(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Zadul Mead - Ibn Kajim 2 dio"

IbnKajjimel-Dzevzfjje^ 




. 




W<P^ °f W* 



EaasjgBii 






*r > 



_,..*-" 



/ 



j 



[uirmiiiiimiiiuii 



01 



Zadu-l-mead 



KNJIGA2 





Prijevod: 




Prof.dr, SuleJmanTopoljak 


Naslovoriginala: 


Redaktunt 


vj^^ 


Hajrudin Hod2iS, prof. 


mm 


Recenzija: 


>IJI^(£X*vJ 


Prof.dr.SefikKurdid 



CIP - KaTanorM3aL(MJa y ny6ni4KaLi,nJM 
HapoflHa 6w6/iwoTeKa Cp6i/ije, Beorpafl 
28-1 
28-36 

MBH Kajniu e/i-l,leB3MJe 

Zadu-l-me'ad / Ibn Kajjim el-Dzevzijje ; [prijevod Sulejman 

Topoljak].- Novi Pazar : El-Kelimeh, 2006 (Sarajevo: Bemust). 

-517 str. ;24cm 

Tiraz 300. - Napomene i bibliografske reference uz tekst. 

ISBN 86-83707-62-8 

a) Myxaiviefl (570-632) b) HcnawicKa Teonorwja 

COBIS5SR-ID 130429708 



Ibn Kajjim El-Dzevzijje 



Ahiretska opskrba 

Zddu-l-mead 

Knjiga 2 



Novi Pazar, 2006. 




Dovoljan mi je Allah i divan lije On zastitnik 



POSLANIKOVA PRAKSA DAVANJA SADAKE I ZEKATA 



Poslanikova praksa, koja se odnosi na zekat po svom vremenu 
davanja, kolicini, procentima, obveznicima i stranama kojima se 
daje, jeste najsavrsenija praksa. U njoj je uzet u obzir interes boga- 
tasa i siromaha. Allah zekatom cisti imetak koji se daje i njegova 
vlasnika. Njime (tj. zekatom) je Allah uvjetovao bogatima blagodat 
imetka. Blagodat bogatstva zagarantovana je svakom sve dok bude 
davao zekat. Ne samo to, vec mu se zbog toga obecava cak i zastita 
i poveeanje imetka, uklanjanje svih vrsta nepogoda i Allah mu taj 
zekat pretvara u zastitni zid, tvrdavu i cuvara njegova imetka. 

Potom je zekat propisan na cetiri vrste imetka. Te su vrste ime- 
tka najrasprostanjenije medu ljudima i one su ljudima neophodne. 

Te vrste su: 

prva, poljoprivredni proizvodi i plodovi; 
druga, stoka: deve, krave i ovce; 

treca, dva dragulja koja se smatraju mjerilima ovoga svijeta, a 
to su zlato i srebro; 

cetvrta, razne vrste trgovacke robe. 

5 





IBM KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Zekat je nareden jedanput svake godine. Rok za davanje 
zekata na poljopdvredne proizvode i voce odreduje se kada ono 
naraste i sazrije.To je bez sumnje najveca pravda, jer ako bi ta oba- 
veza bila npr. svakog mjeseca ili svake sedmice nanijela bi se steta 
poljoprivrednicima. Isto tako, ako bi bila samo jednom u zivotu, 
onda bi to islo na ustrb siromaha. Prema tome, njegova obaveza 
davanja jednom godisnje je najpravednija. 

Zatim, obavezni procenti davanja zekata razliciti su. Tu se 
uzelo u obzir trud i prihod njegovih obaveznika, kao i lahkoca i 
teskoca kod stjecanja odredenog imetka. Tako je npr. odredeno 
da se dadne petina na onaj imetak koji covjek nade sakupljen na 
jednom mjestu.Taj se imetak u islamskom pravu zove rikazom? Za 
tu vrstu imetka se ne uvjetuje da bude u vlasnistvu godinu dana, tj. 
ne uvjetuje se bavl, nego je duznost dati spomenuti procent zekata 
odmah cim se takav imetak pronade. 

Pola spomenutog procenta, tj. desetinu zekata treba dati na 
onu vrstu imovine koju je teze steel i gdje treba uloziti vise truda i 
ulaganja nego u spomenutu. Ta imovina jesu poljoprivredni proi- 
zvodi: voce i povrce, za ciju je proizvodnju potrebno uzorati i navo- 
dnjavati zemlju, te kupiti sjeme i sadnice. Medutim, u torn slucaju 
je Allah preuzeo na Sebe navodnjavanje takve zernlje, a ne covjek, i 

1 Biljezi Malik (2/868-869), Buhari, (3/289), Muslim (1710), Tirmizi (642) (1377), Ebu 
Davud (3085) i Nesai (5/45) od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Za ooo 
sto neoje zivotinje uniste, kada nema nikoga s njima i kada se izraaknu vlasniku, pored svih 
poduzetih mjera, nema odgovornosti. Za bunar koji covjek iskopa u svojoj zemlji, pa neko 
padne u njega, ne placa se odsteta. Ako covjek iskopa neku rupu trazeci rudu u svojoj zem- 
lji, pa neko padne u nju, ne snosi odgovornost za to. Za pronadeno zakopano blago placa 
se petina," Rikaz je ime za blago koje je zakopano u zemlji. Navodi Malik u, a od njega tu 
definiciju prenosi Ebu Ubejd u svom djelu El-Emval (str. 393) i veli da je riiaz blago koje je 
zakopano u dzehilijjetu, koje se uzme bez da ga iko potrazuje i bez velikog ulaganja napora 
i sredstava. Bejheki prenosi u djelu EI-Marife putem Rebia da je SafI rekao: "Blago na koje 
treba platiti petinu jeste ono koje je zakopano u periodu dzahilijjeta i koje se nade u nicijoj 
zemlji." Ebu Davud od Hasana el-Basrija prenosi da je rekao: "Rikaz je Adova riznica (tj. 
stara riznica)." Kao da je pripisuje drevnom narodu Adu zbog njene starosti. Arapi za sve sto 
je staro vele da je adovsko. 




?5»5^«^»^5»5ff5»555«a55«5*-*»23aS 




^-*- 



.7Z 





ZADU-L-ME'AD 

zato ne treba izdvajati dodatna sredstva za kupovanje vode, kopanje 
bunara niti za mehanizme navodnjavanja. 

Allah je naredio izdvajanje pola desetine na ime zekata na 
one poljoprivredne proizvode za cije navodnjavanje covjek mora 
izdvajati posebne troskove; kupovati mehanizme navodnjavanja, 
deve za navodnjavanje, itd. 

Cetvrtinu desetine Allah je odredio na ime zekata na onaj 
imetak cije uzgajanje ovisi od kontinuiranog rada od strane inve- 
stitora, ponekad to zavisi od putovanja po Zemlji, od vjestine upra- 
vljanja, a ponekad od cekanja i isceldvanja. 

Bez sumnje troskovi nzgajanja spomenutog imetka veci su 
od troskova kojl se ulazu za proizvodnju voca i povrca. Takoder je 
zarada od proizvodnje voca i povrca vidljivija i veca od zarade koje 
se dobije od trgovine i zato je procent zekata na poljoprivredne 
proizvode veci od procenta na trgovacku robu. A zarada od onih 
poljoprivrednih proizvoda koji se natapaju kisom i navodnjava- 
njem iz rijeka jeste veca od zarade koja se dobije od proizvoda koji 
se napajaju sistemima navodnjavanja i devama. Dok je profit od 
imetka koji se nade na jednom mjestu na gondii, poput zakopanih 
riznica vidljivija i veca od svih spomenutih. 

Posto je rastanak od svakog imetka tezak, ma kako bio nezna- 
tan,zbog toga su odredene fiksne kvote koje su podnosljive i preza- 
ljive, kako se ne bi ucinila nepravda bogatasima i u isto vrijeme bilo 
dovoljno siromasima. Tako je nisab za srebro dvjesto dirhema 2 , za 

1 Biljeze ga Tirraizi (620), Ebu Davud (1574) i Ibn Madia (1790) od AJije, r.a., u kojem veil 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Oprostio sam davanje zekata na konje i robove, ali ga 
dajte na srebro, na svaki cetrdeset dirhema jedan dirhem. Na sto devedeset dirhema ne treba 
dati nista, ali kada dostignu dvjesta na njih treba dati pet dirhema." U hadisu koji prenosi 
Ebu Bekr, r.a., koji govori o obaveznosti davanja zekata, a biljezi ga Buhari (3/254), stoji: "Na 
srebro se daje cetvrt desetine (dva i po posto). Ako neko bude imao sto devedeset (dirhema), 
ne treba se davati nista, osim ako vlasnik hoce da da." Stav vecine islamskih ucenjaka jeste 
da nema zekata na konje i robove. Medutim, ako se trguje njima, onda treba dati zakat na 
njihovu vrijednost onoliko koliko se daje na trgovaiku robu. To se prenosi od Omera, Seida b. 






IBNKAJJIMEL-D2EVZUJE 

zlato dvadeset miskala, 3 a za voce i plodove pet evsuka 4 tj. pet tovara 
arapskih deva. Za sitnu stoku nisab je cetrdeset, za krave trideset, 
a za deve pet deva. U situaciji kada se nisab odredenog imetka ne 
moze prezaliti, ako se dadne od te vrste, odredeno je da se tada 
dadne jedna ovca. Pa ako se petina ponovi pet puta i dostigne broj 
od dvadeset i pet, tada je moguce da nisab bude jedna jedinica od te 
vrste koju je obavezno dati, 

Posto godine togvadziba (deva) osciliraju, staroscu i mladoscu 
sukladno povecanju ili smanjenju deva, pocevsi od muske i zenske 
jednogodisnje deve (ibn ve bint mehada) muske i zenske dvogo- 
disnje deve (ibn lebuna i bint lebuna) muske i zenske trogodisnje 
deve (el-hikka i el-hikke), pa sve do muske i zenske cetverogovdi- 
snje deve (el-dzez'a i el-dzez'e) i kad god se poveca broj deva poveca 
se i njihova starosna dob i sve tako do kraja, a s tim povecavanjem 
povecava se i broj grla koja se trebaju dati u zekat. 

Njegova je mudrost, takoder, htjela da je u imecima odredio 
toliki dio zekata koliko se moze bezbolno prezaliti, Ne nanosi se 
njegovim uzimanjem nepravda bogatima, a u isto vrijeme udo- 
voljava se potrebama siromaha, tako da nakon sto dobiju svoj dio 
nije im potrebna druga pomoc. Zbog toga je nksirano u imecima 
bogatasa tacno onoliko koliko je potrebno siromasima. Medutim, 
pored svega toga, nasilje se ipak desava i to od dvije populacije 
ljudi; bogatasa koji ne daje ono sto mu je obaveza, a i od onoga ko 
uzima zekat koji mu ne pripada. To je prouzrokovalo da se pocini 

Musejjiba, Omera b. Abdulaziza, Malika, Safi, Ahmeda, Ebu Jusufa i Muhammeda, ucenika 
Ebu Hanife. 

3 Islamski su ucenjad saglasni da nije duznost dati zekat na zkto sve dok ne dostigne dvadeset 
miskala. 

4 Biljeze ga Malik u (1/244), Buhari (3/255), Muslim (979) od Ebu Seida el-Hudrije daje 
Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Na manje od pet tovara hurmi ne daje se zekat, na manje od 
pet oka srebra ne daje se zakat i na manje od pet deva ne daje se zekat." Vesk iznosi sezdeset 
sa'a, a jedan je sa' pet ratlova i jedna trecina rada od bagdadskih ratlova, a to iznosi sto dvadest 
i osam dirhema. 



m* 






ZADIH-ME'AD 

ogrorana nepravda siromasima i da nastane veliko siromastvo, pa su 
siromasi bill primorani posluziti se mnogim trikovima, i biti nasr- 
djivi u prosenju. Uzviseni Gospodar preuzeo je na Sebe da On licno 
odredi kome pripada zekat, Odredio je da se dijeli na osam dijelova. 
Ali u biti zekat pripada dvjema kategorijama ljudi: 

prva su kategorija oni koji uzimaju zekat iz potrebe i to 
sukladno intenzitetu, slabosti, raznovrsnosti i jednoobraznosti tih 
potreba.Tu spadaju bijedniti, siromasi, robovi i putnici namjernici; 

druga su kategorija oni koji uzimaju zekat zbog svoje koristi. 
Tu spadaju sakupljaci zekata, oni cija srca treba pridobiti, duznici koji 
su se zaduzili da bi pomirili ljude, mudzahidi na Allahovu putu. Ako 
onaj kome pripada zekat ne bude potreban, niti u njegovu uzimanju 
zekata ima koristi za muslimane, onda takav nema udjela u zekatu. 



Poslanik, s.a.v.s., kada bi saznao za nekog covjeka da spada 
u kategoriju onih kojima pripada zekat, dao bi mu, a ako bi neko 
zatrazio da mu da nesto od zekata, a ne zna se da li zasluzuje zekat, 
Poslanik, s.a.v.s., dao bi mu zekat nakon sto bi ga upozorio da zekat 
ne pripada bogatasu niti onome ko je sposoban da radi i privreduje 5 . 



3 Biljeze ga Ebu Davud (1633) u Knjizi o zekatu, poglavlje: Kome se daje zekat; Nesai (5/99- 
100) u Knjizi o zekatu, poglavlje: O trazenju zekata od strane onog ko je zdrav i sposoban da 
privreduje od Ubejdullaha b. Adijja b. el-Hijara u kojem se kaze da su ga neka dva covjeka 
obnijestila da su dosli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na Oprosnom hadzu dok je dijelio zekat 
i zatrazui da i njima udjeli nesto od njega. Pogledao nas je, pa je oborio pogled i vidio da smo 
snaini, pa je rekao: "Ako hocete dat cu vam, ali u njemu nema udjela bogatai, niti onaj koji je 
jak i u mogucnosti da zaraduje." Lanac prenosilaca mu je vjetodostojan. 
Biljezi ga i Muslim u svom Sahihu (1044) u knjizi o zekatu u poglavlju: "Kome je dozvoljeno 
tiaziti sadaku" od Kabisa b. Muharika el-HUalija da mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Traziti 
sadaku dozvoljeno je samo trojici: covjeku koji je preuzeo hamalu. Takvom je dozvoljeno 
traziti sadaku sve dok ne podmiri iznos koji je platio. Covjeku kojeg pogodi diaiha i unisti mu 
imetak Takvom je dozvoljeno traziti sadaku sve dok ne stekne optimalne uyjete za zivot, ili je 
rekao dok ne podmiri osnovne zivotne potrebe. 1 covjeku kojeg zadesi su-omastvo, pa trojica 
uglednih ljudi od njegova naroda to posvjedoee i kazu da ga je zadesilo siromastvo. Svako 
drugo trazenje sadake, o Kabise, jeste suht" Tebammele hamale znaci: osigurao je pokrice 



., 9 |:, 



■ >fl «v.v/j.rf..l 





IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

Poslanik, s.a.v.s., bi takoder, uzimao zekat od onih koji su ga 
bili duzni dati i davao ga onima kojima je pripadao. Njegovaje pra- 
ksa bila i da se dijeli zekat onim siromasima iz mjesta u kojem je i 
sakupljen, pa ako bi preostalo nesto donosilo bi se njemu, te bi ga 
on licno dijelio. Zbog toga je on slao sakupljace zekata u pustinju, 
a ne bi ih slao u naseljena mjesta (gradove i sela). Cak je naredio 
Muazu b. Dzebelu da uzme zekat od jemenskih bogatasa i podijeli 
jemenskim siromasima, a nije naredio da se on njemu donese. 

Poslanik, s.a.v.s., takoder, bi slao sakupljace zekata samo onim 
bogatasima koji su posjedovali jasno i vidljivo bogatstvo poput 
stoke, usjeva i plodova. Slao bi strucne procjenjivace hurmi proizvo- 
dacima hurmi da procijene koliko ce im vocnjaci dati suhih hurmi, i 
to bi odredivali prema vusukima, i na osnovu toga odredivah kohko 
trebaju dati zekata. 6 

za nesto. Ovdje se misli na situatiju kada se medu narodom desi neki spor oko imetka ill 
odmazde, pa neko od ljudi pokusa da ih pomiri i osigura imetak koji plati za smirivanje ill 
iskorjenjivanje neprijatcljstva i rnrinje. U torn slucaju takvom je covjcku dozvoljeno traziti 
sadaku, tj. zekat. I njemu ce se dati onoliko koliko je platio za smirivanje spomenutih sporova, 
pa makar bio i bogat. El-Dzaiha je neka prirodna poiast koja potpuno Hi vecinski unisti 
plodove i usjeve. Suht znaci haram. 

b Biljezi Safi u svom(l/231/232), od Ibn Sihaba Zuhrija od Seida b. Musejjiba od Itaba 
b. Usejda da je AHahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zekat na vinograde procjenjuje se kao sto 
se procjenjuju i palme. Potom se daje zekat na njih u suhom grozdu, kao sto se daje na 
palme u suhim datulama." Biljeze ga i Ebu Davud (1603), Tlrmizi (644), Ibn Madza (1819) 
i Bejheki (4/122). Seid b, Musejjib nije dozivio Itaba. Ebu Davud kaze: "Nije cuo od njega." 
Ibn Kani veli: "Nije ga dozivio." Munziri je rekao: "Njegovaprekinutostje vidljiva,jer je Seid 
roden za vrijeme Omerova hilafeta, a Itab je umro na dan kada je umro Ebu Bekr." Slicno 
se prenosi i od Ibn Abdulberra. Medutim, neki su kazali: "Tvrdnja da je spomenuta ptedaja 
mursel, u smislu da joj je lanac prekinut, tcmelji se na Vakidijevoj izjavi da je Itab umro na 
dan kada je umro Ebu Bekr. Medutim, Ibn Dzerir Taberi navodi da je Itab bio Omcrov 
namjesnik u Meki dvadeset i prve godine po Hidzri. Seid je roden u trecoj godini Omerova 
hilafeta. Prema tome, njegovo je slusanje od Itaba moguce, pa onda nema prekinutosti u lancu 
prenosilaca." Nevevi, Allah mu se smilovao, kaze: "Ovaj hadis iako je mursel, ipak je ojacan 
izjavama imama, Prenosi ga Safi svojim lancem prenosilaca da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
slao ljudima procjenjivace koji su im procjenjivali njihove vinograde i vocnjake." Biljezi ga i 
Buhari, (3/272), od Ebu Humejda Saidija daje rekao: "Bill smo s Poslanikom, s.a.v.s., u Bici 
na Tebuku. Kada je stigao do doline Vadul-Kura zatekao je neku zenu u njenom vocnjaku. 
Poslanik, s.a.v.s., je tada rekao svojim asbabima: 'Procijenite!', pa je Posknik procijenio deset 

10 



^5i*^ 



&>*»ggg»ggfl 






ZADUL-MEAD 

Naredivao bi procjenjivacima zekata da od procjene izostave 
trecinu ili cetvrtinu plodova i usjeva, zbog posasti koje pogadaju 
palme. Ta je procjena radi odredivanja procenta zekata prije nego 
sto se pojedu plodovi i uberu, kako bi njihovi vlasnici njima mogli 
slobodno raspolagati, jer znaju koliko su nature duzni dati. Zbog 
toga bi slao procjenjivace zekata hajberskim poljoprivrednicima 
da im procjene plodove i usjeve pa bi ih obavezivao sa polovinom 
tih plodova i usjeva. Slao bi im Abdullah b. Rewahu. Pokusali su 
podmititi ga, pa im je rekao: 

% : ijIiS ( xu jjLii ^ & ;ci jJ-3 ss && Ju$ n j yj&\j &g\ i* ^ijip 

"Zar da me haramom hranite?! Tako mi Allaha, ja vam dola- 
zim od meni najdrazeg covjeka, a vi ste mi mrzi od vasih predaka: 
majmuna i svinja. Ali me ipak moja mrznja prema vama i ljubav 
prema njemu nece navesti da ne budem pravedan prema vama." 
"Na tome pocivaju nebesa i Zemlja", rekli su. 7 



evsuka i rekao joj: 'Saberi koliko trebas dati plodova zekata." 

Hirs je procjenjivanje koliko ce suhih hurmi nastati od svjezih. Biljezi Tirmizi od nekih 
ucen]aka tumaeenje hirsa i veil da smatraju da je to kada svjezi plodovi od vinove loze i 
grozda prispiju za davanje zekata, vladar tada posalje njihovim vlasnicima procjenjivaca da ih 
procjene. On nakon toga treba reci: "Od vinove loze trebas dati toliko i toliko suhog grozda, 
a od plodova palmi toliko i toliko hurmi." Sve to sabere, izracuna desetine i zaduzi ih time. 
Potom odkzi i ostavlja im plodove na raspolaganje. Kada dodc vrijeme berbe uzima se od njih 
desetina. Korist od spomenutog procesa procjenjivanja ogleda se u tome da se da mogucnost 
vlasnicima plodova da se okoriste njima, da ih prodaju i pocaste porodicu, komsije i siromahe, 
jer kada bi im se to zabrarulo, to bi im predstavljalo ocitu poteskocu. 

7 Biljeze ga Ebu Davud (1605), Tirmizi (642), Nesai (5/42) i Ibn Hibban (798) od Sehh b. 
Ebu Hasme da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada procjenjujete (zekat plodova i usjeva) 
budite precizni i zanemarite trecinu, a ako ne zanemarite trecinu, onda zanemarite cetvrtinu." 
1) njegovom je lancu prenosilaca Abdurrahman b. Mesud b. Nijar. Osim Ibn Hibbana, niko 
ga vile ne smatra povjerljivim (sikom). Ostali njegovi prenosioci su povjerljivi. Hafiz Ibn 
Hadzer u Fethu (3/274), nije se odredio prema njemu. Dosljedno su hadis primijenili Lejs b. 
Sad, Ahmed, Ishak i drugi. 










'i fBN KAJJIM ELDZEVZUJE £ 

Poslanik, s.a.v.s., nije uzimao zekat na; konje, robove, mazge, 
magarce, povrce, bostan, pozemijisno povrce i voce koje se ne mjeri 
niti se moze skladistiti, osim grozda i svjezih hurmL Na njih je 
uzimao zekat duture, ne gledajuci pri tome koje se od njih osusilo, 
a koje je ostalo jos svjeze. 8 



Predaje koje se prenose od Poslanika, s.a.v.s., u vezi sa zeka- 
tom na med razlicite su. Biljezi Ebu Davud od Amra b. Suajba, od 
njegova oca, od njegova djeda, da je rekao: "Hilal, covjek iz plemena 
Mut'an, donio je AUahovom Poslaniku, s.a.v.s., desetine zekata na 
med od svojih pcela, i zatrazio da mu dodijeli od drzavne zemlje 
jednu dolinu po imenu Selebe, pa mu ju je Poslanik, s.a.v.s., dao. 
Nakon sto je Omer b. Hattab, r.a., preuzeo hilafet, napisao mu je 
Sufjan b. Vehb pismo u kojem ga je pitao o tome, tj. o dodijeljenoj 
drzavnoj zemlji spomenutim coyjeku. Omer mu je odgovorio slje- 
dece: 'Ako ti bude davao ono sto je davao i AUahovom Poslaniku, 
s.a.v.s., tj. desetinu meda zekata od svojih pcela, ostavi mu na kori- 
stenje Selebe, a ako ne, onda neka ona bude slobodna pasa i neka je 
koristi ko hoce."' 9 

U drugoj predaji spomenutog hadisa stoji: "Od svakih deset 
kirebova (mjesina) daje se jedan kireb." 10 

U predaji koju Ibn Madza biljezi u svom Sunenu od Amra b. 
Suajba, od njegova oca i djeda kaze se daje Poslanik, s.a.v.s., uzimao 



8 Biljezi ga Malik u (2/703-704) u knjizi Musakaf (davanje voca pod zakup) u poglavlju: Sta 
se prenosi o musakatu u hadisu od Ibn Sihaba od Sulejmana b.Jesara daje Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., poslao Abdullaha b. Rewahu u Hajber, . . Prenosioci su mu poyjerljivi, all je hadis- 
mursel. Biljeze ga Ebu Davud (3410) i Ibn Madza (1820) u slicnoj formi od Ibn Abbasa, a 
lanac prenosilaca mu je hasen. 

9 Biljeze ga Ebu Davud (1600), (1601) i (1602) u Zekatu, poglavlje: O zekatu na med, i Nesai 
(5/46), u Zekatu, poglavlje: O zekatu na p£ele. Lanac prenosilaca mu je hasen. 

10 Biljeze ga Ebu Davud (1602) i Ebu Ubejd Kasim b. Selam u El-Emvalu (str. 598). Lanac 
mu je hasen. 

12 
ay 



m a 









% ZADUL-MEAD S 

na med desetinu. 11 

U Musnedu Abmeda b. Hanbela od Ebu Sejjareta Mutija pre- 
nosi se daje rekao: 

"Allahov Poslanice, ja imam pcele!" Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 
"Dadni desetinu!" Rekao je: "Allahov Poslanice, daj mi je na kori- 
stenje, (tj. dolinu)!", pa mu ju je dao. 12 

Abdurrezzak biljezi od Abdullaha b. Muharrera od Zuhrija 
od Ebu Seleme od Ebu Hurejre da je rekao: "Allahov Poslanik, 
s.a.v,s., napisao je Jemeneima da dadnu desetinu zekata na med." 13 

San veli: "Obavijestio me je Enes b. Ijad od Harisa b. Abdur- 
rahmana b. Ebu Zubaba od njegova oca od Sa'da b. Ebu Zubaba da 
je rekao: 

p j ^lp ^^liiiil j ^JLcj 41i jil J^> till Jj*.j Jiii a!p !j*L^I b jUI^I ^ ^^J 

'Dosao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., primio islam 
i rekao: 'Ostavi mom narodu imetak koji su imali kad su primili 
islam'. Poslanik, s.a.v.s., me je poslusao i postavio me za svog namje- 
snika kod njih. Potom su to isto ucinili i Ebu Bekr i Omer.' Sa'd je 

11 Biljezi ga Ibn Madza (1824). Lanac mu je hasen na osnovu drugih predaja koje ga snaze. 

12 Biljeze ga Ahmed u(4/236),Ibn Madza (1823) u Ztkatu, poglavlje: Zekat na med.Tajalisi 
(1/174-175), Bejheki (4/126) i Abdurrezzak (6973) od Sulejinana b. Muse od Ebu Sejjare 
Mutija, ali mu je lanac prekinut, jer Sulejman b. Musa nije dozivio nijednog od ashaba. 

u Biljeze ga Abdurrezzak u Mwannefu (6972) i Bejheki (4/126). Abdullah b. Muharrer je 
neprihvadjiv prenosilac. 




>«•<*!» 





1 



IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE 

bio ugledan covjek. Rekao je: 'Popricao sam sa svojim narodom o 
medu i rekao im: 'Na njega se daje zekat, jer nema hajra ni u kakvim 
plodovima na koje se ne daje zekat.' Reldi su: 'Koliko smatras da 
se treba dati?' 'Desetina', rekao sam, pa sam uzeo od njih desetinu. 
Potom sam sreo Omera b. Hattaba, r.a., i obavijestio ga o tome. 
Omer ga je uzeo i vrijednost koju je dobio od njega dodjelio onima 
koji zasluzuju zekat dat od strane rnuslimana.'" 14 Biljezi ga imam 
Ahmed, a forma je Safijeva. 

Ucenjaci nemaju jedinstven stav o pitanju spomenutih hadisa 
i propisa koje sadrzavaju. Buhari veli: "O zekatu na med nema nije- 
dne vjerodostojne predaje." Tirmizi kaze: "Od Poslanika, s.a.v.s,, 
o ovom poglavlju mnoge predaje nisu vjerodostojne." Ibn Munzir 
veli: "O obaveznosti zekata na med nije potvrdena ni jedna predaja 
od Allahova Poslanika, s.a.v.s., a niti konsenzus. Zato se ne daje 
zekat na njega." Saf] kaze: "Hadis koji govori da se treba dati dese- 
tina zekata na med slab je. Takoder je slab i hadis koji govori da se 
ne treba dati desetina, osim predaje od Omer b. Abdul Aziza." 

Spomenuti ucenjaci vele da se u svim hadisima koji sadrze 
obavezu davanja zekata na med nalaze mahane (el-ilel). Hadis koji 
prenosi Ibn Omer prenosi se od Sadake b. Abdullaha b. Musa b. 
Jesara od Nafia od Ibn Omera. Sadaku su Ahmed b. Hanbel, Jahja 
b. Mein i drugi ocijenili slabim (daif ) prenosiocem. Buhari je rekao: 
"Spomenuti je hadis od Nafia od Poslanika, s.a.v.s., mursel." Nesai 
kaze: "Sadaka ne vrijedi nista, a taj hadis je odbacen." 

Hadis koji se prenosi od Ebu Sejjare Muti, a od njega Sulej- 
man b. Musa, Buhari je za njega rekao: "Sulejman b. Musa nije 
dozivio ni jednog od ashaba Allahova Poslanika, s.a.v.s." 






14 Biljezi ga Safi u svom{ 1/240-241), i u El-u (2/33).Prenosioci su mu povjerljivi osim Abdur- 
rahmana, jer ga samo Ibn Hibban smatra vjerodostojnim. Biljeze ga i Ahmed (4/79), Bejheki 
(4/127), Ibn Ebi Sejbe (3/20), Ebu Ubejd u El-Emvalu (496, 497). U njegovom lancu preno- 
silaca je Munir b. Abdullah, kojeg mnogi smatraju slabim prenosiocem. 



14 

MM 



: *T7i 





ZADU-L-ME'AD 

Drugi hadis Amra b. Suajba u kojem stoji da je Poslanik, 
s.a.v.s., uzeo desetinu zekata na med, u njegovom lancu prenosilaca 
je Usame b. Zejd b. Eslem koji prenosi taj hadis od Amra, a on je 
kod muhaddisa slab prenosilac. Ibn Mein kaze: "Sva trojica sinova 
Zejdovih ne vrijede nista (kao prenosioci)." Tirmizi veli: "Medu 
sinovima Zejda b. Eslama nema povjerljivih prenosilaca." 

Hadis koji prenosi Zuhri od Ebu Seleme od Ebu Hurejre 
jeste najjasnijeg znacenja, da ga ne prenosi Abdullah b. Muher- 
rer od Zuhrija. Buhari je o torn njegovom hadisu rekao: "Hadisi 
Abdullah b. Muharrera ne prihvataju se, a o zekatu na med nema 
nista vjerodostojno." 

Hadis koji prenosi Sail, Allah mu se smilovao, Bejheki je o 
njemu rekao: "Prenosi ga Salt b. Muhammed od Enesa b. Ijada 
od Harisa b. Abdurrahmana (to je Ibn Ebu Zubab) od Munira b. 
Abdullaha od svog oca od Sa'da b. Ebi Zubaba. Takoder ga prenosi 
SafVan b. Isa od Harisa b. Ebi Zubaba." Buhari veli: "Abdullah, 
Munirov otac, od Ibn Ebi Zubaba, taj njegov hadis nije vjerodosto- 
jan." AB b. Medini kaze: "O ovom smo Mumru culi samo u ovom 
hadisu." Tako je meni rekao. San veli: "Sad b. Zubab prenosi ono 
sto upucuje da mu Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije naredio da uzme 
zekat na med, vec upucuje da je to on sam zakljucio, pa su mu ljudi 
dobrovoljno dali zekat od meda." Safi dalje veU: "J a smatram da se 
ne uzima zekat na med, jer su predaje od Poslanika i ashaba potvr- 
dene i vjerodostojne i jasno odreduju stvari na koje se placa zekat, 
sto nije slucaj s predajama koje govore o zekatu na med, pa kao da 
je on oprosten." 

Jahja b. Adem prenosi od Husejna b. Zejda, od Dzafera b. 
Muhammeda, od svog oca, od Alije, r.a., da je rekao: "Nema zekata 
na med." 13 



15 Prenosioci su mu povjerljivi, ali je mursel. 



15 



/ r.-fc'i 





IBN KAJJIM ELDZEVZUJE 

'rtf **Yrt* **V*K *V/*K W*V*K ** 

Jahja veli: "Hasan b. Salih bio je upitan o medu paje rekao da se 
ne daje zekat na med."Prenosi se od Muaza da on nije uzimao nista 
na med. Humejdi kaze: "Pricao nam je Sufjan, pricao nam je Ibrahim 
b. Mejsere od Tavusa, od Muaza b. Dzebela da je dosao s manje od 
trideset krava (el-vekas) i medom, paje Muaz rekao: 'Za obje stvari 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije mi naredio da uzmem bib sta.'" 1 

San kaze: "Obavijestio nas je Malik od Abdullaha b. Ebu 
Bekra da je rekao: 'Doslo nam je pismo upuceno mom ocu od 
Omera b. Abdulaziza, Allah mu se smilovao, dok je bio na Mini. U 
njemu je stajalo da ne uzima zekat na konje, niti na med.'" 17 Spo- 
menuto misljenje zastupaju Malik i Safi. 

Ahmed, Ebu Hanifa i drugi smatraju da se na med daje zekat. 
Tvrde da se spomenute predaje medusobno jacaju. Njihovi su izvori 
mnogobrojni, a putevi raznovrsni. Predaje koje su mursel ojacane 
su onima ciji su land prenosilaca spojeni. Ebu Hatim er-Razi bio je 
upitan o predaji koju prenosi Abdullahu, Munirov otac, od Sa'da b. 
Ebi Zubaba, da li je vjerodostojna? Rekao je: "Vjerodostojna je." 

Spomenuti ucenjaci opravdavaju svoj stav i vele da med nastaje 
od drveca i cvijeca, da se mjeri i skladisti, i zbog toga je duznost na 
njega dati zekat kao i na voce i plodove. Troskovi su njegove proi- 
zvodnje manji od troskova usjeva i plodova. Potom je Ebu Hanifa 
rekao da se na med daje desetina zekata, ako se proizvede na usur- 
skoj zemlji. 18 A ako se proizvede na haradzskoj zemlji, 19 onda se, 
prema misljenju Ebu Hanife, na njega ne daje nista. Taj svoj stav 

"BiljezegaAbdunezzaku Musannefu (6964) i Bejheki (4/127). Prenosioci su mu vjerodos- 
tojni, all je mursel. El-Vekas jeste kolicina manja od nisaba. U Musannefii stoji: "Pitali su ga o 
zekatu ispod trideset krava." 

17 Biijezi ga Malik u (1/277-278) u poglavlju: Sta se prenosi o zekatu na robove, konje i med. 
Lanac je prenosilaca ispravan. 

18 USurska je zemlja zemlja koja je u vlasnistvu muslimana i na cije proizvode on placa zekat. 
(op.pr.). 

w Haradzska je zemlja koja je u rukama nemuslimana i osvojena je silom ili ugovcrom pod 
uvjetom da njeni vlasnici placaju porez na nju koji se zove haradz. (op.pr.) 

16 




£0£K*5=^*ss=aE»^& 












i ZADU-L-ME'AD g 

fy#?T3ftY»K 3ft Y>K 3ft V*K 3ft V*K 3ft Vj 

opravdava time sto na haradzsku zemlju njen vlasnik mora placati 
porez (haradz) tj. na njene plodove i usjeve. Zbog toga se na takvu 
zemlju nije duzno placati nista vise. Dok takav siucaj nije s usur- 
skom zemljom, jer vlasnik takve zemlje nije duzan placati nista, ali 
je zato duzan placati porez na ono sto se proizvede na njoj. 

Imam Ahmed ne pravi razliku izmedu spomenutih zemalja i 
zato je obavezao da se zekat da na svaki med, bez obzira na kojoj je 
zemlji proizveden, svejedno je da li se proizveo na privatnoj, mrtvoj, 
usurskoj Hi haradzskoj zemlji. 

Potom su se oni koji obavezuju davanje zekata na med razisli 
oko nisaba meda: da li ga ima ili nema. U vezi s time zauzeli su dva 
stava. Zastupnici prvog stava smatraju da se zekat mora dati na 
svaku kolicinu meda, bila ona mala ili velika. Taj stav zastupa Ebu 
Hanifa, Allah mu se smilovao. 

Zastupnici drugog stava vele da i med ima odreden nisab, a 
potom su se razisli oko njegove kolicine. Ebu Jusuf kaze daje nisab 
za med deset radova. Muhammed b. Hasan veli da je nisab za med 
pet efraka. Jedan ferek iznosi trideset i sest irackih radova. Ahmed 
je rekao da je nisab za med deset efraka. Potom su se njegovi uce- 
nici razisli u vezi s iznosom fereka na tri misljenja. Prvo je misljenje 
da on iznosi sesdeset radova, drugo trideset i sest, a trece sesnaest 
radova. Cini se daje ovo zadnje misljenje imama Ahmeda. A Allah 
opet najbolje zna. 




Kada bi neki covjek donio Poslaniku, s.a.v.s., zekat, on bi 
dovio za njega. Ponekad bi govorio: <d.l Jj aJ iijU^JiJl "Boze, daj mu 
bericet i daj bericet u njegovim devama'." 20 A ponekad bi govorio: 
ill* J-i l$i\ "Boze, biagoslovi ga i oprosti mu. 



"11 



20 Biljezi ga Nesai u Zeiatu, pogkvlje: O objedinjavanju razjedinjenih 1 razdvajanju sjedin- 
jenih od Vaila b. Hidzra. Lanac prenosilaca mu je vjerodostojan. 

21 Biljeze ga Buhari (3/286) u Zekalu, poglavlje: Blagoslov i dova imama za davaoca zekata, 

17 





IBN KAJJ1M EL-DZEVZUJE 

Poslanik, s.a.v.s., nije uobicavao uzimati najbolji imetak za 
zekat. Uzimao bi srednji. Zbog toga je zabranio Muazu da uzima 
najbolji imetak. 22 



Poslanik, s.a.v.s., je zabranjivao bogatasu da kupi ono sto je 
dao za svoj zekat, 23 a dozvoljavao bi mu da jede od svoje sadake 
ako bi mu nesto od nje poklonio siromah. Poslanik, s.a.v.s,, jeo je 
meso koje je dato kao zekat Beriri. O tome je rekao: "Za nju je ono 
sadaka, a za nas je hedija." 24 

Ponekad bi za opci interes muslimana posudivao od zekat- 
skog imetka. Tako jedne prilike, kad je spremao vojsku, ponestalo 
mu je deva pa je naredio Abdullahu b. Amru da uzme od zekatskih 
dugonogih deva. 25 

Muslim (1078) uZoto, poglavlje: Dova za onog koji donese svoj zekat, EbuDavud (1590) 
u Zekatu, poglavlje: Dova onog ko prima zekat za one koji ga daju, . Nesar (5/31) u £ekatu, 
poglavlje: O imamovoj dovi za onog ko daje zekat od AbduUaha b. Ebi Evfa gdje on veil: 
^ahov Poslanik, s.a.v.s., bi kada bi mu neki narod donio zekat rekao: Boze, blagoslovi .h i 
oprosti im.' Pa kada mu je moj otac Ebu Evfa donio svoj zekat, Poslanik, s.a.v.s rece^ Boze, 
blagoslovi i oprosti porodiri Ebu Evfaovoj', a Ebu Evfova porodica je limo Ebu Evfa. 
2 Biljeze ga Buhati (3/255) i Muslim (19) od Ibn Abbasa, a u kojem stoji daje Mnaz rekao: 
"Allanov Poslanik, s.a.v.s., me je poslao i rekao: 'Srest eel se i ehli kitabijama (iidovima i 
krsdanima) pa ih pozovi da priznaju Jednog Boga i mene za Njegova poslanika. Pa ako se 
odazovu tome obavijesti ih da im je Allah naredio svaki dan pet namaza, pa ako i to pnhvate, 
red im da im je Allah naredio zekat koji se uzima od njihovib bogataia I daje njihovim siro- 
masima. Pa ako i to prihvate, pazi da im ne uzimas najbolji imetak i cuvaj se dove onog kome 
je nepravda ucinjena, jer izmedu nje i Allaha nema prepreke.™ 

* Biljeze ga Malik (1/282), Buhari (5/304) i Muslim (1621) od Ibn Omera, a u kojem stoji 
da je rekao da je Omer b. Hattab, r.a„ poklonio konja za dzihad. Potom je vidio da se prodaje, 
Htio je da kupi ga pa je upitao AUahova Poslanika, s.a.v.s., o tome. Rekao mu je: Ne kupuj 
ga i tie vracaj sebi svoju datu sadaku." 

« Biljeze ga Ahmed u(6/123 i 179), Buhari (9/482) Hrma, poglavlje: O suhom mlijeku, 
Muslim (1504) Oshbodcnje (itk) u poglavlju: Pripadnost pripada onome ko oslobod:, Malik u 
(2/562) Rawod, poglavlje: Sta se prenosi o izboru od Aise, r.a., badis je samo jedna recemca 
jednog dugog hadisa. 

* Biljeze ea Ebu Davtid (3357) Trgwina, poglavlje: Olaksica prodavanja hajvana za hajvan 
uz odgodu, Ahmed (7025) i Hakim (3/56-57) od AbduUaha b. Amra. U njegovorn se lancu 
nalaze nepoznati prenosioci i proturjecnost. Medutim, prenosi ga Darekutm (318) od Ibn 



rtp- 





ZADU-L-ME'AD 

Obiljezavao je zekatske deve licno svojom rukom. 26 Obiljeza- 
vao bi ih na usima. 

Kada bi ga nesto zadesilo i zatrebao mu novae, unaprijed bi 
uzimao zekat od bogatasa. Tako je uzeo unaprijed zekat za dvije 
godine od Abbasa, r.a. 27 



Vehba i veli da ga je obavijestio Ibn Dzurejdz, da je Ami b. Suajb obavijestio ga, od njegova 
oca i djeda... Lanac prenosilaca muje hasen. Biljezi ga i Bejheki (5/287-288) preko Darekut- 
nija i veli da je vjerodostojan, a na njega je ukazao i Hafiz u Fethul-Bariju (4/347). 

26 Biljeze ga Buhari (3/290) u Zekatu, poglavlje: Obiljezavanje zekatskih deva od strane 
imama, od Enes b. Malika, r.a., koji je rekao: "Dosao sam do Allahova Poslanika s.a.v.s., 
s Abdullahom b. Ebu Talhom da ga blagoslovi (tahnik), a on je drzao predmet kojim je 
oznacavao zekatske deve."U predaji od njega u Kurbanima (5/580) stoji da je oznacavao ovce, 
te navodi da ih je obiljezavao po usima, U Buharijevoj (10/237) i Muslimovoj (2119) predaji 
stoji daje oznacavao jahalicu kojuje jahao na Dan osvojenja Meke. 

- 7 Biljeze ga Ebu Davud (1624), Ahmed (1/104), Tirmizi (679), Ibn Madza (1795), Dare- 
kutni (2/123) i Bejheki (4/111) od adza b. Dinara od Hakema b. Utejbeta od Hudzejjeta 
b, Adijja od Alije, r.a., da je Abbas, r.a., trazio od Poslanika, s.a.v.s., da mu dozvoli da da 
zekat prije nego sto mu dode rok, pa mu je dozvolio. Ebu Davud kaze: "Ovaj hadis prenosi 
Husejm, od Mensura b. Zazana, od Hakema, od Hasana b. Muslima od Poslanika, s.a.v.s., a 
Husqmov je hadis vjerodostojniji", aludirajuci time da je mursel predaja vjerodostojnija od 
spojene predaje. Darekutni veli: "Razisli su se oko klasifikacije njegova seneda. Ispravno je da 
je on od Hasana b. Muslima mursel." Kod Darekutnija se nalazi njegova predaja od Musaa b, 
Talhe u kojoj stoji daje Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Bill smo u potrebi pa smo od Abbasa uzeli 
zekat unaprijed dvije godine." Ovo je mursel predaja. Prenosi ga, takoder, i u spojenoj formi, 
spominjuci u njegovom lancu Talhu. Medutim, njegov je mursel lanac ispravniji. Derekutni, 
takoder, biljezi njegovu predaju od Ibn Abbasa u kojoj kaze da je Poslanik, s.a.v.s., poslao 
Omera kao sakupljaca zekata. Dosao je Abbasu i grubo se porno prema njemu. Abbas je 
dosao Poslaniku, s.a.v.s., i obavijestio ga o tome, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Abbas nam je 
dao unaprijed za dvije godine zekat na svoj imetak." Sened mu je slab. Takoder Darekutni i 
Taberani prenose verziju hadisa slicnu spomenutoj, od Ebu Raiia. Medutim, i sened te pre- 
daje je slab. U hadisu koji prenosi Ibn Mesud stoji daje Poslanik, s.a.v.s., uzeo unaprijed od 
Abbasa zekat za dvije godine. U njegovom lancu prenosilaca je Muhammed b. Zekvan, a on 
je slab prenosilac. Hafiz u Fethul-Bariju (3/264) nakon sto je naveo ono sto je vec spomenuto, 
rekao je: "Kada se sagledaju sve njegove predaje, kazivanje o davanju zekata moze se unaprijed 
prihvatiti kao autenticno." 



12L 



«k 3ft vm ^vmwrt **v*k *< 




POGIAVLJE POSLANIKOVOJ, SAYS., 
PRAKSIDAVANJAHTM 

Mlahov Poslanik, s.a.v.s., je davanje sadekatul-fitra ucinio 
obaveznim muslimanu za sebe L sve one koje izdrzava, bill oni mali, 
veliki, muskarci, zene, slobodni ill robovi. Odredio je da se za svaku 
spomenutu osobu mora dati jedan sa' hurmi, ili jecma, ili suhog 
mlijeka, ili suha grozda. 28 

Od Poslanika, s.a.v.s., prenosi se i predaja da su davali za litre 
i jedan sa brasna ili pola sa'a psenice. 29 

Poznato je da je Omer b.Hattab stavio pola sa'a psenice umje- 
sto sa'a spomenutih namirnica. To navodi Ebu Davud. 30 

U Buharijevom i Muslimovom Sahihu stoji da je Muavija to ucinio?' 

^Bilieiega Malik u (1/284), Buhari (3/292) i Muslim (984) od Ibn Omera da je Allahov 
Poslanik, L,,, naredio ljudima da daju vitre u nmaazanu i to za svakog **j£»Jj 
muskarca ili ienu muslimana po jedan * hurmi ili jecma. Bdjeze ga take*. Mahk (1/284X 
Buhari (3/294) i Muslim (985) od Ebu Seida el-Hudrije u kojem stoji da je rekao. Davali 
smo vitre jedan sa tone, ili jecma, ili hurmi, ili suha mlijeka, ili suha grozda. 

jeste Ld. od Su5anab.Ujejne.kako to smatra Ebu Davud.Nesai veh: Surja, mje b,o S1 gu- 

ran pa je rekao: 'Brasna ili jedan sa brasna.'" Mi velimo da niko nije spomenuo brasno os,m 

SuW Biljezi g a , Darekumi preko Sulejmana h. Erkama, od Zuhrija, od r^sab. ^ 

od Zejda b. Sabita i veli: "Ovakvim ga lancem prenosilaca ne prenos, mko do Sulejmana b. 

Erkama, a njegovi su hadisi odbaceni." 

30 Biljezi ga Ebu Davud (1614). Lanac prenosikca mu je hasen. 

» Bilieie sa Buhari (3/295 i 297) u Zrirf*. pogWlje: Sa' od suhog groida, Muslim _(985) 

u zLtu poglavlje: Zekarul-fitr jeste duznost muslimana u hurmama u jecmu, Ebu Davud 

(1616) i Nesai (5/53) u Zekatu, poglavlje: O jecmu od Ebu Se.da el-Hudnje. 



20 









ZADU-L-ME'AD 

O tome se od Poslanika, s.a.v.s., prenose mnogobrojne pre- 
daje s prekinutim lancem prenosilaca (mursel) i sa spojenim lancem 
(musned), tako da se medusobno jacaju i snaze. 

Od tih predaja jeste i predaja koju prenosi Abdullah b. Sa'lebe 
ill Sa'lebe b. Abdullah b. Ebi Suajr, od svog oca u kojoj stoji da je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: c^i\ JS jp ^JJ j] 'J^* j-li "Jedan sa' 
psenice ill brasna neka se dadne za svaku dvojicu."Biljeze ga imam 
Ahmed i Ebu Davud. 33 

Amr b. Suajb prenosi od svog oca i djeda da je Poslanik, 
s.a.v.s., poslao telala u mekanske trgove da razglasi da je sadekatul 
fitr obavezan za svakog muslimana, muskarca i zenu, slobodna i 
roba, mala i velika, i to dva mudda (pregrsta) psenice ili jedan sa' 
ostalih namirnica. 33 Tirmizi veli: "Ovaj hadis je hasen garib." 

Darekutni prenosi hadis od Ibn Omera, r.a., u kojem se kaze 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio Amru b. Hazmu da dadne 
pola sa'a brasna na ime fitra. 34 U njegovu je lancu Sulejman b. Musa 
koga neld smatraju povjerljivim, a neld imajn odredenih primjedbi. 

Hasan el-Basri kaze: "Ibn Abbas je na kraju jednog ramazana 
odrzao hutbu u Basri, i izmedu ostalog rekao: 'Dadnite sadaku za 
svoj postPKao da ljudi nisu znali za nju. Potom je rekao: 'Ko je ovdje 
iz Medine? Pridite svojoj braci pa ih poducite, jer oni ne znaju. 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., propisao je tu sadaku i to jedan sa' hurmi 
ili jecma, ili pola sa'a psenice za svakog slobodnog, roba, muskarca, 
zenu, malog i odraslog.' Nakon sto je dosao Alija, r.a., i kad je vidio 

32 Biljeze ga Ahmed u(5/431-432), Ebu Davud (1619, 1620, 1621),Tahavi (2/45), Darekutni 

(2/147), Aburrezzak (5785) i Hakim (3/279). Zejlei u Nasbur-rajeti (2/408) kaze: "Dvije 

stvari cine ovaj hadis slabim: prva je zbog dileme oko imena Ebu Su'ajra, a druga je dilema 

oko same forme hadisa." Potom kaze (2/423) da je Bejheki rekao: "Vjerodostojne predaje 

upucuju da se zamjena s dva sa'a brasna desila poslije smrti AUahova Poslanik, s.a.v.s." 

11 Biljezi ga Tirmizi (674) u Zekatu, poglavlje: Sta se prenosi o sadekatul fitru. Rekao je da 

hasen. 

34 Biljezi ga Darekutni (2/145). U njegovom je lancu takoder i Muhammed b. Serhabil es- 

Sanani, koga Darekutni smatra slabim prenosiocem. 

21 

MM 





IBH KAJJIM EL-D2EVZUJE 

da su cijene pale, rekao je: 'Allah vam je povecao nafaku, pa kada bi 
dali po jedan sa od svake namirmce?!"'Biljeze ga Ebu Davud, u ovoj 
formi, i Nesai. U njegovoj formi stoji da je Alija rekao: "Posto vam 
je Allah povecao nafaku, povecajte i vi. Dajte po jedan sa'psenice i 
drugih namirnica." 35 IbnTejrnijja, Allah mu se smilovao, preferirao 
je taj mezheb i govorio je: "To je analogija Ahmedova misljenja 
u otkupima (kefaretima) da se u njima treba dati upola manje od 
psenice od obaveznog u drugim namirnicama." 



Poslanik, s.a.v.s., spomenutu sadaku uobicavao je davati prije 
bajram-namaza. U Sunenima se od njega prenosi da je rekao: 

"Ko je dadne prije klanjanja bajram-namaza bit ce mu pri- 
mljena kao sadakatul fitr, a ko je dadne poslije klanjanja namaza 
smatrat ce se jednom obicnom sadakom." 36 

U Buharijevom i Muslimovom Sahihu, od Ibn Omera, stoji 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da se vitre dadnu prije nego 
sto ljudi krenu na bajram-namaz. 37 

« Biljeze ga Ebu Davud (1622) u Zekatu, poglavlje: Ko prenosi pola sa'a od brasna, Nesai 
(5/52) u Zekatu, poglavlje: O psenici. Prenosioci su u povjerljivi izuzev Hasana jer se nije 
jasno deldarisao da je cuo od Ibn Abb as a. 

36 Biljeze ga Ebu Davud (1609), Ibn Madza (1827), obojica ga biljeze u Zekatu u poglavlju: 
O sadekatul fitr, Darekutni (219) i Hakim (1/409) od Ebu Jezida Havlanija, a Hakim ga je 
nazvao Jezid b. Muslim i pogrijeiio, od Jesara b. Abdurrahmans, od Ikrime, od Ibn Abbasa u 
kojem stoji daje rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., propisaoje sadakatul fitr kao otkupljenje za 
postaca od suviina i ruzna govora i kao hranu za siromahe. Pa ko je dadne prije namaza bit 
6e mu primljena kao takva, a ko je dadne poslije namaza to it bin jedna od obicnih sadaka." 
Lanac mu je evrst. 

37 Biljeze ga Buhari (3/291) u Zekatu u poglavlju: O sadakatul fitru, Muslim (986) u Zekatu u 
poglavlju: Naredba da se vitre dadnu prije namaza, Tirmizi (677), Ebu Davud (1610) i Nesai 
(5/54). Spomenuta naredba upucuje na pozeljnost (istihbab) kod vecine islamskih ucenjaka, 
dok Ibn Hazm ima oprecno misljenje i vcfi da upucuje na obaveznost (vudzub) i zato je prema 
njegovom misljenju haram dati vitre poslije spomenutog vremena. 

22 



^Ssb^z. 







ZADU-L-ME'AD 




Spomenuta dva hadisa upucuju da nije dozvoljeno odloziti 
davanje vitara poslije bajram-namaza i da se vrijeme odredeno za 
njeno davanje zavrsava s klanjanjenri bajram-namaza. To je tacno, 
jer nemamo predaja koje su oprecne tim hadisima, niti onih koje ih 
derogiraju, niti postoji konsenzus koji bi sprijecio da se ne postupi 
po njima. Ibn Tejmija je zagovarao i zastupao to misljenje. Slicno 
tome jeste uslovljavanje validnosti kurbana s imarnovim namazom, 
a ne s vremenom bajram-namaza. Prema tome, ko zakolje kurban 
prije nego sto imam klanja bajram-namaz nece mu biti validan, 
nego ce to bid obicno meso. Isti je slucaj i s prvim pitanjem. Takva 
je bila Poslanikova, s.a.v.s., praksa u oba slucaja: kod davanja fitara 
i klanja kurbana. 



Poslanikova, s.a.v.s., praksa bila je da fitre daje samo siroma- 
sima. Nije ih dijelio na osam kategorija, dijeleci svake fitre na sve 
kategorije, niti je to zahtijevao, niti je to radio nijedan od ashaba, 
niti iko poslije njih. Jedno je misljenje i kod nas da je fitre dozvo- 
ljeno davati samo siromasima i ono se preferira nad misljenjem koje 
obavezuje da se i fitre dijele na osam kategorija. 



23 










i IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE 



Sot 55fix>15«xijc* •* 






POSLANIKOVA PRAKSA DI)ELJEN)A 

DOBROVOLJNE SADAKE 

Poslanik, s.a.v.s., bio je najdarezljiviji covjek u onom sto je 
posjedovao. Od onog sto mu je Allah dao nista nije smatrao toHko 
vrijednim niti bezvrijednim. Svakome ko mu je trazio nesto sto je 
posjedovao on bi mu i dao, svejedno bilo ono vrijedno ili bezvrije- 
dno. U tome se ponasao kao onaj koji se tie boji siromastva. Dije- 
ljenje i sadaka bill su mu najdrazi. Njegova radost i sreca zbog onog 
sto je dao bill su veci od radosti onoga koji dobije nesto. Bio je 
najdarezljiviji covjek u dobru. Njegova desnica bila je kao vjetar koji 
donosi plodonosnu Idsu. 

Kada bi mu dosao onaj kome je nesto potrebno davao bi mu 
prednost nad sobom, ponekad u hrani, a ponekad u odjeci. Darivao 
bi i dijelio na razkcite nacine. Ponekad bi to bio poklon, ponekad 
sadaka, katkad darivanje, nekada bi kupio nesto, a potom bi dao 
onome od koga je kupio i to sto je kupio i cijenu koju je platio za 
njega kao sto je uradio sa Dzabirovom devom 38 ; ponekad bi uzimao 
kredit i vracao vise nego sto bi uzeo, kvaHtetnije i vise 39 . Nekad bi 

38 BiljezegaBuhari (4/395) i Muslim (3/1221, 1222) broj hadisa (110) od Dzabira b. Abdul- 
laha u kojem stoji: "Nakon sto je AUahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu, oUsao sam mu 
rano s devom, pa mi je platio cijenu za nju i vratio mi je." 

39 Biljezi ga Buhari (5/42) u Uzimanju kredita (istikrad) u poglavlju: O uzimanju deva u kredit 
od Ebu Hurejre da je neki covjek trazio vracanje kredita od Allahova Poslanika, s.a.v.s., na 
jedan nepristojan i grub uacin. Ashabi su htjeli sprijeciti ga u tome, pa je Poslanik^ s.a.v.s., 
rekao: "Ostavite ga, jer onaj ko posjeduje pravo ima pravo govoriti. KupLte mu devu i dajte mu 
je!" Rekli su: "Mozemo kupiti samo bolju od nje (stariju)." Poslanik, s.a.v.s., rece: "Kupite je i 
dajte mu je! Najbolji od vas jeste onaj koji najljepse vrati dug." 

24 



ss 



5**S= 



&S25BSE£BSSS£**£S±2k 










\ ZADU-L-ME'AD S 

kupio nesto i platio vise nego sto vrijedi. Katkad bi primao hediju 
pa bi je uzvratio obilnije ili duplo i to na razllcite uctive i pristojne 
nacine kroz raznovrsne oblike sadake i dobrocinstva koliko je to 
god bilo moguce. Njegova sadaka i dobrocinstvo bill su iz onoga 
sto je posjedovao, svojim primjerom i rijecima. Davao bi ono sto je 
imao, naredivao bi da se daje sadaka, i podstkao na nju. Pozivao na 
davanje sadake svojim primjerom i rijecima. Kada bi ga vidio neki 
veliki skrtac, njegov primjer potakao bi ga na zrtvovanje i davanje. 
Ko god bi dolazio u kontakt s njim, druzio se i vidio njegovo pona- 
sanje, ne bi se mogao suzdrzati od darezljivosti i plemerdtosti. 

Poslanikovo, s.a.v.s., ponasanje potsticalo je na dobrocinstvo, 
sadaku i dobro. Zbog toga je bio najsirih grudi, najbolje duse i naj- 
plemenitijeg srca. Sadaka i cinjenje dobra ostavljaju cudan utjecaj 
na raspolozenje srca. To se raspolozenje srca pridodalo onome s 
cime ga je Allah odlikovao, obradovao je njegovo srce s vjerovje- 
snistvom i poslanstvom i svim njegovim posebnostima i onome sto 
ih prati, a i materijalno je intervenirao na njegovom srcu i uklonio 
iz njega sejtanski dio. 




Jr 5 



/ *A¥i 







, 1BN KAJJIM EL-DZEVZUJE i 






POGIAVLJE UZROC1MA SRECE SRCA, 1 TOME DA SU 
SE ONI UPOTPUNILI KOD POSLANIKA, SAYS. 

Najvelicanstveniji uzrok srece srca jeste monoteizam. Sukla- 
dno njegovu savrsenstvu, snazi i povecanju biva sreca srca onog ko 
ga nosi. Uzviseni je rekao: 

* * i 

"Zarje isti onaj cijeje srce Allah ucinio skhnim islamu, pa on 
slijedi svjetlo Gospodara svoga. " (Ez-Zumer, 22) 

t£i i'/j^ j% 2U: fit I J. ^j (&$*}&> '{J&X^ flJi >J {£$ 

"Onome koga Allah zeli uputiti - On srce njegovo prema islamu 
raspolozi, a onome koga zeli u zabludi ostaviti - On srce njegovo 
stegne i umornim ucini kao kad cini napor da na nebo uzleti. " 
(El-En'am, 125) 

Uputa i monoteizam najveci su uzroci raspolozenja srca, a 
politeizam i zabluda najveci su uzroci tjeskobe srca i njegova nera- 
spolozenja. Jedan od uzroka raspolozenja srca jeste i svjetlo koje 
Allah stavi u srce covjeka. To je svjetlo imana, jer iman je taj koji 
oraspolozi srce, prosiri ga i cini ga sretnim. Kada to svjetlo nestane 
iz covjekova srca on tada osjeca tjeskobu i neugodnosti kao da je u 
najtjesnjem i najrigoroznijem zatvoru. 

BiljeziTirmizi u svom Dzamiu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 



fApetm* 






ZADU-L-ME'AD 

Ifrtf K% VflflftVrtt **V*K *WK *vJ 

jis ! iii jjij i; Jill & Uj : i jiu . £J5aj ^iii 4-& 1 jc$ J^ ^l 

"Kada svjetlo ude u covjekovo srce, ono se prosiri i oraspo- 
lozi." Upitali su: "Koji je znak toga, Allahov Poslanice?" Rekao je: 
"Ceznja za vjecnim, a zanemarivanje varljivog boravista i priprema- 
nje za smrt prije nego sto dode."* Covjek osjeca prostranost svog 
srca sukladno obimu tog svjetla kojeg posjeduje, a ista je situacija 
i sa osjetilnim syjetlom i tamom.Ta svjetlost prosiruje srce, a tama 
ga steze. 

Jedan od uzroka koji donose srecu srcu jeste i znanje, Ono 
ga prosiruje toliko da postaje prostranijim od ovog svijeta. Nezna- 
nje mu pak donosi tjeskobu, skucenost i ogranicenost. Kad god se 
poveca znanje kod covjeka njegovo se srce obveseli i prosiri. Medu- 
tim, takve posljedice ne proizvodi svako znanje. Njih proizvodi zna- 
nje nasHjedeno od Poslanika, s.a.v.s.To je korisna nauka, a oni koji 
je posjeduju jesu najsirih prsa, najrasprostranijih srca, najljepseg 
morala i najsretnijeg zivota. 

Pokornost Allahu, osjecaj svim srcem ljubavi prema Uzvise- 
nom, potpuno posvecivanje i uzivanje u cinjenju obreda Njemu jesu 
stvari koje najvise prosiruju prsa covjeka. One ga toliko cine sre- 
tnim da ponekad kaze: "Ako budem u Dzennetu u ovakvom stanju, 
ja cu onda znaci lijepo zivjeti." Ljubav ima cudan utjecaj na razdra- 
ganost srca, prijatnost duse i uzivanje srca koju moze spoznati i 
osjetiti samo asik (zaljubljeni). Sve sto je ljubav jaca i zesca srce je 
prostranije i veselije. Ono se tijesni samo onda kada vidi besposli- 
care i nezaljubljene u spomenutu stvar, jer njihovo videnje ozlojedi 
njegovo oko, a druzenje s takvima usplahiri njegovu dusu. 



«Tirmizi ga ne biljezi kako to twdi autor. Biljeze gaTaberi (8/27) od Ibn Mesuda i Sujuti 
u DuTTul-mmmru (3/44) i veli da ga jo§ biljeze i Ibn Ebu Sejbe, Ibn Ebu Dunja, Ebu Sejh, 
Ibn Merdevejh, Hakim i Bejheki u Suabu s razlicitim predajama. Hafiz Ibn Kesir (2/174-175) 
nakon sto ga je naveo od Abdurrazzaka, Ibn Hatima i Ibn Dzerira rekao je: "Ovi su land tog 
hadisa murseli i spojeni, te ucvrscuju jedni druge," 



M*M||fc 



t^I' 



'/ . * i tl t.-^f- 





IBN KAJJIM EL-D2EVZUJE 

w aw** **v*k mtm *«y*k x% 

Jedan od najvecih uzroka tjeskobe srca jeste okretanje od Uzvi- 
senog Allaha, vezivanje s nekim drugim, Njegovo nespominjanje i 
ljubav prema nekom drugom. Onaj koji zavoli nesto mimo Allaha 
time ce biti kaznjen. Takav svoje srce stavlja u okove ljubavi prema 
torn drugom. Na Zemlji potom nece biti nesretnijeg od njega, niti 
oneraspolozenijeg uma, niti tegobnijeg zivota, niti umornijeg srca. 
Postoje dvije vrste ljubavi, Prva je ona ljubav koja je Dzennet ovog 
svijeta, sreca duse, uzivanje srca, blagodat duse, njena hrana i lijek, 
pa cak se moze red njen zivot i radost. To je jedinstvena ljubav 
prema Allahu i to svim srcem, usmjerenje snage naklonosti i volje i 
sve ljubavi prema Njemu. 

Druga ljubav jeste ona koja je kazna i ruga za dusu, zatvor 
za srce i tjeskoba za prsa. Ona je uzrok bola, tegobe i patnje. To je 
ljubav prema nekom drugom mimo Allaha. 

Jedan od uzroka sirine prsa jeste i kontinuirano spominjanje 
Allaha, u svakom stanju i mjestu. Zikr ima zapanjujuci utjecaj na 
sirinu prsa i uzivanje srca, a nemarnost ima itekako bitan utjecaj na 
njegovu tjeskobu, zatocenje i patnju. 

Uzrok sirine prsa jeste i cinjenje dobra prema stvorenjima i 
pruzanje ljudima koristi materijalno, autoritativno, licno i drugim 
vidovima koristi. Jer vjernik je plemenit i darezljiv, najprostranijih 
prsa, najprijatnije duse i najsretnijeg srca, dok je skrtac koji ne cini 
dobrocinstvo najtjesnjih grudi, najtegobnijeg zivota i najvece brige i 
tuge. Allahov Poslanik, s.a.v.s., naveo je primjer u Sahihu za skrticu 
i darezljivog pomocu dva covjeka koji zele na sebe obuci zeljezne 
stitove. Pa kada god darezljivi odluci dati sadaku stit mu se prosiri 
i opusti i tako sve dok mu potpuno ne prekrije odjecu i potpuno ga 
prekrije, a kad god skrtica odluci dati sadaku svaki dio stita ostaje 
na svom mjestu i ne prosiri se tako da ga ne moze obuci. 41 To je pri- 

41 Biljeze ga Buhari (3/241-242) i Muslim (1021), od Ebu Hurejre u kojem stoji da je Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Primjer skrtice I primjer darezljivog jeste primjer dva covjeka na 
kojima su dva zeljezna stita koji se protezu od njihovih prsa pa do kljucnih kostiju. Darezljivi 



28^ 






ZADIH-ME'AD 

mjer za sirenje prsa vjernikovih, kada daje sadaku i radosti njegova 
srca, i primjer za tjeskobu prsa skrtice i skucenosti njegova srca. 

Uzrok prosirenja prsa jeste i hrabrost. Hrabar je covjek pro- 
stranih prsa, siroke nutrine i velika srca. Kukavica jeste covjek naj- 
tjesnjih gmdi i najskucenijeg srca. On ne osjeca radost, srecu, slast, 
a niti uzivanja osim uzivanja koja osjeca stoka. Duhovna sreca, slast, 
uzivanje i radovanje zabranjena su svakoj kukavici. Ona su tako- 
der zabranjena i svakoj skrtici i onome ko se okrene od Allaha, 
zanemari sjecanje na Njega, onome koji ne poznaje Njegova imena, 
svojstva i yjeru i koji je svoje srce vezao za nekog drugog mimo 
Allaha. Ta sreca i uzivanja u mezaru postaju jednom od dzennet- 
skih basca, a spomenuta tjeskoba i stijesnjenost transformisu se u 
mezaru u kaznu i zatvor. Covjekovo je stanje u kaburu kao stanje 
njegova srca u grudima sa stanovista uzivanja, kaznjavanja, sputa - 
nosti ili slobode.Tu se ne uzima u obzir radost ili tjeskoba srca zbog 
nekog iznenadenja, jer iznenadenja nestaju s nestankom njihovih 
uzroka, nego se to mjeri s postojanim svojstvom kojim se odlikuje 
srce i koja ga nuzno cini prostranim ili skucenim. Ono je mjerilo. A 
od Allaha trazimo pomoc. 

Jedan od najvecih uzroka srece srca jeste njegovo oslobadanje 
od pokudenih svojstava koja ga neminovno dovode u tjeskobu i 
patnju, sprecavaju ga da dozivi svoju cestitost i poboznost. Kada 
covjek uradi djela koja mu donose srecu i sire prsa, a ne ocisti poku- 

kad god nesto udjeli itit se prosiri ili prekrije njegovu kozu, pa cak i jagodice njegovih prstiju 
sve dole ne prekrije cijelo njegovo tijelo. Skrtac kad god odluci udijeliti nesto nijedan dio itita 
ne pomaknc se sa svog mjesta, on ga zeli prosiriti, ali on se ne prosiruje." Hattabi kaze: "Ovaj 
je primjer Posknik, s.a.v.s., naveo za skrticu i darezljivog. Usporedio ih je s dva coyjeka koji 
zele obuci itit da bi se zastitili od neprijateljskog oruzja, Navukli su ih na glavu da bi ih obukli, 
jer stit prvenstveno stiti glavu i prsa. Stit se tako navlaci sve dok se ruke ne stave u njegove 
rukave. Darezijiv je u spomenutom primjeru usporeden s covjekom koji oblaci komotan stit 
koji mu pokriva cijelo tijelo. Skrtac je usporeden s covjekom cije su ruke vezane za vrat te 
koliko god zelio i nastojao obuci stit on se uvijek koncentrise oko njegova vrata, ne prelazi ga 
i 6frsto se priljubljuje uz njegovu kljucnu kost. Time se aludira da kada darezijiv odluci dati 
sadaku njegova se prsa prosire, dusa mu se oraspoiozi i on poveca dijeljenje, dok skrtac kada 
pocne govoriti dusi o sadaci ona je odbije, pa mu se srce stegne i ruke stisnu." 



JKt 







IBN KA1J1M EL-DZEVZIJJE % 

dena svojstva iz svog srca, nece osjetiti u njemu ocekivanu srecu. 
Najvise sto se tada moze desiti jeste da dode do neprestanog sukoba 
izmedu dvije suprotstavljene strane radi prevlasti nad njegovim 
srcem koju ce na kraju preuzeti ona strana koja bude dominantna 
nad njim. 

Uzroci koji donose srecu srcu jesu i ostavijanje nepotrebnog 
pogleda i slusanja, pretjeranog druzenja, jedenja i spavanja. Sve te 
nepotrebne i pretjerane stvari donose srcu bolove, patnje i brige. 
Stezu ga, zatvaraju, ogranicavaju i donese mu patnju. Cak su spo- 
menute stvari uzrok vecine kazne i patnje na ovom i onom svijetu. 
Jedini Boze, kako li je samo tijesno srce, tezak zivot i stanje kod 
onoga koji ima udjela u svim spomenutim bolestima. A kako li je 
samo lijep zivot onoga covjeka koji u svim pohvalnim svojstvima 
ima udjela, cija je jedina briga da ih primjeni i da se okiti njima. 
Na takvog se odnose sljedece Allahove rijeci: i^ ^ 'j$i\ & 
"Cestiti ce sigurno u Dzennet. "(El-Infitar, 13), a na prethodnog se 
odnose ove Allahove rijeci: i^- J> ^l fa} "A necestiti ce sigurno 
u Dzehennem. " (El-Infltar, 14) 

Izmedu spomenute dvije kategorije postoje razliciti stepeni 
koje zna samo Uzviseni Allah, dz.s. 

Na osnovu spomenutog moze se red da je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., bio najsavrseniji covjek u svim svojstvima koja sire prsa, cine 
srce prostranim, donose srecu i zivot dusi. On je bio najsavrseniji 
covjek u torn srcanom prostranstvu i sreci srca i duse, a pored toga 
isticao se i osjetilnim bontonom kojim je odlikovan, jer je savrsen 
moral njegova neminovna posljedica. Onaj ko je najboljeg pona- 
sanja on je i najveceg raspolozenja, slasti i srece. Sukladno obimu 
njegove primjene od strane covjeka postize se kod njega i tolika 
sirinu prsa i dusevna sreca i slast. Poslanik, s.a.v.s., dostigao je vrhu- 
nac savrsenstva u prostranstvu grudi, podizanju pomena i skidanju 
bremena. Njegovi sljedbenici ce postici od toga onoliko koliko ga 
budu u tome slijedili. A Allaha molimo za pomoc. 

30 





ZADU-L-ME'AD 

U tolikoj mjeri njegovi ce sljedbenici imati zastitu, cuvanje, 
odbranu, blizinu i pomoci kod Allaha. Ako ga budu potpuno slijedili, 
imat ce potpunu Allahovu podrsku i obratno. Ko nade dobro neka 
se zahvali AUahu, a ko nade nesto drugo neka kori samo sebe. 42 

POSLANIKOVA, SAYS., PRAKSA PRILIKOM POSTA 







Svrha posta jeste sputavanje duse od strasti i od onoga sto je 
uobicajila da bi se umanjila njena strastvena snaga i pripremila za 
ono u cemu je vThunac njene srece i uzivanja, te prihvatila ono sto 
je oplemenjuje u cemu je njena vjecnost, da bi glad i zed otupili 
njenu strastvenost i moc i podsjetili je na zeluce gladnih, da bi se 
stijesnili sejtanski putevi u covjeku sa smanjenjem konzumiranja 
hrane i pica i pod kontrolu stavili udovi kako ne bi posegnuli za 
nekim od nekontroliranih postupaka koji ce joj donijeti stetu i na 
ovom i na buducem svijetu, da bi se svaki njen organ i snaga ukrotili 
od neukrotivih strasti i da bi se zauzdale uzdom posta. Post je uzda 
bogobojaznih, stit onih koji se bore, basca dobrocinitelja i bliskih. 
Za post je Allah rekao da pripada Njemu pored ostalih dobrih 
djela. Postac ne radi nista osim sto suzdrzava svoje strasti, ostavlja 
hranu i pice radi Onoga koga obozava. U torn suzdrzavanju, od 
onoga sto dusa voli i u cemu uziva, jeste i preferiranje ljubavi prema 
Allahu i trazenje Njegova zodovoljstva nad spomenutim stvarima. 
Post je tajna izmedu covjeka i njegova Gospodara, jer ljudi mogu 
vidjeti i primijetiti da se covjek odrekao nekih vidljivih stvari koje 

41 To je citat preuzet iz jednog poduzeg hadisa kudsije koji biljeii Muslim (2577), od Ebu 
Zerra, r.a., u njemu stoji: "O Moji robovi, vazna su samo vaia djela koja vim biljezim i na 
osnovu kojih cu vas nagraditi. Ko nade dobro neka zahvali Allahu, a ko nade nesto drugo 
neka kori samo sebe." Od specificnosti ovog hadisa jeste i to da ga imam NevevL, Allah mu se 
smilovao, biljezi na kraju svog djela El-Ezkar s lancem prenosilaca sve do Ebu Zerra, r.a., a 
potom veli: "Ovaj je hadis sahih (yjerodostojan). Biljezi ga Muslim i drugi. Svi su mu preno- 
sioci od mene, pa sve do Ebu Zerra iz Damaska." Imam Ahmed b. Hanbel kaze: "SamUje 
nemaju holjeg hadisa koga prenose od ovog. Ebu Idris Havlani, jedan od njegovih prenosilaca 
od Ebu Zerra, kada bi ga eitirao kleknuo bi na koljena." 

31 

vim' 



. )[£±Jl *■ t.-iii 





kvare post. Medutim, ostavljanje hrane, pica i strasti radi Onog ko 
se obozava jeste stvar koju ne mogu vidjeti ljudi. I upravo je to 
sustina i bit posta. 

Post ima fantastican utjecaj kod kontroliranja vanjskih udova i 
unutrasnje energije. On cuva dusu od koktela koji joj donosi opasne 
tvari koje, ako uspiju da je okupiraju, pokvare je. Post takoder rafin- 
ira stetne tvari koje utjecu na njeno zdravlje. On cuva zdravlje srca i 
nieeovih udova i vraca mu ono sto su mu oduzele strasti On najvise 
pomaze da se dode do bogobojaznosti i cestitosti kako to i sam 
Kur'an potvrduje kad kaze: 

fia fc c4 & <4 % ^ & ^ lp *? fS-y 

"0 vjernici! Propisuje vam sepost kao sto je propisan i onima 
prije vas, da biste segrijeha klonill " (El-Bekare, 183) 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaze: "Post je Hfc- Poslanik, 
8.a.v. S ., naredio je da onaj koga savladaju seksualni nagom, a nye u 
mogucnosti ozeniti se, da posti i rekao da je post lijek spomenutim 
strastima. 44 

Prema tome, posto koristi posta prihvataju zdravi razurm i 
nepatvorene ljudske prirode Allah ga je propisao ljudirna iz Svoje 

^^^hari (4/87,94) u Post, a poglavlju: O vrijednosti posta, Muslim (^l) (163), 
A Z Hureire u koiem stem da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Uwikm Allah ka,e 
od Edu Hurejre u icojem sroji j (posebno) nagraditi. 

Svako dielo pripada covteku osim posta. On je Moj i ja cu za i^jega v F , s 

U- -ka. Posta. ima dvije radosti. Kada se iftari.gdje -^g^^S 
se sreme sa svojim Gospodarom, kada ce se radovat, svom postu. Bnjeze ga Mahk ^ 
EbuDavud (2363) iNesai (4/164). 
- Bilieze ga Buhari (4/101) (9/92 1 95), Muslim (1400), Ebu Davud (20 46), Titmizi d« ^ 

Ne S a(4/l^ 

fav S X -O mladid, ko je od vas spteman oz^niti se neka se ozem, jer je to bolje za 

p5 3 Lnije za polni organ. A ko nije spremao, neka posri jer mu je u tome spas. 







ZADU-L-ME'AD 

milosti i dobrocinstva prema njima i ucinio im ga zastitom i stitom. 

Allahov je Poslanik, s.a.v.s., u postu ponudio najsavrseniji uzor 
praksu preko kojih se najbolje postizu sve namjere posta i koja je u 
isto vrijeme najlaksa za Ijude. Posto je odvikavanje dusa od njenih 
navika i strasti nesto najteze i najnepodnosljivije, propisivanje je posta 
odgodeno sve do sredine islama, tj. islamski propisa koji su propisani 
poslije Hidzre, nakon sto su se duse navikle na monoteizam, namaz i 
kur'anske naredbe koje su sukcesivno bile propisivane. 

Post je propisan druge godine po Hidzri. AUabov je Poslanik, 
s.a.v.s., umro nakon sto je ispostio devet ramazana. Prvo je bio pro- 
pisan izborno, tj, bilo je dozvoljeno postiti ramazan kao i ne postiti 
ga pod uvjetom da se umjesto svakog dana mrsenja nahrani jedan 
siromah. Potom je ta izbornost derogirana, a post je postao oba- 
vezom (vadzibom), a hranjenje siromaha vrijedilo je za oronulog 
starca i zenu koja nije mogla podnijeti post. Njima je bilo dozvo- 
ljeno da ne poste s tim da za svaki mrseni dan ramazana nahrane 
po jednog siromaba. 45 

Bolesniku i putniku dozvoljeno je da ne poste u torn stanju 
s tim da moraju napostiti odreden broj dana. Isti propis vazi za 

43 Biljezi ga Buhari (8/135), od Ibn Abbasa kod tumacenja AUahovih rijeci: "Onima koji ga 
jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. . ." rekao je; "Taj propis nije odbacen. 
Odnosi se na oronulog starca i staricu koji ne mogu postiti. Njima je duznost da 2a svaki dan 
nahrane po jednog siromaha. B Rijeci Uzvisenog: "jutawakunehu", s fethom na tau i tesdidom 
na vavu nepromjenjiv je i objekat je. To je kiraet Ibn Mesuda. Uobicajeni kiraet jeste *juti- 
knnehu". Kod Nesaija prenosi se - jutawikune tj. s mukom ga podnose. Hafiz veli: "To je 
dobar komentar." Biljeze Ebu Davud (2318) i Taberi (3/428) od Ibn Abbasa kod tumacenja 
rijeci Uzvisenog: "Onima koji jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane.." da je 
rekao: "To je bila olaksica za oronulog starca i staricu koji mogu postiti. I pored toga doz- 
voljeno im je da umjesto svakog dana kojeg ne poste nahrane po jednog siromaha. To isto 
vrijedi za trudnicu i dojilju ako se boje." Ebu Davud kaze: "Tj. za svoju djecu onda im je doz- 
voljeno da se omrse ijedu."Lanac prenosilaca mu je jak. Medutim, vecina islamskih ucenjaka 
smatra da je spomenuti ajet derogiran,jer je onaj koje mogao postiti u pocetku imaoje izbor 
da posti ili ne posti i da se otkupi, pa je taj propis derogiran sa sljedecima ajetom: "Ko od vas 
u torn mjesecu bude kod kuce, neka ga u postu provede..."To se prenosi od Ibn Omera i 
Selerae b. el-Ekvea kako stoji u Buharinom Sahihu (4/164) (8/136) i Muslimu (1145). 

33 





1BN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

trudnicu i dojilju ako se boje za sebe. Medutim, ako se budu bojale 
za svoje dijete duzne su pored napastanja za svaki mrsem dan 
nahraniti i po jednog siromaha « Njihov otkup nije zbog straha 
od bolestijer se on placao u stanju zdravlja. Prema tome, placanje 
otkupa za nepostenje ramazana u pocetku islama bilo je u istom 
statusu kao i nepostenje ramazana od strane zdravog. 
Dakle, post je imao tri kategorije: 
prva, izborno obavezan; 

druga, obavezan, s tim sto ako bi postac zaspao prije nego sto 
se iftari, bilo bi zabranjeno da jede i pije sve do sljedece noci, pa je 
taj propis dokinut s txeeom kategorijom 47 ; 

treca je kategorija ovaj konacni propis posta koji se primje- 



* Biljeze ga Ahmed (4/347) i (5/29), Tirmizi (715), Ebu D.vud (2408), Nesar . (4/180- 81), 
Ibn Madzt (l667),Tahavi (1/246) iTaberi (2792) od Enesa b. MaUca d-Kabiji da je AJla- 
hov Posknik, s.a.v.s„ rekao: "UzriSeiU Allab oslobodio je putnika pola namaza, a tmdnicu 
1 dojilju posta." Lanac prenosilaca mu je jak. Tirmizi kaze: "Hadis je hasen a od Enesa b. 
Malika ne znamo da se od Poslanika, s.a.v.s., prenosi osim ovaj jedan hadis. Ucenjae. pottu- 
paiu prema spomenutom hadisu i dozvoljavaju trudnici i dojilji, kada se boje za S voje dyete 
da ne poste i da naposte. Medutim, islamski ucenjad rdsu saglasni da li je trudmca > dojilja 
pored napaStanja duzna i nahraniti po jednog siromaha. jedni smatraju da je duzna , napos- 
M I nabLiti za svaki dan po jednog siromaha. To se prenosi od Ibn Omera, Ibn Abbasa, 
Mudiahida, i Ahmeda. Dmgi smatraju da sn duzne samo napostiti mrsene dane, a nisu 
obavezne nahraniti po jednog siromaha za svaki mrseni dan kao i bolesnd. To je ■msljenje 
Hasana, Ataa, Nehaija, Zuhrija, Evzaija, Sevrija i racionalista. Malik vefc Trudnica napasta, 
a ne placa otkup, jcr posljedice posta vracaju se na nju kao i u slucaju bolesnika, dokje dojdja 
duzna napostiti i platiti otkup"; 

« Biljezi ga Buhari (4/111) u poglavlju: O postu od Beraa b. Aziba, r.a., da je rekao: "Kada bi 
neko od Muhammedovih, s.a.v.s., ashaba postio, pa bi dosao iftar, a on zaspao pnje nego sto 
bi se iftarlo, re nodi i dana ne bi jeo sve dok ne bi ponovo omrkmio. Kajs b. Sirmeh d-Ensan, 
jednom dok je postio, kada je bilo vrijeme iftara dosao je kod svoje zene i upitao je da U una 
kod nje ista da se jede. Rekla je da nema ali da ce otici i pokusati da mu nesto pnbav.. Tog je 
dana radio paga je san savladao, Kada se zena vratila i vidjela ga da je zaspao rekla je: Tesko 
ti se'* Kada je sutradan doslo podne, onesvijestio se.Taj je siucaj prenesen Poslaniku, s.a.v.s., 
pa je objavljen ovaj ajet: 'Dozvoljava vam se da se u nocima dok traje post sastajete sa svojim 
Lnama ' Uveliko S u se obradovali torn ajetu. Potom je objavljeno: 'Jedite i pijete sve dok ne 
budete mogli razlikovati bijelu nit od cme niti zore...™ Oko imena Kajs b. Sirmeta postoje 
dileme. Pogledaj njegovu verifikaeiju u El-Fethu. 



4^~ 






i ZADU-L-ME'AD $ 

njuje i koji ce se primjenjivati sve do Sudnjeg dana. 







Poslanik, s.a.v.s., u mjesecu ramazanu intenzivirao bi razlicite 
vrste ibadeta. Dzibril, a.s., bi ga u torn mjesecu poducavao Kur'anu. 
Kada bi se susreo s njim bio bi darezljiviji od vjetra koji donosi ldsu. 
Inace je Poslanik, s.a.v.s., bio najdarezljiviji covjek, a u ramazanu je 
bio jos darezljiviji 48 . Intenzivirao bi u njemu sadaku i dobrocinstvo, 
ucenje Kur'ana, namaz, zikr i itikaf. 

Poslanik, s.a.v.s., je sperificirao mjesec ramazan posebnim iba- 
detima koje rdje radio u drugim mjesecima. Cak je ponekad nepre- 
kidno postio, kako bi sto vise vremena proveo u ibadetu, dok je u isto 
vrijeme zabranjivao svojim drugovima da ga slijede u tome, tj. da poste 
neprekidno. Pi tali su ga za to: "Pa ti neprekidno postis?", a on bi im 
odgovarao: "Ja ostajem kod svog Gospodara, On me hrani i poji." 4 ' 

Islamski ucenjaci nisu saglasni o hrani i picu spomenutim u 
hadisu. U vezi s time imaju dva stava. 

Prvi stav jeste da je to hrana i pice koje osjecaju usta. Doka- 
zuju to time sto sama forma upucuje na to i ne postoji drugi dokaz 
koji bi nalagao da se zanemari to znacenje. 

Drugo misljenje jeste da se time aludira na spoznaje kojim ga 
Allah opskrbljuje, na slasti koje daje njegovu srcu da ih osjeti kada 
Mu se obraca, na radost koju osjeca od Njegove blizine, na uziva- 
nja koja mu daje zbog Ijubavi koju osjeca prema Njemu, na zudnju 
prema Njemu i na sve ostalo sto je usko povezano sa spomenutim. 
Sva ta stanja jesu hrana srca, uzivanja duse, radost ociju i zanos duse 
i srca. To je za njih najvelicanstvenija, najbolja i najkorisnija hrana. 






48 Biljeze ga Bohari (4/99) i Muslim (2307) od Abdullaha b. Abbasa. 

* BUjeic ga Malik u (1/301) u Pastu, poglavlje: O zabrani neprekidnog posta, Buhari (4/179) 
u Posta, poglavlje: O kazni za onoga ko neprestano posti, Muslim (1103) i (58) u Postu, 
poglavlje: O zabrani neprekidnog posta od Ebu Hurejre. 



35 



>7i.l^t' 



1 -*'fl 





IBN KAJJIM ELDZEVZUJE 

Ta hrana moze imati takvu djelotvornost da moze zamijeniti tjele- 
snu hranu izvjesno vrijeme. Zbog toga je receno: 

Sjecanje na Tebe je od pica i hrane odvracaju, sa svjetlom 
Tvog lica osvjetljava s Tvojim govorom se o njenom kraju povodi. 
Kada se pozali na tezinu puta moral joj dadne obecanje o spasu i 
pobjedi kod susreta. 

Ko posjeduje minimalnu dozu duhovnog iskustva i ljubavi zna 
da se tijelo zadovoljava S hranom srca i duse i da ta hrana zamjenjuje 
mnogobrojnu organsku hranu. Posebno se to odnosi na sretnika, 
radosnika koji je postigao ono sto je trazio, koji je sretan zbog svog 
Voljenog, na onog koji uziva u Njegovoj blizini, koji je zadovoljan s 
Njim i sa svim blagodatima i uputama koje mu pruza Voljeni, kao 
i s Njegovim poklonima koji mu stizu neprestano. Njegov Voljem 
ga neprestano okruzuje, brine se o njemu i pruza mu potpunu ple- 
menitost i ljubav, Zar nije u svemu tome najbolja hrana za takvog 
asika> Kako je onda sa Voljenim od koga nema nista uzvisemje 
velicanstvenije, ljepse, savrsenije niti ima veceg dobrocinstva od 
onoga kada se srce zaljubljenog ispuni sa ljubavlju prema Voljenom 
i kada ljubav prema Voljenom ispuni svo bice zaljubljenog i kad 
ga potpuno obuzme.Takvo je njegovo stanje prema Voljenorm Zar 
takvog zaljubljenog danonocno da ne hrani i ne poji Voljeni? Zbog 
toga je Poslanik, s.a.vs., rekao: ^ jg oj % '& A > osta J em 
kod svog Gospodara, On me hrani i poji." 

Da je to hrana i pite koje se konzumiraju putem usta onda se 
on ne bi smatrao ni postatem, a kamoli onim koji neprekidno posti. 
Takoder da se to desavalo samo note ne bi se opet smatrao omm 
koji neprekidno posti i u torn slucaju bi rekao svojim ashabima, 
kada su mu rekli da i on neprestano posti, da on to ne radi. Isto tako 
nije im rekao: J&£ <£jJ "Ja nisam kao vi." Naprotiv, on se slozio 
s njihovom konstatacijom da neprekidno posti i odbacio je u tome 
svoje izjednacavanje > njima. Muslim u svom Sahihu biljezi hadis od 
Abdullaha b. Omera u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., 

36 










Ol 



% ZADUL-MEAD | 

neprekidno postio u ramazanu, pa su se i ljudi poveli u tome za 
njim. On im je to zabranio, pa su rau rekli: "I ti to cinis." Odgovorio 
je: "Ja nisam kao vi, jer ja bivam nahranjen i napojen.*' 50 

U Buharijevoj predaji spomenutog hadisa stoji: "Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., je zabranio neprekidni post, pa su mu rekli: t 
J^sij: 'Pa i ti neprekidno postis,' Rekao je: ,JlAj jUU Jl |iiil» c~U 
'Ja nisam poput vas, ja bivam nahranjen i napojen.'" 51 

Buhari i Muslim biljeze predaju od Ebu Hurejre da je Allahov 
Poslanik, s.a. vs., zabranio neprekidni post. Neki covjek mu je rekao: 
"Allahov Poslanice, pa i ti neprekidno postis?!" Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., je rekao: j^Sj oj J~^h <^ Jl J^ 1 p^J "Ko je od vas poput 
mene? Ja kada omrknem moj Gospodaf me hrani i poji." 52 

Takoder je Poslanik, s.a.v.s., nakon sto im je zabranio da 
neprekidno poste i nakon sto su odbili prekinuti post, postio s 
njima dva dana i nakon sto su vidjeli mladak rekao: "Da mladak 
nije izisao, povecao bih vam jos." Htio ih je time kazniti posto su 
odbili prekinuti post. 33 

U drugoj predaji stoji: "Da je mjesec produzio postih bi jos 
neprekidno tako da bi uporni odustali,jer ja doista nisam kao vi."Ili 
je rekao: "Vi niste kao ja, jer mene moj Gospodar hrani i poji." 54 

Ovdje on obavjestava da biva nahranjen i napojen i pored toga 
sto neprekidno posti. I s njima je neprekidno postio da bi ih kaznio 
i uvjerio da nisu kadri to raditi. Pa da je tada jeo i pio, to ne bi bila 
kazna, niti nemoc, niti bi se to smatralo neprekidnim postom. To 
je, bvala AUahu, jasno. 




50 Biljezi ga Muslim (1102). 

51 Biljezi ga Buhari u Postu (4/177), poglavlje: O neprekidnom postu. 
a Verifikacija mu je vec spomenuta. 

53 Biljeze ga Buhari (4/179), i Muslim (1103). 

54 Biljezi ga Muslim (1104) (60) u Postu, poglavlje: O zabrani neprekidnog posta od Enesa 
b. Malika. 



x* 



A 






.~4Ti «,-.Yfj 1 .i 





IBNKAJJIMEL'DZEVZIJJE 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je neprekidni post iz milo- 
sti prema muslimanima i dozvolio da se posti do sehura. U Buha- 
rijevoj zbirci hadisa Ebu Seid prenosi da je cuo Poslanika, s.a.v.s., 
kada je rekao: "Ne postite neprekidno, a ko od vas zeli da tako nesto 
cini onda neka posti sve do sehura." 55 

Ako se postavi pitanje kakav je status tog pltanja u islamu, tj. 
da li je neprekidni post dozvoljen, zabranjen ili pokuden, red ce se 
da o torn pitanju islamski ucenjaci imaju tri razlicita stava. 

Prvi je stav da je takva vrsta posta dozvoljena ako je covjek u 
stanju postiti ga.Taj se stav prenosi od Abdullah b. Zubejra i drugih 
prethodnika. Sam Ibn Zubejr je danima neprekidno postio. Jedan 
od dokaza kojima ga njegovi sljedbenici dokazuju jeste slucaj gdje je 
Poslanik, s.a.v.s., zajedno sa ashabima neprekidno postio nekoliko 
dana i pored toga sto im je zabranio tu vrstu posta. Biljezi se u dva 
od Ebu Hurejre u kojem se kaze da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio 
neprekidni post i rekao: "Ja nisam kao vi", pa nakon sto su odbili 
preltinuti post, postio je s njima zajedno dva dana. 56 

Njegovo poscenje s njima, nakon sto je zabranio neprekidni 
post, ne ukazuje da je takva vrsta posta zabranjena, jer da ta zabrana 
upucuje na haram ashabi ne bi odbili prekinuti post i ne bi im Posla- 
nik, s.a.v.s., nakon toga to odobrio. Potom su rekli: "Nakon sto su 
i dalje nastavili postiti, i pored toga sto im je to zabranio, i nakon 
sto je saznao za to, ali i pored toga im to odobrio, da se zakljuciti da 
je Poslanik, s.a.v.s., samo iz milosti prema njima i da im olaksa to 
zabranio." Aisa kaze: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zabranio nepre- 
kidni post iz milosti prema ashabima." Muttefekun alejhi. 57 



55 Biljezi ga Buhari (4/181) u Postu, poglavlje: O neprekidnom postu sve do sehura. Sa ovirn 

hadisom Ahmed, Ishak, Ibn Munzir, Ibn Huzejme i neki malikijski pravnici dokazuju da je 

dozvoljeno kontinuirano postiti sve do sehura. 

5fi Biljeze ga Buhari (4/179) i Muslim (1103). 

57 Biljeze ga Buhari (4/177) u Postu, poglavlje: O neprekidnom postu i ko smatra da nocu 

nema posta i Muslim (1105) u Postu, poglavlje: O zabrani neprekidnog posta. 



rtSp***' 








ZADIH-ME'AD 

Drugi je stav da neprekidni post nije dozvoljen. Zastupaju ga: 
Malik, Ebu Hanife, Safi i Sevri, Allah im se smilovao. Ibn Abdul- 
berr prenosi da spomenuti ucenjaci neprekidni post ne dozvolja- 
vaju nikome. Velim da se Safi, Allah mu se smilovao, jasno odredio 
da je spomenuta vrsta posta pokudena {mekruh). Njegovi ucenici 
nemaju jedinstven stav da li je spomenuta vrsta posta mekruh 
tahrim ill tenzih? Oni koji smatraju da je mekruh tahrim dokazuju 
to sa Poslanikovom zabranom takve vrste posta i vele da zabrana 
upucuje na haram. Sto se tiee citiranih Aisinih rijeci "iz milosti 
prema njima" smatraju da one ne mogu biti zapreka zabrani spo- 
menutoj vrsti posta. Naprotiv one je potvrduju, jer od Allahova je 
milost prema ljudima je upravo ta zabrana takve vrste posta. 

Isti je slucaj i sa ostalima vrstama Njegovih zabrana. Sve su 
one milost, zastita i briga prema islamskom ummetu. A Poslani- 
kovo nastavljanje neprekidnog posta zajedno sa ashabima i nakon 
sto je to zabranio ne znaei da im ga je i odobrio, jer kako da im to 
odobri, kad im je vec to zabranio. To se treba shvatiti kao prijekor 
i sankcioniranje. Takoder je moguee da je on poduzeo taj svoj gest 
nakon sto ga je zabranio, radi samog interesa te zabrane kako bi 
je potvrdio i odvratio ih od te vrste posta. Objasnio im je mudrost 
njegove zabrane fbkusirajuci njegovu stetnost radi koje im ga je i 
zabranio, jer kad im se pokaze stetnost neprekidnog posta i mudrost 
radi cega je zabranjen, bit ce im lakse prihvatiti je i okaniti ga se. 

Kada im se otkrije sve sto se krije u neprekidnom postu i 
kada osjete dosadu u obavljanju obreda i zapostavljanje onoga sto 
je vaznije i priori tetnije od vjerskih obaveza poput naredbi koje 
su vise pozicionirane, skrusenosti u izvrsavanju Allahovih obHga- 
tnih obaveza, vidljivih i nevidljivih vjerskih duznosti, i kad osjete 
da velika glad sve to sprjecava i sprjecava da se uspostavi istinska 
veza izmedu covjeka i Allaha, tada ce im se objelodaniti mudrost 
zabrane neprekidnog posta i steta koja se krije u njemu za njih, a ne 
i za Poslanika, s.a.v.s. Takoder, vele da se Poslanikovo odobravanje 

39 



»^> 



i t i -T . , i 1 1 f.-tlj. 





IBN KAJ31M EL-D2EVZIJ1E 

neprekidnog posta ashabima radi preferirajuee spomenute mudro- 
stt, nimalo ne razlikuje od dozvole beduinu, radi pridobivanje nje- 
gove naklonosti kako ne bi osjetio odvratnost prema islamu, da vrsi 
nuzdu u dzamiju. 58 Niti se taj Poslanikov postupak razhkuje od pn- 
hvatanja namaza od onog koji ga je pogresno klanjao i pored toga 
sto ga je obavijestio da to nije ispravan namaz i da onaj ko ga na taj 
nacin klanja nema namaza, jer takav namaz u islamu nije ispravan. 
Pored svega toga, priznao mu je taj namaz i odobrio ga nakon sto ga 
je zavrsio radi poduke, jer je to metod koji je najvise konstruktivan 
u obrazovanju i edukaeiji-To potkrepljuju hadisom u kojem stoji da 
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

"Kada vara nesto naredim uradite od toga koLiko mozete, a 
kada vam nesto zabranim klonite ga se!" 59 

Takoder, vele da se u hadisu spominje da je neprekidni post 
jedan od Posianikovih, s.a.v.s., specificnosti, jer se kaze: "Ja nisam kao 
vi " Prema tome, da je takva vrsta posta dozvoljena ashabima, onda 
on ne bi bio specifican samo za Posianika, s.a.v.s. U dva od Omera b. 
Hattaba, r.a., prenosi se da je Mahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 



* Biljeze ga Buhari (1/278) u &*&, poglavlje: Ostavljanje beduina od strane Poslamka, 
, a.vi, i aSaba da izavrsi nuzdu u dzamiji, (10/375) poglavlje: Blagost u **, m 
Muslim (284) « « poglavlje: Obaveza je oprati mokracu , ostale "™«^f ™ 
Malika u kojem stoji da je neki beduin vrsio nuzdu u dzam.jr, pa su ga nek: od pnsutm htjek 
sotk a Mahov Poslanik, s.a.v.s, je tada rekao: "Ostavite ga i ne prekukjte mu vrsen^ 
EL" kada je zavrsio zatrazio je posudu vode i posuo je na mjesto f^anja nuz e. U 
dru g oj P redajiMuslunjedodao:TotomgajePo S lanik,s.a.v. S .,pozvao J rekaomu:Dzam 1J ama 

£S*ujc '^nje Jde niti bilo koje druge neclstoce. One su napravljene za spormnjanj 
Allaha, namaz i ucenje KuiW" U trecoj predaji stoji: "Ostavite ga, a » mjestt mokrace 
pospite posudu vode, jer vi ste poslani da okksavate, a niste poslaru da otezavate. 
» Biljeze ga Buhari (13/220) u Fitisamu, poglavlje: Slijedeoje sunneta AUahova Posianika, 
S J Muslim (1337) u Hadiu, poglavlje: Hadz je obavezan_ jednom U z.votu, u Fadathrna, 
poglavlje: Postivanje Posianika, s.a.v.s., i uzdrzavanje da se mnogo ne prta O onome sto mje 
nuzno od Ebu Hurejre, r.a. 






ZADU-L-ME'AD 

,£gji >i1 oS j^iJi i:>3 &1; ^ >pi £tj i^u ^ jaii jst bj 

"Kada dode noc odavde, a dan ode odande i kada zade sunce, 
postac ce se omrsiti." 60 

Slicno se biljezi u dva i od Abdullaha b. Ubejja Evfaa. Nakon 
toga vele da je Poslanik, s.a.v.s., odredio da postac dozvoljeno pre- 
kida post sa samim dolaskom iftara, pa cak ako se stvarno i ne omrsi. 
Na taj se nacin serijatski sprjecava neprekidni post. Potom vele da je 
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Moj je ummet u prirodnoj vjeri", ili, "Moj 
je ummet u dobru, sve dok bude pozurivao sa iftarom." 61 

U Sunenu se od Ebu Hurejre biljezi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

ij^>: &&% lj&\ 5i >ai j-fli j^i u i^ifc l&\ ji>: v 

"Vjera ce bid dominantna sve dok ljudi budu zurili sa iftarom, 
jer jevreji i krscani odgadaju iftar." 62 

Takoder se od Ebu Hurejre u Sunenu biljezi i predaja od 
Poslanika, s.a.v.s., da je Allah, dz.s., rekao: l>i 0£*\ jj ts^f- y*^ 
"Meni najdrazi Moji robovi jesu oni koji najvise zure sa iftarom."" 
Spomenute predaje upucuju da je samo odgadanje iftara pokudeno 
(mekruh), a kako je tek onda potpuno njegovo zanemarivanje?! 
Ako je odgadanje mekruh, onda se ono ne smatra obredom, jer je 
najmanji stepen obreda mustehab. 

60 Biljeze ga Buhari (4/171) u Pastu, poglavlje: Kada je dozvoljeno da se postac omrsi; i Mus- 
lim (1100) u Postu, poglavlje: Objasnjenje vremena zavrsetka posta i izlaska dana. Hadis koji 
prenosi Abdullah b. Ebi Evfa biljeze Buhari (4/172) i Muslim (1101). 
" Biljeze ga Buhari (4/173), Muslim (1098) od Sehla b. Sa'da u sljedecoj verziji: "Ljudi ce bid 
u neprestanom dobm sve dok budu pozurivali sa iftarom." Biljezi ga i Ibn Huzejme (2061) i 
Ibn Hibban (891) u sljedecoj verziji: "Moj ce et slijediti moj sunnet sve dok ne bude kod iftara 
cekao pojavu zvijezda." Lanac prenosilaca mu je vjerodostojan. 

H Biljezi ga Ebu Davud (2353) u Postu, poglavlje: Pozeljno je pozuriti sa iftarom, Ahmed 
u(2/4S0), Ibn Madia (1698). Lanac mu je dobar. Ibn Huzejme (2060) i Ibn Hibban (889) 
smatraju da je vjerodostojan. 

63 Biljeze gaTirmizi (700), Ahmed (2/329), Ibn Huzejme (2062) i Ibn Hibban (886) od Ebu 
Hurejre. U njegovom lancu je Kure b. Abdurrahman b. Hajvil, koji se smatra slabim preno- 
siocem zbog slabe mcmorije. 



«•«*(> 



'U-i. 





IBM KAJ1IM EL-D2EVZIJJE 

Treci je stav najpravedniji i najprihvatljiviji. Prema njemu je 
neprekidni post dozvoljen, ali od zore do zore. To se prenosi od 
Ahmeda i Ishaka na osnovu hadisa koji se prenosi od^ Poslanika, 
s.a.v.s., Ebu Seid el-Hudri, a u kojem se kaze: at W ^ ^y ^ 
^jJI jl j^r#i J^l>! "Nemojte neprekidno postiti, a ko zeli nepre- 
kidno postiti neka posti do zore!" Biljezi ga Buhari. M To je naj- 
pravedniji neprekidni post i najlaksi za postaca. To je, ustvari, kao 
postaeeva odgodena vecera, jer postac u toku jednog dana i noci 
ima pravo na objedovanje, pa ako jede u zoru znaci da je svoj obrok 
odgodio s pocetka noci na kraj, Allah zna najbolje. 



Poslanik, s.a.v.s., ne bi poceo s postom mjeseca ramazana sve 
dok ne bi sigurno vidio mladak ili dok ga o njegovom videnju ne bi 
obavijestio jedan svjedok. Tako je jednom zapostio ramazan kada 
ga je o videnju mladaka obavijestio Ibn Omer,* s a drugi put kada ga 
je o njemu obavijestio neki beduin 66 . Prihvatio je njihove obavijesti 
i nije trazio od njib da to potvrde u formi svjedocenja, vec se zado- 
voljio kod potvrde mladaka ramazana s jednim haberom njegova 
videnja. A ako se ustanovi sa svjedocenjem od svjedoka nije trazio 
da to potvrdi u formi svjedocenja. Ako se, pak, mladak ne bi potvr- 
dio ni videnjem niti svjedocenjem, sacekao bi da se navrsi trideset 

64 Biljezi ga Buhari (4/181). 

* s Biljezi ga Ebu Davud (2342) u Postu, poglavlje: Svjedocenje jednog svjedoka i Darekutni 
(227) od Ibn Omera u kojem se kaze: "Ljudi su pratili izlazak mladaka, pa sam obavijestio 
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da sam ga vidio, te je zapostio i naredio Ijudima da zaposte. 
Lanac mil je jak, a Ibn Hibban (871) i Hakim (1/423) smatraju ga vjerodostojnim. S time se 
slozio i Zehebi. 

66 Biliezi ga Tirmizi (691), Ebu Davud (2340), Nesai (4/131,132), Ibn Madia (1652), Ibn 
Hibban (870), Hakim (1/424) i Ibn Huzejme (1923) od Simaka, od Ikrime od Ibn Abbasa 
da je rekao da je dosao neki beduin Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: "Vidio sam mladaka. 
Poslanik, s.a.v.s., ga je npitao: " Vjerajei li da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Alla- 
hov Poslanik?" "Da", odgovorio je. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Bilale, obavijesti ljude da poste 
sutra!" U Simakovoj predaji od Ikrime ima kontradiktornosti, ali ipak je potvrduje atiram 
hadis koji prenosi Ibn Omer on je jaca i snazi. 











ZADIH-ME'AD 8 

dana mjeseca sabana. 

Kada bi tridesete noci videnje mladaka bilo sprijeceno obla- 
cima upotpunio bi saban sa trideset dana, a zatim bi zapostio. Ne 
bi zapastao trideseti dan sabana kada je noc uoci njega bila oblacna, 
niti bi to naredivao, vec bi naredio da se upotpimi saban sa trideset 
dana ako je oblacno i tako bi uvijek postupao. To je njegova praksa 
i naredba. Sve to nije u oprecnosti s njegovom izjavom: ^i ^ o\* 
llljjjJli "Ako vas oblaci sprijece da vidite mladak, onda racunajte!" 67 
Rijec kader koja je spomenuta u prethodnom hadisu upravo znaci 
odredeno racunanje, Njome se aludira na upotpunjenje kao sto se 
kaze: ilJi lJLiti"Upotpunite odreden broj dana." Pod upotpunje- 
njem misli se na upotpunjenje mjeseca cija je noc bila oblacna i 
nije bilo moguce u njoj vidjeti mladak. To se potvrduje u vjero- 
dostojnom hadisu koji prenosi Buhari: iuii 5J^ I^LsU'TJpotpunite 
potreban broj dana mjeseca sabana!" 68 Takoder je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: SjlJi iJLsli p& p i& iy) j£ \/J& % '*"/) J^ \y^ $ "Nemojte 
postiti niti mrsiti sve dok'ga ne vidite (mladak), a ako vas oblacnost 
sprijeci da ga vidite onda upotpunite dane mjeseci (sabana ili rama- 
zana)!" 69 Mjesec koji je naredeno upotpuniti jeste mjesec u kojem 
bude oblacnosti, tj. kod pocetka posta i njegova zavrsetka. Jos je 



jasniji od spo menu tog hadisa hadis u kojem stoji 

:-. u , i X -P-"\' - • .-'.I: >.:-- :- I * . 'J. -Is "Mieser ima 



aJjJI ljJu5Li *S^* p-* J^ "Jj> ljT*- \yy&> 



•$1 "Mjesec ima dvadeset i devet 



dana. Nemojte postiti sve dok ne vidite mladak. Ako vas oblacnost 
sprijeci da ga vidite, onda upotpunite!"™ Po formi hadis se odnosi 
na pocetak mjeseca, a po svom znacenju na zavrsetak. Zato nije 

67 Biljeze ga Buhari (4/102, 104} u Postu, poglavlje: Kada videite mladak postite, Muslim 

(1080) u Postu, poglavlje: Obavezno je zapostiti ramazan kad se vidi mladak i autori Sunma 

od Abdullah b. Omcia. 

m Biljezi ga Buhari (4/106) od Ebu Hurejre. 

" Biljezi ga Malik (1/287) u Postu, poglavlje: Sta se prenosi o videnju mladaka od Ibn Abbasa. 

U njegovu lancu ima neka prekinutost. Medutim, Ebu Davud (2327) i Tirmizi (688) sanlrali 

suje u predaji koju prenosi Simak b. Harb od Ikrime od Ibn Abbasa. Tirmizi je rekao daje taj 

hadis hasen-sahih. Muslim prenosi slicnu verziju (1081) od Ebu Hurejre, 

70 Biljezi ga Buhari (4/104, 105) od Ibn Omen. 



«•*"«> 







*1^-L 





IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE 

dozvoljeno zanemariti ono na sto upucuje njegova forma, a^uvaziti 
niezovo znacenje. Takoder, Poslanik, s.a.vs., kaze: >^\j bjW ^ 
Sal «jSS I&S p tf 5j>3 &* "Mjesec moze imati trideset ill dva- 
deset i devet dana; pa ako vas oblacnost sprijeci da vidite mladak, 
onda upotpunite trideset dana.» 71 

V& U <&■ '4 «&> h^J 4Q \y£ '*&> '$ ^ ** , «, 

"Nemojte zapastati prije nastanka mjeseca ramazana. Zapo- 
stite kada vidite mladak i omrsite se kada ga vidite. Ako vas obla- 
cnost sprijeci da ga vidite, onda upotpunite trideset dana."* 

"Nemojte pozurivati s mjesecom ramazanom sve dok ne 
vidite mladak ili dok ne upotpunite dane (mjeseca sabana). Zatim 
postite sve dok ne vidite ponovo mladak ili dok ne upotpunite dane 
(mjeseca ramazana)." 73 

Rekla je Aisa, r.a., da bi Allahov Poslanik, s,a.v.s., bio oprezan 
prema mladaku mjeseca sabana vise nego prema mladacima dru- 
gib mjeseci. Potom bi zapostio kada bi ga vidio. A ako bi njegovo 
videnje sprijefiH oblaci, upotpunio bi saban na trideset dana, pa bi 
nakon toga zapostio. Darekutni i Ibn Hiban smatraju ova predaju 
yjerodostojnom.' 4 

^Biljeziga Muslim u svom Sahihu (1080, 15) od Ibn Omera u merfu fonm ***** 

verziji: "Mjesec je ovoliko, ovoliko i ovoliko savijajuci palac trea putt, a mjesec je ■ ovoUko, 

ovoliko i ovoliko, tj. tacno trideset dana." 

» Biljeze gaTirmizi (688), Ebu Davud (2327) i Nesai (4/136), od Simaka od Ikrime od Ibn 

Abbasa. 

" Biliezi ga Ebu Davud (2326), Nesai (4/135 i 136) od Huzejfe b. Jemana, r.a. Lanac mu je 

ispravan, a Ibn Huzejme (1911) i Ibn Hibban (875) smatraju da je vjerodostojan. 

« BUjrfi je Ahmed (6/149), Ebu Davud (2326), Ibn Huzejme (1910), Hakim (1/423), Ibn 

Hibban (869), Bejheki (4/206) i Darekutni (2/156-57). Lanac mu je .spravan. Hahm smatxa 



*22£S£££g, 








ZADU-L-ME'AD 

Poslanik, s.a.v.s., je takoder rekao: "Postite kada vidite mladak 
i omrsite se kada ga vidite. Ako vas oblaci sprijece da ga vidite, izra- 
cunajte trideset dana." 75 "Nemojte postiti sve dok ne vidite mladak, 
a nemojte ni mrsiti sve dok ga ne vidite, pa ako vas oblaci sprijece 
da ga vidite, onda racunajte!" 76 'jLa^'j l^ii : V "Nemojte pozurivati 
ramazan!", a u drugoj verziji stoji: 

.4,0 vjTU LoiL^ fj-^H 0" s^~j * I uy ji j' fjf. ij La* j iS^i oy. Ij*«a5j jI 

"Nemojte pozurivati ramazan, pa da postite prije njega jedan 
ili dva dana, osim ako je neko uobicajio da posti neki post, onda 
neka ga posti (i tada)." 77 

Dokaz da se spomenuta zabrana odnosi i na dan u kojem se 
ne vidi mladak zbog oblacnosti jeste hadis koji prenosi Ibn Abbas u 
merfu formi u kojem se kaze: *£j f J \/J^j ^S') l j-°>^ jLa^ & \^>y£ 1! 
{jiffi \jLS\i i^Lc «Jji cJU- oU Nemojte postiti uoci ramazana. Postite 
kada viditi mladak, a i mrsite kada ga vidite, pa ako vas oblak sprijeci 
da ga vidite, onda upotpunite trideset dana." Biljezi ga Ibn Hiban 
u svom Sahihu.™ Hadis je jasan i nedvosmislen, da se post na dan 
kada videnje mladaka sprijeci oblacnost i na dan koji nije trideseti 
smatra postom prije ramazana. 







da je sahih, a s njim se u toj ocjeni slozio i Zehebi. Darekutni veli: "Ovaj je laoae prenosilaca 
hasen-sahih." 

75 Biljeze ga Buhari (4/106), Muslim (1081, 19) od Ebu Hurejre. 

7S Biljeze ga Malik (1/286), Buhari (4/102, 104) i Muslim (1080) od Ibn Omera. 

77 Biljeze ga Buhari (4/109) u Postu, poglavlje: Nemojte pozurivati ramazan posteci prije 
njega dan ili dva, i Muslim (1082) od Ebu Hurejre. 

73 Biljezi ga Ibn Hibban (873) od Ebu Ahvesa od Simaka od Ikrirne od Ibn Abbasa. Lanac 
mu je dobar. On ga takoder biljezi (874) kao i Ibn Huzejme (1912) od Simaka u sljedecoj 
verziji: "Dosao sam kod Ikrime na dan za koji se sumnja da nije od ramazana i zatekao sam ga 
da jede . Rekao mi j e: Tridi i j edi! ' Re kao sam : 'Ja posti m. * Rekao j e : 'Tako mi Allaha, sjest ces i 
jestL' Rekao sam: 'Daj mi dokaz!' Rekao je: 'Prenosi Ibn Abbas da je AUahov Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: 'Nemojte pozurivati ramazan. Postite kada vidite mladak, a i mrsite kada ga vidite, pa 
ako vas od njegova videnja sprijece oblaci ili kisa, onda upotpunite trideset dana.™ 





1BN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Poslanik, s.a.v.s, je takoder rekao: JJS\ \j'j h\ VJ &M Iji^s II 
soil ijLiS jt j£l \Y) J^ \/J& Vj ilJl ljL£ }t "Nemojte postiti prije 
ramazana sve dok ne vidite mladak ili ne upotpunite trideset dana, 
a nemojte ni prestati s postom sve dok ne vidite mladak ili ne upo- 
tpunite trideset dana!" 79 "Postite kada vidite mladak, a i prestanite 
s postom kada ga vidite. Ako vam njegovo videnje sprijeci oblak, 
onda upotpunite trideset dana i nemojte preduhitrivati mjesec. 
Tirmizi je rekao da je hasen-sahih. 

Nesai biljezi hadis od Junusa od Simaka od Ikrime od Ibn 
Abbasa u merni for mi u kojem stoji: 

.5uli SJU- SJuJl IjLiU ^^ <%j fSrf JU- dj U£ Il3 

"Zapostite kada vidite mladak, a i prekinite post kada ga 
vidite, pa ako vam oblacnost sprijeci njegovo videnje, onda izbro- 
jite trideset dana. Nakon toga zapostite. Nemojte postiti dan prije 
ramazana. Pa ako vas oblaci sprijece da vidite mladak, onda upo- 
tpunite trideset dana, trideset dana mjeseca sabana." 81 

Prenosi Simakod Ikrime, od Ibn Abbasa da su se ljudi prepi- 
raU o videnju mladaka mjeseca ramazana. Neki su rekU da ce se on 
vidjeti danas, a drugi surra. Potom je neki beduin dosao Poslaniku, 
s.a.v.s., i rekao da ga je vidio. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: "Vjerujes 
li da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik?" 
"Da", odgovorio je. Poslanik, s.a.v.s., je zatim naredio Bilalu da oba- 
vijesti narod da zaposte. Potom je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Postite 
kad vidite mladak, a prekinute post kada ga vidite. Ako vas obla- 
cnost sprijeci da ga vidite, onda izbrojite trideset dana pa zapostite. 
Nemojte postiti dan prije ramazana!" 82 

79 Njegova je verifikacija vcc spomenuta, Prenosi se od Huzejfe i vjerodostojan je. 

ao Njegova je verifikacija vec spomenuta. Biljezi ga i Bejheki (4/207) i Tirrnizi(688). 

81 Biljezi ga Nesai (4/153-154) u Postu, poglavlje: Post sumnjiva dana. Lanac mu je hasen. 

92 Biljea ga Darekutni usvom W<« (2/157-158). Vec je bio dtiran ali bezdodatfcuTotomje rekao. .." 






S46 



■ ? ^^»^^w«^iM*y«yi«y«i*»gg* 













BE 



| ZADIH-ME'AD p 

Svi su spomenuti hadisi vjerodostojni. Neki od njih nalaze se 
u dva, a neki u Sahihima Ibn Hibana, Hakima i drugih. I pored toga 
sto se neki smatraju slabim, ipak to ne smeta da se njima dokazuje 
integralno, da se medusobno tumace i uvazavaju, jer se uzima u 
obzir ono po cemu su saglasni i oko cega se slazu. 

Moguce je da neko kaze: ako je takva bila Poslanikova, s.a.v.s., 
praksa, kako su je zanemarili Omer b. Hattab, Alija b. Ebu Talib, 
Abdullah b, omer, Enes b. Malik, Ebu Hurejre, Muavija, Amr b. 
As, Hakem b. Ejjub eh-Gifarijj, dvije Ebu Bekrove kcerke: Aisa 
i Esma, Salim b. Abdullah, Mudzahid, Tavus, Ebu Osman en- 
Nehdi, Mutarrif b. es-Sihhir, Mejmun b. Mihran, Bekr b. Abdullah 
el-Muzeni? Suprotno njoj je postupao, takoder, imam hadisa i sun- 
neta Ahmed b. Hanbel. Mi cemo vam navesti s lancima prenosilaca 
misljenja spomenutih autoriteta. Sto se tice Omerova b. Hattaba, 
r.a., misljenja, Vehd b. Muslim je rekao da ga obavijestio Sevban od 
svog oca od Mekhula da je Omer b. Hattab zapastao kada bi nebo 
u toj noci bilo oblacno govoreci: "Ovo nije ubrzavanje (ramazana) 
vec opreznost." 83 

Sto se tice predaje koja se prenosi od Alije, r.a., Safi veli: "Oba- 
vijestio nas je Abdulaziz b. Muhammed ed-Deraverdi od Muham- 
meda b. Abdullaha b. Amra b. Osmana od njegove majke Fatime, 
Husejnove kcerke, da je Ahja, r.a., rekao: 'Da postim dan sabana 
draze mi je od mrsenjajednog dana ramazana.'" 84 

Sto se tice predaje od Ibn Omera, u djelu Abdurrazzaka stoji: 
"Obavijestio nas je Ma'mer od Ejjuba od Ibn Omera i veli da je Ibn 
Omer, kada bi bilo oblacno (uoci ramazana) postio taj dan, a kada 
ne bi bilo oblacno mrsio bi taj dan." 85 



83 Medutim, Mekhul nije dozivio Omer b. Hattaba, pa prema tome predaja je s prekinutim 
lancem prenosilaca. 

w Biljezi ga Safi (1/251). Lanac mu je prekinut. 

m Predaja se biljezi u Musannefu (7323), lanac joj je vjerodostojan. 

47 







T.Ll' fl 








I IBNKAJJIMEL-DZEVZUJE 

U dva &6&Z od Ibn Omera se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: "Kada vidite mladak postite, a kada ga ponovo vidite preki- 
nite post. Kada vas oblacnost sprijeci da ga vidite, onda izracunajte 
njegove dane." 86 Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, s vjerodo- 
stojnom predajom od Nafia jos dodaje: "Abdullah bi, kada bi proslo 
od sabana dvadeset i devet dana, slao nekoga da prati pojavu mla- 
daka. Pa ako bi ga vidio, postio bi. A ako ga ne bi vidio, ne zbog 
oblaka niti zbog kise, onda taj dan ne bi postio; ako bi njegovo 
videnje sprijecili oblad ili kisa postio bi taj dan." 87 

Sto se tice predaje od Enesa, r.a., imam Ahmed kaze: "Pricao 
nam je Ismail b. Ibrahim od Jahja b. Ebi Ishaka da je rekao: 'Vidio 
sam mladak u podne ili oko podne, pa su neki ljudi prekinuli post. 
Dosli smo Enesu b. Maliku i obavijestiH ga o videnju mladaka i 
onima koji su prekinuli post. Rekao je: 'Ovo je dan s kojim upotpu- 
njavam trideset i jedan dan. To je zbog toga sto je Hakem b. Ejjub 
obavijestio, prije nego sto su ljudi zapostili, da ce on postiti sutra, pa 
nisam htio postupiti suprotno njemu. Zbog toga sam zapostio i ja i 
necu prekidati post ovog dana nego cu ga ispostiti do nod."" 

Sto se tice predaje od Muavije, Ahmed je rekao: "Pricao nam 
je Mugire, obavijesti nas je Seid b. Abdulaziz i rekao: 'Pricao mi je 
Mekhul i Junus b. Mejsere b. Halbes da je Muavija b. Ebi Surjan 
govorio: 'Da postim jedan dan sabana draze mi je od mrsenja jednog 
dana ramazana."" 88 

Sto se rice predaje od Amr b. Asa, Ahmed je rekao: "Pricao 
nam je Zejd b. el-Hubab, obavijestio nas je Lehia od Abdullaha b. 
Hubejre od Amr b. Asa da je on postio dan za koji se sumnja da li 
je dan ramazana." 



86 Njegova je verifikacija vec spomenuta. 

S7 Biljezi ga Ahmed u svom(2/5) i Ebu Davud (2320). 

88 Lanac mu je prekinut. Predaja od Amr b. Asa je takoder prekmuta. U lancu je i Ibn 

Lehia. Predaja koja se bUjezi od Ebu Hurejre ne upucuje na obligatnost vec na opreznost i 

pozeljnost. 

48 



f-vj=s**ms~i**9S' 







% ZADULME'AD 

Predaja koja se prenosi od Ebu Hurejre glasi: "Pricao nam je 
Abdurrahman b. Mehdi, obavijestio nas je Muavija b. Salih od Ebu 
Merjema, Ebu Hurejrinog oslobodenog roba, da je rekao: 'Cuo sam 
Ebu Hurejru kada je rekao: 'Da pozurim s ramazanom s jednim 
danom draze mi je od kasnjenjajer ako pozurim nece me proci dan 
ramazana, a ako odgodim proci ce me. 

Sto se tice predaje od Aise, r.a., Seid b. Mensur kaze: "Pricao 
nam je Ebu Avane od Jezida b. Humjere od izaslanika koji je otisao 
Aisi na dan za koji se sumnja da li je od ramazana da je Aisa rekla: 'Da 
postim dan od sabana draze mi je od mrsenja dana od ramazana.'" 

Sto se tice predaje koja se prenosi od Esme, Ebu Bekrove 
kcerke, Seid je rekao: "Pricao nam je Jakub b. Abdurrahman od 
Hisama b. Urveta od Fatime, Munzirove kcerke, da je rekla: 'Kada 
god bi mladak ramazana zaklonili oblaci, Esma bi postila dan prije 
ramazana i to bi naredivala.'" 

Ahmed veli: "Pricao nam je Revh b. Ubbad od Hammada b. 
Seleme od Hisama b. Urveta od Fatime od Esme da je ona postila 
dan za koji se sumnja da li je od ramazana." 

Sve sto cemo dolje navesti od Ahmeda jesu pitanja od Fadla 
b. Zijada koja prenosi od njega. 

U predaji koju prenosi od Esrema stoji: "Ako se na nebu 
nadu oblaci ill nesto drugo sto sprecava videnje mladaka, Ahmed 
bi postio, a ako toga ne bi bilo on ne bi postio taj dan."Takoder to 
od njega prenose i dva njegova sina Salih i Abdullah, te Mervezi, 
Fadl b. Zijad i drugi. 

Na sve to se moze odgovoriti na sljedeci nacin: 

prvo, da se kaze da nijedna predaja koju ste naveli od ashaba 
nije vjerodostojna i jasna o pitanju obaveznosti posta tog dana, pa 
da bi se na osnovu nje moglo konstatirati da je njihova praksa bila 
suprotna Poslanikovoj, s.a.v.s. Najvise sto se moze reci o tim pre- 

49 











% 1BH KAJJIM EL-DZEWZU1E f 

dajama jeste da su oni taj dan postili iz opreznosti. Enes je jasno 
izjavio da je on taj dan postio zbog toga da ne bi postupio suprotno 
nadredenim. Zbog toga je imam Ahmed u jednoj predaji rekao: 
"Ljudi kod zapastanja i mrsenja trebaju slijediti imama." Tekstovi 
koje smo prenijeli od Allahova Poslanika, s.a.v.s., prakticni i ver- 
balni, upucuju da nije vadzib postiti dan kada se mladak nije mogao 
vidjeti zbog oblacnosti, niti upucuju da ga je zabranjeno postiti. 
Prema tome, ko ga ne bude postio uradio je nesto sto je dozvoljeno, 
a ko ga bude postio uradio je to iz opreznosti; 

drugo, iz spomenutih se predaja vidi da su neki ashabi postili 
taj dan, a neki ga nisu postili. Najvjerodostojnije i najjasnije predaje 
prenose da je Abdullah b. Omer postio taj dan. Ibn Abdul Berr je 
rekao: "Njegovo misljenje zastupaju Tavus Jemani i Ahmed b. Han- 
bel. Slicno tomu se prenosi i od Aise i Esme, Ebu Bekrove kcerke. Ne 
znam da je iko osim spomenutih prihvatio mezheb Ibn Omera." 

Od Omera b. Hattaba, Alije b. Ebu Taliba, Ibn Mesuda, 
Huzejfe, Ibn Abbasa, Ebu Hurejre i Enesa b. Malika, r.a., prenosi 
se da je pokudeno postiti spomenuti dan. 

Od Alije, Omera, Ammara, Huzejfe i Ibn Mesuda prenosi 
se da je zabranjeno postiti dobrovoljno zadnji dan sabana. O tome 
Ammar je rekao: "Ko posti dan za koji se sumnja da li je od rama- 
zana ucinio je grijeh prema misljenju Ebu Kasima." 8 ' 

Sto se rice posta na taj dan, kada je onemoguceno vidjeti mla- 
dak zbog oblacnosti, iz opreznosti, pa ako bude od ramazan onda 
ce se smatrati farzom, a ako ne bude onda ce se taj post smatrati 
nafilom. Od ashaba se prenosi da je to dozvoljeno. Tako je postupao 
Ibn Omer i Aisa.To se prenosi od nje i pored njene druge predaje 
u kojoj se kaze da bi Poslanik, s.a.v.s., kada bi bilo onemoguceno 






» BUjeze ga Ebu Davud (2334), Tirmizi (686), Nesai (4/153), Ibn Madza (1645), Darimi 
(2/2) I Buhari kao mu'alkk s kategoricnom formom (4/102), a Ibn Huzejme (1914), Ibn 
Hibban (878) i Hakim (1/423-424) smatraju da je yjerodostojan. 



jL 



—*-mmK—s~ a**~Z*W!^B*a£&^aS*££& 









ZADU-L-ME'AD 

vidjeti mladak sabana upotpunio trideset dana, pa bi onda zapostio. 
Medutim, ta se njena predaja odbacuje i ne prihvata,jer da je vjero- 
dostojna ne bi postupila suprotno njoj. Prema tome, njen post toga 
dana cini vjerodostojnost spomenute predaje upitnom. Ali to nije 
takojer ona nije postila sto je smatrala da je to obligatna duznost, 
nego je postila iz opreznosti. Poslanikovu, s.a.v.s., praksu i naredbu 
shvatila je da post ne postaje obaveznim sve dok se ne napuni tride- 
set dana, a takoder, ona i Ibn Omer nisu iz spomenutog razumjeli 
da post tog dana nije dozvoljen. 

Ovo je misljenje o torn pitanju najispravnije. Ono objedinjuje 
sve hadise i predaje, jer upucuju na njega i potvrduju ga. Ono sto 
prenosi Ma'mer od Ejjuba od Nafia od Ibn Omera da je Poslanik, 
s.a.v.s., rekao za mladak ramazana: "Kada ga vidite zapostite, pa 
kada ga ponovo vidite prekinute post, a ako budete sprijeceni, onda 
izbrojite rnu trideset dana."Biljezi ga Ibn Ebi Ruwad od Nana od 
Ibn Omera u sijedecoj verziji: »...pa ako budete sprijeceni, upotpu- 
nite trideset dana.» 

U Malikovoj i Ubejdullahovoj predaji od Nafia stoji: "Odre- 
dite mu!" Sve to upucuje da Ibn Omer iz hadisa nije razumio obave- 
znost upotpunjavanja trideset dana nego samo dozvoljenost, Znaci, 
ako nego posti trideseti dan (sabana) on tim svojim postupkom cini 
nesto dozvoljeno iz opreznosti. Na to ukazuje to da je Ibn Omer, 
r.a.j iz Poslanikovih, s.a.v.s., rijeci: "Izbrojite mu dvadeset i devet 
dana, a potom zapostite!", ono sto su razumjeli oni koji smatraju 
post tog dana obaveznim, naredio bi svojoj porodici i drugima da 
ga poste, a ne bi ga on sam postio i objelodanio bi da je to vadzib 
svim muslimanima. 

Ibn Abbas nije postio taj dan i svoj postupak je opravdavao 
rijecima Poslanika, s.a.v.s.: "Nemojte postiti sve dok ne vidite mla- 
dak niti prekidajte post sve dok ga ponovo ne vidite. Ako vam nje- 
govo videnje bude onemoguceno, onda upotpuniti trideset dana." 

51 










IBN KAJJ1M ELDZEVZIJJE 

Spomenutu je predaju Malik naveo u svom nakon hadisa Ibn 
Omera. Kao da je njome zelio objasniti Ibn Omerov hadis i rijeei 
Poslanikove: "Izbrojite mu!" 

Ibn Abbas kaze: "Cudim se onima koji pozurivaju ramazan 
s jednim ili dva dana (posta) a AUahov Poslanik, s.a.v.s., je mkao: 
'Nemojte pozurivati ramazan s postom jednog ili dva dana prije nje- 
gova nastanka!"'Kao da je Ibn Abbas torn svojom izjavom zamjerio 
Ibn Omeru. 

Spomenuta su dva ashaba i imama i o drugim pitanjima iniali 
oprecne stavove. Jedan je naginjao tezim stavovima, a drugi laksim. 
Abdullah b. Omer slijedio je ekstremne stavove o razlicitim pita- 
njima u kojima ga ostali ashabi nisu podrzavali.Tako je npr. prilikom 
abdesta prao unutrasnjost ociju od cega je i oslijepio. Kada bi potirao 
glavu, za potiranje usiju uzimao bi novu vodu. Zabranjivao bi ulazak 
u javna kupatila. Kada bi usao u njih kupao bi se zbog toga. 

Nasuprot njemu, Ibn Abbas odlazio je u javna kupatila. Ibn 
Omer bi uzimao tejemum s dva dodira zemlje. Jednim za lice, a 
drugim za potiranje ruku do laktova. Znaci nije se zadovoljavao 
s jednim dodirom niti s potiranjem ruku do zglobova. U svemu 
tome Ibn Abbas postupao je suprotno. Govorio je: "Za tejemum je 
dovoljno jedno doticanje zemlje i za rice i za ruke."Ibn Omer mije- 
njao je abdest zbog zenina poljupca i drugima je takve fetve davao, 
Kada bi poljubio svoju djecu, izaprao bi usta, a potom klanjao. Ibn 
Abbas je o tome govorio: "Svejedno mi je da li sam je poljubio 
(zenu) ili pomirisao bosiljak." 

Naredivao bi onom ko se sjeti propustenog namaza dok klanja 
drugi namaz da ga upotpuni, potom da klanja onaj kojeg se sjetio, 
a zatim da naklanja onaj kojeg je upotpunio. O tome Ebu Jala el- 
Mevsili prenosi hadis merfh u svom Mmnedu, a tacno je da je mev- 
kuf, od Ibn Omera: Bejheki je rekao: "Prenosi se od Ibn Omera u 
merfh formi, ah nije vjerodostojan. Prenosi se i od Ibn Abbasa u toj 

52 



M 





ZADU-L-ME'AD 

y* *%. vac jftv*K*WK **Yrt* 3ft 

formi, ali i on nije vjerodostojan. Iz svega toga namjera je konstato- 
vati da je Abdullah b. Omer slijedio ekstremniji i oprezniji put." 

Prenosi Ma'mer od Ejjuba, od Nana koji je rekao da bi Ibn 
Omer kada bi prispio na jedan rekat za imamom, dodao bi mu jos 
jedan, pa kada bi zavrsio namaz ucinio bi sehvi sedzdu. Zuhri veli: 
"Ne znam da je iko tako radio osim njega." Kao da je cinio tu sehvi 
sedzdu zbog sjedenja poslije jednog rekata, jer je mjesto sjedenja u 
namazu poslije dva rekata. 

Da ashabi nisu spomenuti dan postili kao obligatnu duznost 
govori i ta cinjenica sto su govorili: "Da postimo jedan dan sabana 
draze nam je nego da ne postimo dan od ramazana." Pa da je taj 
dan prema njihovom misljenju pripadao ramazanu rekli bi sigurno: 
"To je dan od ramazana i nije nam dozvoljeno da ga mrsimo." Allah 
opet najbolje zna. 

Da su ga oni postili kao nesto sto je pozeljno i iz opreznosti, 
ukazuje ono sto se prenosi od njih da su ga oni i mrsili kako bi obje- 
lodanili da ga je postiti dozvoljeno, a ne obavezno. Hanbel u svojim 
Mesailima veli: "Pricao nam je Ahmed b. Hanbel, obavijestio nas 
je Veki od Sufjana od Abdulaziza b. Hakima el-Hadremija da je 
rekao: 'Cuo sam Ibn Omera kada je rekao: 'Da postim cijelu godinu 
omrsio bi se na dan za koji se sumnja da li je od ramazana!""* 

Hanbel kaze: "Pricao nam je Ahmed b. Hanbel a njemu 
Ubejde b. Humejd i rekao: 'Obavijestio nas je Abdulaziz b. Hakim 
da su pitali Ibn Omera i rekli: 'Postimo prije ramazana kako nas od 
njega ne bi nista proslo?!' Rekao je: Ah, ah, postite sa dzematom."" 
Prenosi se vjerodostojnom predajom da je Ibn Omer rekao: "Neka 
niko ne pozuruju ramazan. Od Poslanika, s.a.v.s., vjerodostojnom 
se predajom prenosi da je rekao: 'Postite kada vidite mladak i mrsite 
se kada ga vidite. A ako vas oblacnost sprijeci da ga vidite izbrojite 
trideset dana!'" 



w Lanac prenosilaca mu je vjerodostojan, kao i onog koji ce doci poslije njega. 



53 



i'ji.-r.iy/j.f^t'/j 










I 1BN KAJJIM ELDZEVZUJE i 

Takoder je AJija b. Ebu Talib, r.a., rekao: "Kada vidite mladak 
zapostite s njegovim videnjem, a kada ga ponovo vidite prekinite post, 
a ako vas oblacnost sprijeci u tome upotpunite (trideset dana)." 

Ibn Mesud, r.a., veli: "Ako vas oblacnost sprijeci od njegova 
videnja, onda izbrojite trideset dana." 

Ove predaje, ako se prihvati da su oprecne predajama koje 
se prenose od njih o postu tog dana, prece su da se prihvate jer su 
suglasne po formi i znacenju tekstovima koji se pripisuju Poslaniku, 
s.a.v.s. A ako se prihvati da nema oprecnosti medu njima, onda 
postoje dva nacina da se usaglase. Prvi je da se kaze da se gore spo- 
menute predaje odnose na situaciju kada nema oblacnosti te noci ili 
kada je ima, all na kraju mjeseca kako to cine oni koji smatraju da 
je post tog dana obavezna. 

Drugi je da se spomenute predaje koje govore o postu tog 
dana shvate da su oni postili taj dan iz opreznosti i paznje i to 
dobrovoljno, a ne obavezno, jer spomenute predaje jasno negiraju 
njegovu obaveznost. Ovaj je nacin blizi tekstovima i serijatskim pra- 
vilima. Njegovom primjenom bi se izbjegla diferencijacija izmedu 
dva ista dana za koja se sumnja da li su od ramazana. Tako bi se 
jedan od njih uzeo kao sumnjiv, a za drugi bi se sigurno znalo da 
je od ramazana. Zaduziti nekoga da bude siguran da je taj dan bez 
sumnje od ramazana i pored postojanja sumnje da li je od njega ili 
nije bilo bi zaduzenje ljudi da yjeruju da je sigurno od ramazana 
s necim sto je nemoguce i sto je nepodnosljivo, jer bi se od njega 
zahtijevalo da napravi razliku izmedu necega sto je identicno. Allah 
opet najbolje zna. 



Poslanik, s.a.v.s., bi takoder naredivao ljudima da zaposte 
ramazan kada bi mu jedan musliman potvrdio da je vidio mladaka, a 
prekidao bi ga kada bi mu dvojica ljudi posvjedocila da su ga vidjeli. 

Ako bi ga dvojica ljudi, nakon sto bi isteldo vrijeme bajram- 
54 





ZADIH-ME'AD 

namaza, obavijestiJi da su vidjeli mladak, omrsio bi se i naredio bi ljudima 
da se omrse, a sutradan bi klanjao bajram-namaz u njegovo vrijeme.* 1 

Poslanik, s.a.v.s., zurio bi s iftarom i podsticao druge na to. 
Ustajao bi na sehur, odgadao ga do posljednjih trenutaka i drugima 
to preporucivao. 92 

Preporucivao bi da se omrsi hurmama i vodom. U tome se 
ngleda krajnja samilost i paznja prema svom ummetu. Poznato jc da 
se slatko, ako se konzumira na prazan stomak, najbrze apsorbira, da 
jaca tijelo a posebno vid, jer on se uistinu osnazuje time. Medinski 
slatkisi jesu hurme. Na njima su odrasli i one su im svakodnevna 
hrana i poslastice, a sa svjezim se posebno caste i nasladuju. 

Jetra prilikom posta izgubi tecnost, pa ako se osyjezi vodom 
onda se u potpunosti okoristi hranom koja se konzumira nakon 
vode. Zato je najbolje za onoga ko je zedan i gladan da se prije 
uzimanja jela napije malo vode i da potom jede. Pored svega toga, 
hurme i voda sadrze i druge specificnosti koji uveliko utjecu na 
ozdravljenje srca, a poznaju ih samo kardiolozi. 



91 Biljeze ga Ebu Davud (2339) u Postu, poglavlje: Svjedocenja dvojice da su vidjeli mladak 
iewala, Ahmed (4/14,5/362-363) iDarekutni (2/169) od Rubijab.HarrasaodjednogPoslan- 
ikova, s.a.v.s., ashaba da je rekao: "Ljudi su se razisli oko posljednjeg dana ramazana. Potom 
su dosla dva beduina i zakleli se Allahom da je mladak izisao sinoc. Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
naredio je ljudima da se omrse i da izadu ujutro na musallu." Lanac prenosilaca mu je vjero- 
dostojan, a i Darekutni veli da je vjerodostojan (sahih). Nepoznavanje imena ashaba u lancu 
hadisa ne steti, jer svi su ashabi povjerljivi. Ovim se hadisom dokazuje da se okoncanje rama- 
zanskog posta mora potvrditi od strane dva svjedoka. Medutim, samo primanje svjedocenja 
dvojice po odredenom pitanju ne znaci da se svjedocenje jednog svjedoka ne prihvata. 

92 Biljeze ga Buhari (4/173) i Muslim (1098) od Sehla b. Sa'da es-Saidija, r.a., da je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ljudi ce neprestano biti u dobru sve dok budu zurili sa iftarom." 
Biljeze Buhari (4/120) i Muslim (1095) od Enesa u merfu formi u sljedecoj verziji: "Ustajte 
na sehur, jer je u njemu bereket!" Biljeze ga Muslim (1096) Tirmizi (708) Ebu Davud (2343) 
i Nesai (4/146) od Amr b. Asa u kojem stojt da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Razlika izmedu 
naseg posta i posta sljedbetiika Knjige jeste sehur." Biljeze Buhari (4/118-119) i Muslim 
(1097) od Zcjda b. Sabita da je rekao: "Sehurili smo zajedno s Poslanikom, s.a.v.s., pa je 
potom ustao da klanja. Upitao sam: 'Koliki je razmak bio izmedu ezana i sehura?' Rekao je: 
'Koliko se moze prouciti pedeset ajeta.'" Pogledaj: Medzmeuz-zevaid (3/154-155), poglavlje: 
Pozurivanje iftara, a odgadanje sehura. 

55 

MM 



m ^,„^r*~~,,.. 



#j r -/tfij y-.t '/i t.ij'J? 




1BN KAJJ1M ELD2EVZIJJE 




Poslanik, s.a.v.s., bi se iftario prije nego sto bi klanjao. Iftario 
bi se syjezim hurmama ako bi imao, a ako ne bi imao, onda suhim. 
A ako ne bi imao ni suhih hurmi, onda bi se iftario sa nekoliko 
gutljaja vode. 93 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da bi ucio prilikom iftara: 

"Boze, radi Tebe sam postio, s Tvojom opskrbom se iftarim, 
pa primi od mene (post).Ti si Onaj koji sve cuje i zna." 94 Medutim, 
spomenuta predaja nije potvrdena. 

Takoder se prenosi da Poslanik, s.a.v.s., prilikom iftara ucio ^i!i 
o*ki1 itfjj fe l^> iU "Boze,Tebi sam postio i naTvojoj i s Tvojom 
se nafakom iftarim." Biljezi Ebu Davud od Muaza b. Zuhre da je do 
njega doprlo da je Poslanik, s.a.v.s., ucio spomenutu dovu. 95 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., kada bi iftario da je ucio ovu 
dovu: JU= l\ fli k 'J$\ && i># ^ Uijl ^ & *1 "° ti§ i a jC ™ d > 



vene su se ispunile i nagrada je, ako Bog da, postignuta." Biljezi ga 

» Biljeze ga Ahmed (3/164), Tirmizi (696) i Ebu Davud (2356) od Enesa b. Malika. Lanac 
prenosilaca mu je jak. Biljezi ga i Ibn Huzejme (2066) sa svojim lancem prenosilaca u sljedecoj^ 
formi- "Ko ima hurmi neka se njima iftari, a ko nema neka se iftari vodom, jerje ona cuts. 
Lanac prenosilaca mu je sahih. Biljezi ga i Abdurrezzak (7586), Ahmed {4/17, 18, 213-214), 
Ebu Davud (2355),Tirmizi (694) i Ibn Madza (1699) od Selmana b. Amira ed-Dabbija da je 
Poslanik, savs, rekao: "Ko imadne hurmi neka se iftari njima, a ko ne neka se iftari vodom, 
jer je voda cista., Ibn Huzejme (2067), Ibn Hibhan (893) i Hakim (1/431-432) smatraju da 
je vjerodostojan s dm se slaze i Zehebi. Naredba u hadisu upucuje na pozeljnost (,stihbab) a 
ne na obligatnost (vudzub). Ibn Hazm zauzeo je jedinstven stav i vett da je duznost iftantt se 
hurmom, a ako nema hurmi onda vodom. 

94 Biljezi ga Ibn es-Sunni u djelu Ametul-jevmi vrt-kjhti (481), U njegovom je lancu prenosi- 
laca i Abdul-Melik b. Harun b. Antere kojeg Ahmed i Darekutni smatraju slabim prenosio- 
cem. Jahja je rekao da je lazac. Ibu Hatim veil da je odbacen i da se njegovi hadisi ne pnmaju. 
Ibn Hibban smarra da je izmiiljao hadise. 

95 Biljeze ga Ebu Davud (2358) i Ibn es-Sunni (273). Muaz b. Zuhre je tabiin. Povjerljivim 
ga smatra samo Ibn Hibban. Pretna tome hadis je mursel. 



4*" 








ZADU-L-ME'AD 

Ebu Davud od Husejna b. Vakida od Mervana b. Salima el-Mukaf- 
fea od Ibn Omera. 9,> 

Biljezi se od Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: s^i-S *Jai x* ^UJJ 01 
i'}& "Postac prilikom iftara ima pravo na dovu koja se ne odbija." 
Biljezi ga Ibn Madza. 97 

Vjerodostojnom se predajom od Poslanika, s.a.v.s., prenosi da 
je rekao: liLiJI >il All llili y, jl£Jl y}\j llil* ^ ji)i J3i IS] "Kada dode 
noc odavde, a dan ode odande tada postac iftari." 98 Ovdje se hadis 
objasnjava da se postac pravno smatra da je iftario, pa makar to i 
ne nanijetio, jer tada nastupa vrijeme iftara, sto je poput nastanka 
dana i nod 59 . Postacu nije dozvoljen spolni odnos, podizanje glasa, 
psovka i uzvracanje na psovku. Poslanik, s.a.v.s., naredio je postacu 
da kaze onome ko ga psuje sljedece: "Ja postim!" Neki smatraju da to 
treba izgovoriti jezikom sto je i ocito, dok drugi vele da to treba red 
svojim srcem (u sebi) da bi posjetio svoju dusu na post. Dok tred 
smatraju da to treba red jezikom ako je post obavezan, a u sebi ako 
je dobrovoljan (nafila), jer je to blize iskrenosti a dalje od rijaluka. 



* Biljeze ga Ebu Davud (2357) Darekutni (2/185), Hakim (1/422) i Ibn es-Sunni (479). 
Mervana b. Salima el-Mukaffe'a Ibn Hibban smatra povjerljivim, a njegove hadise smatra 
dobrim Darekutni i Ibn Hadzer. Ostali prenosioci su mu povjerljivi, Hakimova konstatacija 
da Buhari dokazuje hadisima Mervana jeste lapsus, jer Mervan s kojim Buhari dokazuje je 
jedan drugi. 

57 Biljezi ga ibn Madza (1753) u Postu, poglavlje: Postacu se dova ne odbija od Abdullaha b. 
Amra b. el- Asa. U njegovu lancu prenosilaca je i Ishakb. Ubejdullah koga Ibn Hibban ubraja 
medu povjerljive prenosioce. Ostali njegovi prenosioci su na stepenu Buharinih. Potvrduje ga 
hadis koji prenosi Enes, a nalazi se kod Ed-Dijaa cl-Makdisija u El-Muhiari u kojem se kaze: 
"Tri dove se ne odbijaju: dova koju uci roditelj svom djetetu, dova postaca i dova musafira." 
Potvrduje ga i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, a biljezi ga Tirmizi (3595) i Ibn Madza (1752) 
u sljedecoj verzijt: "Trojici se dova ne odbija: postacu kada iftari, pravednu vladaru i onom 
kome je nepravda ucinjena." Ibn Hibban (2408) veli da je sahib, a hafiz Ibn Hadzer smatra 
da je hasen. 

n Biljeze ga Buhari (4/171) u Pmtu, poglavlje: Kada je dozvoljeno postacu da se omrsi i Mus- 
lim (1100) u Postu, poglavlje: Objasnjene zavrsetka posta i izlaska dana, od Omera, r.a. 

" Kada nastupi dan u ramazanu musliman se smatra postacem. Na osnovu toga, kada nastupi 
vrijeme iftara postac se vise nc smatra postacem (op.pr.). 

57 

Vf*: 




IBN KAJJ1M EL-DZEVZIUE 




Allahov Poslanik, s.a.v.s., putovao je u ramazanu. Ponekad bi 
na putovanju postio, a ponekad mrsio. Ashabima je davao pravo 
izbora izmedu dvije mogucnosti. Kada bi se priblizili svom neprija- 
telju naredivao bi im da se omrse kako bi se okrijepili i bill spremni 
da mu se suprotstave, Ako bi se desilo slicno tome kad su kod svojih 
kuca, i ako bi ih nepostenje ramazana osnazilo i ucinilo spremnijim 
za sukob s neprijateljem, da li bi im u torn slucaju bilo dozvoljeno 
da se omrse? 

O torn pitanju imamo razlicita misljenja. IbnTejmijja smatra 
da bi im bilo dozvoljeno omrsiti se, na osnovu toga izdao je fetvu 
muslimanskoj vojsci kada su se sukobili s neprijateljem na perife- 
riji Damaska. 100 Bez sumnje je mrsenje zbog toga prece od pukog 
putovanja. Cak se moze reci da je dozvola mrsenja posta za musa- 
fira skretanje paznje da je to dozvoljeno i u spomenutom slucaju. 
Dozvoljenost je mrsenja posta u spomenutom slucaju vecajer snaga 
koju putnik zadobija neposcenjem ramazana rice se samo njega, a 
u spomenutom slucaju ta snaga tice se svih muslimana. Takoder 
je teskoca dzihada veca od teskoce putovanja. Korist koju postize 
mudzahid s neposcenjem ramazana jeste veca od koristi koju od 
toga postize putnik. Pored svega toga Uzviseni je rekao: "I protiv 



100 To se desilo 702. god. po Hidzri na mjestu zvanom Meredzu Sufr u blizini Damaska. Ta se 
bitka rove Sekhab. U njoj je izginulo i zarobljeno mnogoTatara. Aflah je tada dao musliman- 
ima pobjedu, a poraz onima koji su nered i nasilje cinili. Neka je hvala Allahu Gospodam svih 
svjetova! U spomenutoj bid ucestvovao je licno i moralno i sejh islama Ibn Tejmijja, Allah 
mu se smilovao. Bodrio je ljude da se strpe i obecavao im pobjedu. Nagovjestavao im jednu 
od dvije nagradc sve dok Allah nije ispunio Svoje obecanje, pomogao Svoju vojsku, porazio 
Tatare i dao pobjedu vjernidma. Jedan od vojskovoda koji je bio ucesnik te bitke pripovijeda 
da mu je Sejh, Allah mu se smilovao, rekao na dan boja dok su bill na Merdzu Sufri pred sam 
sukob dvije skupine da ga rasporedi na najopasnije mjesto (smrtno mjesto), pa ga je postavio 
direkttio nasuprot neprijatelja gdje su oni hrlili kao bujica. Potom mu je vojskovoda rekao: 
"Ovo je najopasnije mjesto, a ono je neprijatelj." Sejh je podigao ruke i pogled ka nebu i dugo 
ucio, a potom je skoao i krenuo prema neprijatelju. Borba i sukobi su nas razdvojili tako da 
ga nisam vidio sve dok Allah nije dao pobjedu i trijumf. Vidi detalje spomenutog dogadaja u: 
El-Ukudu ed-durrijjetu (str. 175, 194) od Ibn Abdulhadija. 

S58 



— p-^^i— ^lIBMiWWMgWMWXMKi 







ZADIH-ME'AD jg 

njih pripremite koliko god mozete snage. . . " (El-Enfal, 60) 

Ne postiti pred sukob s neprijateljem jeste jedan od najvecih 
uzroka snage, 

Poslanik, s.a.v.s., objasnio je da je snaga gadanje 101 , ciji cxlj se 
ne moze postici niti upotpuniti bez hrane i njena konzumiranja, jer 
to snazi i jaca onoga koji gada. Poslanik, s.a.v.s,, je takoder rekao 
ashabima kada su se priblizili neprijatelju: "Priblizili ste se vasem 
neprijatelju, mrsenje vam je korisnije."Tada je mrsenje za njih bila 
olaksica (rahsa). Potom su se zaustaviH na drugom mjestu, pa im 
je rekao; "Sutra ujutro cere se zaista sukobiti s vaslm neprijateljem. 
Mrsenje vam je korisnije,zato se omrsite!"U ovom slucaju mrsenje 
za njih bilo je obavezno (azime) ". . .pa smo se omrsili. . ." 102 Njihovo 
mrsenje Poslanik, s,a.v.s., obrazlozio je s njihovim priblizavanjem 
neprijatelju i potrebom za snagom prilikom sukoba s njim. To je 
drugi razlog pored putovanja koje je samo po sebi neovisno od 
njega, koje nije spomenuto kod obrazlozenja niti je na njega uka- 
zano. Obrazlozenje mrsenja s putovanjem zbog toga sto je Zako- 
nodavac zanemario ostalo, specijalno kod spomenutog mrsenja, i 
zanemarivanje snage kojom se suprostavlja neprijatelju i uvazavanje 
pukog putovanja jeste, ustvari,zanemarivanje onoga stoje Zakono- 
davac uvazio i cime je obrazlozio. 

Sve dosad receno moze se rezimirati i reci da se iz Zakono- 
davceva ukazivanja i Njegove mudrosti moze zakljuciti da je mrse- 
nje radi dzihada preee od mrsenja radi samog putovanja. Poslanik, 
s.a.v.s., ukazao je na efektivni uzrok propisa, upozorio na njega, 
eksphcite se izjasnio o njegovoj mudrosti i naredio im da se omrse. 




vui 



frW 



la! Biljczi Muslim (1917) od Ukbeta h. Amira el-Dzuhenija da je rekao: "Cuo sam Allahova 
Poslanika, s.a.v.s., da je jedne prilike na minberi rekao: 'Pripremite protiv njih koliko god 
mozete snage, a snaga je gadanje, snaga je gadanje, snaga je gadanje."' 

102 Biljeze ga Muslim (1120) u Posiu, poglavlje: Nagrada onome koji ne posti na putovanja 
kada preuzme neku obavezu i Ebu Davud (2406} u Postu, poglavlje: Post na putovanju od 
Ebu Seida el-Hudrija. 



59 







:.*.lt'fl » 





1BH KAJJIM EL-D2EVZ11JE 

Spomenutu konstatadju potvrduje predaja koju prenosi Isa b. Jumis 
od Subeta od Amr b. Dinara od Ibn Omera da je Allahov Poslanik, 
s.a.v.8., na dan osvojenja Meke rekao svojim ashabima: "Ovo je dan 
borbe, pa se omrsite." 1M Slicnu predaju prenosi Seid b. er-Rebt od 
Subeta. Mrsenje je obrazlozeno u njima s borbom iz kojeg je pro- 
izisla naredba mrsenja s konsonantom/a (pa). Iz takvog konteksta 
svako moze razumjeti da je mrsenje dozvoljeno radi borbe. Medu- 
tiin, kada je putovanje bilo bez borbe Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
govorio je o mrsenju: 

"To je olaksica od AUaha, pa ko je prihvati lijepo je postupio, 
a ko zeli postiti nece biti gresan." 



Allahov Poslanik, s.a.v.s., putovao je u ramazanu radi najvecih 
i najvaznijih bitaka poput Bitke na Bedru i Bitke za oslobodenje 
Meke. Omer b. Hattab kaze: "Borili smo se s Allahovim Posla- 
nikom, s.a.v.s., u ramazanu u dvije bitke: Bid na Bedru i Bid za 
oslobodenje Meke i nismo postili." 104 

Predaja, koju prenosi Darekutni i drugi, od Aise u kojoj stoji 
da je rekla: "Krenula sam s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na umru 
u ramazanu. On nije postio, a ja sam postila, skradvao je namaz, a 
ja nisam 105 ....", nije vjerodostojna. Najvjerovatnije njoj je pogresno 
pripisana, ili je lapsus od nje same. Njoj se desilo ono sto se desilo i 
Ibn Omeru kada je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je udnio umru 

103 Prenosioci su mu povjerljivi. 

>* Biljeze gaTirmizi (714) u Putu. poglavlje: Sta se prenosi o olaksici za ratnika po pitanju 

mrsenja (ramazana) i Ahmed u(140), U njegovu je lancu Ibn Lehia koji je slabe memo- 

rije Medutim, prethodni hadis, koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, potvrduje ga. Timuzi veb: 

"Prenosi se slicno od Omera b. Hattaba da je mrienje olakiica prilikom susreta , nepn- 

jateljem."Takav stav zastupaju i neki iskmski ucenjaci. 

1U5 Biljezi ga Darekutni (2/188), lanac prenosilaca mu je ispravan. 

60 



it~ ii~irTi — a— t— g™ - ^^!^^ 





ZADIR-ME'AD 

u redzepu", pa je Aisa na to relda: "Allah se smilovao Ebu Abdur- 
rahmanu, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije obavio umru bez njega, 
ali je nikada nije obavio u redzepu." 106 Sve umre koje je Poslanik, 
s.a.v.s., obavio, obavio ih je u zul-ka'detu, a nikada nijednu nije oba- 
vio u ramazanu. 



Praksa Poslanika, s.a.v.s., nije bila odredivanje duzine putova- 
nja na kome je dozvoljeno putniku da ne posti, Takoder, od njega 
se nista vjerodostojnije ne prenosi o tome. Dihje b. Halife el-Kelbi 
mrsio je na putovanju duzine tri milje. Aza one koji su postili rekao 
je da su zanemarili Muhammedov, s.a.v.s., sunnet. 107 

Ashabi bi se mrsili kada bi kretali na putovanje, ne cekajuci da 
napuste mjesto odakle bi kretali. Govorili bi da je to praksa i sunnet 
Allahova Poslanika, s.a.v.s. O tome je Ubejd b. Dzebr rekao: 

"Ukrcao sam se s Ebu Basretom el-Gifarijem, ashabom AHa- 
hova Poslanika, u ladu iz Fustata. Bio je ramazan. Nije ni napustio 
Fustat, a zatrazio je da mu se servira sofra i rekao: 'Primakni se!' 
Rekao sam: 'Zar ne vidis kuce?' Ebu Basre je rekao: 'Zar ces zane- 
mariti sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s.?"' Biljeze ga Ebu Davud i 
Ahmed 108 U Ahmedovoj verziji stoji: 

m Biljezi ga Muslim (1255, 220) u Hadtu, poglavlje: Broj i vrijeme umri koje je Poslanik, 
s.a.v.s., obavio. 

107 Biljezi ga Ebu Davud (2413) u Poslu, poglavlje: Duzina putovanja na kome je dozvoljeno 
mrsiti. U lancu mu je Mensur b. Seid el-Kelbi koji ga prenosi od Dihjeta koji je nepoznat. 

108 Biljeze ga Ebu Davud (2412) u Postu, poglavlje: Kada ce se omrsiti putnik kada krene 
na put, Ahmed (6/398) i Bejheki (4/246). U njegovu lancu prenosilaca je Kulejb b. Zuhl el- 
Hadremi koji je nepoznat. Ostali prenosioci su mu poyjerljivi. Potvrduje ga i snazi sljedeci 
hadis koji prenosi Enes. 



61 






IBN KAJJ1M EL-DZEVZIJ1E 

JU . j& JLi . N oil* * j&y 4^ ai J£ *' J^J &- £* 4-*J? Jli • -^ ^^ 
ij ^3 5u^j J dUU 3 J^ ^ v^ o* ^ ^ ^ ^ %^ ^ ^ 
&i jls tili 5 il£ 5sS f-ui \i& jbi oi? jJ ^ij &-13 2 ^5 ^j i^ 

"Ukrcao sam se u ladu s Ebu Basretom od Fustata do Ale- 
ksandrije, Kada smo se priblizili njenom pristanistu naredio je da 
mu se servira sofra. Prisao joj je i pozvao me na objed, a to je bilo 
u ramazanu. Rekao sam: 'Ebu Basre, tako mi Allaha jos se njene 
kuce nisu izgubile s naseg horizonta?!' Rekao je: 'Zar ces se okrenuti 
od sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s.?' Rekao sam: *Necu."Onda 
jedi', rekao je. Mrsili smo sve dok nismo stigli do odredista." 

Muhammed b. Ka'b kaze: "Dosao sam kod Enesa b. Malika 
kada je htio krenuti na put. Jahalica mu je bila spremljena, a na 
njemu je bila putnicka sprema. Potom je zatrazio hranu, te je jeo. 
Rekao sam mu: 'Je li to sunnet? M Da, sunnet je, odgovorio je. Zatim 
je uzjahao i krenuo." 109 

Tirmizi kaze da je hasen. U Darekutnijevoj se verziji kaze da 
je jeo pred skori zalazak sunca. 

Sve te predaje jasno potvrduju da je onome ko krene na put 
tokom ramazanskog dana dozvoljeno omrsiti se.™ 

105 Biljeze ga Tirmizi (799, 800) u Postu, poglavlje: Ko jede a potom krene namjeravajuci 
putovati, Darekutni (2/187-188) i Bejheki (4/246). Lanac prenosilaca mu je jak. Dobrim ga 
smatraju Tirmizi i drugi. Potvrduje ga i prethodni hadis koji prenosi Ebu Basre kao i hadis 
koji prenosi Dibje b. Halifa. Biljeze ga Ebu Davud i Ahmed koji je vec citiran. Hadis je, uz 
pomoc ostalih, dobar. 

110 Djelo Afoai/od Ishaka b, Mensura ehMirvezija (36/2) stoji: "Upitao sam imama Ahmeda: 
'Kada putnik krene na put, kada ce se omrsiti?' Rekao je: 'Kada napusti mjesto.*" Ishak, tj. Ibn 
Rehavejh (Rahoja) kaze: "Kada koraci prvi korak ima pravo omrsiti se poput Enesa b. Malika, 
a to je i sam Poslanik, s.a.v.s., preporuck>."U Begavijevom Kommtaru sunneta s nasom verifi- 
karijom (6/312) stoji: "Neki islamski ucenjad smatraju daje coyjeku koji zaposti kod kuce, a 
potom krene na put, dozvoljeno mu je omrsiti se."To je misljenje Sabija i Ahmeda. 

62 

•JWv 




^^^^^^i~^-z~*~ !~^a*s**z*i*^*!*ax&4mx*?*i 



»X*i*»: 




ZADU-L-ME'AD 




Praksa Poslanika, s.a.v.s., bUa je i to da bi ga zaticala zora u 
stanju dzunupluka zbog spolnog odnosa sa svojim zenama, pa bi se 
okupao poslije zore i zapostio. 111 Ljubio bi neke od svojih zena dok 
bi postio, 112 i takav poljubac bi poredio sa izapiranjem usta vodom 
od strane postaca. 113 

Sto se tice predaje koju biljezi Ebu Davud od Misdea b. 
Jahje od Aise da ju je Poslanik, s.a.v.s., ljubio dok je postio i sisao 
joj jezik 114 diskutabilan je hadis. Neki ucenjaci ga smatraju slabim 
hadisom zbog spomenutog Misdea koji je diskutabilan. Sa'di veil: 
"Zastranio i zalutao s puta." Drugi ga opet smatraju dobrim i vele 
da je povjerljiv i pouzdan. Muslim u svom Sahihu biljezi badise od 
njega. U lancu spomenutog hadisa jeste i Muhammed b. Dinar et- 
Tahi el-Basri, koji je takoder diskutabilan. Jahje veli daje slab, dok 
je u drugoj izjavi, koja se prenosi od njega, rekao da nije los. Drugi 

111 Biljezi ga Malik u (1/291), Buhari (4/123) i Muslim (1109, 78) od Aise i u Seleme, r.a. 

112 Biljezi ga Malik u (1/291), Buhari (4/130-131) i Muslim (1106) u Postu, poglavlje: 
Objasnjenje da poljubac za vrijeme posta nije zabranjen za onoga kome ne pobuduje strasti, 
od Aisc u kome jos stoji: "On je najvisc od vas kontrolisao svoje strasti." Tirmizi veli: "Neki 
ucenjaci smatraju da je postacu koji moze kontrolisati svoje strasti dozvoljeno da ljubi, a u 
protivnom nije kako bi sacuvao svoj post." To je stav Sirfjana, , Ahmeda i Ishaka. Haiiz u 
Fethu (4/131) kaze: "Islamski ucenjaci nemaju jedinstv'en stav o pitanju postaca koji dodirne, 
poljubi ill pogleda zenu, pa dozivi vrhunac ili mu potekne sluz iz spolnog organ a. Kufanski 
pravnici i Safi smatraju da ako postac dozivi vrhunac zbog spomenutih stvari, osim pogleda 
treba napostiti, dok zbog poticanja sluzi nema napastanja. Malik i Ishak smatraju da zbog svih 
spomenutih stvari treba napostiti i platiti otkup, dok za poticanje sluzi treba samo napostiti. 
Ibn Kudame kaze: "Ako postac poljubi zcnu, pa dozivi vrhunac, omrsio se bez ikakve dileme 
kod svih ucenjaka." 

113 Biljezi ga Ebu Davud (2385) od Omera daje rekao: "Bio sam veseo, pa sam poljubio zenu 
dok sam postio. Dosao sarn Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Allahov Poslanice, danas sam napravio 
strasnu stvar. Poljubio sam zenu a postim?!!' Rekao je: 'Sta mislis da si izaprao usta vodom a 
postii?!' Rekao sam: 'Nema nista lose u tome.' Pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Pa to je 
to."' Lanac mu je ispravan. Vjerodostojnim ga smatra Ibn Hu zejme (1999) Ibn Hibban (905) 
i Hakim (1/431) u cemu se s njim slozio i Zehebi. 

114 Biljeze ga Ebu Davud (2386) i Ibn Huzejme (2003). Lanac mu je slab zbog Muhamm- 
eda b. Dinara i Sa'da b. Evsa koji su problematicni. Hadis smatraju slabim Ebu Davud, Ibn 
Hadzer i drugi. 



*"«*^* 



LL±l 







IBNKAJJIMEL-DZEVZUJE jj 

veie da je pouzdan. Ibn Adij veli: "Njegovu sintagmu; '..A sisao joj 
jezik...', ne prenosi niko osim Muhammeda b. Dinara." U lancu 
doticnog hadisa jeste i Sad b. Evs, takoder diskutabilan prenosi- 
lacjahja je rekao: "Basri je slab prenosilac." Drugi srnatraju da je 
povjerljiv, a i Ibn Hiban ga spominje medu povjerljivim. 

Hadis koji biljeze Ahmed i Ibn Madza od Mejmune, Posla- 
nikove, s.a.v.s., sluskinje, da je rekla; "Poslanik, s.a.v.s. , bio je upitan 
o nekom eoyjeku koji je poljubio svoju zenu dok je postio, pa je 
rekao da se omrsio zbog toga."'" Taj hadis nije potvrden od Alla- 
hova Poslanika, s.a.v.s. U njegovu lancu prenosilaca jeste Ebu Jezid 
ed-Dinni koji ga prenosi od Mejmune, Sa'dove kcerke. Darekutm 
veli: "On nije poznat, rati je ta predaja potvrdena." Buhari kaze: 
"Od njega ja ne biljezim hadise.Taj hadis je odbacen, a Ebu Jezid 
je nepoznat covjek." 

Nema vjerodostojne predaje od Poslanika, s.a.v.s., koja o spo- 
menutom pitanju pravi razliku izmedu mladica i starca. Najbolje 
sto se o tome prenosi jeste predaja koju biljezi Ebu Davud od Nasra 
b Alije od Ebu Ahmeda ez-Zubejrija da mu je pricao Israil od Ebu 
el-Anbesa od el-Agarra od Ebu Hurejre da je neki covjek pitao 
Poslanika, s.a.v.s., o postacevom ljubljenju, pa mu je to dozvolio. 
Nakon toga dosao je drugi covjek i pitao ga o tome, te mu je on to 
zabranio. Ustanovilo se je da je onaj kome je to dozvolio bio starac, 
a kome je zabranio bio je mladic - Iako Buhari, Muslim i ostali 

•» Biljeze ga Ahmed (6/463) i Ibn Madza (1686). Lanac prenosilaca mu je slab na osnovu 
onoga sto je rekao autor. 

116 Biliezi ga Ebu Davud (2387) u Pom, poglavlje: Pokudenost poljupca mladicu. Lanac 
prenosilaca mu je dobar. Biljezi Malik u (1/293) od Ibn Abbasa da je bio upitan o postacevom 
poljupcu, pa ga je dozvolio starcu, a zabranio ga mladicu. Lanac prenosilaca mu je 1S pravan. 
Bil ezi Abdurrezzak (8418) putem Ma'mera od Asima b. Sulejmana od Ebu M.dzleza da je 
neki covjek (starac) dosao Ibn Abbasu i upitao ga o ljubljenju dok posti, pa mu je to dozvolio. 
Nakon toga dosao mu je neki mladic pa mu je to zabranio. Prenosiod su mu povjerljivi-BUjez. 
Tahavi (1/346) putem Hurejsa b. Amra rf-Satjij* od Mesruka od Aife da je reUa: Moguce 
je da mc je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ljubio i dkao dok je postio. Sto se rice vas, to moze ctmn 
samo iznemogli starac." 



JLt**** 



■SraWiOTT; 





ZADU-LMEAD 

autori Sunena argumentuju predajama koje prenosi Israil, mahana 
je ovog hadisa to sto izmedu Israila i El-Egarra ima Ebul-Anbes 
el-Adevi el-Kufi, a ime mu je Haris b. Ubejd, koga su presutjeli. 117 



Poslanik, s.a.v.s., ne bi naredivao onome ko bi jeo i pio iz 
zaborava da naposti taj dan, jer ga je Allah nahranio i napojio. Tako 
je postupao zbog toga sto se to jedenje i pijenje ne moze pridodati 
samom pocinitelju i reci da se zbog njega omrsio. Covjek se omrsio 
kada svjesno uradi neku stvar koja kvari post. Jedenje i pijenje iz 
zaborava jeste isto kao i jedenje i pijenje u snu.jer nema odgovor- 
nosti za djelo koje se ucini u snu niti u zaboravu. 



Izvjerodostojnibpredaja koje se prenose od Poslanika, s.a.v.s., 
uocava se da sljedece stvari kvare post: jedenje, pijenje, pustanje 
krvi 118 i povracanje 119 . 



Ovo autorovo milljenje diskutabilno je, jer ne znamo da ima ncko od velikana dzerha 
ve tadila koji ga smatra neprihvatljivim prenosiocem. Ibn Hibban ga smatra pouzdanim, a 
od njega prenose Sube, Misar, Israil, Ebu Avane i ostali, pa su hadisi koje on prenosi dobri 
(hasen) hadisi. 

119 Biljeze ga Safi (1/257), Ebu Davud (2369), Darimi (2/14), Abdurrezzak (7520), Ibn Madza 
(1681), Hakim (1/428), Tahavi (349) i Bejheki (4/265) od Seddada b. Evsa da je rekao: "Bili 
smo s Pbslanikom, s.a.v.s., za vrijeme osvajanja Meke. Tada je Poslanik, s.a.v.s., vidio nekog 
covjeka da devetnaesti dan ramazana pusta krv, Uzeo ga je za ruku i rekao: 'Omrsio se i onaj 
ko pusta i kome se pusta krv.™ Lanac prenosilaca mu je ispravan. Mnogi su hadiski strucnjaci 
rekli da je spomenuti hadis yjerodostojan. O istoj temi biljezi se od Rafia b. Hadidza kod 
Abdurrezzaka (7523) Tirrnizije (774) i Bejhekija (4/665). Tirmizi kaze da je spomenuti hadis 
hasenun-sahih. Vjerodostojnim ga smatraju Ibn Hibban (902) i Hakim (1/428). Biljezi se od 
Sevbana kod Ebu Davuda (2367) Ibn Madza (1680) Darimija (2/14-15), Tahavija (1/349), 
Ibn el-Dzaruda (198), Bejhekija (4/265) i Abdurrezzaka (7523). Vjerodostojnim ga smatraju 
Ibn Hibban (899) Hakim (1/427), Buhari, Ali b. el-Medini i Nevevi. 

Medurim, vjerodostojnom predajom od Poslanika, s.a.v.s., prenosi se derogacija spomenutog 
propisa. Ibn Hazm je rekao, na osnovu onog sto biljezi Hafiz u Ei-Fcthu (4/155): "Bez sumnje 
je vjerodostojan hadis koji glasi: 'Omrsio se i onaj koji pusta i kome se pusta krv.™ Medurim, 
Ebu Seid el-Hudri prenosi hadis u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., dozvolio pustanje krvi 
postacu. Lanac prenosilaca mu je ispravan i vadzib ga je prihvatiti, jer olakiica dolazi posHje 



v»*«gL> 





IBN KAJJIISA EL-DZEVZIJJE 

Iz Kur'ana se jasno razumije da spolni odnos kvari post isto 
kao i jelo i pice. U vezi s time ne postoji bilo kakva dilema. O surmi 
se o tome ne prenosi ni jedna vjerodostojna predaja. Potvrdeno 
je yjerodostojnim predajama da je Poslanik, s.a.v.s., upotrebljavao 
misvak dok je postio. 120 

Imam Ahmed navodi od Poslanika, s.a.v.s., da je posipao 
vodu po svojoj glavi dokje postio 121 . Takoder je izapirao usta i nos 



osnovnog propisa (azime).To je dote da je derogiran propis mrsenja posta zbog pustanja 
krvi i za onoga koji pusta i kome se pulta krv. Spomenuti hadis biljeze: Nesai, Ibn Huzejme 
(1967 1969) i Darekutni (239). Prenosioci su mu povjerljivi, a lanac rau je ispravan. Potvrduje 
Ka hadis koji prenosi Enes, a biljezi ga Darekutni (239), a cija verzija glasi: "Zabrana pustan;a 
krvi postacu pocela je kada je Dzafer b. EbuTalib pustio krv dokje postio. Pored njegaje tada 
prosao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i rekao: 'Ova dvojica su se omrsila."' Nakon toga je Poslanik, 
s a vs , dozvolio postacu da pusti krv. Enes je pustao krv dokje postio. Svi njegov. prenosioa 
su povjerljivi, Buharijevi prenosioci, ali u njegovom tekstu ima nesto sto se ne moze prihvatiti, 
jer se spomenuti dogadaj desio na dan osvojenja Meke, a Dzafer je pao kao seh.d pnje rag 
dogadaja. Od najboljih predaja koje se prenose o torn pitanju jeste predaja koju b%a Abdur- 
rezzak (7535) i Ebu Davud (2374) putem Abdurrahmana b. Abisa od Abdurrahmana b. Ebu 
Lejle od nekog Poslanikova ashaba da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., zabranio je postacu pustanje 
krvi i neprelddni post, ali to nije uanio stalnom zabranom svojim ashabima." Lanac prenosi- 
laca mu je ispravan. Nepoznatost ashaba ne steti vjerodostojnosti. 

»» To se odnosi na namjerno izazivanje povracanja. Medutim, ako nekoga savlada po%-racanje 
nece se smatrati da se omrsio. Biljeze Tixmizi (720), Ebu Davud (2380), Ibn Madza (2380) 
i Darekutni (240) od Ebu Hurejre da je Foslanik, s.a.v.s., rekao: "Koga savlada povracanje, 
ne treba napastati taj dan, a ko ga namjerno izazove neka naposti taj dan." Lanac P ren ° s ^ a 
mu je ispravan. Vjerodostojnim ga smatraju Ibn Huzejme (1960, 1961), Ibn Hibban (907) . 
Hakim (1/427). 

120 Biljeze ga Tirmizi (725), Ahmed (3/445), Ebu Davud (2364) i Ibn Huzejme (2007) od 
Amira b Rebia da je rekao: "Vidio sam AUahova Poslanika bezbroj puta kako koristi rrusvak 
dokje postio." U njegovu lancu prenosilaca jeste Asim b. Ubejdullah kojeg smatraju slabim 
prenosiocem: Buhari, Ibn Mein, Zuheli i drugi. Medutim, vecina islamskih ucenjaka prihvata 
spomenuti hadis i ne vide nista lose u tome da postac na pocetku i na kraju dana upottijebi 
misvak. Ibn Huzejme u svom Sabihu (3/247) kaze: "Poslanikov proglas: 'Da se ne boj.m da 
ne otezam svom etu naredio bih mu da koristi misvak prije svakog namaza', je opcemt i mje 
izuzeo nekoga iz tog, ni postal niti nepostaca."U tome je dokaz da je postacu upotreba mrs- 
vaka prije svakog namaza preporueena isto kao i nepostacu. 

m Biljeze ga Ahmed (5/376, 380, 408, 430) i Ebu Davud (2365) od nekog ashaba da je 
vidio Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako posipa vodu po svojoj glavi dokje postio zbog zedi ili 
vrucine. Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

66 



-i"**^ 



J ^ Mro «— '^x^sm-SMSMZ—ZmSMfl^XiX^^X'. 








ZADU-L-ME'AD 




122 



dole je postio, a zabranjivao je postacima da pretjeruju u tome 
Nije potvrdeno od Poslanika, s.a.v.s., da je on pustao krv dole je 
postio. To tvxdi imam Ahmed, a prenosi Buhari u svom Sahihu. 
Ahmed veli: "Pricao mi je Jahja b. Seid i rekao je: 'Hakem nije cuo 
Miksemov hadis o postacevom pustanju krvi.'"Tj. Seidov hadis od 
Hakema, od Miksima i od Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., pustio 
krv dok je postio i dok je bio u ihramima 123 . 

Muhenna veli: "Pitao sam Ahmeda o hadisu kojeg prenosi 
Habib b. Sehid od Mejmuna b. Mihrana od Ibn Abbasa da je Posla- 
nik, s.a.v.s., pustio krv dok je postio i bio muhrim, pa je rekao: 'Nije 
vjerodostojan."' Odbacio ga je Jahja b. Seid el-Ensari. Samo je oko 
petnaest hadisa koje prenosi Mejmun b. Mehran od Ibn Abbasa. 

Esrem kaze: "Cuo sam Ebu Abdullaha da spominje taj hadis i 
govori da je slab." Muhenna veli: "Pitao sam Ahmeda o hadisu koji 
prenosi Kubejsa od Sufjana od Hammada od Seida b. Dzubejra od 
Ibn Abbassa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio krv dok je postio 
i bio muhrim, pa je rekao: 'To je greska od strane Kabise.' Zapitao 
sam Jahju o Kabisi b. Ukbi, pa rece: 'Covjek istinu govori. A hadis 
koji prenosi od Sufjana od Se'ida b. Dzubejra jeste njegova greska.'" 
Ahmed je rekao: "U El-Esdzeinom djelu od Seida b. Dzubejra u 
mursel formi stoji da je Poslanik, s.a.v.s., pustio krv dok je bio u 
ihramima, a ne spominje se da je postio." 

m Biljeze ga Sari (1/30-31), Ebu Davud (142, 143), Ahmed (4/33), Ibn Madza (407) i Nesai 
(1/66) oct Lekita b. Sabireta da je rekao Allahovom Poslanikur "Allahov Poslanice, poduct me 
abdestu!" Rekao je: 'Upotpuni abdest i istrljaj izmedu prstiju. Sto bolje izaperi rtos osim ako 
postis.™ Lanac prenosilaca mu je ispravan. Vjerodostojnim ga smatraju Ibn Huzejme (ISO), 
Ibn Hibban (159), Hakim (1/147 i 148), Zehebi.Ibn el-Kattan, Nevevi i Ibn Hadzer. 

ns Biljezi ga Buhari (4/15S) u Postu, poglavlje: Pustanje krvi i poiTacanje od Vuhejba od 
Ejjuba od Ikrime od Ibn Abbasa. Hafiz je rekao: "Slijedio ga je Abdulvaris od Ejjuba u mev- 
sul formi kako ce se navesti u Meditini, poglavlje: U kojem se vremenu pusta krv?" Biljezi ga 
Ibn Ulejje i Ma'mer od Ejjuba od Ikrime u mursel formi. Postoji dilema da U ga Hammad 
b. Zejd prenosi u mevsul ili mursel formi? To je objasnio Nesai. Muhenna kaze: "Pitao sam 
Ahmeda o ovom hadisu, pa je rekao: 'U njemu ne postoji: . . .dok je postio. . ,, nego .. .da je bio 
u ihramima."' Potom ga je naveo raznim putevima od Ibn Abbasa. Medutim, hi se ne prenosi 
spomenudm putem od Ejjuba. Hadis je bez sumnje vjerodostojan. 

67 






IBN KAJJLM EL-DZEVZIJJE 

Muhenna kaze: "Pitao sam Ahmeda o hadisu koji prenosi Ibn 
Abbas u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., pustio krv dok je postio i 
bio muhrim, pa je rekao: 'U njemu ne stoji da je postio vec da je bio 
muhrim w To navodi Sufjan od Amr b. Dinara od Tavusa od Ibn 
Abbasa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio krv iz glave dok je 
bio muhrim. Biljezi ga Abdurrezzak od Ma'mera od Ibn Husejma 
od od Seid b. Dzubejra od Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., pustio 
krv dok je bio u ihramima. Prenosi Revh od Zekerijaha b. Ishaka 
od Amra b. Dinara od Ataa i Tavusa od Ibn Abbasa da je Poslanik, 
s.a.v.s., pustio krv dok je bio u ihramima. Svi su spomenuti drugovi 
Ibn Abbasa, a ne spominju da je Poslanik, s.a.v.s., tada postio. 

Hanbel veli: "Pricao mi je Ebu Abdullah, pricao nam je Veki 
od Jasina ez-Zejjata od nekog covjeka od Enesa da je Poslanik, 
s.a.v.8., pustio krv u ramazanu nakon sto je rekao: 'Omrsio se i onaj 
koji pusta krv i onaj kome se pusta krv.' Ebu Abdullah je rekao: 
'Mislim da je spomenuti covjek Eban b. Ebi Ajjas, onaj s kojim se 
ne moze dokazivati."' 124 

Esrem kaze: "Rekao sam Ebu Abdullahu: 'Prenosi Muham- 
med b. Muavija en-Nejsaburi od Ibn Avane od Suddija od Enesa 
da je Poslanik, s.a.v.s., pustio krv dok je postio, pa je to zanijekao, 
a potom rekao: 'Suddi od Enesa?!' Rekao sam: 'Da!', na sto se on 
zacudi.'" Ahmed veli: "Citat u kojem stoji: 'Omrsio se i onaj koji 
pusta i kome se pusta krv', ne postoji potvrden hadis." Ishak kaze: 
"To je potvrdeno sa pet puteva od Poslanika, s.a.v.s." Time se alu- 
dira da nije potvrdeno yjerodostojnom predajom da je Poslanik, 
s.a.v.s., pustio krv dokje postio, niti da je zabranio postacu da kori- 
sti misvak na pocetku i na kraju dana, nego se od njega prenosi 
suprotno spomenutom. 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao da je najbolja 

124 U Takribu stoji: "Eban b. Ebi Ajjas Tejruz el-Basci odbacen je pienosilac." Buhari je rekao 
za Jasin ez-Zejjata koji prenosi od Ebana da prenosi nepoznate hadise. Nesai kaze: "Odbacen 
prenosilac."Ibn Hibban veli: "Prenosi izmisljene hadise." 



rt^K 1 *™*^ 



~-~^-«-*-!-*-z*'z**™~^™«**~*3**^*& m S^XS, 



6X^>*XS) 




ZADU-LMEAD 




postaceva osobina upotreba misvaka. Biljezi Ibn Madza od Mudza- 
Hda. Medutim, u njemu postoji slabost. 



125 



Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je podvlacio surmu dok 
je postio, te da je dosao medu ashabe, u ramazanu, s ocima punim 
surme (antimona). Medutim, hadis nije vjerodostojan, Prenosi 
se od Poslanika, s.a,v,s., daje rekao o surmi: "Neka se je pripazi 

postac!" 126 Takoder, ni ovaj hadis nije vjerodostojan. 

EbuDavud kaze: "Jahja b. Mein mi je rekao daje to odbacen hadis." 



125 Biljezi ga Ibn Madza (1677) u Postu, poglavlje: Sta se prenosi o upotrebi misvaka i surme 
od strane postaca od Aise. 

Biljezi ga Ebu Davud (2377) u Postu, poglavlje: Podvlacenje sunne pred spavanje od strane 
postaca od Hevzeta. U njegovu lancu prenosilaca je Abdurrahman b. Numan b. Ma*bed b. 
Hevze koji je diskutabilaiii a otac mu je nepoznat prenosilac, Hadis u kojem se kaze da je 
AUahov Poslanik, s.a.v.s., podvlacio surmu dok je postio biljezi Ibn Madza (1678) od Aise, 
Lanac prenosilaca mu nije ispravan. 

69 



t'/j ■r.-t'/i-i 



JJJJk'i 




IBN KAJJ1M ELDZEVZIJJE 




POSLANIKOVA, SAYS., PRAKSA 
KOD DOBROVOLJNOG POSTA 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., toliko bi postio da bi se govorilo da 
post nece prekinuti, a ponekad bi toliko mrsio da bi se reklo da nece 
poceti postiti. Nijedan mjesec do ramazana nije u cijelosti ispostio, 
a najvise bi postio u sabanu. 127 

Od svakog mjeseca postio bi ponesto. Nije uzastopno postio 
tri mjeseca kako to rade neki ljudi. Nikada nije postio mjesec redzep, 
niti je volio postiti u njemu. Cak se od njega prenosi da je zabranji- 
vao da se posti u njemu kako to biljezi Ibn Madza 128 . Nastojao bi 
postiti ponedjeljkom i cetvrtkom 129 . 

Ibn Abbas, r.a., veli: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi mrsio 
bijele dane ni na putu, a ni kod kuce." 130 Biljezi ga Nesai-Takoder je 
poticao da se oni poste. 131 

127 Biljeze ga Malik u (1/309), Buhari (4/186) i Muslim (1156, 175) od Aise, r.a. U Muslimo- 
voj verziji (1156, 176) stoji: "Vidjela sam da je od svih mjeseci najvise postio u. sabanu. Postio 
bi ga skoro cijelog, odnosno, on ga je i postio cijelog. 

128 Biljeze ga Ebu Davud i Nesai (1743) u Postu, poglavlje: Post svetih mjesed.U njegovom je 
kncu prenosilaca Davud b. Ata oko cije slabosti nema dileme kod svih islamskih ucenjaka. 
m Biljeze gaTirmizi (745) Nesai (4/202) i Ibn Madia (1739) od Aise, r.a. Lanac prenosilaca 
mu je ispravan. O istom poglavlju biljezi hadis iTirmizi od Ebu Hurejre (747). Hadis takoder 
ima i drugu predaju koja ga cini vjerodostojnim, prenosi se od Usame b. Zejda, a biljeze je 
Nesai (4/201) i Ibn Huzejme (2119). 

130 Biljezi ga Nesai (4/198) u Postu, poglavlje: Poslardkov, s.a.v.s., post. U njegovom je lancu 
Jakub b. Abdullah el-Ki, slab pre nosilac. Takoder je slab prenosilac koji prenosi od njega po 
imenu Dzafer b. Ebu Mugire el-Ki. 

131 Biljeze ga Ahmed (5/252) i Nesai (4/222) od Ebu Zerra, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

70 





ZADH-ME'AD 

Ibn Mesud, r.a., kaze: "Allahov Poslanik, s.a.v.s,, je na pocetku 
svakog mjeseca postio po tri dana." 132 

Aisa kaze: "Nije ga zanimalo u kojem dijelu mjeseca ce ih 
postiti." 133 Nema proturjecnosti medu spomenutim predajama. 

O pitanju posta deset dana zul-hidzdzeta postoje dileme. 
Aisa veli: "Nikada ga nisam vidjela da je postio u deset dana zul- 
hidzdzeta." 134 

Hafsa veli: "Cetiri stvari Allahov Poslanik, s.a.v.s. ? nije pro- 
pustao: post asure, post deset dana zul-hidzdzeta, tri dana od sva- 
kog mjeseca i dva rekata sabahskog sunnetaV 35 Biljezi ga imam 
Ahmed, Allah mu se smilovao. 

Biljezi imam Ahmed od nekih Poslanikovih, s.a.v.s., zena 
da je Poslanik, s.a.v.s., postio devet dana zul-hidzdzeta, asuru, tri 
dana svakog mjeseca, ili ponedjeljak i cetvrtak u mjesecu. U drugoj 






"Ko bude od vas postio tri dana mjesecno neka posti tri bijela dana."Lanac prenosilaca mu je 
dobar, a vjerodostojnim ga smatra Ibn Hibban (943). Biljeze Ahmed (5/150) i Nesai (4/223) 
putem Sufjana da je cekao: "Frieda su nam dva covjeka: Muhammed i Hakim od Musa b. 
Talhe od Havtekijje od Ebu Zerra da je Poslanik, s.a.v.s., naredio oekom covjeku da posti 
trinaesti, cetrnaesti i petnaesti dan u mjesecu." Biljezi ga Ibn Huzejme (2128) drugim putem 
s dobrim lancem prenosilaca. Biljezi Tirmizi (762) s jakim lancem prenosilaca od Ebu Zerra 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko bude od svakog mjeseca postio po tri dana, pa to je 
vjeelti post." Allah je objavio potvrdu za to u Svojoj Knjlzi i rekao: »K.o uradi dobro djelo, bit 
ce deseterostruko nagraden." (El-En'am, 160), tj. jedan dan za deset dana. O istom poglavlju 
biljezi se predaja od Ebu Hurejre kod (4/197) 1 Muslima (722) da je rekao: "Preporucio mi je 
moj prijatelj, Poslanik, s.a.v.s., da postim od svakog mjeseca po tri dana." Muslim ga u svom 
Sahiku biljezi od Ebu Derdaa. 

ul Biljeze ga Ebu Davud (2450), Nesai (4/204) i Tirmizi (742). Lanac prenosilaca mu je 
dobar. 

113 Biljezi ga Muslim (1160) u Posfu, poglavlje: Pozeljno je od svakog mjeseca postiti po tri 
dana. Biljezi ga Ibn Huzejme (2130). 

134 Biljezi ga Muslim (1176) u Itikafu, poglavlje: Post deset dana zul-hidzdzeta. 

35 Biljezi ga Ahmed (6/287), od Ebu Ishaka el-Esdzeija el-Kufija, od Amra b. Kajsa el- 
Melaija, od el-Hurra b. es-Sijjaha, od Hunejde b. Halida el-Huzaija, od Hafse. Ebu Ishak 
el-Kufi el-Esdzai je nepoznat, a ostali prenosioci su povjerijivi. 

71 





IBN KAJJ1M EL-DZEVZIJJE 

predaji stoji da je postio dva cetvrtka 136 . Medutim, afirmacijskoj 
predaji se daje prednost nad negacijskoj ako su obje vjerodostojne. 

O pitanju posta sest dana sewala, yjerodostojnom predajom 
prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Njihovo poscenje s rama- 
zanom ima vrijednost posta cijele godine." 137 

Postu dana asure davao je vecu vaznost od ostalih dana posta. 
Nakon sto je dosao u Medinu, zatekao je zidove da poste taj dan 
i da ga velicaju pa je rekao: "Mi imamo vece pravo na Musaa od 
vas.", pa ga je poceo postiti i naredio je da se posti. To je bilo prije 
propisivanja ramazana. Kada je propisan post mjeseca ramazana 
rekao je: "Ko hoce neka posti asuru, a ko nece, neka ne posti." 138 

Nekima je to bilo nejasno, pa su rekli: "Allahov Poslanik, 
s.a.v.s.,je dosao u Medinu u mjesecu rebiul-ewelu, pa kako je onda 
moguce da Ibn Abbas kaze da je on tu bio u vrijeme kada su zidovi 
postili dan asure?!" 

Postoji i druga dilema koja se ogleda u vjerodostojnom hadisu 
koji se biljezi u dva Sahiha od Aise, r.a., u kojem stoji daje rekla: 

ti^> &a\ J! ^-U $ iijij S\Sj 5^»uu J a^pi* yjt \^ J& cJ& 

136 Biljeze ga Ahmed (6/288), Ebu Davud (2437) i Nesai (4/205), od el-Hurra b. es-Sijjaha, od 
Hunejda b. Halida, od njegove zene daje rekla: "Pricale su mi neke Poslanikove, s.a.v.s., zene." 

137 Biljeze ga Muslim (1164) u Postu, poglavlje: Preporucenost posta sest dana sewala poslije 
ramazana, Ahmed (5/417, 419,) Ebu Davud (2433) Tirmizi (759) i Ibn Madza (1716) od 
Sa'da b. Seida od Omera b. Sabita el-Ensarija od Ejjuba i Sa'da b. Seida, brata Jahje b. Seida 
koji se smatra slabim prenosiocem zbog slabe memorije. Medutim, hadis se prenosi i od 
Safrana b. Sulejma, a biljezi ga Ebu Davud i Darimi (2/21). Lanac prenosilaca mu je jak 
Prenosi ga i Jahja b. Seid, a biljezi ga Nesai u El-Kubra, na osnovu onoga sto prenosi autor, 
Allah mu se smilovao, u Tehzibus-sumni (3/308). O istom se poglavlju prenosi od Sevbana,a 
biljeze ga Darimi (2/21) i Ibn Madia (1715). Lanac prenosilaca mu je ispravan. Vjerodosto- 
jnim ga smatra i Ibn Hibban (928). Kod Ahmeda se biljezi od Dzabira (3/308, 324 i 344), a 
kod Bezzara od Ebu Hurejre (103) u njegovim Zevaidima. 

138 Biljeze ga Buhari (4/213) u Postu, poglavlje: Post na dan asure; i Muslim (1125, 115) u 
Postu, poglavlje: Post na dan asure od Aise, r.a. 

ML. 



*^JM^*!MfiM^VW*P>~X.<>X.'*W 



\c 













| ZADU-L-ME'AD $ 

!W 3ft Y« 3ft Y*K Jft Y*K 7ft Yflc aft V* 

"Kurejsevici su u dzahilijjetu postili asuru, pa ju je i Poslanik, 
s.a.v.s,, postio. Nakon sto je ucinio Hidzru u Medinu postio ga je i 
tamo i naredio je da se posti. Posto je propisan post mjeseca ramazana 
rekao je: 'Ko zeli neka ga posti, tj. dan asure, a ko ne zeli ne mora."' 139 

Treca dilema jeste ta sto je u dva Sahiha zabiljezeno da je el- 
Esas b. Kajs dosao kod Abdullah b. Mesuda i zatekao ga da jede, 
pa mu je rekao: "Oce Muhammedov, primakni se sofri!" Upitao 
je: "Zar danas nije dan asure?!" Odgovorio mu je: "Znas li ti sta 
je asura?" "Sta je", upitao ga je? Rekao je: "To je dan koji je Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s., postio prije nego sto je propisan post mjeseca 
ramazana, pa nakon sto je propisan nije ga vise postio." 140 

Biljezi Muslim u svom Sahihu od Ibn Abbasa da su Allahovom 
Poslaniku, s.a.v.s., kada je poceo postiti asuru i kada je naredio da se 
posti rekli: "O Allahov Poslanice, to je dan koji slave zidovi i krscani", 
pa je rekao: "Kada dode sljedeca godina, ako Bog da, postit cemo 
deveti dan." Medutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je umro prije toga. 141 

Iz spomenute se predaje vidi da je Poslanik, s.a.v.s., postio 
asuru i naredio da se posti na godinu prije njegove smrti. Iz pretho- 
dne se predaje, pak, uocava da se to desilo kada je stigao u Medinu. 
Potom Ibn Mesud obavjestava da se asura prestala postiti kada je 
propisan post mjeseca ramazana, sto je suprotno onime sto prenosi 
Ibn Abbas u spomenutoj predajL Takoder je nemoguce red da je 
zanemarena obaveznost posta tog dana, kada on nije ni nareden, jer 
biljezi se u dva Sahiha od Muavije b. Ebi Sufjana da je cuo Allahova 
Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: "Ovo je dan asure, ciji post vam 
Allah nije propisao, ah ga ja postim. Ko hoce da ga posti neka posti, 




139 To je prethodni hadis cija je verifikacija navedena. 

140 Biljeie ga Buhari (8/134) u Tefsiru, poglavlje: O vjernici, propisan vam je post kao sto je 
propisan i onima koji su bill prije vas; i Muslim (1128). 

141 Biljezi ga Muslim (1134). 



73 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

a ko nece ne mora." 142 Muavija je bez sumnje cuo spomenuti hadis 
nakon osvojenja Meke. 

Sljedeca je dilema predaja koju biljezi Muslim u svom Sahihu 
od Abdullaha b. Abbasa u kojoj se kaze da je Poslanik, s.a.v.s., nakon 
sto mu je receno da taj dan slave zidovi i krscani rekao: 

. ZJ&\ pjl &-i 4)1*15 01 jJ& f KJI OK 

"Ako budem ziv do sljedece godine, sigurno cu postiti deveti 
dan." Medutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., to nije dozivio. Potom 
Muslim u svom Sahihu biljezi predaju od Hakema b. el-Earedza u 
kojeoj stoji da je rekao: "Dosao sam Ibn Abbasu dokje lezao kod 
Zemzema, a pod glavu je stavio svoj ogrtac i rekao mu: 'Obavijesti 
me o postu asure.' Rekao je: 'Kada vidis mladak mjeseca muhar- 
rema, broji, a deveti dan zaposti.' Rekao sam: 'Je li tako Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., postio?"Jest\ rekao je." 143 

Sljedeca je dilema ako je post tog dana bio obavezan na poce- 
tku islama, Poslanik, s.a.v.s., ipak nije naredivao ashabima koji ga 

142 BUjeze ga Malik u (1/299), Buhari (4/213-214) i Muslim (1129). Hafiz kaze: "U njemu 
nema dokaza da post na dan asure nije bio propisan zbog postojanja mogucnosti da se njirne 
zeljelo reci da vama Allah zauvijek to nije propisao kao sto je slucaj sa ramazansldm postom. 
Najvise sto se moze red o tome jeste da je hadis opcenit i da je specificiran drugim dokazima 
koji ukazuju da je post asure u pocetku bio propisan. Ill se hadisom aludira da post dana 
asure nije obuhvacen u rijecima Uzviienog: "Propisan vam je post kao sto je bio propisan i 
onima koji su bili prije vas", a potom je Uzviseni objasnio da je to ramazanski post. To nije u 
prorurijecnosti s njegovom prethodnom naredbom da se taj dan posti, koja je postal a derogi- 
rana.To potvrduje *l sto je Muavija postao ashab od godine u kojoj je osvojena Meka. Oni koji 
su bili prisutni kada je nareden post asure i kada je ta naredba javno proklamovana dozivjeli su 
to prve godine po Hidzri Ui pocetkom druge godine. Iz svih hadisa koji govore o postu asure 
moze se uociti da je bio obavezan, jer je njegova naredba utvrdena. Potom je ona i potvrdena, 
te nakon toga jos i javno proklamovana. I na kraju naredeno je onima koji su jeli na taj dan da 
prestanu s jelom, a majkama dojUjama da ne doje djecu tog dana. Ibn Mesud rekao je u predaji 
koja se biljezi kod Muslima: "Nakon sto je propisan ramazanski post, post asure je zanemaren, 
s tim sto treba znati da je i daljc Ujepo postiti taj dan i taj mustehab je vjecan."Ta njegova 
izjava jasno upucuje da je zanemarena samo obaveznost posta asure. 

143 Biljezi ga Muslim (1133). 




74 





ZADIH-ME'AD 

nisu postili da ga naposte. A ako i nije bio obavezan, zasto je Posla- 
nik, s.a.v.s., naredivao onima koji ga nisu postili da prestanu sa jelom 
ostatak dana kada nisu donijeli nijet za post prije zore? To je zabi- 
ljezeno u Musnedu i Sunenima razlicitim putevima da je Poslanik, 
s.a.v.s., naredivao onome ko bi jeo taj dan da posti ostatak dana. 144 

Sve se te stvari odnose na obavezni post, pa kako je onda 
moguce da Ibn Mesud kaze: "Nakon sto je propisan ramazanski 
post, zanemaren je post asure, ali njegova pozeljnost nije?!" 

Sljedeca je dilema u tome sto Ibn Abbas smatra da je asura 
deveti dan i veli da ju je tako postio i sam Poslanik, s.a.v.s. On 
takoder prenosi predaju u kojoj se kaze: Sj^il \y&\£-j JljjJSlI *# 'yr^ 
»lL' U^ j] iilS "C>y_ IjijJ. "Postite dan asure i ne poistovjecujte se sa 
zidovima. Zato postite dan prije ili poslije nje." 145 Biljezi ga Ahmed ; 
On biljezi predaju u kojoj stoji: *\jj£\i- f^k> iiij *I1p 4jjI Jj> Jil 6^"j kyA 
^iU]l i'jl "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nani je naredio da postimo asuru 
Heseti dan." Biljezi ga i Tirmizi M ". 

S Allahovom pomoci, podrskom i potporom na spomenute 
dileme moze se odgovoriti na sljedeci nacin; sto se tice prve dileme 
koja se ogleda u tome da je Poslanik, s.a.v.s., nakon sto je dosao u 
Medinu zatekao njene mjestane da poste dan asure, to ne znaci da 
su oni na dan njegova dolaska postili asuru. On je dosao u Medinu 
u ponedjeljak dvanaestog rebiul-ewela. Njegovo prvo saznanje o 
tome desilo se je druge godine nakon njegova dolaska u Medinu. 

144 Biljeie ga Ahmed (4/388), Nesai (4/192) i Ibn Madza (1735) od Muhammeda b. Sajfija, 
r.a. Lanac prenosilaca mu je dobar. Buhari biljezi (4/216) i Muslim (1135) od Seleme b. el- 
Ekvea daje rekao: 'Poslanik, s.a.v.s., naredio je nekom covjeku iz plemena Eslem da objelo- 
dani ljudima da onaj koji je jeo ncka posti ostatak dana, a ko nije neka posti, jerje danas dan 
asure," 

145 Biljeze ga Ahmed u(l/241) i Ibn Huzejme (2095). U lancu prenosilaca mu je Ibn Ebi 
Le]la koji ima slabu memoriju. Biljezi ga i Abdurrezzak (7839), a putem njega i Bejheki 
(4/287) u mevkuf formi do Ibn Abbasa u sljedecoj verziji: "Postite deveti i deseti dan i razli- 
kujtc se od zidova." Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

146 Biljezi gaTirmizi (755) u Poshi, poglavlje: Sta se prenosi o asuri, i koji je to dan? Prenosioci 
su mu povjerljivi, osim sto mu u lancu postoji Hasanova nana. 

75 

Mm 




'/j-f 1 



r .*■/] <r '.tf/j.tf. 





IBN KAJJ1M EL-DZEVZUJE 

To se nije moglo desiti ni kada je bio u Meki ako sljedbenici Knjige 
racunaju vrijeme svog posta prema lunarnim mjesecima. A ako ga 
racunaju prema gregorijanskom kalendaru, onda nestaje spome- 
nute dileme. U torn ce slucaju dan u kome je Allah spasio Musaa, 
a.s., tj. dan asure biti na pocetku mjeseca muharrema. Tako su ga 
sljedbenici Knjige odredili po gregorijanskim mjesecima, pa se 
podudario sa Poslanikovim, s.a.v.s., dolaskom u Medinu u rebiul- 
ewelu. Sljedbenici Knjige racunaju svoj post prema kretanju sunca, 
a muslimani svoj prema lunarnim mjesecima kao i hadz i sve ostale 
obrede koji se racunaju prema mjesecima, svejedno bill oni vadzibi 
ili mustehabi. 

Poslanik, s.a.v.s., kaze: "Mi imamo vece pravo na Musaa od 
vas." To vece pravo ogleda se upravo u velicanju tog dana i njegova 
odredivanja. Zidovi su pogrijesili u njegovu odredivanju zbog toga sto 
se promice tokom cijele sunceve godine. Krscani su takoder pogri- 
jesili prilikom odredivanja svog posta, jer su ga smjestili u jednom 
odredenom godisnjem dobu, a on se promice kroz sve mjesece. 

Druga se dilema odnosi na to da su Kurejsevici postili asuru 
u dzahilijetu i da ju je Poslanik, s.a.v.s., postio. Nema dileme u vezi 
s time da su Kurejsevici velicali taj dan. U njemu su stavljali na 
Kabu novi ogrtac, a njihov post na taj dan je upravo vrhunac nje- 
gova velicanja. Medutim, oni su racunali vrijeme prema lunarnom 
kalendaru. Kod njih je dan asure padao u deseti dan muharrema. 
Kada je Poslanik, s.a.v.s., dosao u Medinu zatekao je njene stano- 
vnike da taj dan slave i poste, pa ih je upitao o tome. Rekli su mu: 
"To je dan u kome je Allah spasio Musaa i njegov narod od fara- 
ona." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Mi imamo vece pravo na Musaa od 
vas.", nakon cega je postio taj dan i naredio da se posti, potvrdujuci 
i odobravajuci njegovu slavu. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., objasnio 
da on i njegov ummet imaju vece pravo na Musaa od zidova. Pa 
ako ga je Musa, a.s., postio iz zahvale prema Allahu, dz.s., nama je 
onda prece od zidova da se povodimo za Musaom, a narocito ako 

76 



¥ 



IX^trmtM^ 








I ZADIH-ME'AD | 

kazemo da je yjerozakon onih koji su bill prije nas i nas vjerozakon, 
ako se ne proturjeci nasem yjerozakonu. 

Ako neko kaze: "Odakle vam to da je Musa. a,.s, postio taj 
dan? Reci cemo da je u dva Sahiba potvrdeno da je Allahov Posla- 
nik, s.a.v.s., nakon sto ih je upitao o torn danu i nakon sto su mu 
rekli da je to velipanstveri dan u kome je Allah spasio Musaa i njegov 
narod od faraona, pa ga je on iz zahvalnosti prema Allahii postio, te 
ga i oni poste, rekao: "Mi imamo vece pravo I preci smo Musau od 
vas." 147 Potom ga je postio i naredio da se posti. Posto im je tu kon- 
stataciju odobrio i nije je pobio, saznalo se da je Musa, a.s., postio 
taj dan iz zahvalnosti prema Allahu. To se sve pridodalo slavi tog 
dana koja je bila prije Hidzre, dime se ona jos vise potvrdila, tako 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., cak poslao glasnika da javno pozove 
narod da ga poste, a da prekine s jelom onaj ko ga nije zapostio. Iz 
toga se jasno vidi da im je naredio i obavezao ih s postom tog dana, 
kako ce se to kasnije i potvrditi. 

Treca se dilema odnosi na to da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
postio dan asure prije nego sto je propisan ramazanski post. Nakon 
sto je ramazanski post postao obavezan, post dana asure je zane- 
maren. Moze se zakljuciti da je post asure bio obavezan prije pro- 
pisivanja ramazanskog posta. Na osnovu toga, zanemarena je oba- 
veznost posta asure, a ne i njegov status mustehaba. To se nuzno 
namece i zaldjucuje, jer je Poslanik, s.a.v.s., na godinu dana prije 
svoje smrti, kada mu je receno da zidovi poste taj dan rekao: "Ako 
budem zivio do sljedece godine, sigurno cu posriti deveti dan.", tj. 
postit ce deveti dan muharrema sa desetim. To je bez sumnje bilo 
na kraju njegova zivota, dok je na pocetku islama voUo poistoyjeci- 
vati se sa sljedbenicima Knjige u onim stvarima o kojima mu nije 
bilo nista objavljeno.Tako se saznaje da prepomcenost posta dana 
asure nije zanemarena. 




S2M 



r Njegova je verifikacija vec naprijed navedena. 



77 

sat- 





1 

llgj 


• i. 







IBM KAJJ1M EL-D2EVZUJE 

Onaj ko tvrdi da post tog dana nije bio obavezan nuzno je da 
prihvati dvije stvari: da kaze da je njegova mustehabnost zanema- 
rena, tj. da nije mustehab postiti asuru, ili da kaze da je to Abdullah 
b. Mesud rekao prema svom misljenju i da nije znao da je post 
toga dana mustehab. Ah to je nemoguce prihvatiti, jer je Poslanik, 
s.a.v.s., poticao ashabe da taj dan poste i obavijestio ih je da post 
toga dana brise grijehe od prosle godine. 148 Ashabi su ga neprestano 
postili sve do Poslanikove, s.a.v.s., smrti. Od Poslanika, s.a.v.s., ne 
prenosi se ni jedno slovo da je zabranjivao da se posti ih da je sma- 
trao da je post na taj dan pokuden.Iz svega moze se zakljucitt da je 
zanemarena njegova obaveznost, a ne mustehabnost. 

Ako se kaze da je hadis koji prenosi Muavija, oko cije vjero- 
dostojnosti nema dileme, jasan i da post asure nije bio obavezan i da 
nikada nije bio propisan, na taj se prigovor moze odgovoriti: taj Mua- 
vijin hadis jasno negira kontinuiranost obaveznosti posta asure i da on 
sada nije obavezan, ah da ne ne negira njegovu prethodnu obaveznost 
koja je derogirana. Nije zabranjeno kazati za nesto sto je bilo vadzib, a 
cija je obaveznost derogirana, da nam to Allah nije propisao. 

Drugi odgovor na to jeste da je njegovo negiranje opcenito i u 
prosiosti i u sadasnjosti, pa su je dokazi njegove obaveznosti specifici- 
rali na proslost, a zanemarena je njegova kontinuirana obaveznost. 

Treci bi odgovor bio to sto je Poslanik, s.a.v.s., zanijekao da 
se njegova obaveznost i duznost poimaju iz Kur ana. Na to upucuju 
njegove rijeci: "Allah nam ga nije propisao." Ah te rijeci ne isklju- 
cuju mogucnost da on bude nareden necim drugim. Vadzib je sve 
ono sto je Allah propisao Svojim robovima i o cemu ih je obavi- 
jestio da im je propisano, poput rijeci Uzvisenog: "Propisuje vam se 
/w^' (El-Bekare, 183) 

Zato je Poslanik, s.a.vs., rekao da post asure ne ulazi u post 



14 » Biljezi ga Muslim (1160) od Ebu Katade u Pastu, poglavlje: Mustehab je postiti tri dana 
svakog mjeseca, dan Arefata i asuru. 




78 



-Z~3^* 






,t#* ^\ . J 1 * fll 



■■I 





ZADU-L-ME'AD 

yK**v** mvm -wt* *vwk w 

koji nam Allah propisuje u ajetu, kako bi odagnao dileme onima 
koji misle da se to odnosi i na post asure. Izmedu toga i pretho- 
dne naredbe o njegovom postu koja je derogirana s ovim ramazan- 
skim postom nema kontradiktornosti. Tome ide u prilog i to sto je 
Muavija cuo to od Poslanika, s.a.v.s., poslije osvojenja Meke, kao i 
konacno propisivanje ramazanskog posta i derogacija obaveznosti 
posta asure. Oni koji su bill prisutni kada je naredeno da se post! 
asura, kada je to javno proglaseno i kada je naredeno onima koji 
nisu postili taj dan da se uzdrze od jela, saznali su to prije propisiva- 
nja ramazanskog posta, pri njegovom dolasku u Medinu. Propisiva- 
nje ramazanskog posta bilo je druge godine po Hidzri, a Poslanik, 
s.a.v.s., je umro nakon sto je ispostio devet ramazana. Prema tome, 
onaj ko je bio prisutan kada je nareden post asure saznao je za to 
prije propisivanja ramazanskog posta, a ko je saznao daje post asure 
mustehab, saznao je to na kraju nakon sto je propisan ramazanski 
post. Ako se ne bude slijedio ovakav nacin poimanja ovog pitanja, 
hadisi ovog poglavlja dovest ce se u kontradiktornost i nejasnost. 

Ako se kaze: kako da post asure bude farz, ako se nijet nije 
donio prije zore,jer se u hadisu veli: J1UI ^ »liijl c^ i ji *\L# ^ "Nema 
posta za onoga ko ne donese nijet pnje zore." 149 Odgovorit ce se da 



w Biljeze ga Ebu Davud (2454), Nesai (4/196), Tirmizi (730), Ibn Madza (1700), Darimi 
(2/6 i 7), Ahmed (6/287), Darekutni (234), Tahavi (325) i Bejheki (4/202) od Aise. Lanac 
prenosilaca mu je ispravan, osim sto autoritefi hadisa nisu saglasni da li je merfu ill mevkuf. 
Vecina Sinatra daje mevkuf. Ibn Ebu Hatim prenosi od svog oca da je rekao: "Ne znam koja 
je forma ispravnija, ali je mevkuf forma prilicnija." Ebu Davud veli: "Nije ispravno pripisivatj 
ga Poslaniku, s.a.v.s." Tirmizi kaze: "Mevkuf forma je ispravnija." U El-Ilelu od prenosi se 
daje rekao: "Toje greska.jer je to poremecen hadis. Ispravan je od Ibn Omera kao mevkuf." 
Nesai veli: "Ja smatram da je on mevkuf i da rnerfu forma nije ispravna." Ahmed kaze: "On 
kod mene nema takvog lanca, tj. spojenog lanca do Poslanika, s.a.v.s." Bejheki veli: "Prenosioci 
su mu povjerljivi, ali je mevkuf." Buhari u svojoj Et-Tarihus-sagir (68), nakon sto je naveo 
dileme onih koji ga prenose, rekao daje forma koja nije merfu ispravnija, Tahavi kaze: "Ovaj 
hadis hafizi koji ga prenose od Ibn Sihaba ne pripisuju Poslaniku, s.a.v.s," Prema njegovom 
misljenju o tome se hadisu oni toliko razilaze, da bi se trebao smatrati ispreturanim, da se radi 
o nekom drugom hadisu. Hadis od Aise biljeze Darekutni (2/172) i Bejheki (4/203). U njeg- 
ovu senedu je Abdullah b. Ubbad koji je nepoznat i Jahja b. Ejjub koji nije jak prenosilat 



«J 9 



- 'i^^i'fi 





IBN KAJJ1M EL-D2EVZUJE 

je spomenuti hadis diskutabilan u vezi s tim da li je on Poslanikov, 
s a vs govor Hi govor Hafse i Aise? Hafsi ga pripisuju Ma'mer, 
Zuhri, Sufjan b. Ujejne, Junus b. Jezid el-EjU koji ga prenose od 
Zuhrija, dok ga neki ipak pripisuju Poslaniku, s.a.v.s. Vecma sma- 
tra da je to hadis mevkuf. Tirmizi kaze: "Prenosi ga Nafi od Ibn 
Omera da je to njegov govor, i to je najispravnije." Neki vele da je i 
u merfu fonni vjerodostojan zbog povjerljivosti i poboznosti onog 
ko ga pripisuje Poslaniku, s.a.v.s. Isti slucaj jeste i sa formom koja 
se pripisuje Aisi. Neki je pripisuju njoj, a neki Poslaniku, s.a.vs. 
Ipak oko njegova pripisivanja Poslaniku, s.a.v.s., nisu saglasm. Pa 
ako njegovo pripisivanje Poslaniku, s.a.v.s., nije autenticno, onda se 
nema sta govoriti. A ako se prihvati autenticnim, onda se moze reci 
da je poznato da je Poslanik, s.a.v.s.,to rekao nakon sto je ramazan- 
ski post propisan. Znaci to je doslo nakon naredbe o postu asure. 
Prema tome, to je propisivanje novog propisa o obaveznosti dono- 
senja nijeta prije zore.To nije derogacija potvrdenog propisa koji je 
prije donesen, jer validnost posta asure s nijetom donesemm tokom 
dana naredena je prije propisivanja ramazanskog posta i prije nare- 
divanja donosenja nijeta prije zore. 

Potom je derogirana obaveznost posta asure s ramazanskim 
postom i obnovljena je obaveza donosenja nocnog nijeta za post. 
To je jedno poimanje. Drugo poimanje zastupa Ebu Hanife i veU 
da obaveznost posta asure obuhvata dvije stvari: da je taj post bio 
obavezan i da je u njemu bilo dozvoljeno donijeti nijet za njegovo 
postenje u toku istog dana, pa je njegova obaveznost derogirana, a 
dozvola dnevnog nijeta za njegov post ostala je na snazi. 

Trece je poimanje da obaveznost (vadzib) slijedi znanje. 
Obaveznost posta asure saznala se tek tokom dana i zato nije bilo 
moguce da se nijet donese u nod prije zore. Znaci, obaveznost 
nijeta nastala je otkada se ona obnovila i saznala. U protivnom, bilo 
bi zaduzenje s onim sto je nemoguce, a to nije dozvoljeno. Rekli su 
da je ista stvar i kada se ustanovi tokom dana da se mladak rama- 



4&°~ 





ZADU-L-ME'AD 

zana vidio. Post toga dana vazit ce s nijetom koji se donio uporedo 
sa saznanjem obaveznosti posta. Na osnovu tog poimanja temelji se 
i post asure. To je promisljanje naseg sejha. Ono je najispravnije i 
najblize temeljima i pravilima Serijata. Potvrduju ga i hadisi. Ono 
objedinjuje dokaze suprotno onome koji tvrdi da su proturjecni. 
Ono oslobada i od derogacije koju bespotrebno prizivaju. Svako 
drugo poimanje, ako se prihvati, nuzno je da se suprostavi nekom 
serijatskom pravilu ill nekoj predaji. Ako Poslanik, s.a.v.s., nije 
naredio stanovnicima Kubaa da ponovo klanjaju neke namaze koje 
su klanjali prema derogiranoj kibli, jer do njih nije doprla naredba 
o promjeni kible, takoder do koga ne dopre obaveznost posta ili ne 
bude u mogucnosti saznati uvjet njegove obaveznosti, nece mu se 
naredivati da to naposti. Ne moze se ni reci da je takav zanemario 
obavezu donosenja nijeta prije zorejer njegova obaveznost slijedi 
znanje o obaveznosti postojanja zore. To je krajnje jasno i vidljivo. 

Bez sumnje je spomenuti nacin poimanja ispravniji od onog 
koji tvrdi da je post asure bio farz i da ga je bilo dozvoljeno postiti s 
nijetom donesenim tokom dana, pa da je potom derogirana njegova 
obaveznost i sve ono sto se odnosilo na njega poput dozvole da se 
posti sa dnevnim nijetom. Jednostavno zbog toga sto sve ono sto se 
odnosi na nesto slijedi to nesto. Pa ako nestane onog sto se slijedi 
nestat ce i onoga sto slijedi. Dozvola obaveznog (vadzib) posta s 
dnevnim nijetom nije bila speciflcnost posta tog dana vec obave- 
znog (vadzib) posta. Obavezni se post nije izgubio (derogirao) vec 
je presfao vaziti za odredeni dan (asuru), te je potom prenesen s 
jedne lokacije na drugu. Prema tome, dozvoljenost ili nedozvolje- 
nost posta s dnevnim nijetom slijedi u sustini samu osnovu posta, a 
ne neki odredeni post. 

Spomenuto je poimanje ispravnije i od misljenja koje smatra 
da post asure nikada nije bio obavezan (vadzib). To tvrdimo 
zbog toga sto je ustanovljena njegova naredba, potvrdena opcom 
proklamacijom i podvucena naredbom onima koji su jell da prest- 

81 








1BH KAJJIM EL-D2EVZIJJE 



anu jesti. Sve su to jasne stvari i axgumenti koji potvrduju i snaze 
njegovu obaveznost. Ibn Mesud kaze: "Nakon sto je propisan post 
ramazana, zanemaren je post asure." Poznato je to da njegova 
preporucenost nije zanemarena na osnovu citiranih i necitirani 
dokaza. Iz svega se onda razumije da je samo njegova obaveznost 
napustena i zanemarena. To je bilo pet nacina shvatanja tog pitanja, 
a Allah, opet, najbolje zna. 

Cetvrta je dilema ta sto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
"Ako dozivim sljedecu godinu, postit cu deveti dan." Medutim, 
on nije dozivio sljedecu godinu. Ibn Abbas je, takoder, rekao da je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio deveti dan. Obje predaje prenosi 
Ibn Abbas i obje su vjerodostojne. Ipak, nema proturjecnosti medu 
njima, jer je moguce da je Poslanik, s.a.v.s., postio deveti dan i da 
je nagovyestio da, ako bude ziv i sljedece godine, da ce ga postiti. 
IU je moguce da se Ibn Abbas ocitovao o onome sto je Poslanik, 
s.a.v.s., odlucio uraditi i sto je obecao,jer se dozvoljeno o tome oci- 
tovati rezervisano, tj. Poslanik, s.a.v.s., bi to uradio da je dozivio 
sljedecu godinu. A takoder je to dozvoljeno i opcenito, ako se to 
zna. Bez obzira za koju se mogucnost opredijelilo nece biti iskljuci- 
vosti izmedu dvije spomenute predaje. 

Na petu dilemu prethodno se vec odgovorilo u dovoljnoj mjeri 
i nema potrebe to ponavljati. 

Sesta dilema jesu rijecl Ibn Abbasa: ". . .broji", pa je deveti dan 
zapostio. Ko pazljivo promotri sve predaje koje prenosi Ibn Abbas, 
otklonit ce od sebe nejasnocu i zapazit ce sirinu Ibn Abbasova zna- 
nja. On nije smatrao da je deveti dan muharrema dan asure, vec je 
rekao onome ko ga je pitao da posti deveti dan. Nije mu objasnja-- 
vao dalje, jer je pitalac znao da je asura deseti dan, tj. dan koji svi 
ljudi smatraju danom asure. Time je Ibn Abbas samo preporucio 
pitaocu da posti i deveti dan s danom asure i rekao da ga je i Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s., takoder postio. Moguce je da je takav nacin 
posta asure bolji, a moguce je i da je nareden, te da je Poslanik, 

82 




tB *-z* K ym*m^ w *im~Mm***ZKiMZ*^mM^^MtM+- *f -Ki 



- 








g ZADU-L-ME'AD £ 

s.a.v.s., odlucio da ga na taj niacin posti ubuduce.To potvrduje pre- 
daja koju prenosi Ibn Abbas u kojoj stoji: "Postite dan prije i dan 
poslije dana asure." 1S ° Ibn Abbas takoder prenosi i sljedecu predaju: 
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da postimo asuru deseti 
dan (muharrema)." Sve te predaje koje se prenose od njega medu- 
sobno se potvxduju i dopunjuju. 

Prema tome, asura se moze postiti na tri nacina. Najbolji je da 
se post! dan prije i dan poslije dana asure. 1S1 Na drugom je stepenu 
da se posti deveti i deseti dan muharrema koji potvrduje najveci 
broj hadisa i na trecem je mjestu da se posti samo deseti dan. Postiti 
samo deveti dan moze jedino onaj ko slabo razumije spomenute 
predaje i ko pomno ne prati njihove izraze i puteve. Takvo je poi- 
manje daleko od jezika i Serijata. A Allah upucuje ka ispravnosti. 

Neki su ucenjaci slijedili druge metode i rekli da je jasna 
namjera od spomenutog obreda da se on realizuje, ali suprotno 
nacinu na koji su ga realizovali sljedbenici Knjige.To se moze postici 
na jedan od dva nacina: da se posti deveti dan umjesto desetog ili 
da se poste zajedno oba dana, jer Poslanikove rijeci: "Ako dozivim 
sljedecu godinu, postit cemo deveti dan", podrzavaju spomenute 
mogucnosti. Medutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s, umro je prije nego 
sto nam je objasnio svoju namjeru. Zbog toga je iz opreznosti bolje 
postiti zajedno oba dana. 

Medutim, poimanje koje smo naveli je, ako Bog da, ispra- 
vnije, jer sve predaje od Ibn Abbasa ukazuju na njega poput predaje 
koju biljezi Ahmed: "Razlikujte se od zidova, pa postite dan prije 
ili poslije dana asure!" 152 i Tirmizi: "Naredeno nam je da postimo 
asuru deseti dan." Sve one potvrduju ispravnost metoda koji smo 
primijenili, a Allah najbolje zna. 




m Biljezi je Bejheki (4/287), ali mu je lanac prenosikca slab, kako je vec naprijed teceno. 

1S1 Od Ibn Abbasa potvrdena je predaja: "Postite deveti i deseti dan!" 

tsa 



Medutim, hadis je slab kako smo vec rekli. 



83 






• 




IBN KAJJIM ELDZEVZUJE 




Poslanik, s.a.v.s., uobicavao bi da ne posti dan Arefata na Are- 
fatu.To je potvrdeno od njega u dva Sabtha. m 

Prenosi se od njega da je zabranio da se posti dan Arefata na 
Arefatu.To biljeze od njega autori Sunena. 154 

Vjerodostojnom predajom se od Poslanika, s.a.v.s., prenosi da 
post dana Arefata brise grijehe za proslu i narednu godinu. Hadis 
biljezi Muslim. 155 

Poslanikovo nepostenje dana Arefata na Arefatu obrazlaze se 
s nekoliko mudrosti od kojih su: 

- da bude spremniji i jaci za dovenje; 

- mrsenje na putovanju jeste bolje od poscenja obaveznog 
posta, pa sta onda red za nafila post?; 

- da je taj dan bio petak, a vec je bio zabranio da se posti samo 
petak, pa je zelio da ljudi vide da ga on ne posti kako bi i na taj 
nacin potvrdio zabranu njegova izdvajanja s postom, A ako ga je i 
postio, postio ga je zbog toga sto je'to bio Arefat, a ne petak. 

Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, imao je drukcije mislje- 
nje. Naime, smatrao je da je dan Arefata praznik (Bajram) za one 
koji su na njemu, jer se na taj dan okupljaju kao sto se ljudi oku- 
pljaju na Bajram. To okupijanje rice se samo onih koji su na Arefatu. 
Svoj stav potvrduje hadisom koji biljeze autori Sunena, a u kojem 
se kaze: "Dan Arefata, prvi dan Bajrama i dani koji se provedu na 

153 Biljeze ga Buhari (4/206-207) u Postu, poglavlje: Post dana Arefeta i Muslim (1123) u 
Pestu, poglavlje: Pozeljno je hadziji da ne posti na dan Arefata od u Fadl, Harisove kcerke da su 
sc neki ljudi kod nje poceli sporiti o Poslanikovom postu na Arefatu. Jedni su rekli daje postio, 
a drugi da nije, pa sam mu poslala vrc mlijcka dok je stajao na svojoj devi, te ga je popio. 

154 Biljeze ga Ahmed (2/304 i 446), Ebu Davud (2440) i Ibn Madza (1732) od Ebu Hurejre. 
U njegovu lancu prenosilacaje Mehdi el-Abdi el-Hidzri koji je nepoznat. 

,ss Biljezi ga Muslim (1162) u Postu, poglavlje: Mustehab je postiti tri dana od svakog mjeseca 
i dan Arerata, od Ebu Katade, r.a. 








ZADIH-ME'AD 

Mini nasi su praznici, praznici sljedbenika islama." 156 Poznato je 
da je dan Arefata praznik za taj skup zbog toga sto se okupljaju i 
sastaju u njemu. Allah najbolje zna. 



Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., cesto postio subotu i nedje- 
lju. Na taj je nacin zelio da se razlikuje od zidova i krscana. Zabilje- 
zeno je u Musnedu i Nesaijevom Sunenu od Kurejba, Ibn Abbasova 
sluge da je rekao: "Ibn Abbas i neki Poslanikovi, s.a.v.s., drugovi su 
me poslali da odem kod Ummu Seleme i da je upitam koje je dane 
Poslanik, s.a.v.s., najvise postio. Rekla je: 'Subotu i nedjelju. Govo- 
rio bi da su to praznici idolopoklonlka i zato ja volim da se ne poi- 
stovjecujem s njima."' 157 Oko vjerodostojnosti spomenutog hadisa 
postoje dileme, jer se prenosi od Muhammeda b. Omera b. Alije 
b. EbiTaliba cije hadise neki kriticari hadisa odbacuju. Abdulhakk 
u svojim El-Ahkamima veli da je hadis od Ibn Dzurejdza Abbasa 
b. Abdullaha b. Abbasa od njegovog amidze Fadla da je Poslanik, 
s.a.v.s., posjetio Abbasa na njegovom posjedu, a potom je rekao 
da mu je lanac slab. Ibnul-Kattan kaze: "Hadis je zaista slab kako 
je i rekao, jer se ne zna stanje Muhammeda b. Omera." Potom je 



m Biljeze ga Tirmizi (773) u Pmtu, poglavlje: §ta se prenosi o pokudenosti posta u danima 
tesrrika, Ebu Davud (2419) u Paste, poglavlje: Post dana testika, Nesai (5/252) u Hadzu, 
poglavlje: Zabrana posta dana Arefata od Ukbeta b. Ainira. Hadis u potpunosti glasi: "...jer 
su to dani jela i pica." Lanac mu je ispravan, a \>jerodostojnim ga smatraju: Tirmizi, Ibn Hib- 
ban (958) i Hakim (1/434), a i Zehebi je po tome saglasan s njim. 

{S7 Biljeze ga Ahmed (6/323-324), Ibn Huzejme (2167), Ibn Hibban (941), Hakim (1/436) 
i Bejheki (4/313); od Ibnul-Mubareka, od Abdullah b. Muhammeda b. Omera, od njegova 
oca, od Kurejba, od u Seleme. Lanac prenosilaca mu jc dobar, jer Abdullaha ibn Omera i 
njegovog oca \jerodosrojnirn Sinatra Ibn Hibban i mnogi prenosioci prenose od njih. Hafiz je 
u Fethu rekao: "Poslanik s rijecima u spomenutom hadisu: '. . .ta dva dana su praznici', aludira 
na subotu koja je zidovski praznik i nedjelju kao kricanski praznik. Poznato je da se praznici 
ne poste i zato ih je on postio da se ne bi poistovjecivao s njima." Iz spomenutog se moze 
zakljuSti da misljenje nekih safijski pravnika da je pokudeno izdvajati subotu ili nedjelju s 
postom, nije dobro. Prece je to red za petak, jer se o tome prenosi vjerodostojan hadis. Sto se 
tice posta subote i nedjelje, bolje je da se poste zajedno, a poscenjem pojedinacno se iz\Tsava 
opca naredba nepoistovjecivanja sa sljedbenicima Knjige. 






IBH KAJJIM EL-DZEVZUJE 

naveo njegov hadis od Ummu Seleme o postu subote i nedjelje i 
rekao: "Abdulhakk se o njegovoj vjerodostojnosti nije ocitovao, a 
spomenuti Muhammed b. Omer je nepoznat. Od njega ga prenosi 
njegov sin Abdullah b. Muhammed b. Omer koji je takoder nepo- 
znat. Pored svega toga smatram da je hadis hasen (dobar), a Allah 
najbolje zna." 

Biljeze imam Ahmed i Ebu Davud od Abdullaha b. Busra 
es-Sulemija od njegove sestre Es-Semmae da je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: "Nemojte postiti subotu osim ako vam to ne bude obavezno. 
Pa ako od vas neko ne bude imao nista osim koru grozda ili gran- 
cicu drveta neka je izvace." 158 

Oko spomenuta dva hadisa postoje dileme kod islamskih 
ucenjaka. Malik, Allah mu se smilovao, veli: "To je laz", misleci 
na hadis kojeg prenosi Abdullah b. Busr. To od njega navodi Ebu 
Davud. Tirmizi kaze: "To je dobar hadis," Ebu Davud veli: "To je 
derogiran hadis." Nesai kaze: "To je ispreturan hadis." Neki uce- 
njaci vele: "Ne postoji iskljucivost izmedu tog hadisa i hadisa kojeg 
prenosi Ummu Seleme. Zabrana posta subotom odnosi se na njeno 
izdvajanje. Zbog toga je i Ebu Davud naslovio poglavlje u svom 
Sunenu i rekao: Poglavlje o zabrani da se posti samo subota. Hadis 
koji govori o Poslanikovom postu tog dana odnosi se na post subote 
zajedno s nedjeljom." Dalje su rekli: "Slicna tome jeste zabrana da 
se posti samo petak ako se s njim ne posti dan prije ili poslije 159 . Na 
taj ce se nacin ukloniti dilema kod onog koji smatra da je post na 
taj dan jedna vrsta njegova velicanja i na taj nacin bi se poistovjetio 
sa sljedbenicima Knjige u njegovu slavljenju i pored toga sto taj nje- 
gov postupak obuhvata njegovo nepoistovjecivanje s njima u postu 
tog dana. To bi se moglo prihvatiti ako bi se subota postila sama. 



158 Biljeze ga Ahmed (6/368), Tirmizi (744), Ebu Davud (2421), Ibn Huzejme (2164) i 
Bejheki (4/302). Lanac prenosilaca nrn je jak. Zamjera mu se zbog ispreturanosti koja ne 
umanjuje njegovu vrijednost zbog toga sto se prenosi drugim putevima koji su ispravni. 

159 Biljeze ga Buhari (4/203) i Muslim (1144) od Ebu Hurejre. 



'#**•*' 





ZADUL-MEAD 

Medutim, hadisom se bez ikakve sumnje to nije namjeravalo. Zbog 
toga, ako se subota bude postila s nekim drugim danom, onda u 
njenom postu nece biti velicanja. Allah najbolje zna. 



Poslanikova praksa nije bila da stalno i neprekidno posti. O 
tome je cak rekao: "Ko posti neprestano, takav nije rd postio niti je 
mrsio." 160 Ovim se ne misli na onoga ko posti dane koje je zabranjeno 
postiti. Poslanik, s.a.v.s., je to rekao kao odgovor onome ko ga je 
upitao: "Sta velis za onoga koji stalno posti?" U odgovoru onome ko 
radi haram ne kaze se da nije postio niti mrsio, jer se iz njega razu- 
mije da je mrsenje i poscenje isto, tj. ne kaznjava se niti se nagraduje. 
Takav slucaj nije s onim ko posti zabranjen post. Spomenuti odgovor 
ne prilici pitanju o zabranjenom postu. Takoder se to prihvata i kod 
onih koji smatraju da je stalni post mustehab, jer ko stalno posti cini 
mustehab i haram. Prema njihovom misljenju takav cini mustehab 
kada posti dane koje je mustehab postiti, a haram kada posti dane 
koje je zabranjeno postiti. U svakoj od spomenutih situacija kaze se: 
"Takav nije postio niti je mrsio." Prema tome, vidljivo je da je pogre- 
sno razumijevanje hadisa na spomenuti nacin. 

Takoder, dani koje je zabranjeno postiti Serijat je izuzeo i 
prema Serijatu nije ih dozvoljeno postiti. Oni su prema Serijatu kao 
noc i kao dani mjesecnog ciklusa. Zato ashabi nisu pitali o njiho- 
vom postu, jer su znali da se ne poste, a i Poslanik, s.a.v.s., im ne bi 
odgovorio da nisu znali da ih je zabranjeno postiti sljedecim odgo- 
vorom: "...takav nije postio niti mrsio." U torn odgovoru nemamo 
objasnjenja o zabrani. 

Poslanikova, s.a.v.s., praksa, oko koje nema dileme, bila je 
da je postiti dan, a dan mrsiti bolje od stalnog posta. To je draze 

160 Biljeze ga Ahmed (4/24) i Nesai u Pastu, poglavlje: Zabranjeno je neprestano postiti, 
Ibn Madza (1705) u Pastu, poglavlje: Sta se prenosi o neprestanom postu od Abdullaha b. 
es-Sihhira. Lanac prenosilaca mu je ispravan, a takvim ga smatraju i Ibn Huzejme (2150) i 
Hakim (1/435), s kim se slozio Zehebi. 



87 






1BNKAJJIMEL-DZEVZIJJE 

Allahu. A stalni i kontinuirani post je pokuden (mekruh). Cak i 
kada takav post ne bi bio pokuden (mekruh) to bi zahtijevalo tri 
neprihvatljive pretpostavke. 

Jedna od tih pretpostavki jeste da je takav post drazi Allahu 
od posta u kome se jedan dan posti, a drugi ne posti, jer u njemu 
se ulaze vise truda i napora. Medutim, ta je konstatacija odbacena 
zbog vjerodostojnog hadisa u kojem se kaze; "Allahu naj drazi post 
jeste post Davuda, a.s." 161 Znaci, nema boljeg posta od Davudova, 
a.s. Ili da neprekidni post bude na istom stepenu odlikovanosti s 
Davudovim postern, sto je takoder neprihvadjivo. Ili da je takav 
post mubah gdje je neutralan odnos prema njemu, tj. niti je prepo- 
rucen niti je pokuden. Medutim, i to je nemogucejer toga u obre- 
doslovlju nema, zbog toga sto jedna od spomenutih pravnih normi 
mora biti preferirana, a druga ne. Allah najbolje zna. 

Ako se kaze: Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ko isposti ramazan 
i poprati ga sa postom sest dana sewala smatrat ce se kao da je 
postio sve vrijeme." 162 Za onog ko posti po tri dana od svakog mje- 
seca rekao je da to odgovora postu citava zivota. 163 Sve to ukazuje 
da je neprekidni post bolji od onoga sto se izravnava s njim i da je 
to nesto sto se trazi, jer je nagrada za njega veca od nagrade koju 
postac dobije za druge vrste posta tako da se cak nagrade koje se 
dobiju za druge postove porede s njegovom nagradom. 

Receno je: isto je to poredenje i o pitanju predestiniranja. To 
ga ni u kojem slucaju ne dozvoljava, a kamoli da ga preporucuje.To 
poredenje s njim odnosi se samo na nagradu kada bi on bio muste- 
hab. Dokaz za to se nalazi u istom hadisu. Spomenuti hadis odre- 
duje da je post tri dana od svakog mjeseca na stepenu posta cijelog 
zivota. Znaci, jedno dobro djelo nagraduje se deseterostruko. Spo- 

1H Biljeze ga Buhari (3/14) u Tebcdzdzudu, poglavlje: Ko zaspi prije sehura i Muslim (1159, 
189) u Postu, poglavlje: Zabranjeno je neprestano postiti od Abdullaha b. Amr b. el-Asa. 
162 Biljeze ga Muslim (1164) U Postu, poglavlje: Mustehab je postiti lest dana iewala nakon 
ramazana, Ebu Davud (2433) Tirmizi (759) i Ibn Madza (1716) od Ebu Ejjuba cl-Ensarija, r.a. 

88 



^ 



^*-vr-g«^^»«^— z*ums» 



•Z*S**—Z*3M^^*& 






ZADU-L-ME'AD 

menuti ce postac, znaci, dobiti nagradu onoga koji je postio tristo 
sezdeset dana. Poznato je da je to apsolutno zabranjeno, iz cega 
se razumije da se time aludira na postizanje takve nagrade ako bi 
se pretpostavilo da je serijatski dozvoljeno uzastopno postiti tristo 
sezdeset dana. Isto pravilo vazi i za post sest dana sewala, gdje se 
kaze da njihov post s postom ramazana odgovara postu od godine 
dana. Potom je citirao sljedeci ajet: 

"Ko uradi dobro djelo, bit ce desetorostruko nagraden..." 
(El-En'am, 160) 

Znaci, spomenuti post od trideset i sest dana odgovara postu 
od trista sezdeset dana koji je bez ikakve dileme zabranjen. Pone- 
kad se desi slieno poredenje gdje je obicno nemoguce uraditi ono s 
cime se poredi,pa caki apsolutno nemoguce. To se poredenje samo 
navodi pod pretpostavkom da se ono moze izvrsiti. Kao primjer 
moze se navesti slucaj covjeka koji ga je pitao o djelu koje odgovara 
dzihadu, na sto mu je Poslanik rekao: ^jZ o\ jiUAl £y- lil ^)y' . l" < Ji 
>L- T? ij-i; d\j J& Yj "Mozes li od kada mudzahid krene u dzihad 
stalno klanjati i da u tome ne malaksas i postiti a da ne mrsis?!" 164 
Poznato je da je to obicno nemoguce kao sto je i serijatski nemo- 
guc post trista sezdeset dana. Takoder se plemeniti ibadet poredi s 
dva dobra djela kako bi se sto bolje istakao. Receno je daje najbolji 
nocni namaz, namaz Davuda, a.s. On je bolji od klanjanja cijele 



163 Biljeze ga Buhari (4/192) u Postu, poglavlje: Post cijeloga zivota i Muslim (1159) od 
Abduilaha b. Amra el-Asa a takoder ga prenosi i od Ebu Katade pod rednim brojem (1 162). 

m Biljeze ga Buhari (6/3) na pocetku poglavlja: O dzihadu i Nesai (6719) od Ebu Hurejre 
u kome stoji: "Neki covjek je dosao Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: 'Pokazi mi djelo koje 
vrijedi koliko i dzihad?' Rekao je: 'Ne poznajem ga. Mozes li od kada mudzahid krene u 
dzihad orici u dzamiju i neprestano klanjati i da u tome ne malaksas i da neprestano postis?' 
Covjek je rekao: 'Ko to moze?!™ Biljezi ga i Muslim (1878) u Imaretu, poglavlje: Vrijednosti 
sehadeta na Allah ovom putu u sljedecoj verziji: "Primjer mudzahida na Allahovu putu jeste 
primjer postaca i klanjaca koji uci Allahove ajete ne malaksavajuci u postu i namazu sve dok 
se mudzahid ne vrati s Allahova puta. 



««««** 





IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

noci jasnom i vjerodostojnom hadisu. Onaj ko klanja jatiju i sabah 
u dzematu uporeden je s onim koji je klanjao cijelu noc. 165 

Ako se kaze: A sta velite za hadis koji prenosi Ebu Musa 
el-Esari u kojem stoji: "Ko bude postio cijeli zivot, nad njim ce se 
Dzehennem ovako stjesnuti, pa je stisnuo svoju pesnicu." 166 Hadis 
je zabiljezen u Ahmedovom Musnedu. 

Receno je da postoje dileme oko znacenja spomenutog hadisa. 
Neki vele da ce mu se Dzehennem stijesniti kako bi mu sto tjesnije 
bilo u njemu zbog toga sto je sam sebi otezavao i sto nije zelio sli- 
jediti praksu Allahova Poslanika, s.a.v.s., vjerujuci da je nesto drugo 
bolje od nje. Drugi vele da ce se Dzehennem toliko stjesnuti pa 
nece imati mjesta u njemu za njega. Oni preferiraju ovo tumacenje 
zbog toga sto postaca postom stjesnjava puteve strasti i zbog toga 
ce Allah stijesniti za njega Dzehennem da nece u njemu bill mjesta 
za njega. Prvi pak preferiraju svoje tumacenje zbog toga sto drugo 
tumacenje ne odgovora jezickoj konstrukciji, jer da se zeljelo iska- 
zati znacenje koje zastupa druga grupa reklo bi se: dujjikat 'anbu. 
Medutim u hadisu stoji: dujjikat 'alejhi, sto upucuje na to da ce 
spomenuti biti u Dzehennemu i da ce se on tada stijesniti. Potom 
svoj stav potvrduju i time da njihovo tumacenje potpuno odgovara 
hadisima koji osuduju neprestani post i da je onaj postac ko posti 
takvu vrstu posta ustvari nepostac. Allah najbolje zna. 167 

165 Biljezi ga Muslim i svom Sabihu (656) u knjizi dtamijama u poglavlju: O nagradi za 
klanjanje jacije i sabaha u dzematu od Osmana b. Aifana, r.a, 

166 Biljeze ga Ahmed u(4/414) i Bejheki (4/300), a lanac mu je ispravan. Ibn Huzejme (2154, 
2155) ga smatra vjerodostojnim. 

167 Nakon sto je naveo spomenuti hadis Hafiz u Fethu (4/193) kaze: "Hadis je jasan da ce 
se spometiutom Dzehennem stjesnuti i da ce mu u njemu biti tijesno zbog toga ito je bio 
nemilosrdan prema sebi i ito nije slijedio praksu Poslanika, s.a.v.s., te sto je vjerovao da je 
nesto drugo bolje od nje.Toje zestoka prijetnja, sto znaci daje spomenuto djelo zabranjeno." 
Prenosi Abdurrezzak u Musannefit (7871) od Ibn Ujejne od Haruna b. Sa'da od Ebu Amra es- 
Sejbanija (a prenosi se i sa es-Sejbanija, sto je patvoreno) daje rekaor "Bill smo kod Omera b. 
el-Hattaba, pa mu je servirana hrana. Neki coyjek se udalji, a Omer upita: 'Sta mu je?' Rekose 
da posti. Omer upita: 'Kakav post?' Rekoie: 'Meprekidni.' Omer ga je poieo udarati po glavi 

90 




i.<,X*jmXt> 



STI5 







ZADU-L-ME'AD 




Allahov Poslanik, s.a.v.s., dolazio bi kod svojih zena i pitao 
ih da li imaju nesto za jelo. Ako bi odgovorile negativno rekao bi: 
"Znaei, ja postim." Pa bi nijet za nafilu post donio po danu. Pone- 
kad bi nanijetio nafilu post, pa bi se potom omrsio. O obje situacije 
izvijestila nas je Aisa, r.a. 

Hadis o prvoj situaciji biljezi Muslim, a o drugoj Nesai. 168 
Hadis koji je zabiljezen u Sunenima od Aise glasi: "Ja i Hafsa smo 
postile, pa nam je ponudena nasa omiljena hrana, te smo se omrsile. 
Potom je dosao Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa me je Hafsa pretekla 
i upitala Poslanika o tome, a bila je miljenka svoga oca. Rekla je: 
'Allahov Poslanice, mi smo postile, pa nam je ponudena nama omi- 
ljena hrana, te smo se omrsile?!' Rekao je: 'Napostite taj dan drugim 
danom.'" 169 Taj hadis nije vjerodostojan. 

Tirmizi veh: "Biljezi ga Malik b. Enes i Ma'mer od Abdullah 
b. Omera i Zijada b. Sa'da i drugih hafiza od Zuhrija od Aise u 
mursel verziji ne spominjuci u njemu od Urveta. To je ispravntje. 
Biljeze ga Ebu Davud i Nesai od Hajvea b. Surejha od Ibn el-Hada 
od Zumejla, Urvetovog sluge, od Urveta od Aise u spojenoj ver- 
ziji." Nesai kaze: "Zumejl nije poznat." Buhari veU: "Ne zna se da 

stapom govoreci mu: 'Jedi bezboznice (dehrijo)." Biljezi Hafiz u Fetbu (4/193) od Amra es- 
Sejbanija (patvoreno ime) daje rekao: "Do Omera je doprlo da neki covjek posti neprekidni 
post. Otisao mu je i poceo ga udarati bicem govoreci mu: 'Jedi bezboznice.'" Pripisuje ga Ibn 
Ebi Sejbi s dobrim lanccm prenosilaca. 

168 Prvi hadis biljezi Mustim (1451) u Postu poglavlje: Dozvoljeno je postiti nafilu post s 
dnevnim nijetom prije podne, a dmgi biljezi Nesai (4/194). Biljezi ga takoder i Muslim kao 
upotpurtjenje za prvi hadis. 

155 Biljeze ga Tirmizi (735) u Postu, poglavlje: Kome je obavezno napostiti post, Ahmed 
(6/263) od Kesira b. Hisama od Dzafera b. Burkana od Zuhrija od Urveta od Aise. Biljezi 
ga i Ibn Hazm u Muhalli (6/270) i ojacao ga. BUjeze ga i Tahavi (2/109), Ibn Hibban (951) 
od Dzerira b. Hazima od Jahje b. Seida od Amre od Aise. Lame prenosilaca mu je ispravan. 
Biljezi ga Ebu Davud (2457) od Hajve b. Surejha od Ibn el-Hada od Zumejla, Urvina sluge, 
od Urve b. Zubejra od Aise. Biljezi ga i Malik u (1/306) od Ibn Sihaba ez-Zuhrija u mursel 
verziji. Pogledaj Nasbur-raje (2/264-267). 

91 








je Zumejl slusao od Urveta, niti Jezid b. el-Hadi od Zumejla niti se 
njime moze argumentovati." 

Poslanik, s.a.v.s., kada bi postio i dosao kod nekoga, ne bi 
se mrsio vec bi nastavljao postiti. Tako se prenosi da je dosao kod 
Umm Suleime pa mu je iznijela hurmi i mask na sto je on rekao: 
"Vratite vase maslo i hurme na njihovo mjesto jer ja postim. 

Ummu Selejm je za Poslanika, s,a.v.s., bila kao neko od nje- 
gove porodice. Vjerodostojnom predajom u Sahihu se prenosi od 
Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

"Kada neko od vas bude pozvan da jede, a bude postio, neka 
kaze: *Ja postim."' 171 

Sto se tice hadisa koji biljeze Ibn Madza, Tirmizi i Bejheki 
od Aise, r.a., koji pripisuje Poslaniku, s.a.v.s., a u kom se kaze: "Ko 
ode nekome, neka ne posti bez njegove dozvole." 172 Tirmizi je za 
njega rekao: "To je odbacen hadis, jer ne znam da ga ijedan od 
povjerljivih prenosilaca prenosi od Hisama b. Urveta. 



Poslanik, s.a.v.s., smatrao je pokudenim da se posti samo 
petak. To je potvrdivao i verbalno i prakticno. Vjerodostojnom je 
predajom potvrdenazabrana da se posti samo petak. Dzabir b. Abdu- 
llah 173 , Ebu Hurejre, Dzuvejrijja, Harisova kcerka, Abdullah b. Amr, 

m Biljeze ga Ahmed (3/108, 188, 248) i Buhari (4/198) u Postu, poglavlje: Ko posjeti nekoga, 
pa se ne omrsi kod njega od Enesa, r.a. 

171 Biljezi ga Muslim (1159) u Ptutu, poglavlje: Kada postac bude pozvan da jede neka kaze: 
"Ja postim." 

172 Biljezi ga Tirmizi (789). U njegovu lancu prenosilaca je Ejjub b. Vakid el-Kufi koji je 
odbacen prenosilac, Biljezi ga i Ibn Madza (1763). U njegovu lancu je Ebu Beki el-Medeni 
takoder slab prenosilac. 

™ Ovu Dzabirovu predaju biljeze Buhari (4/202-203) i Muslim (1143). Ebu Hurejrinu pre- 
daju biljeze Buhari (4/203), Muslim (1144), Ebu Davud (2420) i Tirmizi (743). Dzuvejnjmu 



r ¥" 2 " 







i ZADU-L-ME'AD 

Dzunade el-Ezdi i drugi prenose da je Poslanik, s.a.v.s., dok je bio 
na minberu pio pokazujuci im i na taj nacin da ne posti petkom. To 
biljezi Ahmed obrazlazuci njegovu zabranu posta petkom time sto 
je petak praznik. Imam Ahmed biljezi hadis od Ebu Hurejre da je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

"Petak je uistinu praznik, Zato nemojte da vas praznik bude 
dan posta, ako ne postite dan prije Hi poslije njega." 174 

Ako se primijeti i kaze da se s praznikom ne posti dan prije 
ili dan poslije njega, reel ce se da petak slici prazniku. Zbog te nje- 
gove slicnosti s praznicima dosla je zabrana da se namjemo posti. 
Zato ako se posti dan prije ili dan poslije njega, nece se smatrati da 
ga je namjerno izuzeo s postom. Tada ce njegov post imati status 
posta cijelog mjeseca, ili posta deset dana od mjeseca, ili Davudova 
posta, ili posta dana Arefata i asure, ako se zadese petkom. Njegovo 
poscenje u svim tim danima nije zabranjeno. 

A ako neko prigovori i rekne sta cete sa predajom koja se 
prenosi od Abdullah b. Mesud da je rekao: "Nisam nikada vidio 
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da ne posti petkom." Biljeze ga autori 
Sunena. m Red ce se: Mi ga prihvatamo, ako se ustanovi da je vje- 
rodostojan, s tim sto se mora razumjeti s drugim hadisima, tj. da je 
postio petak s danom prije ili danom poslije njega. Odbacit demo 
ga ako ne bude vjerodostojan.Taj je hadis garib (raritet).Tirmizi je 
rekao: "Ovaj hadis je hasen garib." 



predaju biljeze Buhari (4/203) i Ebu Davud (2422). Abdullah b. Amrovu predaju biljeze Ibn 
Huzejme (2164) i Ibn Hibban (957), a Dzunadinu predaju biljeze Ahmed i Nesai. 

w Biljeze ga Ahmed (2/303, 532), Ibn Huzejme (2161) i Hakim (1/431) od Amira b. Lude- 
jna el-Esarija od Ebu Hurejre, U njegovu lancu prenosilaca je Ebu Bisr es-Sami, nepoznat 
prenosilac. Naveo ga je i Hejsemi u EhMedimeu (3/199) od Amira b. Ludejna el-Esarija i 
rekao da ga biljezi Bezzar i da mu je lanac prenosilaca dobar (hasen). 

I7S Biljezi ga Tirmizi (742) u Posht, poglavlje: Sta se prenosi o posru petkom. Lanac prenosi- 
laca muje dobar. 

93 










I IBH KAJJIM EL-DZEVZUJE j 






POGLAVLJE POSIANIKOVOJ, SAYS., 
PRAKSI U ITIKAFU 

Posto ispravnost srca i njegova ustrajnost na njegovu putu do 
Allaha zavisi od obima njegove okrenutosti prema Njemu i popra- 
vljanju njegova stanja kako bi Mu se potpuno predalo, oporavak srca 
postize se samo s njegovim usmjerenjem ka Allahu. Prekomjerno 
konzumiranje hrane i pica, prekomjerno druzenje s ljudima, preko- 
mjerni govor i spavanje jesu stvari koje pogorsavaju njegovo stanje, 
odvode njegove misli na sve strane i odvracaju ga od njegova puta 
ka Allahu Uzvisenom, ili ga usporavaju ill potpuno zaustavljaju. 
Zato je Silni i Svemilosni iz milosti prema Svojim robovima nare- 
dio post, nesto sto ce ih osloboditi viska hrane i tecnosti i isprazniti 
iz srca razne koktele strasti i prohtjeva koje sprecavaju srce na nje- 
govu putu ka Allahu Uzvisenom. Naredio je posta onoliko koliko je 
to potrebno da bi covjek od njega imao koristi i na ovom i na budu- 
cem svijetu, da mu on ne nanese stete i da ga ne odvoji od njegovih 
ovosvjetskih i onosvjetskih interesa. 

Propisao im je takoder i itikaf cija je namjena da se srce 
potpuno preda Allahu, da Mu se potpuno posveti, da ostane nasamo 
s Njim i da se potpuno okrene od stvorenja i da se samo Njemu 
Uzvisenom okrene. Kako bi sjecanje na Njega, ljubav prema Njemu 
i potpuno okretanje Njemu zauzelo mjesto njegovih briga i misli. 
Da one pocnu dominirati u njegovom zivotu. Da mu jedina briga 
bude On. Da mu misli jedino budu zauzete Njime i da razmislja 
samo o tome kako ce postid Njegovo zadovoljstvo i kako ce Mu se 



1 4W»" n ■" ' 



~ s -*~z—i~M-!~s-xmB~z*3XZ~ZMSMl**mM!*+!XtM^MX.tM.+.i 








ZADU-L-ME'AD 

pribliziti. Na taj ce nacin prijateljstvo ljudi zamijeniti za Allahovo 
prijateljstvo i tako se pripremiti da mu to prijateljstvo koristi na 
dan usamljenosti u mezaru kada nece imati nikakva prijatelja, niti 
icega sto ce ga obradovati osim Njega. To je upravo najveca inten- 
cija itikafa, 

Posto se ta namjera upotpunjuje samo s postom, itikaf je 
propisan u najodabranijim danima posta, tj. u deset zadnjih dana 
ramazana. Od Poslanika, s.a.v.s., ne prenosi se da je ikada bio u 
itikafu, a da nije postio. Cak je Aisa rekla: *^i VI olS^il V "Nema 
itikjafa bez posta." 176 

Allah nigdje nije spomenuo itikaf bez posta, a i Poslanik, 
s.a.v.s., ga je cinio samo s postom. Preferira se misljenje vecine 
nasih. prethodnika (selefa), radi jacine dokaza, da je post uvjet za 
valjanost itikafa. To misljenje preferirao je i sejhul islam Ebul- 
Abbas b. Tejmijja. 

Sto se tice bespotrebna govora, ummetu je kao Hjek za to 
propisano obuzdavanje jezika od svega od cega nece biti koristi na 
onom svijetu. 

Za pretjerano spavanje propisan je muslimanima nocni namaz 
u kojem je najbolje bdijenje i ciji su posljedice najzahvalnije. To 
je umjereno bdijenje koji koristi srcu i tijelu i ne poprecuje se na 
putu covjekova interesa.Temelji duhovnih vjezbi kod sufija i asketa 
upravo se temelje na spomenuta cetiri temelja. Najsretniji od njih 



176 Biljezi ga Abdmrezzak (8037) u Itikafu i sljedecoj verziji: "Ko ode u itikaf duzanje postiti" 
od Sevrija od Habiba b. Ebi Sabita od Ata od Aise. Biljezi Ebu Davud (2473) u Postu, 
poglavlje: Onaj ko je u itikafu obilazi bolesnika, Bejheki (4/315) i Darekutni (247) da je Aisa 
rekla: "Sunnet je da onaj ko je u itikafu ne obilazi bolesnika, da ne prisustvuje dzenazi, da ne 
dira zenu niti 'una odnos s njom, ne izlazi osim samo u nuzdi, da nema itikafa bez posta i 
da se itikaf moze obaviti samo u glavnoj ili centralnoj dzamiji," Lanac prenosilaca mu je jak. 
Itikaf za vrijeme posta uslovljavaju i Ibn Omer i Ibn Abbas. Tu predaju biljezi Abdmrezzak 
u Musannefa (8033) od Ibn Omera i Ibn Abbasa. Lanac prenosilaca mu je ispravan, a to 
misljenje zastupa i Malik, Evzai i hanefijski pravnici. Po torn pitanju nemamo jedinstven stav 
kod Ahmeda i Ishaka. Pogledaj Tehzibu-s-suneni (3/344, 349) od autora. 

95 1 





IBM KAJJIM ELDZEVZIJJE 

bit ce onaj ko bude slijedio u tome poslanicki muhammedanski 
pravac, pa ne zastrani kao oni koji su zastranili niti ga zanemari 
kao oni koji su ga zanemarili. Posto smo vec naveli kakva je Posla- 
nikova, s.a.v.s., bila praksa kod posta, namaza i govora, u sljedecim 
recima navest cemo njegovu praksu kod itikafa. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., sve do svoje smrti provodio je 
zadnjih deset dana ramazana u itikafu. 177 Jednom to nije ucinio, te 
ga je nadoknadio u sewalu. 176 

Jednom je proveo u itikafu deset prvih dana ramazana, zatim 
drugu trecinu ramazana, a potom zadnjih deset dana iscekujuci Lej- 
letul-kadr. Zatim mu je receno da je ona u zadnjoj trecini 1 ™ rama- 
zana nakon cega je sve do svoje smrti provodio te dane u itikafu. 

Naredivao bi da mu se u dzamiji pripremi mjesto za itikaf 
kako bi se mogao osamiti sa svojim Gospodarom. Kada bi htio uci 
u itikaf, klanjao bi sabah i potom ulazio u njega. Jedne je prilike 
naredio da mu se pripremi mjesto za itikaf pa se pripremilo. Potom 
su to naredile i njegove zene pa se i njima pripremilo. Nakon sto 
je klanjao sabah pogledao je i vidio te satore, pa je naredio da se 
njegov uklone i tog ramazana nije bio u itikafu nego ga je obavio u 
prvoj trecini mjeseca sewala. 180 

Svake je godine provodio po deset dana u itikafu. Medutim, 
u godini u kojoj je preselio proveo je dvadeset dana u itikafu. Dzi- 
bril, a.s., bi mu svake godine ucio Kur'an po jedanput dok mu je te 
godine proucio dva puta. On bi takoder svake godine pred Dzibn- 

™ Biljezega Buhari (4/235-236) it Itikafu, poglavlje: Itikafu zadnjih deset dana ramazana i 

Muslim (1172) u Itikafu, poglavlje: Itikafu zadnjih deset dana ramazana od Aise, r.a. 

»™ Biljeze ga Buhari (4/244-245) u Itikafu, poglavlje: Itikafu sewalu i Muslim (1173) takoder 

od Aise. 

"» Biljeii ga Muslim (1167, 215) u Put*, poglavlje: Vrijednost Lejletul-kadra, objainjenje 

njena mjesta i vremena od Ebu Se'ida el-Hudrije. 

< 80 Biljeze ga Buhari (4/238-239) u Itikafu, poglavlje: Zenski itikaf i Muslim (1173, 6) u 

Itikafu, poglavlje: Kada mutekif ulazi u itikaf? 






■¥>■ 



I 111,1 II IIP— 





ZADU-L-ME'AD 

lorn ucio Kur'an po jedanput, dokga je te godine pred njim proucio 
dva puta. lsl 

Kada bi odlucio uci u itikaf, ulazio bi sam. U svoju kueu, dok 
bi bio u itikafu, ulazio bi samo zbog fizioloskih potreba. Protu- 
rao bi svoju glavu iz dzamije u Aisinu sobu, pa bi ga ona cesljala 
i prala mu glavu, bio je tada u dzamiji, a ona je bila u mjesecnom 
ciklusu. 182 Dok bi bio u itikafu neke njegove zene posjedvale bi ga. 
Kada bi se vracale kuci, ispracao bi ih. To se desavalo nocu. 183 Nije 
imao odnos sa zenama, niti ih je ljubio niti radio s njima bilo sta 
dok je bio u itikafu. Kada bi usao u itikaf postavili bi mu postelju 
na mjesto gdje je provodio itikaf. Kada bi izisao zbog svoje potrebe 
usput bi prolazio pored bolesnika ali se ne bi svracao kod njega niti 
bi pitao za njega. 184 Jedne je prilike provodio itikaf uTurskom kub- 
betu i na njegova vrata je stavio hasuru. 135 Sve je to Poslanik, s.a.v.s., 
radio kako bi postigao sustinu i bit itikafa suprotno onome sto rade 
neznalice koje od itikafa prave mjesto za druzenja i posjete gdje se 
sjeli i prica. Medutim, to su sasvim dvije razlicite vrste itikafa. Da 
nam Allah bude na pomoci. 



!S! Biljeze ga Buhari (9/42) u Vrijednasti Kur'ana, poglavlje: Diibrilje ucio Kur'an Poslaniku, 
s.a.v.s. (4/245) u Itikjafa, poglavlje: Itikafu drugoj trecini ramazana, Darimi (2/27) Ahmed 
(2/336,335) i Ibn Madza (1769) od Ebu Hurejre. 

181 Biljeze ga Malik (1/312) Buhari (4/236) i Muslim (297) u Hajdu, poglavlje: Dozvoljeno je 
zeni prati glavu svom muzu za vrijeme menstruacije. 

m Biljeze ga Buhari (4/240, 242) u Itikafu, poglavlje: Da li mutekif smije izaci zbog svojih 
potreba do dzamijskih vrata, i u poglavlju: Posjeta zene svom muzu dok je u itikafii; i Muslim 
(2175) u Sehmu, poglavlje: Objasnjeoje da je mustehab onome koga vide samog sa nekom 
zenom da kaze: "Ovo je kci toga i toga"; od Safijje daje rekla: "Poslanik je bio u itikafu, pa sam 
nocu otiila da ga posjetim. Kada sam krenula ustao je da me isprati. Stanovala je u kuci Usame 
b. Zejda. U torn trenutku naisla su neka dva coyjeka od ensarija. Kada su vidjeli Poslanika, 
s.a.v.s., pozurili su, pa im je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Polahko. Ovo je Safijja, Hujejova kcerka' 
Rekli su: 'Subhanellah, Allahov Poslanice!' Rekao je: '§ejtan uistinu kola co\^ekom kao krv. Ja 
sebojim da nece u vasa srca ubaciti zlo!'lli je rekao: '...nesto!™ 

[M Biljezi ga Ebu Davud (2472) u Paste, poglavlje: Mutekif obilazi bolesnika od Aise. U nje- 
govu lancu prenosikca je Lejs b. Ebi Sulejm, slab prenosilac. 

i8S Biljezi gaMusUm (1167,215) od Ebi Seida.Turskoje kubbe malo kubbe napravijeno od 
presovane vune. 

97 










IBNKAJJIMEIDZEVZUJE | 






POGLAVLJE POSIANIKOVOJ, SA.V.S, PRAKSI 
PRILIKOM OBAVLJANJA NJEGOVA HADZA I UMRE 

Poslanik, s.a-v.s., je poslije Hidzre obavio cetiri umre i to sve 
u mjesecu zul-ka'de. Prva je urnra hudejbijska koju je obavio seste 
godine po Hidzri. Medutim, musrici mu nisu dali prici Kabi, pa je 
zaklao deve na mjestu odakle je vracen na Hudejbijji. On i njegovi 
ashabi obrijali su glave i oslobodili se ihrama. Potom su se te godine 
vratili u Medinu. 186 

Druga je urnra urnra el-kadijje koju je obavio sljedece godine, 
nakon sto se vratio s Hudejbijje. Tada je usao u Meku i boravio u 
njoj tri dana, pa je nakon sto je obavio umranske obrede, izisao iz 
nje. O pitanju ove umre postoje dileme. Je li ona bila nadoknada 
za umru u kojoj su ga vratili prethodne godine ili je to bila sasvim 
nova umra? O torn pitanju islamski ucenjaci imaju dva misljenja. 
Od imama Ahmeda se prenose dvije predaje. U jednoj stoji da je to 
bila nadoknada, a to je i mezheb Ebu Hanife, Allah mu se smilo- 
vao. U drugoj predaji stoji da to nije bila nadoknada, to je misljenje 
Malika, Allah mu se smilovao. 

Oni koji smatraju da je tu bila nadoknada, svoje misljenje pot- 
krepljuju time sto se ona i naziva umretulkada (nadoknadna umra) i 
vele da samo ime govori o pravnom statusu. 

Drugi vele da je rijec el-kada (nagodba) izvedena iz el-muka- 
dah (parnicenje) jer se Poslanik, s.a.v.s., nagodio s Mekelijama da 



m Biljezi ga Buhari (7/385) od Berae i 391, od Ibn Omera. 




98 



w— BBWigWff^WMWff^WMW^ 



je obavi, a ne da je nadoknadi od rijeci kada - kadaen. I zbog toga, 
kako vele, nazvanaje umretul-kadijjeti (nagodbena umra). Broj onih 
kojima nije dozvoljen pristup Kabi bio je hiljadu 1 cetiri stotine. 
Medutim, svi oni nisu s Poslanikom, s.a.v.s., u nagodbenoj umri 
(umretul-kadijjeti) iz cega se moze zakljuciti da to nije bila nado- 
knadna umra,jer je niko od njih ne bi propustio. I ovo je ispravnije 
misljenjejer AHahov Poslanik, s.a.v.s., nikome ko je bio s njim nije 
naredio da ucini propustenu umru, 187 

Treca Poslanikova umra jeste ona koju je obavio zajedno s 
hadzem. To je potvrdeno sa vise od deset dokaza koje cemo, ako 
Bog da, uskoro citirati. 

Cetvrta njegova umra jeste umra Dzirane koju je obavio kada 
je otisao na Hunejn. U povratku je sa Dzirane nanijetio umru i s te 
strane usao u Meku. iss 

U dva Sahiba biljezi se od Enesa b. Malika da je rekao: "AHa- 
hov Poslanik, s.a.v.s., je obavio cetiri umre, Sve u zul-ka'detu osim 
one koju je obavio s hadzem. Te umre su: umra koju je obavio sa 
Hudejbije ili za vrijeme Hudejbije u zul-ka'detu, umra koju je oba- 
vio sljedece godine u zul-ka'detu, Umra Dzirane kada je podijelio 



87 Suhejli kaze: "Ta umra nazvana je umretul kada zbog toga sto se za nju dogovorio sa 
Kurejsevieima, a ne zato sto se nadoknaduje za umru u kojoj su bill sprijeceni da dodu do 
xVkkc.jer ta umra nije pokvarena da bi se morala nadoknadivati. Bila je to validna umra. Zbog 
toga pripisuju Poslaniku, s.a.v.s., da je obavio cetiri umre." 

Ovo se misljenje preferira i zato sto je ta umra nazvana kisas (odmazdom). Uzviieni je rekao: 
"Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda. . ." (El-Bckare, 194) 

Ovaj je ajet objavljen povodom nje na osnovu onoga ito prenose Ibn Dzerir i Abd b. Humejd 
s vjerodostojnim lanccm prenosilaca od Mudzahida sto kategoricki tvrdi i Sulejman et-Tejmi 
u svom djelu El-Magazi. 

m Biljeze ga Tirmizi (935) u Hadzu, poglavlje: Sta se prenosi o dziranskoj umri, Ebu Davud 
(1996) u Qbrsdima, poglavlje: Ona koja nanijeti umru dobije menstruaciju i zatekne je hadz, 
Nesai (5/199-200) u Hadiu, poglavlje: Ulazak u Meku nocu od Mihresa eI-Ka"bija, r.a. U 
njegovu lancu prenosilaca je Seid b. Muzahim kojeg Ibn Hibban smatra povjerljivim. Ostali 
prenosioci su mu povjerljivi.Tirmizi za ovaj njegov hadis veli da je hasen. 











IBN KAJJIM ELDZEVZI1JE 

\tH **V>K 3fcY*K *<Y*K *W*K *vi 

ratni plijen koji su zaplijemli u Bid na Hunejrm u zul-ka'detu i 
umra koju je obavio zajedno sa hadzem." 189 

Spomenuti hadis nije u kontradikciji sa onim sto se biljezi u 
dva Sahiha od Beraa b. Aziba da je rekao: 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prije nego sto je obavio hadz, 
obavio dvije umre u zul-ka'detu", IW jer on aludira na samostalne 
(posebne) umre koje je Poslanik, s.a.v.s,, obavio. To su bile dvije 
umre bez ikakve dileme, jer umra kiran hadza nije bila samostalna, 
a hudejbijska mu nije bila dozvoljena i zbog toga je nije upotpunio. 
Zato je Ibn Abbas rekao: 

^ ,U& i'j&j t^M Vp. . ^ gj jfe 4^ & fc * Jjkj 3^1 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s, je obavio cetiri umre: hudejbijsku, 
kadaijsku sljedece godine, dziranijsku i hadzijsku." 191 Biljezi ga 
imam Ahmed. 

Takoder, nema proturjecnosti izmedu Enesovih rijed da je 
Poslanik, s.a.v.s., obavio sve umre u zul-ka'detu osim one koju je 
obavio sa hadzem i Aisinih i Ibn Abbasovih rijeci da je Poslanik, 
s.a.v.s., obavljao umre samo u zul-ka'detu, zbog toga sto je vrijeme 

m Biljeze ga Buhari (3/478) u Hadiu, poglavlje: Koliko je Poslanik, s.a.v.s., obavio umra, 

u Diibadu, poglavlje: Ko je dijelio plijcn u Poslamkovim borbama i putovanju, u Ratnim 

pohodima, poglavlje: Bitka na Hudejbijji, Muslim (1253) u Hadiu, poglavlje: Broj Posian- 

ikovih umri i vrijeme njihova obavljanja^irmizi (815) i Ebu Davud (1994). 

w Biljezi ga Buhari (3/479) u Umri, poglavlje: Koliko je Poslanik, s.a.v.s., obavio umri, 

poglavlje- Nosenje oruzja od strane onog koje u ihramima, u Sulbu, poglavlje: Kako se pl se: 

ovo je ono prema cemu je sklopio primirje taj i t^Diihadu, poglavlje: Primirje na tn dana i 

u Ratnim pohodima, poglavlje; Umretul-kada, a u Muslimovoj zbira numo ga nasli. 

>« Biljeze ga Ahmed u(2211) Tirmizi (816) u Hadiu, poglavlje: Sta se preuosi o broju umri 

koje je Poslanik, s.a.v.s., obavio, Ibn Madza (3003) u Obredima, poglavlje: Koliko je Poskn.k, 

s a v.s obavio umri i Ebu Davud (1993) u Hadiu, poglavlje: Umra. Lanac prenosilaca mu je 



rij&F** 



ispravan. 

00 



^rvne 



m-*mMm!m*S* MMfZM3MZWMaM&B&M^*M!M^X 



■^■1 



'JkHHkMMM 





ZAOU-LME'AD 

>K JftYrts JftV*K Jft Y*K 3ft V^K aft 1 

pocetka obavljanja kiran umre bilo u zul-ka'detu, a vrijeme njena 
zavrsetka u zul-hidzdzetu sa zavrsetkom hadza. Prema tome, Aisa i 
Ibn Abbas obavijestili su o nastanku njibova vremena obavljanja, a 
Enes o njegovu zavrsetku. 

Sto se tice Ibn Omerovih rijeci da je Poslanik, s.a.v.s,, obavio 
cetiri umre, a jednu od njih u redzepu, moze se reel da je to njegov 
lapsus. Aisa je, nakon sto je to saznala, rekla: "Allah se smilovao Ebu 
Abdurrahmanu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije obavio umre, 
a da on nije bio s njim i nikada je nije obavio u redzepu." 192 

Sto se tice predaje koju biljezi Darekutni od Aise da je rekla: 
"Krenula sam s AUahovim Poslanikom, s.a.v.s., na umru u rama- 
zanu. Na putovanju nije postio, a ja sam postila, skracivao je namaze, 
a ja nisam, pa sam rekla: 'Dajem prednost tebi nad svojim rodite- 
ljima, nisi postio, a ja sam postila, skracivao si namaze, a ja nisam?!' 
Rekao je: 'Lijepo si postupila.'" 193 Taj je hadis pogresan, jer Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., nikada nije obavio umru u ramazanu. Broj umri 
koje je Poslanik, s.a.v.s., obavio i njihovo vrijeme su poznati i tacno 
precizirani. Mi vellmo: Allah se smilovao majci pravovjemih. Ona 
je sama rekla da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije obavio umre 
u zul-ka'detu. 1 ' 4 Biljezi ga Ibn Madza i drugi. 



m Biljeze Buhari (3/478), Muslim (1255) i Tirmizi (936). Muslim joi dodaje: ". . .a Ibn Omer 
je to slusao i nije porvrdio ill negirao." Aiiine rijeci: "Bio je prisutan", time je htjela pokazati 
njegovzaborav.Nevevije rekao: "Ibn Omerovo presucivanjc Aiiine osude ukazuje na njegovo 
podozrenje, zaborav ill sumnju." Kurtubi je rekao: "Njegovo neprotivljenje Aisi ukazuje na 
njegovo podozrenje i prihvatanje Aisine tvrdnje." 

n Biljezi ga Darekutni (2/1 88) od El-Alae b. Zuhejra od Abdurrahmans b. el-Esveda od 
svog oca od Aise. Na to se osvrnuo autor hafiz b. Hadzer u El-Fethu (3/480) i rekao da 
se moguce Aisine rijeci: "... u ramazanu...." odnose na pocetak njena govora: "....krenula 
sam...", pa bi se onda to putovanje odnosilo na putovanje radi oslobodenja Mcke, jer se to 
upravo desilo u ramazanu. Tc godine je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru sa Dzirane ali u zul- 
ki'detu.'To biljezi Darekutni sa drugim kncem prenosilaca do El- Ala b. Zuhejra. Medutim, 
u torn lancu nije rekao od njegova oca niti da je to bilo u ramazanu. 

1,4 Biljezi ga Ibn Madza (2997). Prenosioci su mu poyjerljivi. 

101 






T 




1BN KAJJIM EL-D2EVZUJE 

iffy** 3ft Vm JftYflC W^Y*K*^VJ'K*t , 

Opce je prihvaceno da je Poslanik, s.a.v.s., obavio samo cetiri 
umre. Kada bi se prihvatilo da je obavio uraru i u redzepu onda bi 
to bilo pet umri. A da se prihvati da je obavio jednu uraru i u rama- 
zanu to bi bilo sest umri. Moglo bi se jedino reci da su neke oba- 
vljene u redzepu, neke u ramazanu, a neke u zul-ka'detu. Medutim, 
to se nije desilo. Desilo se da ih je on obavio u zul-ka'detu kako se 
prenosi od Enesa, Ibn Abbasa i Aise, r.a. 

Biljezi Ebu Davud u svom Sunenu od Aise, r.a., da je Poslanik, 
s.a.v.s,, obavio umru u sewalu. 195 To, ako se prihvati kao vjerodo- 
stojno, moguce je da se odnosi na dziranijsku umru koju je obavio 
kada je krenuo na put u sewalu. Medutim, obukao je ihrame za nju 
u zul-ka'detu. 



Nijednu od svojih umri Poslanik, s.a.v.s., nije izlazio iz Meke 
da bi je obavio kako to danas mnogi rade. Sve umre je obavio dola- 
zeci u Meku. U Meki je nakon sto mu je pocela dolaziti objava 
ostao trinaest godina, ali se apsolutno ne prenosi da je u to vrijeme 
izlazio iz Meke radi obavljanja umre. 

Umra koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio i propisao je 
umra koju obavi onaj koji dolazi u Meku, a ne umra onog ko bude 
u Meki pa izade iz nje do mikata da bi je obavio. To niko za vrijeme 
Posknika, s.a.v.s., nije cinio osim Aise. Samo je ona od svih ostalih 
koji su bili s Posknikom, s.a.v.s., na spomenut nacin obavila umru, 
jer je bila zanijetik umru, pa je dobik menstruaciju. Zbog toga joj 
je Poslanik, s.a.v.s., naredio da tako postupi i da obavi hadz prije 
umre. I na taj nacin je obavila kiran hadz. Potom joj je rekao da njen 
tavaf oko Kabe i saj izmedu Saffe i Merve koji je obavila na ime 
hadza vazi i za umru. Medutim, osjecala je u sebi neugodnost da se 
njene prijateljice vrate sa posebnom umrom i hadzem jer su obavile 

195 Biljezi ga Ebu Davud (1991) U Obredima, pogkvlje: Umra. Lanac prenosilaca mu je 
ispravan. 

102 




^M^^^^M^WWMSWKMW^^CTMyt^i 








ZADU-t-ME'AD 

temetu hadz, zbog toga sto nisu imale menstruaciju i nisu obavijale 
kiran hadz, a da se ona vrati s umrom ukljucenom u hadz. Zato ]e 
Poslanik, s.a.v.s., naredio njenom bratu da je odvede to Tenima da 
zanijeti i obavi umru, kako bi oraspolozio njeno srce, Medutim, 
Poslanik, s.a.v.s., nije nanijeto umru od Tenima te godine niti bilo 
ko tko je bio s njim. O tome ce se govoriti opsirnije i detaljnije 
uskoro, ako Bog da. 



Allahov Poslanik, s.a.v.s., je poshje Hidzre u Meku dolazio pet 
puta mimo prvog dolaska. Dosao je do Hudejbijje ah mu nije bilo 
dozvoljeno da ude u Meku. U ta cetiri dolaska oblacio je ihrame od 
mikata, a ne prije. Godine u kojoj je dosao do Hudejbijje obukao 
je ihrame na Zul-Hulejfi. Druge godine je usao u Meku, obavio 
umru, ostao u njoj tri dana, a potom je napustio. Treci put je dosao 
u Meku godine u kojoj je osvojena. To je bilo u ramazanu. Usao je 
u nju bez ihrama. Potom juje napustio krecuci ka Hunejnu. Zatim 
jeponovo dosao u nju oblaceci ihrame od Dzirane.Tadaje u Meku 
usao i izisao nocu, Prema tome, on nije izisao iz Meke do Dzirane 
radi obavljanja umre kako do danas rade Mekelije. Poslanik, s.a.v.s., 
obukao je ihrame na Dzirani kada je prolazio preko nje ka Meld. 
Kada je u noci zavrsio umranske obrede odmah se vratio na Dzi- 
ranu i nocio na njoj. Kada je osvanuo i kada je sunce izislo iz zenita 
krenuo je prema serifskoj dohni sve dok nije stigao do puta serifs ke 
doline. Zbog toga je ta umra ostala nepoznata mnogima. 196 

Cilj je da se istakne da su sve Poslanikove umre obavljene u 
mjesecima hadza kako bi se posrupilo suprotno musrickoj praksi. 
Oni su prezirah obavljanje umre u mjesecima hadza i govorili da je 
to nesto najruznije.To je dokaz da je obavljanje umre u mjesecima 
hadza, bez sumnje, bolje od njena obavljanja u mjesecu redzepu. 



' Biljezi ga Tirmizi (935) od Mihresa el-Kaliija. Prethodno je vec naveden. 



1031 



l-'-iJ* .1. 





IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

Medutim, da li je bolje obaviti umru u mjesecima hadza ili u 
ramazanu, to je vec diskutabilno pifanje, Vjerodostojnom predajom 
je potvrdeno da je Poslanik, s.a.v.s., naredio Umm Makili, posto 
nije obavila hadz s njim, da obavi umru u ramazanu i rekao joj da je 
obavljena umra u ramazanu ravna hadzu. 197 

Ramazanska umra u sebi takoder sadrzi najbolje vrijeme i 
mjesto. Medutim i pored toga Allah je odabrao Svom Poslaniku, 
s.a.v.s., za njegove umre najpreee i najprikladniji vrijeme za njih. 
Prema tome, obavljena umra u mjesecima hadza jeste isto sto i oba- 
vljen hadz u njegovu vremenu. Uzviseni Allah odUkovao je te mje- 
sece sa tim ibadetom i udnio ih njegovim vremenom. Umra je maH 
hadz i zato je najbolje vrijeme za njeno obavljanje mjeseci hadza, a 
zul-ka'de je njihov srednji mjesec. Za ovu konstataciju sam klanjao 
istiharu, a ko ima o tome vise znanja neka ukaze na njega. 

Moguce je da neko kaze da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., u 
ramazanu bavio vaznijim obredima od umre. Obredima cije obavlja- 
nje nije mogao zajedno uskladiti s umrom i zato je odgadao umru 

197 Biljeze ga Ebu Davud (1988, 1989) u Obredima, poglavlje: Umra.Tirmizi (939) u Hadtu, 
poglavlje; Sta se prenosi o umri u ramazanu, Ibn Madza (2993) u Obredima, poglavlje: Umra 
u ramazanu, Darimi (2/51), lanac prenosilaca mu je dobar. Biljeze ga i Buhari (3/480-481) i 
MusUm (1256) od Ataa od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao nekoj ensarijki, 
koju je Ibn Abbas imenovao, pa sam zaboravio njeno ime, a u Muslimovoj verziji se zove 
u Sinan: "Sta te je sprijecilo pa nisi obavila hadza s nama?" Rekla je: "Imali smo dvije deve 
za zalijevanje. Na jednoj su obavUi hadz otac toga i toga, sin moga muza i moj sin, a druga 
je ostala da s njom vrsimo zalijevanje." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Kada dode ramazan obavi 
umra u njemu, jer umra u ramazanu vrijedi koliko i hadz." Ili je rekao nelto slicno tome. U 
Muslimovoj verziji stoji: ". . .Umra u ramazanu nadoknaduje hadz ili hadz obavljen sa mnom." 
O tome se prenosi i od Dtabira. Biljezi ga Buhari u mallek verziji (4/67), a Ahmed (3/353, 
361, 397) i Ibn Madza (2995) u spojenoj verziji. Prenosioci su mu povjerljivi. Prenosi se i 
od Vehba b. Hanbesa, a biljeze ga Ahmed (4/177) i Ibn Madza (2991). Prenosi se takoder i 
od Zubejra u Taberanijevom El-Kebiru. Prenosioci su mu povjerljivi. U verziji od Algekod 
Bezzara u njegovu lancu prenosilaca ima nepoznat prenosilac. U predaji od Enesa koju biljezi 
Taberani u El-Kabiru u lancu prenosilaca je Helal, Enesov sluga, smatra se slabim prenosio- 
cem. Hadis ukazuje da je obavljena umra u ramazanu po nagradi ravna obavljenom hadzu, 
a ne da ona zamjenjuje obaveznost hadza. Konsenzusom je potvrdeno da obavljena umra ne 
zamjenjuje obavezni hadz. Hadis takoder ukazuje da se nagrada za neko djelo povecava suk- 
ladno odiikovanosti vremena, prisutnosti srca i iskrenosti nijeta. 



ii° 4 



^'^w^^^^W^WP^WMXi^ 



FIF^T? 





ZADIH-ME'AD 

do hadzijskih mjeseci, Nakon toga se Poslanik, s.a.v.s., u ramazanu 
potpuno posvecivao tim obredima, a njegovo neobavljanje umre 
ramazanom bila je ujedno jedna vrsta milosti i suosjecajnosti prema 
muslimanima. Da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru u ramazanu, 
muslimani bi pozurili da ga u tome slijede. Obavljanje umre u rama- 
zanu i post bi im na taj nacin predstavljalo poteskocu, jer mnogi od 
njih sigurno ne bi dozvolili sebi da ne poste te dana ramazana iz zelje 
da postignu nagradu ramazanske umre i posta. Na taj se nacin stvara 
poteskoca. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., odgadao umru do mjeseca 
hadza. On bi takoder odgadao mnoge poslove koje je volio raditi, 
bojeci se da ne oteza svojim sljedbenicima. 

Kada je usao u Kabu, izisao je iz nje tuzan. Aisa ga je upi- 
tala o razlogu njegove tuge pa je rekao: "Bojim se da nisam otezao 
svom ummetu."" 8 Pozelio je da dode do Zemzema t napaja hadzije 
s onima koji su ib napajali zem-zemom. Medutim, to nije ucinio iz 
bojazni da se to zanimanje od njib ne uzme poslije njega. 199 Allah 
najbolje zna. 




Ne prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je ucinio vise od jedne 
umre u jednoj godini, Znaci, nije cinio u jednoj godini dvije umre. 
Ipak, neki ljudi vjeruju da je godisnje cinio po dvije umre. Svoj 
stav temelje na predaji koju biljezi Ebu Davud u svom sunenu od 
Aise da je AJlahov Poslanik, s.a.v.s., obavio dvije umre,jednu u zul- 
ka'detu, a drugu u se walu. 200 Potom su rekli da ona time ne zeli reci 

88 Biljeze ga Ebu Davud (2029),Tinnizi (873) i Ibn Madza (3064) od Aise da je Poslanik, 
s.a.v.s.,otisao od nje veseo, a vratio joj se neraspolozen, Rekao je: "Usao sam u Kabu. Medutim, 
da mi se ta prilika ponovo pruzi ne bih usao u nju. Bojim se da nisam otezao svom etu,"U 
njegovu lancu prenosUaca je IsmaU b. Abdulmelik b. Ebi es-Sufejr, slab prenosilac. Ostali 
prenosioci su mu povjerljivi, ali i pored togaTirmizi je rekao daje taj hadis hasenun-sahih. 

" Biljezi ga Muslim (1218) od Dzabira b. Abdulkha et-Tavi!a u kome je opisao Poslanikov 
hadz i izmedu ostalog rekao: "Dosao je sinovima Abdulmuttalibovim dok su pojili hadzije zem- 
zemom i rekao: Tojite sinovi Abdulmuttalibovi, da se ne bojim da vas ljudi nece nadvladati u 
tome i ja bib s vama napajao hadzije.' Nakon toga su tnu dodali posudu iz koje se napio." 
200 Biljezi ga Ebu Davud (1991). Vec je citiran. 

105 



. 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

ukupan broj umri koje je obavio, jer su Enes, Aisa, Ibn Abbas i drugi 
rekli da je obavio cetiri umre, iz cega se zakljucuje da zeli istad da 
je Poslanik, s.a.v.s., obavio u jednoj godini dvije umre: jednu u zul- 
ka'detu a drugu u sewalu. Medutim, ta predaja je puka iluzija. I 
pored toga sto se pamti od nje, ipak to se nikad nije desilo. 

Poslanik, s.a.v.s., je bez sumnje obavio samo cetiri umre. Prvu 
u zul-ka'detu, to je hudejbijska umra. Potom nije obavljao umre do 
sljedece godine, pa je obavio umru u zul-ka'detu, to je umretul- 
kadijje. Potom se vratio u Medinu i nije se vracao u Meku sve dok 
je nije osvojio osme godine u ramazanu. Te godine nije obavljao 
umre. Zatim je otisao na Hunejn sestog sewala, pa je Allah porazio 
njegove neprijatelje i vratio se u Meku, gdje je u povratku nanijetio 
i obavio umru. To je bilo u zul-ka'detu prema misljenju Enesa i Ibn 
Abbasa. Nakon toga, postavlja se pitanja: kada je onda obavio umru 
u sewalu? Istina je da se sukobio s neprijateljem u sewalu, izisao 
iz Meke u torn mjesecu i nakon sto se obracunao s njim obavio je 
umru nocu, ali u zul-ka'detu. Te godine nije obavio dvije umre, ni 
prije, a ni poslije nje. Ko poznaje njegovu povijest, biografiju i zivo- 
topis ne moze posumnjati niti imati dilema oko toga. 

Ako se kaze: na osnovu cega onda ljudi vole godisnje obaviti 
sto vise umri kada to nije potvrdeno od Poslanika, s.a.v.s.? Red 
ce se da o torn pitanju ne postoji jedinstven stav. Malik je rekao: 
"Ne voUm da se godisnje obavi vise od jedne umre." Njegov uce- 
nik Mutarrif i Ibn el-Mewaz se ne slazu s tim njegovim stavom. 
Mutarrif je rekao: "Dozvoljeno je da se umra obavi godisnje vise 
puta." El-Mewaz je rekao: "Nadam se da u tome nema nista loseg." 
Aisa je u jednom mjesecu obavila dvije umre. Mislim, da se nikome 
ne smije zabraniti da se s bilo kojim ibadetom ili povecanim inten- 
zitetom dnjenja bilo kojeg hajra priblizava Allahu. Takve zabrane 
u tekstovima nema i to je misljenje vecine islamskih ucenjaka. 
Osim sto Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, izuzima pet dana u 
kojima nije dozvoljeno dniti umru. To su: dan Arefata, prvi dan 



|106 



^umz~zm*ms mm*iM^*3MZ***SM****XBK&XSX^™w^*Xm^i 



^■H 





ZADIH-ME'AD 

Kurban-bajrama i ostali dani tog bajrama (ejjamu-t-tesrik). Ebu 
Jusuf izuzima prvi dan Kurban-bajrama i samo ejjamut-tesrik. Dok 
Safi izuzima dane Kurban-bajrama koji se provedu na Mini radi 
bacanja kamencica. Aisa je takoder u jednoj godini obavila dvije 
umre. Kasim je upitan: "Zar joj to niko nije zamjerio?!""Zar majci 
pravovjernib?", odgovorio je. Enes bi takoder nakon sto bi oprao 
glavu 201 otisao i obavljao umru. 

Prenosi se od Alije, r.a., da je godisnje obavljao vise umri, 
jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: TTmra do umre brise grijehe koji se 
pocine izmedu njib." 202 Dovoljno je o ovom pitanju navesti da je 
Poslanik, s.a.v.s., dozvoMo Aisi da nanijeti umru sa Tenima pored 
umre koju je nanijetila, jer je to bilo u jednoj godini. Ne moze se 
reci da je Aisa odustala od prve umre i da je umra koju je obavila 
od Tenima nadoknada za nju, jer nije dozvoljeno odustati od umre 
nakon sto se nanijeti. A da je to tako potvrduje i sama cmjenica da 
joj je i Poslanik to potvrdio i rekao: "Dovoljan ti je tvoj tavaf za tvoj 
hadz i tvoju umru." 203 U drugoj verziji istog hadisa stoji: "Oslobo- 
dila si se od svih njib", 204 tj. od ihrama hadza i umre. 

Ako neko rekne da se u Buharijevom Sahihu biljezi da joj je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ja-iiilj dL.Vj ,^iij i dJt^i ^'J 
"Odustani od svoje umre, raspleti kose i pocesljaj se!" A u dru- 
goj verziji stoji: Ja^lj diJj (j! ii&\ "Raspleti kose i pocesljaj se!" 
A u trecoj: sjiiil ,*xj AJ-ij J*! "Zahijeti hadz, a zanemari umru!" 205 U 

01 Tj. nakon sto bi obrijao glavu. Ibn Esir je rekao: "To ne znaci da je on odgadao umru do 
poslije skidanja ihrama, vec da je odlazio na mikat i obavljao umru u zul-hidzdzetu." Predaju 
bUjezi Safi u svom(l/292-293) i Bejheki (4/344). 

Biljeze ga (3/476) u Umri, poglavlje: Obaveznost 1 vrijednost umre, Muslim (1349) u Hadzu, 
poglavlje: Vrijednost hadza i umre,Tirmizi (933) i Malik u (1/346) od Ebu Hurejre, r.a. 

m Biljeze ga Muslim (1211, 1329) i Ahmed (6/124) od Aiie. 

m Biljezi ga Muslim (1213). 

205 Biljeze ga Malik (1/410-411) u Hadzu, poglavlje: Ulazak zene za vrijeme mcnstrulanog 
ciklusa u Meku, Buhari (1/354) u Hajdu, poglavlje: Cesljanje zene prilikom kupanja, (3/330) 
u Hadzu, poglavlje: Kako zene u hajdu i nifasu do nose nijet, (3/482) u Umri, poglavlje: Umra 
u noci Hasbe, i Muslim (1211) u Hadzu, poglavlje: Pojasnjenje vrsta ihrama. 

107 










im aftYrtc JhV*K*W*K*W*K x*\ 






spomenutim predajama su dva jasna dokaza da je ona odustala od svoje 
umre. Prvi se ogleda u tome sto joj je rekao da je zanemari i da odus- 
tane od nje, a drugi sto joj je rekao da se poceslja, tj. oslobodi ihrama. 

Receno je da Poslanikove, s.a.v.s., rijeci: ". . .odustani od nje. . ." 
znace ostavi se umranskih obreda i ne ogranicavaj se na njima, vec 
ih obavi u hadzu. Nuzno je onda da se ta njegova namjera nalazi i u 
njegovim sljedecim rijecima, nakon sto je obavila hadzijske obrede: 
"...oslobodila si se od svih njih!" 

Poslanikove rijeci: "Tvoj tavaf ti je dovoljan i za tvoj hadz i 
umru", jasno potvrduju da umranski ihrami nisu zanemareni vec 
da su zanemareni samo njeni obredi i ogranicavanje na njima, jer 
sa zavrsetkom njena hadza smatra se da je obavila i hadz i umru. 
Potom joj je Poslanik, s.a.v.s., dozvolio da obavio umru sa Tenima 
da bi joj srce udobrovoljio kako bi se izjednacila sa svojim saputni- 
cama i vratila sa obavljenom posebnom umrom kao i one. To jasno 
i nedvosmisleno pojasnjava predaja koju biljezi MusBm u svom 
Sahtbu od Zuhrija od Urveta da je Aisa rekla: 

L^Sli Jjt pi c~i>J jjijil yt- J p^j <&<&&> & jj^J g ^"^ 

J: ^JjM Si pj '& i & jA 5^5 oA yk % M} ?J ' ^> f >- S f - " 



^ 



•cr^' 



j*. M UiS cJB iyL&\ &% <■ j£-k j*tj 1 

"S Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., krenuli smo na Oprosni 
hadz pa sam dobila menstruaciju. U torn stanju sam ostala sve do 
Arefata. Zantjetila sam bila samo umru, pa mi je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., naredio da raspletem kosu, da se pocesljam, da zanijetim 
hadz i zanemarim umru. Tako sam i postupila. Kada sam zavrsila 
sa svojim hadzem Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa mnom je poslao 
Abdurrahmana b. Ebu Bekra i rekao mi da nanijetim umru od 

|108 



aryrsr 



~~*~*—z-u**~™m***Z*XM!**!*SXMX! 






ZADU-LMEAD 

Tenima umjesto umre u kojoj me je hadz pretekao, a od koje nisam 
odustala." 206 

Spomenuta predaja krajnje je vjerodostojna i jasna da Aisa, 
r.a., nije odustala od svoje umre i da je osrala u ihramima sve dok 
joj nije pridodala obrede hadza. Ona je to sama za sebe rekla, a to 
je i govor Allah ova Poslanika, s.a.v.s. upucen njoj i oba govora su 
saglasna. Neka Allah bude na pomoci. 

U rijecima AHahova Poslanika, s.a.v.s.: <. £££ li ij\J6 i^ill jl i'jj<\\ 
*il1fl *ij£ *i JJi j/ji\ ist-l j "Umra do umre brise grijehe koji se pocme 
izmedu njih. Za primljen hadz nema druge nagrade do Dzenneta", 
to je dokaz da postoji razlika izmedu obnavljanja umre i hadza. To 
je ujedno i upozorenje, jer da je umra isto kao i hadz, tj. da se oba- 
vija samo jednom godisnje onda bi se izjednacili u nagradi i ne bi se 
pravila diferencijacija izmedu njih. 

Prenosi Sail, Allah mu se smilovao, od Alije, r.a., da je rekao: 
"Ja obavljam umru svakog mjeseca." 207 Prenosi Vekia od Israila od 
Suvejda b. Ebi Nadzijeta od Ebu Dzafera da je Alija, r.a., rekao: 
"Ako mozes mjeseeno obavi vise umri." Prenosi Seid b. Mensur od 
Sufjana b. Ebi Husejna od neke Enesove djece da bi Enes, kada bi 
bio u Meki i oprao glavu, otisao do Tenima i zanijetio umru. 308 



2(16 Biljezi ga Muslim (121 1). 

m Biljeze ga Safi (1/292) i Bejheki (4/344). Prenosioci su mu poyjerljivi. 

m Biljeze ga Safi (1/292) i Bejheki (4/344). U lancu njegovih prcnosilaca ima jedan nepoznat 
prcnosilac. 

1C 




IBN KA3JIM EL-DZEVZUJE 




POGLAVLJE POSLANIKOVOJ, SAYS., PRAKSI 
PRILIKOM OBAVLjANJA HADZA 

Poslanik, s.a.v.s., je bez sumnje poslije Hidzre u Medinu 
obavio samo jednom hadz. To je u stvari Oprosni hadz. Ne postoji 
dilema oko toga da ga je obavio desete godine po Hidzri. 

Medutim, postoji dilema oko toga da li je obavio hadz prije 
Hidzre. Prenosi Tirmizi od Dzabira b. Abdullaha, r.a., da je rekao: 
"Poslanik, s.a.v.s., je obavio tri hadza. Dva prije Hidzre i jedan 
poslije Hidzre zajedno s umrom." 209 Tirmizi je rekao: "Ovaj hadis 
je garib od Sufjana. Pitao sam Muhammeda, tj. o njemu, pa ga ne 
poznaje od Sevrija." A u drugoj predaji stoji; "On se ne ubraja u 
hadise koji su zapamceni." 

Nakon sto je propisan hadz, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je 
odmah pozurio da ga obavi, ne odgadajuci njegovo izvrsenje. Pro- 
pisivanje hadza odgodeno je sve do devete ili desete godine po Hid- 
zri. Rijeci Uzvisenog: 4^ v*^ ! J jM"* *J*}& "Hadi, i umru radiAllaha 
izvrsavajte!" (El-Bekare'l96), i pored toga sto je objavljen seste 
godine, godine u kojoj je bila Hudejbija, ipak u njemu nemamo 
propisivanje hadza. U njima se nareduje samo da se upotpuni hadz 
i umra nakon sto se pocnu obavljati, a to ne iziskuje njegovu kona- 
cnu naredbu. Ako neko kaze: odakle vam, onda, da je njegovo pro- 
pisivanje odgodeno sve do devete ili desete godine? Reci ce se da 



m Biljeze ga Tirmizi (815) u Hadzu, poglavlje: Sta se prenosi o broju Poslanikovih hadzova, 
Ibn Madza (3076) u Obredima, pogkvlje: Poslanikov hadz i Darekutni (2/278). Prenosiori 
su mu povjerljivi. 



|_110 








ZADU-L-ME'AD 

je pocetak sure Alu Imran objavljen u godini izaslanstava (vufud). 
Te godine je doslo Allahovom Poslaniku izaslanstvo iz Nedzrana, 
pa je Poslanik, s.a.v.s., sklopio s njima primirje pod uvjetom da 
placaju glavarinu, a dzizja je propisana devete godine po Hidzri 
u godini kada je bila Bitka na Tebuku. U toj godini je objavljen i 
pocetak sure Alu Imran, u njoj je vodio raspravu sa sljedbenicima 
Knjige i pozvao ih u monoteizam i na prizivanje Allaliove srdzbe 
na one koji ne govore istinu (el-mubahele), Na to ukazuje i to da su 
i Mekelije osjecali nelagodnost zbog smanjenja trgovine sa idolo- 
poldonicima nakon sto su objavljene rijeci Uzvisenog: ljuT jjJLJI l£l U^> 
^Lii Ipl* _uj »]'j}-\ a>JA\ \jt'J& tAi J~^> jj^jiil \^l "O -vjernki, mnogobosci 
su sama pogan, i ne'ka vise ne dolaze na badi, Casnom hramu poslije 
ovogodisnjeg hadza. . . " (Et-Tevbe, 28) Pa im je Uzviseni tu stetu 
namirio propisivanjem dzizje. Objava spomenutih ajeta i njihovo 
javno obznanjivanje bilo je devete godine. Te godine je Poslanik, 
s.a.v.s., poslao Ebu Bekra da spomenuti ajet javno obznani u Meki 
za vrijeme hadza. 210 Nakon njega poslao je Aliju, r.a. Ovo sto smo 
naveii zastupaju mnogi prethodnici, Allah najbolje zna. 



Kada je Allah ov Poslanik, odlucio obaviti hadz obznanio je 
to ljudima kako bi se spremili i krenuli s njim. Za tu vijest culi su 
i oni koji su zivjeli u okolini Medine pa su i oni dosli s namjerom 
da obave s njim hadz. Putem su mu se pridruzivali bezbrojni ljudi. 
Isli su ispred, iza, s njegove desne i lijeve strane tolike kolone dokle 
pogled doseze. Iz Medine je izisao danju, poslije podne, sest dana 
prije zavrsetka mjesca zul-ka'deta, nakon sto je klanjao cetiri rekata 
podne namaza. Prije toga odrzao im je hutbu u kojoj ih je poducio 
propisima ihrama, njegovim vadzibima i sunnetima. 



AUahov Poslanik, s.a.v.s., odgodio je obavljanje hadza sve do devete godine zbog toga sto 
nije zelio da se na hadzu mijesa sa idolopoklonkima, jer su oni goli obavljali hadz i tavafili oko 



Kabe. Nakon sto je Kaba ociscena od njih Allahov Poslanik, s.a.v.s., je obavio hadz. 



111 










I IBN KAJJIM ELDZEVZUJE § 

Ibn Hazm je rekao da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo cetvrtkom. 
Velim da je ocito da je krenuo subotom, Ibn Hazm dokazuje svoje 
misljenje s tri premise: 

1. da je njegov odlazak bio nakon sto je ostalo sest dana od 
zul-ka'deta; 

2. da je prvi dan zul-hidzdzeta bio u cetvrtak; 

3. da je Arefat bio u petak. To dokazuje predajom koju biljezi 
Buhari od Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo iz Medine 
nakon sto se pocesljao i namirisao. . ., potom je naveo hadis 211 i rekao 
da je to bilo pet dana prije zavrsetka mjeseca zul-ka'deta. 

Ibn Hazm kaze: "Ibn Omer je jasno rekao da je Arefat bio u 
petak, a to je deveti dan zul-hidzdzeta, a pocetak tog mjeseca je bez 
sumnje bio uoci cetvrtka, a zadnji dan u srijedu. Pa ako je krenuo 
sest dana prije zavrsetka mjeseca zul-ka'deta, to je bio onda cetvr- 
tak, tj. da je osim njega ostalo jos sest nod." 

Mi svoj stav temeljimo na tome sto je jasna predaja da je Posla- 
nik, s.a.v.s., krenuo pet dana prije zavrsetka zul-ka'deta. Ti dani su: 
subota, nedjelja, ponedjeljak, utorak i srijeda. To je pet dana. Na 
osnovu njegovog misljenja, Poslanik, s.a.v.s., je krenuo sedam dana 
prije zavrsetka zul-ka'deta, pa ako ne brojim dan polaska onda je to 
sest dana, onda koji je od ta dva dana bio?! To misljenje je oprecno 
hadisu. Ako broji noci, onda je Poslanik, s.a.v.s., krenuo sest, a ne 
pet noci prije zavrsetka zul-ka'deta. Prema tome, ne moze se nikako 
uskladiti da je njegov polazak bio u cetvrtak i da je to bilo pet dana 
prije zavrsetka tog mjeseca. Sto nije slucaj ako se kaze da je krenuo 
iz Medine u subotu, jer bez dana u kojem je krenuo od zul-ka'deta 
ostaje bez ikakve dileme onda pet dana. To potvrduje i hutba koju 
im je Poslanik, s.a.v.s., odrzao na svom minberu u Medini po pitanju 
ihrama i sta muhrim smije obuci. Onda je vidljivo da je to bio petak, 

211 Biljezi ga Buhari (3/323) u Had&u, poglavlje: Sta oblaci muhrim od odjede, ogrta£a i 
kosulja? 

112 



^w^g— =w«*=w* 



smm^amsm^ msmamm z*a;M^»2*SM^^MXM9^XSX^^*tM^ 



ivikiJMI 










| ZADIH-ME'AD $ 

jer se ne prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., okupljao ashabe i pozivao ih 
da im odrzi hutbu osim petkom, Ibn Omer, r.a., je prisustvovao toj 
hutbi koju je Poslanik, s.a.v.s., odrzao na svom minberu u Medini. 

Poslanikova, s.a.v.s., praksa bila je poducavanje ashaba u 
svakoj prilici o onome cemu su bili potrebni kada se ukaze za to 
potreba. Najbolje vrijeme za to bilo je upravo petkom prije njegova 
polaska za Meku. Onda je jasno da Poslanik, s.a.v.s., ne bi dozvolio 
bez nuzde da propusti petak u te svrhe radi nekoliko sati koji ga 
dijele od polaska. Posebno kad se zna da su se ljudi vec bili iskupili 
i da je on taj koji je najvise nastojao da ih poduci vjeri. Prema tome, 
moguce je spojiti izmedu toga i hadza bez ikakvog zanemarivanja. 
A Allah najbolje zna. 

Ebu Muhammed Ibn Hazm, nakon sto je saznao za predaju 

Ibn Abbasa i Aise, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo iz Medine za 

Meku kada je ostalo pet dana od zul-ka'deta i da se to ne slaze s 

njegovim prvim misljenjem, rekao je da to znaci daje on krenuo sa 

ZuhHulejfe kada je ostalo pet dana od zul-ka'deta. Dalje veli da je 

izmedu Zul-Hulejfe i Medine samo cetiri milje i da se to ne sma- 

tra kracim putovanjem zbog malog rastojanja. Na ovaj nacin ce se 

ukomponovati svi hadisi. Nastavlja i veli: "Daje njegov odlazak iz 

Medine bio kada je ostalo pet dana od zuhka'deta to bi bez sumnje 

bio petak. Medutim, to nije tacno, jer se dzuma ne klanja cetiri 

rekata, a Enes je naveo da su oni klanjah" s Poslanikom, s.a.v.s., cetiri 

rekata podne u Medini." 213 To mu samo jos vise povecava eksph- 

citnost, a potom je naveo predaju koju biljezi Buhari od Ka'ba b. 

Malika da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., rijetko kretao na put osim 

cetvrtkom. U drugoj verziji stoji daje Allahov Poslanik volio kre- 

tati na put cetvrtkom. 213 Znaci, nemoguce je red da je Poslanik, 




112 Biljezi ga Buhari (3/324) u Hadzu, poglavlje: Ko zanoci na Zul Hulejfi sve do sabaha. 

M BUjezi ga Buhari (6/80) u Diibadu, poglavljer Ko zdi krenuti u bitku.pa je prikrije drugom 
bitkom i ko zeli da krene na put cetvrtkom i Ebu Davud (2605) u Dtihadu, poglavlje: U 
kojem je danu mustehab krenuti na put. 



^«f#> 




— 











IBN KAJJ1M ELDZEVZIJJE 

s.a.v.s., krenuo petkom zbog predaje koju smo naveli od Enesa, a ni 
subotom, jer bi u torn slucaju krenuo iz Medini kada je ostalo cetiri 
dana od zul-ka'deta. To jos rdko nije rekao. Isto tako, potvrdeno je 
da je proveo noc na Zul-Hulejfi nakon odlaska iz Medine. Znaci 
da je krenuo sa Zul-Hulejfe u nedjelju. Prema tome, ako je tacno 
da je krenuo iz Medine subotom i ako je tacno da je zanocio Zi- 
Tuvau prije nego sto je usao u Meku, a potvrdeno je da usao u nju 
ujutro cetvrtog zul-hidzdzeta. Na osnovu toga njegovo je putovanje 
iz Medine do Meke trajalo sedara dana, jer krenuo je iz Medine 
kada je ostalo cetiri dan od zul-ka'deta, a do Meke je dosao kada 
je proslo tri dana zul-hidzdzeta, u noci uoci cetvrtog dana. To je 
ni manje ni vise nego sedam noci. To je pogresno zakljuceno kon- 
senzusom i nesto sto niko nije rekao. Prema tome, ostaje da je kre- 
nuo iz Medine kada je sest dana ostalo od zul-ka'deta. Na taj nacin 
sve su predaje usaglasene i hvala Allahu, uklonjena je proturjecnost 
medu njima. 

Predaje su usaglasene i saglasne i nema oprecnosti medu njima, 
i ako se prihvati da je krenuo subotom. U isto vrijeme ce se od njih 
ukloniti njihovo usiljeno tumacenje koje smo naveli. Tvrdnja Ebu 
Muhammeda b. Hazma da, ako se prihvati da je Poslanik, s.a.v.s., 
krenuo iz Medine kada je ostalo pet dana od zul-ka'deta, znacila bi 
da je krenuo petkom itd. ne mora znaciti da je nuzno tacnaTspravno 
je cak da ako je krenuo kada je ostalo pet dana od tog mjeseca da 
to bude u subotu. Ono sto je obmanulo Ebu Muhammeda (tj. Ibn 
Hazma op. prev.) je to sto je mislio da je prenosilac izostavio harf ta 
sa broja. On se izostavlja samo u zenskom rodu, pa je shvatio da je 
Poslanik, s.a.v.s., krenuo kada je ostalo pet noci od tog mjeseca. To 
se moze prihvatiti ako je polazak bio petkom, a ako je bio subotom 
onda bi ostalo od mjeseca cetiri noci. Ta je konstatacija u biti protiv 
njega, jer ako je Poslanik, s.a.v.s., krenuo u cetvrtak, onda nije ostalo 
od mjeseca pet nod nego sest. Bio je prisiljen zbog toga da spome- 
nuti polazak, koji je tacno datumom odreden, tumaci s polaskom 

114 




-■ T V-,' 



■H 








ZADU-L-MEAD 

sa Zul-Hulejfe, a to rau nije bilo neophodno, jer je moguce da je 
mjesec zul-ka'de imao dvadeset i devet dana. Zato je navedeno da je 
datum njegova polaska bio kada je ostalo pet noci od zul- ka'deta na 
osnovu uobicajenog broja dana koji mjeseci imaju. To je bio obicaj 
Arapa i ostalih naroda kod racunanja njihova vremena, tj. da odrede 
neki datum tako sto istaknu koliko je ostalo od mjeseca na osnovu 
dana koliko ima vedna mjeseci. Pa kada se zavrsl mjesec taj datum 
ostaje cak i onda kada mjesec imadne dvadeset i devet dana da im 
se datumi ne pobrkaju. Tako je ispravno da neko kaze: dvadeset 
petog dana, napisat ce se pet dana je ostalo od mjeseca, i pored toga 
sto mjesec ima dvadeset i devet dana. Bez sumnje je i u spomenu- 
tom slueaju primijenjeno isto pravilo, pa je ostalo s danom polaska 
pet dana od mjeseca zul-ka'deta. Arapi kada im se u datumu sastanu 
nod i dani preferiraju noci jer s njima pocinje mjesec i zbog toga sto 
noc dode prije dana. Zato se spominju noci, a aludira se na dane. 
Zbog toga je ispravno reci: It hemsi bekine (pet je ostalo) misleci na 
pet dana. Broj se stavlja u muski rod na osnovu noci, pa ce onda biti 
ispravno reci da je njegov polazak bio kada je ostalo pet dana gdje 
ne spada petak. 

Sto se tice predaje koju prenosi Ka*b, iz nje se ne moze razu- 
rnjeti da je Poslanik, s.a.v.s., kretao na put samo cetvrtkom, vec samo 
da je to bilo u vecini slucajeva, jer sigurno se u svojim odlascima u 
borbe nije ogranicavao s cetvrtkom. 

Njegova zamjerka, ako se prihvati da je krenuo u subotu, oba- 
vezuje da se prihvati da je njegov polazak bio kada je ostalo cetiri 
dana od mjeseca. Medutim, jasno je objasnjeno da se to nuzno ne 
mora desiti ni onda kada se uzmu u obzir noci, a ni dani. 

Sto se tice njegove tvrdnje da je Poslanik, s.a.v.s., nakon pola- 
ska iz Medine proveo jednu noc na Zul-Hulejfi, itd. . ., to bi znacilo 
da je krenuo u subotu i onda bi njegovo putovanje trajaio sedam 
dana. Cudi me da je on to rekao, jer ako je krenuo u subotu onda 
je od mjeseca ostalo pet dana i ako je dosao u Meku kada je cetiri 








1BN KAJJIM EL-D2EVZIUE 

'j<K XxVtK JftVrt* **Y*K **Y *K 7H 

dana proslo od zul-hidzdzeta onda je jasno da je izmedu njegova 
polaska iz Medine i dolaska u Meku devet dana. O tome nema 
nikakve nejasnoce, jer se put kojim je isao za Meku iz Medine 
prede za to vrijeme.Takoder je poznato da beduini idu mnogo brze 
od gradana, narodto ako sa sobom ne nose nosiljke, tesku opremu i 
potrepstine. AJlab najbolje zna. 

Vratimo se Poslanikovom, s.a.v.s., hadzu. Rekli smo da je kla- 
njao u Medini u dzamiji cetiri rekata podne namaza, pocesljao se i 
namirisao, obukao svoju kosulju i ogrtac i krenuo u vremenu izmedu 
podne i ikindije. Zaustavio se na Zul-Hulejfi i klanjao dva rekata 
ikindije i zanocio na njoj. 214 Tu je klanjao jos: aksam, jaciju, sabah i 
podne. 215 Na Zul-Hulejfi klanjao je pet namaza. Sve njegove supruge 
bile su s njim. Tu noc, obisao ih je sve. 216 Kada je odlucio da obuce 
ihrame po drugi put se okupao, jer se prvi put okupao zbog spolnog 
odnosa sa svojim zenama. Medutim, Ibn Hazm navodi da se okupao 
samo prvi put zbog dzunupluka. Neki ljudi to ne navode, mozda 
namjerno zbog toga sto to nije potvrdeno kod njega ili iz zaborava. 

Zejdb. Sabitje rekao daje vidio Poslanika, s.a.v.s,, da se skinuo 
i okupao radi ihrama. 217 Tirmizi veli daje to hadis hasenun-garib. 

Darekutni biljezi od Aise da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada 
je htio obuci ihrame oprao glavu bijelim sljezom i potasom 218 a 
potom ga je Aisa po njegovu tijelu i glavi namirisala svojom rukom 
s bijelim kozlacom i mirisom pomijesanim s miskom toliko da su se 
svjetlice miska vidjele na njegovu tijelu i bradi. 219 Taj je miris osta- 
vio i nije ga oprao. Potom je obukao svoju kosulju i ogrtac i klanjao 

214 Biljezi ga Buhari (3/324) od Encsa. 

215 Biljezi ga Nesai (5/127) od Enesa. Prenosioci su mu poyjerljivi. 
316 Biljeze ga Buhari (1/327) i Muslim (1 192 i 48) od Aise. 

217 Biljeze ga Tirmizi (830), Darimi (2/31) i Bejheki (S/32-33). Tirmizi je za njega rekao da 
je hasen, sto ustvari i jeste. 

218 BUjezi ga Darekutni (2/226). Prenosioci su mu povjerljivi. 

219 BUjeze ga Buhari (10/305, 313) i Muslim (1189, 35, 1190) od Aise. 

1116 



wmsmm 









| ZADU-L-ME'AD l 

dva rekata podne- namaza. A nakon klanjanja, na mjestu gdje je 
klanjao, nanijetio je hadz i umru. Od Poslanika, s.a.v.s., ne prenosi 
se da je klanjao posebno dva rekata radi oblacenja ihrama. Klanjao 
je tada samo dva rekata podne- namaza. 220 

Prije oblacenja ihrama svojoj devt privezao je dvije ogrlice, obilje- 
zio je na desnoj strani i zarezao joj malo grbu pa joj je krv potekla. 221 

Rekli smo da je nanijetio hadz Idran zbog postojanja vise od 
dvadeset vjerodostojnih i jasnih hadisa koji to potvrduju, od kojih su: 

Prvi: biljezi se u dva Sahiha od Ibn Omera da je rekao: 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na Oprosnom hadzu obavio 
umru prije hadza i zaklao hedj (kurban) kojeg je poveo sa Zul- 
Hulejfe. Prvo je nanijetio umru, a potom hadz." Ibn Omer je potom 
naveo hadis. 222 

Drugi: biljezi se takoder u dva Sahiha od Urveta od Aise da 
ga je obavijestila od Allahova Poslanika, s.a.v.s., sa potpuno istim 
hadisom koji prenosi Ibn Omer. 223 

Treci; biljezi Muslim u svom Sahihu od Kutejbe od Lejsa od 
Nafla od Ibn Omera da je on spojio hadz s umrom i da je obavio 
za oba obreda jedan tavaf, a potom rekao: "Ovako je radio Allahov 
Poslanik, s.a.v.s." 224 

120 U hadisu koji biljezi Muslim (1184) i (21) od Abdullaha b. Omera kaze se da je Allahov 

Poslanik, s.a.v.s., na Zul-Hulejfi klanjao dva rekata, misli se na podne -namaz, a ne na dva 

rekata sunneta ihrama. 

m Biljezi ga Muslim u svom Sabiku u u (1243), poglavlje: Vezanje i obiljezavanje hedja pri- 

likom oblacenje ihrama, od Ibn Abbasa. 

~ Biljezi ga Buhari (3/431) u Hadtu, poglavlje: Vezanje i obiljezavanje kurbana prilikom 

oblacenja ihrama od Ibn Abbasa. 

m BUjeze ga Buhari (3/432) i Muslim (1228). 

114 Biljezi ga Muslim (1230, 182), poglavlje: Objasnjenje da je dozvoljeno osloboditi se ihrama 

ako bude sprijeeen doci do Hrama i da je dozvoljeno obaviti kiran hadz. 

V\7 













IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Cetvrti: biljezi Ebu Davud od Nufejlija od Zuhejra, Muavi- 
nog sina, od Ishaka od Mudzahida da je upitao Ibn Omera koliko je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s, obavio umri? Ibn Omer mu je rekao: "Oba- 
vio je dvije." Aisa je rekla: "Ibn Omer je znao da je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s, obavio tri umre, pored one koju je obavio sa hadzom." 225 

Spomenuta Ibn Omerova konstatacija nije oprecna njegovoj 
tvrdnji da je Poslanik, s.a.v.s., spojio hadz i umru,jer je on torn kon- 
statacijom rnislio na samostalno obavljene umre. Na takav je nacin 
Poslanik, s.a.v..s, obavio samo dvije umre: Umretul-kada i Umretul- 
Dzirane, dok Aisa misli na te dvije umre, na umru koju je obavio si 
umru koju mu nisu dozvolili obavitLTb su, znaci, cetiri umre. 

Peti: prenosi Sufjan Sevri od Dzafera b. Muhammeda od nje- 
gova oca od Dzabira b. Abdullaha da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, 
obavio tri hadza: dva prije Hidzre i jedan poslije Hidzre koji je 
obavio zajedno sa umrom. Biljezi ga Tirmizi i drugi. 226 

Sesti: biljezi Ebu Davud od Nufejlija i Kutejbeta da su rekli 
da im je pricao Davud b. Abdurrahman el- Attar od Amra b. Dinara 
od Ikrime od Ibn Abbasa da je rekao: 

.^j. p hi J\ butyl < $&# & %^j J^ Csty^-J* 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je obavio cetiri umre: prva je hudej- 
bijska, druga je kada su se sljedece godine dogovorili da im dopuste 
obaviti umru, treca je dziranijska i cetvrta je ona koju je obavio 
zajedno s hadzom." 227 

Sedmi: biljezi Buhari u svom Sahihu od Omera b. el-Hattaba, r.a., 



m Biljezi ga Ebu Davud (1992) u Obredima, poglavlje: Umra. Preriosioci su mu povjerljivi. 
226 Njegova je verifikacija ve£ navedena. 

127 Biljeze ga Ebu Davud (1993) u Obredima, poglavlje: Umra, Tirmizi (816) u Hadiu, poglav- 
lje: Koliko je umri Poslanik, s.a.v.s., obavio? i Ibn Madza (3003) u Obredima, poglavlje: Koliko 
je Poslanik, s.a.v.s., obavio umri? Lanac prenosilaca mu je vjerodostojan. 



tAm 



8 






i ZADU-L-ME'AD 

da je cuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je u Vadul-Akiku rekao: 

•^ J S S^ : J*j ^j^' &ty iji* J Ji Jia i j^-j > ^5 ^ o! ;nji jiff 

"Ove noci mi je dosao izaslanik od mog Gospodara i rekao: 'Kla- 
njaj u toj blagoslovljenoj dolirii i red: Umra zajedno s hadzom!'" 228 

Osmi: biljezi Ebu Davud od Beiaa b. Aziba da je rekao: 
C~*e\i i jZ2\J*pj^j «Ji 4il J~=> 4)1 Jj-^j tj>\ {J&- ks- 4il ^'j J* ii cJS 



jvj-'H 



4)1 






ail Ji ^Ul J^L .iJULii Jl : U oJ& Jli t tjiiti £I£*T ^1 j; ^ j ^ii 4)1 Ji 

-cJyj ^-Lll c-l~. ol jli Jli j^JL-j «u!p 4)1 JJj rjl J">UL 

"Bio sam sa Alijom, r.a., kada ga je AUahov Poslanik, s.a.v.s., 
postavio za namjesnika Jemena. Dobio sam s njim oke zlata. Kada 
se Alija vratio iz Jemena i kad je dosao kod Poslanika, s.a.v.s., rekao 
je: 'Zatekao sam Fatimu, r.a., obucenu u obojenu i namirisan odjecu. 
Takoder je i kucu namirisala. Upitala je: 'Sta je tebi?! Allahov Posla- 
nik, s.a.v.s., je naredio svojim ashabima da se oslobode ihrama.' Alija 
joj je rekao: 'Ja sam zanijetio ihrame sa Poslanikovim, s.a.v.s., nije- 
tom.' Potom je otisao Poslaniku, s.a.v.s., pa ga je Poslanik, s.a.v.s., 
upitao: 'Kako si postupio?' Rekao je: 'Ja sam rekao da sam zanijetio 
s Poslanikovim nijetom.' Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Ja sam poveo 
kurbana i nanijetio umru i hadz , potom je naveo hadis.'" 239 

Deveti: biljezi Nesai od Imrana b. Jezida Dimiskija od Ise b. 
Junuza od Amesa od Muslima el-Butajna od Alije b. Husejna od 
Mervan b. el-Hakema da je rekao: 

m Biljezi ga Buhari (3/310) u Hadtu, poglavlje: Poslanikov govor: El-Akikje blagoslovljena 
dolina. 

w Biljeze ga Ebu Davud (1797) u Obrcdima, poglavlje: O ikran hadzu i Nesai (5/149) u 
Hadtu, poglavlje: O Kkan hadzu. Prenosioci su mu povjerljivi. 

119 







I 1BN KAJJIM EL-DZEVZIJJE | 









J'j3 fof jUs i. UL> U; ^ ,U^ J Cii 4ll J-i 4)1 J>~-J 



^JJJlifU*^ 



. JJLJ^IJ IJu-j 41* till J-i 4il J^5 

"Sjedio sam kod Osmana kada je cuo Aliju, r.a., kako nijeti 
hadz 1 umru pa ga je upitao; 'Zar ti to nije zabranjivano?!' Rekao je: 
'Jeste, ali sam cuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., da ih zajedno nijeti 
i ja necu zanemariti rijeci Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog tvog 
govora.'" 230 

Deseti: biljezi Muslim u svom Sahihu od Su'beta od Humejda 
b. Hilala da je rekao: 



■> > 



"Cuo sam Mutarrifa daje cuo Imranab. Husajna kadaje rekao: 
'Ispricat cu ti hadis i mozda da Allah da pa da se okoristis. Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., spojio je hadz i umru i to nije zabranio sve do svoje 
smrti, a ni u Kur'anu se nista nije objavilo da to zabrani.'" 231 

Jedanaesti: prenosi Jahja b. Seid el-Kattan i Suijan b. Ujejne 
od Ismaila b. Ebu Halida od Abdullaha b. Ebi Katade od njegova 
oca da je rekao: 



230 BUjezi ga Nesai (5/148). Lanac prenosilaca mu je ispravan. Desila se itamparska greska a 
Nesaijevam Sunenu pa je stavljen EI-Eias umjesto El- Ames, sto je ocita greska. 

231 Biljezi ga Muslim (1226, 167) u Had&n. Poglavlje: O dozvoli Temetu hadza. 

232 Prenosioci su mu poyjerljivi. 



m-;*^~^^ ^^3~Z~Z*SM***IMSM***!Mm^^XiX^X±X* 4 



^■^ 










I ZADU-l-ME'AD 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., spojio je hadz i umru zbog toga sto 
je znao da poslije toga vise nece obaviti hadza."Predaja se prenosi i 
drugim yjerodostojnim lancima do njih. 232 

Dvanaesti: biljezi imam Ahmed od Surake b. Malika da je cuo 
Allah ova Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: Kl2iJl *£ ji «5-1 J i^Xil] cJi-* 
"Umra je usla u hadz sve do Sudnjeg dana", pa je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., spojio umru i hadz na Oprosnom hadzu. 233 U laneu su mu 
povjerljivi prenosioci. 

Trinaesti: biljeze Ahmed i Ibn Madia od Ebu Talhe el-Ensarija 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spojio hadz i umru. 234 Biljezi ga i Dare- 
kutni, ali u lancu njegovih prenosilaca jeste Hadzdzadz b. Ertah. 

Cetrnaesti: biljezi Ahmed od Hermasa b. Zijada el-Bahilija da je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnom hadzu spojio hadz i umru. 235 

Petnaesti: biljezi Bezzar sa ispravnim lancem prenosilaca od 
Ibn Ebi Evfaa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spojio hadz i umru, 
jer je znao da poslije te godine vise nece obaviti hadza, 236 Receno je 
da je Jezid b. Ata pogrijesio u njegovu lancu prenosilaca, dok drugi 
smatraju da se to ne moze prihvatiti bez dokaza. 



m Biljezi ga Ahmed (4/175) od Mekija b, Ibrahima od Davuda b. Jezida el-Evdija od Abdul- 
melika b. Mejsere ez-Zerrada od £n-Nezzah b. Jezida b. Sebreta od Surake. Davuda b. Jezida 
mnogi smatraju slabim prenosiocem hadisa. Medutim, Ibn Adijj veli: "Nisam vidio da je i 
jedan njegov hadis odbacen i da je presao granicu nedozvoljenog ako ga od njega prenosi 
povjerljiv prenosilac. I pored toga sto on nije jak u hadisu, ipak se njegov hadis pise i prihvata." 
Ostali su prenosioci hadisa povjerljivi. Sa drugim predajama koje ga potvrduju moze se reel 
da je to hadis hasen. 

234 Biljeze ga Ahmed (4/28), Ibn Madza (2971) i Darekurni. adz b. Ertah je diskutabilan 
prenosilac. 

235 Biljezi ga Ahmed (3/485). U lancu prenosilaca je Abdullah b. Vakid el-Harrani, koji se 
smatra odbacenim prenosiocem, ali ga Ahmed i pored toga hvali i veli da je mozda ostario i 
posenilio. 

:3 ° Navodi ga Hejsemi u Ei-Med&meu (3/236) i veil da ga prenosi Taberani u Kehiru i El- 
Evsatu. U od njegovih prenosilaca je Jezid b. Ata. Ahmed i drugi ga smatraju povjerljivim 
i pored toga sto je diskutabilan prenosilac. U Takribu stoji da su mu hadisi nepostojani 
(lejjin). 

U1 








1BH KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Sesnaesti: biljezi imam Ahmed od Dzabira b. Abdullaha da je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., spojio hadz i umru i da je za oba obreda 
obavio jedan tavaf. 237 Biljezi ga Tirmizi. U njegovom je lancu pre- 
nosilaca Hadzdzadz b. Ertah. Njegovi hadisi ne spustaju se ispod 
hasen (dobri) pod uyjetom da ih sam ne prenosi i da nisu u koliziji 
sa predajama koje prenose povjerljivi prenosioci. 

Sedamnaesti: biljezi imam Ahmed od Umm Seleme da je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nanijetite Muhammedova poro- 
dico umru s hadzom!" 238 

Osamnaesti: biljezi se u dva Sahiha, u Muslimovoj verziji, od 
Hafse da je upitala Poslanika, s.a.v.s.: 

k* ^' ^ sji *j&\ th $ *g&% am j^i j* iiij g£i i- j4 j^ 

"Sta je ljudima, oslobodili su se ihrama, a ti se jos nisi oslobodio 
ni ihrama svoje umre?!" Rekao je: "Ja sam obiljezio svoj hedj,zamr- 
sio svoju kosu i zato ne skidam ihrame sve dok ne obavim hadz," z 
To je dokaz da je Poslanik, s.a.v.s., obavljao umru sa hadzem i da 
se nije oslobodio umranskih ihrama sve dok nije obavio hadz. To je 
jos vise potvrdeno gledajuci na osnove kod Malika i Safije, jer onaj 
ko obavlja samostalnu umru, prema njima ga hedj ne sprecava da 
se oslobodi ihrama, nego kiranska umra. Prema tome, spomenuti je 

237 Biljezi ga Tirmizi (947) a Hadzu, poglavlje: Sta se prenosi o tome da onaj koji obavlja 
karin hadz obavlja samo jedan tavaf. Forma mu je ista ona koju je naveo autor. U Ahmedovoj 
verziji (3/388) stoji: "Stigli smo sa Allahovim Poslanikom (do Kabe) pa smo obavili tavaf 
oko nje i sa) izmedu Safe i Merve. Kada je osvanuo prvi dan Bajrama nije se priblizio San i 
Mervi." 

238 Biljezi ga Ahmed (6/297-298). Prenosioci su mu povjerljivi, 

235 Biljeze ga Buhari (4/342) u Hadzu, poglavlje: Temetu, Idran i ifrad i Muslim (1229) u 
Hadzu, poglavlje: Objainjenje da onaj koji obavlja kiran skida ihrame u vrijeme kada ih sldda 
i onaj ko obavlja mufred hadz. 

122 






ZADU-L-MEAD 

w**y*>c *«Ym**Y*K w«v*k m 

hadis po njihovim osnovama jasan i neosporan dokaz. 

Devetnaesti: biljeze Nesai i Tirmizi od Muhammeda b. 
Abdullaha b. el-Harisa b. Nevfela b. el-Harisa b. Abdul Muttaliba 
da je cuo Sa'da b. Ebi Vekkasa i Dahaka b. Kajsa u godini u kojoj je 
Muavija b. Ebi Sufjan obavio hadz kako raspravljaju oko obavljanja 
umre prije hadza. Dahak je rekao: "To moze uraditi samo ko ne 
poznaje Allah ovu naredbu." Sa'd rece: "Lose li je to sto si rekao, 
braticu moj."Dahhakje odgovorio: "Omer b. el-Hattab je to zabra- 
nio?!" Sa'd rece: "Ali, to je cinio Allahov Poslanik, s.a.v.s. i mi smo 
tako cinili s njim." 240 Tirmizi veli da je to hadis hasenun-sahih. 

Ovdje se pod temettuom umre do hadza misli na jednu od 
dvije stvari: kiranski temetu kojem jezicko znacenje i odgovara, a i 
ashabi, koji su biU prisutni objavi i njenom tumacenju, su to potvr- 
dili. Zbog toga je Ibn Omer rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je 
obavio (temetu) umru prije hadza. Prvo je namjetio umru, a potom 
hadz." Isto potvrduje i Aisa: "To sto je Poslanik, s.a.v.s., uradio 
je bez sumnje kiranski temettu." To potvrduje i izreka Imrana b. 
Husajna da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio (temettea) umru 
pa su je i oni obavili s njim (muttefekun alejhi). 241 On je taj koji je 
rekao Mutarrifu: "Ispricat cu ti hadis koji ce ti mozda, ako Allah 
da, koristiti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., spojio je hadz i umru. Zatim 
to nije zabranjivao sve do smrti." Hadis se nalazi u Muslimovom 
Sahihu. 142 Poslanikovkiranje spomenut sa izrazima: temettea i dze- 
mea bejne hadzin ve umrerin. 

To potvrduje takoder predaja koja je potvrdena u dva Sahiha 
od Seid b. el-Musejjiba da je rekao: "Sastali su se na Usfanu Alija 
i Osman. Osman je zabranjivao temettu, tj. umru. Alija je rekao: 
'Kako mozes da zabranis nesto sto je radio Allahov Poslanik, 

240 Biljeze ga Tirmizi (823) u Hadzu, poglavlje: Sta se prenosi o spajanju hadza i umre, Nesai 
(5/152-153) i Malik u (1/344). Lanac mu je dobaf. 

341 Bujeze ga Buhari (3/433) i MusUm (1226, 171). 

Skoro je navedena njegova verifikacija. 

123 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

s.a.v.s.?!' Osman rece: 'Okani me se.' Alija rece: 'Ne rnogu te se oka- 
niti.' Kada je Alija vidio da od te diskusije nema koristi, nanijetio 
je zajedno umru i hadz." 243 To je Muslimova verzija. U Buharinoj 
verziji stoji: 

"Razisli su se na Usfanu Alija i Osman po pitanju umre, pa 
Alija rece: 'Zelis da zabranis stvar koju je cinio Allahov Poslanik, 
s.a.v.s.?!' Kada je to Alija shvatio, nanijetio je zajedno umru i hadz." 

Sam Buhari biljezi predaju od Mervana b. Hakema da 
je rekao: 

Jit iJLlS ^ Jj £5* fe^Slj Sfill ^ ^ ^J ' ^J ^ ^-^ 

"Vidio sam Osmana i Aliju. Osman je zabranjivao umru da se 
sastavi sa hadzem. Kada je to Alija vidio nanijetio je oba obreda i rekao: 
'Odazivam Ti se, Boze, za umru i za hadz.' Potom je rekao: 'Ja necu 
ostaviti sunnet Allahova Poslanika, s.av.s., ni radi cijeg govora.'" 244 

Sve to potvrduje da su oni smatrali onog ko spoji umru i hadz 
da je mutemetti.To je sam Poslanik, s.a.v.s., radio. Sam Osman slo- 
zio se sa Alijom da je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., cinio, jer kad mu 
je Alija rekao da zeli zabraniti nesto sto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
radio nije mu rekao da to on nije radio. Prema tome, da se nije s 
njim slozio u tome, odbacio bi tu njegovu konstatariju. 

Potom je Ahja odlucio da uradi kako je Poslanik, s.a.v.s., 
radio, da ga slijedi u tome i da objasni da ta praksa nije derogirana. 
Zatim, nanijetio je zajedno umru i hadz da bi potvrdio shjedenje 
i povodenje za Poslanikom u torn kiranu i da bi pokazao sunnet 



M Biljeze ga Buhari (3/344) i Muslim (1223, 159). 
244 BUjefi ga Buhari (3/336-337). 



1124 




SSiS^* 







I zadu-l-meAd 

koji je Osman zabranio zbog licnog shvatanja (tevila). Znaci, ovo je 
potpuni i samostalni dvadeseti dokaz. 

Dvadeset prvi: biljezi Malik u od Ibn Sihaba od Urveta od 
Aise dajerekla: 

J_^-j JU p S^ LHili g-lS^Jl 4^. ^li- p^rj aIU 4ii JJj 4)1 J^ij m li-^ 

U^ J4 J>- J4 V p 1 5jl«J1 £* ^J-L JJ4^ (jji tii 015 ^ ^j <di 4)1 J-i 4)1 

"Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., godine u kojoj 
je bio Oprosni hadz, Zanijetili smo umru, pa je Allahov Poslanik, 
s.av.s., rekao: 'Ko vodi sa sobom hedj neka nanijeti hadz s umrom i 
neka se ne oslobada ihrama sve dok ne obavi oba obreda!'" 345 

Poznato je daje Poslanik, s.a.v.s., sa sobom poveo hedj i njemu 
je bilo najprece da prvi uradi ono sto mu se nareduje. Na sve to upu- 
cuju ostah hadisi koje smo naveli i koje cemo navesti. 

Neka od prethodne i potonje uleme smatra da je vadzib uci- 
niti kiran hadz onome ko povede sa sobom hedj, a samo umru 
onome ko ne povede. Od onih koji zastupaju spomenuto misljenje 
jesu Abdullah b. Abbas i drugi. Kod njih je zabranjeno odstupiti od 
onoga kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., cinio kad je obavljao hadz 
i onoga sto je naredio svojim ashabima. Smatraju da je on obavio 
kiran hadz, poveo sa sobom hedj i naredio svakom onom ko nije 
imao sa sobom hedja da prekine nijet hadza i nanijeti samo umru. 
Zato je vadzib posrupati onako kako je on radio i kako je naredio 
da se radi.To misljenje je ispravnije od onoga koje zabranjuje preki- 
danje nijeta hadza i njegova transformiranja u umranski nijet. To se 
moze dokazati s mnogih aspekata koje cemo navesti, ako Bog da. 

Dvadeset drugi: biljezi se u dva Sahiha od Ebu Kilabe od 
Enesa b. Malika daje rekao: 

Ui Biljezi ga Malik u (1/410-411) u Hadiu, poglavlje: Ulazak zene sa menstruacijom u Meku. 
Lanac prenosilaca mu je ispravan. 



^ 





IBN KAJJ1M EL-DZEVZU1E 

lit J^ t Ijki J-Ql J.I t Qji Cii , Cr £fll Jitj s^j gf-U" ftjSj] iy*J 
J\ &*'$ &#&&&'• U?" C^™-^* ■ <33 • gJ-W Ijki *±pl f Ji ^ 



"Klanjao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., cetiri rekata podne 
namaza dok smo s njim bill u Medini. Na Zul-Hulejfi nam je klan- 
jao dva rekata ikindije namaza. Tu je zanocio i ostao sve dok nije 
osvanulo. Potom je uzjahao i krenuo sve dok se njegova jahalica 
nije zaustavila na BejdL Zahvalio se Allahu, slavio Ga i donio tek- 
bir, a potom je nanijetio hadz i umru. Za njim su se poveli i ljudi 
i nanijetili hadz i umru. Kada smo stigli, naredio je ljudima da se 
oslobode ihrama. Kada je dosao osmi dan zul-hidzdzeta (jevmut- 
tervije) nanijetili su hadz." 1 * 

Biljezi se, takoder, u dva Sahiha se takoder biljezi od Bekr b. 
Abdullaha el-Muzenija od Enesa da je rekao: 

2CU H\ £jJ& U *& JUi ^ ^a 4& ^^ ' ^ ^ ^ ^\ ^ 

'a^A'A $j u^ Sj ^j ^ -i© Jjfe p^ «& Ai ji ^ i^J ^r 

*".--:- •.fir- 

"Cuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da donosi zajedno 
telbiju za hadz i umru." Ebu Bekr je rekao: "To sam ispricao Ibn 
Omeru, pa je rekao: 'Ucinio je telbiju (nijet) samo za hadz/ Potom 
sam sreo Enesa, pa sam mu prenio rijeci Ibn Omera pa je rekao: 'Zar 
nas smatrate djecom?! Cuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je 
rekao: 'Odazivam Ti se za umru i hadzdz." 247 Razlika u godmama 

246 Biljeze ga Buhari (3/327-328) u Hadiu, pogkvlje: Podizanjc gksa u telbiji, i Muslim u 
sazetoj verziji (690) u Namazu musafira, pogkvlje: Namaz putnika i njegovo skracivanje u 
slijdecoj verziji: "Allahov Poslanik, s.a.v.s,, je klanjao u Medini Cetiri rekata podne namaza, a 
na Zul-Hulejfi dva rekata ikindije." 

247 Biljezi Muslim (1232) u Hadiu, pogkvlje: O ifradu i kiran hadzu i umri. Nismo ga nasli u 
Buharinoj zbirci. Biljezi ga i Nesai (5/150). 



fsjL***> 



VtoMtoiWJKnN/MUflkMHkJNtt 






| ZADU-LME'AD 

izmedu Enesa i Ibn Omera je godina ili godine i nesto vise." 

U Muslimovom Sahibu se biljezi od Jahje b. Ebu Ishaka, 
Abdulaziza b. Suhejba i Humejda da su culi Enesa kad je rekao: 

"Cuo sam kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., donio nijet za oba 
obreda i rekao: 'Odazivam Ti se za umru i hadz.'" 24S 

Prenosi kadija, Ebu Jusuf, od Jabje b. Seida el-Ensarija od 
Enesa da je rekao: "Cuo sam Allabova Poslanika, s.a.v.s., kada je 
rekao: 'Odazivam Ti se zajedno za hadz i umru.'" 

Biljezi Nesai od Ebu Esme od Enesa da je rekao: "Cuo sam 
Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako donosi nijet za hadz i umru." 249 

Hadis takoder prenosi i Hasan el-Basri od Enesa da je Poslanik, 
s.a.v.s., nanijetio hadz i umru kada je klanjao podne namaz. 250 

Biljezi Bezzar od Zejda b. Eslema, sluge Omera b. el-Hat- 
taba, od Enesa da je Poslanik, s.a.v.s., donio telbiju za hadz i umru, 
od Sulejmana et-Tejmija takoder od Enesa, od Ebu Kudame od 
Enesa isto. Vcki kaze: "Pricao nam je Mus'ab b. Sulejm i rekao da je 
isto cuo od Enesa." Takoder veli: "Pricao nam je Ibn Ebu Lejla od 
Sabita el-Bunanija od Enesa isto,"El-Huseni kaze: "Pricao nam je 
Muhammed b. Bessar, pricao nam je Muhammed b. Dzafer, pricao 
nam je Su'be od Ebu Kaza od Enesa isto." 

U Buharijevoj zbirci se biljezi od Katade od Enesa da je Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s., obavio cetiri umre, pa ih je spomenuo i rekao: 
T umru koju je obavio sa svojim hadzem." Vec je spomenuta. 

Abdurrezzak veli: "Pricao nam je Ma'mer od Ejjuba od Ebu 
Kilabe i Humejda b. Hilala od Enesa isto. To je sesnaest povjer- 

145 Biljezi Muslim (1251) u Hadzu, poglavlje: Poslanikova, s.a.v.s., telbija i hedj. 
m Biljezi Nesai (5/150) u Hadzu, poglavlje: Kiran. Ebu Esmaje Es-Sajkal, nepoznat prenosilac. 
Biljezi Nesai (5/127) u Hadzu, poglavlje: El-Bejda. Prenosioci su mu vjerodostojni. 



2ffl 



127 









IBH KAJJIM EL-DZEVZUJE 

ljivih osoba. Svi su saglasni od Enesa da je Poslanik, s.a.v.s., zajedno 
nanijetio hadz i umru. Te osobe su: Hasan el-Basri, Ebu Kilabe, 
Humejd b. Hilal, Humejd b. Abdulrrahman et-Tavil, Katade Jahja 
b. Seid el-Ensari, Sabit el-Bunani, Bekr b. Abdullah el-Muzeni, 
Abdulaziz b. Suhejb, Sulejman et-Tejmi Jahja b. Ebu Ishak, Zejd b. 
Eslem, Mus'ab b. Sulejm, Ebu Esma, Ebu Kudame Asim b. Husejn 
i Ebu Kaza, tj. Suvejd b. Hudzejr el-Bahili. 

To su Enesove predaje o Poslanikovom, s.a.v.s., nijetu hadza 
i umre koju je cuo od njega. Alija i Bera, r.a., prenose predaje u 
kojima Poslanik, s.a.v.s., sam o sebi govori da je obavio kiran hadz. 
Alija takoder obavjestava da tu vrstu hadza Poslanik, s.a.v.s., obavio. 
Omer b. el-Hattab, r.a., prenosi predaju u kojoj stoji da je Poslan- 
iku, s.a.v.s., njegov Gospodar naredio da obavi kiran hadz i da ga 
je poducio formi koju ce izgovoriti kada bude oblacio ihrame. Alija 
takoder prenosi da je cuo Poslanika, s.a.v.s., kako uci zajedno telbiju 
za oba obreda. Ostali koje smo gore spomenuli takoder prenose od 
Poslanika, s.a.v.s., da je obavio kiran hadz i da ga je naredio onima 
koji su poveli sa sobom hedj, 

Sljedeci prenosioci prenose sasvim jasne predaje u kojima se 
potvrduje da je Poslanik, s.a.v.s., obavio kiran hadz, a to su: Aisa, 
niajka pravovjemih, Abdullah b, Omer, Dzabir b. Abdullah. Abdul- 
lah b. Abbas, Omer b. el-Hattab, Alija b. Ebu Talib, Osman b. Affan, 
jer se saglasio s Alijom i Alija s njim, Imran b. Husajn, Bera b. Azib, 
Hafsa, majka pravovjemih, Ebu Katade, Ibn Ebu Evfa, Ebu Talha, 
Hirmas b. Zijad, Umm Seleme, Enes b. Malik, Sa'd b. Ebi Vekkas. 
To je sedamnaest ashaba, r.a. Neki od njih prenose nacin, a neki formu 
Poslanikove telbije i oblacenje ihrama. Drugi opet prenose samo 
Poslanikovo priznanje, dok treci prenose njegovu naredbu kirana. 

Ako se prigovori i kaze: kako cete medu njih ubrojati 
Ibn Omera, Dzabira, Aisu i Ibn Abbasa? Aisa je jasno rekla 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., samo zanijetio hadz, a u drugoj 
predaji kaze da je samo obavio hadz. Prva se predaja biljezi u dva 



4» 






ZAD1H« 

Sahiha,™ a druga u Muslimovoj zbirci hadisa koju biljezi u dvije 
verzije. Citirana je jedna, a u drugoj se kaze da je zanijetio samo 
hadz. 2 " Ibn Omer je takoder rekao: ". . .donio je telbiju samo za hadz " 
Biljezi ga Buhari. 2 " Ibn Abbas je takoder rekao: "Allahov Poslanik, 
s.a.v.s, nanijetio je samo hadz." Biljezi ga Muslim,-' 54 Dzabir je 
takoder rekao: "Obavio je samo hadz." Biljezi Ibn Madza. 255 

Receno je takoder: ako su hadisi koji se prenose od spomenu- 
bh ashaba proturjecni i zbog toga neprihvatljivi, hadisi koje prenose 
drugi ashabi nisu oprecni. Ako prihvatimo cinjenicu da u hadisima 
koje ste naveli nana dokaza da je Poslanik, s.a.v.s, obavio kiran 
hadz niti ifrad zbog toga sto su oprecni, koji je onda razlog da se 
odustane od hadisa koje prenose ostalih ashabi i pored toga sto su 
jasni i vjerodostojni?! Spomenuti se hadisi medusobno potvrduju i 
medusobno se ne iskljucuju. Oni kojima se cini da su proturjecni, 
to mislc zbog toga sto ne razumiju intenciju ashaba iz formi koje' 
su upotrijebili u njima pa su ih zbog toga razumjeli u svjetlu novih 
termina koji su se izumili poslije njih. 

Vidio sam kod Sejhul-islama lijepo poglavlje u kome je usug- 
lasio njihove hadise pa cemo ga zbog toga doslovno prenijeti. Rekao 
je: "Ispravno je da su hadisi o torn pitanju saglasni i da nisu oprecni 
osim neke neznatne oprecnosti koja postoji i kod drugih pitanja " 
Potvrdeno je od ashaba da je Poslanik, s.a.v.s., obavio temettu 
{umru) a temettu kod njih obuhvata kiran (hadz), jer od ashaba 
od kojih se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, obavio umru prenosi se 
daje obavio i hadz. Dokaz za prvu konstatadju je predaja koja se 
biljezi u dva Sabiba od Seida b. el-Musejjiba da je rekao: "Sastali su 
seAlijaiOsmanna Usfanu. Osman je zabranjivao temettu (umru), 

2S1 Biljeze Buhari (3/336) i Muslim (1211 i 114). 
m Biljezi Muslim (1211, 122). 

' 51 Biljezi Muslim (1232) i nismo ga nasli u Buharinoj zbirci hadisa. 
m Biljezi Muslim (1240, 199) 
W5 Bujezi Ibn Madza (1240). Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

129 








1BN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

pa je Alija rekao: 'Zar zelis da zabranis stvar koju je radio Allahov 
Poslanik, s.a.v.s.?' Osman je rekao: 'Okani nas se!' 'Ja ne mogu da 
te se okanim, rece Alija. I kad je Alija, r.a., vidio njegovu upornost 
u tome nanijetio zajedno oba obreda." Ovo je jasan dokaz da su 
onog koji bi spojio oba obreda smatrali da cirri temettu. A prije 
toga je i Poslanik, s.a.v.s., tako postupio. Osman se slozio s Alijom 
da je Poslanik, s.a.v.s., tako cirrio, ali nisu se saglasili da li je to bolje 
za nas ili ne? Da li je propisano i nama da ne nijetimo hadza dok 
ne obavimo uraru, o cemu se islamski pravnici spore. Temettu je 
kod njih znacio kiran. U dva Sabiha od Mutarrifa prenosi se da je 
Imran b. Husajn rekao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spojio hadz i 
umru, da nakon toga to nije zabranio sve do svoje smrti, i da o tome 
nikakva zabrana nije objavljena u Kur'anu. U predaji koja se prenosi 
od njega kaze se da Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio umru pa smo 
je i mi s njim obavili. Imran je jedan od najcasniji prethodnika. 
On upravo tvrdi da je obavio temettu i da je spojio hadz i umru. 
Znaci, karin kod ashaba znaci mutemtti. Zbog toga su ga obavezali 
s hedjom i obuhvacen je propisom ovog ajeta: £J-I JJ ly^\ ^ ^f 
4^All 5- yS - ] Q "Ohavife umru do hadza i zakoljite kurban do koga 
mozete lahko doci. " (El-Bekare, 196). Omer prenosi sljedeci hadis od 
Poslanika, s.a.v.s.: 

.5^ J t'jU : ji 5 6j4-\ ^aljJI li* J Ji Jiii oj b* ^ $® 

"Dosao mi je izaslanik od mog Gospodara i rekao: 'Klanjaj u ovoj 
casnoj dolini i reci: Umru u hadzu, tj. obavljam umru s hadzem.'" 

Od pravednih halifa: Omera, Osmana, Alije, pa Imrana b. 
Husajna prenosi se sa najispravnijim lancima prenosilaca da je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., spojio umru i hadz i da su to nazivali 
temettuom. Enes navodi da je cuo Poslanika, s.a.v.s., kad je donosio 
telbiju za hadz i umru. 

Predaja koju navodi Bekr b. Abdullah el-Muzeni od Ibn 
Omera da je Poslanik, s.a.v.s., donio telbiju samo za hadz moze se 



f$F***t* 



*M*m^j*MM&MSMMMSM!+*!M.tM**!MSX&'!MlX^*J(* 





ZADU-L-ME'AD 

repllcirati da ima povjerljivrjih Ibn Omerovih prenosilaca od Bekra, 
poput Salima, njegova sina, i Nafia. Oni prenose od Ibn Omera da 
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio umru do hadza. Oni su povjer- 
ljiviji Ibn Omerovi prenosioci od Bekra. Prema tome, prece je onda 
red da je Bekr pogrijesio nego da su pogrijeslli Salim i Nan ili da 
je pogrijesio Ibn Omer od Poslanika, s.a.v.s. Najvjerovatnije da mu 
je Ibn Omer rekao da je Poslanik obavio hadz u ifrad formi, pa je 
Bekr mislio da je rekao da je donio telbiju samo za hadz. Ashabi 
su upotrebljavali termin "ifradul-hadz" pod dm su podrazumi- 
jevali hadzske obrede. U tome je njihov odgovor onome ko tvrdi 
da je Poslanik, s.a.v.s., obavio kiran i u njemu dva tavafa i dva sa'ja i 
odgovor onome ko tvrdi da se oslobodio ihrama. 

Predaje ashaba koje prenose da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
samo hadz je odgovor onima koji tvrde suprotno. Od tih predaja 
jeste i ona koju biljezi MusHm u svom Sahihu od Nafia od Ibn 
Omera da je rekao: "Nanijetili smo sa Poslanikom, 256 s.a.v.s., samo 
hadzdz."U drugoj predaji stoji: "Nanijetio je samo hadzdz." 

Ako se za spomenutu predaju kaze da joj je cilj potvrditi da 
je Poslanik, s.a.v.s., nanijetio samo hadz, onda se moze replicirati i 
red da postoji vjerodostojnija predaja od Ibn Omera u kojoj stoji 
da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru do hadza. Da je prvo poceo s 
umrom, a potom s hadzem. Ta se predaja prenosi od Zuhrija od 
Salima od Ibn Omera, Predaja koja se prenosi od Ibn Omera, a 
oprecna je ovoj ili mu je pogresno pripisana, ili se u bit! slaze s 
njom, ili Ibn Omer nije znao da je Poslanik, s.a.v.s., skmuo ihram 
poslije obavljene umre, i zato je mislio da je obavio samo hadz. 
Takoder je pogrijesio kada je rekao da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
umru u redzepu.To je bio zaboravio. Prema tome, Poslanik, s.a.v.s., 
posto nije skidao ihrama, kao sto radi onaj ko obavlja samo hadz, 
Ibn Omer je vjerovao da je Poslanik, s.a.v.s., obavio samo hadz. 



s Biljezi ga Muslim (1231). 



131 



Ut/t 










1BH KAIJIM EL-DZEVZIJJE S 

Potom je navedena Zuhrijeva predaja od Salima od njegova 
oca u kojoj se kaze da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru. Zuhri je 
rekao: "Pricao mi je Urve od Aise slicno onome sto mi je pricao 
Salim od svog oca." To je najyjerodostojniji hadis na Zemlji,jer se 
prenosi od Zuhrija, a on je u sunnetu najuceniji covjek svog vre- 
mena, od Salima od njegova oca. To je najbolji lanac za hadise koji 
se prenose od Ibn Omera i Aise. 

TJ dva Sahiha se od Aise prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
cetiri umre, a da je cetvrtu obavio s hadzem. Ucenjaci su saglasni 
da Poslanik, s.a.v.s., poslije hadza nije obavio nijedne umre. Iz svega 
toga zakljucuje se da je obavio umru s hadzem ili umru samostalno 
od hadza. 

Od Ibn Omera vjerodostojnom se predajom prenosi da je spo- 
jio hadz i umru, i potom rekao: "Ovako je cinio i Allahov Poslanik, 
s.a.v.s." Biljezi ga Buhari u svom Sahibu. 157 

Od trojice ashaba prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
ifrad hadz. To su: Aisa, Ibn Omer i Dzabir, a od iste trojice prenosi 
se i da je obavio temettu. Predaja koja se prenosi od Aise i Ibn 
Omera da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru do hadza jeste vjero- 
dostojnija od njihove predaje u kojoj se kaze da je obavio samo 
hadz. Vjerodostojne predaje koje se prenosi od njih, da je Poslanik, 
s.a.v.s., obavio samo hadz, u njima se aludira na izdvajanje hadzskih 
obreda, ili se treba reci da su pogrijesili u njima kao i u nekim dru- 
gim, jer su predaje u kojima stoji da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
temettu hadz mutevatir i prenose ih veliki ashabi poput: Omera, 
Osmana, Alije, Imrana b. Husajna, a prenose se takoder i od Aise, 
Ibn Omera i Dzabira. Cak ih od Poslanika, s.a.v.s., prenosi vise od 
deset ashaba. 

Enes, Aisa, Ibn Omer i Ibn Abbas saglasni su da je Poslanik, 
s.a.v.s., obavio cetiri umre. Ibn Omer pogrijesio je kada je rekao 



257 Biljezi ga Buhari (3/396) u Hadxu, poglavlje: KiransSd tavaf. 



fje*** w 



r*^kJUH 





ZADU-L-ME'AD 

da je jednu od njih obavio u redzepu. Svi su rekli da je jednu od te 
cetiri obavio s hadzom. Svi osim Ibn Abbasa tvrde da je obavio ifrad 
hadz. Takoder su svi osim Enesa rekli da je obavio temettu hadz. 
Znaci, rekli su i prvo, i drugo i trece. Medutim, ne postoji oprecnost 
medu njihovim tvrdnjama, jer je Poslanik, s.a.v.s., obavio temettu 
hadz, tj. umru do hadza, odvojio je obrede hadza, tj. obavio je ifrad 
hadz i spojio je dva obreda, tj. obavio je kiran hadz. Poslanik, s.a,v.s., 
je obavio kiran hadz u smislu da je spojio dva obreda. Obavio je 
ifrad hadz u smislu da se zadovoljio sa jednim od dva tavafa Hi sa'ja 
i obavio je temettu hadz u smislu da je priustio sebi raskos pa je 
izostavio jedno putovanje. 

Ko pomno promotri termine koje koriste ashabi, ko sakupi 
sve te predaje jedne s drugim, uvazi ih i razumije jezik ashaba, uka- 
zat ce mu se jasna istina i otici ce od njega tmina razilazenja i zbr- 
kanosti. Allah, dz.s., upucuje pravom putu i pomaze da se krene 
ispravnom stazom. 

Smatrati daje Poslanik, s.a.v.s., obavio samo hadz, i kada ga je 
zavrsio daje obavio umru odTenima ill s drugog mjesta, kako tvrde 
mnogi ljudi,jeste ocita zabluda.To niko od ashaba, tabiina, cetvorice 
imama ili neko od hadiski autoriteta, nije rekao. Takoder, misljenje 
da je Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz i da nije s njim obavio 
umre, kako misle neki od prethodnika i potonjih, neprihvatljivo je, 
jer tu tvrdnju odbacuju vjerodostojni i jasni hadisi kako smo vec 
pojasnili. Medutim, tvrdnja da se Poslanik, s.a.v.s., ogranicio samo 
na hadzske obrede i da nije obavljao posebno obrede za umru, istina 
je, jer to shvatanje potvrduju svi hadisi. 

Ko tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., obavio kiran hadz i pod tim 
misli da je posebno i za hadz i za umru obavljao tavaf i saj, to se 
ne moze prihvatiti, jer ga vjerodostojni hadisi odbacuju. Ako pod 
tim misli daje spojio dva obreda, tj. daje za oba obreda ucinio po 
jedan tavaf i po jedan saj, njegovo misljenje potvrduju vjerodostojni 
hadisi i ono je ispravno. 

133 

MM 






1BN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Ko tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., obavio temettu hadz, misleci 
pod tim na temettu u kome se skidaju ihrami nakon obavljene umre 
pa se ponovo oblace za hadz, hadisi odbacuju tu njegovu tvrdnju jer 
je pogresna. Ako pod temettuom misk' na hadz u kome se ne skidaju 
ihrami i gdje se radi toga sto se poveo kurban ostaje u ihramima, 
mnogobrojni hadisi takoder odbacuju to njegovo poimanje. Ako 
pod temettuom misk" na kiran, onda je to misljenje ispravno jer ga 
potvrduju svi vjerodostQjni hadisi. Njim se objedinjuju misljenja i s 
njim nestaju nedoumice i razilazenja. 



O pitanju Poslanikovih, s.a.v.s. umri pogrijesilo je pet grupa. 

Prva je ona koja smatra da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru u 
redzepu.To je pogresno,jer su njegove umre precizirane i zapamcene 
i nijednu apsolutno nije obavio u torn mjesecu. 

Druga je ona koja smatra da je obavio umru u sewalu. To je 
takoder iluzija. Cini se, a Allah opet najbolje zna, da su neki preno- 
sioci pogrijesili u tome, jer je Poslanik, s.a.v.s., u sewalu bio u iti- 
kafu pa su umjesto toga rekli da je obavio umru u sewalu. Kontekst 
hadisa: "Poslanik, s.a.v.s., obavio je tri umre: jednu u sewalu i dvije u 
zukka'detu", upucuje da Aisa ill neko drugi aludiraju na umru. 

Treca je ona koja smatra da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru od 
Tenima nakon sto je obavio hadz. Medutim, to niko od ucenjaka nije 
rekao, nego to tvrdi svjetina i oni koji nemaju znanja o sunnetu. 

Cetvrta je ona koja tvrdi da Poslanik, s.a.v.s., nije uopce obavio 
umre s hadzom. Medutim, mnogobrojni vjerodostojni hadisi koji se 
ne mogu zanemariti odbacuju to misljenje. 

Peta je ona koja tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., nakon sto je obavio 
umru skinuo ihrame, a potom ih u Meki ponovo obukao za hadz. 
Medutim, vjerodostojni hadisi anuliraju i odbacuju to misljenje. 



rjjh***** 



**-M~z~z~aM!~™M***ZMSMPi*!KtX&X£K^XiX^* 





ZADIH-ME'AD 

MOW** X* VfK*W*K**YJ'K**' 




Takoder o pitanju Poslanikova, s.a.v.s., hadza pogrijesilo je 
pet grupa. 

Prva je ona koja veil da je Poslanik, s.a.v.s., obavio samo hadz 
bez umre, 

Druga je ona koja smatra da je obavio umru nakon koje je 
skinuo ibrame, a potom ih ponovo obukao za hadz. To zastupa 
Kadi Ebu ja'la i drugi. 

Treca je ona koja smatra da je obavio umru poslije eega nije 
skidao ihrama zbog hedja kojeg je poveo sa sobom ili nije obavio 
kiran hadz. To smatra Ebu Muhammed b. Kudame, autor El-Mug- 
nija, l drugi. 

Cetvrta je ona koja smatra da je obavio kiran hadz u kome je 
obavio dva tavafa i dva sa'ja. 

Peta je ona koja smatra da je obavio ifrad hadz i da je nakon 
njegova obavljanja obavio umru sa Tenima. 



O pitanju Poslanikova, s.a.v.s., ihramskog nijeta pogrijesilo je 
takoder pet grupa. 

Prva je ona koja smatra da je nanijetio prilikom oblacenja 
ihrama samo umru i da je ostao pri torn nijetu. 

Druga je ona koja smatra da je nanijetio samo hadz i ostao 
pri torn nijetu. 

Treca je ona koja tvrdi da je nanijetio samo hadz, a potom 
dodao i umru. Zastupnid ovog misljenja smatraju da je to bilo doz- 
voljeno samo Poslaniku, s.a.v.s. 

Cetvrta je ona koja smatra da je nanijetio samo umru, a potom 
joj dodao i hadz. 



13 5JL 



?m% 














J IBNKAUIMEL-DZEVZIJJE | 




Peta je ona koja tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s. nanijetio ihrame 
uopceno, ne definirajuci ni jedan obred, a potom se odredio poslije 
njihova oblacenja. 

Ipak istina je da je Poslanik, s.a.v.s., odmah na pocetku nani- 
jetio hadz i umru i da se nije oslobadao ihrama ni jednog obreda 
sve dok ih nije obavio. Za oba obreda obavio je po jedan tavaf i po 
jedan sa'j.To potvrduju mnogobrojne vjerodostojne predaje koje su 
dostigle stepen tevatura. Poznato je to strucnjacima hadisa. Allah 
opet najbolje zna. 



J^M* 



^^M^^^^m^ m^mMm^^msMm^MXMSmj^tm^^^^SM^^^m^^MiM^^JW^ 





I ZADIH-ME'AD 




POGLAVLJE (DOKAZIMA) ZASTUPNIKA SPOMENUTIH 
MISLJENJA I OBJASNJENJE UZROKA TIH ILUZIJA I 

POGRESAKA 

Dokaz onih koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., obavio uraru 
u redzepu jeste predaja koju prenosi Abdullah b. Omer, r.a., u kojoj 
se kaze da je Poslanik, s.a.v.s,, obavio umru u redzepu. Predaja je 
muttefekun alejhi. Medutim, Aisa i drugi rekli su da je Ibn Omer 
pogrijesio. Predaja se biljezi u dva Sahiha od Mudzahida da je rekao: 
"Usli smo u dzamiju ja i Urve b. Zubejr. Zatekli smo Ibn Omera 
kako sjedi pred Aisinom sobom. Ljudi su tada u dzamiji klanjali 
duha namaz. Upifali smo o njihovom namazu pa je rekao da je 
to novotarija. Potom smo ga upitah koHko je AUahov Poslanik, 
s.a.v.s., obavio umri? Rekao je da je obavio cetiri, a jednu u redzepu. 
Nismo htjeli da mu repliciramo. Potom smo zaculi hod majke pra- 
vovjernih, Aise, u njenoj sobi. Urve je rekao: 'O majko, Hi o majko 
pravovjernih, zar nisi cula staje rekao Ebu Abdurrahman?' Upitala 
je: 'Sta je rekao?' 'Rekao je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio 
cetiri umre, a jednu u redzepu.' Rekla je: 'Smilovao se Allah Ebu 
Abdurrahmanu. Poslanik, s.a.v.s., nikada nije obavio ni jedne umre 
bez njega. AH rukada nije obavio umru u redzepu.'" 253 

Enes i Ibn Abbas rekli su, takoder, da su sve Poslanikove umre 
bile u zul-ka'detu, i to je cinjenica. 



' Njegova je verifikacije vec spomenuta. 



137 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 




Dokaz onih koji tvrde da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru 
u sewalu jeste predaja koju biljezi Malik u od Hisama b. Urveta 
od svog oca da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio samo tri umre; 
jednu u sewalu, a dvije u zul-ka'detu. 259 Medutim, to je mursel hadis 
i greska ili od strane Hisama ili od Urveta. Desilo im se u toj predaji 
ono sto se desilo Ibn Omeru u prethodnoj. Tu predaju biljezi Ebu 
Davud u merfu verziji od Aise. Medutim, to je takoder pogresno,jer 
ona nije vjerodostojna u takvoj verziji. Ibn Abdulberr veli: "Njegove 
spojene predaje koje navodi od Malika nisu vjerodostojne." Velim: 
na njenu neutemeljenost od Aise ukazuje: Aisa, Ibn Abbas, Enes 
b. Malik. Svi oni vele da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavljao umre 
samo u zul-ka'detu. I to je istina, jer hudejbijska i kadijetska umra 
su obavljene u zul-ka'detu, a kiranska nije mogla biti obavljena ni u 
jednom drugom mjesecu osim samo u zul-ka'detu. Dziransku umru 
Poslanik, s.a.v.s., obavio je takoder na pocetku zul-ka'deta. Dilema je 
nastala zbog toga sto je Poslanik, s.a.v.s., krenuo iz Meke u sewalu 
da bi se sukobio s neprijateljem. Nakon sto je okoncao s njim i 
podijelio plijen koji je zarobio, usao je nocu u Meku nijeteci umru 
sa Dzirane. Poslije te umre je takoder izisao nocu pa je zbog toga 
ta umra ostala mnogim ljudima nepoznata. To isto veil i Muharris 
el-Kabi. A Allah opet najbolje zna. 

* * * 

Oni koji tvrde da je Poslanik, s.a.v.s., poslije hadza obavio 
umru sa Tenima, ja ne znam na koji dokaz se oslanjaju, jer nji- 
hova tvrdnja suprotna je onome sto je poznato i rasireno o njegovu 
hadzu. To niko nikada nije prenio niti je to bilo koji imam rekao. 
Moguce je da je onaj koji to tvrdi cuo daje Poslanik, s.a.v.s., obavio 



m Biljezi ga Malik u (1/342) poglavlje: Umra U mjesecima hadza od Urveta b. Zubejra u 
mursel verziji. Ebu Dawd biljezi ga u spojenoj verziji (1991) od Davuda b. Abdurrahman* 
i Seida b. Mensura od ed-Deraverdija, a obojica ga prenose od Hisama b. Urveta od njegova 
oca od Aise. 



138 




mffiwm&ZRsm 





ZADU-L-ME'AD 

ifrad hadz. A smatra da svako ko obavi ifrad hadz od onih koji ne 
stanuju u Meki mora izaci, nakon obavljena hadza, doTenima.To je 
pravilo primijenio i na hadz Allahova Poslanika, s.a.v.s. Medutim, 
to je ocita greska. 







Ko smatra da Poslanik, s.a.v.s., nije obavio umre s hadzom, 
kada je cuo da je Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz i kada je bio 
apsolutno uvjeren da nije obavio umre poslije hadza, rekaoje da on te 
godine nije ni obavljao umre zadovoljivsi se s prethodnom umrom. 
Medutim, mnogobrojni vjerodostojni hadisi to odbacuju kao sto 
smo vec naveli u vise od dvadeset predaja. Poslanik, s.a.v.s., rekao je 
za umru koju je obavio da je to umra u kojoj smo uzivali. Hafsa je 
upitala Poslanika, s.a.v.s.: "Sta je ljudima, oslobodili su se ihrama, 
a ti jos nisi sklnuo ni svoje umranske ihrame?!" Suraka b. Malik je 
rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio je umru." Ibn Omer, Aisa, 
Imran b. Husajn i Ibn Abbas takoder su to rekH. A Enes, Ibn Abbas 
i Aisa jasno su rekli da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru s hadzem i 
da je to usrvari jedna od cetiri umre koje je obavio. 






Ko smatra da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru i da je nakon 
nje skinuo ihrame poput kadije Ebu Ja'le i oni koji su se poveli za 
njimu tome,dokazimje vjerodostojna predaja odlbn Omera, Aise, 
Imrana b. Husajna i drugih u kojoj se kaze da je Poslanik, s.a.v.s., 
obavio hadz temettu.Ta konstatacija podrzava dvije mogucnosti: da 
je Poslanik, s.a.v.s., poshje obavljene umre skinuo ihrama i da nije. 
Medutim, posto je Muavija rekao da je Poslanik, s.a.v.s., skratio 
kosu ostricom strijele na Mervi, predaja se biljezi u dva Sahiba. 2M 
Znaci da je Poslanik, s.a.v.s., skinuo ihrame i da je to bilo na Opros- 
nom hadzujer je Muavija primio islam poslije oslobodenja Meke. 



' BUjeze ga Buhari (3/450-452), Muslim (1246) i Ahmed (4/97-98). 











% IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Poslanik, s.a.v.s., takoder za vrijeme oslobadanje Meke nije bio u 
ihramima. Nemoguce je da je to bilo i za vrijeme Dziranske umre 
iz dva razloga: 

1. sto se u nekim formama hadisa kaze da je to bilo za vrijeme 
njegova hadza; 

2. sto se u predaji koju biljezi Nesai sa ispravnim lancem pre- 
nosilaca kaze da je to bilo za vrijeme deset dana (zul-hidzdzeta). 2 " 

To je znaci bilo za vrijeme Poslanikova, s.a.v.s., hadza. Predaja 
u kojoj se kaze da je temettu forma bila Poslanikova specificnost, 
zastupnici spomenutog misljenja vele tim da se i jednoj grupi 
ashaba, koja je vodila sa sobom kurbane, dozvolilo da se oslobodi 
ihrama, dok drugima nije. Medutim, takvo njihovo poimanje osud- 
ili su ostali ucenjaci poput naseg sejha Ebul-Abbasa. Oni vele: "Ko 
pomno izuci mnogobrojne poznate i yjerodostojne hadise bit ce mu 
jasno da Poslanik, s.a.v.s., nije slddao ihrama: ni on niti bilo ko od 
onih koji su vodili sa sobom kurban." 



261 Biljezi ga Nesai (5/1 S3, 154,245) u Hadzu, poglavljc: Kako se skracuje kosa. 

140 




ZADU-L-ME'AD 







P0G1AVLJE DOKAZIMA ONIH KOJI SU POGR1JESILI U 
OPISU POSLANIKOVA, SAYS, HADZA 

Oni koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz osla- 
njaju se na predaju koja se biljezi u dva Sabiba od Aise da je rekla: 

.^J-L p— j <uU 4sl JJs -oil J^-5 J*' J ??=*; J*J tir" £*j ' "ja^J ?^*H J*^ 

"Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., one godine u 
kojoj je obavio Oprosni hadz. Neki od nas su zanijetili samo umru, 
drugi su zanijetili hadz i umru, a treci samo hadz. AUahov Poslanik, 
s.a.v.s, je zanijetio samo hadz." 262 Zastupniri spomenutog misljenja 
su potom rekli: "Spomenuta podjela i raznovrsnost u predaji jasno 
ukazuju da je Poslanik, s.a.v.s., obavio samo hadz." 

Muslim od Aise biljezi da je rekla da je AUahov Poslanik, 
s.a.v.s., obavio samo ifrad hadz. 253 U Buharinom Sahibu od Ibn 
Omera biljezi se da je AUahov Poslanik, s.a.v.s., donio telbiju samo 
za hadz. 264 

U Muslimovoj zbirci od Ibn Abbasa bUjezi se da je AUahov 
Poslanik, s.a.v.s., zanijetio samo hadz. 3 * 5 



a Njegova je verifikaeija vec spomenuta. 

m Biljezi ga Muslim (1211, 114, 142) u Hadzu, poglavlje: Objasnjenje vrsta ihrama. 

2H Njegova je verifikaeija vec navedena. 

"™ Verifikaeija mu je vec navedena. 



w»s#sL, 





IBM KAJJIM ELDZEVZIJJE 

U Ibn Madzinom Sunenu od Dzabira biljezi se da je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz. 266 

U Muslimovoj zbirci od Dzabira biljezi se da je rekao: 
"Krenuli smo s AUahovim Poslanikom samo s nijetom 267 hadza jer 
nismo poznavali umru." Biljezi Buhari u svom Sahibu da je Urve b. 
Zubejr rekao: 

SSS iJS Ijs- 4j I Jy f-^- Jj! j! *«£$Ip ,>j"^^ (U^J 4^ ■*' (J-*-" 9 ^ dj-*J gf" 

* > ?>/"« - 



^ur" 









^ 



- 



pj CJu s— S 



,-^hJ A jU 



>* 



$ ^ Jii ^j pi's* Cs^Jp ^ l . ^'j^ 1 ji ^. {J 1 J J' ^ l T 1 ^ 1 « -S 11 
' f ^ * - , ',.-■* , ? »">-• ^It.' Tf •*•■*• -.-- j »■,,'-':,■' i ''■. i*' T ***** 

-ij^- S^ 11 b*^* $ *#h S*j && SSNj W^j <> 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je obavio hadz. Aisa mi je rekla da 
je prvo sto je uradio kada je dosao u Meku uzeo abdest, potom 
ucinio tavaf oko Kabe i da nije obavio tada umre. Zatim je Ebu 
Bekr, r.a., obavio hadz i prvo sto je uradio bio je tavaf oko Kabe i 
nije obavio umre. Potom je Omer, r.a., obavio hadz 1 postupio isto 
kao i Ebu Bekr. Zatim je Osman, r.a., obavio hadz, pa sam vidio da 
je prvo obavio tavaf oko Kabe i nije obavio umre. Zatim su obavili 
hadz: Muavija i Abdullah b. Omer. Zatim sam obavio hadz sa Ebu 
Zubejrom b. el-Awamom. Prvo sto je uradio bio je tavaf oko Kabe i 
nije obavljao umre. Potom sam vidio da je tako postupio i Ibn Omer 
i nije obavljao umre. Eto Ibn Omer je medu njima, pa zasto ga ne 
pitaju?! Svako od prethodnika prvo sto bi uradio kada bi dosao u 

266 Verifikacija mil je vec navedena. 

267 Biljezi ga Muslim (1218) u Had&tt, poglavlje: Poslanikov, s.a.v.s., hadz. 

142 





->jfcVjbukVjk*WJR 





ZADU-LME'AD 

Meku bilo je obavljanje tavafa oko Kabe i nakon toga ne bi skidao 
ihrama. Vidio sam svoju majku i tetku kada su dosle u Meku da 
su prvo obavile tavaf oko Kabe i nisu skidale ihrama. Majka me je 
obavijestila da su ona, njena sestra, Zubejr i jos dvojica Ijudi nanije- 
tili umru, pa kada su dotakle rukn oslobodile su se ihrama." 268 

U Ebu Davudovom Sunenub'djeii se sljedeca predaja: "Pricao 
nam je Musa b. Ismail, prenio nam je Hammad b. Seleme i Vuhejb 
b. Halid obojica od Hisama b. Urveta od njegova oca od Aise da je 
rekla: 'Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s,, kada se poja- 
vio mladak zul-hidzdzeta. Kada je stigao na Zul-Hulejfu rekao je: 
'Ko zeli nananijeti hadz neka nanijeti, a ko zeli da nanijeti umru 
neka nanijeti.'" Potom Vuhejb prenosi dio hadisa koji niko drug! ne 
prenosi i veli da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ja da nisam poveo kur- 
bana nanijetio bi umru."U drugoj verziji je rekao: "Sto se mene tice, 
ja cu nanijetiti hadz." 26 * U obje predaje se potvrduje da je Poslanik, 
s.a.v.s., obavio ifrad hadz. 

Jasan je dokaz zastupnika tog misljenja je. Medutim, sta mogu 
reci o sudu i predaji u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., sam sebi presudio i 
rekao da je poveo hedj i obavio kiran hadz. Sta mogu red o tvrdnji 
onoga koji je bio ispod trbuha Poslanikove deve, koji je tada bio 
blizi Poslaniku od drugih, a povrh svega toga je i najistinitiji covjek. 
On tvrdi da je cuo AUahova Poslanika, s.a.v.s., kad su ga svi ljudi 
culi da je rekao: "Odazivam Ti se s hadzem i umrom." Sta mogu 
reci o tvrdnji covjeka koji najbolje poznaje Poslanika, s.a.v.s., Alije 
b. Ebi Taliba, r.a., koji tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., nanijetio oba 
obreda. Sta mogu reci o tvrdnji Poslanikove supruge Hafse koja je 
rekla da joj je Poslanik, s.a.v.s., odobrio njen postupak, onda kada 
on nije skinuo ihrame nakon sto je obavio umru. Poslanik, s.a.v.s., 



* B Biljezi ga Buhari (3/382-383) u Hadiu, poglavlje: Ko obavi tavaf oko Kabe kada dode u 
Meku prije nego sto se vrati svojoj kua i (397) poglavlje: Tavaf pod abdestom, 

Biljezi ga Ebu Davud (1778) u Obredima, poglavlje: O ifrad hadzu. Lanac mu je ispra- 



143 






IBH KAUIM EL-D2EVZIJJE 

nije osudio tu njenu tvrdnju i legalizovao ju je, a potom joj odgo- 
vorio da on i pored toga zeli obaviti hadz. Poznato je da Poslanik, 
s.a.v.s., apsolutno ne legalizuje nesto sto je pogresno nakon sto ga 
cuje, nego ga osuduje i negira. Sta mogu reci o Poslanikovoj konsta- 
taciji, koju sarn prenosi, koja mu je dosla putem Objave od njegova 
Gospodara u kojoj mu se nareduje da nanijeti hadz poslije umre?! 
Sta mogu reci za predaju koju prenosi jedan ashab u kojoj govori 
da je Poslanik, s.a.v.s,, obavio kiran hadz jer znao je da poslije te 
godine nece vise nijednog hadza obaviti. Sta mogu reci za predaju u 
kojoj stoji da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru sa hadzem. 

Onaj ko tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz, apso- 
lutno nema nikakvih dokaza. Niko od ashaba nije prenio predaju 
u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., rekao da je obavio ifrad hadzdz, ili da 
je rekao: "Dosao mi je Dzibril od mog Gospodara i nareduje mi 
da obavira ifrad hadz." Niti je iko rekao: "Sta je ljudima pa su se 
oslobodili ihrama, a ti se jos nisi oslobodio ihrama svog hadza kao 
sto su se oni oslobodili umranskih ihrama." Niti je iko ikada rekao: 
"Cuo sam Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: 'Odazivam Ti se samo 
za umru ili samo za hadz."' Niti je iko rekao da je Poslanik, s.a.v.s., 
obavio cetiri umre i da je cetvrta bila poslije njegova hadza. Cetvo- 
rica ashaba svjedoce da su culi kada Poslanik govori o sebi da je 
obavio kiran hadz. Sve to se ne moze odbaciti osim ako se kaze da 
to oni nisu culi. Opce je poznato da ako dode do pogreske i dileme 
kod prenosioca o onome sto je razumio iz Poslanikove prakse, sma- 
trajuci da je tako kako je razumio, da je to manje zlo od lazi od 
strane onoga ko kaze: "Cuo sam ga kada je rekao to i to", makar ga 
i ne cuo. To moze biti samo laz suprotno vijesti koju prenese neko 
o necemu sto je mislio da je Poslanik, s.a.v.s., uradio pa pogrijesio. 
Takav se ne moze nazvati lazovom. Allah je sacuvao Aliju, Enesa, 
Berau i Hafsu od takvih stvari pa da kazu: "Cuh smo ga da je to 
rekao", a nisu ga culi. Allah je i Poslanika uzdigao od toga da mu 
dode Dzibril i naredi mu da uradi to i to pa on to ne uradLTo bi bila 



i&mimn 



^a*y- j 










I ZADU-L-MEAD I 

najveca nemogucnost i najveca laz. Pa kako onda da oni koji pre- 
nose od Poslanika, s.a.v.s., da je obavio ifrad nisu postupili suprotno 
namjerama i nisu oponirak' onima koji tvrde suprotno? Oni su time 
namjeravali ifrad djela, tj. da je Poslanik, s.a.v.s., obavio i za umru 
i za hadz po jedan obred. Prema tome, iako je obavio hadz i umru 
njegovi obredi su bili isti kao da je obavio jedan obred. 

Ko od njih prenosi sto se cini suprotno tome, on govori na 
osnovu onoga sto je on razumio. Tako je Bekr b. Abdullah b. Omer 
cuo da je Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz pa je rekao da je donio 
telbiju samo za hadz. Zatim je hadis prema njegovom bukvalnom 
znacenju i prihvatio. Salim, njegov sin, prenosi od njega i Nana, nje- 
gov sluga, kako vele da je obavio temettu. Prvo je nanijetio umru, a 
zatim hadz. Taj Salim izvjestava suprotno onome sto je Bekr rekao. 
Ne bi bilo ispravno ni da se ta njegova predaja protumaci da je Posla- 
niku bilo naredeno, jer je on sam to objasnio kada je rekao: "Poceo je 
prvo sa umrom, a potom sa hadzem." Isto je i sa onima koji prenose 
od Aise, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz. To su: Urve 
i Kasim. Od nje prenosi Urve, Mudzahid i Ebul-Esved da je Posla- 
nik, s.a.v.s., obavio kiran hadz. Od Urveta se prenosi da je Poslanik, 
s.a.v.s., obavio ifrad hadz, dok Zuhri prenosi da je obavio kiran. 

Ako prihvatimo da se jedna predaja mora odbaciti onda ce ostati 
Mudzahidova, Ako se prihvate da predaje koje govore o tome da je 
Poslanik, s.a.v.s. obavio ifrad hadz aludiraju na ogranicenje samo na 
hadzske obrede, onda ce se one medusobno podrzavati i potvrdivati. 

Aisina i Ibn Omerova tvrdnja da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
ifrad hadz bez sumnje podrzava tri mogucnosti: 

1. da je hadz nanijetio samostalno; 

2. da se ogranicio samo na hadzdske obrede; 

3. da je obavio samo jedan hadz i da s njim nije obavio drugog 
hadza, sto nije bio slucaj s umrama kojih je obavio cetiri. 




1451 




■>'>'■■ 



iv#i 






-"-■**&■ 













£ 1BN KAJJIM EL-DZEVZUJE g 

Sto se tice tvrdnje njih dvojice da je Posknik, s.a.v.s., obavio 
umru prije hadza i da je prvo nanijetio umm, a zatim hadz, oni 
ustvari prenose njegovu praksu. To je jasno i ne podrzava vise od 
jednog znacenja. Zato ga nije dozvoljeno odbadti zbog neceg sto je 
nacelno. U predaji Esveda b. Jezida i Umretovoj da je nanijetio hadz 
nema nista oprecnog Mudzahidovoj i Urvetovoj predaji od nje da 
je obavio kiran hadz. Onaj ko obavlja kiran hadz neizostavno mora 
nanijetiti hadz, a umra je dio njegova hadza. Prema tome, ko je 
izvijestio da je Poslanik, s.a.v.s., nanijetio hadz ne govori istinu. Ako 
se Mudzahidova predaja pridoda Umretovoj i Esvedovoj, a zatim 
Urvetovoj vidjet ce se da sve te predaje potvrduju da je Poslanik, 
s.a.v.s., obavio kiran hadz i da se medusobno potvrduju. 

Cak kada bi se prihvatilo da Aisina i Ibn Omerova predaja 
podrzavaju samo jedno znacenje, tj. da je obavio samo hadz, neo- 
phodno bi se morala usmjeriti putanjom kojom je otisla i Ibn Ome- 
rova predaja da je Poslanik, s.a.v.s., obavio umru u redzepu i Aisina i 
Urvetova da ju je obavio u sewalu. Pored toga, spomenuti su hadisi 
jasni i yjerodostojni i zbog toga je apsolutno nemoguce reci da su 
im prenosioci lazovi, niti ih je moguce protumaciti drukcije osim na 
osnovu onoga na sto se odnose. Takoder je nemoguce preferirati te 
koncizne predaje cija su znacenja mozda postala nejasna njihovim 
prenosiodma, jer po njihovim znacenjima nemaju jedinstvenog 
stava i koje su oprecna s predajama koje prenose prenosioci koji su 
poyjerljiviji od njih ili su im dostojni u povjerljivosti. 

Sto se tice Dzabirove predaje da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
ifrad hadz, jasno se vidi da u njoj nema nicega sto bi ukazivalo na 
to. U njoj se samo izvjestava od njih samih da su zanijetili samo 
hadz. Pa gdje je onda tu dokaz da je Ailahov Poslanik, s.a.v.s., donio 
telbiju samo za hadz. 

Sto se tice njegova drugog hadisa koji biljezi Ibn Madza da je 
Ailahov Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz, on se prenosi putem tri 
lanca. Najbolji od njih je onaj koji se prenosi putem ed-Duraverdija 

146 












ZADU-L-ME'AD 

od Dzafera b. Muhammeda od njegova oca. To je sigurno rezime 
dugog hadisa o Oprosnomkoji se prenosi po znacenju. Medutim, 
ljudi se ne slazu sa ed-Duraverdijem u tome i vele da je Poslanik, 
s.a.v.s., nanijetio hadz. 

U drugoj predaji je Mutarrif b. Musab, a prenosi se od Abdu- 
laziza b. Ebu Hazima od Dzafera i Mutarrifa. Ibn Hazm veil da 
je Mutarrif nepoznat. Velim da nije jer je on sin Malikove sestre 
od koga prenosi Buhari, Bisr b. Musa i drugi. Ebu Hatim veli: 
"Povjerljiv je ali su mu hadisi ispreturani. Drazi mi je od Ismaila 
b. Ebi Uvejsa."Ibn Adijj je rekao: "Prenosi nepoznate hadise." Ebu 
Muhammed Ibn Hazm je vidio u jednom primjerku Mutrrifa b. 
Musaba, pa je rekao da je nepoznat. Medutim, on je Mutarrif Ebu 
Musab, tj. Mutarrif b. Abdullah b. Mutarrif b. Sulejman b. Jesar. U 
tome je pogrijesio i Muhammed b. Osman ez-Zehebi u svom djelu 
Ed-Duafa. Rekao je: "Mutarrif el-Medeni kada prenosi od Ibn Ebi 
Ziba ima odbacene hadise." Velim: Prenosilac od Ibn Ebi Ziba, 
ed-Duraverdija i Malika je Mutarrif Ebu Musab el-Medeni i on 
nema odbacenih hadisa. Obmanula ga je Ibn Adijeva konstatacija 
da prenosi odbacene hadise. Potom je Ibn Adijj naveo set njegovih 
hadisa. Medutim, to su predaje od Ahmeda b. Davuda b. Saliha 
koje prenosi od njega. Za njega Darekutni veli da je lazov. I svi 
problemi u tim predajama jesu upravo od njega. 

Treci je lanac onaj u kom je Muhammed b. Abdul vehhab. 
Treba vidjeti ko je on i kakvo mu je stanje od Muhammeda b. 
Muslima. Pa ako bude et-Tainj, povjerljiv je kod Ibn Muina, a 
slab kod imama Ahmeda. Ibn Hazm veli: "Zasigurno je odbacen." 
Velim da nije. Niko drugi nije rekao ovako nesto. Muslim ga pone- 
kad citira. Ibn Hazm veli: "Ako nije on, ne znam ko bi mogao biti?!" 
Velim: to je zasigurno et-Taifij. U svakom slucaju, ako ta predaja 
bude vjerodostojna od Dzabira, imat ce isti status kao i predaja koja 
se prenosi od Aise, Ibn Omera i ostalih povjerljivih prenosilaca. 

147 










£ IBNKAJJIMEL-DZEVZUJE S 

lVmjftY>K3(*V*K**Y*K**V»K**v5 

Oni su samo rekli da je Poslanik, s.a.v.s., nanijetio hadz, pa 
su vjerovatno to bukvalno shvatili i rekli da je obavio ifrad hadz. 
Medutim, kada neko kaze za onog koji obavi umru prije hadza da 
je nanijetio samo hadz, ta njegova konstatacija nece biti oprecna 
onoj ko kaze da je nanijetio oba obreda. Drugi je to objasnio, a prvi 
sazeo. Ko veh da je obavio ifrad hadz to podrzava tri mogucnosti 
koje smo spomenuli. Medutim, da h je ikada iko rekao da ga je cuo 
da kaze: "Odazivam Ti se sa ifrad hadzem?!"To je nemoguce! Cak 
kad bi se to hipoteticki i prihvatilo, ne bi se rnogio preferirati nad 
predajama koje smo naveli i koje je nemoguce odbaciti. IH je to 
pogresno iH se odnosi na pocetak ihrama i da je nakon toga neo- 
phodno morao nanijetiti kiran hadz. Medutim, kako to prihvatiti 
kada nije potvrdeno?! Vec smo naveli predaju od Sufjana Sevrija 
od Dzafera b. Muhammeda od njegova oca od Dzabira, r.a., da je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnomobavio kiran hadz. Prenosi 
ga Zekerija es-Sadzi od Abdullaha b. Ebu Zijada el-Katevanija od 
Zejda b. el-Hubbaba od Sufjana. Ipak, nema proturjecnosti izmedu 
toga 1 njegovih tvrdnji da je nanijetio hadz, da je obavio ifrad hadz 
i da je donio telbiju za hadz kako smo to vec i objasnili. 



Predaja u kojoj stoji da je Poslanik, s.a.v.s., obavio kiran hadz 
se preferira zbog deset stvari: 

1. Najvise je ashaba prenosi, kako smo to vec vidjeli. 

2. Raznovrsni su im land prenosilaca, kako smo to vec objasnili. 

3. Sto ima predaja u kojima prenosioci jasno kazu da su culi 
Poslanika, s.a.v.s., i doslovno prenijeli njegov govor, a ima i onih 
koji su izvijestili da je to on i obavio, a ima i oni koji su izvijestili 
da mu je to njegov Gospodar naredio. Nista od toga ne prenosi se 
o ifrad hadzu. 

4. Potvrduju je predaje onih koji prenose da je Poslanik, s.a.v.s., 
obavio cetiri umre. 



Jgiw 



wM^^3M! ^MlM!**MSM9i*!MaH&X&e*JZX!>)*^ 



Ur*V*k*V>k*VMi 






| ZADU-L-ME'AO 

5. Predaje su jasne i ne podrzavaju nikakvo drugo tumacenje, 
nasuprot predajama koje govore o ifrad hadzu. 

6. Sadrzavaju dodatak koji presucuju prenosioci ifrad hadza ill 
poricu. A poznato je da se preferira onaj koji je zapamtio nad onim koji 
je zaboravio i onaj koji nesto potvrduje nad onim koji ga negira. 

7. Prenosioci koji prenose ifrad su: Aisa, Ibn Omer, Dzabir 
i Ibn Abbas. Oni takoder prenose da je obavio i kiran hadz. Pa 
ako pristupimo selektiranju tih njihovih predaja, prihvatit ce se 
ona predaja koju prenose oni i ostali da je obavio kiran hadz zbog 
nepostojanja oprecnosti medu njima, a ako pristupimo preferiranju, 
onda je nuzno uvaziti predaju onog kod koga nema smusenosti i 
oprecnosti u njegovim predajama poput Beraove, Enesove, Omer 
b, Hattabove, Imran b. Husajnove, Hafsine i ostalih koje smo prije 
spomenuli s njima. 

8. Zato sto je to obred koji mu je nareden od njegova Gospo- 
dara, i zato ga nije smio zanemariti. 

9. Sto je to obred koji je bio nareden svakom onome ko je 
poveo sa sobom hedj. Zato je nemoguce da im ga naredi kada su 
poveli hedj, a da on potom povede hedj i suprotno postupi. 

10. Zbog toga sto je to obred kojije naredio i odabrao svojoj 
porodici i zenama, a odabrao im je ono sto je odabrao i sebi. 

Jedanaesta je stvar da je umra involvirana u hadz do Sudnjeg 
dana.To znaci da je ona dio hadza LU jedan njegov sastavni dio koji 
se ne moze odvojiti od njegajer je ona u odnosu na hadz kao i svaki 
drugi sastavni dio necega. 

Dvanaesta stvar jesu rijeci Omera b, el-Hattaba, r.a., upucene 
Subejju b. Mabedu kada je nanijetio hadz i umru, pa ga je zbog toga 
osudio Zejd b. Suhan ili Selman b. Rebia, na sto je Omer rekao: 
"Postupio si po sunnetu svog Poslanika, s.a.v.s." 270 

270 Bi Ijeze ga: Nesai (S/148), Ibn Madza (2970) i Ahmed (1/14, 25, 34, 37, 53). Lanac preno- 
ubca mu je ispravan. 

149 










% IBN KAJJ1M EL-DZEVZIUE % 

Spomenuta Omerova predaja je u skladu s Omerovom pre- 
dajom koju prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da mu je dosla Objava od 
AUaha da nanijeti zajedno hadz i uraru. Sve to ukazuje da je kiran 
hadz Poslanikov, s.a.v.s., sunnet koji je obavio i na taj nacin izvrsio 
Allah ovu naredbu koja mu je bila naredena. 

Trinaesta je stvar sto onaj ko obavlja kiran hadz njegovi rituali 
vaze za oba obreda. Pa kada obavi jednom tavaf i sa'j to mu je dovoljno 
za oba obreda. To je bez sumnje potpunije nego da oni vaze samo za 
jedan obred i da mora za svaki posebno obavljati iste rituale. 

Cetrnaesta stvar ogleda se u tome sto je obred koji u sebi 
involvira vodenje hedja (kurbana) bez sumnje bolji od onog koji to 
ne sadrzava. Prema tome, ko ucini kiran hadz, njegov hedj ce vaziti 
za oba obreda, sto znaci da nijedan od obreda riije bez hedja. Zbog 
toga, a Allah opet najbolje zna, AUahov Poslanik, s.a.v.s., naredio 
je onima koji su sa sobom poveli hedj da zajedno namjete hadz i 
umru. Na to aludira hadis koji je muttefekun alejhi, a prenosi ga 
Bera u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 






'Ul 



"Ja sam sa sobom poveo hedj i nanijetio kiran hadz." 

Mnogobrojni dokazi potvrduju da je temettu hadz bolji od 
ifrada. Od tih dokaza su: sto je Poslanik, s.a.v.s., naredio ashabima 
koji su bill s njim nada prekinu ifrad hadz radi temettua. Prema 
tome, nemoguce je da im naredi da prekinu nesto sto je vrednije 
radi neceg sto je manje vrijedno. Sto je Poslanik, s.a.v.s., zalio sto 
nije obavio temettu hadz i rekao: 

"Kada bi se vratilo ono sto je proslo ne bih vise vodio hedja i 
ucinio bih to umrom." Sto je naredio svakom onom ko nije vodio 
hedja da obavi temettu hadz. Sto je opceprihvaceno da je Poslanik, 
s.a.v.s., tako radio kao i ashabi poslije njega da onaj ko bi vodio sa 



Jtmmi 



^^s^^^^ams* 




jmmmmmasmem 





ZADIR-ME'AD 

sobom hedj obavljao bi kiran hadz, a onaj ko nije ucinio bi temettu, 
i radi jos mnogo drugih dokaza. 

Temettu kada se povede hedj bolji je od onog temettua u kom 
se hedj kupi u Meki. Cak se u jednom od dva misljenja veli: "Nema 
hedja u kom se ne spoji izmedu hilla (mjesta van granica harema) i 
harema." Ako se ustanovi daje ta predaja autenticna, onda je onaj 
koji obavi kiran hadz u kome je poveo sa sobom hedj bolji od onoga 
koji obavi temettu u kome nije poveo hedja. Kao sto je bolji i od 
onog koji obavi temettu hadz u kome je poveo hedj, jer ga je poveo 
od mjesta u kom je obukao ihrame. Onaj ko obavlja temettu hadz 
vodi hedj od najblizeg mjesta granicama harema, pa kako onda 
da onaj ko obavlja ifrad hadz u kome nije poveo hedja bude bolji 
od onog koji obavlja temettu hadz i vodi hedj od najblizeg mjesta 
granicama harema?! Pa kako onda da se kaze da je bolji od onog 
koji obavlja kiran hadz i vodi hedj od mikata?! To je, hvala Allahu, 
potpuno jasno. 



Sto se tice tvrdnje daje Poslanik, s.a.v.s., obavio temettu hadz 
u kojem je skinuo ihrame pa ih na dan tervije ponovo obukao za 
hadz i da je sa sobom poveo hedj, dokaz toj tvrdnji nalazi se u pre- 
daji koju prenosi Muavija gdje se kaze daje Allah ovom Poslaniku, 
s.a.v.s., brijao kosu vrhom koplja u toku deset dana zul-hidzdzeta. 
U drugoj formi se kaze: "To je bilo poslije njegova hadza."Medu- 
tim, tu su predaju ljudi Muaviji zanijekali i reldi da je pogrijesio 
u njoj. Desilo mu se ono sto se desilo Ibn Omeru kada je rekao 
daje Poslanik, s.a.v.s., obavio umru u redzepu. Mnogobrojni ostali 
yjerodostojni hadisi koji se prenose razHcltim putevima potvrduju 
da Poslanik, s.a.v.s., nije skidao ihrama prije prvog dana Bajrama. 
Zbog toga je on sam za sebe rekao: "Da sa mnom nije hedj oslo- 
bodio bih se ihrama." "Ja sam sa sobom poveo hedj i nanijetio sam 
ldran hadz i zbog toga ne skidam ihrame sve dok ga ne zakoljem." 



*W5fe 





IBM KAJJ1M EL-DZEVZUJE 

To je vijest u kojoj Poslanik, s.a.v.s., govori o sebi i gdje nema mjesta 
nedoumici i pogresci, sto nije slucaj s predajama koje se o tome pre- 
nose od drugih, a posebno s onim predajama koje su suprotne onoj 
u kojoj Poslanik, s.a.v.s., govori o sebi i onoj koju prenose mnogo- 
brojni prenosioci da on nije dirao svoje kose, tj. niti ju je skracivao 
niti brijao, i da je ostao u ihramima sve do prvog dana Bajrama. 

Moguce je da je Muavija Poslaniku, s.a.v.s., brijao kosu poslije 
Dziranske umre. On je tada primio islam, pa je to zaboravio misled 
da se to desilo tokom deset dana zul-hidzdzeta, kao sto je i Ibn 
Omer zaboravio da su sve umre koje Poslanik, s.a.v.s., obavio oba- 
vljene u zul-ka'detu, pa je rekao da je jedna od njih obavljena u 
redzepu i pored toga sto je tada bio s Poslanikom, s.a.v.s. Zaborav 
se moze desiti svakom osim Poslaniku, s.a.v.s. Prema tome, ako se 
ustanovi da nije skidao ihrama, onda je vadzib da se ne skidaju. 

Tvrdnja da je Muavija mozda skidao s Poslanikove glave ostatak 
dlaka koje berber izostavio kada ga je brijao na prvi dan Bajrama i da 
mu je to uradio na Mervi, koju navodi Ebu Muhammed b. Hazm, 
takoder se ne moze prihvatitl To je njegov lapsus, jer berber ne ostavlja 
kosu koju je zaboravio obrijati cijeli dan Bajrama. Obrijana Poslani- 
kova kosa podijeljena je izmedu ashaba. Ebu Talha uzeo je kosu sa 
jedne polovice glave, a kosu druge polovice glave ashabi su podijelili 
medu sobom. Neko je dobio dlaku, neko dvije, a neko vise. 271 Takoder 
se zna da je Poslanik, s.a.v.s., obavio samo jedan sa j izmedu Saffe i 
Merve, i to onaj prvi. Znaci nije ga cinio poslije tavafa ifade niti je 
uopce ikada obavljao umru poslije hadza. To je cista fikcija. Takoder 
je receno da je lanac prenosilaca do Muavije pogresan i diskutabilan. 



271 Biljezi ga Muslim (1305, 325, 326) u Hadzu, poglavlje: Na prvi dan Bajrama sunnet je prvo 
baciti kamencice, zatim zaUati kurban, a zatim se obrijati od Enesa b. Malika da je Mahov 
Poslanik, s.a.v.s., bacio kamencice na Akabi, a potom se uputio ka devi i zaklao je. Berber je 
sjedio za to vrijeme, pa mu je rukom pokazao na svoju glavu. Doiao je i obrijao mu desnu 
polovicu glave. Taj dio kose je razdijelio onima koji su bili prisutni. Zatim je rekao berberu 
da mu obrije i drugu polovicu glave. Potom je upitao: "Gdje je Ebu Talha", pa mu je dao taj 
dio kose. 



ii 52 



_^„ mt ** W **m**M3MZI**MSMZ**ZmSX**X5M^*XlM^*X£K* 





ZADIH-ME'AD 

Hasan b. Alija pogrijesio je u njemu i rekao da je od Ma'mera od Ibn 
Tavusa 272 , a on se prenosi od Hisama b. Hudzejra od Ibn Tavusa. A 
pored toga Hisam je slab prenosilac. 

Hadis koji biljezi Buhari od Muavije ima sljedecu formu: 
"Brijao sam glavu Allahova Poslanika, s.a.v.s., vrhom kopija", i nista 
se vise ne spominje. U Muslimu njegova forma je sljedeca: "Brijao 
sam glavu Allahova Poslanika, s.a.v.s, sa vrhom kopija na Mervi."U 
dva Sabiha spomenuti hadis nema druge forme. 

Sto se tice predaje onih u kojoj se dodaje: ". . .za vrijeme deset 
dana zul-hidzdzeta", taj dodatak ne biljezi se u Sahihu. Ona je slaba 
(malul) Ui je to Muavijin lapsus. Kajs b. Sad, prenosilac tog dodatka 
od Ata od Ibn Abbasa, veli: "Ljudi ga Muaviji ne priznaju." 273 Kajs 
je rekao istinu, a mi se zakhnjemo Allahom da to nije uopce bilo za 
vrijeme deset dana zul-hidzdzeta. 

Ta Muavina fikcija slici onoj u predaji koju biljezi Ebu Davud 
od Katade od Ebus-Sejha el-Hunaija da je Muavija rekao Poslani- 
kovim ashabima: "Znate h da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio to kao i 
koristenje tigrovih koza?" "Znamo", rekli su. "Znate li da je zabra- 
nio da se spoji hadzdz i umra?" "E, to ne znamo", odgovorili su. 
Rekao je: "To ste vi znali, ali ste zaboravili." 274 Mi uzimamo Allaha 
za svjedoka da je to Muavina predrasuda ili da je to slagano na 
njega, jer to AUahov Poslanik, s.a,v.s., nikada nije zabranio. A Ebu 
Sejh je sejh cijim predajama se ne argumentuje, a kamoli da se pre- 
ferira nad poznatim povjerljivim hafizima i autoritetima, i pored 
toga sto Katade i Jahja b. Ebi Kesir prenose od njega. Njegovo ime 
je Hajvan b. Halde, koji se smatra nepoznatim prenosiocem. 2 



275 



272 Biljezi ga Ebu Davud (1803). 

273 Biljeze ga Nesai (5/245) i Ahmed (4/92). 



274 Biljeze ga Ebu Davud (1794) i Ahmed (4/95, 99). 

' 5 Medutim, u Et-Tehzibu prenosi se da je povjerljiv i to od Ibn Sa'da, Ibn Hibbana i El- 
Idzlija. Navodi se takoder da on prenosi od Ibn Omera i Muavije, a od njega prenose: njegov 
sluga Ubejd, Bejhes, Katade, Jahja b. Ebu Kesir i Metar el-Verrak 

153 







i IBNKAJJIMEL-DZEVZUJE j 






Sto se tice tvrdnje da je Poslanik, s.a.v.s., obavio temettu 
hadzdz i da nije skidao ihrama zbog toga sto je vodio sa sobom hedj, 
kako to navodi autor El-Mugnija i drugi, oslanjaju se na izjave: Aise 
i Ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v,s., obavio temettu hadz, 
Hafse kada je rekla: 

"Sta je ljudima pa su skinuli ihrame, a ti se nisi oslobodio 
umranskih ihrama?!", na izjavu Sa'da kada je rekao da je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., obavio umru da su je oni obavili s njim, izjavu Ibn 
Omera kada je rekao nekom ko ga je pitao da li je temettu hadz 
dozvoljen, pa mu je pitalac rekao: "Ali tvoj ga otac zabranjuje?!" 
Ibn Omer mu je tada rekao: "Recimo da ga je moj otac zabranio, 
a Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je cinio, da U ces slijediti mog oca ili 
Allahova Poslanika, s.a.v.s.?!" Covjek je rekao: "Slijedit cu naredbu 
Allahova Poslanika, s.a.v.s.." Ibn Omer je rekao: "Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., je obavio temettu hadz." 276 

Zastupnici spomenutog misljenja tvrde da Poslanik, s.a.v.s. 
nije imao sa sobom hedj a skinuo bi ihrame kao i onaj koji obavlja 
temettu hadz i ne vodi sa sobom hedja. Smatraju da je zbog toga i 
rekao: "Da nije sa mnom hedj skinuo bih ihrame." Time je dao do 
znanja da ga sprjecava od oslobadanja ihrama hedj kojeg je poveo sa 
sobom. Onog ko obavlja kiran hadz od oslobadanja ihrama sprje- 
cava ga spajanje umre sa hadzem a ne hedj. Zastupnici spomenu- 

376 Biljezi ga Tirmizi (824) u Had&U, pogkvlje: Sta se pcenosi o temettu. Lanac prenosilaca 
mu je ispravan.. 



<$&*»& 



P-^W^^WWWMSWg 



cJtt?fr*V**WUT " 






i ZADU-L-MEAD 

fWKaft Yrt* Jft V*K Jft Y*K JftVfK 3ft 1 

tog misljenja nazivaju spomenuti temettu hadz kiranom zbog toga 
sto je Poslanik, s.a.v.s., nanijetio hadz prije nego sto se oslobodio 
umranskih ihrama. Medutim, poznato je da je kiran hadz kad se 
zajedno nanijete i umra i hadz, ili kada se prvo nanijeti umra, a 
potomjoj se doda hadz, zanijeti prije tavafa. 

Postoji dvije razlike izraedu kiran hadza i temettua u kome se 
povede hedj. Prvo u samom ihramu, jer onaj ko obavlja kiran hadz 
nijeti hadz prije tavafa; prije ili za vrijeme oblacenja ihrama. Druga 
je razlika ta sto je onaj ko obavlja hadz duzan obaviti samo jedan 
sa'j, pa ako ga ne obavi na pocetku onda ce ga obaviti poshje tavafa 
ifade,dok onaj ko obavlja temettu duzan je po vecini islamskih uce- 
njaka obaviti dva tavafa. 277 

Od Ahmeda prenosi se druga predaja da je onome ko oba- 
vlja hadz temettu dovoljan jedan sa'j, kao i onome ko obavlja kiran 
had! Prema tome, Poslanik, s.a.v.s. f nije obavio drug! sa'j poslije 
tavafa ifade, pa kako ce se smatrati na osnovu tog misljenja da je 
obavio temettu hadz. 

Ako se kaze da je Poslanik, s.a.v.s., na osnovu druge predaje 
obavio temettu hadz, all da to nije obavezujuce. To misljenje ima 
jak oslonac u vjerodostojnom hadisu kojeg biljezi Muslim u svom 
Sahihu od Dzabira da je rekao: 

. i^-ij ui^ Vi oj^iij ll^iJi ^ aAJ^} ^j p^j &£ nil j-i ^J]\ <j&£ i 

"Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi su obavili samo jedan tavaf i 
jedan sa'j. Njegov prvi tavaf je taj 27R i pored toga sto je vecina ashaba 
obavljalo hadz temettu". 



U predaji koja se prenosi od Aise, r.a., a biljezi se u dva Sahtha stoji: "Oni koji su nanijetili 
umru obavili su tavaf i sa'j i skinuli ihrame, pa kada su se vratili s Mine obavili su drugi tavaf, 
a oni koji su spojili hadz i umru obavili su jedan tavaf," 

m Biljezi ga Muslim (1279) u Hadiu, poglavlje: Objainjenje da se sa'j ne ponavlja. 

J!55 





IBN KAJJ1M EL-DZEVZIJJE 

Sufjan es-Sevri prenosi od Seleme b. Kuhejla da je rekao: 
"Tavus se zakleo da rriko od ashaba Allahova Poslanika, s.a.v.s., za 
hadz i umru nije obavio vise od jednog tavafa." 

Receno je da oni koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
poseban temettu ne prihvataju ovo misljenje i vele da je on morao 
obaviti dva sa'ja. Medutim, iz njegova sunneta je poznato da je on 
obavio samo jedan sa'j.To je potvrdeno u Sahihu od Ibn Omera da 
je Poslanik, s.a.v.s., obavio kiran hadz i kada je stigao u Meku oba- 
vio je tavaf i sa'j i nista vise. Nije se brijao niti skracivao kosu niti se 
oslobodio bilo kakvih ihramskih stega sve do prvog dana Bajrama. 
Na prvi dan Bajrama zaklao je kurban i obrijao glavu. Smatrao je da 
je obavio hadzski i umranski tavaf sa svojim prvim tavafom. Potom 
je rekao: "Ovako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio hadz." 279 Pod 
prvim tavafom s kojim je zavrsio svoj hadz i umru bez sumnje se 
misli na sa'j izmedu Safe i Merve. 

Navodi Darekutni od Ataa i Nafia od Ibn Omera i Dzabira 
da je Poslanik, s.a.v.s., za svoj hadz i umru obavio samo jedan tavaf 
i jedan sa'j, i da kada se vratio u Meku nije obavljao ponovo sa'ja 
poslije oprosnog tavafa, tj. sadra. Spomenuta predaja ukazuje na 
dvije stvari: da je Poslanik, s.a.v.s., bez sumnje obavljao kiran hadz, 
jer onaj ko je obavezao onog ko obavlja hadz temettu da mora oba- 
viti dva sa'ja ne moze reci nesto drugo, ili da je onom ko obavlja 
temettu dovoljno da obavi jedan sa'j. Medutim, hadisi koje smo 
prethodno naveh jasno govore da je Poslanik, s.a.v.s., obavio kiran 
hadz i zbog toga se ne mogu zanemariti 

Ako se prigovori da Su*be prenosi od Humejda b, Hilala od 
Mutarrifa od Imrana b. Husajna da je Poslanik, s.a.v.s., obavio dva 
tavafa i dva sa'ja. Predaju biljezi Darekutni 280 od Ibn Seida. Seid je 

279 Biljeze ga Buhari (3/396) u Hadi.it, poglavlje: Tavaf onog ko obavlja kiran hadz, i Mus- 
lim (1230, 182) u Hadzu, poglavlje: Objasnjenje da je dozvoljeno osloboditi se ihrama zbog 
nemogucnosti obavljanja obrcda i da je dozvoljen kiran hadz. 

li0 Biljefi Darekutni (2/261). U njegovom lancu prenosioca je Sulejman b. Ebi Davud el- 
Harrani, nepoznat prenosilac. Kod Darekutnija se navodi: "Ata b. Naff', a to je greska. 

156 






■■■■■Mi 






ZADU-L-ME'AD 

rekao: "Pricao nam je Muhammed b. Jahja el-Ezdi, pricao nam je 
Abdullah b. Davud od Su'be. Medutim, receno je da je ta predaja 
slaba sto nije tacno."Darekutni kaze: "Smatra se da je Muhammed 
b, Jahja to rekao prema svom pamcenju i da je pogrijesio u njenom 
tekstu." Sa spomenutim lancem prenosilaca ispravna je ova verzija 
da je Poslanik, s.a.v.s., spojio hadz i umru. A Allah opet najbolje 
zna. Kasnije cemo ako Bog da vidjeti da je ta predaja pogresna. 

Mislim da sejh Ebu Muhammed b. Kudame smatra da je 
Poslanik. s.a.v.s., obavio temettu hadz jer je zapazio da se Imam 
Ahmed jasno odredio da je temettu bolji od kirana i zbog toga je 
zakljucio da je Allah odabrao Svom Poslaniku, s.a.v.s., ono sto je 
najbolje. Takoder je vidio da su jasni hadisi koji govore da je Posla- 
nik, s.a.v.s., obavio temettu i da nije skidao ihrama. Na osnovu te 
cetiri premise zakljucio je da je Poslanik, s.a.v.s., obavio poseban 
temettu u kome nije skidao ihrame. Medutim, Ahmed nije prefer! - 
rao temettu zbog toga sto je Poslanik, s.a.v.s., obavio temettu. To se 
jasno vidi iz njegove izreke: "Nema sumnje da je AHahov Poslanik, 
s.a.v.s., obavio kiran." Preferirao je temettu zbog dvije stvari koje se 
zadnje biljeze od Poslanika, s.a.v.s., a to su: sto je naredio ashabima 
da transformisu svoj hadz u temettu i sto je zalio zbog toga sto nije 
obavio temettu. 

Medutim, Mervezi prenosi od Ahmeda da onaj ko povede 
hedj bolje mu je da obavi kiran. Neki njegovi ucenici smatraju da 
je ovo druga predaja dok drugi smatraju da je to jedno pitanje s 
jednom predajom, tj. ko povede hedj za njega je kiran bolji, a ko ne 
povede za njega je temettu bolji. To je metoda Ibn Tejmijje, jer on 
bez sumnje odgovara Ahmedovoj metodologiji. Poslanik, s.a.v.s., 
nije zelio da obavi temettu zbog toga sto je poveo sa sobom hedj 
nego je zelio da obavi temettu da nije poveo sa sobom hedja. 

Ostalo je jos da se kaze: koja je od te dvije stvari bolja; da 
se povede hedj i obavi kiran ili da se ne povede hedj i da se obavi 
temettu, kako je to zelio Poslanik, s.a.v.s., da ucini?! 

157 

SS*1 







1BN KAJJIM EL-D2EVZIJJE | 

Receno je da su o torn pitanju dvije oprecne stvari: 

Prva je ta sto je Poslanik, s.a.v.s., obavio Idran i poveo sa 
sobom hedj, a poznato je da Allah Svom Poslaniku odabire ono sto 
je najbolje, a posebno kad se zna da mu je dosla Objava od njegova 
Gospodara i da je Poslanikova, s.a.v.s., najbolja praksa. 

Druga je Poslanikova izjava: "Da mi se povrati ono sto me 
je proslo ne bih vodio hedja i obavio bih temettu." Iz te izjave 
proistjece da je to vrijeme u kome je rekao spomenutu izjavu bilo 
vrijeme kada je oblacio ihrame nanijetio bi temettu i ne bi vodio 
hedja, jer ono sto ga je proslo je ono sto je vec ucinio, sto se zavrsilo 
i sto je iza njega, a ono sto ocekuje je ono sto jos nije ucinio i sto je 
pred njim. Ocito je onda da je ono sto treba da se povrati, a sto je 
proslo ihram za temettu bez hedja. Poznato je takoder da Poslanik, 
s.a.v.s., ne prelazi sa boljeg na slabije vec da stalno odabire ono sto je 
najbolje. Sve to skupa ukazuje da je posljednje sto je doslo od njega 
da je on preferirao temettu. 

Onaj ko je preferirao kiran s hedjom ima pravo da konstatuje 
i kaze da Poslanik, s.a.v.s., to nije rekao, zbog toga sto je ono sto je 
obavio manje vrijedno. On je to ucinio zbog toga sto je ashabima 
tesko bilo da se oslobode ihrama, a da on i dalje ostane u njima. 
Zato je on odabrao da se poistovjeti s njima kako bi realizovali 
ono sto im se nareduje s zadovoljstvom, dobrovoljno i s ljubavlju. A 
moguce je da Poslanik, s.a.v.s., ponekad ostavi bolje i uradi ono sto 
je manje vrijedno kada se radi o jedinstvu i pridobijanju srca.Tako 
se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao Aisi, r.a.: 

"Da tvoj narod nije skoro primio islam srusio bih Kabu i naci- 
nio bih joj dvoja vrata." 281 

281 Biijeze ga Buhari {3/351 i 352) u Hadiu, poglavlje: Vrijednost Meke i njenih gradevina, 
Muslim (1333) u Hadzu, poglavlje; Rusenje i gradnja Kabc, i Nesai (5/216) u Hadiu, poglav- 
lje: Gradnja Kabe. 

158 



i^XiX*- 









ZADU-L-ME'AD 

Ovdje se odustaje od onoga sto je prece zbog jedinstva i pri- 
dobivanja srca, pa je spomenuti postupak postao preci u datirn 
okolnostima. Isti slucaj i s njegovim tzborom temettua bez hedja. 
U tome je objedinjavanje izmedu onoga sto je ucinio i onoga sto je 
volio i pozelio uraditi. Na taj nacin mu je Allah spojio dvije stvari: 
ono sto je uradio 1 ono sto je zelio i volio da uradi i dao mu nagradu 
za ono sto je uradio i nagradu za ono sto je namjeravao i zelio, tj. 
jedinstvo. Pa kako da obred u kome se skidaju ihrami i gdje se ne 
vodi hedj bude bolji od obreda u kome se ne skidaju ihrami i u 
kome je povedeno sto deva?! Kako da bude neki obred za Posla- 
nika, s.a.v.s., bolji od onog koji mu je Allah odabrao i za koji mu je 
dosla Objava od njegova Gospodara?! 

Ako se kaze da i pored toga sto se u temertuu skidaju ihrami 
ipak se u njemu ponavlja oblacenje ihrama, a svako oblacenje 
ihrama je poseban ibadet koji Allah voli, dok se kod kirana to ne 
ponavlja. Red ce se da velicanje Allah ovih obreda s vodenjem hedja 
i priblizavanje Allahu na taj nacin jeste velika stvar koja ne postoji 
u pukom ponavljanju oblacenja ihrama. Zatim, njihova kontinui- 
ranost je na mjestu njihova oblacenja dok za vodenje hedja nema 
protuvrijednosti. 

Ako se kaze: sta je bolje: ifrad poshje koga se ucini umra ili temettu 
gdje se skidaju ihrami, pa se poshje toga ponovo oblace radi hadza? 

Red ce se: Utjecemo se Allahu da smatramo da je bilo koji 
obred bolji od onog 282 koga je Allah odabrao Svom najboljem stvore- 
nju i vodi Ummeta i da kazemo da je obred koji nije obavio Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., niti bilo ko od ashaba koji su obavili hadz s njim 
niti od drugih bolji od onog kojeg su obavili po njegovu naredenju. 
Kako da bude neki hadz na zemaljskoj kugH bolji od hadza kog je 
obavio Poslanik, s.a.v.s. i koji je nareden najboljem stvorenju,koji je 
odabrao ashabima 1 naredio im da prekinu ostale obrede radi njega 



! Biljezi ga Darekutni (2/258). 



159 










I IBN KAJJIM ELDZEVZUJE \ 

i za kirn je zalio sto ga nije obavio. Ne postoji apsolutno potpuniji 
hadz od njega. A ako bi i bila vjerodostojna predaja od njega da je 
naredio onima koji su poveli hedj da obave kiran, a onima koji nisu 
temettu i da nije dozvoljeno suprotno postupiti tome je nesto sto je 
diskutabilno. Nemoj da te zalosti malobrojnost onih koji to sma- 
traju obaveznim (vadzibom) jer medu njima je nepresusno more, 
Abdullah b. Abbas i neki zahirije, a sunnet je arbitar medu ljudima. 
Neka je Allah na pomoci. 



Tvrdnja onih koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., obavio kiran 
i ucinio dva tavafa i dva sa'ja, kako to tvrde mnogi kufanski pravnici, 
oslanja se na predaju koju biljezi Darekutni od Mudzahida od Ibn 
Omera da je on spojio zajedno hadz i umru i rekao da se obavljaju 
isto, pa je ucinio dva tavafa i dva sa'ja i rekao: "Ovako sam vidio 
Allahova Poslanika, s.a.v.s,, da ih je obavio kako sam ih ja obavio." 

Od Alije b. Ebi Taliba prenosi se da je spojio hadz i umru i 
ucinio za njih dva tavafa i dva sa'ja i rekao: "Ovako sam vidio AUa- 
hova Poslanika, s.a.v.s., da ih obavlja kako sam ih ja obavio." 283 

Od Alije, r.a., se takoder prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
kiran hadz i ucinio dva tavafa i dva sa'ja. 284 

Od Alkame od Abdullaha b. Mesuda se prenosi da je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., za svoj hadz i umru ucinio dva tavafa i dva sa'ja, a 
tako su postupali i Ebu Bekr, Omer, Alija i Ibn Mesud. 365 

Od Imrana b. Husajna prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., uci- 
nio dva tavafa i dva sa'ja. 286 

Kako li je taj dokaz lijep da su citirani hadisi vjerodostojni. 



m Biljezi ga Darekutni (2/263). 
284 Biljezi ga Darekutni (2/263). 
m Biljezi ga Darekutni (2/264). 
m Biljezi ga Darekutni (2/264). 




160 






FS73E 





ZADU-L-ME'AD 

Medutim, od njih ni jedan harf nije vjerodostojan. 

Sto se tice hadisa koji prenosi Ibn Omer, u njegovu lancu pre- 
nosilaca je Hasan b. Umare. Darekutni za njega veli: "Od Hakema 
ga ne prenosi niko osim Hasena b. Umare, a njegovi hadisi se ne 
prihvataju." 

Prvi hadis koji se prenosi od Alija, r.a., je od Hafsa b. Ebu 
Davuda, Ahmed i Muslim kazu: "Hafsovi hadisi se ne prihvataju." 
Ibn Harras veli: "On je lazov i izmislja hadise." U njegovu lancu 
prenosilacaje takoder i Muhammed b. Abdurrahman b. Ebi Lejla, 
slab prenosilac. 

Drugi hadis koji se prenosi od Alije prenosi ga Isa b. Abdullah 
b. Muhammed b. Omer b. Alija da mu je njegov otac pricao od nje- 
gova oca, a on od djeda. Darekutni je rekao: "Isa b. Abdullah koga 
nazivaju Mubarekom jeste prenosilac ciji hadisi se ne prihvataju," 

Alkamma predaja od Abdullaha, prenosi je Ebu Burde, Amr 
b.Jezid od Hammada od Ibrahima od Alkame. Darekutni je rekao: 
"Ebu Burde je slab prenosilac, a u njegovu lancu i pored njega ima 
jos slabih prenosilaca."U lancu mu je i Abdulaziz b. Eban. Jahja je 
rekao: "On je lazov i zao." Razi i Nesai su rekli: "Hadis od njega se 
ne prihvata." 

Predaja koja se prenosi od Imrana b. Husajna jeste predaja u 
kojoj je Muhammed b. Jahja el-Ezdi pogrijesio. To je on rekao prema 
svom pamcenju i pogrijesio. Nakon cega je mnogo puta citirao ispra- 
vno predaju, a receno je da vise nije spominjao tavafa i sa'ja. 

Biljeze imam Ahmed, Tirmizi i Ibn Hiban u svom Sahihu od 
ed-Daraverdija od Ubejdullaha b. Omera od Nafia od Ibn Omera 
da je AUahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 



AJ-L S_f\ rjA ,jj^j}\ Jiilj -b-'j yJbYjks \}> sljil £y*£-J <£J>- Jnj b'j ly> 



Ijjs el^-l &'jajO\j 



161 










2 IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE | 

"Ko spoji hadz i umru dovoljno mu je da ucini jedan tavaf", a u 
Tirmizinoj verziji stoji: "Ko nanijeti hadz i umru dovoljno mu je da 
obavi jedan tavaf i jedan sa'j sve dok se ne oslobodi oba ihrama." 287 

U dva Sabiha od Aise, r.a., prenosi se da je rekla: 
d\S l^ JU p Z'jlJu IIUaU f4i}Jl ^J- J (U^ j •&* At J^> «&1 Jj^j ^ wfj* 

p s^l i ji;i ^ jji ^iTc \L£ {£, jj J*- J4 v f* s^s ^ L ; J^ <i^ ^ 

"* y i •* "* ' ." 

"Krenuli smo sa Allah ovim Poslanikom, s.a.v.s., na Opro- 
sni hadz i nanijetili umru. Potom je Poslanik, s.a.v.s, rekao: 'Ko sa 
sobom ima hedj neka zanijeti hadz i umru i neka se ne oslobada 
ihrama sve dok ne zavrsi sve njihove obrede.' Nakon toga su oni 
koji su nanijetili samo umru ucinili tavaf i skinuU ihrame. Pa su ga 
ponovo cinili nakon sto su se vratiH sa Mine. A oni koji su spojili 
hadz i umru ucinili su samo jedan tavaf." 288 

Potvrdeno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Aisi: 

. ^s'jXij dul SJ& t iyj.\'j liiJbj c^i .iui> 01 

"Tvoj tavaf oko Kabe i sa'j izmedu Saffe i Merve dovoljni su 
ti za tvoj hadz i umru." 289 

Abdulmelikb. Ebu Sulejman prenosi od Ataa od Ibn Abbasa da 
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ucinio jedan tavaf za svoj hadz i umru. 2 ™ 

Abdulmelik je jedan od poznatih povjerljivih prenosilaca. Od 
njega biljezi Muslim i ostali autori Sunena. Nazvan je Mizanom, 

387 Biljeze ga Ahmed (5350) u Hadiu, poglavlje: Sta se prenosi o tome da onaj ko obavlja kiran 
cini jedan tavaf?, Tirmizi (938) u Hadzu, poglavlje: Sta se prenosi za karina da obavlja samo 
jedan tavaf, i Ibn Hibban (993). Tirmizi je rekao da je spomenuti hadis hasermn-sahih garib. 

288 Njegova verifikacija je naprijed spomenuta. 

2W) Njegova verifikacija je naprijed spomenuta. 

290 Biljezi ga Darekutni (2/262). Lanac mu jejak, a uTenkihu se kaze da mu je lanac ispravan. 

162 







% ZADU-L-ME'AD 

mjerilom, Niko se nije bavio njegovom povjerljivosti. Od njega se 
odbacuje hadis koji se odnosi na sufu (pravo precekupnje). Medu- 
tim, te sumnje nemaju s njim nikakve veze. 

Biljezi Trimizi od Dzabira, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., spo- 
jio hadz i umru i da je za njih ucinio samo jedan tavaf. 291 U nje- 
govu iancu je Hadzdzadz b. Erta od koga prenosi Sufjan, S'ube, Ibn 
Numejr, Abdurrezzak i Halk. Za njega je Sevri rekao: "Nije niko 
ostaojace memorije od njega. Zamjeri mu se tedlis (obmana), ali je 
malo onih koji su ostali imuni na njega." Ahmed kaze: "Bio je jedan 
od hafiza." Ibn Muin je rekao: "Nije jak, povjerljiv je, ali pravi tedlis 
(obmanu)." Ebu Hatim veli: "Kada rekne: 'Pricao nam je. ..' tada je 
iskren i ne sumnjamo u njegovu iskrenost i pamcenje." Prenosi Dare- 
kutni od Lejsa b. Ebu Sulejma da je rekao: "Pricao mi je Ata, Tavus 
i Mudzahid od Dzabira, Ibn Omera i Ibn Abbasa da su Poslanik, 
s.a.v.s., i njegovi asbabi ucinili samo jedan tavaf i sa'j za svoj hadz 
i umru." 292 Lejs b. Sulejm je autoritativan kod autora cetiri Sunena 
i Muslima. Ibn Muin veli: "Nije los." Darekutni kaze: "Poznavao 
je sunnet. Samo su mu zamjerili sto je spojio izmedu Ataa, Tavusa 
i Mudzahida." Abdulvaris veli: "Bio je najinteligentniji u znanju." 
Ahmed kaze: "Hadis mu je zbrkan, ali ljudi prenose od njega." Sla- 
bim ga smatraju: Nesai i Jahja u jednoj predaji. Hadisi poput ovog su 
mu haseni 2 " (dobri) iako ne dostizu stepen vjerodostojnosti. 

U dva Sahiha od Dzabira se prenosi da je rekao: 

* '""~ " ^^ ' * " ^ ' ^ " * *** ******* 

IS cJUuU J* I II J— Z*\ ' JUs C-^)Ij <-A^>\ 1j J*- 1 ij ^uJl J^ -£j C— as- Ji JJUi 

dli-J- ■?* oiLi- Ai ' Jli 15 1 Sj^llj LLiJljj £*S3L; cJUp cj^$1> lit ^ji- i_iiljll c~isj 



m Biljezi Tirmizi (947). 
2,2 Biljezi Darekutni (2/258). 



1,3 Ne, nego su slabi ako ih sam prenosi. Medutirn, spomenuti hadis je hasen zbog drugih 
predaja koje ga podizu na taj stepen. 



16 3| 





IBM KAiJIM ELDZEVZUJE 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je dosao kod Aise i zatekao je da 
place. Upitao ju je. 'Sta te je uplakalo?' Rekia je: 'Dobila sam men- 
struaciju, a ljudi su se vec oslobodili ihrama, a ja niti sam se oslobo- 
dila niti sam tavafila oko Kabe.' Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Okupaj 
se, a zatim nanijetil'To je i ucinila i prisustvovala je na odredenim 
mjestima, pa kada joj je prestala menstruacija obavila je tavaf i sa'j. 
Tada joj je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Sad si se oslobodila i hadzskih i 
umranskih ihrama.'" 39 *' 

Predaja ukazuje na tri stvari: prvo da je ona obavljala kiran 
hadz. Drugo, da je onome ko obavlja to vrstu hadza dovoljno da 
obavi jedan tavaf ijedan saj.Trece, da joj nije bila obaveza (vadzib) 
da nadoknadi umru u kojoj je dobila menstruaciju, jer je nakon toga 
odmah usla u hadzske ihrame i nije zbog menstruacije zanemarila 
umranske ihrame. Samo je zanemarila umranske obrede i ogranice- 
nja na njih. Aisa nije ucinila tavaf kudum, nego je tavaf i sa'j ucinila 
tek poslije stajanja na Arefato. Pa ako je tavaf ifada i sa'j poslije 
njega dovoljan onome ko obavlja kiran hadz, onda je prece da mu 
bude dovoljan tafav kudum s tavafom ifadom i sa'j jedan s jednim 
od njih. Medutim, Aisa je bila sprijecena da obavi prvi tavaf, pa je 
njen slucaj postao dokaz zeni koja ne mogne obaviti prvi tavaf da 
postupi kao sto je postupila Aisa, r.a., tj. da ude, nanijeti hadz poslije 
umre i na taj nacin postane karin i dovoljno ce joj biti da obavi tavaf 
ifadu i poslije njega sa'j za oba obreda. 

Sejhul-islam Ibn Tejmijje veli: "Od dokaza koji potvrduju da 
Poslanik, s.a.v.s., nije obavio dva tavafa niti dva saja jesu sljedeci: 
rijeci Aise, r.a.: '...oni koji su spojili hadz i umru ucinili su jedan 
tavaf...' Muttefekun alejhi. Dzabirove rijeci: 'Poslanik, s.a.v.s., i 
njegovi ashabi su ucinili samo jedan sa'j izmedu Saffe i Merve, onaj 
prvi saj.' Biljezi ga Muslim. Poslanikove rijeci upucene Aisi, r.a.: 
'Dovoljan ti je tvoj sa'j izmedu Saffe i Merve za tvoj hadz i umru.' 



294 BUjeze Buhari (3/402-403) u Hadtu, poglavlje: Zena u menstruadji obavlja sve obrede 
osim tavafa, i Muslim (1213) u Hadiu, poglavlje; Vrste ihrama. 



164 




=■— '^ammm^mM 




*Wk*Wk*VRnSaH 








| ZADU-L-ME'AD | 

BOjezi ga Muslim. Kao i njegove rijeci upucene njoj koje biljezi Ebu 
Davud: Tvoj tavaf oko Kjabe i sa'j izmedu Saffe i Merve dovoljni 
su ti i za tvoj hadz i umru.' Kao i njegove rijeci upucene njoj koje su 
muttefekun alejhi nakon sto je obavila tavaf i sa'j: 'Oslobodila si se 
ihrama i hadza i umre."' 

Ashabi koji prenose predaje o Poslanikovomsaglasni su da im 
je nakon sto su obavili tavaf i sa'j naredio da skinu ihrame, osim 
onima koji su vodili sa sobom hedj i da se Poslanik, s.a.v.s,, nije 
oslobadao ihrama sve do prvog dana Bajrama. Niko od njih ne pre- 
nosi da je neko od njih dva puta cinio tavaf i sa'j. A poznato je da su 
to stvari koje su vazne i bitne da se prenesu. Posto to niko od ashaba 
nije prenio zakljucuje se da se to nije ni desilo. 

Glavni oslonac onih koji tvrde da su bila dva tavafa i dva sa'ja 
jeste predaja koju biljeze Kufijci jednu od Alije, a drugu od Ibn 
Mesuda,r.a. 

Prenosi Dzafer b. Muhammed od svog oca od Alije, r.a,, da je 
onome ko obavlja kiran hadz dovoljan jedan tavaf ijedan sa'j, supro- 
tno predaji koju prenose Kufijci. Ono sto prenose Iracani od Alije 
je ili prekinutog lanca, ili medu prenosiocima ima nepoznatih ili 
diskutabilnih. Zbog toga su ucenjaci osudih te predaje, a Ibn Hazm 
veli: "Sve sto se o tome prenosi od ashaba nijedna rijec od toga nije 
vjerodostojna. Od Poslanika, s.a.v.s., se o tome prenosi ono sto je 
bez sumnje izmisljeno." Tavus se zakleo da niko od ashaba Alia- 
hovog Poslanika, s.a.v.s., nije ucinio ui umri koje su obavili vise od 
jednog tavafa. Isto se prenosi i od Ibn Omera, Ibn Abbas a, Dzabira 
i drugih, r.a. Oni su bez sumnje najznaniji oAllahova Poslanika, 
s.a.v.s., i zato nisu suprotno postupih. Sve te predaje su, naprotiv, 
jasne da su oni ucinili sa'j samo jedanput. 

Ljudi nisu saglasni o pitanju Idrana i temettua, da li oni tre- 
baju obaviti dva sa'ja ili jedan? U Ahmedovom mezhebu i drugim 
mezhebima postoje tri misljenja. Prvo smatra da oni imaju samo 

165 










IBN KAJJ1M EL-DZEVZIJJE 

jedan saj. O tome se Ahmed jasno odredio u predaji koju od njega 
prenosi njegov sin Abdullah. Abdullah je rekao: "Upitao sam svog 
oca: 'Koliko puta onaj koji obavlja temettu treba obaviti sa'jova?' 
Rekao je: 'Bolje je da ucini dva sa'ja, a ako ucini i jedan nema nista 
lose u tome.'"Nas sejh veU: "Ovo se prenosi od vise prethodnika." 

Drugo misljenje smatra da temettu ima dva sa'ja, a karin 
jedan. To je drugo misljenje u njegovu mezhebu 295 i misljenje nekih 
malikijskih i sahjskih pravnika, da im se Allah smiluje. 

Trece je misljenje da svaki od njih imaju po dva sa'ja. To je 
misljenje hanefijske pravne skole, a navodi se da je to i jedno mislje- 
nje u Ahmedovom mezhebu. Allah opet najbolje zna. Ovo sto smo 
naveli to je detaljno misljenje i njegov komentar od IbnTejmijje. 



Oni koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz i 
da je poslije njega obavio umru saTenima je apsolutno netacno. Ne 
znam njihove argumente za to, osim onoga sto smo vec naveli da 
su culi da je obavio samo hadzdz i da je obicaj onih koji obavljaju 
samo hadz da obave i umru sa Tenima pa im se pricinilo da je i 
Poslanik, s.a.v.s., tako postupao. 



Sto se tice onih koji su pogrijesili o pitanju Poslaniko- 
vog nijeta, pa oni koji smatraju da je nanijetio samo umru i da je 
ostao na torn nijetu oslanjaju se na to da je cuo Poslanika, s.a.v.s., 
da donosi nijet samo za temettu. Temettu kod njega je ko nanijeti 
umru sa svim njenim uvjetima. Hafsa, r.a.,je rekla: "Sta je ljudima 
pa su se oslobodili ihrama, a ti se nisi oslobodio svoje umre?!" Sve to 



2,5 To je najispravnije rnisljenjejer je Aisa, r.a., rekla, na osnovu onog sto se biljezi u Sahiiima 
i Muslima, da su oni koji su nanijetili samo umru obavili tavaf oko Kabe, a potom sa'j izmedu 
Saffe i Merve, a potom skinuli ihrame. Nakon toga su ponovo obavili drugl tavaf nakon sto su 
se vratili sa Mine, dok su oni koji su nanijetili hadz i umru ucinili samo jedan tavaf. 



166 



Z25S 



ffiriRVHr*Vrir*Vik*Vriri^ 





ZADU-1-ME'AD 

ne dokazuje da je Poslanik, s.a.v.s,, rekao: "Odazivam Ti se samo sa 
umrom."Tako nesto od njega apsolutno niko nije prenio.To je cista 
dapnja. Jasni, vjerodostojni i mnogobrojni hadisi o formi njegova 
nijeta to anuliraju. 



Dokaz onih koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., nanijetio 
samo hadz 1 da je ostao na torn nijetu jeste predaja koju smo napri- 
jed naveli u kojoj se kaze da je Poslanik, s,a.v.s,, nanijetio samo 
hadz. O tome je vec bilo rijeci. Apsolutno niko nikada nije rekao da 
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nijetim samo hadz." Oni koji prenose 
njegovu formu nijeta hadza jasno su rekli suprotno tome. 



Oni koji tvrde da je Poslanik, s.a.v.s., prvo nanijetio samo 
hadz pa je nakon toga nanijetio i umru misled da ce tako obu- 
hvatiti sve hadise, oslanjaju se na vjerodostojne hadise koji govore 
da je Poslanik, s.a.v.s., obavio ifrad hadz. Smatraju da se ti hadisi 
odnose na Poslanikovo prvobitno oblacenje ihrama nakon cega mu 
je dosao izaslanik od njegova Uzvisenog Gospodara i rekao: "Dodaj 
umru hadzu", pa ju je tada i dodao. I na taj nacin je postao karin. 
Zbog toga je Berau b. Azibu rekao: "Ja sam poveo hedj i obavio 
ldran hadz." Znaci, kad je oblacio ihrame Poslanik, s.a.v.s., je nani- 
jetio ifrad hadz i tokom tog nijeta postao je karin. Takoder, niko ne 
tvrdi da je on nanijetio umru, niti da je donio telbiju za nju niti da 
je namjeravao samo umru. Niti je iko rekao: "Krenuli smo s nije- 
tom samo da obavimo umru."Nego su rekli: "Namjeravao je haddz, 
donio je telbiju za hadz, samo je odlucio da obavi hadz i krenuli su 
namjeravajuci samo hadz." Sve to ukazuje da je oblacenje ihrama u 
prvo vrijeme bilo radi hadza i da mu je potom dosla Objava od nje- 
gova Uzvisenog Gospodara da obavi kiran. Potom je donio telbiju 
za hadz i umru, pa ga je cuo Enes kako to izgovara i istinu je rekao. 

167 













I IBN KAJJ1M ELDZEVZIJJE % 

A Aisa, Ibn Omer i Dzabir su ga culi kako donosi telbiju samo za 
hadz u prvo vrijeme, pa su i oni u pravu. 

Rekli su da se na taj nacin svi hadisi slazu i uklapaju i da je 
izbjegnuta njihova oprecnost i kontradiktornost. Medutim, zastu- 
pnici tog misljenja ne dozvoljavaju dodavanje umrei smatraju da je 
to besmislica, jer je to bila jedna od specificnosti Allabova Posla- 
nika, s.a.v.s. Dokazuju to predajama: Ibn Omera da je Poslanik, 
s.a.v.s., donio telbiju samo za hadz, Enesa gdje on tvrdi da je Posla- 
nik, s.a.v.s., donio mjet i za hadz i za umru. Obojica su u pravu zbog 
toga sto je nemoguce da je prvo donio nijet za kiran hadz pa tek 
onda za ifrad, jer kad donese nijet za kiran nemoguce je da nakon 
njega nanijeti samo hadz i da prenese prijasnji nijet na ifrad hadz. 
Sve to potvrduje da je morao prvo donijeti nijet za ifrad hadz i da 
su ga tada culi Ibn Omer, Aisa i Dzabir, pa su prenijeli ono sto su 
culi. Potom je dodao torn nijetu hadza i umru i donio telbiju za 
oba obreda nakon sto mu je dosla objava od njegova Gospodara, pa 
ga tada cuo Enes kako izgovara telbiju za oba obreda, te je prenio 
ono sto je cuo. Potom je Poslanik, s.a.v.s., sam za sebe rekao da je 
obavio kiran hadz pa su ashabi koje smo vec spomenuli prenijeli od 
njega da je obavio kiran i na taj nacin napravio se kompromis medu 
hadisima i uklonjena je njihova medusobna proturjecnost i kon- 
tradiktornost. To svoje objasnjenje potvrduju Aisinom predajom u 
kojoj se kaze: 

tljiij jiU u;ii- JJii J&i i'jiL j4 ^ *$ ir*J J4^ h^i Jr. <$ *$ cy*j Jfc 1 * 

.Ajls jjU 4j Aa\j p^>_ tt^J ^^ "^1 (J-^ 5 ^ 

"Krenuli smo sa Allah ovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je rekao: 
'Ko od vas zeli da nanijeti hadz i umru neka i uradi, a ko zeli da 
nanijeti samo hadz neka nanijeti, a ko zeli da nanijeti samo umru 
neka nanijeti.'" Aisa je rekla: "Potom je AUahov Poslanik, s.a.v.s., 
nanijetio samo hadz pa su se i ljudi poveli za njim u tome." To 

168 



^tXJX^MiX**) 



HHBHHH 






| ZADU-L-ME'AD 

WtKiKVtK **Y*K *W*K JftVJK 3ft 

potvrduje da je Poslanik, s.a.v.s., na pocetku nanijetio ifrad hadz i 
ujedno otkriva da se kiran desio nakon toga. 

Navedeno je misljenje bez sumnje suprotno hadisima koje 
smo prethodno naveli. Tvrdnja da je to bila Poslanikova specih- 
cnost takoder se od strane ummeta ne moze prihvatiti, jer dokazi to 
odbacuju. Od tih dokaza jeste onaj u kome Enes vcli da jc Poslanik, 
s.a.v.s., klanjao podne na Bejdi i da je potom uzjahao jahalicu i kada 
se popeo na brdo El-Bejda donio je nijet za hadz i umru zajedno 
posbje podne-namaza. 296 

U predaji koju biljezi Ibn Omer kaze se da mu je od njegova 
Gospodara dosao izaslanik i rekao: "Klanjaj u ovoj casnoj dobni i 
reci: 'Dodajem umru hadzu.'"Tako je Poslanik, s.a.v.s., i postupio. 
U predaji koju prenosi Ibn Omer kaze se da mu je to naredeno, a u 
onoj koju prenosi Enes stoji da je on to sam od sebe ucinio zajedno, 
tj. Poslanik, s.a.v.s., je klanjao podne na Zul-Hulejfi, a potom rekao: 
"Odazivam se za hadz i umru." 

O pitanju dodavanja umreislamski ucenjaci imaju dva mislje- 
nja.To su ujedno i dvije predaje od Ahmeda. Najpoznatija jeste ona 
u kojoj se kaze da to nije ispravno. Oni koji smatraju da je to ispra- 
vno poput Ebu Hanife i njegovih ucenika, Allah im se smilovao, 
teraelje to na svojim postulatima da onaj ko obavlja kiran hadz cini 
dva tavafa i dva sa'ja. Pa ako doda i umru na hadz obavezuje se da 
ucini vise obreda nego sto to zahtijevaju samo hadzsld ihrami. 

Oni koji smatraju da mu je dovoljan jedan tavaf i jedan sa j 
vele da se od tog dodavanja okoristio samo sto je ustedio jedno 
putovanje, a ne i cinjenje vise obreda nego manje i zbog toga to nije 
dozvoljeno. To je misljenje vecine islamskih ucenjaka. 



: "° Biljezi Nesai (S/127) u Hadttt, poglavlje: El-Bejda (5/162) poglavlje: Postupci pri 
donosenju rdjeta. Prenosioci su mu povjerljivi, osim sto mu u lancu postoji Hasanova an'ana. 



169 







IBN KAJJIM ELDZEVZUJE $ 

Oni koji smatraju da je prvo nanijetio umm, a potom joj dodao 
hadz oslanjaju se na predaju Ibn Omera u kojoj se kaze da je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., obavio na Oprosnomtemetru hadz, tj. prvo umru, a 
potom hadz i daje zaklao hedj kojeg je poveo sa Zul-Hulejfe. Prvo je 
donio nijet za umru, a potom i za hadz. Muttefekun alejhi. 

Predaja eksplicite upucuje da je prvo nanijetio umru i da joj 
je potom dodao hadz. To potvrduje i to sto je Ibn Omer kada je 
obavljao hadz u vrijeme Ibn Zubejra prvo nanijetio umru i rekao: 
"Uzimam vas za svjedoke da sam se ja obavezao da obavim hadz sa 
svojom umrom." Zatim je zaklao hedj kojeg je kupio na Kudejdu. 
Zatim je krenuo donoseci telbiju za oba obreda sve dok nije stigao 
do Meke. Kada je stigao, obavio je tavaf i saj. Nista vise nije cinio, 
nije zaklao hedj a, niti se brijao niti skracivao kose, niti je bUo sta 
dozvoljavao sebi sto ihrami zabranjuju sve do prvog dana Bajrama. 
Potom je zaklao hedj, obrijao se i nije obavljao tavaf za hadz nit za 
umru smatrajuci da je prvi tavaf dovoljan. Zatim je rekao: "Ovako 
je cinio Allahov Poslanik, s.a.v.s." 297 

Zastupnici ovog misljenja smatraju daje Poslanik, s.a.v.s., na 
poeetku nijetio hadz temettu i daje tokom tog nijeta postao karin. 
Njihovo je misljenje prihvatljivije od prethodnog, jer je dodavanje 
hadza na umru dozvoljeno i ne znam da to iko zabranjuje. Poslanik, 
s.a.v.s., naredio je Aisi, r.a., da doda hadz umri, pa je tako ucinila 
kiran. Medutim, sam kontekst vjerodostojnih hadisa ne dozvo- 
ljava da se njihovo misljenje prihvati. Enes je rekao da je Poslanik, 
s.a.v.s., kada je klanjao podne donio nijet za oba obreda. U Sabihu 
se od Aise biljezi da je rekla. 

JUi i£jL\ & J^i ltf\'J> ^S^ll '^J- j p^J ^ii 41)1 j-i 41)1 iij^'j <~ ^-> 



fi$J 




297 Muttefekun alejhi. Vec je spomenut. 

170 



««—»»«——=■««?— sww^«g^«g»wig^^qx^ 








ZADIH-ME'AD 

"Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Oprosni 
hadz pri pojavi mladaka mjeseca zul-hidzdzeta. Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., je rekao: 'Ko od vas zeli da nanijeti umru neka nanijeti. 
Ja da nisam poveo hedj ja bih nanijetio umru.' Medu narodom je 
bilo onih koji su nanijetili umru, a bilo je i onih koji su nanijetili i 
hadz. Ja sam bila od onih koji su nanijetili umru." Potom je navela 
hadis. 298 Predaje jasno potvrduju da Poslanik u to vrijeme nije donio 
nijet za umru. Ali, ako spojis ove Aisine rijeci sa onim u Sahibu 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnom hadzu obavio hadz 
temettu i rijeci da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nanijetio hadz, a sve 
se biljeze u Sahibu, saznat ces da ona nijece postojanje samostalne 
umre dok ne nijece umru s hadzem koju su, kako smo vec rekli, 
nazivali u to vrijeme temettuom. Sve to nije u oprecnosti s tim da 
je on donio nijet za hadz, jer je umra involvirana u njemu i njegov 
je sastavni dio. Niti je to oprecno njenim rijecima daje samo obavio 
hadz, jer kad se obredi umre involviraju u obrede hadza i postanu 
hadzskim onda je to uistinu ifrad hadz. 

Donosenje telbije samo za hadz jeste ustvari samo verbalno 
izdvajanje hadza. Receno je da se predaja Ibn Omera da je Alla- 
hov Poslanik, s.a,v.s., obavio temettu hadz na Oprosnomobavljajuci 
umru prije hadza, tj. daje prvo donio nijet za umru, a zatim za hadz, 
prenosi po znacenju od druge njegove predaje i da je on sam tako 
posrupio kada je obavio hadz za vrijeme kada se zbila smutnja sa Ibn 
Zubejrom. Tada je prvo donio nijet za umru, a zatim rekao: "Njihovo 
je obavljanje identicno. Uzimam vas za svjedoke da sam se obavezao 
da cu obaviti hadz sa svojom umrom." Potom je donio zajedno nijet 
za oba obreda. Potom je na kraju predaje rekao: "Ovako je radio i 
Allahov Poslanik." On je time htio da se ogranici na jedan tavaf 
i jedan sa'j. U tome se zadovoljilo samo na znacenju, pa se pre- 
nosi daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., poceo sa nijetom umre, a zatim 
sa hadzem. Tako je radio i Ibn Omer. To nije nepojmljivo nego je 



! Biljezi ga Muslim (1211, 115) u Hadzu, poglavlje: Vrste ihrama. 



siL 





1BH KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

nuzno da bude tako, jer je Aisa prenijela od Poslanika, s.a.v.s., da je 
rekao: "Da sa mnom nije hedj nanijetio bih umru." Enes takoder od 
Poslanika, s.a.v.s., prenosi: "Kada je klanjao podne nanijetio je hadz 
i umru." Omer, r.a., veli da je Poslaniku, s,a.v.s., dosla Objava od 
njegova Gospodara i da mu je to naredeno tako. 

Ako se prigovori i kaze: a sta cete s predajom koju prenosi 
Zuhri da ga je Urve obavijestio od Aise isto kao sto je u predaji od 
Salima od Ibn Omera?! 

Red ce se da ono o eemu Aisa govori jeste da je Poslanik, 
s.a.v.s., ucinio jedan tavaf i za svoj hadz i umru. To se slaze s pre- 
dajom koju prenosi od nje Urve, a koja se biljezt u dva Sahiha da 
su oni koji su nanijetili umru ucinili drugi tavaf za svoj hadz nakon 
sto su se vratih sa Mine, dok su oni koji su spojili hadz i umru oba- 
vili samo jedan tavaf. To je identicno onome sto prenosi Salim od 
svog oca da su to cinili zajedno, jer kako ce Aisa reci da je Allah ov 
Poslanik, s.a.v.s., prvo donio nijet za umru, a potom za hadz kada 
je vec rekla da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Da nije sa mnom 
hedja nanijetio bih umru." Takoder je rekla da je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., donio nijet za hadz. Sve to potvrduje da Poslanik, s.a.v.s., 
odmah od pocetka nije nanijetio posebno samo umru. Allah opet 
najbolje zna. 



Oni koji tvrde da je Poslanik, s.a.v.s., donio nijet opcenito ne 
odredujuci se koji ce obred obaviti, pa se odredio nakon sto mu je 
dosla Objava dok je bio izmedu Saffe i Merve. To je jedno mislje- 
nje, Allah mu se smilovao o kome se jasno izjasnio u djelu Ihtilaful- 
hadist. Rekao je: "Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., izasao ceka- 
juci naredbu koja mu je objavljena dokje bio izmedu Saffe i Merve. 
Potom je naredio svojim ashabima koji su nanijetili, a nisu poveli 
sa sobom hedja da taj svoj nijet ucine za umru." Zatim veli: "Ko je 
opisao Poslanikovo, s.a.v.s., iscekivanje odluke navodi da Poslanik, 

4 s 





ZADU-L-ME'AD 

>KJftV*KlftY#K 3ft VfK 3ftV«3ft 

s.a. v.s.> nije nanijetio hadz iz Medine nakon sto je objavljena nje- 
gova naredba zbog toga sto je prizeljkivao izbor izmedu hadza i 
umre i zbog toga sto se to cinilo vise cuvenijim, jer su mu tada dosle 
dvije osobe koje su izvrsile medusobno proklinjanje (li'an) i zato je 
cekao naredbu i objasnjenje." I tako je od njega zapamceno da je u 
svomcekao konacnu naredbu. 

Dokaz sljedbenika spomenutog misljenja jeste predaja koja se 
prenosi od Aise, r.a., a biljezi se u dva Sabiha, u kojoj je ona rekla: 
"Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ne spominjuci ni 
hadza ni umru", a u drugoj verziji se kaze: "Donio je telbiju ne spo- 
minjuci ni hadza ni umru"; a u trecoj se kaze: "Krenuli smo sa Alla- 
hovim Poslanikom, s.a.v.s., namjeravajuci samo hadz, pa kada smo se 
priblizili Meki Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je onima koji nisu 
imali sa sobom hedja da kada obave tavaf i sa'j skinu ihrame." 299 

Tavus veli: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je krenuo iz Medine ne 
imenujuci ni hadz ni umru, cekajuei naredbu koja mu je objavljena 
dokje bio izmedu Saffe i Merve. Potom je naredio svojim ashabima 
koji nisu imali sa sobom hedj, a donijeli su nijet da ga transformisu 
uumru..." 

Dzabir je rekao u svojoj dugoj predaji u kojoj govori o Posla- 
nikovom, s.a.v.s.,sljedece: ". . .pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao 
u dzamiji, uzjahao je Kasvu i kada je stigla na Bejdu pogledao sam 
ispred sebe, dokle mi je pogled dopirao vidio sam ljude: neki su 
jahali, a neki isli pjesice. Takvo je stanje bilo s njegove desne i lijeve 
strane i iza njega. Allahov poslanik, s.a.v.s., je bio medu nama. Sila- 
zio muje Kur'an i poimao je njegovo znacenje. Sve sto je radio i mi 
smo radili. Ponavljao je rijeci monoteizma: 



'Lebbejkellahumme lebbejk. Lebbejke la serike leke lebbejke. 



Njegova verifikarija je naprijed navedena. 



173 





IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

rts XWK*V/jiK**Y*K W*V*K*V 

Innel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulk. La serike lek, pa su i ljudi 
to ponovili. Poslanik, s.a.v.s., je neprestano ucio telbiju." 300 

Dzabir nas obavjestava da Poslanik, s.a.v.s., nije nista vise 
dodavao na spomenutu telbiju, ne spominjuci da je na nju dodao 
hadz ili umru. U svemu tome nema nikakvih argumenata koji bi 
bili oprecni njegovu definiranju odredenih obreda koje je nanijetio 
kada je oblacio ihrame poput kirana. 

Sto se tice Tavusove predaje ona je mursel i nije oprecna pre- 
dajama koje prenose vellkani i koje su u spojenoj formi. Za nju se 
ne zna da je imala bilo kakvu spojenu formu koja je vjerodostojna 
ili dobra. Kada bi se prihvatilo i da je vjerodostojna, njegovo isce- 
kivanje naredbe bilo je izmedu nje i mikata, te mu je dosla naredba 
dok je bio u toj dolini. Dosao mu je izaslanik od njegova Uzvise- 
nog Gospodara i rekao: "Klanjaj u toj casnoj dolini i red: 'Umru 
sa hadzem.'"Ta naredba koju je cekao dosla mu je prije ihrama i 
definirala mu da nanijeti kiran. 

Tavusove rijeci: "Da mu je dosla dok je bio izmedu Saffe i 
Merve su druga naredba, a ne ova koja je dosla prije ihrama. Prva 
naredba mu je objavljena u dolini zvanoj El-Akik, a ona koja je 
objavljena izmedu SaiFe i Merve odnosi se na prekid hadza, nakon 
cega je naredio ashabima da transformisu svoj nijet hadza u umru. 
I tada je naredio svakom od njih ko nije imao sa sobom hedja da 
transformise svoj nijet hadza u nijet umre i rekao: 'Kada bi se vra- 
tilo ono sto je proslo, ja ne brh vodio hedja i nanijetio bih umru.' 
Ta naredba je okoncana sa Objavom, jer kada su oni zastali da to 
primjene rekao je: 'Slusajte ono sto vam naredujem i izvrsite to!'" 

Sto se tice Aisine predaje u kojoj kaze: "Krenuli smo sa Alla- 
hovim Poslanikom, s.a.v.s., ne spominjuci ni hadza ni umre", ako je 
upamcena od nje duznost ju je shvatiti da je recena prije oblacenja 
ihrama, jer u protivnom ce biti oprecna ostalim vjerodostojnim pre- 



1 Biljezi Muslim (1218) u Had&u, poglavljc: Poslanikov, s.a.v.s., hadz. 



rt&;««w 



~v*lM*m*zmSM***IMSM***!X3X^*!MSX^KM^XiM^XiX^*X}X* 




dajama koje se prenose od nje u kojima se kaze da su neki od njih 
odmah nakon mikata nanijetili hadz, a drugi umru i da je ona bila 
od onih koji su nanijetili umru. 

Sto se tice njene izjave da su donijeli telbiju ne spominjuci ni 
hadza niti umre, to je bilo pri oblacenju ibrama, jer nije rekla da su 
na tome ostali sve dok nisu stigli do Meke.To je bez sumnje nepri- 
hvatljivo,jer oni koji su cub' Poslanikov nijet kada je oblacio ihrame 
i nacin na koji je to ucinio, spomenutu konstataciju potvrduju i pre- 
nose je. A nema razloga da se njihove predaje odbace. A ako bi se 
i prihvatilo da je ta Aisina predaja i vjerodostojna, najvise sto bi se 
moglo reci jeste da ona nije zapamtila njihov nijet na mikatu i zbog 
toga ga negira, ali su ga zato drugi zapamtili i potvrdili, jer su ljudi 
o tome znaniji od zena, 

Sto se tice Dzabirove, r.a., izjave da je Poslanik, s.a.v.s., donio 
monoteisticki nijet, sto ne podrazumijeva da je time pojasnio nacin 
njihove telbije, niti on sadrzi na bilo koji nacin negaciju precizi- 
ranja obreda kojim je obukao ihrame. U svakom slucaju, da su ovi 
hadisi decidni po pitanju negacije preciziranja nijeta, onda bi hadisi 
onih koji to potvrduju bill preci da se prihvate zbog njihove broj- 
nosti, vjerodostojnosti, povezanosti, te zbog cinjenice da ti hadisi 
potvrduju, daju dodatno pojasnjenje i sto sadrze dodatak koji je 
promakao negatorima. Hvala Allahu, ovo je jasno. Samo je pomoc 
od AHaha. 






175 1 




IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE j 






OPIS Poslanikova, says., obavljanjahadza 

Allahov Poslanik, s.av.s., pocesljao je 301 svoju kosu i donio tel- 
biju na mjestu gdje je klanjao. Potom je uzjahao svoju jahalicu i ponovo 
donio telbiju. Kad je dosao na Bejdu takoder je donio telbiju. 

Ibn Abbas veli: "Tako mi Allaha, donio je telbiju na mjestu 
gdje je klanjao, potom kada se popeo na svoju jahalicu i kada je 
dosao na vrh Bejde." 302 

Ponekad bi donosio telbiju za hadz i umru, a ponekad samo 
za hadz, jer je umra dio hadza. Zbog toga receno je da je ucinio 
kiran, temettu i ifrad. 

Ibn Hazm kaze: "To se desilo prije podne."To je njegova gre- 
ska, jer je zapamceno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., donio telbiju 
poslije podne-namaza. Apsolutno niko ne tvrdi daje donio nijetza 
ihrame prije podne-namaza. Zato ne znam odakle mu to?! 

Ibn Omer veli: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., donio je telbiju od 
drveta kada se digla njegova jahalica." 303 




301 Biljezi ga Ebu Davud (1748) od Ibn Omera. Prenosioci su mu povjerljivi. 

303 Biljeze ga Ahmed u(2/260), Ebu Davud (1770) u Obredima, poglavlje: Vrijeme oblacenja 

ihrama, Hakim (1/451) veli daje vjerodostojan. U toj ocjeni se s njim slaze i Zehebi i pored 

toga sto se u njegovu lancu nalazi Husajf b. Abdurrahman el-Dzezeri, kojeg Ahmed, Ebu 

Hatim, Nesai i drugi smatraju slabim prenosiocem. U Takribu se za njega veli: "Slabe je 

memorije i pobrkao je stvari na kraju." Hadis u rijelosti navodi i s njime argumentuje Ibn 

Hadzer u Fethu (3/318) od Ebu Davuda i Hakima i veli da ga Hakim biljezi s drugim lancem 

preko Ata od Ibn Abbasa, ne navodeci dogadaj. 

303 Biljezi ga Muslim (1186) u Hadzu, poglavlje: Mcdinelijama je naredeno da obuku ihrame 

kod dzamije na Zul-Hulejfi. 



tmm 



176 



SZ3S 






ZADUL MEAD 

m 3ft yjk 3ft VfK 3ft Y*K 3ft Vrt? 3ft' 

Enes kaze: "Poslanik, s.a.v.s., klanjao je podne, a zatim je uzja- 
hao." 3tM Oba hadisa biljeze se u Sahihu. 

Ako spomenuta dva hadisa usporedimo zapazit cemo da je 
Poslanik, s.a.v.s., donio nijet poslije podne-namaza, a zatim prou- 
cio telbiju i rekao: "Odazivam Ti se, Boze, odazivam. Odazivam se 
Tebi koji nemas sudruga, odazivam. Tebi pripada sva hvala, svaka 
blagodat i vlast.Ti nemas sudruga." Spomenutu telbiju izgovarao je 
toliko glasno da su ga culi ashabi. Naredio im je ono sto je njemu 
Allah naredio da podignu glasove prilikom ucenja telbije. 105 

Poslanik, s.a.v.s., obavio je hadz na jahalici, a ne na nosilima, 
niti u nosiljci, niti na tovaru svoje jahaHce. Islamski ucenjad nemaju 
jedinstven stav o pitanju dozvoljenosti obavljanja hadza u spome- 
nutim i slicnim stanjima. O torn pitanju imaju dva misljenja koja 
su u isto vrijeme i dvije predaje od Ahmeda. U jednoj se kaze da je 
to dozvoljeno, a to je i misljenje safijskih i hanefijskih pravnika, a u 
dugoj stoji da to nije dozvoljeno i to je misljenje Malika. 



Poslanik, s.a.v.s., im je prilikom oblacenja ihrama dao pravo 
izbora izmedu tri obreda, pa kada su se priblizik* Meki preporucio 
je onima koji nisu sa sobom imali hedja da prekinu hadzski nijet 

Hadis ntsmo nasli u Sabibu. Biljeze ga same Ebu Davud (1774) i Nesai (5/162). Njegova 
puna verzija glasi: "Poslanik, s.a.v.s., klanjao je podne, potom je uzjahao svoju jahalicu. Kada se 
uspeo na brdo Bejdu donio je telbiju." Prenosioci su mu poijerljivi, ali u lancu muje Hasanova 
mana. Hadis koji biljezi Buhari u svom Sahihu (3/324) od Enesa glasi: "Poslanik, s.a.v.s., 
klanjao je u Medini cetiri rekata podne-namaza, a ikindiju na Zul-Hulcjfi, Cuo sani ih kako 
glasno donose telbiju i za hadz i za umru." 

305 Biljeze ga Malik u (1/334), Safi u svom(2/ll), Ebu Davud (1814), Tirmizi (5/162) i Ibn 
Madia (2922) od Saiba b.Jezida daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Doiao mije Dzibril i 
rekao mi da naredim svojim ashabima ili onima koji su bill sa mnom da podignu svoje glasove 
kod ucenja telbije ili kad neko od nj ih zeli da donese tekbir za umru ili hadz,"Lanac preno- 
silaca mu je ispravan. Hakim (1/450) i Ibn Hibban (974) smatraju da je vjerodostojan. Ibn 
Hibban joi dodaje: "Jer to je jedan od simbola Meke." Kod Ahmeda (2953) od Ibn Abbasa 
ima potvrda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dzibril mi je dosao i naredio mi mi da 
glasno ucim telbiju." Lanac prenosilaca mu, na osnovu ostalih predaja, nije los. 

177 





IBNKAJJIMEL-DZEVZUJE 

i kiran i transformisu ga u umru, a kada su bili na Mervi to im je 
konacno i naredio. 

Esma, Umejsova kcerka i Ebu Bekrova zena, rodila je na Zul- 
Hulejfi Muhammeda b. Ebi Bekra. Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj je 
naredio da se okupa, da obuce ihrame i donese tekbir. 306 U vezi s 
time postoje tri propisa. Prvo, da je muhrimu dozvoljeno okupati 
se. Drugo, da se zena koja ima menstruaciju treba okupati zbog 
oblacenja ihrama. Trece, daje dozvoljeno oblacenje ihrama za hadz 
zeni koja ima menstruaciju. Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kre- 
nuo uceci spomenutu telbiju, a ljudi su za njim ponavljali, neki su 
dodavali nesto, a drugi su izostavljali, on im je sve to odobravao i 
nije ih zbog toga korio. 307 

Neprestano je ucio telbiju. Kada je dosao do Revhe, ugledao 
je ranjena divljeg magarca i rekao: "Ostavite ga, samo sto ga nije 
stigao njegov vlasnik." Potom je dosao njegovvlasnik kod Allah ova 
Poslanika, s.a.v.s., i rekao: "Allahov Poslanice, radi sta hoces s tim 
magarcem." Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je Ebu Bekru da ga 
podijeli saputnicima. 30B 

To je dokaz da je muhrimu dozvoljeno jesti meso ulova koje 
je halal i koje nije ulovljeno radi njega. A zbog cega onaj koji ga je 
ulovio nije bio u ihramima, mozda je zbog toga sto nije prosao kroz 
Zul-Hulejfu. On je poput Ebu Katade u njegovom slucaju. Spome- 
nuti je slucaj takoder dokaz da poklon ne zahtjeva posebnu formu 

306 Biljezi ga Muslim (1218) u Hadiu, pogkvlje: Opis Posknikova, s.a.v.s., hadza, Ebu Davud 
(1905) ilbnMadza (2913). 

307 Biljeze Malik u (1/33 1-332), Buhari (3/324-325) i Muslim (1184) od Abdullaha b. Omera 
daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., u&o sljedecu telbiju: "Lebbejkellahe lebbejk. Lebbejke la serike 
leke lebbejk. Innel hamde venni'mete leke vel mulk la serike leke." Nafi veli: "Abdullah b. 
Omer bi dodavao sljedece: 'Lebbejke lebbejke, lebbejke ve sa'dejke vel hajru bijedejke. Leb- 
bejke ver-regabau Uejke vel 'amelu."BUjeze ga Ahmed (3/320), Ebu Davud (1813) i Bejheki 
(5/45) od Dzabira b. Abdullaha. Ljudi jos dodaju: "Lebbejke zel-ma'aridzi lebbejke zel- 
fevadili." Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

308 Biljeze ga Malik u (1/351) u Hadiu, pogkvlje: Koji je lov dozvoljen muhrimu?, Nesai 
(5/182-183) i Ahmed (3/452). Lanac prenosikca muje ispravan. 



fsje****' 



^W««"M«^^^ 






ZADU-L-ME'AD 

W**V*K JlWrtf JftVrt* JftVrtt TK 

popuf: poklanjam ti, vec je legalan na bilo koji nacin koji ukazuje 
na darivanje, U njemu je takoder dokaz da je Ebu Bekr dijelio meso 
s kostima po izboru, da se ulov posjeduje dokazivanjem i uklanja- 
njem cinjenica koje bi to opovrgle, da on pripada onome ko dokaze 
da je njegov, a ne onome ko ga uzme, da je dozvoljeno jesti meso 
divljeg magarca, da je dozvoljeno opunomociti nekoga za podjelu 1 
daje dozvoljeno da dijeli samo jedan. 



Zatim, nastavlo je put, Kada je dosao do Usajeta izmedu 
Ruvejse i Ardza ugledao je u hladu gazelu koja je savila glavu medu 
noge, na sebi je imala strijelu. Naredio je nekom covjeku da stane 
pored nje da je ne bi neko uznemirio. Stajao je pored nje sve dok 
svi nisu prosli. 305 Razlika izmedu dogadaja sa gazelom i dogadaja s 
divljim magarcem jeste u tome sto onaj koji je lovio divljeg magarca 
nije bio u ihramima i zato je njegov ulov bilo dozvoljeno jesti. 
Medutim, sto se tice gazele nije se znalo da li je halal za njih, jer 
su bill u ihramima. Zato im Poslanik, s.a.v.s., nije dozvolio da jedu 
njeno meso. Zbog toga je odredio covjeka koji ee stati pored nje sve 
dokje ne predu kako ne bi od nje uzeli nesto. 

U tome je dokaz da ulov onog ko je u ihramima ima status 
krepaline i zato ga nije dozvoljeno jesti, jer da je dozvoljeno, ne bi 
se zanemarila njegova vrijednost. 



Poslanik, s.a.v.s., nastavio je putovanje sve dok nije dosao do 
Ardza. Poslanikova i Ebu Bekrova tovarna deva bila je jedna. Vodio 
ju je Ebu Bekrov sluga. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjeo je, s jedne 
strane mu je sjeo Ebu Bekr, a s druge Aisa. Do Ebu Bekra sjela je 
Esma, njegova zena. Ebu Bekr je cekao svog slugu i devu. Ubrzo 
se pojavi djecak, ah bez deve. Ebu Bekr ga upita: "Gdje ti je deva?" 



' Ovo je dio prethodnog hadisa. 



179k 









I IBNKAJJIMELDZEVZUJE 

Rekao je: "Jucer sam je izgubio." Ebu Bekr rece: "Jednu devu si 
izgubio?!" Poceo ga je udarati, a AUahov Poslanik, s.a.v.s., se smije- 
sio govoreci: "Pogledajte sta radi ovaj muhrim." Samo je to govorio 
i smijesio se. Ebu Davud je ovaj slucaj naslovio: Muhrim prevaspi- 
tava svog slugu. 310 



Nakon toga AUahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je dalje. Kada je 
dosao na El-Ebvau Es-Sa*b b. Dzessamete poklonio mu je straznji 
dio divljeg magarca, ah on ga nije primio rekavsi: "J a g a ne P ri ~ 
mam samo zbog toga sto sam u ihramima."U dva Sahiha biljezi se 
sljedeca verzija: "Poklonjen mu je divlji magarac." U Muslimovoj 
verziji stojk "... meso divljeg magarca..." 311 

Humejdi veh: "Sufjan bi u predaji govorio: 'Allahovom Posla- 
niku, s.a.v.s., je poklonjeno meso divljeg magarca.' Mozda je jos 
rekao, a mozda i nije: '...iz njega je kapala krv... 'Pored ostalog Sufjan 
je mozda i rekao: '...ziva divljeg magarca', pa je taj stav zanemario i 
prihvatio daje to ipakbilo meso kojegje zastupao sve do svoje smr- 
ti.." 312 U drugoj predaji stoji: "...pola divljeg magarca...", a u trecoj: 
"... noga divljeg magarca..." 

Jahja b. Seid prenosi od Dzafera od Amra b. Umejjeta ed- 
Damrija od njegova oca od Es-Sa'ba da je Poslaniku neko poklo- 
nio zadnji dio divljeg magarca dok je bio na Dzuhfi. On i njegovi 
ashabi jeh su to meso. Bejheki je rekao da je njegov lanac prenosi- 
laca ispravan. 

310 Biljeze ga Ebu Davud (1818) u Obredima, poglavlje: Muhrim prevaspitava svog slugu, i 
Ibn Madza (2933) u Obredima, poglavlje: Opreznost u ihramima. Prenosioti su mu povjer- 
ljivi, osim sto u njegovu lancu postoji mana od Ibn Ishaka. 

311 Biljeze ga Buhari (4/26-28) u Hadzu, poglavlje: Kada se muhrimu pokloni divlji magarac, 
Muslim (1193) u Hadzu, poglavlje: Zabranjen je lov muhrimu, i Malik u (1/353) u Hadzu, 
poglavlje: Sta nije dozvoljeno muhrimu jesti od ulova. 

3 « Sunen Bejheki (5/192). 

313 Sunen Bejheki (5/193). Na njega se osvrnuo Ibn Turkmani u djelu El-D±evberu-n-nekijju 



"VUMSm^MSMmmtMMBXiM*. 



ffinSK 





ZADU-LME'AD 

Ako je ta forma i zapamcena, moguce je da je odbio ziva 
magarca, a da je prirrrio meso. 

Safi, Allah mu se smilovao, veli: "Ako je Es-Sa'b b. Dzessa- 
raete poklonio Poslaniku, s.a.v.s., ziva magarca, covjeku koji je u 
ihramima nije dozvoljeno da zakolje divljeg magarca. A ako mu je 
poklonio magarece meso, onda je moguce da je Poslanik, s.a.v.s., 
znao da je to njegov tdov i zbog toga mu ga je vratio. To se obja- 
snjava u predaji koja se prenosi od Dzabira. U Malikovoj predaji 
stoji da mu je poklonio magarca. Ta je predaja vjerodostojnija od 
onih predaja u kojima stoji da mu je poklonio magarece meso." 

Hadis koji prenosi Jahja b. Seid od Dzafera bez sumnje je 
pogresan, jer je dogadaj isti, a prenosioci su saglasni da Poslanik, 
s.a.v.s., nije jeo tog mesa.Jedino se to tvrdi u toj raritetnoj i odba- 
cenoj predaji. 

Sto se tice dileme oko toga da li mu je poklonjen ziv magarac 
ili njegovo meso, predaja koja tvrdi da je to bilo meso prihvatljivija 
je iz tri razloga: 

prvo, sto ju je zapamtio njen prenosilac, jer on taj dogadaj 
pamti u detalje, tako da prenosi da je iz mesa tekla krv. Sve to uka- 
zuje da je on taj dogadaj zapamtio, pa cak i spomenutu stvar na koju 
se ne obraca paznja; 

drugo jeste to sto se jasno kaze da je to bio dio magarca i da 
je to meso od njega. Prema tome to nije suprotno predaji u kojoj 
se tvrdi da mu je poklonjen magarac, jer moguce je da se objasni s 

i rekao: «U njegovu je lancu prenosilaca Jahja b. Sulejman el- Dzufi koji prenosi od Ibn Vehbe 
da ga je obavijestio Jahja b. Ejjub, tj. El-Gafiki el-Misri. Za Jahaja b. Sulejmana Zehebi u 
Ef-Mizanu i El-Kaiifu prenoseci od Nesaija veli da nije poyjerljiv. Ibn Hibban kaze: "Mozda 
prenosi garib hadise." Nesai veli: "Nije toliko jak." Ebu Hatim kaze: "Njegove predaje ne 
ummaju se za argumente," Ahmed veli: "Slabe je memorije i zbog toga je mnogo grijesio." 
Malik je rekao da je slagao u dva hadisa. Zbog svega toga ne treba se zadrzavati na tumacenju 
tog hadisa zbog njegova lanca i zbog toga ito je opreean ^erodostojriom hadisu. Bejheki 
kaze: "Dio hadisa u kome se kaze da je Poslanik, s.a.v.s. '...primio meso...' odbacuje ono sto je 
yjerodostoj no, tj. da ga nije prihvatio." 

J81 





IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

predajom u kojoj se kaze da je to bilo meso,jer jezikpodrzava da se 
meso moze nazvati imenom zivotinje od koje potjece; 

trece jeste to sto su ostale predaje saglasne da je to bio jedan 
dio magarca. Ne slazu se samo oko tog koji je to dio; da li je to stra- 
znji dio, strana, noga ili meso s nekog drugog dijela? Prema tome, 
nema proturjecnosti izmedu spomenutih predaja, jer moguce je da 
strana sadrzi zadnji dio i nogu sto je sasvim ispravno da se na taj 
nacin to izrazi. Ibn Ujejne se takoder odrekao svog stava da je to bio 
magarac i prihvatio misljenje da je to ipak bilo magarece meso. Pri 
torn stavu ostao je sve do svoje smrti. 

To potvrduje da mu se objelodanilo da je Poslaniku, s.a.v.s., 
poklonjeno meso, a ne zivotinja. I pored toga nema kontradiktorno- 
sti izmedu toga i izmedu Poslanikova jedenja od ulova Ebu Katade. 
Dogadaj koji se zbio s Ebu Katadom bio je u godini u kojoj je bio 
ugovor na Hudejbiji, tj. seste godine po Hidzri. Dokje dogadaj koji 
se zbio s Es-SaT^om bio, kako to mnogi navode, za vrijeme Opro- 
snog hadza. Od ordh koji to tvrde jeste i El-Muhibbu Taberi u 
svom djelu Hadzdzetul-veda. Da je li to bilo tada ili za vrijeme neke 
od Poslanikovih umri, to je diskutabilno. U lancima prenosilaca 
dogadaj a koji su se zbili sa gazelom i magarcem jeste Jezid b. Ka'b 
es-Sulemi el-Behzi. A da li je to bilo za vrijeme Oprosnog hadza ili 
za vrijeme neke od Poslanikovih umri, Allah najbolje zna. 

Ako se predaja koju prenosi Ebu Katade prihvati u smislu da 
on nije lovio radi Poslanika, a ne predaja koju prenosi Es-Sa'b i da 
je lovio radi Poslanika, s.a.v.s., onda nema kontradiktornosti. To 
potvrduje merfu predaja koja se prenosi od Dzabira u kojoj stoji: 
"Kopneni ulov vam je dozvoljen, ako ga vi ne lovite ili ako se ne lovi 
radi 



vas. 



"It 4 



314 Biljeze ga Ebu Davud (1851) a Obredima, poglavlje: Meso ulova koji je ulovljen radi 
muhrima, Nesai (5/187) u Hadiu, poglavlje: Ako pokaze muhrima na ulov, pa ga ubije onaj 
ko nije u ihramima, Tirmiri (849) u Hadtu, poglavlje: Sta se prenosi o jedenju ulova od 
strane muhrima, Safi (2/26), Ibn Hibban (980), Hakim (1/452) od Amra b. Ebi Amra, sluge 
Muttaliba b. Abdullaha b. Hantaba, od sluge Muttalibova. Amr je diskutabilan prenosilac i 



-r^ 2. 



wmmommi^Kmiw* 





ZADUl-ME'AD 

>K**Vj1«C5ftYflcJftY*KmV*KiW 

I pored toga sto se spomenuti hadis smatra slabim zbog toga 
sto ga prenosi Muttalib b. Han tab od Dzabira za kojeg se ne zna da 
je slusao Dzabira kako to navodi Nesai. 

Taberi u svom djelu Hadzdzetul-veda veil: "Kada je Poslanik, 
s.a.v.s., bio na nekom mjestu na svom putu za hadz, Ebu Katade je ulo- 
vio divljeg magarca, ali nije bio u ihramima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
dozvolio je svojim ashabima da jedu njegovo meso nakon sto ih je upi- 
tao: "Da li mu je iko od vas nesto naredio ili pokazao magarca?" 

To je Taberijeva pogreska, Allah mu se smilovao, jer je dogadaj 
koji se zbio s Ebu Katadom bio za vrijeme Hudejbije. Tako se biljezi 
u dva Sahiha od Abdullaha, njegova sina, koji ga prenosi od njega 
u kojem se kaze: "Krenuli smo sa Poslanikom, s.a.v.s., u godini u 
kojoj je bila Hudejbija. Njegovi ashabi su obukli ihrame, a ja nisam..." 
Potom je naveo dogadaj koji se zbio sa divljim magarcem. 



31S 



Kada je Poslanik, s.a.v.s., prosao pored doline Usfan upitao je: 

■ A. -.A,', -'rr „T> *,'-.,. **■ '\' v-ii • fff A- *>£\i{**\*. '-■"'% 

"O Ebu Bekre, koja je ovo dolina?" "Dolina Usfan", odgovori 
Ebu Bekr. Poslanik, s.a.v.s., je potom rekao: "Ovuda je prosao i Hud i 
Salih na dva mlada crvena devca ciji povodci su bili od palmina lika, 
prekrivaci su im bili vuneni ogrtaci, a plastevi vuneni ogrtaci sa crnim 
i bijelim prugama. Ucili su telbiju i isli prema Svetom hramu." 316 

pored toga sto spada u prenosioce dva Sahiha. Za njegova slugu Tirraizi veli: "Ne zna se da je 
on slusao od Dzabira." Rijeci: "... ili da bude ulovljena radi vas..,", Sujuti a glosi na Ebu Davu- 
dov Sunen veli: "Tako stoji u orginalnom primjerku i suldadno je pravilima arapskogjezika." 

J,! Biljeze ga Buhari (4/23-24) u Hadzu, poglavlje: Muhrim ne pokazuje na ulov da bi ga ubio 
onaj ko nije u ihramima, u Vojnim pohodima, poglavlje: Bitka na Hudejbiji, i Muslim (1196, 
59) u Hadzu, poglavlje: Lov je zabranjen muhrimu. 

316 Biljezi ga imam Ahmed u( 1/232) od Ibn Abbasa. Medurim, u njegovu je lancu prenosilaca 
Zema b. Salih, slab prenosilac. 



*****»» 










% 1BH KAJJIM EL-DZEVZIJUE g 

Kada je Poslanik, s.a.v.s., stigao do Serifa, Aisa, r.a., dobila je 
menstruadju, a vec je bila nanijetila umru. Kada je Poslanik, s.a.v.s., 
usao kod nje zatekao je kako place pa je rekao: 

li jSMt p oil; ji Jut i^ ji t'J, iii : jii £*s ciii? c-ii ^ ^l^ u 

"Sta te je rasplakalo, da nisi dobila menstruadju?!" "Jesam", 
odgovorila je. Rekao je: "To je nesto sto je Allah odredio Ademo- 
vim kcerkama. Cini sve sto cini onaj koji obavlja hadz, osim tavafa 
oko Kabe." 317 

Islamski ucenjaci su vodili polemiku u vezi s Aisinim sluca- 
jem, da li je obavila temettu ili ifrad? Ako je cinila temettu da li je 
zanemarila svoju umru ili je samo presla na ifrad, tj. dodala na umru 
hadz i tako obavila khan? Da li je umra koju je obavila sa Tenima 
bila vadzib ili nije? Ako nije bila vadzib, da li s njenim obavljanjem 
spada duznost umre koja je naredena ili ne spada? Takoder, islamski 
ucenjaci nemaju jedinstven stav oko mjesta na kom je dobila men- 
struaciju i gdje joj je prestala menstruacija. Mi cemo to, s Bozijom 
pomoci i podrskom, objasniti u dovoljnoj mjeri. 

Islamski pravnici nemaju jedinstven stav ni o pitanju koje se 
naslanja na Aisin dogadaj, a glasi: da li zena kada nanijeti umru pa 
dobije menstruadju i ne obavi tavaf prije Arefata, da li joj je dozvoljeno 
zanemariti umru i zanijetiti samo hadz Hi treba dodati hadz na umru 
i obaviti kiran? Prvo misljenje zastupaju pravnici Kufe na celu s Ebu 
Hanifom i njegovim ucenicima, a drugo misljenje zastupaju pravnici 
Hidzaza na celu sa Safijem i Malikom. To je ujedno i mezheb muhad- 
disa na celu s imamom Ahmedom i njegovim sljedbenicima. 

Pravnici Kufe vele da je u dva Sahiha potvrdeno od Urve od 
Aise da je rekla: 




317 Biljezi ga Buhari (1/342) na pocetku pogkvlja: O mertstruaciji, i Muslim (1211, 120). 

184 



F*V**WM*V» 








i ZADU-L-ME'AD | 

A^-Ij JaIj ' (jia-^lj t liJL-lj -gA^l JLiJ iJLij <dlj <uli 41 1 J-i 4ll Jj-wj (ii '-^ 
jiIp i» ii^j 4lU <uil ^^ <uil Jj-»j ( _ 5 J-^jl ^M c~-^ yi cJiis liJli , S^mJI ^ij 

"Nanijetila sam umru i dosla u Meku, a imala sam menstru- 
aciju. Nisam tavafila niti sam cinila sa'j. Pozalila sam se Alaho- 
vom Poslaniku, s.a.v.s. r pa je rekao: 'Raspleti svoju kosu, pocesljaj 
se i nanijeti hadz.' Tako sam i postupila. Kada sam obavila hadz, 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., me je poslao sa Abdurrahmanom b. Ebi 
Bekrom do Tenima, pa sam sa od njega ucinila umru. Nakon cega 
mije Poslanik, s.a.v.s., rekao: "To je umjesto tvoje umre koju si bila 
zanijetila.'" 318 

Nakon toga rekli su da spomenuta predaja potvrduje da je 
Aisa obavila temettu hadz i da je zanemarila umru i nanijetila hadz. 
To potvrduju Poslanikove rijeci: "...okani se svoje umre... raspleti 
svoju kosu i pocesljaj se...", jer da je ostala u ihramima ne bi joj 
bilo dozvoljeno da se ceslja. Pored toga, Poslanik, s.a.v.s., rekao joj 
je kada je obavila umru sa Tenima: "Ovo je umjesto tvoje umre," 
Prema tome, da nije prvu umru zanemarila, ne bi ova posljednja bila 
umjesto nje vec bi se smatrala posebnom i samostalnom umrom. 

Vecina islamskih ucenjaka veli da ako pomno i istinski promo- 
trite Aisin slucaj, i ako se osvrnete na sve njegove detalje, objelodanit 
ce vam se da je ona obavila kiran hadz i da nije zanemarila umru. U 
Muslimovom Sahihu od Dzabira, r.a., prenosi se da je rekao: 

* ** * ** > .. ^ > * „ * *- > j » *° 

^ip 41 1 J^a -Oil Jj-jj J^O 1j o5y> ±J -Li C-jIS" Ijj j£- o^jlj KtzM- ilJLil 

jp <bl '4k Ji */] lis C)\ : Jtf &|1 g£l jl OjSX J-&IJ olplj Ji£\ Jj J=4 ^ J-&I 



15 Biljeze ga Buhari (3/330) u Hadzu, poglavlje: Ucenje telbije kada se spusti u dolinu, i 
Muslim (1211) u Hadzu, poglavlje: Objasnjenje vista ihrama. 

185 











IBN KAJJ1M EL-DZEVZIJJE | 

m 3ftY*K**V*K**Y« AVrtC JfcYJ 

oj!l> o^$i> lit ,J>- 1 LfLS" t-iiljl.1 ii-iijj oJUii " ^J-L JaI p c J—^U t ^ il o£ 
J jU! Ji ii J_^j C iJis ^j>Ui dL^ ^ ciii Jijup. Sj% UiJb3 S3£% 

"Aisa je nanijetila umru. Kada je doslo na Serif dobilaje men- 
struaciju. Potom je usao kod nje AUahov Poslanik, s.a.v.s., i zatekao 
je kako place. Upitao ju je: 'Sta ti je?' Odgovorila je: 'Dobila sam 
menstruaciju. Ljudi su se oslobodili ihrama, a ja nisam. Ja nisam 
ni tavafa ucinila, a ljudi vec sada odlaze da obave hadz.' Poslanik, 
s.a.v.s.,je na to rekao: 'Tu stvar AUab je odredio Ademovim kcer- 
kama. Okupaj se i zanijeti hadz.' Tako je i ucinila. Obavila je sve 
propise, a kadajoj je prestala menstruacija obavila je tavaf oko Kabe 
i sa'j izmedu SafFe i Merve. Nakon toga Allabov Poslanik, s.a.v.s., 
joj je rekao: 'Sad si se oslobodila ihrama svog hadza i svoje umre.' 
Rekla je: 'Allahov Poslanice, nesto osjecam u sebi zbog toga sto 
nisam obavila tavaf prije hadza.' Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Abdur- 
rahmane, otidi s njom neka obavi umru sa Tenima!'" 319 

U Muslimovom Sahibu biljezi se od Tavusa da je Aisa, r.a., rekla: 






^3\ Li J lis t I4J5 cLL-&l c*NM.'.i C^is- j>- Jol lj 

.Si'jJ-j dl*J- dlil^k dikCS j£i\ »£ ,U^j <uLp 4il J-i 

"Donijela sam telbiju za umru. Dosla sam u Meku i nisam 
tavafila sve dok nisam dobila menstruaciju. Obavila sam sve obrede, 
pa mi je Poslanik, s.a.v.s., na dan povratka rekao: 'Dovoljan ti je tvoj 
tavaf za tvoj hadz i tvoju umru.'" 320 

Svi ti tekstovi jasno potvrduju da je ona obavila hadz i umru, 
a ne samo hadz.Takoder, oni jasno potvrduju da je onome ko obna- 
vlja kiran hadz dovoljno da ucini jedan tavaf ijedan sa'j.Uz to, jasno 
ukazuju na to da Aisa, r.a., nije prekidala svoju umru, nego je ostala 



3,9 Biljezi ga Muslim (1213). 

120 Biljezi ga Muslim (1211, 132.). 



rtjpwww 







I ZADU-L-ME'AD 

u umranskim ihramima i nije ih se oslobadala. U nekim verzijama 
spomenutog hadisa kaze se: "Ostani u ihramima svoje umre, jer 
moguce je da ih Allah opskrbi, tj. uvazi." 321 

Nema oprecnosti izmedu spomenute verzije i predaje u kojoj 
se kaze: «... ostavi se svoje umre!», jer kada bi se njome aludiralo 
na ostavljanje i prekid umre onda joj Poslanik, s.a.v.s., ne bi rekao: 
"Dovoljan ti je tvoj tavaf za tvoj hadz i tvoju umru," To nas onda 
navodi na zakljucak da se rijecima "Ostavi se svoje umre!"ne aludira 
na skidanje ihrama. 

Poslanikove, s.a.v.s., rijeci: "..raspleti kosu i pocesljaj se!" bile 
su tesko pojmljive islamskim ucenjacima i zato su oko njihova zna- 
eenja zauzeli cetiri stava. 

Prvi smatra da su one dokaz koji potvrduje da je Aisa preki- 
nula ihrame umre. To je misljenje hanefijskih pravnika. 

Drugi smatra da je to dokaz kojim se potvrduje da je muhrimu 
dozvoljeno da ceslja kosu, jer nema dokaza u Kur arm, sunnetu niti 
konsenzusu koji to zabranjuje. To je misljenje Ibn Hazma i drugih. 

Treci stav obrazlaze i odbacuje ove rijeci jer ih prenosi samo 
Urve koji se na taj nacin razlikuje od ostalih prenosilaca. Njegovu 
predaju prenosi Tavus, Kasim, El-Esved i drugi. Niko od njih ne 
navodi spomenutu verziju. Zastupnici ovog stava dalje vele da Ham- 
mad b. Zejd prenosi od Hisama b. Urveta od njegova oca od Aise 
hadis u kojem se spominje Aisina menstruacija za vrijeme hadza. U 
toj verziji on veli: "Mnogi su mi pricali da joj je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., rekao: 'Okani se svoje umre, raspleti kosu i pocesljaj se!'", 
pa je naveo hadis u cijelosti. Potom su rekli: "To potvrduje da Urve 
spomenuti dodatak nije cuo od Aise." 

Cetvrti stav smatra da Poslanikove, s.a.v.s., rijeci: "...Ostavi se 
umre!", znace da je ne prekida i ne skida ihrame, a ne da je zanemari i 



1 Biljeze ga Buhari (3/334) i Muslim (1211, 123.), 



187 











I IBN KAJJIM EL-D2EVZIJJE 

prekine. Na to, kako tvrde, ukazuju dvije stvari: prva stvar jesu Posla- 
nikove rijeci: "Dovoljan ti je tvoj tavaf za tvoj hadz i tvoju umru."; 
druga stvar jesu Poslanikove, s.a.v.s., rijeci: "Ostani na svojoj umri!" 
Potom vele da je prihvatanje spomenutog komentara bolje od tumace- 
nja da joj je Poslanik, s.a.v.s., naredio da prekine i zanemari umru, jer 
se tako izbjegava proturjecnost medu predmetnim predajama. 

Sto se tice Poslanikovih, s.a.v.s., rijeci: "Ovo je mjesto tvoje 
umre.", odnose se na to sto je Aisa zeljela da ucini posebnu umru, 
pa ju je Poslanik, s.a.v.s., obavijestio da njen tavaf koji je obavila 
vazi i za njen hadz i za njenu umru, da je njena umra ukompono- 
vana u njenomi da je na taj nacin postala karin, tj. onaj koji obavlja 
kiran hadz. Medutim, ona je i dalje bila uporna da obavi samostalnu 
umru kako je i nanijetila na pocetku. Kada je to postigla Poslanik, 
s.a.v.s., joj je rekao: "Ovo je umjesto tvoje umre." 

U Esremovom Sunenu od Esveda se prenosi da upitao Aisu 
da li je obavila umru poslije hadza, na sto mu je rekla: "Tako mi 
Allaha, to nije bila umra. To je bio samo dodatak u kojem sam 
posjetila Kabu." 

Imam Ahmed veli: "Poslanik, s.a.v.s., je dozvolio Aisi da obavi 
umru nakon sto mu je to uporno trazila govoreci: 'Ljudi ce se vra- 
titi sa obavljena dva obreda, aja cu se vratiti sa jednim?!' Potom je 
Poslanik, s.a.v.s., rekao Abdurrahmanu: 'Vodi je neka obavi umru. 
Nadi joj najblizi mikat i neka sa njega nanijeti umru.'" 



Ucenjaci nemaju jedinstveno misljenje o tome sta je Aisaprvo 
nanijetila. U vezi s time postoje dva stava. 

U prvom se stavu tvrdi da je Aisa prvo nanijetila samo umru. I 
to misljenje je ispravno na osnovu hadisa koje smo naveli. U Sahibu 
se od nje prenosi da je rekla: "Krenuli smo sa Allahovim Poslani- 
kom, s.a.v.s., na Oprosni hadz sa pojavom mladaka mjeseca zul- 

188 








ZADU-L-ME'AD 

hidzdzeta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece: 'Ko od vas zeli da nanijeti 
umru neka nanijeti. Ja da nisam poveo hedja nanijetio bih umru.' 
Neki od nas su nanijetili umru, a neki hadz. Ja sam bila od onih 
koji su nanijetili umru", i navela je predaju. Poslanik, s.a.v.s. ,je rijeci 
upucene njoj "...zanemari umru i nanijeti hadz", rekao na Serifu 
blizu Meke sto jasno ukazuje da je njen nijet bio samo za umru. 

U drugom stavu tvrdi se da je Aisa nanijetila samo hadz, tj. da 
je obavila hadz mufred. Ibn Abdulberr veli: "Kasim b. Muhammed, 
Esved b. Jezid i Amrete, svi oni prenose od Aise ono sto potvrduje 
da je ona nanijetila hadz, a ne umru." Od tih predaja su: "Amrete 
prenosi od Aise da je rekla: 'Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, 
s.a.v.s., namjeravajuci samo hadz.'" Predaja koju prenosi Esved b. 
Jezid ista je. Predaja koju prenosi Kasim glasi: "Donijeli smo tel- 
biju sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., za hadz."Tvrde da je Urve 
pogrijesio u svojoj predaji koju prenosi od Aise, a koja glasi: "Bila 
sam od onih koji su nanijetili umru." Ismail b. Ishak veli: "Svi oni, 
tj. Esved, Kasim, Amrete, saglasni su o predajama koje smo citirali 
iz cega se da zakljueiti da su predaje koje se prenose od Urve pogre- 
sne."Medutim, vele da i prilici da budu pogresne. U njima se govori 
samo o slucaju da ona nije mogla tavafiti oko Kabe i da je zbog toga 
skinula urnranske ihrame kao sto su postupili i oni koji nisu vodili 
sa sobom hedja. Zato joj je Poslanik, s.a.v.s., naredio da ne obavlja 
tavaf nego da obavi hadz. Zbog toga im se spomenuto tumacenje 
ucinilo da je obavljala umru, da ju je prekinula i nanijetila hadz, 
Ebu Omer kaze: "Prenosi Dzabir b. Abdullah da je Aisa nanijetila 
umru kao sto to od nje prenosi i Urve." Rekli su da je Urve pogri- 
jesio kod Poslanikovih rijeci; "...raspleti kosu, pocesljaj se, okani se 
svoje umre i nanijeti hadz!" 

Hammad b. Jezid prenosi od Hisama b. Urveta od njegova 
oca da su mu mnogi pricali da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao 
Aisi: "Okani se svoje umre, rascesljaj svoju kosu, pocesljaj se i radi 

189 





IBN KAJJ1M EL-D2EVZUJE 

sve ono sto radi onaj koji obavlja hadzf'Ovdje je Hammad objasnio 
da Urve nije cuo to od Aise. 

Cudno je da se ti yjerodostojni i jasni tekstovi odbace bez 
ikakva razloga. Oni takoder, apsolutno ne podrzavaju nikakva spo- 
redna tumacenja zbog nekog konciznog izraza koji nije jasan da je 
ona obavila mufred hadz. Najvise na sto se moze osloniti onaj ko 
tvrdi da je obavila mufred hadz jesu njene rijeci: "Krenuli smo s 
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., namjeravajuci samo hadz." Boze, ja 
cuda! Zar se moze tvrditi da onaj koji krene da obavi temettu hadz 
moze krenuti radi neceg drugog, a ne radi hadza?! Normalno je da 
ce krenuti radi hadza i onaj ko zeli obaviti temettu. 

Isto kao i onaj koji se zeli okupati od dzunupluka, ako pocne 
prvo s abdestom nije mu zabranjeno reci: "Krenuo sam da se oku- 
pam zbog dzunupluka." Zato je istinu rekla majka pravovjernih, 
r.a., kada je rekla da su namjeravali samo hadz i da je ona nanijetila 
umru, tj. temettu zbog Poslanikove, s.a.v.s., naredbe, Obje se stvari 
medusobno potvrduju. 

Sto se tice njene tvrdnje da su donijeh s Allahovim Poslani- 
kom, s.a.v.s., telbiju za hadz, Dzabir prenosi od nje predaju koja se 
biljezi u dva Sabiba da je ona donijela telbiju za umru. Takoder Tavus 
i Mudzahid prenose od nje predaju koju biljezi Muslim da je nanije- 
tila umru. Ako bi se prihvatilo da su predaje koje se prenose od nje 
kontradiktorne, onda bi se dala predanost predajama koje prenose 
ashabi, nad onim koje prenose tabiini. Kako je tek ako ne postoji 
proturjecnosti medu njima. Kada neko reknet "Radili smo tako", pri- 
hvatit ce se, ako to potvrdi svojim primjerom i primjerom ashaba. 

Cudno je to da oni za Ibn Omerove rijeci: "Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., je obavio temettu, tj. prvo umru pa onda hadz', govore da 
znace da su ashabi obavili temettu, tj. pripisali su Poslaniku, s.a.v.s., 
djelo zbog toga sto ga je naredio. Zbog cega to onda nisu reldi i za 
Aisine rijeci: "Donijeli smo telbiju za hadz", jer se misli na grupu 



|190 








ZADU-L-ME'AD 

ashaba koji su donijeli telbiju za hadz. Njene rijeci: "... obavili smo", 
su kao 1 rijeci: "Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., puto- 
vali smo s njim,itd."Prema tome, sve to kategoricld ukazuje, da ako 
spomenuta predaja nije pogresna, onda se mora shvatiti tako radi 
jasnih i vjerodostojnih hadisa, tj. da je ona nanijetila umru. Kako je 
onda dozvoljeno reel da je Urve u tome pogrijesio, kad se zna da 
on najbolje poznaje njene hadise, jer ih je direktno, a ne indirektno 
slusao do nje?! 

Sto se tice njegove tvrdnje u predaji koju prenosi Hammad: 
"Mnogi su nam pricali da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Aisi: 
'Ostavi svoju umru'", potrebno ju je objasniti ili odbaciti, ako se ne 
slaze s vjerodostojnim predajama koje se prenose od nje. Medutim, 
ako je saglasna s njima i ako ih potvrduje i svjedoci da je Aisa nanije- 
tila umru, tada ce se prihvatiti da je tako i zapamcena i da je onaj koji 
je prenosi bio precizan u njenom pamcenju i prenosenju. Tako ce se 
postupiti i pored toga sto samo Hammad b. Zejd prenosi tu predaju 
koja sadrzi manjkavost, a koja glasi: "Pricali su mi mnogi..." S njim 
se u tome ne slaze jedna grupa i prenose tu predaju u spojenoj formi 
od Urveta od Aise. Kada bi se i prihvatilo da su te predaje kontradi- 
ktorne, onda bi bilo prece prihvatiti predaju koju prenosi vecina. 

Kako je moguce red daje pogrijesio onaj koji najbolje poznaje 
njene hadise, tj. Urve u predaji koju prenosi od nje: "... Bila sam od 
onih koji su nanijetili umru...", radi nejasne i diskutabilne forme i 
odbaciti vjerodostojan i jasan tekst koji potvrduje kontekst na razne 
nacine od kojih smo vec neke naprijed navel!?! 

Spomenuta cetvorica prenose od nje daje nanijetila umru. To 
su: Dzabir, Urve, Tavus i Mudzahid. Kada bi predaja koju prenose 
Kasim, Amrete, Esved bila oprecna njihovoj predaji, njihova pre- 
daja bi se prihvatila zbog toga sto ih je veci broj i sto je medu njima 
Dzabir, kao i zbog vrijednosti Urveta koji najbolje poznaje hadise 
svoje tetke, r.a. 













% IBN KAJJ1M EL-D2EVZUJE I 

Cudna je njihova tvrdnja sto su na osnovu toga, sto joj je Posla- 
nik, s.a.v.s., naredio da ne cini tavaf i da odmah krene s obredima 
hadza, zakljucili da je ona nanijetila umru. Medutim, Posianik, 
s.a.v.s., joj je samo naredio da ostavi umru i da pocne s hadzem i 
zato joj je rekao: "Donesi nijet za hadz»", a nije joj rekao: "ustraj na 
njemu", ill "nastavi ga." Kako je onda moguce da je prenosilac pogri- 
jesio zbog cesljanja samo zbog toga sto to nije u skladu s mezhebom 
onih koji to odbacuju?! Gdje se nalazi to u Allahovoj knjizi, ili sun- 
netu Njegova Poslanlka, ili konsenzusu ummeta da je zabranjeno 
onom ko je u ihramima da ceslja svoju kosu?! Takoder, nije dozvo- 
Ijeno smatrati da su povjerljivi prenosioci pogrijesili radi preferiranja 
misljenja i taklida. Ako je muhrim siguran da mu nece zbog cesljanja 
nista od kose spasti, onda mu nije zabranjeno da je ceslja. A ako nije 
siguran u to, onda je to mjesto idztihada i dilema gdje ce argument! 
biti arbitri medu suprotstavljenim stranama. Pa ako Kur'an, sunnet i 
konsenzus to ne zabranjuju onda je to dozvoljeno. 



Ucenjaci o pitanju umre kojuje Aisa obavila saTenima imaju 
cetiri stava: 

prema prvom stavu, ta umra bila je jedan dodatak da bi se 
raspolozilo njeno srce i da bi nadoknadila sevap koji ju je prosao. 
Njega potvrduje to sto je njen tavaf i sa'j koje je obavila vazio i 
za njen hadz i umru. Prema tome, ona je obavljala temettu, pa je 
potom dodala hadz na umru i tako postala karin, tj. ona koja obavlja 
kiran. Ovo je najispravruje misljenjejer hadisi ne ukazuju na nesto 
drugo. To je stav kog zastupa Safi, Ahmed i drugi; 

prema drugom stavu, kad je Aisa dobila menstruaciju Posia- 
nik, s.a.v.s., joj je naredio da prekine umru i da umjesto nje nanijeti 
hadz mufred. Kada se oslobodila hadzskih ihrama naredio joj je da 
nadoknadi umru koju je na pocetku nanijetila i prekinula. Taj stav 
zastupa Ebu Hanife i njegovi sljedbenici. Na osnovu tog misljenja 



***** 






I ZADU-L-ME'AD 

ta umra je za nju bila vadzib i morala ju je obaviti, a na osnovu 
prvog misljenja ona je bila samo dozvoljena. Prema tome, svaka 
zena koja obavlja hadz temettu, pa dobije menstruaeiju i ne mogne 
uciniti tavaf prije Arefata treba se ravnari na osnovu dva spomenuta 
stava: Hi da doda hadz umri i tako postane karine, ill da prede s 
urnre na hadz i postane mufride, pa ce nakon sto obavi hadz nado- 
knaditi umru; 

prema trecem stavu, Aisa nakon sto je obavila kiran hadz oba- 
vezno joj je bilo da obavi posebno i umru, jer umra koju obavi onaj 
ko obavlja kiran hadz ne zamjenjuje umru koja je naredena isla- 
mom. To je jedna predaja od Ahmeda; 

prema cetvrtom stavu, Aisa je obavila ifrad. Prvi tavaf nije 
obavila samo zbog menstruacije. Nijet ifrada nije prelddala sve dok 
se nije ocistila nakon cega je zavrslla hadz. Umra koju je obavila, 
zastupnici ovog stava smatraju, jeste umra koja je naredena isla- 
mom. Spomenuti stav zastupaju Kadi Ismail b. Ishak i drugi mali- 
kijski pravnici. Slabost spomenutog stava jeste ocita, a cak se moze 
tvrditi da je ovo s hadiskog gledista najslabije misljenje. 

Iz predmetnog Aisinog hadisa mogu se uzeti osnovni temelji 
hadzskih obreda, od kojih su: 

prvo, da je onome ko obavlja kiran hadz dovoljan jedan tavaf 
ijedan saj; 

drugo, da pocasni tavaf spada sa zene koja ima menstruaeiju, 
kao sto je predaja, koju prenosi Safljja, Poslanikova, s.a.v.s., supruga, 
osnova za oslobadanje od oprosnog tavafa za zenu koja ima men- 
struaeiju u to vrijeme; 

trece, da je dodavanje hadza na umru dozvoljeno zeni koja 
ima menstruaeiju isto kao sto je to dozvoljeno i onoj kojaje nema. 
A cak se moze red da je takvoj zeni to jos i prece jer ona ima razlog 
i potrebe za tim; 

193 





IBN KAJJ1M EL-D2EVZI3JE 

cetvrto, da zena koja ima menstruaciju radi sve obrede hadza 
osim tavafa; 

peto, da je Tenim mlkaf, 

sesto, da je dozvoljeno obaviti dvije umre za jednu godinu, pa 
cak i za jedan mjesec; 

sedmo, da je dozvoljeno onome ko obavlja temettu, ako se 
boji da ce ga nesto proci, da doda hadz na uraru. Hadis kojeg pre- 
nosi Aisa jeste dokaz za to; 

osmo, da je taj hadis dokaz za mekansku umru, tj. da oni koji 
smatraju da je obaviti umru iz Meke mustehab nemaju drugog 
dokaza, jer ni Poslanik, s.a.v.s., niti iko od onih koji su bill s njim 
nije je obavio iz Meke, niti izvan nje, osim Aise. Oni koji dozvo- 
ijavaju obavljanje umre iz Meke uzeii su Aisin slucaj kao osnovu 
za svoj stav, Medutim, oni u njemu nemaju dokaza, jer njena umra 
jeste ili nadoknada za umru koju je prekinula, pa oni koji kazu da ju 
je prekinula smatraju da ju je bila obavezna nadoknaditi, a oni koji 
smatraju da nije tvrde da je to samo jedan dodatak, ili je ta umra 
bila samo da bi se raspolozilo njeno srce, kako to smatraju oni koji 
tvrde da je obavila kiran hadz, jer njen tavaf i sa'j bili su joj dostatni 
za njen hadz i njenu umru. Allah opet najbolje zna. 



Da li je Aisi, r.a., umra koju je obavila zamijenila umru koja joj 
je naredena islamom, o tome islamski pravnici imaju dva misljenja 
koja su, ustvari, dvije predaj r od Ahmeda. Oni koji smatraju da 
nije, rekli su da postoje dvije vrste legalnih umri koje je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., propisao i obavio. Prva umra je umra koja se obav- 
lja s temettu hadzem.To je ona umra koju je Poslanik, s.a.v.s., doz- 
volio kod mikata i cije obavljanje je bodrio tokom putovanja i koju 
je naredio izmedu Safe i Merve onima koji nisu sa sobom vodili 
hedja. Druga je vrsta umre samostalna umra radi koje se mahsus 



194 





ZADIR-ME'AD 

ide, kao sto su umre koje je Poslanik, s.a.v.s., obavio, o kojima smo 
vec govorili. Pored te dvije vrste umri ne postoji neka treca vrsta. U 
te obje vrste onaj koji ih obavlja ulazi u Meku. 

Sto se tice umre u kojoj onaj ko je obavlja izlazi iz Meke 
do najblizeg mikata, ona nije validna i propisana. Aisina je umra 
bila cista posjeta, sto potvrduje cinjenica da joj je njena umra koju 
je obavila uz kiran hadz bila dovoljna, sto se jasno vidi iz hadisa 
Allahova Poslanika, s.a.v.s. To je ujedno i dokaz da umra kiran 
hadza oslobada umre koja je naredena u islamu. To je kategoricka 
istina, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao Aisi: "Tvoj tavaf ti je dovoljan za 
tvoj hadz i umru." A u drugoj verziji stoji: "Oslobada te."U trecoj: 
"Dostatan ti je." A takoder je rekao i: "Involvirana je umra u hadz 
do Sudnjeg dana." Poslanik je takoder naredio svakom koje poveo 
hedj da spoji hadz i umru, a nikom ko je s njim obavio kiran hadz 
i poveo hedj nije naredio da obavi jos jednu umru pored one koju 
je obavio s kiran hadzem. Prema tome, umra koja se obavi sa kiran 
hadzem oslobada od umre koja je naredena u islamu. Neka je Allah 
na pomoci. 



Sto se tice mjesta na kojem je dobila menstruaciju, to je bez 
sumnje bilo na Serefu. Dok oko mjesta prestanka njene menstrua- 
cije nemamo jedinstvenog stava. Receno je da je to bilo na Arefatu, 
kako se prenosi od Mudzahida. 322 Medutim, Urve prenosi od nje da 
joj je on pravio hlad na Arefatu kada je imala menstruaciju. 323 Ipak 
medu njima nema kontradiktornosti. Oba su hadisa vjerodostojna. 
Ibn Hazm ih objasnjava sa dva znacenja. Njeno arefatsko ciscenje, 
prema njegovom misljenju, znaci da se okupala radi stajanja na Are- 
fatu, jer relda je: "Ocistila sam se na Arefatu", a ciscenje i prestanak 



323 Biljezi ga Muslim (1211, 133) u Hadzu, poglavlje: Vrste hadia. 

!23 Biljezi Buhari (3/482) u knjizi o umri, poglavlje: Umra u noci hasbe i drugim nocima, i 



Muslim (1211, 120, 123.). 



195 










I IBN KAJliM EL-DZEVZIJJE % 

menstruacije dva su razlicita pojma. Dalje veli da je Kasim rekao 
da joj je menstruacija prestala prvi dan Bajrama. Njegovu predaju 
biljezi Muslim u svom Sa hihu. Takoder, Kasim i Urve saglasni su da 
je ona na Arefatu imala menstruaciju, a njih dvojica su ljudi koji su 
joj bill najblizi. Biljezi Ebu Davud i veli: "Pricao nam je Muham- 
med b. Ismail, pricao nam je Hammad b. Seleme od Hisama b. 
Urveta od njegova oca da je ona rekla: 

-•»,-, . .- , *_>..*■..■ , 

'Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., neposredno s 
mladakom zul-hidzdzeta...'pa je navela hadis. U njemu se, izmedu 
ostalog, kaze da je u noci Bethe Aisi prestala menstruacija." Spo- 
menuti je lanac prenosilaca ispravan. 324 

Medutim, Ibn Hazm veli da je spomenuta predaja odbacena, 
jer je oprecna ostalim predajama svih onih koji je prenose od nje. 
Time se misli na to da joj je prestala menstruacija u noci Betha, a ta 
noc bila je cetiri noci poslije prvog dana Bajrama sto je apsolutno 
nemoguce prihvatiti. Medutim, ako pomno promotrimo spome- 
nutu predaju zapazit cemo da to nije Aisin govor, pa prema tome 
ne treba se na nju ni osvrtati zbog toga sto je tucti, a ne njen govor, 
jer ona najbolje poznaje sebe. Istu predaju prenose i Hammad b. 
Seleme, Vuhejb b. Halld i Hammad b. Zejd i ne spominju spome- 
nutu konstataciju. 

Predaji koju prenosi Hammad b. Zejd i ostali treba dati pre- 
dnost nad predajom koju prenosi Hammad b. Seleme zbog sljede- 
cih razloga: 

prvo, sto je bolje memorije i precizniji od Hammada b. Seleme; 

drugo, sto je u njihovim predajama involviran njen govor o 
samoj sebi, dok njegova predaja involvira tudi govor o njoj; 

324 Biljezi ga Ebu Davud (1778) u Obredima, poglavlje: O ifrad hadzu. 

196 




iEltffinSffielmS 





ZADU-L-ME'AD 

trece, sto Zuhri prenosi od Urveta od nje predaju u kojoj 
kaze: "Bila sam u menstruaciji sve do dana Arefata."Taj vremenski 
rok objasnili su, tj. prenijeli od nje Mudzahid i Kasim. Medutim, 
Mudzahid je rekao da joj je menstruacija prestala na Arefatu, a 
Kasim je rekao da se to desilo na prvi dan Bajrama. 



Vratimo se ponovo Poslanikovom, s.a.v.s., hadzu. Kada je 
Posianik, s.a.v.s., bio na Serifi rekao je svojim ashabima: "Ko nema 
sa sobom bedja i zeli nanijetiti umru neka to ucini, a ko sa sobom 
vodi hedj neka to ne cini." 325 Ovo je drugi stepen kod mikata koji 
je iznad izbora. 

Kada je dosao u Meku, Posianik, s.a.v.s., naredio je, konacno, 
onima koji nisu imali sa sobom hedj da nanijete umru i da se potom 
oslobode ihrama, a onima koji su imali sa sobom bedja da ostanu u 
ibramima. Od tih propisa apsolutno nista nije derogirano. Cak ga 
je Suraka b. Malik pitao o umri koju im je naredio da je prekinu, 
da li je samo za tu godinu, ili za stalno rekao je: "Zauvijek. Umra je 
uistinu involvirana u hadz sve do Sudnjeg dana." 326 

Prekidanje nijeta hadza zbog umre od Poslanika, s.a.v.s., 
prenosi cetrnaest ashaba. Sve su njibove predaje vjerodostojne. 
Ti ashabi su: Aisa, Hafsa, majke pravovjernih, Alija b. Ebi Talib, 
Fatima, kcerka Allahova Poslanika, s.a.v.s., Esma, Ebu Bekrova 
kcerka, Dzabir b. Abdullah, Ebu Seid el-Hudri, Bera b. Azib, 
Abdullah b. Omer, Enes b. Malik, Ebu Musa el-Esari, Abdullah b. 
Abbas, Sebre b. Ma'bed el-Dzuheni i Suraka b. Malik el-Mudlidzi, 
r.a., a mi cemo te hadise navesti. 



325 Njegova veriiikacija je vec navedena. 

326 Biljcii Muslim (1216) u Hadzu, pogkvlje: Vrste ihrama (1218), pogkvlje: Poslanikov, 
s.a.v.s., hadz, Ebu Davud (1787) u Obredima, poglavlje: O ifrad hadzu, Nesai (5/178) u 
Okedima, poglavlje: Dozvoljeno je prekinuti nijet hadza zbog umre, Darimi (2/44, 49), Ibn 
Madza (2977) u Obredima, poglavlje: Obavljanje umre prije hadza, Ahmed (4/175) i Buhari 
(3/485,5/97,13/187). 

197 













IBH KAJJIM EL-DZEVZUJE j 






U dva Sfli&i/Ew od Ibn Abbasa biljezi se da su Poslanik, s.a.v.s., 
i ashabi dosli u Meku ujutro cetvrtog dana zul-hidzdzeta uceci tel- 
biju za hadz pa im je Poslanik, s.a.v.s., naredio da taj nijet preinace 
u umru.To im je tesko palo pa su rekli: "Allahov Poslanice! Kakvo 
oslobadanje od ihrama?!" Rekao je: "Potpuno." 

U Muslimovoj verziji stoji da je Poslanik, s.a.v.s., dosao sa 
svojim ashabima u Meku nakon cetiri dana sto je proslo od deset 
dana zul-hidzdzeta. Ucili su telbiju za hadz, pa im je Allahov Posla- 
nik, s.a.v.s., naredio da je uce za umru. 

U drugoj se verziji kaze da je naredio ashabima da svoj ihram- 
ski nijet ucine za umru osim onih koji imaju sa sobom hedja. 32 ' 

U dva Sabiha se od Dzabira b. Abdullaha prenosi da su Posla- 
nik, s.a.v.s., i njegovi ashabi donijeli telbiju za hadz. Niko od njih sa 
sobom nije imao hedja osim Poslanika, s.a.v.s., i Talhe. U to vrijeme 
Alija, r.a., je stigao iz Jemena vodeci sa sobom hedj i rekao: 

o^osii i; ^t i- ci^ii ^ - J& ffc> 4^ 3m j£ ^ ^j> ^ A M 
i iliSst jl ilui jj5 jia & *& JiiJ jj cJfo-Si ^Jii ^ 51 VjJj cli*! £ 

li ^ i ^ ^Ji^l # Sjl Q ciiX i^it ^ St ^ f5>1S i ^iiitj 

._l^j jii ? -b>j ;i ili h-^j Ai 5^5 is *1^ oi ^^ 

"Nijetim ono sto je Poslanik, s.a.v.s., nanijetio." Zatim im je 
Poslanik, s.a.v.s., naredio da telbiju hadza preinace u umru, pa da 
zatim obave tavaf, obriju se i oslobode ihrama osim onih koji su sa 

327 Biljeze ga Buhari (3/337-338) u Hadiu, poglavlje Temettu, kiran i ifrad, Muslim (1240, 
1241.) u Hadiu, poglavlje: Dozvoljeno je obaviti umra u mjesecima hadza, Ebu Davud (1787, 
1792),Nesai (S/180, 181,201, 202) i Ahmed (1/252). 



H 98 




ZADIH-ME'j 




WH X\V*K JftVflC **V*K **Y*K IK 



sobom imali hedj. Potom su se uputili prema Mini dok je spolni 
organ nekih jos bio vlazan od spolnog odnosa. Ta je vijest prene- 
sena Poslaniku, s.a.v.s., pa je rekao: "Kada bi mi se vratilo ono sto 
me je proslo ne bih vodio sa sobom hedja. A da nije sa mnom hedj 
oslobodio bih se ihrama." U drugoj verziji stoji: "...potom je ustao 
izmedu nas i rekao: 'Znate da se ja, od svih vas, najvise bojim Allaha, 
da sam najiskreniji i da najvise cinim dobra djela. Da nemam sa 
sobom hedja, oslobodio bih se ihrama kao i vi. Da mi se vrati ono 
sto me je proslo ne bih vodio hedja. Zato se oslobodite ihrama!' 
Potom smo se oslobodili ihrama, jer smo culi naredbu i pokorili se." 
U trecoj se verziji kaze: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio 
kada smo skinuli ihrame da ih ponovo obucemo, kada krenemo 
prema Mini. Telbij u smo donijeli kada smo dosli do Ebtaha. Suraka 
b. Malik b. Dzusum tada je upitao: 'Allahov Poslanice, da li ovo vazi 
samo za ovu godinu ih zauvijek?!"Zauvijek', odgovorio je." 

Sve su te predaje vjerodostojne. 328 Posljednja verzija jasno 
anulira stav onih koji tvrde da je to bila specificnost ashaba, jer u 
torn slucaju spomenuti postupak vazio bi samo za tu godinu, tj. za 
taj njihov hadz, a ne zauvijek. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je da 
je taj propis univerzalan i da vazi do Sudnjeg dana. 

U Musnedu od Ibn Omera biljezi se da je rekao: 

J^> -till J_^-j JLai 



il J 



7~3ji ^ <J_y-*j 



>'X 



Ijjli ■ £oAI <ii 5 IS ji Nl ijJ> LjJjJt dUU {/> " p-^j &*■ & 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi dosli su u Meku 
uceci telbiju za hadz, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko zeli 
da telbiju preinaci za umru neka to uradi osim onih koji imaju sa 



m Biljeze ga Buhari (3/402) u Hadzu, poglavlje: Zena koja ima menstruaciju obavlja sve 
obrede osim tavafa, kao i u poglavlju: Ko je ucinio u vrijeme Poslanika isti nijet za hadz koji 
je ucinio Poslanik, s.a.v.s., i Muslim (1213, 1214, 1216;. 

199 




m 





NVws*W* 




I IBM KA1JIM EL-DZEVZIJJE 





sobom hedj." Reldi su: "Allahov Poslanice, zar ce neko od nas otici 
na Minu, a njegov spolni organ da curi spermom?!" "Da", rekao je, 
nakon cega su ljudi imali spolne odnose. 329 

U Sunenu od Rebia b. Sebreta prenosi se od njegovog oca da 
je rekao: 






"Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i kada smo dosli 
do Usfana Suraka b. Malik je rekao: "Allahov Poslanice, odredi nam 
da budemo kao onaj narod koji se rodio danas."Poslanik } s.a.v.s.,je 
rekao: "Allah vam ucinio da imare ui umru. Kada dodete u Meku, 
pa ko od vas obavi tavaf oko Kabe i sa'j izmedu SafFe i Merve oslo- 
bodio se od ihrama, ako nema sa sobom hedja." 330 

U dva Sahiba od Aise se prenosi da je rekla: "Krenuli smo 
s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., spominjuci samo hadz...", pa je 
navela cijeli dogadaj, u kome se, izmedu ostalog, veli: "Kada smo 
stigh u Meku, Poslanik, s.a.v.s., rekao je svojim ashabima: 'Preina- 
cite nijet u umru', pa su ljudi skinuli ihrame, osim onih koji su imali 
sa sobom hedj...", pa je spomenula ostatak hadisa. 

U Buharijevoj verziji stoji: 
^ jil JU ££ ,1 ji Jii J4 Ol ^iil Jli tfZ ,1 If pi j <^ 4)t ji> £11 ^U 



329 Biljezi ga Ahmed (2/28). Lanac prenosilaca mu je vjerodostojan. 

330 Biljeze ga Ebu Davud (1801) i Darimi (2/51), Lanac prenosilaca mu je hasen. 

200 



ny^i 






I ZADIR-ME'AD 

"Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., namjeravajuci 
samo hadz. Kada smo stigli i obavili tavaf Poslanik, s.a.v.s., je nare- 
dio onima koji nisu vodili sa sobom hedja da se oslobode ihrama, pa 
su ih se i oslobodili. Poslanikove, s.a.v.s,, zene nisu vodile sa sobom 
hedja, pa su se i one oslobodile ihramskih stega." 

U Musllmovoj verziji stoji: 

' > , ,- ' ' !f » - * **- ? <• ' r !■ , ",„ "V *i " "■ * h * " ' ' ' ' 

^ cJui^.1 y>j j jjjju 1a Ijli j^L ^-lUl tU^il (jl OyLi Ujl JU . 5^1 <ui -UjoI 4lll 
~ ' ' * Y , "' " - 

"Usao je kod mene Allah ov Poslanik, s.a.v.s., ljutit pa sam 
rekla; 'Ko te je naljutio, Allahov Poslanice, neka ga Allah stavi u 
vatru.' Rekao je: 'Zar nisi primijetila da sam ja nesto naredio lju- 
dima, a oni se sada dvoume. Da mi je doziviti ono sto je proslo ne 
bih vodio hedja sa sobom, nego bih ga kupio i oslobodio se ihrama 
kao sto su ih se i oni oslobodili.'" 331 

Biljezi Malik od Jahjaa b. Seida od Amre da je rekla: 
I jjj jil-j aILp till ,J^> Jiii J^-j y>i i i^j ^j U^ ^ i iJ-l 4ji *i/[ ,_g^ *i/ j sjJUJI (_g i 



1 ui; (_s*-"j 



1-4PW >-JLU lij Li- 1 -* *" /j5sj 



"Cula sam Aisu kad je rekla: 'Krenuli smo s Allahovim Posla- 
nikom, s.a.v.s., nakon sto je ostalo pet noci od mjeseca zul-ka'deta, 
vjerujuci da cemo obaviti samo hadz. Kada smo se priblizili Meki, 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je onima koji nisu imali sa sobom 
hedja, kada obave tavaf oko Kjabe i saj izmedu SafTe i Merve, da 
skinu ihrame.'" Jahja b. Seid veli: "Spomenuo sam taj hadis Kasimu 



331 Biljeze ga Buhari (3/334-336) u Hadiu, pogkvlje: Temettu, kirm i tfrad u hadzu, i Muslim 
(1211, 125, 128, 130). 

201 










I IBH KAJJIM EL-DZEVZUJE i 

KytKTMJKIWfK JftYTK **YfK X%Vt 

b. Muhammedu, pa je rekao: 'Tako mi Allaha, ispricala ti je ispra- 
vno taj hadis"' 332 

U Muslimovom Sahihu od Ibn Omera biljezi se da je rekao: 

"Pricala mi je Hafsa da je Poslanik, s.a.v.s., naredio svojim 
zenama da se oslobode ihrama na Oprosnom hadzu.Tada je Hafsa 
upitala Poslanika, s.a.v.s.: 'Sta te je sprijecilo da se ne oslobodis 
ihrama?' Rekao je: 'Ja sam pocesljao svoju kosu i obiljezio svoj hedj 1 
zbog toga se necu oslobadati ihrama sve dok ne zakoljem hedj.'" 333 

U Muslimovom Sahihu se biljezi da je Esma, Ebu Bekrova 
kcerka, rekla: 

.^JLi-l O^&J Ji=»4^ ti- 1 * **• j^J (i i>°J l ^'IH 

"Krenuli smo obuceni u ihrame,pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: 'Ko ima sa sobom hedj a, neka ostane u svojim ihramima, a 
ko nema neka ih se oslobodi....'"pa je navela cijeli hadis. 33,1 

U Muslimovom Sahihu se, takoder, biljezi od Seida el-Hudrije 
daje rekao: 

"Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., izgovarajuci 
glasno telbiju za hadz, pa kada smo dosli u Meku naredio nam je da 



333 Biljeze ga Malik u El-Muvettau (1/393). Lanac prenosilaca mu je ispravan, te Buhari 
(3/440) u Hadzu, poglavlje: Klatije krava od strane coyjeka za svoje zene bez njihove naredbe, 
i Muslim (1211, 125). 

333 Biljezi ga Muslim (1229). 

334 Biljezi ga Muslim (1236). 



rt|?»*e* 









g ZADU-L-ME'AD 

to preinacimo u umru, osim onaj koji je imao sa sobom hedja. Kada 
je dosao dan tervije, tj. osmi dan zul-hidzdzeta, na dan kada smo se 
uputili prema Mini donijeli smo telbiju za hadz." 33S 

U Buharijevom Sabihu biljezi se od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: 

LlUlj f-lS^Jl *JJ>- j l)u*j <&*■ 4il JJs ^li\ r'jj'j *> jL^J^'j oj^-Ljil Jil 

. tlj JLJ-I ^i j . . . (_j Ju!>l 

"Muhadziri, ensarije, Poslanikove zene donijeli su telbiju na 
Oprosnom hadzu. Svi smo je donijeli. Kada smo dosli u Meku Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Vasu telbiju za hadz preinacite za 
umru, osim ako je neko poveo hedja...', paje naveo hadis do kraja." 336 

Biljezi se u Sunenu od Bera b. Aziba da je rekao: 

" ^ * " ^ * * *^ ''" f"" f* * * * ^ **t * * * ** 

ii!U Jp J^-i ^jji- jikJl IS Cwiii J^iJl <Ilc- IjJjy ' " 'j-^^ <» f£j*\ ^ 'jj^"' " 
i__^il 1 J La j ; JUs 4ll >Wapl i dlljte-l jV" cJLai 4^j-j (j C~A»Jl Ol^i jlljii- y=j 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi krenuli su prema 
Meki. Nanijetili smo hadz. Kada smo dosli u Meku Poslanik, 
s.a.v.s., rekao je: 'Preinacite svoj hadz u umru.' Ljudi su rekii: Alla- 
hov Poslanice, nanijetili smo hadz, kako onda da ga preokrenemo u 
umru?' Rekao je: 'Slusajte ono sto vam naredujem i tako postupite.' 
Medutim, oni su ponovili ono sto su rekli, pa se Poslanik, s.a.v.s., 
naljuti i ode. Kod Aise je usao ljut. Ona mu na lieu primijeti ljutnju, 



335 Biljezi ga Muslim (1247). 

536 Biljezi ga Buhaii (3/354) u Hadzu, pogiavlje, Rijeci Uzvisenog: "...to je za onog cija poro- 



dica nije u haremu." 



20 Jl 








% IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

pa rece: 'Ko te je naljutio, Allah njega naljutio.' Rekao je. 'Kako da 
se ne naljutim, naredio sam im nesto, a oni to ne cine.™ 337 

Mi uzimamo Allaha za svjedoka da, kada bi nanijetili hadz 
smatrali bi da nam je njegovo prekidanje s umrom farz radi izbjega- 
vanja srdzbe Allahova Poslanika, s.a.v.s., i slijedenja njegove nare- 
dbe. Tako mi Allaha, taj propis nije derogiran ni za njegova zivota 
niti poslije njega. Ni jedan harf koji mu je oprecan nije vjerodo- 
stojan niti je on bio specifican samo za ashaba. Allah je odredio da 
Suraka upita Poslanika, s.a.v.s., da li taj propis vazi samo za njih, tj. 
ashabe na sto mu je on odgovorio da on vazi zauvijek. Ne znam sta 
bismo mogh preferirati nad spomenutim hadisima.To je potvrdena 
stvar i ko bude radio suprotno njoj naljutit ce Allahova Poslanika, 
s.a.v.s. 

Allah se smUovao imamu Ahmedu. Kada mu je Seleme b. 
Sebib rekao: "O Ebu Abdullahu, sve tvoje osobine za mene su 
dobre, osim jedne." Upitao je: "Sta je to?" "Dozvoljavas da se hadz 
prekine radi umre", odgovorio je. Ahmed mu je tada rekao: "Sma- 
trao sam te pametnim. Ja za to imam jedanaest vjerodostojnih pre- 
daja od Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa zar da ih zanemarim radi 
tvog misljenja?!" 

U Sunenu od Beraa b. Aziba biljezi se da je Alija, r.a., kada je 
dosao iz jemena kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., zatekao Fatimu 
u obojenoj odjeci i u namirisanoj kuci, pa ju je upitao: "Sta ti je?!" 
Rekla je: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je naredio svojim ashabima da 
skinu ihrame, pa su ih poskidali." 338 

Ibn Ebu Sejbe veil: "Pricao nam je Ibn Fudajl od Jezida od 
Mudzahida da je Abdullah b. Zubejr rekao: 'Ucinite ifrad i oka- 

337 BUjeze ga Ahmed (4/286) i Ibn Madza (2982) u Obredima, poglavlje: Prekidanje hadza. 
Lanac prenosilaca mu je dobar. BUjezi ga i Hejsemi u El-Medzmei (3/233) i veli: "Biljezi ga 
Ebu Ja'la, a prenosioci su mu yjerodostojni." 

™ Biljeze ga Ebu Davud (1797) u Obredima, poglavlje: Kirart, i Nesai (5/144). Lanac preno- 
silaca mu je dobar. 



Jb™** 



MnM 



mrsfffirsBm 






I ZADU-L-ME'AD 

&jK aft Y*K*WK **YfK**WK *V 

nite se misljenja ovog slijepca o torn pitanju.' Abdullah b. Abbas 
je relcao: 'Ti si onaj kome je Allah ucinio srce slijepim. Zar nisi 
pitao svoju majku o tome?' Pozvao ju je, pa je rekla: 'Istinu je rekao 
Ibn Abbas, Dosli smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., s nijetom 
da obavimo hadz, pa smo taj nijet preinacili u umru. Nakon cega 
smo se potpuno oslobodili ihrama, pa su cak neki ljudi imah spolni 
odnos sa svojim zenama.'" 339 

U Buharijevom Sahibu od Ibn Sihaba se biljezi da je rekao: 

iJl^kj L^A'j>-\ ^y> IjJU-l * Lb JUs t Ss'jk* h^\ 'j^*' -**j 4 ** J-4^1 (jLi i» jj *Ji-*j <C1p- 
'■".','" - . r *'- *,-■.? .-**.« ."*'*" ■* — " ** >. ' " * . *- 1* "■* 

f '> J? 34 N ' of 3 • -4 r^ ^ <£; ^^ if^ 1 £*- lP ^ j£ *; f-^ ^ b^* 1 

"Usao sam kod Ataa da ga upitam, pa je rekao: 'Pricao mi je 
Dzabir b. Abdullah da je obavio hadz sa Poslanikom, s.a.v.s., i vodio 
je devu sa sobom. Nanijetili su ifrad hadz. Zatim im je Poslanik, 
s.a.v.s., rekao: 'Oslobodite se svojih ihrama nakon sto ucinite tavaf 
oko Kabe, sa'j izmedu SafFe i Merve i nakon sto se obrijete. Potom 
ostanke tako sve do dana tervije, na taj dan nanijetite hadz, a ono 
s cime ste dosli umru.' Reldi su: 'Kako da je ucinimo umrom, kada 
smo nanijetih hadz?!' Rekao je: 'Uradite ono sto vam naredujem. 
Da nisam poveo hedja uradio bih isto ono sto i vama naredujem. 
Medutim, ne mogu se osloboditi ihrama sve dok ne stigne hedj na 
svoje mjesto.' Potom su uradili ono sto im je naredio." 340 



Spomenuti Jezid jeste Ibn Ebi Zijad el-HalLmi el-Kufi koji se smatra slabim prcnosiocem. 
Ostalt prcnosioci su mu povjerljivi. Biljezi ga Ahmed (6/344-345), Biljezi se takoder u(l/290, 
360) u slicnoj verzlji od Ibn Abbasa, ali bez navodenja dogadaja. U lancu prenosilaca mu je 
nepoznat prenosilac. 

540 Biljezi ga Buhari (3/343) u Hadzu, poglavlje: Temettu, kiran i ifrad, 

205 





IBNKAJUMEL-DZEVZIJJE 

U Sahihu od njega se takoder prenosi da su Poslanik, s.a.v.s., 
i ashabi nanijetili hadz... pa je naveo hadis do kraja. U toj predaji, 
izmedu ostalog, stoji: "...potom je Poslanik, s.a.v.s, naredio asha- 
bima da taj nijet preusmjere na umru, tj. da obave tavaf, a potom da 
se obriju, osim onih koji su sa sobom vodili hedj. Potom su ashabi 
zapitali: 'Zar cemo krenuti prema Mini, a iz spolnih organa ce nam 
curiti sperma?!' Kada je to cuo Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Da doce- 
kam ponovo ono sto me je proslo, ne bih klao kurbana. Da nije sa 
mnom hedja, i ja bih skinuo ihrame."' 341 

U Muslimovom Sahihu od njega prenosi se, o Oprosnom 
hadzu, sljedece: "Kada smo stigH u Meku, obavili smo tavaf oko 
Kabe i sa'j. Potom nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da svako 
od nas, koji sa sobom nije vodio hedja, sldne ihrame.» Upitali smo: 
'Kakvo slddanje ihrama?!' Rekao je: 'Potpuno oslobadanje.' Nakon 
toga smo se sastajali sa svojim zenama, upotrebljavali miris, oblacili 
odjecu, a do Arafata ostalo je samo cetiri noci. Kada je dosao osmi 
dan zul-hidzdzeta, tj. dan tervije, obukli smo ihrame." 

U drugoj Muslimovoj verziji stoji: "...ko od vas nema hedja, 
neka skine ihrame i neka mu to bude umra." Potom su se svi oslo- 
bodili ihrama. Svi su se obrijali, osim Poslanika, s.a.v.s., i onih koji 
su sa sobom vodili hedjeve. Kada je dosao dan tervije, krenuli su 
prema Mini i donijeli nijet za hadz. 342 

U Bezzarovom Musnedu, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, 
od Enesa, r.a., biljezi se da su Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi uci- 
nili nijet za hadz i umru. Kada su stigli u Meku, obavili su tavaf i sa'j. 
Nakon toga im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da skinu ihrame, 
pa im je to tesko palo. Allahov Poslanik, s.a.v.s,, tada je rekao: "Ski- 
nite ihrame, jer da nije sa mnom hedj i ja bih ih se oslobodio", potom 
su se oslobodili ihrama, da su se cak sastajali sa svojim zenama. 



341 Biljezi ga Buhari (3/402-403). 
142 Biljezi ga Muslim (1213, 1218). 



rtgSWfjiaw 









% ZADU-L-ME'AD 

U Baharijevom Sabibu biljezi se od Enesa da je rekao: 

" "> " " *■ " * 

/ , ; „ ; "' - ' ", „ - - -J* - / 

--« ^> - ,e " *^.; „„ 

,i«1j-J-I ^al> ^ij .. . A^-L IjJLal <jjJI-!! 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je klanjao u Medini cetiri 
rekata, a ikindiju na Zul-Hulejfi dva rekata. Tu je zanocio sve do 
sabaha. Potom je uzjahao svoju jahalicu koja se zaustavila tek na 
Bejdi.Tu je zahvauo AUahu i velicao Ga. Potom je nanijetio hadz i 
umru, pa se i narod poveo za njim. Kada smo stigli (u Meku) nare- 
dio je ljudima da skinu ihrame. Kada je dosao dan tervije, obukk su 
ihrame za hadz. . ." i naveo je ostatak hadisa. 343 

U Buharijevom Sabihu se takoder od Ebu Musa el-Esarija 
biljezi da je rekao: 

iL*j <C1p 4)1 (Jj» J^Ill J"^aL c~Lii.l c-iii ? ' cJlal ^ " J Li* t *L*Jal)L Jjtj cJ^J 

ijjA IS t Sjjjltj UjaJbj o4*ta O^iJai t ^j^^ ' ^ ^-^* ^ " t£^ t>° ^*^ J^ " " ^^ ■ 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao me je mom narodu u Jemen. 
Kada sam se vratio zatekao sam ga na Bethi, pa me je upitao: 'Sta si 
nanijetio?' 'Nanijetio sam ono sto je nanijetio Poslanik', odgovorio 
sam. Upitao me je: 'Imas li sa sobom hedj?' Rekao sam: Nemam', pa 
mi je naredio da obavim tavaf 1 sa'j, a potom da skinem ihrame." 344 

U Muslimovom Sabibu biljezi se da je neki covjek iz plemena 
Beni el-Hudzejm rekao Ibn Abbasu: "Kakva je to fetva s kojom 
zbunjujes ljude, da se oslobodio ihrama onaj ko obavi tavaf?!" Ibn 



343 Verifikatija mu je naprijed spomenuta. 

344 Biljezi ga Buhari (3/331). 









207 







IBN KAJJ1M EL-DZEVZUJE f. 

Abbas je rekao: "To je sunnet vaseg Poslanika, s.a.v.s., i pored toga 
sto vam to nije pravo." 345 

Ibn Abbas je istinu rekao, jer svako ko obavi tavaf, a ne bude 
sa sobom imao hedja, svejedno obavljao on mufred, kiran ill temettu 
hadz, oslobodio se ihrama, s tim sto to oslobadanje moze biti nekad 
obavezno, a nekad pravno. To je sunnet koji se ne moze odbaciti 
niti zanemarxti. 

To je identicno sljedecoj Poslanikovoj izjavi: "Kada ode dan 
odande i dode noc odavde, postac se omrsi." 346 Citirani hadis aludira 
na sljedece stvari: da postac pravno prekida post, ili da je nastupilo 
vrijeme iftara i vise se ne smatra postacem. 

Isti je slucaj i s onim ko obavi tavaf. On se u torn slucaju 
pravno smatra da se oslobodio ihrama, ili da vrijeme nakon toga 
za njega vise nije vrijeme ihrama, nego vrijeme izvan ihrama i nista 
vise, pod uvjetom da ne vodi sa sobom hedja. To je izricito i jasno 
receno u sunnetu. 

U Muslimovom Sahihu se takoder od Ataa biljezi da je Ibn 
Abbas rekao: "Svako ko obavi tavaf, bio on hadzija ili neko drugi, 
smatra se da se oslobodio ihrama." Takoder je govorio: "To vazi i 
prije i poslije stajanja na Arefatu." Svoj stav je temeljio na Poslani- 
kovoj, s.a.v.s., naredbi kada je ashabima naredio da skinu ihrame na 
Oprosnom hadzu. 347 

U MusHmovom Sakihu od Ibn Abbasa biljezi se da je Posla- 
nik, s.a.v.s., rekao: "Ovo je umra u kojoj smo skinuli ihrame, pa ko 
sa sobom ne vodi hedja neka se potpuno oslobodi ihrama, jer umra 
je involvirana u hadz sve do Sudnjeg dana." 348 



345 Biljezi ga Muslim (1244). 

346 Biljeze ga Buhari (4/171) i Muslim (1100). 
147 Biljezi ga Muslim (1245). 

348 BUjezi ga Muslim (1241). 



f& 



^m 







| ZADU-L-ME'AD 

Abdurrezzak veli: "Ma'mer nam je pricao od Katade od Ebu 
Sasaa od Ibn Abbasa da je rekao: 'Ko je dosao s nijetom hadza, pa 
ako obavi tavaf, on ce ga pretvoriti u umru htio on to ill ne htio,' 
Rekao sam: 'Ljudi ti to zamjere?!' Rekao je: 'To je sunnet njihova 
Poslanika, s.a.v.s,, i pored toga sto ira to nije pravo."' 349 

To od Poslanika, s.a.v.s., prenose oni koje smo imenovali, a i 
oni koje nismo. 

Te predaje od ashaba prenose mnogi tabiini, i to toliki broj 
da se u njihovu autenticnost ne moze posumnjati, i mora se u nju 
povjerovati, Nemoguce je da ih neko zanijece ill da kaze da se 
to nije desilo. To je mezheb i Poslanikove, s.a.v.s., porodice, kao 1 
mezheb ucenjaka i mora znanja ovoga ummeta, Ibn Abbasa, i nje- 
govih sljedbenika. To je i mezheb Ebu Musaa el-Esarija, mezheb 
imama sunneta i hadisa, Ahmeda b. Hanbela i njegovih ucenika, te 
uz njega mezheb hadiskih strucnjaka, mezheb Abdullaha b. Hasana 
el-Anberija, basrijskog kadije i mezheb bukvalista. 

Oni koji postupaju suprotno citiranim hadisima svoj stav 
opravdavaju sljedecim dokazima: 

prvi, da su citirani hadisi derogiranij 

drugi, da se odnose samo na ashabe i da drugima nije dozvo- 
ljeno primjenjivati propise koji se nalaze u njima; 

treci, da su kontradiktorni s onim hadisima koji sadrzavaju 
suprotne propise. 

To su svi njihovi dokazi na kojima grade svoje misljenje. 

Mi cemo, s Bozijom pomoci i podrskom, posebno navesti 
svako od njih, osvrnuti se na njega i objasniti sta svaki od njih invol- 
vira u sebi. 

Prvi se dokaz odnosi na derogaciju. U derogaciji moraju se 
ispuniti cetiri stvari (uvjeta). Medutim, oni nisu podastrijeh nije- 

*" Lanac prenosilaca mu je ispravan. 



«*«*» 








I IBN KAJJ1M ELDZEVZIJJE 

dnog. Derogacija treba druge tekstove koji su kontradiktorm sa 
spomenutim hadisima. Pored te kontradiktornosti, neophodno je 
da im budu i suprotstavljeni i da se potom utvrdi da su izreceni 
poslije citiranih hadisa. 

Zagovornici derogacije citiranih hadisa rekli su: "Omer b. el- 
Hattab es-Sedzistani veli: 'Pricao nam je el-Firjabi r pricao nam je 
Eban b. Ebu Hazim i rekao: 'Pricao mi je Ebu Bekr b. Hafs od Ibn 
Omera od Omera b. el-Hattaba, r.a, da je rekao nakon sto je preu- 
zeo vlast: 'O ljudi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je dozvoho ski- 
danje ihrama na hadzu, rj. obavljanje umre, pa nam je to zabranio.'" 
Biljezi ga Bezzar i svom Musnedu od njega. 350 

Oni koji negiraju derogaciju spomenutim hadisima rekli su: 
"Cudni li ste! Kako se mozete suprotstavljati postojanim brdima 
koje ne moze poljuljati ni najjaca oluja s pepelom kojeg yjetar 
raznosi na sve strane. Hadis koji navodite nema ni lanca prenosilaca 
niti teksta (metna). Njegov je lanac toliko slab da se on kod muhad- 
disa ne moze uzeti za argument protiv nas. A njegov metn aludira 
na brak mutu koji je Poslanik, s.a.v.s., jedno vrijeme dozvoho, a 
potom zabranio." Citirani se hadis apsolutno drugacije ne moze 
prihvatiti zbog sljedecih razloga: 

prvo, konsenzusom je potvrdeno da hadz temeru nije zabra- 
njen, nego da je vadzib, ili da jedan od najboljih obreda uopce, ill 
mustehab, ili dozvoljen, a ne znamo da postoji pero misljenje koje 
smatra da je on haram; 

drugo, od Omera b. el-Hattaba, r.a., prenosi se vjerodostojnim 
predajama u vise verzija da je rekao: "Kada bi obavljao hadz oba- 
vio bi temettu, zatim kada bi ponovo obavio hadz, opet bi obavio 
temettu." Biljezi ga El-Esrem u svom Sunenu i drugi. 

Abdurrezzak u svom Musannefu biljezi od Salima b. Abdul- 
laha da je bio upitan: "Je li Omer zabranio hadz. temettu?" Rekao 

3S0 Eban b. Ebi Hazim je slab a pamcenja, o stall prenosioci su mu poyjerljivi. 



f«pw*w 













§ ZADU-L-ME'AD 

je: "Ne, zar nakon sto je to propisano u Allah ovoj knjizi?!" Biljezi 
se od Nafia da ga je neki covjek upitao: "Je li Omer zabranio hadz 
temetu?" Rekao je: "Ne." 

Od Ibn Abbasa se takoder biljezi da je rekao: "Ono sto tvrde 
da je Omer zabranio temetu, a ja sam ga cuo kada je rekao: 'Kada bi 
obavio umru, a potom obavio hadz, obavio bi temettu.'" 

Ebu Muhammed b, Hazm veli: "Od Omera je porvrdeno 
na vierodostojan nacin da je on dozvolio temettu nakon sto ga 
je zabranio." 

Prema tome, nemoguce je da Omer ponovo prihvati misljenje 
za koje je ubijeden da je derogirano; 

trece, nemoguce je da to Omer zabrani, a Poslanik, s.a.v.s,, je 
onome ko ga je pitao: "Je li to samo za ovu godinu, ili za stalno?", 
rekao: "To je zauvijek." 

To je kategoricki dokaz koji odbacuje svaku mogucnost dero- 
gacije spomenutog propisa. To je jedna od vrsta propisa gdje je 
apsolutno nemoguce da se desi derogarija. To je propis o kojem je 
Najiskreniji obavijesten o njegovoj konzistentnosti i kontinuirano- 
sti, i to njegovo izvjesce nema alternative. 



U drugom se dokazu tvrdi da je spomenuta vrsta hadza bila 
samo osobenost ashaba. Svoju tvrdnju opravdavaju pomocu neko- 
liko dokaza: 

prvo, Abdullah b. Zubejr el-Humejdi prenosi predaju i veli: 
"Pricao nam je Sufjan od Jahje b. Seida od el-Murekkia od Ebu 
Zerra da je rekao: 'Dozvola prekidanje hadza od strane Poslanika, 
s.a.v.s. r bila je samo nama dozvoljena.'" 351 



351 Afiunerfel-Humejdi (132). 



*»«Rj|fr, 





IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE 

Veki veli: "Pricao nam je Musa b. Ubejde, pricao nam je Jakub 
b. Zejd od Ebu Zerra da je rekao: 'Nikome poslije nas nije bilo 
dozvoljeno da pretvori svoj hadz u umru. Ta je olaksica bila data 
samo nama, ashabima Allahova Poslanika, s.a.v.s.™ 

Bezzar kaze: "Pricao nam je Jusuf b. Musa, pricao nam je 
Seleme b. el-Fadl, pricao nam je Muhammed b. Ishak od Abdurra- 
hman el-Esedija od Jezida b. Serika da su upitali Ebu Zerra: 'Kako 
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio temettu dok ste vi bili s njim?' 
Rekao je: 'Sta se to vas rice? To je bilo samo nama dozvoljeno', tj. 
hadz temettu.'' 

Bezzar veli: "Pricao nam je Jusuf b. Musa, pricao nam je Ubej- 
dullah b. Musa, pricao na je Israil od Ibrahima b. el-Muhadzira od 
Ebu Bekra et-Tejmije od njegova oca i Harisa b. Suvejda da je Ebu 
Zerr rekao: 'Ui umri jeste olaksica koju nam je dao Allahov Posla- 
nik, s.a.v.s."' 

Ebu Davud kaze: "Pricao nam je Hennad b. es-Serrijj od Ibn 
Ebu Zaide: 'Obavijestio nas je Muhammed b. Ishak od Abdurra- 
hmana b. el-Esveda od Sulejmana Ui Sulejma b. el-Esveda da je 
Ebu Zerr govorio za onog ko bi prekinuo hadz radi umre da je 
to bilo dozvoljeno samo skupini ashaba koja je bila s AUahovim 
Poslanikom, s.a.v.s." ,:iS2 

U Muslimovom Sahihu od Ebu Zerra se biljezi da je rekao: 
"Hadz temettu je bio dozvoljen samo ashabima Allahova Posla- 
nika, s.a.vs."U drugoj verziji stoji: "to nam je bila olaksica, tj. hadz 
temettu." U trecoj se verziji kaze: "Samo su nam bile dozvoljene 
dvije mute: brak muta i hadz temettu." U cetvrtoj verziji stoji: "To 
je bilo samo nama dozvoljeno, a ne i vama, tj. hadz temettu." 31 



352 BiljezL ga Ebu Davud (1807) u Obredima, poglavlje: Covjek kojL donese telbiju za hadz, a 
zatim taj nijet preinaci u umru. Prenosioci su mu svi poyjertjM osim sto u njemu ima obmana 
od Ibn Ishaka. 

353 Biljezi ga Muslim (1224) u Hadzu, poglavlje: Hadz temettu je dozvoljen. 









ZADU-L-ME'AD 





Wfc*V/*KXtY*K **Y*K JftVrt* Jft 



U Nesaijevom Sunenu s vjerodostojnim lancem prenosilaca 
biljezi se od Ibrahima et-Tejmija od njegova oca od Ebu Zerra da 
je rekao za hadz temettu: "On nije za vas, i vi niste za njega. On je 
bio za nas, ashabe Allahova Poslanika, s.a.v.s., olaksica." 354 

U Ebu Davudovom i Nesaijevom Sunenu od Bilala b. el-Harisa 
biljezi se daje rekao: "Upitao sam AUahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao 
mu: Allahov Poslanice, da li je prekidanje hadza zbog umre olaksica 
samo za nas ili za sve ljude?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ne, 
to je olaksica samo za nas.'" Biljezi ga Ahmed. 355 

U Ebu Avanetovim Musnedu™ s vjerodostojnom preda- 
jom biljezi se od Ibrahima et-Tejmije od njegova oca da je rekao: 
"Osman je upitan od temettu hadzu, pa je rekao: 'On je bio propi- 
san nama, a ne vama. 

To su svi dokazi kojima dokazuju da je temettu hadz bio 
dozvoljen samo ashabima. 

Oni koji dozvoljavaju prekidanje hadza i koji to obavezuju 
rekli su: "U svim predanjima vi nemate argumenta. Sve su te pre- 
daje lazne i apsolutno ih nije dozvoljeno pripisivati onima kojima 
su pripisane, vjerodostojnim tekstovima nepogresivog ne mogu se 
suprotstaviti tekstovi pogresivog." 

Prva predaja: prenosilac El-Murekki je takav prenosilac cije 
se predaje ne mogu uzeti kao argument, a kamoli da im se dadne 
prednost nad vjerodostojnim tekstovima koji se ne mogu odbaciti. 

Ahmed b. Hanbel rekao je, nakon sto mu se suprotstavilo s 
hadisima El-Murekkia: "A ko je to El-Murekki el-Esedij?!" 

314 Biljezi ga Nesai (5/179-180). 

i55 Biljezi ga Ebu Davud (1808), Nesai (5/179) i Ahmed (3/469). U lancu njegoviB prenosi- 
laca jeste el-Haris b. Bilal. On je nepoznati prenosilac. Hafiz Ibn Hadzer u Teiziiu navodi da 
je imam Ahmed za njegov lanac prenosilaca rekao: "Njegov lanac prenosilaca je nepoznat." 

6 U stampanom orginalu stoji; "U Ebu Davudovom Sumrrin" Medutim, to je greska. Lanac 
prenosilaca mu je ispravan, kao sto je to autor i rekao. Biljezi se u Oprosnom badiu (276) od 
Ibn Hazma. 



213 




I 









I IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE | 




Ebu Zerr prenosi od Poslanika, s.a.v.s., naredbu o prekidu 
hadza sa umrom. Najvise sto bi se za te predaje moglo reci, ako 
budu vjerodostojne, da je to vazilo samo za ashabe. Medutim, to 
je njegovo misljenje. Ibn Abbas i Ebu Musa el-Esari rekli su da 
je to za sve muslimane. Prema tome, misljenje Ebu Zerra oprecno 
je misljenju njih dvojice. Takoder, ono je oprecno i jasnim i vjero- 
dostojnim hadisima. Isto tako, poznato je da je nistavna tvrdnja da 
je hadz temettu specifican samo za ashabe. Anulira je Poslanikov, 
s.a.v.s., hadis da je takva umra o kojoj su pitali ashabi zauvijek, a ne 
samo za tu godinu, tj. ne samo za jednu generaciju. 

Ovo je najautenticnija predaja koja se prenosi od Ebu Zerra, 
i zato je najprece da se ona prihvati od njega, ako se ustanovi 
daje autenticna. 

Takoder, kada vidimo da su se ashabi Allahova Poslanika, 
s.a.v.s., razisli po nekoj vjerodostojnoj stvari koja se prenosi od njega 
i koju je on radio i naredio: pa neki smatraju da je ona derogirana 
ili specificna, a drugi tvrde da ona vazi zauvijek, tvrdnja onih koji 
zagovaraju derogaciju ili specificnost suprotna je osnovnom pra- 
vilu i zbog toga nece se prihvatiti bez dokaza. U najmanju ruku, 
takva tvrdnja u ovom poglavlju oprecna je misljenju koje smatra 
da je ta stvar vjecna i generalna. U torn slucaju, dokaz treba presu- 
diti izmedu dva oponenta. Kod nesuglasica, duznost je obratiti se 
Allahu i Njegovu Poslaniku. 

Ako su Ebu Zerr i Osman rekli daje hadz temettu derogiran 
ili specifican, a Ebu Musa i Abdullah b. Abbas da nije i da je gene- 
ralan, onda je duznost onih koji zagovaraju derogaciju i specificnost 
da podastxu dokaz. 

A merfu predaja koju prenosi Bilal b. el-Haris ne biljezi se, niti 
se njome suprotstavlja predajama koje prenose povjerljivi velikani. 

Abdullah b. Ahmed veh: "Moj otac smatrao je da onaj ko 
zanijeti hadz treba da ga prekine, ako obavi tavaf i saj." O temettu 









I zadu-l-meAd 

kaze: "To su dvije posljednje stvari od Allahova Poslanika, s.a.v.s." 
Poslanik, s.a.v.s,, je rekao: "Promijenite svoje hadzske nijete u 
umranske." Abdullah veli: "Rekao sam svom ocu: 'A predaja Bilala 
b. Harisa o prekidu hadza, tj. njegova tvrdnja da je to bilo posebno 
za ashabe?' Rekao je. 'Ne postupam po njoj, jer ne poznajem tog 
covjeka. Lanac tog hadisa nije poznat, jer hadis Bilala b. Harisa kod 
mene nije prihvacen.'To je njegova izjava." 

Na ispravnost misljenja imama Ahmeda, i da taj hadis nije 
potvrden od Poslanika, s.a.v.s., ukazuje i to sto je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao da ta umra, radi koje im je naredio da prekinu hadz, vazi zau- 
vijek. Pa kako onda da se nakon toga ustanovi da je ona vazila samo 
za ashabe?! To je nemoguce! Kako da im naredi da prekinu hadz i 
kaze: "Umra je involvirana u hadz sve do Sudnjeg dana", pa da se 
nakon toga ustanovi od njega da je ona vazila samo za ashabe, tj. da 
ne vazi za one koji ce doci poslije njega?! 

Mi se kunemo Allahom da ta predaja koju prenosi Bilal b. 
Haris nije potvrdena od Allahova Poslanika, s.a.v.s. Ona se pogre- 
sno pripisuje njemu. Pa kako onda da se ona preferira nad preda- 
jama koje prenose najpovjerljiviji prenosioci, bastinici znanja, koji 
prenose predaje od Allahova Poslanika, s.a.v.s., koje su kontradi- 
ktome sa torn predajom?! 

Zatim, kako je moguce da to bude potvrdeno od Allahova 
Poslanika, s.a.v.s., a Ibn Abbas izdaje ferve suprotno toj predaji i 
cijeloga zivota brani svoj stav pred ucenjacima i obienim svijetom, 
pred ashabima Allahova Poslanika, s.a.v.s., a da niko do njih nije 
rekao da je to bilo specificno samo za njih i da ne vazi za ostale 
ljude. Kako onda da se nakon smrti ashaba pojavi da je Ebu Zerr 
smatrao da je to bilo specificno samo za ashabe?! 

Osmanova, r.a., Izjava o temettu hadzu, da je on bio povlastica 
ashaba i da nije vazila za druge, ima isti status kao i misljenje Ebu 
Zerra. Pored svega toga njihovo misljenje podrzava tri mogucnosti: 

215 








IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

prvo, da je to bilo specificno samo za ashabe. To su razumjeli 
oni koji zabranjuju prekidanje hadzdza radi umre; 

drugo, da je ta vrsta hadza bila obavezna samo za ashabe. To 
misljenje zastupa IbnTejmijje, Allah mu se smilovao. On je rekao: 
"Njima je bilo naredeno da prekinu hadz,jer im je to naredio Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s. To potvrduje njegova konacna naredba t nje- 
gova ljutnja kada su oldijevah uraditi to. Medutim, takva je vrsta 
hadza dozvoljena i mustehab je ostalom ummetu sve do Sudnjeg 
dana. Medutim, taj stav nije prihvatio velikan ummeta Ibn Abbas. 
On smatra da je takva vrsta hadza obligatna za mushmane sve do 
Sudnjeg dana. Prema tome, obaveza je svakom onom ko obavlja 
mufred ili kiran hadz, a ne povede sa sobom hedja da se oslobodi 
ihrama. Cak se u torn slucaju smatra osloboden ihrama, makar to 
i ne zelio." Ja sam skloniji misljenju Ibn Abbasa, nego misljenju 
naseg sejha; 

trece, da nikom poslije ashaba nije dozvoljeno da bez hedja 
pocinje kiran ih mufred hadz. Ko bi to ucinio, duzan je prekinuti 
hadz. Medutim, takvom je u torn slucaju naredeno da uradi ono sto 
je Poslanik, s.a.v.s., naredio ashabima na kraju, tj. da onaj ko nije 
poveo hedja, obavi temettu, a ko ga je poveo da obavi kiran, kako je 
to potvrdeno u vjerodostojnim predajama. 

Medutim, onaj ko odmah na pocetku narujeti hadz mufred, 
nema pravo prekinuti ga prije tavafa i nanijetiti samo umru, te na 
taj naein uciniti hadz temettu. To je bilo dozvoljeno samo asha- 
bima, jer oni su poceU sa mufred hadzem prije nego sto im je 
Poslanik, s.a.v.s., naredio temettu i prekidanje ifrada. Nakon sto je 
ustanovljen temettu i prekidanje ifrada, onda nema vise niko pravo 
suprostaviti se toj Poslanikovoj naredbi i obaviti hadz mufred, pa ga 
potom prekinuti. 

Ako promotris ove zadnje dvije mogucnosti, zapazit ces da su 
preteznije nad prvom mogucnoscu iH da su izjednacene s njom, i na 

216 






I ZADU-L-ME'AD 

taj nacin ce se apsolutno anulirati kontradiktornost jasnih i potvr- 
ctenih hadisa. Neka je Allah na pomoci. 

Predaja koju biljezi Muslim od Ebu Zerra da je temettu hadz 
bio dozvoljen samo ashabima, ako njome aludira na uopcenu dozvo- 
ljenost temettu hadza, onda niko od muslimana to ne zastupa, jer 
svi islamski ucenjaci smatraju da je ta vrsta hadza dozvoljena sve do 
Sudnjeg dana. A ako time aludira na prekidanje hadza s umrom, 
onda to podrzava spomenute tri mogucnosti. 

Esrem u svom Sunenu veli: "Rekao nam je Ahmed b. Hanbel 
da mu je Abdurrahman b. Mehdi pricao od Sufjana od Amesa od 
Ibrahima et-Tejmija od Ebu Zerra da je hadz temettu bio dozvoljen 
samo nama, tj. ashabima." Ahmed b. Hanbel veli: "Allah se smilo- 
vao Ebu Zerru.Taj je hadz Allah spomenuo u Kur'anu i rekao: 

'Kada budete slobodni, onda obavite umru do hadza...' 
(El-Bekare, 196). 

Oni koji zabranjuju prekidanje hadza vele: "Tvrdnja Ebu Zera 
i Osmana da je takva vrsta hadza derogirana ili specificna samo 
za ashabe jesu stvari koje se ne mogu izreci na osnovu misljenja. 
Prema tome, onaj ko to tvrdi posjeduje znanje koje ne posjeduje 
onaj ko tvrdi da je ta vrsta hadza vjecna i generalna. On je, ustvari, 
uvazio stanje teksta i njegovu propisu dao yjecnost i generalnost, tj. 
upotrijebio je istishab. On je kao onaj ko posjeduje nesto za koje 
tvrdi da je njegovo, a onaj ko zastupa derogacije takve vrste hadza i 
njegovo specificiranje jeste kao onaj koji ima dokaz protiv vlasnika 
spomenute stvari. 

Oni koji dozvoljavaju prekidanje hadza sa umrom vele: "To je 
bez sumnje neispravno misljenje." 

Medutim,to je bez sumnje ispravno misljenje.Jasno se o njemu 
ocitovao i onaj ko je na vecem stepenu do Osmana i Ebu Zerra, a to 



m Ufa 





IBN KAJJ1M ELDZEVZIJJE 

MOfWK JftY*K **Y*K**Y« JW 

je Imran b. Husajn. Biljezi se u dva Sahiba da je Buhari rekao: "Sa 
Allahovim Poslanikora, s.a.v.s., smo obavili temettu hadz. Kur'an 
je potom objavljen, pa je neki coyjek rekao sta je mislio."U Musli- 
movoj verziji stoji: "U AJlahovoj knjizi objavljen je ajet o muti, tj. o 
temettu hadzu. Naredio nam ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nakon 
toga nije objavljen ni jedan ajet koji je derogirao tu vrstu hadza. A 
ni Poslanik, s.a.v.s., nije ga zabranio sve do smrti. A covjekpo svom 
nahodenju moze reci sta hoce." U drugoj verziji stoji: "...time je 
aludirao na Omera." 357 

Abdullah b. Omer je onome koji mu je rekao o temettu hadzu: 
"Tvoj otac ga zabranjuje", rekao sljedece: "Da li je prece da slijedis 
naredbu Allahova Poslanika, s.a.v.s., ili naredbu moga oca?!" 35S 

Ibn Abbas je onome ko mu je u njegovu stavu o pitanju dozvo- 
ljenosti temettu hadza oponirao sa misljenjem Ebu Bekra i Omera 
rekao sljedece: "Skoro da se na vas sruci kamenje s nebesa. Govorim 
vam: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao', a vi meni govorite: 'ReMi 
su Ebu Bekr i Omer.'" 359 

To je odgovor ucenjaka, a ne odgovor onih koji govore: 
"Osman i Ebu Zerr znaniji su o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., od 
vas." Zasto Ibn Abbas i Abdullah b. Omer nisu rekli: "Ebu Bekr i 
Omer o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., znaniji su od nas?!"Niko od 
ashaba niti od tabiina, r.a. r nije posegao za takvim odgovorom da 
bi odbacio tekst od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, Oni su znaniji o 
Allahu i Njegovu Poslaniku i najvise se Allaha boje i zbog toga nisu 
smjeli preferirati govor gresnika nad govorom nepogresivog. 

Nakon svega toga, potvrden je tekst od nepogresivog da je takva 
vrsta hadza ostala do Sudnjeg dana. O njegovoj nederogiranosti izja- 

357 Biljeze ga Buhari (8/139) u Tefsiru sure El-Bekare (...a ko obavi umm do hadza...) u 
Hadzu, poglavije: Temettu hadz za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., Muslim (1226, 165, 
166, 172) u Hadzu, poglavlje: Dozvoljenost temettua, i Nesai (5/149, 155), 

358 Verifikacija mu je vec navedena. 
35, Pogledajstr.206. 



fAmmt 





ZADU-L-ME'AD 

snili su se: Alija b. Ebi Talib, r.a., Sa'd b. Ebi Vekkas, Ibn Omer, Ibn 
Abbas, Ebu Musa, Seid b. el-Musejjib i vecina tabiina. Na to ukazuje 
i cisto promisljanje koje se ne pripisuje Poslaniku, s.a.v.s. Omer b. 
el-Hattab, r.a., kadaje zabranio temettu hadz, Musa el-Esari mu je 
rekao: "O vodo pravovjernih, sta si to inovirao o pitanju obreda?!" 
Omer mu je tada rekao: "Zar nec'emo postuptti po Knjizi naseg Gospo- 
dara: 'Upotpunite hadz i umru u ime AIlaha?!'{¥A-7&ek&m y 196.). Zar 
necemo postupiti po sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s.? On se nije 
oslobadao ihrama sve dok ne bi zaklao?!" 

Ovo je suglasnost Ebu Musaa i Omera da je zabrana prekida 
hadza zbog umre u osnovi Omerovo misljenje koje je on uveo u 
hadzske obrede i da to nije nesto od Poslanika, s.a.v.s., pa ma koliko 
i ma ko s tim dokazivao. Ebu Musa izdavao je fetvu da je temettu 
dozvoljen za sve vrijeme vladavine Ebu Bekra, r.a., i na pocetku 
vladavine Omera, r.a., sve dok nije diskutovao s njim o njegovoj 
zabrani te vrste hadza. Cak su se slozili da je zabrana misljenje 
Omerovo o pitanju hadzskih obreda kojeg je kasnije, kako je potvr- 
deno, napustio i zanemario. 



Treci je dokaz kontradiktornost predaja, koje govore o pre- 
kidu hadza s umrom s predajama koje potvrduju suprotno tome. 
Od takvih predaja navode predaje koje biljezi Muslim u svom 
Sahihu od Zuhrija od Urveta od Aise, r.a., da je rekla: "Krenuli smo 
sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na Oprosni hadz. Neki od nas 
zanijetili su umru, a neki hadz. Kada smo dosli u Meku, Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Koje zanijetio umru, a nije poveo hedja, 
neka se oslobodi ihrama, a ko je zanijetio umru i poveo sa sobom 
hedja neka ne skida ihrama sve dok ga ne zakolje, a ko je zanijetio 
hadz neka ga i upotpuni.'" Potom je naveo ostatak hadisa. : 



360 



1 BUjezi ga Muslim (1211, 112). Vec je naveden. 



^ 





IBN KAJJIM ELD2EVZUJE 

Muslim, takoder, u svom Sahihu biljezi od Malika od Ebul- 
Esveda od Urveta da je rekao: "Krenuli smo sa Allahovim Posla- 
nikom, s.a.v.s., u godini u kojoj je bio Oprosni hadz. Neki od nas 
zanijetili su samo umru, neki i hadz i umru, a neki samo hadz. Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s., nanijetio je hadz. Oni koji su namjetili umru 
skinuh su ihrame, a oni koji su zanijetili hadz ili spojili hadz i umru, 
nisu skidali ihrama sve do prvog dana Bajrama." 361 

Biljezi Ibn Ebu Sejbe i veli: "Pricao nam je Muhammed b. 
Bisr el-Abdi od Muhammeda b. Ami b. Alkame, pricao nam je 
Jahja b. Abdurrahman b. Hatib od Aise da je rekla: 'Krenuli smo 
sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na hadz sa tri nijeta. Neki od nas 
su namjetili i umru i hadz, neki samo hadz, a neki samo umru. Ko 
je nanijetio hadz i umru zajedno, nije se oslobadao ihramskih stega 
sve dok nije zavrsio sve hadzske obrede. Ko je nanijetio samo hadz 
nije se oslobadao ihrama sve dok nije obavio sve hadzske obrede, a 
ko je nanijetio samo umru, nakon sto je obavio tavaf i sa'j skinuo je 
ihrame i nije ih oblacio do pred sami hadz, tj. Arefat."' 362 

Muslim u svom Sahibu biljezi od Ibn Vehba od Amra b. el- 
Harisa od Muhammeda b. Nevfela da mu je neki Iracanin rekao: 
"Pitaj mi Urveta b. Zubejra o onome ko nanijeti hadz, pa kada 
obavi tavaf da li se nakon toga oslobodio mrama?" Nakon toga je 
naveo predaju, u kojoj se, izmedu ostalog, kaze: "...Allahov Posla- 
nik, s.a.v.s., obavio je hadz. Aisa mi je rekla da je prvo sto je uradio 
nakon sto je dosao u Meku uzeo abdest, zatim obavio tavaf. Potom 
je Ebu Bekr obavio hadz, pa je prvo sto je uradio kada je stigao u 
Meku bio tavaf i nije obavljao umre. Zatim je Omer obavio hadz i 
isto tako postupio. Zatim je Osman obavio hadz, pa sam ga vidio da 
je prvo ucinio tavaf i nije obavljao umru. Zatim, Muavija i Abdul- 
lah b. Omer obavili su tako hadz. Zatim, obavio sam hadz s Ebu 
Zubejrom b. Awamom. I prvo s am je poceo bio je tavaf, i nije 

ltl Biljezi ga Muslim (1211, 118). 
362 Lanac prenosilaca mu je dobar. 



f**"** 








ZADU-LMEAD 

obavljao umru. Zatim sam vidio muhadzire i ensarije da tako cine 
i nisi obavljali umru. Posljednjeg koga sam vidio da tako cini bio je 
Ibn Omer i nije prekidao hadz s umrom. Pa eto Ibn Omera medu 
njima, pa zasto ga ne upitaju?! Svi su oni kada bi stigli u Meku prvo 
pocinjali sa tavafom i nakon toga ne bi skidali ihrama. Vidio sam 
svoju majku i tetku kada bi stizale u Meku, prvo bi pocinjale sa 
tavafom. Obavile bi ga i ne bi se oslobadale ihrama." 363 

To su sve predaje koje su u kontradiktornosti s predajama u 
kojima se govori da se hadz prekidao s umrom. Medutim, hvala 
Allahu u njima nema kontradiktornosti. 

Prva predaja koja se prenosi od Zuhrija, od Urveta i od Aise. 
U njoj je pogrijesio Abdulmelik b. Suajb, ili njegov otac Suajb, ill 
njegov djed Lejs, ili njegov sejh AkU. Tu predaju prenosi Malik i 
Ma'mer i mnogi drugi od Zuhrija od Urveta i u njoj su objasnili da 
je Poslanik, s.a.v.s., naredio onima koji nisu imali sa sobom hedja, 
kada obave tavaf i sa'j, da se oslobode ihrama. Malik je rekao: "Od 
Jahje b. Seida od Amreta od Aise prenosi se da je rekla: 'Krenuli smo 
sa Allahovim Poslanikom,s.a.v.s. > kada je ostalo pet noci od mjeseca 
zul-ka'deta. Nanijetih smo samo hadz. Kada smo se priblizili Meki, 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je onima koji nisu sa sobom imali 
hedja, kada obave tavaf i sa'j, da se oslobode ihrama. . .'", pa je naveo 
predaju. 364 Jahja je rekao: "Ovu predaju sam spomenuo Kasimu b. 
Muhammedu, pa mi je rekao: 'Tako mi Allaha, prenijela ti je hadis 
kako treba.'" 

Mensur biljezi od Ibrahima od Esveda da je Aisa, r.a., rekla: 



363 Biljezi ga Muslim (1235) u Hadzu, poglavlje: Sta je obavezno za onoga ko obavi tavaf i sa'j? 
3M Njegova verifikacija je spomenuta. 



vMSkJL, 










i IRNKAJJIMEL-DZEVZIJJE j 

"Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., namjerava- 
juci samo hadz. Kada smo stigli u Meku, obavili smo tavaf, pa je 
Poslanik, s.a.v.s., naredio onima koji nisu imali sa sobom hedja da 
se oslobode ihrama, pa su ih se i oslobodili. Njegove zene nisu sa 
sobom vodile hedj, pa su se i one oslobodile ihrama." 365 

Malik i Ma'mer prenose od Sihaba od Urveta od Aise, r.a., da 
je rekla: "Krenuli smo sa Allabovim Poslanikom, s.a.v.s., u godini 
Oprosnog hadza. Nanijetili smo umru. Potom je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., rekao: 'Ko ima sa sobom hedj neka nanijeti hadz s umrom i 
neka se ne oslobada ihrama sve dok ne zavrsi oba obreda.'" JM 

Ibn Sihab od Urveta od Aise prenosi slicnu predaju koju pre- 
nosi Salim od svog oca od Poslanika, s.a.v.s. Njegova verzija glasi: 

Jli 15 'e'jJu llUili f-lS^l 1>J- *\i- p^"j "Jlj *5)i- ^l (J-i" "fill Jj~"j ^ Qj*- 

J>- J^j'v^Ji £ j£k J^ $* *~ $&& " f^ 2?J 9* Al j** *' J ^ 

^3\ 'J* <J\ If 1U. <, j£$ jiJi jLj-*^ Sj> j* : yjL^ jjl JUj U_^ yl» J4 

jl 5^l ^L; *ffj -cu lii Ji iii J^-5 '£ ^ gf§ gJJj J*t P s >^ J*ti 

<dp 4)1 J-i ^1 Jo* ^i JL^ 1 ^ j^l« j i Oil «£i jLli ^IaI If* ^lil ^ ol& jyM 

:r i:_<*r." » r. "i^nj ^:il> ^'iit -<'.\\< '.:• .j"h,h;*;<; a^'.JT'. 




"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na Oprosnom hadzu obavio 
temettu hadz, tj. prvo umru, a zatim hadz. Potom je zaklao hedj 
kojeg je poveo sa sobom s Zul-Hulejfe. Allahov Poslanik, s.a.v,s., 
prvo je nanijetio umru, a potom hadz. Ljudi sa njim obavili su umru 



365 Biljeze ga Buhari (3/335) i Muslim (1211, 128). 

366 Biljeze ga Malik (1/410-411), Buhari (3/330) i Muslim (1211), 



1222 



~— -*" 





ZADU-L-ME'AD 

do hadza. Neki od njih zaklali su hedj koji su doveli sa sobom, a 
neki nisu. Kada je Poslanik, s.a.v.s., stigao u Meku rekao je ljudima: 
'Ko je sa sobom poveo hedj a, nista neka se ne oslobada ihramskih 
stega sve dok ne zavrsi hadzske obrede. A ko nije poveo hedj a neka 
obavi tavaf i sa'j, i neka se potom obrije i oslobodi ihrama. Nakon 
toga neka zanijeti hadz i zakolje kurban. Ko ne mogne nabaviti 
kurbana, neka posti natri dana i jos sedam dana kada se vrati kuef", 
nakon cega je spomenuo ostatak hadisa. 3 * 7 

Abdulaziz el-Madzisun prenosi od Abdurrahmana b. Kasima 
od njegova oca od Aise da je rekla: "Krenuh smo sa Allahovim Posla- 
nikom, s.a.v.s., spominjuci samo hadz.. ..", pa je naveo predaju. U njoj 
izmedu ostalog stoji: "...nakon sto smo stigli u Meku, Allahov Posla- 
nik, s.a.v.s., rekao je ashabima: 'Nacinite ga umrom!' Ljudi su se nakon 
toga oslobodili ihrama, osim onih koji su sa sobom vodili hedj." 368 

Ames prenosi od Ibrahima od Aise, r.a., da je rekla: "Kre- 
nuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., spominjuci samo hadz. 
Kada smo stigli, naredeno nam je da skinemo ihrame...", pa je 
naveo predaju. 369 

Abdurrahman b. Kasim prenosi od svog oca od Aise, r.a., da 
je rekla: "Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., spominjuci 
samo hadz. Kada smo stigli do Serifa, dobila sam menstruaciju, 
Kada je usao kod mene Allahov Poslanik, s.a.v.s., zatekao me da 
placem. Rekao je: 'Sta te je rasplakalo?!' Rekla sam: 'Tako mi Allaha, 
pozeljela sam da nisam ove godine krenula na hadz...'", pa je naveo 
predaju. Izmedu ostalog u njoj stoji: "....kada sam stigla u Meku, 
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Nacinite je umrom!'" Rekla je: "Ljudi su 
poskidali ihrame, osim onih koji su sa sobom imali hedjove." 370 



367 Biljeze ga Buhari (3/431-432) i Muslim (1227). 

368 Biljeii ga Muslim (1211, 120). 
m Biljezi ga Muslim (1211, 129). 
m Biljezi ga Muslim (1211, 120). 



223 

MM 



■sflsfef* 





IBN KA1JIM EL-DZEVZIJJE 

Sve spomenute predaje biljeze se u Sabihu. One se slazu s 
predajama koje prenosi Dzabir, Ibn Omer, Enes, Ebu Musa, Ibn 
Abbas, Ebu Seid, Esma, El-Bera, Hafsa i ostali. Svi oni navode da 
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio skidanje ihrama, osim onima 
koji su sa sobom vodili hedj i da hadzske nijete preobrate u umran- 
ske, Svi oni slazu se da je Poslanik, s.a.v.s., naredio svim ashabima 
da skinu ihrame i da hadzski nijet preokrenu u umranski, osim onih 
koji su vodili hedj. To je dokaz da je spomenuta predaja pogresna i 
da se u njoj desio zaborav. 

Tu konstataciju potvrduje cinjenica da se ona prenosi od Lejsa, 
od Akila, od Zuhrija od Urveta, a sam Lejs je prenosi od Akila od 
Zuhrija od Urveta od Aise u slicnoj verziji koju prenosi od Zuhrija 
od Saiima od njegova oca o Poslanikovom, s.a.v.s., temettu hadzu, 
u kojoj stoji da je Poslanik, s.a.v.s., naredio onima koji nisu imali sa 
sobom hedj a da skinu ihrame. 

Potom smo promotrili i zapazili da se Aisine predaje meduso- 
bno potvrduju. U njima se primjecuje samo visak detalja koje neki 
prenosioci navode, a drugi ne navode. Neki su to prenijeli kondzno, 
neki su se ogranicili na neke detalje, a neki to prenose po znacenju. 

U predmetnoj predaji se ne navodi zabrana onima koji su 
nanijetili hadz da skinu ihrame. U njoj se navodi samo Poslanikova 
naredba da se uporpuni hadz. Ako je to zapamceno, onda se time 
aludira na ostajanje u ihramima. Neminovno je to bilo prije nare- 
dbe o skidanju ihrama i preobrazaju hadzskog nijeta u umranski. 
Ta naredba je onda jedna naredba vise na neredbu da se hadz upo- 
tpuni. Isti je slucaj i sa izborom izmedu: ifrad, temetm i kiran hadza. 
To je jedino sto se moze prihvatiti, jer bi u protivnom ta naredba 
bila derogirajuca za naredbu o prekidanju hadza s umrom. Onda 
bi u torn slucaju, naredba o prekidanju hadza s umrom derogirala 
dozvolom ifrad hadza, sto je apsolutno nemoguce, jer nakon sto im 
je Poslanik, s.a.v.s., naredio da skinu ihrame nije im vise naredivao 
da to prekrse i da ostanu na prvom ihramu. To bi bilo apsolutno 



fAiam* 





ZADU-L-ME'AD 

pogresno. Onda je neminovno, ako je zapamceno, daje to bilo prije 
njegove naredbe ashabima da prekinu hadz s umrom. Nista sem 
ovoga apsolutno nije dozvoljeno. Allah opet najbolje zna. 



Predaju koju prenosi Ebul-Esved od Urveta od Aise, r.a., u 
kojoj se kaze: ". . .oni koji su zanijetili hadz ili su spojili hadz i umru 
nisu skidali ihrama sve do prvog dana Bajrama", kao i predaju koju 
prenosi Jahja b. Abdurrahman b. Hatib od Aise, r.a., u kojoj veil: 
"... oni koji su zajedno nanijetili hadz i umru nisu se oslobadali 
nikakvih ihramskih stega sve dok nisu obavili hadza, a tako su pos- 
tupili i oni koji su nanijetili samo hadz", ove hadise odbacili su had- 
iski hafizi, a oni su i kompetentni za to. 

Esrem veli: "Pricao nam je Ahmed b. Hanbel, pricao nam je 
Abdurrahman b. Mehdi od Malika b. Enesa od EbuhEsveda od 
Urveta da je Aisa rekla: 'KrenuH smo sa Allahovim Poslanikom, 
s.a.v.s. Neki od nas nanijetili su samo hadz, a neki samo umru, a 
neki i hadz i umru. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je nanljetio hadz. Oni 
koji su nanijetili umru skinuli su ihrame kada su obavili tavaf i sa'j. 
Oni koji su nanijetili hadz i umru nisu skidali ihrame sve do prvog 
dana Bajrama.'" Ahmed b. Hanbel kaze: "Sto ima cudno u ovoj 
predaji?!"Medutim, to je pogresno pitanje. Esrem je rekao: "Rekao 
sam mu: 'Zuhri od Urveta od Aise, zar se ne razlikuje?!' Rekao je: 
'Da, i Hisam b. Urve."' Hafiz Ebu Muhammed b. Hazm veli: "Te 
su dvije predaje vrlo nepoznate. Ebul-Esved o tome prenosi drugu 
predaju koja je ocito odbacena. U njoj je jasan zaborav i nistavnost, 
pa kako je to sebi dozvolio onaj ko ih prenosi?!" Potom je naveo 
predaju koju biljezi Buhari od njega da mu je Abdullah, oslobodeni 
rob Esmin, pricao daje slusao Esmu, Ebu Bekrovu, r.a., kcerku, kad 
god bi prosla pored Hadzdzuna kako govori: "Neka je spas i mir na 
Allahova Poslanika, s.a.v.s. Ovdje smo se zaustavili s njim. BiU smo 
tada slabi, nejaki i siromasni. Ja i moja sestra Aisa, Zubejr i jos neka 



2S|h 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

dva covjeka nanijetili smo umru, Kada smo obavili tavaf, skinuli 
smo ihrame. Zatim smo ih opet obukli uoci hadza." 371 
Potom je rekao: "To je propust kojeg uocava svako onaj ko 
posjeduje elementarao znanje o hadisu i to zbog dvije potvore oko 
kojih nema dileme." 

Prvo, on prenosi da je Esma rekla sljedece'. "... jai moja sestra 
Aisa smo nanijetile umru..."Medutim, svi muhaddisi saglasni su 
da Aisa pri samom ulasku u Meku nije obavila umru. To potvr- 
duje cinjenica sto joj je Poslanik, s.a.v.s., dozvolio da obavi umru od 
Tenima nakon sto je obavila hadz i to se desilo u noci Hasbe. To 
prenosi Dzabir b. Abdullah, a to od Aise prenosi mnogi povjerljivi, 
poput Esveda b. Jezida, Ibn Ebi Mulejke, Kasima b. Muhammeda, 
Urveta, Tavusa i Mudzahida. 

Drugo, u predaji se navodi sljedece: ". . . kada smo obaviH tavaf 
skinuli smo ihrame, a potom smo nanijetili hadz uoci hadza," To je 
bez sumnje netacno, jer svi: Dzabir, Enes b. Malik, Aisa i Ibn Abbas 
prenose da su skinuli ihrame kada su usli u Meku, a da su ih ponovo 
obukli na dan tervije. Izmedu spomenuta dva dana bez sumnje je 
period od tri dana. 

Hadis nije ni odbacen niti lazan, on je vjerodostojan. Ebu 
Muhammed okomio se na njega cisto iz svog poimanja i shvatanja. 
Esma je rekla da su ona i Aisa obavile umru, i to se bez sumnje i 
desilo. Njena izjava: "Kada smo obavili tavaf, sldnule smo ihrame", 
jeste njena obavijest o sebi i o onima koje nisu dobile menstruaciju 
kao sto je bio slucaj s Aisom. Esma nije rekla da je Aisa nakon sto 
je obavila tavaf, kada je usla u Meku, da je taj dan i skinula ihrame. 
Aisa je bez sumnje nanijetila umru i imala taj nijet sve dok nije na 
Serifi dobUa menstruaciju. Nakon toga nanijetila je na umru hadz 
i postala karin. 



3 ' ' BUjeze ga Buhari (3/491-492) u Hadzu, pogkvlje: Kada sldda ihrame onaj ko obavi umru?, 
i Muslim (1237). 



4^ 





ZADU-L-ME'AD 

Ako neko kaze: Aisa je s Poslanikom, s.a.v.s., nanijetila umru 
ill da je dosla u Meku s nijetom umre, to nece biti laz. 

Esmina izjava: "...potom smo uoci hadza proucili telbiju..,", 
u njoj ona nije rekla da su te noci kada su dosli u Meku obukli 
ihrame kako bi to trebalo biti po onome sto tvrdi Ebu Muhammed. 
Ona time aludira da su obukli ihrame uoci dana tervije, jer se tako 
nesto ne treba posebno i izricito objasnjavati i isticati, pa reci da je 
to bilo uoci dana tervije zbog toga sto je svakom poznato kad se 
ihrami oblace. Kada se spomene oblacenje ihrama za hadz odmali 
se pomisli na taj dan. Zato nema razloga da se zbog takve nedou- 
mice odbacuju hadisi povjerljivih prenosilaca. 

Ebu Muhammed veil: "Najbolji nacin za dvije spomenute 
predaje od Aise, tj. one koje je odbacio, jeste da se protumace i 
kaze da ukazuju na to da oni koji su nanijetili hadz, ill hadz i umru 
da ihrame nisu skidali sve do prvog dana Bajrama kada su zavrsili 
hadzske obrede. Time je aludirala na one koji su sa sobom vodili 
kurbane. Na taj nacin ce se anulirati proturjecnost od te dvije pre- 
daje i tako ce se sve predaje sloziti.To zbog toga sto Zuhri od Urveta 
prenosi suprotno onome sto navodi Ebul-Esved od Urveta. Zuhri 
je, bez sumnje, boljeg pamcenja od Ebul-Esveda. Jahja b. Abdurra- 
hman od Aise prenosi o toj tematici predaje koje su suprotne pre- 
dajama onih s kojima se Jahja ne moze porediti ni po pamcenju niti 
po povjerljivosti, niti po ugledu, a niti poznavanju intimnog zivota 
Aise, poput Esveda b. Jezida, Kasima b. Muhammeda b. Ebu Bekra, 
Ebu Amra Zekvana, Aisina oslobodena roba, Amrete, Abdurra- 
hmanove kcerke koja je zivjela sa Aisom u Aisinoj kuci. Svi oni 
izvanredno poznaju posebnosti i intimni Aisin zivot. Pa kako onda 
da se njihove predaje zanemare?! A da i nisu na torn stepenu, nji- 
hove predaje Hi predaja jednog od njih bilo bi obaveza prihvatiti,jer 
se u njima navodi vise detalja nego u predaji Ebul-Esveda i Jahje. 
Prema tome, neznanje ill zaborav ne moze biti dokaz protiv onih 
koji su zapamtili, sjetili se i obavijestili. Svi ti velikani su saglasni o 

227 



£j* 





IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE 

*K*WK JftYff *<Y7K **Y#K *V 

pitanju predaje od Aise, sto znaci da se spomenute predaje Ebul- 
Esveda i Jahje ne mogu vise uvaziti." 

Takoder kaze: "Predaje Ebul-Esveda i Jahje su mevkuf i nisu 
povezane, jer oni od nje prenose djelo onog ko je radio ono sto 
su naveli, ne navodeci da im je Poslanik, s.a.v.s., naredio da skinu 
ihrame. A dokaz se ne moze uzeti od nekog drugog mimo Posla- 
nika, s.a.v.s. A kada bi bilo i vjerodostojno ono sto navode, u torn 
slucaju je potvrdeno da je i Poslanik, s.a.v.s., naredio onima koji nisu 
imali kurbana sa sobom da prekinu hadz, nakon cega su oni kojima 
je naredba bila upucena bill u dilemi. A da nisu izvrsili Poslanikovu, 
s.a.v.s., naredbu bili bi grijesnici. Medutim, od toga ih je Allah sacu- 
vao i oslobodio ih grijeha. Nakon svega toga, kategoricki jasno je da 
predaje Ebul-Esveda i Jahje aludiraju na one koji su imali sa sobom 
kurbane i koji su zanijetili hadz i umru i nisu skidali ihrame sve dok 
nisu obavili oba obreda. Nakon toga naveo je predaju putem Malika 
od Sihaba od Urveta od Aise sa spojenim lancem prenosilaca u 
kojoj stoji: '...ko ima sa sobom kurban neka zanijeti hadz i umru i 
neka ne skida ihrame sve dok ne obavi oba obreda.'" 372 

Nakon toga veli: "Ova predaja, kao sto vidis, prenosi se putem 
Urveta od Aise.U njoj se pojasnjava ono sto smo rekli da se aludira 
predajom od Ebul- Esveda od Urveta i Jahjinom predajom od Aise. 
Na taj nacin uklonjene su sve dileme. Neka je hvala Allahu, Gospo- 
daru svih svjetova." 

Od stvari koje pojasnjavaju da u Ebu Esvedovoj predaji ima 
nedostatka jeste njegova izreka: "Od Urveta prenosi se da su njegova 
majka, tetka i Zubejr dosli s nijetom izvrsenja umre, pa kada su se 
obavili tavaf, oslobodili su se ihrama."Nema razilazenja da onaj ko 
nanijeti umru da se ne moze osloboditi ihrama samim tavafom, sve 
dok ne obavi saj nakon tavafa. Time je utvrdeno da u hadisu ima 
nedostatka kojeg su pojasnili yjerodostojni hadisi koje smo citirali, 
zbog cega uopce prestaju diskusije oko njega. A Allah daje pomoc. 

372 Biljeze ga Buliari (3/330) i Muslim (1211). 

1228 



CTM^CTW^g»»J 




ZADU-LMEAD 




Na sadrzaj Ebul-Esvedove predaje od Urveta o postupcima 
Ebu Bekra, Omera, muhadzira, ensarija i Ibn Omera odgovorio je 
Ibn Abbas. Taj odgovorje dovoljan. 

Prenosi Ames od Fudajla b. Amra od Seida b. Dzubejra od Ibn 
Abbasa daje AHahov Poslanik, s.a.v.s., obavio hadz temettu. Urve veli: 
"Ebu Bekr i Omer zabranili su takav hadz." Ibn Abbas je na to rekao: 
"Smatram da cete biti unisteni. Govorim vam daje Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., rekao, a vi govorite daje rekao Ebu Bekr i Omer." 373 

Abdurrezzak kaze: "Pricao nam je Ma'mer od Ejjuba da je 
Urve rekao Ibn Abbasu: 'Kako se ne bojis Allaha, pa dozvoljavas 
hadz temettu?!' Ibn Abbas je rekao: 'Pitaj svoju majku, o Urejje!' 
Urve je rekao: 'Ebu Bekr i Omer to nisu cinikTIbn Abbas je rekao: 
'Tako mi Allaha, mislim da cete s tim prestati tek kada vas Allah 
kazni. Govorim vam o Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., a vi meni govo- 
rite o Ebu Bekru i Omeru?!' Urve je rekao: 'Oni su znaniji o sun- 
netu Allahova Poslanika, s.a.v.s., i dosljedniji su mu od tebe.'" 374 

Biljezi Ebu Muslim el-Kedzi 375 od Sulejmana b. Harba od 
Hammada b. Zejda od Ejjuba es-Sehtijanija od Ibn Ebu Mulejketa 
od Urveta b. Zubejra da je rekao nekom ashabu Allahova Posla- 
nika, s.a.v.s.: "Naredujes ljudima umru u ovih deset dana (zul-hidz- 
dzeta), a u njima nema umre?!" Rekao je: "Prvo pitaj o tome svoju 
majku." Urve je rekao: "Ebu Bekr i Omer to nisu radili." Covjek 
je rekao: "Zbog toga cete biti unisteni. Smatram da ce vas Allah 
sigurno kazniti. Ja vam govorim rijeci Allahova Poslanika, s.a.v.s., 



m Biljezi ga Ahmed u(l/337). Lanac prenosilaca mu je slab. 

3 Lanac mu je ispravan. 

m U originalu stoji: TJ Muslimovom Sabihu n . Medutlm, to je pogreska koju smo ispravili iz 
Opmtnoghadza (268) od Ibn Hazma, Spomenuti Ebu Muslim jeste hafiz el-musnid, Ibrahim 
b. Abdullah b. Muslim el-Basri, autor Sunena. Umro je 292. godine po Hidzri. Njegova je bio- 
giafija zabiljezena u djelu El-Vafi bit 'vefejati (5/43) i u Tezkintul-buffazi (2/620) i u Sezeratu- 
z-zshebi (2/210). Ostali prenosioci su mu povjerljivi, a lanac mu je ispravan. 




229| 



sss* 










k IBNKAJJiMEL-DZEVZIJIE | 

a vi meni govorite o Ebu Bekru i Omeru," Urve je rekao: "Oni su, 
tako mi Allaha, bill znaniji o sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s., 
od tebe", pa je covjek usutio. 

Potom je Muhammed b, Hazm odgovorio na ovaj Urvetov 
govor odgovorom kojeg cerao navesti, a navest cemo i ijepsi odgo- 
vor naseg sejha na spomenutu konstataciju. 

Ebu Muhammed veli: "Mi cemo reci Urvetu da je Ibn Abbas 
znaniji o sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s., i o Ebu Bekru i 
Omeru od tebe. Oni su mu preci od tebe. U to ne sumnja m jedan 
musliman. Aisa, majka pravovjernih, je znanija i iskrenija od tebe," 
Potom je naveo predaju preko Sevrija od Ebu Ishaka es-Sebiija od 
Abdullaha da je Aisa upitala: "Ko je zaduzen za hadz?" Rekli su: 
"Ibn Abbas." Reklaje: "On je najznaniji o hadzu."Ebu Muhammed 
kaze: "I pored toga sto se od nje prenosi suprotno onom sto je rekao 
Urve i onaj ko je bolji, odlikovaniji, znaniji, povjerljiviji i iskreniji 
od Urveta." Naveo je, potom, predaju putem Bezzara od el-Esedz- 
dza od Abdullaha b. Idrisa el-Evdija od Lejsa od Ataa i Tavusa od 
Ibn Abbasa da su Poslanik, s.a.v.s., Ebu Bekr i Omer obavili hadz 
temettu. Prvi koji je to zabranio jeste Muavija. 

Putem Abdurrezzaka od Sewija od Lejsa od Tavusa od Ibn 
Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio hadz 
temettu, i da ga je Ebu Bekr obavljao sve do smrti kao i Omer i 
Osman. Prvi koji ga je zabranio jeste Muavija. 376 

Ovu Ibn Abbasovu predaju biljezi imam Ahmed u Musnedu 
kao i Tirmizi. On smatra da je dobra predaja. 377 

Biljezi Abdurrezzak i veli: "Pricao nam je Ma'mer od Ibn 
Tavusa od njegova oca i rekao: TJbejj b. Ka'b i Ebu Musa rekli 
su Omeru b. Hattabu: 'Zar neces ustati i objasniti ljudima stams 



376 HadMzetul-veda (269). 

377 Biljeze ga Ahmed (1/292, 313, 314) i Tirmizi (822) u Hadi.ii, poglavlje: Sta se prenosi o 
temettu. Lanac mu je slab zbog Lejsa b. Ebu Sulejma kojeg smatraju slabim prenosiocem. 



1 230 















ZADU-L-ME'AD 

temettua?!' Omer je rekao: 'Pa zar je iko ostao, a da ga nije saznao. 
Sto se tice mene, ja ga obavljam.'" 

Biljezi Alija b. Abdul-Aziz el-Begavi i veli: "Pricao nam je 
Hadzdzadz b. el-Minhal i rekao: 'Pricao nam je Hamad b. Seleme 
od Hamada b. Ebi Sulejmana ili Humejda od Hasana da je Omer 
htio uzeti kabenske prihode, opravdavajuci to time da Kaba nije 
potrebna tog imetka, zatim je htio zabraniti Jemencima da boje 
s urinom i da zabrani hadz temettu. Ubejj b. Ka"b kaze: 'Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi taj imetak nisu uzimali i pored 
toga sto im je bio potreban, pa ga i ti ne uzimaj. Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., i njegovi ashabi nosili su jemensku odjecu i nisu je zabranji- 
vali i pored toga sto su znali da se boji pomocu urina. Obavili smo 
temettu hadz s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i Allah nije objavio 
da je on zabranjen.'" 378 

Vec smo naveli Omerovu izjavu: "Kada bih obavio umru usred 
godine, a potom obavio hadz, ucinio bih temettu. Kada bih obavio 
pedeset hadzeva, ponovo bib obavio temettu." Biljezi ga Hamad b. 
Seleme od Kajsa od Tavusa od Ibn Abbasa od Omera b. Hattaba da 
je rekao: "Kada bih godisnje obavio dvije umre, a potom hadz, obavio 
bih ponovo sa svojim hadzem i umru." Prenosi Sevri od Seleme b. 
Kuhejla od Tavusa od Ibn Abbasa od Omera b. Hattaba da je rekao: 
"Da dva puta obavim umru, a zatim hadz, ucinio bih temettu." 

Prenosi se od Hisama b. Hudzejra 379 i Lejsa od Tavusa od 
Ibn Abbasa da je rekao: "To sto tvrde da je zabranio temettu hadz, 
tj. Omer, jeste neosnovano, jer sam ga ja cuo kada je rekao: 'Kada 
bih ucinio umru, a potom hadz, obavio bih temettu."Tbn Abbas je 
rekao: "ToHko i toliko puta, jer covjek nece potpuno obaviti hadz 
sve dok ne obavi temettu." 380 



J78 Hadzd±etul-iieda (270). Prenosioci su mu povjerijivi, 

U stamp anom primjerku stojl Muhammed, a u djelu HadZd±etul-veda: Mudzir. Oboje je 
pogiesno. 

m Had&dzetul-vedo (271). 



MW*4* 





IBM KAJJIM ELDZEVZIJJE 

Odgovor koji je naveo Ibn Tejmijje aludira na to da Omer, 
r.a., apsolutno nije zabranio hadz temettu, nego je rekao samo to 
da je potpunije i bolje za vase hadzeve i umre da ih rastavite. Znaci, 
Omer im je ukazivao samo na ono sto je bolje, tj. da se posebno 
obavi svaki od ta dva obreda s posebnirn putovanjem od mjesta 
boravka. I takva vrsta hadza bolja je od kiran i ifrad hadza s dru- 
gim putovanjem. O tome su se jasno izjasnili: Ahmed, Ebu Hanife, 
Malik, Safi, Allah im se smilovao, kao i drugi.Tu vrstu ifrada oba- 
vili su Ebu Bekr i Omer, r.a., i nju su u isto vrijeme preporucivali 
ljudima.™ Tako ih je obavljao i AJija, r.a. 

Omer i Alija, r.a., protumacili su rijeci Uzvisenog: "...upo- 
tpunite hadz i umru radi Allaha.. ." (El-Bekare, 196) da je njihovo 
upotpunjenje da za svaki od njih nanijeti iz avhje svoje kuce. Posla- 
nik, s.a.v.s,, je rekao Aisi: 

"Tvoja nagrada ce se mjeriti po tvom trudu," 382 

331 O toj se vrsti hadza jasno izjasnio i Osman u predaji koju biljezi Ahmed u svom(l/92). 
U toj predaji stoji da je Abdullah b. Zubejr rekao; "Tako mi Allaha, bill smo sa Osmanom 
na Dzuhfi i s njim su bili jos neki iz Sama. Medu njima je bio i Habib b. Mesleme el-Fihri. 
Osman je tada rekao, nakon sto su mu spomenuli obavljanje umre prije hadza, da je najbolje 
za hadz i umru da umra ne bude u mjcsecima hadza i da ju je bolje obaviti poslije obavljenog 
hadza, kako bi posjetUi Kabu dva puta, kad je Allah to vec omogueio. TJ to vrijeme je Alija b. 
Ebi Talib bio u Batnul-Vadi hranio svoje deve. Kada je cuo ono sto je Osman rekao, dosao 
mu je i rekao: 'Osmjelio si se na sunnet kojeg je propisao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i olaksicu 
koju je dozvolio ljudima u Svojoj knjizi. Zelis im time otezati u hadzu i zabraniti to, a medu 
njima ima bolesnih i iz dalekih krajeva, koji zele obaviti hadz i umru zajedno?!' Osman, r.a., 
se tada okrenu ljudima i upita: 'Jesam li ja to zabranio. Ja to nisam zabranio. To je bilo samo 
moje misljenje koje sam iznio. Pa ko hoce da ga prihvati, neka prihvati, a ko nece, neka ga 
ostavi.'"Lanac prenosilaca mu je ispravan. Biljezi ga AhjaTaberi (2/207). Navodi ga i Sujuri u 
Ed-Durrul-mensurn (1/208) pripisujuci ga i Vekii. Biljeze ga i Ibn Sejbe, Abd b. Humejd, Ibn 
Munzir, Ibn Ebi Hatim, Nahhas u svom Nasihu, Hakim i veli da je vjerodostojan, Bejheki u 
svom Sunenu. Biljezi Ibn Kesir od Abdurrezzaka i veh: "Obavijestio nas je Ma'mer od Zuhrija 
i rekao: 'Do nas je doprlo da je Omer rekao o rijeci ma Uzvisenog: '. . .i upotpunite hadz i 
umru radi Allaha...', njihovo je upotpunjenje da se posebno obavi svaki obred i da se umra ne 
obavlja u mjesecima hadza." 

382 Biljeze ga Buhari (3/486-487) u Umri, poglavlje: Nagrada za umru ce se mjeriti prcma 
trudu, i Muslim (1211, 126) u Hadzu, poglavlje. Vrste ihrama u verziji: "...ah ce nagrada 








ZADIH-ME'AD 

Pa ako se hadzija nakon obavljenog hadza vrati u mjesto svog 
boravka, pa odatle nanijeti i obavi umru prije hadzskih mjeseci i 
ostane sve dok ne obavi hadz, ili ne obavi umru u mjesecima hadza 
i vrati se kuci, a zatim ponovo krene na hadz, u torn ce slucaju sma- 
trati se da je svaki od dva obreda obavio od svoje kuce i na taj nacin 
ih upotpunio. I taj nacin je bez sumnje najbolji. 

To je nacin koji je Omer odabrao ljudima, pa su oni koji su 
pogrijesili od njih mislili da je on zabrarrio hadz temettu. Dok su 
drugi tu njegovu zabranu shvatili kao zabranu prekidanja hadza s 
umrom, treci su je shvatili kao zanemarivanje manje bitnog radi 
bitnijeg, tj. zanemarivanje temettua radi ifrada. Dok su neki opo- 
nirali predajama koje ga zabranjuju s predajama koje preporucuju, 
o cemu smo vec govorih. Neki su shvatih Omerove predaje kao i 
druge njegove predaje, koje se prenose o drugim pitanjima. Neki, 
opet, smatraju da su predaje o zabrani Omerovo staro misljenje, 
koje je na kraju zivota porekao, poput Ebu Muhammeda b. Hazma, 
Neki, opet, Omerovu zabranu smatraju njegovim idztihadom, jer 
nije volio da hadzije opce sa svojim zenama u nosiljkama (korpama 
u kojima jasu na devama). 

Ebu Hanife prenosi od Hammada od Ibrahima Nehaija od 
Esveda b. Jezida da je rekao: "Dok sam stajao s Omerom b. Hat- 
tabom na Arefatu neposredno pred dan.Arafata, naisao je neki 
covjek pocesljan iza koga je ostajao trag mirisa. Omer ga je upi- 
tao: 'Jesi li ti muhrim (hadzija)?' Rekao je: 'Jesam.' Omer rece: Tvoj 
izgled na ukazuje na to, jer hadzija je nepocesljan, rascupan i ne 
mirise?!' Rekao je: 'Dosao sam obaviti temettu, a sa mnom je moja 



biti suldadna worn trosku ili trudu..."Bilje-£e ga i Darekutni i Hakim putem Hiiama od Ibn 
Avna od Ibrahima od Esveda od Aise u sljedecoj veraiji: "Ti ces imari nagradu sukladno tvom 
midu ili potrosnji." Biljeze ga i preko Su^ana Sevrija od Mensura od Ibrahima od Esveda 
od Aise da joj je Poslanik, s.a.v.s., za njenu umru rekao: Tvoja nagrada za tvoju umru bit ce 
proporcionalna tvom trosku.'To znaci: da se sevap za ibadete povecava s povecanjem ulozena 
truda i troska za njegovo obavljanje. Pod trudom se misli na trud koji je serijatski dozvoljen, 
a takoder i troskovi.Tako navodi Nevevi. 



233 

sat- 



wJL 










I IBNKAJJIMEL-DZEVZUJE | 






zena. Evo danas sam upravo obukao ihrame.' Omer je tada rekao: 
'Nemojte ciniti ovih dana temettu, jer da vam to dozvolim opcili 
biste s njima, tj. sa zenama u korpama, a potom biste s njima otisli 
obaviti hadz."' 3S3 Ova predaja je jasna da je ta zabrana bila produkt 
Omerova idztihada. 

Ibn Hazm je rekao: "Pa sta da se to i desilo? Kamo srece da 
se i desilo. Poslanik, s.a.v.s., je pred ihrame opcio sa svojim zenama, 
pa bi ih ujutro oblacio. Nema dileme oko toga da je opcenje dozvo- 
ljeno prije oblacenja ihrama, pa makar to bilo prije na treptaj oka." 
Allah opet najbolje zna. 

* * * 

Oni koji zabranjuju prekidanje hadza s umrom svoj stav doka- 
zuju jos na dva nacina. Navest cemo ih i objasniti njihovu slabost. 

Prvi nacin, rekh su: "Ako su se ashabi i potonji razisli oko 
dozvole prekidanja hadza s umrom, onda opreznost nalaze da se to 
zabrani radi zastite obreda od onoga sto nije dozvoljeno u njemu 
kod vecine ill cak kod svih ucenjaka." 

Drugi nacin, Poslanik, s.a.v.s., im je to naredio da bi im obja- 
snio da je dozvoljeno obaviti umru i u mjesecima hadza, jer su ljudi 
u dzahilijjetu smatrali da je umra u mjesecima hadza pokudena. 
Oni su govorili: "Kada zarastu rane na ledima deva, kada se zatre 
njihov trag i kada nastupi Safer, dozvoljeno je obaviti umru onome 
ko je zeli obaviti." Tada im je Poslanik, s.a.v.s., naredio da prekinu 
hadz, kako bi im objasnio da im je dozvoljeno obaviti umru i u 
mjesecima hadza. 

Oba ta nacina su neispravna. 

Sto se tice prvog nacina: opreznost je potrebna i propisana 
kada se nesto ne objasni sunnetom. Medutim, kada se objasni sun- 

363 Hadzdzetul-veda (272). Lanac prenosilaca mu je ispravan. Slicano se biljezi i u(l/S0) i u 
Muslimovom Sabibu (1222), 



1234 



1*W 






§ ZADIR-ME'AD 

netom, onda je opreznost da se sunnet slijedi, a zanemari ono sto 
mu je suprotno. Ako je ostavljanje sunneta radi razilazenja opre- 
znost, onda je zanemarivanje onog sto mu je suprotno i slijede- 
nje sunneta veca opreznost. Postoje dvije vrste opreznosti: opre- 
znost radi izbjegavanja dilema medu ucenjacima i opreznost da bi 
se izbjeglo raditi suprotno sunnetu. Vidljiva je preferiranost jedne 
vrste nad drugom. 

Takoder, ovdje je opreznost iskljucena, tj. nemoguca. Ucenjaci 
o pitanju prekidanja hadza s umrom imaju tri misljenja: 

prvo smatra da je to zabranjeno; 

drugo da je to vadzib, ovo misljenje zastupaju neki prethodni 
i potonji islamski ucenjaci; 

trece misljenje smatra da je to mustehab. 

Kako je moguce ovdje biti oprezan kad se ne zna koje je 
misljenje prece izbjeci: da li ono koje to zabranjuje ili ono koje 
to obavezuje. Ako je to nemoguce, onda jedino sto preostaje jeste 
opreznost da se ne postupi suprotno sunnetu. 



Drugi se nacin jasno moze opovrgnuti na mnogobrojne nacine: 

Prvi: Poslanik, s.a.v.s., prije toga obavio je tri umre u mjese- 
cima hadza, tj. u zul-kaaetu, kako srao to vec navodili. Zul-ka'de je 
sredisnji mjesec hadza, pa kako je onda moguce prihvatiti da ashabi 
saznaju da je dozvoljeno obaviti umru u mjesecima hadza tek nakon 
Poslanikove naredbe da prekinu hadz radi umre, a vec je to on sam 
cinio prije toga tri puta?! 

Drugi: u dva Sahiha potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., kod 
mikata ashabima rekao: 



. Jiill* S^Lp j ^> J^ jl *Li })■ j JiilLa SA^j J^iULi Je j JiilliojLt. J^ jUU^y 



*****^P'I 








IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE 

"Ko zeli nanijetiti umru neka nanijeti, a ko zeli da nanijeti hadz 
neka nanijeti, a ko zeli nanijetiti oboje neka nanijeti." 384 Na taj nacin 
im je odmah kod mikata objasnio da je dozvoljeno obavljati umru u 
mjesecima hadza. Vecina je muslimana tu bila prisutna. Kako onda 
da saznaju da je to dozvoljeno tek kada im nareduje da prekinu nijet 
hadza s umrom?! Tako mi Allaha, ako tu dozvolu tada nisu saznali, 
onda je prece da je ne saznaju ni kod naredenja o prekidu hadza. 

Treci: Poslanik, s.a.v.s., naredio je onima koji sa sobom nisu 
vodili hedja da se oslobode ihrama, a onima koji su vodili da ostanu 
u ihramima sve dok ne zakolju kurbane. Na taj nacin Poslanik, 
s.a.v.s., napravio je razliku izmedu hadzija, sto ukazuje da je vodenje 
kurbana bila zapreka oslobadanja od ihrama, a ne puko prvobitno 
njihovo oblacenje. Zakonski uzrok propisa kojeg navode odnosi se 
na sve hadzije. Medutim, Poslanik, s.a.v.s., je samo kurban ucinio 
da direktno utjece na oslobadanje ili neoslobadanje od ihrama, tj. 
stavio ih u kauzalnu vezu, a ne nesto drugo. 

Cetvrti: ako se prihvati da je Poslanik, s.a.v.s., namjeravao da 
postupi suprotno praksi musrika pri obavljanju tog obreda, onda je 
to dokaz da je prekidanje hadza s umrom bolje upravo iz tog razloga. 
Ako im je to naredio samo iz tog razloga, tj. da obavljaju te obrede 
drukcije nego sto su ih obavljali musrici, ondaje to dokaz da je pre- 
kidanje hadza s umrom propisano sve do Sudnjeg dana, svejedno je 
da li to bilo obavezno ili pozeljno, jer obrede koje je Poslanik, s.a.v.s., 
cinio i propisao svom ummetu u drukcijoj su formi nego sto su ih 
obavljali musrici, to ostaje propisano sve do Sudnjeg dana, svejedno 
je bib oni obavezni (vadzib) ili pohvalni (mustehab). 

Musrici su kretali s Arefata prije zalaska sunca, a s Muzdelife 
nisu isli sve dok sunce ne bi izislo. Govorili bi: "Osvijetli se Sebi- 
ru 385 da mozemo krenuti." 386 Poslanik, s.a.v.s., postupio je suprotno 

38-1 Verifikacija mu je vec spomenuta. 

3as Sebir je poznato brdo na lijevoj strani puta prema Mini. To je najvece brdo Meke. Nazvano 
je tim imenom po covjcku iz plemena Huzejl, koji se zvao Sebir i koji je ukopan na njemu. 



f&*x**> 



BS 






'{ ZADU-L-ME'AD 

1 rekao: "Nasa se praksa razlikuje od praise musrika, i mi necemo 
kretati s Arefata prije nego sto zade sunce." 

To razlikovanje od musrika ima status rukna kao sto sma- 
tra Malik ili vadziba cije ne izvrsavanje povlaci za sobom kefaret 
sankciju manifestovanu u kurbanu, kao sto je misljenje Ahmeda, 
Ebu Hanife, Safije po jednom misljenju, ili sunneta po drugom 
Safinom misljenju. 

Kretanje s Muzdelife prije izlaska sunca jeste sunnet, kod svih 
ucenjaka. Kurejsevici takoder nisu stajali na Arefatu, nego bi kretali 
s Muzdelife, pa je Poslanik, s.a.v.s., postupio suprotno. Stajo je na 
Arefatu i kretao s njega. O tome je objavljen i sljedeci ajet: 

4 J-lIll >lii kf aj \^4) p> 

"Zatim krenite odakle krecu ostaii ljudi. . . " (El-Bekare, 199). 

Ova vrsta nepoistovjecivanja jeste hadzski rukn kod svih 
islamskih ucenjaka. Stvari po kojima se ne poistovjecujemo s musri- 
cima mogu imati status vadziba ili mustehaba. One ne mogu biti 
mekruh, pa kako onda da budu haram?! Kako je onda moguce reci 
da je Poslanik, s.a.v.s., naredio ashabima da obave obrede u kojima 
se nece poistovjecivati s musricima, i da oni obredi koje im je zabra- 
nio budu bolji od onih koje im je naredio. Ili kako je moguce reci: 
ko obavi hadz kako ga obavljaju musrici i ne obavi umre, njegov 
ce hadz biti bolji od hadza koji su obavili muhadziri i ensarije po 
naredenju Allahova Poslanika, s.a.v,s.?! 

Peti: u dva Sahiha potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao; 



"Umra je postala involvirana u hadz do Sudnjeg dana (umra 
se obavlja uz hadz)."Tada mu je receno: "Ova nasa umra, da li ona 



««4» 





1BN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

vazi samo za ovu godinu Hi zauvijek?" Rekao je: "Zauvijek, umra je 
involvirana u hadz do Sudnjeg dana." 387 

Oni su, znaci, pitali od prekidu hadza s umrom, kao sto se 
to eksplicite vidi u dugoj predaji koju prenosi Dzabir. U njoj se 
izmedu ostalog kaze: 

jif jf 4 o>;A£^i i; fjb £- d B ^i •) ji; , 0\ & «i> >T Sis \i\ Jj~ 
jjj< j *ji Jii] jj ju^i jiN ji^ t jy^s «J-i J s^xjji cJu-j ■ jiij t j_s^-Vi j u^i j 

LjJ-I ^ii .. .. ,Vll C^IJu *)& %£ jtS t &UJ jl ^ii il fr^l 



JJI'^ JLis <_ij 



V - ' 



.JjS * Jlii ? j£AJ ft IIS £.13 : dJJU £ 

"...pa kada je obavljao posljednji krug sa'ja, na Mend rekao 
je: 'da dozivim ponovo ono sto me je proslo ne bih vise vodio hedja, 
pa bih obavio umru. Onaj ko od vas nema hedja neka skine ihrame 
i neka to nanijeti kao umru.'Tada je Suraka b. Malik ustao i upitao: 
'AUahov Poslanice, da li je to samo za ovu godinu ili zauvijek?!' 
Allahov Poslanik, s.a.v.s.,je isprepleo svoje prste i rekao: 'Umra je 
sadrzana udva puta. Ne, nego zauvijek.'" U drugoj verziji se kaze: 
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je dosao u Meku ujutro nakon sto je 
proslo cetiri dana od zul-hidzdzeta. Naredio nam je da skinemo 
ihrame. Rekli smo: 'Do Arefata imamo samo pet dana, a nareduje 
nam da se sastanemo sa svojim zenama. Zar cemo krenuti na Are- 
fat, a nasi spolni organi ce kapati od sperme..?!'" Potom je naveo 



386 Biljeze ga Buhari (3/424), Tirmizi (896), Ibn Madza (3022), Nesai (5/265), Darimi 
(2/59-60) i Ahmed (1/39, 42, 50, 54) od Omera b. Mejmuna da je rekao: "Bio sam prisu- 
tan s Omerom kada je kianjao sabah na Muzdefifi. Ustao je i rekao: 'Musrici ne bi kretali s 
Muzdelife sve dok sunce ne bi izislo. Govorili su: 'Osvijedjen je Sebir', pa je Poslanik, s.a.v.s., 
suprotno postupio i krenuo je prijc izlaska sunca.™ 

387 Verifikacija mu je vec navedena. 


















tmfr* 






ZADU-L-ME'AD 

hadis u kome, izmedu ostalog, stoji da je Suraka b. Malik upitao: "Je 
li to samo ove godine ili zauvijek?!" Rekao je: "Zauvijek!" 388 

U Buharijevom Sahihu biljezi se da je Suraka upitao Alla- 
hova Poslanika, s.a.v.s.: "Je li to posebno za vas Allahov Poslanice?" 
Odgovorio je: "Ne, nego je to zauvijek." 389 Time je Poslanik, s.a.v.s., 
objelodanio da je umra kojom je prekinut hadz propisana zauvijek i 
da je umra involvirana u hadz do Sudnjeg dana. Iz toga se, takoder, 
vidi da je umra temettu jedan dio hadza. 

Neki ne prihvataju da se rijeci "... ne, nego zauvijek..." pri- 
hvate kao argument zbog dva razloga: 

Prvi, zbog toga sto one ne aludiraju da se farz anulira samo te 
godine, nego zauvijek. Medutim, ta je konstatacija neprihvatljiva, 
jer da se to htjelo reci, onda ne bi bilo receno zauvijek. Ta se rijec 
ne odnosi samo na odredenu grupu nego za sve muslimane. Posla- 
nik, s.a.v.s., je rekao: "Umra je usla u hadz sve do Sudnjeg dana." 
Oni da su zeljeli s tim pitanjem ponavljanje obaveznosti ne bi se u 
pitanju ogranicili samo na umru, nego bi pitali i za hadz. Oni su 
rekli: "Ova nasa umra, je h samo za ovu godinu, ili zauvijek?" A da 
su htjeli ponavljanje obaveznosti svake godine rekli bi kao sto su ga 
pitali i za hadz: "Je li on obavezan svake godine Allahov Poslanice?" 
Poslanik, s.a.v.s., bi im takoder odgovorio kao sto im je odgovorio 
i na pitanje o hadzu: "Ne pitajte me o onome sto vam ne govorim, 
jer da sam rekao pozitivno, onda bi on bio obavezan svake godine." 
Potom su mu oni rekli: "Je li ovo posebno samo za tebe?!" Pa im je 
rekao: "Ne, nego za stalno." Ovo pitanje i taj odgovor izriciti su da 
to nije bila jedna od specincnosti Allahova Poslanika, s.a.v.s. 

Drugi, time se htjelo samo ukazati na dozvolu obavljanja umre 
u hadzskim mjesecima. Medutim, ova je konstatacija neprihvadji- 

388 Biljezi ga Muslim (1216). 

Biljezi ga Buhari (3/485) u Umri, poglavlje: Obavljanje umre poslije hadza bez kurbana, 
kao i (13/187) u Zeljama, poglavlje: Kada bih dozivio ono sto je proslo.. , U stampanom prim- 
jerku stoji "za et" umjesto "zauvijek", Ito je pogresno. 





1BN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

vija od prve. Pitalac je pitao Allahova Poslanika, s.a.v.s., o umri s 
kojom se prekida hadz, a ne o dozvoli obavljanja urare u mjese- 
cima hadza, jerje on o tome bio upitan nakon sto je naredio, onima 
koji nisu imali sa sobom hedja, da prekinu hadz. Suraka ga je tada 
upitao: "Je li to samo ove godine ill zauvijek?!" Pa mu je Poslanik, 
s.a.v.s., odgovorio na ono o cemu ga je pitao, a ne na ono o cemu ga 
nije pitao. U njegovim rijecima: "Umra je involvirana u hadz sve do 
Sudnjeg dana", koje je izrekao nakon sto je naredio da se oslobode 
ihrama oni koji nisu sa sobom imali hedja, jasno objasnjenje da taj 
propis traje sve do Sudnjeg dana. Prema tome, time je ponistena 
tvrdnja da je to bila specificnost. Neka je Allah na pomoci. 

Sesti: uzrok, koji ste naveli, ne nalazi se u hadisu niti se alu- 
dira na njega. Prema tome, ako je to neprihvatljivo, onda je nepri- 
hvatljivo da s njime oponirate. Medutim, ako je ispravno, onda on 
apsolutno nicim ne obavezuje da se speciflcira samo na ashabe. Ako 
se prihvati da je ispravan, onda to zahtijeva da se s njime stalno i 
konstantno obrazlaze. Kao sto je trcanje u prva tri kruga tavafa pro- 
pisano da se pokaze musricima Poslanikova snaga i snaga ashaba, i 
ta propisanost je konstantna sve do Sudnjeg dana. Na osnovu toga, 
onda se ni u kom slucaju ne moze prihvatiti i reci, s obzirom na 
spomenuti uzrok, da se propis odnosio samo na ashabe. 

Sedmi: kada ashabima, r.a., nisu bile dovoljne tri godine, u 
kojima su s Poslanikom, s.a.v.s., u mjesecima hadza obavljali umru, 
da saznaju da je dozvoljeno ciniti umru u tim mjesecima, kao i nje- 
gova dozvola kod mikata da je obave u tim mjesecima, kada im je 
naredio da prekinu hadz i obave umru, onda je onima koji su dosli 
poslije njih prece da se ne zadovolje s tim, pa da prekinu umru radi 
hadza, slijedeci u tome Poslanika, s.a.v.s., i njegove ashabe. Osim da 
se kaze da je nama to dovoljno, iako nije bilo dovoljno ashabima i 
nama nije potrebna dozvola kao sto je njima bila potrebna. Medu- 
tim, to je ocito neznanje i zabluda, utjecemo se Allahu od toga. 

Osmi: ne moze se prihvatiti da Allahov Poslanik, s.a.v.s., 



$& 








i ZADU-L-ME'AD 

naredi ashabima prekidanje hadza, ako je to zabranjeno samo zato 
da bi ib poduclo na taj nacin necemu sto je dozvoljeno (mubab), i 
ako se taj mubah moze nauciti bez cinjenja harama, na jasniji i laksi 
nacin i sa manje troska. 

Ako heko kaze da prekidanje hadza, kada im je Poslanik, 
s.a.v.s., naredio, nije bilo haram (zabranjeno). Odgovori ce biti da je 
to onda bilo ill vadzib ili mustehab. Svako od tih misljenja zastupa 
neko od ucenjaka. One koji su to zabranili, nakon sto je bilo vadzib 
ili mustehab, neophodno je upitati koji je to tekst ili konsenzus 
podigao taj vadzib ib mustehab?! To je pitanje nuzno postaviti. 

Deveti: Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Da dozivim ponovo ono 
sto me je proslo, ne bih vise vodio kurbana, i ucinio bih umru." 
Vjerovanje da je Poslanik, s.a.v.s., dobio novo znanje o tome da je 
dozvoljeno obaviti umru u mjesecima hadza, pa je zbog toga zalio 
ono sto je proslo?! Najveci je apsurd. 

Deseti: Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se prekine hadz radi 
umre onima koji su nanijetili ifrad i kiran i nisu vodill sa sobom 
kurbana. Medutim, poznato je da onaj ko obavlja kiran obavi i 
umru zajedno s hadzem u mjesecima hadza, pa kako onda da mu 
Poslanik, s.a.v.s., naredi da prekine svoj kiran hadz radi umre, da bi 
mu objasnio da je dozvoljeno obaviti umru u mjesecima hadza, a 
vec ju je obavio u torn vremenu i pripojio joj hadz?! 

Jedanaesti: prekidanje hadza radi umre je osnovnim teme- 
Ijima analogije i nije im oprecno. Pa cak ako o tome nema i ne bi 
bilo teksta, analogija bi zahtijevala da se to dozvoli. Onda bi tekst, 
ako bi dosao, samo se slozio s analogijom. To smatra Sejhul-islam. 
On smatra, ako se muhrim obaveze vise nego sto je obavezan, da bi 
to bilo dozvoljeno kod svih ucenjaka. Prema tome, ako bi nanijetio 
umru, a potom dodao na nijet umre nijet hadza, bez ikakve dileme 
to bi bilo dozvoljeno. Ako bi nanijetio hadz, a potom nanijetio 
umru, kod vecine islamskih ucenjaka to ne bi bilo dozvoljeno. To 

241 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

je stav Malika, Ahmeda i prema njihovom oficijelnom misljenju. 
Medutim, Ebu Hanife to dozvoljava po njegovoj osnovi da onaj ko 
obavlja kiran hadz cini dva tafava i dva saja. I to je analogna predaja 
i od Ahmeda o pitanju karina. I on zastupa misljenje da se obavljaju 
dva tavafa i dva sa'ja. Pa ako je to tako, onaj ko nanijeti da obavi hadz 
obavezan je obaviti samo hadz. A ako to transformise u temettu 
onda je obavezan obaviti i hadz i umru. Prema tome, s prekidom 
je vise obavezan, nego sto je bio u startu, i to je dozvoljeno. Ako je 
nesto bolje, onda je to mustehab. Medutim, to je nejasno onome ko 
misli da je on prekinuo hadzzbog umre. Medutim, to nije to, jer da 
je htio prekinuti hadz i obaviti samo umru, onda oko te zabrane ne 
bi bilo dileme. Prekidanje hadza dozvoljeno je samo onome ko ima 
nijet da nakon umre obavi hadz. Onaj ko nanijeti hadz temettu, od 
momenta kad nijeti umru podrazumijeva i hadz, kao sto je Posla- 
nik, s.a.v.s., to i potvrdio kada je rekao: "Umra je involvirana u sve 
do Sudnjeg dana." Zbog toga je, onome ko obavlja temettu, dozvo- 
ljeno postiti tri dana od kada nanijeti umru. To potvrduje da se 
on od tog momenta smatra da obavlja hadz. Sto se tice njegovih 
hadzskih ihrama, nakon toga, to je isto kao kad dzunup pocne s 
abdestom, pa se zatim okupa. Tako je Poslanik, s.a.v.s., radio kada 
bi se htio okupati od dzunupluka. Svojim je zenama rekao kad su 
htjele okupati njegovu kcerku: "Pocnite s njenim desnim ekstremi- 
tetima i abdestnim udovima." 390 Znaci, abdestne udove oprale su joj 
poslije kupanja. 

Ako se kaze da je to neprihvaceno iz tri razloga: 

prvi, prekid povlaci za sobom dozvolu onog sto je bilo zabra- 
njeno s prvim ihramima, a to je ono s cim se nije obavezao; 

drugi, prvi obred s kojim se obavezao jeste potpuniji od obreda 
radi kojeg ga je prekinuo. To potvrduje cinjenica sto se ne trazi za 



390 Biljeze ga Buhari (3/105), Muslim (939, 42, 43), Ebu Davud (3145), Ibn Madia (1459), 
Tirmizi (990) i Nesai (4/30) od u Atijje. 

242 



E&zaBEaam 



^MMMSmMMMm^** 









I ZAOU-L-ME'AD 

njegovo prekidanje nadoknada. Medutim, onaj radi koga se preki- 
nuo prvi obred,potreban je nadoknadi. Prema tome, obred u kojem 
nema nadoknade bolji je od obreda u kojem nadoknada postoji; 

trecl, ako nije dozvoljeno involviranje umre u hadz, onda je 
prece da ne bude dozvoljeno da se zamijeni s njim ili da se prekine 
radi njega. 

Odgovor na spomenute konstatacije moze se dati na dva 
nacina: nacelno i detaljno. Nacelni odgovor: sve su spomenute kon- 
statacije kontradiktorne samom sunnetu. To znaci, da je neopho- 
dno da se preferira Objava nad razumomjer svako misljenje koje 
je kontradiktorno sa sunnetom apsolutno je neispravno. Dokaz nje- 
gove neispravnosti jeste njegova jasna i izricita kontradiktornost sa 
sunnetom, jer misljenja slijede sunnet, a ne obratno. 

Detaljni odgovor: to je upravo ono o cemu govorimo.Mi smo 
prihvatili da je prekidanje nekog obreda analogiji i zato je neo- 
phodno da se izvrsi to samoobavezivanje. Na osnovu toga, na prvi 
razlog moglo bi se odgovoriti na sljedeci nacin: temettu, i pored 
toga sto se prekida sa skidanjem ihrama, je ipak bolji od ifrada u 
kojem se ihrami ne skidaju, jer Poslanik, s.a.v.s., naredio je onima 
koji nisu imali kurbana da ne skidaju ihrame. To se vidi iz toga 
sto je on naredio ashabima da prekinu hadz i sto je zalio sto i on 
nije nanijetio temettu. Pored toga, temettu je jasno spomenut i u 
Kur'anu, islamski ucenjaci konsenzusom smatraju da je on dozvo- 
ljen ili pozeljan, dok o pitanju drugih vrsta hadza imaju dva mislje- 
nja. Takoder se Poslamk, s.a.v.s., rasrdio, kada im je naredio da ga 
prekinu nakon sto su nanijetili bili samo hadz, nakon cega su se 
ashabi dvoumili. Takoder je apsolutno nepojmljivo da neki drug! 
hadz bude bolji od hadza najboljih generacija i hadza koji su obavili 
najbolji ljudi sa svojim Poslanikom, s.a.v.s. 

Svima njima je Poslanik, s.a.v.s., naredio da ifrad hadz pre- 
okrenu u temettu, osim onima koji su vodili sa sobom kurbane. 

243 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

*KJftY*K*iYflf ***** **V*rXV 

Prema tome, nemoguce je da neki dmgi hadz bude bolji od ovog, 
osim onog hadza u kojem se vodi hedja, kojeg je Allah, dzJ., oda- 
brao Svom Poslaniku, s.a.v.s.Taj je hadz Allah odabrao Poslaniku, 
s.a.v.s., a temettu njegovim ashabima. Pa koji je onda hadz bolji 
od ove dvije vrste hadza?! Takoder je nemoguce da im Poslanik, 
s.a.v.s., naredi manje vrijedan hadz nakon sto su nanijetili vredniji. 
Moguce je to dokazati na jos mnogo nacina, ah nam to ovdje pro- 
stor ne dozvoljava. Prema tome, preferiranje tog obreda bolje je od 
ostajanja u ihramima u kojima nema prekidanja. U svemu tome se 
jasno vidi neodrzivost drugog razloga. 

Konstatacija da je to obred koji se treba nadoknaditi s kur- 
banom jeste takoder neosnovana tvrdnja koja se moze dokazati na 
nekoliko nacina: 

Prvi: kurban (hedj) u temettujeste namjeravani obred. On ga 
upotpunjuje.To je krv koja se pusta iz zahvale, a ne radi otkupa za 
neki prekrsaj. On je poput kurbana za one koji su kod kuca, tj. uobi- 
cajenog kurbana za one koji nisu na hadzu.Taj kurban upotpunjuje 
obrede tog dana. Obred koji involvira prolijevanje krvi jeste kao 
Bajram koji involvira zrtvu.Tog se dana ni sa cim ne moze pribliziti 
AUahu kao sa pustanjem krvi. 

Biljezi Tirmizi i drugi od Ebu Bekra es-Siddika da je Posla- 
nik, s.a.v.s., upitan: "Koji je hadz najbolji?" Rekao je: "Onaj u kojem 
se najglasnije donosi telbija i najvise prolije kurbanske krvi." 3 * 1 

3n Hadis je sa ostalim predajama vjerodostojan. Biljeze ga Tirmizi (827) u Hadiu, poglavlje: 
Sta se prenosi o vrijednostima telbije i Wanja kurbana, Bejheki (5/42), Ibn Madza (2924) i 
Darimi (2/31) od Ibn Ebu Fudejka od Dahaka b. Osmana od Muhammeda b. el-Munkedira 
od Abdurrahmana b. Jerbua od Ebu Bekra. Prenosioci su mu po%jerljivi, osim Muhammeda 
b. el-Munkedira, jer on nije cuo od Abdurrahmana b. Jerbua. To tvrde Buhari i Tirmizi. 
Medutim, i pored toga vjerodostojnim ga smatiaju Ibn Huzejme i Hakim (1/450-451), sa 
djom ocjenom se slozio i Zehebi. Biljezi ga Tirmizi (3001) od Ibn Omera. Medutim, u 
njegovu je lancu prenosilaca Ibrahim b. Jezid el-Huzi, koji se smatra slabim prcnosiocem. O 
istom se poglavlju prenosi predaja i od Ibn Mesuda koju biljezi Ibn Ebu Sejbe i Ebu Ja'la el- 
Mevsili (1260-1261) od Ebu Usame od Ebu Hanife od Kajsa b. Muslima od Tarika b. Sihaba 
od Abdullaha b, Mesuda od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Najbolji je hadz onaj u kojem se 
najglasnije uci telbija i najvise prolije kurbanske krvi." Lanac prenosilaca mu je dobar. 



fJp**^ 







I ZADU-L-ME'AD 

Ako se kaze da je i onome ko obavlja ifrad hadz moguce 
posuci te blagodati, red ce mu se da je to propisano samo za onog 
ko obavlja kiran i temetu hadz. Pa ako bismo i prihvatili da je to 
za mufrida mustehab, kako bi se to opet moglo mjeriti sa sevapima 
onih koji obave temettu Lli kiran hadz. 

Drugi: da je to kurban zbog nekog propusta, onda ga ne bi 
bilo dozvoljeno jesti. Medutim, utvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., 
jeo meso svog hedja. On je naredio da mu se donese od svake deve 
po malo mesa. Uredeno meso stavljao je u lonac i kada bi se skuhalo 
jeo ga je, a njegovu vodu pio. 3 * 2 Iako je vadzib zrtvovati sedminu 
deve, ipak je on jeo od svih sto deva. Tu je vadzib nedefiniran i 
nije odreden u posebnom dijelu.Takoder je potvrdeno u dva Sahiha 
da je nahranio svoje zene od mesa kurbana koje je zaklao za njih, 
koje su obavile temettu hadz. Tom predajom argumentuje imam 
Ahmed. Od Aise je u dva Sahiha potvrdeno da je Poslanik, s.a.v.s., 
zaklao za svoje zene kurbane i da im je potom poslao mesa od kur- 
bana, koje je zaklao za njih. 393 

Uzviseni Allah rekao je za onog ko zakolje na Mini sljedece: 

i"j^\ J^dt \jLS>)j l^L \j&$ 



"Jedite meso njihovo, a nahranite 
{El-Hadzdz, 28). 



siromaha ubogog. " 



Ajet se bez sumnje odnosi na temettu i kiran, ako ne i samo 
na njih, jer na Mini je propisano da se kolju kurbani od temettua i 
kirana. Zbog toga je, a Allah najbolje zna, Poslanik, s.a.v.s., naredio 
da mu se od svake deve donese po komad mesa, pa se sve stavilo u 
lonac dabi na taj nacin izvrsio Allahovu naredbu jedenja od svakog 
svog kurbana. 



J ' 2 Biljeze ga Muslim (1218) u Hadzu, poglavlje: Poslanikov, s.a.v.s., hadz, Tirmizi (815), Ibn 
Madia (3074) od Diabira b. Abdullaha. 

m Biljeze ga Buhari (3/440) u Hadiu, poglavlje: Kada coyjek zakolje kravu za svoje zene bez 



njihova naredenja, i Muslim (1211, 120) u Hadzu, poglavlje: Pojasnjenje vrsta ihrama. 



245 



«^ 





IBN KAJilM ELDZEVZIJJE 

Treci: uzrok za otkup nekog prijestupa u osnovi zabranjen 
je. Njemu je dozvoljeno pribjeci samo radi nekog opravdanja, jer 
se otkup ljuje za ostavljeni vadzib ill za pocinjeno zabranjeno djelo. 
Medutim, hadz temeftu je vadzib kod nekih ucenjaka, poput Ibn 
Abbasa i drugih, ili mustehab kao sto je kod vecine ucenjaka. Prema 
tome, da je zrtva, koja se u temettuu zrtvuje, otkupna ne bi bilo doz- 
voljeno pribjeci joj bez uzroka. Njihovo misljenje da je to otkupna 
zrtva zbog toga se ne moze prihvatiti, jer se vidi da je to obred. Na 
taj nacin Allah je olaksao Svojim robovima, dozvoljavajuci im da 
se oslobode ihrama za vrijeme hadza, zbog toga sto kontinuirano 
bivstvovanje u njima predstavlja poteskocu ljudima. To je olaksica 
kao i olaksice skracivanje namaza i mrsenja na putovanju, ili kao 
potiranje po mestvama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi 
radili su sve to. "Allah voli da se postupi po Njegovoj olaksici isto 
onoHko koliko i ne voli da se pocini grijeh prema Njemu." 394 

Prema tome, Allahova radost zbog toga sto covjek postupa 
po onome sto mu je On olaksao, ista je kao i Njegov prijezir zbog 
covjekova cinjenja onoga sto je On zabranio. Hedj, iako je zamjena 
za olaksanja jednog putovanja, ipak je on bolji za onog ko dode u 
mjesecima hadza od onog koji dode samo radi hadza i nakon toga 
umru obavi poslije hadza. Zamjena ponekad moze biti vadzibom, 
poput dzuma-namaza kod onih koji je smatraju zamjenom, poput 
tejemuma za onog ko ne moze koristiti vodu. U torn je slucaju teje- 
mum za njega vadzib, iako je zamjena za abdest. Pa ako zamjena 
za nesto ponekad moze biti vadzibom, onda je prece da moze biti i 
mustehabom. Oslobadajuce prekidanje ne zabranjuje da to sve bude 
jedan obred, poput tavafa ifade. On se jednoglasno smatra ruknom 
i obavlja se poslije prvog oslobadanja od ihrama. Isti je slucaj i sa 
bacanjem kamencica na Mini, oni se bacaju poslije potpunog oslo- 
badanja od ihramskih stega. Ramazanski je post takoder protkan 

394 Biljezi ga Ahmed (2/108) od Ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah uis- 
tinu voli da se koriste njegove olaksice, isto onoliko koliko i ne voli da se urade stvari koje je 
On zabranio." Lanac mu je ispravan, a Ibn Hibban ga smatra vjerodostojnim (914). 

$ 24 JL 

MM 








ZADU-L-ME'AD 

mrsenjem u njegovim nocima, ali i pored svega toga to ne sprecava 
da se smatra jednim obredom (ibadetom). Zbog toga su Malik i 
drugi rekli: "Dozvoljeno je da se za cijeli rajesec donese jedan nijet, 
jer je to jedan obred." Allah najbolje zna. 



Vasa tvrdnja da ako nije dozvoljeno involvirati umru u hadzdz, 
onda je zabrana njegovo prekidanje radi umre preca. Medutim, 
cujemo mljevenje mlina, a ne vidimo brasna. U cemu se ogleda uza- 
jamna reciprocnost izmedu te dvije stvari? Koji vam je dokaz za tu 
tvrdnju kad ne posjedujete ni jednog argumenta? Ako je onaj ko 
zastupa ove tvrdnje sljedbenik Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, 
treba znati da Ebu Hanife ne priznaje takvu pogresnu analogiju. A 
ako bude neko drugi, bit ce obavezan ponuditi validnu analogiju, a 
nece je moci naci. 

Potom ce neko reci da je onaj ko je involvirao umru u hadz 
prekrsio ono sa cime se obavezao. On je ucinio tavaf za hadz, a 
potom i drugi tavaf za umru, pa ako nakon toga postane karin dovo- 
ljan mu je, na osnovu vjerodostojna sunneta, jedan tafav i jedan sa'j. 
To je misljenje vecine islamskih ucenjaka. I na taj nadn je prekrsio 
ono sa cim se obavezao. 

Medutim, onaj ko prekine obred, on s time nece prekrsiti ono 
sa cim se obavezao, jer on u torn slucaju transformise svoj obred u 
ono sto je potpunije i bolje od njega i u kome ima vise obligatnosti. 
I na taj nacin analogija postaje u svakom slucaju neodrziva. Allah 
najbolje zna. 



Vratimo se Poslanikovom, s.a.v.s., hadzu. Potom je Poslanik, 
s.a.v.s., krenuo sve do Zut-Tuvaa, danas poznata kao Abaru Zahir, 
gdje je i nocio. To je bilo uoci nedjelje, kada je cetiri dana proslo 
od zul-hidzdzeta. Tu je klanjao sabah, okupao se i tog dana krenuo 

247 




IBNKAJJIMEL-DZEVZUJE 

prema Meki. U Meku je usao danju s gornje strane od Senijjetul- 
Ulja, mjesta koje se izdize iznad Hadzuna. Kada bi dolazio na umru, 
ulazio bi u Meku s donje strane, a uje ulazio s gornje strane. Iz Meke 
je izisao s donje strane. Krenuo je i usao u harem prije podne. 

Taberani navodi da je usao kroz vrata Beni Menafa koja danas 
ljudi nazivaju vrata Benu Sejbeta. 395 

" Imam Ahmed navodi da kada bi Poslanik, s.v.a.s., ulazio u harem 
sa strane Darul-Ja'la, okrenuo bi se prema Kabi i ucio bi dovu, 

Taberani navodi da kada bi Poslanik, s.a.v.s.,pogledao u Kabu, 
rekao bi: 

X\#>j \jjZj \z^"'j \*ij~* '•** ^xZ ij i+UI 
"Boze, povecaj ovoj Tvojoj Kuci postovanje, cast i karizmu." 35 
Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da bi on pri videnju Kabe 
podizao ruke, donio tekbir i rekao: 



"Boze.Ti si Selam, i od Tebe je selam. Boze nas, prozivi nas na 
selamu. Povecaj, Boze, ovoj Kabi cast, velicinu i karizmu, a onome 
ko obavlja kod nje hadz Hi umru, povecaj plemenitost, cestitost, 
ugled i dobro." 397 Hadis je mursel. Medutim, to je Seid b. Musejjib 

395 Predaju navodi Hejsemi u El-Medimeu (3/238) od Ibn Omera i veli da je biljezi Taberani 
u El-Evsatu. U njenom lancu je Mervan b. Ebi Mervan. Es-Sulejmani veli da je diskutabiian. 
O stali prenosioci su mu povjerljivi. 

396 U njegovu je lancu Asim b. Sulejman el-Kevzi koji se smatra neprihvadjivim prenosiocem, 
kako stoji uEl-Med±meu (3/238). Ibn Adijj veil- "Ubraja se medu one koji izmisljaju hadise." 
El-Fellas kaze: "Izmisljao je hadise." Nesai veli: "Neprihvadjiv prenosilac." Darekumi veli: 
"Lazac.'Tbn Hibban kaze: "Njegove hadise nije dozvoljeno biljeziti, osim samo radi ibreta." 
m Biljeze ga Safi (1/339), a pteko njega i Bejheki (5/73) od Seida b. Salima od Ibn Dzurejdza 
da je Poslanik, s.a.v.s.... Medutim, lanac mu je prekinut. Ima drugu predaju u mursel formi 
koju biljezi Bejheki od Sufiana Sevrija od Ebu Seida es-£amija od Mekhula. Medutim, Ebu 
Seid es-Sami je nepoznat prenosilac. 



(248 





ZADU-LMEAD 

*K TKVfK JftV*K JhY*K7ftYrtC7W 

cuo od Omera b. Hattaba, r.a., da je to rekao. 3 ' 8 

Kada je Poslanik, s.a.v.s., usao u harem, krenuo je prema Kabi 
i nije klanjao tehijjetul mesdzid, jer je tehijjetul-mesdzid harema 
tavaf. Kada je dosao do Crnog kamena dotakao ga je, i nije se gurao 
radi toga. Nije se ni pomjerio od njega prema jemanskom ruknu, 
nije dizao ruke niti je govorio: "Nanijeto sam sa svojim tavafom 
ove sedmice to i to." Niti je donio tekbir, kako to cine oni koji zna- 
nje ne posjeduju. To je novotarija koja se ne moze prihvatiti. Nije 
dotakaosa svim svojim tijelom, a niti se nakon toga udaljio od njega 
ostavljajuci ga po strani, nego je stao ispred njega i dotakao ga je 
i krenuo na desnu stranu ostavljajuci Kabu na svojoj lijevoj strani. 
Kod kabenskih vrata nije ucio nikakve dove, niti ispod Mizaba, tj. 
kabenskog oluka, niti iza Kabe, a niti kod njenib uglova. Nije ni 
propisao posebne dove za tavaf, niti ih je on ucio, niti je nekoga 
njima poducio. Od njega se pamti da je izmedu dva rukna ucio: 

- ' ' ' *, ' 

"Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom i onom svijetu i 
sacuvaj nas vatre." 399 

U prva tri kruga ovog tavafa trckarao je, tj. isao je brzim hodom 
sustizuci korake. Jedan dio svog ogrtaca stavio je na svoje rame, a 
drugu plecku i rame otkrio je. Kada god bi dosao do Crnog kamena 
pokazao bi njega ill bi ga dodirnuo sa svojim stapom i poljubio svoj 
stap, koji je bio povijen na vrhu. 






m Biljezi ga Bejheki (5/73) u sljedecoj fbrmi: "Cuo sam Omera kada je vidio Kabu da je 
rekao: 'Boze, Ti si Selam, od Tebe je selam i prozivi nas, Boze nas, u selamu." Lanac mu je 
dobar. 

395 BUjcze ga Safi (2/44), Ahmed (3/411), Ebu Davud (1892) i Abdurrezzak u Musannefu 
(8963). U njegovu lancu je Ubejd, oslobodeni rob Saibov. Poyjcrljivim prenosiocem ga smatra 
samo Ibn Hibban. Hafiz Ibn Hadzer u Tchzibu prenosi da ga Ibn Kani, Ibn Mendeh i Ebu 
Nuajm ubrajaju u ashabe. Ostali prenosioci su mu povjerljivi. Ibn Hibban ga ocjenjujc da je 
yjerodostojan (1001) kao i Hakim (1/4SS), u cemu je sa njim suglasan i Zehebi. 



249 









IBN KAJJIM ELD2EVZUJE 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., doticao jemanski rukn, 
medutim, nije potvrdeno da ga je ljubio, niti da bi ljubio svoju ruku 
nakon sto bi ga dotakao. 

Darekutni biljezi od Ibn Abbasa da je AUahov Poslanik, 
s.a.v.s., ljubio jemanski rukn i da je svoj obraz stavljao na njega. 400 U 
njegovu je lancu prenosilaca Abdullah b. Muslim b. Hurmuz. Imam 
Ahmed je rekao da prenosi salih, tj. dobre hadise. 401 Medutim, drugi 
ga drze za slaba prenosioca. 

Medutim, treba imati na umu da se ovdje pod jemanskim 
ruknom misli na Crni kamen, jer se i on naziva tako, isto sto se 
jemanski rukn sa drugim ruknom naziva el-jemanijani, tj. dva 
rukna. On se s uglom koji ga slijedi prema vratima naziva el-ira- 
kijani, tj. dva iracka ugla. Dva ugla koja slijedees-samijani, tj. dva 
samska rukna. Dva ugla koja slijedeiza Kabe nazivaju se el-garbi- 
jani, tj. dva zapadna ugla. 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., poljubio Crni kamen, da 
ga je potirao rukom, da je na njega stavljao svoju ruku i da ga je 
potom ljubio. Takoder je potvrdeno da gaje dodirivao stapom.To 
su znaci tri nacina. Od Poslanika, s.a.v.s., se takoder prenosi da bi 
stavljao svoje usne na njega i dugo plakao. 

Taberani sa dobrim lancem prenosilaca biljezi da je Posla- 
nik, s.a,v.s., doticao jemanski rukn i govorio: r JS\ 4ilj ill ^L, "U ime 
Allaha, Allah je najveci." 402 

Kada god bi Poslanik, s.a.v.s., dosao do Crnog kamena rekao 



400 Biljezi ga Darekutni (2/290), Medutim, Abdullah b. Muslim je slab prenosilac. Takvim 
ga smatraju Ebu Davud, Nesai i Ibn Mein. Ebu Hatim veli: "Nije toliko jak da bi se pisali 
njegovi hadisi." 

401 Ono sto stoji u Tehzibu i El-Dzerhu -vet-Tadilu (5/164) jeste da ga imam Ahmed smatra 
za slaba prenosioca. 

402 Medutim, autorje, da mu se Allah smiluje, pogrijeiiojer ga Taberani ne prenosi u merfu 
formi, nego ga biljezi Bejheki (5/79) od Ibn Omera u mevkuf formi, kako to navodi Hafiz u 
Telhisul-habiru. Lanac prenosilaca mu je ispravan. 



rtfe****- 1 





ZADIH-ME'AD 

bir^lV'Allahuekber." 403 

Ebu Davud et-Tajalisi i Ebu Asim en-Nebil biljeze od Dza- 
fera b. Abdullaha b. Osmana da je rekao: "Vidio sam Muhammeda 
b. Ubada b. Dzafera kako ljubii na njemu cini sedzdu. Potom je 
rekao: 'Vidio sam Ibn Abbasa kako ljubii na njemu dm sedzdu.' 
Ibn Abbas je tad rekao: 'Vidio sam Omera b. Hattaba kako ga ljubi 
i na njemu cini sedzdu, pa je nakon toga rekao: 'Vidio sam Allahova 
Poslanika, s.a.v.s., da ovako radi, pa sam i ja tako postupio.'" 404 

Bejheki od Ibn Abbasa biljezi da je on poljubio Crni kamen, 
zatim da je na njemu ucinio sedzdu, zatim ga je ponovo poljubio, a 
zatim na njemu tri puta ucinio sedzdu. 405 

Od njega se takoder prenosi da je rekao: "Vidio sam Posla- 
nika, s.a.v,s., da je ucinio sedzdu na Crnom kamenu." 406 

Poslanik, s.a.v.s. od kabenskih uglova potirao je i doticao samo 
dva jemanska. San, Allah mu se smilovao, kaze: "Niko svojim nedo- 
dirivanjem Kabe ne ignorira Allahov hram, nego ga potiru zbog 
toga sto je potirao Allahov Poslanik, a ostali se ne potiru zbog toga 
sto ih Poslanik, s.a.v.s,, nije potirao." 









Nakon sto je Poslanik, s.a.v.s., zavrsio tavaf dosao je iza rnjesta 
gdje je stajao Ibrahim, a.s., tj. makami Ibrahima i proucio: \jj£\j$ 
4 Jii *c*15il fUi -y "Neka vam mjesto na kojemje stajao Ibrahim, a.s., 



403 Biljezi ga Buhari (3/392) od Ibn Abbasa da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s. tavafio je na svojoj 
devi. Kada god bi dosao do Crnog kamena pokazao bi na njega sa necim sto je imao u ruci i 
donio tekbir." 

404 Biljeze ga Ebu Davud et-Tajalisi (1/215-216) i Bejheki (5/74). Prenosioci su mu povjerljivi. 

405 Biljeze ga Safi u El-u (2/145) preko njega i Bejheki (5/75). Medutim, u njemu postoji 
obmana (tedlis) od strane Ibn Dzurejdza, 

m Biljezi ga Bejheki (5/75). U njegovu je lancu prenosilaca Jahja b.Jeman, koji mnogo grijesi 
i zbog toga ga imam Ahmed smatra slabim prenosiocem. Za njega je rekao: "Od Sevrija 
prenosi cuda. I ovo je jedan hadis koji prenosi od njega." 



251| 










% I8N KAJJIM ELDZEVZUJE g 

bude prostor iza koga cete molitvu obavljati. . . " (El-Bekare, 125) i 
klanjao dva rekata. Mekam je bio izmedu njega i Kabe. Na tim 
rekatima ucio je poslije sure El-Fatihe dvije El-Ihlas sure. 407 Nje- 
govo ucenja citiranog ajeta bilo je objasnjenje znacenja tog ajeta i 
Allahove intencije u njemu, koja se pokazala s njegovim klanjanjem 
iza mekama. 

Kada je zavrsio namaz, krenuo je prema Crnom karaenu, 
dotakao ga i potom se uputio na Safu kroz vrata koja su bila nasu- 
prot njega. Kada se priblizio San proucio je: ^&\ J&, -^ ij^lj UJ*]i ji^ 
"Safa i Merva su Allahova casna mjesta," (El-Bekare, 159) Rekao 
je: "Pocet cemo sa cime je i Allah poceo." U predaji koju biljezi 
Nesai stoji: "Pocinjite" u imperativnoj formi. 408 Zatim se popeo na 
Safu toliko da ie vidio Kabu. Okrenuo se prema kibli, izgovorio 
rijeci monoteizma, donio tekbir i rekao: dJUJ.1 ii Jj dL^i M VjJ~' 3 &\ ^\tyy 

a&$\ f >j '•&■ 'j£j £fs V& *^j i Yi A ^ s4 :&•£&& ^ ^ 

t'jj-j "La ilahe illellahu vahdehu la serike leh lehul-mulku velehul- 
hamdu vehuve ala kulli sej'in kadir, la ilahe ilellahu vahdeh endzeze 
va'deh ve nasare 'abdeh ve hezemel-ahzabe vahdeh." (Nema boga 
do Jednog Allaha. Njemu pripada hvala i On je svemocan. Nema 
boga osim Jednog Allaha koji je ispunio Svoje obecanje, pomogao 
Svoga roba i porazio sam saveznike.) Potom je poslije toga tri puta 
ponovio spomenute rijeci. 

Ibn Mesud stao je na Es-Sad, tj. na kraj Safe, pa mu je receno: 
"Ovamo, Ebu Abdurrahmane?" Rekao je: "Tako mi Onog Koji je 
jedini, na ovom mjestu objavljena je sura El-Bekare." 409 




407 Te dvije sure su Kulja ejjuhel kaiiruri i Kul huvallahu ebad. 

m Biljeze ga Nesai (5/236) i Darekutni (2/254). Frenosiori su mu povjerljivi. Ibn Hazm 

i Nevevi smatxaju ga vjerodostojnim. Medutim, ta je predaja bezprimjema (saz) jer Malik, 

Surjan, Jabja b. Seid el-Kattan slozili su se na predaju u kojoj se kaze: "Pocet cemo." Hafiz Ibn 

Hadzer veli: "Oni su jace memorije od drugih. 1 * 

409 Biljezi ga Bejbeki (5/95). U lancu mu je Ismail b. Muslim el-Mekki. Smatra se slabim 

prenosiocem. 

252 



■ ■ I "~ 










ZADU-L« 

Potom se idud uputio ka Mervi. Kada je dosao do Batnul- 
Vadi potrcao je sve dok nije presao tu dolinu i uspeo se. Potom je 
nastavio hodom. Ovo je potvrdeno od njega. To se danas nalazi 
prije dva zelena pogeta stapa na pocetku i kraju gdje se obavlja 
sa'j. Vidljivo je da ta dolina nije promijenila svoju konfiguraciju. To 
prenosi Dzabir od njega kako se biljezi u Muslimovom Sahihu.* m 
Iz spomenute predaje vidi se da je Poslanik, s.a.v.s., isao pjesice. 
Medutim, Muslim u svom SabiAu biljezi od Ebu Zubejra da je cuo 
Dzabira b. Abdullaha kada je rekao: "Poslanik, s.a.v.s.,je na Opro- 
snom hadzu tavafio oko Kabe na svojoj jahalici, kao i izmedu Safe 
i Merve, kako bi ga vidjeli ljudi, kako bi ih mogao nadzirati i da bi 
ga mogli pitati, jer da nije tako, ljudi bi ga zakionili." 411 

Muslim takoder biljezi od Ebu Zubejra od Dzabira da je 
rekao: "Allah ov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi obavili su samo 
jedan sa'j, a to je prvi sa'j." 412 

Ibn Hazm veli: "Nema kontradiktornosti medu tim preda- 
jama, jer jahac, kada ga digne njegova jahalica, on se sav digne, 
dignu se njegove noge s ostalim dijelovima tijela." 

Medutim, ja imam od toga ljepsi kompromis. A to je da je 
poceo obavljati sa'j pjesice, a potom je nastavio jasuci. To se izricito 
kaze u predaji koju biljezi Muslim u svom Sahibu od Ebu Tufejla 
da je rekao Ibn Abbasu: "Obavijesti me o obavljanju sa'ja jasuci, 
je li to sunnet, jer tvoj narod smatra da je to sunnet?!" Rekao je: 
"Istinu su rekli i slagali." Rekao sam: "Sta ti to znaci?!" Rekao je: 
"Allahova Poslanika, s.a.v.s., su zaokupili mnogi ljudi. Govorili su: 
'Evo Muhammeda, evo Muhammeda', tako da su cak i zene iz kuca 
izisle. Ispred AUahovog Poslanika, s.a.v.s., se nisu odgonili ljudi. Pa 









410 (1218). 

411 BUjezi ga Muslim (1273). 



".: 



Biljezi ga Muslim (1215). 



^T 





IBM KAJJIM ELDZEVZIJJE 

kada ih se oko njega mnogo okupilo, uzjahao bi. Obaviti sa'j pjesice 
bolje je." 413 



Oko Poslanikova tavafa, kojeg je obavio kad je stigao u Meku, 
postoje dileme: da li ga je obavio pjesice ill jasuci? 

U Muslimovom Sahihu od Aise, r.a., prenosi se da je rekla: 
"Poslanik, s.a.v.s., je obavio tavaf na Oprosnomna svojoj devi, doticao 
je Hadzderul-esved, jer nije volio da se odguruju od njega ljudi." 414 

U Ebu Davudovom Sunenu od Ibn Abbasa se prenosi da je 
rekao: "Poslanik, s.a.v.s., je stigao u Meku bolestan. Obavio je tavaf 
na devi. Kad god bi dosao do Crnog kamena dotakao bi ga stapom. 
Kada je zavrsio tavaf zaustavio je devu, sisao i klanjao dva rekata." 415 

Ebu Tufejl veli: "Vidio sam Poslanika, s.a.v.s., kako tavafi 
oko Kabe na devi i doticesvojim stapom, a potom ga ljubi, tj. stap." 
Biljezi ga i Muslim bez spominjanja deve. 416 Biljezi se i kod Bejhe- 
kija sa Muslimovim lancem prenosilaca i tu se spominje deva. 

Cini mi se, a Allah najbolje zna, da se to odnosi na tavaf ifadu. 
A ne na tavaf kudum, jer Dzabir prenosi od Poslanika, s.a.v.s., trcka- 
ranje u prva tri kruga, a to se ne moze desiti bez hodanja. 

Safl, Allah mu se smilovao, je rekao: "Sedam krugova koje je 
Poslanik, s.a.v.s., obavio kada je dosao u Meku obavio ih je pjesice, 



m Biljeze ga Muslim (1264), Begavi u Serhw-sunneti (1922) i Bejheki (5/101) od Kudame 
b. Abdullaha b. Ammara da je rekao: "Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako cini sa'j na 
devi. Tu nije bilo udaranja, niti odstranjivanja, niti vikanja da se ncko skloni." Tibi je rekao: 
"Nisu udarali ljude, niti su ih odstranjivali, niti su govorili: oslobodite put, kako je danas 
uobicajeno kod vladara i kraljeva." 
4,4 Biljezi ga Muslim (1274). 

415 Biljeze ga Ebu Davud (1881) i Bejheki (5/100). U njegovu lancu je Jezid b. Ebu Zijad 
el-Haslmiji koji je slab prenosilae. Prenosi besprimjeme rijeci: "...dok se ialio...", na osnovu 
onoga sto prenosi Bejheki. 

416 Biljeze ga Muslim (1275) i Bejheki (5/100-101). 



f&pet**' 





ZADU-L-ME'AD 

jer Dzabir govori o Poslanikovom tavafu. U prva tri kruga trckarao 
je, a cetiri isao normalnim hodom. Zato nije dozvoljeno da je Dza- 
bir govorio o tavafu kojeg je obavio i iduci i jasuci sedam krugova. 
Zapamceno je da je Poslanik, s.a.v.s., obavio sedam krugova jasuci 
u tavafu kojeg je obavio prvi dan Bajrama." Potom je San rekao: 
"Od Ibn Ujejneta od Tavusa od njegova oca prenosi se da je Alia- 
hov Poslanik, s.a.v.s., naredio ashabima da obave tavaf, da u podne 
obave tavaf, a da je doveo svoje zene nocu i da je jahao na devi doti- 
cucisvojim stapom, i mislim da je rekao: Ta je ljubio vrh stapa,'" 

Pored toga sto je ta predaja u mursel formi, ona je i suprotna s 
predajom koju prenosi Dzabir u Sahihu da je Poslanik, s,a.v.s., oba- 
vio tavaf ifadu na prvi dan Bajrama po danu. Tako prenosi i Aisa i 
Ibn Omer, kao cemo vidjeti kasnije. 

Ibn Abbasova izjava da je Poslanik, s.a.v.s. dosao u Meku 
bolestan i da je obavio tavaf na devi i da, kada je god dosao do 
Crnog kamena dotakao bi ga, ako je zapamcena onda je to bilo u 
neko njegovo vrijeme. Jer prenosi se od njega vjerodostojna predaja 
da je Poslanik, s.a.v.s., prva tri kruga trckarao u tavafu kudumu. 
Jedino bi se ovdje moglo prihvatiti ono sto je Ibn Hazm rekao, da 
je Poslanik, s.a.v.s., na devi trcao prva tri kruga i ako je trcao na 
devi, trcao je. Medutim, nema nikakvih vjerodostojnih hadisa koji 
potvrduju da je Poslanik, s.a.v.s., obavio tavaf kudum na devi. Allah 
opet najbolje zna. 



Ibn Hazm veli: "Poslanik, s.a.v.s., je takoder izmedu Safe i 
Merve obavio sedam krugova na devi, u tri je trcao na devi, a u 
cetiri isao pjesice." Medutim, to je jedna njegova pogreska i zaborav, 
neka mu se Allah smiluje, jer ni to niko drugi apsolutno nije rekao, 
niti to iko prenosi od Poslanika, s.a.v.s. To se odnosi na tavaf oko 
Kabe. Medutim, u tome je Ebu Muhammed pogrijesio i zamijenio 
ga sa sajom. Jos cudnije od togaje njegovo argumentovanje toga s 



255| 








I IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE 

predajom koju prenosi putem od Ibn Omera da je Poslanik, s.a.v.s., 
obavio tavaf kada je stigao u Meku, pa je prvo dotakao Crni kamen, 
a zatim tri prva kruga protrcao, a cetiri presao obicnim hodom. 
Nakon sto je obavio tavaf, klanjao je dva rekata kod Mekami Ibra- 
hima. Kada je predao selam, krenuo je prema Safi i obavio sa'j sedam 
krugova. . .", pa je naveo ostatak predaje. 417 

Potom je rekao: "Nismo nasli broj krugova koje je trcao 
izmedu Safe \ Merve da se izricito definira, ali je to ipak stvar o 
kojoj se svi slazu." 

Stvar o kojoj se svi slaz je sa'j u Batnul-Vadi u svim krugovima, 
Medutim, ograniciti trcanje samo na prva tri kruga to, koliko nam 
je poznato, niko nije rekao niti prenio do Ibn Hazma. Pitao sam 
naseg sejha o tome, pa je rekao: "To je jedna od njegovih pogresaka, 
jer on, Allah mu se smilovao, nije obavio hadz." 

Ta greska slici onoj kad je rekao da je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
sa'j cetmaest puta,jer je racunao jednim krugom odlazak sa Safe na 
Minu i ponovni povratak sa Merve na Safu. To je pogresno pripisi- 
vati Poslaniku, s.a.v.s., jer to niko nije prenio, niti je iko od poznatih 
imama to rekao. Mada su neki od postklasicara, koji sebe smatraju 
imamima, zastupali to. Ono sto potvrduje to misljenje jeste to sto 
nema dileme kod islamskih ucenjaka da je Poslanik, s.a.v.s., zavrsio 
svoj sa'j na Mervi. Prema tome, da se odlazak sa Safe na Mervu i 
ponovni povratak na nju racunao jednim krugom, onda bi Poslanik, 
s.a.v.s., svoj sa'j zavrsio na Safi, a ne na Mervi. 

Takoder je Poslanik, s.a.v.s., kada bi stigao do Merve popeo se 
na nju, okrenuo bi se prema Kabi, donio bi tekbir i izgovorio rijeci 
tevhida, te uradio isto ono sto je radio i na Safi. Kada je zavrsio svoj 
sa'j kod Merve, naredio je svima koji sa sobom nisu imali hedja da 
se neizostavno oslobode ihrama, svejedno koji su hadz bill nanije- 
tili, karin ili mufred. Naredio im je da se potpuno oslobode ihrama, 



4,7 Biljezi ga Buhari (3/432) u HaJzu, poglavlje: Ko povede sa sobom devu. 



|256 

















g ZADU-L-ME'AD 

tako da im je nakon toga bilo dozvoljeno opcenje sa zenama, miri- 
sanje, i oblacenje svakodnevne odjece, te da u takvom stanju ostanu 
sve do dana tervije. On se nije oslobadao ihrama zbog hedja kojeg 
je imao sa sobom. 

Tada je Poslanik, s.a.v.s,, rekao: "Da dozivim ponovo ono sto 
sam dozivio, ne bib vodio hedja, i nanijetio bih umru." 

Prenosi se da se i on tada oslobodio ihrama. Medutim, to je 
ocita greska, koju smo prije objasnih. 

Tada je Poslanik, s.a.v.s., uputio dovu tri puta za one koji su se 
obrijali, a jednom za one koji su potkratik" kosu. 418 

Tada ga i Suraka b. Malik b. Dzusum, nakon sto im je nare- 
dio da prekinu hadz i da se oslobode ihrama, upitao: "Je li to samo 
za ovu godinu, ili zauvijek?!" Odgovorio je: "Zauvijek." Ebu Bekr, 
Omer, Alija, Talha i Zubejr tada nisu skinuli ihrama zbog hedja. 

Poslanikove, s.a.v.s., zene oslobodile su se tada ihrama, jer bile su 
nanijetile kiran hadz, osim Aise. Ona se nije oslobodila ihrama zbog 
toga sto je imala menstruaciju. Fatima je tada skinula ihrame, jer sa 
sobom nije imala hedja. Takoder ni Alija, r.a., nije se tada oslobadao 
ihrama zbog hedja. Tada je Poslanik, s.a.v.s., naredio onima koji su 
nanijetili isti nijet kojeg je i on nanijetio da ostanu u ihramima, ako sa 
sobom imaju hedja, a da se oslobode ihrama, ako ga nemaju. 

Klanjao je za sve vrijeme svog boravka u Meki sve do dana 
tervije isto kao sto je klanjao muslimanima kadaje izisao izMeke. 
Izvan Meke ostao je cetiri dana i za to vrijeme skracivao je namaz. 419 
Ti dani bih su: nedjelja, ponedjeljak, utorak i srijeda. Kadaje dosao 
eetvrtak, ujutro je sa mushmanima krenuo prema Mini. Oni koji su 

418 BUjeze ga Buhari (3/448) i Muslim (1301, 1302) od Ifcrn Omera i Ebu Hurejre. 

119 U Buharija (2/466) u predaji koja se prenosi od Ibn Abbasa, stoji da su Allahov Poslanik, 
s.a.v.s, i njegovi ashabi dosli u Meku ujutro, cetvrtog dana, uceci hadzsku telbiju. Prema tome, 
vrijeme koje je Poslanik, s.a.v.s., prorco u Meki prije izlaska na Minu, a zatim na Arefat je 
cetiri dana, jer je dosao u Meku cetvrtog dana, a izisao iz nje osmog dana zul-hidzdzeta. 





IBN KAJiLM EL-D2EVZIJJE 

se bili oslobodili ihrama, s mjesta svog boravista nanijetili su hadz i 
nisu ulazili u harem da bi iz njega nijetili hadz. Nanijetili su hadz, 
a Meka je bila iza njihovih leda. Kada je stigao na Minu, zausta- 
vio se na njoj i klanjao podne i ikindiju, i tu je zanocio. To je bilo 
uoci petka. Kada je izislo sunee, krenuo je sa Mine na Arefat. Isao 
je putem Dabb, na desnoj strani, kojira ljudi i danas idu. Neki od 
ashaba ucili su telbiju, a neki tekbire. Sve to on je slusao i nikome 
od njih to nije osporavao.* 120 

Zatekao je sator na Nemiri koji je bio postavljen po njegovoj 
naredbi. Nernire je jedno selo istocno od Arefata, koje danas vise 
ne postoji, Smjestio se u njega, pa kada je sunce izislo iz zenita, 
naredio je da mu se dovede njegova deva el-Kasva. Uzjahao ju je 
i krenuo sve dok nije dosao do doline Batnul-Vadi na Urenejskoj 
zemlji. Tada je sa svoje deve odrzao velicanstvenu hutbu, u kojoj je 
potvrdio osnovne temelje islama i porusio temelje idolopoklonstva i 
dzahilijjeta. Tada je potvrdio zabranu onih stvari, oko koji su sagla- 
sne sve vjere, a to su: prolijevanje krvi, uzurpiranje tudeg imetka i 
casti. Sve dzahilijjetske obicaje stavio je pod svoje noge, tj. pogazio 
ihje. Ponistioje i zabranio sve vrste dzahilijetske kamate. Preporu- 
cio im je lijep odnos prema zenama i naveo njihova prava i obaveze. 
Rekao je da su njihova prava da se uobicajeno lijepo hrane i oblace 
ne definirajuci koliki je taj iznos. Dozvolio je njihovim muzevima 
da ih udare, ako u svoje kuce budu dovodile one s kojim njthovi 
muzevi nisu zadovoljni. U toj je hutbi oporucio urnmetu da se cvr- 
sto drze Allahove knjige i rekao da nece zalutati sve dok je se budu 
evrsto drzali. Zatim im je rekao da su oni odgovorni za Allahovu 
knjigu. Potom je zatrazio od njih da se ocituju sta ce reci i kako 
ce svjedociti za njega, pa su rekli: "Posvjedocit cemo da si dosta- 
vio, izvrsio i ukazao." Potom je Poslanik, s.a.v.s., podigao svoj prst 
ka nebu i zamolio Allaha da to posvjedoci, ponovivsi to tri puta. 
Zatim im je naredio da prisutni to prenesu odsutnim." 1 

4X Biljezi ga Bnhari (3/407-408) i Muslim (1285) od Enesa b. Malika. 
An Biljezi ga Muslim (1218) <i Hadia, poglavlje: Poslanikov, s.a.v.s., hadz. 

1258 

t Jiwii 



421 



~^^^*?~z*MM!*-»SMZ**9UMZ**MM&XM**!XM**ZSX*JV 





ZADU-L-ME'AD 

Ibn Hazm veli: "Tada mu je Ummul-Fadl, kcerka Harisa el- 
Helalija i majka Abdullaha b. Abbasa, poslala posudu mlijeka, pa ju 
je popio na svojoj devi pred ljudi ma, 422 Kada je zavrsio hutbu nare- 
dio je Bilalu da prouci ikamet za namaz." Medutim, to je jos jedna 
od njegovih, Allah mu se smilovao, pogreski. 

Kazivanje o Poslanikovom, s.a.v.s., pijenju mUjeka bila je 
poslije toga, tj. kada je krenuo prema Arefatu i kada se zaustavio 
na njemu. Tako se izricito jasno biljezi u dva Sabiba od Mejmune 
u kojem stoji da su ljudi sumnjali da li Poslanik, s.a.v.s., posti na 
dan Arefata. Zato sam mu poslala posudu mlijeka, dok je stajao na 
Arefatu. Popio ga je, a ljudi su gledalL U drugoj verziji stoji: "...aon 
je stajao na Arefatu..." 423 

Mjesto na kojem je Poslanik, s.a.v.s., odrzao hutbu nije na 
Arefatu, nego na Ureni. To je mjesto koje se ne ubraja u Arefat. 
Poslanik, s.a.v.s., zaustavio se na Nemiri i odrzao hutbu na Ureni, a 
stajao je na Arefatu. Odrzao je samo jednu hutbu, a ne dvije hutbe 
izmedu kojihje sjeo. Kada je zavrsio s hutbom, naredio je Bilalu da 
prouci ezan, a potom ikamet. Potom je klanjao podne dva rekata 
na kojim je ucio u sebi. Taj dan bio je petak. To ukazuje da putnik 
ne klanja dzume. Zatim je proucen ikamet, pa je klanjao ikindiju 
takoder dva rekata i s njim su klanjali i Mekelije. Oni su bez sumnje 
klanjali skracen i spojen namaz, jer im nije naredio da klanjaju cijeli 
namaz, niti da ne spajaju. Ko tvrdi da im je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
*£* £y UU l&%^ Ijil "Upotpunite svoj namaz, jer smo mi putnici!", 
oeito je'pogrijesio i grozno se prevario. To im je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao u bici za oslobodenje Meke i to usred Meke, jer su oni tada 
bili kod svojih kuca. 424 

122 Biljeze ga Buhari (4/206-207) u Pesttt, poglavlje: Post na dan Arefata, i Muslim (1123) u 

Pasta, poglavlje: Mustehab je hadziji da ne posti na dan Arefata. 

423 Biljeze ga Buhari (4/207) i Muslim (1124). 

4=4 Biljeze ga Ahmed u(4/432), Ebu Davud (1229), Tajalisi (1/124-125), Tahavi (1/417) i 

Bejheki (3/135) u Namazu, poglavlje: Kada ce putnik klanjati cijeli namaz od Imrana h. 

Husajna da je rekao: "Bio sam u bid s Allahovim Poslani, s.a.v.s. Ucestvovao sam s njim u 

oslobodenju Meke. U Meki je ostao osamnaest noci i za svo to vrijeme klanjao je po dva 

2591 








IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

Zbog toga je najispravnije misljenje islamskih ucenjaka ono 
koje smatra da Mekelije na Arefatu skracuju i spajaju namaze, kako 
su cinili i s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. U tome je najjasniji dokaz 
da se duzina putovanja za skracivanje namaza ne ogranicava s odre- 
denom Idlometrazom, niti s danima. A takoder i obredi apsolutno 
nemaju nikakvog utjecaja na skracivanje namaza. Na skracivanje 
namaza ima utjecaj samo ono sto je Allah odredio da bude uzrok za 
to, a to je putovanje.To zahtijeva sunnet i nema utjecaja na to ono 
sto zastupaju oni koji to definiraju. 

Kada je Poslanik, s.a.v.s., okoncao klanjanje namaza, uzjahao je 
svoju jahalicu i zaputio se k Arefatu. Stao je na dnu brda kod stijena. 
Okrenuo se prema Kabi, a Hable Musati bill su ispred njega. Jahao je 
na devi. Ucio je dovu skruseno i iskreno se molio sve do zalaska sunca. 
Naredio je ljudima da se odmaknu od doline Urene, i rekao im da se 
Arefat ne ogranicava samo na mjesto na kojem je on stao i rekao im: 
"Stao sam ovdje, a dozvoljeno je stati na eijelom Arefatu." 425 

rekata govorea: 'O Mekelije, klanjajte cetiri, jer mi smo putnici!*"U njegovom lancu prenosi- 
laca je AJija b. Zejd b. Dzedan, koji se sniatra slabim prcnosiocem. 

425 Biljezi ga Muslim (1218, 149) u HadZu, poglavlje: Sta se prenosi da je Arefat sav stajaliste, 
od Dzabira b. Abdullaha da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaklao sam ovdje, a doz- 
voljeno je zaklati na cijeloj Mini i zato koljite gdje boravite. Stao sam ovdje, a Arefet je sav 
stajaliste. Stao sam ovdje, a Muzdelifa je sva sastajaliste." Njegove su rijeci, da je naredio 
ljudima da se odmaknu od doline Urene, sahib-hadis, ako se uzmu u obzir ostale njegove 
verzije i predaje. Biljeie ga Ahmed (4/82) i Ibn Hibban (1008) od Dzubejra b. Mutama u 
sljedecoj formi: "Sav je Arefat stajaliste, a udaljite se od Urene, Cijela je Muzdelifa stajaliste, a 
udaljire se od Muhassira. Cijela je Mina kkonica i u svim danima tesrika dozvoljeno je klati." 
Medutim, lanac mu je prekinut. Biljezi ga i Taberani u svom Mud±emu. U lancu prenosilaca 
mu je Suvejd b. Abdulaziz koji je slabe memorije. Biljezi ga i Bejheki (5/115) od Muhameda 
b. el-Munkedira u mursel formi sa sljedecom verzijom: "Arefat je sav stajaliste i udaljite se 
od doline Urene. Muzdelifa je sva stajaliste i udaljite se od doline Muhassir." Biljezi ga i 
Malik u (1/388) u belag formi. Ibn Abdulberr veli: "Spojio ga je Abdurrezzak od Ma'mera 
od Muhammeda b. el-Munkedka od Ebu Hurejre. Biljezi ga i Hakim (1/462), a od njega 
i Bejheki (5/115) od Ibn Abbasa u merfu formi; 'Udaljite se od doline Urene i od doline 
Muhassira!* Vjerodostojnim ga smatra Hakim i u tome ga podrzava Zehebi i pored toga sto 
je u njegovu lancu prenosilaca Muhammed b. Kesir es-Sanani koji mnogo grijesi. Biljezi ga 
i Taberani drugim putem. Mcdutim, u lancu prenosilaca je Abdurrahman b. Ebu Bekr el- 
Mulejki koji je slab prenosilac. Biljezi ga i Hakim (1/462) od Ibn Dzurejdza da ga je obavijes- 
tio Ata od Ibn Abbasa da je on govorio: 'Udaljite se od Muhassira i od Urene!' Za njega je 
rekao da je vjerodostojan i da ispunjava uyjete dva sejha, i u tome ga je podrzao Zehebi." 







'yp« M ^g M 'i 



SSSB 





ZADU-L-ME'AD 

Naredio je ljudima da se pridrzavaju svojih obreda i da im 
budu dosljedni, jer oni su nasljedstvo njihova oca Ibrahima. 426 

U tim trenucima dosli su mu neki ljudi iz Nedzda i pitab ga o 
hadzu. Rekao im je: "Hadzdz je Arefat. Ko dode prije sabaha, noci 
na Muzdelifi, hadz ce mu biti ispravan. Dani Mine traju tri dana, 
a ko zuri i sve obavi u dva dana nece biti gresan, a ko ostane nakon 
toga takoder nece biti gresan." 427 

Pri ucenju svojih dova Poslanik, s.a.vs., digao je ruke do prsa, 
kao kad siromah nesto trazi. Obavijestio je ashabe da su najbolje 
dove one koje se uce na dan Arefata. 428 

Od dova koje se prenose da ih je Poslanik, s.a.v.s., ucio na 
Arefatu jesu: 

" ■* ■" >* ^ " " ■ ■**' "" ^ "ji _ ^j 



426 Biljeze ga Sail (2/54), Ebu Davud (1919), Nesai (5/255), Tirmizi (883) i Ibn Madza 
(3011) od Ibn Murebbe'a el-Ensarija. Lanac prenosilaca mu je jak Hakim (1/462) ga smatra 
vjerodostojnim i Zehebi ga u tome podrzava. 

■•"Biljeze ga Ahmed (4/335),Ebu Davud (1949),Tirrnizi (889, 2 979), Nesai (5/256) i IbnMadza 
(3015) od Abdurrahmana b. Ja'mera ed-Dilija. Lanac prenosilaca mu je ispravan. Ibn Hibban 
(1009) ga smatra vjerodostojmm kao i Hakim (1/464), s cijom se ocjenom slaze i Zehebi. 
428 Biljezi ga Malik u (1/422-423) odTalhe b. Ubejdullaha b. Keriza da je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., rekao; "Najbolja dova jeste ona koja se uci na dan Arefata. Najbolje sto smo rekli ja i 
poslanici prije me ne jeste da nema boga osim Allaha. T 'Prenosioct su mu povjerljtvi, medutim, 
hadis je mursel. Jaca ga predaja koju biljezi Tirmizi (3579) od Antra b. Su'ajba, od njegova 
oca, od njegova djeda da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najbolja dova jeste ona na Arefatu, 
a najbolje sto sam ja rekao i poslanici prije mene je da nema boga osim AUaha koji nema 
sudmga. Njemu pripada vlast i zahvaia i On je svemocan." U njegovu je lancu prenosilaca 
Muhammed b. Ebu Humejd, koji nije jak prenosilac. Medutim, njegov je lanac prenosilaca 
dobar s ostalim predajama. Jedna od njih jeste i ova, Preroa tome, hadis je hasen. U hadisu 
je dokaz pogresnosti onoga sto se prenosi od nekih ucenjaka, koji kazu da je tevhid izgovor 
obicnog svijeta: »La ilahe illellah», a tevhid odabranih: *AUah», tj. samo izgovor rijeci Allah. 
To nije potvrdeno ni u sunnetu, niti je preneseno od odabranih generacija. A svako je dobro u 
njihovu slijedenju, a svako zlo u ne slijedenju. 



*»*> 





IBM KAJJIM ELDZEVZUJE 

"Boze, neka je Tebi hvala onako kako mi to govorimo, bolje 
od onoga sto mi govorimo. Boze moj, Tebi pripadaju moje moli- 
tve, moji obredi, moj zivot, moja smrt i moj povratak, kao i moja 
djela. Boze moj, utjecem Ti se od kaburske kazne, srcanih vesvesa i 
rastrojstva. Boze moj, utjecem Ti se od zla kojeg donosi vjetar." 425 

Od Poslanikovih, s.a.v.s., dova koje je ucio na Arefatu prenosi 
se i ova: 

Ij* t[i diUi Jk. V i Jf&j is* f&J ' a 15 ^ <S'j3 ' <y^ £*—' f*^ 1 

itfbJ » ^jjl i£ui 711 jiiii j^iij ^4^1 i-j=iii ^aai J-*tfi til 1 tfjX 

<. 12LA 4^j iiSlii ^jdi^ ^ ^1 ^ ^' p*JJ «^- J^J ^ ^ JL^lij iiij ^ 

"Boze, Ti cujes moj govor, vidis moj polozaj, znas moje tajne i 
ono sto ne tajim i nista Ti od mog zivota nije skriveno. Ja sam nemo- 
cni siromah, onaj koji trazi pomoc i zastitu, koji se boji i kaje, koji 
priznaje svoje grijehe, Molim Te kao sto moli jadnik, obracam Ti se 
kao ponizeni gresnik, dozivam Te kao onaj ko se boji i plasi, koji Ti 
je vrat sageo i oci svoje orosio i pontzio svoje tijelo i pred Tobom svoj 
ponos zanemario. Boze, ne ucini me s mojom dovom nesretnikom i 
budi prema meni blag i milostiv, o Ti koji si Najbolji od svih od kojih 
se nesto trazi, o Ti koji najbolje dajes." 43U Biljezi ga Taberani. 

Biljezi imam Ahmed od Amr b. Su'ajba, od njegova oca, od 

42 ' Biljezi gaTirmizi (3520) u Devama, poglavlje: Arefatske dove.U njegovuje lancu preno- 
silaca Kajs b. er-Rebi. Ebu Hatim veli: "Povjerljivje, ali nije toliko Jake memorije."Jahja kaze: 
"Slab je prenosilac," A Murre veli: "Hadisi mu se ne piiu." Ahmed kaze: "Mnogo je grijesio 
i ima odbaceruh badisa," Veld i Ali b. Medini smatrali su ga slabim prenosiocem. Nesai kaze 
da je odbacen prenosilac. Darekutni veli: "Slab je prenosuac."Tirmizi je rekao za ovaj njegov 
hadis da je tim putem garib i da mu lanac prenosilaca nije jak. 

430 Biljezi ga Taberani u Ei-Mud±emus-sagira (144). Biljezi ga i Hejsemi u El-Med±mei 
(3/252) od Ibn Abbasa i veli: "Biljezi ga Taberani u E!-Kebiru i Es-Sagiru."U njegovuje lancu 
prenosilaca Jahja b. Salih el-Ejli. El-Akili veli: "Od njega Jahja b. Bukejr prenosi odbacene 
hadise." Ostaii prenosioci su mu yjerodostojni. 






jj ZADU-L-ME'AD 

njegova djeda da je rekao: 

3 5 iLp v «JU-j li Sri a'j v : <v£ ^>: ^3 4* 4ji Ji ^3i : ul £st Sis 

.^jJ *^J J£ ji ^j £M 8 j£ jlUJ J] j dllll 

*" # *t ****** 

"Poslanik, s.a.v.s., je na Arefatu najvise ucio ovu dovu: 'Nema 
boga osim Allaha koji nema sadruga. Njemu pripada vlast i hvala. 
U Njegovim je rukama svo dobro i On je svemocan.'" (La ilahe 
illellehu vahdehu la serike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu bijedi- 
hil-hajru ve huve 'ala kulli sej'in kadir). 431 

Biljezi Bejheki od Alije, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
H j iliLl J] aj Si J, V VjJ-j %\ VI Z\ V : S^L J3 £* ►£&! »Uij yjli* j£t 

^3 ji^ji j ^l; u ^j jiii j ^l: l; ^ ^ du s^l Ji fo\ j£\ &) Ji\ 0&3 
lx£\j 'JL Ja ll£\ yji} <& cijjl *Jil»5 .>iJi ^i>; ^3 fiyi a, ^ : u 

' s, ' ''*- "■■*>* 

[ r SJjttl 1 ^iLa f!Cy iSJ 4^JJ ^ (^ 

"Najcesca moja dova jeste dova koju su ucili poslanici prije 
mene na Arefatu: 'La ilahe iliellahu vahdehu la serike leh lehul- 
mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli sej'in kadir. Allahum- 
medz'al fi kalbi nuren ve fi sadri nuren ve fi sem'i nuren ve fi besari 
nuren. Allahummesrah li sadri ve jessir li emri. Ve e'uzu bike min 
vesvasis-sadri ve setatil-emri ve fitnetil-kabri. Allahumme inni 
e'uzu bike min serri majelidzu fillejli ve serri majelidzu finnehari 
ve serri ma tehubbu bihirrijahu ve serri bavaikid-dehri."' (Nema 
boga do Jedinog Allaha koji nema sudruga, Njemu pripada vlast i 
zahvala i On je svemocan. Boze, prosvijetli moj razum, moje srce, 
moj sluh i moj vid. Boze, otvori moja prsa i olaksaj mi moju stvar. 

431 Biljezi ga Ahmed (2/210), U lancu njegovih prenosilaca je Muhammed b. Ebu Humejd 
koga smatraju slabim prenosiocem. MeiJutim, potvrduje ga druga slicna mursel predaja u. 
Prema tome, on je hasen-hadis. 



263| 





IBN KAJJ1M EL-DZEVZIJJE 

flf Jft V« JfcYW XtV^K TWiT* 7ft 1 

Boze, utjecem Ti se od vesvesa mog srca, od rasijanosti mojih stvari 
i smutnje u kaburu. Boze, utjecem Ti se od zla onoga sto ulazi u noc 
i onoga sto ulazi u dan i zla kojeg donosi vjetar i zla i nesrece koje 
donosi vrijeme.) 432 

U lancima prenosilaca spomenutih dova postoji odredena 
doza slabosti (lin). 

Na Arefatu je Poslaniku, s.a.v.s., objavljen ovaj ajet: "Sada sam 
vam vjeru vasu usavrsio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i 
zadovoljan sam da vam islam bude vjera. , . " (El-Maide, 3) 433 

Tu je i jedan covjek pao sa svoje jahalice, a bio je u ihramima 
i od tog pada je umro. AUahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se 
zamota u svoje ihrame, da se ne mirise, da se okupa vodom i loto- 
som i da mu se ne pokriva glava, niti lice. Nakon toga rekao je da ce 
ga Allah prozivjeti na Sudnjem danu kako uci telbiju. 434 

U spomenutom dogadaju krije se dvanaest propisa: 

Prvi: obaveznost kupanja umrlog, jer je to naredio Allahov 
Poslanik, s.a.v.s. 

Drugi: da smrt ne cini umrlog necistim, jer bi ga u supro- 
tnom kupanje jos vise ueinilo necistim. Smrtna je prljavstina oso- 
bina zivog bica, pa ako bi ga oni koji ga kupaju s kupanjem ucinili 
cistim, onda se ne bi moglo prihvatiti da ga smrt cini necistom. A 
ako kazu da ga ne cini cistim, onda ce gasuljenje njegovih kefina, 



432 Biljezi ga Bejheki (5/117). Osim sto muje lanac prenosilaca prekinut, u lancu mu je i Musa 
b. Ubejd er-Rebzi koji se smatra slabim prenosiocem, 

4 " Biljeze ga Buhari (1/97 i 8/203) i Muslim (3017, 5) od Tarika b. Sihaba da su zldovi rekli 
Omeru: "Vi ucite jedan ajet, a da je nama tada objavljen, mi bi smo taj dan uzeli za praznik." 
Omerje tada rekao: "Ja znam kadaje on objavljen, gdje je objavljen, gdjcje Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., bio na Arefatu, kada mu je objavljen. To je bilo, tako mi Ailaha, u petak na Arefatu." 

434 Biljezi ga Buhari (3/109) u Dienazama, poglavlje: Kako se zamotava u keflne onaj ko umre 
u ihramima?, (4/55) u Hadzu, poglavlje: Sta je sunnet uraditi muhrimu, kada umie? Poglavlje: 
Koji su mirisi zabranjeni za muhrima i muhrimu? Poglavlje: Kada muhrim umre na Arefatu, 
i Muslim (1206, 98). 






( « pM i «ri 





ZADU-L-ME'AD 

odjece i onoga ko ga kupa, uciniti jos vise necistim. 

Treci propis: propisano je da se umrli okupa vodom i lotosom, 
a ne samo vodom. Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se okupa lotosom 
na tri mjesta. Spomenuti siucaj je jedno mjesto. Drugi put naredio 
je da se okupa njegova kcerka vodom i lotosom. I treci put naredio 
je da se njim okupa zena u menstruaciji. 435 

O pitanju obaveznosti ciscenja zene lotosom poslije menstru- 
acije, kod imama Ahmeda postoje dva misljenja. 

Cetvrti propis: ako se voda promijeni s cistim stvarima, to joj 
ne oduzima njenu cistocu, po misljenju vecme islamskih ucenjaka. 
To je najizricitija predaja i od imama Ahmeda, i pored toga sto nje- 
govi postklasicni sljedbenici zastupaju suprotno misljenje. 

Poslanik, s.a.v.s., nije naredio da se spomenuti covjek nakon 
toga sapere clstom vodom, nego je naredio pri gasuljenju njegove 
kcerke da se zadnji put sapere vodom pomijesanom sa malo kam- 
fora. Prema tome, da to mijesanje s cistim stvarima vodu cini neci- 
stom, Poslanik, s.a.v.s., bi to zabranio. Time se ne namjerava postici 
da se voda samo namirise, da bi se svojstva vode promijenila na 
jedan indirektan nacin, nego je to stvarno mirisanje tijela, njegovo 
jacanje i ocvrscivanje. A to se upravo postize kamforom pomijesa- 
nim s vodom, a ne s onim koji se stavi po strani vode. 

Peti propis: dozvoljeno je onome ko je u ihramima da se kupa. 
U vezi s tim prepirali su se Abdullah b. Abbas i Misver b. Mahreme. 
Presudio im je Ebu Ejjub el-Ensari, navodeci da se Allahov Posla- 



x Biljezi ga Muslim (332, 61) od Ibrahima b. Mubadzira da jc rekao: "Cuo sam Safiju od 
Aise da je Esma pitala Allahova Poslanika, s.a.v,s., o kupanju zene u menstruaciji. Rekao je: 
'Neka jedna od vas uzme vodu i lotos i neka se ocisti i neka to upotpuni. Zatim neka pospe 
tu mjesavinu po glavi i neka se dobro istrlja sve dok ne dopre do koze, a zatim neka se sapere. 
Potom neka uzme cvrstu krpu i neka se ocisti."* Biljcze ga Ebu Davud (314) Ibn Madia (642) 
i Darimi (1/197). Biljezi Darimi (1/239, 240) od u Kajsa da je rekla: "Pitala sarn Poslanika, 
s.a.v.s., o menstrualnoj krvi kada padne na odjecu, pa je rekao: 'Operi je vodom i lotosom i 
dobro je istrljaj.'" Lanac prenosilaca mu je dobar. 



*± 




IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 




rlasni 



nik, s.a.v.s, kupao dok je bio u ihramima. 436 Svi ucenjaci si 
da je muhrimu dozvoljeno da okupati se radi dzunupluka. Medu- 
tim, Malik, Allah rau se smilovao, smatra mekruhom da muhrim 
zaranja svoju glavu u vodu, jer je to jedna vrsta pokrivanja glave. 
Ipak, ispravnije je da u tome nema nista lose, jer su to cinili Omer 
b. Hattab i Ibn Abbas. 

Sesti propis: dozvoljeno je muhrimu upotrebljavati vodu i 
lotos. Oko toga postoje dileme kod islamskih ucenjaka. To dozvo- 
ljava San i Ahmed u najjasnijoj predaji od njega. Dok to zabranjuje 
Malik, Ebu Hanifa i Ahmed u predaji koju od njega prenosi njegov 
sin Salih, u kojoj stoji da je Ahmed rekao: "Ako bi to upotrijebio, 
bio bi duzan zaklati kurban." Dva ucenika Ebu Hanife rekli su da 
ako muhrim upotrijebi vodu i lotos, duzan je podijeliti sadaku. 

Oni koji zabranjuju muhrimu upotrebu vode i lotosa opra- 
vdavaju to sa tri razloga: 

prvi, da ta mjesavina ubija insekte u njegovoj glavi, a muhrimu 
je zabranjeno biskanje; 

drugi, to je jedna vrsta luksuza, a uklanjanje prljavstine opre- 
cnoje ihramima; 

tred, jer to njegov miris cini primamljivim, pa prema tome 
slid pravom mlrisu, a posebno ako se radi o bijelom sljezu; 

Sva tri razloga su vrlo neosnovana. Prema tome, ispravno je da 
je to dozvoljeno zbog postojanja teksta, a Allah i Njegov Poslanik, 
s.a.v.s., nisu zabranih muhrimu uklanjanje prljavstine kupanjem, 
niti ubijanje vasi, a lotos ni po cemu ne slici mirisu. 






4i& BUjeii ga Buliari (4/48-49) u Umri, pogkvlje: Kupanje za muhrima, i Muslim (1205) 
u Hadzu, poglavlje: Dozvoljeno je muhrimu prati tijelo i glavu. Ibn Abbas u predaji koju 
biljezi Darekutni (261) i Bejbeki (5/63) od Ejjuba od Ikrime od Ibn Abbasa da je rekao: 
"Dozvoljeno je muhrimu koristiti kupatilo, vaditi zube i ukloniti nokte, ako se slome."Potom 
je rekao: "Uklonite od sebe ono sto ^s uznemirava, jer Allah vam zbog toga nece zamjeriti." 
Munziri je rekao da je ova predaja dobra (hasen). 






I ZADU-L-ME'AD 

WKXWK 3ft VfK**Y*K JftV*K*V 

Sedmi propis: kefini se preferiraju nad podjelom nasljedstva 
i nad vracanjem duga, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se 
umrli hadzija zamota u svoju odjecu, ne pitajuci o njegovom naslje- 
dniku, niti o njegovu dugu. Prema tome, da nije kako smo rekli, 
onda bi pitao o tim stvarima. Kao sto je opskrba za vrijeme dok je 
bio ziv imala prednost nad vracanjem duga, isto pravilo vazi i nakon 
smrti.To je misljenje vecine islamskih ucenjaka. Postoje neka nepri- 
mjema suprotna misljenja na koja se ne treba osvrtati. 

Osmi propis: dozvoljeno je kod kefina ograniciti se na dvije 
odjece, tj. na izar i ogrtac.To je misljenje vecine islamskih ucenjaka. 
Kadi Ebu Ja'la je rekao: "Nije dozvoljeno zamotati umrlog u manje 
od tri dijela odjeca kad se ima mogucnost, jer kada bi bilo dozvo- 
ljeno ograniciti se na dva dijela odjece, onda ne bi bilo dozvoljeno 
zamotati u tri dijela odjece onog umrlog koji ostavi iza sebe siro- 
cad." Medutim, ispravno je suprotno misljenje njegovom. Ono sto 
on navodi anulira skromnost u stanju izobtija. 

Deveti propis: zabranjeno je muhrimu upotrebljavati miris, 
jer je Poslanik, s.a,v.s., zabranio da se on koristi i pored toga sto 
mu je posvjedocio da ce biti prozivljen uceci telbiju. Ovaj je dokaz 
osnova da je muhrimu zabranjeno koristiti miris. 

U dva Sahiha biljezi se od Ibn Omera da je Poslanik, 
s.a.v.s., rekao: 

"Ne oblacite nikakvu odjecu koju je dotakao indijski safran ili 
obicni safran." 437 

Takoder je Poslanik, s.a.v.s., naredio onome ko je obukao ogr- 
tac na ime ihrama, a kojeg je prije toga namirisao, da ga skine i da s 
njega spere tragove mirisa. 438 

437 Biljezi ga Buhari (3/32) u Hadzu, poglavlje: Koju odjecu oblaci muhrim? I Muslim (1177) 

u Hadzu, poglavlje; Sta je dozvoljeno muhrimu na hadzu ili umri? 

418 Biljezi ga Buhari (3/311-312) u Hadzu, poglavlje: Pranje mirisa s odjece tri puta, i Muslim 

(1180). 



»J«««f*r> 





IBH KAJJIM ELDZEVZIJJE 

Na osnovu spomenuta tri hadisa zabranjuje se muhrimu da 
koristi miris.Najjasniji od njih jeste spomenuti slucaj,jer se zabrana 
u druga dva hadisa odnosi na posebnu vrstu mirisa zvanu el-haluk, tj. 
miris koji je napravljen od safrana i drugih mirisa, dok je zabrana u 
spomenutom dogadaju opcenita i odnosi se na ihrame i na ostalo. 

Prema tome, ako je Poslanik, s.a.v.s., zabrardo priblizavanje 
mirisu ill njegovo koriscenje, to znaci da ta zabrana obuhvata i miri- 
sanje glave, tijela i odjece. A sto se tice mirisanja mirisa bez njegova 
dodira i to je zabranjeno analogijom, jer tu zabranu tekst eksplicite ne 
obuhvata, niri imamo o tome poznati konsenzus kojeg bi bila obaveza 
slijediti. Prema tome, to se zabranjuje na osnovu zabrane sredstava 
ili pravnicke prevencije, jer njegovo mirisanje vodi njegovoj upotrebi, 
tj. mirisanju tijela i odjeee. Isto kao sto se zabranjuje gledanje u tudu 
zenu, jer ce pogled u torn slucaju biti sredstvo za nesto drugo. 

Medutim, ono sto se zabrani na osnovu sredstava ili pravnicke 
prevencije, to se dozvoljava radi potrebe ili preteznog interesa. Zbog 
toga, dozvoljeno je gledati robinju koja se zeli kupiti, zarucnieu koja 
se zeli ozeniti, i neku zenu radi svjedocenja, meduljudskih odnosa, 
lijecenja, ltd. tome, muhrimu se zabranjuje mirisati miris, ako to 
cini namjerno radi nasladivanja i uzivanja. Medutim, ako mu miris 
dode do nosa nenamjerno, ili ga pomirise pri kupovini da bi ga 
razhkovao, to mu nece biti zabranjeno i u tim slucajevima ne treba 
zacepiti nos. Prvi slucaj ima status nenamjernog pogleda, a drugi, 
pogleda kupca iH zamcnika. To se objasnjava time sto oni koji su 
dozvohli muhrimu kontinuiranje mirisa stavljenog prije oblace- 
nje ihrama i nakon ihrama, dozvoljavaju mu i njegovo namjerno 
mirisanje i nakon oblacenje ihrama. To izricito zastupaju ucenici 
imama Ebu Hanife. U Dzavamiul-fikhi, od Ebu Jusufa, stoji da 
nije zabranjeno mirisati miris kojim se namirisalo prije oblacenja 
ihrama. Autor djela M«/w/rekao je da je miris postao dio muhrima 
i da ga slijedi kako bi od njega odagnao neugodnosti umora nakon 
ihrama. On je, ustvari, kao sehur za postaca, jer on od postaca za 



|268 







% ZADU-L-ME'AD 

vrijeme posta uklanja glad i zed. Dok takav slucaj nije s odjecom, 
koja je potpuno odvojena od njega. 

Islamski ucenjaci nisu saglasni oko toga da li je isto zabra- 
njena kontinuiranost mirisa, kao sto je zabranjeno i njegovo poce- 
tno stavljanje? Ill je mozda njegova kontinuiranost, nakon sto je 
stavljen prije oblacenja ihrama, dozvoljena? 

Postoje dva misljenja. Vecina Islamskih ucenjaka smatra da 
je njegova kontinuiranost dozvoljena na osnovu vjerodostojnog 
sunneta u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., koristio miris prije 
oblacenja ihrama, tako da bi se bjelina mirisa vidjela na njegovom 
razdjeljku, nakon oblacenja ihrama,"' 3 * U drugoj predaji stoji: "... 
nakon tri..." A u trecoj: "...dokje ucio telbiju..." Sve to odbacuje 
neosnovani tevil onih koji to tumace da je to bilo prije ihrama, pa 
nakon sto se okupao nestao je trag mirisa. U jednoj verziji stoji: 
"AUahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi htio da obuce ihrame, namirisao 
bi se najljepsim mirisom kojeg bi imao, i nakon toga bi se na nje- 
govoj glavi i bradi vidjeli tragovi mirisa."* 40 Tako mi Allaha, sta taj 
taklid cini samo da bi se poduprla misljenja istomisljenika. 

Drugi vele da je to bila Poslanikova, s.a.v.s., specificnost. 
Medutim, to se moze opovrgnuti pomocu dvije stvari: 

prva, tvrdnja speciiicnosti ne prihvata se bez dokaza; 

druga, biljezi Ebu Da\oid od Aise, r.a., da je rekla: "Krenuli 
smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., za Meku. Prije oblacenja 
ihrama, nasa cela mazali smo mkisom. Kada bi se neka od nas 
uznojila, miris bi curio po njenom lieu. To je Poslanik, s.a.v.s., vidio, 
ali nam to nije zabranjivao." 441 



439 BOjezi ga Buhari (3/315) u Hadzti, poglavlje: Mirisanje pri oblacenju ihrama, i u Qdjec% 
poglavlje: Razdjeljak, i poglavlje: Mirisanje glave i brade, Muslim (1190) u Hadzu, poglav- 
lje: Muhrimovo namirisavanje, Ahmed (6/38, 245), Nesai (5/139) i Begavi u Serhus-sunneti 
(1864) od Aise, r.a. 

m Biljezi ga Muslim (1190, 44). 

441 Biljezi ga Ebu Davud (1830) u Hadzu, poglavlje: Sta muhrim oblaci? Lanac prenosilaca 

muje jak. 













I IBN KAJUIM EL-D2EVZUUE % 

Deseti propis: muhrimu je zabranjeno pokrivati glavu. Tu 
postoje tri vrste prekrivaca: oni koji su zabranjeni, oni koji su dozvo- 
ljeni i oni koji su diskutabilni. 

Zabranjeni su svi oni koji su spojeni, koji dodiruju i s kojima se 
zeli prekriti glava, poput saruka, svih vrsta kapa, kaciga, sljemova, itd. 

Druga vrsta prekrivaca jesu: satori, kuce, drvece, itd. Potvrdeno 
je od Poslanika, s.a.v.s., da je njemu postavljen sator na Nemiri, dok 
je bio u ihramima. Medutim, Malik zabranjuje muhrimu da stavi 
svoju odjecu na neko drvo, kako bi sebi napravio hlad. Vecina uce- 
njaka ne slaze se s njim. Njegovi sljedbenki zabranjuju muhrimu da 
ide ispod hlada nosiljke. 

Treca vrsta prekrivaca jesu poput razlicitih vrsta nosiljki. O 
ovoj vrsti imamo tri misljenja kod islamsldh ucenjaka. Dozvolja- 
vaju ih San* i Ebu Hanifa, Allah im se smilovao. Drugo misljenje to 
zabranjuje, pa ko bi se sklonio pod njih trebao bi platiti otkup. To 
misljenje zastupa Malik, Allah mu se smilovao. Trece misljenje to 
takoder zabranjuje, ali ko bi se time prekrio ne bi bio duzan platiti 
otkup. Identicno ovim misljenjima imamo tri predaje od Ahmeda, 
Allah mu se smilovao. 

Jedanaesti propis: muhrimu je zabranjeno prekriti svoje lice. 
O ovom pitanju kod islamsldh ucenjaka nemamo jedinstven stav. 
Safljski mezheb i jedna predaja od Ahmeda to dozvoljava. Mali- 
Idjski, hanefijski i u jednoj predaji od Ahmeda to se zabranjuje. 
Dozvola pokrivanja lica za vrijeme ihrama, prenosi se od sest 
ashaba: Osmana, Abdurrahman b. Avfa, Zejd b. Sabita, Zubejr, Sa'd 
b. Ebi Vekkasa i Dzabira, r.a. 

Trece je misljenje besprimjerno (saz). Prema njemu, zivom se 
muhrimu dozvoljava da pokrije lice dok je u ihramima, a ako umre 
u ihramima nije dozvoljeno da mu se pokrije lice. Zastupa ga Ibn 
Hazm. Ono sasvim odgovora njegovoj zahirijskoj bukvalnosti. 

Oni koji dozvoljavaju pokrivanje Hca svoj stav temelje na preda- 

270 

'MM 









ZADIH-ME'AD 

jama koje se prenose od spomenutih ashaba, sa iskonskom dozvolom 
i poimanjem sljedecih Poslanikovih, s.a.v.s., rijeci: "...ne pokrivajte 
mu glavu..." Za hadis u kojem se kaze: "... ne pokrivajte mu lice!" 
vele da se tako ne pamti, jerje Su'be rekao: "Rekao mi gaje Ebu Bisr, 
pa sam ga nakon deset godina upitao o njemu, pa mi je doslovno 
ispricao hadis, osim sto je rekao: "Nemojte mu pokrivati glave niti 
lica!" Nakon toga, om su rekli da ga ta nedoumica cini slabim. 442 

Takoder tvrde da se spomenuti hadis prenosi i u sljedecoj ver- 
ziji: "Pokrijte mu lice, ah ne pokrivajte mu glavu!" 443 

Dvanaesti propis: smrt ne prekida propise ihrama. To je 
misljenje Osmana, Alije, Ibn Abbasa i drugih ashaba, r.a. Zastupa 
ga i Ahmed, Safi i Ishak. Ebu Hanife, Malik i Evzai smatraju da 
smrt prekida propise ihrama, pa ce se s umrhm koji umre u ihra- 
mima postupiti isto kao i s onim ko umre bez ihrama. Svoj stav 
temelje na hadisu u kojem je Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Kada umre 
neko od vas, prekidaju mu se sva djela, osim u tri slucaja..." 444 

ul Hakim je u Ulumul-badhu rekao: "Spominjanje lica u ovom hadisu je zamjenjivanje od 
strane samih prenosilaca, jer postoji konsenzus povjerijivih prcnosilaca ashaba Amr b. Dinara 

toj predaji u kojoj se kaze: 'Nemojte mu pokrivati glavu!' I tako je zapamceno. Na to se 
osvmuo Zejlei u Nasbur-rajeli (3/28) i rekao: 'U tome se treba ravnati prema Muslimu, a ne 
prema Hakimu, jer Hakim dosta grije si. Takoder zamjena se moze desiti u srodnim slovima, 
pa kakve ima sEcnosti izmedu harfova rijeci lice i rijeci glava?!'To jc tako ako se prihvati da se 
u hadisu spominje samo lice. Medutim, sta reel ako su spomenute obje rijeci, tj. i glava i lice. 
Obje predaje biljeze se kod Muslima. U jednoj predaji ogranicio se samo na lice i rekao: '... 
ne pokrivajte mu lice!', a u drugoj jc spomenuo i lice i glavu i rekao: '...nemojte mu pokrivati 
glavu niti lica!' U trecoj se predaji opet ogranicio samo na glavu i rekao: 'Pa im je Poslanik, 
s.a.v.s., naredio da ga ogasule vodom i lotosom i da mu otkriju lice, a mislim da je rekao i 
glavu, te da ce biti prozivljen uceci telbiju.' Iz spomenutog se vidi da je prihvatanje zamjene 
od strane prenosilaca vrlo nevjerovatno." 

441 Biljeze ga Safi u El-u (1/239) i u( 1/211) od Ibrahima b. Ebi Hurreta, a od njega biljezi ga 

1 Bejheki (3/393) od Seida b. Dzubejra od Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., rekao o onome 
koga je zgazilajahalica: "Pokrijte mu lice, a ne pokrivajte mu glavu." Ibn et-Turkmani kaze: "U 
njemu imamo dvije stvari: prvo, da mu Sufjan b. Ujejne nije naveo njegov lanac prenosilaca, i 
drugo, da je Ibn Ebu Hurreta slabun prenosiocem ocijenio Es-Sadii." 

444 Biljezi ga Muslim (1631) u Operud, poglavlje: Koji sevapi muslimanu stizu poslije njegove 
smrti, od Ebu Hurejre. Nastavak hadisa glasi: "...trajna sadaka, korisna nauka i hairli dijetc 
koje se moli za njega." 

271 













% IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE $ 

Nakon toga rekli su da nema dokaza u hadisu koji govori o 
onome koga je pregazila njegova jahalica,jer se on odnosi samo na 
njega, isto sto su rekli za dzenazu koju je Poslanik, s.a.v.s., klanjao 
Nedzasiju da je to bila Poslanikova specificnost. 

Vecina islamskih ucenjaka na to odgovara da je prizivati spe- 
cificnost suprotno osnovnom pravilu i zato se takav argument ne 
prihvata. Poslanikove rijeci u spomenutom hadisu: "...da ce on na 
Sudnjem danu biti prozivljen uceci telbiju...", aludiraju na uzrok 
propisa. Prema tome, da je taj propis specifican samo za njega, ne 
bi ukazivali na njegov uzrok, a posebno ako se kaze da nije dozvo- 
ijeno obrazlaganje propisa s intranzitivnim uzrokom propisa. Slicno 
tome receno je i za Uhudske sehide. Za njih je receno: "Zamotajte 
ih u njihovim odjecama i ranama, jer ce one na Sudnjem danu imati 
boju krvi, a miris miska." 443 Medutim, to se ne odnosi samo na njih, 
ista je stvar i sa hadisom: "Zamotajte ga u njegova dva ihrama,jer ce 
na Sudnjem danu biti prozivljen uceci telbiju." Zasto ste onda rekli 
da se to odnosi samo na Uhudske sehide, kada ste to mogli dozvo- 
liti i za ostale sehide i pored postojanja mogucnosti da je to njihova 
specificnost? U cemu je razlika, kada je Poslanikovo svjedocenje u 
oba slucaja isto?! Takoder je spomenuti hadis suglasan sa serijat- 
skim dokazima i mudrosti koji govore o onom svijetu, jer ce covjek 
biti prozivljen onako kako je umro. Prema tome, ko umre u nekom 
stanju, u njemu ce biti i prozivljen. Cak kada se to i ne bi spome- 
nulo u ovom hadisu, drugi dokazi to potvrduju. Allah najbolje zna. 






Vratimo se Poslanikovom, s.a.v.s., hadzu. 

Kada je zaslo sunce i noc potpuno pala, Poslanik, s.a.v.s., je kre- 
nuo s Arefata. Iza sebe je stavio Usamu b. Zejda. Krenuo je potpuno 
smireno. Zategao je povodac svojoj devi toliko da joj je glava doticala 

445 Biljeii ga Ahmed u(5/431) i Nesai (4/78) u Dzenazama, pogkvlje: Zakopavanje sehida u 
njegovoj krvi (6/29), od Abdullaha h. Sa'leba. Lanac prenosilaca mu je ispravan. 









%#WtoMM*m Hmamm 





ZADU-L-ME'AD 

krajeve samara. Govorio je: "O ljudi, polahko, jer dobrocmstvo nije 
u zurbi!" 446 Krenuo je putem zvanim Me'zimejn 447 , a usao na Arefat 
putem zvanim Dabb. 

To je bio Poslanikov, s.a.v.s., obicaj pri praznicima, tj. nije se 
vracao istim putem. O mudrosti toga govorili smo kada smo elabo- 
rirali njegovu praksu pri praznicima. 

Zatim, krenuo jejednim umjerenim hodom, ni brzim ni spo- 
rim. Kada bi naisao na udolinu koja je prostrana ubrzao bi i popustio 
devi povodac sve dok se ne bi uspela. Pri torn hodu neprekidno je 
ucio telbiju. Tokom tog putovanja, Poslanik, s.a.v.s., sisao je s deve, 
izvrsio nuzdu i nabrzinu uzeo abdest. Usame ga je upitao: "Alla- 
hov Poslanice, je li to namaz?!" Rekao je: "Namaz je pred tobom." 
Potom je krenuo sve dok nije stigao do Muzdelife. Kada je stigao, 
uzeo je abdest za namaz, a potom je naredio da se prouci ezan. 
Mujezin je proucio ezan, a potom i ikamet, pa je klanjao aksam 
prije nego sto su rastovarili deve i povezali ih. Potom je klanjao i 
jaciju s ikametom i bez ezana, a da izmedu dva namaza nije klanjao 
nista drugo. 448 

Medutim, prenosi se da ih je klanjao i s dva ezana i dva ika- 
meta, kao 1 s dva ikameta bez ezana. Ipak je najispravnije da ih je 
klanjao s jednim ezanom i s dva ikameta, kako je to ucinio i na 
Arefatu. 4 *' Potom je zaspao sve do sabaha, i tu noc nije proveo u 
ibadetu. Takoder nista se vjerodostojno od njega ne prenosi o pita- 
nju provodenja u ibadetu noci uoci Bajrama. 45 ° 

446 BUjegi ga Buhari (3/417) u Hadzu, poglavlje: Poslanik, s.a.v.s., je naredio da se ide smi- 

reno pri odlasku s Arefata, Nesai (5/257), od Usame b. Zejda, i Muslim (1218) od Dzabira 

u dugom hadisu, 

UT To je poznato mjesto izmedu Arefata i Mesara. U osnovi, to je planinski tjesnac izmedu 

brda, gdje se brda skoro potpuno sastaju, a iza koga se potom sire. 

m Biljeze ga Buhari (3/413, 415, 417), Muslim (1280, 277, 278, 283), Ebu Davud (1921), 

Nesai (5/258-259) i Ibn Madia (3017, 3019) od Usame b. Zejda, r.a. 

449 Pogledaj: Nasbur-rajeti (3/68, 70) od hafiza Zejlcija. 

450 Kao sto se kaze u sljedecem hadisu: "Ko ozivi noc uoci dva Bajrama, njegovo srce nece 



273 



mm* 














IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

"Te je noci dozvolio slabim i nemocnim iz svoje porodice da 
odu na Minu prije zore, to je bilo kada je zasao mjesec. Naredio im 
je da ne bacaju kamencice prije izlaska sunca." 451 Hadis je sahih po 
ocjeniTirmizije i drugih. 

Hadis kojeg prenosi Aisa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
poslao Umm Seleme uoci prvog dana Bajrama, pa je batik kamen- 
cice prije zore i da je otisla i obavila tavaf ifadu i da je to bio dan 
u kome je Allahov Poslanik, s.a.v,s., bio kod nje. Biljezi ga Ebu 
Davud. 452 To je odbacen (munker) hadis. Imam Ahmed i drugi su 

umrijeti kada ostala srca umru." Biljezi ga Taberani od Ubade b. Samita. U njegovom lancu 
prenosilaca je Omer b. Harun el-Belhi. Abdurrahman b. Mehdi, imam Ahmed i Nesai rekli 
su da su mu hadisi odbaceni. Jahja je rekao da je lazov i zao. Ebu Davud je rckao da nije 
povjerljiv. Ali b. Medini i Darekutni rekli su da je vrlo slab prenosilac. Alija Dzezere veli da je 
kzov. Biljezi ga Ibn Madza (1782) od Ebu Umame u sljedecoj verziji: "Ko provede u ibadctu 
dvije roc uoci dva Bajrama nadajudi se Allahovoj milosti, njegovo srce nece urnrijeri kada 
ostala srca umru." Lanac prenosilaca mu je slab zbog obmane (tedlisa) Bekijjeta b. Velida. 
Nesai je rekao: "Kada kaze; 'Pricao nam je t obavijesrio nas je', onda je povjerljiv, a kada kaze: 
'Od tog i tog', onda se to ne prihvata od njega, jer se ne zna od koga to prenosi, poput hadisa: 
'Ko ozivi cetiri noci, zasluzio je Dzennet. Te noa su: noc uoci tervije, noc uoci Arefata, noc 
uoci Kurban-bajrama i noc uoci ramazanskog Bajrama." Biljezi ga Ibn Asakir u svojoj Hk- 
toriji od Muaza b. Dzebela. U lancu prenosilaca mu je Abdurrahim b. Zejd el-Ammi ciji su 
hadisi odbaceni po Buhariji. Jahja je rekao daje lazov, a Ebu Hatim mu je odbacio hadise. 

451 Biljeze ga Buhari (3/421) u Hadiu, poglavlje: Ko posalje slabe i nemocne iz svoje porodice 
nocu, pa zastanu na Muzdelifi da uce dove i krenu kada mjesec zade, i u poglavlju: Djeciji 
hadz,Mushm (1293) u Hadtu, poglavlje: Mustehab je poslati iznemogle zene i druge. Biljezi 
se od Ibn Abbasa daje rekao: "Ja sam bio od onih koje je Poslanik, s.a.v.s., poslao sa slabim 
i nemocnim od svoje porodice sa Muzdelife." Ebu Davud (1940), Nesai (5/270, 272), Ibn 
Madza (3025) biljeze od Hasana el-Urnija od Ibn Abbasa da je rekao: "Allahov Poslanik 
s.a.v.s., nas djecake Beni Abdul-Muttaliba poslao je nocu s Muzdelife zajedno na nasim 
magarcima, tapsao nas je po nasim bedrima govoreci: 'Sincici, ne bacajte kamencice prije 
izlaska sunca!" Prenosiod su mu vjerodostojni, osim sto Hasan el-Urfi nije vidio Ibn Abbasa. 
Biljeze Ebu Davud (1941) i Nesai (5/272) od Habiba b. Ebu Sabit od Ataa od Ibn Abbasa da 
je Poslanik, s.a.v.s., ispred sebe poslao svoju porodicu i naredio im da ne bacaju kamencice, sve 
dok ne izade sunce. Spomenuti Habib obmanjuje (vrsi tedlis 1 'an'anu), dok su ostali preno- 
sioci pouzdani. Biljezi ga Tirmizi (893) od Mesudija od Hakema od Miksema od Ibn Abbasa 
da je Poslanik, s.a.v.s., ispred sebe poslao slabasne od svoje porodice, i rekao: "Ne bacajte sve 
dok ne izade sunce", i smatra ga vjerodostojnim. Svi ovi putevi jacaju jedni druge, kao sto to 
veli Ibn Hadzer u El-Fetbu (3/422), pa je prema tome hadis vjcrodostojan. 

452 Biljeze ga Ebu Davud (1942) u Obredima, poglavlje: Pozurivanja grupe i Bejheki (5/133). 
Hadis je poremecen u lancu prenosilaca i tekstu. Pogledaj; El-D£evheru-nekijju (5/132). 



fAp***> 





ZADIH-ME'AD 

ga odbacili. Na njegovu odbacenost ukazuje to sto se u njemu kaze 
da joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da stigne u Meku na 
sabah, tj. na prvi dan Bajrama. U drugoj predaji stoji: "Klanjaj ga u 
Meki!" , a taj dan bio je kod nje, i zato je zeljela da ga prati. Medu- 
tim, to je apsolutno nemoguce. 

Esrem veli: "Rekao mi je Ebu Abdullah: 'Pricao nam je Ebu 
Muavija od Hisama od njegova oca od Zejnebe, Umm Selemine kcerke, 
da joj je Poslanik, s.a.v.s,, naredio da prvi dan Bajrama stigne u Meku. 
Tu predaju niko drugi osim njega nije spojio. Ona je pogresna.'" 

Veki od svog oca prenosi u mursel formi da joj je Poslanik, 
s.a.v.s., naredio da stigne na sabah-namaz prvog dana Bajrama u 
Meku, ili slicno tome. To je takoder jos cudnije, jer sta ce Poslanik, 
s.a.v.s., na prvi dan Bajrama raditi u Meki?! To se ne moze prihva- 
titi. Rekao je: "Dosao sam Jahji b. Seidu i upitao ga o tome. Rekao 
je: 'Od Hisama od njegova oca prenosi se da joj je Poslanik, s.a.v.s., 
naredio da stigne, a ne da ga stigne. U tome ima razlike.' Rekao mi 
je Jahja: 'Pitaj Abdurrahmana o tome!' Upitao sam ga, pa je rekao: 
'Tako prenosi Sufjan od Hisama od njegova oca?!'HaM je rekao: 
'Pogrijesio je Esrem u torn kazivanju od Vekia kada je rekao: '. ..sti- 
gni ga.. ..', jer je Vekia rekao: 'Stigni na Minu.' Potrefio je kada je 
rekao: '.. .stigni. . .', a pogrijesio je u rijecima 'na Minu.™ 

Hallal je rekao: "Obavijestio nas je AJija b. Harb, pricao nam je 
Harun b. Imran od Sulejmana b. Ebi Davuda od Hisama b. Urveta 
,od njegova oca da je rekao: 'Obavijestila me je Umm Seleme i rekla: 
'Poslao me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa onima koje je poslao od 
svoje porodice nocu sa Muzdelife. Kamencice sam bacila nocu, a 
zatim sam se uputila u Meku gdje sam i klanjala sabah, a potom 
sam se vratila na Minu.'" 

Munziri je rekao u El-Brafir. "Apsolutno nije dozvoljeno baciti kamencice prije zore. Ko to 
viradi postupio je suprotno sunnetu Allahova Posknika, s.a.v.s., kojeg je on propisao svom etu. 
Ako bi neko bacio poslije izlaska zore, a prije izlaska sunca, ne treba ponavljati bacanje, jer ne 
znam da je iko rekao da bacanje u torn wemenu nije validno. A da o tome nisu saglasni, onda 
bi obnavljanje tog obreda bilo vadzib." 

275 

MM 






IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Taj Sulejman b. Ebi Davud je ed-Dimtski el-Havlani koga 
jos zovu Ibn Davud. Ebu Zura biljezi od Ahmeda da je rekao: "To 
je covjek s Arapskog poluostrva koji ne vrijedi." Osman b. Seid 
rekao je da je slab prenosilac. 451 

Ono sto potvrduje njegovu neispravnost jeste predaja koja se 
biljezi u dva Sahika od Kasima b. Muhammeda, od Aise da je rekla: 
"Sevda je od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zatrazila da s Muzdeiife 
krene prije njega i prije nego sto krenu ljudi. Bila je starija zena, pa 
joj je dozvolio. Krenula je prije ljudi. Ostali smo sve do sabaha, pa 
smo krenule sa Poslanikom, s.a.v.s. A da sam zamolila Allahovog 
Poslanika, s.a.v.s., kao sto ga je zamolila Sevda, bilo bi mi draze od 
onog sto je me radovalo." 454 Ovaj hadis je sahih, i on pojasnjava da 
su ostale Poslanikove, s.a.v.s., zene osim Sevde krenule sa Poslani- 
kom, s.a.v.s. 

Ako se kaze: sta cete s hadisom koji Darekutni i drugi biljeze 
od Aise, a u kojem stoji da je AUahov Poslanik, s.a.v.s,, naredio 
svojim zenama da zajedno odu u noci spajanja i da bace kamenclce, 
te da se vrate prije sabaha u svoja boravista. I tako je Aisa radila sve 
do svoje smrti. 455 

Reci ce se da ga odbacuje Muhammed b. Humejd, jedan od 
njegovih prenosilaca, jer mnogi ga smatraju lascem. Takoder ga 
odbacuje njen hadis koji se biljezi u dva Sahiha u sljedecoj formi: 
"...pozeljela sam da sam zatrazila dozvolu od Allahova Poslanika, 
s.a.v.s., kao sto ju je zatrazila i Sevda." 

Ako se kaze: ako prihvatimo da imate pravo odbaciti taj hadis, a 



4M Medutim, Ibn Hibban veli: "Sulejman b. Da\Tid el-Havlani je iz Damaska, po\jerljiv i 
autentican prenosilac." Bejheki kaze: "Sulejmana b. Davuda hvali Ebu Zura, Ebu Hatctn, 
Osman b. Seid i grupa hafiza." Hafiz u Tehzibu veB: "Sulejman b. Davud je bez sumnje pouz- 
dan (saduk)." 

454 Biljeze ga Buhari (3/423) i Muslim (1290). 

455 Biljezi ga Darekutni (2/273). U lancu prenosilaca mu je Muhammed b. Humejd er-Razi, 
koga mnogi smatraju slabim prenosiocem, dok ga neki calc smatraju lascem. 



I_276 





% ZADU-L-MFAD 

sta cete s hadisom koji biljezi Muslim u svom Sahiku od Umm Habibe 
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, poslao nju noc prije ostalih ljudi?! 456 

Reci ce se da je u dva Sahiha potvrdeno da je Allahov Posla- 
nik, s.a.v.s,, te nod. poslao iznemogle iz svoje porodice medu kojima 
je bio i Ibn Abbas. Potvrdeno je da je poslao Sevdu, a da je ostale 
zene zadrzao kod sebe, kako bi krenule s njim. Hadis koji se prenosi 
od Umm Habibe prenosi samo Muslim, pa ako bude zapamcen, 
onda je i ona bila od onih slabasnih koje je poslao Poslanik, s.a.v.s. 

Ako se kaze: a sta cete sa hadisom kojeg biljezi imam Ahmed 
od Ibn Abbasa u kojem stoji da ga je Poslanik, s.a.v.s., poslao sa 
svojim zenama na Minu prvi dana Bajrama, pa su bacili kamencice 
sa izlaskom zore?! 4 " 

Reci ce se da se nad njim preferira drugi hadis koji takoder 
prenosi imam Ahmed i Tirmizi koji ga smatra yjerodostojnim, a 
u kojem se kaze da je Poslanik, s.a.v.s., poslao iznemogle iz svoje 
porodice i rekao: "Ne bacajte kamencice prije nego sto sunce izade." 
U Ahmedovoj verziji stoji: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je 
zajedno nas, djecake Beni Abdul-Muttaliba na nasim magarcima, 
tapsao nas je po bedrima govoreci: 'Sincici, ne bacajte kamen- 
cice prije izlaska sunca!'" 458 Zbog toga sto je on vjerodostojniji od 
njega. U njemu Poslanik, s.a.v.s., zabranjuje da se bacaju kamencici 
prije zore. Zapamcen je s dogadajem koji se navodi u njemu, dok 
se u drugom hadisu govori da su oni bacili kamencice s izlaskom 
zore. Potom smo ih promotrili i uocili da nema kontradiktornosti 
medu njima, jer je Poslanik, s.a.v.s., naredio djecadma da ne bacaju 
kamencice sve dok ne izade sunce, jer nisu imali nikakvog razloga 



456 BUjezJ ga Muslim (1292) u Hadzu, poglavlje: Mustehab je poslati nemodne zene i 
druge 

457 Biljezi ga Ahmed (2937, 2938, 1/320). Prenosioci su ran poyjerljivi, ali mu je lanac preno- 
silaca prekinut. 

m Biljeze ga Tirmizi (893) i Ahmed (2842). Hadis je sahih. Vec smo naveU njegovu verifi- 
kaciju. 

277 

MM 














% IBN KAJJ1M EL-DZEVZUJE | 

da ih bace prije vremena. Dok su zene, koje je Poslanik, s.a.v.s., 
poslao prije ljudi i koje su bacile kamen&ce prije izlaska sunca, 
imale razlog, jer bojao se za njih zbog guzve i guranja od strane 
ljudi. Prema tome, sunnet dozvoljava da se bace kamencici prije 
izlaska sunca, ako se ima neki razlog, poput bolesti ill starosti koja 
onemogucava nekome da se gura s ljudima. Medutim, onome ko je 
zdrav, njemu nije dozvoljeno da ih baci prije vremena. 

O pitanju vremena bacanja kamencica imamo tri pravca. Prvi 
to dozvoljava odmah poslije polovine nodi, i zdravom i bolesnom. 
To misljenje zastupa Safi i Ahmed, Allah im se smilovao. Drugi 
to ne dozvoljavaju prije izlaska zore. To je misljenje Ebu Hanife, 
Allah mu se smilovao. Treci ne dozvoljavaju zdravom da ih baci 
prije izlaska sunca. To zastupa grupa ucenjaka. Ono na sto ukazuje 
sunnet jeste daje to dozvoljeno ubrzati odmah po zalasku mjeseca, 
a ne poslije pola noci. Oni koji to uslovljavaju sa polovinom noci 
nemaju za to dokaza. Allah najbolje zna. 



Kada je doslo vrijeme sabaha Poslanik, s.a.v.s., ga je klanjao 
u prvo vrijeme, a apsolutno ne prije njegova vremena. Klanjao ga 
je s ezanom i ikametom. To je bilo prvi dan Bajrama, dan velikog 
hadza. To je bio dan kada su se Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., 
odrekli svakog idolopoklonika. 

Potom je uzjahao svoju jahalicu i krenuo dok nije stigao do svog 
mjesta kod El-Mesarul-Harama. Okrenuo se prema kibli i poceo se 
skruseno moliti, uciti tekbire, potvrdivati monoteizam, uciti zikr sve 
dok se podobro nije razvidjelo, tj. sve do samog izlaska sunca. 

Tada ga je Urve b. Mudarris et-Tai upitao: 
<&£■ 4)1 JJ> 4)1 J y/j JU* ? US- ^ J J4» 4^ ^J ^1 $fr CS> ^S ^ *l* l ts-£ 



A* 





ZADUL MEAD 

I lj£ jl t£j dUS J3 £yu ^3 Jij ^X J£ llii ^is^J »Ai l5^U> ip £S ^ j 

"Allahov Poslaniee, ja sam dosao s brdaTajja, iscrpio sam svoju 
jahalicu i umorio se.Tako mi Allaha, nisam prosao ni pored jednog 
brda, a da na njemu nisam zastao, pa jesam li ja obavio hadz?!" Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ko jt klanjao s nama ovaj namaz i 
ko je ostao s nama sve dok nismo krenuli, a vec je bio prije toga na 
Arefatu u noci ill danu, upotpunio je svoj hadz i oprao svoju prljav- 
stinu (grijehe)." 459 Tirmizi veli da je hasenun-sahih. 

Sa spomenutim hadisom dokazuju svoj stav oni koji sma- 
traju da je zadrzavanje i nocenje na Muzdelifi rukn, kao i stajanje 
na Arefatu. To je stav dvojice ashaba: Ibn Abbasa i Ibn Zubejra, 
r.a. Zastupa ga i Ibrahim Nehai, SaTsi, Alkame, Hasan Basri. To je 
misljenje i Evzaija, Hammada b. Ebi Sulejmana, Davuda ez-Zahi- 
rije, Ebu Ubejda Kasima b. Selama. Odabrali su ga i dva Muham- 
meda: Ibn Dzerir i Ibn Huzejme, zastupa ga i Safi u jednom od 
svojih predanja. U svom se stavu oslanjaju na tri dokaza: 

spomenuti hadis je jedan od njih; 

drugi dokaz im je sljedeci ajet: 

"Spominjite (zikr Mu Unite) Allaha kod Mesarul-Harama." 
(El-Bekare, 198); 

treci dokaz im je sam Poslanikov cin koji je dosao kao obja- 
snjenje za naredeni zikr u spomenutom ajetu. 

Oni koji smatraju da stajanje i nocivanje na Muzdelifi nije 
rukn svoj stav dokazuju s dva dokaza: 

459 Biljeze ga Tirmizi (891) u Hadtu, poglavlje: Sta se prenosi o onome ko sustigne imama na 
spajanju, stigao je hadz, Ebu Davud (1950) u HadZu, poglavlje: Ko ne stigne na Arefat, Nesai 
(5/263) u Hadiu, pogkvlje: Ko ne stigne za imamom sabah na Muzdelifi, Ibn Madia (3016) 
u Obredima, poglavlje: Ko stigne na Arefat prije zore u noci spajanja, Darimi (2/59), Ahmed 
(4/261-262). Lanac prenosilaca mu je ispravan. 
















IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE | 

prvi je taj sto je Poslanik, s.a,v.s., produzio svoj boravak na 
Arefatu sve do izlaska zore. To znaci da onaj ko stane na Arefatu 
makar jedan trenutak prije izlaska zore, hadz ce mu biti ispravan. 
Prema tome, da je stajanje na Muzdelifi rukn, takvom hadz ne bi 
bio ispravan. 

drugi dokaz, kada bi stajanje na Muzdelifi bib rukn, onda bi u 
tome bili isto obavezni i ljudi i zene. Medutim, posto je Allahov Posla- 
nik, s.a.v.s., poslao zene nocu, saznalo se da to stajanje nije rukn. 

Medutim, oba dokaza su diskutabilna, jer Poslanik, s.a.v.s., 
poslao je zene nakon boravka na Muzdelifi i ucenja zikra pri klanja- 
nju jacije, i to je vadzib. Vremensko odrectivanje stajanja na Arefatu 
sve do zore ne iskljueuje da boravak na Muzdelifi ne bude rukn, 
jer ta je noc vrijeme za oba stajanja, kao i dva sastavljena namaza. 
Suzavanje vremena jednom od stajanja ne iskljueuje da to i dalje 
bude vrijeme za oba stajanja kad se za to bude u mogucnosti. 



Poslanik, s.a.v.s., stao je na svoje mjesto, pa su ljudi shvatili da 
je cijela Muzdelifa stajaliste. Krenuo je, stavljajuci iza sebe Fadla b. 
Abbasa, uceci pri torn putovanju telbiju. Usame b. Zejd krenuo je 
pjesice da se natjece s Kurejseviclma. Tokom putovanja naredio je 
Ibn Abbasu da mu nade sedam kamencica za dzemreta i da ih ne 
sakuplja te noci s tog brda kao sto to rade oni koji nemaju znanja. Nije 
ih sakupio nocu. Ibn Abbas mu je nasao sedam kamencica manje 
velicine. Poslanik, s.a.v.s., prevrtao ih je u svojoj sari govoreci: 

.^.jji j ^uii ^ S\s 'Ja iiii Q$ jjjji j ^iiij fa& « \j$ ►vj* J&t 

"Sa ovohkim kamencicima bacajte. Cuvajte se pretjerivanja u 
vjeri,jer pretjerivanje u vjeri unistilo je one koji su bib prije vas." 460 



m Biljeie ga Ahmed (1/215, 347), Nesai (5268) u Hadzu, poglavlje: Uzimanje kamencica, 
Ibn Madia (3029) u Obredima, poglavlje: Velicma kamencica za bacanje. Lanac prenosilaca 
mu je ispravan. 



f&fl*MS* 






ZADU-L-ME'AD 

Na torn putu prisla mu je neka lijepa zena iz Hasama i upi- 
tala ga za obavljanje hadza za njenog oca, oronulog starca koji nije 
mogao jahati na jahalici. Naredio joj je da ona obavi hadz za njega. 
Fadl je poceo gledati u nju, pa je Poslanik, s.a.v.s., stavio svoju ruku 
na njegovo lice i okrenuo mu ga na drugu stranu. Fadl je bio lijepa 
izgleda. Receno je da mu je Poslanik, s.a.v.s,, okrenuo lice da ona 
ne gleda u njega, a receno je i da mu je okrenuo lice da on ne gleda 
u nju. Tacno je da je to Poslanik, s.a.v.s., uradio iz oba razloga, jer 
u detaljnom opisu dogadaja kaze se da je on poceo gledati u nju, a 
ona u njega. 461 

Tada ga je neko drugi upitao o svojoj majci i rekao da je ona 
oronula starica, da se ne moze uspraviti na jahalici, a ako je sveze, 
boji se da nece nastradati. Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: 






4 j*-^j ( 



m Biljeze ga Malik (1/359), Buhari (3/300) u Hadzu, poglavlje: Obaveznost hadza i njegove 
odlike, poglavlje: Obavljanje hadza za onog ko ne moze jahati. Poglavlje: Obavljanje hadza od 
strane zene za covjeka.u Trazenju dazvofc, poglavlje: Rijeci Uzvisenog: "O vjernici, ne ulazite 
u tude kuce dok ne zatrazite dozvolu...", Muslim (1334) u Hadiu, poglavlje: Hadz za onog 
ko ga ne moze obaviti zbog bolesti i starosti... Prenose ga Ebu Davud (1809), Nesai (5/267), 
Ibn Madza (2909) od Ibn Abbasa da je rekao: "Fadl ibn Abbas je jahao iza Posknika, s.a.v.s. 
Dosla je neka zena iz Hasama da ga pita. Fadl je poceo gledati u nju, a i ona u njega. Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., okrenuo je Fadlovo lice na drugu stranu. Zena je rekla: Allahov Poslanice, 
kada je Allah propisao ljudima hadz moj otac bio je oronuli starac, ne moze jahati, da li ja 
mogu obaviti hadz za njega?' Rekao je. 'Da.'To je bilo na Oprosnom hadzu." Medutim, autor 
je pogrijesio sto je naveo ovaj slucaj ovdje. U nekim Buharijevim predajama i predajama dru- 
gih muhaddisa navodi se daje to bilo na prvi dan Bajrama. Kod Ahmeda (1/76, 157) iTirmi- 
zija (886) od Alijc, s dobrim lancem prenosilaca, navodi se da je to pitanje bilo kod mjesta 
klanja, nakon sto je Poslanik, s.a.v.s., bacio kamencice. On je umjesto ovog dogadaja trebao 
navesti dogadaj koji se zbio kod nosiljki kojeg biljezi Muslim od Dzabira u dugom hadisu 
(1218) u kome se kaze: "Poslanik, s.a.v.s., krenuo je prije izlaska sunca. Iza sebe stavio je Fadl 
b. Abbasa. Fadl je bio covjek lijepe kose i bijela tens. Kada je Poslanik, s.a.v.s,, krenuo naisao je 
pored nosiljki, koje su deve nosile, sa zenama, Fadl je poceo gledati u njih. Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., stavio je svoju ruku na Fadlovo lice i okrenuo ga na drugu stranu. Medutim, Fadl je 
poceo gledati s druge strane, pa je Poslanik, s.a.v.s., stavio svoju ruku na drugu stranu njegova 
lice i okrenuo ga na drugu stranu i to se ponavljalo sve dok nije dosao do Muhassira..." 



28 



ILL 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

"Sta velis kada bi rvoja majka bila duzna, da li bi ti za nju vra- 
tio dug?" Rekao je: "Da.""Onda obavi hadz za svoju majku." 4 " 

Kada je dosao do doline Muhassir, potjerao je svoju devu i 
pozurio. Tako bi Poslanik, s.a.v.s., postupao na mjestima na koja se 
srucila AHahova kazna na Njegove neprijatelje. Na torn je mjestu 
zadesilo vlasnike slona ono o cemu nas je Allah obavijestio, i zbog 
toga se ta dolina naziva dolina Muhassir, jer je slon zastao u njoj, 
tj. nije htio id prema Meki. Poslanik, s.a.v.s., je postupao isto tako i 
pri prelasku kroz Hidzr, nastambe naroda Semuda. Umotao bi se u 
svoju odjecu i pozurio. 453 

Muhassir je doUna izmedu Mine i Muzdelife, i ne pripada ni 
jednoj od njih. Urene je dolina izmedu Arefata i Mesaril Harama. 
Izmedu svaka dva mesara je doUna koja im ne pripada. Mina pri- 
pada Haremu i ona je mesar. Muhassir pripada Haremu ah nije 
mesar. Muzdelifa pripada haremu i mesar je. Urena nije mesar i 
izvan je Harema: Arefat je izvan harema i mesar je. 

Poslanik, s.a.v.s., slijedio je srednji put, tj. onaj koji izlazi na 
veliko dzemre. Isao je njime sve dok nije stigao na Minu. Dosao je 
odmah do velikog dzemreta. Stao je na dnu doline, tako da mu je 
Kaba bila s lijeve strane a Mina s desne. Okrenuo se prema dze- 
mretu i jahao je na svojoj jahalici. Bacio je kamencice jasuci najaha- 
hci nakon sto je sunce izaslo. Bacao je jedan po jedan izgovarajuci 
tekbir pri svakom bacanju. Tada je prestao uciti telbiju. Na torn 
putovanju ucio je telbiju sve dok nije poceo bacati kamencice. Bilal 
i Usame bacah su s njim. Jedan je drzao povodac njegove deve, a 



4W Biljeze ga Ahmed (1812), Nesai (5/1 19-120) u Hadzu, poglavlje: Cinjenje hadza muskarca 
za zenu, i Darimi (2/41). Lanac prenosilaca mu je jak. 

Aa Biljeze ga Buhari (8/95) u Pobodima, poglavije; Poslanikovo odsjedanje u Hidzru, i Muslim 
(2981) od Ibn Omera da je rekao: "Kada je Poslanik, s.a.v.s., prosao pored Hidzra rekao je: 
'Ne ulazite u nastambe otiih koji su sami sebi nasilje pocinili, da vas ne bi zadesilo ono sto je 
zadesilo i njih, osim da placete.' Potom je zamotao svoju glavu i pozurio sve dok nije prelao 
tu dolinu." 

282 





ZADU LMEAD 

drugi ga je pomocu odjece stitio od sunca. 464 

U tome je dokaz da je dozvoljeno praviti hlad muhrimu s 
nosiljkom ili necim drugim, ako je ovaj dogadaj, koji se desio na 
prvi dan Bajrama, potvrden. A ako se desio poslije, tj. za vrijeme 
boravka na Mini, onda u njemu nema dokaza za to, a u hadisu se ne 
objasnjava kada se to desilo. Allah najbolje zna. 



Zatim se Poslanik, s.a.v.s., vratio na Minu, odrzao je retoricku 
hutbu ljudima. Objasnio im je svetost prvog dana Bajrama, sta je 
zabranjeno ciniti u njemu i kakvo mjesto ima kod Allaha, dz.s. 
Objasnio im je odabranost Meke nad svim gradovima i naredio im 
je da slusaju i pokoravaju se onima koji ce ih voditi po Allahovoj 
knjizi. Naredio je ljudima da od njega nauce svoje obrede i rekao: 



Ma ^^i- . 



"Moguce je da ja poslije ove godine vise necu obaviti hadz." 465 

Podueio ih njihovim obredima, priznao muhadzirima i ensari- 
jama zasluge koje im pripadaju. Naredio je ljudima da se vise nakon 
njega ne vracaju neyjerstvu, pa da se medusobno ubijaju. Naredio je 
da se taj govor dostavi odsutnima i rekao da ce mozda onaj kome se 
dostavi bolje razumjeti od onog ko mu dostavi. 4 * 6 

U toj hutbi rekao je i: *J£> ji H\ oW- jf, S "...delikvent samo 
protiv sebe radi. . ." 467 

464 Biljeze ga Ahmed (6/402) i Muslim (1298, 312) u Hadtu, poglavlje: Mustehab je jasuci 
baciti kamenace na prvi dan Bajrama, od u Husajna da je rekla. "Obavila sam Oprosni hadz s 
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Vidjek sam Bilala i Usamu Jedan je drzao povodac Poslanik- 
ove deve, a drugi je digao svoju odjecu sve dok nije bacio kamencice na velikom dzemrero," 

465 Biljeze ga Muslim (1218, 1297) i Ebu Davud (1970) od Dzabira, r.a. 

466 Biljeze ga Buhari (6/10) u Kurbamma, poglavlje: Ko kaze da je klanje na prvi dan Bajrama, 
i Muslim (1679) u Kmametu, poglavlje: Stroga zabrana zivota, casti i imetka, od Ebu Bekreta 
Nefia b. el-Harisa. 

467 Biljeze gaTirmizi (2160) u Smutnjama, poglavlje: Sta se prenosi o zabrani prolijevanja krvi 

283 








IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Muhadzire je rasporedio s desne strane kible,a ensarije s lijeve 
strane, a ostali ljudi bili su oko njih, Allah mu je omogucio da ga 
ljudi euju, toliko da su ga cak culi ljudi u svojim satorima na Mini. 

U toj hutbi je rekao: 

,■*„,'-, **•',*.%* t f' ■*,• ' > '■>■* .**'.' '---.'», *>»* 

. *Swj 4J«s- lji>-Jj nS y\ O l_^*-i>lj LS'jfrSi \yaj*&j i pSJLf* I^Ljaj rt-SjJ 'j«k*' 

"Obozavajte svog Gospodara, klanjajte pet vakata namaza, 
postite vas mjesec, pokoravajte se vasim nadredenim i uci cete u 
Dzennet vaseg Gospodara!" 468 

Tada se oprostio od ljudi i zbog toga su rekli da je to 
Oprosni hadz. 

Tada je bio upitan o onome ko se obrijao prije nego sto je bacio 
kamencice, o onome ko je zaklao prije nego sto je bacio kamencice, pa 
je rekao: "Ne smeta." Abdullah b. Amr je rekao: "O cemu god je Posla- 
nik, s.a.v.s., tada bio upitan rekao je: ^j- % ijUil 'Radite, ne smeta!"" 



"'469 



i uzurpiranju imetka? i Ibn Madza (3055) u Obredima, poglavlje: Hutba prvog dana Bajrania, 
od Atnra b. el-Ahvesa. Tirmizi veli da je hadis hasenun-sahih. 

468 Biljeze ga Ahmed u(5/251), Tirmizi (616) od Ebu Umame. Lanac prenosilaca mu je ispra- 
van. Ibn Hibban (795) ga smatra vjerodostojnim, kao i Hakim (1/9, 389), u cemu ga podrzava 
i Zehebi. 

469 Biljeze ga Malik (1/421) u Hadtu, poglavlje: Sveobuhvarni hadz, Buhari (3/454, 456) u 
Hadzu, poglavlje Davanje ietvi s jahalice kod dzemreta, Muslim (1306) u Hadtu, poglavlje; 
Ko se obrije prije nego zakolje, ili zakolje prije nego sto bad kamencice. Ibn Kudame (3/447) 
u Magnijit od Esrema prenosi da je rekao: "Cuo sam Ebu Abdullaha, Ahmeda b. Hanbela 
kako je upitan o covjeku koji se obrije prije nego zakolje, pa je rekao: Ako je to uradio iz 
neznanja, ne steti, a ako je namjerno, onda to nije dozvoljeno, jer je Poslanika, s.a.v.s., neki 
covjek upitao o tome i rekao: 'Nisam znao." 1 Ibn Dekik el-ld u komentaru Umdetul ahkam 
(3/79) veli: "To ito je rekao Ahmed vrlo je argumentovano na osnovu dokaza koji aludira na 
obaveznost sUjedenja Poslanika u propisima hadza, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Uzmite od 
mene svoje obrede!™ Spomenuti hadisi koji dozvoljavaju da se uradi nesto sto je Poslanik, 
s.a.v.s., radio, poslije su vezani s odgovorom osobe koja ga je pitala, gdje kaze: "Nisam znao", 
pa se propis ogranicava na tu situaciju, a za namjerno cinjenje vazi opce pravilo obaveznosti 
slijedenja propisa hadza. Takoder, ako se propis uslovi nekim svojstvom, koje je moguce 
uvaziti, nije dozvoljeno odbaciti ga. Bez sumnje odgovor je o neznanju odgovarajuce svojstvo 
za nekaznjavanje, na osnovu cega je i utemeljen propis. U torn slueaju se ne moze poistov- 
jetiti s namjernim cinjenjem, jer te dvije stvari nisu identicne. Oslanjanje na sljedece rijeci 







% ZADU-L-ME'AD 

Ibn Abbas je rekao da je Poslanik, s.a.v.s., upitan o klanju, 
brijanju, bacanju kamencica, tj. o njihovom remecenju redoslijeda 
pri vrsenju, pa je rekao: "Ne smeta." 470 

Usame b. Serik veli: "Krenuo sam sa Allahovim Poslanikom, 
s.a.v.s,, na hadz, pa su mu ljudi prilazili i pitali ga. Neki su mu govo- 
rili: 'Allahov Poslanice, s.a.v.s., ucinio sam sa'j prije tavafa, Hi uradio 
sam nesto prije ill poslije necega.' Na sva ta pitanja Poslanik, s.a.v.s., 
odgovarao je: 'Ne smeta, ne smeta', osim ako je neko pogazio cast 
nekog muslimana, nanoseci mu nasilje.Takavje pocinio grijeh i on 
je upropasten." 471 

Rijeci u spomenutoj predaji: "..obavio sam sa'j prije nego sto 
sam tavafio" nisu upamcene. Zapamceno je preferiranje jednih nad 
drugima u bacanju kamencica, klanju i brijanju. 

Potom se Poslanik, s.a.v.s., uputio na mjesto klanja kurbana 
na Mini. Zaldao je svojim rukom sezdeset i tri deve. Dok ih je klao, 
lijeve noge su im bile sputane, a on je bio u stojecem polozaju. 472 

Deve koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaklao bile su dvogo- 
disnje. Potom je prestao, i naredio Aliji da on nastavi s klanjem dok 
ne namiri na sto deva. Zatim mu je naredio da podijeli sirotinji 
njihove pokrovce, meso i kozu, a zabranio mu je da dadne bilo sta 




prenosioca: "O cemu godje bio upitan, itd."daje osjecaj da se redoslijed pri vrsenju hadiskih 
obreda ne treba uvazavati. Medutim, treba imati na umu da se obavjestenje prenosioca odnosi 
samo na ono o cemu je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan, tj, opcenito na stanje onoga ko ga je pitao. 
Prema tome, opcenitost ne aludira licno ni najednu od dvije osobnosti, pa prema tome, onda 
nemamo dokaza za namjerno krsenje redoslijeda. 

4 '" Biljczi ga Buhari (3/453) u Hadzu, poglavlje: Kada se bace kamencici prije nego sto 
omrkne, ili se obrije prije nego sto zakolje iz zaborava ili neznanja. 

4?1 Biljezi ga Ebu Davud (2015) u Obredima, poglavlje: Ko ucini nesto prije necega na hadzu. 
Lanac prenosilaca mu je vjerodostojan. 

Biljeze ga Ebu Davud (1767) od Dzabira. Prenosioci su mu povjerljivi. Biljezi ga i Buhari 
u svom Bahihu (3/441) u Hadzu, poglavlje: Klanje sputanih deva, i Muslim (1320) od Zijada 
b. Dzubejra da je rekao: " Vidio sarn Ibn Omera, r.a., da je stao pored nekog covjeka koji je 
povalio devu da je zakolje, pa je rekao: 'Qstavi je neka stoji sputana.jer je to sunnet Muhamm- 
eda, s.a.v.s." 



MK«>5§h 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

kasapu za klanje govoreci: "Mi cemo mu dati od sebe."Takoder je 
rekao: "Ko hoce neka mu dadne nesto." 473 

Ako se kaze: sta cete s hadisom koji se biljezi u dva Sahiha od 
Enesa, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u Medini kla- 
njao podne cetiri rekata, na Zul-Hulejfi ikindiju dva rekata gdje je i 
prenocio. Kada je osvanuo uzjahao je svoju jahalicu i poceo donositi 
tekbire i tesbihe. Kada se uspeo na Bejdu zanijetio je i hadz i umru. 
Kada je usao u Meku, naredio im je da se oslobode ihrama. Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., je svojom rukom zaklao sedam deva koje su bile u 
stojecem polozaju, a u Medini zaklao je za kurban dva crna ovm," 474 

Odgovorit ce se da nema kontradiktornosti izmedu ova dva 
hadisa. 

Ebu Muhammed b. Hazm kaze: "Hadis koji prenosi Enes 
moze se razumjeti na jedan od tri nacina: 

prvi nacin, da Poslanik, s.a.v.s., svojom rukom nije zaklao vise 
od sedam deva, kao sto je i rekao Enes. Nakon toga naredio je nekom 
ko ce zaklati ostatak od sezdeset i tri deve. Potom je otisao s tog mje- 
sta i naredio Aliji, r.a., da zakolje ostatak, pa ih je on zaklao; 

drugi nacin, da je Enes vidio samo klanje sedam deva koje je 
Poslanik, s.a.v.s., zaklao svojom rukom, a da je Dzabir vidio Posla- 
nikovo, s.a.v.s., klanje ostalih deva. Zatim je svako od njih obavije- 
stio o onome sta je vidio; 

treci nacin, da je Poslanik, s.a.v.s., svojom rukom zaklao sedam 
deva kako je Enes i rekao. Potom su on i Alija zajedno uzeli kratko 
koplje i zaklali ostatak od sezdeset i tri deve. Tako je npr. Garefe b. 
Haris el-Kindi rekao da je tada vidio Poslanika, s.a.v.s., kako je uzeo 
za vrh koplja i naredio Aliji da uzme za dno, te da su njime klali 



473 Biljeze ga Buhari (3/442, 443, 444) i Muslim (1317) od Alije.r.a. 

474 Biljeze ga Buhari (3/442) u Hadzu, poglavlje: Klanje deve u stojecem polozaju, i Ebu 
Davud (2793) u Kurbamtna, poglavlje: Staje mustehab zaklati za kurban. 



|286 






jf ZADU-L-ME'AD 

deve. 47S Nakon toga Alija je sam zaklao ostatak od sto deva, kako to 
tvrdi Dzabir. Allah najbolje zna. 

Ako se kaze: sta cete s hadisom kojeg biljeze imam Ahmed i 
Ebu Davud od Alije da je rekao: "Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
zaklao deve, zaklao je trideset svojom rukom, men! je naredio, pa 
sam zaklao ostatak." 476 

Reel ce se da je to prenosilac pobrkao, Onaj koji je zaklao tri- 
deset deva jeste Alija a Poslanik, s.a.v.s., je zaklao licno sedam deva 
koje Alija niti Dzabir nisu vidjeli. Zatim je zaklao sezdeset i tri, pa 
je ostalo od stotine trideset deva koje je Alija zaklao. Tako je pre- 
nosilac ove predaje pobrkao broj deva koje je zaklao Alija s brojem 
deva koje je zaklao Poslanik, s.a.v.s. 

Ako se kaze: sta cete s hadisom kojeg prenosi Abdullah b. 
Kurt,u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "NajveUcanstveniji 
dan kod Allaha jeste prvi dan Bajrama, a zatim dan El-Karr."To 
je drugi dan Bajrama. Poslaniku, s.a.v.s., dovedeno je pet deva da 
vidi s kojom ce otpoceti klanje. Kada su pale na zemlju, nesto je 
tiho rekao sto nisam razumio. Upitao sam sta je rekao, rekao je: "Ko 
hoce neka nesto da. . ." 477 

Reel ce se da ga prihvatamo i smatramo vjerodostojnim, jer 
Poslaniku, s.a.v.s., nije odjedanput dovedeno sto deva vec u krdima. 
Prvo mu je dovedeno krdo od pet deva koje su mu priblizavane i 
nudene da izabere s kojom od njih ce otpoceti klanje. 



475 Biljezi ga Ebu Davud (1766) u Obredima, poglavlje: O hedju koji se okrnji prije nego sto 
stigne na mjesto ldanja. U kneu prenosilaca mu jc Abdullah b. el-Haris el-Kindt el-Ezdi, 
kojeg smatra povjerljivim sarno Ibn Hibban. Ostali prenosioci su mu povjerljivi. 

47 * Biljeze ga Ahmed u(1374, 1/159) i Ebu Davud (1764). U njemu postoji obmana (tedlis) 
od Ibn Ishaka. 

■"' Biljezi ga Ebu Davud (1765). Lanac prenosilaca muje dobar, a vecje spomenut, Dan Karra 
jeste drugi dan Bajrama. Nazvan je tako zbog toga sto se ljudi u torn danu zadrzavaju na Mini 
nakon sto zavrse tavaf ifadu, klanje i odmaraju se. 



287 



«r=^ 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Ako se kaze: sta cere reel za hadis koji se biljezi u dva Sahiha 
od Ebu Bekreta, a odnosi se na Poslanikovu, s.a.v.s., hutbu koju je 
odrzao na Mini i u kojoj je na kraju rekao: ". . .zatim se uputio prema 
dva crna ovna i zaklao ih, a potom i prema stadu ovaca kojeg nam je 
podijelio." Ovo je Musiimova verzija. 47S Na osnovu ove predaje, Ida- 
nje dva ovna bilo je u Meki, a u Enesovoj predaji stoji da je to bilo 
u Medini. Receno je da ucenjaci to poimaju na dva nadna: prvi je 
nacin Enesova tvrdnja da je Poslanik, s.a.v.s., zaklao u Medini dva 
crna rogata ovna, tj. da je klanjao Bajram, a potom se uputio prema 
dva crna ovna, itd. Prema tome, Enes je napravio razbku izmedu 
Poslanikova klanja deva u Meki i izmedu njegova klanja dva ovna 
u Medini i objasnio da su to dva odvojena slucaja. To potvrduje 
cmjenica da svi koji navode Poslanikovo klanje na Mini spominju 
da je on zaklao deve i da je to hedj koga je poveo, jer je to bolje 
od klanja ovaca kupljenih u Meki, tj. koje nisu dovedene. Dzabir 
je opisujuci Oprosni hadz rekao da se Poslanik, s.a.v.s., vratio sa 
bacanja kamencica, te da je potom zaklao deve. Nekim se prenosio- 
cima pricinilo da se dogadaj s dva ovna zbio na dan Bajrama, pa su 
pomislili da se to desilo na Mini i tako pogrijesili; 

drugi nacin, Ibn Hazm i oni koji ga slijede misle da se tu radi 
o dva razlicita postupka, jer su oba hadisa vjerodostojni.Tako Ebu 
Bekrete navodi Poslanikovo klanje u Meki, a Enes u Medini. Tako 
on veli da je Poslanik, s.a.v.s., na Bajram zaklao ovce, krave i deve, 
kao sto to navodi Aisa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada za svoje 
zene zaklao krave. Predaja se biljezi u dva Sahiba.™ 

TJ Muslimovom Sahihu biljezi se da je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., za Aisu zaklao na Bajram jednu kravu. 480 



47S Bro] (1679, 30) u Kasametu, poglavlje: Rigorozna zabrana zivota, casti i imetaka, a Buhari- 
jeva verzija (6/10) je vec navedena. 

479 Biljeze ga Buhari (3/440) u Had-iu, poglavlje: KJanje krava za zene od strane coyjeka.bez 
njihove naredbe, Muslim (1211, 119) u Hadzu, poglavlje: Vrste ihrama. 

480 Biljezi ga Muslim (1319) u Hadzu, poglavlje: Partnerstvo u hedju...od Dzabira. 



4B£ 




ZADU-L-ME'AD 

U Sunenima biljezi se da je Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnomza 
svoju porodicu zaklao jednu kravu. 481 

Mezheb Ibn Hazma jeste da je hadziji propisano da sa hedjom 
zakolje i kurban. Medutim, ispravan je, ako Bog da, prvi nacin, jer je 
hedj za hadziju isto sto je kurban za onog ko nije na hadzu. Niko nije 
prenio da je Poslanik, s.a.v.s., ili bilo ko od ashaba sastavio hedj i kur- 
ban. Nego su njihovi hedji bill njihovi kurbani. Znaci, hedji su ono sto 
se zakolje na Mini, a kurbani ono sto se zakolje na drugom mjestu. 

Aisina izjava da je Poslanik, s.a.v.s., u kurban za svoje zene 
zaklao kravu, 482 to je ustvari hedj, koji se jos naziva kurbanom,jer su 
one obavljale temettu i bile su obavezne zaklati hedj. Prema tome, 
krava koju je Poslanik, s.a.v.s., zaklao za njih jeste ustvari njihov 
obavezni hedj. 

Medutim, u dogadaju s klanjem krava za Poslanikove zene, 
kojih je bilo devet, postoji dilema: da li je dozvoljeno zaklati jednu 
kravu kao kurban za vise od sedam ljudi? 

Ibn Hazm je na to odgovorio na svoj nacin. Naime on veli da 
Aisa tada nije bila s njima, jer je ona nanijetila kiran, a ostale zene 
su obavljale temettu hadz. Po njegovom misljenju onaj ko obavlja 
kiran hadz, nije duzan zaklati hedja.Taj svoj stavpotkrepljuje hadi- 
som kojeg biljezi Muslim od Hisama b. Urveta od njegova oca od 
Aise da je rekla: "Krenuli smo s AUahovim Poslanikom, s.a.v.s, pred 
izlazak mladaka mjeseca zul-hidzdzeta Ja sam bila od onih koji su 
nanijetui umru. Kada smo dosli u Meku, zatekao me je dan Are- 
fata u menstruaciji, a nisam se oslobodila ihrama umre. Pozalila 
sam se zbog toga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je rekao: 'Ostavi 
svoju umru, raspleti svoju kosu,pocesljaj se i nanijeti hadz.'To sam i 

m BfljeSe ga Ebu Davud (1750) u Obredima, poglavljer Klanje krava za kurban, Ibn Madza 
(3135) od Junusa od Ibn Sihaba od Amreta od Aise. Prenosiod su mu povjerljivi. Junus je 
slijedio Ma'mera kod Nesaija u onome sto je prenio Ibn Hadzer u Fethu (3/440) u sljedecoj 
formi: "Za Poslanikovu porodicu je na Oprosnom hadzu zaklana samo jedna krava." 
482 Biljeze ga Buhari (10/16) i Muslim (1211, 119). 

289 



I 






IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

uradila. Kada je bila noc Hasbe, Allah je odredio da zavrsimo hadz. 
Allahov Poslanik, s.a.v,s,, poslao je sa mnom Abdurrahmana b. Ebi 
Bekra da me prati. Izasao je sa mnom do Tenima.Tu sam nanijetila 
umru, i tako je Allah odredio da obavim i hadz i uraru. U svemu 
tome nije bilo ni hedja, niti sadake, niti posta." 483 

Medutim, ovaj pravac je neprihvatijiv i zastupa ga samo Ibn 
Hazm. Svi ashabi i tabiini i svi potonji smatraju da je onaj ko obavlja 
kiran hadz obavezan zaldati i hedj kao i onaj ko obavlja temettu. 
Cak se moze reci da je kiran hadz u terminology! ashaba temettu 
hadz, kako smo to vec unaprijed objasnili. 

Spomenuti je hadis na svom kraju ustvari, govor Hisama b. 
Urveta. To se jasno potvrduje u predaji koju biljezi Muslim i veli: 
"Pricao nam je Ebu Kurejb, pricao nam je Veld, pricao nam je 
Hisam b. Urve od svog oca ,od Aise, r.a...", pa je naveo hadis i na 
kraju stoji: "Urve je o tome rekao: Allah je odredio da zavrsi svoj 
hadz i umru.'" Hisam je rekao: "U svemu tome nije bilo ni hedja, 
niti posta, niti sadake." 484 

Ebu Muhammed veli: " Veki je taj govor pripisao Hisamu, a 
Ibn Numejr i Abde stavili su ga rnedu Aisin govor. Svaki od njih je 
poyjerljiv. Veki ga je pripisao Hisamu jer je cuo da ga Hisam govori. 
Hisam taj govor nije rekao s namjerom da ga predstavi kao da ga je 
Aisa rekla. Ponekad covjek prenosi neki hadis s lancem prenosilaca, 
a potom izdaje prema njemu fetve bez navodenje lanca prenosilaca. 
Sve to nije dokaz kontradiktornosti. Za to se hvata onaj ko nije 
pravedan i ko slijedi strasti. Ispravno je, prema tome, da se svakom 
povjerljivom prenosiocu vjenije u onome sto prenosi. Prema tome, 
ako su Abde i Ibn Numejr pripisali taj govor Aisi, vjerovat ce im 
se zbog toga sto su povjerljivi i pobozni. Pa ako Veki pripise govor 
Hisamu, i njemu ce se vjerovati zbog njegove poyjerljivosti i pobo- 

483 Biljeze ga Buhari (1/354-356) u Hajdu, poglavlje: Raspletanje kose od strane zene, i Mus- 
lim (1211, 115). 

484 Biljezi ga Muslim (1211, 117). 



#2 





ZADU LMEAD 

znosti. Sve je to ispravno, tj. da je taj govor rekla Aisa kao i to da ga 
je rekao Hisam." 

Velim da to i prilici njegovoj bukvalnosti i ostalim bukvali- 
stima koji ne imaju znanja i poimanja o intendjama hadisa, kao sto 
ga imaju imami, kriticari, poznavaoci njihovih intencija i oni koji 
se time bave. Oni se ne osvrcu na misljenje onih koji im oponiraju, 
tj. na one oponente koji nemaju osjecaj i spoznaju. Nego, odlucno 
ih proglasavaju pogresnim, kao sto to rade strucnjaci novca, koji su 
specijalizirani da otkriju orginalni od krivotvorenog novca, ne osvr- 
cuci se na gresku onih koji to ne poznaju. 

Poznato je da Abde i Ibn Numejr nisu rekli za taj govor da 
ga je Aisa rekla, nego su ga umetnuli u hadis. Zato je moguce da to 
bude njihov govor ili govor Urve, Hi Hisama. Potom je dosao Veki 
i to odvojio i objasnio. Prema tome, onaj ko je razdvojio i objasnio, 
zapamtio je i prerizirao ono sto je neko pausalno rekao. Jer, da su 
Ibn Numejr i Abde rekli da je to rekla Aisa, a Veki rekao da je to 
rekao Hisam, onda bi se moglo prihvatiti ono sto je rekao Ebu 
Muhammed. I onda bi se oko toga moglo polemisati i preferirati. 

Klanje jedne krave za devet zena prenosi se u tri verzije: 

prva, da se jedna krava zaklala za njih; 

druga, da je Poslanik, s.a.v.s., tada za njih zaklao krave; 

treca, da je doneseno kod njih na prvi dan Bajrama govede 
meso, pa sam upitao: "Sta je ovo?" Receno je da je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., zaklao za svoje zene. 

Ucenjad nemaju jedinstven stav o tome za koliko ljudi se 
jedna deva i krava rnoze zaklati na ime kurbana. Receno je da moze 
za sedam. To je stav i Ahmeda u najpoznatijoj predaji od njega. 
Receno je da moze deset. To je misljenje Ishaka. Potvrdeno je da 
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio ashabima ratni phjen, pa je 
tada jednu devu racunao kao deset ovaca. 485 Takoder je potvrdeno 

485 Biljezi ga Buhari (5/98) u Seriketu, poglavlje: Ko racuna deset ovaca za jedmi devu pri 
podjeli, od Rafia b. Hadidza. 

291 



*«#B\ 





IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

u hadisu da je Poslanik, s.a.v.s., zaklao jednu kravu za svoje zene, 
kojih je bilo devet. 

Sufjan prenosi od Zubejra od Dzabira da su oni nas Allahovim 
Poslanikom, s.a.v.s., klali jednu devu za deset ljudi. Ovaj hadis ispu- 
njava Muslimov uvjet, ali ga ipak nije zabiljezio. Zabiljezio je sljedeoi 
predaju: "Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., uceci telbiju 
za hadz. S nama su bile zene i djeca. Kada smo stigli u Meku, obavili 
smo tavaf i sa'j. Potom nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da 
se udruzimo po sedmorica na jednu devu ili kravu." 486 

U Musnedu se od Ibn Abbas biljezi da je rekao: "Bill smo s 
Poslanikom, s.a.v.s., na putovanju, gdje nas je zatekao i Kurban-baj- 
ram. Po sedmorica smo klali za kurban jednu kravu, a po desetorica 
devu." Biljeze ga Nesai iTirmizi i vele da je hasenun-garib. 487 

Od njega se i u dva Sahiha prenosi da je rekao: "S Allahovim 
Poslanikom, s.a.v.s., smo na Hudejbiji klali devu za sedmerku, a i 
kravu za sedmericu." 488 

Huzejfe kaze: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., udruzio je musli- 
mane na Oprosnomu kurbanima. Jedna krava klata je za sedme- 
ricu." Biljezi ga Ahmed, Allah mu se smilovao, 489 

Sve te hadise moguce je razumjeti najedan od tri nacina: prvi 
je da se kaze da su hadisi u kojima se spominje sedmerica najbrojniji 
i najvjerodostojniji; drugi je da se kaze da se racunanje deset ovaca 
za jednu devu, kod podjele ratnog phjena.jeste mjerilo za ratal pli- 
jen, kako bi se on pravedno podijelio. Dok je sedmerica kod hedja 

486 Biljezi ga Muslim (1318, 351) u Had&u, poglavlje: Udruzivanje u hedju. 

437 Biljeze ga Ahmed u(l/275), Nesai (7/222), Tirmizi (905). Lanac mu je dobar, kako to m<& 

Tirmizi, Ibn Hibban (1050) ga Sinatra vjerodostojnim. 

m Biljeze ga Muslim (1318) u Hadiu, poglavlje: Udruzivanje u hedju; Malik u Kurbanima, 

poglavlje: Udruzivanje u kurbanima, od Dzabira. Prema tome, on se ne prenosi od Ibn Abbasa, 

kako navodi autor, Allah mu se smilovao. Takoder, prenosi ga samo Muslim, a ne i Buhari. 

489 Biljezi ga Ahmed (5/406). U njegovom lancu prenosilaca je Ismail b. Halifa el-Absi, koji je 

skbe memorije. Medutim, hadis potvrduje i snaS ga predaja koja se prenosi od Dzabira. 




1292 



iVil 





ZADULMEAD 

serijatsko mjerilo; treci je da se kaze da se to razlikuje vremenu i 
prostoru. Deva, a ponekad i devac, vrijedila je deset ovaca i zato se 
klala za desetoricu, dok je ponekad ona vrijedila sedam ovaca i zato 
se klala za sedmericu. Allah najbolje zna. 

Ebu Muhammed je rekao da je Poslanik, s.a.v.s., zaklao za 
svoje zene jednu kravu na ime hedja, a da je za njih zaklao takoder 
jednu kravu na ime kurbana, a da je za sebe zaklao na ime kurbana 
dva ovna, a na ime hedja sezdeset i tri deve. Vec se vidi greska u 
tome,jer ni jedna krava nije zaklana na ime kurbana, osim one koja 
je zaklana na ime hedja, a ustvari to je ta krava, zato sto je hedj za 
hadziju kao kurban za onog ko nije na hadzu. 



Allahov Poslanik, s.a.v.s, zaklao je na Mini, na mjestu klanja 
i upoznao ih da se na cijeloj Mini moze klati i da su klanci Meke 
putevi i zrtvenici.' 190 Ovo je dokaz da se klanje ne ogranicava samo 
na Minu, nego da je dozvoljeno klanje na svim mekanskim klan- 
cima. Nakon sto je stao na Arefatu, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Stao 
sam ovdje, a Arefat je sav stajaliste." Stao je na Muzdelifi i rekao: 
"Stao sam ovdje, a Muzdelifa je cijela stajaliste." 491 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je da mu se napravi sator, da 
ga zastiti od sunca, pa je rekao: "Ne, Mina je stajaliste za onog ko 
prije dode." 492 



m Biljeze ga Muslim (1218, 149) od Dzabira u sljedecoj verziji: "Zaklao sam ovdje, a Mina je 
sva zrtvenik, zato koljite na mjestima vaseg boravka. Stao sam ovdje, a Arefat je cijeli mjesto 
za stajanje. Stao sam (klanjao) ovdje, a ovo je mjesto djelo mjesto za stajanje." Biljeze ga Ebu 
Davud (1937), Ibn Madia (3048), Ahmed u(3/326) i Darimi (2/56-S7) od Dzabira u sljedecoj 
verziji: "Sav je Arefat mjesto za stajanje, svaje Mina mjesto za klanje, sva je Muzdelifa mjesto 
za stajanje, svi su mekanski klanci putevi i zrtvenici." Lanae prenosilaca mu je dobar. 

4,1 Biljezi ga Muslim, a spomenut je u prethodnoj fosnoti. 

^- Biljeze ga Ahmed (6/186, 207), Ebu Davud (2019), Darimi (2/73), Ibn Madza (3006, 
3007) od Aise. Lanac prenosilaca podrzava ga, kako bi se ocijenio kao dobar. Hakim (1/467) 
ga smatra vjerodostojnim s cime se slaze i Zehebi, 

293 





IBN KAJJIM ELDZEVZUJE 

U tome je dokaz da svi musliinani imaju ista prava na Mini i 
ko zauzme neko mjesto na njoj, on ima na njega najvece pravo sve 
dok ga ne napusti, ali ga ipak s tim ne posjeduje. 



Kada je Allahov Poslanik, s,a.v.s., zavrsio klanje, pozvao je 
bricu pa mu je obrijao glavu. To je bio Ma'mer b. Abdullah. Kada 
je stao iznad njegove glave s britvom u ruci, pogledao ga je u lice i 
rekao mu: "Ma'mere! Allahov Poslanik, s.a.v.s., ti je povjerio resku 
svog uha, a u ruci ti je britva." Ma'mer je rekao: "Tako mi Allaha, 
Allahov Poslanice, to je od Allah ovih blagodati i darova prema 
meni." Rekao je: "Da, onda ti se mogu povjeriti." Biljezi ga Ahmed, 
Allah mu se smilovao."™ 

Buhari u svom Sahihu rekao je: "Tvrde daje Poslanika, s.a.v.s., 
obrijao Ma'mer b. Abdullah b. Nadle b. Avf. Rekao je brici: 'Pocinji', 
pokazujuci mu na svoju desnu stranu. Kada je zavrsio, podijelio je 
kosu onima oko sebe. Potom je pokazao brici na lijevu stranu, pa 
mu ju je obrijao. Zatim je rekao: 'Je li ovdje EbuTatha?', i dao mu je 
kosu ovako."Tako se biljezi i u Muslimovu Sahihu.*^ 

U Buharijevom Sahihu od Ibn Sirina od Enesa biljezi se kada 
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obrijao glavu, da je Ebu Talha bio prvi 
koji je uzeo dio Poslanikove, s.a.v.s., kose. 49S 

To nije u kontradiktornosti s Muslimovom predajom zbog 
toga sto je moguce daje Ebu Talha kao i drugi uzeo od Poslanikove 
kose s desne strane glave, poput ostalih, dok je sam uzeo svu kosu 
s lrjeve strane. Medutim, Muslim takoder biljezi u svom Sahihu od 
Enesa da je rekao: "Nakon sto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bacio 

493 Biljezi ga Ahmed u(6/4O0). Prenosioci su mu poyjcrljivi osim Abdurrahmana b. Ukbeta, 
koji ga prenosi od Ma'mera. On se ne smatra povjerljivim. 

494 Biljezi ga Muslim (1305) u Hadzu, poglavlje; Pojasnjenje daje sunnet na prvi dan Bajrama 
prvo baciti kamcncice, zatim zaklati kurban, pa se obrijati, od Enesa. 

4,5 Biljezi ga Buhari (1/238) u Abdestu s poglavlje: Voda s kojom je neko prao kosu, od Enesa, 



rJpw^ 





ZADIH-ME'AD 

kamencice, zaklao hedj i obrijao se, okrenuo je brici desnu stranu 
glave, pa ju je obrijao. Zatim, pozvao je Ebu Talhu el-Ensarija i 
dao mu kosu s te strane glave. Potom mu je okrenuo lijevu stranu 
rekavsi: 'Brij!' Kada ju je obrijao, tu kosu je dao Ebu Talbi rekavsi 
mu: 'Podijeli je ljudima!'" 4% 

U ovoj predaji, Ebu Talhi pripala je kosa s desne strane, a u 
prethodnoj se kaze da mu pripala kosa s lijeve strane. Hafiz Ebu 
Abdullah Muhamed b. Abdulvahid el-Makdisi je rekao: "Biljezi 
ga Muslim od Hafsa b. Gajjasa i Abdul- E'ala b. Abdul-E'ala od 
Hisama b. Hassana od Muhameda b. Sirina od Enesa da je Poslanik, 
s.a.v.s., dao EbuTallii kosu s Hjeve strane svoje glave. Biljezi ga i od 
Sufjana b. Ujejne od Hisama b. Hassana da je Poslanik, s.a.v.s., dao 
Ebu Talhi kosu s desne strane svoje glave. Rekao je da ga prenosi 
Ibn Avn od Ibn Sirina i smatra da to jaca Sufjanovu predaju. Allah 
najbolje zna. 

Pod predajom Ibn Avna misli na predaju koju smo naveli od 
Ibn Sirina putem , tj. da je dio koji je pripao Ebu Talhi onaj dio 
kojeg je prije uspio dobiti od kose s Poslanikove glave. 

Ono sto preferira da je Ebu Talhi pripala kosa s lijeve strane 
Poslanikove glave jeste to sto je Poslanik, s.a.v.s., prvo spomenuo 
generalno, a zatim speciflcirao. Takva je njegova bila praksa pri 
davanju. Na to ukazuje vecina predaja. U neldm stoji da je rekao 
brici: "Pocinji!", pokazujuci na svoju desnu stranu glave. Potom je 
podijelio kosu onima koji su bili najblizi. Zatim, pokazao je brici na 
lijevu stranu i kadaju je obrijao dao je kosu Umm Sulejmi. 

Ova predaja ne oponira predaji u kojoj se kaze da ju je dao 
Ebu Talhi, jer Umm Sulejm je bila Ebu Talhina zena. 

U drugoj verziji stoji da je poceo s desnom stranom, te je 
kosu podijelio po dlaku ili po dvije ljudima. Zatim je rekao: "Lijevu 



4,6 Biljezi ga Muslim (1305) u Hadzu, poglavlje: Pojasnjenje da je sunnet na prvi dan Bajrama 
pn r o baciti kamencice, a zatim zaklati. 






295 



3 5| 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

yK**Y**5hVj<Krt'tV*K;iftV*Kjw 

stranu!" Obrijao je lijevu stranu isto kao i desnu. Poslanik, s.a.v.s., je 
tada rekao: "Je li ovdje EbuTalha?", pa mu je dao dio kose. 

U trecoj verziji stoji da je Ebu Talhi dao kosu s lijeve strane 
glave i da je potom obrezao nokte i podijelio ih ljudima. Imam 
Ahmed, Allah mu se smilovao, biljezi od Muhammeda b. Abdullaha 
b. Zejda da mu je otac pricao da je bio prisutan, kada je Poslanik, 
s.a.v,s., klao s nekim Kurejsevicem, koji je dijelio kurbane. Od kur- 
bana ni njemu niti Kurejsevieu nije ostalo nista. Zatim se Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., obrijao i kosu stavio u neku odjecu 1 dao mu je. On 
je potom nesto od nje podijelio ljudima. Zatim, obrezao je nokte 
i dao ih njegovom drugu. Poslanikova, s.a.v.s., kosa potopljena je 
sada kod nas u kni i meckovcu.'" 7 

Za one koji su se obrijali uputio je dovu za oprost tri puta, a 
za one koji su skratili kosu jedan puta. Mnogi ashabi su se obrijali, 
a cak se moze reel da ih je vecina to cinila. Neki su i skratili kosu. 
Na to se odnose rijeci Uzvisenog: "...sigurno cete u Casni hram uci 
bezbjedni, ako Allah bude htio, neki obrijanih glava, a neki podrezanih 
kosa..." (El-Feth, 27). Kao i rijeci Aise, r.a.: "Mirisala sam Allahova 
Poslanika, s.a.v.s., za ihrame prije nego sto ih je obukao kao i za 
njihovo skidanje prije nego sto ih je sldnuo." To su dokazi da je 
brijanje obred, a ne puka zabrana. 



Zatim je Poslanik, s.a.v.s, prije podne krenuo prema Meki na 
svojoj jahalici. Obavio je tavaf ifadu koji se jos naziva tavafuz-zijare 
ili tavahis-sadri. Osim ovog tavafa Poslanik, s.a.v.s., nije obavio 
drugog. S tim tavafom nije obavio sa'ja. Ovako je ispravno. S ovim 
misljeniem ne slazu se tri grupacije. Jedni tvrde da je Poslanik, 
s.a.v.s., obavio dva tavafa: tavaful-kudum, tj. kada je dosao i ovaj 
tavaf, tj. tavaful-ifade. Drugi smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., sa 
ovim tavafom obavio i sa'j, jer je obavljao kiran hadz. Treci opet 

4,7 Biljezi ga Ahmed (4/42). Prenosioci su mu povjerljivi. 

296 





smatraju da Poslanik, s.a.v.s., taj dan nije uopce obavio tavafa, nego 
ga je odgodio do noci. 

Pokusat cemo objelodaniti sta je ispravno o torn pitanju i 
ukazati na uzroke greski. Od Allaha trazirno pomoc. 

Esrem veli: "Rekao sam Ebu Abdullahu: 'Kada se vrati, tj. 
onaj koji obavlja temettu, koliko ce obaviti tavafa i sa'ja?' Rekao je: 
'Obavit ce tavaf i sa'j za svoj hadz, a obavit ce i tavaf-zijam.' Vidjeli 
smo ga vise puta da tako cini i tako je radio sve do smrti." 

Sejh Ebu Muharnmed el-Makdisi u El-Mugniju kaze: "Isti 
je propis i za onog ko obavlja kiran i ifrad hadz ako prije Bajrama 
nisu bili u Meki i nisu obavili tavafiil-kudum. Oni ce u torn slucaju 
poceti s tafavom kudumom prije nego sto obave tavaf ifadu. O tome 
se jasno ocitovao Ahmed, Allah mu se smilovao, Svoj stav doka- 
zuje s predajom koja se prenosi od Aise, r.a., da je rekla: 'Oni koji 
su nanijetili umru ucinili su tavaf i sa'j, a zatim su skinuli ihrame. 
Nakon toga obavih su drugi tavaf za svoj hadz nakon sto su se vra- 
tili s Mine. Oni koji su spojili hadz i umru, obavili su jedan tavaf' 
Ahmed, Allah mu se smilovao, rijeci Aise razumije u smislu da je 
njihov tavaf za hadz ustvari tavaful-kudum, jer je potvrdeno da je 
tavafiil-kudum propisan i zato ga ne moze tavafuz-zijare anuh- 
rati, kao i dva rekata tehijjetul-mesdzida pri ulasku u dzamiju prije 
pocinjanja klanjanja obaveznog namaza, 

Hireki u svom kompendijumu kaze: "Ako obavlja temettu 
hadz, obavit ce sedam krugova tavafa i sedam sa'j a kao za umru. 
Zatim ce se vratiti i obaviti tavaf koji ce nanijeti kao tavafuz-zijare. 
Na to se odnose rijeci Uzvisenog: '..J neka oko hrama drevnog obilaze, ' 
(El-Hadzdz, 29). Oni koji tvrde da je Poslanik, s,a.v.s., obavio hadz 
temettu, poput Kadija i njegovih sljedbenika, ovako je posftrpio. 
Sejh Ebu Muharnmed tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., obavio poseban 
hadz temettu i da nije ovako cinio." 



«««4 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Ne znam da se iko slaze s Ebu Abdullahom u pitanju ovog 
tavafa kojeg je spomenuo Hireki,jer je propisan samo jedan tavaf za 
zijaret isto kao i kad neko ude u dzamiju, a vec je proucen ikamet, 
taj namaz mu je dovoljna zamjena za tehijjetul-mesdzid. 

Od Poslanika, s.a.v.s., niti od onih koji su s njim obavili temettu 
na Oprosnom hadzu, niko to nije prenio, niti je kome Poslanik, 
s.a.v.s., to naredio. Predaja koja se prenosi od Aise to potvrduje. 
Ona je rekla: "Obavili su jedan tavaf za svoj hadz nakon sto su se 
vratili sa Mine." To je ustvari tavafuz-zijare. Ona nije spomenula 
drugi tavaf. A da je tavaf, koji spominje tavaful-kudum, onda bi 
propustila sponienuti tavafuz-zijare koji se smatra ruknom hadza 
bez koga se hadz ne moze obaviti. Spomenula je tavaf koji zamjen- 
juje tavaful-kudum. Prema tome, ona je spomenula samo jedan 
tavaf, pa odakle se onda dokazuje postojanje dva tavafa?! 

Takoder je Aisa, nakon sto je dobila menstruaciju, spojila 
hadz s umrom po naredbi Poslanika, s.a.v.s., a nije bila obavila tava- 
ful-kudum, a ni Poslanik, s.a.v.s., nije joj naredio da ga obavi. Prema 
tome, da tavaful-kudum ne spada s obavljanjem obaveznog tavafa, 
onda bi se propisalo onome ko obavlja umru da ga obavi s umran- 
skim tavafom, jer on prvo dolazi kod Kabe, zato je njemu preee 
obaviti ga, nego onome ko obavlja temettu koji se vraca Kabi, tj. da 
obavi hadz nakon sto je obavio umru, tek nakon sto je vidio Kabu, 
i obavio tavaf. 

Rijeei Ebu Muhammeda nisu odagnale dileme. Ukoliko je 
upravu za ono sto negira, mada je njegovo negiranje ispravno, ali 
niko nije rekao da su ashabi, nakon sto su se vratili s Arefata, obavili 
tavaf i saj i da su nakon toga obavili tavaful-ifadu. To nije uradio 
ni Poslanik, s.a.v.s. i to se apsolutno nije desilo. Dileme su se javile 
zbog toga sto je majka pravovjernih napravila razliku izmedu onih 
koji su obavljali temettu i onih koji su obavljali kiran hadz. Za one 
koji su obavljali kiran rekla je da su, nakon sto su se vratili s Mine, 
obavili jedan tavaf, a oni koji su nanijetili temettu da su obavili 



1 298 





ZADUL MEAD 

drugi tavaf za svoj hadz, nakon sto su se vratili s Mine. I to je ustvari 
dnigi tavaf, a ne tavafuz-zijare. On je isti i za karina i mutemettia i 
nema razlike. 

Medutim, sejh Ebu Muhammed, kada je cuo njen govor o 
onima koji su obavljali temettu da su obavili drugi tavaf nakon sto 
su se vratili s Mine, rekao je da u tome nema dokaza da su oni 
obavili dva tavafa, i to sto je rekao istina je. Medutim, to nije uklo- 
nilo dilemu. 

Neki su rekli da je taj visak govor Urveta ili njegova sina 
Hisama koji je dodat hadisu. Medutim, to nije jasno. Cak kada bi 
se to i prihvatilo, onda bi to bila mursel predaja s kojom se ne moze 
otkloniti dilema. 

Ispravno je da je tavaf koji spominje Aisa i s kojim je napravila 
razliku izmedu mutemettia i karina jeste ustvari sa'j, a ne tavaf, i na 
taj je nacin potpuno uklonjena dilema i nejasnoca.Tako je ona rekla 
da se su oni koji su obavljali ldran hadz zadovoljili s jednim tavafom 
i da nisu obavljali drugi tavaf na prvi dan Bajrama. I to je istina. 
Dok je za one koji su obavljali hadz temettu rekla da su obavili 
drugi tavaf nakon sto su se vratili s Mine i to za hadz. Prvi je tavaf 
bio za umru i to je stav vecine ucenjaka, i na to se odnosi hadis, i 
to je sukladno njenoj drugoj predaji u kojoj joj je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: "Za tvoj hadz i za tvoju umru dovoljan ti je tvoj tavaf oko 
Kabe i tavaf izmedu Safe i Merve." Ona je obavila kiran hadz i to se 
slaze s misljenjem vecine ucenjaka. 

Medutim, dalje dileme prouzrokovao je hadis koji prenosi 
Dzabir, a biljezi ga Muslim u svom Sahibu u kojem Dzabir veli da 
su Poslanik, s.a.v.s., i ashabi obavili samo jedan sa'j i to onaj prvi. 
To je sukladno misljenju onih koji smatraju da je onome ko obavlja 
temettu dovoljan jedan sa'j, kako stoji u jednoj predaji koja se prenosi 
od Ahmeda, Allah mu se smilovao. O njemu se on jasno izjasnio u 
predaji koja se prenosi od njegova sina AbduUaha i od drugih. 

299 





IBNKAJJIMEIDZEVZIJJE 

Na osnovu toga, moze se reci da je Aisa potvrdila, a Dzabir 
zanijekao, a afirmacija se preferira nad negacijom. Iii, moze se red 
da Dzabir aludira na one koji su obavljali kiran hadz s Poslanikom, 
s.a.v.s., i koji su poveli hedja, poput Ebu Bekra, Omera, Talhe, 
Alije, r.a., i ostalih imucnih ashaba. Oni su obavili samo jedan sa'j. 
Znaci, time se ne aludira na sve ashabe. Ill se Aisina predaja moze 
obrazloziti da je taj visak dodat od strane Hisama.^To su tri nacina 
tumacenja njene predaje od strane ucenjaka. Allah najbolje zna. 

Pojedini smatraju da mutemetti treba obaviti tavaf i sa'j nakon 
sto dode u Meku i prije nego sto ode na Minu, poput safijskih 
pravnika. Ne znam samo da H se to izricito prenosi od njega ill ne? 

Ebu Muhammed veil: "Tako nije radio Poslanik, s.a.v.s., niti 
apsolutno bilo ko od ashaba. Niti im je to Poslanik, s.a.v.s., naredio, 
niti je to bilo ko prenio." Ibn Abbas veli: "S marram da Mekelije 
ne trebaju obavljati tavaf, niti ciniti sa'j nakon sto obuku hadzske 
ihrame, sve dok se ne vrate s Mine." 

Ibn Abbasovo misljenje zastupa vecina ucenjaka, poput 
Malika, Ahmeda, Ebu Hanife, Ishaka i drugih. 

Oni koji to smatraju mustehabbom vele: Mekelija koji nani- 
jeti hadz jeste kao i onaj koji dode izvan Meke, tj. treba obaviti tavaf 



49fi -j- Q j e gjggj^j au torova, Allah mu se smilovao. U lancu prenosilaca hadisa nema Hisama, jer 
se on prenosi od Malika od Sihaba od Urveta b. Zubejra od Aise. Biljezi ga Malik u (1/410- 
411). Ovaj lanac prenosilaca krajnje je ispravan. Postoji i njegov drugi lanac od Aise koji se 
takoder biljezi u od Abdurrahmana b. Kasima od njegova oca od Aise. I ovaj je lanac takoder 
ispravan. Potvrduje ga jos jedna vjerodostojna predaja od Ibn Abbasa koju Biihari biljezi kao 
mu'allek hadis (3/345), u kategorickoj forroi, Ismaili spojio ju je u svom Mustabredzu, Preko 
njega biljezi ga i Bejhekt u svom Sunenu (5/23) s ispravnim lancem prenosilaca u sljedecoj 
verziji: "Muhadziri, ensarije i Poslanikove zene nanijetili su hadz na Oprosnom hadzu, i mi 
smo zanijetili. Kada smo doili u Meku, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Neka oni koji su 
zanijetili hadz taj nijet ucine t za urara, osim onih koji su poveli hedj!' Obavili smo tavaf i saj, 
sastali se sa zenama i obukli uobicajenu odjecu. Oni koji su poveli hedj nisu skidali ihrama 
sve dok ill nisu zaklali. Uoci dana tervije Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je da nanijetimo hadz. 
Kada smo zavrsili obrede, vrarili smo se i obavili tavaf i sa'j. Tako smo zavrsili svoj hadz i 
preostalo nam je da zakoljemo svoj hedj." 

|_300 



**XSX**3tiX*' 





ZADU-L-ME'AD 

i sa'j kao i onaj koji dode u Meku. Ostaje mu tavafl.il- kudum kojeg 
ne obavlja tada, ali mu je mustehab obaviti ga nakon sto obuce 
ihrame za hadz. Ta su dva dokaza slaba, jer onaj ko je karin kada 
obavi tavaf za umru, taj tavaf mu je zamjena za tavaful- kudum. To 
je isto kada neko ude u dzamiju i vidi da se namaz vec uspostavio. 
U torn slucaju pristupit ce namazu i taj ce mu namaz biti umjesto 
tehijjetul-mesdzida i nema potrebe da ga ponovo klanja. 

Isti je slucaj i kada su ashabi s Poslanikom, s.a.v.s., obukli 
ihxame za hadz. Nakon toga nisu obavili tavaf, a vecina je nani- 
jetila temetm. Muhammed b. Hasan biljezi od Ebu Hanife da ko 
na dan tervije prije podne obuce ihrame, treba obaviti tavaf i sa'j 
kao i onaj koji dode izvan Meke. A ako obuce ihrame poslije podne 
tog dana, ne treba obavljati tavafa. Znaci, Ebu Hanife napravio je 
razliku izmedu dva vremena, tj. poshje podne odmah ce krenuti 
prema Mini i nece se zanimati nicim drugim, a prije podne nece 
kretati, nego obavit ce tavaf Misljenje Ibn Abbasa i vecine ucenjaka 
ispravnije je i slaze se s praksom ashaba. Neka je Allah na pomoci. 



Druga grupa smatra da je Poslanik, s.a.v.s., sa spomenutim 
tavafom ucinio i sa'j, i vele da je to dokaz, da onaj ko obavlja kiran 
hadz treba uciniti dva sa'ja i dva tavafa. Medutim, to je pogresno 
shvaceno, kao sto smo i objasnili, jer ispravno je da je Poslanik, 
s.a.v.s, obavio samo jedan sa'j, kako to tvrdi Aisa i Dzabir. Od njega 
nije prenesen ni jedan "vjerodostojan harf o tome da je obavio dva 
sa'ja, nego su sve predaje koje se prenose neprihvatljive, kako smo 
to i objasnili. 






Treca su grupa oni koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., odgo- 
dio obavljanje tavafuz-zijare do noci. Zastupaju gaTavus,Mudzaliid 
i Urve. Biljeze Ebu Davud, Nesai i Ibn Madia od Ebu Zubejra 

301 



v «4h 








IBH KAJUIM EL-DZEVZIJJE 

el-Mekkija od Aise i Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., odgodio 
obavljanje tavafa na dan Bajrama do noci. U drugoj verziji kaze se 
tavafliz-zijare. Tirmizi veli da je to hadis hasen. 499 

Ovaj je hadis ocito pogresan, jer je suprotan onome sto je 
poznato da je Poslanik, s.a.v.s., cinio, u ciju autoritativnost ucenjaci 
ne sumnjaju. Mi cemo navesti misljenja ucenjaka. Tirmizi je u svom 
djelu El-Ilel rekao: "Pitao sam Muhammeda Ismaila el-Buharia o 
ovom hadisu i rekao mu: 'Da li je Ebu Zubejr cuo od Aise i Ibn 
Abbasa?' Rekao je: 'Od Ibn Abbasa jest, dok je njegovo slusanje 
od Aise diskutabilno. m Ebu Hasan el-Kattan kaze: "Kod mene taj 
hadis nije vjerodostojan, jer je Poslanik, s.a.v.s., tog dana obavio 
tavaf danju. Medutim, nisu saglasni oko toga da li je klanjao podne 
u Meki ill se vratio na Minu i klanjao podne nakon sto je obavio 
tavaf. Ibn Omer veli da se vratio na Minu i da je na njoj klan- 
jao podne, dok Dzabir smatra da je podne klanjao u Meki. Na to 
jasno ukazuje i druga Aisina predaja,koja se ne prenosi putem Ebu 
Zubejra, i u kojoj se kaze da je Poslanik, s.a.v.s., odgodio tavaf do 
noci. To odgadanje tavafa prenosi se samo ovim putem. Ebu Zubejr 
je mudellis, jer ovdje nije spomenuo da je cuo hadis od Aise, a 
uobicajeno prenositi od nje indirektno. Takoder, ne navodi da ga je 
cuo od Ibn Abbasa od koga je takoder uobicajeno prenositi posred- 
nim putem. Ako bi se i prihvatilo da je to cuo od njega, nuzno je 
biti rezerviran prema onim predajama koje Ebu Zubejr prenosi od 
Aise i Ibn Abbasa, i u kojima ne objelodani da ih je cuo od njihjer 
uobicajen je od njega tedlis, cak kada bi se i saznalo da je to cuo od 
nje. Posto smo sigumi da on to nije cuo od Aise, onda je jasno da 
se mora biti obazriv prema tome. Ucenjaci nisu saglasni o pitanju 
prihvatanja hadisa od onog mudellisa za koga se zna da se sreo s 



499 Biljcze ga Ebu Davud (2000) u Obrcdima, poglavlje: Ifada u Hadzu, Tirmizi (920) u 
Hadiu, poglavlje: Sta se prenosi o obavljanju tavafuz-zijare nocu?, Ibn Madza (3059) u Obre- 
dima, poglavlje: Posjeta Kabi, Ahmed (1/288, 309, 6/215). Prenosioci so mu poyjerljivi, all 
Ebu Zubejr je mudellis, jer se sluzi 'an'anom. Ipak, Tavus ga je dopunio u predaji kod Ibn 
Madza, U stampanom primjerku stoji Dzabir umjesto Ibn Abbasa. To je grclka. 



^ 



302 

'DM 








ZADUL MEAD 

onim od koga prenosi i cuo ga. Neki smatraju da se takav hadis 
prihvata, dok drugi smatraju da se odbacuje njegova an' ana sve dok 
se ne objelodani spojenost lanca hadisa. 

Medutim, an'ana mudellisa za koga se zna da se nije sreo niti 
cuo sa onim od koga prenosi, ne znam da postoji dilema oko ne 
prihvatanja njegovih hadisa. 

Ako bi smo se slozili s Muslimovim misljenjem da se an'ana 
savremenika smatra spojenirn lancem, pa cak kada se i ne zna da 
li su se sreli, onda bi se to moglo odnositi na one koji nisu mudel- 
lisi. Posto smo naveli vjerodostojne predaje da je Poslanik, s.a.v.s., 
obavio tavaf tog dana danju, onda je dilema oko odbacivanja hadisa 
mudellisa sve dok se ne ustanovi njihova spojenost lanaca prenosi- 
laca, ill da se prihvate sve dok se ne sazna njihova prekmutost.Tako 
se postupa ako takvi hadisi nisu u kontradiktornosti s hadisima u 
ciju vjerodostojnost nema sumnje. Medutim, u ovom slucaju takvoj 
predaji oprecna je predaja u ciju autenticnost nema sumnje. 

Na pogresnost Ebu Zubejrove predaje, koju prenosi od Alse 
ukazuje i to sto je Ebu Seleme b. Abdurrahman prenio od Aise 
da je rekla: "Obavili smo hadz s AUahovim Poslanikom, s.a.v.s., i 
krenuli smo obaviti tavaful-ifadu prvi dan Bajrama." !M Muhammed 
b. Ishak prenosi od Abdurrahmana b. Kasima, od njegova oca, od 
Aise da je Poslanik, s.a.v.s., dozvolio ashabima, pa su posjetili Kabu 
na prvi dan Bajrama u podne, a da ju je Poslanik, s.a.v.s., sa svojim 
zenama posjetio nocu. 501 Ovo je takoder pogresno. 

Bejheki veil: "Najvjerodostojnije predaje od ovih predaja jesu 
predaje od Nana, od Ibn Omera, od Dzabira i predaja od Ebu 



m Biljeii ga Bejheki u Sunenu (5/144). 

501 Ovu veraiju biljezi Bejheki (5/144) od Omera. b. Kajsa od Abdurrahmana b. Kasima, od 
Kasima b. Muhammcda, od Aise, Lanac koji je naveo autor jeste od drugog tcksta hadisa, a 
ne od ovog. Taj hadis glasi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio je tavaful-ifadu poslije podne, 
nakon ito je obavio podne, a zatim se vratto na Minu." 

303 





IBN KAJJIM ELDZEVZUJE 

yK*i^V*KX^YJ'K^^Y*K*wy*^ft , 

Seleme od Aise. Tj. predaje u kojim stoji da je Poslanik, s.a.v.s., 
obavio tavaful-ifadu danju. 

Problem je nastao od samog termina tavaf, jer je Poslanik, 
s.a.v.s., odgodio svoj oprostajni tavaf (el-veda) do noci. To se 
potvrduje u predaji koja se biljezi u dva Sabiha od Aise, gdje Aisa 
kaze: "Zaputili smo se na hadz s Bozijim Poslanikom s.a.v.s. ...zaus- 
tavili smo se na Muhassabu. Poslanik, s.a.v.s., pozvao je Abdurrah- 
mana b. Ebu Bekra rekavsi rau: 'Izadi iz Harema sa svojom ses- 
trom, kada zavrsite tavaf, dodite mi ovdje na Muhassab.' Allah je 
odredio da obavimo umru. Tavaf smo zavrsili duboko u noci, pa 
smo mu otisli na Muhassab. Upitao nas je: 'Jeste li obavili tavaf?' 
Reldi smo da jesmo. Onda je Poslanik, s.a.v.s,, rekao ljudima da se 
pripreme za pokret. Dosao je do Kabe i obavio tavaf, a potom je 
krenuo ka Medini." sra To je taj tavaf kojegje bez surnnje Poslanik, 
s.a.v.s., odgodio do noci. U vezi s tim tavafom pogrijesili su Ebu 
Zubejr ill onaj ko mu je o njemu pricao i rekao daje to bio tavafuz- 
zijare. Neka je Allah na pomoci. U torn tavafu Poslanik, s.a.v.s., 
nije trckarao prva tri kruga, niti je to cinio u oprosnom tavafu. 5 D3 
Trckarao je samo u tavaful-kudumu. 



Nakon sto je Poslanik, s.a.v.s., obavio tavaf, dosao je kod 
Zemzema gdje su se ljudi napajali, rekao je: "Da se ne bojim da 
ljudi na vas navale, sisao bih i napajao bih ljude s vama." Potom su 
mu dali kofu, pa se napio stojeci. 504 Receno je da je ovaj postupak 



501 Biljeze ga Buhari (3/334) u Hadiu, poglavlje: Rijeci Uzvisenog: "Hadz je u odredenim 
mjesecima...", Muslim (1211, 123) u Hadiu, poglavlje: Pojasnjenje vrsta ihrama. 

m Biljeze ga Ebu Davud (2001) i Ibn Madza (3060) od Ibn Abbasa da Poslanik, s.a.v.s., nije 
trckarao u sedam krugova tavaful-ifade. Hakiro (1/475) ga smatra vjerodostojnim i s njim se 
o toj ocjeni slaze i Zehebi. 

504 Biljezi ga Muslim (1218) od Dzabira, ali bez daje pio stojeci. Biljezi ga i Buhari (3/394, 
10/74, 75) od Ibn Abbasa daje rekao: "Napojio sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., zem-zemom. 
Napio se stojeci." 



304 




«nB 







| ZADU-L-ME'AD 

derogirao njegovu zabranu da se pije stojeci. Takoder, receno je da 
je to objasnjenje, te da je ta zabrana izborna, i da je bolje ne piti 
stojeci. Takoder receno je da je dozvoljeno pit! stojeci kada je to 
nuzda i potreba. I ovo je najocitije. 

Da li je ovaj tavaf Poslanik, s.a.v.s., obavio jasuci ill pjesice? 
Muslim u svom Sahihu biljezi od Dzabira da je rekao: "AUahov 
Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnom hadzu tavafio je na jahalici.doticao 
je svojim stapom. Jahao je da bi ga vidjeli ljudi i pitali, jer u pro- 
tivnom bi ga zaklonili." 505 

U dva Sahiba od Ibn Abbasa biljezi se da je rekao: "Poslanik, 
s.a.v.s., je na Oprosnom hadzu obavio tavaf na devi, a doticao je 
svojim stapom." 506 

Ovaj tavaf nije tavaful-vedaa, tj. oprosni, jer je on obavljen 
nocu, A takoder nije ni tavaful-kudum iz dva razloga: 

prvi jeste taj sto je potvrdeno od Poslanika, s.a.v.s., da je u 
tavaful-kudumu trckarao, jer nikada niko nije rekao da je s njxrn 
trckarala njegova jahalica, nego su rekli da je on sam trckarao; 507 

drugi je razlog predaja koja se prenosi od Serida da je rekao: 
"Obavio sam tavaful-ifadu s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i njegove 
noge nisu dotakle zemlje sve dok nije dosao na mjesto boravista." 508 

Predaja jasno ukazuje na to da, od kako je Serid poceo obav- 
Ijati tavaf s Poslanikom, s.a.v.s., da Poslanikove noge nisu dotakle 

m Biljeze ga Muslim (1273) u Hadiu, poglavlje: Dozvoljeno je tavafiti na devi i necem 
dnigom, Ebu Davud (1880) i Nesai (2/241), od Dzabira. 

,0fi BUjeze ga Buhari (3/378) u Hadzu, poglavlje: Doticanje Crnog kamena stapom, i Muslim 
(1272). 

m Biljeze ga Malik (1/364) i Muslim (1263) od Dzabira b. Abdullaha da je rekao: " Vidio sam 
Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako trckara prva tri kruga koja je pocinjao od Cmog kamena." 
Biljeze ga Buhari (3/383) i Muslim (1261) od Ibn Omera da bi Poslanik, s.a.v.s., kada bi 
obavljao tavaf, tj. prvi tavaf, protrckarao prva tri kruga, a ostala cetiri isao bi obicnim hodom. 

Biljezi ga Ahmed (4/389). Lanac prenosilaca mu je ispravan. U stampanom primjerku stoji 
Amr b. Serid umjesto Serida b. Suvejda, sto je pogresno. 

305 








IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE $ 

zemlje sve dok se nije vratio.Ta izjava ne moze se pobiti s klanjan- 
jem dva rekata tavafa, jer poznato je kada se oni obavljaju. 

Velim da se iz predaje jasno uocava da Serid aludira na kre- 
tanje s Poslanikom, s.a.v.s., s Arefata i zbog toga je rekao: "Sve dok 
nije dosao do spajanja (namaza), a to je Muzdelifa..", znaci nije 
mislio na tavaful-ifadu koji se obavlja prvi dan Bajrama. Tome ne 
smeta Poslanikovo zastajanje kod Si'aba radi vrsenja nuzde, nakon 
cega je ponovo uzjahao, jer to nije bilo konacno odrediste. Prema 
tome, njegova stopala dotakla su zemlju samo usput. Allah opet 
najbolje zna. 



Poslanik, s.a.v.s., vratio se zatim na Minu. Medutim, nemamo 
jedinstven stav o tome gdje je tog dana klanjao podne. U dva biljezi 
se od Ibn Omera da je Poslanik, s.a.v.s., obavio tavaful-ifadu na prvi 
dan Bajrama, pa da se potom vratio i klanjao podne na Mini. 509 

U Muslimovom Sahihu biljezi se predaja od Dzabira, u kojoj 
stoji da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao podne u Meld. To se takoder 
prenosi i od Aise, r.a. 

O pitanju preferiranja jedne od spomenutib predaja nad 
drugom nemamo jedinstvenog stava. Ebu Muhammed ibn Hazm 
smatra da jeprece slijediti predaju koja se biljezi od Dzabira i Aise. 
S njim se slaze i jos jedna grupa ucenjaka. Tu predaju preferirali su 
zbog sljedecih razloga: 

prvi, zbog toga sto je prenose dvoje, i zbog cega se ona prefer- 
ira nad predajom koju prenosi jedan prenosilac; 



5<w Biljeze ga Muslim (1308) Ebu Davud (1998) i Ahmed (2/34). Medutim, ova predaja ne 
biljezi se kod Buharia, kako navodi autor, Allah mu se smUovao. Hadis u Muslima prenosi 
Dzabir (1218), a hadis od Aise biljezi Ebu Davud (1973). U njemu postoji an'ana od Ibn 
Ishaka. 

1306 

fWKMM 






I ZADU-L-ME'AD 

drugi, sto je Aisa, r.a., najbliza Poslaniku, s.a.v.s., i najbolje zna 
njegov privatni zivot. Prema tome, ona posjeduju te specificnosti i 
odlike koji drugi ashabi ne posjeduju; 

treci, sto je Dzabirov opis Poslanikova hadza od pocetka do 
kraja najpotpuniji opis. On je taj dogadaj zapamtio i precizno prenio 
do najsitnijih detalja. Precizno je zapamtio cak i one stvari koje se 
ne ticu hadzskih obreda, kao npr. da je Poslanik, s.a.v.s., zastao na 
Muzdelifi i obavio nuzdu kod Si'aba, a zatim nabrzinu uzeo abdest. 
Prema tome, ko je ovako precizno zapamtio tako sporedne stvari, 
onda je prece da zapamti gdje je Poslanik, s.a.v.s., klanjao namaz 
prvog dana Bajrama, 

cetvrti, Oprosni hadz bio je u martu. To je vrijeme kada su 
dan i noc jednaki. Poslanik, s.a.v.s., krenuo je s Muzdelife prema 
Mini prije izlaska sunca. Odrzao je na Mini ljudima hutbu, zaklao 
ogroman broj deva, podijelio ibje,od njih muje skuhano meso koje 
je probao, zatim je bado kamencice, obrijao glavu, namirisao se, 
obavio tavaful-ifadu, napio se zem-zema, pio je tursiju, zadrzao se 
kod onih koji su je pili, svi ti poslovi cini se da se ne mogu zavrsiti 
za to vrijeme, a zatim se vratiti na Minu i klanjati podne u mar- 
tovskom danu; 

peti, ove dvije predaje prenesene su na osnovu onoga sto se 
vidjelo i na osnovu onoga sto je bilo uobicajeno. Poslanik, s.a.v.s., je 
na Oprosnom hadzu obicno klanjao na mjestu gdje bi se zaustavio 
s muslimanima. Ibn Omer prenio je njegov obicaj, a Dzabk i Aisa 
prenijeli su ono sto je bilo suprotno njegovom obicaju na Opros- 
nom hadzu. Prema tome, prece je bilo da je to zapamceno. 

Druga grupa ucenjaka su preferirali Ibn Omerovu predaju iz 
sljedecih razloga: 

prvi, da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao podne u Meki, ne bi ashabi 
na Mini klanjali pojedinacno i u grupama, nego bi bilo neophodno 
da klanjaju za imamom, Poslanikovim zamjenikom. Medutim, to 

307 

MM) 










I IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE S 

apsolutno niko nije prenio, niti je iko rekao da je Poslanik, s.a.v.s., 
odredio sebi zamjenika za namaz na Mini. Prema tome, da je 
Poslanik, s.a.v.s., znao da se nece vratiti na Minu i klanjati im podne 
rekao bi: kada nastupi namasko vrijeme, a ja ne budem tu, neka vam 
klanja taj i taj. Posto se nista od toga nije desilo, niti su uopce ashabi 
tada na Mini klanjali pojedinacno, niti je njihov obicaj bio, kada 
se sastanu klanjati pojedinacno, onda se moze zakljuciti da su oni 
tada, kao i obicno, klanjali s Poslanikom, s.a.v.s; 

drugi, da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao u Meki, klanjali bi za 
njim i neke Mekelije, koje u torn slucaju ne bi bili putnici, pa bi 
im zbog toga naredio da upotpune namaz. Medutim, ne prenosi se 
da su oni ustajali i doklanjavali svoj namaz nakon sto je Poslanik, 
s.a.v.s., predao selam. Posto nista od toga nije zabiljezeno, nego je 
apsolutno poznato da se to nije desilo, onda je ocito da Poslanik, 
s.a.v.s., tada nije klanjao u Meki. Neki koji ne posjeduju znanje 
prenose da je Poslanik, s.a.v.s., tada rekao: "O Mekelije, upotpu- 
nite svoje namazejer mi smo putnici!" Medutim, Poslanik, s.a.v.s., 
rekao je to na dan osvojenja Meke, a ne na Oprosnom hadzu; 

treci, poznato je da bi Poslanik, s.a.v.s, nakon sto je obavio 
tavaf, klanjao dva rekata. Takoder poznato je da su se mnogi mus- 
limani povodili za njim slijedeci njegove postupke i obrede. Prema 
tome, moguce je da kada je Poslanik, s.a.v.s., klanjao ta dva rekata 
i kada su se ljudi u tome poveli za njim, da su neki pomislili da on 
klanja podne-namaz. To je vrlo moguce, posebno ako se to desilo 
za vrijeme podne-namaza. Ovu dilemu je nemoguce otkloniti, za 
razliku od njegova namaza na Mini, jer on podrzava da bude samo 
farz namaz; 

cetvrti, nije zapamceno da je Poslanik, s.a.v.s., za vrijeme svog 
hadza klanjao farz namaz unutar Meke. Klanjao je muslimanima za 
vrijeme svog boravka na Ebtehi, na mjestu gdje je boravio. Klanjao 
bi im gdje god bi se zaustavili i to samo na javnim mjestima; 









I ZADU-L-MEAD 

peti, predaja koja se biljezi od Ibn Omera je muttefekun ale- 
jhi, a predaju koja se prenosi od Dzabira prenosi samo Muslim. 
Ibn Omerova predaja je vjerodostojnija, a takvo je stanje i o pitanju 
lanaca prenosilaca. Njeni prenosioci su jace memorije, poznatiji 
i precizniji. Kako se moze porediti Hatim b, Ismail s Ubejdulla- 
hom b. Omerom el-Umerijem, ili kako se moze porediti Dzaferovo 
pamcenje sa Nafiovim; 

sesti, Aisina je predaja nejasna kada govori o vremenu tavafa. 
Ona se od Aise prenosi na tri nacina: prvi, da je Poslanik, s.a.v.s., 
obavio tavaf danju, drugi, da je odgodio tavaf do noci, i treci, da je 
obavio tavaful-ifadu pred vecer. Prema tome, u njoj nije precizirano 
vrijeme obavljanje tavafa, niti mjesto namaza za razbku od Ibn 
Omerove predaje; 

sedmi, predaja Ibn Omera bez sumnje je yjerodostojnija, 
jer Aisina se predaja prenosi putem Muhammeda b. Ishaka od 
Abdurrahmana b. Kasima, od njegova oca, od Aise. Ibn Ishak je 
problematican o pitanju argumentacije s njegovim predajama. U toj 
predaji on nije bio izridt da je to cuo od Aise, nego je to izbjegao 
s an'anom. Pa kako se onda njegova predaja moze preferirati nad 
predajom Ubejdullaha koji jasno rekao: "Pricao mi je Nafi od Ibn 
Omera?!"; 

osmi, Aisina predaja nije jasna o tome da li je Poslanik, s.a.v.s., 
klanjao podne u Meki. Ona glasi: "Poslanik, s.a.v.s., obavio je tava- 
ful-ifadu kada je klanjao podne, a zatim se vratio na Minu. Na Mini 
je ostao noci i dane tesrika bacajuci kamencice, kada sunce izade iz 
zenita. Svako bacanje po sedam kamencica."U ovoj se predaji jasno 
kaze da je Poslanik, s.a.v.s., taj dan klanjao podne u Meki?! Kako se 
to moze porediti sa jasnocom Ibn Omerove predaje u kojoj se kaze: 
"Obavio je tavaf prvi dan Bajrama, zatim je klanjao podne naMini, 
tj. nakon sto se vratio." Kako se moze porediti predaja koja je mut- 
tefekun alejhi s predajom u vezi sa cijom argumentacijom postoje 
dileme?! Allah najbolje zna. 

3 Q2i 




IBN KAJJ1M EL-DZEVZI1JE 




Ibn Hazm je rekao: "Umm Seleme taj dan obavila je tavaf na 
devi, posljednja iza ljudi. Bila je bolesna. Tog danazatrazila je dozvolu 
od Poslanika, s.a.v.s., pa joj je dozvolio." Medutim, moze mu se repli- 
cirati s predajom koju biljezi Muslim od Zejnebe, Umm Selemine 
kcerke, od Umm Seleme da je rekla: "Pozalila sam se Poslaniku, 
s.a.v,s,, na bolest, pa je rekao: 'Obavi tavaf zadnja, jasuci iza ljudi,' 
Kada sam obavljala tavaf, Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao je tada 
pored Kabe i ucio: 'Vettur vekitabin mesrur, . ,'" 5W Medutim, ova pre- 
daja ne govori da je to bio tavaful- ifada, jer Poslanik, s.a.v.s., u torn 
tavafu na dva rekata nije ucio suru Et-Tur, niti je ucio na dnevnim 
namazima toliko glasno da ga cuje Umm Seleme koja je isla zadnja 
iza ljudi. Ebu Muhammed objasnio je pogresku onih koji tvrde daje 
Poslanik, s.a.v.s., odgodio tavaf do nod u cemu je bio u pravu. 

Od Aise je potvrdeno da je Poslanik, s.a.v.s., poslao Umm 
Seleme uoci Bajrama, pa je bacila kamencice prije zore, a zatim 
je krenula prema Meki i obavila tavaful-ifadu. 511 Kako je onda 
moguce uskladiti ovu predaju s predajom u kojoj se kaze daje ona 
obavila tavaf na prvi dan Bajrama iza ljudi, i daje Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., tada pored Kabe klanjao i ucio: ^jjkJJ t->&j jji>Jlj^ "Vetturi 
ve kitabin mesrur?!" To je nemoguce. Taj namaz i taj kiraet bill su 
na sabah-namazu, ill aksamu, ili jaciji. Medutim, da se kaze da je 
bila na prvi dan Bajrama, pa to je nemoguce jer Poslanik, s.a.v.s., 
tada apsolutno nije bio u Meki. To je ocita njegova zabluda, Allah 
mu se smilovao. 

Aisa je tog dana obavila samo jedan tavaf i jedan saj, koji 
su joj bili dovoljni za njen hadz i umru. Safija je takoder taj dan 
obavila tavaf, a zatim dobila menstruaciju, i on joj je bio i zamjena 

51Q Biljezi ga Muslim (1276) u Hadzu, poglavlje: Dozvoljeno je obaviti tavaf na devi i necem 
drugom. 

511 Biljezi ga Ebu Davud (1942) u Obredima, poglavlje: Pozurivanje s Muzdelife. Medutim, 
predaja je slaba zbog poreraecenosti. Pogledaj opsimije o tome u: El-Dzevherun-mkijju 
(5/132-133). 



fA"**** 







ZADU-L-ME'AD 




S12 



za oprosni tavaf, jer ga nije obavila. 

Nakon toga je na osnovu sunneta ustaljeno da zena, kada 
dobije menstruaciju prije tavaful- ifade ill prije stajanja na Are- 
fatu, moze spojiti umru i hadz, tj. obaviti kiran hadz i zadovoljiti se 
jednim tavafom i jednim sa'jom, a ako dobije menstruaciju nakon 
tavaful-ifade, da onda ne mora obavlpti cprosni tavaf. 



Tog dana Poslanik, s.a.v.s., vratio se na Minu i nocio na njoj. 
Kada je osvanuo sacekao je da sunce izade iz zenita. Kada je sunce 
izisio iz zenita, krenuo je sa svog mjesta boravista prema dzemretima 
i nije jahao. Otpoceo je od prvog dzemreta, koje je prvo do dzamije 
Hajfe. Na njemu je bacio sedam kamenciea, jedan po jedan. Pri- 
Hkom bacanja svakog kamenciea ucio je: Allahu ekber. Potom je 
krenuo ka sljedecem dzemretu. Kada je sisao u ravnku, okrenuo se 
prema kibli, podigao ruke i ucio dugu dovu duzine sure El-Bekare. 
Potom je dosao do srednjeg dzemreta i na njemu bacio isto toliko 
kamenciea. Potom je krenuo malo u lijevo, prema dolini, zastao, 
okrenuo se prema kibli, podigao ruke i skoro isto dugo molio kao i 
naprvom stajanju. Zatimje dosao do treceg dzemreta, tj. dzemretul- 
akabe, usao u dolinu, stao pred njim, tako da mu je Kaba bila s lijeve 
strane, a Mina s desne, i na njemu bacio sedam kamenciea. 513 

iu Biljeze ga Malik (1/412) u Had&u, poglavlje: Tavaful-ifada od strane iene u menstru- 
aciji, Buhari (3/467-468) u Hadtu, poglavlje: Kada zena dobije menstruaciju nakon sto obavi 
tivirul-ifadu, Muslim (1211, 383 2/964) u Hadzu, poglavlje: Obaveznost oprosnog tavafa 
i njegova neobaveznost za zenu u menstruaciji. Prenosi se od Aise, majke pravoyjernih, da 
je Safija, kcerka Hujejjova, Poslanikova zena, dobila menstruaciju, pa je o tome obavijestila 
Poslanika, s.a.v.s., na sto joj je rekao: "Zar ce nas ona zadrzati?!" Receno mu je da je vec obavila 
tavaful-ifadu,paje rekao:"Onda nece."U drugoj se verziji kaze: "Safija je dobila menstruaciju 
uoci polaska, pa je rekla; 'Smatram da cu vas zadrzati,' Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Ziva nam 
bila, je li obavila tavaf prvog dana Bajrama?' Receno je da jest, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
'Kiedi onda! 1 " 

513 Biljeze ga Buhari (3/363, 364, 464, 465) u Hadiu, poglavlje: Kada baca na dva dzemreta, 
stat ce i okrenut ce se prema kibli, i poglavlje: Dova kod dva dzemreta, od Ibn Omera, r.a., 
i Muslim (1296, 306, 307) u Hadiu, poglavlje: Bacanje kamenciea na dzemretul-akabi iz 
doline, od Abdullaha b. Mesuda, r.a. 



a^, 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Nije bacao na Akabi s vrha, kako to rade neznaliee, a niti je 
bacao tako da dzemretul-akaba bude s desne strane i da se okrene 
prema kibli za vrijeme bacanja, kako to navode mnogi pravnici 
(fekihi). 

Kada je zavrsio bacanje vratio se odmah i nije stajao kod 
dzemreta. Receno je da je tako postupio zbog skucenog prostora 
na brdu, a receno je T sto je i ispravnije, da je njegova dova bila u 
samom obredu prije njegova zavrsetka. Kada je bacio kamencice 
na Dzemretu Akabi, time je zavrsio bacanje. Dova usred obreda i 
prije njegova zavrsetka bolja je nego da se ona uci nakon njegova 
zavrsetka. Takva je Poslanikova, s.a.v.s., praksa bila o pitanju dove i 
u namazu,jer je dove ucio usred namaza. Poslije zavrsetka namaza, 
nije potvrdeno da je uobicavao uciti dovu. I pored toga sto se biljeze 
neke predaje, ali ne u Sahihima, u kojima stoji da je Poslanik pone- 
kad, u izuzetnim slucajevima, poslije predavanja selama ucio dovu. 
Medutim, autenticnost tih predaja diskutabilna je. Ukratko receno: 
nema sumnje,vecina Poslanikovih dova kojima je dovio i kojima je 
poducio Ebu Bekra bile su ucene u samom namazu. Hadis kojeg 
prenosi Muaz b. Dzebel da mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

"Ne zaboravi da na kraju svakog namaza kazes: 'Allahumme 
e'inni 'ala zikrike ve sukrike ve husni 'ibadetike.' (Boze, pomozi mi 
da Te se sjecam i da Ti zahvaljujem i da Te lijepo obozavam.)" 514 

Medutim, treba znati da duburus-salati znaci kraj namaza 
prije predavanje selama, kao i zadnji dio svakog zivog bica. A na 
vrijeme poslije predavanja selama ukazuje sljedeca predaja u kojoj 
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 



514 Biljeze ga Ebu Davud (1522) i Nesai (3/53) od Muaza b. Dzebcla, r.a. Lanas prenosilnca 
mu je vjerodostojan. 



i yw* 




"■ 1 



ZADU-L-ME'AD 

.1%^ JS" yi OjX^-J OjJ&J -till bfClZ 

"Proucite subhanellahu i AHahu ekber i el-hamdulillah, poslije 
svakog namaza." 515 Allah najbolje zna. 516 




1 




Jos uvijek sam u dilemi da li je Poslanik, s.a.v.s., bacio kamen- 
cice prije ill poslije podne-namaza? Ono sto preteze jeste da ih je 
bacio prije namaza, nakon cega se vratio i klanjao namaz, jer Dzablr 
1 drugi rekli su da je bacio kamencice kada je sunce izislo iz zenita, 
Znaci, povezali su izlazak sunca iz zenita s bacanjem kamencica. 
Vrijeme izlaska sunca iz zenita, za bacanje kamencica u vrijeme 
boravka na Mini jeste kao izlazak sunca za bacanje prvog dana Baj- 
rama. Poslanik, s.a.v.s., tog dana, tj. prvog dana Bajrama, nakon sto 
je nastupilo vrijeme bacanja, mjedan obred nije preferirao nad njim. 
Takoder, Tirmizi i Ibn Madza biljeze u svojim Sunenima od Ibn 
Abbasa, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bacao kamen- 
cice na dzemretima kada bi sunce izislo iz zenita," Ibn Madza jos 
dodaje: "...odmah nakon sto bi zavrslo sa bacanjem, klanjao bi 
podne." Tirmizi veli da je ovaj hadis hasen. 517 Medutim, u lancu 
Tirmizine predaje je Hadzdzadz b. Ertah, a u lancu Ibn Madzove 



i15 Biljeze ga Buhari (2/270, 272), Muslim (595), Malik (1/209) i Ebu Davud (1504) od Ebu 
Hurejre, r.a. 

' lfi Medutim, mora se priznati da autor ovdje nije objektivan, jer dokazi kojima dokazuje da 
se dova ne uci poslije namaza nego u namazu spekulativni su, tj. mogu se rumaciti na oba 
nacina i zato nema pravo niko tvrdiri da je samo jedna mogucnost ispravna, a ostale pogresne. 
Posebno je to vidljivo u dokazima koje je naveo, gdjc je pokuiao napraviti razliku izmedu 
znacenja dva identicna hadisa, ali se mora priznati da nije bio uyjerljiv (op.pr.). 

517 Biljeze ga Tirmizi (898) u Had±it s poglavlje: Sta se prenosi o bacanju kamencica poslije 
izlaska sunca iz zenita, i Ibn Madza (3054) u Hadzu, poglavlje: Bacanje kamencica u danima 
tesrika. U lancu predaje koju biljezi Tirmizi je, kako navodi autor, nalazi se adz b. Ertah, koji 
mnogo grijeii i obmanjuje. A u predaji Ibn Madzovoj jeste Ibrahim b. Osman Ebu Sejbe, 
odbacen prenosilac. Biljezi se i u Muslimovom Sabibti (1299) od Dzabira da je rekao: "Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s., je bacio kamencice na prvi dan Bajrama prije podne, a poslije je bacao 
kada bi sunce izislo iz zenita." 

313 







IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE | 

predaje je Ibrahim b. Osman Ebu Sejbe, s cijim predajama se ne 
argumentuje. Medutim, o ovom poglavlju nema drugih predaja. 

Imam Ahmed biljezi da je Poslanik, s.a.v.s., na prvi dan Baj- 
rama bacao kamencice jasuci, a u danima Mine dolazio bi i odlazio 
do dzemreta pjesice. 



Poslanikov, s.a.v.s., hadz involvira sest mjesta na kojima je 
zastao i ucio dove. 

Ta mjesta su: prvo je zastao na Safi, drugo na Mervi, trece na 
Arefatu, cetvrto na Muzdelifi, peto kod prvog dzemreta, sesto kod 
drugog dzemreta. 



Poslanik, s.a.v.s., odrzao je ljudima dvije hutbe na Mini. Prvu 
hutbu odrzao je na prvi dan Bajrama o kojoj smo vee govorili, a 
drugu usred dana tesrika. Receno je daje to bilo drugi dan Bajrama, 
jer je to srednji dan, tj. najbolji od njih. Oni koji to zastupaju doka- 
zuju svoj stav hadisom kojeg prenosi Serra, Nebhanova kcerka, da 
je rekla: 

i^ll ytj cJli ? lii *'£ jjl OjjJ^i : J^ p^j *~& &\ J-i ■&' Jj-"j c*A*^> 
jjjjj J* . Jiyi^l (*y Jsl^jI iJLtt JU *ifrl iij^jj -till : Ijjli . (j-jc^JI ?ji JjpJJ (^ Jill 
V j*J ^jjl V ])i: JB p . f l>l jSail li* JU . j&l Jjjijj 4i! : l^Jli ? li* a£ if 
IJla 

"Cula sam Allahova Poslanika, s.a.v.s. kada je upitao: 'Znate 
h koji je ovo dan?' A to je dan kog nazivate danom ru'usom. Rekli 
su: Allah i Njegov Poslanik, to najbolje znaju.' Pa je odgovorio: 






<¥& 



*^« 



BB 





ZADU-L-ME'AD 

'Ovo je srednji dan tesrika.' Pa je upitao: 'Znate li koji je ovo grad?' 
Rekli su: 'Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju.' Rekao je: 'Ovo 
je Mes'arnl-haram.' Zatim je rekao: 'Ja ne znam da li cu se sresti s 
vama nakon ove godine. Znajte da su vam vase krvi, imeti i casti 
sveti kao sto je svet ovaj dan, ovaj mjesec 1 ovaj grad. Vi cete se 
sresti sa vasim Gospodarom i On ce vas pitati za vasa djela, Neka 
blizi dostavi daljem.Jesam li dostavio?!* Kada smo stigli u Medinu, 
Poslanik, s.a.v.s,, ostao je medu nama malo, nakon cega je umro." 518 
Biljezi ga Ebu Davud. 

Dan glava je bez sumnje, po misljenju svih, drugi dan Kur- 
ban-bajrama. 

Bejheki biljezi predaju od Musa b. Ubejde er-Rebezija od 
Sadake b.Jesara od Ibn Omera da je rekao: 

j jU^j <&& 4iil l J^ 4il Jj— 3 (J* Tf^'j ^ j^ *W tyy »jj-^Jl •■i* kiJjjl 

£ " JUs J*lUl i^>-lj iJjU-^s (.1^-kaJl <^^'y. J*^ f^J^ ^' ^J^J OiJ*^ r^i' ■k-'J 

"Ova sura (/za <&;«£ nasrullabi velfetb. ..) objavljena je Alla- 
hovom Poslaniku, s.a.v.s., u sredini tesrik dana. Tada se saznalo da 
je oprostaj. Potom je Poslanik, s.a.v.s., naredio da mu se dovede 
deva Kasva, pa je dovedena, te su se ljudi okupili. Poslanik, s.a.v.s., 
je rekao: 'O ljudi,...' potom je naveo hadis o njegovoj hutbi." 519 

sl8 Cijeli hadis ne prenosi Ebu Davud, nego Bejheki u svom Sunenu (5/151). Ebu Davudova 
verzija (1953) od Serrae, Nebhanove keerke, glasi: "Alkhov Poslanik, s.a.v.s., nam je odrzao 
hutbu na dan ru'usa (glava) i upitao: 'Koji je ovo dan?' Rekli smo: 'Allah i Njegov Poslanik 
najbolje znaju.' Rekao je: 'Zar nije srednji dan tesrika?!'" U njegovu lancu prenosilaca je Rebia 
b. Abdurrahman b. Husajn el-Ganevi, kojeg samo Ibn Hibban smatra vjerodostojnim, a ostali 
prenosioci su mu poyjerljivi. Medutim, svjedoci mu druga predaja koju prenosi Ebu Davud 
(1952) s dobrim lanccm prenosilaca od Ebu Nedziha od neka dva covjeka iz plemena Beni 
Bekr koja su rekla: "Vidjeli smo Allah ova Poslanika, s.a.v.s., kako dm hutbu na srednji dan 
tesrik dana. Mi smo bill kod njegove jahalice, i to je bila hutba koju je odrzao na Mini."Lanac 
prenosilaca je jaLTaj dan se naziva danom glava (ru'us) jer su oni taj dan jeli glavuse svojih 
kurbana. 

f " Biljezi ga Bejheki (5/152). Musa b. Ubejde er-Rebezi je slab prenosilac. 



Ml Al\ 




IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 




Ibn Abbas b. Abdulmuttalib zamolio je Poslanika, s.a.v.s., da noci 
Mine provede u Meki radi napajanja hadzija, pa mu je dozvolio. 520 

Zatrazili su da im dozvoli da i pastiri deva spavaju izvan Mine, 
kod svojih deva, pa im je dozvolio da bace kamencice prvi dan Baj- 
rama, a da kamencice za dva dana poslije prvog dana Bajrama bace 
ujednom danu. 521 

Malik kaze: "Mislim da je rekao: 'U prvom danu od ta dva 
dana, a da na dan polaska bace ostatak.'" 

Ibn Ujejne veli: "U ovom je hadisu olaksica za pas tire, koji 
mogu baciti kamencice za jedan dan, a da drugi dan ne bacaju. 
Prema tome, dozvoljeno je objema grupacijama, tj. napajacima 
hadzija i pastirima, na osnovu sunneta, da ne spavaju na Mini. 
Medutim, bacanje kamencica ne ostavljaju nego im je dozvoljeno 
da ga odgode do noci i da ih. tada bace. Takoder im je dozvoljeno 
da kamencice za dva dana bace ujednom danu. Pa ako je Poslanik, 
s.a.v.s., dozvolio onima koji napajaju hadzije i pastirima da ne spa- 
vaju na Mini, onda i onima koji se boje za svoj imetak, ik' za bole- 
snika kojeg nema ko njegovati, ili koji su bolesni pa ne mogu spa- 
vati na Mini, nije obaveza spavati na Mini. S njih spada ta duznost, 
jer na njih aludira spomenuti tekst." Allah najbolje zna. 



520 Biljeze ga Buhari (3/392) u Hadiu, poglavlje: Napajanje hadzija, i poglavlje: Da li oni 
koji napajaju hadzije ili drugi spavaju u Meki u nocima koje se provode na Mini?, i Mus- 
lim (1315) u Hadiu, poglavlje: Obavezno je provesti noci dana tesrika na Mini. Hafiz veli: 
"Hadisje dokazdaje obavezno spavati na Mini i daje to spavanje jedan od hadzskih obreda. 
Postojanje olaksicc podrazumijeva postojanje primarnog propisa, jer dozvola je data zbog 
spomenutog razloga. Prema tome, da nije bilo tog razloga ili njemu slicnog dozvola se ne hi 
dala." Obaveznost spavanja na Mini zastupa vecina ucenjaka, a po jednom misljenju i predaji 
od Ahmeda, i po hanefijskim pravnicima, spavanje na Mini je sunnet. 

521 BUjeze ga MaHk u (1/408), Ebu Davud (1975),Tirmizi (955), Nesai (5/273) i Ibn Madza 
(3037) od Ebu Bedaha b. Asima, od rtjegova oca. Lanac mu je ispravan. 

316 










ZADU-L-ME'AD 

Poslanik, s.a.v.s., riije pozurio i bacio kamencice u dva dana. 
Ostao je upotpuniti bacanje, i bacio ih je u sva tri dana tesrika. 
Treci je dan poslije podne krenuo ka Muhassabu, tj. Ebtahu, a to je 
podrucje plemena Kinane. Zatekao je Ebu Rafia koji mu je posta- 
vio tamo sator u kojem se smjestio sa svojom porodicom, AUaho- 
vom voljom, a da mu to AHahov Poslanik, s.a.v.s., nije oi naredio. 
Tu je klanjao podne, ikindiju, aksam i jaciju. Odmorio se malo, 522 
a zatim je ustao i krenuo prema Meki. Obavio je oprostajni tavaf 
nocu pred zoru. U njemu nije cinio remela, tj. trckaranja u prva tri 
kmga. Safija mu je rekla da je dobila menstruaciju, pa je upitao: 
"Zar ce nas ona zadrzati?!" Rekli su mu: "Obavila je tavaful-ifadu." 
Rekao je: "Onda neka krene!" 523 Te ga je noci zamolila Aisa da obavi 
posebnu umru, pa joj je rekao da su joj njen tavaf i sa'j dovoljni za 
njen hadz i umru. Medutim, onaje bila uporna i trazila je da obavi 
samostalnu umru. Poslanik, s.a.v.s., naredio je potom njenom bratu 
Abdurrahmana da je odvede do Temma da ucini umru. Tu umru 
zavrsila je nocu, a zatim je sa svojim bratom dosla na Muhassab. 
Dosli su u pola noci: Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ih je: "Jeste li 
zavrsili?"Odgovorilaje da jesu. Potom je Poslanik, s.a.v.s., ashabima 
najavio pokret. Ljudi su krenuli. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., obavio 
tavaf prije sabaha. 524 Ovo je Buharijeva verzija. 

Ako se kaze: kako cete uskladiti izmedu ovog hadisa i hadisa 
koji prenosi Esved od Aise, a koji se biljezi u Sabthu} U toj predaji 
kaze se da je Aisa rekla: "Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, 
s.a.v.s. Namjeravali smo samo hadz. . . Kada je dosla noc hasbe, rekla 
sam: Allahov Poslanice, ljudi ce se vratiti s hadzem i umrom, a ja 



ia Biljezi ga Buhari (3/466, 470, 467) u Hadzu, poglavlje: Oprosni tavaf, i poglavlje: Ko Wanja 
ikindiju na dan polaska na Ebtahu. Predaju koju prenosi Ebu Raft biljeze Muslim (1313) i 
Ebu Davud (2009). 

523 Biljeze ga Malik (1/412), Buhari (3/467, 468, 474) i Muslim (2/964, 965, 383, 387). 

524 (3/488) u Umri, poglavlje: Mutemir kada obavi tavaf za umru, a zatim krene da li mu taj 
tavaf zamjenjuje oprosni tavaf?, (3/334) u Had±u, poglavlje: Rijeci Uzvisenog: "Hadz je u 
odredenim mjesecima", i Muslim (1211, 123). 



**&* 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

cu se vratit samo s hadzem?!' Rekao je: 'Zar nisi tavafila u nocima 
kada smo dosli u Meku?!' Rekla sam da nisam. Rekao je: 'Otidi 
sa svojim bratom do Tenima, nanijeti umru, a zatim dodi na to i 
to mjesto.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., me je sreo kada je dolazio u 
Meku, a ja sam izlazila iz nje, ili ja sam dolazila u Meku, a on je 
izlazio iz nje." 525 

U ovom hadisu stoji da su se oni sreli na putu, a u prvom da ju 
je on cekao na mjestu njegova boravka. Kadaje dosla,tadaje Posla- 
nik, s.a.v.s., najavio ashabima pokret, tu se pojavila druga dilema. 
Rekla je da ju je sreo dok je izlazio iz Meke, a ona je ulazila u nju, 
ili obratno. Ako prihvatimo prvu soluciju, onda ju je sreo kada je 
izlazio iz Meke vracajuci se u Medinu, a ona je ulazila u nju radi 
umre. To je u kontradiktornosti s Poslanikovim cekanjem Aise na 
Muhassabu. 

Ebu Muhammed b. Hazm veli: "Istina je u sto nema sumnje 
da je Aisa, r.a., ulazila u Meku, a Poslanik, s.a.v.s., izlazio iz Meke, 
jer je ona krenula obaviti umru, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., ju je 
cekao dok se ne vrati. Potom je krenuo obaviti pocasni tavaf i nju 
je sreo kako odlazi na Muhassab iz Meke."Medutim, to nije tacno, 
jer je ona rekla da je Poslanik, s.a.v.s., izlazio iz Meke. To podra- 
zumijeva da se to desilo poslije Muhassaba i izlaska iz Meke. Pa 
kako onda, da Ebu Muhammed rvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo 
obaviti oprosni tavaf kad je izisao iz Meke? To je nemoguce. Ebu 
Muhammed nije obavio hadza. Predaja koju prenosi Kasim od nje 
jasna je, a koja je vec navedena. U njoj se jasno kaze da ju je Posla- 
nik, s.a.v.s., cekao na mjestu svog boravista, nakon sto su krenuli. 
Cekao ju je sve dok nije dosla. Potom je dozvolio ljudima da krenu. 
Pa ako je ova predaja koju, biljezi Esved, zapamcena, onda je ispra- 
vno da je Aisa rekla: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., sreo me je dok sam 
dolazila u Meku, a on je izlazio iz nje." Ona je obavila tavaf, zavrsila 

S2S BOjeie ga Buhari (3/469, 470) u Hadzu, poglavlje: Kada zena dobije menstruaciju, nakon 
sto obavi tavafol-ifadu, i Muslim (2/877, 878, 1211, 128). 



318 





ZADU-L-ME'AD 

umru I srela se s njim, kada je dolazio u Meku obaviti oprosni tavaf. 
Potom je krenuo i dozvolio ljudima da krenu. Esvedova se predaja 
ne moze drugacije shvatiti. Pored dvije spomenute predaje navode 
se jos dva kompromisa: 

prvi, da je Poslanik, s.a.v.s., obavio pocasni tavaf dva puta. 
Jednom kada je poslao Aisu da obavi umru i prije nego sto ju je 
zavrsila, a drugi put kada je zavrsila umru, tj. kada su konacno 
krenuli za Medinu. Medutim, to je ocita zabluda, jer time se ne 
uklanja dilema nego se cak povecava; 

drugi, da se Poslanik, s.a.v.s., premjestio s Muhassaba na Akabu 
iz bojazni da muslimanima ne bude tezak boravak na Muhassabu. 
Tada ga je srela, kada je odlazila u Meku, a on odlazio na Akabu. 
Medutim, ovo tumacenje je losije od prvog, jer Poslanik, s.a.v.s., 
uopce nije krenuo iz Akabe, nego iz dna Meke, iz najdonjeg klanca 
i oko toga nema dileme. Takoder, ako bi se uvaziio to, onda se ne bi 
postigao nikakav kompromis izmedu dvije predaje. 

Ebu Muhammed navodi da se Poslanik, s.a.v.s., vratio nakon 
sto je izisao sa dna Meke na Muhassab, i da je naredio da se krene. 
To je takoder, pogresno, jer AUahov Poslanik, s.a.v.s., nije se vracao 
na Muhassab nakon sto je obavio pocasni tavaf, nego se odmah 
uputio ka Medini. 

U nekim svojim djelima navodi da je Poslanik, s.a.v.s., tako 
uradio kako bi sa svojim izlascima i ulascima napravio krug oko 
Meke. Nocio je na Tuvi, potom je usao s vrha Meke, a izisao sa 
dna. Potom se vratio na Muhassab, i taj povrat s desne strane Meke 
upotpunjuje krug. Poslanik, s.a.v.s., nakon sto je dosao, smjestio se 
na Zu-Tuvu. Zatim je dosao u Meku s Kedae. Potom se ponovo 
vratio, nakon sto je obavio tavaf. Nakon sto je obavio sve obrede, 
vratio se ponovo i izisao s dna Meke i krenuo na desnu stranu sve 
dok nije dosao do Muhassaba. Moguce je da je u torn svom drugom 
kretanju sreo na povratku na Muhassab neke ljude koji jos nisu 

3191 










IBN KAJJIM ELDZEVZUJE | 

>K **Y*K JftVrtc XiXfK JftV*K**Vi 

krenuli i da im je naredio da krecu, i nakon toga odmah se uputio 
ka Medini, 

Ebu Muhammed osramotio je sebe i svoje djelo s ovim neu- 
mjesnim i ruznim trabunjanjem koje izaziva smijeh. Da nije upo- 
zorenja na greske koje se cine prema Poslaniku, s.a.v.s., mi se ne 
bismo ni osvrtali na takav govor. To je tako jasno, kao da gledas 
Poslanika, s.a.v.s., kako se zaustavio na Muhassabu, i da je na njemu 
klanjao podne, ikindiju, aksam i jaciju. Zatim je malo prilegao, 
potom je ustao i krenuo prema Meki, gdje je po noci obavio pocasni 
tavaf i s dna Meke krenuo prema Medini, ne vracajucl se na Muhas- 
sab i ne praveci krug. U Bubarijevom Sahibu od Enesa biljezi se da 
je Allah ov Poslanik, s.a.v.s., klanjao podne, ikindiju, aksam i jaciju, 
te da je potom malo prilegao. Zatim je uzjahao jahalieu i krenuo u 
Meku, gdje je obavio tavaf. 526 

U dva od Aise biljezi se da je rekla: "Krenuli smo s Allahovim 
Poslanikom, s.a.v.s.", pa je navela hadis, a potom rekla: "Kada je 
Allah odredio da se zavrsi hadz, krenuli smo s Mine i zaustavili se 
na Muhassabu. Poslanik, s.a.v.s., pozvao je tada Abdurrahmana b. 
Ebu Bekra i rekao mu: 'Izacti iz harema sa svojom sestrom, pa kada 
zavrsite tavaf dodite ovdje na Muhassab!' Kada je Allah odredio da 
zavrsim umru, tavaf smo zavrsili duboko u noci, i dosli smo mu na 
Muhassab. Upitao je; 'Jeste ]j zavrsili?' Rekli smo da jesmo. Potom 
je Poslanik, s.a.v.s., najavio ashabima pokret. Kada je naisao pored 
Kabe, obavio je tavaf, a potom krenuo prema Medini." 527 

Ovo je najvjerodostojniji hadis na zemaljskoj kugli i najjasnije 
potvrduje pogresno razumijevanje Ibn Hazma i druge halucinacije 
koje se nisu desile. Ovo je takoder dokaz da predaja koju prenosi 
Esved nije zapamcena i da se ne moze drukcije prihvarjti, nego 
kako smo to objasnih. Neka je Allah na pomoci. 



' 2 " Biljezi ga Buhari (3/466, 467, 470). Vecje naveden. 
527 Naprijed je spomenut. 



ftspftxt* 






i ZADU-L-ME'AD 

Prethodnici nemaju jedinstven stav o tome da li je zaustavl- 
janje na Muhasabu sunnet hadza ill slucajnost? O tome navode dva 
misljenja. Jedni smatraju da je to jedan od sunneta hadza, jer u dva 
od Ebu Hurejre biljezi se da je AUahov Poslanik, s.a.v.s., rekao kada 
je htio krenuti s Mine: "Mi demo se sutra, ako Bog da, zaustaviti na 
podrucju plemena Beni Kinane, gdje su se zakleli na nevjerstvo." 528 
Tj. na Muhassabu. To je mjesto gdje su se Kurejsevici i Beni Kinane 
udruzili protiv Beni Muttaliba, i rekH da se nece zeniti s njihovim 
zenama, niti imati bilo kakve veze, sve dok im ne predaju Alla- 
hova Poslanika, s.a.v.s. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., nastojao istaci 
islamska obiljezja, na mjestu gdje su se isticala nevjernicka i gdje se 
ispoljavalo neprijateljstvo prema Allahu i Njegovu Poslaniku.To je 
bila Poslanikova, s.a.v.s., praksa da uspostavi monoteisticke obrede 
na mjestima gdje su bib nevjernicki i idolopoklonicki. Takoder je 
Poslanik, s.a.v.s., naredio da se sagradi dzamija u Taifu na mjestu 
gdje su stajali Lat i Uzza. 

U Musbmovom Sahihu biljezi se od Ibn Omera da su 
Poslanik, s.a.v.s., Ebu Bekr i Omer ostajali na Muhassabu. U Mus- 
limovoj predaji od Ibn Omera kaze se da je on boravak na Muhas- 
sabu smatrao sunnetom. 529 

Buhari od Ibn Omera biljezi da je on na Muhassabu ldanjao 
podne, ikindiju, aksam i jaciju, i da je potom legao. Potom bi govo- 
rio da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tako radio. 530 

Drug! pak smatraju, poput Ibn Abbasa i Aise da to nije sun- 
net, nego da je to slueajno zaustavljanje. U dva od Ibn Abbasa biljezi 
se da Muhassab nije nikakav obred, nego da je to jedno stajaliste, 
gdje se Allahov Poslanik, s.a.v.s., zadrzao da bi lakse krenuo. 531 

28 Biljeze ga Buhari (3/361) u Hadiu, poglavlje: Dolazak Poslanika, s.a.v.s,, u Meku, i Mus- 
lim (1314) u Hadzu, poglavlje: Mustehab je zaustaviti se na Muhassabu. 
m Biijezi ga Muslim (1310, 337, 338). 

w Biljezi ga Buhari (3/472) u Hadzu, poglavlje: Zaustavljanje na Zu-Tuva prije ulaska u 
Meku. 

m Biljeze ga Buhari (3/471) u Hadiu, poglavlje: Muhassab, i Muslim (1312). 











IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

U Muslimovom Sahihu od Ebu Raiia biljezi se da je rekao: 
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije nam naredio da se zaustavimo ja i 
oni koji su bill sa mnom na Ebtahu. Medutim, ja sam tu njemu 
postavio sator, potom je dosao i zaustavio se." 532 Tu ga je Allah zau- 
stavio Svojom voljom, potvrdujuci rijeci Allahova Poslanika, s.a.v.s.; 
"Mi cemo se sutra zaustaviti na teritoriji plemena Beni Kinane."Na 
taj je nacin Allah reahzovao i podrzavao Svog Poslanika, s.a.v.s., u 
onome sto je namjeravao i odlucio. 



Ovdje postoje tri pitanja: 

je li Allahov Poslanik, s.a.v.s., usao u Kabu na svom Opros- 
nom hadzu ili nije; 

da li je stao kod Multezema 533 nakon Oprosnog hadza; 

da h je u noci u kojoj je obavio pocasni tavaf klanjao sabah u 
Meki ih izvan Meke? 

Prvo pitanje: mnogi pravnici i drugi tvrde da je Poslanik, na 
svom Oprosnom hadzu usao u Kabu. Zbog toga oni smatraju da je 
ulazak u Kabu jedan od sunneta hadza, jer je to i Poslanik, s.a.v.s., 
ucinio. Ono sto potvrduje njegova praksa, tj. sunnet je da Poslanik, 
s.a.v.s., nije usao u Kabu ni na svom hadzu niti u svojoj umri, nego je 
u nju usao na dan oslobodenja Meke. U dva od Ibn Omera biljezi se 
da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., usao je u Meku na dan njena 
osvojenja na Usaminoj devi. Zaustavio se u dvoristu Kabe. Pozvao 
je Osmana b.Talhu da mu do^ese kljuc. Kada mu ga je donio otvo- 
rio je Kabu, pa su usli u nju Poslanik, s.a.v.s., Usame, Bilal i Osman 
b. Talha. Nakon toga su za njima zatvorili potpuno vrata, a potom 
su lb otvorili." Abdullah veh: "Preduhitrio sam narod i vidio Bilala 



s " Biljezi ga MusUm (1313). 

533 Miesto na Kabi izmedu ugla u kojem jei kabenskih vrata. Mazvan je tako, zbog toga sto se 
dove tu primaju i uce. Pogledaj: Y^sh.d7A,Lugatulfukaha (458), 



rt§?*** &> 



L*Zi5M 










'$ ZADU-L-ME'AD 

na vratima, pa sam ga upitao: 'Gdje je klanjao Allahov Poslanik?' 
Rekao je: 'Izmedu ona dva prednja stuba.' Medutim, zaboravio sam 
ga upitati koliko je klanjao." 534 

U Buharijevom Sahihu od Ibn Abbasa biljezi se da je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., nakon sto je dosao u Meku, odbio uci u Kabu u kojoj 
su bili kipovi. Naredio je da se iznesu, pa su ih iznijeli, i iznijeli su 
sliku Ibrahima i Ismaila, na kojima su naslikani kako u svojim rukama 
drze strelice. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Allah ih ubio, tako 
mi AUaha oni znaju da oni nikada nisu gatah." Potom je usao u Kabu, 
na njenim stranama donio je tekbir i nije klanjao u njoj. 555 

Receno je da su to bila dva ulaska u Kabu, u jednom je klanjao 
u njoj, a u drugom nije. Medutim, to je stav slabih kriticara, kada 
god vide kontradiktornost formi odmah govore da je to drugi doga- 
daj.Takoder su rekli da se Isra ponavljao vise puta zbog razhcitosti 
formi kazivanja. Isto su govorili da je nekoliko puta od Dzabira 
kupio njegovu devu,takoder zbog razhcitosti formi kazivanja, a rekli 
su da je pocasni tavaf ponavljao dva puta zbog razlicitih navoda, a 
zato ima jos mnostvo primjera. 

Medutim, izvrsni kriticari distanciraju se od spomenutog 
nacina i ne ustrucavaju se reci za onog ko nije nepogresiv da je 
pogrijesio i da je u zabludi. Buhari i ostah imami rekli su da se pre- 
ferira Bilalovo misljenje, jer je on prisusrvovao namazu za razliku 
od Ibn Abbasa. Znaci, Poslanikov ulazak u Kabu desio se na dan 
osvojenja Meke, ne na Oprosnom hadzu niti na umrama koje je 
obavio. U Buharijevom Sahihu od Ismaila b. Ebu Halida biljezi se 



i3J Biljeze ga Buhari (3/371, 372) u Hadzu, pogkvlje: Zawaranje vrata, i poglavlje: Namaz u 
Kabi, Muslim (1329) u Hadzu, pogkvlje: Mustehab je hadziji i drugima uci u Kabu, i Malik 
(1/398). 

35 Biljezi ga Buhari (3/375, 376) u Hadzu, poglavlje: Ko prouci tekbire na Kabenskim 
stranama, i u Knjizi o patfamrima, pogkvlje: Rijeci Uzviienog: "Allah je uzeo Ibrahima za 
prijatelja**, i u Vojnim pohodima, pogkvlje: Gdje je Poslanik, s.a.v.s., postavio zastavu na dan 
oslobodenje Meke? Biljezi ga i Ebu Davud (2027) u Hadzu, pogkvlje: Namaz u Kabi. 



323| 





IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

da je rekao: "Upitao sam Abdullaha b. Ebu Evfaa: 'Je li Poslanik, 
s.a.v.s., za vrijeme svoje umre usao u Kjabu?' Rekao je: 'Nije.'" 536 

Aisa kaze: "Allahov Poslanik, s.a.vs., izasao je od mene sretan 
i raspolozen, a vratio mi se tuzan. Rekla sam: 'Allahov Poslanice, 
izasao si od mene takav i takav?!' Rekao je: 'Usao sam u Kabu, a 
kamo srece da nisam ni usao. Bojim se da necu zamoriti svoj ummet 
poslije sebe."' S37 

Medutim, tu se ne kaze da je to bilo za vrijeme njegova hadza. 
Cak ako dobro promotris, primijetit ces da je to bilo na dan osvoje- 
nja Meke. Allah opet najbolje zna. Aisa ga je pitala da ude u Kabu, 
pa joj je naredio da klanja u Hidzru dva rekata. 



Drugo je pitanje da li je Poslanik, s.a.v.s., stajao kod Mul- 
tezema? Prema predajama koje se prenose od Poslanika, s.a.v.s., 
zakljucuje se da je to uradio na dan oslobodenja Meke. U Ebu 
Davudovom Sunenu od Abdurrahmana b. Ebu Safvana prenosi se 
da je rekao: "Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oslobodio Meku, 
krenuo sam i vidio Allahova Poslanika, s.a.v.s., nakon sto je izisao 
iz Kabe da on i njegovi ashabi dodirujuod vrata, pa do Hatima. 
Stavili su svoje obraze na Kabu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je 
u sredini." 538 



536 Biljeze ga Buhari (3/490) u Umri, poglavlje: Kada mutemir skida ihrama, i Muslim (1332) 
u Hadzu, poglavlje: Mustehab je hadziji i drugima uci u Kabu. 

537 Biljeze ga Ahmed (6/137), Ebu Davud (2029) u Obredima, poglavlje: O ulasku u Kabu, 
Tirmizi (873) u Hadtu, poglavlje: Sta se prenosi o ulasku u Kabu, i Ibn Madza (3064) u 
Obredima, poglavlje: Ulazak u Kabu. U njegovu kncu prenosilaca je Ismail b. Abdulmelik b. 
Ebu es-Sufejr,lbn Mein, Nesai, Ebu Hatim i drugi smatraju slabim prenosiocem. Ibn Hibban 
je rekao da je lose memorije, slaba poimanja i ono Ito prenosi brka. Ostali prenosioci su mu 
povjerljivi. Ali pored svega toga, Tirmizi je rekao da je ovaj hadis hasenun-sahih. 

538 Biljezi ga Ebu Davud (1898) u Obredima, poglavlje: Multezem. U lancu prenosilaca mu je 
Jezid b. Ebu Zijad el-Hasimi, slab prenosilac. Ostali prenosioci su mu povjerljivi. Potvrduje 
ga i jaca sljedeca predaja. 



rtjp««w 



I * n 





ZADU-L-ME'AD 

Prenosi takoder Ebu Davud od Amra b. Su'ajba, od njegova 
oca, od njegova djeda da je rekao: "Tavafio sam s Abdullahom, pa 
kada je dosao do kraja Kabe upitao sam: 'Zar neces traziti utociste, 
tj. doviti?!' Rekao je: 'Utjecem se AUahu od vatre.' Zatim je nastavio, 
sve dok nije dodirnuoi stao izmedu rukna i vrata. Stavio je svoja 
prsa, lice i laktove ovako, potpuno ih ispruzivsi, pa je rekao: 'Vidio 
sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da ovako radi."' 539 

Ovo je moguce da je bilo za vrijeme pocasnog tavafa, all je 
moguce da se desilo i u drugo vrijeme, Medutim, Mudzahid, a 
nakon njega Safi i drugi rekli su da je mustehab stati kod Multe- 
zema nakon pocasnog tavafa i doviti. Ibn Abbas, r.a., je stajao uz 
Kabu izmedu rukna i vrata, govoreci: "Svako ko stane izmedu njih i 
zatrazi nesto, Allah ce mu ga dati i udovoljiti njegovoj dovi." AUab 
najbolje zna. 



Trece je pitanje mjesto gdje je Poslanik, s.a.v.s., klanjao sabah 
u noci u kojoj je obavio pocasni tavaf. U dva od Ummu Seleme pre- 
nosi se da je rekla: "Pozalila sam se Allah ovom Poslaniku, s.a.v.s., na 
bolest, pa je rekao: 'Obavi tavaf iza ljudi jasuci!'Tavafila sam, a Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s., tada klanjao je pored Kabe i ucio ( Vet-Turi ve 
kitabin mestur)." 5 * Moguce je da se ova predaja odnosi na sabah, a 
moguce i na neki drugi namaz. Da se to desilo za vrijeme pocasnog 
tavafa Hi nekada drugo. Sve smo to imali na umu dok nismo vidjeli 
da Buhari u svom Sahihu biljezi taj dogadaj u kojem se kaze da kada 
je Ummu Seleme htjela krenuti, a nije obavila tavafa, da joj je Posla- 
nik, s.a.v.s., tada rekao: "Kada se prouci ikamet za sabah, ti na svojoj 
devi obavi tavaf dok ljudi budu klanjahV'Tako je i postupila i nije 
klanjala sve dok nisu ljudi izasli. 541 Nemoguce je onda da to bude 

m Biljeze ga Ebu Davud (1899) i Ibn Madza (2962). U njegovu lancu prenosilaca je El- 
Musenna b. Sabah, slab prenosilac. Medutim, on se jaca s prethodnim hadisom. 

540 Biljeze ga Buhari (3/392) i Muslim (1276). Hadis je vec naveden. 

541 Biljezi ga Buhari (3/389, 390). 

325 







IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE | 

na prvi dan Bajrama, jer je to bez sumnje bio pocasni tavaf. Prema 
tome, onda se objelodanilo da je Poslanik, s.a.v.s., tog dana klanjao 
sabah kod Kabe i da ga je Ummu Seleme cula da uci suru Et-Tur. 



Potom je Poslanik, s.a.v.s., krenuo ka Medini. Kada je stigao 
kod Revhae sreo je neku povorku, Nazvao im selam i upitao: "Ko 
su putnici?!" RekU su da su muslimani, pa su upitali: "A ko ste vi?" 
Rekao je: "Allahov Poslanik, s.a.v.s. "Tada je neka zena podigla svoje 
dijete iz nosiljke i rekla: 

"O Allahov Poslanice! Treba li ono obaviti hadz?!" Rekao je: 
"Da, a tebi pripada nagrada." 542 

Kada je dosao na Zul-Hulejfu, nocio je u njoj. A kada je 
ugledao Medinu, donio je tri puta tekbir i rekao: 

.ijj-j >lj\y>-^\ ry>j aJ^*- y*^3 eJ A3 ^ (i- 1 -^ Oj-A^l^- £$ jj-L?-Ui jj-bU- 

"La ilahe illellehu vahdehu la serike leh. Lehul mulku vele- 
hul hamdu vehuve ala kulli sej'in kadir. Ajibune taibune abidune 
sadzidune li rabbina hamidun. Sadekallahu va'dehu ve nesare 
'abdehu ve hezemel ahzabe vahdehu." (Nema boga osim Allaha, 
Jednog koji nema sudruga, Njemu pripada vlast, zahvala i On je 
svemocan. Vracamo se s pokajanjem, pokorni, cineci sedzdu i zah- 
valni nasem Gospodaru. Allah je ispunio Svoje obecanje, pomogao 
Svog roba, i sam pobijedio saveznike.) 

Potom je usao u Medinu danju preko Mu'arresa, a izasao je 



E42 Biljeze ga Safi (1/289), Muslim (1336) u Hadiu, poglavlje: Hadz djeteta je ispravan, a 
nagrada pripada onom ko ga obavlja s njim, Ebu Davud (1736) i Ahmed (1/219, 244), od 
Abdullaha b. Abbas a, r.a. 



t^ixm* 




ZADU-LME'AD 




putem Es-Sedzere. 543 Allah najbolje zna. 



POGLAVLJE ILUZIJAMA 

Jedna od tih iluzija jeste iluzija Ebu Muhammeda b. Hazma 
o Oprosnom hadzu, gdje je rekao da je Poslanik, s.a.v.s, obznanio 
Ijudima pri svom polasku da je umra obavljena u ramazanu kao 
hadz. To je ocita zabluda, jer je to Poslanik, s.a.v.s., rekao nakon sto 
se vratio u Medinu s Oprosnog hadza.Tada je rekao Ummu Sinan 
el-Ensarijji: "Sta te je sprijecilo da ne obavis hadz s nama?" Rekla 
je: "Imali smo samo dvije deve. Otac mog djeteta i moj sin obavili 
sii hadz na jednoj devi, a drugu su nam ostavili da radimo s njom." 
Poslanxk, s.a.v.s., je rekao: "Kada dode ramazan obavi umru, jer 
umra obavljena u ramazanu, nadoknaduje hadz." Ovako ga biljezi 
Mushm u svom Sahibu. S44 

To je isto rekao Ummu Ma'kali nakon sto se vratio u Medinu. 
Biljezi Ebu Davud od Jusufa b. Abdullaha b. Selama, od njegove 
nane Ummu Ma'kal da je rekla: 

J Jiii jj! -diAi Ju^- u jl^j £'->jJI ~*>J- p^>j 4^ ^ J^ 5 ^ dj-^j f?f- li. 

t ' V ' *"* ", ,- '<•■*! " ' T ' > - '- •-■* » ' '-' * *• -v. *tt * 

j^> f-y LU ii-^j CU 4)1 J-i 4)1 Jj--j rj^J ' J-**-* jj' , -^U+> c^j^ ^^^ ^ Jer-* 

J «J-I jU ? <Cii o^r^ ^** "<-^ • ^ 1 J^r- 1 J J 5 ** i? S lS^J^ "^ P^ 1 #"^' ^*J 



43 Biljezi Buhari (3/310) od Ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izasao iz Medine 
putem Es-Sedzere, a usao preko Mu'arresa, a kada bi isao za Meku, klanjao bi u Sedzeretskoj 
dzamiji, a kada bi se vraeao klanjao bi na Zul-Hulejfi usred dolinc i spavao bi tu sve do 
zore. Biljeze Buhari (3/492) i Muslim (1344) takoder od Ibn Omera da je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., kada bi sc vraeao iz bitke, hadza ill umre, ucio po tri tekbira na svakoj uzvisici, a zatim 
ucio: "La ilahe illellahu vahdehu la serike leh, lehul mulku...." 

iii (1256) u Hadzu, poglavlje: Vrijednost umre u ramazanu. 



327 








IBN KAJJ1M ELDZEVZUJE | 

"Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., htio obaviti Oprosni hadz 
imali smo jednu devu. Ebu Ma'kal dao ju je na Allahovu putu. 
Potom nas je zadesila bolest. Ebu Ma'kal je umro. Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., je krenuo i kada je obavio hadz, otisla sam mu pa mi je 
rekao: 'Sta te sprijecilo, pa ne ode s nama?' Rekla sam: 'Spremili 
smo se, pa je Ebu Ma'kal umro. Imali smo jednu devu na kojoj smo 
mislili obaviti hadz, aH ju je Ebu Ma'kal oporucio za dzihad.' Rekao 
je: 'Zasto nisi krenula na njoj, jer je i hadz na Allahovu putu. Posto 
te je prosao hadz s nama, obavi onda umru u ramazanu, jer je ona 
kao i hadz.'" 545 



Druga njegova iluzija jeste da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo iz 
Medine u cetvrtak, kada je ostalo sest dana od zul-ka'deta, Vec smo 
rekii da je on krenuo kada je pet dana ostalo od zul-ka'deta i da je 
to bilo u subotu. 



Neki su napravili sljedecu iluziju. Biljezi Taberi u Oprosnom 
hadzu da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo u petak nakon dzume namaza. 
Ono sto ga je navelo na ovako groznu iluziju jesu rijeci spomenute 
u predaji: "... da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo iz Medine kada je ostalo 
sest dana od zul-ka'deta." Zbog toga je mislio da se to moglo desiti 
samo petkom,jer se potpunih sest dana navrsava srijedom,jer je prvi 
zul-hidzdze bez sumnje bio u cetvrtak. Medutim, to je ogromna 
greska, jer ono u sta nema sumnje je da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao 
podne u Medini cetiri rekata kada je htio krenuti, a na Zul-Hulejfi 
klanjao je ikindiju dva rekata. To je potvrdeno u dva. 

Taberi u njegovom Hadzu navodi i trece misljenje da je 
Poslanik, s.a.v.s., krenuo za Meku u subotu. To zastupa Vakidi. I 



545 Biljeze ga Ebu Davud (1988, 1989), Tirmizi (939) i Darimi (2/15). Prenosioci su mu 
poyjerljivi. 



f^ 



328 

Ate** 











'4 ZADU-L-ME'AD | 

to je misljenje koje smo u pocerku preferirali. Medutim, Vakidi je 
tu pogrijesio tri puta. Prvi put kada je rekao da je Poslanik, s.a.v.s., 
kknjao, na dan kada je krenuo na Zul-Hulejfi podne dva rekata. 
Drugo, da je Poslanik, s.a.v.s., taj dan obukao ihrame odmah poslije 
klanjanja podne-namaza, a obukao ih je tek sutradan nakon sto je 
proveo noc na Zul-Hulejfi. Trece, da je stajanje na Arefatu bilo u 
subotu.To niko osim njega nije rekao, i to je ocita iluzija. 




Jedna od iluzija jeste i ona od Kadi Ijada i drugih, u kojoj se 
kaze da se Poslanik, s.a.v.s., namirisao tada, prije kupanja i da je 
pri kupanju sprao sa sebe taj miris. Ta iluzija dosla je iz konteksta 
predaje koja se biljezi u Muslimovom Sahibu od Aise, r.a., da je 
rekla: "Namirisala sam Allahova Poslanika, nakon toga je obisao 
svoje zene i ujutro je obukao ihrame." 546 

Ono sto odbacuje tu iluziju jesu njene rijeci: "Namirisala 
sam Poslanika, s.a.v.s., za njegove ihrame", kao i rijeci: "...kao da 
sad gledam u svjedost mirisa na razdioku njegove kose, a bio je u 
ihramima."U drugoj verziji stoji: "...ucio je telbiju tri puta nakon 
oblacenja ihrama." U sljedecoj verziji se kaze: "Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., kada bi htio obuci ihrame, namirisao bi se najljepsim miri- 
som, nakon cega su se vidjeli tragovi mirisa na njegovoj glavi i 
bradi." Sve te verzije su vjerodostojne. 547 

Hadis kojim dokazuju svoj stav jeste hadis koji prenosi Ibra- 
him b. Muhammed b. el-Muntesir, od svog oca, od Aise, u kojem 
stoji da je rekla: "Mirisala sam Allahova Poslanika, s.a.v.s. Zatim je 
obisao svoje zene, i ujutro obukao ihrame." Medutim, ta predaja ne 
iskljucuje da se namirisao drugi put kada je htio obuci ihrame. 



546 Biljezi ga Muslim (1192) u Hadzu, poglavlje: Miris anje muhrima. Predaju u kojoj se kaze: 
"...poslije tri..." biljezi Nesai (S/140-141). Lanac prenosilaca mu je ispravan, 

M7 Biljezi ga Muslim (1189, 38, 1190, 39, 41, 44). 



329 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE | 






Iluzija Ebu Muhammeda b. Hazma da je Poslanik, s.a.v.s., 
obukao ihrame prije podne, jeste ocita zabluda, o cemu nisu pre- 
nesene nikakve predaje. On je zanijetio poslije podne-namaza na 
mjestu gdje je klanjao, zatim je uzjahao svoju devu i stigao na Bejdu 
neprestano uceci tekbire. To se, bez sumnje, desilo poslije podne- 
namaza. Allah najbolje zna. 



I ovo je iluzija Ibn Hazmova da je Poslanik, s.a.v.s., poveo hedj 
sa sobom i da je to bio dobrovoljni hedj. To je on rekao na osnovu 
svog jedinstvenog stava, kojeg niko ne zastupa, da onaj ko obavlja 
kiran hadz ne mora klati kurban. Kurban je obavezan samo za onog 
ko obavlja temettu. Vec smo objasnili neutemeljenost tog stava. 



Iluzija onih koji vele da Poslanik, s.a.v.s., pri oblacenju ihrama 
nije definisao koji ce obred obaviti, nego da je donio opci nijet. 
Takoder su pogrijesili i oni koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., zan- 
ijetio samo umru i da je s njom ucinio temettu. To smatraju kadija 
Ebu Jala, autor Mugnija i drugi. Takoder grijese i oni koji smatraju 
da je Poslanik, s.a.v.s., nanijetio samo hadz bez umre. Grijese i 
oni koji tvrde da je Poslanik, s.a.v.s., prvo nanijetio umru, a zatim 
joj pridodao hadz. Nisu u pravu ni oni koji tvrde da je Poslanik, 
s.a.v.s., nanijetio samo hadz, a potom mu pridodao umru, i da je to 
bila jedna od njegovih specificnosti. Vec je naprijed objasnjeno na 
cemu se zasniva ta tvrdnja, kao i sta je ispravno o tome. Allah opet 
najbolje zna. 



Pogreska Ahmeda b. Abdullaha Taberija u njegovu djelu 
Hadzdzetul-veda u kojem stoji kada su bili na putu za Meku da 



)Amw iI 








ZADU LMEAD 

je Ebu Katade ulovio divljeg magarca, nije bio u ihramima, pa je 
njegovo meso jeo Poslanik, s.a.v.s. Medutim, to se desilo na hudej- 
bijskoj umri, kako to biljezi Buhari. 



Druga pogreska koju su napravili neki jeste predaja koju biljezi 
Taberi da je Poslanik, s.a.v.s., usao u Meku u utorak.To je pogresno, 
jer je on usao u nedjelju, ujutro cetvrtog dana zul-hidzdzeta. 



Pogreska onih koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., skinuo 
ihrame nakon sto je obavio tavaf i sa'j.To zastupa kadija Ebuja'la i 
njegovi sljedbenici. Vec smo objasnili osnovu te pogreske, a tice se 
Muavije ili onog ko prenosi od njega da je on na Mervi Poslaniku, 
s.a.v.s., skratio kosu kopljem na Oprosnom hadzu. 



Pogreska onih koji tvrde da je Poslanik, s.a.v.s.,prilikom tavafa 
ljubio jemanski ugao. Medutim, to je bio Crni kamen, jer njega su 
nazivali tako, i taj ugao nazivali su jemanskim uglom, pa su zbog 
toga neki prenosioci nazivaU samojemanskim uglom. 



Velika je iluzija Ebu Muhammeda b. Hazma da je Poslanik, 
s.a.v.s., prva tri kruga sa'ja trcao, a ostala cetiri isao normalno. Medu- 
tim, jos cudnije od toga jeste njegova zabluda, gdje tvrdi da su o torn 
misljenju ucenjaci saglasni, a ustvari ga ne zastupa niko osim njega. 



Iluzija onih koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., obavio na 
sa'ju cetrnaest krugova, tj. da je racunao jednim krugom odlazak sa 
Safe i povratak na Mervu. Vec smo objasnili tu zabludu. 



331 




IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE j 

*K *<Y*K JftY*K JfcY*K JftY*K**\ 






Zabluda onih koji tvrde da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao sabah 
na prvi dan Bajrama prije vremena. Osnova te zablude jeste predaja 
koja se prenosi od Ibn Mesuda da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao na prvi 
dan Bajrama sabah prije vremena. 5 " 18 Medutim, time se aludira da je 
Poslanik, s.a.v.s., klanjao sabah prije uobicajenog vremena, u kojem 
ga je inace klanjao, tj. klanjao ga je prije tog uobicajenog vremena. 
Neophodno je tu predaju tako shvatiti, jer Ibn Mesudova predaja 
aludira na to. Buhari u svom Sahihu od njega biljezi da je rekao: "To 
su dva namaza koja su promijenila svoje vrijeme obavljanja: aksam 
nakon sto dodu ljudi na Muzdelifu i sabah kada izade zora." 54 * U 
predaji koju biljezi Dzabir o Oprosnom hadzu stoji: "Klanjao je 
sabah s ezanom i ikametom cim je primijetio izlazak zore." 550 



Iluzija onih koji su rekh daje Poslanik, s.a.v.s., klanjao podne 1 
ikindiju na Arefam, i aksam i jaciju te noci s dva ezana i dva ikameta. 
A pogrijesio je onaj ko tvrdi da ih je klanjao s dva ikameta i bez 
ijednog ezana. Pogrijesio je i onaj ko misli da je Poslanik, s.a.v.s., 
spojio te namaze s jednim ikametom. Ispravno je da ih je klanjao s 
jednim ezanom i ikametom za svaki od tih namaza. 



Iluzija onih koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., na Arefatu 
odrzao dvije hutbe, i da ih je razdvojio sa sjedanjem, te daje nakon 
toga mujezin proucio ezan, a kada je zavrsio s ezanom Poslanik, 
s.a.v.s,je proucio drugu hutbu. Kada ju je zavrsio, klanjali su namaz. 
Od toga se u predajama apsolutno nista ne prenosi. Dzabirova je 



m Biijeze ga Buhari (3/424) u Had±u, poglavlje: Kada se klanja sabah na spajalistu, tj. 
Muzdelifi, i Muslim (1289). 

549 Biljezi ga Buhari (3/418, 419) u Hadzu, poglavlje: Ko prouci e2an i ikamet za svaki 
namaz. 

550 



Biljezi ga Muslim (1218). 



332 







% ZADUi-ME'AD 

predaja jasna da je Bilal proucio ezan i ikamet za namaz kada je 
Poslanik, s.a.v.s., zavrsio hutbu, i da su nakon toga klanjali podne- 
namaz. 



Ebu Sevrova iluzija da, kada se Poslanik, s.a.v.s., uspeo, da je 
mujezin proucio ezan, pa da je poslije ezana Poslanik ustao i odrzao 
hutbu. To je ocita zabluda,jer je ezan proucen poslije hutbe. 



Pogreska onih koji smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., poslao 
Ummu Selemu u noci uoci Bajrama i naredio joj da klanja sabah u 
Meki.To smo vec naprijed objasnili. 



Iluzija onih koji tvrde da je Poslanik, s.a.v.s., odgodio do noci 
tavafuz-zijare prvog dana Bajrama. To smo naprijed objasnili. Tavaf 
koji je odgodio do noci bio je pocasni tavaf. Temelj te iluzije, Allah 
najbolje zna, jeste Aisina izjava daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., oba- 
vio tavafuHfadu na kraju dana. To takoder prenosi Abdurrahman b. 
Kasim od svog oca, od Aise, i prenio je to po znacenju. A receno je 
daje Poslanik, s.a.v.s., odgodio tavafuz-zijare sve do noci. 



Pogreska onih koji su rekli daje Poslanik, s.a.v.s., obavio dva 
tavaful-ifadu, jednom po danu, a drug! put nocu sa svojim zenama. 
Osnova te zablude jeste predaja koju prenosi Omer b. Kajs od 
Abdurrahmana b. Kasima, od njegova oca, od Aise, u kojoj stoji da 
je Poslanik, s.a.v.s., dozvolio svojim ashabima da posjete Kabu na 
prvi dan Bajrama, u podne. A Poslanik, s.a.v.s., sa svojim zenama 
posjetio je Kabu nocu. ssl 



Biljeii ga Bejheki u svom Sunenu (5/144), Hadis je vec naveden. 



333 










i IBN KAJJIM ELDZEVZUJE \ 






To je netacno, a ispravno je suprotna predaja koja se prenosi 
od Aise u kojoj se kaze da je Poslanik, s.a.v.s., obavio taj tavaf danju 
jedanput. Spomenuti nacin je vrlo neprihvadjiv i slijede ga oni koji 
imaju povrsno znanje i koji se cvrsto drze slijepe imitacije i taklida. 
Allah najbolje zna. 



Iluzija onog ko tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., obavio na prvi 
dan Bajrama tavaful-kudum, pozdravni tavaf, nakon cega je obavio 
tavafiil-ifadu. Vec smo naveli osnovu te tvrdnje i objasnili njenu 
neutemeljenost. 



Iluzija onih koji tvrde da je Poslanik, s.a.v.s., s tavaful-ifa- 
dom obavio i sa'j.Time dokazuju daje onaj ko obavlja kiran hadz 
duzan obaviti dva sa'ja. Vec smo naveli neutemeljenost tog stava, i 
da je Poslanik, s.a.v.s., obavio samo jedan sa'j, kako to tvrde Aisa i 
Dzabir, r.a. 



Prema preferiranom misljenju, u zabludi je i onaj koji tvrdi 
daje Poslanik, s.a.v.s., u Meki klanjao podne prvog dana Bajrama. 
Medutim, ispravno je da ga je klanjao na Mini, kako smo to vec 
naprijed objasnili. 



Iluzija onih koji smatraju da Poslanik, s.a.v.s., nije zurio u 
dolini Muhassir, kada je sa Muzdelife krenuo prema Mini, nego da 
je to bila samo praksa beduina. Oslonac te iluzije jeste Ibn Abbasova 
izjava da su beduini poceli zuriti. Stajali su sa strane ljudi, sve dok 
nlsu objesili lonce, stapove i tobolce. Kada bi krenuli, te bi stvari uda- 
rile jedne od drugu i njihov glas bi pokrenuo ljude. Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., viden je kako zateze povodac svojoj devi govoreci: "O ljudi, 

334 



KJUWJMMTO 





ZADU-L-ME'AD 

polahko!" U drugoj verziji stoji: "'Dobrocinstvo nije u tjeranju konja 
i deva. Budite smireni', i nisam vidio da je njegova deva zastala sve 
dok nije dosao na Minu." Biljezi ga Ebu Davud. 552 

Zbogtoga je zanijekaoTavus i Sabi. Sa'bi je rekao: "Pricao mi 
je Usame b. Zejd da je on krenuo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., s 
Arefata, i da je neprestano Poslanikova deva isla normalnim hodom 
sve dok nisu dosli na Muzdelifu." Zatim je rekao: "Pricao mi je 
Fadl b. Abbas da je on jahao iza Allah ova Poslanika, s.a.v.s., na 
Muzdelifi i da je Poslanikova deva isla uobicajenim hodom, sve dok 
nije bacio kamencice." Ata je rekao: "Oni su ovdje izmisUli zurenje 
zeleci ukloniti prasinu."Ta je iluzija nastala zbog slicnosti zurenja 
kada se krenulo s Arefata koju beduini i grubijani cine sa zurbom 
pri prelasku dohne Muhassir. Zurba pri kretanju s Arefata jeste 
novotarija koju Poslanik, s.a.v.s,, nije radio i koju je zabranio, dok 
je zurenje u dohni Muhassir sunnet koji su od Poslanika, s.a.v.s., 
prenijeli Dzabir, Alija b. Ebu Tahb i Ibn Abbas, r.a.Taj sunnet cinio 
je i Omer b. Hattab, r.a. Ibn Zubejr je pri prelasku te doline zurio 
koliko je mogao. Taj je sunnet primjenjivala i Aisa i ostali ashabi, 
r.a. Prema tome, ovdje treba prihvatiti misljenje afirmatora, a ne 
negatora. Allah najbolje zna. 









Zabluda Tavusa i ostahh koji tvrde da je Poslanik, s.a.v,s., 
svake noci koju je proveo na Mini odlazio kod Kabe. Buhari biljezi 
predaju u svom Sahihu od Ebu Hassana, od Ibn Abbasa u kojoj 
stoji da je Poslanik, s.a.v.s., za vrijeme Minskih dana posjecivao 
Kabu. 551 Biljezi ga Ibn Ararete da je rekao: "Predao nam je Muaz 

^ Biljezi ga Ebu Davud (1920). Lanac druge verzije je ispravan, a prva je kod Ahmeda 
u(l/244). Lanac prenos'daca je dobar. Navodi ga i Hejsemi u El-Medimeu (3/256) \ pripisuje 
ga Ahmedu, te veli da su mu prenosioci povjerljivi. 

553 Biljezi ga Buhari (3/4S2). Ebu Hassan je Muslim b. Abdullah. Muslim od njega biljezi 
drugi hadis od Ibn Abbasa koji ne ispunjava Buharijeve uvjete. Hafiz veli: "Taberani ga je 
spojio putem Katade,"Ihn Medini u Ildu je rekao: "Katade prenosi cudan (garib) hadis kojeg 



335 






IBH KAUIM EL-DZEVZIJJE 

fltWA mVfK JftY/K **Y*K 4fi 

b. Hisam neko pismo i rekao: 'Cuo sam ga od svog oca', i nije ga 
procitao. U njemu je stajalo: 'Od Ebu Hassana od Ibn Abbasa da je 
AUahov Poslanik, s.a.v.s., posjecivao Kabu svake noci sve dok je bio 
na Mini.' Ne znam da ga je iko podrzao u tome." 554 Biljezi ga Sevri 
u svom Dzamiu od Ibn Tavusa, od njegova oca u mursel formi. To 
je pogresno, jer Poslanik, s.a.v.s., nije se vratio u Meku nakon sto 
je obavio tavaful-ifadu. Ostao je na Mini sve do pocasnog tavafa. 
Allah najbolje zna. 



Jos jedna iluzija jeste i iluzija onih koji smatraju da je Posla- 
nik, s.a.v.s., obavio dva oprostajna tavafa, kao i zabluda onih koji 
tvrde da je on sa svojim ulaskom i izlaskom iz Meke napravio krug 
i da je proveo noc na Zu-Tuva, a daje potom usao u Meku s gornje 
strane, a izasao s donje. Zatim, da se vratio na Muhassib s desne 
strane Meke i na taj nacin zatvorio krug. 



Kao i zabluda onih koji misle da se Poslanik, s.a.v.s., premje- 
stio s Muhassiba na vrh Akabe. Neka je Allah na pomoci za sve te 
zablude i iluzije na koje smo ukazah i detaljno i nacelno. 



ne pamti nijedan od Katadetovog ucenik, osim Hisam. Prepisao sam ga iz djela njegova sina 
Muaza b. Hisama, a nisam ga cuo od njega, a glasi: od njegova oca od Katade da mu je pricao 
Ebu Hassan od Ibn Abbasa daje Poslanik, s.a.v.s,, posjecivao Kabu svake noci koju je proveo 
na Mini. 

" 4 Prenosi Hafiz u Fetbu od Esrema daje rekao: "Upitao sam Ahmeda: 'Pamtis li od Katade?', 
pa mu je naveo ovaj hadis. Rekao je: "Pisu ga od Muaza'. Rekao sam: 'Postoji neki coyjek 
koji tvrdi da ga je cuo od Muaza?!' Medutim, Ahmed je to zanijekao." Esrem je aludirao 
na Ibrahima b. Muhammeda b. Ar'areta, jer ga preko njega biljezi Taberani s 
prenosilaca. 



1336 



■~ m ^M 







ZADIH-ME'AD 














POGLAVLJE POSLANIKOVOJ, SAV.S, PRAKSI 
PRI KLANJU HED}A, KURBANA I AKIKE 

Zivotinje koje je Poslanik, s.a.v.s., klao za spomenute obrede 
specifidrane su na osam vrsta spomenutih u suri El-En'am. Nije 
poznato da su Poslanik, s.a.v.s., niti ashabi klali za hedj, kurban ili 
akiku neke druge zivotinje. To je preuzeto iz Kur'ana, cetiri ajeta 
koji govore o tome.Ti ajeti su: 

prvi: i_X^i\ i^ Z& cJp-I^ "...dozvoljava vam se stoka.,." 
(El-Maide, 1) 

drugi: ^\^\ <Lf. & ^i'jj U Ji olijiii f ll J &\ pi \/_£&jty "•»* da 
bi u odredene dane, prilikom klanja kurbana>'kojlm ihje Allah opskrbio, 
Njegovo ime spominjali..." (El-Hadzdz, 28) 

treci: Z\ jlklM oi>i \j& ij %\ j^fe I* $ &J'j %£■ fl^l <^j> 
^-Ijjl hQ 1^1 ja* iiJ "j stoku'koja se tovari i kolje,- jedite'dio onoga 
cime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite sejtanove korake,jer vamje on 
pravi neprijatelj - i to osam vrsta..." (El-En'am, 142-143), a potom 
su navedene; 

cetvrti: 4%&\ £JC £ii> "...hedj, pokhni Kabi..." (El-Maide, 95) 
To ukazuje da je hedj koji se poklanja Kjabi od ovih osam vrsta 
zivotinja, i to je zakljucak Alije b. Ebi Taliba, r.a. 

Postoje tri vrste zrtava kojima se priblizava Allahu. Te zrtve 
su: hedj, kurban i akika. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je za hedj klao 
ovce, deve, a za svoje zene je zaklao i krave. Hedj je klao na mjestu 
boravka na umri i hadzu. Njegova praksa bila je da bi ovcama koje 



33 ZL 





1BN KAJJfM ELDZEVZIJJE 

bi klao za hedj stavljao na vrat ogrlice, a ne bi ih obiljezavao. Kada 
bi poslao hedj, a ostao bi kod kuce, sebi nista ne bi zabranjivao od 
onog sto mu je bio prije dozvoljeno. Kada bi klao za hedj devu, 
stavio bi joj ogrlicu i obiljezio bi je. Na desnoj strand grbe bi je malo 
rasjekao da bi joj potekla krv. San veli: "Obiljezavanje je na desnoj 
strani, jerje tako i Poslanik, s.a.v.s., cinio." 

Kada bi poslao svoj hedj, naredio bi svom izaslaniku, ukoliko se 
nesto desi hedju da ga zakolje, da mu oboji krvlju papke, da ga okrene 
na stranu i da od njega nista ne jede, niti bilo ko od njegove druzine. 3 " 55 

Potom bi podijelio njegovo meso. Konzumiranje tog mesa 
zabranjivao je radi pravnicke prevencije, jer moguce je da, ako bi 
bilo dozvoljeno jedenje mesa hedja, da ga ljudi dovoljno ne bi pazili 
i da bi ga pustili da nastrada, kako bi ga potom zaklali i jeli. Medu- 
tim, kada znaju da od njega nece jesti nista, onda ce se truditi i 
cuvati ga. Dozvoljavao bi ashabima da se udruze u hedju kako smo 
to naveli, u devi i kravi po sedmerica. Dozvoljavao je vodicu hedja 
da ga po potrebi jase uobicajeno sve dok ne nade drugu jahalicu." 6 

AJija, r.a., je rekao: "Dozvoljeno mu je da pije i mlijeko od 
hedja, ako ostane sta od njegova mladunceta." 557 

555 Biljeze ga Ahmed (1896, 2189, 2518), Muslim (1325) u Hadiu, poglavlje: Sta se radi sa 
hedjom ako ugine ne putu, Ebu Davud (1763) u Qbredima, poglavlje: O hedju kada ugine 
prije nego sto stigne na odredeno mjesto, Ibn Madza (3105) u Qbredima, poglavlje: O hedju 
kada ugine prije nego stigne na odredeno mjesto, od Ibn Abbasa.U ovom poglavlju prenosi se 
i od Nadzija el-Huzaija, a biljeze ga Alimed (4/334), Ebu Davud (1762),Tirmizi (910), Ibn 
Madza (3106) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., s njim poslao hedja i rekao: "Ako mu se sta desi 
zakolji ga. Zatirn mu oboji papke i daj ga ljudima." Lanac prenosilaca mu je ispravan.Tirmizi 
je rekao da je hasenun-sahih. Ibn Hibban (976) i Hakim (1/447) vele da je vjcrodostojan. 
Prenosi se i od Ebu Kabisatc Zuejba b. Halhale, a biljeze ga Ahmed i Muslim (1326). 
35b Biljezi ga Muslim u svom Sakibtt (1324) od Dzabira b. Abdullaha da je bio upitan od 
jahanju hedja, paje rekao: "Cuo sam Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Jasite ga uobicajeno kada 
vam to bude potrebno, dok ne nadete drugu jahalicu."' O is torn poglavlju se prenosi od Ebu 
Hurejrc, a biljezi ga Malik (1/377), Buhari (3/428, 429) i Muslim (1322). 
557 U (2/325) sa Zerrkanijevim komentarom prenosi se od Urveta b. Zubejra da je rekao: 
"Kada budes prisiljen koristiti svoju detn (hedj), jasi je uobicajeno, a ako budei prisiljen da 
pijes njeno mlijeko, pij ga nakon sto se zasiti njeno mladunce." Lanac prenosilaca mu je vjc- 
rodostojan. 

338 






'4 ZADU-L-ME'AD 

Pri klanju svog hedja, klao bi ga u stojecem polozaju, sputane 
lijeve noge, a stajao bi na tri. Spomenuo bi Allaha prilikom klanja 
i donio bi tekbir, klao bi licno, a ponekad bi to i drugom prepustio, 
kao sto je naredio Aliji, r.a., da zakolje ostatak deva od stotine. Kada 
bi klao ovce stavio bi svoju nogu na njen bok, spomeuo bi Allaha, 
donio tekbir i zaklao. SS8 

Vec smo navel! da je zaklao na Mini i rekao: "Svi Mekanski 
tjesnad su klaonka." 559 Ibn Abbas veli: "Mjesto klanja deva je u 
Meki, medutim, ona je ociscena od krvi, a i Mina je od Meke."Ibn 
Abbas je klao u Meki. Poslanik, s.a.v.s., dozvolio je svom ummetu 
da jedu meso svojih hedjova i kurbana i da se opskrbe od njih. 
Jednom im je zabranio da deponuju kurbansko meso tri dana zbog 
emigracije ljudi iz ruralnih podrucja u grad, koja se desila u toj 
godini, pa je Poslanik, s.a.v.s., zelio da ih opskrbe. 560 

Ebu Davud biljezi od Dzubejra b. Nefira od Sevbana da je rekao: 
(i J Li SUJl oi* ^ ill ~U>I OlyS If JLs p p^j 4^ ^ J-^ 4»l <J_^J <jh^> 

"Allah ov Poslanik, s.a.v.s., zaklao je kurban i rekao: 'O Sevbane, 
pripremi nam meso ove ovce!', pa sam ga hranio od tog mesa sve 
dok nije dosao do Medine." 

Mushm biljezi ovaj dogadaj, a njegova forma glasi da mu je 
Boziji Poslanik, s.a.s.v.s., na Oprosnom hadzu rekao: 

.IJla JjU iJail *Li ^ JU I^jjj j^JLAI j>jJ- 

5S9 Biljeze ga Buhari (10/15) u Kurbanima, poglavlje: Ko licno zakolje kurbane, i Muslim 
(1966) u Kurbanima, poglavlje: Mustehab je zaklati kurban, od Enesa b. Malika. 

5W Verifikacija mu je vec navedena i on je vjerodostojan. 

m Biljezi ga Muslim (1971) u Kurbanima, poglavlje: Objasnjenje zbog cega je bilo zabran- 
jeno jesti kurbansko meso tri dana na pocetku islama, i objasnjenje derogacije tog propisa, 
od Aise. 

339 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

"Pripremi nam ovo meso." Rekao je: "Pa sam ga pripremio i 
od njega je jeo sve dok nije stigao do Medine." 561 

Moguce je da je dijelio meso hedja, a mozda je i govorio: "Ko 
hoce neka odsjece sebi." 562 Radio je i tako i tako. S time se dokazuje 
da je dozvoljeno uzeti od onoga sto se dijeli na svadbi i slicnim 
svecanostima, dok se pravi razlika izmedu te dvije situacije, ali ne 
vidi se razlog. 



Poslanikova je praksa bila zaklati umranski hedj kod Merve, a 
kiranski na Mini. Tako je cinio i Ibn Omer. Poslanik, s.a.v.s., nikada 
nije zaklao hedja prije oslobadanja ihrama, niti je to iko od ashaba 
ucinio. Takoder nije ga klao prije izlaska sunca, niti prije bacanja 
kamencica.To su cetiri stvari koje treba raditi po redoslijedu prvog 
dana Bajrama. Prvo se bace kamencici, zatim se zakolje, potom se 
obrije, pa obavi tavaf. Tako ih je Poslanik, s.a.v.s., poredao. Apso- 
lutno nije dozvoljavao klanje prije izlaska sunca, jer klanje prije tog 
vremena, bez sumnje, suprotno je njegovoj praksi. Status hedja koji 
se zakolje prije izlaska sunca isti je kao i status kurbana koji se 
zakolje prije tog vremena. 



561 Biljeze ga Ebu Davud (2 814) u Kurbanima, poglavlje: Klanja kurbana od strane putnika, 
Muslim (1975), Darimi (2/79), Bejheki (9/291). Biljeze Ahmed (3/386) i Tahavi (2/308) od 
Ebu Zubejra, od Dzabira da je rekao: "Jell smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., kurbansko 
meso i ponijeli smo ga sa sobom i jeli sve dok nismo stigli u Medinu." Prenosioci su mu 
povjerljivi. Biljezi Darimi (2/80) i Ahmed (3/368) od Suteta od Amra b. Dinara od Ataa od 
Dzabira b. Abdullaha da je rekao: "Bili smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i snabdjeli smo 
se kurbanskim mesom sve dok nismo doili do Medine." Lanac mu je ispravan. Biljezi Ahmed 
(3/85) s dobrim lancem prenosilaca od Ebu Seida el-Hudrija da je rekao: "OpskrbljivaU smo 
se kurbanskim mesom od hedja skoro godinu dana." 

562 Biljeze ga Buhari (3/444), Muslim (1317) od AJije, r.a., da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., 
zaklao je sto deva na ime hedja. Naredio mi je da podijeiim njihovo meso, pa sam ga podijelio. 
Zatim mi je naredio da podijeiim njlhove pokrovce i kozu, pa sam ih podijeUo." Biljeze ga 
Ebu Davud (1765) i Ahmed (4/350) od Abdullaha b. Kurta. U toj predaji stoji da je AUahov 
Poslanik, s.a.v.s., nakon sto je zaklao pet ili sest deva rekao: "Ko zeli neka odsijece." Lanac 
mu jejak. 

340 



^^^imiwmmmwi 




ZADUL-MEAD 





POGLAVLJE POSIANIKOVOJ, SAYS., 
PRAKSI KOD KURBANA 



Poslanik, s.a.v.s., nije propustao klanje kurbana. Klao bi dva 
ovna, a klao bi ih poslije klanjanja bajrama-namaza, i govorio bi: 

"Ko zakolje prije bajram-namaza, to nema s obredom nista, 
nego je to meso koje je zaklao za svoju porodicu." 563 To je ono na 
sto aludira njegov sunnet i praksa. Tu se ne uzima u obzir vrijeme 
namaza i hutbe, nego sam cm, tj. klanje. S time mi obozavamo 
Allaha. Naredio im je da zakolju dzeze'u od ovaca, 564 a senijje od 
ostalih zivotinje. 

563 Biljeze ga Buhari (10/16) u Kurbanima, poglavlje: Klanje prije namaza, i Muslim (1961, 7) 
u Kurbanima, poglavlje: Vrijeme klanje kurbana, od Bera b. Aziba. 

51,4 Biljeze ga Buhari (10/3-4) i Muslim (1965) od Ukbeta b. Amira da je rekao: "Poslanik, 
s.a.v.s., podijelio je ashabima kurbane, pa je Ukbe dobio jednogodiinje brave, te je rekao: 'Ti 
ovo zakoljir Biljeze ga Ahmed (2/444-445), Tirmizi (1499), Bejheki (9/27) od Ebu Hurejre 
da je rekao: "Cuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Divan li je kurban dzeze'a.™ 
U lancu fflu je Kidam b. Abdurrahman i Ebu Kibas, nepoznati prenosioci. Medutim, hadis 
je osnazen s ostalim verzijama. Od tih je verzija ona koju biljezi Nesai (77219) od Ukbeta 
b. Amira da je rekao: "Klali smo u kurbane s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., dzeze'a." Lanac 
mujejak. Kao i predaja koju bUjeze Ebu Davud (2799) i Ibn Madia (3147) od Mudzasi b. 
Sulejma da je AUahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: "Diezs'a vazi kao i sen ijje." Lanac mu je ispra- 
van, Biljezi ga Nesai (7/219), medutim nije imenovao ashaba, Biljeze ga i Ahmed (6/368) i 
Ibn Madza (3139) od u Bilala, Hilalove kcerke, od njena oca, daje AUahov Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: "Dozvoljeno je da se za taj kurban zakolje dzezc 'a."Prcdaju koju Muslim biljezi u svom 
Sabibtt (1963) od Dzabira u merfu formi: "Koljite senijje, osim ako ne mognete naci, onda 
koljite dzeze'u?, hadis je slab.jer je u njemu obmana od Ebu Zubejra el-Mckkija. Dzeze'a kod 
hanefijskih i hanbelijskih pravnikajeste janje koje je napunilo sest mjescci. Tirmizi od Vekia 



341 



**§h 





LBN KAJJ1M EL-DZEVZIJJE 

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svi su dani tesrika 
dani klanja." 565 Medutim, lanac mu je prekinut i nije potvrdena 
njegova spojenost. 

Poslanikova zabrana deponovanja mesa tri dana nije dokaz 
da se kurban moze klati samo u tri dana, jer hadis je dokaz da je 
zabranjeno onom ko zakolje kurban deponovati od njega bilo sta 
vise od tri dana. Prema tome, ako bi odgodio klanje do treceg dana, 
bilo bi mu dozvoljeno da deponuje meso, kada je to zabranjeno, tj. 
tri dana nakon tog klanja. Oni koji su definirali klanje s tri dana, 
razumjeli su Poslanikovu zabranu deponovanja kurbanskog mesa 
vise od tri dana, da se tri dana racunaju od prvog dana Bajrama. 
Zato su rekli da nije dozvoljeno da klanje bude propisano u vrijeme 
u kojem se zabranjuje jesti to meso,potom je zabrana konzumiranja 
derogirana, a ostala je zabrana klanja na snazi. 

Njima ce se reci daje Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se deponuje 
meso samo preko tri dana, a da nije zabranio klanje kurbana poslije 
tri dana. Pa kako da te dvije stvari budu identicne, jer nema tijesne 
povezanosti izmedu te zabrane i ogranicavanja klanja na tri dana iz 
dva razloga: 

- prvo, sto je dozvoljeno klati u drugom i trecem danu Bajrama 

prenosi da je to janje od sest ili sedam mjeseci. Autor Hidaje veli: "Ako je toliko, da se ne bi 
raoglo razlikovati iz daleka kad se pomijesa s dvogodiinjim bravima, onda se moze zaklati u 
kurban." Pod senijom od deva misli se na onu koja je napunila pet godina, a od krava i koza na 
one koje su napunile dvije godine i usle u trecu. 

S6S Ovaj hadis je sahih. Biljezi ga Ahmed (4/82) od Seida b. Abdulaziza od Sulejmana b. 
Musaa od Dzubejra b. Mut'ama. Prenosioci su mu povjerljivi osim sto Sulejman b. Musa 
nije dozivio Dzubejra b, Mut'ama. Prema tome, lanac mu je prekinut. Biljeze ga Ibn Hibban 
(1008) i Bezzar od Seida b. Abdul Aziza, od Sulejmana b. Musaa, od Abdullaha b. Abdur- 
rahmans b. Ebu Husejna, od Dzubejra b. Mut'ama. Ibn Ebu Husejn nije sreo Dzubejra b. 
Mut'ama na osnovu onoga sto prenosi Zejle'i u Nasbur-rajeti (3/61) od Bezzara. Biljezi ga i 
Taberani u svom Mudtsmu i veli: "Pricao nam je Ahmed b. Jahja b. Halid er-Rekki, pricao 
nam je Zuhejr b, Ubad er-Ru'asi, pricao nam je Suvejd b. Abdulaziz od Seida b. Abdu- 
laziza, od Sulejmana b. Musaa, od Nafia b. Dzubejra, od njegova oca." Suvejd b. Abdulaziz 
je diskutabilan. Medutim, hadis ima drugu verziju kod Ibn Adija od Ebu Seida el-Hudrije. 
Medutim, u lancu prenosilaca mu je Muavija b. Jahja es-Sedefi, slab prenosilac. 



$& 



^^— mmmms amu m fmrn m 





ZADU-L-ME'AD 

i dozvoljeno je deponovanje mesa tri dana, od dana klanja kurbana. 
Prema tome, ne mozete s time dokazivati zabranu, sve dok se ne 
utvrdi da je zabranjeno klati nakon prvog dana Bajrama, a to ne 
mozete utvrditi; 

- drugo, ako neko zakolje kurban na samom kraju prvog 
dana Bajrama, bilo bi mu dozvoljenc tada deponovati kurbansko 
meso tri dana nakon klanja na osnovu citiranog hadisa. Alija b. Ebi 
Talib, r.a., veli; "Dani klanja su: prvi dan Kurban-bajrama i tri dana 
poslije njega. "To je mezheb Basrijskog imama Hasana, Mekanskog 
imama Ataa b. Ebi Rebaha, Samskog imama Evzaija i imama fak- 
iha muhaddisa , Allah mu se smilovao, a taj mezheb je izabrao i Ibn 
Munzir, jer tri dana su dani Mine, dani bacanja kamencica i dani 
tekbira, tj. tesrika. U njima je zabranjeno postiti i oni su prema tim 
propisima isti. Pa kako onda praviti razliku medu njima o pitanju 
klanja kurbana, bez teksta i bez konsenzusa?! 

Prenosi se preko dva razlicita puta koji se medusobno jaeaju da 
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Cijela Mina je klaonica i svi dani tesrika 
su dani klanja." Prenosi se od Dzubejra b. Mut'ama s prekinutim 
lancem prenosilaca, i od Usame b. Zejda od Ataa od Dzabira. 566 

Jakub b, Sufjan kaze: "Usame b. Zejd 567 kod MedineUja je 
povjerljiv i pouzdan." O ovom pitanju postoje cetiri misljenja: 

- prvo, da je dozvoljeno klati kurbane prvi dan Bajrama i jos 
tri dana poslije njega; 

- drugo, misljenje da je vrijeme klanja kurbana prvi dan 
Bajrama i jos dva dana poslije njega. Ovo je Ahmedov, Malikov i 

166 Ovo je autorova greska,da mu se Allah smiluje.jer od Dzabira nema predaje koja potvrduje 
predaju Dzubejra b. Mut'ama da su svi dani tesrika dani klanja. Njegovi verziju biljezi Ebu 
Davud (1937), a koja gksi: "CijeM je Arefat stajaliite, cijela Mina je klaonica, cijela Muzdelifa 
je prenociste, a svaki Mekanski klanac je put i mjesto klanja."' Vec smo naveli drugu verziju 
koja potvrduje Dzubejrovu koju biljezi Ibn Adij od Ebu Seida el-Hudrija. 

567 Usame b. Zejd je el-Lejsi od koga biljezi Muslim. Haflz u Takribu rekao je da je povjerljiv, 
all slabe memorije, Hadisi su mu dobri (hasen). 



K> wA^ 





EBN KAJJtM ELDZEVZUJE 

Ebu Haniiin mezheb, Allah im se smilovao. Ahmed je rekao: "To 
je misljenje mnogih Muhammedovih, s.a.v.s., ashaba." Navodi ga 
Esrem od Ibn Omera i Ibn Abbasa, r.a.; 

- trece misljenje jeste da je vrijeme klanja kurbana samo 
prvi dan Bajrama. Zastupa ga Ibn Sirin, jer se samo taj dan naziva 
danom klanja i zato se taj propis treba ograniciti samo na njega. A 
kada bi bilo dozvoljeno klati u tri ostala dana, onda bi se oni zvali 
dani klanja, kao sto se za njib kaze: dani bacanja, dani Mine, dani 
tesrika. Kao sto se Bajram pripisuje klanju, a Bajram traje jedan 
dan, pa se zbog toga kaze praznik mrsenja, tj. Idul fitri; 

- cetvrto misljenje jeste misljenje koje zastupa Seid b. Dzubejr 
i Dzabir b. Zejd da je vrijeme klanja jedan dan u ostalim mjestima 
mimo Mine, a na Mini ono traje tri dana, jer se u tim danima na 
Mini obavljaju obredi, poput bacanja kamencica, tavafa i brijanja. I 
zbog toga su ti dani na Mini dani klanja, a nisu za druga mjesta. 



Od Poslanikove, s.a.v.s., prakse jeste i to da onaj ko zeli zak- 
lati kurban, kada nastupi deset dana zul-hidzdzeta, ne bi mu doz- 
voljavao da skracuje kosu i da reze nokte.Taje zabrana potvrdena u 
Muslimovom Sahibu?™ Medutim, Darekutni je rekao: "Kod mene 
je on mevkuf, tj. spojen do Ummu Seleme. Od Poslanikove, s.a.v.s., 
prakse je bilo i da odabere lijep 1 zdrav kurban. Zabranjivao bi da se 
uzima za kurban zivotinja sa odsjecenim uhom i pola i vise slom- 
ljenim rogom."To biljezi Ebu Davud. 569 Naredio je da kurban bude 

568 Biljezi se u Muslimovom Sabiku (1977) u Kurbanima, poglavlje: Zabranjeno je, kad nas- 
tupi deset dana zul-hidxdzeta onome ko zeli zaklati kurban, da skracuje kosu ill reze ookte. 
Prenosi se od u Seleme da je rekla: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Kada nastupi deset 
dana zul-hidzdzeta, a neko od vas zeli zaklati kurban, neka ne dira svoje kose i neka ne reze 
svoje nokte!" U drugoj verziji stoji: "Kada vidite mladak zul-hidzdzeta, a neko od vas hoce 
zaklati kurban, neka se suzdrzi od svofe kose i nokata!" Biljezi ga Safi (2/83), Ebu Davud 
(2791), Nesai (7/211-212), Tirmizi (1523) i Ibn Madza (3149). 

569 Biljeze ga Ahmed (1/83, 127, 129, 150), Ebu Davud (2805),Tirmizi (1504), Nesai (7/217- 
218) i Ibn Madza (3145) od Dzerija b. Kulejba, od Mje, r.a., u kojem stoji da je Poslanik, 

JUL44 



m 





ZADU-L-ME'AD 

ispravnih ociju i usiju i da se ne kolje slijep. 

Takoder je zabranio da se za kurban kolju zivotinje cije su 
prednje ili zadnje noge ostecene ili cije su usi rasjecene ili probusene. 
To biljezi Ebu Davud. 570 

Od Poslanika, s.a.v.s., se takoder prenosi da je rekao: 

"Cetiri se zivotinje ne mogu zaklati za kurban: koja je ocito 
corava, koja je ocito bolesna, koja je ocito hroma, ona cija je noga 
slomljena da ne moze ici, i ona koja je posve mrsava da zbog toga 
nema svijesti." 571 

Takoder navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se 
za kurban zakolje ona cije je uho potpuno otkinuto, tako da joj se 
vidi slusni kanal, ona cijije rog potpuno izvaljen, ona koja je corava, 



s.a.v.s., zabranio da se zakolje za kurban zivotinja otkinutog uha i slomljena roga. Lanac mu 
je dobar. Dzerija b. Kulejba hvali Katade, a Ibn Hibban i Adzli ga smatraju povjerljivim. 
Tirmizi veil da je ovaj hadis sahih kao i Hakim (4/224), u cemu se s njim slaze Zehebi. Od 
njega prenose mnogi. Ostali prenosioci su mu povjerljivi. 

m Biljeze ga Ahmed (1/80, 108), Ebu Davud (2804), Tirmizi (1498), Nesai (7/216), Ibn 
Madia (3143) i Darimi (2/77) od Alije, r.a., u sljedecoj verziji: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
nam je naredio da pazimo na ispravnost ociju i usiju kod kurbana i da ne koljemo za kurban 
zivotinje cije su prednje i zadnje strane usiju odsjecene, niti one cije su usi rasjecene ili probi- 
jene.." Hakim (4/222) ga smatra vjerodostojnim, u cemu ga podrzava i Zehebi, Ahmed (1/95, 
105, 125, 132, 149, 152), Ibn Madia (3143) od Alije u sljedecoj formi: "Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., nam je naredio da pazimo na ispravnost ociju i usiju kod kurbana," Lanac mu je 
dobar. 

571 Biljeze ga Ahmed (4/284,289), Ebu Davud (2802), Tirmizi (1497), Nesai (7/214, 216) i 
Ibn Madza (3144) od. Berae b. Aziba. Lanac mu je ispravan. Nesai navodi u jednoj od svojih 
verzija: "...ona koja nema mozga", umjesto; "slomljene noge." U Tirmizinoj verziji, a autor, 
Allah mu se smilovao, je naveo njegov govor: "...mrsava koja nema mozga" kao i u Ebu Davu- 
dovoj verziji, a oni su je prenijeli od njega, Allah mu se smilovao, na osnovu te verzije imamo 
pet, a ne cetiri vrste mahana. 

345 





IBM KAJJIM EL-DZEVZUJE 

ona koja ne moze ici za stadom zbog mrsavosti i slabosti, i cija je 
noga slomljena. 572 



Poslanikova, s.a.vs., praksa bila je da kolje kurban odmah 
na musalli. To biljezi Ebu Davud od Dzabira da je on klanjao s 
Poslanikom, s.a.v.s., Bajram na musalli, pa nakon sto je proucio 
hutbu, sisao je s minbera, doveden mu je jedan ovan pa ga je licno 
zaklao i rekao: 

•J?\ lf r cr^- 1 '^' 3 <J* ^ ■$ ^'-* f ] r~~^ 
"Bismillah, Allah u ekber,ovo je za mene i one od mogummeta 
koji nisu zaklali kurban." 573 

U dva biljezi se da je Poslanik, s.a.v.s., klao na musaUi. 57 ' 1 Ebu 
Davud biljezi da je Poslanik, s.av.s., zaklao na prvi dan Bajrama dva 
crna rogata i uskopljena ovna i kad ih je povalio rekao je: 

572 Biljezi ga Ebu Davud (2803) od Utbe b. Abda es-Sulemija. U lancu prenosilaca mu je Ebu 
Humcjd er-Ru'ajni, nepoznat prenosilac i njegov sejh Jezid Zu Mudar, samo ga Ibn Hibban 
smatra povjerijivim. 

173 Biljeze ga Ebu Davud (2810) u Kurbanima, poglavlje: Kad se ovca kolje na ime kurbana 
za skupinu, i Tirmizi (1521) u Akrki od Jakuba b. Abdurrahmans, od Amra b. Ebi Amra, od 
Muttaliba, od Dzabira. Prenosiod su mu povjerljivi, oslm sto se za Muttaliba kaze da nije 
cuo od Dzabira. Medutim, ima druga verzija koja se prenosi od Ebu Rafia, a biljezi je Ahmed 
(6/8, 391). Hejsemi veli da je hasen u Midzrnei (4/22) i da ga jos biljezi i Bezzar. Kao i drugu 
verziju, koja se prenosi od Ebu Hurejre i Aise, a biljezi je Ibn Madza (3122) i Ahmed (6/220, 
225). U lancu prenosilaca mu je Abdullah b. Muhammed b. Akil. On je poyjerljiv, ali u svojim 
hadisima nije najprecizniji. Prenosi se i od Ebu Seida, a biljezi ga Ebu Ja'la i Taberani u £/- 
Evsatu. U lancu mu je adz b. Erta koji je mudellis, Prenosi se i od Huzejfe b. Esida, a biljezi 
ep. Taberani u El-Kehiru. U lancu prenosilaca mu je Jahja b. Nasr b. Hadzib, diskutabilan 
prenosilac. Sa svim tim verzijama hadis je ojacan i postaje vjerodostojan. 

574 Biljeze ga Buhari (10/7) u Kurbanima, poglavlje: Klanje ovaca, krava i deva na musalli, 
Nesai (7/213), Ibn Madza (3161). Ibn Bettal je rekao. "Klanje na musalli je sunnet samo za 
imama, po Maliku. Prenosi Ibn Vehb da je Malik rekao: 'To imam radi da niko prije njega ne 
bi zaklao.' Muhelleb jos dodaje: 'Kako bi bili sigurni da su zaklali poslije njega i kako bi od 
njega naucili kako se kolje."* 



I A i i i 'l l i 





ZADIH-ME'AD 

,«ji IS ^Sl jjlj ill ^ 4S*lj -U£ ^ dU^ 

"Okrecem svoje lice Onome Koji je stvorio nebesa i zemlju, 
Koji je cist od sudruga i ja nisam od idolopoklonika. Moja molitva, 
moji obredi, moj zivot i moja smrt, uistinu, pripadaju samo Gos- 
podaru svjetova koji nema sudruga. To mije naredeno i ja sam prvi 
musliman. Boze ovo je odTebe i radi Tebe. Ovo je od Muhammeda 
i njegova ummeta. Bismillah, Allahu ekber." 575 Zatim je zaklao. 

Naredio je ljudima da kada kolju da to lijepo rade i kada ubi- 
jaju da to lijepo rade, i rekao: 

"Allah je propisao dobrocinstvo nad svim." S76 

Poslanikova je praksa bila da je jedna ovca dovoljna za jed- 
nog coyjeka 1 njegove ukucane, ma koliko ih bilo. Ata b. Jesar je 
rekao: "Pitao sam Ebu Ejjuba el-Ensarija: 'Kakvi su kurbani bill za 
vrijeme AUahova Poslanika, s.a.v.s.?' Rekao je: 'Covjek bi za sebe 
i svoju porodicu klao jednu ovcu, pa su od nje jeli i hranili se."' f 
Tirmizi je rekao daje ovaj hadis hasenun-sahih. 

m Biljeze ga Ebu Davud (279S) i Ibn Madia (3121). U njemu postoji obmana od Ibn Ishaka, 
dok su mu ostali prenosioei povjerljivi. 

576 Biljezi ga Muslim (1955) od Seddad b. Evsa da je rekao: "Dvije stvari sam zapamtio od 
AUahova Poslanika, s.a.v.s.: 'Allah je propisao dobrocinstvo nad svim. Zato kada ubijate lij- 
epo to radite i kada koljete lijepo to obavite. Ko od vas kolje, neka naostri noz i olaksa svojoj 
ami!"' On se biljezi u(4/123),u Sunenu Ebu Davuda (2815), a biljeze ga i Tirmizi (1409), Ibn 
Madza (3170) i Nesai (7/229). 

377 Biljeze ga Tirmizi (1505) u Kurbanima, poglavlje: Sta se prenosi o tome daje jedna ovca 
dovoljna za jednu porodicu, Malik u (2/37) i Ibn Madza (3147). Lanac prenosilaca mu je 
dobar. 

Napomena: 

Autor, Allah mu se smilovao, nije se dotakao i objasnio pravni status kurbana, i pored toga 
sto ga smatraju vadzibom za onog ko ga je u mogucnosti. Vadzibom ga smatraju sljedeci 
ucenjaci: Rebi'atur-Re'ji, Evzai, Ebu Hanifa, Lejs i neki malikijski pravnici. Svoj stav doka- 
zuju sljedecim hadisima: 
Prvi hadis biljeze Ahmed (1/321), Ibn Madza (3123) i Darekutni (2/545) od Ebu Hurejra 

347 








IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

>K 3ft Y*K 3ft Yrtt 3ft YfK 3ft YfK Jft' 




POSLANIKOVA, SAVS, PRAKSA KOD AKIKE 



U se biljezi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio upitan o 
akiki, pa je rekao: J^iiJl <l^>-\ N "Ja ne volim neposlusnost.", kao da 
je aludirao na samo njeno ime. Biljezi ga od Zejda b. Eslema, od 

u merfu formi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko je u mogucnosti zaklati kurban, pa ga ne 
zakolje, neka se ne priblizava naioj musalli!" Lanac prenosilaca mu je dobar. Vjerodostojnim 
ga smatra Hakim (2/349,4/231). Posto je Poslanik, s.a.v.s., zabranio imuenim da se prikljuce 
musallama ako ne zakolju kurban, dokaz je da su ostavili vadzib. Kao da se zeli reel, da nema 
koristi dolaziti na musalle ako se ne izvrsi ovaj vadzib, tj. ne zakolje kurban. 

Drugi hadis biljeze. Ahmed (4/215), Ebu Davud (2788) u Kurbanima, poglavlje: Sta se prenosi 
da jo kurban vadzib?, Tirmizi (1518), Nesai (7/167, L68) na pocetku knjigK F'/ FervelAtint, 
Ibn Madza (3125) u Kurbanima, poglavlje: Da li je kurban vadzib ill nije?, od Mihnefa b. 
Sulejma da je bio na Arefatu kada je Poslanik, s.a.v.s., drzao hutbu i rekao: "Svakoj porodici 
duznost je svake godine zaklati kurban i atire (zrtva prinesena u mjesecu redzepu). Znate li 
sta je atire? To je ono sto ljudi nazivaju redzebije." U lancu prenosilaca mu je Ebu Remle, 
nepoznat prenosilac. Ostali prenosioci su mu poyjerljivi. On se prenosi i drugim putem koji 
biljezi Ahmed (5/76). Medutim, lanac mu je slab. Zbog toga je Tirmizi rekao daje to hasen 
hadis. Hafiz ga je u Fetbu osnazio (10/3). Ako bi se i prihvatilo daje atire derogirana, to ne 
obavezuje i derogaciju kurban a. 

Treci hadis biljeze Buhari (10/17) i Muslim (1960) od Dzunduba b. Abdullaha el-Bedzelija 
da je rekao: "Bio sam prisutan kad je Poslanik, s.a.v.s., na prvj dan Bajrama rekao: 'Ko zakolje 
prije nego sto klanja, neka umjesto tog kurbana zakolje drugi, a ko nije zaklao, neka zakolje!" 1 
Biljeze ga Buhari (10/16) i Muslim (1962) u sljedecoj verziji: "Ko zakolje prije namaza neka 
ponovi klanje!" Naredba eksplicite ukazuje na obligatnost, a ne postoji neki dokaz koji bi tu 
naredbu ublazio ill skrenuo od obligamosti. 

Osim one koju biljezi Ahmed u(l/231), Hakim u El-Mustedreku (1/300) i Darekutni (2/543) 
putem Ebu Dzenaba el-Kelbija Jahje b. Ebu Hajje od Ikrime od Ibn Abbasa daje rekao: "Cud 
sam AUahova Poslanika, s.a.v.s., daje rekao: 'Tri stvari su meni farz, a vama nafila: vitr namaz, 
kurban i duha namaz,™ Ovo je slab hadis. Jahja el-Kattan je rekao za Ebu Dzenaba el-Kelbija 
b. Ebu Hajja da ne dozvoljava sebi da prenosi od njega hadise. Nesai i Darekutni su rekli daje 
slab prenosilac. Fellas je rekao da je odbacen prenosilac. Hadis ima i drugih verzija, ali su we 
slabe i ne mogu hadis dici na stepen sahiha. 



J348 






aa 



\SS1 






ZADU-L-ME'AD 

nekog covjeka iz plemena Damre, od njegova oca. Ibn Abdulberr je 
rekao: "Najbolji njegov lanac je onaj koga navodi Abdurrezzak, od 
Davuda b. Kajsa koje kaze: 'Cuo sam Amra b. Suajba da prenosi od 
svog oca i od svog djeda da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio 
je upitan o akiki, pa je rekao; 'Ja ne volim neposlusnost.' Kao da je 
prezirao njeno ime. Potom su ga upitali: 



Ujii! 



Jil J 



y*.>' 



?• *< " 

Allahov Poslanice, to je obred gdje neko od nas prinosi za svoje 
dijete?!' Pa je rekao: 'Ko od vas zeli prinijeti zrtvu za svoje dijete neka 
to ucini. Za musko dijete dvije ovce, a za zensko ovcu."' 5 

Od Poslanika, s.a.v.s., je potvrdeno u predaji koja se prenosi 
od Aise, r.a., da je Poslanik s.a.v.s., klao dvije ovce za musko i jednu 
za zensko dijete. 579 

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 

. i yj£j *ilj J&J gUJl f ji <& £*k ^f^. *~^J f "** J* 

"Svako dijete je taoc svoje akike koja treba da se zakolje sedmi 
dan.Tada treba da mu se obrije glava i nadjene ime." 580 

Imam Ahmed je rekao: "To znaci da je ono sputano, tj. spri- 
jeceno da se zauzme za svoje roditelje, jer rijec er-rehn u arapskom 

578 Biljeze ga Abdurrezzak u Musannefii (7961), Ahmed (6713, 6822), Ebu Davud (2842) u 

Kurbanima, poghvlje: Akika, i Nesai (7/162-163). Lanac prenosilaca mu je dobar. Hattabi, 

Allah mu se smilovao, je rekao: "U hadisu se ne omaiovazava akika, niti se anulira njena 

obligatnost. Problem je samo u njenom imemi. Volio bih kada bi se nazvala nekim ljepiim 

iroenom. Neka se nazove npr, nesikom (obredom) ill zebihom (zrtvom)." 

*" Biljeze ga Tirmizi (15 13), Ibn Madia (3 163) i Ibn Hibban (1058). Lanac prenosilaca mu 

je ispravan. 

580 Biljeze ga Ahmed (5/7, 17, 22), Ebu Davud (2838), Tirmizi (1523), Nesai (7/166) od 

Semure h Dzunduba. Lanac prenosilaca mu je ispravan, jer ga je Hasan Basri cuo od Semure. 

Vjerodostojnim ga smarraju: Tirmizi, Nevevi L drugi. 

349 



V9t 








IBN KAJJJM ELDZEVZUJE 

jeziku znaci el-habs, tj. zatvor ili zarvaranje." Uzviseni je rekao: JJ^ 
4:<-^j c-llS Q ^"Svaki covjekje odgovoran za ono sto je radio." (El- 
Muddessir, 38) Cini se da hadis bukvalno znaci da je dijete sprije- 
ceno od dobra koje se od njega ocekuje. Medutim, to ne obavezuje da 
ce ono zbog toga biti kaznjeno na onom svijetu i pored toga ukoliko 
je bio sprijecen od dobra koja se postize preko akike zbog toga sto mu 
je njegovi roditelji nisu zaklali, jer moguce je da se desi da dijete pro- 
pusti neko dobro zbog aljkavosti njegovih roditelja, iako on u tome 
nema nikakva udjela. Npr. kod spolnog odnosa, ako njegov otac spo- 
mene Allahovo ime, takvom djetetu sejtan nece moci nauditi, a ako 
ne spomene, takvo dijete nece imati tu vrstu zastite. Takoder, hadis 
ukazuje da je akika obavezna i nuzna, i zbog toga je njenu obave- 
znost i neodvojivost od djeteta uporedio sa zalogom (rehnom). Na taj 
nacin dokazuju oni koji smatraju da je akika obavezna, poput Lejsa 
b. Sa'da, Hasana Basrija i bukvalista. Allah najbolje zna. 

Ako se kaze: a sta cete s predajom koju prenosi Hemmam 
b. Katade u kojoj se kaze da se dijete treba namazati krvlju akike? 
Hemmam je rekao: "Katade je upitan o rijecima: '.. . ve judemma..', 
(tj. namaze se sa krvlju) 'Kako ce se to uraditi krvlju?' Rekao je: 
'Kada se zakolje akika, uzet ce se dio njene vune i staviti na vratne 
vene, tj. natopit ce se krvlju, a zatim ce se staviti djetetu na tjeme 
sve dok ne pocne curiti kao konac. Nakon toga ce se njegova glava 
oprati i obrijati/" 

Medutim, receno je daje taj postupak diskutabilan kod islam- 
skih ucenjaka. Neki vele da je to predaja koju prenosi Hasan od 
Semure, a njegovo slusanje od Semure nije potvrdeno. Drugi vele 
daje Hasan ovaj hadis o akiki cuo od Semure. Tirmizi i drugi smat- 
raju ga vjerodostojnim. Buhari ga navodi u svom Sakthu od Habiba 
b. Sehida daje rekao: "Rekao mi je Muhammed b, Sirin: 'Idi i pitaj 
Hasana od koga je cuo hadis o akiki?' Upitao ga je,pa je rekao: 'Cuo 
sam ga od Semure."' 581 



Buhari (9/512) u Akiki, poglavljo: Uklanjanje neugodnosti od djeteta pri klanju akike. 



j* 







2 ZADIH-ME'AD 

Ucenjaci su se potom razisli oko mazanja krvi: da li je to 
ispravno Hi neispravno? O torn pitanju imaju dva misljenja, Ebu 
Davud u svom Sunenu biljezi da je to greska od Hemmama b. Jahje. 
Umjesto rijeci "...vejudemma..", tj. namazat ce se krvlju, stoji: ". . .ve 
jusemma...", potom ce mu se nadjenuti ime. 

Drugi vele da je Hemmam imao neke govorne mane, tj. da 
je tepao, pa je umjesto "jusemma" rekao "judemma." Medutim, to 
nije tacno, jer Hemmam, iako je mogao pogrijesiti u izrazu, to se 
nije moglo desiti u njegovu izgovoru, jer je on prenio od Katade 
nacin na koji se vrsi mazanje. Znaci, on je bio upitan o tome, pa 
je na taj nacin i odgovorio. Sve su to dokazi koji potvrduju da se 
nije radilo o mucanju. Prema tome, ako se ovdje i desila greska kod 
izraza tedmije, tj. mazanja krvlju, ona onda potjece od Katade ili od 
Hasana koji su je verifikovali. 

Neki pak smatraju da je mazanje djeteta krvlju jedan o sun- 
neta akike.To se prenosi od Hasana i Katade. Oni koji zabranjuju 
mazanje, poput Malika, , Alimeda i Ishaka vele da je rijec "judemma" 
pogresna, i da treba da stoji rijec "jusemma", jer mazanje krvlju bio 
je dzahilijetski obicaj koji je islam dokinuo. To potvrduje predaja 
koju biljezi Ebu Davud od Burejde b. el-Husajba da je rekao: "U 
predislamskom dobu, kada bi se nekom od nas rodilo musko dijete, 
klali bi jednu ovcu i mazali bi njegovu glavu njenom krvlju. Nakon 
sto je dosao islam, i dalje smo klali po jednu ovcu, brijali djetetu 
glavu, all smo ga mazali safranom." 582 

Rekli su: i pored svega toga u njegovu lancu se nalazi i Husejn 
b. Vakid, s cijim predajama se ne argumentuje. 583 

I pored toga, ako se taj hadis pridoda Poslanikovim rijecima: 



592 Biljezi ga Ebu Davud (2843). Lanac prenosilaca mu je debar. Kod Ibn Hibbana (1057) 

biljezi se jos jedna njegova verzija od Aise. I na taj nacin hadis je sahih. 

583 Ipak je ovo hasen- hadis, jer ga potvrduje vise verzija kako se naprijed spomenulo. 

351 





1BN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

"Uklonite od njega neugodnosti", 584 a poznato je da je krv jedna 
vrsta neugodnosti, pa kako onda da im naredi da ga namazu necim 
neugodnim?! Vele da je poznato da je Poslanik, s.a.v.s., zaklao za 
Hasana i Husejna po jednog ovna i da ih nije mazao krvlju, niti je 
to bila njegova praksa, niti praksa ashaba. Takoder se pitaju kako je 
moguce da Poslanikov, s.a.v.s., sunnet bude prljanje glave novoro- 
dencetu. Gdje je dokaz za to ili nesto slicno tonne? To najvise prilici 
dzahilijetskom obicaju. 



Ako se kaze da je Poslanikovo, s.a.v.s., klanje po jednog ovna 
za Hasana i Husejna dokaz da je njegova praksa bila da za svako 
dijete zakolje po jednu zrtvu. Abdulbakk el-Isbili rekao je da je 
vjerodostojna predaja, koja se prenosi od Ibn Abbasa i Enesa i u 
kojoj se kaze da je Poslanik, s.a.v.s., zaklao za Hasana jednog ovna 
i za Husejna jednog ovna. 585 Hasan je roden u godini u kojoj je bila 
Bitka na Uhudu, a Husejn sljedece godine. 

Tirmizi biljezi od Alije, r.a., da je AJlahov Poslanik, s.a.v.s., 
za Hasana zaklao ovcu i rekao: "O Fatima, obrij mu glavu i podi- 
jeli u tezini njegove kose srebra!" Fatima je rekla: "Izvagali smo je, 



584 Biljezi ga Buhari (9/510) n talik form! od Esbaga od Ibn Vehba od Dzerira b. Hazima od 
Ejjuba es-Sehtijanija od Muhammeda b. Sirina od Sulejman b. Amira ed-Dabbija. Spojio ga 
je Tahavija u Mielii/u/-asar (1/459) od Ibn Vehba u sljedecoj verziji: "Sa djecakom je njegova 
akika. Prolite za njega krv i uklonite od njega neugodnosti." Lanac prenosilaca mu je ispra- 
van. Bujeze ga Ahmed (4/17, 18), Ebu Davud (2839), Tirmizi (1515) i Abdurrezak (7958) 
od Hafse, Sirinove kcerke, od Rebaba od Selmana b. Amira ed-Dabbija da je rekao: "Allahov 
Poslanik, s.a.v.s.,. je rekao: 'Sa djetetom je njegova akika, 1 isato za njega prolijte krv i uklonitt 
od njega neugodnosti.™ Tirmizi veh da je ovaj hadis hasenun-sahih. 

sss Ptedaju koja se prenosi od Ibn Abbasa biljezi Ebu Davud (2841) u Kurbanima, poglavlje: 
Akika. Lanac prenosilaca joj je vjerodostojan. Ibn Dekik el-Id smatra je takvom. Biljezi je 
i Nesai (7/165, 166) u sljedecoj verziji: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zaklao za Hasana dva 
ovna i za Husejna dva ovna." Lanac mu je jak. Predaju koja se prenosi od Enesa biljeze Ibn 
Hibban u svom Sabihu (1061) i veli da je vjerodostojna, i Bejheki (9/299) u sljedecoj verziji: 
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je za Hasana i Husejna zaklao po dva ovna." Lanac prenosilaca mu 
je ispravan. 



4*2 










I ZADU-L-ME'AD 

tezina joj je bila u vrijednosti jednog dirhema ili dio dirhema." S86 
Ova predaja i pored toga sto joj lanac prenosilaca nije spojen, ipak 
je predaja koju prenose Enes i Ibn Abbas, a to je dovoljno. Vele da 
je akika obred, i zato se kolje na svaku glavu po jedna zrtva, kao i 
kod kurbana i hedja u hadzu temettu. 

Odgovorit ce im se da su hadisi u kojima se navodi klanje 
dvije ovce za musko i jedne za zensko dijete, preci uvaziti se i to iz 
sljedecih razloga: 

- Prvi razlog je taj sto su mnogobrojni. Prenosi ih: Aisa, 
Abdullah b. Amr, Ummu Kurz el-Kabija i Esma. 

Biljezi Ebu Davud od Ummu Kurz da je rekla: "Cula sam 
Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Za djecaka zakoljite dvije 
jednake ovce, a za djevojcicu jednu.'" S87 

Ebu Davud je rekao: "Cuo sam Ahmeda da je rekao: 'mukafie- 
tani', tj. 'mustevijetani', znaci dvije jednako priblizne ovce." Muhaddisi 
preferiraju fethu, Zamahseri kaze: "Nema razlike izmedu dvije predaje, 
jer sa svakim kome si jednak ili ravan i on je tebi jednak i ravan." 

Prenosi se od Aise predaja i s dammora, da je rekla da je Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s, kazao: l^llsc; ji^kJI \yj\ "Ostavite ptice na nji- 
hovim jajima." 588 

Od nje se takoder prenosi da je rekla: 

BUjezi ga Tirmizi (1519) u Kurbanima, pogkvlje: Sta se prenosi o akiki s jednom ovcom, 
od Muhammeda b. Ishaka od Abdullaha b. Ebi Bekra od Muharnmeda b. Alije b. Husejna od 
Alije b, Ebi Taliba. Muhammed b. Alija nije dozivio Aliju b. Ebi Taliba. Prema tome, lanac 
hadisa je prekinut. 

!B7 Biljeze ga Ebu Davud (2385, 2836), Ahmed (6/381, 422), Humejdi u svom(345, 1451), 
Ebu Davud et-Tajausi (1634), Ibn Madza (3162), Darimi (2/81), Nesai (7/164, 165), Abdur- 
rezak (7954) i Tirmizi (1516). Ibn Hibban (1058) i Tirmizi vele da je vjerodostojan. 
,SB Ovdje je upotrijebljena metafbra. Ljudi u dzahilijjetu, kada bi htjeli nesto uraditi, dosli bi 
do prizemljene ptice ili ptice u gnijezdu i poplasili bi je. Pa ako odleti desno, to bi bio znak 
da uradi tu stvar, a ako bi odletjela lijevo, to bi bio znak da to ne radi. Pa im je to zabranjeno. 
Prema tome, spomenuta izreka bi znacila: "Ostavite ptice na njihovim mjestima koja im je 
Allah odredio, jer one vam ne mogu donijeti stetu niti korist." 






^W#> 





IBM KAJJ1M ELDZEVZIJJE 

"Cula sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Za djecaka 
zakoljite dvije priblizno jednake ovce, a za djevojcicu jednu. Svejedno 
je bile one muske ili zenske.'" Od nje se prenosi i sljedeea predaja, 
koju pripisuje Poslaniku, s.a.v.s.: "Za djecaka zakoljite dvije slicne 
ovce, a za djevojcicu jednu." Tirmizi veli da je ovaj hadis sahih. 

Vec smo naveli hadis o tome kojeg prenosi Amr b. Su'ajb, 
od njegova oca i njegova djeda o torn pitanju, od Aise da im je 
Poslanik, s.a.v.s., naredio da za djecaka zakolju dvije priblizne ovce, a 
za djevojcicu jednu. SB9 Tirmizi veli da je ovaj hadis hasenun-sahih. 

Ismad el-Ajjas prenosi od Sabita b.Adzelana od Mudzahida 
od Esme da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Za djecaka se u akiku kolju 
dvije priblizno jednake ovce, a za djevojcicu jedna." 5 ™ Muhenna je 
rekao: "Rekao sam Ahmedu: 'Koja Esma?' Rekao je. 'Treba da bude 
Esma, Ebu Bekrova kcerka.'" 

U HUalovom djelu Muhenna rekao je: "Rekao sam Ahmedu: 
'Pricao nam je Halid b. Hidas i rekao: 'Pricao nam je Abdullah b. 
Vehb i rekao: 'Pricao nam je Amr b, Haris da mu je Ejjub b. Musa 
pricao da je Jezid b. Abdulmuzeni pricao mu od njegova oca da je 
Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Zakoljite akiku za djecaka, all mu nemojte 
mazati glave s krvlju.'™ 

589 Biljeze ga Tirmizi (1513), Ibn Madza (3163) i Ibn Hibban (1058). Lanac prenosilaca mu 
je ispravan. Vec je naveden. 

590 Biljezi ga Ahmed (6/456) od Esme, Jezidove kcerke, a ne Esme, Ebu Bekrove kcerke, 
kako to navodi autor. Lanac prenosilaca mu je jak, jer su predaje koje Ismail b. Ajjas prenosi 
od svojih sugradana ispravne, a ovo jedna od njih. Biljezi ga Hejsemi u El-Med±mei (4/57), 
navodeci da ga joi prenosi Taberani u El-Kebiru i veli da su mu prenosioei oni s cijim se 
predajama argumentuje. 

591 Biljezi ga Ibn Madza (3166) od Ibn Vehba od Amra b. el-Harisa od Ejjuba b. Musaa od 
Jezida b. Abdul-Muzenija da je Poslanik, s.a.v.s., .... U Tehzibu se veli da Jezid b. Abdul- 
Muzeni el-Hidzazi prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da sc treba za djecaka zaklati akika, a receno 
je da se prenosi od njegova oca, od Poslanika, s.a.v.s., ito je i ispravno. Buhari je rekao: "jezid 
b. Abd od Poslanika, s.a.v.s., je mursel-predaja." Biljezi je i Ibn Hibban u Ei-Sikatima. Ostali 
prenosioei su mu povjerljivi. 






2 ZADU-L-ME'AD 

Rekao je: 'Kad se deva oteli, gozba i kad se ovca ojanji, gozba.' 
Ahmed je rekao: 'Ja ne znam, niti poznajem Abda b. Jezida el-Muze- 
nija, niti znam za ovaj hadis.' Rekao sam mu: 'Odbacujes ga?!' Rekao 
je: 4 Ne poznajem ga, a kazivanje o Hasanu i Husejnu jedan je hadis.'" 

- Drugi razlog jeste taj sto je to bila praksa Poslanika, s.a.v.s., 
a hadisi koji govore o klanju dvije ovce njegov su govor koji je opce- 
nit i generalan. Medutim, njegova praksa podrzava specifikaciju. 

- Treci razlog jeste taj sto oni involviraju vise detalja i zato su 
preci da se uvaze. 

- Cetvrti razlog jeste taj sto djelo ukazuje na dozvoljenost 
[dzevaz), a govor na pozeljnost {istibbab). Moguce je uvaziti obje 
mogucnosti i zato nema razloga da se jedna od njih zanemari. 

- Peti je razlog da se kazivanje o klanju akike za Hasana i 
Husejna desilo u godini Bitke na Uhudu i godini posbje nje. Ummu 
Kurz cula je od Poslanika, s.a.v.s., tu predaju na dan Hudejbije, sest 
godina nakon klanja akike za Hasana i Husejna. To tvrdi Nesai u 
svom Es-Sunenul-kebir. 

- Sesti razlog jeste taj sto je moguce da se kazivanjem o klanju 
akike za Hasana i Husejna zeljelo objasniti rod zrtve, tj. da su to bili 
ovnovi, a ne da se zaklala jedna ovca za jedno dijete, kao sto je rekla 
Aisa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., za svoje zene zaklao za 
kurban jednu kravu, a bilo ib je devet. Prema tome, time se zeljelo 
objasniti rod akike, a ne kolicina. 

- Sedmi je razlog taj sto je Uzviseni preferirao musko nad 
zenskim i rekao: 4,JS^\S ^J3\ J-ll^^ "••« zensko nije kao musko. " (Alu 
Imran, 36). Ta preferiranost zahtjeva preferiranost propisa koji se 
odnose na musko i zensko. Tako je Serijat kod svjedocenja rekao 
da svjedocenje muskarca vrijedi kao svjedocenje dviju zena, kao i u 
nasljedstvu i krvarini, a takoder i akika spada u tu vrstu propisa. 1 



»w 



in Ovdje se ne mozemo sloziti s autorom, jer spomenuri propisi nisu doneseni radi diskrimi- 
nadje zenskogroda. Oni su doneseni izvise razloga: same razlicitosti prirode musLirca i zene, 
radi pravde, stvarne potrebe, itd. (op. pr.) 



355| 








IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

WAV/R JftVrtf JftYTK **Y#K a* 

- Osmi razlog jeste taj sto akika slici oslobadanju 
novorodenceta, jer je ono njen talac i ona ga oslobada i izbavlja od 
sprega zatocenosti. Zbog toga je prece da se za musko dijete zakolju 
dvije ovce, a za zensko jedna, jer se za dvije zene oslobada jedan 
muskarac. U Tirmizijevom Dzamiu i drugim hadiskim zbirkama 
biljezi se od Ebu Umame da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

lj ~c- aL= j /!<=■ JS tS'jf: jUl ly aS'ISCs d\S i \fLLa 1^1 J^l *ll>i lSy\ \^ 
\'jlk* \Jf* jJi* J? iSy£ j&' ,>» ^^ ^ Oi^~" Jy'S*' J^' p-*-^ tS^ 1 W J ^ 

,«•■ ' * *.i •■* i'n • i-^i^-. * f,i ---1 . * :t-- s i ■ -'*t -'i • ■• -t'»i i ■!' ■*.' 

r: i- *• * 

"Ko god od muslimana oslobodi muslimana, to ce mu biti 
oslobodenje od vatre, i svaki organ oslobodenog oslobodit ce njegov 
organ od vatre. Koji god musliman oslobodi dvije musHmanke, bit 
ce mu oslobodenje od vatre, svaka dva njihova organa oslobodit 
ce njegov organ od vatre. Svaka muslimanka koja oslobodi musli- 
manku, ona ce joj biti oslobodenje od vatre. Svaki njen organ oslo- 
bodit ce njen organ od vatre." 5 " Hadis je sahib. 



Biljezi Ebu Davud u svom djelu El-Merasil od Dzafera b. 
Muhammeda, od njegova oca, u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao, nakon sto je Fatima zaklala akiku za Hasana i Husejna, r.a., 
da babici posalju but, da oni jedu to meso i da pocaste i druge, ali 
da ne lome njene kosti. 594 



593 Biljezi ga Tirmizi (1547) u Zavjetima i zakletvama, poglavlje: Sta se prenosi o vrijed- 
nostima oslobadanja od ropstva. Prenosioci su mu povjerljivi. Hadis ima drugu verziju koju 
biljeze Ebu Davud (3967) i Ibn Madza (2522) od Murre b. Ka^ba, kao i drugu verziju koju 
biljezi Taberani od Abdurrahmans b. Avfa. 

594 Biljezi ga i Bejheki (9/302). Medutim, lanac rau je prekinut. 

T 





ZADIH-ME'AD 

Prenosi Ibn Ejmen od Enesa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., zak- 
ko za sebe akiku nakon sto je postao Poslanik. Za ovaj hadis Ebu 
Davud u svom djelu El-Mesail je rekao: "Cuo sam Ahmeda koji 
mi je ispricao hadis od Hejsema b. Dzemila, od Abdullaha b. el- 
Musenne, SM od Sumameta, od Enesa da je Poslanik, s.a.v.s., zaklao 
akiku za sebe, pa je Ahmed rekao: 'Abdullah b. Muharrer, od Katade, 
od Enesa da je Poslanik, s.a.v.s., zaklao za sebe akiku?!' Muhenna 
prenosi da je Ahmed rekao: 'Ovaj je hadis odbacen", smatrajuci da 
je Abdullah b. Muharrer slab prenosilac. 556 



Ebu Davud od Ebu Rafia biljezi da je rekao: "Vidio sam 
Poslanika, s.a.v.s., da je proucio ezan na uho Hasanu b. Aliji, kada 
ga je njegova majka Fatima, r.a., rodila." 397 



ws Jer mnogo grijesi, a lanac ovog hadisa je slab. 

m Navodi ga Hafiz u Fetbu (9/514) i veli da ga biljezi Bezzar. Bezzar je rekao: "Prenosi ga 
samo Abdullah b. Muharrer, koji je slab prenosilac." Hafiz ga je u Takribu okarakterisao da je 
odbacen prenosilac. 

557 Biljeze ga Ebu Da%*ud (5105) u Edebu, poglavlje: Kad sc dijete rodi prouci mu se ezan 
na uho; Ahmed (6/9, 391), Tirmizi (1514) u Kurbanima, poglavlje: Ezan se ua na uho 
novorodenceta; Abdurrezzak (7986) i Bejheki (9/305). U lancu mu je Asim b. Ubejdullah, 
slab prenosilac. Ostali prenosioci su mu povjerljivi. Ima i drugu verziju, kod Ibn Abbasa koju 
biljezi Bejheki a Suabil-iman, koja ga jaca. Naveo ga je autor, Allah mu se smUovao, u djelu 
Tuhfetul-mevdud, str. 31. 

357 




IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE 




POGLAVLJE POSLANIKOVOJ, SAYS, PRAKSI PR1 
NADIJEVANJU IMENA I SUNECENJU NOVORODENCETA 

Vec je naveden hadis od Katade, od Hasana, od Semure o 
aldki da se kolje sedmi dan po rodenju i da se tada nadijeva ime. 
Mejmuni veil: "Pricali smo o tome kada se treba nadjeti ime 
novorodencetu, pa nam je Ebu Abdullah rekao: 'Sedmog dana. 1 " 
Za sunecenje Ibn Abbas rekao je: "Dijete nisu sunnetili sve dok 
ne bi postalo razborito." Mejmuni je rekao da je Ahmed izjavio da 
Hasan nije volio da se dijete sunneti sedmi dan. Hanbel kaze: "Ebu 
Abdullah je rekao: 'Medutim, ako se osunneti sedmi dan ne smeta. 
A Hasan je to prezirao samo zbog toga da se ne bi poistovjecivali 
sa zidovima, jer u tome nema nista lose.'" Mekhul veil: "Ibrahim 
je osunnetio svog sina Ishaka sedmi dan, a Ismaila kada je imao 
trinaest godina." Prenosi to i Hilal. Sejhul-islam Ibn Tejmija veli: 
"Sunecenje Ishaka postalo je sunnet kod njegova djeteta, a takoder 
i Ismailovo sunecenje." Vec smo naveli dileme oko vremena kada je 
Poslanik, s.a.v.s., osunecen. 598 



,9S Sunecenje jejedna prirodna osobina.kako se to biljezi u dva Sahiha od Ebu Hurejre daje 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Pet je prirodnih osobina: sunecenje, brijanje dlaka sa stidnih 
mjesta, potkresivanje brkova, rezanje noktiju i brijanje dlaka ispod pazuha." Uklanjanje spo- 
menutih stv-ari smatraju vadzibom: Sa"bi, Rebia, Evzaijahja b. Seid el-Ensari, Malik, Saii i 
Ahmed. Od Ebu Hanife prenosi se daje to vadzib, a ne farz. Prema njegovom misljenju to je 
sunnet, pa ko to ne uradi bit ce grjesan. Navode se o tome mnogobrojni dokazi koje je autor 
naveo u svom djelu Tukfetul-m?vdud (str. 160, 1S4), 

358 



wmasL 



m 



^Kanv 





| ZADU-L-ME'AD 




POGLAVIJE POSLANIKOVOJ, SAYS, PRAKSI 
NADIJEVANJA IMENA I NADIMAKA 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 

M V\ iuu v ifciiVi in: ^^5 J4-5 ii &* ^i g£t oi 

"Najgore ime kod Allaha ima onaj covjek koji sebe nazove 
"meHkul-muluk" (vrhovni vladar), jer neraa vladara osim Allaha." iw 

Takoder, potvrdeno je od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 

*** * « ' f > -■!*' A "£* I ' I '- • f * ■''•II '•■'•' »1 '»•' *l tl I » til " '? 

.ojij *-»j»" '-fr^'j f"^j iijjLs- LgjJUdlj j^jJI J-*j till Jup iu)l Jl *!(-• jl l_«j*-I 

"Allahu najdraze ime je Abdullah i Abdurrahman, najiskren- 
ije je Haris i Hemmam, a najmznije Harbun i Murretun." 6 ™ 

Od Poslanika je takoder potvrdeno da je rekao: 



< f >, ' , 



"> , 



% ? ^ t=Ut J^i iL> pi Nj UUJ 'if j tf-Gj Nj IjLw ilirA* jU-i: ^ 

- * „ - * > 

.11 JUi jj5^ 



'" Biljeze ga Buhari (10/486) u Edebu, poglavlje: Najmrze Allahu ime; Muslim (2143) u 
Edebu, poglavlje: Zabranjeno je nazivati se kralj kraljeva; Tirmizi (2839) i Ebu Davud (4961) 
od Ebu Hurejre, r.a. 

m Biljeze ga Muslim (2132) u Edebit, poglavlje: Zabranjeno je da sebi neko da nadimak Ebu 
Kasim; i Tirmizi (2835, 2836) od Ibn Omera da je AUahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najdraza 
vasa imena Allahu jesu Abdullah i Abdurrahman." Verziju koju navodi autor biljeze Ebu 
Davud (4950), Ncsai (6/218, 219), Buhari u Edebul-mufredu (2/277) od Ebu Vehba el- 
Dzusemija. U lancu prenosilaca mu je Akil b. Sebib, nepoznat prenosilac, dok su mu ostali 
prenosioci poyjerljivi. 



35 lL 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

"Nemojte nazivati vase dijete sa imenom Jesar, niti Rebah, 
niti Nedzih, a niti Eflah, jer reci ces: je li on tu, pa nece biti, a onda 
ce se red da nije." 601 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., promijenio ime Asije 
(gresnica) i rekao: "Ti si Dzemile (Ijepotica)." 602 

Ime Dzuvejrije bilo je Berre, pa ga je Allah ov Poslanik, s.a.v.s., 
promijenio u Dzuvejriju. 60 - 1 Zejneb, Ummu Selemina kcerka, rekla 
je: "Allah ov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se naziva tim imenom i 
rekao: 'Nemojte sami sebe smatrati neporocnim, jer Allah najbolje 
zna ko je od vas dobrocinitelj." ,WM Takoder je Poslanik, s.a.v.s., pro- 
mijenio ime Esreme s imenom Zur'a 605 , kao i ime Ebul-Hakem s 
Ebu Surejh. 606 Promijenio je ime i Hazn (tvrd, nepristupacan), koje 
je nosio djed Seida b. Musejjiba i nazvao ga Sehlom (pristupacan, 



Biljeze ga Muslim (2137) u Edebu, poglavlje: Pokudenost davanja ruznih imena, Tirmizi 
(2838) i Ebu Davud (4958) od S emu re b. Dzunduba. Hattabi, Allah mu se smilovao, rekao 
je: "Poslanik, s.a.v.s., objasnio je znacenje toga i uzrok zbog cega je to zabranjeno, jer su oni 
nadijevanjem tih imena i znacenja koja u sebi nose namjeravali blagoslov Hi pesimizam i 
sujetu putem njih. Zato ih je Poslanik, s.a.v.s., upozorio da to ne rade, da im se ne bi desilo 
suprotno onome sto su namjeravali. Npr. kada upitaju: Je li tamo Jesar ili Rebah, pa ako se 
kaze da nije, smatraju daje to loi znaki postaju pesimisticni prema olakianju t uspjehu,paje 
to Poslanik, s.a.v.s., zabranio da ne bi na taj nacin poceli imati lose misljenje o Allahu i na taj 
nacin izgubili nadu u Njegovu milost i dobro. 

602 Biljeze ga Muslim (2139) i Ebu Davud (4952) od Ibn Omera. 
m Biljezi ga Muslim (2140) od Ibn Abbasa. 

WM Biljezi ga Muslim (2142, 19) od Zejnebe, Ebu Selemine kcerke. 

603 Biljezi ga Ebu Davud (4954) od Usame b. Ahderija. Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

m Biljeze ga Ebu Davud (4955), Nesai (8/226, 22?) i Buhari u Et-Edebtd-mufredu, od Mik- 
dama b. Surejha, od njegova oca i djeda Hanija, u kojem stoji da je on, nakon sto je doiao 
AHahovu Poslaniku, s.a.v.s., sa svojim sunarodnjacima cuo ih kako mu se obracaju s nadim- 
kom Ebul-Hakem, pa ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao i rekao: "Allah je uistinu Hakem, 
tj. Sudac i Njemu pripada sud, pa zasto si uzeo taj nadimak?" Rekao je: "Moj narod, kada 
se u necemu razide, dodu kod mene, pa im presudim i obje strane budu zadovoljne presu- 
dom." Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Kako li je to divno! Koliko imal djece?" Rekao sam: 
"Imam Surejha, Muslima i Abdul]aha."Upitaoje: "Kojije najstariji?" Rekao sam daje Surejh, 
"Ti si onda Ebu Surejh." Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

J360 





ZADU LMEAD 

blag), ali on to nije prihvatio i rekao je: "Blagog, tj. Sehla svako gazi 
i porrizava." 607 

Ebu Davud rekao je: "Poslanik, s.a.v.s., je promijenio imena El- 
As, Aziz, Atlete, Sejtan, El-Hakem, Gurab, Hubab i Sihab 1 zamije- 
nio ga s Hisam. Harb nazvao je sa Slim. Mudtadzi s Munbeis, Afreta 
nazvao je Hadire, Siabud-Dalale nazvao je Siabul-Huda, Benu Zine 
nazvao je Benu er-Risde, a Benu Mugyijete Benu Risdete. 



608 



607 Biljeze ga Buhari (10/473, 474) u Edtbu, poglavlje: Ime Hazn, i Ebu Davud (4956). 

m Biljezi ga Ebu Davud u svom Sunetrn (4956) u kome kaze da je zanemario njihove lance 
prenosilaca da bi bio koncizniji. 

361 

UN 




1BN KAJJIM EL-DZEVZIJJE | 






POGLAVLJE POIMANJU OVE TEME 

Posto su imena okviri svojih znacenja i njihovi indikatori, 
mudrost je htjela da oni budu u sprezi i podudarnosti, a da im nji- 
hova znacenja ne budu potpuno strana i da ne budu u uskoj vezi, 
jer to razborit covjek ne moze prihvatiti. Medutlm, stvamost ipak 
nije takva. 

Cak se moze red da imena vrse utjecaj na pojmove i da poj- 
movi imaju utjecaj na imena o pitanju ljepote i ruznoce, raspolo- 
zenja i neraspolozenja, njeznosti i grubosti. Upravo onako kako 
je neko rekao: "Kada bace pogled tvoje oci s tim nadimkom, ako 
razmislis, njegovo znacenje naci ces u njima." 

Poslanik, s.a.v.s., volio je lijepa imena. Kadaje trebalo izabrati 
nekog izasianika trazio je da bude lijepa imena i lijepe fizionomije 
(lica). 6m Znacenja bi uzimao iz imena, svejedno bilo to iz sna ili 
jave.Tako je u snu vidio da su on i njegovi ashabi u kuci Ukbeta b, 
Rafia. Pocasceni su svjezim hurmama Ibn Taba. To je objasnio da 
ashabi imaju ugled na ovom svijetu i lijep zavrsetak na onom, a da 
je vjera koju im je Allah odabrao mila i lijepa.* 1 " Dolazak Suhejla b. 



609 BUjezi ga Ebu Sejh u djelu Ahhkun-nebijji (274) od Ebu Hurejre. U lancu prenosilaca 
mu je Omcr b. Rasid, slab prenosilac. Ostali prenosioci su rau po^erljivi. Biljezi ga i Bezzar 
(242) od Burejde u slifnoj verztji, Prenosioci su mu povjevljivi i pomocu njega se citirani hadis 
snazi. Sehavi ga biljezi u Et-Makasidul-basene (82,)od Ebu Hurejre i Burejde, i veli da jedan 
drugog snaze i jacaju. 

610 Biljeze ga Muslim (2270) u Snovima, poglavlje: Poslanikovi snovi, Ebu Davud (5025) u 
Edebu, poglavlje: Sta se prenosi o snovima, i Ahmed (3/286). 



ymsm 





ZADU-L-ME'AD 

Amra k njemu, Poslanik, s.a.v.s., protumacio je da ce na dan Hudej- 
bije lahko i dobro proci. 611 

Jedne prilike rekao je nekima da pomuzu ovcu, nakon cegaje jedan 
od njih ustao da je pomuze. Allahov Posknik, s.a.v.s., ga je upitao: 

"Kako ti je ime?" Rekao je: "Murre." "Sjedif, rekao mu je. 
Potom je ustao drugi, pa ga je upitao: "Kako ti je ime?"Mislim da je 
rekao Harb. "Sjedi!", rekao je i njemu. Nakon toga je ustao treci, pa 
je i njega upitao kako se zove. Rekao mu je da se zove Jell, nakon 
cega mu je rekao daje pomuze. 612 

Posknik, s.a.v.s., prezirao je mjesta s ruznim imenima, i nije 
volio prokziti kroz njih.Tako je na nekim ratnim putovanjimajed- 
nom prosao izmedu dva brda, pa je upitao za njihova imena. Rekll 
su mu da se zovu Fadihun (koji sramoti) i Muhzin (koji ponizava). 
Vratio se ne prosavsi izmedu njih. 

Prema tome, posto izmedu imena 1 pojmova postoji sprega, 
sklad i bliskost, poput forme stvari i njihove biti i duha i tijela, 
razum tu vezu i povezanost medu njima primjecuje. Tako je Ijas 
b. Muavija i drugi, kada bi vidjeli neku osobu, rekli bi da njeno 
ime treba biti to i to, i skoro da u toj procjeni nisu grijesili. Supro- 
tno tome, pomocu imena zakljucivali bi njihova znacenja. Tako je 

611 Biljezi ga Buhari (5/251) od Ikrime da, kada je dosao Suhejl b. Ami, da je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: "Olakiana vam je vasa stvar." Ibn Hadzer je rekao da je ova predaja mursel i nisam 
naiao daju je neko spojio i u njoj spomenuo Ibn Abbasa. Medutim, predaja ima drugu ver- 
ziju kojaje spojena, a biljezi je Ibn Ebi Sejbe od Seleme b. el-Ekvea daje rekao: "Kurejsevici 
su poslali Suhejla b. Amra i Huvejtiba b. Abduluzzaa Poslaniku, s.a.v.s., da sklope primirje 
s njim. Kada je Poslanik, s.a.v.s., vidio Suhejla rekao je: "Vec vam je olakiana va§a stvar." 
Taberani takoder biljezi slicnu predaju od Abdullaha b. Saiba. 

613 Biljezi ga Malik u (2/973) u Tratenju dozvole, poglavlje: Pokudena imena od Jahje b. 
Seida, a on je mursel ili mudal. Spojio ga je Ibn Abdulberr putem Ibn Vehba, od Ibn Lehi'e, 
od Harisa b. Jezida, od Abdurrahmana b. Dzubejra, od Ja'isa b. Gifarija. Prenosioci su mu 
povjcrljivi. 



363| 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Omer b. Hattab, r.a., upitao nekog covjeka kako se zove. Rekao mu 
je da se zove Dzemre, tj. zeravica. Potom ga je upitao kako mu se 
zove otac? Rekao je da se zove Nar, tj. Vatra. Zatim ga je upitao gdje 
mu je kuca? Rekao je da se nalazi kod Zati Lezza, tj. rasplamsale 
vatre. Nakon toga Omer mu je rekao: "Idi, kuca ti je vec izgorjela!" 
Kada je dosao kuci nasao je ono sto mu je Omer rekao. 613 Znaci 
Omer je pomocu izraza pronikao u njihova znacenja i intencije, 
kao sto je Poslanik, s.a.v.s., na osnovu imena Suhejl rekao da ce im 
stvar biti olaksana na Hudejbiji, sto se stvarno i desilo. Poslanik, 
s.a.v.s., naredio je svom ummetu da sebi nadijevaju lijepa imena, 
obavijestivsi ih da ce na Sudnjem danu po njima biti prozivani. U 
tome je, a Allah najbolje zna, indicija da se uljepsaju djela sukladno 
uljepsavanju imena, kako bi prozivka pred cijelim svijetom bila s 
lijepim imenom i odgovarajucim svojstvom. 

Pogledaj kako su Poslaniku, s.a.v.s., iz svojstva (atributa) izve- 
dena njegova dva imena koja su sukladna znacenju tog svojstva. 
To su imena Ahmed i Muhammed. Zbog mnostva atributa hvala 
nazvan je Muhammed, a zbog njihove uzvisenosti i odhkovanosti 
nad drugima svojstvima nazvan je Ahmed. Prema tome, ime je 
povezano sa svojim pojmom kao sto je povezana dusa s tijelom. 
Ista je stvar i s nadimkom Ebul-Hakema b. Hisama. Poslanik mu 
je umjesto tog nadimka dao drugi nadimak Ebu Dzehl, jer je on 
odrazavao njegovu osobnost i karakter, pa je zbog toga on najpreci 
bio da se nazove njime. To se moze red i s nadimkom Ebu Leheb 
kojim je Allah nazvao Abdul Uzza'a, jer njegovo konacno bora- 
viste jeste rasplamsala dzehennemska vatra. Zbog toga mu je taj 
nadimak najvise prilicio i odgovarao, i on je na njega imao najvece 
pravo,jer mu je najprikladniji. 

Kada je Poslanik, s.a.v.s., dosao u Medinu, ona se zvala Jesrib 
i nije bila poznata pod drugim imenom. Promijenio joj je ime i 

613 Biljezi ga Malik u (2/973) od Jahje b. Seida, od Amra. Spojio ga je Ebul-Kasim b. Bisran 
u Favaidu putem Musaa b. Ukbe, od Nafia, od Ibn Omera. 

364 





ZADIH-ME'AD 

nazvao ju jeTajibe (ugodna i prijatna). 614 Nakon sto je od nje uklo- 
njeno znacenje koje se krije u imenu Jesrib od tesrib, tj. (ukor) zami- 
jenjeno je sa znacenjem tajibe (dobrota) od tajjib, ugodno i prijatno. 
Zbog toga zasluzila je da dobije to ime i na taj nacin dobila je jos 
jednu dobrotu. Znaci, njena je dobrota utjecala da zasluzi to ime, i 
na taj nacin dobila je duplo dobro. 

Posto lijepo ime iziskuje svoje posljedice i priziva blizinu i 
prisnost, Poslanik, s.a.v.s., je nekim arapskim plemenima, koje je 
pozvao u islam, rekao: "O sinovi Abdullahovi, Allah je vasa imena 
i imena vaseg oca ucinio lijepim." Pogledaj kako ih je pozvao da se 
pokore Allahu preko lijepog imena njihova oca, kao i preko njiho- 
vih znacenja koja su sukladna torn pozivu. 

Promotri sest imena onih koji su izisli na dvoboj na Bedru, 
kako je sudbina odredila da se njihova imena podudare s njiho- 
vim stanjem tog dana. Imena tih nevjernika su: Sejbe, Utbe, Velid, 
tri imena koja aludiraju na slabost. Velid oznaeava pocetnu slabost 
(novorodence), Sejbe zavrsnu slabost (starost).Uzviseni o tome veli: 

"Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam,poslije nejakosti, snagu 
daje, aposlije mage iznemoglost i sijede v/asi. " (Er-Rum, 54) 

A Utbe izvedeno je od "el-'ateb", tj. hromost i sepavost. Nji- 
hova su imena aludirala na hromost koja ce ih pogoditi i na slabost 
koja ce ih obuhvatiti. Njihovi rivali od muslimana nosiU su sljedeca 



ilJ Biljeze ga Buhari (4/76) u Hadiu, poglavlje: Medina Tabe, i Muslim (1392) u Hadiu, 
poglavlje: Uhud nas voli, a i mi njega volimo, od Ebu Humejda daje Poslanik, s.a.v.s., nakon 
sto se vratio s Tcbuka, i dosao skoro do Medine rekao: "O vo je Tabe (dobrica)", a u drugoj ver- 
ziji: u ...Tajibe..."BiIjezL ga Muslim (1385) od Dzabira b. Semure u merfu formi daje Poslanik, 
s.a.v.s., rekao: "Allah jc uistinu nazvao Medinu Tabom." Biljezi ga Ebu Davud et-Tajalisi u 
svom(2/204) od Su'be, od Simaka, od Dzabira b. Semure u verziji: "Medinu su nazivali jesri- 
bom.pa ju je Poslanik, s.a.v.s., nazvao Tabom." Biljeze ga Buhari i Muslim od Ebu Hurejre da 
je rekao: "Cuo sam AUahova Poslanika, s.a.v.s., daje rekao: 'Narerlen mi je grad koji obuhvata 
sela koju nazivaju Jcsribom. To je Medina koja cisti Ijude kao sto mijeh cisti zeljezo."* 

365 



W|s> 





IBN KAJJIM EL DZEVZUJE 

imena: Alija, Ubejde i Haris, r.a.Tri imena koja su sukladna njiho- 
vim svojstvima. 615 

Ta svojstva su: "el-'uluv", "el-'ubudijje", (uzvisenost, obozava- 
nje) 1 "es-sa'j", (nastojanja). Na taj su se nacin oni uzdigli nad njima 
s obozavanjem i trazenjem blagodati onoga svijeta. 

Posto ime zahtjeva svoje znacenje i vrsi utjecaj na njega, zbog 
toga najdraza imena Allahu jesu ona koja zahtijevaju najljepsa svoj- 
stva u odnosu na Njega, poput Abdullah i Abdurrahman. Dodava- 
nje obozavanja Allahovom imenu i imenu Rahman draze je Allahu 
od dodavanje tog svojstva nekim drugim Njegovim imenima, poput 
Kahir i Kadir. Prema tome, Allahu je draze ime Abdurrahman od 
Abdulkadir. Ime Abdullah draze je Allahu od imena Abdurabbih. 
To je zbog toga sto odnos izmedu covjeka i AUaha jeste samo puko 
obozavanje, dokje odnos izmedu Allaha i covjeka samo cista milost. 
S Allahovom milosti stvoren je covjek kao najsavrsenye bice. Cilj 
radi koga je stvoren jeste da samo Allaha obozava, iz ljubavi, straha, 
nade, da Ga velica i slavi.Tako ce covjek biti Allahov rob na osnovu 
onoga sto involvira od znacenja obozavanja Allah ovog imena, jer 
ne smije se obozavati niko drugi osim On. Posto je Njegova milost 
pretekla Njegovu srdzbu, zbog toga je milost draza Allahu od Nje- 
gove srdzbe. Zato je ime Abdurrahman Allahu draze od imena 
Abdulkahir. 



Posto se svaki covjek krece svojom voljom, a namjera je osnova 
volje, jer od njegove volje zavisi njegovo kretanje i privredivanje, zbog 
toga je najistinitije ime Hemmam (odlucan energican) i Haris (odlu- 
can). Njihovi se pojmovi ne razdvajaju od istinskih njihovih znacenja. 

Posto istinska vlast pripada samo Allahu i posto niko do On 
ne posjeduje istinske vlasti, zbog toga je najodvratnije, najprezrenije 

615 Ovo obrazlozenje je diskutabilno,jer treci od musliraana bio je Hamza, Poslanikov, s.a.v.s., 
amidza. A Ubejde i Haris jeste jedna osoba, tj. Ubejde b. Haris. 



*Jf***s- 





ZADU-L-ME'AD 

VKahWK «Vfl« 3ft Vrtc 3ftV«m' 

i najmrze ime kod Allaha "sabin-sah", tj. vladar vladara i sultan sul- 
tana, zbog toga sto ta titula ne pripada nikom drugom do Allaliu. 
Zato je nazivati nekog drugog tim imenom najveca laz i podvala, a 
Allah ne voli laz. 

Toj tituli su ucenjaci dodali i titulu vrhovni kadija (kadil- 
kudat), jer Vrhovni kadija je Onaj koji sudi pravedno i On je najbolji 
Presudivac, koji kada nesto odredi samo kaze: "Budi", i ono biva. 

Ovu titulu po preziru, ruznoci i lazi slijedi titula "sejjidun- 
nasi", ij. prvak ljudi, i prvak svih (sejjidul-kulli), jer ta titula pripada 
samo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Ja 
sam prvak Ademove djece na Sudnjem danu i to nije isticanje." 616 
Zato nikome apsolutno nije dozvoljeno reci za nekog drugog da je 
prvak ljudi, ili prvak svih. Takoder nije dozvoljeno reci da je neko 
prvak Ademove djece. 









Posto su imena Harb (rat) i Murre (gorcina) dusi najodvra- 
tnija i najruznija, zbog toga su ta dva imena najruznija i najod- 
vratnija. Analogno njima, to se odnosi i na imena Hanzala (gorka 
tikvica) i Hazn (tesko i nepristupacno) i imena shcnih znacenja, jer 
ona istinski utjecu na one koji ih nose. Tako je ime Hazn ostavilo 
traga na Seida b. Musejjiba i njegovu porodicu. 



Posto su poslanici prvaci ljudi, njihov je moral najplemenitiji 
moral, a njihova su djela najispravnija djela, zbog toga su njihova 

614 Biljeze ga Buhari (6/264, 265) u Podankima, poglavlje: Rijeci Uzvisenog: "PosM smo 
Nuha njegOTO narodu...", i Muslim (194) u Imanu, poglavlje: Najmanji polozaj u Dzennetu. 
U torn hadisu navodi se sintagma: ". .. ja sam na Sudnjem danu prvak ljudi. . .", od Ebu Hure- 
jie. Biljeze ga Ahmed, Tirmizi (3618) i Ibn Madza (4308) od Ebu Seida, u verziji koju biljezi 
autor. Biljeze ga Muslim (2278) i Ebu Davud (4673) u sljedecoj verziji: "Ja sam prvak Ade- 
move djece na Sudnjem danu, i prvi nad kim ce se mezar otvoriti, i prvi koji ce se zauzimati 
i eije ce se zauzimanje prihvatiti." Po ovoj temi biljezi sc od Abdullaha b. Selama kod Ibn 
Hibbana (2127). 

367 








IBN KAUIM EL-DZEVZIJJE 

imena najcasnija imena. Poslanik, s.a.v.s, poticao je svoj ummet 
da sebi nadijevaju njihova imena. Ebu Davud i Nesai biljeze da 
je Poslanik, s.a.v.s., rekao; "Nadijevajte imena poslanika!" 617 Prema 
tome, da u toj preporuci nema drugog interesa i dobra osim da 
podsjeca onoga ko ga nosi na onoga po kome se nazvao, i da on 
na osnovu toga nastoji opravdati to znacenje, bilo bi to dovoljno, 
ne gledajuci na ostale interese, poput ocuvanja poslanickih imena 
i ozivljavanja sjecanja na njih, i da ta imena podsjecaju na njihove 
osobine i zivot. 



Zabrana da se djeca nazivaju imenima, poput: Jesara, Efleha, 
Nedziha i Rebaha. Zabranjivana su zbog neceg drugog, na sto je 
ukazao sam hadis u kojem se kaze: "...jer ces upitati: 'Je li tamo 
on?', pa ce ti se reci da nije..." 618 Allah najbolje zna da li je taj doda- 
tak uistinu hadis sa spojenim lancem prenosilaca, ili je dodat od 
strane ashaba. U svakom slucaju, posto takva imena aludiraju na 
zle slutnje i pesimizam, duse ih preziru i u isto vrijeme odvracaju ih 
od onoga u cemu se nalaze. Tako npr. ako u pitas nekoga je h kod 
njega Jesar, Rebah ih Eflab? Pa ako kaze da nije, osjetit ces daje to 
znak zle slutnje i pesimizma, jer ta imena aludiraju na to. Zle slu- 
tnje ostvaruju se, a posebno kod onih koji se ravnaju prema njima, i 
rijedak je slucaj da onaj ko ih predskazuje, a da ga one i ne zadese. 
Upravo onako kako je neko rekao: "Zapamti da se zle slutnje doga- 
daju samo onima koji ih predskazuju, i samo oni nastradaju." 

147 Biljeze ga Ebu Davud (4950) u Edebu, poglavlje: Mijenjanje imena, Nesai (6/218, 219) u 
Glavi o konjima, poglavlje: Koja je osobina pozeljna u konja, Ahmed (4/345), Buhari u Ei- 
Edebul-mufrcdu (814) od Ebu Vehba el-Dzusemija. U lancu prenosilaca mu je Akil b. Sebib, 
nepoznat prenosOac. Biljezi ga Muslim (2135) od Mugtre b. Su'be u merfij vcrziji; "Oni su 
sebi nadijevali imena po poslanicima i dobrim ljudima koji su zivjeli prije njih." Biljezi ga 
Buhari u El-Edebul-mufredu (838) od Jusufa b. Abdullalia b, Selama u kojem stoji daje rekao: 
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazvao me je Jusufom,posadio me na svoje krilo i pomilovao me po 
glavi." Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

618 Biljezi ga Muslim (2136) uAdabtt, poglavlje; Pokudeno je radijcvati ruzna imena, poput, 
Nana itd. 



f*fe**«*' 








ZADULME'AD 

Allahova je mudrost odredila da Poslanik, s.a.v.s., bude sami- 
lostan i milostiv prema svom ummetu, da im zabrani sve uzroke koji 
ce ih dovesti da cuju neko zlo ill da im se ono desi, i da im zabrani 
takva imena i uputi ih na imena pomocu kojih ce postici eilj bez 
ikakve stete, i to je bez sumnje bolje. Osim toga, uzimanje spome- 
nutih imena moze dovesti do stvarne kontradiktornosti, kao npr. 
da se nekom da ime Jesar (bogatstvo), a on je ustvari najsiromasmji 
covjek, ili Nedzih (uspjesan), a kod njega nema nikakva uspjeha, ili 
Rebah (dobitnik) za onoga koji stalno gubi. Ili npr. da se trazi od 
onoga ko nosi neko od spomenutih imena, znacenje tog imena, a 
nosilac tog imena to ne posjeduje, pa to bude uzrok da se osudi i 
psuje. Kao Sto je neko rekao: "Na osnovu svog neznanja nazvali su 
te Sedid (razborit, tacan), a tako mi Allaha kod tebe toga nema, jer 
ti si taj koji u svijetu kosmosa i nereda, pravis nered." Znaci, pjesnik 
je s tim imenom omalovazio onoga ko ga nosi. 

I ja o tome imam sljedece stihove: "Dao sam rau ime Salih, ali 
on se tajno, suprotno imenu, poceo vladati. Mislio je da ce mu ime 
prekriti njegove osobine, pa je postao otkriven." 

Takoder, moguce je da pohvala postane osudom koja nuzno 
uzrokuje gubljenje ugleda kod ljudi onog ko se hvali.Takav se hvali 
s onim sto ne posjeduje, pa zbog toga ljudi od njega ocekuju ono 
s cime se hvalio, jer vjeruju da on to posjeduje. Medutim, kada to 
ne nadu kod njega, ta hvala pretvara se u osudu. A da se nije s tim 
hvalio, ne bi dozivio tu neugodnost. Njegov primjer shci primjeru 
onoga koji preuzme namjesnistvo nad losom provincijom pa potom 
bude razrijesen te funkcije. On ce na taj nacin izgubiti od ugleda 
koji je imao prije preuzimanja tog polozaja, i tako izgubit ce kod 
ljudi ugled koji je imao prije toga. O tome je neko rekao: "Ako 
govoris nekome o nekomu, ne pretjeruj u njegovu opisu, vec budi 
umjeren. Ako budes pretjeravao, pretjerana misljenja o njemu ostat 
ce duze, pa ce mu ugled spasti sa strane s koje si ga velicao, jer se 
preferira nevidljivo nad vidljivim." 

369 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Druga je stvar to sto ce vjerovanje i uvjerenje onoga ko nosi 
neko ime da je on uistinu takav prouzrokovati da se on prema svojoj 
duhovnoj cistoci, njenoj velicini i uzvisenosti uzoholi nad draginna. 
Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se nekom da ime Berre 
(dobrocinstvo), pa je rekao: "Nemojte sami sebe hvaliti, jer Allah 
najbolje zna ko je najbolji od vas." 619 

Na osnovu toga, pokudeno je da se nekome da ime: Tekijj 
(bogobojazni), Mutteki, Muti (pokorni), Ta'i, Radi (zadovoljni), 
Muhsin (dobrocinitelj), Muhlis (iskreni), Munib (koji se kaje), 
Resid (upuceni), Sedid (tacni).Takoder, nije dozvoljeno dopustiti 
da se nevjernid nazivaju s tim imenima, niti da se dozivaju njima, 
niti da se spominju tim imenima. Allah, dz.s., srdi se na onog ko ih 
bude nazivao tim imenima. 



Nadimak je jedna vrsta pocasti i postovanja onoga kome se on 
daje. Pjesnik o tome veli: "Kada ga zovem nadimkom obracam mu se iz 
postovanja, a ne da ga nadimkom ponizim, jer zlo je ruzan nadimak." 

Poslanik, s.a.v.s., je Ebu Suhejb dao nadimak Ebujahja, Aliji, 
r.a., Ebu Turab, a potom Ebu Hasan. Taj nadimak mu je bio naj- 
drazi. Bratu Enesa b. Malika, jos prije njegove punoljetnosti, dao je 
nadimak Ebu Umejr. 

Poslanikova, s.a.v.s., praksa bila je da daje nadimke i onima 
koji su imali djecu kao i onima koji nisu. Nije potvrdeno od njega 
da je zabranio neki nadimak osim Ebu Kasim. Potvrdeno je da je 
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nadijevajte sebi moje ime, ah ne nazivajte 
se mojim nadimkom!" 620 



619 Biljeze ga Muslim (2142, 19) i Ebu Davud (49S3) od Zejnebe, Ebu Selemine kcerke. 

610 BUjcze ga. Buhari (10/473) u Edebu, poglavlje: Poslanikove rijeci: "Nazivajte se po mora 
imenu, ali ne i po mom nadimku", u G.'avi o poslanicima, poglavlje: Posknikov, s.a.v.s,, nadi- 
mak, Muslim (2134) u Edebu, poglavlje: Zabranjeno je nositi nadimak Ebul-Kasim, Ebu 
Davud (4965) u Edebu, poglavlje: O covjeku koji uzme nadimak Ebul-Kasim, Ahmed u 



fMm 



370 








ZADU-L-MEAD 

AKlYA JftY*»c 3ft VtKTMWR 
O torn pitanju islamski ucenjaci imaju cetiri misljenja: 
prvo misljenje smatra da uopce nije dozvoljeno nazvati se 
Poslanikovim, s.a.v.s., nadimkom, svejedno za vrijeme njegova 
zivotailiposlije njegove smrti. Dokaz im je opcenitost i nesputanost 
spomenutog vjerodostojnog hadisa. Bejheld to prenosi od . Svoj stav 
obrazlazu na sljedeci nacin: "To se zabranjuje zbog toga sto je forma 
i znacenje tog nadimka specificna samo za Poslanika, s.a.v.s." Na to 
je i sam Poslanik, s.a.v.s., aludirao kada je rekao: "Tako rni Allaha, 
ja ne dajem, niti uskracujem ikome, ja sam samo onaj koji pravedno 
dijeli (kasim). Dajem onako kako mi je naredeno." 621 Prema tome, 
poznato je da to svojstvo u potpunosti ne posjeduje niko drugi do 
on. Zastupnici ovog misljenja nisu saglasni da li je dozvoljeno dati 
djetetu ime Kasim. Jedni to dozvoljavaju dok drugi zabranjuju. Oni 
koji to dozvoljavaju, dozvoljavaju na osnovu toga sto smatraju da nije 
dozvoljeno poistovjetiti se s Poslanikom u onome sto je specificno za 
njega, poput nadimka, sto nije slucaj s imenom. 

Oni koji to zabranjuju uzimaju u obzir znacenje radi koga je 
to zabranjeno, pa vele da je isto znacenje u nadimku radi koga je 
zabranjeno da se neko nazove njim prisutno i u imenu. Cak smat- 
raju da je prece zabraniti nadijevanje tog imena nego nadimka. To 
potvrduju Poslanikovim, s.a.v.s., rijecima: ". . .ja sam Kasim. . .",i vele 
da one aludiraju na to da je zabranjeno dati nekome ime Kasim; 

drugo misljenje smatra da je samo zabranjeno spojiti Poslan- 
ikovo ime i nadimak, tj. ako se neko nazove jednim od njih, to 

(3/248, 260, 270, 277, 312, 392, 395, 455, 457, 470, 478, 491, 499, 519) sve od Ebu Hurejre. 
toj temi prenosi se pi i od Enesa b. Malika i Dzabira b. Abdullaha. 

621 Biljezi ga Buhari (6/152) u Dzibadu, poglavlje: Rijeci Uzvisenog: "Allahu i Njego™ 
Poslaniku pripada petina. . .", od Ebu Hurejre, u sljedecoj verziji: "Ja vam ne dajem, niti vam 
ja uskracujem, nego ja samo dijelim onako kako mi je naredeno." Biljezi ga Muslim (2133) u 
Adabu, poglavlje: Zabranjeno je da se da nadimak Ebul-Kasim, od Dzabira b. Abdullaha. Na 
kraju kaze: "...ja sam samo onaj koji vam pravedno dijeli (kasim) tj. po AUaliovoj naredbi 
dajem i ne dajem svakom od vas."Biljezi ga Ebu Davud (2949) u Haradzu i Jmaretu, poglavlje: 
Sta su obavezni vladar i podanki, Ahmed uu nekoliko dugih hadisa (2/314) od Hemmama od 
Ebu Hurejre u formi: "...ja sam samo riznicar, dajem kako mi je naredeno..." 

371 







IBN KAJJ1M EL-DZEVZIJJE 

bi bilo dozvoljeno. Ebu Davud veli: "Poglavlje: Ko smatra da se 
ne treba sastavljati Poslanikovo ime i nadimak. ..."Potom je naveo 
predaju, od Ebu Zubejra, od Dzabira u kojoj stoji da je Poslanik, 
s.a.v.s., rekao: 

"Ko se nazove mojim Lmenom neka se ne naziva mojim 
nadimkom, a ko se nazove mojim nadimkom neka se ne naziva 
mojim imenom." 622 Biljezi gaTirmizi i veli da je to hadis hasenun- 
garib, Takoder biljezi ga Tirmizi od Muhammeda b. Adzlana, od 
njegova oca, od Ebu Hurejre, i za njega veli da je hadis hasenun- 
sahih. On glasi: 






"Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da neko sastavi, tj. da se 
nazove Poslanikovim, s.a.v.s., imenom i nadimkom, pa da se nazove 
Muhamedom i Ebu KasimomV 23 Zastupmci ovog misljenja rekli 
su: "Ta predaja ogranicava i objasnjava zabranu koja se biljezi u dva, 
gdje se kaze da je zabranjeno nositi Poslanikov, s.a.v.s., nadimak, jer 
je u sastavljanju imena i nadimka poistovjecivanje u Poslanikovoj 
specificnosti imena i nadimka. Zato, kada se razdvoji jedno od dru- 
gog, onda ce nestati te specificnosti; 

trece misljenje dozvoljava spajanje imena i nadimka. To se 
prenosi od Malika. Svoj stav dokazuju predajom koju biljeze Ebu 
Davud i Tirmizi od Muhammeda b. Hanifijje, od Alije, r.a. da je 
rekao: "Allah ova Poslanika, s.a.v.s., sam upitao i rekao: 'O Allahov 



623 Biljeze ga Ebu Davud (4966) u Edebu, poglavlje: Ko smatra da se te dvije stvari ne trebaju 
sastaviti, Tirmizi (2845) u Edebu, poglavlje: Sta se prenosi o pokudenosti spajanja Posian- 
ikova, s.a.v.s,, imena i nadimka, od Dzabira. U njemu postojL obmana od Ebu Zubejra el- 
Mekkija. Medutim, postoji druga verzija kod Tirmizija od Ebu Hurejre koja ga jaca i snazi. 
Zbog toga je Tirmizi rekao daje taj hadis hasenun-sahih. 

613 Biljezi gaTirmizi (2843). 



372 






ZADU-L-MEAD 

Poskniee, ako bi se rodilo poslije tebe dijete, mogu li mu dati tvoje 
ime i tvoj nadimak?' Rekao je: 'Da.'" Tirmizi je rekao da je ovaj 
hadis hasenun-sabih." 4 

Ebu Davud u svom Sunenu biljezi od Aise da je rekla: 

{L'j 4^ il tP il Jj^-j ^ <&& feu 4* * i* c£\ ji st^l a&£ 

J^l ^ jj| U Jlii ? IlB «^Sj lLU J, 'jSji ^LsJl III 4i^j lal* Q^~* U^p ill j Jl 

•< T? ^' 1 J*"U y^ f J^ ti^ 1 ^ " J 1 <^ f>*"J s?^ 1 

"Neka je zena dosla kod Poslanika, s.a.v.s., i rekla: 'Allahov 
Posknice, ja sam rodila djecaka i dak sam mu ime Muhammed, a 
nadimak Ebul-Kasim, pa mi je receno da ti to zabranjujes?!' Rekao 
je. 'Zasto bih dozvoljavao svoje ime, a zabranjivao svoj nadimak, ili 
je rekao; '. . ..zasto bih zabranjivao svoj nadimak, a dozvoljavao svoje 
ime.'" 625 Potom su rekli da su hadisi koji to zabranjuju derogirani na 
osnovu ova dva hadisa; 

cetvrto misTjenje smatra da je uzimanje nadimka Ebul-Kasim 
bilo zabranjeno za zivota Poslanika, s.a.v.s., a da je to dozvoljeno 
posbje njegove smrti. Uzrok te zabrane bio je specifican samo za vri- 
jeme njegova zivota. U SaBibuje potvrdeno od Enesa da je rekao: 

^i i^5 d^j 4* & <P J& ' &Xf o>i Qi Ibf1 Ji Ji in J^j i* 3i» 

"Neki covjek povikao je sa Beki'a: *0 Ebul-Kasime!' Nakon 
cega mu se Allahov Poslanik, s.a.v.s., odazva. Covjek rece: 'Alla- 
hov Poslanice, ne zovem tebe, nego toga i toga.' Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., je tada rekao: 'Nazivajte se po mom imenu, ah ne i po mom 

m Biljeze ga Ebu Davud (4967) u Edebu, poglavlje: O okksici sastavljanja Poslauikova imena 
i nadimka, i Tirmizi (2847). Lanac prenosiiaca mu je ispravan (sahih). 
" ! Biijezi ga Ebu Davud (4968) u Edebu, pogkvlje: O olaklici spajanja Posianikova imena i 
nadimka. U lancu prenosiiaca muje nepoznat prenosilae. 



37 2iL 





IBH KAJJIM EL-DZEVZUJE 

nadimku!'" 626 Potom su rekli da hadis koji prenosi Alija aludira na to 
kada je rekao: ". . ,ako mi se rodi dijete poslije tebe. . .", jer ga nije pitao 
o djeci koja ce se roditi za vrijeme Poslanikova, s.a.v.s., zivota. Medu- 
tim, Alija je u torn hadisu rekao da je to bila olaksica za njega. 

Oni koji su to zanemarili besprimjerni su, pa su zabranili da se 
nadjeva Poslanikovo ime analogno na zabranu nadijevanja njegova 
nadimka.Ispravnojedaje dozvoljeno nadijevati Poslanikovo, s.a.v.s., 
ime, dokje zabranjeno nositi njegov nadimak. Taje zabrana za vri- 
jeme njegova zivota teza. Takoder je zabranjeno sastaviti njegovo 
ime i nadimak. Hadis koji prenosi Aisa besprimjeran je (garib) i s 
njim se ne moze prorurjeciti vjerodostojnim hadisima. Hadis koji 
prenosi Alija, r.a., diskutabilan je o pitanju svoje autenticnosti. 627 A 
Tirmizi je donekle liberalan o pitanju ocjene aurenticnosti hadisa. 
Alija je rekao da je to bila olaksica za njega, sto znaci da za druge 
vazit zabrana. Allah najbolje zna. 



Neki prethodnici i potonji prezirali su da se nekome da nadi- 
mak Ebu Isa, dok su to drugi dozvoljavali. Ebu Davud biljezio je od 
Zejda b. Eslema da je Omer b. Hattab udario svog sina zbog toga sto 
je sebi dao nadimak Ebu Isa. Da je Mugire b. Su'be dao sebi nadimak 
Ebu Isa, pa ga je Omer upitao: "Zar ti nije dovoljan nadimak Ebu 
Abdullah?!" Rekao je: "Allahov Poslanik, s.a.v.s, nazvao me je dm 
nadimkom." Omer je rekao: "AUahovom Poslaniku, s.a.v.s, oprosteni 
su prosli i buduci grijesi, a mi ne znamo sto ce biti s nama. Nakon 
toga, sve do smrti nosio je nadimak Ebu Abdullah. 628 

626 Biljeze ga Buhari (6/408) u Glavi o poslanicima, pogkvlje: Nadimak Bozijeg Poslanika, 
s.a.v.s., u Kupoprodaji, poglavlje: Sta se spominje na pijacama, Muslim (2131) u Adabu, 
poglavlje: Zabranjeno je da se naziva sa nadimkom Ebul-Kasim, Ahmed u(3/114, 121, 189) 
i Tirmizi (2844} u Edebu, poglavlje: Sta se prenosi od pokudenosti sastavljanja Poslanikova, 
s.a.v.s, tmena i nadimka. 

627 Ipak, on je vjerodostojan. Prenosiod sn mu povjerljivi i ispravni, ne moze im se nista 
prigovoriti. 

629 Biljezi ga Ebu Davud (4963) u Edebu, poglavlje: O onome ko sebi dadne nadimak Ebu Isa. 
Lanac prenosilaca mu je dobar. 



ftmmttt 





ZADUL-ME'AD 

Aisa je sebi dak nadimak Ummu Abdullah, 639 a i ostale 
Poslanikove zene imale su nadimke, poput Ummu Habibe, Ummu 
Seleme, itd. 



Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se grozde naziva ple- 
menitom lozom, pa je rekao: "Plemenitost je srce vjernikovo." 630 
To je zabranjeno zbog toga sta taj izraz aludira na mnogo dobra i 
koristi kod onoga ko se njime naziva. Prema tome, to zasluzuje srce 
vjernika, a ne vinova loza. 

Medutim, da li se ta zabrana odnosi samo na vinovu lozu, pa 
da je zbog toga yjernikovo srce prece nazvati tim izrazom, i zato se 
ne zabranjuje da se nazove kermom, kakav je slucaj i sa izrazima: 
miskin, rekub i muflisl\ m Jer ako bi se to dozvolilo, da se vinova loza 
naziva tim imenom, i pored toga sto se od njenih plodova dobiva 
zabranjeno vino, i da se ona opise kao plemenitost, dobro i korist, 

m Biljezi ga Ebu Davud (4970) u Edebu, poglavlje: Zena koja scbi da nadimak od Aise r.a. 
Lanac rau je vjerodostojan. 

630 B'ujeze ga Buhari (10/467) u Edebu, poglavlje: Ne psujte vrijeme, poglavlje: Poslanikove, 
s.a.v.s., rijeci: Plemenitost je srce vjernikovo, Muslim (2247) Opristojnim izrazima, poglavlje: 
Pokudeno je nazvati grozde s plemenitoscu, Ebu Davud (4974) u Edebu, poglavlje: O vinovoj 
lozi, i Ahmed u(2/239, 259, 272, 316, 464, 474, 509). 

631 Hadis u kojem se spominje miskin biljeze Buhari i Muslim od Ebu Hurejre u kojem stoji 
daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nije miskin onaj koji trazi od ljudi pa mu daju jedan ill 
dvazalogaja,jednu ili dvije hurme, nego je miskin onaj koji ne posjeduje nista.onaj koga ljudi 
ne primjecuju, niti trazi sta od ljudi." 

Hadis u kojem se spominje muflis, biljezi Muslim (2581) od Ebu Hurejre da je Allahov 
Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Ko je kod vas muflis (bankrot)?" Rekli su: "Onaj ko nema dirhema i 
robe." Rekao je: "Muflis mog eta jeste onaj koji ce doci na Sudnji dan s namazom, zekjatom, 
a koji je opsovao nekog, oklevetao nekog, uzurpirao neciji imetak, prolio nekom krv, udario 
nekoga, pa ce se od njegovih dobrih djela dati omma kojima je nepravdu ucinio. Pa kada 
nestane njegovih dobrih djela, prije nego sto se podmire tuda prava, uzece se od njihovih 
grijeha i natovarit ce mu se, a potom bit ce bacen u vatru," Hadis u kojem se spominje rukub 
biljezi Muslim (2608), od Abdullaha b. Mesuda daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Koga 
vi smatrate bez djece?" Rekli smo: "Onoga kome se ne radaju djeca." Rekao je: "Takav nije bez 
djece, Nego je to onaj u koga za njegova zivota nije umrio ni jedno dijete."Tj. ukoliko mu se 
to desi i strpi se zbog toga, zaradi sevap za tu nesrecu i strpljenje, i da mu to dijete bude zalog 
i radost na Sudnjem danu. 



I 









22^ 




IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

osnova iz koje se dobiva to odvratno i zabranjeno pice, onda bi to 
bio jedan put indirektnog hvaljenja onoga sto je Allah zabranio i 
rasplamsavanje strasti prema njemu. To je moguce. Allah najbolje 
zna namjeru Njegova Poslanika, s.a.v.s. Ipak prece je da se vinova 
loza ne naziva "kermom" (plemenitom). 



Poslanik, s.a.v.s., je rekao:£lj Vl {&%* ^ J* 4 J '^' ^~^ ^ 
lisdl ^ ;,-;,; j$]j *Li*il"Nemojte da vas beduirii preteku s imenom 
vaseg namaza.To je 'el-isa, tj. jacija,jer oni je nazivaju 'el-ateme.'" 632 
Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao. 

"Da znaju sta se krije u el-atemi, tj. jaciji i sabahu, dosli bi na 
njih pa makar puzajuci." 633 

Receno je da je ovaj hadis derogirao tu zabranu. Receno je i 
suprotno. Medutim, ispravno je nesto trece, jerje tesko znati datume 
till predaja, a ne postoji kontradiktornost medu njima. Takoder se 
apsolutno ne zabranjuje nazivati jaciju izrazom "el-ateme." To se 

hn Biljezi ga Buhari (2/36) u Namaskim vremenima, poglavlje: Ko prezire da se kaze za akiam 
jacija, i Ahmed u(S/S5), od Abdillaha el-Mizenija u sljedecoj formi: "Neraojte da vas bedu- 
ini preteku u imenu vaseg namaza aksama." Rekao je: "Beduini ga zovu jacijom." Biljezi ga 
Muslim (644) od Abdillaha b. Omera, u Diamijama, poglavlje: Vrijeme jacije namaza 1 njeno 
odgadanje, Nesai (1/270) u Namaskim vremenima, poglavlje: Pokudenosti u njima, Ibn Madza 
(704) u Namazu, poglavlje: Zabranjeno je da se kaze "elateme", u sljedecoj formi: "Nemojte 
da vas preteknu beduini u imenu vaseg namaza. To je jacija, a oni tada muzu deve," Beduini su 
nazivaU jaciju "elateme", jer su tada muzli deve, tj. odgadali su to dok ne padne potpuna tama 
noci. Medutim, jacija je u Kur'anu nazvana "isa", pa zbog toga treba da se tako i zove. 

613 Biljezi ga Buhari (2/79) u Ezanu, poglavlje: Izvlacenje strelica za ezan, u Sehadetima, 
poglavlje: Izvlacenje u neizvjesnostima, Muslim (437) u Namazu, poglavlje: Ravnanje i 
ispravljanje safova, u (1/131), u Namaz u diematu, poglavlje: O jaciji i sabahu, Nesai (1/269) u 
Namaskim vremenima, poglavlje: Olakiica je da se kaze za"isa ateme", Ahmed u(2/278, 303, 
375, 533), to je ustvari dio dugog hadisa od Ebu Hurejre, koji u cjehni glasi: "Kada bi ljudi 
znah sta se krije u ezanu i prvom safo, pa ako ih se ne bi mogh domoci osim s bacanjem kocke, 
bacali bi je. Kada bi znali ljudi sta se krije u ranom dolasku na namaze, takmicili bi se ko ce 
prije uraniti. Da znaju sta se krije u jaciji i sabahu, dosli bi na njih pa makar puzajuci." 



Hp~ 






ZADU-L-ME'AD 

ifc 3ft VjK 3ftV*K 3ft Y*K 3hVfK 3ft' 

zabranjuje samo u smislu da se ne bi zanemario njen drugi izraz 
"el-isa", jer je to irne kojim ju je Allah nazvao u Kur'anu i zato nije 
dozvoljeno da to ime zasjeni izraz "el-ateme." Medutim, ako se ono 
stalno koristi, pa se ponekad jacija nazove i s izrazom "el-ateme", 
to ne bi bilo zabranjeno. Allah najbolje zna. Spomenuti hadis jeste 
Poslanikovo, s.a.v.s,, nastojanje da se ocuvaju termini s kojima je 
Allah nazvao ibadete i zato ih ne treba zanemariti i nad njima prefe- 
rirati neke druge, kako su to postupili potonji, zanemarujuci termine 
s kojima su dosli tekstovi i preferirali suvremene termine. Zbog toga 
je nastalo neznanje i nered, cije posljedice zna samo Allah. 

Isto tako, Poslanik, s.a.v.s, nastojao je preferirati ono sto je 
Allah preferirao, a da odgodi ono sto je Allah odgodio. Tako je 
poceo u sa'ju od Safe i rekao: "Pocnite odakle je Allah poceo." 634 

Na Bajram je prvo poceo s namazom, a potom s klanjem, i 
rekao: ko zakolje prije namaza da mu se to nece racunati kurbanom. 
To je uradio sukladno ajetu u kojem se kaze: ^Jlj <l£'J JJw "Klanjaj 
worn Gospodaru i zako/ji!" 

Prilikom uzimanja abdesta poceo je prvo s pranjem hca, 
zatim ruku, zatim glave pa nogu, tj. dajuci prvenstvo onome cemu 
je i Allah dao, a odgadajuci ono sto je i On odgodio i ostavlja- 
juci u sredini ono sto je i On stavio na sredinu. Takoder je sada- 
katul-fltr obavio prije bajram-namaza, sukladno redoslijedu kojeg 
je Allah spomenuo u sljedecim ajetima: C'j llA '^j ^jj °JX fA*\ Ai^> 
^J-ii "Postici ce sta zeli onajko se ocisti, (tj. dadne vitre) i spomene ime 
Gospodara svoga,pa molitvu obavi.. " (El-E'ala 13). A ima jos mnogo 
takvih primjera. 



634 Biljezi ga Muslim (1218) u Hadzu, pogkvlje: Poslanikov, s.a.v.s., hadz, u (1/372), u Hadiu, 
poglavlje: U sa'ju se poeinje od Safe, Tirmizi (862) u Hadzu, pogkvlje: Sta se prenosi da je 
Poslanik, s.a.v.s., poceo od Safe prije Merve, Ebu Davud (1905) u Obndima, poglavlje; Opis 
Poslanikova, s.a.v.s., hadza, Nesai (5/239) u Hadzu, Spominjanje Safe i Mcrve, Ibn Madia 
(3074) u Obredima, poglavlje: Poslanikov, s.a.v.s., hadz, Svi ga prenose od Dzabira. Biljeze ga 
*Nesai (5/236), Darekutni, (270) i Bejheki (5/94) u formi naredbe: "Pocnite!" 



«•*>&> 




IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE j 






POGLAVLJE POSLANIKOVOJ SA.YS. PRAKSI PR1 
GOVORU I ODABIRANJU RIJECI 

Poslanik, s.a.v.s., birao je govor i odabirao svom ummetu 
najljepse, najbolje, najprijatnije i izraze najudaljenije od onih koje 
upotrebljavaju neotesanci, grubijani i razvratnici, jer Poslanik, 
s.a.v.s., rrije bio nepristojan i nemoralan, niti bucan i osoran. 

Nije volio da se upotrebljava izraz castan i plemenit za onog 
ko nije takav, niti da se kaze za nekoga da je prezren i odvratan ako 
on uistlnu nije takav. 

Od prve vrste izraza jeste zabrana da se za munafika kaze 
da je nas prvak ili gospodin, i rekao je: "Jer ako on bude prvak, 
time cete rasrditi vaseg Uzvisenog Gospodara." 635 Poslanik, s.a.v.s., 
takoder je zabranio da se vinova loza nazove plemenitim drvetom, 
tj. kermom. Zabranio je da se Ebu Dzehl naziva Ebul-Hakemom. 
Takoder je ashabu koji je nosio nadimak Ebul-Hakem zamijenio 
ga sa Ebu Surejh i rekao: £s£l 4\j j^" 1 J* * $1 "Allah je zaista vladar 
(hakem) i njemu pripada vlast,"" 6 

SUcna tome jeste njegova zabrana da rob kaze svom vlasniku 
ili vlasnici: moj gospodar i moja gospodarica, kao sto je zabranio i 
vlasniku da kaze svom robu: moj rob.Treba reci: moj momaki moja 
djevojka, a rob treba red: moj vlasnik i moja vlasnica. 1 



637 



685 Biljeze ga Ebu Davud (4977) u Edebu, poglavlje: Rob ne treba red moj gospodar i moja 
gospodarica, Ahmed u(5/346, 347), Buhari u El-Edebul-mttfredu (760) od Burejde el- 
Eslemvja, r.a„ Lanac prenosilaca mu je ispravan. 



|3: 



378 





ZADU-L-ME'AD 

Onome ko je tvrdio da je lijecnik, rekao je: \+J&j <■ jjj J^-5 && 
l^U^iJI "Ti si samo dobrostiv covjek, a njen lijecnik je onaj ko ju 
je stvorio." 638 

Neznalice nevjerrrika koji posjeduje znanje o nekoj prirodnoj 
znanosti nazivaju mudracom, a on je ustvari najgore stvorenje. 

Takoder je za govornika koji je rekao: 

.cJl i__ h$-\ ^Ju fjji- JU* U-^=-m j* j -L-j -Us 4J^>._;j 41)1 ^Jaj ,y> 

"Ko se pokori Allahu i Njegovu Poslaniku, upucen je, a ko im 
se suprostavi zalutao je", rekao: "Los li si ti govornik" 635 

Takoder je rekao: 

.C)-jl »l£ £ 15 M *U U : I^JjS ^iCJj c o^s *lij ill JU U : i^Jj# N 

"Ne govorite: sto Allah htjedne i sto htjedne taj i taj, nego 
recite: sto Allah htjedne, a zatim sto htjedne taj i taj." M0 Neki covjek 
. mu je rekao: 






m Biljeze ga Ebu Davud (4955) u Edebu, poglavlje: Promjena ruznog imena, Nesai (8/226, 
227) u Adabul-kudati, poglavlje: Kada uzmu nekog covjeka za sudiju, pa im presudi. Lanac 
prenosilaca mu je ispravan. 

637 Biljezi ga Muslim (2249) u Pristojnim izrazima, poglavlje: Status izgovora izraza rob, Ebu 
Davud (4975) i Ahmed u(2/444,496) od Ebu Hurej re. Takoder ga biljezi Buhari (5/130, 131) 
u Osiobadanju, poglavlje: Pokudeno je oholiti se nad robovima, od Ebu Hurejre, u sljedccoj 
verziji: "Neka niko ne govori: nahrani svog gospodara, pomozi uzeti abdest svom gospodam, 
tli napoji svog gospodara, nego neka kaze: moj vlasnik i moj prvak. Takoder neka niko od vas 
ne kaze: moj rob i moja robinja, nego neka kaze moj momak, moja djevojka i moj djccak." 

638 Biljeze ga Ebu Davud (4207) u Njezi kose, poglavlje: Kna, i Ahmed u(4/163), od Ebu 
Rimseta, Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

a9 Biljeze ga Muslim (870) u Diuma-namazu, poglavlje: Olakianje u namazu, Ebu Davud 
(1099) u Namazu, poglavlje: Covjek drzi hutbu oslanjajuci se na luk, i Ahmed u(4/256, 379) 
od Adija b. Hatima, r.a, Hadis u cijelosri glasi: "Red: 'A ko se ne pokori Allahu i Njegovu 
Poslaniku... "Poslanik, s.a.v.s., osudio je to zbog toga sto je spojio u odnosnoj zamjenici dva 
imena, jer to aludlra na izjednacavanje izmedu Ailaha i Njegova Poslanika. 

640 Biljeze ga Ebu Davud (4980) u Edebu, poglavlje: Ne kaze se: neraspolozen sam, i Ahmed 
u(5/384,394, 398) od Huzejfe. Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

379 




iBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 




"Sto Allah i ti zelite." Rekao je: "Ucinio si me Allahovim 
sudrugom? Reci samo: sto Allah zeli." 641 

Slicno spomenutom sirku jesu i izjave onog koji se ne boji 
sirka poput: 

"Ja se utjecem Allahu i tebi, ja sam u Allah ovoj i tvojoj zastiti, 
ja nemam nikog drugog do Allaha i tebe, ja se oslanjam na Allaha 
i tebe, ovo je od Allaha i tebe, Allah mi je na nebesima, a ti si mi 
na zemlji, tako mi Allaha i tvog zivota", kao i ostale slicne izjave u 
kojima onaj ko ih upotrebljava izjednacuje Stvoritelja sa stvorenjem. 
One su vise zabranjene i ruznije od izjave: "Sto Allah hoce i ti." 

Medutim, ako kaze: "Ja se utjecem Allahu, a zatim tebi, sta 
Allah htjedne, a zatim ti", u tome ne bi bilo nikakve zapreke. Dokaz 
tome jeste sljedeci hadis: "Danas mi nema spasa osim kod Allaha, 
a zatim kod tebe," 642 Kao i prethodni hadis u kojem se dozvoljava 
reci: "Sta Allah htjedne, a zatim sta htjedne taj i taj." 



Od druge vrste izraza jeste da se upotrijebe izrazi ponizenja 
za one koji ih ne zasluzuju. Tako je Poslanik, s.a.v.s., zabranio da 
se psuje vrijeme i rekao; £JS\ ji 4)1 01 "Allah je uistinu vrijeme." U 
drugom se hadisu kaze: ills! y>^ Hs-^ S**^ ^j S*^ 1 l 4~-=* f^ drt' Jfi- 
jl^Blj J2UI "Uzviseni Allah rekao je: 'Covjek me uznemirava sa pso- 

641 BUjezi ga Ahmed u(l/214, 224, 283, 347) od Ibn Abbasa u formi: M Zar si me ucinio Allahu 
cavnim?!" Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

M2 Biljeze ga Buhari (11/470) u Zakktvama izavjetima, poglavlje: Ne treba reci: Sto Allah i 
ti hocete, Muslim (2964) u Zubdu i rckaiku. To je ustvari dio dugog hadisa u kojem se navodi 
kazivanje o celavom, gubavom i slijepom koje je Allah iskusao, pa je bio zadovoljan od slij- 
epca, a rasrdio se na njegova dva prijatelja, zato sto se nisu sjetili Allaha. 

4®> 





ZADUL-MEAD 

vanjem vremena, jer Ja sam vrijeme. U Mojim rukama su styari. Ja 
mijenjarn noc i dan.'" 643 U trecem se hadisu kaze: "Cs- C ^j^-1 jiyu N 
jJuJl "Neka niko od vas ne govori: 'Losa li vremena."' 644 

U toj zabrani kriju se tri velike opasnosti. Prva opasnost jeste 
sto se psuje ono sto ne zasluzuje to, jer vrijeme je jedno od AHa- 
hovih potcinjenih stvorenja, koje se pokorava Njegovim zakonima 
i koje mu je ponizno. Prema tome, onoga ko psuje vrijeme prece je 
prezirati i psovati. 

Druga opasnost jeste ta sto ta psovka u sebi sadrzava sirk, jer 
onaj ko psuje vrijeme on ga psuje zbog toga sto misli da mu ono 
donosi stetu i korist. Pored toga, psovac je u isto vrijeme i nasilnik, 
jer cirri stetu onome ko je ne zasluzuje, dao je necemu nesto sto 
ga ne zasluzuje, uzdigao je nesto sto to ne zasluzuje, zabranio je 
nekomu ko ne zasluzuje da mu se to zabrani. Vrijeme je kod onib 
koji ga psuju najveci nasilnik. Psovacka obiljezja tih nasilnika izdaj- 
nika veoma su mnogobrojna. Tako su mnoge neznalice izriciti u 
njegovu proklinjanju i ponizavanju. 

Treca opasnost psovanja vremena jeste ta sto se ta njihova 
psovka odnosi na Onog koji je stvorio vremenske prilike,jer da u 
tome istina slijedi njihove strasti, nestalo bi nebesa i Zemlje. Pa npr. 
ako vrijeme bude u skladu s njibovim strastima i zeljama, onda ga 
hvale i uzdizu. Medutim, treba znati da je Gospodar vremena taj 
koji daje i zabranjuje, koji dize i spusta, ponizuje i uzvisuje. U svemu 

143 Biljeze ga Buhari (13/389) u Tevhidu, poglavlje: Rijeci Uzviscnog: "Oni zele da izmjene 
Allahova rijea...", u Tsfsiru sure El-Diasije, i u Edeba, poglavlje: Ne psujte vrijeme, Muslim 
(2246) u Izrazima, poglavlje: Zabranjeno je psovati vrijeme, Ebu Davud (5274) u Edebu, 
poglavlje: O covjeku koji psuje vrijeme, i Ahmed u(2/238, 272). Hattabi je rekao: "To znaci 
da sam ja vlasnik vremena i upravljam stvarima koje sc ticu vremena. Prema tome, ko bude 
psovao vrijeme zbog toga sto ono to cini i donosi jer ce tako na indirektan naiiin psovati nje- 
gova Stvoritelja koji gaje stvorio, tj. vrijeme." 

6+4 Biljeze ga Buriari (10/465, 466) u Edebu, poglavlje: Ne psujte vrijeme, poglavlje: Poslan- 
ikove, s.a.v.s., rijeci: "Plemenitost je srce yjernika.", Muslim (2246) u Izrazima, poglavlje: 
Zabranjeno je psovati vrijeme, Muvetta (2/984), u Govoru, poglavlje: Sta je pokudeno od 
govora, i Ahmed u(2/259, 272, 275, 318). 

381 







IBN KAJJ1M EL-DZEVZIJJE | 

tome, vrijeme ncma nikakvog utjecaja. Prema tome, njihovo psova- 
nje vremena jeste ustvari psovanje Uzvisenog Allaha, dz.s., i zbog 
toga psovanje vremena uznemiruje Uzvisenog Allaha. 

Biljezi se u dva od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao; 
"Uzviseni Allah rekao je: 'Uznemiruje me covjek sa psovanjem vre- 
mena, jer Ja sam vrijeme.'" Znaci, psovanje vremena oscilira izmedu 
dvije mogucnosti, a jedna od njih mora se odnositi na onog ko ga 
psuje. Prva je da onaj ko psuje vrijeme ustvari psuje Allaha, a druga 
je da on s torn psovkom cirri sirk, jer ako je uvjeren da vrijeme Zaje- 
dno s Allahom ima utjecaja na iivot, onda je ustvari politeista, a ako 
je uvjeren da samo Allah daje vrijeme, pa i pored toga psuje onoga 
ko je dao vrijeme, onda je on ustvari opsovao Allaha. 

Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

"Neka niko od vas ne kaze: 'Propao sejtan', jer se on tada 
povecava sve dok ne postane koliko kuca i kaze: 'Pobijedio sam 
ga sa svojom snagom.' Nego neka kaze: 'BismiUah', i on ce se tada 
smanjiti i postat ce kao musica." MS 

U drugom hadisu kaze se: lliii ^*13 d£\ : dyC oUaLiJl j*l lij ^iJl o[ 
"Kada covjek prokune sejtana, on kaze: Ti proklinjes onog koji je 
proklet.'" 646 

Slicne tome jesu rijeci: "Neka Allah ponizi sejtana", i "Neka 
Allah unakazi sejtana", sve one vesele ga i navode ga da kaze: "Covjek 
je spoznao da sam ga savladao sa svojom snagom." To je zbog toga 
sto ga potpomaze da ga zavede i da mu u tome ne moze nista. Zato 
je Poslanik, s.a.v.s., ukazao da onaj koga uznemiri sejtan s necim, 



545 Biljezi ga Ebu Davud (4982) u Edebu, 85 poglavlje, i Ahmed u(5/59, 71, 365) od nekog 
ashaba. Lanac prenosilaca mu je ispravan, 

646 Nisam naiao o%'aj hadis. 

1382 











ZADIH-ME'AD 

treba da se sjeti Allaha, spomene Njegovo ime i zatrazi utociste kod 
Njega.To ce muvise koristiti i vise naljutiti sejtana. 



Slicna tome jeste i Poslanikova, s.a.v.s., zabrana da neko kaze: 
tS Ji l c_2i "Dusa mi je postala zlobna", nego neka kaze: iS ^i c^U 
"Mrzovoljna mi je dusa." 647 1 pored toga sto obje fraze imaju ista 
znacenja, tj. postala je nenormalna i lose je cudi, ipak je Poslanik, 
s.a.v.s., prezirao da ashabi to stanje izrazavaju na prvi nacin, zbog 
toga sto taj izraz involvira ruznocu i odvratnost i zato ih je uputio 
da koriste ljepse izraze i da se okane ruznih, tj. da ruzne izraze 
zamjene sa ljepsim. 

Slicna toj zabrani jeste i Poslanikova zabrana da onaj koga je 
proslo ili zadesilo nesto kaze: da sam uradio to i to. Poslanik, s.a.v.s., 
na to je rekao: jlkliJI jXi *£& ^J <5[ "Lev, tj. da sam, otvaxa sejtansko 
djelovanje."Potom je ukazao na ono sto je korisnije takvom covjeku 
reci od spomenute fraze, a to je da kaze: "Allah je to odredio i ura- 
dio staje htio." 64S 

To je zbog toga sto rijeci: da sam uradio to i to, ne bi me 
proslo to i to, ili ne bi mi se desilo ono sto mi se desilo, jeste govor 
koji apsolutno ne koristi,jer on ne moze povratiti ono sto je proslo. 
Takoder, rijeci "da sam"ne mogu ukloniti ono sto je zadesilo nekoga. 
One pored toga sadrzavaju tvrdnju da je stvar bila kako ju je neko u 
sebi zamisljao, bila bi drugacija od onoga, kako ju je Allah odredio, 






M7 Biljeze ga Buhari (10/465) u Edebu, poglavije: Ne kaze se: dusa mi je postala zlobna, Mus- 
lim (2251) u Izrazhna, poglavije: Pokudenoje da covjekkaze: zlobna mi je dusa, Ebu Davud 
(4989) u Edebu, poglavije; Ne kaze se: zlobna mi je dusa, i Ahmed u(6/51, 66, 231, 281), svi 
ga biljeze od Aise, r.a.. O ovoj temi prenosi se joi i od Sehla b. Hunejfa. 

MB Biljeze ga Muslim (2664) u Sttdbini, poglavije: Naredena je snaga, a zabranjena slabost, 
Ibn Madia (79) u Uvodu, poglavije: Sudbina, i Ahmed u(2/366, 370), od Ebu Hurejre, r.a., da 
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Snazan yjemik bolji je i drazi Allahu od nejaka vjernika. 
Medutim, u svakom od njih je dobro. Nastoj raditi ono sto ti je korisno, potpomogni se s 
Allahom i ne kloni. Ako te nesto zadesi ne reci: da sam uradio to i to, bilo bi to i to, nego reci: 
Allah je to odredio i uradio sta je htio, jer lev, tj, da sam, otvara sejtanovo djelovanje." 

383 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

>K 3ft Yrtc 3ftV*K*ft V*K jftYflc*V 

realizovao i htio, jer ono sto se desilo suprotno onome sto je neko 
zelio, desilo se Allahovom odredbom, realizacijom i htjenjem. 

Kada neko kaze: da sam ja uradio tako, desilo bi se suprotno 
onome sto se desilo sada. Medutim, to je nemoguce, jer da se nesto 
desi suprotno onome sto je odredeno i sto se desilo, nemoguce je. 
Taj njegov govor involvira u sebi: laz, neznanje i apsurd. Kada bi 
smo i prihvatili da ne sadrzava poricanje sudbine, ne bi se mogla 
izbjeci kontradiktornost u torn govoru,jer on znaci: da sam uradio 
tako, na taj nacin bih izbjegao ono sto mi je Allah odredio. 

Ako se kaze da u tome nema odbijanja sudbine i njena negira- 
nja, jer ti uzroci koje je zelio jesu takoder od sudbine, jer on govori: 
da sam radio za ovu sudbinu, uklonio bih od sebe tu sudbinu, jer se 
sudbina uklanja sudbinom poput uklanjanja bolesti s lijekovima, gri- 
jeha s pokajanjem, neprijatelja s dzihadom, sve te stvari jesu sudbina. 

Red ce se da je to istina, medutim, to koristi prije nego sto se 
desi nezeljena sudbina. All nakon sto se desi, onda nema nacina da 
se ona ukloni, jer da postoji neki nacin za njeno uklanjanje ili ubla- 
zavanje s drugom sudbinom, onda bi mu najprece bilo da izgovori 
te rijeci, tj. da sam uradio to i to. Cak bi mu bila duznost, u torn 
slucaju poduzeti postupke kojima ce ukloniti tu sudbinu ill ubla- 
ziti njene posljedice, a ne samo da zeli da se nije desilo ono sto se 
desilo, jer je to puka nemoc. Allah osuduje nemoc, a voli "el-kejs"i 
nareduje ga. "Kejs" je uvazavanje uzroka s kojima je Allah povezao 
korisne posljedice za covjeka na ovom i onome svijetu. Ovo otvara 
vrata dobra, a nemoc otvara vrata sejtanskog djelovanja, jer coyjek 
kada postane nemocan uraditi ono sto mu koristi i okrene se pukim 
zeljama govoreci: da je bilo tako i tako, da sam uradio to i to, na taj 
nacin otvara kod sebe sejtansko djelovanje, jer sejtanova vrata jesu 
nemoc i lijenost. Zbog toga je Poslanik od njih trazio utociste, jer 
su one kljuc svakog zla. Od njih proistice briga, ruga, strah, skrtost, 
dug i nadmoc ljudi. Izvor svih tih dusevnih bolesti jesu nemoc i 
lijenost, a njihova parola je: "Da je... "Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., 

384 








ZADU-L-ME'AD 

rekao: "Zaista lev, tj. da je, otvara sejtansko djelovanje."Iluzionari su 
najnemocniji i najneuspjesniji ljudi, jer iluzije su osnovno bogatstvo 
iluzionara, a slabost je kljuc svakom zlu. 

Osnova svih grijeha jeste slabost, jer covjek kada postane 
nemocan uraditi uzroke dobrih djela i uzroke koji ga udaljavaju od 
grijeha, koji stoje kao prepreka izmedu njega i njih, onda on pocini 
grijehe. Prema tome, ovaj casni hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., 
trazio utociste od svih temelja i ogranaka zla, njegovih temelja i 
ciljeva, izvora i rukavaca. On involvira osam osobina, a svake nje- 
gave dvije osobine u cvrstoj su sprezi. Poslanik, s.a.v.s., rekao je; ij£l 
jjj-l j jUI -j* dL "Boze, utjecem Ti se od brige i tuge." 649 

Te su dvije stvari u jednoj jakoj sprezi, jer se dusevna nela- 
godnost i nevolja s obzirom na razlog koji je uzrokuje, dijeh na 
dvije vrste: nevolja ciji je uzrok nesto sto se desilo u proslosti i on 
uzrokuje tugu; i drugo sto izaziva tu nelagodnost jeste ono sto ce 
se desiti u buducnosri i ono uzrokuje brigu, a obje stvari nastaju od 
nemoci i slabosti. Ono sto je proslo, ne moze se otkloniti tugom, 
nego zadovoljstvom, zahvalom, strpljenjem, vjerom u odredenje i 
rijecima koje takav covjek treba reci: Allah je to odredio i uradio 
sto je htio. 

Takoder, ono sto ce doci ne moze se sprijeciti brigom. U 
torn slucaju, moguce je da covjek posjeduje neki nacin da izbjegne 
buducnost i da to bude u mogucnosti uraditi, ili da ne posjeduje 
nikakvo sredstvo da je ukloni, pa se ne boji od nje, nego ce uzeti 
sebi odgovarajucu odjecu i opremu kako bi se prikladno pripremio 

149 Biljezi ga Buhari (H/148, 149) u Dovama, poglavlje: Trazenje utocista od prevlasti ljudi, 
poglavljer Utjecanje od kaburskog azaba, poglavlje: Utjecanje od skrtosti, poglavlje: Utjecanje 
od pozne starosti i poglavlje; Utjecanje od dunjaluckog iskusenja. Biljezi ga i u Dtihadu, 
poglavlje: S cime se trail zaStita od straha. Potpuna forma te dove glasi: "Boze, utjecem Ti se 
od briga i tuge, od nemoci i lijenosti, od skrtosti i kukavicluka, od prevelikog duga i prevlasti 
ljudi." Biljeze gaTirmizi (3480) u Dovama, poglavlje: Trazenje utocista od brige i duga, Nesai 
(8/257, 258) u Istiazi, Ahmed u(3/122, 159, 220, 226, 240) od Enesa, r.a. Biljezi ga Ebu 
Davud (1555) a Namazu, poglavlje: Istiaze, od Ebti Seida el-Hudrija. 



385 



.™-l* 







IBM KAJJ1M ELDZEVZIJJE | 

za njen docek. Obuce jak oklop tevhida, tevekkula, past ce pred 
svog Uzvisenog Gospodara, predat ce mu se i bit ce zadovoljan da 
mu bude Gospodar u svemu, tako da ne bude zadovoljan samo da 
mu bude Gospodar u onome sto voli, a ne i u onome sto ne voli. 
Ako se desi ovo posljednje, onda on nije apsolutno zadovoljan da 
mu Allah bude njegov Gospodar, a ni Allah apsolutno ne zell da 
mu on bude rob. 

Briga i tuga uopce ne koriste covjeku. Njihova steta veca je 
od koristi. One slabe volju i srce 1 sprecavaju covjeka da radi ono sto 
ce mu koristiti. One mu sprecavaju put da ide naprijed, vraeaju ga 
nazad, spoticu ga, zaustavljaju ga, zaklanjaju ga od znanja kojem bi 
uvijek, kada ga vidi, trebao hitati i truditi se na putu njegova stjeca- 
nja. Medutim, briga i tuga tezak su teret na ledima onog ko ih nosi. 
Cak ga one sprecavaju od njegovih strasti i zelja koje mu stete na 
ovom i onom svijetu, ali eto, ovdje mu te dvije stvari mogu koristiti. 

U tome je mudrost Silnog i Mudrog, da tim dvjema stvarima 
potcini srca onih koji su se okrenuli od Njega, koja su prazna od 
ljubavi prema Njemu, koja u sebi nemaju straha, nade, pokajanja, 
oslonca i prisnosti prema Allahu. Koja ne traze utocista kod Allaha 
i ne bjeze Njemu, da ih na taj nacin vrati i iskusa s dusevnim bri- 
gama, tugom, bolovima, od mnogih grijeha i niskih strasti. Ta srca 
su u zatvoru bola ovog svijeta, pa ako se njima zeli dobro, nagradu 
za zatvor ovoga svijeta naplatit ce na onom svijetu. Ona ce stalno 
biti u torn zatvoru sve dok se ne oslobode i ne dodu u prostranstva 
tevhida, dok se ne okrenu Allahu i ne osjete Njegovu blizinu i dok 
ljubav prema Njemu ne ispun^ najdublje i najkrajnje njegove dubine 
i prostranstva. Tako da Njegovo spominjanje, ljubav prema Njemu, 
strah od Njega i nada u Njega, radost s Njim i uzivanje u sjecanju 
na Njega ne zagospodare, ne prevladaju srcem. Pa kada to srce sve 
izgubi, izgubi i svoju snagu bez koje mu nema zivota niti opstanka. 

Nema drugog nacina da se srce oslobodi svih tih bolova, koji 
su u isto vrijeme i njegove najrazornije bolesti, do tog nacina. Nema 

1386 





ZADU LMEAD 

spasa bez Jedinog Allaha. Do njega se moze stici samo preko Njega, 
dobro donosi samo On, zlo odnosi samo On i na njega ne ukazuje 
niko drug! osim On. On kada zeli svom robu neku stvar, pripremi 
ga za nju. Znaci, On stvara, On priprema i On opskrbljuje. Ako ga 
postavi na bilo koje mjesto, sa Svojom dobrotom i mudrosti ga je tu 
postavio, jer mu drugo nista i ne prilici niti mu sta drugo bolje odgo- 
vara. Ne moze se sprijeciti ono sto Allah dadne, niti se moze dati ono 
sto je On uskratio. Ne sprecava Svom robu pravo koje mu je odredio 
da bi mu tako ucini nepravdu. On to cini da bi covjeka osvijestio i 
doveo ga, sa Svojom ljubavlju prema njemu, da Ga obozava, da Mu 
se iskreno obrati, pokori, dodvori i da prema Njemu osjeti istinsku 
nemoc, i da u svakom svom atomu bica, vanjskom i unutrasnjem, 
osjeti potpunu pokornost sa svakim svojim izdisajem i udisajem. 

To je bit i sustina te stvari. Pa ako je rob ne prizna, Gospodar 
je zbog Svoje skrtosti nece sprijeciti svom robu sve dok je rob Njemu 
potreban, niti sto ce se Njegove hazne smanjiti, niti da bi prisvojio 
ono sto pripada robu. Allah mu to sve zabranjuje da bi ga povratio 
Sebi, da bi ga uzdigao kad Mu se on ponizi, da bi ga obogatio kad on 
osjeti siromastvo prema Njemu, da bi ga nagradio kada rob iskreno 
stane pred Njega, da ucini da proba gorcinu zabrane preko slasti u 
pokoravanju i uzivanju u ovisnosti o Njemu, da bi mu obukao ogrtac 
poboznosti, da bi mu s njegovim izoliranjem dao najcasnije polozaje, 
da bi mu pokazao Svoju mudrost u Svojoj moci, milost u Svojoj uzvi- 
senosti, dobrocinstvo i samilost u Svojoj nadmoci, i da je Njegova 
zabrana ustvari darivanje, smjenjivanje, postavljanje, kazna preodgoj, 
iskusenje ljubav i dar, a prevlast njegovih neprijatelja nad njim jeste 
ustvari uze koje ce ga dovesti ka Njemu. 

Ukratko receno, ne prihci robu nista drugo do ono sto ga je 
zadesilo, jer su ga Allahova mudrost i hvala postavili na to mjesto 
zato sto mu drugo ne odgovara. Nije dobro da ga napusta, jer Allah 
najbolje zna koja mjesta ce odrediti za svoje darivanje i nagradivanje. 
Allah najbolje zna kome ce Svoju milost ukazati. 

387 



«**j|* 





.=- 

4)1 



IBN KAJJ1M EL-D2EVZIJJE 

jj t% £* ^ I 55 Wjtf IjJjl? y^j ,£i~ & dJKj> 

"J /o^o Mijedne drugima iskusavamo da bi nevjernici rekli: 
'Zarsuto oni kojimaje Allah, izmedu nas, milost ukazaof 'A zar 
Allah dobro nepoznaje one koji su zahvalni. " (El- En am, 53). 

Uzviseni Allah najbolje zna mjesta dobra; i one kojima ce 
to dobro dati, a 1 one kojima ce ga zabraniti. S Njegovom dobro- 
stivosti i mudrosti On daje i zabranjuje, pa ako ta zabrana dovede 
do osjecaja zavisnosti od Njega, pokornosti prema Njemu i dodvo- 
ravanja Uzvisenom, u torn slucaju ta zabrana se u odnosu na njega 
transformise u dar. A koga Njegovo darivanje uposli i odvrati od 
Njega, ono ce u odnosu na covjeka biti zabrana, jer sve sto odvrati 
covjeka od Allaha pokudeno je, a sve sto ga vrati Njemu jeste milost 
prema njemu. Uzviseni Gospodar od covjeka zeli i trazi da radi i 
djeluje, a nijedno djelo ne mote se desiti sve dok ga Allah ne odredi 
i dozvoli. On od nas trazi da kontinuirano budemo mobilni, da 
stalno radimo ono sto ce nas pribliziti Njemu, a prije toga obavijes- 
tio nas je da se ta nakana ne desava sve dok On ne pomogne da se 
to ostvari s Njegovom voljom. Znaci da postoje dvije volje: volja od 
covjeka da nesto uradi i Bozja volja koja zeli da mu to pomogne. 
Covjek ne moze nista uraditi bez Bozje volje, niti ima ikakva udjela 
u tome. O tome Uzviseni veli: ^^liJl il>j ^ *^i ^ ^i ^J*^ ^°'j¥ "^ vt 
ne mozete nista htjeti, ako to Allah, Gospodar svjetova, nece. " (Et-Tek- 
vir, 29). Pa ako covjek posjeduje drugu volju koja je u korelativnom 
odnosu s onom koju je Bog dao,poput njegova tijela i duse, onda bi 
AUahova volja sama po sebi zahtijevala da covjek s njom uradi ono 
sto zeli, jer u suprotnom nece biti spreman za prihvatanje darova. 
Medutim, posto on nema takve posude u koju bi se stavili pok- 
loni, onda je to tuda posuda, a ko donese tudu posudu vraca se bez 
darova, i onda neka ne kori nikog osim sebe. 

Cilj Poslanikova, s.a.v.s., utjecanja od brige i tuge, dvije usko 
povezane osobine, i od nemoci i lijenosti, takoder usko povezanih 



,J» 



■KHBnftffi 








ZADU-LME'AD 

osobina, jeste zbog toga sto je covjek nesavrsen i sto nije imun na 
njih; ill zbog toga sto je nemocan nesto uraditi, a to je nemoc, Hi sto 
je mocan ali ga ne zeli uraditi, a to je lijenost. Od te dvije osobine 
nastaje gubljenje svakog dobra i stjecanje svakog zla. Od tog je zla 
anuliranje koristi od svog tijela i to je kukavicluk, i anuliranje koristi 
od svog imetka, i to je skrtost. Nakon toga kod covjeka nastaju dvije 
nesrece ili savladanost. Istinska nesreca, to je nesreca i savladanost 
zbog duga, i lazna nesreca, tj. nesreca ili savladanost od strane ljudi. 
Sva ta zla jesu posljedice nemoci I lijenosti. Na to se odnose i vjero- 
dostojne Poslanikove rijeci upucene nekom covjeku kojem je pre- 
sudio protiv njega i koji je rekao: "Dovoljan mi je Allah i divan H je 
On oslonac." Nastoje Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

"Allah osuduje nemoc, nego budi razborit i kada te neka stvar 
savlada red: 'Dovoljan mi je Allah i divan li je On oslonac.'" 650 

Taj je covjek rekao da mu jeAllah dovoljan i da je On divan 
oslonac nakon svoje nemoci da bude razborit, jer da je bio takav, 
Poslanik, s.a.v.s., presudio bi u njegovu korist, a protiv njegova 
suparnika. Medutim, da je poduzeo sve korake i uzroke koje 
zahtjeva razboritost i nakon toga bio pobijeden i rekao: "Dovoljan 
mi je Allah i divan li je On oslonac", onda bi te njegove rijeci bile 
izrecene na pravom mjestu. To nam potvrduje primjer Ibrahima, 
a.s., Allahovaprijatelja,kadaje poduzeo sve sto muje bilo naredeno, 
i nije bio nemocan da bila sta od toga uradi, nakon cega ga je njegov 
neprijatelj savladao i bacto u vatru, u torn stanju rekao je: "Dovoljan 

m Biljeze ga Ebu Davud (3627) u Sudstvu, poglavlje: Covjek se treba zakleti za svoje pravo, i 
Ahmed u musnedu, 6/24, 25, od Avfa b. Malika el-Esdze'ija, r.a., da je Poslanik, a.s., presudio 
dvojici ljudi, pa onaj protiv koga je presudio rekao je: « Allah mi jc dovoljan i divan li je On 
oslonac», pa je Poslanik, a.s., rekao: «Allah osuduje nemoc, nego budi mudar i razborit i kada 
te savlada neka stvar red: «Dovoljan mi je Allah i divan li je On oslonac." U lancu prenosilaca 
muje Sejfu ei-S ami, koga povjerljivim prenosiocem smatraju samo Ibn Hibban i el-'Idzli. 



-^.■:k> 







IBNKAJJIMEL-DZEVZIJJE g 

mi je Allah i divan li je on oslonac." 651 Tako su te rijeci, izrecene na 
pravom mjestu, opravdale ocekivanja, urodile plodom i dale ono sto 
se putem njih trazilo. 

Ista je stvar i s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim 
ashabima kada im je na dan Uhuda receno, nakon sto su se povukli 
s njega, da su se ljudi okupili radi njih pa da ih se pripaze, nakon 
cega su se oni pripremili i izisli da se sukobe sa svojim neprijateljem. 
Od sebe su dali sve sto su znah i umjeli, a zatim su rekli: lX;j Jul l2i£ 
J^JI "Dovoljan nam je Allah, i divan li je On oslonac. 6S2 

Nakon cega su te rijeci dale plodove i donijele ono sto se 
trazilo s njima. Zbog toga je Uzviseni rekao: 



n>. 






3& -uj! Jp J5" ji ^j i 



"Onome ko se Allaha boji, On ce izlaz naci i opskrbit ce ga 
odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha ponzda On mu je 
<&rfa."(Et-TalaM). 

U ajetu je tevekkul, tj. oslanjanje na Allaha spomenut poshje 
takve, tj. bogobojaznosti. Tevekkul je poduzimanje svih uzroka koji 
su naredeni, i nakon toga ko se osloni na Allaha On ce mu biti dovol- 
jan, kako to Uzviseni kaze na drugom mjestu: Jfjii* 4& j^'j Jil IjSlj^ 
^J^'p "Bojte se Allaha, i neka se na Njega oslone vjernici!" (El-Maide, 
11). Tevekkul i dostatnost bez poduzimanja uzroka koji su propisani 
i naredeni jeste ustvari puka nemoc, a vjernik ne bi smio da od svog 
tevekkula napravi nemoc, niti svoju nemoc tevekkulom. Vjernik 
treba da od svog tevekkula nacini jedan od propisanih i naredenih 
uzroka, jer bez svih njih ne moze se realizirati cilj i nakana. 

651 Biijezi ga Buhari (8/172) od Ibn Abbasa da je rekao: "Rijeci: 'Allah nam je dovoljan i divan 
li je On oslonac', rekao je Ibrahim kada je bio bacen u vatru, a Muhammed, s.a.v.s., ih je rekao 
kada mu je receno: 'Ljudi su se okupili protiv vas', pa im je to vjerovanje povecalo, te su rekli: 
'Dovoljan nam je Allah i divan li je On zasritnik."" 

652 V.: Ei-Siretun-nebevijjetu (3/100-101) od Ibn Kesira kao i njegov tefsir (1/430). 








ZADIH-ME'AD 

Zbog toga su dvije grape ljudi pogrijesile. Prva tvrdi da je 
sam tevekkul dovoljan i samostalan uzrok da se dode do rilja i zbog 
toga su anulirali sve uzroke koje je Allahova mudrost odredtla da 
se preko njih stize do posljedica. Na taj nacin otisli su u jednu kraj- 
nost i nemoc zbog toga sto su zanemarili uzroke. Zato je njihov 
tevekkul oslabio gdje su mislili da je jak. Zbog toga su sve svoje 
zelje sakupili 1 nacinili od njih jednu zelju. Iako u tome s te strane 
ima neke snage, medutim s druge strane u tome je slabost. Zato 
kada god taj samostalru tevekkul ojaca s te strane, slabi ga krajnost 
sa strane uzroka, s druge strane koji je ustvari mjesto tevekkula. 
Mjesto tevekkula su uzroci, a njegovo savrsenstvo jeste oslanjanje 
na Allaha kroz njih. 

To je slicno tevekkulu zemljoradnika koji ore zemlju i sije u 
nju sjeme i nakon toga se osloni na Allaha kod njegova klijanja i 
rasta. On je tevekkulu dao njegovo pravo, jer njegov tevekkul nije 
oslabio neoranje zemlje i njeno ostavljanje neobradenu. Isti je slu- 
caj i s putnikom koji zeli preci odredeni put i trudi se da ga prede. 
Kao i tevekkul pametnih i razboritih o pitanju spasa od Allahove 
kazne i dobijanja Njegove nagrade s uporednim trudom da se bude 
pokoran Uzvisenom. To je tevekkul koji daje plodove i u kom je 
Allah dovoljan. A tevekkul nemoci \ krajnosti ne daje plodove, niti 
ce Allah u njemu pomoci onome ko ga ucini, jer Allah je dostatan 
onome ko se osloni na Njega samo ako ga se boji, a njegova bogo- 
bojaznost jeste da uvazi sve propisane i naredene uzroke, a ne da ih 
zanemari i anulira. 

Druga je grupa uvazila uzroke i vjeruje u kauzalnu vezu 
izmedu uzroka i njenih posljedica i u Serijatu i prirodnim zako- 
nima, ali je zanemarila tevekkul. Ona i pored toga sto je dobila od 
uvazavanja tih zakonitosti, ipak nema snagu koju imaju oni koji 
uvazavaju tevekkul, niti imaju Allahovu pomoc, niti Njegovu dosta- 
tnost, a niti zastitu.To je puko ostavljanje na cjedilu i nemoc i to u 
onolikoj mjeri koliko propuste tevekkula. 

391 






»*«*»* 





1BN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Sva snaga jeste u oslanjanju na Allaha. Zbog toga su neki 
od prethodnika rekli: "Koga raduje da bude najjaci covjek, neka se 
osloni na Allaha, jer su snaga, dostatnost i zastita osigurane onome 
ko se oslanja na Allaha. A njegova snaga umanjivat ce se proporcio- 
nalno smanjenju njegove bogobojaznosti i tevekkula. U suprotnom 
je nuzno da rau Allah da izlaz iz svake poteskoce u kojoj se ljudi 
nadu. U torn slucaju Allah mu je dovoljan i dostatan." 

Time se zeli reel da je Poslanik, s.a.v.s., uputio covjeka ka 
onome u cemu je vrhunac njegovog savrsenstva i realizacija njego- 
vih ambicija, a to je da cezne za onim sto je korisno za njega, da 
se na tome trudi 1 tada ce mu koristiti Allahova dostatnost i rijed: 
"Dovoljan mi je Allah i divan li je On oslonac." Medutim, onaj ko 
ostane nemocan i koga prode dobro, a zatim kaze: "Dovoljan mi je 
Allah i divan li je On oslonac", Allah ce ga koriti zbog toga i u torn 
slucaju mu nece biti dostatan, jer On je dovoljan samo onome ko 
Ga se boji i ko se osloni na Njega. 



1 392 



ffl£ 





ZADIH-ME'AD 





POGLAVLJE POSLANIKOVOJ, SAYS., 
PRAKSI PRI ZIKRU 

Poslanik, s.a.v.s,, bio je covjek koji se najvise Allaha sjecao. 
Cak sav njegov govor bio je posvecen sjecanju na Allaha i oko 
Allaha. Njegove naredbe, zabrane, zakonodavstvo koje je propisivao 
ummetu bilo je od Poslanika, s.a.v.s., sjecanje na Allaha. Njegovo 
izvjestavanje o imenima Gospodara, Njegovim svojstvima, propi- 
sima, djehma, nagradi i kazni bilo je od strane Poslanika sjecanje 
na Allaha (zikr). Hvaljenja Allaha s navodenjem Njegovih blago- 
dati, Njegovo slavljenje, zahvala i tesbih bio je od Poslanika zikr 
Allahu. Poslanikove molbe i dove, ceznje i strah bio je zikr Allaha. 
Poslanikova sutnja i razmisljanje bill su Poslanikovo srcano sjeca- 
nje Allaha. Poslanik, s.a.v.s., sjecao se Allaha u svakom vremenu i 
stanju. Njegovo sjecanje na Allaha odvijalo se s udisanjern i izdi- 
sanjem vazduha, spominjao ga je u stojecem, sjedecem i u lezecem 
polozaju, na strani, dok je hodao, jahao, isao, silazio, na putovanju i 
kod kuce. 

Kada bi se budio govorio bi: j^i3\ Jlj l2li! li jX> U&4 t|JJI •& jlU-I 
"Hvala Allahu koji nas je ozivio nakon sto nas je usmrtio i Njemu 



"653 



cemo se vratiti. 

653 Bilieie ga Buhari (11/97) u Dovama, pogkvlje: Sta se uci kad se hoce spavati?, poglavlje: 
Stavljarije desne mkc ispod desnog obraza, poglavlje: Sta se kaze kada se osvane, kao i u 
Ttvbidu, pogkvlje: Dova sa Allahovim imenima, Tirmizi (3413) u Dovama, poglavlje: Koja 
se dova uci prije spavanja, Ebu Davud (5049) u Edebu, poglavlje: Sta se uci prije spavanja, Ibn 
Madza (3880) u Dovama, poglavlje: Sta se uci kada se probudi nocu, Ahmed u(5/385, 387, 
397, 399, 407), svi ga prenose od Huzejfe b.Jemana, r.a. Biljeze ga Buhari (1 1/111) U Dovama, 



" °"rr- 




1BH KAJJIM EL-DZEVZUJE 




Aisaje rekla: 



I _1a o_uAj j Jil jU-4-" JU j i l^i* till jl?-j 4 l^^JLc- -(ill ^5 XUl ^y> i * lij jlS" 

"Kada bi Poslanik, s.a.v.s., ustao nocu donio bi tekbir deset 
puta, zahvalio bi AUahu deset puta i rekao bi: 'Subhanellahi vebi- 
hamdihi', deset puta/subhanel melikil kuddusi', deset puta, donio bi 
istigfar deset puta, izgovorio bi 'la ilahe illellah' deset puta, a potom 
bi rekao: 'Boze, utjecem Ti se od dunjalucke tjeskobe i tjeskobe 
Sudnjega dana', deset puta, zatim bi poceo s namazom." 

Takoder je rekta: 

cJI dJJl <r~j dJLiJJ ik y J >_-aj i (j^i-^A ij -^ ( _ ? _Ls pj; aj ^ (j^j -^JUI dr^-j 

"Kada bi se Poslanik, s.a.v.s., nocu budio, govorio bi: "Nema 
boga osim Tebe, neka je Tebi slava. Boze, odTebe oprosta trazim za 
svoje grijehe. Molim Te zaTvoju milost. Boze, povecaj mi znanje, i 
ne dozvoli mom srcu nakon sto si me uputio da zastrani, Podari mi 
od Tebe milost, Ti si uistinu Onaj koji obilno dariva."Obje predaje 
biljezi Ebu Davud. 65 '' 



poglavlje: Sta se uci kada se osvane, i u Tevbidu, poglavlje; Ucenje dove s Allahovim imenima, 
Ahmed u(S/lS4) od Ebu Zerra, r.a. Biljeze ga Muslim (2711) u Ziiru, poglavlje: Sta se kaze 
pri spavanju i kad se legne u postelju, Ahmed u(4/294, 302) od Berae b. Aziba, r.a.. 

654 Prvu predaju biljezi u Edebu (5085) poglavlje: Sta se kaze kad se osvane. U lancu mu je 
Bekijje b. Velid, prenosilac koji obmanjuje, jer je spomenuo an'anu, i Omer b, Dzu'sum, koga 
samo Ibn Hibban smatra povjerljivim. Biljezi ga i Nesai (3/209) u Kijamul-kjli, poglavlje: 
Navodenje s cime se otpocinje nocni namaz, koji biljezi drugim putem sa dobrim senedom 
tako da on jaea s njim. 

Drugu predaju biljezi u Edebu (5061) poglavlje: Sta treba covjek reci kada ustane nocu. U 
lancu prenosilaca mu je Abdullah b. Velid b. Kajs et-Tudzibi, nestabilan prenosilac, kako to 
tvrdi Hafiz Ibn Hadzcr u Takribu. 

394 





ZADU-L-ME'AD 

Poslanik, s.a.v.s., obavijestio je da ko kaze kada se nocu 
probudi: 

j^jji ■ ju p [^jp jiJi] il V| ;>' YJ J> Yj *j& ATj 41 ^ «ll ^j 41 5lA^j 

"Nema boga osim Jedinog Allaha koji nema sudruga, Njemu 
pripada vlast i zahvala i On je svemocan. Hvala Allahu, slava Allahu 
i nema boga osim Allaha, Allah je najveci. Nema snage niti mod bez 
Njega (Uzvisenog i Vehcanstvenog)", a zatim kaze: "Boze oprosti 
mi", ili proud neku drugu dovu, 653 dova ce mu biti primljena. Ako 
potom uzme abdest i klanja, namaz ce mu biti primljen. Biljezi ga 
Buhari, 656 

Ibn Abbas opisuje Poslanikovu praksu nocu, kada je kod njega 
zanodo, i veli: "Kada se probudio, podigao je glavu nebesima i pro- 
ucio deset posljednjih ajeta sure Ali Imran, od 'Zaisra u stvaranju 
nebesa i Zemlje...', pa sve do kraja sure." 657 

Potom je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
*xfel\ f3 £& lUl iUj j& ^j ^ jYj ^IjC^JI jJ ci iu^i ilJ $)\ 

655 Hafiz u Fetba (3/33) veli: "Tako stoji u predaji ta dilema, a moguee je da je ona upotrije- 
bljena radi izvora. Prvu mogucnost potvrduje predaja koja se nalazi kod Ismailija u sljedecoj 
ventiji: '...zatim kaze: 'Boze, oprosti mi', bit ce mu oprosteno', ili kaze: 'pa prouci dovu, bit ce 
mu ona uslisana.™ U predaji koju biljezi Ali b. el-Medini stoji: "...potom kaze: 'Boze, oprosti 
mi', ili je rekao: lit prouci dovu™. U verziji koju biljezi Nesai ogranicio se samo na prvi dio. 

656 Biljeze ga Buhari (3/33) u Tebedzdzudu, poglavlje: Ko se probudi nocu, pa klanja, Tirmizi 
(3411) u Dovama, poglavlje: §ta se prenosi o dovi kada se neko probudi u nodi, Ebu Davud 
(5060) u Edebu, poglavlje: Sta ce coyjek reci kada se probudi nocu, Ibn Madia (3878) u 
Dovi, poglavlje: Kakvu ce dovu uciti onaj ko se probudi nocu. Dodatak u predaji: "Uzviseni i 
Velicanstveni" ne biljezi se kod Buharija, nego je to iz predaje koju biljeze Ibn Madza, Nesai 
i Ibn Sunni s ispravnim lancem prenosilaca. 

657 Biljeze ga Buhari (8/176, 177) u Tefiiru, Muslim (763,191) u Namazu putnika, poglavlje: 
Dova na nocnom namazu, od Ibn Abbasa. 



395 








1BN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

>**c. j-^** ■ ^ j. *• ^ ^ > *■ ■** j ■■**- *^^ ■ • >* ^- ^ ^ . 

L»j i^j^>-1 Uj c_»jS U (J^iiU c~^£L>- ^fJLIJVji c..«.^l»- tlbj clJj' ^yjj ol5*^j L ^^ p j 

"Boze, nekajeTebi hvala, Ti si Onaj koji osvjetljavas nebesa 
i Zemlju i ono sto je u njima. Tebi pripada hvala, Ti odrzavas i 
upravljas nebesima, Zemljom i svime sto je u njima. Tebi pripada 
zahvala, Ti si istina. Tvoje obecanje je istina, Tvoj govor je istina, 
susret s Tobom je istina, Dzennet je istina, vatra je istina, poslanici 
su istina, Muhammed je istina, Sudnji dan je istina. Boze, Tebi sam 
se predao, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, Tebi se kajem, radi 
Tebe se sporim, Tebe uzimam za sudiju, oprosti mi ono sto sam 
uradio i sto nisam, sto tajim i sto javno iznosim. Ti si moj Bog, 
nema boga osim Tebe. Nema snage niti mod bez Allaha, Uzvise- 
nog i velicanstvenog." 658 

Aisa, r.a., veli da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi ustajao nocu ucio: 

sll^-iJlj t_4^ ^ ^'j^J CjIjI^UI 'J&\3 J_sl^.[j JJ\£ t Aj ^'Jfr 4*J p-fr^' 
,jx^ diil t tilolj J^-l -j* v i_ib>-l li (jJu>l dji&£ <ui \jj\S ^ iJ^Up &£ iS^ oJi 

"Boze, Gospodaru Dzebraila, Mikaila i Israfila, Stvaraoce 
nebesa i zemlja, Poznavaoce vidljivog i nevidljivog, Ti ces presuditi 
Svojim robovima u ono me oko eega se prepiru, uputi me istini, s 
Tvojom dozvolom, u onome sto je diskutabilno, jer Ti kome hoces 
ukazujes na Pravi put.""* 

Biijeze ga Buhari (3/2-3) na pocetku knjige Tehedzdzud, zatim: (13/315) u Tevhidu, 
poglavlje: Rijeci Uzvisenog: "On je Onaj koji je s istinom stvorio nebesa i Zemlju", i hadis 
219. u torn poglavlju, poglavlje: Rijeci Uzvisenog: "Oni zele da izmjene Allahov govor", Mus- 
lim (769) u Namazu pulnika, Ahmed (1/358) od Ibn Abbasa da je Allahov, s.a.v.s., kada bi 
ustao kasno u noci ucio 

1 Biijeze ga Muslim (770) u Namazu futnika i njegovu skraavanju, poglavlje: Dova na 
nocnorn namazu i tehedzdiudu, Tirmizi (3416) u Dovama, poglavlje: Sra se prenosi o dovi 
na pocetku namaza, Ibn Madza (1357) u Uienju ikameta u namazu, poglavlje: Sta se prenosi 

396 





ZADIH-ME'AD 

Mozda je rekla i: "Otpocinjao bi namaz s time. Kada bi klanjao 
vitr, nakon sto bi ga otklanjao, zavrsio bi vitr sa sljedecim rijecima: 
'Sub hand- melikil-kuddusi', tri puta i treci puta bi otezao glas." 660 

Kada bi izasao iz svoje kuce, ucio bi: 

"U ime Allaha i oslanjam se na Allaha. Bote, utjecem Ti se da 
ne zalutam i da nekog ne navedem da zaluta, da ne posrnem ili da 
nekoga ne navedem da posrne, da ne ucinim nepravdu ili da nekom 
ne ucinim nepravdu, da nesto ne uradim iz neznanja ili da mi se 
nesto ne uradi iz neznanja." Hadis je sahih. 661 

AJlahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 

. OUal— J I 41P ^pr-JJ C-JJJ LjJUj l_J^A 

"Ko kaze kada izade iz svoje kuce: 'U ime Allaha i oslanjam 
se na Allaha. Nema snage niti moci do Allaha', reci ce mu se: 



o dovi, koju eovjek uci kada eovjek ustane u noci i klanja? Prvi dio se biljezi kod Muslima 
odjahje b. Ebu Kesira daje rekao: "Pricao mi je Ebu Seleme b. Abdurrahman b. Avf i rekao: 
'Pitao sam Aisu, majku pravovjernih, s cime je, s.a.v.s., otpocinjao namaz kada bi ustajao 
nocu? Rekla je: 'Kada bi nocu ustajao da klanja, otpocinjao je namaz sa: 'Boze, gospodaru 
Dzebraila. . .,', pa je naveo hadis." 

640 Biljeze ga Ebu Davud (1430) u Vttru, poglavlje: Dova koja se uci na kraju vitara, Nesai 
(3/23S) u Kijatnul-kjli, poglavlje: Dileme prenosilaca predaje od Ubej b, Ka'ba, Ahmed 
(5/123) od Seida b. Abdurrahmana b. Ebza, od njegovoga oca, od Ubej b. Ka'ba. Lanac preno- 
silaca mu je ispravan. Biljezi ga Ahmed (3/406, 476) od Seida b. Abdurrahmana b, Ebza, od 
njegova oca. Lanac prenosilaca mu je takoder ispravan. 

661 Biljeze gaTirmizi (3423) u Dovama, poglavlje: Utjecanje da ne ucinimo nesto iz neznanja 
ili da se nama ne ucini nesto iz neznanja, Ebu Davud (5094) u Edebu, poglavlje: Sta se kaze 
kada se izade iz kuce, Nesai (8/285) u Istiazi, poglavlje: Trazenje utocista od dove koja se ne 
uslisava, Ibn Madza (3884) u Dovi, poglavlje: Sta se uci kada neko izade iz svoje kuce, Ahmed 
u(6/306) od u Seleme, r.a. Lanac prenosilaca je ispravan. Tirmizi veli da je ovaj hadis hase- 
nun-sahih, a Hakim (1/519) ga smatra vjerodostojnim, u cemu ga podrzava i Zehebi. 

397 








% IBM KAJJIM EL-D2EVZIJJE 

'Upucen si, zadovoljen si i zasticen si', i sejtan ce pobjeci od njega." 
Hadis je hasen. 662 

Ibn Abbas, r.a., rekao je da je cuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., 
kada je nocio kod njega, kada je izasao da klanja sabah, da je rekao: 

"Boze, ucini u mom srcu, jeziku, sluhu, vidu svjedo, ucini iza, 
ispred, iznad i ispod mene syjetlo. Boze, povecaj mi svjedo."" 3 

Fudajl b. Merzuk prenosi od Atijje el-'Avfija, od Ebu Seida 
el-Hudrija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

s^ ;ui £j?y~ Q& hxL % x> Tj <. \'J\ yj i>: ££t J ju r idj iii ^il? 

"Svaki eovjek koji izade iz svoje kuce i kaze: 'Boze, molim 
Te pravom onih koji te mole, i pravom ovog mog idenja ka Tebi, 
ja nisam izisao iz obijesti niti iz oholostl, niti iz prikazivanja niti 
popularnosti, nego sam izisao bojeci se Tvoje srdzbe i trazeci Tvoje 
zadovoljstvo. Molim Te da me spasis od vatre i da mi oprostis gri- 
jehe, jer ih samo Ti mozes oprostiti.' Allah ce mu odrediti sedam- 
deset hiljada meleka da za njega traze oprost i okrenut ce Svoje lice 



prema njemu sve 



dok 



ne zavrsi s namazom 



"664 



662 Biljezt ga Tirmizi (3422) u Devama, poglavlje: Sta se kaze kada se izade iz kuce, i Ebu 

Davud (5095) od Enesa, r.a.Tiimizi je rekao da je ovaj hadis hasenun-sahih, i u pravu je. Ibn 

Hibban (2375) veli da je vjerodostojan. 

1,63 Biljeze ga Buhari (11/98-99) u Dovama, poglavlje: Dova koja se uci kad se probudi iz sna, 

i Muslim (763, 191) u Namazu putnika, poglavlje: Dova rta nocnom namazu, od Ibn Abbasa. 

Vec mu je spomenura verifikacija. 

664 Biljeze ga Ibn Madza (778) u Knjizi o dzamijama, poglavlje: Idenje na namaz, i Ahmed u 

(3/21). U lancu prcnosilaca mu je Atijje el-Avfi, slab prenosilae. 

398 







'i ZADU-L-ME'AD 

Biljezi Ebu Davud da bi Poslanik, s.a.v.s., kada bi usao u dza- 
miju rekao: 

illjj Jli liU (*~r^l jUsliJl ■/> [H-J^l 4JLkL^j s *jj£JI <4^-jjj <»-k*^ *>k hjtA 

' * ■* * '»''j J '' J 'C 

"Utjecem se sa velicanstvenim Allahom, s Njegovim casnim 
licem, s Njegovom praiskonskom moci od prokletog sejtana." Kada 
se to kaze, sejtan veli: "Sacuvan je od mene do kraja dana." 665 

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 

j ^i ^i j&j p^j 4^ ii (P ^ j£ j&sS j^ii fi^i j*i iii 

■i).Ui j. diiui ji (hIii jMi £> £p ^3 L^ijii 

"Kada neko od vas ude u dzamiju, neka donese salavat na 
Poslanika, s.a.v.s., i neka kaze; 'Boze, otvori mi vrata Svoje milosti', 
a kada izade neka kaze: 'Boze, od Tebe trazim tvoju blagodat.'"^ 6 

Biljezi se da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi usao u dzamiju donio bi 
salavat i selam na Muhammeda i njegovu porodicu, a zatim bi rekao: 

•dii-is 4^' J A^'j (^^ J ^' r*^' ^-^ 

"Gospodaru moj, oprosti mi moje grijehe, otvori mi vrata 
Tvoje milosti", a kada bi izlazio donio bi salavat i selam na Muham- 
meda i njegovu porodicu, a zatim bi rekao: "Gospodaru moj, opro- 
sti mi moje grijehe i otvori mi vrata svoje dobrote." 667 

665 Biljezi ga Ebu Davud (466) u Namazu, poglavlje: Sta ce reci covjek pri ulasku u dzamiju. 
Lanae prenosilaca mu je ispravan, a dob rim ga smatraju Nevevi i Ibn Hadzer. 

666 Biljeze ga Ebu Davud (465) Ebu Avane, i Ibn Madza (772) od Ebu Humejda ili Ebu Usejda. 
Lanac prenosilaca mu je jak. Biljezi ga i Muslim (713) u Namazu putnika, poglavlje: Sta se kaze 
kad se ude u dzamiju, u sljedecoj verziji: "Kada neko do vas ude u dzamiju neka kaze: 'Boze, 
otvori mi vrata Svoje milosti', a kada izade neka kaze: 'Boze, trazim od Tebe Tvoju blagodat.™ 

667 Biljeze ga Ahmed u(6/282, 283) Tirmizi (314) i Ibn Madza (771) od Fatime, kcerke 
Allahovaa, s.a.v.s. Medutim, lanac mu je slab i preldnut, ali postoji druga verzija koju prenosi 
Bnes, a biljezi je Ibn Sunni (86). Lanac joj je slab, ali je snazi drugi hadis pa je zbog toga taj 
hadis hasen. 



«*«4> 






IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE | 

Kada bi Poslanik, s.a.v.s,, klanjao sabah, ostao bi sjedeci na 
svom mjestu, spominjuci Allaha, sve do izlaska sunca. 

Kada bi osvanuo rekao bi: 

> ^ ** ""ft*** ** ■** ^ * ^ ^ # * j* 

"Boze, s Tvojom dozvolom smo osvanuli, s Tvojom dozvolom 
smo zanocili i s Tvojom dozvolom zivimo i s Tvojom dozvolom 
cemo umrijeti, i Tebi cemo se vratiti." Hadis je sahih. 668 

Poslanik, s.a.v.s., je takoder ucio: 

.-* - * all -* 

** -* * t*' I"** 



2j dull Z aJ d^t V ;jij 4)1 VI *J1 Vj 4) jU-lj . d JLUl gilj 

,3 wLU "J wlL _> Lpl ImJ ) fOsjl ■■ a*» a , LltSol ".J will Ji iP-' L_J 1 bAju Lo ^4 p aJl ljL& Jrf 






"Osvanuli smo i osvanula je Allahova vlast el-hamdu lillah. 
Nema boga do Jedinog Allaha koji nema sudruga. Njemu pripada 
vlast i zahvala i On je svemocan. Boze, daj mi dobro ovoga dana 
i dobro koje je poslije njega, a utjecem Ti se od zla ovog dana i zla 
poslije njega. Boze, utjecem Ti se od lijenosti i zla starosti, od kazne 
u vatri i kazne u mezaru." A kada bi zanocio ucio bi: 4i ^jJLLLl t _^S\j llLUl 
"Zanocili smo i zanocila je i Allahova vlast.. .", do kraja hadisa. M9 

Ebu Bekr es-Siddik, r.a., je rekao: 



668 Btljeze ga Tirmizi (3388) u Dovama, poglavlje: Sta se treba reci kad se osvane i omrkne, 
Ebu Davud (5068) u Edebu, poglavlje: Sta se treba red kad se osvane, i Ibn Madia (3868) u 
Dovi, Sta covjek treba reci u dovi kad osvane i omrkne od Ebu Hurejre. Lanac prenosikca mu 
je jak. Tirmizi je rekao: "Hadis je hasen (dobar)," 

66 *Biljezi ga Muslim (2723, 75) u Ziknt i dovi, poglavlje: Trazenje zastite od zla onog sto se 
uradilo i zla onog sto se nije uradilo, od Abdullaha b. Mesuda. 



400 







ZADU-L-ME'AD 



"Poslaniee, poduci me rijecima koje cu uciti kada osvanem 
i omrknem." Rekao je: "Red: 'Boze, Stvoritelju nebesa i Zemlje, 
poznavaoeu nevidljivog i vidljivog, Gospodaru svega i njegovom 
vladaru i vlasniku, svjedocim da nema boga osim Tebe. Utjecem Ti 
se od zla samog sebe, od zla sejtana i njegova sirka, da me sacuvas da 
ne ucinim sebi zlo ili nekom muslimanu.'" Rekao mu je da te rijeei 
uci kada osvane, kada omrkne i kada legne. 6 ™ Hadis je sahih. 

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Svaki covjek koji kaze svaki dan po 
tri puta kada osvane i zanoci: j "tf j ^j^ 1 J *& «*-^1 £ j^h^ iS^ «*>! p-^ 
LUJI L»_JI y-j A c Li\ 'U ime Allaha s cijim Imenom ne moze nauditi 
nista ni na Zemlji, a niti na nebesima, i On sve cuje i sve zna', nece 
mu moci nista nauditi," 671 Hadis je sahih. 

Takoder je rekao: "Ko kaze kada osvane i omrkne: 4sL c~~J>j 
11; jl^Ujj t iLa p*k*%3 iljj 'Zadovoljan sam sto mi je Allah Gospodar, 
islam vjera i Muhammed, s.a.v.s., poslanik', Allah je preuzeo na Sebe 
da ga ucini zadovoljnim." 672 Tirmizi i Hakim vele da je sahih. 

67Q BUjeze ga Tirmizi (3389) u Dovama, poglavlje: Sta se kaze kada sc osvane i omrkne, Ebu 
Davud (5067) u Edebu, poglavlje: Sta se kaze kada se osvane. Lanac mu je ispravan, a Ibn 
Hibban (2349) i Hakim ga smatraju vjerodostojnim, 

671 Biljeze ga Tirmizi (3385) u Dovama, poglavlje: Sta se navodi u dovama kada se osvane 
ili omrkne, Ebu Davud (5088) u Edebu, poglavlje: Sta se treba reci kada se osvane, Ahmed 
(446 i 474) i njegov sin Abdullah u svojim Zevaidima (528), Ibn Madza (3869) od Osmana 
b. AfFana, r.a. Lanac mu je ispravan. Vjerodostojnim ga smatraju Ibn Hibban (2352) i Hakim 
(1/514). Tirmizi je rekao: "Hadis je hasen sahih." 

m Biljezi ga Tirmizi (3386) od Sevbana, r.a, Tirmizi za ovaj hadis veli da je hasen garib s 
ovim laneem, i pored toga sto je u njegovu lancu prenosilaca Seid b. Merzuban, slab prenosilac 
koji obmanjuje, kako to veli Hafiz u Takribu. Biljezi ga i Ebu Davud (5072) u Edebu, poglav- 
lje: Sta se uci kad se osvane, od nekog covjeka koji je sluzioa, s.a.v.s. U njegovu lance je Sabik 
b. Nadzije, nepoznat prenosilac. Hakim (1/518) ga smatra vjerodostojnim hadisom, a i Zehebi 
ga podrzava u tome. Biljezi ga Ebu Davud (1529) od Ebu Seida el-Hudrija u merfu formi 
neogranicenog vremenom izgovora tih dova u sljedecoj verziji: "Ko kaze: 'Zadovoljan sam sto 
mi je Allah gospodar, islam vjera i Muhammed', zagarantovao je sebi Dzennet." Lanac mu je 
dobar. Hakim (1/518) veli da je vjerodostojan i Zehebi ga podrzava u toj ocjeni. 



^Kim* 





IBN KAJJ1M ELDZEVZIJJE 

Takoder je rekao: 

diiji 4i>- J^lj J-i+il c-^wal Jl i^JLil : l^j u^j ^h ujp- JU ^ 

■u>l# 3!& 4)1 ja»1 1 L*^ Uli 01} jlBl ^ iii; 4>l jHp! J£^ lili 01} jllll ^ £>j &\ 

. jlHl j-* *u)l <£lpI 1 Uojl Uli jlj jllll ^y 

"Ko kaze kada osvane i omrkne: 'Boze, ja sam osvanuo uzi- 
majuci Tebe, nosace Tvog Arsa, meleke i sva stvorenja za syjedoka 
da tvrdim da nema boga do Tebe i da je MuhammedTvoj rob iTvoj 
poslanik', Allah ce osloboditi cervrtinu njegova tijela od vatre. A 
ko to kaze dva puta, Allah ce polovinu njegova tijela osloboditi od 
vatre. A ko to kaze tri puta, Allah ce osloboditi tri cetvrtine njegova 
tijelo od vatre. A ko to kaze cetiri puta, Allah ce ga osloboditi od 
vatre." Hadis je hasen. 673 

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 

^ iiii5 <iiLi Sj&± "-y> .iiXt jt *^ ,y ut r^^ ^ H-^' r-r^i <J?~ <-^ J* 
' * * > * * ■" > — .. - , 

j& t ^ i^ im jL jii ^5 *->: >^ tpt -^ S^Ji ^Jj ^ ^ ^ ^.J 

" ' ' *\ 



fi " Biljezi ga Ebu Davud (5069) od Enesa. U njegovu lancu je Abdurrahman b. Abdulme- 
dzid, nepoznat prenosilac. Biljeze ga i Buhari u El-Edebul-mufredu (1201) Tirmizi (3495) 
Ebu Davud (5078) Ibn Sunni (68) od Bekijjeta b. Velida od Muslima b, Zijada el-Kurelija 
od Enesa b. Malika. Hafiz je rekao: "Bekijjet je saduk", a zamjera mu obmanu i sravnjivanje. 
Medutim, jasno je izjavio da mu je to njegov sejh pricao i da je cuo od njega, Na osnovu toga 
uklonjena je sumnja. O njegovu sejhu Muslimu b. Zijadu se nije izjasnio Ibn Kartan i rekao 
je da ga ne poznajemo. Medutim, prenosi se da je pazio na konje Omera b. Abdulaziza sto 
ukazuje da je bio povjerljiv. Ibn Hibban ga spominje u Sikatima, pa ga zbog toga Hafiz smatra 
dobrim. Biljezi ga i Hakim (1/523) u slicnoj verziji od Selmana Farisija, bez ogranicavanja 
s vremenom, u sljedecoj verziji: "Ko kaze: 'Boze, uzimam Te za svjedoka, i Tvoje meleke i 
meleke koji nose Tvoj Ars, uzimam i nebesa i sve one koji su na Zemlji, da potvrde da je 
svjedocim da si Allah i da nema drugog boga do Tebe, i da nemas sadruga. I svjedocim daje 
Muhammed Tvoj rob i Tvoj.' Ko to kaze, Allah ce osloboditi njegovu trecinu od vatre, a ko to 
kaze dva puta, Allah ce osloboditi njegove dvije trecine od vatre, ako to kaze tri puta, Allah it 
ga cijelog osloboditi od vatre." Lanac prenosilaca mu je dobar. Hakim veli da je hadis sahih i 
s njim se slaze Zehebi. 



402 






ZADU-LMEAD 

"Ko kaze kada osvane: 'Boze, sve blagodati koje su osvanule 
sa mnom ill s bilo kojim od Tvojih stvorenja samo su od Tebe, 1 Ti 
nemas sudraga. Neka je Tebi hvala i zahvala', tog dana obavio je 
obavezu zahvale. A ko te rijeci kaze kada omrkne, izvrsio je obavezu 
zahvale te noci." 674 Hadis je hasen. 

Kada bi osvanuo i omrkao ucio bi ovu dovu: 

"Boze, od Tebe trazim spas i ovog i onoga svijeta. Boze, od 
Tebe trazim oprost i spas u svojoj vjeri, u svom ovosyjetskom zivotu, 
u svojoj porodici i u svom imetku. Boze, prekrij moje sramote i 
zastiti me od straha. Boze, sacuvaj me sprijeda i sa zada, s moje 
desne i lijeve strane i odozgo. Utjecem Ti se Tvojom velicinom 
da ne budem ubijen odozdo, tj. od zemljotresa ill slicnog." Hakim 
smatra da je ovaj hadis vjerodostojan.* 7S 

Poslanik, s.a.v.s., je takoder rekao: 

Eli *»* **: *-* i ** * * ^ ■t^"* p 4 i ■ *t >■ j * >, ^i "i -■ **£*** ** ,* ** **?** * * *- °*u \ \" 

"Kada neko od vas osvane neka kaze: 'Osvanuli smo i osva- 
nula je vlast AUaha, Gospodara svjetova. Boze, ja Te molim za 
dobro ovoga dana, njegovu pobjedu, pomoc, svjedo, bereket i uputu, 
a utjecem Ti se od zla koje je u njemu i poslije njega', pa kada zanoci 

'"' Biljeze ga Ebu Davud (5073) u Edebu, poglavlje: Sta se kaze kada se osvane, i Ibn Hibban 
(2361) od Abdullaha b. Gannama el-Bejadija. U lancu prenosilaca mu je Abdullah b. Anbese, 
kojeg povjerljivim smatra samo Ibn Hibban. All i pored toga, smatra ga dobrim hadisem u 
djelu Ematil-c-zkar. 

i,s Biljeze ga Ebu Davud (5074) i Ibn Madza (3871) od Ibn Omera. Lanac prenosilaca mu je 
ispravan, a Hakim ga smatra vjerodostojnim (1/517). 

403 

MM 










I IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE £ 

&rts JhV/K 7ft Y*K7ftY*KlftY*K7ftV» 

neka kaze isto."Hadis je hasen. 676 Ebu Davud biljezi da je Poslanik, 
s.a.v.s., rekao nekim od svojih kcerki: 
' * "■ ; * *.•' * < ■ * *. * ^ ?> ,,"',>' .■*' * 

frLJS U ivJaxJl (iiJl 4)1; "Vi ej* Vj J j?- Nj oJlXj^jj 4)1 ol>4_v j^r-" 2 ^ iJi 5 " (_ij* 

£U i yU e.^ J^j iU-l Aa 4>l Si j ^.Jb ^ JS" je ii 51 ^ ^ Jl Ui Jl Uj jtf 4)1 

r * * • - f * J, „ j^^, 

.7t_-j2j ^^yls- JadT- ^g-^J iji 5 " j*^ l/°J i^~*i ls* 5- - lajl:J " 7 r ; v g i iJi 5 " ^*l* j* 

"Kada osvanete recite: 'Neka je slava i hvala Allahu. Nema 
snage niti mocl bez Njega koji je Uzviseni i Velicanstveni. Ono sto 
On zeli, to ce biti, a sto ne zeli nece biti. Znam da je Allah svemo- 
can i da sve zna', jer ko to kaze kada osvane bice sacuvan sve dok ne 
zanoci, a ko to kaze kada zanoci bice sacuvan sve dok ne osvane." 677 

Poslanik, s.a.v.s., rekao je nekom ensariji: 

iii jjij ij £ vLii ? i£S i& Jij sj> %\ iliat i=ii £1 i^ dL&t 4\ 
$£\ j* dL SjpI j < ujXij di ^ iL Sjd ji liiji £^i iitf ^^,1 in j; ju 

' ' ' - '•*' .' - ' '-„ "*\*.> '*. , , . - f .r - A" .'\'*"> "- 

"Zelis li da te poucim rijecima, pa ako ih izgovoris, Allah ce te 
osloboditi brige i olaksace ti da vratis dug?" Rekao je: "Svakako, Alla- 
hov Poslanice." Rekao je: "Kada osvanes i kada omrknes reci: 'Boze, 
utjecem Ti se od brige i tuge, od nemoci i lijenosti, od kukavicluka 
i skrtosti i od prevehkog duga i nadmoci ljudi.'" Rekao je: "To sam i 
radio, pa me je Allah oslobodio brige i dao da vratim dug." 6 



"678 



blb Biljezi ga Ebu Davud (5084) u £(^iu,poglavlje: Sta se kaze kada se osvane, od Ebu Malika 
el-Es'arija. Lanac prenosilaca mu je hasen. 

677 Biljezi ga Ebu Davud (5075) u Edebu, poglavlje: Sta se kaze kada se osvane. Medutim, u 
laneu prenosilaca su mu nepoznati prenosioci. 

" 7B Biljezi ga Ebu Davud (1555) u Namazu, poglavlje: O trazenju utocista, od Ebu Seida 



J£04 





ZADU-L-ME'AD 

y* mfm JftWK JftVffJhYflt 3ft 

Kada bi Poslanik, s.a.v.s., osvanuo, rekao bi: "Osvanuli smo u vjeri 
iskmu, iskrenoj rijeci i vjeri naseg Poslanika, Muhameda, s.a.v.s., i vjeri 
Ibrahimovoj, koji je bio pravi musliman i nije bio idolopoklonik." 679 

Tako stoji i u hadisu; ".. .i vjeri naseg Poslanika, Muhammeda, 
s.a.v.s." To je nekima bilo nejasno, a ustvari je isto kao i sto stoji 
u hutbama i tessehudu u namazu gdje se kaze: 'Svjedocim da je 
Muhammed, Allahov Poslanik', jerje sam Poslanik, s.a.v.s., zaduzen 
da vjeruje da je on Allabov Poslanik poslan stvorenjima.Ta njegova 
duznost veca je od duznosti onih kojima je poslan. On je vjerovjes- 
nik poslan sebi i ummetu iz koga potjece i on je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., poslan sebi i svom ummetu. 

Biljezi se od njega da je rekao svojoj kcerki Fatimi: 

,oU 3> ^l ji Jk$ Tj i J& s qJj, L&1\ s* 

"Sta te sprecava da cujes ono sto cu ti oporuciti?! Reci kada osva- 
nes i omrknes: 'O Zivi, o Ti koji uzdrzavas, od Tebe pomoc trazim. 
Popravi moje stanje i ne prepustaj me sebi ni jednog treptaja oka.'" 680 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao nekom covjeku koji 
mu se pozalio na neke posasti koje ga pogadaju, da kaze kada osvane: 

*' 1 1l>'l' >*\'K\>'\* It" I't- •' 7" 4.1 • 

"'Bismillahi na mene, bismillahi na moju porodicu i moj ime- 
tak', pa ako to kazes nista ti se nece desiti." 681 



el-Hudrija, r.a. U lancu prenosilaca mu je Gassan b. Avf, koji prenosi nestabilne hadise. U dva 
Sahiha od Enesa biljezi se sljedeca verzija: "Bote, utjecem Ti se od briga i tuge, od nemoci i 
lijenosti, od Ikrtosti i kukavicluka i od velikog duga i nadmoci ljudi." 

in Biljezi ga Ahmed (3/406, 407) od Abdurrahmana b. Ebza. Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

6811 Biljeze ga Hakim (1/545) i Ibn Sunni (48) od Enesa b. Malika. U lancu prenosilaca mu je 
Osman b. Mevheb, a ne Osman b. Abdullah b. Mevheb, kako stoji u Mustedreku, Ebu Hatim 
je rekao da je to salih, tj. zdrav hadis. Ostah prenosioci su mu povjerljivi. Hadis je hasen. 

681 Biljezi ga Ibn Sunni (50) od Ibn Abbasa. U lancu prenosilaca mu je nepoznat prenosilac. 
Ncvevi u Et-Ezkaru veli da je slab hadis. 



t*Mttt£* 







IBNKAJJIMEL-DZEVZUJE $ 

Prenosi se da, kada bi osvanuo, govorio bi: 

' *>* * i- >. "'**<, * ' " * *i % • >" 

"Boze, trazim od Tebe Icons no znanje, halal opskrbu i prim- 
ljeno djelo." 682 

Od Poslanika, s.a.v.s., prenosi se takoder da je rekao: 

.till (Ji LJU- jlS" t dUi JU i ^CJA IJlj o^-Nlj £jdl j ^J-^j diialij dJ^ii; jLi liU 

"Kada covjek osvane i kaze tri puta: 'Boze, osvanuo sam s Tvo- 
jom dozvolom u blagodati, zdravlju i zastiti, pa mi upotpuni Tvoju 
blagodat, zdravlje i sakrij moje mahane i na ovom i na onom svijetu', 
a i kada omrkne neka to kaze. Zasluzio je da mu Allah to ispuni." 683 

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

jAj o15"jj aILp jA si <JJ 1 4&i ^Lj- '. ,e-~»J Op" J 7 r : ,/? - UP" ?Ji A^ (J "" (j- 

.Oj>-Nlj CjJl j^l ^ <U^I U» <U)I Otis' ol^i il""" i*^**^ O^S^' ^ 

"Ko svaki dan kada osvane i omrkne sedam puta kaze: 'Dovol- 
jan mi je Allah, nema Boga osim Njega, na Njega se oslanjam i On 
je Gospodar velicanstvenog Arsa', Allah ce mu biti dostatan za ono 
sto ga brine od ovosvjetskih i onosvjetskih stvari." 684 



s " Biljezi ga Ibn Madia (925) od u Seleme, r.a.. Busajri je u Ez-Zevaidima rekao: "Njegovi 
prenosioci su povjerljivi, osim oslobodenog roba u Seleme, jer nisam vidio da ga je iko u 
nepoznate svrstao i zato ne znam kakvo mu je stanje."Takoder ga biljezi Ibn Sunni u Amiinl- 
jevmi ■vd-lejkti (53). Hadis ima i potvrdu kod Taberanija u Mudzemu sagtru. Lanac mu je 
dobar i zbog toga je hadis hasen. 

683 Biljezi ga Ibn Sunni u AmeM-jevmi veNejleti (19) od Ibn Abbasa, r.a. Medutim, u kncu 
prenosilaca ima slabost, 

684 Biljezi ga Ibn Sunni u Amelul-jevmi •uel-lejleti (70) od Ebu Derdaa, r.a. Lanac mu je ispra- 
van. Biljezi ga i Ebu Davud (5081) u mevkuf formi do Ebu Derdaa. Prenosioci su mu povjer- 
ljivi, all ima neprihvatljiv dodatak u kojem stoji: "...iskren ili neiskxen bio u njima." 



4» 






% ZADU-L-ME'AD 

Od njega se takoder prenosi da je rekao: 

I ajl^: "^~\ lAli /j j tV-»i u^*" ^:^° *r~^ }■ ' 'J^f 1 *-5j' <3 ^1^3 eJla Jli ^y> 

ji A oi flii pJiiii jiii ill *yi s>- n j j)i v £& lt£[ ^Uj Sis4ii ;Liu ^jta'i 

J5 ^3 i ^^ ^ ^ dL ijoi Jl j^JUl i \,JU ^ JSO i»U-l -J till 01 j jj Ji ^ J5" 
' .'.>*'''-- r -, - *'■-**■ if — ' 

.^illj Jsl _j3 A* (jj 01 I i,jTj.j^Lj JlsM C~Jl ijli 
1 % if ^ ^ -* 6 J" ^ ',, * *' 

"Ko kaze ove rijeci ujutro, nece ga zadesiti nikakva nesreca sve 
dok ne zanoci, a ko ih kaze kada omrkne, nece ga zadesiti nikakva 
nesreca sve dok ne osvane. Te rijeci su: 'Boze, Ti si moj Gospodar. 
Nema boga osim Tebe. Na Tebe se oslanjam. Ti si Gospodar veli- 
canstvenog Arsa. Ono sto Allah hoce, ono bude, a sto nece ne bude. 
Nema snage niti moci osim kod Njega Uzvisenog i Velicanstvenog. 
Znam da si Ti svemocan i da sve znas. Boze, utjecem Ti se od zla 
svoje duse, od zla svakog zivog bica kojeg drzis za kiku, moj Gospo- 
dar uistinu upucuje na Pravi put.'" Receno je Ebu Derdau: "Izgorjela 
ti je kuca." Rekao je: "Nije izgorjela, jer to Allah ne bi dozvolio da se 
desi, zbog toga sto sam rekao rijeci koje sam cuo od Allahova Posla- 
nika, s.a.v.s.", paje naveo spomenute rijeci. 695 

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 
&&.1 U h jJ>jj hj^ j£ % hsi lib J&~ && VJ Jl V t uj && fiili 

>_j JjJl »i*j *y 4Jl J %ki-\i i jjjij f-jjlj Ai- tiLUjCj i^JJ f-jjl C»'. ..n U _i ry lib Jj*i 
tLJ- ui y ,a^H Cf^~ ^"^ ir"J *^H A 1 "* *-"Ji ir* ■— ■'le* ^? ^y r T :'^i OV" "*^ 0"* *— "■*' *! 



bS5 Biljezi ga Ibn Sunni u Amdul-jevmi vd-kjltti (56) od Talka b. Habiba da je rekao: "Dosao 
je neki covjek Ebu Derdau i rekao mu: 'O Ebu Derda, izgorjela ti je kuca. . .'", hadis. U lancu 
prenosilaca mu je Agleb b. Temim. Buhari veli da prenosi odbacene hadise. Biljezi ga takoder 
Ibn Sunni drugim putem od nekog ashaba i ne sporninje da je od Ebu Derdaa. U njemu se 
ponavlja dolazak covjeka njemu i da je govorio: "Pomozi, pomozi, izgorjela je!" On je odgovo- 
rio: "Nije izgorjela!. . .". U lancu prenosilaca je nepoznat prenosilac. 



407 




IBN KAJJJM EL-DZEVZiJJE 

fm 3ftY*K JftYrtt 3ft YjK 3ft VfK 3ft 




JU 



." 4^ jlj }l Jli U jL JU lit VJ ^ ;ii li J^Jl olsil 

"Prvak istigfara je kada covjek kaze: 'Boze,Ti si moj Gospo- 
dar. Nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Ja sam 
na Tvom ugovoru i obecanju koliko sam u mogucnosti. Utjecem Ti 
se od zla onoga sto sam ucinio. Priznajem Tvoju blagodat koju si 
mi dao. Priznajem svoje grijehe. Oprosti mi, jer Ti samo oprastas 
grijehe.' Ko kaze te rijeci kada osvane vjerujuci u njih, i toga dana 
umre, uci ce u Dzennet, a ko ih kaze kada omrkne vjerujuci u njih, 
i umre te noci, uci ce u Dzennet." 686 

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Ko kaze kada osvane i omrkne 
sto puta: 'Slava i hvala Allahu', na Sudnjem danu nece doci niko s 
boljim djelom od njega, osim ko je rekao isto puta koliko i on ill ko 
je rekao vise puta od njega." 687 

Takoder rekao je: 

joXi Zj lift 5 5 ii^i v ijj-'j %\ y\ 4 v &\-y 'ji ijj z*- 3« & 

.«~*oj l j^~ dili J^Ui jj^lal lilj f*^-^' i>^r*-^ j** ^J^ ***' "J^'J 1— »Uj 

"Ko kaze kada osvane deset puta: 'Nema boga osim Allaha 
Jedinog, koji nema sudruga. Njemu pripada vlast, zahvala i On je 
svemocan.' Allah ce mu upisati deset dobrih djela, obrisat ce mu 
deset grijeha i imace nagradu kao da je oslobodio deset robova i 



086 Biljezi ga Buhari (11/83, 84), poglavlje: Najbolji istigfar, od Seddada b. Evsa, r.a. Hafiz je 
rekao: U U ovom hadisu ima fantasticnih znacenja i izraza koje mu daju pravo da se nazove 
prvakom istigfara, U njemu se priznaje da ibadet i bozanstvenost pripadaju samo AJlahu, 
priznaje se da je od Stvoritelja, priznaje se ugovor koji je covjek uzeo od Allaha, nada da se 
obecanje koje je dao ispunilo, trazenje zastite od onog ito je covjek ucinio sebi i u njemu se 
priznaju blagodati Onome ko ih je dao, a grijesi se pridodaju covjeku i zelja da se oni oproste 
i priznanje da ih niko ne moze oprostiti osim Allaha." 

687 Biljeze ga Buhari (11/173), Muslim (2692) u Zikru i dovi, poglavlje: Vrijednosti tehlila, 
tespiha i dove, i Ebu Davud (5091) od Ebu Hurejre, r.a. 

408 






I ZADIR-ME'AD 

Allah ce ga tog dana zastiti od prokletog sejtana. A kada omrkne i 
kaze isto to, imace istu nagradu." 688 

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 
jj j* 'jkj lull tfj JjJiV 5 Jj ii,^ V VjJ-j Si Vi 3j V ^ 5^ JIS # 

j*j Vi £ i\i- ii j-iit jU-I ot ^3 ^^oj J£ Jjui £^ jiii*Ji ^ i]> Is liJirj 

"Ko kaze kada osvane sto puta: 'Nema boga do Jedinog Allaha 
koji nema sudmga. Njemu pripada vlast i hvala i On je svemocan', 
imace nagradu kao da je oslobodio deset robova, zapisat ce mu se 
sto sevapa, izbrisat ce mu se sto grijeha i to ce mu biti zastita od sej- 
tana sve dok ne omrkne. Niko na Sudnjem danu nece doci sa boljlm 
djelom od njega, osim onog ko je rekao vise puta od njega." 68 * 

UMusnedu i drugim zbirkama biljezi se daje Poslanik, s.a.v.s., 
poducavao Zejda b. Sabita i da mu je naredio da poduci svoju poro- 
dicu da svako jutro kazu: 



cJi i; $i\ ddij dLj dLj ^4 j f j±\j i ^l;J^j sx ju i&\ szi 
j£ vke -j* ^U u j^iji >.jj ^ ji ji iilj ii vi i>" v,5 j> Vj lM }&]■ 

Jfj-h L^- 5 ^jj" C-fVl j LpuJi J ^j cj| cJLiJ ji jii oU ^ cJliJ Uj cii ji 

j££f jb r f 1^15 j*£i b sSi4iJi5 wiii 1U ^;Vi3 oiji^Ji >u i£ui oJ-UJL 

188 Biljeze ga Ebu Davud (5077) u £Vtei«, poglavlje: Sta se kaze kada se osvane, Ibn Madza 
(3867) u Dovama, poglavlje: Koju it covjek uciti dovu kada osvane i omrkne, i Ahmed (4/60) 
od Ebu Ajjasa ez-Zurkija. Lanae prenosilaca mu je ispravan. U konacnoj verziji glasi: "Neki 
covjek vidioje Allahovaa, s.a.v.s., u snu, pa je rekao: Allahov Poslanice, Ebu Ajjas prenosi od 
tebe to i to?I', s.a.v.s., rekao je: "Istinu je rekao Ebu Ajjai.™ 

■ m Bfljeze ga Buhari (11/168-169) u Dovama, poglavlje: Vrijednost tehlila, Muslim (2691) 
u Zikru i dovi, poglavlje: Vrijednost tehlik, tespiha i dove, Muvetta (1/209), poglavlje: Sta se 
pronosi o spominjanju Uzvisenog Allaha, i Tirmizi (3464) od Ebu Hurejre. 



*4> 




IBN KAJJ1M ELDZEVZIJJE 




hl^j cJf vi ii V at ii-it jl - ilp II Js j - hl^Vj <. dill st£i *i* J ii|j 
iu^jj £& ii£ of iiib ia ^ j* j* ^j ^ ^'j ^i ^' &J ^ ^ 






ik^^^ijiiv'JiSALy-j 

"Odazivam Ti se Boze, odazivam. Odazivam Ti se, i sreca i 
dobro u Tvojim je rukama; od Tebe, s Tobom i kod Tebe. Boze, svaki 
govor koji sam rekao. Zakletvu s kojom sam se zakleo ill zayjet koji 
sam dao, pred Tvojom voljom je sve to. Sto zelis bit ce, a sto ne zelis 
nece biti. Nema snage niti moci bezTebe, i Ti si svemocan. Kome si 
se smilovao, njemu to i pripada, koga si prokleo, on je to i zasluzio. 
Ti si moj Zastitnik i na ovom i na onom svijetu. Usmrti me kao 
muslimana i ucini me s dobrim. Boze, Stvoritelju nebesa i Zemlje, 
Znalcu vidljivog i nevidljivog, Posjednice velicine i plemenitosti, 
ja Ti se zavjetujem na ovom svijetu i uzimam Te za svjedoka, a Ti 
se dovoljan svjedok, da ja tvrdim da nema boga osim Tebe Jedinog 
koji nemas sudruga. Tebi pripada vlast i hvala i Ti si Svemocan. 
Svjedocim da je Muhammed Tvoj rob i Tvoj Poslanik. Svjedocim 
da jeTvoje obecanje istina, da je susret s Tobom istina, da je Sudnji 
dan istina i da ce neminovno doci, i da ces Ti prozivjeti ljude iz 
kaburova. Svjedocim da, ako me Ti prepustis meni, da ces me pre- 
pustiti slabosti, nepotpunosti, grijehu i pogresci. Ja se uzdam samo 
u Tvoju milost, oprosti mi sve moje grijehe, jer ih niko ne moze 
oprostiti osim Tebe. Primi moje pokajanje, jer Ti si Onaj koji prima 
pokajanje i koji je milostiv." 6 * 



(m Biljezi ga Ahmed u(5/191) i biljezi ga Ibn Sunni u skracenoj verziji (47). U njegovu lancu 
je Ebu Bekr b. Abdullah b. Ebi Metjem el-Gassani es-Sami, slab prenosilac. Kuca mu je 
pokradena, pa je poceo mijesati. 

410 







ZADIH-ME'AD 




POGLAVLJE POSLANIKOVOJ PRAKSI UCENJA ZIKRA 
PRI OBLACENJU ODJECE I SLICNIH STVARI 

Kada bi Poslanik, s.a.v.s., obukao novu odjecu, nazvao bi je po 
imenu: turban, kosulja ill ogrtac, a potom bi rekao: 

"Boze, Tebi pripada zahvala i Ti si mi omogucio da je obu- 
cem. JaTe molim da mi das njeno dobro i dobro radi cega je napra- 
vljena, a utjecem Ti se od njena zla i zla radi cega je napravljena." 
Hadisje sahih. 691 

651 Biljeze ga Tirmizi (1767) u Odjeci, poglavlje: Sta se kaze kad se obuce nova odjeca, i 
u Semailima (1/138-139), Ebu Davud (4020) Ahmed u(3/30). Svi ga prenose putem Ibn 
Mubareka od Seida b. Ebi Ijasa el-Dzeririja, od Ebu Nadreta, od Ebu Seida cl-Hudrija. 
Biljeze ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesai putem Ise b. Junusa od el-Dzeririja. Hafiz je rekao u 
Ematil-izkaru kako to prenosi Ibn Allan (1/304). Zatim ga biljezi Nesai putem Hammada 
b. Seleme od el-Dzeririja od Ebu Alaa Abdullaha b. Sihhira oda, s.a.v.s., i veli: "Ovo je prece 
da bude ispravnije od predaje od Isaa b. Junusa, jer ga je on cuo od el-Dzeririja, nakon sto je 
poceo raijesati, a Hammadovo slusanje od njega je starije. Zbog toga je Ebu Davud ukazao 
na ovoj uzrok i naveo drugi, da ga Abdulvehhab es-Seka£ prenosi od el-Dzeririja, od Nadreta 
ti mursel verziji, ne spominjuci Ebu Seida. Taj nedostatak Ibn Hibban i Hakim zanemarili 
su i zbog toga su rekli da je to hadis sahih." Biljezi ga Ibn Hibban (1442) od Isaa b. Junusa i 
od Halida Tahana, a Hakim (4/192) ga biljezi od Ebu Usame, a svi od el-Dzeririja. Svi koje 
smo naveii, osim Hammada i Sekafija, cuh' su od El-Dzeririja, nakon sto je pobrkao. Cudno 
je onda kako je sejh, tj. Nevevi bio kategorican u ocjeni da je ovo hadis sahih. Moguee je da je 
on tekstualno sahih, zbog toga sto se prenosi drugim putem, koji je takoder hasen. Biljeze ga 
Ebu Davud (4023) Hakim (4/192, 193) od Ebu Merhuma, od Sehla b. Muaza b. Enesa, od 
njegova oca daje Allahov, s.a.v.s., rekao: "Ko pojede nesto pa kaze: 'Hvala Allahu koji me je 
nahnmio ovom hranom i opskrbio me bez ikakvog udjela i modi od mene', oprostit ce mu se 
prosti grijesi, ako obuce odjecu pa kaze: 'Hvala Allahu koji mi je omogucio da je obucem i koji 



41 



III, 










% IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE \ 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 

"Ko obuce novu odjecu pa kaze: 'Hvala Allahu koji mi ovo 
omoguci da obucem i opskrbi me s njom bez ikakvog mog udjela i 
moci\ bit ce mu oprosteni prosli grijesi." 692 

U Tirmizijevom Dzamiu od Omera b. Hattaba, r.a., biljezi se 
daje rekao: 

"Cuo sam AUahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Ko obuce 
novu odjecu pa kaze: 'Hvala Allahu koji mi je omogucio da je 
obucem da s njome prekrijem svoja stidna mjesta i da se s njome 
uljepsam u svom ovosvjetskom zivotu', a zatim uzme svoju staru 
odjecu, pa je dadne u sadaku, bit ce u Allahovoj zastiti i blizini i na 
Allahovom putu, svejedno bio ziv ili mrtav.'" 653 

Od Poslanika, s.a.v.s., potvrdeno je daje rekao Ummu Halidu, 
nakon sto je obukla novu odjecu: 

"Iznosala je da Bog da i izderala, zatim je jos iznosala i izder- 
ala dva puta." 694 

me je opskrbio njome bez ikakva udjela i moci od mene', bit ce mu oprosteni prosli grijesi." 
Ovaj hadis je hasen.jerje Ebu Merhuma slijedio Ibn Sevban kod Ibn Asakira (6/23/1). 

6.2 Hadis je hasen, a vee je spomenut u prethodnoj fusnoti. 

6.3 Biljeze ga Tirmizi (3555) u Dovama, poglavlje: Ne smatra se gresnikom ko ucini pokanje, 
i Ibn Madza (3557) u Odjeci, poglavlje: Sta ce covjek reel kada obuce novu odjecu, od Esbega 
b. Zejda od Ebu Alae od Ebu Umame od Omera. Ebu Ala je Samljanin, nepoznat prenosikc, 
a Esbeg je poyjerljiv i malo besprimjeran, kako to navodi Hafiz u Takribu. 

m Biljezi ga Buhari (10/236,256) u Odjeii, poglavlje: Crni obrubljeniogrtac.i poglavlje: Koju 
dovu uci onaj ko obuce novu odjecu, i u Diihadu (6/168), poglavlje: Ko govori perzijski i 





ZADIH-ME'AD 

U Ibn Madzovom Sunenu biljezi se da je Poslanik, s.a.v,s., 
vidio na Omeru neku odjecu i upitao: "Je ii to nova ili je oprana?" 
Omer je rekao: "Oprana.'Toslanikje rekao: "Obuci novu, zivi sretno 
i umri kao sehid." 695 




POGLAVLJE POSLANIKOVOJ, SAYS., PRAKSI PR1 
ULASKU U SVOJU KUCU 

Poslanik, s.a.v.s., nije iznenadivao svoju porodicu dolazeci 
im nenadano, sumnjajuci u njihovo postenje. Dolazio bi im najav- 
ljeno, tako da su znali za njegov dolazak. Kada bi dolazio, nazivao 
bi im selam. Kada bi usao, poceo bi s pitanjem ili bi ih pitao o nji- 
hovom stanju, a mozda bi i rekao: "Imali kod vas sta da se jede?" 6% 
A ponekad bi sutio sve dok mu se ne bi iznijelo ono sto se imalo. 

Biljezi se od Poslanika, s.a.v.s., kada bi se uputio prema kuci, 
da bi rekao: 






strani jezik, i u Edebu (10/356), poglavlje: Ko ostavi tude scensko dijete, pa se s njim igra, ili ga 
ljubi ili se sail s njim. Njegova verzija glasi: Od u Halida, Halidove kcerke (Ibn Seid b. el- As 
b. eje) daje rekla: "AUahov, s.a.v.s., je dobio neku odjecu, medu kojomje bio i jedan crni obru- 
bljeni ogrtac,paje upitao: 'Sta mislite, kome cemo dati ovaj ogrtac?'Narodje sutio., s.a.v.s., je 
rekao: 'Dovedite mi u Halid', pa mi ga je obukao svojom rukom i rekao: 'Da Bog da ga izno- 
sala i izderala', rekavsi to dva puta."U predaji koju biljezi Buhari stoji: "Nosi je i izderi, nosi je 
i izderi i nosije i izderi." Biljeze ga takoder i Ebu Davud (4024) i Ahmed u(6/364, 365). 

6,5 Biljeze ga Ahmed (2/89), Ibn Madza (3558) u Odjefr. poglavlje: Sta ce red covjek kada 
obuce now odjecu, i Ibn Sunni \xAmelul-jevmi •oel-lejleti (89) od Ibn Omera. Lanac prenosi- 
laca mu je ispravan. Ima drugu verziju u mursel formi, koju biljezi Ibn Ebu Sejbe u Mmanmfu 
od Abdullaha b. Idrisa, od Ebul-Esheba, Dzafera b. Hajjana el-Utaridija, koji se ubraja u ljude 
koji prenose vjerodostojne hadise i on je slusao od velikih tabiina. 

W6 Biljezi ga Muslim (1154) u PbsIu, poglavlje: dozvoljcno je postiri dobrovoljru post, od Aise 
da je rekla: "jednog dana je dosao kod mene Allahov, s.a.v.s., i upitao: 'Imas li ista za jesti?' 
Rekla sam da nema. Rekao je: 'Onda cu ja zapostiti.' 

413 






IBN KAUIM EL-DZEVZIJJE 

"Hvala Allahu koji me je zadovoljio i dao mi prebivaliste. 
Hvala Allahu koji me je nahranio i napojio. Hvala Allahu koji je na 
mene prosuo blagodati. MolimTe da me zastitis od vatre." 697 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao Enesu: je tiJUo li| 
dULil j£j dJlU iSj, °^Z ILli siLLft! "Kada udes kod svoje porodice, nazovi 
selam, jer to ce biti bereket za tebe i za tvoju porodlcu/'Tirmizi veli 
da je ovaj hadis hasenun-sahih. 69B U Ebu Davudovom Sunenu od 
Poslanika, s.a.v.s., biljezi se da je rekao: 

.<(Jl*I jJ^ *J-^J p-J ' l^LSjJ Ujj Jill <^&J 

"Kada covjek ude u svoju kucu neka kaze: 'Boze, molim Te za 
najbolji ulazak i izlazak. U ime Allaha ulazimo i na naseg Gospodara 
se oslanjamo', i neka nakon toga nazove selam svojoj porodici." 699 

Takoder se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
J^-4i\jS ,yu> ^i <iil J^ J tjU £p^ J^-j 4il JJ- ^U (14 15 «-^* 

T*" * 1 "** "*■** n u n ** i** 1 -* -"" - * ' ■" " t fl ' It » i*" *" f °\ - * t 1 "* 7 . V' f \ *• **' 

^ >r . ,' , >'„■'.*,' , * - - - - ' - • f ■ «•; ,*" *•* - -t t r 1 1 •* 1 . \£*\ '<- '- - 1 



697 Biljezi ga Ibn Sunni u Amelul-jevmi vel-kjleti (157) od Abdullaha b. Amra b. el-Asa. U 
lancu prenosilaca mu je jedan nepoznat prenosilac, O toj temi biljezi Ebu Davud (5058) u 
Edehu, poglavlje: Sta se kaze prije spavanja, od Ibn Omera da je Allahov, s.a.v.s., kada bi legao 
u postelju, rekao: «Hvala AUahu koji me je opskrbio, dao mi prebivaliste, nahranio me i napo- 
jio i koji je n a mene prosuo mnoge blagodati i obilno me darovao. Hvala Allahu na svakom 
stanju. Boze, Gospodaru svega, Vlasnice svega, Boze svega, utjecem Ti se od vatre." Lanac 
prenosilaca mu je ispravan. 

698 Biljezi ga Tirmizi (2699) u Tmienju dozvok i Edebu, poglavlje: Sta se prenosi o selamu 
lead se ude u kucu, i veli da je ovaj hadis hasenun-sahih. U pravu je, jer on ima mnogobrojne 
verzije koje ga jacajii i snaze. Sakupio ih je hafiz Ibn Hadzer u jednu malu brosuricu t dosao 
do zakljucka da je ovaj hadis sahih.Ta brosura nalazi se u knjiznici Zahirijji u Damasku. 

m< * Biljezi ga Ebu Davud (5096) u Edebu, poglavlje: Sta se kaze kada se izade iz kuce, od Ebu 
Malika el-Es'arija, r.a. Lanac prenosilaca mu je ispravan. 



414 







I ZADIH-ME'AD 

"Trojici je Allah dao jamstvo i garanciju: covjeku koji krene 
u borbu na Allahovu putu, njemu je Allah dao jamstvo, ako pogine 
da ce ga uvesti u Dzennet ili da ce ga vratiti s nagradom koju je 
zasluzio i ratnim plijenom kojeg je dobio; covjeku koji ode u dza- 
miju, Allah je zagarantovao, ako umre, da ce ga uvesti u Dzennet 
ili da ce ga vratiti sa nagradom i sevapom koje je zasluzio; i covjeku 
koji ude u kucu i nazove selam, i on je u pod AUahovim jamstvom 
i garancijom."™ Hadis je vjerodostojan. 

Od Poslanika, s.a.vs., biljezi se vjerodostojna predaja da je rekao: 



Tj ,iil c~i M OU^JL)! JU <*Ui> x*j «lj±i x* <fal ?j* fe J^Jl J^-S ISJ 

"Kada covjek ude u svoju kucu i pri ulasku i jedenju spomene 
Allaha, sejtan tada kaze: 'Vi ovdje nemate ni konaka niti vecere.' 
A kada ude u kucu, pa ne spomene Allaha pri ulasku, sejtan kaze: 
'Nash ste konak' Pa ako ne spomene Allaha pri jelu, sejtan kaze: 
'Nasli ste i konak i veceru." 701 



00 Biljezi ga Ebu Davud (2494) u Dzifoadu, poglavlje: Vrijednosti borbe na mom, od Ebu 
Umame el-Bahilija, r.a. Lanac prenosilaca mu je ispravan. Biljeze ga i Buhari u El-Edebul- 
mufredu (1094) i Ibn Sunni (160). O ovoj temi prenosi se slicno i od Muaza b. Dzebela. 
Predaju biljeze Ibn Hibban (1595) i Hakim (2/90). 

701 Biljezi ga Muslim (2018) od Dzabira b. Abdullaha, r.a., u Pirn, poglavlje: Bonton jedenja 
i pijenja. 



41 

vMt) 



*•§* 




IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

*K IftVmJft YfK JftYm 3ft Y*K 3ft' 




POSLANIKOVA, SAYS, PRAKSA PRI ULASKU U ZAHOD 



U dva se od Poslarrika, s.a.v.s., biljezi da je pri ulasku u zahod 
govorio: tisl^-lj iLJjLi ^ dJL ij*l J I I4JJ1 "Boze, utjecemTi se od muskih 
i zenskih sejtana." 702 Prenosi se od Ahmeda da je Poslanik, s.a.v.s., 
naredivao onome ko ide u zahod da to kaze. 703 

Od Poslanika, s.a.v.s., se takoder prenosi da je rekao: 

.*-^Jl oUsllJl iiJj.1 ki~J-l 
I"' ' '' ' " 

"Neka niko od vas ne zaboravi kada ude u zahod reci: 'Boze, 
utjecem Ti se od prljavstine prijavih, zla zlih i prokletog sejtana."* 704 



702 Biljeze ga Buhari (1/212, 213) u Abdestu, poglavlje; Sta se kaze pri ulasku u zahod, i Mus- 
lim (375) u Hajdu, poglavlje: Sta se kaze kada se hoce id u zahod, od Enesa. 

703 Biljeze ga Ahmed (1/269), Ebu Davud (6) i Ibn Madza (296) od Zejda b. Erkama, od 
Poslanika, s.a.v.s,, da je rekao: "Ova mjesta su zaista naseljena. Zato kada neko od vas ude u 
njih neka kaze: Boze, urjecem Ti se od muskih i zenskih sejtana." Hadis je sahih. Ibn Hib- 
ban (126) smatra ga yjerodostojnim. Hubus i habais znace muski i zenski sejtani, dok neki to 
turn ace s neyjerstvom i sejtanima. 

704 gn^i g a j^n Madza (299) u Tahuri, poglavlje: Sta kaze covjek kada hoce uci u zahod, 
od Ebu Umame, r.a. U lancu prenosilaca mu je Ubejdullah b. Zahr, pouzdan prenosilac koji 
grijesi pri prenosenju hadisa, kao i Alija b. Jezid el-Elhani, slab prenosilac. Biljezi ga i Ibn 
Sunni u Amelul-jevmi vcl-Iejleti (18) od Enesa. U lancu mu ima an'ana od Hasana i Katade, 
kao i pod borjem: (25) od Ibn Omera. U lancu prenosilaca mu je Hibban b. Alija el-Anzi i 
Ismail b. Rafi. Takoder ga biljezi Taberani u Dovi. Ibn Allan u Serbul-ezkari veli: "Hafiz, tj. 
Ibn Hadzer, rekao je nakon njegove verifikacije, tj. hadisa Ibn Omera, kojeg biljeze Ibn Sunni 
i Taberani u Dora', da je to hadis hasenun-garib." Hibban je slab prenosilac kao i njegov sejh 
Ismail b. Rali. Medutim, on ima druge verzije, od kojih je spomenuo onu od Enesa koju biljezi 
Ibn Sunni i Ebu Neim, kao i onu koju prenosi Alija i Burejde, a koje se biljeze kod Ibn Adija 
u Kamilti. 

416 





ZADIH-ME'AD 

yR3ftY*K**Y*K3ftYyKrt*Yj<KW 

Takoder se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s,, rekao: 

"Zastor izmedu dzina i covjekovih sramotnih dijelova tijela 
kada ude u zahod je da kaze: 'U ime Allaha.'"™ 5 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da mu je neki covjek nazvao 
selam dok je vrsio nuzdu, pa mu ga nije odvratio 706 , nakon cega je 
rekao da Allah ne vol! da se govori pri vrsenju nuzde. Rekao je: 

AOrj }* ji\ oU oli^S \cf\jy- A* 0^^ JaSUJl oCjJu &fcr'J>\ kj^ ^ 

"Neka ne pricaju dvojica: onaj ko vrsl nuzdu i onaj kod koga 
su otkrivena stidna mjesta, jer Allah to prezire." 707 

Vec je spomenuto da se Poslanik, s.a.v.s., pri vrsenju bilo koje 
nuzde ni prednjom niti zadnjom stranom nije okretao prema kibli i 
daje to zabranio.To se navodi u hadisima koje prenose: Ebu Ejjub, 
Selman el-Farisi, Ebu Hurejre, Ma'kal b. Ebi Ma'kal, Abdullah 
b. Haris b. Dzuzu ez-Zubejdi, Dzabir b. Abdullah i Abdullah b. 
Omer, r.a. Vecina tih hadisa jesu sahih, a ostali su hasen. Oni koji 
su im kontradiktorni su Hi slabih lanaca prenosilaca, ill nisu jasnih 

M Hadis je hasen. Biljeze ga Tirmizi (606) u Namazu, poglavlje: Sea se prenosi o ucenju 
Bismille pri utasku u zahode, i Ibn Madza (297) od Alije, r.a. U lancu prenosilaca mu je 
Hakem b. Abdullah en-Nasri kojeg samo Ibn Hibban smatra povjerljivim. Biljezi ga i Ibn 
Sunni u Amelul-jevmi vel-lejleti (20, 21) od Enesa. Navodi ga i Hejsemi u Medxmei (1/205) 
od Enesa, i veli: "Biljezi ga Taberani s dva lanca prenosilaca. U jednom je Seid b. Mesleme 
el-Emevi,Buhari i drugi smatraju slabim prenosiocem, a Ibn Hibban i Ibn Adijj ga smatraju 
povjerljivim prenosiocem. Ostah prenosioci su mu povjerljivi." 

m Biljeze ga Muslim (370) Ebu Davud (16) Tirmizi (90) Nesai (1/35, 36) i Ibn Madza (353) 
od Ibn Omera. 

707 Biljeze ga Ahmed u(3/36), Ebu Davud (15) u Tahari, poglavlje: Pokuden je govor pri 
vrsenju nuzde, i Ibn Madza (324) od Ebu Seida el-Hudrije. U lancu prenosilaca mu je Ikrime 
b. Ammar el-Idzli, pouzdan prenosilac, ah grijesi. U njegovoj verziji od Jahje b, Ebi Kesira 
postoji poremecenost, jer nije imao knjige u predaji od Jahje b. Ebi Kesira. U lancu mu je 
takoder Hilal b. Ijad, a to je Ijad b. Hilal, nepoznat prenosilac, i od njega prenosi samo Jahja 
b. Ebi Kesir. 






41 



£$* 







1BN KAJJIM EL-DZEVZIJJE jg 

WWW 3ft VW 3hVWWW*VS 

znacenja, i zbog njih se ne mogu odbaciti hadisi jasnih zabrana koji 
su poznati i rasireni, poput hadisa kojeg prenosi Irak od Aise. 

.iiiaJI Jj jJiiii '.pjp- U v JJ>j Ji}l JUs 

Poslaniku, s.a.v.s., spomenuto je da neki ljudi preziru da se 
svojim spolnim organima okrecu prema kibli, pa je rekao: "Zar su 
to vec pocell raditi?! Okrenite moje mjesto (vrsenja nuzde) prema 
kibli." Biljezi ga imam Ahmed. 708 

Ahmed je rekao da je ovo najbolja predaja koja se prenosi 
o toj olaksici i pored toga sto je mursel. Medutim, ovaj hadis su 
kritikovali Buhari i ostah imami hadisa i nisu ga potvrdili. Prema 
tome, Ahmedovo misljenje o njemu ne ukazuje da je on sahih ili 
hasen.Tirmizi u svom djelu El-llelul~kebir rekao je; "Pitao sam Ebu 
Abdullaha, Muhammeda b. Ismaila o ovom hadisu, pa je rekao: TJ 
ovom hadisu postoji poremecenost (idtirab). Kod mene je vjerodo- 
stojna ona predaja koja se prenosi od Aise.'" 

Velim da on ima i drug! nedostatak, a to je prekinutost izmedu 
Iraka i Aise, jer on nije cuo od nje. Prenosi ga i Abdulvehhab es- 
Sekafi od Hahda el-Hazz'aa od nekog covjeka od Aise. On ima ijos 
jedan nedostatak, a to je sto je Hahd b. Ebi Salt, slab prenosilac. 

Od tih hadisa jeste i onaj koji se prenosi od Dzabira, da je 
Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se pri vrsenju male nuzde 
okrece prema kibli, pa sam ga vidio prije njegove smrti na godinu 
dana da se pri vrsenju male n^zde okrece prema kibli. 70 * 

Tirmizi veli da je ovaj hadis garib, nakon sto je rekao da je 
hasen. U njegovom djelu EMM kaze: "Pitao sam Muhammeda, tj. 



m Ahmed (6/137), Ibn Madia (324) u Tabari, poglavlje: Olaklica okretanja prema kibli u 
zahodu i dozvole toga, all ne i na otvorenom prostoni. Prenosioci su mu poyjerljivi, medutim, 
hadis je s nedostacima. Pogledaj to opsimije u biografiji Halida b. Ebi Salta u Tehzibu. 

7m Biljezi ga Tirmizi (9). U njemu postoji an'ana Ibn Ishaka. 



(•mm 



418 





ZADU-L-ME'AD 

o ovom hadisu, pa je rekao: 'Ovaj hadis je sahih. Mnogi ga prenose 
od Ibn Ishaka.'" Ako Buhari misli da je on sahih od Ibn Ishaka, to 
ne ukazuje da je on sam po sebi sahih. A ako misli da je on sam po 
sebi sahih, onda je to slucaj videnja koji ima status hadisa kojeg pre- 
nosi Ibn Omer, a u kome tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., vrsio nuzdu 
okrenut prema Kabi. 

To podrzava sest mogucnosti: da je s tim hadisom derogirana 
zabrana okretanja; suprotno tome, da je to vazilo samo za Posla- 
nika, s.a.v.s.; da je dozvoljeno samo u kucama i stanovima; da je to 
bilo zbog prilika i drugih stvari koje su to uslovile; ih je to objasnje- 
nje, tj. da ta zabrana ne aludira na haram. Ni za jednu od tih mogu- 
cnosti se ne moze kategoricki tvrdi ti da je to sto se zeljelo, i pored 
toga sto hadis kojeg prenosi Dzabir ne podrzava drugu mogucnost. 
Medutim, zbog tih mogucnosti ne mogu se zanemariti jasni, vjero- 
dostojni i rasireni hadisi u kojima se to zabranjuje, 

Ibn Omerova konstatacija da je to Poslanik, s.a,v.s,, zabra- 
nio na otvorenom prostoru, je njegovo razumijevanje da se zabrana 
odnosi samo na m lokaciju. Na to ne ukazuje samo forma zabrane. 
To njegovo razumijevanje kontradiktomo je s poimanjem Ebu 
Ejjuba, koji smatra da je ta zabrana opcenita, kao i to sto je misljenje 
onih koji smatraju da je zabrana opcenita imuna na sve proturje- 
cnosti kojima je izlozeno misljenje onih koji prave razliku izmedu 
otvorenog prostora i gradevina. 

Takoder moze im se postaviti pitanje: koja je granica te dozvole 
u gradevinama?, jer nemoguce je navesti jasnu granicu. Ako kazu da 
je to dozvoljeno u svakoj gradevini, onda ce to morati dozvoliti i na 
otvorenom prostoru u kojem se izmedu onoga ko vrsi nuzdu i kible 
nade neko brdo, svejedno bilo ono blizu ih daleko, jer to shci situa- 
ciji u gradevinama. Takoder, moze im se reel da se to zabranjuje iz 
pocasti prema strani na kojoj je kibla. I onda nema razlike da h su se 
okrenuh prema njoj u zgradi ih otvorenom prostoru. Znaci, to se ne 
dozvoljava radi same kuce, jer koliko ima planina i brda koja stoje 

419 











g IBN StAiJIM ELDZEVZIJJE $ 

kao prepreke izmedu onoga ko vrsi malu nuzdu i kible, isto sto stoje 
i zidovi zgrade ili jos vise. Prema tome, ne moze se nista poprijeciti 
izmedu vrsitelja male nuzde i kible i zbog toga je i dosla zabrana, a 
ne zbog same kuce. 

Kada bi Poslanik izasao iz zahoda rekao bi: S^y* "Gufrane- 
ke" 7ic , tj. oprosti mi.Takoder se prenosi da bi govorio: 

"Hvala Allahu koji je otklonio od mene neugodnosti i oslo- 
bodio me od njih." m 



POGLAVLJE POSLANIKOVOM, SAYS., ZIKRU PRI 
UZIMANJUABDESTA 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., stavio svoje ruke u posudu 
s vodom, a potom je rekao ashabima: 4il ^L, \£J>y "Abdestite se uz 
'bismillu'." 712 ' ' 

Potvrdeno je takoder da je Poslanik, s.a.v.s., rekao Dzabiru, 
r.a., da mu donese vodu za abdest. Kada muje donesena, rekao je: 

- : '" - ' " ' ; . , > 

"Uzmi Dzabire, polij mi i red: 'Bismillah!'" "Polio sam mu i rekao 
'bismillah' i vidio sam kako voda curi izmedu njegovih prstiju." 713 

7,0 Biljeze ga Tirmizi (7) u Tabari, poglavlje; Sta se kaze kada se izade iz zahoda, Ebu Davud 
(30) u Tabari, poglavlje: Sta ce rea covjek kada izade iz zahoda, Ahmed (1/269) i Darimi 
(1/174). Lanac muje dobar. Ibn Huzejme (90) Ibn Hibban, Hakim (1/158) i Ebu Hatim vele 
da je ovaj hadis sahih. Nevevi u El-Med±mui veli da je ovaj hadis hasenun-sahih. 

711 Biljezi ga Ibn Madza (301) u Tabari, poglavlje: Sta se kaze kada se izade iz zahoda. U lancu 
prenosilaca mu je Ismail b. Sulejm, slab prenosilac, kako to navodi Hafiz u Takribu. 

712 Biljezi ga Darekutni (26), Bejheki u Sunenu (1/43), Nesai (1/61), u Uienju Bimille u 



#& 



frlt?6Vi 





ZADU-L-MEAD 

Ahmed od Ebu Hurejre, Seida b. Zejda i Ebu Seida el- 
Hudrija, r.a., biljezi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: il>\ '£& 1 ^L "f^j N 
JLp-JiI "Nema abdesta ko pri njegovu uzimanju ne prouci 'bismillu'." 
U njegovu lancu prenosilaca je elasticnost. 714 

Potvxdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

&* 51 j^iij 5 ii^i n oiij 4i)i vi ill ^ aj i^ii : jis a jjijii £pi ^ 

"Ko upotpuni abdest, a zatim kaze: 'Svjedocim da nema boga 
osim AHaha Jedinog koji nema sudruga, i svjedocim da je Muham- 
med Njegov rob i poslanik, otvorit ce mu se osam dzennetskih vrata 
i mod ce uci u Dzennet kroz koja god zeli." Biljezi ga Muslim. 715 

Tirmizi poslije sehadeta dodaje jos i jl^-\j ^Jj3( ly J&>-\ $i\ 

•jiji&\ -j* "...Boze, ucini me od onih koji se mnogo kaju i ucini 

me od onih koji se mnogo ciste." 7 " A imam Ahmed dodaje jos: 

t\J2\ Jl o^J iij 11 ". . .potom je podigao pogled ka nebu." 717 Ibn 

aidesfu, i Ibn Sunni u Atnelul-jevmi -vd-kjleti (27), od Enesa b. Malika, r.a. Lanac mu je ispra- 
van, a Nevevi u El-Hulasi veli da je sahih. 

Biljeze ga Buhari (7/341) u Vojnim pohodima, poglavlje: Bitka na Hudejbiji, i Muslim 
(3013, 4/2308). To je dio dugog hadisa kojeg prenosi Dzabir i dogadaj s Ebu Jusrom u Mus- 
limu. Biljezi ga Ahmed u(3/165, 329). 

' u Medutim, sve njegove verzije jacaju ga i ukazuju da on ima osnovu, kako to tvrdi Hafiz 
u Telbisu. Predaju koju prenosi Ebu Hurejre biljeze Ebu Davud (101) Ahmed (1/418), Ibn 
Madia (399), Darekutni (1/26, 29), Hakim (1/146) i Bejheld (1/43, 44). A predaju koju 
prenosi Seid b. Zejd, biljeze Tirmizi (25), Ibn Madia (398), Ahmed (4/70) i Darekutni. Ebu 
Seidov hadis biljeie Ahmed (3/41) i Ibn Madia (398), a predaju od Sehla b. Seida biljezi Ibn 
Madia (400). 

15 Biljezi ga Muslim (234) u Taiari, poglavlje: Pozeljan zikr poslije abdesta, od Omera b. 
Hattaba, r.a. Njegova verzija glasi: "Svako od vas ko abdesti i upotpuni abdest, a potom kaze: 
'Nema boga osim AUaha Jedinog koji nema sudruga, i svjedocim da je Muhammed Njegov 
rob i', otvorit ce mu se svih osam dzennetskih vrata da ude u Diennet kroz koja god zeli." 

16 Tirmizi (55) u Tnhari, poglavlje: Sta se kaie nakon abdesta, od Omera, r.a. Taj dodatakje 
ispravan. 

717 Musned (4/151) od Ukbeta b. Amira, r.a. Biljezi ga takoder i Ebu Davud (170) u Tabari, 
poglavlje: Sta ce reci covjek kada abdesti. U lancu prenosilaca muje nepoznat prenosilac. 

421 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Madza zajedno s imamom Ahmedom dodaje da je to izgovarao 
po tri puta. 718 

Bekijj b. Mahled u svom Musnedu biljezi predaju od Ebu 
Seida El-Hudrije u merfu formi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

Jl y& pi (jS^*3t ^ C-iij p g\k> Ifc^ J^j t3j J V^ >^H y^O -^^Al^I 

"Ko se abdesti i upotpuni abdest, a zatim kaze: 'Boze, neka 
je Tebi slava i hvala. Svjedocim da nema boga osim Tebe. Od Tebe 
oprosta trazim i Tebi se kajem', to ce se zapisati na listu papira i 
ovjerit ce se, a zatim ce se podici ispod Arsa i nece se brisati sve do 
Sudnjeg dana." Biljezi ga Nesai u svom djelu El-Kebir kao rijeci 
Ebu Seida El-Hudrije. 719 

Nesai veli: "Poglavlje: Sta se kaze poslije abdesta." Potom 
naveo je neke od spomenutih hadisa, a zatim naveo je s ispravnim 
lancem prenosilaca predaju od Ebu Musaa el-Es'arija da je rekao: 
"Donio sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., vodu za abdest. Kada 
je abdestio, cuo sam ga kako uci ovu dovu: 'Boze oprosti mi moje 
grijehe. Ucini mi moju kucu prostranom i daj mi bereket u mojoj 
nafaki.' Rekao sam: 'Allahov Poslanice, cuo sam te da ucis to i to?!' 



713 U lancu prenosilaca mu je Zejd el-Ammij, slab prenosilac. Rijec ".. .to..", prenosi Muslim, 
a ne Tirmizi. 

7I ' J Biljezi ga Ibn Sunni (30) u Amelui-jevmi vel-lejkti, Nesai u Amelid-jevmi vel-lejleti u merfu 
i mevkuf verziji. Za mevkuf verziju rekao je da je sahih. Njegov lanac prenosilaca ispravnim 
smatra hafiz Ibn Hadier. Potom je rekao: "Dileme su nastale oko njegovog teksta, da li je 
merfu (spojen doa) ili mevkuf (zausravljen kod ashaba)? Nesai je po svom obicaju pribjegao 
preferiranju na osnovu brojnosti i jace memorije i zbog toga je rekao da je ta verzija pogresna. 
Nevevi je slijedeci Ibn Salaha i druge preferirao merfu verziju, jer u njoj ima vise podataka 
(znanja). Na osnovu postupanja po drugoj njegovoj formi, zakljucuje sa da su to stvari gdje 
nema mjesta razumu, i zato ova predaja ima status hadisa." 

720 Biljezi ga Ibn Sunni u Amelul-jevmi vel-lejleti (28) od Ebu Muse el-Es'arija. Lanac preno- 
silaca mu je ispravan. 

422 



ftm** 








ZADIR-ME'AD 



WrXTWtK 3ft V^K TW/JKifefiKlK 




Rekao je: 'Pa jesam li ista izostavio?!'" Ibn Sunni je rekao: "Pogla- 
vlje: Sta se kaze prije i poslije abdesta. . ." i naveo je ovaj hadis. 720 



P0G1AVLJE POSLANIKOVOJ, SAYS., PRAKSI ZA 
VRIJEME EZANA I ZIKRU KOJI SE TADA UCI 

Potvrdeno je od Poslanika, s.a.v.s., da je propisao ucenje ezana 
s ponavljanjem i bez ponavljanja.Takoder propisao je ikamet da se 
ponavlja dva puta i da se uci po jednom. Potvrdeno je od Poslanika, 
s.a.v.s., da je dva puta ponavljao rijeci "kad kametis-salaru", i da ih 
nikada nije ucio samo jedanput Takoder je od Poslanika, s.a.v.s., 
potvrdeno da je ponavljao tekbir na pocetku ezana cetiri puta, a da 
nije potvrdeno da ga je ucio samo dva puta. 

Hadis u kojem se kaze da je naredio Bilalu da ezan ponavlja 
po dva puta, a ikamet po jednom 721 nije u kontradiktornosti s nje- 
govim ponavljanjem cetiri puta, jer je ponavljanje ezana cetiri puta 
jasno potvrdeno u predaji koju prenose Abdullah b. Zejd, Omer b. 
Hattab i Ebu Mahzure, r.a. 

Hadis u kojem se govori o ucenju ikameta po jedanput pre- 
nosi Ibn Omer, r.a., gdje izuzima ikamet i veli: "Ezan se ucio u 
vrijeme Poslanika, s.a.v.s., na nacin da su se njegove rijeci ponavlja- 
nje po dva puta, a ikamet tako sto su mu se rijeci ucile po jedan- 
put, osim sto se 'kad kametis-salatu' ucilo dva puta." U Buharije- 
vom Sahihu od Enesa biljezi se da je rekao: "Bilalu je naredeno da 
rijeci ezana ponavlja po dva puta, a ikamet da uci po jedanput, osim 



' BUjeTi ga Biihari (2/62) na pocetku knjige ezanu. 



423| 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

'kadikametis-salatu.'" 722 Potvrdeno je vjerodostojnom predajom od 
Abdullaha b. Zejda i Omera da se u ikametu kaze: "Kadikametis- 
salatu", dva puta. 

Potvrdeno je u vjerodostojnoj predaji od Ebu Mahzure da se 
"kadikametis-salatu" uci dva puta, kao i ostale rijeci ezana. Svi ti 
n acini su dozvoljeni i nema nikakve pokudenosti u njima, i pored 
toga sto su neki bolji od drugih. Imam Ahmed je usvojio Bilalov 
ezan i ikamet. San Mahzurov ezan, a Bilalov ikamet. Ebu Hanife je 
uzeo Bilalov ezan, a Mahzurov ikamet. Malik je usvojio praksu sta- 
novnika Medine i ogranicio se u ezanu na dva tekbira, a u rijecima 
"kadikametis-salatu" na jedanput. Neka im se svima Allah smiluje. 
Svi su se trudili da slijede sunnet. 



O pitanju Poslanikove, s.a.v.s., prakse zikra pri ezanu i poslije 
njega, svom ummetu propisao je pet vrsta zikra. 

Prvi je da onaj ko cuje ezan kaze isto sto i mujezin, osim kod 
rijeci "Hajja ales-salat" i "Hajja alel-felah." Potvrdeno je od Posla- 
nika, s.a.v.s., da se umjesto njihova ponavljanja treba reci: "la havle 
ve la kuwete ilia billah." 723 



722 Biljeze ga Buhari (2/67,68) u Ezanu, poglavlje: Ezan se uci po dva puta, i Muslim (378) 
od Enesa. Hafiz u Fethu veli: "Pod negiranjem se ne misli isto kao i sa potvrdivanjem. Pod 
potvrdivanjem se aludira na sve propisane izraze ikameta koji se uce kad se hoce ikametiti za 
namaz, a sa negacijom se aludira na kadikameris-salat." Biljezi ga i Abdurrezzak od Ma'mera, 
od Ejjuba, od Ebu Kilabe, od Enesa, a glasi: "Bilal je rijeci ezana ponavljao dva puta, a ikam- 
eta jednom, osim rijeci 'kad kametis-salat.'" Biljeze ga i Ebu Avane u svom Sahihu i Serradz 
u svom Musnedtt, Ismaili ga biljezi takoder ovim putem i veli da se "kadikametis-salatu" uci 
dva puta. 

m Biljeze ga Buhari (2/74) u Ezanu, poglavlje; Sta se kaze kad se cudne mujezin, i Muslim 
(383) u Namaxu, poglavlje: Mustehab je reci onome ko cuje mujezina isto sto i on govori, 
Mwuetta (1/67), od Ebu Seida el-Hudrije, r.a., da je AUahov, s.a.v.s., rekao: "Kada cujete ezan, 
recite isto sto govori i mujezin." Biljezi ga Muslim (384) od Abdullaha b. Amr b. el-Asa. 
Rijeci "la havle ve la kuwete ilia billah", koje se izgovaraju kad mujezin kaze "Hajja ales- 
salat" i "Hajja alel-felah", biljeze Muslim (385) od Omera b. Hattaba, i Safi u svom(l/60) od 
Muavije. 



t^jm 



424 





ZADIH-ME'AD 

Nije potvrdeno od Poslanika, s.a.v.s., da se one trebaju pri 
izgovoru spojiti s rijecima "Hajja ales-salah", i "Hajja alel felah", niti 
da se samo ogranici na ove rijeci iz ezana koje pozivaju na namaz i 
spas. Poslanikova, s.a.v.s., praksa koja je potvrdena bila je da je on 
te rijeci zamjenjivao s rijecima havkale, tj. la havle vela kuwete ilia 
billah. To je potpuno u skladu s mudroscu podudarnosti stanja u 
kojem se tada nalazi mujezin i onaj ko ga slusa,jer rijeci ezana jesu 
zikr i zbog toga se onome ko cuje ezan nareduje da ih ponavlja. Dok 
rijeci hajale, tj. hajja aless-salat i hajja alel- felah jesu poziv na namaz 
onome ko ih cuje, i zbog toga je propisano onome ko ih cuje da se 
u tome pozivu potpomogne rijecima kojima se trazi pomoc, a to su: 
4)i VJ iy >lj S_f- N La havle ve la kuvete ilia billahi el-ahjjil-azim. 

Drugi sto se kaze kad se cuje ezan jeste: 
c lLa ftefS} t tj i)i il-^j ill Jjij IjO* 3jiM SfJ iJ| Vl J&l i:lj 

>£' f\ * ■• lit' 'ti- *-*!--'*?' \t ■* - ,»"'*" 

"I ja svjedocim da nema boga osim Allaha, i da je Muhammed 
Njegov poslanik. Zadovoljan sam sto mi je Allah gospodar, islam 
yjera i Muhammed Poslanik. "Poslanik, s.a.v.s., rekao je da ce onome 
ko to kaze bid oprosteni grijesi. 724 

Treci je da donese salavat na Poslanika, s.a.v.s., nakon sto 
zavrsi ponavljanje za mujezinom. Najpotpuniji salavat jeste sala- 
vat ibmhimijski i to onako kako je poducio njemu svoj ummet da 
donesu salavat na njega. Nema potpunijeg salavata od njega i pored 
toga sto se neki trade da nesto drugo prikazu boljim od njega. 

Cetvrti je da se poslije salavata na Poslanika, s.a.v.s., kaze: 



m Btljeze ga Muslim (386) u Ezanu, poglavlje: Pozeljno je onome ko cuje mujezin a da kaze 
isto sto i on govori, Tirmizi (210) u Ezanu, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madia i Ibn Huzejme 
(422) od S'ada b. Ebi Vekkasa, r.a., da je Allahov, s.a.v.s., rekao: "Ko kaze kada cuje mujezina: 
'I ja svjedocim da nema boga osim Allaha jedinog, koji nema sudruga, i svjedocim da je 
Muhammed Njegov rob i. Zadovoljan sam sto mi je Allah gospodar, Muhammed i islam 
vjera', bice mu oprosteni grijesi." 



«*«*> 




LBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 




& 



"Boze, Gospodaru ovog savrsenog poziva i nastupajuceg 
namaza, podari Muhammedu sredstvo i blagodat, pa ga prozivi na 
pocasnom mjestu koje Si mu obecao,jerTi uistinu ne krsis obeca- 
nje," 725 Ovako se biljezi s tim izrazom "mekamen mahmuden", bez 
odredenog clana, i tako je potvrdeno od Poslanika, s.a.v.s. 726 

Peti je da nakon toga dovi za sebe, da trazi od AUaha Njegove 
blagodati, pa ce mu se udovoljiti. U Sunenu od Poslanika, s.a.v.s., 
prenosi se da je rekao: 

"Red kao sto i oni govore, tj. mujezini, a kada zavrsis, trazi i 
dat ce ti se." 727 

Imam Ahmed od Poslanika, s.a.v.s., biljezi da je rekao: "Ko 
kaze kada uci ezan: 'Boze, Gospodaru ovog savrsenog poziva i 
korisnog namaza, blagoslovi Muhammeda i budi zadovoljan s njim, 
zadovoljstvom posllje koga nema prezira', Allah ce mu uslisati 



m Hadis sa dodatkom "Ti uistinu ne krsis obecanje", biljezi Bejheki u svom Sunenu (1/410). 
On je u tome besprimjeran i taj dodatakje slab. Bez njega biljeze ga: Buhari (2/77) u Ezanu, 
poglavlje: Dova pri ezanu i cetvorica autora Sunena, od Dzabira b. Abdullaha, r.a. u sljedecoj 
formi: "Ko kaze kada cuje ezan: 'Allahe rabbe hazihid-da'vetit-rammeti vessalatil-ka'imeti 
ati Muhammeden el-vesilete vel-fadilete veb'ashu mekamen mahmuden ellezi ve'adtehu', 
zasluzio je zauzimanje na Sudnjem danu." Rijeci Uzvisenog: "Sigurno ce te Tvoj Gospodar 
proziyjeti na pocasnom mjestu." Tu mu je to obecanje dato nedefinirano, jer rijec "asa", od 
Allaha znaci da ce se nesto sigurno realizovati, Kraj hadisa: "...zasluzio je moje zauzimanje", 
aludiraju da je ono sto se trazi zaa, s.a.v.s., ustvari sefa'at, tj. zauzimanje na Sudnjem danu. 

726 Hafizje rekao u Fethu: "Ova predaja je prenesena i s odredcnim clanom, tj. 'El-mekam el- 
mahmud'", biljeze je Nesai, Ibn Huzejme u svom Sabihu (420) i Ibn Hibban. Biljezi je Tahavi, 
Taberani u Dovi i Bejheki. Kod njega postoji i osvrt na one koji to negiraju. 

727 Biljezi ga Ebu Davud (524) u Ezanu, poglavlje: Sta se kaze kad se cuje mujezin, od Abdul- 
laha b. Amra b. el-Asa, r.a. Lanac prenosilaca mu je hasen. Ibn Hibban (295) ga smatra 
sahihom, a hafiz Ibn Hadzer veli da je hasen. Naveo mu je drugu verziju koju biljezi Taberani 
u knjizi o dovama. 

I±26 



WimWff 





ZADU-L-ME'AD 

njegovu dovu." 728 

Ummu Seleme, r.a., veli: 

"Allahov Poslanik, s.a.v,s.,poducio me je da kazem pri aksam- 
skom ezanu: 'Boze, ovo je dolazak Tvoje noci i odlazak dana i ovo 
su glasovi ljudi koji upueuju dove Tebi, pa mi oprosti.'" 729 Biljezi 
ga Tirmizi. 

Hakim u svom Mustedreku od Ebu Umame biljezi predaju i 
pridodaje je Poslaniku, s.a.v.s., da bi on, kada bi cuo ezan, ueio: 

"Boze, Gospodaru ovog uslisanog i potpunog poziva, cija se 
dova prima, poziva istine i rijeci bogobojaznosti, usmrti me i ozivi 
me na njemu i ucini me na Sudnjem danu od dobrih njenih sljedbe- 
nika koji su radili dobra djela." 730 Biljezi ga Bejheki od Ibn Omera 
u mevkuf verziji. 

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s,, kada bi cuo rijeci "kadika- 

■'Am ■" 

metis-salat", rekao: LjilSlj Jil l^lil "Allah ga uspostavio i odrzao." 731 

m Biljezi ga Ahmed u(3/337) od Dzabira b. Abdullaha. U lancu prenosilaca mu je Abdullah 

b, Lehi'a, slab prenosilac, kao i obmana od Ebu Zubejra. 

m Biljeze ga Ebu Davud (530) u Ezanu, poglavlje: Sta se kaze kad se cuje aksamski ezan, 

Tirmizi (3583) u Davama, od Hafse, Ebu Kesirove kcerke, od njegova oca od u Seleme. 

Tirmizi veli da je ovaj hadis garib i mi ga poznajemo sa ove strane, a Hafsu, Ebu Kesirovu 

kcerku,ne poznajemo niti poznajemo njena oca. Hakim (1/199) veli daje ovaj hadis sahih i u 

tome ga je podrzao Zehebi i pogrijesio. 

m U njegovu lancu je Ufejr b. Ma'dan, slab prenosilac. Biljezi ga Bejheki u svom Sunenu 

(1/411) u mevkuf formi do Ibn Omera, kako je autor i rekao. 

731 Biljezi ga Ebu Davud (528) u Ezanu, poglavlje: Sta se kaze kada se Cuje ikamet, od Ebu 

Umame ili od neldh ashaba, Ibn Sunni \iAme!u!-jrvmivcl-lejleti (36). U lancu mu je nepoznat 

prenosilac kao i Sehr b. Havseb, koji je diskutabilan, kako navodi hafiz Ibn Hadzer u djelu 

Tabridiul-Ezkar. 

427 





IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

U Sunenima se prenosi da je Poslanik, s.a.v,s., rekao: "Dova 
izmedu ezana i ikameta se ne odbija." Rekli su: "Sta cemo uciti, 
Allahov Poslanice, s.a.v.s.?" Rekao je: 'Trazite od Aliaha spas i 
ovoga i onoga svijeta." Hadis je sahih. 732 

U njima se takoder od Posiamk, s.a.v.s., biljezi da je rekao: 
"U dva sata Allah otvara nebeska vrata i rijetko se tada odbija dova 
onoga koji dovi: prilikom ezana i u saffii na AUahovu putu," 733 

Vec smo detaljno naveli Poslanikovu praksu ucenja zikra u 
namazu, kao i poslije namaza. Zatim njegovu praksu ucenja zikra 
na Bajramima, dzenazama, pomracenju sunca kao i to da je on 
naredio da se pri pomracenju sunca skruseno spominje Allah. Kao 
i to da je on slavio Aliaha u namazu koji se klanja povodom toga, 
dignutih ruku, izgovarajuci subhanellah, el-hamdulillah i molio sve 
dok sunce ne bi tzaslo. 



Poslanik, s.a.v.s., intenzivirao bi ucenje dova u prvih deset 
dana mjeseca zul-hidzdzeta i naredivao bi da se u torn vremenu 



732 Hadis u ovoj formi biljezi Tirmizi (3588) od Enesa b. Malika, r.a., putem Jahje b. Jemana 
od Sevrija. Tirmizi je rekao: "Jahja b.Jeman je dodao u ovom hadisu ovu recenicu: 'Rekli su: 
'Sta cemo uciti?' Rekao je: 'Trazite od Aliaha spas i ovoga i onoga svijeta.™ Hafiz Ibn Hadzer 
kaze: "Jahja b.Jeman je bio dobar covjek, ali su se saglasih da je mnogo grijesio, a posebno u 
hadisima koje prenosi od Sevrija." Ibn Hibban veU: Tbadet ga je odvratio od usavrsavanja u 
hadisu.'Ovaj hadis takoder biljezi Hakim (1/198) od Humejdab.Tavila od Enesa. Medutim, 
njegov prenosilac od HumejdaTavila je vrlo slab, kao da to Hakim ruje vidio, pa ga je uvrstio 
medu hadise Mustedreka. Od Enesa ga takoder prenosi Jezid b. Eban er-Rukasi, slab prenosi- 
lac. Biljezi gaTaberani svojim lancem u skracenoj i potpunoj formi. U lancu hadisaje takoder 
Zejd el-Ammijj, slab prenosilac. U skracenoj verziji ga biljeze Ebu Davud (521) i Tirmizi 
(212, 3589) u sljedecoj formi: "Dova izmedu ezana i ikameta ne odbija se."U lancu prenosi- 
laca mu je Zejd el-Ammijj, slab prenosilac. Medutim, biljezi ga Ahmed (3/155, 225) putem 
Buxejde b. Ebi Mcrjema od Enesa b. Malika u merfu verziji u sljedecoj formi: "Dova se ne 
odbija izmedu ezana i ikameta, pa jezato ucite."Lanacprenosilaca muje ispravan.Ibn Huze- 
jme (427) i Ibn Hibban (296) smatraju ga sahih hadisom. 

731 Biljeze ga Ebu Davud (2540) u Dzihtidu, poglavlje: Dova pri sukobu, Hakim (1/198) 
putem Ebu Hazima da ga je Sehl b.Sa'd obavijestio da je Allahov, s.a.v.s., rekao: "Dvije dove 
se ne odbijaju Ui vrlo rijetko se odbijaju: dova kad se ezan uci i pri sukobu dvije vojske."Lanac 
prenosilaca muje dobar, a Ibn Hibban (297, 298) ga smatra sahih hadisom. 

428 




i ZADUL-MEAD 




734 





intenzivira ucenje sehadeta, tekbira i zahvale Allahu. 

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., ucio tekbire od sabaha dana 
Arefata pa sve do ikindije zadnjega od tesrik dana, tj. do ikindije 
cetvrtog dana Kurban-bajrama. Ucio bi sljedece: Ul II *js\ -il f JS\ &\ 
ilXl ij JSt Alj 1 1)1 VJ "Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe illellahu 
vallahu ekber ve lUlahil-hamd." 735 

I pored toga sto mu lanac prenosilaca nije ispravan, ipak se 
prema njemu radi. Njegova forma jeste ovakva, tj. da se tekbir pona- 
vlja dva puta. Medutim, sto se tice ponavljanja tekbira tri puta, to se 
prenosi od Dzabira i Ibn Abbasa da su samo oni to radili tri puta. 
Obje su predaje od njih hasen. Safi yeli: "Ako doda i kaze: 

85*5 ft* >Jj Sjpj tili ^j M i\ Jl V a j>lfll I J % $*& % M* ^ ^ 

.iLii. 5tf ijst 4>tj A1 VJ *J1 ^ »-^j 4 jl ^ 1 

'Allahu ekberu kebira, vel hamdu lillahi kesira,ve subhanellahi 
bukreten ve esila. La ilahe illallah, ve la na'budu ilia ijjahu. Mulilisine 
lehuddine velev kerihel-kaflrun. La ilahe illellahu vahdeh. Sadeka 



™ Biljeze Buhari (2/381, 383) u Bajramima, poglavlje: Vrijednost dobrih djela u danima 
tesrika, Tirmizi (757) I Ebu Davud et-Tajalisi (2631), od Ibn Abbasa, oda, s.a.v.s., da je 
rekao: "Nema dana u kojima su dobra djela Allahu draza od ovih dana." Upttaii su: "Allahov 
Poslanice, cak ni dzihad na Allahovu putu?" Rekao je: "Cak ni dzihad, osim da Eovjek izade sa 
svojim zivotom i imetkom i ne vrati se ni sa cim od toga." Ovo je Tirmizijeva forma. 
735 Biljezi ga Darekutni (2/50) od Dzabira b. Abdullaha. U lancu mu je Amr b, §emre. Buhari 
i Ebu Hatira vele da su mu hadisi odbaceni. Jahja b. Mein rekao je da nije niko i nista. A 
njegov sejh u lancu Dzabir b. Jezid el-Dzufi takoder je slab prenosilac. O ovoj temi prenosi 
se i od Alije i Ammara, a te predaje biljezi Hakim u MusUdreku (1/299). Slabim ih smatraju 
Zehebi i Bejheki. Hakim kaze: Traksa Omera, Alije, Abdullah b. Abbasa i Abdullaha b, 
Mesuda potvrdeno je da je bila uciti tekbire od sabaha na dan Arefata pa sve do zadnjeg dana 
tesrika." Biljezi Ibn Ebi Sejbe od Alije da je on ucio tekbire od sabaha dana Arefata, pa sve 
do ikindije zadnjeg dana od tesrik dana. Lanac prenosilaca mu je ispravan. Hakim (1/299), 
smatra ga sahihom. Biljezi ga takoder Ibn Ebi Sejbe od Ebul-Esveda i veli da je Abdullah b. 
Mesud ucio tekbire od sabaha dana Arefata, pa sve do ikindije prvog dana Kurban-bajrama, 
izgovarajuci: "Allahu ekber, Allahu ekber, lailahe illellahu vallahu ekber. Allahu ekber ve lil- 
lahil hamd." Lanac prenosilaca mu je ispravan. 



429 






IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

va'deh. Ve nasare abdeh. Ve hezemel-ahzabe vahdeh. La ilahe illel- 
lahu vallahu ekber.' (Allah je najveci, neka Mu je neizmjerna hvala 
i neka mu je slava ujutro i uvecer. Nema boga osim Allaha. Njega 
iskreno obozavamo pa makar i ne bilo pravo nevjernicima. Nema 
boga osima Allaha Jedinog. On je ispunio Svoje obecanje. Pomogao 
je Svog roba i sam pobijedio saveznike. Nema boga osim Allaha i 
Allah je najveci.) Smatrat ce se lijepim." 



POGLAVLJE POSLANIKOVOJ, SAYS., PRAKSI ZIKRA 
PR1 V1DENJU MLADAKA 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da bi on pri videnju mladaka 
govorio: 4i\ ^L'jj J5 ^ iCNI) ii"^JI j <. iiQ$\j &?% £li &»! l^Ll "Boze, ucini 
da nam izade sa sigurnosri i imanom, sa spasom i islamom, moj i 
mladakov gospodar je Allah." 736 Tirmizi veh da je hadis hasen. Pre- 
nosi se od Pbslanika, s.a.v.s., da kada bi vidio mladak, rekao bi: 

£3 CJ 11 J^'Ji\'j ^Wj o^UJI j d\A\'j ^Vl £J£ il*t l$i\ £s1 %\ 

"Allah je najveci. Boze, daj da nam dode sa bezbjednoscu 1 ima- 
nom, sa spasom i islamom i s onim sto voli nas Gospodar i sa cime je 
zadovoljan. Moj i tvoj gospodar je Allah." Biljezi ga Darimi. 



'"' Biljczc ga Tirmizi (3447) u Dovama, poglavlje: Sta .-ne k;we knd se vidi mladak, i Darimi 
(3/4) od Sulejmana b. Sufjana od Bilala b.Jahje b.Talhe b. Ubejdullaha od njegova oca i djeda. 
Tiimizi veli daje ovo hadis hasen, a Ibn Hibban (2374) smatra da je sahih. Hadis ima i drugu 
vcrziju i s njom postaje hadis sahih. Biljezi ga Darimi, 2/3,4, od Ibn Omera. To je ustvari 
hadis kojeg autor navodi poslije. Haiiz u Emalil-e%karu veli da je ova] hadis hasen. Biljeze 
ga Ahmed i Ishak u svojim Musnedima. Biljezi ga i Tirmizi i veli da je hadis hasenun-garib. 
Biljezi ga Hakim i veli da mu je lanac prenosilaca ispravan, ah je to pobrkaojer Sulejman, tj. 
Ibn Suijan, koji prenosi od Talbe b.Jahje b.Talhe b. Ubejdullaha, smatraju ga slabim preno- 
sioeem. Tirmizi je za hadis rekao da je hasen na osnovu njegovih drugih verzija, a njegova 
ocjena daje garib s tim lance m prenosilaca. 



^Jgw«w 










I ZADU-L-ME'AD 

Ebu Davud od Katade biljezi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., 
lcada bi vidio mladak, govorio: 

iy-l J .* 15 ol ^ Jj%' JUUU- (_?JJb oloI t JLi^j j^i- JMa t AJ-jJ j«t J"5U 

.iji'_ ? ^ij ei>-j t ijir j^; v*^ i5-^' ^ 

"Mladak dobra i razboritosti, mladak dobra i razboritosti. 
Vjerujem u Onog ko te je stvorio", to bi rekao tri puta, a potom bi 
rekao: "Hvala Allahu koji je dao da prode taj mjesec i koji je dao da 
dode ovaj mjesec." 737 U lancu prenosilaca mu je elasticnost. 

Biljezi se kod Ebu Davuda u nekim primjerctma njegova 
Sunena da je rekao: "O ovoj temi od Poslanika, s.a.v.s., ne biljezi se 
nijedan spojen sahih hadis." 738 



POGLAVLJE POSLANIKOVOM, SAYS., ZIKRU 
PRIJE 1 POSLIJE JELA 

Kada bi Poslanik, s.a.v.s., stavio svoju ruku na hranu rekao bi: 
"Bismillah." Potom bi naredio ostalim da to prouce. Zatim je rekao: 

p, jiu jjl j iii pi ?h 6T ^5 hif « ju5 &\ pi ;iH ^JUl jS iii 

'""' *" — ^ *t » a 

.e^p-lj Jjl (J -U>l 

"Kada neko do vas hoce da jede neka spomene ime Uzvisenog 
Allaha. A ako zaboravi da to ucini na pocetku, neka kaze: 'U ime 
AUaha na pocetku i na kraju.'" 739 Hadis je sahih. 

737 Biljezi ga Ebu Davud (5092) u Edebu, poglavlje: Sta se kaze kad se vidi mladak Prenosioci 

su rau povjerljivi, ali je rnursel. 

"'To je tacno ako se gleda posebno na lanae prenosilaca svakog hadisa. Medutim, zajedno, ta 

dva puta osnazuju se, pa hadis postaje sahih. 

739 Biljeze ga Tirmizi (1359) u Hrani, poglavlje: Sta se prenosi o "bismilli" pri objedovanju, i 

Ebu Davud (3767) u Hrani, poglavlje; Ucenje "bismille"pri jelu, od Aise, Ibn Hibban (1341) i 

Hakim (4/108) vele da je sahih i u tome Zehebi podrzava Hakima. Hadis ima i drugu verziju 

koja se prenosi od Ibn Mesuda, a biljezi je Ibn Hibban (1340) i Taberani u Evsatu. Prenosioci 



N3***Jj^ 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Ispravno je da je vadzib prouciti "bismillu" pri jelu.To je jedan 
pravac Ahmedovih sljedbenika, jer su hadisi koji to nareduju vjer- 
odostojni i jasni. 740 Ti hadisi nisu u kontradiktomosti s drugima, 
a niti postoji konsenzus koji bi dozvolio da se postupi suprotno i 
zanemario njihovo bukvalno znacenje. Onaj ko ne postupi prema 
njima, sejtan mu je sudrug u njegovoj hrani i picu. 



Ovdje se namece jedno pitanje koje se treba objasniti.U slucaju 
da se sjedne zajedno i samo jedan iz te grupe prouci "bismillu", da li 
zbog toga njegova ucenja prestaje sejtanovo saucesnistvo u jedenju 
s njima, ill trebaju svi prouciti "bismillu"? Safi jasno je rekao da 
je dovoljno ucenje jednog za sve, analogno na odvracanje selama i 
nazdravljane onome ko kihne. 

Moguce je i da se kaze da sejtanovo saucesnistvo u jedenju pre- 
staje samo ako svako prouci "bismillu" za sebe i da ucenje drugog ne 
vazi za ostale. Zbog toga se u hadisu kojeg prenosi Huzejfe veli: 

^iSiJi jiSjj \j\S Z> jU- <z>f\^a t Uliis pJ^j <C1* 4il (J^» -till dj**j k* ^>j^- L>1 

iiJ^ (_Tl£ Ljl>»l *W p ' L*-^! *JL— j -Jlc- 4J)1 J-*» -till Jj—j i^-li f likJl J L&-b A^ 

"Bib smo na jelu s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa je dosla 
neka robinja kao da je neko goni. Pocela je stavljati ruke u hranu, pa 



su mu povjerijivi, osim sto postoji dilema. kod kriticara da li je Abdurrahamart b. Abdullah b, 
Mesud cuo od svoga oca. 

740 Biljeze Buhari (9/455, 457} i Muslim (2002) od Vehba b. Kisana da je cuo Omera b. Ehi 
Selemu da je rekao: "Zivio sam dok sam bio djecak u kuci AUahovaa, s.a.v.s. Rukom sam pre- 
vrtao hranu u sahanu, pa mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Djecace, prouci 'bismillu', jedi 
desnom rukom i jedi ispred sebe.'To jedenje jos nisam zaboravio."U predaji od Enesa kojajc 
muttefekun alejhi stoji: "Spomenite Allahovo ime i neka svako jede ispred sebe!" 



432 













+•*) 
•'v) 



ZADULMEAD 




ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s, uzeo za ruku. Potom je dosao neki 
beduin, kao da ga neko goni, pa je i njega uzeo za ruku i rekao; 'Sej- 
tan uistinu jede onu hranu nad kojom se nije spomenulo Allahovo 
ime. Zbog toga je on doveo ovu robinju da bi preko nje dozvolio sebi 
ovu hranu i zato sam je uzeo za ruku. Potom je dosao sa ovim bedu- 
inom da bi preko njega dozvolio sebi ovu hranu, pa sam i njega uzeo 
za ruku. Tako mi Onoga u cijoj je ruci moj zivot, zaista je njegova 
ruka zajedno s njihovim rukama', potom je spomenuo Allahovo ime 
i poceo jesti." 741 Daje ucenje "bismile" od strane jednog od njih bilo 
dovoljno, onda sejtan ne bi stavio svoju ruku u tu hranu. 

Medutim, tome se moze replicirati da Poslanik, s.a.v.s., nije 
bio stavio svoju ruku i nije jos bio proucio "bismillu", a daje robinja 
pocela s jelom stavljanjem ruke na hranu bez ucenja "bismille". To 
je isto uradio i beduin. I zbog toga im se sejtan pridruzio, Prema 
tome, kako se onda moze red daje sejtan jeo s onim koji nije proucio 
"bismillu" nakon njena ucenja od strane nekog od prisutnih?! To je 
ono sto se moze prigovoriti. Medutim, Tirmizi biljezi i veli daje ta 
predaja sahih, da je Aisa rekla: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedne je 
prilike jeo sa sest svojih ashaba, pa je dosao neki beduin i svu hranu 
pojeo u dva zalogaja. Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Da 
je proucio 'bismillu', bilo bi vam dovoljno.'" 742 Poznato je da su AHa- 
hov Poslanik, s.a.v.s., i sest ashaba proucili "bismillu". Medutim, 
nakon sto je dosao taj beduin i poceo jesti bez "bismille", sejtan je 
poceo s njim jesti i pojeo je svu hranu u dva zalogaja, a da je proucio 
"bismillu" bilo bi im svima dovoljno. 



,4t Biljeze ga Muslim (2017) u Bontonu jedenja, i Ebu Davud (3766) u Hrani, poglavlje: 
Ucenje "bismille" pri jedenju, od Huzcjfc, r,a, 

742 Biljezi ga Tirmizi u Dtamii (1859, 1/292) i u Srmai/ima i veli da je ovaj hadis hasenun- 
sahih, i u pravu je. U ovom hadisu govori se o velicini bericeta "bismille" i njenim koristima. 
On aludira daje tu bilo malo hrane, ali da bi im bila dovoljna.jer Allah je dao bericeta u njoj. 
I to je jedna od Posknikovih mudziza. Medutim, kako beduin nije proucio "bismillu", taj je 
bericet nestao. U tome je veliko upozorenje da se "bismilla" ne izostavlja prilikom objedo- 
vanja, jet to vodi nestanku hrane. 






«*«^P> 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Odvracanje selama i nazdravljanje onom ko kihne jeste disku- 
tabilno. Potvrdeno je u vjerodostqjnoj predaji daje Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: "Kada neko od vas kihne i zahvali se Allahu, duznost je sva- 
kog ko ga cuje da mu nazdravi." 743 Ako bi se ta dva propisa i pri- 
hvatila, ipak bi bila ocita razlika izmedu njih i propisa jedenja, jer 
sejtan jede s onim ko ne prouci "bismillu." Cak ako je i drugi prouci, 
njegovo ucenje nece zamijeniti i sprijeciti sejtana da jede s njim. Ono 
ce umanjiti njegovo ucesce u jedenju, jer ce se ograniciti da jede samo 
s onima koji nisu proucili "bismillu". Allah najbolje zna. 

Prenosi Dzabir od Poslanika, s.a.v.s., da jc rekao: "Ko zaboravi 
pri jelu prouciti 'bismillu', kada zavrsi s jelom, neka prouci 'Kul huval- 
lahu ehad.'" Oko vjerodostojnosti ovog hadisa postoje ddeme. 744 

Kada bi se digla sofra ispred Poslanika, s.a.v.s., rekao bi: "Hvala 
Allahu neizmjernom, hjepom i bericetnom zahvalom na tome. Bez 
naseg Uzvisenog Gospodara ne moze se; On je Nezamjenjiv 1 Vje- 
can." Biljezi ga Buhari. 74S 

Govorio bi poshje jela i ovu dovu: "Hvala Allahu koji nas je 
nahranio, napojio i ucinio nas musHmanima."'' 46 



743 To je dio hadisabiljezi Buhari u svom Sahibu (10/292), u Edcbu, poglavlje: Sta je pozeljno 
onom ko kihne. Autor ga je naveo po znacenju, verzija je Buharijeva, a Ebu Hurejre, r.a., 
prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah voli onog ko Idle, a prezire zijevanje, pa kada 
neko od vas kihne i zahvali Allahu, duznost je svakog muslimana ako ga cuje da kaze: 'Allah 
ti se smtlovao." U jednoj predaji stoji: "Kada neko od vas kihne i zahvali se Allahu, obaveza 
svakoga muslimana koji gaje cuo jeste da mu kaze: Allah ti se smilovao' (jerhamukellahu)." 

744 Biljezi ga Ibn Sunni u Amclul-jevmi vel-lejieti (462) od Dzabira b. Abdullaha, r.a. U lanai 
prenosdaca je Hamza en-Nesibi, odbacen prenosilac zbog izmisljanja hadisa. Hafiz u Takribn 
veli da je Bejheki zestoko kritikovao Muhammcda Dzuvejnija zbog toga sto je ovaj hadis 
uvrstio u svoje djelo El-Mubit. 

745 Biljeze ga Buhari (9/501, 502) u Hrani, poglavlje: Sta se kaze kad se zavrsi s jelom, Tirmizi 
(3452) u Dovama, poglavlje: Sta se kaze kad se zavrsi s jelom, od Ebu Umame, r.a. 

746 Biljeze ga Tirmizi u Semaifima (1/289, 290) i u Sunenu (3453) u Dovama, poglavlje: Sta se 
kaze kad se zavrsi s jelom, Ebu Davud (3850) u Hrani, poglavlje: Sta ce reci covjek kada jede, 
od Ebu Seida el-Hudrije. Biljeze ga i Ibn Sunni (458) i Ibn Madza (3282). Lanac mu je slab. 
Prenosioci su u njemu napravili poremecaj, kako je to objasnio Hafiz u TchzAbu. 



f&IBHU 





ZADIH-ME'AD 

Takoder je ucio: "Hvala AUahu koji je nahranio, napojio, uci- 
nio ga probavnim i dao da ga se oslobodi." 747 

Buhari biljezi da je Poslanik, s.a.v.s., govorio: "Hvala AUahu 
koji nas je opskrbio i dao nam prebivaliste." 748 Tirmizi biljezi da 
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko pojede nesto, a zatim kaze: 'Hvala 
Allahu koji me je nahranio bez ikakvog mog udjela i mod', oprostit 
ce mu se prosli grijesi." Hadis je hasen. 749 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da bi, kada bi mu se servirala 
hrana, rekao: "U ime Allaha", a kada bi zavrsio s jelom rekao bi: 
i4d\ £ jj lull A& c^-fj c4i»j &&j £&% £&J &i^ '^ " Bo& > 
nahranio si me i napojio, zadovoljio me i zasitio, uputio i pozivio, 
neka je Tebi hvala na onome sto si mi dao." Lanac prenosilaca mu je 
ispravan. 750 U Sunenima se biljezi da je Poslanik, s.a.v.s., poslije jela 
govorio: "Hvala Allahu koji je prosuo na nas blagodati i uputio nas, 
koji nas je nahranio i napojio, i od svakog dobra nam dao." Hadis 
je hasen. 751 

U Sunenima se takoder biljezi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
"Kada neko od vas pojede nesto neka kaze: 

'Boze, daj nam blagoslova u njemu i opskrbi nas boljim od 
njega.' A koga Allah napoji mlijekom, neka kaze: 'Blagoslov nam 

747 Biljezi ga Ebu Davud (3851) od Ebu Ejjuba el-Ensarije, Lanac mu je ispravan, a vjerodos- 
tojnim ga smatraju Ibn Hibban (1351),Nevevi i Ibn Hadzer. 

748 Biljezi ga Buhari (9/502) u Hrani, poglavlje: Sta se kaze kad se zavrsi s jelom, od Ebu 
Uraime, r.a. 

749 Biljezi ga Tirmizi (3454) u Dovama, poglavlje: Sta se kaze kada se zavrsi s jelom, od Enesa. 
Tirmizi i hafiz Ibn Hadzer u djelu Amalui-ezkarveH da je ovaj hadis hasen, i u pravu su. 

m Biljeze ga Ahmed (4/62, 5/335 Ebu Sejh u Abtakun-nebijji, s.a.v.s. (238) i Ibn Sunni (466) 
od nekog covjeka koji je sluzio Poslanika, s.a.v.s. Lanac prenosilaca mu je ispravan, kao sto veli 
autor, a vjerodostojnim ga smatraju Nevevi i Ibn Hadzer. 

m Biljezi ga Ibn Sunni u Amelul-jevmi vel-kjteti (469) od Amra b. Suajba, od njegova oca 
i djeda Abdullaha b. Amra el-Asa, r.a.. U lancu prenosilaca mu je Muhammed b. Ebi ez- 

435 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

daj u njemu i daj nam ga vise', jer nijedna hrana niti pice ne mogu 
zamijeniti mlijeko." Hadis je hasen. 752 

Biljezi se takoder od Poslanika, s.a.v,s., da bi, kada bi pio iz 
neke posude, puhnuo tri puta. Pri prva dva pubanja pohvalio bi 
Allaha, a u trecem bi Mu se zahvalio. 753 



Poslanik, s.a.v.s., kada bi dosao kod svojih zena, upitao bi ih da 
li imaju sta od hrane? Nikada hrani nije nalazio mahane. Kada bi mu 
se svidjela jeo bi je, a kada ne, ostavio bi je i ne bi nista rekao. 754 

Takoder bi govorio: "Ne mogu ga jesti,jer ga ne volim." 7: 

Ponekad bi hvalio hranu kao npr. kada je pitao svoje zene da 
mu daju nesto za jelo, pa su mu rekle da imaju samo^sirce. Rekao 
je da mu ga donesu. Poceo ga je jesti govored: ji-l fiS/l li; "Divna 
li je hrana sirce." 7S6 U tome je njegovo preferiranje nad mlijekom, 

Zuajze'a, Ebu Hatim za njega veli da su mu hadisi totalno odbaceni, a to i Buhari smatra. 
Zehebi ovaj hadis navodi s njegovim hadisima koji su odbaceni. 

7S1 Biljeze ga Tirmizi (3451) u Dovatna, poglavlje: Sta se kaze kada se pojede neka hrana, i 
Ibn Sunni (475) od Ibn Abbasa, r.a. U lancu prenosilaca mu je Alija b. Zejd b. Dzed'an, slab 
prenosilac. Ali i pored toga Tirmizi smatra da je ovo hasen hadis. 

7SJ Biljezi ga Ibn Sunni u Amelul-jevmi vel-lejleti (472) od Ibn Mesuda, r.a. U lancu preno- 
silaca mu je El-Mu'ala b. Man. Zehebi u Mizanu veli da je Ibn Me'in za njega rekao da 
kao prenosilac ne vrijedi nista. Buhari kaze da su mu hadisi odbaceni, a Nesai veli da mu se 
hadisi odbacuju. Ibn Sunni biljezi (473) poslije njega njegovu potvrdu od Nevfela b. Muavije, 
Medutim, lanac prenosilaca mu je slabiji od prvog. Osnovu hadisa sa tri puhanja pri pijenju 
biljeze Buhari (1/81) i Muslim (2028) od Enesa, ne spominjuci pohvalu i zahvaljivanje. 

754 Biljeze Buhari (9/477) u Hrani, poglavlje: Poslanik, s.a.v.s., nije omalovazavao hranu, i 
Muslim (2064) u Pk'u, poglavlje: Hrana se ne omalovazava, od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: 
"Nikada Poslanik, s.a.v.s., nije omalovazio hranu, ako bi mu se svidjela jeo bi je, a ako ne, 
ostavio bi je bez pogovora." 

755 Biljeze ga Buhari (9/473) u Hrani, poglavlje: Pecenje i rijeci Uzvisenog: "I donesc in 
peceno tele", Muslim (1946) u Lovu, poglavlje: Dozvoljenost gustera, i Ebu Davud (3794) u 
Hrani, poglavlje: O jedenju gustera, od Halida b. Velida, r.a. 

756 Biljeze ga Muslim (2052) u Pirn, poglavlje: Vrijednost sirceta i njegovo jedenje, i Ebu 
Davud (3820) u Hrani, poglavlje: Sirce. 



|436 







ZADU-L-ME'AD 

raesom, medom i mesnom vodom. Medutim, on je sirce hvalio tada 
zbog toga sto mu je tada doneseno, jer da mu je doneseno meso ill 
rnlijeko, bilo bi prece da ih hvali nego sirce. On je tu pohvalu sircetu 
izrekao da bi udobrovoljio i raspolozio srce onome ko mu ga je ser- 
virao, a ne da bi mu dao prednost nad ostalom hranom. 

Kada bi mu se ponudila hrana dok bi postio rekao bi: "Ja 
postim," 757 Naredio bi onome kome je servirana hrana, ako posti, da 
moli za onog ko mu ju je servirao, a ako ne bi postio, da je jede. 758 

Kada bi bio pozvan na jelo, a neko bi isao s njim, upoznao bi 
s tim vlasnika kuce govoreci: "Ovaj ide s nama, pa ako hoces da mu 
dozvolis, ili ako zelis da se vrati." 759 

Kada bi jeo, pricao bi, kao sto je vec spomenuto u hadisu koji 
govori o sircetu, Takoder je rekao svom pastorku Omeru b. Ebi 
Selemetu, koji je jeo s njim: dlJC li JSj &\ *«. "Prouci 'bismillu' i jedi 
ispred sebe!" 760 

Vise puta bi nudio svojim gostima da jedu kao, sto rade 
darezljivi i plemeniti. Buhari biljezi od Ebu Hurejre u dogadaju 
o pijenju mlijeka da je Poslanik, s.a.v.s., mnogo puta govorio Ebu 
Hurejri: "Pij." Neprestano je to govorio sve dok Ebu Hurejre nije 
rekao: "Tako mi Onoga koji te poslao sa istinom, nemam vise mje- 
sta za njega." 7 " 

757 Biljezi ga Buhari (4/198) od Enesa b. Malika da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., dosao je kod 

u Sulejm, pa mu je iznijela hurrae i maslo. Rekao je: 'Vratite vase maslo na njegovo mjesto, a 

hurme u vrccu, jer ja postim.' Potom je ustao na jedan kraj kuce i klanjao je nafilu, i dovio je 

za u Sulejm i njenu porodicu." 

75S Biljezi ga Muslim (1431) u Niiaiu, poglavlje: Naredeno je da se odazove pozivu, od Ebu 

Hurejre. 

759 Biljezi ga Buhari (9/505) u Hrani, poglavlje. Kada covjek bude pozvan na jelo pa kaze: 
Ovaj je sa mnom. 

760 Biljeze ga Buhari (9/455, 456) u Hrani, poglavlje: Ucenje "bismUle" pri hrani i jedenje 
desnom rukom, i Muslim (2022) u Pk'u, poglavlje: Adabi jedenja i pijenja i njihovi propisi. 

761 Biljezi ga Buhari (11/246) u RiAa&u, poglavlje: Kako je zivio Poslanik, s.a.v.s., i njegovi 
ashabi, od Ebu Hurejre. 

437 



J ZJL 





9BN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Kada bi jeo kod nekoga, ne bi odlazio dok ne bi za njih prou- 
cio dovu.Tako je u kuci Abdullaha b. Busra ucio ovu dovu: ijClpI 
L%£'j\j Li "jii\j < i^ajj £i ,U "Boze, daj im bereketa u onome s cime si 
ih opskrbio, oprosti im i smiluj im se." 762 

Proucio je dovu i u kuci Sa'da b. Ubade i rekao: "Mrsili se 
kod vas postacl, hranu vam jeli dobrocinitelji i za vas oprost 
trazili rneleki." 763 

Ebu Davud biljezi da je Poslanika, s.a.v.s., i ashabe pozvao 
Ebu Hejsem b. et-Tejban na jelo, pa kada su zavrsili Poslanik, 
s.a.v.s., rece: 

. oiii iuii 5 i^iji 2£s ^j 

"Nagradite svoga brata." - "Kako da ga nagradimo, Boziji 
Poslanice", upitase. "Kada se nekom ude u kucu, pa jede i pije od 
onog sto domacin ponudi, a zatim se prouci dova za njega, to ce biti 
za njega nagrada." 764 

Takoderje potvrdeno da je jedne prilike usao u svoju kucu 
i trazio da nesto jede, all nista nije nasao. Potom je rekao : ( Ui»1 $i\ 
jib l^ jii^ ( l _ s uii>! ^"Boze, nahrani ko me nahrani i napoji ko 
me napoji. /to 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da ga je Amr b. el-Hamik 
napojio mlijekom, pa je rekao: 



742 Biljezi ga Muslim (2042) 11 Pk'u, poglavlje: Mustehab je izvaditi koipe od hurmi van njih 

i mustehab je da gost uci dovu za domacine. Od Abdullaha b. Busra u Muslimovom Sabibu 

ne postoji drugi hadis do ovoga. 

763 Biljeze ga Ebu Davud (3854) u Hrani, poglavlje: Sta se prenosi o ucenju dove za domacina, 

Ahmed (3/138) Tahavi u Muskilul-asar (1/498, 499) i Bejheki (7/287) od Enesa. Lanac 

prenosilaca mu je ispravan. 

7M Biljezi ga Ebu Davud (3853). U lancu prenosilaca mu je nepoznat prenosilac. 

765 Biljezi ga Muslim (2055) u Pidu, poglavlje: Ugoscavanje gosta i odlike altniizma prema 

njemu. Od Mikdada, r.a.To je ustvari dio jednog dugog hadis a. 



438 






ZADU-L-MFAD 

"Boze, ucini da uziva u svojoj mladosti, tako da i nakon osam- 
deset godina nije imao ni jedne sijede dlake." 766 

Za onog ko je ugolcavao siromahe, ucio je dovu i hvalio ga. 
Jedne prilike rekao je: "Ima li covjeka ko bi ugostio ovog, Allah mu 
se smilovao?" Ensariji i njegovoj zeni koji su svoju veceru i veceru 
svoje djece dali svom gostu rekao je: iidjl l^sCil^. \£*~^> -^ <uil Cs*& -^ 
"Allah se zadivio od vaseg postupka s gostom ove noci." 71 

Nije prezirao da jede s drugim, svejedno bio on mlad ili star, 
Slobodan ili rob, beduin ili muhadzir. Cak autori Sunena biljeze da je 
jedne prilike uzeo za ruku gubavca i posadio ga da jede s njim, rekavsi 
mu: "Jedi s 'bismillom', sa pouzdanjem i oslanjanjem na Allaha." 768 

Naredivao bi da se jede desnom rukom, a zabranjivao jedenje 
lijevom rukom. Govorio je: "Sejtan jede i pije s lijevom rukom." 764 ' 
To potvrduje, a sto je i tacno, da je jedenje lijevom rukom zabra- 
njeno, jer onaj ko jede torn rukom je ili sejtan ili sliei sejtanu. Potvr- 
deno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao nekom coyjeku koji je kod 
njega jeo lijevom rukom: "Jedi s desnom rukom!" Covjek je rekao da 
ne moze, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Da Bog da i ne mogao", 
nakon cega je coyjek vise nije ni digao do svojih usta. 770 Da je jede- 

766 Biljezi ga Ibn Sunni u AmtM-jeomi vel-lejleti (476) od Amra b. Hamika el-Huzaija. U 
lancu prenosilaca mu ju Ishak b. Abdillah b. Ebi Ferve, odbacen prenosikc. 

767 Biljeze ga Buhari (8/484, 485) u Tepiru sure El-Hasr, poglavlje: Daju prednost drugima 
nad sobom, i Muslim (2054) u Picu, poglavlje: Ugoicavanje gosta, od Ebu Hurejre. 

748 Biljeze ga Tirmizi (1818) u Hrani, poglavlje: Jedenje sa gubavim, Ebu Davud (3925) u 
Medkini, poglavlje: Gatanje, i Ibn Madza (3542) u Mediant, poglavlje: Gubavost, od Dzabira 
b. Abdullaha. U lancu prenosilaca mu je Mufeddal b. Fudale b. Ebi Umejje Ebu Malik el- 
Basil, slab prenosilac kako to tvrdi Hafiz u Tahibu. Ibn Adijj je rekao: "Ne znam da on ima 
goreg hadisa od ovog." Buhari biljezi (10/132, 133) u Meditini, poglavlje: Gubavac, od Ebu 
Hurejre u merfu formi u sljedecoj verziji: "Nema prelaznosti, niti vracanja, niti Hame i Safera 
i bjezi od gubavca kao sto bjezis od lava." 

m Biljezi ga Muslim (2020) u Pica: poglavlje: Bonton jedenja i pijenja, od Ibn Omera, r.a. 
770 Biljezi ga Muslim (2021) od Seleme b. el-Ekve'a. 



■*»#* 







KAJJIM ELDZEVZIJJE 



W*WK*WK**Y*KmYfKW 




nje lijevom rukom dozvoljeno, ne bi Poslanik, s.a.v.s., dovio protiv 
njega zbog jedenja torn rukom. A ako je covjek iz oholosti to radio 
da se ne pokori naredbi, onda je to jos veci grijeh i jos vise zasluzuje 
da se dovi protiv njega. 

Onima koji su mu se pozalili da se ne mogu zasititi, naredio 
je da se okupe oko hrane i da se ne razilaze, a da potom prouce 
"bismillu" pa ce im se dati bereket u hrani. 771 

Potvrdeno je takoder daje rekao: "Allah je zadovoljan od Svog 
roba koji pojede hranu i zahvali se Allahu na njoj, i kada popije 
dozvoljeno pice pa Mu se zahvali na njemu." 772 

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Istopite (potro- 
site) vasu hranu sa sjecanjem na Allaha i salavatom na Poslanika, 
i nernojte spavati s njom, pa da vam srca otvrdnu." 773 Ovaj hadis je 
prece da bude vjerodostojan, jer ga iskustvo potvrduje. 



77t Biljeze ga Ebu Davud (3764) u Hrani, poglavlje: Zajednicko jedenje, Ibn Madia (3286) 
u Hrani, poglavlje: Zajednicko jedenje, i Ahmed (3/501) od Vahsija b. Harba. Lanac mu je 
slab, all je ipak hadis hasen,jer ima druge verzije po znacenju. Pogledaj: Et-Tergibu vet-terhibu 
(3/115, 121) Ibn Hibban (1345) i Hakim (2/103). 

772 Biljeie ga Muslim (2734) i Tirmizi (1817) od Enesa b. Malika. 

773 Biljeze ga Ibn Sunni u Amdul-jevmi vet-lejleti (489) i Ibn Hibban u Duafaima (1/199). U 
lancu prenosilaca mu je Bezi b. Hassan, optuzen za laz. Ibn Hibban veli: "Prenosi od povjer- 
ljivih izmisljene hadise, kao da ill namjerno izmislja." Hafiz u Tahridiul-ezkar veli: "Ovaj 
hadis nije potvrden i pored toga sto muje znacenje jako."Bi!jezi ga Sujuti putemTaberanijeve 
predaje u El-E-usatii, Ebu Neim u Tihbu, i Bejheki u Su'abu i veli daje slab hadis zbog Bezia b. 
Hassana. Takoder ga slabim hadisom smatra i Iraki u Tabridiil-Ihjaa. Autorove konstatadja 
da je prilicnije da ovaj hadis bude vjerodostojan, nepcecizna je, jer se tekst po saglasnosti 
ucenjaka ne potvrduje sa iskustvom. 

440 




HH 






ZADU-L-ME'AD 




POGLAVLJE POSLANIKOVOJ, SAV.S, PRAKSI 

NAZIVANJA SELAMA, TRAZENJA DOZVOLE I 

NAZDRAVL)AN)U ONOM KO K1HNE 

Potvrdeno je u dva od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

"Najbolji i najvrijedniji islam je dijeliti hranu i nazivati selam 
onom koga poznajes i koga ne poznajes." 774 

U dva takoder se biljezi, nakon sto je Allah stvorio Adema, 
da mu je rekao: 

hij ski $$* ££j£ & y^\j ^ pia *%& ^ ^ %'j 1 Ji v*»' 

'ifej -^il> 4)1 iS^U il& f *UI :ljfc» f£& f M Jlii >%ji 

"Idi tamo kod onih meleka i nazovi im selam, i poslusaj kako 
ce ti odgovoriti, jer je to tvoj pozdrav i pozdrav tvog potomstva." 
Otisao je i rekao: "Esselamu alejkum." Odgovorili su: "Esselamu 
alejke ve rahmetullabi", dodavsi mu "ve rahmetullahi." 7 

U dva se takoder biljezi da je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se 
siri selam i obavijestio je ashabe, ako budu sirili selam izmedu sebe, 

774 Biljeze ga Buhari (1/52,53) u /maw, poglavlje: Dijeljenje hrane je od islama, i Muslim (39) 
u Imamt, poglavlje: O Objasnjenje prioriteta islama i koje su stvari najvrjcdnije, od Abdullaha 
b. Amra b. Asa da je neki covjek upitao Posfanika, s.a.v.s., koji je islam najbolji, pa je rekao: 
"Da podiielis hranu i nazivas selam onome koga poznajes i onome koga ne poznajes." 

775 Biljezi ga Buhari (11/2, 5) u Trazenju dozvols, poglavlje: Pocinjanje sa selamom, od Ebu 
Hurejre, r.a. 

441 

S3*** 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

da ce se medusobno voljeti i da nece uci u Dzennet dok ne budu 
vjerovali, a nece yjerovati dok se ne budu medusobno voljeli. 776 

Buhari u svom Sahibu biljezi da je Ammar rekao: "Ko spoji 
troje upotpunio je iman: da bude pravican prema sebi, da naziva 
svijetu selam i da dijeli kada mu je potrebno." 777 

Ove rijeci jesu temelji i ogranci svakog do bra, jer pravicnost 
zahtjeva od covjeka da izvrsava potpuno i savrseno sva AUahova 
prava, a takoder i prava ljudi, da ne trazi od njih ono sto nije nji- 
hovo, da ih ne zaduzuje iznad njihovih mogucnosti, da se ophodi s 
njima onako kako bi volio da se oni ophode s njim, da ih oslobodi 
onog sto bi volio da oni njega oslobode, da im presuduje u njihovu 
korisr ill protiv njih onako kako bi on volio da oni sude njemu ill 
protiv njega. 

Ova pravicnost obuhvata i pravicnost covjeka prema svojoj 
dusi, tako da joj ne daje ono sto joj ne pripada, da je ne prlja raznim 
prljavstinama, da je ne omalovazava i prezire s grijesima prema 
Allahu, da je odgaja, jaca i uzdize sa pokornoscu i tevhidom prema 
Allahu, s ljubavi prema Njemu, sa strahom od Njega, s nadom u 
Njega, s oslanjanjem na Njega, sa kajanjem Njemu, sa preferira- 
njem Njegova zadovoljstva i ljubavi nad zadovoljstvom i ljubavi 
prema stvorenjima. Da ne bude neutralna, tj. ni sa stvorenjima niti 
s Allahom, nego izolovana kao sto ju je Allah izolovao. Da u svo- 
joj ljubavi i mrznji, davanju i nedavanju, govoru i sutnji, radanju 

' 7h Medutim, Buhari ga u svom Sahibu ne biljezi, kako to navodi autor, nego ga biljezi u El- 
Edebul-mufredu (980) poglavlje: Slrerije selama. Biljezi ga Muslim (54) u Imanu, poglavlje: 
Objalnjenje da nece uci u Dzennet osim i^ernici, od Ebu Hurejre u sljedecoj verziji; "Tako 
mi Onoga u cijoj ruci je moj zivot, necete uci u Dzennet sve dok ne budete vjerovali, a necete 
yjerovati dok se ne budete medusobno voljeli. Hocete li da vas uputim na nesto, ako ga budete 
radili voljet cete se? Sirite selam medu sobom" Biljeze ga Ibn Madza i drugi. 

77 Biljezi ga Buhari (1/77) u muallek formi u Imanu, poglavlje: Nazivanje selama jeste od 
islama. Ammar je Ammar b. Jasir, r.a., jedan od onih koji je prvi primio islam. Abdurrezzak 
je spojio njegov lanac u Musannefu (19439) i Ahmed u El-Imanu, od Sirfjana Sevrija. Biljezi 
ga i Ibn Sejbe u svomod Su'beta, Zuhcjra b. Muavijc i drugih, a svi ga prenose od Ebu Ishaka 
es-Sebiija od Sileta b. Zufera od Ammara. 



f&mm* 



SVifnKffinSVi 





ZADUL-ME'AD 

i umiranju bude s Allahom, a ne sa sobom. Da ne smatra da ona 
nema funkcije putem koje treba djelovati, pa da bude od onih koje 
je Allah osudio i za njih rekao: 4{&2& JS lJLil> "0 narode moj, cini 
sve Ito mazes, emit cu ija. . . " (El-En am, 135). 778 

Pravi rob u biti nema svoje funkcije putem koje bi radio za 
sebe. Sve sto uradi i doprinese pripada njegovu vlasniku, jer i on 
sam pripada svom vlasniku. On sve sto radi, radi da bi vratio dug 
svom vlasniku kojem je duzan. On uopce nema svojih prava. On je 
u dugu za svoju slobodu koji treba vracati u ratama i kad god vrati 
jednu ratu dode druga. Takav rob ostaje robom sve dok ne vrati i 
zadnju ratu tog duga. 

Pravicnost prema dusi obavezuje i spoznaju njena Gospodara, 
njenib duznosti prema Njemu, spoznaju same duse, zbog cega su 
stvorene, i da se preko nje ne namece njenu Gospodaru i Stvorite- 
lju, tvrdeci da je ona vlasniea toga i da je to njeno pravo. To takoder 
obavezuje da se ne suprotstavlja nakani njena Vlasnika i da je ne 
potiskuje s Njegovom namjerom, davajuci joj prednost i preferirajuci 
je nad njom, ill da je dijeli izmedu Njena vlasnika i sebe. To bi, onda, 
bila nepravedna podjela, kao podjela onih koji su rekli: 

"...Ovo je za Allaha, tvrde oni, a ovo za bozanstva nasa. 
Medutim, ono stoje namijenjeno bozanstvxma njihovim ne stize 



778 Ibn Kesir veli: "Ovo je zestoka prijetnja i potvrden nagovjestaj kazne, tj. nastavite ici svojim 
putem i pravcem ako mislite da ste na pravom putu, a ja cu nastaviti slijediti svoj put i pravac. 
Isto sto se kaze u sljedecim ajetima: 'Red onima koji ne vjeruju: radite to sto radite, a i ja cu 
raditi sto radim, i cekajte a i ja cu cekati.' Zatiro je Uzviseni rekao: 'Saznat cete kome ce pri- 
pasti konacni ishod. Zaista nasilnici nece uspjeti.'Tj, da vidimo hoce li pripasti meni ill vama. 
Allah je potom ispunio obecanja Svom Poslaniku, s.a.v.s. Dao mu je da oslobodi zemlju, da se 
domogne sija svojih rivala, dao mu da oslobodi Meku i da pobjedi one od svog naroda koji su 
ga smatrali lascem, koji su bill u neprijateljstvu s njim i borili se protiv njega." 



«««#* 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Allahu, dok ono sto je odredeno za Allaha stize bozanstvima 
njibovim. Kako ruzno onisude!" 779 (El-En am, 136). 

Neka coyjek pripazi da ne bude iz neznanja i nepravde ovako 
dijelio izmedu sebe i svojih partnera i izmedu Allaha zbog njegovog 
neznanja, jer zalutat ce, a da to i ne osjeti. Coyjek je po prirodi stvo- 
ren neznan 1 da cini nasilje. Kako je onda moguce traziti pravicnost 
od onog koji je opisan s tim svojstvima?! Kako je moguce da bude 
pravican prema stvorenjima onaj ko nije pravican prema Stvorite- 
lju? U jednom hadisu kudsijju Uzviseni je rekao: 

"Covjece, nisi pravican prema Meni. Moje dobro ti silazi, a 
zlo tvoje Mi se uzdize. Koliko ti se preko Svojih blagodati dodvo- 



79 Alija b. Ebi Talha i el-Avfi prenose od Ibn Abbasa da je pri tumacenju ovog ajeta rekao: 
"Allahovi neprijatelji kada bi posijali neke usjeve ili imali neke plodove, odredivali bi dio za 
Allaha, a dio za svoje kipove. Ono sto bi odredili od usjeva, plodova ili ncecg drugog svojim 
kipovima to bi ctivali i pomno pazili. Ako bi nestalo nesto od toga, koje su namijenili kipo- 
vima, namirili bi im ga. Ako bi se od vode koju su namijenili kipovima napojilo ili natopilo 
ono sto su namijenili Allahu, to bi pripalo kipovima. Ako bi se neki usjevi ili plodovi koje 
su namijenili Allahu pomijesali s onim koje su namijenili kipovima govorili bi: 'Ovaj je siro- 
mah', i ne bi vracali onome sto su namijenili Allahu. Ako bi se od vode koju su namijenili 
Allahu napojilo nesto sto su namijenili kipovima, to bi i pripalo njima. Od svog blaga su 
zabranjivali 'behiru', tj. devu cije je peto mladunce bilo musko a ostala zenska, razrezali bi 
joj uho i ostavili da slobodno pase bez muzenja, jahanja i tovarenja, 'saibu', tj. zavjetna deva 
u koju se neko zavjetovao da ce je osloboditi od svih obaveza ako mu se nesto ispuni, 'vesile', 
tj. ovca koja ojanji musko janje, zrtvovali bi ga kumirima, t 'ham', tj. muzjak deve koji stekne 
pet potomaka, oslobodili bi ga svih obaveza i pustali da slobodno pase. Mislili su da se tim 
zabranama priblizavaju Allahu." Uzviseni je rekao: "Od plodova i zivotinja izdvajah su dio 
i za Allaha..." Abdurrahman b. Zejd b. Eslem o ovom ajetu kaze: "Sve sto su odredivali za 
Allaha, ako pri njegovom klanju ne bi spomenuli i svoja bozanstva sa Alkhovim imenom, 
apsolutno ne bi jeli takvo meso. A sto je bilo odredeno za njihova bozanstva, s tim pri klanju 
ne bi spominjali AUahovo irac." Potom je proucio ovaj ajet sve dok nije dosao do: "...lose li je 
to kako presuduju."Tj. lose U je kako to dijele, jer su prvo pogrijelili pri podjeli zbog toga sto 
je Allah Gospodar, Vlasnik i Stvoritelj svega. Njemu pripada vlast i On svime upravlja i sve je 
pod njegovom voljom i moci i nema drugog gospodara, 

|444 



RffinSffinffi 









| ZADIH-ME'AD £ 

ravam, a Ja sam od tebe potpuno nezavisan, a koliko Me sa svojim 
grijesima srdis, a potpuno si ovisan o Mem, Neprestano Mi se ple- 
meniti melek penje s tvojim losim djelima." 

U drugoj predaji stoji: 

>t ||^ ^"j <J£jj\j 1 ti^ -L*"j ^^ <■ ^r**^ 1 U f al i>" 

"Covjece, nisi pravedan prema Mem. Stvorio sam te, a oboza- 
vas drugog, opskrbljujem te, a ti se drugom zahvaljujes." 780 

Zatim, kako ce biti pravedan prema drugom onaj ko nije pra- 
vedan prema svojoj dusi, koji joj cini najvecu nepravdu, nastoji joj 
nanijeti najvecu steru i koji joj zabranjuje najvecu slast, misled da 
joj ju daje, a ustvari je potpuno zamara, koji ju je potpuno unesre- 
do, a misli da ju je odmorio i usrecio i koji nastoji svim snagama 
da joj zabrani ono sto joj je Allah dodijelio, a misli da joj to daje. 
Koji ju potpuno obmanjuje i uhodi, a misli daje snazi i jaca, koji ju 
potpuno ponizava, a misli daje velica, pa kako da se ocekuje pravi- 
cnost od ovakvog koji sve ovo cini svojoj dusi?! Ako se tako covjek 
odnosi prema sebi i svojoj dusi, sta mislis onda kako ce se odnositi 
prema drugom? Ammarove, r.a., rijeci da ko objedini troje usavrsio 
je iman, a to su: pravicnost prema sebi, nazivanje selama svijetu i 
dijeljenje u siromastvu, imaju za cilj da istaknu da su one temelji i 
ogranci svakog dobra. 

Sirenje selama svijetu involvira u sebi poniznost i aludira da se 
covjek ne oholi ni prema kome, nego da iz svoje skromnosti naziva 
selam i malom i velikom, plemicu i obicnom, koga poznaje i koga 
ne poznaje. Ohol se medutim, ponasa suprotno tome. On iz oholo- 
sti i otmjenosti cak i ne odvraca selam svakome ko mu ga nazove, 
pa kako onda da ga naziva svakom. 

A dijeliti u siromastvu moze samo onaj koji ima jako pou- 
zdanje u Allaha. Koji vjeruju da ce mu Allah nadoknaditi ono sto 




780 Biljezi ga Dejlemi i Rafi'i od Alije, r.a. Hadis nije vjerodostojan. 



MMtttftt*) 



HJ 





IBNKAJJIMEL-DZEVZUJE 

potrosi. Takvo djelo moze proisteci samo od onoga ko ima cvrsto 
uvjerenje, ko se oslanja na Allaha, ko je milostiv, ko je skroman na 
ovom svijetu, ko je darezljiv, ko cvrsto yjeruje u Allah ovo obecanje, 
da ce se takvim oprostiti i dati nagrada, i ko smatra laznim zastrasi- 
vanje onoga ko zbog toga prijeti i plasi siromastvom i koji nareduje 
nemoral. Neka je Allah na pomoci. 



Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s.,jedne prilike prosao pored 
djece i nazvao ira selam. 781 A Tirmlzi biljezi u svom Dzamiu da je 
Poslanik, s.a.v.s., jednoga dana prosao pored grupe zena i poselamio 
ih pokretom ruke. 

Ebu Davud biljezi od Esme, Jezidove kcerke da je Poslanik, 
s.a.v.s., prosao pored zena i nazvao nam selam. To je takoder pre- 
daja koju biljezi Trimizi. Cini se da je to jedan te isti slucaj i da ih 
Poslanik, s.a.v.s., poselamio rukom. 782 

Buhari biljezi u svom Sahihu da su ashabi, kada bi se vracali sa 
dzume, prolazill pored neke stance i nazivali joj selam. Ona bi im 
iznosila hranu spravljenu od blitve i jecma. 783 

781 Biljezi ga Muslim (2168) poglavlje: Mustehab je nazvati selam djeci, Biljezi ga Buhari 
(11/27) u Trazenju tiozvok, poglavlje: Nazivanje selama djeci, od Enesa b. Malika, r.a. 

782 Biljeze ga Tirmizi (2698) u dva poglavlja: Traienju dozvole i Adabu, poglavlje: §ta se 
prenosi o nazivanju selama zenama, Ebu Davud (5204) u £debu,\bn Madza (3701) u Edeiu-, 
poglavlje: Nazivanje selama djeci i zenama, Buhari u Ed-EdebuI-mttfredu (1047) od Esme, 
Jezidove kcerke, r.a. U njegovu lancu prenosilaca jc Sehr b. Havseb, diskutabilan prenosilac. 
Tirmizi ga smatra dobrim prenosiocem. Hadis ima i drugi lanac prenosilaca kod Buharija 
u El-Edabtd-mufredit (1048), Taj lanac je hasen, a glasi: "Od Esme, kcerke Jezida el-Ensa- 
rija prenosi se da je rekla: 'Pored mene prosao je Poslanik, s.a.v.s., dok sam bila u drustvu 
svojih prijateljica. Nazvao nam je selam i rekao: 'Cuvajte se da ne budete nezahvalne svojim 
dobrociniteljima!' Bila sam najbrabrija od njih, pa sam upitala: 'Allahov Poslanice, sta je to 
nezahvalnost dobrociniteljima?' Rekao je: 'Moguce je da neka od vas poduze ostane neudata 
kod svojih roditelja, pa joj potom Allah daruje muza, i djecu od njcga. Nakon toga mozda se 
naljuti i pokaze govoreci: 'Nikada od tebe nisam vidjela dobra.'"0 ovoj temi biljezi se predaja 
od Dzerira b. Abdullaha daje Poslanik, s.a.v.s., prosao pored zena i nazvao im selam. Biljeie 
ga Ahmed (4/357, 363) i Ibn Sunni (221). Predaja s osralim verzijama nije losa. 

s3 Biljezi ga Buhari (11/28) u Tra&enju dozvole, poglavlje: Nazivanje selama ljudi zenama i 
zena ljudima, od Ibn Ebu Hazima, od njegova oca, od Sehla. 

446 








ZADIH-ME'AD 

I ovo je ispravno o pitanju nazivanja selama zenama. Selam 
treba nazivati samo starijim zenama i onima s kojima se ne moze 
sklopiti brak, a ne i ostalima. 



U Buharijevom Sahihu i drugim hadisldm zbirkama biljezi 
se da mladi naziva selam starijem, prolaznik onome ko sjedi, jahac 
pjesaku i manja skupina vecoj. 784 Tirmizi u svom Dzamiu biljezi 
predaju od Poslanika, s.a.v.s., da pjesak naziva selam onome ko 
stoji.U Bezarovom Musnedu od Poslanlka, s.a.v.s., biljezi se da jahac 
naziva selam pjesaku, a pjesak onome ko sjedi, a od dva pjesaka koji 
prvi od njih drugom nazove selam, on je boljl 785 U Ebu Davudo- 
vom Sunenu od Poslanika, s.a.v.s., biljezi se da je rekao: "Najblizi je 
Allahu onaj ko prvi nazove selam." 786 

Poslanikova praksa bila je da nazove selam kad dode nekom 
kao i kada ode. Potvrdeno je da je rekao: "Kada neko od vas sje- 
dne (dode) neka nazove selam, a i kada hoce da ustane (ode) neka 
nazove selam, jer prvi selam nije preci od drugog." 787 

Ebu Davud od Poslanika, s.a.v.s., biljezi da je rekao: "Kada 
neko od vas sretne svog prijatelja neka mu nazove selam, pa ako 
ih razdvoji neko drvo ili neki zid, pa ga opet sretne, neka mu opet 
nazove selam." 788 

^'BiljezegaBuhari (11/13) u Trazenju dozvo/e,po$avl]c: Jahac naziva selam pjeiaku, Muslim 

(2160) u Sehmu, poglavlje: Jahac naziva selam pjesaku i manja grupa vecoj, i Tirmizi (2704) 

od Ebu Hurejre. Drugu predaju ovog hadisa Tirmizi (2706) biljezi od Fudale b. Ubejda. 

785 Navodi ga Hejsemi u Medimei (8/36) od Dzabira i veli da ga biljezi Bezzar i da su mu 

prenosioci povjerljivi. Hadis se biljezi kod Ibn Hibbana (1935). 

m Biljezi ga Ahmed (5/254, 261, 264, 269) i Ebu Davud (5 1 97) u Edebu, poglavlje: O nagradi 

za onoga ko prvi nazove selam. Lanac prenosilaca mu je ispravan. 

787 Biljeze ga Ebu Davud (5208), Tirmizi (2707), Bubari u El-Edebui-mufirdu (1007, 1008), 

Ahmed (2/230, 287, 439) i el-Humejdi (1162) od Ebu Hurejre. Lanac prenosilaca mu je 

dobar, a Ibn Hibban (1931, 1932, 1933) srnatra da je hadis sahih. On ima i drugu verziju kod 

Ahmeda (3/438) od Sehla b. Muaza, od njegova oca u meriu formi. Njegov lanac prenosilaca 

uije los s ostalim predajama. 

m Biljezi ga Ebu Davud (5200) u Edebu, poglavlje: Covjek se rastane od covjeka, pa ponovo 

sretne, od Ebu Hurejre s dva lanca prenosilaca: jedan doseze do Poslanika, s.a.v.s., i on je 

ispravan, a drugi je mevkuf i on je slab. 

447 



•w 




IBN KAJJIM ELDZEVZUJE 

rts jftVrt* Jft V jK JftV*K Jft V*fc Jft 




Enes ie rekao: 



IJU^Ji <CaJ 15 j\ j^- jl S^i-i LrS~J J^*" <l*i* t < ^J- (> ^■■'•jlJ •£>-Li> (^Jj-I J^aJ lij 

"Kada bi ashabi Allahova Poslanika, s.a.v.s., setali i kada bi 
naisli na neko drvo ill neku gomilu, razisli bi se desno i lijevo, pa 
kada bi se ponovo sreli, jedni drugima nazivali bi selam." 789 

Poslanik, s.a.v.s., bi prvo kada bi usao u dzamiju klanjao dva 
rekata u pocast dzamijL Potom bi dosao do prisutnih i nazvao im 
selam. Znaci, prije nego sto bi poselamio svoju porodicu klanjao bi 
prvo dva rekata tehijjetul mesdzida, jer namaz je Allahovo pravo, a 
selam ljudsko. U ovakvim situacijama prece je da se Allahovo pravo 
preferira nad ljudskim, za razliku od imovinsldh prava. Oko njih 
postoji poznata dilema. Razlika izmedu te dvije vrsta prava je ljud- 
ska potreba, kao i to sto imovinsko pravo ne podrzava da bude izvr- 
seno na ime dva prava, za razliku od selama. 

Ashabi su takoder slijedih tu praksu. Kada bi neko od njih 
usao u dzamiju, prvo bi klanjao dva rekata, potom bi dosao i pose- 
lamio se s Poslanikom, s.a.v.s. Zbog toga se u hadisu kojeg prenosi 
Rifa'a b. Ran kaze da je Poslanik, s.a.v.s., jednog dana sjedio u dza- 
miji, dosao mu je neki covjek poput beduina. Nabrzinu je klanjao, 
a zatim je prisao Poslaniku, s.a.v.s., i nazvao mu selam. Poslanik, 
s.a.v.s., odvratio je selam i rekao: J^r I ^iiiu JJw £f*-jti " Vrati se i kla- 
njaj, jer ti nisi klanjao. . .", potom je naveo ostatak hadisa. 790 

' S9 Biljezi ga Ibn Sunni (245) od Enesa. Lanac prenosilaca mu je ispravan. Biljezi ga i Buhari u 
El-Ediihil-mufredit (1011) a slicnoj verziji od Enesa. U njcgovu lancu prenosilaca je Dahhak 
b. Neberas, prenosilac ciji hadisi nisu stabilni. Munziri u Tergibti i terkibu (3/268) i Hejsemi 
u El-Medzmei (8/34) vele da ga biljezi Taberani u Evsaiu i vele da mu je lanac prenosilaca 
hasen (dobar). 

Biljeze ga Tirmizi (302) u Namazu, poglavlje: Sta se prenosi o opisu namaza, i Ebu Davud 
(857, 858, 859) u Namazu, poglavlje: Namaz onog ko se ne ispravi na ruku'u i sedzdi. Preno- 
sioci su mu povjerljivi, a Ibn Hibban (484) i Hakim (1/242, 246) vele da je hadis sahih. Biljeze 
ga Buhari (2/229, 231) i Muslim (397) od Ebu Hurejre da je neki covjek usao u dzamiju dok 
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio u jednom dijelu dzamije. Kada je covjek klanjao dosao je 

1 448 





ZADU-L-ME'AD 

Prema tome, Posknik, s.a.v.s., osudio je njegov namaz, ali nije 
osudio odgadanje nazivanja selama sve do poslije namaza. Na osnovu 
toga, sunnet je onome ko ude u dzamiju, ako se u njoj nalaze ljudi, 
da uradi tri stvari: da pri ulasku prouci "bismillu" i donese salavat 
na Posknika, s.a.v.s., da klanja dva rekata tehijjetul mesdzida i da 
zatim poselami prisutne. 



Kada bi dosao nocu kod svoje porodice, nazvao bi selam tako da 
ne bi probudio one koji spavaju, a i da ga cuju oni koji su budni. 791 



Tirmizi biljezi da je Posknik, s.a.v.s., rekao: f&\ Jj f^\ 
"Selam se naziva prije govora." 792 U drugoj verziji stoji: J Ij£1 \J-Jc II 
llw^ r liWI "Ne pozivaj nikoga da jede sve dok ne nazove selam." I 
pored toga sto su lanci obje predaje slabi, ipak se po njima postupa. 

Ebu Ahmed biljezi predaju od Abdulaziza b. Ebi Ruvada, od 
Nafia od Ibn Omera s boljim kncem prenosilaca od prethodnih, u 
kojoi stoji da je Allahov Posknik, s.a.v.s., rekao: ^Ji 4 JijJl Jj f&& 
IJJ. & f ^LUI J3 JI>UL 'fo? Sekm je prije pitanja, pa ko vas upita 
prije nego sto nazove selam, nemojte mu odgovoriti." 793 



Poslaniku, s.a.v.s., i nazvao mu selam. Allahov Poslanik, s.a.v.s., odvratio je selam i rekao da 

ponovo klanja, i naveo je cijeli hadis. 

7,1 Biljezi ga Muslim (2055) u Picu, poglavlje: Ugoscavanje gosta, od Mikdada u poduzem 

hadisii. 

792 Biljezi ga Tirmizi (2700) u Traienju dozvoie, poglavlje; Sta se prenosi o nazivanju selama 
prije govora, od Dzabira b. Abdulkha. U lancu mu je Anbese b. Abdurrahman, odbacen 
prenosilac. Ebu Hatim veli da izmislja badise. Njegov sejh Muhammed b. Zazan je takoder 
odbacen prenosilac. Prema tome, hadis je bezvrijedan. 

793 Biljezi ga Ibn Adijj u Kamilu (2/303). U kncu prenosilaca mu je Hafs b. Omer za koga 
je Ibn Adijj rekao da su mu svi hadisi odbaceni ili zbog metna ili zbog seneda, i hadis je blizi 
slabim hadisima. Nesrija b. Asima Ibn Adijj smatra slabim prenosiocem i veli da krade hadise. 
Medutim, biljezi ga Ibn Sunni dugim putem u sljedecoj formi: "Ko pocne s govorom prije 
selama, nemojte mu odgovarati." Lanac mu je dobar. 

449 





1BN KAJJIM ELDZEVZIJJE 

Spominje se od PoslanLka, s.a.v.s., da on ne bi dozvoljavao ula- 
zak onome ko ne bi prvo nazvao selam, a navodi se i da je rekao: M 
»^Ljl> iji^I^l l_^iU "Nemojte dozvoljavati ulazak onome ko ne pocne 
sa selamom." 754 

Najbolja od tih predaja jeste predaja koju biljezi Tirmizi od 
Keledeta b, Hanbela u kojoj se kaze: "Poslao me je Safvan b, Umejje 
da odnesem mlijeko, sir, lane i male krastavice Poslaniku, s.a.v.s. 
Poslanik, s.a.v.s., bio je na vrhu doline. Dosao sam mu, ali nisam 
nazvao selam, niti sam zatrazio dozvoki. Poslanik, s.a.v.s., je rekao; 
'Vrati se i reci: Esselamu alejkum, mogu li uci.'" Rekao je da je ovaj 
hadis hasenun-garib. 795 

Kada bi Poslanik, s.a.v.s., dosao do necijih vrata, ne bi stao 
nasred vrata, vec" s njihove desne ili lijeve strane, a potom bi rekao: 
"Esselamu alejkum, esselamu alejkum." 796 



Poslanik, s.a.v.s., Hcno bi selamio onoga s kim bi se susretao, 
a slao bi selame onima koji su odsutni. 797 Preuzimao bi selame koje 

754 Biljezi ga Ebu Nuajm u Abbaru Asbehan (1/357) od Dzabira. U lancu prenosilaca mu je 
jedan nepoznat prenosilac, dok su ostali poyjerljivi. Navodi ga Hejsemi u El~Medimei (8/32) 
i vcli: "Biljezi ga Ebu Ja'la. U lancu prenosilaca ima onih koje ne znam. Postoji i njegova druga 
verzija koju prenosi Abdulmelik b. Ata od Ebu Hurejre. Sumnjam da je pripisan Poslaniku, 
s.a.v.s." U toj verziji stoji: "Onome ko trazi dozvolu za ulazak nemojte dozvoliti da ude sve 
dok ne nazove selam." Hejsemi je rekao da ga biljezi Taberani u Evsatu. Svi prenosioci su mu 
povjcrljivi osim Abdulmelika,jer nisam verifikovao da je cuo od Ebu Hurejre, Ibn Hibbanje 
rekao: "Prenosi od Jezida b. El-Esamma." Fotvrduje ga i hadis kojeg ce autor navesti poslije. 

795 Biljeze ga Tirmizi (2711) u Tratenju dozvole, poglavlje: Sta se prenosi od nazivanju selama 
prije trazenja dozvole, Ebu Davud (5176; u Edebu, poglavlje: Kako se trazi dozvola, i Ahmed 
(3/414). Lanac prenosilaca mu je ispravan (sahib.). 

796 Biljezi ga Ebu Davud (5186) u Edebu, poglavlje: Koliko puta covjek treba nazvati selam pri 
trazenju dozvole, od Abdullaha b. Busra. Lanac prenosilaca mu je hasen. 

7,7 Biljezi ga Muslim u svom Sahihu (1894) od Enes b. Malika da je jedan momak iz Benu 
Esleraa rekao: "Boziji Poslanice, zelim ia u borbu ali nemam opremu." Poslanik, s.a.v.s., rece; 
"Idi do tog i tog, on se vec opremio, ah se razbolio", pa mu je dosao i rekao: "Boziji Poslanik, 
s.a.v.s., salje ti selam i porucuje da mi das svoju opremu. "On rece: "Zeno, daj mu moju opremu 
i ne trazi za to nadoknadu da bi ti Allah u tome dao blagoslova. 



1450 





HOIK-MEM 

bi trebao drugima prenijeti, kao sto je preuzeo selam od Uzvise- 
nog Allaha za prvakinju zena, Hatidzu, kcerku Huvejlidovu, r.a., 
kada mu je Dzibril rekao: "Evo Hatidze nosi ti hranu, pa joj prenesi 
selam od njena Gospodara i obraduj je s kucom u Dzennetu." 798 

Drugoj prvakinji zena, Aisi, r.a., Siddikovoj kcerki rekao je: 
"Evo, Dzibril ti salje selam", a ona mu uzvrati: " Ve alejhis-selam ve 
rahmetullahi ve berekatuhu. On vidi ono sto mi ne vidimo." 799 



Poslanik bi selam zavrsavao rijecima "ve berekatuhu". Nesai 
biljezi da je neki covjek dosao i rekao: 



j *> i 



, > 



JJ#- Li ■ jjyi* " Jlsj *3— j *^p jil J-i J^JJI -CJ* 3y J)l 4^jj (^4^ c^-J 1 JL^ 
liJ^j aIIp 4ii! JJ? till Jj^j vLp a^i *J^'J>j &\ *£*jj L£lU f"ALJl JLi* j^l ^l»-j 

"Esselamu alejkum!" Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio na 
selam i rekao: "Deset", a potom je sjeo. Zatim je dosao drugi covjek 
i rekao: "Esselamu alejkum ve rahmetullahi!" Poslanik, s.a.v.s., 
odgovorio je i na njegov selam i rekao: "Dvadeset." Potom je sjeo, 
pa je dosao i treci covjek i rekao: "Esselamu alejkum ve rahmetul- 
lahi veberekatuhu!" Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je na njegov selam i 
rekao: "Trideset, tj. sevapa." Biljeze ga Nesai i Tirmizi od Imrana b. 
Husajna i veli da je hadis hasen. m 

™ Biljeze ga Buhari (7/105) u Vrlinama Ashaba, poglavlje: Poslanikova, s.a.v.s., zenidba 

Hatidzom,r.a,, i njene vrline, i Muslim (2432) u Vrlinama Ashaba, poglavlje: Vrline Hatidze, 

irajke pravovjernih, r.a., od Ebu Hurejre, r.a. 

m Biljeze ga Buhari (7/83) u Vrlinama Ashaba, poglavlje: Vrline Aise, r.a., i Muslim (2447) u 

Vrlinama Askaba, poglavlje: Vrline Aise, r.a. 

m Biljeze ga Tirmizi (2690) u Trazenju dozvole, poglavlje: Navodenje vrijednosti selama, i 

Ebu Davud (5195) u Edebu, poglavlje: Kako se naziva selam. Lanac prenosilaca mu je jak, 

kako tvrdi Hafiz u Fetbu (11/5). Tirmizi veli da je hadis hasen. Biljezi ga Buhari u El-Edebul- 

mufredu (986), od Ebu Hurejre. Hafiz je rekao da mu prenosioci ispunjavaju uvjete vjerodos- 

tojnih prenosilaca, osim Jakuba b. Zejda et-Tejmija, koji se smarxa dobrim prenosiocem. 

451 1 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Biljezi ga i Ebu Davud od Muaza b. Enesa i dodaje: "Potom 
je dosao drugi i rekao; "Esselamu alejkum ve rahmetullahi vebe- 
rekatuhu ve magfiretuhu." Nakon cega je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
"Cetrdeset", a zatim je rekao da je to od plemenitosti. 801 

Medutim, ovaj hadis nije potvrden zbog tri nedostatka. Prvi 
je sto se prenosi od Ebu Merhuma Abdurrahima b. Mejmuna, s 
cijim predajama se ne argumentuje. Drugo, sto je u njegovu lancu 
Sehl b. Muaz, takoder prenosilac s cijim se predajama ne argumen- 
tuje. Trece, sto Seid b. Ebi Merjem jedan od njegovih prenosilaca 
nije bio kategorican daje cuo tu predaju, nego je rekao: "Mislim da 
sam cuo Nana b. Jezida." 

Jos slabiji od ovog hadisa je drugi hadis koji se prenosi od 
Enesa daje rekao: "Neki covjekje prosao pored Poslanika, s.a.v.s., 
i rekao je: 'Esselamu alejke, Allahov Poslanice.' Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., odgovorio je: 'Ve alejkes-selamu ve rahmetullahi ve bere- 
katuhu ve megnretuhu ve ridvanuhu.' Potom je Poslaniku, s.a.v.s., 
receno: 'Allahov Poslanice, odvratio si mu na selam na nacin na koji 
prije nijednom od ashaba nisi tako odgovorio?!' Rekao je: 'Sto me 
sprjecava od toga. On odlazi s nagradom nekoliko desetina ljudi', a 
spasio je zivot nekoUcini ashaba." 802 



Uobicavao bi nazivati selam tri puta, kako se biljezi u Buhari- 
jevom Sahihu od Enesa, r.a., daje rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., 

801 Biljezi ga Ebu Davud (5196) u Edebu, poglavlje: Kako se naziva selam, od Sehla b. Muaza 
b, Enesa od njegova oca. Taj hadis je slab, kako to tvrdi i autor, Allah mu se smilovao. Hafiz u 
Tahrid±ul-ezkar veil daje ovaj hadis garib. Cini se da ucenjaci zbog slabosti ovog hadisa nisu 
postupili po njemu i ubrojah rijeci "ve magfiretuhu", u potpuni selam, jer reldi su da forma 
potpunog selama glasi: "Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu." Malik u (2/9S9) 
biljezi s ispravnim lancem prenosilaca da je neki covjek nazvao selam Ibn Abbasu i rekao: 
"Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu", a potom je na to dodao jos nesto. Ibn 
Abbas je odgovorio: "Selam se uistinu zavrsava sa berekatuhu." 

802 Biljezi ga Ibn Sunni (234) od Bekijjeta b. Velida, od Jusufa b. Ebi Kesira, od Nuha b, 
Zekvana, od Hasana, od Enesa. Jusuf b. Kesir je nepoznat prenosilac, a njegov sejh Nuh b. 
Zekvan prenosi vrlo neprihvatljive hadise, kako to t\Tdi Ibn Hibban. 

452 





ZADU-L-ME'AD 

kada bi nesto rekao, ponovio bi to tri puta da mu govor bude jasniji, 
a kada bi dosao nekome, nazvao bi selam tri puta." 803 

Moguce je da je ovo bila Poslanikova, s.a.v.s,, praksa, kada 
bi nazivao selam velikoj skupini kojoj nije dovoljno nazvati jedan 
selam, ili je uobicavao da putem drugog i treeeg nazivanja selama 
dostavi selam svima, ako je misHo da prvi selam nije dopro do njih. 
Tako je, kada je dosao do kuce S'ada b. Ubade, nazvao selam tri 
puta, pa kada mu niko nije odgovorio, vratio se. 804 

Jer da je Poslanikova praksa nazivanja selama tri puta bila 

stalna, njegovi ashabi bi mu nazivali selam na takav nacin. On bi 

takoder svakom koga bi sreo nazvao selam tri puta, a l kada bi usao 

u svoju kucu. Medutim, ko pazljivo promotri njegovu praksu, zapa- 

zit ce da stvar nije takva i zakljucit ce da je njegovo ponavljanje 

selama bilo izuzetak kojeg je radio samo u izuzetnim situacijama. 

Allah najbolje zna. 

* * * 

Poslanik, s.a.v.s., kada bi nekoga sreo, prvi bi mu nazvao 
selam. Ako bi mu neko nazvao selam, odgovorio bi mu istom mje- 
rom ili jos bolje, i to odmah bez odlaganja ako ga od toga ne bi 
sprijeeio neki razlog, poput namaza ili obavljanja nuzde. Nasto- 
jao bi da njegovo odvracanje selama cuje onaj kome odgovara. Na 
selam nije odgovarao rukom, niti glavom, niti prstom, osim ako bi 
bio u namazu. Ako bi mu neko nazvao selam dok bi bio u namazu, 
odgovorio bi mu isaretom. To je potvrdeno od njega u nekoliko 
predaja. Ne prenose se druge predaje koje su oprecne tome, osim 
lazrdh predaja koje nisu potvrdene od Poslanika, s.a.v.s., poput 

^ Biljezi ga Buhari (1/169) u Znanju, poglavlje: Ko ponow govor tri puta da se razumije, 
(11/22) u Trazenju dozvok, poglavlje: Dozvola za ukzak a kucu trazi se tri puta, Tirmizi 
(2724) Hakim (4/273). U njegovoj verziji stoji: "..da se shvati..."umjesto:"...da se razumije..." 
Hakim je u biljezenju ovog hadisa, u svoj Mustedrek, pogrijesio kada je rekao da ga Buhari 
nije zabiljezio. 
804 BUjezi ga Buhari u El-Edebui-mufredu (1073). Laoac prenosilaca mu jc slab. 



«•»%> 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

« jftYrtcihV^K^Vrtt aw/maw 

predaje koju prenosi Ebu Gatafan, nepoznat covjek, od Ebu Hurejre, 
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao; "Ko u namazu pokaze neki razumljiv 
gest, neka ponovi namaz." 805 

Darekutni kaze da mu je Ibn Ebu Davud rekao: "Ebu Gatafan 
je nepoznat covjek." Medutim, od Poslanika, s.a.v.s., potvrdeno je 
da je on u namazu gestikulirao. To prenosi Enes, Dzabir i drugi 



SOS 



Uobicavao bi da prvi nazove selam, govoreck "Esselamu ale- 
jkum ve rahmetuUabi." Prezirao je da se pri nazivanju selama kaze: 
"Alejkes -selam." 

Ebu Dzurejjin el-Hudzejmi je rekao: 

dllli- JJ£ N JUi <&! Jj^-j Ij a")LU1 ^liiii kiJii 11— j 4U Ji\ ^o ^p\ olrl 

"Dosao sam Poslaniku, s.a.v.s., i rekao. 'Alejkes -selam, Allahov 
Poslanice.' Rekao je: 'Ne govori: Alejkes-selam, jer alejkes-selam je 
pozdrav za umrle."' Hadis je sahih. 



807 



805 Biljeze ga Ebu Davud (944) od Ebu Hurejre u Numazu, poglavlje: Gestikuliranja u namazu, 
Darekutni (2/83). U lancu prenosilaca mu je Ibn Ishak, mudellis koji se koristi an'anom. 
Ostali prenosiori su mu povjerljivi, jer Ebu Gatafan nije nepoznat prenosilac, kako to tvrdi 
autor. On je poznat, jer mnogi od njega prenose. Povjerljivim prenoslocem ga smatraju: Nesai, 
Ibn Hibban i Ibn Mein. Medutim, i pored toga hadis je slab zbog Ibn Ishakova tedlisa. Ebu 
Davud veli: "Ovaj hadis je sumnjiv," 

806 To su vjerodostojne predaje koje su naprijed navedene. 

807 Biljeze ga Ebu Davud (5209) u Edebu, poglavlje: Pokudeno je da se kaze: Alejkes-selam 
(4084) u Odjeci, poglavlje: Sta se prenosi o spustanju ogrtaca, i Tirmizi (2722) u Trazenju doz- 
■uok, i Ahmed (5/63, 64). Lanac prenosilaca mu je ispravan. Tirmizi je rekao daje ovaj hadis 
hasenun -sahih. Hadis u cijelosti glasi: "Upitao sam: 'Jesi li ti Allahov Poslanik?' Odgovorio je: 
'Ja sam Allahov Poslanik, AUaha koji, kada te nesto zadesi, pa Mu se obraris uklonit ce od tebe 
tu itetu, koji, kada te zadesi susna godina, On daje da rastinje proklije, koji, kada u pustinji 
izgubis svoju jahalku pa Mu se obratis, On ce ti je vratiti.' Rekao sam. 'Obavezi me s necim.' 
Rekao je: 'Ne psuj nikoga.' Nakon toga nikoga nisam psovao; ni slobodna, niti raba, niti devu, 
riiti ovcu. Rekao je: 'Nemoj omalovazavati nikakvo dobro. Kada govoris sa svojim bratom, 
budi ozarena hca i to je od dobrocinstva. Podigni svoj ogrtac do pola potkoljenica, pa ako ne 
mozes, onda do clanaka. Cuvaj se spuitanja ogrtaca, jer to je oholost, a Allah ne voli ohole. 



fAnmi 




ZADU-L-ME'AD 




MOKWK mVfl&Nf** X*V*K*V 



Ovaj hadis nekiraa je nejasan, pa misle da je oprecan vjero- 
dostojnom hadisu koji se prenosi od Poslanika, s.a.v.s., u kojem se 
govori o selamu koji se naziva umrlim, ali sa sljedecom formom: 
"Esselamu alejkum", tj. spominjuci prvo selam.Tako oni misle da su 
Poslanikove rijeci: "Alejkes-selamu, jeste uistinu pozdrav za umrle", 
izvjesce o propisanosti tog pozdrava. Na taj nacin pocinili su toliku 
gresku da je ona uyjetovala da povjeruju u kontradiktornost izmedu 
spomenutih predaja. Poslanikove rijeci: "Alejkes-selam jeste uistinu 
pozdrav za umrle", su konstatacija stanja, a ne propisivanje pozdrava 
za umrle, tj. da pjesnici i drugi s torn formom pozdravljaju umrle. 
Tako je neko od pjesnika rekao: "Neka je na tebe Allahov selam 
Kajse b. Asime, i Njegova milost-sve dokle hoce da ti se smiluje. 
Smrt Kajsova nije bila smrt jednog, nego se s njegovom smrti srusila 
tvrdava cijelog naroda." 

Poslanik, s.a.v.s., prezirao je da se pozdravlja pozdravom s 
kojim se pozdravljaju umrli. Zbog tog prezira nije odgovorio na taj 
pozdrav onome ko mu ga je nazvao, 808 

Ako te neko opsuje i ponizi te s oniin sto imai kod sebe, ti njega nemoj ponizavati s onim sto 
mas da on ima kod sebe.jer ce posljedice toga on snositi. m U hadisu je plemenk osvrt Poslan- 
ika, s.a.v.s,, za svakog muslimana, jer on upozorava beduina na njegova Stvoritelja koji jedini 
posjeduje moc nanosenja stete i donosenja koristi i zato ga samo s Njim povezuje i savjetuje 
ga da se samo Njemu obraca i da od Njega pomoc i utociste trazi u svojim nevoljama. 
m Autor je, Allah mu se smilovao, u Muhtesarus-suneni (6/49) naveo vrlo lijep govor o ovom 
pitanju koga bi bilo lijepo ovdje citirati: "Dova sa selamom jeste dova s dobrom, a u dovi s 
dobrom najbolje je da se spomene dova prije onog sto se u njoj trazi, kao sto stoji u rijecima 
Uzvisenog: 'Allahova milost i bereket neka je na vas, Poslanikova porodico."Neka je mir na 
njega na dan kada se rodio i na dan kada umre.' 'Neka je spas na vas zbog toga sto ste bill 
strpljivi.' Medutim, u dovi za zlo, obicno se prije spominje ono protiv cega se moli, pa se 
onda spominje dova, Tako je Uzviseni rekao Iblisu: 'Neka je na tebe Moje prokletstvo sve do 
Sudnjeg dana."Na tebi je prokletstvo."Na njima je los zavrsetak"Na njima je srdzba i njima 
pripada bolna kazna.' Poslanik, s.a.v.s., rekao je to samo zbog toga sto je to bio njihov obicaj 
pri pozdravljanju umrlihjer su prvo spominjah une umrlog, pa onda dovu.To se spominje i 
u njihovoj prozi kao sto je Semmah rekao: 'Neka je na tebe mir nebeski i bereket Allahovih 
ruku u torn podjepanom nebu.'Prema tome, Poslanik, s, a. v.s., time nije aludirao daje sonnet 
pri pozdravu umrlih reci: 'Alejkes-selam.' Kako da se to prihvati.a u Sabihu potvrdenoje daje 
Poslanik, s.a.v.s., usao u mezarje i rekao: 'Esselamu alejkum stanovnid kuce, vjernici', gdje je 
preferirao dovu nad imenima onih za koje moU, kakav je slucaj i kad se pozdravljaju zivijer 
sunnet pozdravljanja ne razlikuje se izmedu mrtvih 1 zivih. 



455| 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Muslimanu bi na selam odgovarao sa: "Ve alejkes-selam", tj. s 
vavom i rijeccom alejke koju je spominjao prije rijeci selama. 

Ovdje su se neki ucenjaci osvrnuli na pitanja izostavljanja harfa 
vava od strane onog ko odgovora na selam, tj. ako kaze: "Alejke 
selam", da li ce to biti ispravno? Neki od njih, poput Mutevellija 
i drugih smatraju da se to ne bi smatralo odgovorom, niti bi se na 
taj nacin izvrsila obligatnost odgovora na selam, zbog toga sto je to 
suprotno sunnetu, kao i zbog toga sto se ne zna da li je to odgovor 
Hi nazivanje selama, jer podrzava obje mogucnosti. Kao i zbog toga 
sto je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada vam neko od sljedbenika knjige 
nazove selam recite: ' Ve alejkum.'" 509 To je upozorenje od Poslanika, 
s.a.v.s., na obaveznost vava pri uzvracanju na selam sljedbenicima 
knjige, jer vav u ovakvoj vxsti govora ukazuje na priznanje prvog i 
potvrdu drugog. Pa ako je nareden vav pri odvracanju sljedbeni- 
cima knjige kada kazu: "Essamu alejkum", jer je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: "Kada vam sljedbenici knjige nazovu selam, recite: 'Ve alej- 
kum'", onda je njegov izgovor pri odvracanju selama muslimanima 
preci i vaznijL 

Drug! smatraju da je takav odgovor ispravan kao i da je sa 
vavom.To je Safi, Allah mu se smilovao, jasno istakao u svojoj veli- 
koj knjizi. Svoje misljenje je potkrijepio rijecima Uzvisenog: ji^ 
4^ Jli &■& IjJlii 4p \j}J-i i\ Oy^SlI ijkljjl <JfLJ> iuJi h& "Da lije do 
tebe doprla vijest o uvazenim gostima Ihrahimovim kad mu oni udose i 
rekose: Mir vama!\ i on rece: Mir vama, ljudi neznani.'" (Ez-Zarijat, 
24-25). Odnosno, "Selamun alejkum" i to je neophodno. Medu- 
tim, pozeljno je da se vav u odgovoru na selam ovdje izostavi zbog 
toga sto se on izostavio i pri nazivanju. Takoder svoj stav dokazuje 



sw Biljeze ga Muslim (2163) u Selamu, poglavlje: Zabranjeno je prvi nazvati selam sljed- 
benicima knjige, Buhari (11/36) u Traienju dozvole, poglavlje: Kako se odgovora na selam 
sljedbenika knjige i kako im ga odgovoriti, i Ebu Davud (5207) u Edebu, poglavlje: Nazivanje 
selama sljedbenicima knjige, od Enesa u vetziji: "...ve alejkum", tj. sa vavom. Biljeze ga i 
Malik (2/960), Muslim (2164) i Tirmi2i (1603) od Ibn Omera ali bez vava u sljedecoj formi: 
"Kada vam Zidov nazove selam i kaze: 'Essamu akjkum', recite: 'Alejke.™ 

456 








ZADU-L-ME'AD 

i predajom koja se biljezi u dva od Ebu Hurejre u kojoj stoji da je 
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah je stvorio Adema duzine sezdeset 
laktova. Kada ga je stvorio rekao mu je: 'Idi i nazovi selam onoj 
skupini meleka i poslusaj sta ce ti odgovoriti,jer je to tvoj pozdrav i 
pozdrav tvog potomstva.' Kad im je dosao rekao je: 'Esselamu alej- 
kum.' Odgovorili su: 'Esselamu alejkum ve rahmetullahi,' dodavsi 
mu jos i: ve rahmetullahi na njegov selam." 810 

Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je da je to njegov pozdrav i 
pozdrav njegova potomstva. Rekli su da je onome kome je nazvan 
selam naredeno da istom mjerom ill jos ljepse i bolje uzvrati na 
selam muslimana, pa ako mu uzvrati istom mjerom onda je prave- 
dno postupio. 

"Kada vam sljedbenici knjige nazovu selam recite: 'Ve alej- 
kum.'" Oko harfa vava u ovom hadisu postoje dileme kod islam- 
skih ucenjaka. On se prenosi u tri forme. Jedna je s vavom. Ebu 
Davud kaze: "S vavom prenosi je Malik od Abdullaha b. Dinara. 
Prenosi ga i Sevri od Abdullah b Dinara i veli u njemu: 'Fe alej- 
kum.'" Sufjanova predaja biljezi se u dva, a Nesai biljezi je od Ibn 
Ujejne od Abdullaha b. Dinara bez vava. U verziju koju biljeze 
Muslim i Nesai kaze se: "Red: 'Alejke'"bez vava. 

Hattabi veli: "Vecina muhaddisa prenose ga: 'Ve alejkum', tj. 
sa vavom. Sufjan b. Ujejne ga prenosi: 'Alejkum', bez vava, i to je 
ispravno, jer kad se izostavi vav sam njihov govor koji su izgovorili 
okrenut ce se protiv njih, a sa dodavanjem vava postaje se saucesnik 



810 Biljezi ga Buhari (6/260) u Posianicima,pogls.vl}t: Stvaranje Adema, s.a.v.s., kao i u Traisnju 
dozvole, poglavlje: Pocetak selama. Nevevi veli: "Ispravno je to da je izostavljanje i neispostav- 
ljanje vava dozvoljeno. Medutim, njegovo je izgovaranje bolje i u tome nema nikakve stete 
i ono je potvrdeno u vecini predaja. Oko njegova znacenja imamo dva misljenja: prvo, da su 
oni, nemuslimani, rekli: 'Neka je na vas smrt', pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Takoder t na vas'. 
Tj. mi i vi smo po tome isti, jer svi cemo umrijeti; drugo, da je vav za pocetak nove recenice, 
a ne veznik i saucesniitvo. U rom slucaju ta konstrukcija bi imala sljedecc znacenje: 'I neka 
vama pripadne ono sto zasluzujete od prezira.™ Biljezi ga Muslim (2841) u Dzennetu i ophu 
njegovih blagodati, poglavlje: U Dzennet ce uci ljudi cija su srca kao srca ptica. 



**»«S»> 





1BN KAJJIM EL-D2EVZUJE 

s njima u onome sto su rekli, jer vav je veznik koji je spona izmedu 
dvije stvari." 

Ono sto je naveo o pitanju vava nije diskutabilno, jer vecina 
smatra da rijec es-sam znaci smrt. Onda su i onaj ko je nazvao selam 
i onaj kome se nazvao selam saucesnici u njoj.U torn slucaju izgovor 
vava bit ce objasnjenje nespecifikacije i potvrda saucesnistva. Dok 
ce njegov neizgovor biti znak da onaj ko je nazvao selam ima vece 
pravo i preci je od onog kome je selam nazvan. U torn slucaju izgo- 
voranje vava bit ce ispravnije i bolje nego da se neizgovara, kako 
to biljezi Malik i drugi. Medutim, es-sam tumaci se kao dosada i 
odvratnost prema vjeri, 811 U torn slucaju, nuzno je izostaviti vav. 
Te dileme, o torn izrazu poznate su u jeziku. Zbog toga se u badisu 
kaze: "Curekot je lijek za sve bolesti osim smrti (es-sama). >,Si2 Svi se 
slazu da rijec es-sam u hadisu znaci smrt. Neki nadriucenjaci vele da 
se u torn slucaju treba odgovoriti sa: alejhimus-silam, tj, sa kesrom 
na harfu sinu. Silam]t kamenje, a mnozina je selime. Odgovor na tu 
konstataciju poznat je. 



811 Prenosi Hattabi predaju od Abdulvarisa b. Seida od Seida b. Ebi Urubeta da je rekao: 
"Katade bi govorio pri rumacenju essamu akjhmi da znaci: omrala vam vasa yjera." Ostali ga 
prcnose od Bekijje b. Muhalleda u njegovu Tefsiru u merfb verziji putera Seida od Katade od 
Enesa. Vidi: EI-Feti (11/35). 

8,3 Biljeze ga Buhari (10/122) u Medkini, poglavlje: Curekot, Muslim (2215) u Medkini, 
poglavlje: Lijecenje pomocu curekota, Tirmizi (2042) u Medkini, poglavlje: Sta se prenosi o 
curekotu, Ahmed (2/241) i Ibn Madia (3447) u Medkini, poglavlje: Curekot, od Ebu Hure- 
jre, r.a. Biljeze ga Buhari (10/121) i Ahmed (6/138, 146) od Aise, r.a. To je opca forma kojom 
se aludira na specificno znacenje. Curekot se koristi za hladne bolesti, a ne za vruire. 

458 








ZADIR-ME'AD 



fltXtVrtt JftVrtt X«Y*K **Y*KX* 



POGLAVLJE POSLANIKOVOJ, SAVS, PRAKSI 
NAZIVAMJA SELAMA SLJEDBENICIMA KNJIGE 

Od Poslanika, s.a.v.s., potvrdenoje daje rekao: "Prvi ne nazi- 
vajte selam sljedbenicima knjige. Kada ih sretnete u putu, prisilite 
ih da idu krajem." Medutim receno je da je to vazilo za posebnu 
situaciju kada su krenuli prema Beni Kurejzi. Tada je Poslanik, 
s.a.v.s., rekao: "Prvi im ne nazivajte selam!" Postavlja se pitanje: da 
li je to generalni propis koji vazi za sve sticenike islamske drzave, ill 
se odnosi samo na one koji se nadu u stanju u kojem su se nask ljudi 
iz plemena Beni Kurejza? U vezi s tim postoji dilema. Muslim u 
svom Sahihu biljezi predaju od Ebu Hurejre daje Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: "Prvi ne nazivajte zidovima i krscanima selam. Kada nekog 
od njih sretnete na putu, prisilite ga da ide na kraj." sn Iz hadisa se 
jasno vidi daje to generalni propis. 

U vezi s ovim propisom razisli su se i prijasnji i potonji uce- 
njaci. Vecina smatra da im se ne treba nazivati selam, dok drugi 
smatraju da im je dozvoljeno prvima nazvati selam, kao sto je dozvo- 
ljeno i uzvratiti na njihov selam. To se prenosi od Ibn Abbasa, Ebu 
Umame, Ibn Muhajriza, a to je i jedan stav kod safijskih pravnika, s 
tim sto oni uslovljavaju da im se samo kaze: "Esselamu alejke",bez 
spominjanja milosti, i u jednini.Treci pak smatraju da im je dozvo- 
ljeno nazvati selam zbog pretezitog interesa, neke potrebe ill boja- 

813 Biljeze ga Muslim (2 1 67) u Sefomu, poglavlje: Zabranjeno je prvi oazvati selam sljedbenic- 
ima knjige, Ebu Davud (5205) u Edebu, poglavlje: Nazivanje selama zimmijama, Tirmizi 
(1602) u Sijerima, poglavlje: Sta se prenosi o nazivanju selama sljedbenicima knjige, i Ahmed 
(2/266, 346). 



459 






IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

zni od neke njihove neugodnosti, ill zbog rodbinske veze ill iz bilo 
kojeg drugog razloga koji bi to zahtijevao. To se prenosi od Ibra- 
hima Nehaija i Alkame. Evzai veli: "Ako im nazoves selam, nazivali 
su ga i dobri, a ako ga ne nazoves nisu ga nazivali ni dobri." 

Islamski ucenjaci takoder nisu saglasni o pitanju obligatno- 
sti odvracanja na selam sljedbenika knjige. Vecina smatra da gaje 
vadzib odvratiti, i to je ispravno. Drugi smatraju da to nije vadzib, 
kao sto ga nije vadzib odvratiti ni onima koji cine novotarije, i jos 
prece. Medutim, ispravnije je prvo misljenje. Razlika je u tome sto 
nam je naredeno da se distanciramo od onih koji cine novotarije 
kao jedan vid sankcije i opreznosti od njih, sto nije slucaj sa sticeni- 
cima islamske drzave. 



Takoder potvrdeno je da je jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., 
prosao pored grupe ljudi u kojoj su bili muslimani, idolopoklonici i 
zidovi, pa im je nazvao selam. 814 

Potvrdeno je takoder da je Poslanik, s.a.v.s., pisao Herakliju 
i drugima: "Es-selamu ala men ittebe'al-huda." (Neka je selam na 
one koji slijede uputu.) sls 



814 Biljezi ga Buhari (11/32) u Tratenju dozvoie, poglavije: nazivanje selama grupi sastavljenoj 
od muslimana i idolopoklonika; i u D±ihadu, poglavije: Jahanje dvojice na magarcu; i u Tcfsiru 
sure Ali Imran, poglavije: Sigumo ce te slusati od onih kojima je data knjiga prije vas i od 
idolopoklonika mnoge neugodnosti; i u Bokmicima, poglavije: posjecivanje bolesnika: jasuci, 
pjesice i zajedno s nekim na magarcu; i u Odjeci, poglavije: Jahanje zajedno na zivotinji; i u 
Edebu, poglavije: Nazivanje nadimaka idolopoklonicima. Biljezi ga i Muslim (1798) u Dzihadu, 
poglavije; Dova i strpljenje Poslanika nad neugodnostima munafika, i Ahmed u(5/203). 

915 Biljeze ga Buhari (11/40) u Trate nju dozvoie, poglavije: Kako je napisano pis mo Herakliji, 
i u Pocetku objave, poglavije: Kako je pocela objava Allahovom Poslaniku, s.a.v.s,, o imanu, 
islamu i ihsanu, i Muslim (1773) u Dzihadu, poglavije: Poslanikovo pisma Herakliju u kojim 
ga poziva da primi islam. 



fSm 



460 








ZADU-L-ME'AD 

Takoder, prenosi se od njega da je rekao: "Dovoljno je da 
umjesto grupe kada prolaze jedan nazove selam, kao sto je i dovoljno 
da jedan od onih koji sjede odvrati selam." 816 

Na ovaj hadis oslanjaju se oni koji smatraju da je odgovoriti 
na selam fard kifaje, gdje jedan zamjenjuje sve ostale. Medutim, 
kako bi to bilo lijepo da je hadis potvrden. Ebu Davud ga biljezi 
od Seida b. Halida el-Huzaija el-Medenija. Ebu Zur'a er-Razi je 
rekao: "El-Medeni je slab prenosilac." Ebu Hatim er-Razi rekao 
je da je ovo slab hadis. Buhari je rekao da je hadis diskutabilan, a 

Darekutni da nije jak. 

* * * 

Poslanik je uobicavao, kada mu neko prenese selam od nekoga 
odgovoriti na njega kao i onome ko mu ga prenese. U Sunenima 
se biljezi da mu je neki covjek rekao: "Moj otac te je poselamio." 
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Neka je na tebe i na tvog oca selam." 817 

Takoder, uobicavao je da ne naziva, niti uzvraca selam onom 
ko je cinio novotariju sve dok se ne pokaje. Tako je postupio s 
Kabom i s njegovom dvojicom prijatelja. Ka'b bi mu nazvao selam, 
ali nije znao da li je pokrenuo svoje usne da mu odgovori na selam 
ill nije. 818 

816 Biljezi ga Ebu Davud (5210) u Edebu, poglavlje: Sta se prenosi o odgovoru na selam od 
strane jednog skupini. Prenosioci su mu povjerljivi, osim Seida b. Halida, jer se smatra slabim 
prenosiocem. Medutim, hadis ima drugu verziju koja je vjerodostojna, ali je mursel. Biljezi je 
Malik u (2/959) od Zejda b. Eslema, u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Jahac 
naziva selam pjesaku, a kada neko iz grupe nazove selam, to vazi za sve."Prema tome, na taj 
nacin hadis jaca i postaje sahihom. Hafiz je u Emalil-ezkar rekao da je ovaj hadis hasen.To od 
njega prenosi Ibn Allan (5/305), navodeci mu joi jednu verziju. 

siy Biljezi ga Ebu Davud (5231) u Edebu, poglavlje: O covjeku koji kaze: "Neko te je pose- 
lamio." Hafiz u Emalil-tzkarv<& da ga biljezi Nesai u El-Kubra. Medutim, u kncu mu ima 
nepoznatih prenosilaca. 

819 Biljezi ga Buhari (5/289) u Oporukama, poglavlje: Kada podijeli i uvakufi dio svoje imov- 
ine,i u Dzihadu, poglavlje: Ko zeli iciu borbu.pa se izvuce zbog neceg drugog, i u Poslanitima, 
poglavlje: Poslarukova svojstva, kao i poglavlje: Dolazak ensarijskih izaslanstava Poslaniku, 
s.a.v.s., u Meku, u Ratnimpohodima, poglavlje: Kazivanje o Bid na Bedru i Tebuku, i u Tefiiru 
sure Bera'etun, poglavlje: Allah je oprostio Poslaniku, i poglavlje: 1 trojici koji su izostali, i 



461| 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

*K 3ft Y*K 3ft V*K3ftY*K 3ftY*K 3ft' 

Jedne prilike Ammar b. Jasir mu je nazvao selam, a porodica 
gaje prije toga namirisala safranom,pa mu nije odgovorio na selam, 
rekavsi mu: "Idi i operi to sa sebe!" 819 

Takoderje prekinuo odnos sa Zejnebom,Dzahsovom kcerkom 
vise od dva mjeseca kada joj je rekao da posudi Safiji devu nakon 
sto se njena razboljela, pa je rekla: "Da ja dam devu toj zidovld?!" 
Ove dvije predaje biljezi Ebu Davud. 830 



u poglavlju: O vjemici, bojte se Allaha i budite sa iskrenim, i u Traicnju dozvok, poglavlje: 
Ko ne nazove selam onome ko je pocinio grijeh, i u Zakletvama i zavjetima, poglavlje: kada 
pokloni svoj imetak na ime zayjeta i sevapa, i u Abkamima, poglavlje: Je li dozvoljeno imamu 
zabraniti delikventima i gresnicima da pricaju s njim t da ga posjecuju. Biljeze ga i Muslim 
(2769) u Pokajanju, poglavlje: Pokajanje Ka'ba b, Malika*, Tirmizi (3101) u Tefsiru, poglavlje: 
Sure Bera'erun; Ebu Davud (2202) u Talaku, pogkvlje: Sto se rice nijeta i talaka, i u Diibadu, 
poglavlje: Darivanja onog ko donese radosnu vijest, i u Zavjetima, poglavlje: Zavjetuje se da 
ce podijeliti svoj imetak; Nesai (6/152) u Talaku, poglavlje: Pridruzi se svojoj porodici, i u 
Zavjetima, poglavlje: Kada pokloni svoj imetak na ime zayjeta; i Ahmed (3/459, 460). 

B19 Biljeze ga Ebu Davud (4176) u Cesljanju kose, pogkvlje: Mkisanje Ijudi, i (4601), 1 Ahmed 
u musnedu, 4/320, od Ammara b. Jasira. Prenosioci su mu povjerljivi ali mu je lanac prekinut, 
jer jahja b.Ja'mer koji ga prenosi od Ammara b. Jasira se s njim nije sreo. 

920 Biljeze ga Ebu Davud (4602) u Sunnem, poglavlje: Ne nazivanje selama sljedbenkima 
prohtjeva, i Ahmed u musnedu, 4/131, 32, 261, 338, od Aise. U kncu prcnosilaca mu je Sejje 
el-Basrijje, nepoznat prenosilac, a ostali prenosioci su povjerljivi. 

462 




ZADIH-ME'AD 

rtt TfcYfK JftVrtt **Y*K **WK*V 




POGLAVLJE POSLANIKOVOJ, SAYS, PRAKSI PRI 
TRAZENJU DOZVOLE ZAULAZAK 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

.LrjU Nl'« dJJ Oil o^ X%* OlJiiiNl 
*— > , ' .■ ' 

"Dozvola za ulazak u kuce trazi se tri puta, pa ako se dozvoli, 
uci ce se, a ako ne, vratit ce se." m 

U vjerodostojnoj predaji' biljezi se da je Poslanik, s.a.v.s., 
rekao: jXS\ J^l j* &tJ&#1 J*£ fl "Trazenje dozvole propisano je radi 
pogleda." 822 ' 

Takoder, potvrdeno je da je htio da iskopa oko onome ko je 
provirio u njegovu sobu, a potom rekao: "Dozvola je propisana radi 
pogleda." 823 



m Biljezi ga Buhari (11/22, 23) u Trazenju dozvole, poglavlje: Nazivanje selama i trazenje 
dozvole tri puta, u Kupoprodaji, poglavlje: Putovanje radi trgovine, u Fltisamu, poglavlje: Pro- 
tudokaz onom ko smatra da su Poslanikovi, s.a.v.s., propisi bill bukvalni. Biljeze ga i Muslim 
(2153) u Edebu, poglavlje: O trazenju dozvole, Ahmed (3/963), Ebu Davud (5180) u Effete, 
poglavlje: Koliko pota covjek naziva selam pri trazenju dozvole, i (2/963-964) od Ebu Seida 
el-Hudrije. 

m Hadis pod brojern 326 i 327 biljezi Buhari (11/20-21) u Trazenju dozvole, poglavlje: 
Trazenje dozvole jeste radi pogleda, i u Odjeci, poglavlje: Cesljanje, u Krvarinama, poglavlje: 
Ko proviri u rudu kudu pa mu iskopaju, oci nece placati krvarinu. Biljeze ga Muslim (2156) u 
Edebu, poglavlje: Zabranjeno je provirivati u tudu kucu, Tirmizi (2710) u Trazenju dozvole, 
poglavlje: Ko pogleda u tudu kucu bez dozvole njena vlasnika, Nesai (8/60, 61) u Kasami, 
poglavlje: Krvarine, i Ahmed (5/330, 335) od Sebla b. Sa'da. 

m Ibid. 



463 



■""ih 




IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE j 




*. lYiX* <■ 





Isto tako, potvrdeno je da je rekao: 

.?-£?- dJQi- ASj 1 -ul* Cjliii oLiAj A3A>ci jit JUj dllLc. iJJol 1^1 jl jj 

"Ako bi neko bez tvoje dozvole provirio u tvoju kucu, pa ga 
udario stapom i izbio mu oko, ne bi zbog toga bio gresan." 824 

Takoder je rekao: 

"Ko poviri u neciju kucu bez njihove dozvole, dozvoljeno im 
je da mu iskopaju oko." S2S 

Rekao je i: 

. J^Uii "i/ j i! £o ^U -cIp Ijiiii 1 1^ il j^jy *y cIj J aU»1 ,j5 

"Ko proviri u tudu kucu bez njihove dozvole, pa mu izbiju 
oko, nema za njega krvarine niti odmazde." 826 

Potvrdeno je od Poslanika, s.a.v.s., da je on nazivao selam 
prije trazenje dozvole i prakticno i radi edukacije. Neki covjek je od 
njega zatrazio dozvolu i rekao: 

.* jl-i'-'-N' lUii t li> jl hj>-\ j4-^ (»J--J 4^ ^' ij-^ ^' Jj-ij JL** ^AJfi 
^Jl 5 Siti fjialf jj6i f *Jl JUi ji^l ii*^i ?j£afi ,^U f **Jl Ji % jUi 

^j^f- ji-Js;' r*-^~L* f !)t^Jl ■ <u>l Jj-"j 



824 Biljeze ga Buhari (12/190) u Krvarinama, poglavlje: Ko uzme svoje pravo Ui se osveti bez 
posredstva vlasti, i u poglavlju: Ko proviri u tudu kucu pa mu izbiju oci, nece placati krvarine, 
i Muslim (2158) od Ebu Hurejre. 

825 Biljeze ga Muslim (2158), Ebu Davud (5171) u Edebu, poglavlje: Trazenje dozvole, i 
Ahmed (2/266). 

826 Biljeze ga Ncsai (8/61) u Kasami, poglavlje: Ko se osveti i uzme pravo bez posredstva vlasti, 
i Ahmed (2/385) od Ebu Hurejre. Lanac prenosilaca mu je dobar (hasen). 



l£64 





ZADU-L-ME'AD 

rtr jftYrtc JftVmx*V*K*tV*K 7N 

"Hocu li uci?" Pa je Allah ov Poslanik, s.a.v.s., rekao nekom 
drugom covjeku: "Izadi i poduci ga kako se trazi dozvola!" Rekao 
mu je: "Red: 'Esselamu alejkum, mogu li uci?'" Covjek ga je cuo, 
pa je rekao: "Esselamu alejkum, mogu li uci?", pa mu je Poslanik, 
s.a.v.s., dozvolio da ude. S27 

Kada je Omer, r.a., zatrazio dozvolu od Poslanika, s.a.v.s., dok 
je bio u sobi odvojen od svojih zena, rekao je: "Esselamu alejke, 
Allahov Poslanice, esselamu alejkum. Moze li Omer uci?!" B28 

Takoder, naveden je hadis u kojem se govori da je Kelede b. 
Hanbel usao Poslaniku, s.a.v.s., a nije nazvao selam, pa mu je rekao: 
"Vrati se i reci: 'Esselamu alejkum, mogu li uci?'" 829 

U spomenutim je hadisima odgovor onome ko smatra da se 
trazenje dozvole preferira nad selamom, kao i odgovor onom koji 
veli da ako se vidi domacin kuce prije nego sto se ude, tada se prvo 
naziva selam, a ako ne onda se prvo trazi dozvola. Medutim, oba ta 
misljenja suprotna su sunnetu. 

Poslanikova, s.a.v.s., praksa bila je da zatrazi dozvolu tri puta, 
pa ako mu se ne dozvoli, vracao bi se. U tome je odgovor onom ko 
smatra da, ako misli da ga ukucani nisu culi, ima pravo kucati vise 
od tri puta, kao i odgovor onom ko smatra da u torn slucaju moze 
zatraziti dozvolu drugom formom. Takoder, i ova dva misljenja 
suprotna su sunnetu. 

827 Biljeze ga Ebu Davud (5177, 5178, 5179) u Edebu, poglavlje: Kako se trazi dozvola, i 
Ahmed (5/369) od Rub'ija b. Harrasa da je rekao: "Pricao nam je neki eovjek iz plemena 
Beni Amir da je zatrazio od Poslanika, s.a.v.s., dozvolu za ulazak...." Lanac prenosilaca mu 
je ispravan. 

B2B Biljeze ga Buhari (8/503, 504) u Te/siru sure Et-Tahrim, poglavlje: Trazis zadovoljstvo 
svojih zena, Muslim (1479) u Talaht, poglavlje: Kada se eovjek zakune da ce se udaljiti od 
zena... Biljeze ga Ebu Davud (5201) u Edebn, poglavlje: Kada se eovjek rastavi od covjeka, pa 
ga potom sretne hoce li mu nazvati selam, i Ahmed u(l/303). 

829 Biljeze gaTirmizi (2711) u Trazenju dozvole, poglavlje: Sta se prenosi o nazivanju selama 
prije trazenja dozvole za ulazak, Ebu Davud (5176) u Edebu, poglavlje: Kako se trazi dozvola, 
i Ahmed (3/414). Lanac prenosilaca mu je ispravan. 



465 



wAn 




IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE 




Poslanikova praksa bila je da onaj ko trazi dozvolu, kada se 
upita: "Ko je?", da odgovori: taj i taj, ill da navede svoje ime Hi 
nadimak, a ne da kaze samo: "Ja." Isto sto je Dzibril, a.s., odgova- 
rao melekima u noci kada je bio na m,iradzu kada je trazio da mu 
otvore nebeska vrata. Pitali su ga: "Ko je?" Odgovarao je: "DzibriT, 
i tako je postupao na svakom nebu. 

Takoder se biljezi u dva sljedeca predaja: "Nakon sto je Posla- 
nik, s.a.v.s., sjeo u vocnjak, dosao mu je Ebu Bekr, r.a., i zatrazio 
dozvolu. Poslanik, s.a.v.s., upitao je: 'Ko je?' Odgovorio je: 'Ebu 
Bekr.'Potom je dosao Omer i zatrazio je dozvolu. Poslanik, s.a.v.s,, 
upitao je: 'Ko je?' Rekao je: 'Omen' Potom je dosao Osman i s njim 
je isto postupio." 830 

U dva se, takoder od Dzabira, biljezi da je rekao: "Dosao sam 
Poslaniku, s.a.v.s. i pokucao na vrata. Upitao je: 'Ko je?"Ja', odgovo- 
rio sam. Rekao je: 'Ja,ja', kao da je to prezirao." 831 

Kada je Ummu Hani zatrazila dozvolu za ulazak, upitao ju 
je: "Ko je?" "Ummu Hani", 832 odgovorila je. Prema tome, Poslanik, 
s.a.v.s., nije prezirao da se spomene nadimak. Kada je upitao Ebu 
Zerra: "Ko je to?" Odgovorio je: "Ebu Zerr. "Takoder, kadaje upitao 



s '" Biljeze ga Buhari (7/44) u Odlikama asbaba, poglavije; Odlike Osmana, r.a., kao i u poglav- 
Ije: Poslanikove rijeci: "Da sebi odabirem prijatelja...", kao i u poglavlju: Odlike Omera b. 
Hattaba, r.a., i Muslim (2403, 28, 29) u Odlikama asbaba, poglavije: Od Osmanovih, r,a., 
odlika, od Ebu Musaa el-Es arija. 

831 Biljeze ga Buhari (11/30) u Trazenju dozvole, poglavije: Sta se kaze kad se upita: "Ko je", 
pa kaze: "Ja", Muslim (2155) u Edebu, poglavije: Pokudeno je da onaj ko trazi dozvolu kaze: 
"Ja.", Ebu Davud (5187) U Edebu, poglavije: Covjek trazi dozvolu kucanjem, i Tirmizi (2712) 
u Trazenju dozvole, poglavije: Sta se prenosi o nazivanju selama prije trazenja dozvole. 

in Biljezi ga Buhari (1/331) u Kupanju, poglavije: Pokxivanja pri kupanju s ljudima, kao i u 
Namazu u adjeti, poglavije: Namaz u jednoj odjeci, kao i u Dzihadu, poglavije: Garancija data 
neprijatelju od strane zena, kao i u Edebu, poglavije: Sta se prenosi o "Mislili su". Biljeze ga i 
Muslim (336) u Hajdu, poglavije: Onaj ko se kupa treba se pokriti odjeeom ili necim drugim, 
Tirmizi (2735) u Trazenju dozvole, poglavije: Sta se prenosi o merhaba, i Nesai (1/126) u 
Cisioci, poglavije: Spominjanje zastiranja pri kupanju. 



466 






ZADIH-ME'AD 

Ebu Katadu: "Ko je to?" "Ebu Katade", odgovorio je 



*K*W*K JftYl1C*lWK*WjK W#fE WM^f *» 




Ebu Davud biljezi od Katade od Ebu Rafia od Ebu Hurejre 
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dolazak pozvanog s izaslarukom 
pozivatelja jeste njegova dozvola." U drugoj verziji stoji: "Kada 
covjek bude pozvan na jelo, pa dode odmah s izaslanikom, to ce 
mu biti dozvola." 833 Ovaj je hadis diskutabilan. Ebu Alijj el-Lu'lui 
rekao je: "Cuo sam Ebu Davuda da je rekao da Katade nije cuo od 
Ebu Rafia." Buhari u svom Sahihu kaze: "Seid prenosi od Katade 
od Ebu Rafia od Ebu Hurejre od Poslanika, s.a.v.s., da je to njegova 
dozvola." Zatim ga je naveo u talik formi zbog toga sto mu je lanac 
prenosilaca prekinut. 

Buhari o ovoj temi biljezi drugi hadis koji ukazuje na uva- 
zavanje trazenja dozvole nakon poziva. To je hadis koji prenosi 
Mudzahid od Ebu Hurejre da je rekao: "Usao sam s Poslanikom, 
s.a.v.s,, i nasao sam mlijeko u nekoj posudi. Poslanik, s.a.v.s., rece: 
'Idi do ljudi na suffi i pozovi mi ih!' Otisao sam do njih i pozvao ih. 
Dosli su i zatrazili dozvolu. Dozvoljeno im je, pa su usli." 834 

Neki smatraju da se svaki od spomenuta dva hadisa odnosi 
na posebno stanje. Ako dode pozvani odmah bez odgadanja, ne 
treba traziti dozvolu, a ako ne dode odmah nakon sto bude pozvan 
i zadrzi se malo duze, onda treba traziti dozvolu za ulazak. 

833 Biljeze ga Ebu Davud (5189, 5190) u EI-EMu, poglavlje: Covjek se pozove i to bude nje- 
gova dozvola, i Buhari u Edebui-mufredu (1075). Ebu Davud je rekao: "Katade nije cuo Ebu 
Rafiu.'To je rekao prema predaji od El-Lu'luija. Za verziju od Ebul-Hasana b. Abda receno 
je da Katade nista nije cuo Ebu Rafiu. Hafiz u Fethu (11/27) je takoder to rekao. Medutim, 
potvrdeno je njegovo slusanje od Katade u predaji koja ce biti navedena, a biljezi je Buhari u 
Teohidu od Sulejmana Tejmija od Katade, da mu je Ebu Rafi pricao. Pored toga hadisa ima 
dmgih verzija. Biljeze ga Buhari u El-Edebul mufredu (1076) i Ebu Davud (5189) putem 
Muhammeda b. Sirina od Ebu Hurejre. Lanac prenosilaca mu je vjerodostojan. On irna i 
drugu verziju u mevkuf formi od Ibn Mesuda, a ona glasi: "Kada se covjek pozove vec mu je 
dozvoljeno." Biljezi je Buhari u EI-Edebut-mufredu (1074). Lanac prenosilaca joj je jak. 

834 Biljezi ga Buhari (11/27) u Traienju dozvole, poglavlje: Kada se pozove covjek, pa dode i 
zatrazi dozvolu. 



4S% 





IBN KAJJIM ELDZEVZIJJE g 

/flc 3ft Ym TWfK JftYFK**V*K**Y» 

Drugi, pak, vele da ako bude kod onoga ko poziva neko kome 
je vec bilo dozvoljeno prije dolaska pozvanog, onda on ne treba 
traziti dozvolu, a ako ne bude takvib, onda nece ulaziti sve dok ne 
zatrazi dozvolu. 

Allah ov Poslanik, s.a.v.s., kada bi dosao na neko mjesto volio 
bi se osamiti u njemu. Naredio bi da neko pazi na vrata i ne bi mu 
nlko ulazio bez njegove dozvole. 835 



Trazenje dozvole od strane onih kome je to Allah naredio: 
robova, maioljetne djece, u tri vremena, prije sabaha, popodne i kod 
spavanja, to je Ibn Abbas naredivao, govoreci: "To su ljudi zanema- 
rili, pa taj propis ne primjenjuju." Drugi vele da je taj ajet derogiran. 
Medutim, nisu donijeli dokaz za to. Tree! smatraju da je ta nare- 
dba za mendub i savjet, a ne za nesto sto je kategorieno i obligatno. 
Medutim, nema s tim dokazom bilo sua drago sto bi tu naredbu 
ublazilo i skrenulo je sa bukvalnog znacenja. Neki pak smatraju da 
je to naredeno samo zenama, jer ljudi trebaju traziti dozvolu u svako 
vrijeme. Medutim, to je ocito pogresna konstatacija, jer mnozina 
odnosne zamjenice ellezine ne speciflcira samo zene, i pored toga sto 
je dozvoljeno da se odnosi na njih i muskarce na osnovu gramatickog 
pravila davanja prednosti upotrebe neke rijeei nad drugom. Drugi su 
pak rekli suprotno tome, tj. da se ta naredba odnosi na muskarce, a 
ne na zene s obzirom na zamjenicu eilezine koja je upotrijebljena na 
oba mjesta. Medutim, kontekst ajeta to ne podrzava. 

Neki, opet, smatraju da se to trazenje dozvole praktikovalo 
u to vrijeme zbog potrebe koja je nakon toga iscezla. Kada se neki 
propis stavi u kauzalnu vezu sa svojim efektivnim uzrokom, onda 

835 Biljezi ga Ebu Davud (5188) od Nafia b. Abdul harisii da je rekao: "Krenuo sam s Alla- 
hovim Poslaiiikom, s.a.v.s., sve dok nismo uili u neki vocnjak. Rekao mi je da pazim na vrata. 
Neko je pokucao, pa sam upitaor 'Ko je to?" Lanac prenosilaca mu je dobar. O ovoj temi 
prenosi se i od Ebu Musaa el-Es'arija, a biljeze ga Buhari (7/44) i Muslim (2403) da je Alla- 
hov Poslanik, s.a.v.s,, usao u vocnjak i da mu je naredio da pazi na vrata. .. 

468 





ZADU-L-ME'AD 

to znaci da se on gubi s nestankom svog efektivnog uzroka. Ebu 
Davud biljezi u svom Sunenu da su neki Iracani rekli Ibn Abbasu: 
"O Ibn Abbase, sta velis o ovom ajetu u kojem nam je naredeno to 
i to, a niko prema njemu ne postupa: <-£& ^JJl jJi&tiJJ l/*' ot-^ W & 
i&Q< 'O vjernki, neka od vas u tri slucaja zatraze dopustenje da vam 
udu u kucu oni koji su u posjedu vasem. . , " (En-Nur, 58) Ibn Abbas 
je rekao: "Allah je zaista mudar i samilostan prema vjernicima i voli 
pristojnost. Ljudi tada nisu na svojim kucama imali zastore niti 
mandale, pa je bilo moguce da ude sluga, dijete ili jetim i da zatekne 
coyjeka s njegovom zenom, Zbog toga im je Allah naredio da traze 
dozvolu, zbog takvih situacija. Tako im je Allah propisao pristoj- 
nost i dobro. Nakon toga ne znam da jos iko radi po tome." 836 

Medutim, neki ne priznaju potvrdenost ove predaje od Ibn 
Abbasa. Optuzili su Ikrimu, ali nista nisu dokazali. Optuzili su 
Amra b. Ebi Amra, oslobodenog Muttalibovog roba, od koga pre- 
nose autori dva. Ovako neutemeljeno osudivanje i odbacivanje 
nema nikakvog smisla. 

Neki su rekli da je spomenuti ajet jasan i opcenit i ne postoji drugi 
dokaz koji mu je kontradiktoran, ili koji bi ga potisnuo. Zbog toga je 
vadzib postupiti po njemu i pored toga sto to vecina ljudi ne radi. 

Ispravno je da, ako postoji neki znak koji bi zamijenio trazenje 
dozvole, poput da malo odskrinuta vrata budu znak dozvole ulaska, 
ili podizanje zavjesa, ili ulazak izlazak, itd., onda nema potrebe za 
trazenjem dozvole. A ako ne postoji nesto sto bi moglo zamije- 
niti trazenje dozvole, onda je nuzno njeno trazenje, jer je propis 
obrazlozen efektivnim uzrokom na kojeg je sam ajet ukazao. Prema 
tome, kada se taj uzrok propisa nade, naci ce se i propis, a kada ga 
nestane, nestat ce i propisa. Allah najbolje zna. 



836 Biljezi ga Ebu Davud (5192) u Edebu, poglavlje: Trazenje dozvole u tri slucaja, od ed- 
Deraverdija od Amra b. Ebi Amra od Ikrime. Ovaj lanac prenosilaca je hasen. Biljezi ga i 
Ibn Ebi Hatim po znacenju. Navodi ga i Ibn Kesir i svom Tefsiru (3/303). Lanac prenosilaca 
njegove predaje jeste ispravan, do Ibn Abbasa. 



«(. 




IBN KAJJIM ELDZEVZUJE I 






POGLAVLJE POSLAN1KOVOJ, SAYS., PRAKSI 
UCENJA DOVA PRI K1HANJU 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 



"Allah uistinu voli kihanje, a prezire zijevanje. Kada neko od 
vas kihne, pa se zahvali Allahu, duzan je svaki musliman koji ga 
cuje da mu kaze: 'Allah ti se smilovao.' Zijevanje je od sejtana, pa 
kada neko od vas pocne zijevati, neka to gusi koliko moze, jer kada 
neko od vas zijevne, sejtan mu se smije."Biljezi ga Buhari. 837 

Potvrdeno je od Poslanika, s.a.v.s., u Sahthu da je rekao: 






"Kada neko od vas kihne neka kaze: 'Hvala Allahu', a neka 
mu njegov brat ili prijatelj na to kaze: Allah ti se smilovao.' Pa kada 



"" Biljeze ga Buhari (10/505) u Edcbu, poglavlje: Kada neko zijevne, neka stavi mku na svoja 
usta, i u Pocetku stuaranja, poglavlje: Opis Iblisa i njegove vojske, Tirmizi (2748) u Edebu, 
Sta se prenosi da Allah voli kihanje, a prezire zijevanje, i Ahmed (2/265, 428, 517) od Ebu 
Hurejre. 



4B 



tiffiriRfmm 




t 




rtOftVxKWrt X<Y*K X*V*K ** 



mu kaze: Allah ti se smilovao neka kaze: Allah vas uputio i popravi 
vase stanje." 838 U dva od Enesa se biljezi da su kod njega kihnula dva 
covjeka. Jednom je nazdravio, a drugom nije. Onaj kome nije nazdra- 
vio rekao je: On je kihnuo, ti si mu nazdravio, a kad sam ja kihnuo nisi 
mi nazdravio." Rekao je: "On je zahvalio Allahu, a ti nisi." 839 

U Muslimovom Sahihu od Posknika, s.a.v.s., potvrdeno je da 
je rekao: 



.0 £* 



jj "$i j)l JL^4 1 j^S l ajltJti 4)1 JuAj j^J^-l JJa» lil 

"Kada neko od vas kihne pa kaze: 'Hvala Allahu', nazdravite 
mu, a ako to ne kaze, nemojte mu nazdravljati." 8 * 

Potvrdeno je u Muslimovom Sahihu od Ebu Hurejre da je 
Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

"Musliman prema muslimanu ima sest duznosti: kada ga sretnes 
da mu nazoves selam, kada te pozove da mu se odazoves, kada zatrazi 
savjet da mu ga das, kada kihne, i zahvali se Allahu, da mu nazdravis, 
kada se razboli da ga obides i kada umre da ga ispratis." 841 

m Biljeze ga Buhari (10/502) u Edebu, poglavlje: Kada se kihne kako se nazdravlja, i Ahmed 
u{2/353) od Ebu Hurejre. 

8M Biljeze ga Buhari (10/504) u Edebu, poglavlje: Kihacu se ne nazdravlja ako se ne zahvali 
Allahu, Muslim (2991) u Zuhdu, poglavlje: Nazdravljanje kihacu, Tirmizi (2743) u Edebu. 
Poglavlje: Sta se prenosi o obaveznom nazdravljanju kihacu kada kaze: "Hvala Allahu", Ibn 
Madia (3713) u Edebu, poglavlje: Nazdravljanje kihacu, i Ahmed (3/100, 117). 
m Biljeze ga Muslim (2992) i Ahmed (4/412) od Ebu Muse el-Esarija. 
841 Biljezi ga Buhari (3/90) u Dtenazama, poglavlje: Naredeno je slijediti dzenazu, Muslim 
(2162) u Selamu, poglavlje; Duznost muslimana prema muslimanu je da mu odvrati na selam, 
Ibn Madza (1435) u Dienaxama, poglavlje: Sta se prenosi o obilasku bolesnika. O ovoj temi 
prenosi se i od Ebu Mesuda, a biljezi ga Ibn Madza (1434). Ibn Madza (1433) tu predaju 
takoder biljezi i od Alije, 



dO*. 





1BH KAJJIM EL-D2EVZIJJE 

Od njega Ebu Davud s ispravnim lancem prenosilaca biljezi 
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada neko od vas kihne neka kaze: 
'Hvala Allahu na svakom stanju.' Neka mu tada njegov brat ili pri- 
jatelj kaze: 'Allah ti se smilovao.'Neka on tada kaze: 'Neka vas Allah 
uputi i popravi vase stanje. WA 

Tirmizi biljezi da je neki covjek kihnuo kod Ibn Omera, pa 
je rekao: "Hvala Allahu, neka je selam (mir) na Allahova Poslanika, 
s.a.v.s." Ibn Omer je tada rekao: "I ja to govorim, aH nas tako nije 
poducio Allahov Poslanik, nego nam je rekao da kazemo: 'Hvala 
Allahu na svakom stanju.'" 843 

Malik prenosi od Nana od Ibn Omera da mu je jednom kada 
je kihnuo bilo receno: "Allah ti se smilovao." On je rekao: "Allah se 
smilovao i nama i vama, i oprostio i nama i vama." 8 * 4 

Hadis kojim smo poceli jeste eksphcitan o tome daje nazdra- 
viti kihzcxxfard ajn svakome onome ko cuje nekoga da kihne i kaze: 
"Hvala Allahu", i da nije dovoljno da jedan nazdravi u ime osfalih. 
To je misljenje nekih ucenjaka. Zastupa ga Ibn Ebi Zejd i Ebu 
Bekr b. el-Arabi, dva malikijska pravnika. I ne postoji dokaz koji bi 
ga potisnuo. 

Biljezi Ebu Davud da je neki covjek kihnuo kod Poslanika, 
s.a.v.s., i rekao: "Esselamu alejkum." Allahov Poslanik, s.a.v.s., je 
rekao: "Neka je i na tebe mir i na tvoju majku", a zatim je rekao: 
"Kada neko od vas kihne, neka se zahvali Allahu." Potom je spo- 
menuo neke pohvalne stvari: da oni koji se nadu kod njega kazu: 

842 Biljezi ga Ebu Davud (5033). Lanac prenosilaca mu je ispravan kako to i tvrdi autor. 

O torn poglavlju biljeze predajc se i od Ebu Ejjuba el-Ensarije. Tu predaju bOjeze Ahmed 

(5/419, 422), Tirmizi (2742), Darimi (2/283). Kao sto se bUjeii i od Salima b. Ubejda kod 

Ahmeda (6/7, 8), Hakima (4/267). Treca se biljezi od Ebu Malika el-Es'arija, a biljezi je 

Taberani, kako se navodi u Ei-Medtmei (8/57). 

m Biljezi ga Tirmizi (2739) u Edebu, poglavlje: Sta ce reci kihac kada kihne? Prenosioci su 

mu povjerljivi. 

944 Biljezi ga Malik u (2/965) u Trazenju dozvok, poglavlje: Nazdravljanje kihacu. Lanac 

prenosilaca mu je ispravan. 



4»S 



rviSwviMtvWHH 




ZADU-L-ME'AD 




"Allah ti se smilovao", a neka im on tada odgovori: "Allah oprostio 



"S4S 



i nama 1 vama 

U donosenju selama na majku onog ko je nazvao selam kada 
je kihnuo jeste jedna duhovita primjedba. Time se iniciralo da nje- 
gov selam nije dosao u odgovarajuce vrijeme i na prikladno mjesto, 
kao sto ni selam na njegovu majku nije dosao u zgodno vrijeme. Pa 
kako god selam na njegovu majku nije bio tada prikladan, takoder 
njegov selam poslije kihanja nije bio prikladan za to. 

Postoji i druga jos duhovitija primjedba koja se ogleda u 
Poslanikovom, s.a.v.s., podsjecanju tog covjeka na njegovu majku 
i njegovu pripisivanju njoj.Time se aludira da je on potpuno nepi- 
smen i zbog toga se pripisuje njoj kao da je ostao na njenom odgoju 
i da ga nisu odgajali ljudi. To je jedno misljenje o znacenju rijeci 
nepismen, tj. da je on ostao da se pripisuje majci. 

Medutim, sto se tice fraze "nepismem poslanik", njom se 
aludira na nepoznavanje pisanja i citanja. Sto se tice nepismenog 
(ummijja) za kim nije ispravan namaz, time se aludira na onog koji 
ne zna pravilno prouciti suru El-Fatihu, pa makar bio i ucenjak u 
ostalim discipHnama. 

Spominjanje majke ovdje je identicno spominjanju sramnog 
porijekla oca onome ko se ponosio sa dzahihjetom. 846 U torn slucaju 

84S BUjeze ga Tixmizi (2741) u Edebu, poglavlje: Sta se prenosi o nacinu nazdravtjanja onome 
ko kihne, Ibn Hibban (1948), Hakim (4/267), Ebu Davud (5031) a Edebu, poglavlje: Sta se 
prenosi o nazdravljanju kihacu, od Hilala b Jisafa od Salima b. Ubejde el-Esdzeija. Prenosioci 
su mu poyjerljivi, osim sto se u Tehzibu navodi da oko njegova lanca prenosilaca postoje 
dileme. Tirmizi veli da su izmedu Hilala b. Jisafa i Salima b. Ubejde stavili nekog covjeka. 
Biljezi ga Nesai od Mensura od Hilala b. Jisafa od nekog covjeka od Salima. Hakim je rekao 
da Hilal b. Jesaf nije dozivio Salima b. Ubejdu, niti ga je vidio i izmedu njih postoji neki 
nepoznat prenosilac. Medutim, i pored toga Hafiz je u habi u Biografijt Salima b. Ubejde 
(304S) rekao da je lanac ovog hadisa ispravan. 

m BUjeze ga Alimed (5/136, 133), Buhari a El-Edebul-mufredu (936, 946) i Taberani u 
Ktbiru (1/27/2). Prenosioci su mu poyjerljivi. Lanac prenosilaca mu je ispravan. Biljeze ga 
od Ubej b. Ka'ba da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko se bude ponosio s dzahilijetom, 
optuzite mu oca s niskim porijeklom, i nemojte se u tome ustrucavati." 



**•«#> 




IBM KAJJIM ELDZEVZIJJE 

reci ce mu se: "Sjeti se sramnog porijekla svog oca." Spominjanje, 
u torn slucaju, sramnog porijekla oca sa spolnim organom iz kog je 
izisao je najbolje spustanje onoga ko se uzdize i oholi sa dzahilijetom, 
i to je ustvari sramno porijeklo njegova oca. I zato on ne bi trebao 
prelaziti svoje granice. Isti je slucaj ovdje i sa spominjanjem majke, 
jer je to najbolje podsjecanje njega da je on jos uvijek ostao ovisan o 
svojoj majci. A Allah najbolje zna nakane Svog Poslanika, s.a.v.s. 

S kihanjem kihac postize mnoge blagodati i koristi, jer sa na 
taj nacin oslobada pare koja se nalazi sakupljena u njegovu mozgu, 
a koja bi mu uzrokovala teske bolesti ako bi tu ostala. Zbog toga 
naredeno mu je da se na toj blagodati zahvali Allahu, sto su mu 
organi ostali kompaktni i u prvobitnom obliku, nakon ovog zemljo- 
tresa koji je za tijelo kao sto je zemljotres za zemlju. Zato se kaze: 
"semmettuhu" (na pravom putu ostao), i "semmettuhu" (Bog ti se 
smilovao), tj. i s harfom sinom i sinom, Receno je da su te dvije 
rijeci sinonimi, to zastupa Ebu Ubjede i drugi. Rekao da obje rijeci 
znace trazenje dobra, tj. i "rnusemmit" i "musemmit." Receno je da 
rijec sa sinom znaci dovu da se to lyepo zavrsi i da se kihac vrati u 
normalno stanje i zdravlje, jer kihanje u njegovim organima stvara 
neugodnost i veliki potres. A rijec sa sinom znaci dovu da Allah od 
njega ukloni zluradost njegovih neprijatelja. "Semmettehu" znaci: 
kada uklonis od nekoga zluradost, kao npr. kad se kaze: ocistio je 
devu, kada ukloni s nje krpelje. Receno je da je to dova za kihaca da 
ga Allah ucvrsti, da sa svojim organima bude pokoran Allahu, uzeta 
od rijeci "sevamit", tj. ekstremiteti. 

Receno je da se time zeli razocarati sejtan, zbog njegove 
zavidnosti na blagodati koju dobiva kihac kada se zahvali Allahu 
i naklonosti koju dobije od Allaha, jer ga Allah tada zavoli. Kada 
covjek spomene Allaha i zahvali mu, sejtana to razocara i rastuzi. 
Tu njegovu ljutnju prouzrokuje nekoliko stvari: sam kihac koga 
Allah voli, zahvala Allahu na torn kihanju, dova u kojoj mu musli- 
mani traze Boziju milost, njegovo dova za muslimane da ih Allah 

474 







ZADU-L-ME'AD 

uputi i da im poboljsa njihovo stanje. Sve to ljuti sejtana, zalosti ga. 
Prema tome, u nazdravljanju vjernika je srdzba, zalost i depresija 
njegova neprijatelja. Dova u kojoj se trazi milost za kihaca nazvana 
je nazdravljanjem (tesmitom), zbog toga sto je u njoj involvirano 
razocarenje njegova neprijatelja. To je precizno znacenje, pa ako 
ga primijete kihac i onaj ko mu nazdravlja imace od njega koristi. 
Shvatit ce ogromnu korist i blagodati kihanja, i za tijelo i za razum. 
Objelodanit ce im se Allahova ljubav prema kihacu, Neka je hvala 
AHabu koji je hvale dostojan, neka mu je hvala onoliko koliko to i 
prilici Njegovom plemenitom lieu i velicanstvenoj uzvisenosti. 



Poslanikova praksa pri kihanju je bila onakva^kako to^biljeze 
Ebu Davud i Tirmizi od Ebu Hurejre da je rekao: &] Ji jt\ J^O 5^ 

c'y^ Z j£ i ^£-3 v £ *# i Q c^'j 6^ &1 r^ 9* UAlla h ov Posla - 
nik, s.a.v.s., kada b'i'kihnuo, stavio bi ruku ili odjecu na usta, sma- 
njio ili prigusio s njom glas." 847 Tirmizi veil da je ovaj hadis sabih. 
Navodi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Preveliko zijevanje i 
preglasno kihanje je od sejtana." 848 

Takoder se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah ne voli 
dizanje glasa pri zijevanju i kihanju." 849 

Potvrdeno je od Poslanika, s.a.v.s., da je kod njega neki covjek 
kihnuo i rekao: "Hvala Allahu", pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
}Jy J 5 ^ 1 <J^ ' &A o~^* p ■ ' *' ^S "Allah ti se smilovao." Potom 
je ponovo kihnuo, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nahladen covjek." 
Ovo je Muslimova verzija. U Tirmizijevoj verziji koju biljezi od 

847 Biljeze ga Ebu Davud (5029) u Edebu, pogkvlje: O kihanju, Tirmizi (2746) u Edebu, 

poglavlje: Sta se prenosi o smanjivanju glasa i pokrivanju lica pri kihanju, Ahmed (2/439) i 

Ibn Sunni (265). Lanac prenosikca mu je hasen, a Hakim veli da je ovaj hadis sahih. 

m Biljezi ga Ibn Sunni (264) od Seleme. Lanac prenosikca mu je slab. 

849 Biljezi ga Ibn Sunni u Amelul-jevmi vel-lejleti (268) od Abdulkha b. Zubejra. U lancu 

prenosikca mu je Alija b. Urve, prenosilac aji hadisi se odbacuju kako to navodi Hafiz u 

Takribu. 



475 




I 





IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Selem b. el-Ekvea da je rekao: "Neki covjekje kihnuo kod Allahova 
Poslanika, s.a.v.s,, a ja sam bio tu prisutan, pa je Allahov Poslanik, 
s.a.v.s., rekao: 'Allah ti se smilovao.' Zatim je kihnuo drugi i treci 
put, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ovaj covjek je nahla- 
den.'" S50 Tirmizi je rekao da je ovaj hadis hasenun-sahih. 

Ebu Davud biljezi od Seida b. Ebu Seida od Ebu Hurejre, 
predaju pripisuje sebi, da je rekao: "Nazdravi svom bratu tri puta, a 
ako kihne vise od tri puta, onda je to prehlada." 851 

U predaji koju biljezi od Seida veli da on poznaje samo da 
se taj hadis po znacenju pripisuje Poslaniku, s.a.v.s. Ebu Davud je 
rekao da ga prenosi Ebu Neim od Muse b. Kajsa od Muhammeda 
b. Adzlana od Seida od Ebu Hurejre od Poslanika, s.a.v.s. 

Musa b. Kajs koji ga je pripisao je Musa el-Hadremi el- 
Kufi poznat po nadimku Usfurul-dzenneti. Jahja b. Mein za njega 
veli da je povjerljiv prenosilac. Ebu Hatim er-Razi veli da nije los 
kao prenosilac. 

Ebu Davud navodi od Ubejde b. Rifaa ez-Zurekija od Posla- 
nika, s.a.v.s., da je rekao: "Nazdravi kihacu tri puta, pa nakon toga 
ako hoces da mu nazdravis nazdravi, a ako neces, ne moras." 852 
Medutim, hadis ima dva nedostatka. Jedan je taj sto je hadis mur- 
sel,jer Ovaj Ubejde nije ashab. Drugi je taj sto mu je u lancu Ebu 
Halid, Jezid b. Abdurrahman ed-Dalani, diskutabilan prenosilac. 

O ovom poglavlju biljezi se i drugi hadis od Ebu Hurejre koji 
pripisuje Poslaniku, s.a.v.s., da je rekao: OU iiJi £U-li U isu^-l J-Li- (Ij 



SlD Biljeze ga Muslim (2993) u Zuhdu, pogiavlje: Nazdravljanje kihacu, Tirmizi (2744) u 
Edsbu, pogiavlje: Sta se prenosi o tome koliko puta se nazdravlja kihacu, Ebu Davud (5037) 
u Edebu, pogiavlje: Koliko puta se nazdravlja kihacu, i Ibn Madza (3714) u Edcbu, pogiavlje: 
Nazdravljanje kihacu. Biljezi ga i Ahmed (4/46). Lanac prenosilaca mu je dobar (hasen). 

8S1 Biljezi ga Ebu Davud (5034, 5035). Biljezi ga i u merfu i u mevkuf formi, Lanac prenosi- 
laca mu je dobar (hasen). 

8,1 Biljezi ga Ebu Davud (5036), ali je mursel, jer njegovu kcerku koja prenosi od Humejde ili 
Ubejde ne smatra vjerodostojnom, osim Ibn Hibban, dok Jezid b. Abdurrahman mnogo grijesi. 

476 






ZADUL MEAD 

t£.^Sll a£ &ii YJ fjSji ^ <H$I! ji Slj "Kada neko od vas kiline, neka 
mu nazdravi onaj ko sjedi s njim. Pa ako kihne vise od tri puta, to je 
znak da je prehladen i neka mu ne nazdravlja poslije tri puta."Ovaj 
hadis je hadis koji biljezi Ebu Davud za koji je rekao da ga biljezi 
Ebu Neim od Musaa b. Kajsa od Muhammeda b. Adzlana od Seida 
od Ebu Hurejre. Ovaj hadis je hasen. 853 

Ako se prigovori: posto je kihac nahladen, da je onda prece da 
se za njega uci dova nego za onoga ko nije bolestan, reci ce se da ce 
se za njega uciti dova koja se uci za bolesnika i dova koja se uci za 
onog ko ima neku bolest i bol. 

A sto se rice kihanja koje Allah voH, ono je ustvari blagodat 
koja ukazuje na aktivnost tijela i izlazak zarobljene pare. Za njega 
se nazdravlja tri puta, a ako se desi vise od tri puta, onda se kihacu 
uci dova za ozdravljenje. 

Poslanikove rijeci u hadisu: "...prehladen covjek..." indikator 
su da mu se uci dova za ozdravljenje, jer je prehlada bolest i ona 
je opravdanje da mu se ne nazdravlja nakon tri puta. U njima je 
takoder upozorenje kihacu na tu bolest, da je shvati ozbiljno i da 
je ne zanemaruje, pa da se razvije i uzrokuje probleme u lijecenju i 
zdravlju. Sav Poslanikov govor protkan je mudroscu, miloscu, zna- 
njem i uputom. 

Ucenjaci nemaju jedinstven stav oko dva pitanja. 

Prvo: kada kihac zahvali Allahu, pa ga cudju neki od prisu- 
tnih, a neki ne cuju, da U je sunnet i onima koji ga nisu cuU da mu 
nazdrave? O tome postoje dva misljenja. Prihvadjivije je ono koje 
kaze da mu trebaju nazdraviti ako su uvjereni da je on na tome 
zahvalio Allahu, jer se ne trazi da se cuje zahvala Allahu od strane 
kihaca, nego se trazi sama zahvala. Zato kada se ona ustanovi, 
duznost je nazdraviti, kao npr. kada bi onaj koji nazdravlja bio glu- 
honijem i vidio da kihac pokrece svoje usne zahvaljujuci Allahu. 



J Lanac prenosilaca mu je hasen. 



477 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

Sam Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "...pa ako zahvali Allahu nazdravife 
mu."I toje ispravno misljenje. 

Drugo: ako onaj ko kihne ne zahvali Allahu, da li je pozeljno 
onima koji su s njim da ga podsjete na zahvalu? Ibnul-Arabi kaze 
da ga ne trebaju podsjecati i veli da bi bilo ocito neznanje ako bi ga 
neko podsjetio. Medutim, Nevevi veli da grijesi onaj ko misli tako. 
On smatra da se kihac u torn slucaju treba podsjetiti na zahvalu. To 
se prenosi i od Ibrahima en-Nehaija. On smatra da je to jedna vrsta 
sayjeta i preporacivanja dobra i potpomaganja u dobm i bogobo- 
jaznosti. Medutim, izricitost sunneta ide u prilog Ibnul-Arabijeva 
misljenja, jer Poslanik, s.a.v.s., nije nazdravio onome ko je kihnuo 
i nije se zahvalio Allahu, a niti ga je podsjetio na to. To je ustvari 
njemu jedna vrsta kazne i zabrana bereketa dove zbog toga sto je 
sam sebi zabranio bereket zahvale. Zaboravio je AUaha i odvratio 
srca i jezike vjernika da mu nazdrave i upute dovu za njega. A da 
je podsjecanje kihaca sunnet, onda bi Poslanik to najprije uradio, 
poducio nas tome i i uputio na njega. 

* * * 

Potvrdeno je od Poslanika, s.a.v.s, da su zidovi kod njega 
simulirali kihanje, zeleci da im kaze da im se Allah smiluje, ah im je 
govorio samo: "Allah vas uputio i popravio vase stanje." 854 



851 Biljeze ga Ebu Davud (5038) u Edebu, poglavlje: Kako se nazdravlja kihacu nemuslimanu, 
Tirmizi (2740) q Edebu, poglavlje: Kako se nazdravlja kihacu, Ahmed (4/400, 411) i Buhari 
u El-Edtbul-mufrsdu (940). Lanac prenosilaca mu je ispravan. Tirmizi, Nevevi i Hakim 
(4/2665) vele da je ovaj hadis sahih. 

478 






ZADIH-ME'AD 




POSLANIKOVA PRAKSA I BONTON UCENJA DOVA 
IZIKMNAPUTOVAN)U 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

^d ji p4iji jid p *Xjt\ j£ & && £$ s% fa p k 
^&.j ^ j j i^i. &£ cis Si5 . v J i>£ 'J v^ i 4 ■jku *M5 ^>t 



H <JfJ f 



01* 



■ ^il J 3oilj £U ^y^ l J ' J£ *V^ ^J £>*' J*" 1 * J 

,ci-Ui- ^^LIjj J1S 

"Kada neko od vas odluci da uradi nesto, neka klanja dva rekata 
nafile, a zatim neka kaze: 'Boze, ja Te s Tvojim znanjem i Tvojom 
mod molim da mi odaberes, a to trazim od Tebe i preko Tvoje veli- 
canstvene dobrote, jer Ti mozes, a je ne mogu, Ti znas, a ja ne znam 
i Ti si Onaj koji sve tajne znas. Boze, ako je ovaj posao dobar za 
moju vjeru i zivot, i za ovaj i onaj svijet, Ti mi ga daj, olaksaj mi ga 
i acini mi ga bericetnim. A ako je on zlo za moju vjeru i zivot, za 
ovaj i onaj svijet, onda ga udalji od mene i mene udalji od njega i daj 
mi dobro ma gdje ono bilo, a potom mi daj da budem zadovoljan s 
njim.'" Zatim treba navesti potrebu. Biljezi ga Buhari, BSS 

855 Biljezi ga Buhari (11/156, 158) u Dovame, poglavlje: Dova pri klanjanju istihare, i u Dekre- 
voljnim namazima, poglavlje: §ta se prenosi da se nafile klanjaju po dva rekata, i u Tevhidu, 
poglavlje: Rijeci Uzvisenog: "Red: On je mocan." Biljeze ga Ebu Davud (1538) u Namazu, 
poglavlje: Istihara, Nesai (6/80) u Braku, poglavlje: Kako se klanja istihara, i Ahmed u Mum- 
edu, (3/344) od Dzabira. Hadis ima i drugih verzija, koje ga cine vjerodostqjnim. Vidi: Feth, 

479 

MB 






IBM KAJJIM EL-DZEVZIJJE £ 

AUahov Poslanik, s.a.v.s., nadomjestio je svom ummetu s 
ovom dovom ono sto su predisiamski Arapi cinili putem tjeranja 
ptica, izvlacenja strjelica, poput danasnjeg bacanja kocke kod musri- 
cke brace, preko kojih su htjeli saznati svoju nevidljivu i nepoznatu 
sudbinu. Zbog togaje to nazvano "istiksamom", nastalo od"kasma", 
a harf sin je za trazenje necega. Zbog toga im je Poslanik u zamjenu 
za to dao ovu dovu monoteizma i ovisnosti, poniznosti i oslanjanja, 
trazenja od Onoga u cijoj je ruci svako dobro, od Onoga od koga 
jedino moze doci dobro, od Onoga koji jedino moze odagnati zlo, 
Onaj koji, kada otvori vrata Svoje milosti prema Svom robu, niko ih 
vise ne moze zatvoriti, niti je iko moze sprijeciti, a kada ih zatvori, 
ne moze mu je niko donijeti, niti putem gatanja, niti putem astro- 
logije, niti putem pracenja izlaska zvijezda, niti bilo cim. 

Ova je dova siguran i sretan horoskop, horoskop sretnih i 
potpomognutih, koji su vec kod Allaha lijepo primljeni, a to nije 
horoskop idolopoklonika, nesretnika i pesimista, onih koji pored 
Allaha obozavaju drugo bozanstvo, ah saznat ce posljedice toga. 

Ta dova involvira u sebi priznanje Allahove egzistencije, pri- 
znanje Njegovih svojstava savrsenstva, poput svojstava znanja, mod 
1 volje. Priznanje tevhida rububijjeta, predavanje svih stvari Njemu, 
trazenje pomoci od Njega, oslanjanje na Njega, izlazak iz okvira 
svog ega, odricanje postojanja snage i moci mimo Njega, prizna- 
nje roba da je nemocan spoznati svoj interes i njegovo lociranje, i 
konacno priznanje da je to sve u ruci njegova Zastitnika, Stvoritelja 
i istinskog Boga. 

U Ahmedovom Musnedu od Sad b. Ebi Vekkasa biljezi se da 
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 



480 



.41)1 ^a \gi <da*J*j 4)1 



jWjw* &1wtG\ 






% ZADU-L-ME'AD 

"Covjekova sreca jeste u trazenju odabira od Allaha, tj. u isti- 
hari, i zadovoljstvo s onim sto mu je Allah odredio, a njegova je 
nesreca u zanemarivanju istihare i nezadovoljstvu s onim sto mu 
Allah odredh" 856 

Pazljivo pogledaj kako je odredenje (sudbina) obavijena s 
dvije stvari: tevekkulom koji je garancija istihare prije sudbine, i 
zadovoljstvom s onim sto je Allah odredio poslije sudbine. A sim- 
bol nesrece jeste da se zanemari tevekkul i klanjanje istihare prije 
sudbine i nezadovoljstvo poslije desavanja sudbine. Tevekkul prije 
sudbine, ako se desi i realizuje sudbina, pokornost ce se poshje njega 
pretvoriti u zadovoljstvo sa sudbinom, kako stoji u Musnedu, a Nesai 
je jos dodao u poznatoj dovi sljedece: "Trazim odTebe zadovoljstvo 
poslije odredenje (sudbine). "To je jos jace od fraze: "Zadovoljstvo sa 
sudbinom", jer ponekad to moze biti volja, pa kada se desi sudbina 
moguce je da volje nestane. A ako se desi zadovoljstvo nakon sto se 
desi sudbina, to ce biti stanje ili mjesto (polozaj). 

Istihara je oslanjanje na Allaha, prepustanje stvari Njemu, 
prepustanje odabira Njegovoj moci i znanju i dobrom izboru da 
odabere Svome robu sto je najbolje za njega. To je nuzna posljedica 
zadovoljstva sa Allahom kao Gospodarom, jer ako to ne bude takav 
nece okusiti slast imana. Ko bude zadovoljan sa sudbinom nakon 
sto se desi to je znak njegove srece. 

Bejheki i drugi biljeze od Enesa, r.a., da je rekao: 

, jyrj ±ij , ^ d\ $i\ Xis> : ^3 £i£& d£ i l&ytm *>j& 

856 Biljeze ga Ahmed u(l/168) i Tirmizi (2152) u Sudbini, poglavlje: Sta se prenosi o zado- 
volistvu s odredenjem. U knew prenosilaca mu je Muhammed b, Ebi Humcjd, slab preno- 
silac, kako stoji u Takribu, alt i pored toga Hafiz u Fethu veli da je ovaj badis hasen. El-Feth 
(11/155). 

481 









BBH KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

"Poslanik, s.a.v.s., nikada nije krenuo na put, a da nije, kada 
bi usto sa svog mjesta, rekao: 'Boze, s Tvojom dozvolom putujem, 
Tebi se obracam, od Tebe zastitu trazim, na Tebe se oslanjam. Boze, 
Ti si moje povjerenje, moja nada. Boze, pomozi mi u onome sto 
me brine i u onome sto me ne brine i u onome sto Ti bolje znas od 
mene. Velicanstven si Ti zastitnik, Uzvisena je Tvoja slava, nema 
Boga osim Tebe. Boze, opskrbi me s bogobojaznoscu, oprosti mi 
moje grijehe i uputi me ka dobru ma gdje se uputio.' Nakon toga 
krenuo bi na putovanje. " SS7 



Kada bi uzjahao jahaHcu Poslanik, s.a.v.s., izgovorio bi tekbir 
tri puta, a potom rekao: 

. jjJul^- lijjj jjJbLt 1 OjiU OjjI ^j-g-s jljj ^Als *J>-j Yi\j . Oil 

"Neka je hvaljen Onaj koji je dao da nam one sluze,mi to sami 
ne bismo mogli postici i mi cemo se sigurno Gospodaru svome vra- 
titi." Zatim bi rekao: "Boze, molim Te da nam das dobro na ovom 
nasem putu, bogobojaznost i djela s kojima si zadovoljan. Boze, 
olaksaj nama ovaj put i skrati nam njegovu daljinu. Boze, Ti si nas 
saputnik na putovanju i zamjenik u porodicama. Boze, evo krenuli 
smo na nase putovanje, pa nas zamijeni u nasim porodicama." Kada 
bi se vratio s putovanja rekao bi to isto, i jos dodao: " Vraeamo se, 
kajemo se, pokoravamo se i svom Gospodaru zahvaljujemo." 858 



157 Biljeze ga Bejheki u Sunenu (5/250) od Enesa b. Malika, i Ibn Sunni (496). U lartcu preno- 
silaca mu je Omer b. Mcsavir, za koga jc Buhari rekao da su mu hadisi odbaceni, a drugi ga 
opet smatraju slabim prenosiocem. 

Biljeze ga Muslim (1342) u Hadiit, poglavlje: Sta se kaze kad se uzjase jahalica za put- 
ovanje na hadz i ostala putovanja, Tirmizi (3444) i Ebu Davud (2599) od Ibn Omera. 

482 



















| ZADULME'AD 

Ahmed biljezl da je Poslanik, s.a.v.s.Jos govorio: 

.c> liii j*i2 v i cjt i%i t l'>- l;> : jts &t jis lijj . ij-uu: is^j ijiii Sjiu 

"Ti si sudrug na putovanju, zamjenik u porodici. Boze, utje- 
cem Ti se od bolesti na putovanju i nesrece u povratku. Boze, suzi 
nam zemlju i olaksaj nam putovanje." Kada bi se htio vratiti s puto- 
vanja, rekao bi: "Vracamo se, pokomi i zahvalni nasem Gospodaru." 
Kada bi usao svojoj porodici rekao bi: "Kajemo se nasem Gospo- 
daru i molimo Ga da na nama ne ostavi nijednog grijeha." S: 

U Muslimovom se Sahihu kaze da kada bi Poslanik, s.a.v.s., 
krenuo na put rekao bi: 



"Boze, utjecemTi se od teskoca putovanja, neraspolozenja pri 
povratku, zablude poslije upute ili neimastine poslije bogatstva, od 
dove mazluma i loseg pogleda na porodicu i imetak." 860 






Sf,', , 



> > * 



.;-*■ 



'» .» > ^ 



^:f, 



859 Bajezi ga Ahmed (1/256,299, 300) od Ebul-Ehvesa od Simaka od Ikrime od Ibn Abbasa. 
Prenosioci su mu poyjerljud, osim sto u predaji Ikrimovoj od Ibn Abbasa postoji ispreturanost. 

8,1(1 Btljeze ga Muslim (1343) u Had±u t poglavlje: Sta se kaze kada se uzjase za hadz ili druga 
putovanja, Efou Davud (2599) a Dzihudu, poglavlje: Sta kaze covjek kada krene na put, i 
Tirmizi (3444) u Dovama, od Abdullaha b. Serdzisa. 



«*««» 





KBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 

Kada bi Poslanik, s.a.v.s., stavio nogu u uzengiju rekao bi: 
"BismiUah", a kada bi potpuno uzjahao, rekao bi tri puta: "El- 
Hamdu lillah" i tri puta "Allahu ekber," Zatim bi rekao: "Hvaljen 
neka je Onaj koji je dao da nam one sluze, mi to ne bismo mogli 
postici, i mi cemo se sigurno Gospodaru vratiti." Potom bi rekao po 
tri puta "El-Hamdulillah" i "Allahu ekber." A zatim tri puta "Sub- 
hanelllab" i onda bi rekao: "Nema boga osim Tebe, neka je Tebi 
Slava, ja sam zaista bio od nasilnika. Neka je Tebi hvala, ja sam sebi 
uistinu nasilje pocinio, pa mi oprosti, jer niko osim Tebe ne moze 
grijehe oprostiti." K1 

Kada bi ispracao svoje ashabe na putovanja, govorio bi: 



povjerenje 



krajnje ishode 



"Allah sacuvao tvoju vjeru 
tvojih djela." 862 

Neki je covjek dosao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: 

"O AUahov Poslanice, ja zelim da krenem na putovanje, pa 
me opskrbi." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Allah te opskrbio s bogo- 

MI Biljeze ga Tirmizi (3443) u Dovama, poglavlje: Sta se prenosi o rijecima koje se izgovaraju 
kad se uzjase na zivotinju, Ebu Davud (2602) Dzibadu, poglavlje: Sta uci covjek kad uzjase, 
Ahmed (753, 930, 1056) od Ma'mera od Ebu Ishaka da ga je obavijestio AJija b. Rebia od 
Alije, r.a. Lanac prenosilaca mu je jek. Ibn Hibban veli da je ovaj hadis sahih. Tirmizi za 
njega kaze da je hasenun-sahih. Biljezi ga Hakim (2/98, 99) putem Mejsere b. Habiba en- 
Nehdija od Minhak b. Amra od Alije b, Rebia. . . i veli da je ovaj hadis sahib i da ispunjava 
Muslimove uvjete, ali i pored toga nisu ga zabiljezili. Biljezi ga u ovom kontekstu i Mensur 
b. cl-Mutemir od Ebu Ishaka od Alije b. Rebia. . . Navodi ga i Hafiz u Emalil-ezkar iz djela 
Ed-Du'a odTaberanija i veli da su mu svi prenosioci povjerljivi i prenose vjerodostojne hadise, 
osim Mejsere. A i on je povjerljtv. 

b " Biljeze ga Tirmizi (3449) u Dovama., poglavlje: Sta sc kaze kada se ispraca neko, Ebu 
Davud (2600) u Dzibadu, poglavlje: O dovi pri ispracaju, od Ibn Omera. Lanac prenosilaca 
mu je ispravan. Tirmizi i Ahmed (4524) vele da je ovaj hadis hasenun-sahih, a Ibn Hibban 
(3376) i Hakim (1/442, 2/97) vele da je sahih. Zehebi se takoder u ocjeni ovog hadisa slaze 
s Hakimom. 



Jf84 






ZADIH'ME'AD 

bojaznoscu." Covjek je rekao: "Povecaj mi jos." Poslanik je rekao: "I 
oprostio ti tvoje grijehe." Covjek je ponovo rekao: "Povecaj mi jos." 
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "I olaksao ti put do dobra gdje god bio." 863 

Neki je covjek rekao AUahovom Poslaniku, s.a.v.s., da zeli 
krenuti na putovanje, pa mu je Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

'•" «• »*•-»» , „ * , ■ - < * 

"Preporucujem ti bogobojaznost i tekbir na svakoj uzvisici." 
Kada je covjek otisao rekao je: "Boze, priblizi mu zemlju i olaksaj 
mu putovanje." 864 

Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, kada bi se uspeli na neku 
uzvisicu ucili bi tekbir, a kada bi se spustili u dolinu ucili bi subha- 
nelllah, a i namaz je tako definiran. 865 

Enes veli: "Poslanik, s.a.v.s., kada bi se uspeo na neki brezu- 
ljak ili uzvisicu govorio bi: 



su Biljeze gaTirmizi (3440), Hakim (2/97) od Enesa b. Malika, r,a. Lanac prenosilaca mu je 
dobar (hasen). Naveo ga je i Hejsemi u El-Med±mei u slicnoj formi od Katade er-Ruhavija 
(10/130, 131) i rekao da ga biljezi Taberani u Kebiru i Bezzar. Prenosioci su obiju predaja 
povjerljivi. 

B " 4 Biljeze ga Tirmizi (3441) i Ibn Madia (2771) od Ebu Hurejre. Lanac prenosilaca mu je 
dobar. Ibn Hibban (2378, 2379) i Hakim (2/98) vele da je ovaj hadis sahih, i Zehebi se slaze 
s Hakimom u toj ocjeni. 

865 Ovaj dodatak koji je naveo autor navodi se na kraju hadisa koji biljezi Ebu Davud (2599). 
On je umemut u hadis. Biljezi ga Muslim bez tog dodatka (1342). Abdurrezzak ga biljezi s 
tim dodatkom (5160) od Ibn Dzurejdza i veli: "Poslanik, s.a.v.s., bi.. ."Hadis je problematican 
zbog tog dodatka koji je vrlo precizan. Nevevi, Allah mu se smilovao, nije ga primijetio, pa 
ga je svrstao u tekst hadisa, te se i autor u tome poveo za njim. Pogledaj; Futuhatur-rabbanijje 
(5/140). Biljezi ga Buhari u svom Sahihu (6/94) u Dzihadu, poglavlje: Ucenje tekbira kad se 
uspne na uzvisicu, od Dzabira da je rekao: "Kada bismo se uspeli, ucili bi smo tekbir, a kada bi 
smo se spustili, ucili bismo tespih." 

485 1 




IBN KAJJIM EL-DZEVZUiE 

/rt* aft Yrt* X*. Vrtc JhVrtcihVrtc ** 

'Boze, Tebi pripada uzvisenje nad svim uzvisenjima, i Tebi 
pripada zahvala nad svim zahvalama.' 866 Na hadz je isao dugim 
koracima, a kada bi dosao na otvoren prostor, pozurio bi. Govorio 
je: 'Meleki ne prate drustvo u kom je pas Hi zvono.'" 867 

Nije preporucivao putniku da nocu putuje sam. Govorio je: "Da 
Ijudi znaju sta se krije u samoci, niko ne bi sam putovao nocu," B68 

Cak je prezirao da sam putuje bez drustva 1 rekao: "Jedan je 
sejran, dvojica su dva sejtana, a trojica su drustvo." 869 

Poslanik, s.a.v.s je takoder rekao: "Kada neko od vas dode u 
neko mjesto neka kaze: 'Utjecem se s Allahovim savrsenim rijecima 
od zla stvorenja', nece mu se nista zlo desiti sve dok ga ne napusti." 

U Muslimovoj verziji stoji: 

# . - ,, >^ - ^' ,', ^ » -• t „ - -' * }*•*'***, *$„'*',■-' 

t-^ tj^C *l/ -0U jJl^ Li jl ^ cjUIiJI Jil cjJ^Kj Jy^l JZSi Vj^ 15Jb^l Jy laj 
„ - , ' . ' . "- i ' ^ ' » j - .. 'j., . ' -i 



rj* 1 



,UB 



■ , „->"■* <j? tJf^ «J*" '"-f" "^ 
"Ko dode u neko mjesto i kaze: 'Utjecem se s Allahovim savr- 
senim rijecima od zla onoga sto je stvorio', nece mu se nista zlo 
desiti sve dok ne napusti to mjesto," 870 



866 Biljezi ga Ahmed (3/127, 239). U lancu prenosilaca mu je Ammare b. Zazan, prenosilac 
koji mnogo grijesi, i Zijad b. Abdullah en-Numejri, slab prenosilac. 

867 Biljeze g Muslim (2113) u Odjeci, poglavlje: Pokudeno je na put ici sa psom i zvonom, 
Tirmizi (1703) u D&ibadu, poglavlje: Pokudeno je stavljati zvona na konje, Ebu Davud (25SS) 
u Dtihadu, poglavlje: O vjesanju zvona, Darimi (2/298) u Trazenju dozvole, poglavlje: Zabrana 
zvona, i Ahmed (2/263, 337, 311, 343, 385, 393, 414, 444, 476, 537). 

848 Biljeze ga Buhari (6/96) Tirmizi (1763) i Darimi (2/289) od Ibn Omera. 

865 Biljezi se u (2/98) u Tratenju dozvole, poglavlje: Sta se prenosi o putovanju jednog, Ebu 
Davudu (2607) u Dzibadu, poglavlje: Coyjek putuje sam, Ahmedovom(2/186,214) iTirmiz- 
iju (1674) od Amra b. Suajba, od njegova oca i djeda. Lanac prenosilaca mu je hasen. 

870 Biljeze ga Muslim (2708) u Zikru i dovama, poglavlje: Trazenje zastite od zlc sudbine, 
Tirmizi (3433) u Dovama, poglavlje: Sta se prenosi o rijecima koje se kazu kada se napusta 
neko mjesto, Ebu Davud (2603) u Dzihadu, poglavlje: Sta ce red covjek kada napusti neko 
mjesto? 



486 





rvii?3ifvjKwvf*»i 





XVfKVtK 




ZADU-L-ME'AD 



iff* 5fcY*K *Wflt 3ft Y*K jft YfK 7h V? 




Ahmed biljezi od Poslanika, s.a.v.s., da kada bi bio u borbi ili 
na putu, pa bi ga zatekla noc, govorio bi: 






rfs ji Ij 



.jJj Loj 

"O zemljo, moj i tvoj gospodar je Allah. Utjecem se AUahu od 
tvog zla koje je na tebi, i od zla stvorenja koja su u tebi, od zla onih 
koji hodaju po tebi. Utjecem se AUahu od zla svakog lava i crnila, 
od zla zmija i akrepa, od zla stanovnika ovog kraja i zla onih koji 
radaju i onog sto je rodeno." s71 

Poslanik, s.a.v.s., govorio bi: 

l£jUj i^jIjJJI <jji» l^li JjjJaJl l_^>-li £ i^^P blj ^LUI l^Iip \j& -ili JaU Jj . L^I^ 

"Ako putujete po plodnim predjeHma, dadnite devama nji- 
hovo pravo u pasnjacima, a ako putujete po oskudnim, onda pozu- 
rite s njima."U drugoj verziji stoji: "..onda pozurite s njima. A ako 
negdje zanocite, ne zanocivajte na putu, jer su to putevi zivotinja i 
nocnih insekata i zvijeri." 872 

Kada bi vidio neko naselje u koje je kanio uci, pri njegovu 
videnju bi rekao: 
„ _„ ,•'.; „„ r> , i* „ ,.-.*' _ -_ » ■ „>" 



5,1 Biljeze ga Ahmed (2/132,3/124) i Ebu Davud (2603).Ulancu prenosilaca mu je Zubejrb. 
Velid es-Sarni, kojeg samo Ibn Htbban smatra poyjerljivim. Ali i pored toga Hakim (2/100) 
ga smatra vjerodostojnim hadisorn, i u tome ga podrzava Zehebi. Hafiz ga u Emalil-ezkar 
ocjenjuje kao hasen hadis. 

872 Biljeze ga Muslim (1926) u Iz/mjm/jwanjii, poglavlje: Briga za zivotinjama na putovanju, 
Tirmizi (2862) u Edtbu, poglavlje: Savjeti putniku na putu, Ebu Davud (2569) u Diihadu, 
poglavlje: Zurba na putovanju, i Ahmed (2/337, 378). 



1 



toJw,* 




BW 






IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 







, *r 



"Boze, Gospodaru sedam nebesa i onoga sto ona pokrivaju i 
Gospodaru sedam zemalja 1 onoga sto nose, Gospodaru sejtana i onih 
koje na zabludu odvode, Gospodaru vjetra i onoga sto on pokrece, 
molimo Te za dobro ovog naselja i dobro njegovih stanovnika, a utje- 
cemo Ti se od njegova zla i zla onoga sto je u njemu." 873 

Kada bi na putovanju ugledao izlazak zore, rekao bi: 

. jLJI lyi 4ib IJsU Ulli- J-^ilj il^U? &3 ' ^* ^^ i>™*y ^' - L * J ^ cj^* 1 c^ 

"Dostavio onaj ko cuje ovaj moj govor drugome. Neka Ti je 
hvala, Allahu, sto si nas iskusao s lijepim iskusenjima. Gospodaru 
nas, budi nam saputruk i svojom dobro torn 1 plemenitoscu nas 
zasriti od vatre." 874 

Poslanik, s.a.v.s., zabranjivao je da se s Kur'anom putuje u 
neprijateljsku zemlju iz bojazni da ga neprijatelj ne bi omalovazto. 875 

Zabranjivao bi zenama da putuju same bez mahrema, pa 
makar i jedan berid (rastojanje od dvanaest miija). 



'876 



873 Biljeze ga Ibn Sunni (529), Ibn Hibban (2377) i Hakim (1/446) od Suhejba. U lancu 
prenosilaca mu je Ebu Mervan, Atain otac. Naveo ga je Zehebi u Mizanu i rekao da je Nesai 
za njega kazao da je nepoznat prenosilac i da mu nije potvrdeno druzenje s Poslanikom, 
s.a.v.s. Medutim, i pored toga Hafiz smatra da je ovaj hadis based, a Ibn Hibban i Hakim i 
Zehebi vele da je ovaj hadis sahih. 

874 Biljeze ga Muslim (2718) u Zikru i davama, poglavlje: Trazenje zastite od onog sto se 
uradilo i onoga sto se nije uradilo, Ebu Davud (5086) u Edebu, poglavlje: Sta se kaze kad se 
osvane, i Ibn Sunni (515) od Ebu Hurejre. 

875 Biljeze ga Buliari (6/93) u Dzihadti, poglavlje: Pokudeno je putovati u neprijateljsku zem- 
lju s Mushafom, Muslim (1869) u Imaretu, poglavlje: Zabranjeno je da se s Mushafom putuje 
u nevjemicku zemlju, Ebu Davud (2610) u Dtihadu, poglavlje: Putovanje s Mushafom u 
neprijateljsku zemlju, Ibn Madza (2879) u Dzihadu, poglavlje: Zabranjeno je s Kur'anom 
putovati u neprijateljsku zemlju, Muvetta (2/446) u Dzihadu, poglavlje: Zabranjeno je da se s 
Kur'anom putuje u neprijateljsku zemlju, i Ahmed (2/6, 10, 55, 63, 77, 128). Ova se zabrana 
odnosi na siruacije ako ce oni ponizavati i omalovaziti Kur'an. 

sn Biljezi ga Ebu Davud (1725) u Obredima, poglavlje: O zeni koja krene na hadz bez 
mahrema, do Ebu Hurejre. Lanac prenosilaca mu je dobar, a Hakim (1/442) veli daje ovaj 

488 








ZADU-L-ME'AD 

Naredivao bi putniku, kada bi zavrsio posao na putovanju, da 
pozuri s povratkom svojoj porodici." 77 

Kada bi htio vratiti se s puta, na svakoj uzvisici bi ucio tekbir 
po tri puta, a zatim bi ucio: 

5jii5 SjiT jiJS *'J. ji j* y> j i£i Sj iuii 5 Ji iiiji ^ &£5 ^> l ^1 ^1 ^ 

,«jl>-j ^ji^-Ni pj*S oJ ^ j~^j 8 -^j i^i (3^-^ jj-i*^ h!P 'Jj-^^ 1 1 

"Nema boga osim Allaha jedinog koji nema sudmga. Njemu 
pripada vlast i zahvala i On je svemocan. Vracamo se kajuci se, 
pokoravajuci se i zahvaljujuci nasem Gospodaru. Allah je ispunio 
Svoje obecanje, pomogao Svoga roba i sam porazio saveznike." 878 



hadis sahih i u tome je s njim suglasan Zehebi. Biljeze ga i Buhari (2/468), Muslim (1339), 
Ebu Davud (1726) iTirmizi (1170) od Ebu Hurejre u merfu formi u sljedccoj verziji: "Nije 
dozvoljeno zeni koja yjeruje u Allaha i Sudrtji dan da putuje putovanje dugo dan i noc bez 
mahre ma." Biljeze ga Buhari (2/468) t Muslim (1338) od Ibn Omera u sijedecoj verziji: "Zene 
neka ne putuju tri dana bez mahrema."Takoder ga biljezi Muslim (2/975, 976) pod brojem: 
(415) od Ebu Seida el-Hudrije. U njegovoj verziji kaze se: "Neka zena ne putuje dva dana bez 
mahrema ili muza." Biljeze ga Buhari (4/64, 65) i Muslim (1341) od Ibn Abbasa, r.a„ da je 
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zena moze putovati samo s mahremom, a kod nje se moze uci sarao s 
mahremom ili muzem." Neki covjek je rekao: "Allahov Poslanice, ja zelim krenuti s torn i torn 
vojskom, a zena mi zeli obaviti hadz," Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Idi s njom!" U ovom hadisu 
putovanje je neograniceno, ali su ga definirali prethodni hadisi. Vecina je ucenjaka postupila 
po nesputanirn (mutlak) hadisima, zbog razlicitosri definiranja putovanja. Nevevi veli: "Ne 
aludira se na bukvalna ogranicenja u hadisima, nego na ono sto se smatra putovanjem. Na 
takva putovanja zeni nije dozvoljeno krenuti bez mahrema. Ogranicenje u hadisima izrazeno 
je na osnovu situacije i prilika u koje su bile tada, i zato se ne postupa po tome.n 
S77 Biljeze ga Buhari (3/495, 496) u Umri, poglavlje: Putovanje je jedna vrsta patnje, MusUm 
(1927) u Imaretu, poglavlje: Putovanje je vrsta patnje, (2/980), u Traienju dozvole, poglavlje: 
§ta se nareduje od posla da se uradi pri putovanju, Ibn Madza (2882) u Obredima, poglavlje: 
Odlazak na hadz, Ahmed (2/236, 445, 496) i Darimi (2/286) u Traienju dozvok, poglavlje: 
Putovanje je vrsta patnje, od Ebu Hurejre. 

S7S Biljezi ga Buhari (3/492) u Hadiu, poglavlje: Sta se kaze kad se vrati s hadza ili umre, ili 
borbe, i u Diihadu, poglavlje: Ucenje tekbira kada se uspne ne uzvisicu, i poglavlje: Sta se kaze 
kad se vrati iz borbe (11/160, 161) u Doiiama, poglavlje: Ko zeli na putovanju ili se vrati s 
puta, (1/421) u Hadiu, poglavlje: Oprosni hadz, Ebu Davud (2770) u Diihadu, poglavlje: O 
ucenju tekbira na svakom uzvisenju na putovanju, i Ahmed (2/63) od Ibn Omera. 



3?4 



'><>" 






W>* 





IBN KAJJIM ELD2EVZIJJE 

Zabranjivao je da covjek nocu dode svojoj porodici nakon 
dugog putovanja. 879 

U dva biljezi se da Poslanik, s.a.v.s., nije dolazio svojim zenama 
nocu, nego ujutro ili navecer. 880 

Kada bi se vratio s putovanja docekivala bi ga djeca njegovih 
ukucana. Abdullah b. Diafer kaze: "Kada se Poslanik, s.a.v.s., vratio 
s putovanja dodali bi me njemu, pa me je stavio ispred sebe. Zatim bi 
mu bilo dodato jedno Fatimino dijete, Hasan ili Husejn, pa ga je sta- 
vio sebi iza leda, te smo usli u Medinu troje na jednoj zivotinji." 85 



m Biljeze ga Buhari (3/493) u Hadzu, poglavlje: Dolazak nocu, i u poglavlju: Covjek ne ide 
porodici kada dode u grad, i u Braku, poglavlje: Ne treba dolaziti porodici nakon dugog put- 
ovanja nocu iz bojazni da ih ne uhodi ill trazi neki njihov gaf, Muslim (3/1527) u Imarm, 
poglavlje: Pokudeno je dolaziti kuci, tj. nocu onome ko se vrati s puta, broj hadisa: (182, 183, 
184),Ebu Davud (2776),Tirmi 2 i (2713),Darimi (2/275) i Ahmed (3/302,308,310,358,391, 
396) od Dzabira, r.a. Ogranicenje te zabrane s dugim putovanjem aludira da je cfektivni uzrok 
zabrane upravo takvo putovanje. Poznato je da su propis i njegov efektivni uzrok u kauzalncj 
vezi, tj. kada se nade njegov uzrok, nade se i propis i obratno. Onaj ko se vrati svojoj porodici 
nakon dugog putovanja moguce je da nade svoju porodicu u nezeljenoj cistoci i nesredenosti 
koja ne dolikujc supruzi i moguce je da to onda bude uzrok osjecaja odvratnosti prema njoj. 
Na to je Poslanik, s.a,v.s„ ukazao u sljedecem hadisu: "Da bi se ocistila zena ciji je muz bio 
odsutan i pocesljala svoju raicupanu kosu." Ill da je zatekne u stanju s kojim nije zadovoljan, a 
Serijat podstice da se ne smije niko uhoditi. Na to Poslanik s.a.v.s,, aludira u sljedecem hadisu: 
"...da ih ne uhodi 1 ne trail njihove gafove."Ta zabrana ne zabranjuje najavljivanje porodici 
svog dolaska, kao npr. da ih obavijesti da ce doci tada i tada. O tome je Ibn Huzejme bio 
izriclt u svom Sahibu, a potom je naveo predaju od Ibn Omera da je rekao: "Kada se Alkhov 
Poslanik, s.a.v.s., vracao iz borbe rekao je: 'Nemojte dolaziti svojim zenama (nenajavljeni)', pa 
je poslao da se najavi njihov dolazak." Hafiz je rekao: "U hadisu se podstice na ljubav i paznju 
posebno medu supruznicima, jerje Zako: jdavac uzeo u obzir to medu supruzmcima, i pored 
toga sto je svako od njih vidio kod drugoga ono sto se obicno pokriva. Cak, u vecini slucajeva 
svaki supruznik zna mahane svoga partnera. M pored svega toga, zabranjeno je da sc dode 
nenajavljen kako se ne bi vidjelo ono sto je odvratno za dusu, Ako je to tako sa supruznicima, 
onda je prece da se na to pazi medu drugima. Takoder se u hadisu podstice da se izbjegava 
iznenadni dolazak, jer to vodi losem misljenju preraa muslimanu." 

880 Biljeze ga Buhari (3/493) u Umri, poglavlje: Dolazak nocu, i Muslim (1928) u Imantu, 
poglavlje: Pokudeno je dolaziti nocu, od Enesa b. Malika. 
SEI Biljezi ga Muslim (2428) u Odlihama ashaba, poglavlje: Odlike Abdullaha b. Dzafera, r.a. 

1490 




ZAEHH-ME'AD 



'mrnmnKfrn *w*k tkvjk k 




Oi 



)ga ko bi se vratio s putovanja grlio je i ljubio ako je bio 
iz njegove porodice. Zuhri od Urveta, od Aise prenosi da je Zejd b. 
Harise dosao u Medinu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio kod Aise. 
Dosao mu je i pokucao na vrata. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ustao 
nagao prema njemu, zagrlio ga i poljubio. A tako mi Allaha, ja ga ni 
prije toga niti poslije toga nisam vidjela nagog, 882 

Aisa je rekla: "Kada je Dzafer dosao sa svojim drugovima, 
Poslanik, ga je docekao i poljubio izmedu ociju i zagrlio ga." 

Sa"bi veli: "Ashabi Allah ova Poslanika, bi se grlili kad bi se 
vracali sa putovanja." Kada bi se Poslanik, s.a.v.s., vratio s putovanja 
prvo bi otisao u dzamiju i klanjao dva rekata. 883 



es - Biljezi gaTirmizi (2733) u Truzenju dozvok, poglavlje: Sta se prenosi a grljenju. Lanac mu 
je slab. A predaju koju prenosi Sabi poslije ove biljezi Ebu Davud (5220) u Edebu, poglavlje: 
poljupcu izmedu ociju. Lanac mu je prekinut. Hafiz ga navodi u Fethu (11/51) i veli da 
ga Begavi u Mudzemus-sahabeti biljezi sa spojenim lancem prenosilaca od Aise. Medutim, u 
lancu mu je Muhammed b. Abdullah b. Ubejd b.Umejr, slab prenosilac. Biljezi ga Ebu Davud 
(5214) putem nekog covjeka iz Anzeta koga nije imcnovao u kojem stoji da je taj coyjek 
rekao: "Upitao sam Ebu Zerra: 'Je 11 se Allahov Poslanik, s.a.v.s., rukovao sa svima kada biste 
se sreli s njim?' Rekao je: 'Kad god sam ga sreo rukovao se sa mnom. Jednog dana je poslao 
po mene, ali nisam bio kod kuce. Kada sam se vratio rekli su mi da me je trazio. Kada sam 
mu doiao zatekao sam ga na krevetu. Zagrlio me je i to je bilo nesto najbolje i najprijatnije.'" 
Prenosioci su mu povjerljivi, osim tog nepoznatog. Biljezi ga i Taberani u Evsatu. Prenosioci 
su mu ljudi koji pre nose sahih hadise, kako je to rekao Munziri (3/270). Biljezi ga i Hejsemi 
(8/36) od Enesa da je rekao: "Kada bi se sreli mkovali bi se, a kad bi se vracali s putovanja 
grlili bi se." Biljeze ga i Buhari u El-Edebul-mufredti (970) i Ahmed (3/395) od Dzabira b, 
Abdullaha da je rekao: "Dopro je do mene hadls od nekog covjeka da ga je cuo od AUahova 
Poslanika, s.a.v.s. Kupio sam devu i krenuo prema njemu. Isao sam mjesee dana dok nisam 
stigao u Sam. Otkrio sam da je to bio Abdullah b. Enis. Rekao sam vrataru da mu kaze da je 
na vratima Dzabir. Upitao je: 'Sin Abdullahov?' Rekao sam: 'Da/Izisao je gazed svoju odjecu, 
pa smo se zagrlili." Lanac mu je hasen, kako to tvrdi Haiiz u Fethu. Taberani u Evsatu i Sagiru 
(7, 8) biljezi ovaj hadis od Dzuhejfe da je rekao: "Kada je Dzafer b. Ebi TaJib iz Etiopije dosao 
kod AUahova Poslanika, s.a.v.s., poljubio ga je izmedu ociju i rekao: 'Ne znam sta nas je vise 
obradovalo: Dzaferov dolazak ili oslobadanje Meke. m Lanac prenosilaca mu je slab. 

863 BUjeze ga Buhari (8/89), Muslim (2769) i Ebu Davud (2781) od Ka^a b. Malika. 

491 




1BN KAJJIM EL-DZEVZIJJE j 






POSLANIKOVA, SAYS., PRAKSAUCEN)A 
BRACNIHDOVAIZIKROVA 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., poducio ashabe hutbetul- 
hadze (hutbu za potrebu) koja glasi: 

ioi* ST j^ib c Si ni £) n it Ji+ilj 5 ^>u * ju4 ^ 5 jj^ * 4i 5 ^ « 

^i ,uj ^: ii^. n> ijJjij Si ijSi \p •#& # & c ^ ^ fe f^ 

"Hvala pripada Allahu. Mi Ga hvalimo, od Njega pomoc i 
oprosta trazimo. Utjecemo Mu se od zala nasih dusa i losih nasih 
djela. Koga Allah uputi, nece zalutati, a koga ostavi u zabludi 
nemamo mu upute. Svjedocim da nema boga osim Allaha, i svje- 
docim da je Muhammed Njegov rob i poslanik." Potom je proucio 
sljedeca tri ajeta: "O vjernki, bojte se Allaha onako kako se treba bojati 
i umirite samo kao muslimani!" (Alu Imran, 102) "O ljudi, bojte se 
Gospodara svoga, koji vas odjednog covjeka stvara, a od njega je i drugu 
njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muskarce i zene rastjao. I Allaha 
se bojte, s imenom ctjimjedni druge molite i rodbinske veze ne kidajte, 
jer Allah, zaista, stalno nadvama bdi. ' (En-Nisa, 1) "O vjernici, bojte 
se Allaha i govorite samo istinu, On ce vas za vasa dobra djela nagraditt 



|4?2 















ZADU-L-ME'AD 

i grijehe vam oprostiti. A onaj ko seAllahu i Poslcmiku Njegovu bude 
pokoravao postici c'e ono sto bude zelio. " (El-Ahzab, 70-71) SS4 

Su'be je rekao da je pitao Ebu Ishaka da li se to uci pri bracnoj 
zaruci ill u drngim situacijama pa mu je rekao da se ta hutba uci 
prije svake potrebe. 

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 

U -ij La Ji jV i^Jlj hj&\j 4lip cio- Lo S^*"J La^L^- dUL^I (j^ j»4^' i¥Qj A^~J j* ^' 

,4iic- cJLj- 

"Kada neko do vas pride zeni, slugi ill zivotinji neka ih uzme 
za kiku i neka zamoli Allaha za bereket, neka spomene Allaha i 
kaze: 'Boze, ja od Tebe trazim njeno dobro i dobro prenia kome je 
prirodno sklono, a utjecem Ti se od njegova zla i zla prema kojem 
je prirodno sklono.'" 885 

Onom ko bi se ozenio govorio je: J LSCS ij*j dJLUi £$£ dl! <dil £j£ 
jj- "Barekellahu leke, ve barekellahu alejke, ve dzeme'a bejnekuma 
fi hajrin." (Allah vam dao blagoslov. Allah prosuo na vas blagoslov. 
Allah vas zdruzio u dobru.) 886 



884 Biljeze ga Tirmizi (1105) u Braku, poglavlje: O bracnoj zaruci, Ibn Madza (1892) u Braku, 
Ahmed (4116, 3721), Nesai (6/89) u Braku, poglavlje: Sta je lijepo reel pri bracnom ednosu, 
Tahavi u Muskilul-asar (1/4) i Bejheki u Stmenu (3/214) putem Ebu Ishaka od Ebul-Ahvesa 
od Ibn Mesuda u merfu formi. Lanac prenosilaca mu je jak, a Tirmizi veb' da je ovaj hadis 
hasen. 

885 Biljeze ga Ebu Davud (2160) u Braku, poglavlje: Pbtpuni brak, Ibn Madza (1918) u Braku, 
poglavlje: Sta ce reel covjek kad kod njega ude njegova zena, Buhari u Ef'alul-ibadi (77) i 
Bejheki (7/148) od Amra b. Su'ajba, od njegova oca, od njegova djeda, Lanac prenosilaca 
mu je dobar, a Hakim (2/185) veli da je sahib, u ccmu se s njim slaze i Zehebi. Njegov lanac 
prenosilaca smatra dobrim i Iraki. 

886 Biljeze ga Ebu Davud (2130), Tirmizi (1091) u Braku, poglavlje: Sta se kaze onome ko se 
ozeni, Ibn Madza (1905) u Braku, poglavlje: Cestitanje braka, Ahmed (2/281) od Ebu Hure- 
jre. Lanac prenosilaca mu je jak. Tirmizi veli da jc ovaj hadis hasenun-sahih. On ima i drugu 
verziju od Akila b. Ebi Taliba, koju biljeze Ahmed, Ibn Madza i Nesai. 



^**#* 







,Z'A 



IBNKAJJIMELDZEVZUJE jg 

m 3^VfK JftVfK Jft Y*K3ftY*K Wfi 

Poslanik, s.a.v.s., je takoder rekao: 

"Kada bi neko od vas, kada htjedne prici svojoj zeni rekao: 
'Boze, udalji nas od sejtana i udalji sejtana od onoga sa cime ces nas 
opskrbiti', pa ako bude sudeno da se medu njima zametne dijete, 
nikada mu sejtan nece nauditi." 887 

POGLAVLJE TOME STAJE POSLANIK, SAYS., 

GOVORIO KADA BI V1DI0 NESTO STO BI GA ZADIVILO 

KOD SVOJE PORODICE I U SVOM IMETKU 

Enes prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 
,jjj 4ib N I Sy *y 411 1 *Li Xa t}yQ -Oj ji JLi Nj JaI J iiju Jut ,Jp -oil l*jl U 

"Svako kome Allah da neku blagodat u zeni, imetku ili dje- 
tetu pa kaze: 'Masallah, la kuwete ilia billah.'(Sta Allah hoce. Nema 
snage niti moci bez Allaha), nece ga u tome nista pogoditi osim 
smrti, jer Uzviseni je rekao: A zasto nisi, kada si u vrtsvoj usao, rekao: 
Masallab!, mocje samo u Allaha. J (E1-Kehf, 39)" 388 






8,7 Biljezi ga Buhari (11/161) u Dovama, poglavlje: Sta se kaze kada se pride zeni, Muslim 
(1434) u Braku, poglavlje; Sta je pozeljno da se kaze prije bracnog odnosa, Ahmed (1867, 
1908, 2178, 2555, 2597), Ebu Davud (2161), Tirmizi (1092) i Ibn Madza (1919) od Ibn 
Abbasa. 

sss Biljeze gaTaberani u Sagiru (122) i Ibn Sunni (309). Naveo ga je i Ibn Kesir u svom Tef- 
siru (3/84) od Mmneda Ebu Ja'le el-Mevsilija putem Ise b. Avna daje rekao: "Pricao uam je 
Abdulmelik b. Zurare, od Enesa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao..." Hafiz Ebul-Feth el- 
Ezdi je rekao: "Lanac Isaa b. Avna od Abdulmelika b, Zurare od Enesa nije vjerodosrojan." 

494 



Tffirgsm*sffinmmms*m 






ZADU-L-ME'AD j 








POGUVLJEOTOMESTASEKAZE 
KAD SE VIDI NEKO KO JE ISKUSAN S NECIM 

Potvrdeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

.Sis u 61s kdi Jul iul jt ni ^Lii ; 3^- 

"Svaki covjek koji kaze kada vidi nekoga ko je iskusan sa 
necim: 'Hvala Allahu koji me je spasio od toga sa cime te je iskusao 
i odlikovao nad mnogim stvorenjima', nece ga pogoditi to iskusenje 
ma kakvo ono bilo." 889 

POGLAVLJE TOME STA SE KAZE KOGA ZADES1 
ZLOSLUTNOST I PESIMIZAM 

Navodi se da se jedne prilike kod Poslanika, s.a.v.s., spome- 
nuta zloslutnost, pa je rekao: 



33 ' Biljezi ga Tinnizi (3428) u Dovama, poglavlje: Sta se pronosi o onome sto treba reci kada 
se vidi neki nevoljnik, od Ebu Hurejre i veli da je hadis hasen, kao sto i jest. Ovaj hadis ima 
druge verzije i puteve od Omera ili njegova sina, a biljeze se kod Tirmizija (3427), Ebu Neima 
(6/265), Ibn Madza (3892) i zadnja verzija se biljezi kod Ebu Nuajma u El-Hiljetu (5/13). 

495 





IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 

"Od nje je bolja lijepa rijec, a ona ne raoze odvratiti musli- 
mana. Kada vidis zloslutnju koju prezires reci: 'Boze, dobra djela 
dolaze samo od Tebe, a losa sprecavas samo Ti. Nema snage i mod. 
bezTebe.'" 890 

Ka*b bi govorio: "Boze, nema zloslutnje do Tvoje, niti ima 
dobra do Tvog, niti ima drugog gospodara do Tebe, niti ima snage 
i mod osim kod Tebe. Tako mi Onoga u cijoj ruci je moj zivot to je 
vrhunac tevekkula i covjekova dzennetska riznica, Ko god to kaze 
pri putovanju nista mu nece nauditL" 891 

POGLAVLJE TOME STA SE KAZE KADA SE 
U SNU V1DI 0N0 STO SE PREZIRE 

Potvrdeno je od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 



"Lijepi snovi su od Allaha, a mzni su od sejtana. Ako neko 
u snu vidi nesto sto prezire, neka pljucne na lijevu stxanu tri puta, 

890 Biljezi ga Ebu Davud (3919) u Mediant, poglavlje: Zloslutnja, od Sufjana od Habiba b. 
Ebi Sabita od Urveta b. Amira... Lanac mu je slab zbog obmanc od strane Habiba b. Sabita, a 
oko ashabstva Urveta b. Amira postoji polemika. Biljezi ga Ibn Hibban u Povjerljivim prem- 
siocima tz reda tabiina. Hadis bUjeze i Buhari (10/181) i Muslim (2223) od Ebu Hurejre da 
je cuo Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: "Nema zloslutnje, jer bolji je el-fi'l." Rekli su: "Allahov 
Poslanice, sta je to e/-fel?" Rekao je: "Dobra rijec koju cuje neko od vas." Biljezi ga i Tirmizi 
(1616) od Enesa od Poslanika, s.a.v.s., daga je zadivljivalo kada bi odlazio obaviti neku stvarda 
cuje: "O upuceni, o uspjesni." Tirmizi je rekao da je ovaj hadis base nun- sahih, kao sto i jest. 

391 To su rijeci Ka"ba ei-Ahbara, kako to navodi autor. Biljezi Ahmed u(2/220) od Abdullah 
b. Amra da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao: "Koga odvrati neka zloslutnja od njegova posla, 
ucinio je sirk." Rekli su: "Allahov Poslanice, sta je otkup za to?" Rekao je: "Da takav od vas 
kaze: 'Boze, nema dobra do Tvoga, niti zloslutnje do Tvoje, niti ima drugog boga do Tebe™U 
lancu prenosikca mu je Ibn Lehia, slab prenosilac. 



1496 



vftti 





ZADU-L-ME'AD 

neka zatrazi utociste od Allaha protiv sejtana i takvi snovi mu nece 
nauditi, i neka ih ne govori nikome. A ko vidi lijepe snove, neka se 
raduje i neka ih prica samo onome koga voli." 892 

Onome ko bi vidio u snu nesto sto prezire naredivao bi da 
promijeni stranu na kojoj je spavao i da klanja, 893 

Poslanik, s.a.v.s., naredio je pet stvari: da se pljucne na lijevu 
stranu, da se zatrazi utociste od Allaha protiv sejtana, da se takvi 
snovi nikome ne pricaju, da se prorajeni strana na kojoj se spavalo, 
da se ustane klanjati. Ko sve to izvrsi,losi snovi mu nece nauditi, pa 
cak te stvari ce odagnati njihovo zlo. 

Poslanik, s.a.v.s., je takoder rekao: 

"Snovi su okaceni o pticjoj nozi sve dok se ne protumace, 
pa kada se protumace, padnu. Zato neka ih nikome ne prica osim 
onom ko ga vol! ill onome ko ce mu dati savjet." 894 

8.2 Biljeze ga Buhari (12/344) u Tumacenju sttova, poglavlje: Ko vidi Poslanika, s.a.v.s., i 
poglavlje: Ruzni snovi su od sejtana, i u poglavlju: Ko vidi snove koje prezire neka ih nikome 
ne govori i neka ih ne spominje, i poglavlje: Lijepi snovi su od Allaha, i poglavlje: Lijepi snovi 
su cetrdeset i sesti dio poslanstva, i u Medicini, poglavlje: Pljuckanje i rukja, Muslim (2261, 3) 
na pocetku Knjige o snovi ma, Ebu Davud (5022) i Tirmizi (2278) od Ebu Katade el-Harisa 
b. Rubija. 

8.3 Biljezi ga Muslim (2262) od Dzabira u merfu formi u sljedecoj verziji: "Kada neko od vas 
vidi ruzne snove, neka pljucne tri puta na lijevu stranu, neka zatrazi utociste od Allaha protiv 
sejtana s neka. promjeni stranu na kojoj je spavao." Takoder ga biljezi Muslim (2263) od Ebu 
Hurejre.. . u kojem, pored ostalog, stoji: "Kada neko od vas vidi nesto sto prezire, neka ustane 
da klanja i neka to ne prica ljudima." 

S94 Biljeze ga Tirmizi (2279) u Snovima, poglavlje: Sta se prenosi kada neko u snu vidi ono sto 
prezire, Ebu Davud (5020) u Edebu, poglavlje: Sta se prenosi o snovima, i Ibn Madza (3914) 
od Ebu Rezina el-Ukajlija. U lancu prenostlaca mu je Veld b. Udus, kojeg samo Ibn Hibban 
smatra povjerljivim prenosiocem. Ostali prenosiori su mu povjerljivi. Tirmizi veil da je ovaj 
hadis dobar (hasen) kao i Hafiz u Fetbu (12/377, 378). Hakim