allaha. Htjeli su prije svega da unesu smutnju u smisao
vjerovjesnickog rukovodenja.

Izgleda da je ova ogavna propaganda dala svoje negativne plodove u
dusama nekih muslimana, koji su poceli prozivati Resulullaha alejhi-s-
selam. Uznemireni i potreseni , trazili su od njega dokaze koji se kose sa
apsolutnim predanjem rukovodenja i pouzdanja u izvor yjere. Tada dolazi
do objave u Kur'anu koja objasnjava da derogiranja nekih naredbi i ajeta
prati mudrost Allahova koja bira covjeku ono sto je za njega bolje i koji zna
sta mu odgovara kroz vremena. Istovremeno, Kur'an upozorava
muslimane da je cilj Jevreja da ih vrate u nevjerovanje poslije primanja

143

islama. Kur'an ih upozorava da ovo Jevreji cine iz zavidnosti koja proistice
iz toga sto je Allah odabrao bas muslimane, obasjao ih Svojom miloscu i
dobrotom time sto im objavljuje posljednju Knjigu i sto im povjerava ovu
veliku stvar. Kroz ove njihove spletke Kur'an otkriva muslimanima duboki
smisao tog zavodenja i dokida njihovu lainu tvrdnju da je dzennet samo
njihovo pravo. Dalje tekst Kur'ana kazuje o uzajamnom optuzivanju dviju
grupa, onih kojima je objavljena Knjiga kada zidovi govore: "Krscani nisu
na pravom putul*, a krscani kazu: Jevreji nisu na pravom putu!", a sve to
isto tako govore politeisti protiv jednih i drugih.

Ovdje dolazi do punog izraiaja grozota njihove namjere koju su oni
sakrivali iza kazivanja o kibli, a to je da onemoguce okretanje prema Kabi,
Bozijoj kuci i prvoj dzamiji, da sprijece da se u dzamijama spominje Bozije
ime i nastoje da se one poruse.

U ovom pasusu tekst nastavlja da kazuje na slican nacin, sve dok ne
dovede muslimane licem u lice pred stvarni cilj Jevreja i krscana kojima je
Knjiga objavljena... a to je odvratiti muslimane od njihove vjere i privuci ih
u vjeru onih kojima je Knjiga objavljena. Medutim, oni nece biti zadovoljni
Vjerovjesnikom, alejhi-s-selam, sve dok on ne bude slijedio njihovu vjeru i
ucenje. Ako to ne bi prihvatio, onda slijedi rat, spletke, smutnje itd. Ovo je
stvarna borba koja je bila sakrivena iza lazi i zavodenja i duboko pokrivena
kamufliranim dokazima i uzrocima.

•!+ •!* v^
+p +p *g*

vjernici, ne sluzite se rijecima: "Ra'ina", nego recite "Unzurna" i
slusajte! A nevjernike bolna patnja ceka. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni
sljedbenici Knjige ni mnogobosci, da se vama od Gospodara vaseg bilo kakvo
dobro objavi A Allah milostSvoju daruje korne On hoce; Allah je neizmjerno
dobar. Mi nijedan propis nepromijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da
bolji od njega Hi slican njemu ne donesetno. Zar ti ne znas da Allah sve moze?
Zar ti ne znas da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi
osim Allaha ni zastitnika, ni pomagaca nemate? Zar da trazite od svoga
Poslanika kao sto su prije trazili od Musda? A, ko vjerovanju pretpostavi
nevjerovanje, s pravoga puta zalutao je! Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi
docekali da vas, posto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz licne zlobe
svoje, iako im je Istina poznata; ali, vi oprostite i preko toga predite dok Allah
Svoju odluku ne donese. -Allah, zaista sve moze. I molitvu obavljajte izekat

144

dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naci cete nagradu kod Allaha, jer
Allah dobro vidi ono sto radite. (2/104-110)

U uvodnom dijelu ove cjeline rijeci su upucene vjernicima. Oni se
pozivaju svojstvom koje je za njih karakteristicno i osobeno i koje ih
povezuje sa njihovim Gospodarom i Vjerovjesnikom alejhi-s-selam,
svojstvom koje mobilise u njihovim dusama odgovor skladan ovom
svojstvu: da je vjernicima zabranjeno da kazu Vjerovjesniku, alejhi-s-selam,
"ra'ina", rijeci koja je izvedena iz rijeci ri'aje, paziti i gledati, nego da se
umjesto toga sluze njegovim sinonimom u arapskom jeziku "unzurna",
slusajmo, Nareduje im se da slusaju u znacenju odanosti i pokornosti.

Kur'an dalje upozorava na sudbinu, kraj nevjernika, a to je bolna
patnja, rijecima:

O vjernici, ne sluzite se rijecima: "Ra'ina", nego recite: "Unzurna" i
slusajte! A nevjernike bolna patnja ceka. (2/104)

Neka druga kazivanja podsjecaju da je uzrok zabrani upotrebe
termina "ra'ina" bio to sto su bezumnici Jevreja bill skloni da ovaj termin
upotrebljavaju u govoru, a mislili su na Vjerovjesnika, alejhi-s-selam, ali su
ga izgovarali mutavo tako da on ima drugo znacenje proizvedeno od rijeci
re'aune, lahkomislenost Oni su se pribojavali da psuju i grde
Vjerovjesnika, alejhi-s-selam, otvoreno, pa su iznalazili i sluzili se drugim
metodima da ga psuju na skriveni i kriminalni nacin, cime se sluze samo
luda djeca. Zbog toga je dosla zabrana vjernicima da koriste ovaj termin
kojim su se sluzili Jevreji. Muslimanima je naredeno da ga zamijene
sinonimom koji ima znacenje koje ludaci nece moci iskriviti i izmijeniti, da
bi ovaj beznacajni i glupi cilj Jevreja propao.

Koristenje ruznih metoda od strane Jevreja govori dalekoseznosti
njihovog gnjeva i mrznje, govori njihovom losem odgoju, prljavstini
postupaka i niskom moralu, Zabrana koja je dosla ovim povodom
nagovjestava Boiiju zastitu Vjerovjesniku, alejhi-s-selam, i muslimanskom
drustvu, govori o odbrani Njegovih miljenika od svih spletki i losih
namjera koje cine njihovi neprijatelji i spletkarosi.

Tekst dalje otkriva muslimanima zlobu i neprijateljstvo koje se krije
u grudima Jevreja, otkriva mrznju i zavist koju oni taje u svojim srcima -
zbog dobra koje je Bog dao muslimanima da bi ih upozorio na njihove
neprijatelje kako bi imali pred ocima zavist i zlobu koju im cine njihovi
protivnici vjere i da bi muslimani bili zahvalni Bogu zbog dobra koje im je
On ucinio te da bi ocuvali to dobro.

145

Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige, ni mnogobosci, da se
vama od Gospodara vaseg bilo kakvo dobro objavL A Allah milost Svoju
daruje kome On hoce; Allah je neizmjerno dobar. (2/105)

Kur'an ne pravi razliku izmedu Kitabija i musrika u pogledu
nevjerovanja. I jedni i drugi ne vjeruju u posljednje poslanstvo. Prema
tome, oni su s tog stanovista potpuno jednaki. I jedni i drugi gaje mrznju i
obijest prema vjernicima. Ne zele im nikakvo dobro. Najvise preziru ovu
vjeru, vjeru koju je Allah odabrao vjernicima kao dobro i koji je objavio
vjernicima ovaj Kur'an. Ovom blagodati Bog izrazava ljubav prema
muslimanima i zavjetuje se da ce cuvati tu vjeru na Zemlji. To je najvece
povjerenje koje postoji.

Ranije je bilo govora njihovoj mrznji i srdzbi prema muslimanima
zbog toga sto Allah salje Svoje dobro onome kome On hoce. Ta srdzba
prema muslimanima dostigla je takav stepen da su Jevreji oglasili i
Dzibrila, alejhi-s-selam, svojim neprijateljem, jer je donio objavu
Resulullahu, alejhi-s-selam.

... A Allah milost Svoju daruje kome On hoce;... (2/105)

Allah zna kome upucuje Svoju Poslanicu, sto znaci ako je dodijelio
Nju Muhammedu, alejhi-s-selam, i onima koji u njega vjeruju, Bog je znao
da su on i oni za to odabrani.

... Allah je neizmjerno dobar. (2/105)

Nema nista vece od blagodati poslanstva i Bozije poslanice! Nema
nista bolje od blagodati vjere i pozivanja u "vjeru! U ovome se primjecuje
nagovjestaj mobilizacije svijesti ili osjecaja kod onih koji vjeruju, osjecaja
velicine ovog dara i obilja ljepote, dok u onome sto nevjernici u sebi kriju
prema vjernicima, a cemu je ranije bilo govora, mobilise se svijest na
opreznost i veliku budnost Ova svijest i ta neminovnost su nuzni da bi se
moglo suprotstaviti propagandi prigovaranjem i izazivanjem sumnje, koju
su ucinili i jos uvijek cine Jevreji, kako bi oslabili \jerovanje u dusama
vjernika, je ogromno dobro prema muslimanima.

Ovaj napad, kao sto smo rekli odnosio se na derogiranje nekih
naredbi i zaduzenja. On je posebno dosao do izrazaja u vrijeme okretanja
kible prema Kabi. To je bilo nesto sto je oborilo njihov dokaz protiv
muslimana.

146

Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da
bolji od njega ili slican njemu ne donesemo...(2/w6)

Bez obzira kakav bio razlog, promjena kible, kao sto se govori u
tekstu ovih ajeta i dalje u nastavku, ili neki drugi razlog, kao sto je izmjena
nekih odredaba, zakona i zaduzenja, sto je pratilo razvoj i stanje
muslimanskog drustva, ili mozda nesto posebno, vezano za izmjene nekih
ranijih odredaba navedenih u Tevratu (Tori), koji potvrduju istinitost
Kur'ana kao opce poruke, bez obzira na sve to, dakle: da li je uzrok jedno,
drugo ili trece, ili sve zajedno sto su Jevreji uzeli kao povod za izazivanje
sumnje u bit vjerovanja, Kur'an jasno i odlucno objasnjava razlog
derogiranja i izmjene, Kur'an istovremeno objasnjava osudu tih sumnji
koje su unijeli Jevreji, cineci to obicno planski i primjenjujuci razne metode
u borbi protiv ove vjere.

Djelimicna izmjena ucinjena skladno potrebama i situaciji u vrijeme
objave bila je u interesu covjeka kako bi ostvario sto vece dobro koje mu
namece razvoj zivota. Allah, Stvoritelj ljudi, Onaj koji upucuje poslanike,
Onaj koji objavljuje ajete, On je taj koji to odreduje. I kad dokine neki ajet
- On ga stavlja u svijet zaborava da li taj ajet sadrzavao u sebi neku
odredbu, normu ili neki znak ili nesto nadnaravno koje dolazi zbog
aktuelne situacije pa se javlja kao materijalna nadnaravnost, kako su to
cinili vjerovjesnici - slijedilo bi, poslije toga, nesto bolje ili slicno
prethodnom. Nista Boga ne moze onesposobiti, On je Gospodar svega,
Naredbodavac svemu na nebesima i Zemlji.

Ovo je popraceno slijedecim rijecima:

Zar ti ne znas da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i
da viosimAllaha ni zastitnika , ni pomagaca nemate? (2/107)

Ove rijeci ovdje imaju za rnuslimane prizvuk upozorenja, prizvuk
sjeta da je Allah njima Zastitnik i Pomagac. Oni nemaju drugog zastitnika
ni pomagaca. Mozda je ovo ovako receno zbog toga sto su neki podlegli
obmanjivackoj propagandi Jevreja i zbrci njihovih ideja potkrijepljenih
njihovim laiima i upucivanju pitanja Resulullahu koja ne nude dokaza ni
uvjerenja. Slijedeci ajet sasvim otvoreno upozorava na to i osuduje.

Zar da trazite od svoga Poslanika kao sto su prije trazili od Musaa? A,
ko vjerovanju pretpostavi nevjerovanje, s pravogputa zalutao je! a/108)

Ova osuda uslijedila je zbog toga sto su se neki vjernici tvrdoglavo
ponasali poput Musaova naroda, koji su zahtijevali da im Musa donese

147

dokaze i nadnaravnosti. Time bi se suprotstavljali Vjerovjesniku kad god bi
on naredio nesto ili im saopcio neku obavezu, kako se govori i u tekstu na
mnogim mjestima.

Kur'an ih upozorava da prestanu sa ovim, jer je to zabluda, naime, da
ne zamijene vjerovanje nevjerovanjem. To bi bio kraj, na cemu su insistirali
Sinovi Israilovi. To je istovremeno i kraj onoga sto su zeljeli Jevreji, da bi
tome poveli i muslimane.

Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi docekali da vas, posto ste postali
vjernici, vrate u nevjernike, iz licne zlobe svoje, iako im je Istina

poznata;... (2/W9)

To je ono sto cini prokleta mrznja u dusama - zelja za oduzimanjem
dobra kome su drugi upuceni. Zasto? Ne zbog toga sto ga ove zle duse ne
prepoznaju, nego zbog toga sto ga poznaju,

...iz licne zlobe svoje iako im je Istina poznata;... (2/109)

A zavidnost - to je ona niska mracna zloba koju su obilato izlijevale
jevrejske duse prema islamu i muslimanima i jos uvijek to cine. To je ono
iz cega su izrastale njihove spletke i zle namjere, i jos uvijek izrastaju. To
je ono sto Kur'an razotkriva muslimanima, kako bi shvatili i spoznali
skriveni uzrok koji stoji iza svih nastojanja Jevreja da bi izazvali sumnju u
yjeri musMmana i ponovo ih vratili u nevjerovanje, gdje su ranije bili i od
cega ih je Allah zastitio imanom dodijelivsi im najvece dobro i najcjenjeniju
blagodat, na cemu su im Jevreji zavidjeli.

Ovdje, u casu u kome zablista ova istina i otkrije se ruzna namjera i
mrska zavidnost, Kur'an poziva vjernike da se uzdignu iznad uzvracanja
mrznje mrznjom, zla zlim, i poziva ih na sirokogrudnost i oprost - sve dok
Allah ne donese svoju odluku, kada to On bude htio,

...ali y vi oprostite i preko toga predite, dok Allah Svoju odluku ne
donese. -Allah, zaista, sve moze. (2/109)

Nastavite ovim pravcem koji vam je Allah odabrao, klanjajte se
vasem Gospodaru i pohranjujte kod Njega vasa dobra djela...

/ molitvu obavljajte i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite
naci cete nagradu kodAllaha, jer Allah dobro vidi ono sto radite. (mm

Eto tako kur'anski tekst budi svijest muslimanskog drustva,
koncentrise je i upozorava na izvor opasnosti, na mjesto gdje se skrivaju

148

spletke; tako Kur*an mobilise svijest muslimaiia kako bi razotkrio lose
namjere i ukazao na opake spletke i zavidnost Ovom punom mobilnom
snagom Kur'an preuzima vjernike i vodi ih ka Uzvisenom Allahu, gdje oni
ocekuju Njegovu naredbu i svoje postupke vezu za Njegovu dozvolu.
Kur'an ih poziva na oprost i toleranciju dok ne stigne ova naredba da bi
zastitio njihova srca vonja zavidnosti i mrznje i poziva na lijep nacin da
sacekaju naredbu Naredbodavca i Njegovo htijenje.

%te »f(f »J*

*i* *£* *i*

Kur'an nastoji da pobije tvrdnje sljedbenika Khjige opcenito - Jevreja
i hriscana, koji kazu da su samo oni jedini ti koji su upuceni! Dzennet je
rezervisan za njih, u njega ce uci samo oni. To govore, dok istovremeno
jedni druge optuzuju da oni drugi nece imati nista od toga. U toku
izlaganja ovih tvrdnji, Kur' an iznosi pravu istinu o radu, nagradi i kazni u
rijecima:

Oni govore da ce u dzennet uci samo Jevreji, odnosno samo krscani -
To su puste zelje njihove! - Ti red: "Dokaz svoj dajte ako je istina to sto
govorite!"A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela
cinio, toga ceka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nece nicega bojati
i ni za cim nece tugovati Jevreji govore: "Krscani nisu na pravom putu!", a
krscani vele: Jevreji nisu na pravom putu!" - a oni citaju Knjigu. Tako,
slicno kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah ce im na Sudnjem danu
presuditi u onome u cemu se oni ne slazu.v/m-iw

Oni koji su se suocili sa muslimanima u Medini bili su Jevreji. Tada
nije bilo nikakvog bloka krscana koji bi mogli zauzeti stav poput Jevreja.
Medutim, tekst ovdje ima opcu poruku, odnosi se i na jedne i na druge.
Konfrontira ove onima, a iznosi i stav pristalica politeizma (musrika) o
objema grupacijama.

Oni govore: da ce u dzennet uci samo Jevreji, odnosno samo
krscani... (2/iiv

Ova njihova kazivanja su razlicita, jer su Jevreji govorili "U dzennet
ce uci samo Hud" tj. Jevreji, dok su drugi govorili "U dzennet ce uci samo
krscani", Ni jedna ni druga izjava ne oslanja se na dokaz. Sve se zadrzalo
samo na tvrdnji. Tada uzviseni Allah objavljuje Vjerovjesniku, alejhi-s-
selam, da se suceli sa njima sa izazovom i potrazi dokaz.

149

... Ti red: "Dokaz svoj dajte ako je istina to sto govoriterwm)

Ovdje dolazi do primjene islamskog pravila o rasporedivanju
nagrade i kazne - prema radu, bez ikakve naklonosti prema nekom narodu,
grupi ili pojedincu. U obzir dolaze samo islam i ihsan (dobrocinstvo) . Ime
i adresa ne znace nista:

A nije tako! Onega ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela
cinio, toga ceka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nece nicega bojati
i ni za cim nece tugovati (2/112)

Jos ranije se govorilo pravilu koje se odnosi na kazne u kome se
odgovara na njihov izazov:

Out govore; iC Vatra ce nas doticatisamo neko vrijeme."(2/80)
A Kur'an kaze:

A nije tako! Oni koji budu zlo cinili i grijesi njihovi ih budu sa svih
strana stigli, oni ce stanovnici dzehennema biti i u njemu ce vjecno
ostati (2/8V

To je jedno pravilo koje ima dvije ostrice, kaznu i nagradu. Jedna
ostrica nasuprot druge. Oni koji budu zlo cinili i grijesi njihovi ih budu sa
svih strana stigli... takvi su losi, njih okruzuju losa djela, oni su izolirani od
svega, bez svijesti i svega drugoga osim grijeha. Onaj ko se Allahu
pokorava i uz to dobra djela cini, iskreno, radi AUaha, sva svoja osjecanja
usmjeri Allahu, stoji nasuprot onoga ko svoja djela usmjeri prema grijehu.
Osnovna karakteristika islama je pokornost Allahu, a pokornost je simbol
svega. Rijec "esleme" znaci "istislam i teslim", predati se, prvo u znacenju
duhovnog predanja, a drugo u znacenju prakticnog predanja. I pored toga
ovdje se trazi jasan dokaz za ovaj termin (predati se) , a to je: dobra djela
cimtL Oznaka islama je jedinstvo izmedu svijesti i ponasanja, izmedu yjere
i prakse, izmedu imana sreem i prakticnog dobrocinstva. Time vjera
precizira program cjelokupnog zivota, sjedinjuje covjekovu licnost sa
njegovom aktivnoscu i stremljenjima, time vjernik stice pravo na
cjelokupni dar:

... toga ceka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nece nicega
bojati i ni za cim oni nece tugovati. (2/112)

Nagrada je zagarantirana, nece biti izgubljena kod njegova
Gospodara, sigurnost osigurana, nece je unistiti strah, a izliveno veselje

150

nece potrati tuga. To je opce pravilo, i na to svi ljudi imaju jednako pravo.
Nema proteziranja niti naklonosti, kod Allaha Uzvisenog.

Jevreji i krscani govorili su nasiroko o ovom pozivu, medutim jedni
bi govorili za druge da oni nemaju nista od toga, dok su privrzenici
politeizma, musrici, nijekali i jednu i drugu grupu istim rijecima:

Jevreji govore: '"Krscani nisu na pravom putu!" a krscani vele: Jevreji
nisu na pravom putu!" - a oni citaju Knjigu. Tako, slicno kao oni govore i
oni koji ne znaju. Allah ce im na Sudnjem danu presuditi o onome u cemu
$e oni ne slazu. (2/113)

Oni koji ne znaju - to su bili nepismeni Arapi. Oni nisu imali Knjigu.
Smatrali su da medusobna razilazenja i optuzivanja izmedu Jevreja i
krscana te njihovo pristajanja uz mitove nije daleko od mitova i bajki Arapa
pripisivanju sinova ili kceri Bogu Uzvisenom. Zbog toga su se Arapi
sustezali od vjere Jevreja i krscana i govorili: "Ni jedni ni drugi nisu na
pravom putu!"

Kur'an registrira sve sto kazu jedni protiv drugih. Nakon
dematiranja tvrdnji Jevreja i krscana da je dzennet njihovo vlasnistvo, da
dzennet pripada njima, Kur'an prepusta to njihovo razilazenje Allahu:

... Allah ce im na Sudnjem danu presuditi onome u cemu se oni ne

slaZU. (2/113)

To je pravilna presuda. Njemu pripada sve. Ovo prenosenje spora na
Boziji sud samo po sebi je nesto uzviseno kada se radi suocavanju sa
narodom koji se ne oslanja na logiku niti dokaz, nakon obesnazenja njihova
poziva i tvrdnje da su samo oni uzivaoci dzenneta i da su samo oni na

pravom putu.

«S* %f^ *3*
+i* *£* "S*

Kur'an se vraca da osramoti njihov pokusaj izazivanja sumnje medu
muslimanima u ispravnost naredbi i saopcenja poslanstva, a posebno na
njihove prigovore koji se odnose na promjenu Kible. On, Kur'an, smatra da
oni ovim svojim postupcima nastoje sprijeciti klanjanja Allahu u dzamijama
i da oni rade na njihovom rusenju.

151

Ima li veceg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim
hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruse?
Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu dozivjet
ce sramotu, a na onom svijetu patnju veliku! A Allahov je istok i zapad; kuda
god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjemo
dobar i On sve zna.(2/ii4,ii5)

Covjek moie lahko primijetiti da se ova dva ajeta odnose na pitanje
promjene Kible i nastojanje Jevreja da sprijece usmjeravanja muslimana
prema Kabi, prvoj kuci koja je postavljena radi ljudi i koja je prva Kibla.
Osim ovog, postoje i druga misljenja o uzrocima objave ovih ajeta.

U svakom slucaju, tekst nagovjestava da se tezi sprijeciti
spominjanje Bozijeg imena u Bozijim kucama i da se nastoji srusiti ih. Ovo
je opci sud. Iz ovog postupka slijedi jos jedan sud, koji glasi da taj sud treba
da bude kazna ill nagrada za njena pocinioca, a on je izrazen u rijecima:

...Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze... (2/ iw

Ovo znaci da oni zasluzuju da budu odgurnuti, otjerani i liseni
sigurnosti; osim u slucaju da zatraze skloniste u Bozijim kucama, sklonivsi
se u zasticenu zonu, sigurni kao sto se je dogodilo u vrijeme oslobadanja
Meke kada je glasnik Resulullaha, alejhi-s-selam, na dan oslobodenja
rekao: 'Ko unide u Mesdzid-i-haram, - siguran je." U Mesdzid-i-
haram sklonili su se silnici Kurejsije koji su trazili sigurnost, a koji su prije
toga odvracali Resulullaha, alejhi-s-selam, i njegove pristalice i sprjecavali
ih da posjecuju Mesdzid-i-haram. Pored ovog suda, Kur'an dodaje da ce
oni imati i gubitak na ovom svijetu i strasnu kaznu na onom, sto im je bilo
obecano.

... Na ovom svijetu dozivjet ce sramotu, a na onom svijetu patnju
veliku! (2/iw

Postoji i drugi komentar na kur*anske rijeci: Takvi bi trebalo da u
njih samo sa strahom ulaze. Sto ce reci, takvi mogu ulaziti u Allahove kuce
samo sa strahom od Allaha i skrusenosti prema Njegovoj velicini u
Njegovim kucama. Ovo je odgovarajuce ponasanje u Allahovim kucama
koje odgovara Njegovoj velicini i uzvisenosti. Ovo je jedan od dozvoljenih
nacina interpretiranja ovih ajeta na ovom mjestu.

Ono sto nas je navelo da prihvatimo da su ova dva ajeta objavljena
povodom promjene Kible, to je drugi ajet, koji glasi:

152

A Allahov je istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova
strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna. (2/115)

Ovaj ajet upucuje da je on objavljen kao odgovor na zabludu Jevreja
u njihovoj tvrdnji da je namaz muslimana onda kada su se okretali Bejti-1-
mukaddesu bio pokvaren i izgubljen i ne uzima se u obzir kod Allaha. Ovaj
ajet odgovara i pobija ovu tvrdnju i definitivno potvrduje da je svaki smjer
Kibla, gdje god se okrene covjek klanjajuci - tamo je Allahova strana, a
preciziranje odredenog* smjera kod Kible je uputa od strane Allaha, sto je
znak pokornosti, a ne da je Boiije lice na jednoj a ne i na drugoj strani.
Allah ne stjesnjava svoje robove niti umanjuje njihov sevap. On zna sta je u
njihovim srcima, zna njihove namjere i motive njihovih okretanja. U tome
je sirina, a Allah sve zna.

«/* «/> *v

*i* *i* -^

Tekst u nastavku izlaze zabludu njihova poimanja istine Bozanstva,
njihovo odstupanje od monoteizma, koji je osnova vjere u Allaha, osnova
ispravnog poimanja u svakom poslanstvu, Ovo njihovo pogresno poimanje
pridruzuje se poimanju iz vremena dzahilijjeta o Allahovu bicu - hvaljen
neka je On - i Njegovirn svojstvima i odreduje slicnost izmedu srca musrika
Arapa i srca musrika sljedbenika Knjige. Postupanje i jednih i drugih svodi
se na sirk, politeizam. Tekst objasnjava i jednim i drugim osnovicu pravog
vjernickog poimanja:

Nevjernici go vote: 'Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On!"
Naprotiv, Njegovo je sve ono sto je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve
pokorava; On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nesto odluci, za to samo
rekne: "Budi!" - i ono bude. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah
s nama razgovara Hi da nam kakvo cudo dode! M Tako su, gotovo istim
rijecima, govorili i oni prije njih, srca su itn slicna! A Mi dokaze
objasnjavamo ljudima koji cvrsto vjeruju.(2/ii6-ii8)

Grijesne rijeci Allah je uzeo sebi dijete nisu samo rijeci krscana o Isau,
nego to kazu i Jevreji za Uzejr Azera, Tako su govorili i musrici politeisti o
melekima. Ovaj ajet ne pravi nikakvu razliku izmedu gornjih stavova jer

tekst se odnosi istovremeno na sve tri grupacije koje su tada ustale

V

istovremeno protiv islama na Arabijskom poluotoku. Cudno je da se te tri
grupacije jos uvijek bore protiv islama prerusene u svjetski cionizam,

153

svjetsko krizarstvo, svjetski komunizam, i one su danas vise nevjernicke
od musrika svojevremeno. Ova smjesa pobija tvrdnju Jevreja i krscana da
su oni samo na pravom putu, dok, eto, vidimo, oni su izjednaceni sa
musricima.

Prije nego tekst u Kur'anu prede na drugu grijesnu stranu njihovog
poimanja o Allahu - hvaljen neka je On - on nastoji otkloniti ovo poimanje o
AUahu i objasniti istinu o odnosu izmedu Allaha i svih Njegovih stvorenja.

...Hvaljen nekaje On ! Naprotiv, Njegovoje sve ono stoje na nebesima
i na Zemlji Njemu se sve pokorava; On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada
nesto odluci, za to samo rekne: " Budi!" - i ono bude. wm,m)

Ovdje dolazimo do ciste, kompletne ideje islama o Allahu
Uzvisenom, o vrsti odnosa izmedu Stvoritelja i stvorenoga, o nacinu pojave
stvorenoga od strane Stvoritelja, a to je najuzvisenije i najjasnije poimanje
medu svim ovim istinama. Kosmos je potekao od njegova Stvoritelja putem
Njegove, mocne, apsolutne volje: "Budi!" - i ono bude. Usmjeravanje ove
volje ka stvaranju bilo kog bica je garant o postojanju ovog bica na nacin
kako mu je to predodredeno, bez posredovanja ikakve moci ili materije.
Kako se povezuje ova volja, ciju bit ne poznajemo, sa tim bicem, za koje se
zeli da potekne iz nje, to je tajna koja nije otkrivena spoznaji covjeka, jer
ljudska moc nije pripremljena da je spozna za to sto takva spoznaja nije
neminovna u njegovoj ulozi koja mu je data, a to je uloga namjesnistva na
Zemlji i uloga onoga koji je naseljava. I onoliko koliko je Allah poklonio
moci covjeku da otkriva zakone kosmosa koji mu koriste u njegovu radu i
koliko mu je potcinio da se njime koristi, toliko je Allah zadrzao drugih
tajni koje nemaju nikakve veze sa velikim namjesnistvom covjeka na
Zemlji. Filozofija je lutala po bespucu bez svjetionika pokusavajuci da
razotkrije ove tajne, primjenjivala je pri tome mjerila koja prate spoznaju
covjeka, a koja nisu za ovo podrucje i koja nisu uopce potkrijepljena
sredstvima spoznaje za ovu oblast i cilj. Ova nametanja postaju smijesna na
najvisem nivou, smijesna do te mjere da se covjek zaprepasti i zapita kako
ovo moze poteci od "fiJozofa"? Ovo nije nista drugo do to da predstavnici
ovih filozofskih pravaca pokusavaju pomocu ljudske spoznaje izaci iz svoje
prirode i time prekoraciti okvire svojih sposobnosti! Jasno, nisu ni do cega
dosli cime bi se covjek zadovoljio, cak nisu dosli ni do necega sto bi
postovao onaj ko ima uvida u islamsko poimanje i ko zivi u njegovoj sjeni.
Islam je zastitio vjernike svojom istinom da se upuste u ovu pustolovinu
bez dokaza i da rade na ovakvom neuspjelom pokusaju pogrjesnog
programa od pocetka. Neki navodno filozofi, koji su posebno pod uticajem
eha grcke filozofije, pokusali su da se upuste u taj prostor i poceli da

154

kompliciraju stvari, kao sto su to radili njihovi ucitelji Grci, unijeli su nered
u islamsku misao, nered koji joj ne pripadapo prirodi; unijeli su u islamsko
poimanje nesto sto nije u prirodi ovog poimanja. To je posljednji dasak
svakog pokusaja covjecijeg intelekta kada pokusava uciniti nesto izvan
svoje oblasti, iznad svoje prirode i sastava.

Islamska teorija glasi: Stvoreno nije Stvoritelj. Stvoritelj nije nicemu
slican. Zbog toga iz islamskog poimanja iscezava ideja vahdetu-1-vudzuda,
jedinstva postojeceg, kako nemuslimani poimaju ovaj pojam, tj. poimaju da
su postojanje, bitak, i njegov Stvoritelj jedno te isto; ili da je bitak, odraz
bica Stvoritelja; ili da je bitak, olicena slika Onoga koji je taj bitak ucinio
postojecim; ili bilo koji drugi zakljucak poimanja na ovoj osnovi. Bitak je
jedinstven po shvatanju muslimana, ali na drugi nacin. Jedinstven po
pojavnosti toga bitka iz jedne stvaralacke volje, jedinstven po zakonu, po
kome se krece, jedinstven po svom formiranju skladnosti i smjeru prema
Gospodaru u ibadetu i skrusenosti:

... Naprotiv, Njegovo je sve ono sto je na nebesima i na Zemlji. Njemu
se sve pokorava; (2/iw

Nema potrebe pretpostaviti da bi On mogao imati, pored nebesa i
Zemlje, i dijete, sina, jer su sva Njegova stvaranja izvrsena na jedan te isti
nacin i po jednom mjerilu.

On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nesto odluci, za to samo rekne:
"Budi!" - i ono bude. (z/im

Usmjeravanje ove volje bilo je na nepoznat i nedostupan nacin
ljudskoj spoznaji jer je ona iznad mod ljudskog poimanja. Otuda je
uzaludno trositi snagu u razotkrivanju i davanju imena ovoj tajni.
Upustanje u to bilo bi padanje u tminu i lutanje bez dokaza.

Zavrsivsi sa izlaganjem sljedbenika Knjige, o tvrdnji da Allah -
hvaljen neka je On - ima sina i ukazivanjem na odbacivanje njihova suda,
Kur'an nastavlja sa izlaganjem rijeci predstavnika politeizma, musrika, koji
takoder imaju losu postavku, skoro isto kao sljedbenici Knjige.

A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili
da nam kakvo cudo dode!" Tako su, gotovo istim rijecima, govorili i oniprije
njihj... (2/iw

Oni koji ne znaju - to su nepismene pristalice politeizma, musrici, jer
oni nisu imali nikakva znanja o Knjizi. Cesto su izazivali Vjerovjesnika,

155

alejhi-s-selam, trazeci od njega da s njima Allah govori ili da im dadne
kakvu materijalnu natprirodnu pojavu. Kur'an navodi ove rijeci ovdje da bi
objasnio da su oni koji su bili prije njih, a to su jevreji i drugi, trazili od
svojih poslanika nesto slicno ovome. Tako npr. narod Musaov trazio je od
njega da vide jasno i glasno Allaha, trazio i uporno insistirao na
nadnaravnoj pojavi. Otuda Kur'an objasnjava da su i ovi i oni bili slicne
prirode, slicnog poimanja i u zabludi takoder slicni.

...srca su im slicnai..(2/im

Jevreji nemaju nikakve prednosti nad politeistima, musricima, oni
slice njima u poimanju, odbojnosti i zabludi,

... A Mi dokaze objasnjavamo ljudima koji cvrsto vjeruju. (2/ iw

Svako u cijem srcu kuca mir naci ce potvrdu svom uvjerenju i u ovirn
ajetima kao i smirenost savjestL Ajeti Kur'ana ne daju uvjerenje, nego je
uvjerenje to koje spoznaje dokaze ajeta i smiruje se u njihovim istinama,
pripremajuci srce za kontinuirani ispravni susret.

Kada je zavrseno sa izlaganjem njihovih stavova i objasnjenjem
njihove zablude, razotkrivanjem sakrivenih podsticaja iza ovih njihovih
zabluda, rijeci se u tekstu Kur'ana upucuju Vjerovjesniku, alejhi-s-selarn,
objasnjavajuci i definisuci njegovu ulogu i razotkrivajuci istinu borbe
izmedu njega, Jevreja i krscana, prirodu spora koji se moze rijesiti samo s
cijenom koju on niti ima niti moze platiti, a ako bi i mogao, bio bi izlozen
srdzbi Allaha, svoga Gospodara, sacuvaj, Boze!

Mi smo te poslali da istinu objavis i da radosne vijesti i opomenu
doneses, i ti neces biti pitan za one koji ce biti u dzehennemu. Ni Jevreji, ni
krscani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatis vjeru njihovu. Red:
"Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo za zeljama njihovim,
nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zastititi niti
odbraniti Neki od sljedbenika Knjige citaju je onako kako je objavljena; oni
u nju vjeruju. A nastradat ce sigurno oni koji u nju ne vjeruju. (2/119,120)

Mi smo te poslali da istinu objavis... (2/1 w To su rijeci koje u sebi
sadrze potvrdu za osudu sumnje zavodnika, potvrdu za osudu raznih

156

pokusaja spletkarosa i obmana prevaranata. To su rijeci koje zvonko zvone
nagovjestavajuci odlucnost i jasno uvjerenje.

.„% da radosne vijesti i opomenu done$es,...(2/ii9) Tvoja je duznost
saopcenje i iznosenje, da radosnu vijest preneses onima koji su Allahu
pokorni i upozoris grijesnike. Time je tvoja uloga zavrsena.

/ ti neces bitipitan za one koji ce biti u dzehennemu, za one koji ce uci
u dzehennem zbog svojih grijeha i one koji ce njih slijediti.

Jevreji i krscani nastavit ce s borbom protiv tebe i sa spletkarenjem,
nece te ostaviti na miru, niti ce biti zadovoljni tobom sve dok te ne odvoje
od ovog poziva, dok ne napustis ovu istinu, dok se ne prodes ovog
uvjerenja i ne predas se zabludi, sirku i losem poimanju kakvog su i oni,
kao sto je maloprije objasnjeno.

Ni Jevreji, ni krscani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatis
vjeru njihovu... (2/i2o>

To je taj osnovni razlog, a ne sto im nedostaje dokaz niti njihovo
zadovoljstvo da si ti u pravu i da je istina ono sto ti je stiglo od Boga, i kad
bi ti njima predocio sto god bi mogao i kad bi prema njima ispoljio ljubav
koliko god bi mogao, oni ne bi bili zadovoljni time sve dok ne prihvatis
njih ovu vjeru i ne napustis istinu koja je s tobom.

To je kontinuirana vjera koja se potvrduje na svakom mjestu i kroz
svako vrijeme. To je ta vjera! Ovo je sustina borbe koju razvijaju Jevreji i
krscani na Zemlji u svako vrijeme protiv muslimanskog drustva. To je
borba yjere koja se rasplamsala izmedu islamskog i ova dva bloka koji se i
medusobno katkada gloze, ponekad se i narodi jedne vjere spore izmedu
sebe, medutim oni su svi uvijek sloini kad a su u borbi protiv islama i
muslimana.

To je prava ideoloska borba. Medutim, ova dva drevna bloka u svom
neprijateljskom stavu prema islamu i muslimanima boje tu borbu raznim
bojama i daju joj naznake loseg i odvratnog. Oni su vec odavno isprobali
odvaznost i privrzenost muslimana svojoj vjeri i ideologiji kad god su se
suocili sa muslimanima pod zastavom vjere. Ti drevni neprijatelji nastavili
su borbu ali uz promjenu naznake te borbe. Oni to ne nazivaju ratom u ime
yjere bojeci se privrzenosti muslimana vjeri i njihovog aktiviranja u njeno
ime; nego tu borbu najavljuju u ime prostora na Zemlji, u ime ekonomije,
politike, vojnih lagera itd. Oni su stavili u glavu i nekim nasim
obmanjivacima i nemarnicima pricu o vjeri kao o necemu sto pripada
minulim vremenima i sto sada nema nikakva znacaja. Zbog toga nije ni

157

dozvoljeno razvijati njen bajrak niti povesti borbu u ime nje. To je, kazu oni,
karakteristika zaostalih fanatika koji zele pobuditi osjecaj vjere i njenu
fanaticnu gorljivost i povesti borbu u ime nje. Ovo se tako zeli predstaviti,
a u stvari, to su stavovi i odluke svjetskog cionizma, krizarstva i
komunizma koji vode borbu prije svega da bi srusili ovu neizmjernu
stijenu, koju vec dugo taru i melju, ali im ona svima prkosi i odolijeva.

To je borba vjere, a ne borba za prostor, niti plod zitarica, niti vojnih
lagera, ni bilo kakvih falsifikovanih razvijanja zastava. Oni, u svojim
dusama, potpuno falsifikuju cilj borbe da bi nas obmanuli o njenoj istini i
prirodi. Ako budemo i dalje obmanuti njihovim obmanama, mi cemo moci
upucivati prijekore samo sebi jer smo daleko od Allahovih smjernica
upucenih Njegovom Vjerovjesniku, alejhi-s-selam, i njegovom ummetu,
muslimanima, a On je, hvaljen neka je, najiskreniji:

Nijevreji, ni krscani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatis
vjeru njihovu. . . (2/120)

To je jedina cijena kojom su oni zadovoljni. Sve drugo je odbijeno i
neprihvatljivo. Medutim, naredba je odlucena i smjernica istinita:

... Red: "Allahov put je jedini pravi put!"...<2/i2<»

Kratko i sazeto, ovo znaci, Allahova uputa je jedina prava uputa. Sve
drugo nije uputa, nije pravi put. Nema odlaska od njega ni odvajanja niti
bilo kakva pokusaja, niti zadovljstva na racun njega niti bilo kakve
jednakosti bez njega. Ko hoce neka vjeruje, a ko hoce neka ne vjeruje.
Cuvaj se da ne pozelis krenuti njihovim putem njihovom vjerovanju,
njihovom prijateljstvu i ljubavi i da ne odstupis od ovog jasno naznacenog
pravog puta.

... A ako bi se ti poveo za zeljama njihovim, nakon Objave koja ti
dolazi, odAllaha te niko ne bi mogao zastititi niti odbraniti. (2/120

Sa ovom strasnom prijetnjom, sa ovom kategorickom odlukom i
ovom strasnom zaplasujucom kaznom... kome se obraca tekst Kur'ana?
Obraca se Vjeroyjesniku, Bozijem Poslaniku i Njegovom Miljeniku.

V

Ceznja da ti odstupis od upute na pravom putu, da odstupis od
Bozijeg puta je bila ona kojom su oni opsjednuti u odnosu na tebe, a ne
nedostatak dokaza niti njegove slabosti.

Oni koji su se oslobodili tih njihovih zelja, oni citaju Knjigu kako
treba i vjeruju u Istinu koju si Ti donio, dok oni koji ne vjeruju u to, oni su,
a ne ti, niti vjernici na gubitku.

158

Neki od sljedbenika Knjige citajuje onako kakoje objavljena; oni u nju
vjeruju. A nastradat ce sigurno oni koji u nju ne vjerujuAz/izv

Pa zar moze biti veci gubitak od gubitka vjere, najviseg Bozijeg
znaka ljudima u ovom okruzenju?!

%!» *V iU

*i* *i* *i*

Nakon ovog jasnog i odlucnog predocenja o Sinovima Israilovim kao
da im je to posljednji telefonski poziv, poslije ovog suocavanja i duge
diskusije i nakon izlaganja njihove istorije sa njihovim Gospodarom i njima
upucenim poslanicima i nakon visekratnog obracanja Vjerovjesniku, alejhi-
s-selam, i vjernicima, dolazi do obracanja Jevrejima direktno kao da je to
posljednji poziv. Oni kao da su krajnje sve zanemarili i konacno napustili
cast povjerenja, cast vjere za koju su bili ranije vezani, pa im se ovdje
ponovo upucuje poziv isto onako kao sto im je bio upucen u pocetku ovog
izlaganja rijecima sinovi Isrdilovi !

sinovi Isrdilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga
sto sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. I bojte se Dana kada niko ni
za koga nece moci nista uciniti, kada se ni od koga otkup nece primiti, kada
nikome zagovor nece koristiti i kada im niko nece moci pomoci! (2/122,123)

1 j^ >\>i ^iii^ ij^ij t Lij ^u \Ma oxji u% >^ »

*

^ 1 ^ _ orpi ^ Vi J j^ < ^ UT ^ 3-r 1 v3 >Oj > H*

jvlif uCM Ji '.*Li1 f ^ '-u£t» ^T^j 36 _ jj. vt ^ij iu j£

B> »

• J^^ Irk 3

159

- .*- * - *

*<r-t - *„ >

^ - ^ v ^ u g» ^ v,| ^ U * LTV

L'^ £i1 : 3&" « *>-' : '4 j ^ 3*» H * "o~!&H y /^ J '«!>

' * i^ ■ T i ~< J *>rf . -- . ' •

♦ 2/J '^J 'jlw -<it ot ^r C : Lyi 5 uf ' *rji (^ jy 3 * ^JCJt

> ;! O^l V >. >~ H rfV V^f » * u/f- P Ij Vi urp *

. 3/i- '-S o^5 < V>5 C'l 3"~l j
f* r r

> *

it '\L* * ' ui ^it y»5 { A i( ^tyCrj i jit j f Z j \yy ji 5

160

jWl £jj gicpI l3 5 < -p^ Co ^ it j Gjttft : a» »

9 ^ i> oy &" Vj < yp u xjj c-p u i*s « cii j# -u i as »

^ ^ ^

* ♦ ft UJ^+*i

A &tfda ye Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskusenje
stavio, pa ih on potpuno izvrsio, Allah je rekao: "Ucinicu da ti budes ljudima
u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on. - "Obecanje Moje nece
obuhvatiti nevjernike" - kaza On. I ucinili smo Hram utocistem i sigurnim
mjestom ljudima. "Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor
iza kog cete molitvu obavljati!" - I Ibrahimu i Ismdilu smo naredili: "Hram
Moj ocistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu
molitvu obavljali" A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, mini ovo
mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji
budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" - On je rekao: (< Onome koji ne bude
vjerovao dacu da neko vrijeme uziva, a onda cu ga prisiliti da ude u paklenu
vatru, a grozno ce ona prebivaliste biti!" I dok su Ibrahim i Ismail temelje
Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti,
uistinu, sve cujes i sve znas! Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim,
i porod nas nek bude odan Tebi, ipokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer
Ti primal pokajanje i samilostan si! Gospodaru nas, posalji im poslanika,
jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i
ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!" Vjeru Ibrahimovu izbjegava
samo onaj koji ne drzi do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i
na onom ce biti medu dobrima. Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi
poslusan!" - on je odgovorio: "Ja sam poslusan Gospodaru svjetova!" I
Ibrahim ostavi u amanei to sinovima svojim a ijdkub: "Sinovi moji, Allah
vam je odabrao pravu vjeru, i niposto ne umirite drukcije nego kao
muslimanir Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni cas dosao i kad je
sinove svoje upitao: "Kome cete se, poslije mene, klanjati?"- "Klanjacemo se"
- odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i
Ishaka, Bogu jedinome! i mi se njemu pokoravamo!" Taj narod je bio i

161

nestao; njega ceka ono sto je zasluzio, i vas ce cekati ono sto cete zasluziti, i
vi necete biti pitani za ono sto su oni radili Oni govore: "Budite Jevreji,
odnosno krscani, i bicete na pravom putu!" Ti red: "Ne, mi smo vjere
Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim
stnatrao." Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono sto $e objavljuje nama, i u
ono sto je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishdku, ijdkubu, i unucima, i u
ono sto je dato Musdu i Isau, i u ono sto je dato vjerovjesnicima od
Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike medu njima, i mi se
samo Njemu pokoravamo. " Pa, ako budu vjerovali u ono u sto vi vjerujete,
na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadzije, i Allah
ce te sigurno od njih zastititi, jer On sve cuje i zna. "Allah je nas uputio, a
zar ima Ijepse upute od Allahove? Mi se samo Njemu kldnjamo. " Red: "Zar
se s nama o Allahu raspravljate, kadje On i nas i vas Gospodar? Nama -
nasa djela, a vama - vasa djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru"
Kako govorite: "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, ijakub, i unuci su UK Jevreji,
odnosno krscani?" Red: "Znate li bolje vi Hi Allah? Zar je iko gori od onoga
kojiskriva istinu znajuci daje od Allaha? '- A Allah motri na ono sto radite."
Taj narodje bio i nestao; njega ceka ono sto je zasluzio, i vas ce cekati ono
sto cete zasluziti, i vi necete biti pitani za ono sto su oni radili (2/124-141)

U proslim odlomcima ovog poglavlja vodila se rasprava sa
Sljedbenicima Knjige, povijesti Sinova Israilovih njihovom odnosu
prema poslanicima i zakonima koje su im donosili, ugovorima i zavjetima
njihovim, od vremena Musaa, alejhi-s-selam, do perioda Muhammeda,
alejhi-s-selam. Rasprava se vise vodila o Jevrejima a manje krscanima, sa
ukazanjem na politeiste (musrike) i njihove zajednicke karakterne osobine
sa sljedbenicima knjige i obrnuto.

Tekst Kur'ana se vraca na povijesni dio iz vremena prije Musaa,
alejhi-s-selam, a to je period Ibrahima, alejhi-s-selam, na kazivanje
Ibrahimu, alejhi-s-selam, na nacin na koji to odgovara ovoj temi i da bi
izvrsio svoju ulogu i predocio zestinu raznovrsnih bremenitih sukoba
izmedu Jevreja i muslimanske zajednice u Medini.

Sljedbenici Knjige vode svoje porijeklo od Ibrahima, alejhi-s-selam,
preko Ishaka, alejhi-s-selam. Hvale se svojim porijeklom i Allahovim
obecanjem datom Ibrahimu, alejhi-s-selam, da ce njegovom potomstvu dati
napredak i blagoslov, u vremenu Ibrahima i kasnijim generacijama. I zbog
toga su oni monopolizirali samo za sebe uputu Boziju i pravo na vjeru, i
smatraju samo za sebe dzennet obecanim bez obzira sta god radili.

162

Kurejsije takode vezu svoje porijeklo od Ibrahima, alejhi-s-selam,
preko Ismaila, alejhi-s-selam. I oni se ponose svojim porijeklom. Iz toga
izvlace zakljucak da samo oni imaju pravo nadzora Kabe i odrzavanje
Mesdzidi Harema, Iz toga proistice da oni imaju vjersku vlast nad Arapima,
ugled, cast i polozaj.

Tekst nasiroko nastavlja sa osvrtom na tvrdnje Jevreja i krscana o
dzennetu: Oni govore da ce u dzennet uci samo Jevreji, odnosno samo
krscani... Tako iznosi njihovo nastojanje da preobrate muslimane da
postanu Jevreji ili krscani... da bi bili upuceni... Oni govore: "Budite Jevreji,
odnosno krscani, i bicete na pravome putu!" Tekst nastavlja govor o onima
koji sprecavaju da se Allahovo ime spominje u Bozijim kucama i
ustrajavaju na njihovom rusenju. Mi na to kazemo: Ovi kur'anski ajeti su
objavljeni zbog stava Jevreja po pitanju promjene Kible, njihove podle
propagande koju su sirili medu muslimanima povodom tog dogadaja.

A sada dolazi kazivanje o Ibrahimu, Ismailu i Ishaku, alejhimu-s-
selam, kazivanje o Bejtu-1-haramu, o njenoj izgradnji i odrzavanju,
obredima u odgovarajucoj atmosferi, u namjeri da se utvrde stvarne
cinjenice o tvrdnjama Jevreja, krscana i politeista zajedno, vezano za
njihovo porijeklo i genezu; da se utvrdi pitanje Kible kojoj se muslimani
okrecu, da se, ovim povodom, iznese bit Ibrahimove, alejhi-s-selam, vjere,
a ona je cisti monoteizam, i da se utvrdi i razlika izmedu ove vjere i
devijantnih vjerovanja kod sljedbenika Knjige i musrika. Sa druge strane,
da se utvrdi bliskost vjere Ibrahimove, Ismailove, Ishakove i Jakubove, a
on je Israil kome oni pripadaju, i vjere muslimana kao posljednje vjere, da
se potvrdi jedinstvo vjere u Allaha dz.s., njenoga kontinuiteta preko svih
poslanika kao i negiranje ideje prisvajanja prava na vjeru samo jednog
naroda ili jedne nacije, da se objasni da je vjera nasljede vjernickoga srca,
a ne slijepoga sovinizma, i da ovo nasljedstvo ne pociva na krvnom
srodstvu nego na bliskosti imana i vjere. Pa ko vjeruje u ovo i cuva svoju
vjeru kroz sve generacije i u bilo kojem narodu preci je na naslijede od
potomaka i rodaka. Prema tome, vjera to je Bozija vjera. I ne postoji, ni
srodstvo ni tazbina izmedu Allaha i ljudi!!!

Ove cinjenice koje predstavljaju dio osnovnog principa islamskog
poimanja, Kur'ani Kerim rasvjetljava ovdje na zadivljujuci nacin, i izlaie
rasporedom i izrazom koji odusevljava. Polahko, korak po korak, iznosi
kazivanje o Ibrahimu, alejhi-s-selam, od momenta kada ga Njegov
Gospodar stavlja na kusnju i iskusava ga, pa do njegova izbora kada ga
postavlja vodom ljudima... pa sve do izrastanja generacije muslimana kroz
poslanstvo Muhammeda, alejhi-s-selam. Udovoljavajuci dovi koju su

163

Ibrahim, alejhi-s-selam, i Ismail, alejhi-s-selam, ucili podizuci temelje Bejtu-
1-Harama dolazi do ostvarenja ovoga emaneta koje pripada svima, a ne
samo potomcima Ibrahima, alejhi-s-selam. Ovo je jedini razlog na kome je
nasljedstvo vjere, a on je: Vjerovanje u poslanstvo, lijepo ponasanje po
njemu i ustrajnost na pravilnom poimanju poruke poslanstva.

Sustina ovog istorijskog izlaganja kako ukazuje kontekst jeste: da
islam znaci predanost jednom jedinom Allahu dz.s. To je tako bilo i u prvoj
i u posljednoj Objavi. Tako je vjerovao Ibrahim, alejhi-s-selam. Tako su
vjerovali poslije njega Ismail, Ishak, Jakub i unuci, dok nisu prenijeli istu
yjeru i do Musaa i Isaa, alejhime-s-selam, a onda na kraju muslimanima
nasljednicima Ibrahima, alejhi-s-selam. Onaj koji bude ustrajao na ovoj
jedinoj vjeri, taj je njen nasljednik. Njemu pripadaju zavjeti i radosti. A onaj
ko se o nju ogrijesi i okrene od vjere Ibrahimove, alejhi-s-selam, pa on se
ogrijesio o zavjet Boziji i izgubio je pravo na nasljedstvo ovog zavjeta i
radosti.

Tada padaju sve tvrdnje Jevreja i krscana o njihovoj odabranosti i
izabranosti nad ostalima da su oni nasljednici i namjesnici Ibrahima, samo
zato sto su sinovi i unuci njegovi! Oni su izgubili ovo nasljedstvo onog casa
kada su skrenuli od pravog vjerovanjaTakode padaju i kurejsevicke
tvrdnje da iskljucivo njima pripada pravo na Bejtu-1-haram, cast nadzora i
popravka. Izgubili su pravo gradenja i popravljanja Kabe, zbog njihova
napustanja vjere Ibrahimove. Padaju i sve jevrejske tvrdnje u vezi
promjene Kible kojoj muslimani od sada trebaju da se okrecu. Kaba je
Kibla muslimana i Kibla njihova oca Ibrahima, alejhi-s-selam.

Sve je ovo iznijeto na nacin koji zadivljuje i odusevljava, na nacin
nizanja naznaka koje nadahnjuju i momenata punih dokaza, veoma
djelotvornog utjecaja, Uzmimo samo kao primjer ovog lijepog nacina
izlaganja ovo:

A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskusenje
stavio, pa ih onpotpuno izvrsio, Allah je rekao: "Ucinicu da ti budes ljudima
u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on .- "Obecanje Moje nece
obuhvatiti nevjemike" - kaza On, (2/124)

Poslaniku se kaze - Sjeti se Allah ovog iskusenja Ibrahima, alejhi-s-
selam, na koje ga je stavio Allah, svojim naredbama i obavezama, koje je on
obavio i izvrsio. I Allah je potvrdio Ibrahimu, na drugom mjestu u Kur'anu
te njegove obaveze koje je ispunio na nacin sa kojim je Allah zadovoljan. To
potvrduje i uzvisenim svjedocanstvom Ibrahimovim kojije obaveze potpuno

164

izvrsavao. To je ugledno mjesto. Mjesto koje je ostvario Ibrahim, alejhi-s-
selam. To je polozaj dostignut ispunjenjem obaveza uz potvrdu Uzvisenog
Allaha. A covjek zbog svojih slabosti i manjkavosti ne izvrsava svoje
obaveze i ne drzi se pravoga puta.

Tada Ibrahim slice pravo na tu veselu vijest ili to povjerenje.

... Allah je rekao; "Ucinicu da ti budes ljudima u vjeri uzor!"... (2/124)

Imam koga drugi uzimaju za uzor, koji ih vodi na Bozijem putu, koji
ce ih voditi ka dobru; i koga ce oni slijediti, koji ce im biti vodic.

V

Tada je Ibrahim shvatio prirodu covjeka: Zelju da se protegne kroz
potomstvo i nasljednike (unucad), Taj duboki prirodni osjecaj koji je Bog
usadio u ljudsku cud radi produzetka zivota ide stazama koje je Bog
ucrtao, da onaj koji dolazi upotpuni ono sto je onaj prije njega poceo, da
pokoljenja medusobno saraduju i koordiniraju. Taj osjecaj neki zele da
omalovaze, uniste i sputaju. On je sadrzan u biti prirode radi ostvarenja tog
dalekoseznog cilja. Na tim osnovama islam je uspostavio zakon nasljedstva
odazivajuci se toj prirodi, aktivirajuci je u iivotu, ulazuci krajnje napore i
pokusaje. Svi pokusaji da se srusi ovo pravilo su samo pokusaji rusenja
ljudske prirode u njenoj osnovi. U protivnom to bi bilo opterecenje, do
kratkovidosti i tumaranje u rjesavanju nekih devijantnih drustvenih
bolesti. Svaki pokusaj iznalazenja rjesenja koji se protivi prirodi nema
uspjeha, niti boljitka i nije trajan. Jasno da ima i takvih postupaka koji
pozitivno djeluju na devijacije, a nisu u suprotnosti sa prirodom. Medutim,
i takvi pokusaji trebaju uputu i veliko iskustvo saznanju ljudske psihe,
detaljno poimanje formiranju te prirode, i da u sebi ne krije nikakve
mrznje koja vodi rusenju i unistenju vise nego sto tezi izgradnji i boljitku.

m ■ *

/ neke moje potomke!" - zamoli on... (2/124)

I dode mu odgovor od Ibrahimova Gospodara koji ga je iskusao i
odabrao i dao ugledno mjesto sto smo vec spomenuli. Vodstvo pripada
onome ko ga zasluzi djelom, osjecajem, cinjenjem dobra i imanom.
Vodstvo se ne nasljeduje rodbinskom niti plemenskom vezom. To nije
spona krvi i mesa, nego je to spona vjere i ubjedenja. Isticanje srodstva,
krvi, nacije i naroda je tvrdnja predislamskog doba koja se u biti
suprotstavlja pravom vjernickom konceptu.

..." Obecanje Moje nece obuhvatiti nevjemike"- kaza On. (2/124)

165

Zulum je raznovrstan: pripisivanje Bogu druga je zulum prema sebi,
a prema ljudima je nasilje. Vodstvo je nasilnicima zabranjeno u bilo kojem
obliku, bilo vodstvo u poslanstvu, u namjesnistvu na Zemlji, imamet u
namazu. Svaki oblik rukovodenja im je zabranjen. Osnova i dostojnost
ovog vodstva jeste pravda u svakom njenom znacenju i obliku. A ko cirri
zulum - u bilo kojem obliku - taj je lisio sebe prava na vodstvo i njemu se to
pravo oduzima.

Ovo je receno Ibrahimu, alejhi-s-selam. Ovaj zavjet Boziji je izrecen
u formi koja ne trpi nejasnocu niti izmjenu. Ovo je kategoricki dokaz da
Jevreji nemaju pravo na rukovodenje, i to zbog nasilja kojeg su cinili i
grijesenja, i zbog toga sto su se oglusili o Boziju zapovijed i zbog toga sto
su skrenuli sa vjere Ibrahima, alejhi-s-selam, djeda njihova.

Ovo je receno Ibrahimu, alejhi-s-selam. Ovaj zavjet Boziji je izrecen
u formi koja ne trpi nejasnocu i izmjenu. Ovo je kategoricki dokaz o
lisavanju na ovo pravo i onih koji danas sebe nazivaju muslimanima, zbog
nasilja kojeg su cinili, i zbog toga sto su grijesili, i zbog toga sto su se bili
udaljili od puta Allahova, i zbog toga sto su Boziji zakon zabacili za leda.,.
Oni tvrde da su muslimani, a udaljili su se od Allahova zakona i Njegova

programa u zivotu, Njihova tvrdnja je lazna tvrdnja koja ne pociva na
osnovi Bozijeg zakona.

Islamski princip sijece sve veze i spone koje se ne temelje na
vjerovanju i radu, ne daje se prednost rodbini i bliznjem nad povezivanjem
vjerom i njenom praksom. Sve veze i sve sto se treba imati u vidu nema
svoju vrijednost ukoliko nisu spojene sponom vjere i prakse. Tu islam pravi
razliku izmedu jedne generacije muslimana, i druge koja je odstupila od
vjere, i dalje, cak cini razliku izmedu oca i sina, muza i zene, kada se medu
njima prekine nit vjere u Boga. Arap koji Bogu pripisuje druga i Arap koji
iskreno vjeruje, nisu isti. Niti rodbinske, niti bilo koje veze ima medu
njima, i sljedbenici Knjige koji vjeruju su jedno, a oni koji su se okrenuli od
vjere Ibrahimove, Musaove i Isaove, su nesto sasvim drugo. Nema
nikakve veze medu njima, niti srodstva, niti bilo kakve spone. Jednu
porodicu ne sacinjavaju ocevi, sinovi i unuci. Jednu porodicu cine oni, koje
okuplja jedinstvena vjera. Ummet ne cine generacije koje su iste nacije.
Ummet je zajednica koju cine vjernici bez obzira na naciju, drzavu u kojoj
zive i na boju koze. Ovo je yjernicki princip koji proizilazi iz ovog Bozijeg
objasnjenja u Allahovoj Plemenitoj Knjizi.

^ %f+ %.u
•tf* "*> "i*

166

I ucinili smo Hram utocistem isigurnim mjestom ljudima. "Neka vam
mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza kog cete molitvu
obavljati!" - 1 Ibrdhimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj ocistite za one
koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu
obavljali! (2/125)

Nadzornistvo nad Bejtu-1-Haramom imale su Kurejsije koji su
uznemiravali vjernike, bihuzurili ih i odvracali ih od vjere njihove sve dok
muslimani nisu bili prisiljeni napustiti njegovu blizinu. Allah je sa Bejtu-1-
Haramom zelio dati utociste svim ljudima koji ga zatraze, da ih niko ne
uznemirava, da su im zivoti i imeci sigurni, jer je i sam Bejtu-1-Haram
sigurnost, spokoj i mir.

Naredeno im je da mjesto na kome je Ibrahim, alejhi-s-selam, stajao
bude prostor za obavljanje molitve. To mjesto je Kaba, po nasem misljenju.
Uzimanje Kabe kao Kible muslimana je nesto sasvim prirodno. Ova odluka
ne trpi prigovor. Kaba je, uostalom, i prva Kibla kojoj su se muslimani
okretali. To je nasljede Ibrahima, alejhi-s-selam, vjerom i pravilnim
vjerovanjem u jednog Boga, jer je Kaba Allahova kuca i ne pripada ni
jednome covjeku. Allah je zapovjedio, Gospodar Bejtu-1-Harama, svojoj
dvojici iskrenih robova, da je ciste, da je pripreme za one koji tavaf cine,
odlaze u itikaf, ruku i sedzdu cine, odnosno, ciste je i pripremaju za hadzije
koji budu dolazili sa svih strana i za njene mjestane koji zele u itikaf i koji

V

hoce tu da ruku i sedzdu cine. Sta vise, ona nije bila vlasnistvo Ibrahima i
Ismaila pa da se srodstvom od njih dvojice nasljeduje. Njima dvojici je bilo
naredeno od njihova Gospodara da je sluze i pripreme je za namjernike i

vjernike muslimane...

\?~ mt* \f"

V *i* >*>

A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, ucini ovo mjesto
sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu
vjerovali u Allaha i u onaj svijetr - On je rekao: "Onome koji ne bude
vjerovao dacu da neko vrijeme uziva, a onda cu ga prisiliti da ude upaklenu
vatru, a grozno ce ona prebivaliste biti!"(2/i26)

Po drugi put Ibrahim, alejhi-s-selam, u svojoj dovi istice molbu za
sigurnost Kabe. Po drugi put on insistira za nasljede dobra i hajra. Na
pocetku je Ibrahim dobio opomenu od Gospodara njegova. Bila mu je

167

poznata kada je Gospodar njegov rekao: "Obecanje Moje nece obuhvatiti
nevjernike"... Zapamtio je ovu lekciju... I ona je ovdje... u njegovoj dovi on
moli da Allah snabdije plodovima stanovnike ovog grada. Pazio je zbog
toga sta ce red, i izdvojio je i ogranicio se samo na...

".. one koji budu vjerovali uAllaha i u onaj svijet!"... (2/126)

Ibrahim je onaj koji cesto priziva Bogu, blag je, dobrocudan i castas
Odgojen je onako kako ga je Gospodar njegov odgojio, Zato je Ibrahim,
alejhi-s-selam, pazio u svome trazenju i dovama... I tada dolazi jasan i
potpun odgovor od Njegova Gospodara drugoj grupaciji kojoj on nije
ni rijeci spomenuo, grupaciji onih koji ne vjeruju i koje ceka bolan kraj:

... " Onome koji ne bude vjerovao dacu da neko vrijeme uziva, a onda
cu ga prisiliti da ude u paklenu vatru, a grozno ce ona prebivaliste biti!" (2/126)

»te »te »-*£

*i* *i* *<*

Prizor, zatim, pokazuje Ibrahimovo i Ismailovo izvrsenje Allahove
zapovijedi. Njihovo pripravljanje i ciscenje Kabe za one koji je budu
obilazili, boravili kod nje, koji tu budu molitvu obavljali... Ovaj prizor je
predstavljen kao da ga ocima vidi i usima cuje istovremeno.

/ dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili:
"Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cujes i sve znas! Gospodaru
nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, iporod nas nek bude odan Tebi, ipokazi
nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primal pokajanje i samilostan si!
Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje
kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i
mudar!" (2/i27-i29)

IzvdiZ pocinje u formi vijesti... Kazivanje kaze: / dok su Ibrahim i
Ismail temelje Hrama podizali.. I dok cekamo nastavak vijesti, kad tekst
nam daje pojasnjenje njima dvojici. On nam ih pokazuje. - kao da ih ocima
vidimo, a ne u snu. Oni su tu prisutni ispred nas. Skoro da cujemo njihove
glasove kako skrusene mole:

... * Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cujes i sve znas!
Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod nas nek bude odan
Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i
samilostan si! Gospodaru nas. ,."(2/127,128)

168

Melodija, muzika i atmosfera dove... Sve je tu, kao da se desava u
istome trenu. Zivo oliceno, pokretno,... Uostalom to je jedna od
karakteristika kur'anskog lijepog izraza. Tu nista nije odsutno. Tu nema
onog sto je proslo. Cuje se i vidi samo sadasnjost. Taj prizor se krece i pun
je olicenja. Iz prizora izbija pravi zivot To je karakteristika "umjetnickog
predocenja" u pravom smislu, a sto odgovara vjecitoj Allahovoj Knjizi.

A sta je u dubinama ove dove? To je etika poslanicka, vjera
poslanicka, poslanicki osjecaj vrijednosti vjere u ovom postojanju. To je
ponasanje, vjera i osjecaj kojim Kur'an zeli da poduci i nasljednike
Poslanika i da je usadi u srca njihova i svijest ovim nadahnucem.

"Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti uistinu, sve cujes i sve
znas!../ > (2/i27)

To je molba da mu bude primljena... To je, uostalom, cilj... To je cin
upucen iskljucivo Allahu dz.s. njegova teznja u molitvi i skrusenosti Allaha
radi, ocekujuci cilj iza koga stoji zadovoljstvo Bozije i kabul... Njegova
molba da bude primljena kod Boga, jer Allah zaista cuje dove. Allah zna sta
je u pozadini te dove i svijesti.

"... Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod nas nek
bude odan Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primas
pokajanje i samilostan siL./tmm

On je trazio pomoc od njihova Gospodara da budu upuceni u islam.
To je osjecaj da se njihova srca nalaze u ruci Samilostivoga, i da uputu
samo On daje, i da za njih dvojicu nema moci, niti da imaju snage bez
Allahove pomoci. Zbog toga su se njih dvojica okrenuli Njemu i tezili
Njemu. A Allah je Pomagac.

Zatim, on pokazuje prirodu muslimanske zajednice.., solidarnost..
solidarnost pokoljenja u vjerovanje: ".. i porod nas nek bude odan Tebi..."
To je poziv koji otkriva preokupaciju vjernickog srca, Zaista ga je vjera
potpuno obuzela. To je prva briga, osjecanje Ibrahimovo, alejhi-s-selam, i
Ismailovo, alejhi-s-selam, za vrijednost blagodati kojom ih je Allah
obasuo... blagodat vjere,.. Ona ih je potakla daje sacuvaju za pokoljenja iza
njih, i da mole Allaha, Njihova Gospodara da njihovo potomstvo ne lisi te
milosti od koje nema vece blagodati... Molili su Allaha da opskrbi njihovo
potomstvo plodom, ali oni nisu zaboravili da ga mole da ih opskrbi i sa
vjerom, i da im pokaze obrede i da im objasni molitve njih ove i da im
oprosti jer je Allah onaj koji prima pokajanje i samilostan je.

169

Nadalje, da ih ne ostavi bez upute u kasnijim pokoljenjima:

"... Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im
ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu
silan i mudar!" (2/129)

Uslisavanje Ibrahimove i Ismailove dove bilo je upucivanje ovoga
plemenitog Poslanika nakon stoljeca i stoljeca. Poslanje Poslanika od
poroda Ibrahimova i Ismailova da ih uci Allahove znakove, da ih poduci
AUahovoj knjizi i mudrosti i ocisti od necistoca i prljavstina. Dova je zaista
uslisena ali vrijeme njena ostvarenja zbilo se onoga trenutka kada je Allah
mudroscu svojom odlucio. A ljudi po prirodi svojoj zure! A kada cilj ne
ostvare klonu i padaju u ocaj.

Ova dova je dokaz i odraz zestine raznovrsnih sukoba izmedu
Jevreja i muslimanske zajednice. Kurejsije izvode svoje pravo nadzornistva
nad Kabom na osnovu naredbe Allaha dz.s. upucene Ibrahimu i Ismailu da
podignu temelje svetog Hrama, da je ociste i za one koji je budu obilazili,
kod nje boravili i molitve obavljali, kad njih dvojica iskreno zamolise: "...
Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanitn, i porod nas nek bude odan
Tebi,.. ."(2/128) "...Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce
im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih,... "(2/129) Ovim
oni potvrdise da muslimanskom ummetu pripada pravo nasljedstva
Ibrahimova imameta i Kabe takode. Prema tome, Kaba je kuca onoga koji
se okrece u namazu prema njoj i prece je da bude njegova nego musrika.
Kaba je prece da bude njegova kibla nego Jerusalem - kibla Jevreja i
krscana.

Prema tome Jevreji i krscani koji su iznosili, u svojim tvrdnjama da
njima pripada pravo na uputu i dzennet zbog tog porijekla i Kurejsije koji
vezu svoje porijeklo sa Ismailom, alejhi-s-selam,.. neka cuju slijedece rijeci
Allahove kao odgovor Ibrahimu kada je Ibrahim trazio daga porod njegov
naslijedi i u vodstvu: ... * Obecanje Moje nece obuhvatiti nevjernike"... (2/124)
Kada je Ibrahim cinio dovu Allahu dz.s. i molio za stanovnike Meke za
opskrbu i bericet mislio je u svojoj dovi na: "... one koji budu vjerovali u
Allaha i u onaj mnjet!**„<wm Kada su Ibrahim i Ismail, alejhime-s-selam,
zapoceli sa gradnjom Kabe, naredbom Gospodara, i sa njenim ciscenjem,
njihova dova je bila: da budu Allahu predani, da Allah ucini muslimansku
zajednicu od njihova poroda i da im od njihova potomstva da Poslanika
njima... Allah je uslisao njihovu molbu. Poslao im je Muhammeda, sina
Abdullaha iz njihova poroda, i pod njegovim nadzorom stvorio je zajednicu

170

muslimana koji uredno izvrsavaju Bozije naredbe i dao im da naslijede

Allah ovu vjeru.

Kod ovoga dijela kazivanja o Ibrahimu, alejhi-s-selam, tekst iznosi
njegove dokaze i nadahnuca da bi se time suprostavio onima koji se spore
sa muslimanskom Ummom oko toga kome pripada imamet, spore se sa
Resulullahom, alejhi-s-selam, o poslanstvu, prepiru se o sustini prave i
istinske Bozije vjere:

Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drzi do sebe. A Mi smo
njega na ovom svijetu odabrali, i na onom ce biti medu dobrima.(2/i30)

I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim a ijdkub: "Sinovi moji,
Allah vam je odabrao pravu vjeru, i niposto ne umirite drukcije nego kao
muslimani!" (2/132)

Ovo je ta vjera, jasni, cisti islam, od koje se okrece i koju zapostavlja
samo onaj koji je nepravedan prema sebi, onaj koji je ne poznaje i nemaran
je prema njoj, vjeru Ibrahima koga je Allah odabrao na dunjaluku za vodu
i imama i potvrdio mu da ce na buducem svijetu biti odabran... Obradovao
se kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi tnuslirnan!" Ibrahim se nije
kolebao, nije sumnjao, niti odstupio, vec je odmah uslisao naredbu rekavsi:
Ja sam poslusan Gospodaru svjetova!*

Ovo je ta Ibrahimova vjera... Pravi i otvoreni islam. On je nije samo
za sebe prisvojio. Ostavio je za pokoljenja koja dolaze. I ucinio je
oporukom svome potomstvu. Oporucio ju je i svojim sinovima, kao sto je
to uradio Jakub oporucujuci je svojim sinovima. A Jakub je Israil.
Medutim, sinovi Israilovi nisu se odazvali oporuci, oporuci djeda i djeda
njihova - Ibrahima.

Allah je podsjetio Ibrahimove i Jakubove sinove na Boziju blagodat
koju im je dao, time sto im je odabrao vjeru:

... "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru,...* '(2/132)

To je Allahov izbor. Nakon Njegova izbora oni nemaju prava izbora,
niti prava promjene. A u znak zahvalnosti Allahu zbog njima ucinjenog
dobra i paznje prema njima najmanje je sto se moze uciniti: zahvaliti na

171

Allahovoj blagodati izbora, teziti prema Allahovu izboru i ocuvati to
povjerenje do smrti.

"... i niposto ne umirite drukcije nego kao muslimanil" (2/132)

Ovo je ta povoljna prilika. Evo dosao im je Poslanik koji ih poziva u
islam. To je plod dove njihova oca Ibrahima, alejhi-s-selam.

*$» K U J*

*i* *P ~P

To je Ibrahimova oporuka sinovima svojim i Jakubova sinovima
svojim. Oporuka koju je Jakub stalno ponavljao u zadnjim trenutcima

V

svoga zivota. Ona ga je potpuno okupirala. Cak i u casimabolnog izdisanja
on je nije zaboravio, da bi je sinovi Israilovi culi.

"Vi niste biliprisutni kada jejdkubu smrtni cas dosao, i kadje sinove
svoje upitao: "Rome cete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjacetno se" -
odgovorili su - 'Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i
Ishdka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!* '(2/133)

Ovaj prizor izmedu Jakuba, alejhi-s-selam, i sinova u njegovom
smrtnome casu jeste zaista prizor koji mnogo kazuje, snazna inspiracija,
duboko dirljiva... samrtnik na postelji koji izdise. Koje je to pitanje koje ga
potpuno obuzima u smrtnome casu? Koja je to brigakoja mu urn obuzima
u trenutcima izdisanja? Koje je to znacajno pitanje za koje je zelio da bude
siguran i smiren? Koje je to nasljede koje zeli predati svojim sinovima, za
koje zeli da im stigne ispravno da im ga zapisnicki preda u kojem ce sve
pojedinosti biti zabiljezene? To je vjera. To je istinsko nasjede. To je blago.
To je to veliko pitanje. To je ta preokupacija. To je ta uzvisena stvar. Ni
najtezi trenutci smrti nisu ga sprijecili da misli o njoj.

... "Rome cete se, poslije mene, klanjati?"... (2/133)

To je pitanje zbog kojeg sam vas sakupio, za koje zelim biti siguran.
To je taj emanet, to je blago i naslijede.

... " Klanjacemo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka
Ibrahima, i Ismaila i Ishdka, Bogu jednome! i mi se Njemu
pokoravamo!" (2/133)

172

Oni su znali njihovu vjeru i posvjedocili su je. Preuzeli su to naslijede
i cuvali su ga. Umirili su svoga babu u smrtnom hropcu i olaksali mu,

Ta oporuka je tako prenesena od sinova Ibrahimovih na sinove
Jakubove. I oni su, takode, iskreni bili kada su rekli da su oni muslimani,

Kur'an pita sinove Israilove: Vi niste bili prisutni kada je Jdkubu
smrtni cas dosao? Time je Allah to potvrdio i posvjedocio. Time prekinuo
svaki njihov dokaz kojim su obmanjivali i izvrtali cinjenice, prekinuo svaku
stvarnu vezu izmedu njih i oca im njihova Israila, alejhi-s-selam.

v ^ «g> *r^

*i* *i* *■*>

U svjetlu ove odluke ocita je jasna razlika izmedu naroda koji je
prosao i generacija koja se suocila sa pozivom u vrijeme Muhameda, alejhi-
s-selam, gdje nema mjesta za rodbinske odnose, niti. nasljede, niti mjesta
za rodoslovlje izmedu generacija koje su minule i koje dolaze.

Taj narodje bio i nestao; njega ceka ono sto je zasluzio, i vas ce cekati
ono sto cete zasluziti, i vi necete biti pitani za ono sto su oni radili (2/134)

Svako ima svoj racun, svoj put, svoju adresu i svoju osobinu... Oni
raniji su bili vjernicL Oni nemaju nikakve veze sa grijesnicima koji su dosli
poslije njih. Potonje generacije nisu produzetak onih ranijih. Ovi su jedna,
a oni druga grupa Ovi imaju svoj, a oni svoj bajrak. Vjernicko poimanje, u
ovom slucaju, je potpuno razlicito od dzahilijetskog poimanja, jer
dzahilijetsko poimanje ne pravi razliku izmedu pokoljenja i pokoljenja
jednog naroda.

Osnova na kojoj ovo poimanje zivi jeste povezivanje na osnovi nacije
i porijekla dok po islamskom konceptu postoji razlika izmedu vjernickih i
nevjernickih pokoljenja. Oni nisu jedan narod i medu njima ne postoji
nikakva veza niti srodstva... Oni su dva razlicita naroda po Bozijim
mjerilima. Pa ako su kod Allaha razliciti onda se i kod vjernika razlicito
vrednuju. Zajednica vjernika, prema vjernickom poimanju, je zajednica
koja se povezuje samo jednom vezom - vjerom, bez obzira na naciju i
drzavu. Zajednica vjernika nije zajednica koja pripada jednoj naciji i jednoj
drzavL To je poimanje primjereno covjeku, koji svoju coyjecnost i ljudskost
crpi iz uzvisenog Bozijeg duha a ne iz zemljanog blata.

«jU %t» v f-

*p *s* <|»

173

U sjeni ovog istorijskog i odlucnog objasnjenja i kazivanja o zavjetu
sa Ibrahimom, kazivanje o Bejtu-1-Haramu, Kabi muslimana, o sustini
nasljedstva, o sustini vjere, raspravljaju savremeni sljedbenici Knjige
unoseci svoje tvrdnje i nemogucnosti. Sve sto oni tvrde je slabo i blijedo u
cemu se ogleda njihova tvrdoglavost, tvrdnja bez ikakvih dokaza.
Istovremeno, islamsko vjerovanje se tu javlja prirodno i kompletno. Od
ovog vjerovanja okrecu se samo tvrdoglavi:

Oni gov ore: "Budite Jevreji, odnosno krscani, bicete na pravom putu!"
Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrdhimove, koji je ispravno vjerovao; on nije
nikoga Allahu ravnim smatrao/' Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono sto
se objavljuje nama, i u ono sto je objavljeno Ibrdhimu, i Ismdilu, i Ishdku, i
Jdkubu, i unucima, i u ono sto je dato Musdu i Isdu, i u ono sto je dato
vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike medu
njima, i mi se samo Njemu pokoravamo/' Pa, ako budu vjerovali u ono u sto
vi vjerujete, na pravome su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo
inadzije, i Allah ce te sigurno od njih zastititi, jer On sve cuje i zna. 'Allah je
nas uputio, a zar ima Ijepse upute od Allahove? Mi se samo Njemu
kldnjamo." Reci: "Zarse s nama o Allahu raspravljate, kadje On i nas i vas
gospodar? Nama - nasa djela, a vama - vasa djelal A samo Mu mi iskreno
ispovijedamo vjeru/ f Kako govorite: "I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i
unucisu bilijevreji, odnosno krscani?" Reci: "Znate li bolje vi Hi Allah? Zar
je iko gori od onoga koji skriva istinu znajuci da je od Allaha? - A Allah
motri na ono sto radite." (2/135-uo)

Jevreji govore: "Budite Jevreji , bicete na pravome putu". Krscani
govore: "Budite krscani bicete na pravome putu". Pa je Allah skupio
njihove izjave da bi sucelio Poslanika svoga, alejhi-s-selam, sa njima i da bi
ih suocio sa rijecima:

... Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrdhimove, kojije ispravno vjerovao; on
nije nikog Allahu ravnim smatrao/' (2/135)

Reci: "Vratimo se svi, i mi i vi, ka vjeri Ibrahimovoj, vjeri naseg i
vaseg oca, i korjenu vjere islama, i onome koji je imao ugovor sa svojim
Gospodarom, ... on nije nikog Allahu ravnim smatrao.. .(2/135) dok ste vi ti
koji Bogu druga pripisujete..."

Zatim, poziva muslimane da oglase veliko jedinstvo vjere. Pocevsi od
Ibrahima, oca vjerovjesnika, preko Isaa sina Merjemina, do islama u
posljednjoj verziji. Dakle, poziv sljedbenicima Knjige da vjeruju u ovu
jedinu yjeru:

174

Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono sto se objavljuje nama f i ono
sto je objavljeno Ibrahimu, i Ismdilu, i Ishaku, ijakubu, i unucima, i u ono
sto je dato Musdu i Isau, i u ono sto je dato vjerovjesnicima od Gospodara
njihova; mi ne pravimo nikakve razlike medu njima i mi se samo Njemu
pokoravatno. "(mm

Ovo je veliko jedinstvo medu svim poslanstvima i svim Poslanicima.
Ovo je osnova islamskog poimanja. Ta osnova cini od muslimanske
zajednice nasljednike koji bastine ovo vjerovanje koje pociva na yjeri u
Allaha na Zemlji, koja je povezana sa torn drevnom osnovom, i koja ide
putem upute i svjetla. Ta vjera cini od islamskog poretka svjetski poredak
gdje se svakom daje pravo na zivot, u torn okrilju, bez rasne diskriminacije
i ugnjetavanja, vjera koja od islamskog drustva cini otvoreno drustvo koje
zivi u miru i ljubavi.

Zatim tekst govori o velikoj istini na kojoj se cvrsto gradi vjera
vjernika. Istina je daje ova vjera uputa! Ko je slijedi taj je na pravome putu,
a ko se od nje okrene nece imati cvrstog oslonca i na kraju ce biti rastrgan
izmedu razlicitih grupa. Takav nece naci smiraja i stabilnosti.

Pa, ako budu vjerovali u ono sto vi vjerujete, na pravom su putu; a ako
glave okrenu, onisu onda samo inadzije,... a/137)

Ovo su Allahove rijeci. Ovo je svjedocanstvo hvale Dostojnog. Sa
njima Allah ulijeva u srca vjernika ponos zato sto je On sa njima i sto je On
jedini taj koji ih upucuje. A ko ne yjeruje u Njega taj se odvaja od istine i
suprotstavlja joj se. Vjernika ne pogada to sto se neko okrenuo od Upute i
sto ne vjeruje, niti ga pogada njegovo prepiranje i suprotstavljanje. Allah
vjernika stiti i On mu je dovoljan.

... i Allah ce te stgurno od njih zastititi, jer On sve cuje i zna. (2/137)

Vjernik je duzan da bude ustrajan na svome putu, da bude ponosan
na Istinu koja mu dolazi direktno od njegova Gospodara i na znak koji je
Allah dao svojim odabranicima, kojem se oni prepoznaju.

"Allah je nas uputio, a zar ima Ijepse upute od Allahove? Mi se samo
Njemu klanjamo "(2/i38)

To je Allahova uputa, Allah je zelio da ona bude posljednja poslanica
upucena covjeku, da se na njenoj osnovi izgradi jedinstveno drustvo,
sirokih vidika, bez nacionalizma i mrznje, bez klasne i rasne
diskriminacije.

175

Zastat cemo ovdje kod jedne posebnosti stilskog izraza Kur'ana koja
sadrzi duboki smisao. Pocetak ovoga ajeta je odlucan Allahov govor: "Allah
je nas uputio, a zar ima Ijepse upute odAllakove"... A nastavak ajeta je govor
vjernika. Ove rijeci su povezane u tekstu bez razdvajanja, sa rijecima
Stvoritelja, Uzvisen neka je On. I sve je ovo objavljeni Kur'an. Medutim,
prvi dio su Allahove rijeci, a drugi rijeci vjernika. Velika je pocast da se u
jednome tekstu vezuje govor vjernika sa govorom Allaha dzA, shodno
cvrstoj vezi izmedu njih i njihova Gospodara, shodno stalnoj povezanosti
izmedu Njega i njih. Ovakvih primjera u Kur'anu je mnogo. I ovo je velika
poruka.

Zatim, nastavlja sa upecatljivim dokazom sve do kraja:

Red: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i nas i vas
Gospodar? Nama - nasa djela, a vama - vasa djela! A samo Mu mi iskreno
ispovjedamo vjeru/'a/m)

Nema mjesta za raspravu o Allahovoj jednoti, niti o Njegovu
Bozanstvu. On je nas Gospodar, a i Vas Gospodar. Mi cemo polagati racune
za nasa djela, a i vi cete za svoja djela. Mi se iskreno samo Njemu
predajemo i ne pripisujemo mu nista, niti ikoga mimo Njega ielimo. Ovaj
govor predstavlja stav muslimana i njihovo vjerovanje koji ne dopusta
nikakvu diskusiju niti raspravu...

Tekst zavrsava sa ovim i prelazi na drugo polje rasprave. Jasno je da
ni ovdje ne dopusta diskusije,

Kako govorite; "I Ibrahim, i Ismail, i Ishdk, i Jakub, i unuci su bili
Jevreji odnosno kr$cani?"...(2/i40)

A oni su bili prije Musaa, alejhi-s-selam, i prije zidovstva i krscanstva.
I Allah svjedoci o prirodi njihove vjere, a to je islam, kako je to predhodno
i objasnjeno.

... Red: "Znate li bolje vi Hi Allah?., "a/ uo)

Ovo je pitanje na koje nema odgovora. U njemu je izraieno nijekanje
koje prekida dalji razgovor na koji nema odgovora,

I znacete, ovi poslanici su sigurno bili prije pojave zidovstva i
krscanstva. Oni su ispovjedali prvu ispravnu vjeru, nisu Allahu nista
pripisivali. U vasim knjigama vi imate potvrdu da ce Allah kasnije poslati
vjerovjesnika koji ce biti iste te vjere - vjere Ibrahimove. Ali vi tajite tu
istinu.

176

"... Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajuci da je od

{?.„ "(2/140)

Allaha?... "(2/140)

Allah je obavjesten da vi skrivate istinu koju vam je povjerio. On je
obavijesten i o raspravama koje vodite o vjeri da bi ste ih prikrili i iastrli:

"... Allah motri na ono sto radite."(2/i40)

*f<* «?<» *s*
*** *** V

I kada je tekst dosao do vrhunca ubjedljivosti, do rasvjetljenja
problema, i do objasnjenja kompletne razlike izmedu Ibrahima, Ismaila,
Ishaka, Jakuba i unuka, s jedne strane, i savremenih Jevreja, sa druge, u
svakom smislu onda u tekstu susrecemo ajet kojim je nesto ranije zavrsen
govor o Ibrahimu i njegovim potomcima muslimanima:

Taj narodje bio i nestao; njega ceka ono sto je zasluzio, i vas ce cekati
ono sto cete zasluziti, i vi necete biti pitani za ono sto su oni radili (2/uv

U ovom ajetu je jasna presuda, kraj rasprave. Ovo su posljednje rijeci
u torn dugom i velikom razjasnjenju.

Kraj prvog dzuza, slijedi drugi rijecima: Neki ljudi kratke pameti reci

177