Skip to main content

Full text of "Bribirski knezovi od plemena Šubic̆ do god. 1347"

See other formats


Google 



This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 

to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 

to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 

publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing tliis resource, we liave taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain fivm automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht GoogXt "watermark" you see on each file is essential for in forming people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at |http: //books .google .com/I 



VJEKOSLAV KLAlC. 






BRIBIRSKI KNEZOVI 



OD PLEMENA SUBiC DO GOD. 1347. 



SA JEDNOM RODOSLOVNOM TABLICOM. 












^- V ... J. . . ■ ■ 7. 



V 



ZAGREB 1897. 

NAKLADA »M A T I C E HRVATSKEc 



TISAK K. ALBRECHTA (JOS. WITTASEK). 



h 



k 55 



•^rmm 



l^^^'^^^ 



I 



JsIPlM^ri put mijenja se pozoriSte, na kojemu se odi- 
-^ grava vrlo zantmljiva, vrlo pou£na, a gdjekada i 
•y^ vrlo tu2na povijest porodice Bribirskih i Zrinskih 
knezova od starohrvatskoga plemena Subid, Hrvatsko 
STCe i um dira ta povjestnica i zato, §to je ova knefevska 
porodica Ciste hrvatske krvi, nikla iz hrvatskoga gnijezda, 
te ostala hrvatska do posljednjega daha svoga. Sto je 
pak najglavnije: knezovi Bribirski i Zrinski nijesu se 
nikad stidili porijetla svoga; oni ga nijesu zatajili kao 
KrCki knezovi, kad su se prometnuH u Frankapane, ni 
kao Krbavski knezovi, koji su silom htjeli biti potomci 
rimskih Torkvata. Netko je dodu6e stao i Zrinskim tra- 
Jiti pradjedove medju rimskim Sulpicijima, ali sami kne- 
zovi Zrinski nijesu nikad drugo bill niti htjeli biti nego 
zgoljni Hrvati. 

Kolijevka je te slavne porodice stara Bijela Hr- 
vatska, danaSnja Dalmacija. U predjelu izmedju Vran- 
skoga jezera, rijeke Krke i njezinog slapa Skradinskog 
buka: ondje se nekad u fupi Bribirskoj naselilo pleme 
Subiiia. Pleme se razgranalo i cvalo, a dr2ala ga na 
okupu porodica, iz koje je pleme biralo svoje starjeSine, 
svoje 2upane. 2upani su branili i Cuvali takodjer ple- 
menski grad Bribir, uz koji je mo2da veC u prvo vrijeme 
stajala tvrda Ostrovica, taj branik i kljuC svega primorja 



od Zrmanje do u§(^a Krke. Na koncu 12. stolje^a zgodila 
se medjutim zamaSna promjena: kralj ugarski i hrvatski 
podijelio porodici, koja je dosad po starom hrvatskom 
pravu obavljala ^upansku ta.st, Citavu 2upu Bribir sa 
svima gradovima, veslma i plemenom u nasljedno teno. 
Staro-hrvatski 2upani postali su tako po milosti kra- 
Ijevskoj feudalni knezovi. 

U prvoj polovici 1 3. stoljeda ti su Bribirski knezovi 
izaSli na glas. Stojeiii vjerno uz svoje kralje, 5lu2e<ii ib 
odano oni su ne samo utvrdili svoju teCevinu — Bribirsku 
2upu, — nego su takodjer razmakli svoju vlast po su- 
sjednim kotarima. Priniakli se paCe i prlmorskim gradovima 
Dalmacije, koji su budnim okom bdili nad svojom autono- 
mijom, oCijukali onamo preko mora s Italijom, te nekako 
zazirali od Hrvata iza svojih gradskih zidina. Bribirskim 
knezovtma poSlo je za rukom, te su se udomili a tim 
gradovima tako, da su ih stali birati za svoje knezove i 
naCelnike. Toga nije bilo ni za vladara hrvatske krvi, 
pak se je moglo nadati, da 6e moSda kada tada svanuti 
vrijeme, te de nestati opreke izmedju romanskih gradjana 
Dalmacije i hrvatskih plemena u Hrvatskoj. 

U drugoj polovici 13. stoljei^a, naroCito posljednja 
tri decenija silno se je podigla vlast Bribirskih knezova. 
Kad je Ugarska krvarila za posljednjih Arpadoviiia, kad 
je klonula centralna vlast kraljevska, bribirski je knez, 
veliki ban Pavao I. gotovo kao suveren vladao i Hr- 
vatskom i Dalmacijom. Njemu se priklonio pate i grad 
Zadar, dosad neSto silom, a neSto milom mletafika pred- 
stra2a na iztoCnoj obali Jadranskoga mora. Tada se jasno 
dokazalo, da je jedino jaka Hrvatska moguda obraniti 
dalmatinske gradove, da je ne poplavi bujica susjedne 
Italije. ^alibog te toga nijesu spoznali kralji iz porodice 
An^uvinaca u 14. stoljedu. Kako bijahu pregnuli — 
Karlo Robert i Ljudevit I. — da podignu kraljevsku 
vlast nad sve ino, da centralizuju svoje vladanje, oni su 
se uz ino oborili i na Bribirske knezove, da ih sku£e i 



t 



ponize. I tako je kralj Ljudevit I. god. 1347. prinudio 
Bribirske knezove, da mu uslupe tvrdu Ostrovicu, pak 
im dao u zamjenu grad Zrin u Slovinskoj zemlji. Odkad 
su Bribirci izgubili glavno uporiSte svoje vlasti, smala- 
ksala im vlast u Hrvatskoj, a to je kralj Ljudevit i htio. 

No to se je poslije grozno osvetilo. Momentana sila 
kralja Ljudevita spravila je doduSe god. 1358. svu Dal- 
maciju izravno pod kraljevsku vlast, ali uz poni2enu i 
oslabljenu Hrvatsku nije se Dalmacija mogla za dugo 
odr^ati pod krunom sv. Stjepana. Ve<i na osvitku 15. 
sloljeda postala je Dalmacija plijenom mletaCkoga lava, 
te je odtad sve do danas ostala odkinuta i od Hr- 
vatske i od krune sv. Stjepana. 

Prelazom u Zrinj — u Slovinsku zemlju — Bribirski 
su se knezovi prometnuli u Zrinske (g. 1347.). Tu u 
ubavom kraju izmedju Gline i Une 2iyjeli su oni mirno 
i spokojno, utje£u(^i male ili nimalo u politiCke prilike 
svoga naroda. MnoiEili su svoj posjed, otvorili rudokope, 
paCe zasnovali i kovnicu novaca. Ali nakon pada Bosne 
(g. 1463.) trgoSe se iz idiliCkoga pokoja. Nastalo za njih 
ozbitjno vrijeme, jer im bijaSe braniti svoj zavi£aj i svoju 
domovinu. U torn herojskom vijeku hrvatskoga naroda, 
za tih teJEkih borba s Turcima podala je porodica Zrinskih 
Hrvatskoj i Ugarskoj, pafie Citavomu svijetu najveiiega 
junaka iza Grka Leonide, slavnoga Nikolu Subid-Zrin- 
skoga (t 1566.). 

No ve<^ za toga divnoga junaka gubili su knezovi 
Zrinski svoju novu poStojbinu : gotovo dnevice odkidali 
im Turci komad po komad njihove zemlje, I njihovom 
stolnomu mjestu, gradu Zrinju prijetila gotova propast. I 
tako je turska sila nagnala Zrinske, da tra2e novi za- 
viCaj, Kralj Ferdinand I. darovao god. 1546. banu Nikoli 
Zrinskomu ravno i plodno Medjumurje, na skrajnjemu 
sjeveru hrvatskoga kraljevstva, upravo na razmedji Hr- 
vatske i Ugarske. I to je trede pozoriSte, gdje nam se 
irikazuje tredi^i posljednji Cin u historiji knezova Bri- 




I 



birskih i Zrinskih. Oni i tu slavno nastavljaju borbu 
s TurCinom, ali poSto su na skrajnoj medjl prema Ug'ar- 
skoj, oni 56 sve vi&e brate s Madjaritna. Frimaju od njih 
i za£ti<Suju novu vjeru Luterovu; jedan je pa£e od njih izaSao 
na glas kao madjarski pjesnik, premda se je uza sve to za- 
klinjao, da nije odmetnik — ved Hrvat, Zrlnskil Napokon 
je jedan Zrinski uz neke Madjare ustao na svoga zako- 
nitoga kralja, a to se svrSilo tragiCnim padom i zatorom 
knezova Bribirskih i Zrinskih (g. lyos-}- 

U ovoj knjizi prikazah knezove Bribirske do gu- 
bitka Ostrovice god. 1347. Da li du ih kada dovesti pred 
Citatelje na pozoriStu u Zrinju i u Medjumurju, ne znam. 
Htio bib, ali obedati ne mogu. 

U Zagrebu, na DuSni dan 1897. 



Vj. Klaie. 




Bribirski knezovi od plemena Subid: do ^od. 
1347. 



L Fopriite Briblrsklh kaezova. — Tijek rijeke Krke od 
Kiiuia do Skiadina. — Gradiae i gradovi ui ICrku: Rog i 
Kami£ak; Kljafice, Skradin. — ^ibeaski zaton i Sibenik. — 
CeEla od Skradina prema Benkovcu i Zadru. — Podori gradora 

Bribira i Oalrovice ; povjeslovca njihova 

H. Brlblrehft Supa i ajSHlni iupaiii. — Foiolaj i obsrg 
Brlblrske i!npe; inatniji gradovi. — Plome Sobido i hiJe 
njegove. — Bribirski iEupani do konca 12. stoljcfa: Bndid 
(1061.-1069.), Streiinja(i07S.— 1089.), Mrmonja (1102.), Bog- 
danac (1160,), Miraslav (iiSoT— 1 184.)- Grcgorije {1184.). — 
Briblrska iopa postaje nasljednim kneSlvom. . , 

m, Qregorije I„ prri koez od Brtblra (1100.-1234.). — 

Borbe h knezom DomBldom (1220.— 1223. 1- — Gregorije STladao 
ivogastrica, kneia ViSana (12JJ,). — Gregorije postaje koeioni 
grada Spljcta. — On se bori a homakiio koeaoni Petrom, te 
pomaie hercega Kolomana. — Pononie borbe s kneiom Do- 
maldom (1229.). — Gregorijev sin Marko. knez spljctsfci. ^ 
Gtegorijev brat Sljepao i sinovi StjepanOTi 

IV. Btjepko, knes od Bribira 1 Trogira (1239. — i->74.). — 

Stjepko kao koei Trogira pomaie Trogiraae proti Spljelu i 
OSlalim neprijateljima kralja Bele IV. — Poveljom od 23. 
studeooga I2JI. potvrdio je kralj Bela IV. kncEovima Stjepku 



VIII 



Strana 
i Jakovu iupu Bribirsku. — Knez Stjepko postao potestatom 

u Sibeniku. — Smrt kneza Stjepka (6. kolovoza 1274.) 34 

V. Ban Favao I. (1272.-1312.) i njegova bra6a Juraj I, 

i Mladin I. — Pavao I. kao knez Spljeta i Trogira, i pri- 

morski ban. — Bribirski knezovi bore se za Omi§ — Andrija 

III. i Karlo Martel do godine 1295. — Nove borbe za Omi§; 

knez Jnraj I. postao „knezom primorskih gradova" godine 

1294. — Bribirski knezovi rade za Karla Roberta. — Ban 

Pavao postaje gospodar Bosne. — Bribirski knezovi dovedose 

Karla Roberta u Hrvatsku. — Ban Pavao kao starjeSina 

Bribirskih knezova god. 1300. — 1 305. — Ban Pavao dobiva 

Bag i dariva Rab. — Borbe s Trogirom god. 1308. — Ban 

Pavao obladao Zadrom g. 131 1. — Smrt bana Pavla g. 1312. 44 

VI. Ban Mladin H. Bani6 (13 12. — 1322.). — Prvo vrijeme 

banovanja — Borbe s Mletcima radi Zadra god. 131 2. — 1313. — 

Mladin II. postaje gradjanin mletacki god. I3I4. — Raz- 

mirice s Trogirom god. 131 5. — Ban Mladin II. prema hr- 

vatskim knezovima 1 3 16. — 1317. — Ban Mladin prema Bosni 

i Srbiji 1319. —1320. — Borba sa Sibenikom god. 1 3 19. — 1320. 

— Savez izme^jn Trogira i Sibenika, 24. sije^nja g. I322. — 

Sibenik i Trogir se odmetnnSe god. 1322. — Knez Pavao 

II. di2e se na brata Mladina II. — Kralj Karlo Robert za- 

robio Mladina II. — Sud o bann Mladinu 99 

VII. Juraj II. Banid, knez Klisa i OmiSa (1322.-1830.) 

1 brat njegov Pavao II. Banid, knez Ostrovice (1322.— 

1346.). — Juraj II. Banid (f god. 1330.). — Pavao II. 

Banid (f god. 1346.). — Knez Pavao II. pomaXe Mletke 

proti Zadni i kralju Ljudevitu I., god. 1345. — 134^» — Oporuka 

kneza Pavla II. god. 1346 1 39 

VIII. Juraj m. Bani6, prvi knez Zrinski (1847.). — Mletci i 

knez Gregorije II. otimlju se za Jurja III. — Knez Juraj III. 

dobio grad Zrin god. 1347. — Bribirski knezovi u Hrvatskoj 

nakon pada Ostrovice (1347.— 1456.) ^59 

* 

Opazke 170 



Prilog: Rodoslovlje Bribirskih knezova. 



BRIBIRSKI KNEZOVI 



OD PLEMENA SUBiC DO GOD. 134T. 



'"^^^ 




PopriSte Bribirskih knezova. 

Tijek rijtke Krke od Knina do Skradina. — Gradint i gradovi 

KB Krku: Rog i Kantilak; Kljulke, Skradin. — Sibenski saton i 

Sibenik, — Cetta od Skradina prema Bmkeveu i Zadru, — Po- 

dori gradova Bribira i Qstrovke; povjisinica njihova. 



JflMnialena, tek 57 kilometara duga rijeka Krka u danag- 
^^^' njoj Dalmaciji, a nekadanjoj Hrvatskoj, na glasu je 
ne samo sa svojih prirodnih krasota, Sto ih podaje, naro- 
dito brojnim slapovima, nego i po znamenitosti svojoj u 
povjestnici. JoS za Rimljana, kad se je zvala Titius, bila 
je medjaSna rijeka izmedju Liburnije i prave Dalmacije; 
u srednjem vijeku, u hrvatsko doba, nanizali se na nje- 
zinim bregovima znameniti gradovi i zamci, kojih su 
gospodari znatno utjecali u sudbinu Citavoga hrvatskoga 
naroda. Vei tik izpod izvora njezinog, ondje, gdje se u 
Krku slijevaju ButiSnica, Radjeljevac i KosovCica, koCi 
se od davne davnine stari i tvrdi grad Knin, nekad sto- 
lica vladara hrvatske krvi i hrvatskih biskupa, a poslije 
kroz stolje<5a sijelo ban a i b an o vac a hrvatskih, poradi 
kojega se je prolilo mnogo krvi. 

Osobito zanimljiva postaje Krka tamo, gdje no se 
sa zapadnoga pravca svrada na jug, pak se vere i pro- 



PopriSte Bribirskih knezova. 



bija izmedju strmih bregova. Tu se na desnome brijegu 
njezinom uzdi^e pravoslavni manastir reda sv. Vasilija, 
po imenu Krka ili sv. Arkangjeo, u kojemu su sa- 
hranjene rijedke knjiievne starine. Ni2e manastira opet 
teCe rijeka tijesnom, lijepom dolinom, a onda tvori zna- 
meniti RoSki ili Ro2ki slap. 

Nema sumnje, Ro2ki je slap dobio svoje ime od 
grada Roga, koji je u polovici 14. stoljeda pripadao kne- 
2evskoj porodici Ugrinida od staroslavnoga plemena §u- 
bi6a. Jo§ se i danas okoliS, gdje je stajao grad, zove Ro- 
govo, a podor Babingrad kao da je ostatak samoga 
grada. Nasuprot gradu Rogu stajao je s onu stranu rijeke 
nekad grad Kami^ak ili Kami^ac, za koji narodno 
priCanje kazuje, da je bio vrlo jak i da je bio jedini grad, 
koji Turci nijesu mogli osvojiti. Pripadao je na koncu 
15. stoljeda porodici Utje§eni<5a; god. 1482. rodio se je 
u njemu glasoviti Juraj UtjeSenid, koji je u prvoj polovici 
XVI. stolje<5a odlu^ivao sudbinom Ugarske i Erdelja. 

Okolicu rijeke Krke do Kami^ka opisuje Zlatovid 
ovako : 

»Izpod Kninske gradine a dnu polja Krka rijeka je zaustavljena 
medju vrletnim klisurinama crljenih stijena, koje, rek bi, da su se raztvorile 
samo, koliko mogu pustiti prolazak rijeci. Malo gdje pri obali ima koja 
luka razmaknutoga poljica, bare, livade ili oranice. Tako se provladi, kad 
mima i tihana, kad stnna Htedi i valjajudi, a kadkad i strmoglave(5i se niz 
male vodopade, obrasle sedre gorom i mahovinom. Na njezinim obalama ne 
ima 2iva stanovnika do malo pravoslavnih kaladjera Vasilijana u Arkandjela 
i Franjevaca na Visovcu. Sami orli i divlji golubovi njezini su stanovnici od 
Knina do Skradina. Kada dodje na Rofki slap, veliki vodopad nad Kamickom, 
tu se na dalje razmi5u brda, ali jednako strma, jednako strasna. Pod vodo- 
padom §iri se rijeka do talijanske □ milje, te se opet priokupljaju strane 
pod razvalinama vrletnoga gradida i jedva propu§taju prolaz rijeci udaljiv 
se jedna obala od druge damih 30 ses^anja, i to sve do pod Babingrad. 
Glavice okolnih brda di2u se od vode do 700 stopa u vis, tako strahotno, 
da bi mogao pomisliti, da su to ciklopske zidine nadvisene nad vodu. Da se 
s vrlia kamen obori, ne ima gdje zapeti i pao bi mahom u vodu. Na pocetku 
ovoga tjesnaca, na lijevoj obali, uzdi2e se iz vode naravni bedem, u podnoSju 
Sirok oko stotinu se2anja a visok dvanaest, komu su slogovi od velikih litica 
tako redovito namjeSteni i ravno uklesani, da bi Sovjek mogao misliti, to 



sa Ijudske rake gradile i ravnale po Dgledu velikoga bedema jake tvrdjave; 
do£im je to Eama narav taico sloiila i uredno podigla. Povrh ovoga padaoija 
vidj se jo^ gdje koji ostatak klacaide i Blaiena kameca. Tad se odife silDQ 
greda nagnuta. k izloku i na^lonjena donekle na brinu Biistansku, ali lako 
krievita i stima, da ni goiska divokoza ne bi mcigla po ajoj hodati. ^to se 
dalje visi, to se jednako i iuiiva k vrliu, dot ne zavrSi u guvno okiuglo 
od iz sefanja popceCno. S juine strajie brina, na kojoj leii nasloajeiia silna 
greda, polofito se odmife od tste, a ona se visi kao silan obelisk nasadjen. 
do IJ se£aaja visine. Taj obelisk je od samoga jednoga komada kameua, a 
na Tih DJega sjedi grad Kamicak. Temelji sami staroga bedema obsloje 
izokola, a s iztocne strane velik podzid i to raikopauib temelja po IJudima, 
koji Cud traze blago toboi sakriveno. Od okiugloga giadifa na vrk klisure 
KamiCka k zapadu stoji lazorena kula. U gradu se vide prigiadice i zidovi, 
ali vei^im dijelom tazkopaci od Ua£ilaCa blaga, Buduj da s nijedne Etrane 
Dije bilo mogn^ega dola^ka u gradi^, s ^oga je piokopan u istoj kli^uri 
dlijetom i maljem prolazak, kako mcze samo jedan fovjek za diugim lizafi 
Q grad. Tad ie biti i brrno po pnleljku bilo, i zasto se prikratiti, sli danas 
mora se oprezno kao f etveronoike luda ulazid. Pod gredom k ajeveru prolefe 
£e rainita do dvije lali zemlje, tud je sada posadjen vinograd, i po njemu 
Be vide klacarni temelji starih zgrada; to je samo mjesto, gdje so mogli biti 
dvoii i ka£e gospodarske, oatalo je ive sam kri strmenlt i ditljacan. 
Kamicak je zaokruien vefim okolnim brdima i gredama, tako da se a ni- 
jedne strane ne mo£e vidjeti, nego kad se nada nj dodje ilt poda nj doveze. 
U doba njegovih gospodara naravno da £e okolice biti pitomije i obradjenije; 
danas budud da je ne samo gora pobarana, nego i zile dtvcda podkopane, to je 
voda sadrla zemlju i oslao sam kameit. Ali taj kamen prikazuje alike kakvim 
nije primjeia. Silne vilinske ctljeue grede nad vodaiD visede, visoki obeliski, 
ogromne piramide. naravni svodovi, cme podkapine, dnboke £pi1je, Siroke 
pe£iDe, i eIo dobai pjesaik nsjuzvilenijom maSlom ne bi mogao opisati. Nigdje 
travke. nigdje graoe, nigdje zeleoa lista, Ista rijeka pod crljenim gredama 
rek bi da krrava tefe crnim koritom velike dubljine ; naj£es£a pusto^, bez 
sunca, bez zraka, bez iive duie, samo kliktacje orlova i lepilanje prestraSeatli 
diiljib goinbova zapaujena stravi patnika stiaSnom atiavom. Kad se izveze 
pod Babingrad, pofne se otvorati Visovacko jezero; tada du.^a odakne laz- 
gledajud zelene obale. cvalnfe livade i visoke jablane ; £arobni otok Da vodi 
znamen je, rek bi, da nakidena grfka gjemija vozi se Delu vrSiti zavjete 
Veseloga drnilva.. 

Iza RoSkoga slapa i Rogova teCe Krka neko vri- 
jeme dosta uzkim koritom, dok se najednom ne razSiri u 
vrlo prostrano jezero, usred kojega se uzdiie maleni otoCid 
Visovac do 46 met. visine. I taj ]e ototH (castrum Rog 
et insula) u polovici 14. stoljeda pripadao knezovima 



PopriStp Bribirskih knezova. 



Ugrinidima. Usred otoka stoji u hladu vitkih jablana lijep 
samostan otaca Franjevaca, koji se ve6 oko god. 1400 spo- 
minje (Lapis Alba?), te koji je osobito god. 1645. Ijuto 
nastradao od Turaka, poSto ga orobiSe i dva nemodna 
Franjevca u njemu pogubiSe. Izpod Visovca prima Krka 
s lijeve strane pritok Cikolu, koja dolazi s iztoka od Dr- 
ni§a, i blizu svoga uSda tete kraj podora staroga grada 
KljuCice. Cikolom nabuja Krka znatno i prometne se 
opet u prostrano jezero, pak svrada svoj tok od ju2noga 
pravca prema zapadu. Tu tvori i znameniti slap Skra- 
dinski buk, koji se smatra najljep§im prirodnim dudo- 
viStem danaSnje Dalmacije. Nema putopisca o Dalmaciji, 
koji ne bi zanosnim rijedima slavio divotu toga slapa. 

Ako ho£e§ do slapa „Skradinski buk" po(5i, povezi se uz rijeku Krku 
barkom do njega, jer de§ ga tako lakse pregledati. Yo^nja traje od Skradina 
po5ev uz vodu po prilici jedan sat. §to se slapu blUe priku^ujeS, sve vi§e 
opafaS na povrSju rijeke milijune bijelih mjehur^ida, a zatim se ukazaje 
Siroki i svijetli slap, kako se bijeli iza silnih obla^ina, koje se na njegovu 
podnoSjn diSu u vis. Oko ti moSe samo nekoliko trenutaka taj sjaj pod- 
nositi, a zatim se odvrada od njega, da ga za 5as opet gleda i Djime se 
nasladjuje. 

Gdje u Dalmaciji imade kuda, uzdiSu se kraj njih visoki jablani. 
Tako isto vidimo pad Krke izmedju jablana, koji su uzrasli kraj vodenica 
na rtovima i otocima izpod slapa. 

Ugledav Skradinski buk prvi put, razabireS golemu razliku izmedju 
njega i alpinskih vodopada. On je §iri nego vi§i, te je nalik na ogromnu 
kaskadu, kako ih ima u perivojima, koji su uredjeni na Versaljsku u Fran- 
cuzkoj. Od poznatijih prirodnih pojava sli^ne ruke mogll bi s njime sravniti 
slap Rajne i to samo glede oblika, a ne glede obilja vode. Skradinski 
slap ru§i se preko §est batrica (stepenica). Uzporediti bi ga mogao s lednom 
plasinom, koja se sjaji na podnevnom suncu. Tamniji razmaci, kod ledne 
plasine ponori, jesu ovdje duge crte, gdje stijenje kroz pjenu proviruje, 
Prilika bila bi podpuna, da slapa pone§to ne zastiru oblaci od vodene pare. 
Jutrom medjutim pruSa ti slap posve drugu sliku. Tada se cini dolnja £est 
vodenoga obla^Ja tamnomodra,* §to dalje u vis se^e, postaje obla^je sve 
bjelije poput mlijeka, a iza njega jasno razabires gogolje vodopada. 

Ako ide§ kraj vodopada uzbrdice, eto te domala u divljaci od brSljana, 
mahovinom zastrtih litica, od dudova i maslina, a u nju se ruSi do pet- 
deset manjih kaskada s visine od neka 32 metra. Tu ti se dusa malo razvedri, 
— ali namah i razcvili, kad pomislis, kako bi krasna bila ta Dalmacija, 



da Joj uijesn neljndi posjekli Same, a time i stc djeke i potoke nniftill. 
Iz kamenE pnstaic, lioja tek stotinn koraka izpred slapa presCaje, doSao si 
tn a sjenat kraj, ii, iztofnoga mrtviia prenijeSe te vile nn IJubko mjestance, 
gdje sve Stb, diSe, gdje je priroda iiva i vesela. 

Iza Skradinskoga buka Krka se opet suzuje, i teCe 
kraj malenoga grada Skradina (Scardona), koji se pro- 
stire uz desnu obatu njezinu, Skradin se stere u kraju, 
koji je odasvud gorama okru^en, a sastoji gotovo samo 
od jedne dugadke i §iroke ulice. U staro doba, za Rim- 
Ijana, staja§e tu znameniti grad Scardona, da li upravo 
na rajestu danaSnjega grada ili blizu njega, nije ]'o§ usta- 
novljeno. Grad Scardona (— xipScuv) bijaSe glavni grad 
pokrajine Liburnije, i uza to medjaSni grad te pokra- 
jine prema pravoj Dalmaciji na jugu. Za Rimljana po- 
stade Scardona municipiura (Municipium Flavium Scar- 
dona — Tribu Sergia), te bijaSe srediSte konventa (con- 
ventus), na koji je spadalo 14 liburnijskih gradova poCev 
od rijeke RaSe u Istri do rijeke Krke. Vrlo rano postade 
Scardona sijelom krS6anske biskupije, te ve6 god. 530. 
bijaSe njezin biskup na crkvenom saboru u Spljetu. 

U prvoj polovici 7, stoljet^a poruSena bi stara Scar- 
dona, a od njezinih ruSevina podigoSe Hrvati nov hrvatski 
grad, koji se u prvoj polovici 10. stolje<5a spominje pod 
imenom Scordona (T'i l/.6pSovxj. Na crkvenom saboru u 
Spljetu god. 925. radilo se je o tome, da bi se obnovila 
i stara biskupija skradinska. No to se izpuni tek u 12, 
stoljei^u, kad se je iza pada Belgrada (1125) belgradski 
biskup sa svetfenstvom i neSto naroda preselio u Skradin. 
U 13. stoijeciu postadoSe gospodarima Skradina Bribirski 
knezovi od plemena Subid, Godine 1299. dne 7. travnja 
boravi hrvatski ban Pavao knez Bribirski od plemena 
Subid «in c astro nostro Scardone" i osniva samostan 
Franjevaca sv. Ivana Krstitelja nasuprot varoSi Skradinu 
(ex adverso civitatis Scardone). Bribirskim knezovima 
ostade Skradin do polovice 14. stoljeda, naime do pada 
jijihove prevlasti u Hrvatskoj. 



PopriSte Bribirskih knezova. 



Kod Skradina teCe Krka su2enim Skradinskitn ka- 
nalom i utjeCe onda u oSirobi zaton Veliki Prukljan 
(Prokljan), koji su neki geografi o Dalmaciji krivo na- 
zvali Prokljanskim jezerom. Veliki je Prukljan skrajnji 
zaton dubokoga morskoga fjorda, koji se je uvalio u kopno 
od kanala sv. Antuna, pak se protege od Sibenika sve 
do Skradina*. Iza Velikoga Frukljana more se suzuje u 
kanal (konao), pak se onda kod grada Sibenika opet 
§iri u prostrani zaton, iz kojega kanal sv. Antuna vodi u 
otvoreno more. 

Grad Sibenik imade veoma lijep i slikovit polo2aj, 
pogto se gotovo iz mora uzdiSe sve viSe te viSe po obronku 
nevisoka, ali strma i ogoljena brijega. Kute se niia vi§e 
kuda, te grad priliCi tako amfiteatni i veoma je nalik na 
talijanski grad Genovu. Grad se prostire uz Sibenski fjord, 
kojega maleni i uzki kanal sv. Antuna spaja s morskotn 
■ puCinom. Fjord se prostire od jugoiztoka k sjeverozapadu, 
dug je preko 7 kilom., a Sirok ^j^ kilometra, te je tako pro- 
stran, da bi se u njemu mogla smjestiti i velika mornarica. 

PoloJaj Sibenika znatno je doprinio znamenitosti 
toga grada za proSlih stoljei^a. Obiienito se misli, da je 
ve6 za Rimljana ili u samome Sibeniku ili tik njega sla- 
jala rimska naseobina: neki paCe tvrde, da se je zvala 
S i c c u m. No to nije joS izvjestno. Prvi sigurni spomen 
Sibeniku nalazimo tek za Hrvata, te je s toga vjerojatnije 
mnijenje onih, koji sude, da je Sibenik sagradjen upravo 
od Hrvata. God, 1066. nalazimo kraija Petra KreSimira 
Velikoga u Sibeniku (in Sibinico), gdje u nazo£nosti bi- 



* Peller i za Djim dmgi zemljopisci Dalniacije drie Vetiki Prukljan x» 
jezero, i kaJu, da Krka, prolekavSi tim jezerom, ntjece kod sela ZatoOH 
n more. No prof Brusina dokazuje, da Veliki Prukljan ,,nije aikakvo sladko 
ili hacato (brakifno) jezeia, vei tjordska draga, koja se odlikuje iisto 
morskomfaunom." (Glasnik hrvat Daravoalovnog dru^tva, IX. pag. 271 — 373), ■ 
Fiema tomu mora se predmnijevati, da rijeka Krka utjefe u Veliki Pmlcljan, f^ 
da je n njemu nestaje; mogla bi se pace uztrrdiH, da rijeka Krka presti^-j 
Skradinskim bakom. 



skupa daje kraljevsku slobodu samostanu sv. Marije u 
Zadru, 5to g-a bijaSe utemeljila rodjakinja (sestra) njegova 
Cika. I kral] Dimitrija Zvonimir boravio je viSe puta u 
torae gradu, Oko god. 1089. bio je Sibenik ve6 utvrdjeno 
mjesto (castruDi), te je tada u njemu kralj Stjepan II. 
skupio hrvatski sabor, na koji je do§lo plemstvo, puk i 
svedenstvo. 

Izmedju god. 1102, i 1105. zavladao je Sibenikom 
kralj Koloman. Kad su MletCani god. 11 25. razorili Bel- 
grad na moru, mnogi su se iitelji razvaljenoga grada na- 
stanili u Sibeniku, koji je take postao ugledan i napu£en. 
Bio je tada Sibenik ravan dalmatinskim gradovima, te 
ga je zato i god. 1167. kralj Stjepan III., sin Gejze II., 
odlikovao tako, da mu je podijelio gradsko pravo i uspo- 
redio ga time dalmatinskim gradskim obi^inama. U za- 
sebnoj povelji dozvolio je Stjepan III. SibenCanima, da 
si sami iz svoje sredine biraju kneza i sudca (comitem, 
iudicem), zatim im je obedao, da ne ie plaiiati nikakvog 
danka, da ne de nijedan Ugrin bez njiiiove dozvole pre- 
bivati u gradu, i drugo, God. 116S. zauze Sibenik i druge 
neke dalmatinske gradove bizantski car Emanuel, te osta- 
doSe u njegovoj vlasti dvanaest godina. U to vrijeme po- 
dadoSe se Sibendani gusarstvu, te plijenjahu talijanske 
i ine brodove. Tako oplijeniSe oko god. 1167. nekoga 
Gottfrida sina Bogumirova iz Siponta; papa Aleksander 
III, zahtijevaSe zato od spljetskoga nadbiskupa Gerarda, 
neka pozove gusare, da ugrabljeno vrate; ako toga ne 
ufiine, neka ih izobiii iz crkve. No, to je slabo prudilo; 
pa6e malo zatini, oko god, 1177. porobiSe Sibenski gusari, 
vodjeni od dva kneza (duo comites . . . Nestos et Perlat) 
istoga papinskoga poslanika Rajmunda. Kad je poslije 
(ii8o.) umro bizantski car Emanuel, dodjoSe Sibendani 
pod zakonitoga kralja Belu III., all se zato ipak posve ne 
okaniSe guaarenja. 

Na podetku 13. stolje(^a spominju se kao knezovi 
(comites) Sibenika Saracen i sin njegov Domald, potomci 



PopriSte Bribirskih knezova. 



stare hrvatske porodice (od plemena Sva£i£a ill Kati^aH 
Domald izradi u kralja Aodrije II. dozvolu, da smijaq 
Templarima ustupiti svoj Sibenski grad, a da zato od njihi 
prime Kits, kojemu su doslije oni gospodovali. No tomnJ 
se oprijeSe Sibentiani, Oni utanaCiSe 25. oiujka 1221. savei 
za medjusobnu obranu s gradovima Spljetom, Trogiromfl 
i Klisom, zavjerivSi se torn prigodom, da 6e se u budutSat 
sasvim okaniti gusarenja na moru, RazvaliSe tada i 
Steo, u kojemu su doslije knezovi stolovali. 

U drugoj polovici 1 3. stoljeda obladaSe Sibenikoiu 
knezovi Bribirski od plemena Subid, te obavljahu u njemui 
kne2evsku fiast. Kao gospodari Skradina i Sibenika raz^fl 
makoSe Bribirski knezovi svoju vlast du2 Citavoga pri*J 
morja hrvatskoga i dalmatinskoga od Raba i Paga pak, 
sve do OmiSa na uSiiu Cetine. No po smrti bana Pavl»J 
(1312) stadoSe se SibenCani otimati sinu njegovu MladinU' 
II. S toga planuSe borbe, u koje se upIetoSe neki hrvat'S 
ski i dalmatinski gradovi. Konac tih borba bijaSe, da sv, 
je Sibenik i. o^ujka 1322. pokorio Mletcima. 



Od Skradina vodi cesta na sjeverozapad prema BeaJ 
kovcu i odanle u Zadar. Ta cesta razstavlja prigorje BuJ 
kovice od ravnih Kotara. Kad je hrvatski narod naselic^ 
oblast izmedju Zrmanje i Krke, osnovao je u Bukovici i 
Kotarima £etiri 2upe: Lu£ku, Ninsku, Sidraiku ] 
Bribirsku. LuCka 2upa obuhvadala je Bukovicu, agradi; 
njoj bio je Karin; Ninska obsezala je okolicu toga gradaa 
Sidra2ka fupa prostirala se od Zadra na jug i zapremal 
je okoliS Vranskoga jezera, a glavno je mjesto u njoj bio 
Belgrad na moru : Bribirska 2upa napokon obuhvatala j 
prijedjel izmedju Vranskoga jezera i rijeke Krke, te je do^ 
pirala do Skradina i Sibenika. U 14. stoljedu biSe sve CetL 
starohrvatske JEupe sjedinjene u jednu veliku 2upanija, 1 
Lu£ku, koja je zapremala fiitavo podruCje od srednjc^ 
Krke i Zrmanje sve do mora i zldina grada Zadra. 



Gradovi Bribir i Ostrovica. 



r Cesta dakle, 5to no vodi iz Skradina u Benkovac, 

prolazi gotovo sredinom starohrvatske Bribirske 2upe. 
Vozei^i se tom cestom od Skradina k sjeverozapadu, eto 
iza nekoga vremena na desnoj iztoCnoj sirani jedno brdo 
BukoviCkoga prigorja od 300 metara visine, zvano Bri- 
bir. Na tome brdu stajaSe nekad grad Bribir, po kojemu 
je eitava 2upa dobila svoje ime. Danas grada viSe nema; 
vide se tek kukavni ostatci njegovi, naime na sjevernom 
kraju brda razrovani tvrdi bedemi i podanak velike oble 
kule. Ostalo sve je propalo. Grad je obstojao jamaCno ve6 u 
polovici X stoljeda, po5to se tada sporainje Bribirska fupa, 
a nedvojbeno je bio prostran i dobro utvrdjen, jer je u njemu 
god. 1245., u travnju, boravio sam kralj Bela IV. sa svojim 
kraljevskim dvorom. Na iztoku gradu Bribim prostire se 
Banpolje (226 m.), koje svojim iraenom podsjeca, da su 
nekad u Bribini stolovaii knezovi, koji su takodjer bill bani 
hrvatski. Izpod brda Bribira prostire se danas malo, ne- 
znatno selo od nekih Bo kuda i oko 400 stanovnika. 

Iduti od Bribira dalje na sjeverozapad prema Ben- 
kovcu, eto maleno selo Ostrovica od 150 iitelja. Prostire 
se u vrlo plodnom prijedjelu, a od BribirStine razstavlja 
ju bara Ostrovica (116 m,). ViSe sela, na podnofju vi.'sokoga 
brda (406 m.), koje dijeli Bukovicu od ravnih Kotara, uz- 
di2e se iz nizine Kotarske ravnice visok oStrljast humac 
i na vrh njega podor staroga grada Ostrovice. Taj je 
grad bio nekad znamenit u povjestnici lirvatskoj, jer se 
za nj otimahu ugarsko-hrvatski kralji, mIetaCka obdina i 
bosanski vladari, poSto je bio vaina toCka prema Zadru. 
Samo sa sjevera zaklanja grad povede brdo Buko- 
viCkih visoCina, na sve ostale strane pukle su Kotarske 
ravnice, te se zato vidi iz najvecih daljina. Grad se po- 
kazuje cjelokup, s visokom ogradora naokolo, a iz sre- 
dine visoko mu se diie krupna, obla kula, Tu cjelokupu 
tvrdjavu nije gradila Ijudska ruka, nego je rijedak pojav 
u prirodi : ona je tako stvorena od stanca kamena. Po 

■ dolnjem kraju tvrdjave opaia se gdjekoji trag kudnih te- 



PopriSte Bribirskih knezova. 



LI nmHini !. 



melja, tako i na vrhu samog^adne oble kule u sredini,' 
uz koju je do vrha naokolo Ijudska ruka prosjekla ste- 
pene u 2ivu kamenu. 

Prvi put spominje se Ostrovica u drugoj polovici 
12, stoljeda. GrCki povjestnidar Cinnamus pripovijeda. kako 
je god. 1168. bizantski car Emanuel osvojio velik dio Hr- 
vatske i Dalmacije, te nabraja poimence sva znamenitija 
mjesta, koja su doSla pod grdkoga cara. Uz Spljet, Trogir, 
Sibenik i Skradin spominje naroCito i Ostrovicu ('O^rpufi- 
ttitC?:), po Cemu sudimo, da je ona veC tada bila zname- 
nita, pofito se je za nju znalo u Carigradu. Drngi put 
£u]emo za Ostrovicu na koncu 12. stoljeCa. Godine naime 
1198, vradao se je hrvatski herceg Andrija nakon pobjede 
nad Zahumcima i Srbima u Zadar, pak se je putem uta- 
borio u ravnici kod grada Ostrovice (post habitam turn 
Chulme quam Rasse laudabilem victoriam, cum ad ia- 
deitinam civitatera victor rediret .... cum in planicie 
secus castrum Ostrouize esset castrametatus). Ostrovica 
bila je vei5 tada utvrdjen grad, poSto se zove „ca5truni", 
Kasnije dodje Ostrovica zajedno s eitavom Bribirskom 
2upom u viast knezova Bribirskih od plemena Subid, te 
ostade njima do god, 1347., kad je kralj Ljudevit I. pri- 
nudio kneza Jurja III., da predade njemu svoj grad Ostro- 
vicu, priniiv§i za nj u zamjenu kraljevski grad Zrinj u 
Slovinskoj zemlji. Odslije je Ostrovica desto mijenjala go- 
spodare. God, 1388.^1391. bijaSe u vlasti bosanskoga 
kralja Stjepana Tvrtka I. , poslije se vrati pod ugar- 
skoga i hrvatskoga kralja Sigismunda, a god. 1407. darova 
ju kralj Ladislav Napuljski bosanskomu velikomu vojvodi 
Sandalju Hraniiu. Taj je ne zadria, vet ju 13. travnja 
141 1, prodade Mletcima. No ni ovi nijesu je dugo imali. 
Ved slijedeCe godine 1412. osvoji ju opet kralj ugarsko- 
hrvatski Sigismund s pomodu plemena Subid, kojemu za- 
hvalni kralj za to potvrdi sve posjede, imanja i ba^tine 
ne samo u iupi OstroviCkoj (Bribirskoj), nego i u fiitavoj 
iupaniji LuCkoj. Odsad upravljahu Ostrovicom ka&telani 



kraljevski. Godine 142S. spominju se ,Nicolaus de Plaiii<S 
ac Valentinus de Zlat, castellani castri Ostrovizze", a god. 
1433. opet „Petrus Chusac ac Simon Brancovich, vice- 
castellani castri Ostrovice". Poslije obladaSe Ostrovicom 
MIetCani; no ve6 god. 1457. radi Krbavski knez Gregorije 
Kurjakoviii, da taj znameniti grad dobije u svoju vlast. 
Ne zna se, dali je to njemu poSIo za rukom; no izvjestno 
je, da je ve6 god. 1460. Ostrovica bila u rukama hrvat- 
skoga bana Pavla SperanCica (castellum Ostrovize in po- 
testatem bani Crovatie venit). 

Posljednji krSianski gospodar Ostrovice biJaSe vitez 
banid Strbac Ko2uliii, kojemu ju predade hrvalski ban. 
Po njegovoj smrti god. 1523. zaposjedoSe ju Turci, koji 
su ju dobro uCvrstili, raetnuli u nju jaku posadu pjeSaka 
i konjanika, te iz nje uznemirivali mIetaCke oblasti, Jedno 
mletaCko izvjeSde od god. 1626. ka2e za Ostrovicu: Citta 
murata in coUina et ^ fortezza con borgo (Grad zidan na 
brdu, te je tvrdja s varoSem). 

Etc sitne sHke zemljiSta, gdje su kroz dva stoljec^a 
vladali i djelovali knezovi Bribirski od plemena Subid, 



f 



II. 

Bribirska fupa i njezini ^upani. 



Pithidj i obstg Bribirske iupe; znatniji gradovi. — Phme Subiia 
i hise njegove, — Bribirski supani do konca 12, stoljeda: Budid 
(1062. — 106^,), Stresinja (loyS. — loSg.J, Mrmonja (1102.J, Bog- 
daaae (ri6o.J, Miroslav (1180. — 1184..), Gregorije (}f84.). — 
Bribirska iupa postaje nasljednim kneztvom. 

I^ribirska iiupa (r BpsflEfx — X^m-iv.-i.^ spominje se prvi put 
^^ u polovici 10. stoljefa uz 2upu Kninsku. SidraJku i 
Ninsku. Nedvojbeno je 2upa dobila svoje ime od grada 



J 



14 Bribirska 2upa i njezini iSupani. 



Bribira, koji je tada ve£ stajao, premda se poimence 
ne izbraja medju naseljenim gradovima hrvatskim onoga 
doba. MoMa je Bribir obstojao jo§ za Rimljana prije do- 
lazka Hrvata, mo2da se je tada zvao Arberia ili Var- 
varia, poSto je ondje nadjeno viSe rimskih napisa; no 
sve to nije jo§ ni malo utvrdjeno. Izvjestno je, da je Bri- 
biru na sjeverozapadu u staro vrijeme bilo rimsko mjesto 
Asseria, koje se u srednjemu vijeku a i dan as jo§ zove 
Podgradje. 

Bribirska 2upa medjaSila je ve6 u prvo vrijeme na 
sjevero iztoku s Kninskom, a na zapadu sa Sidra2kom. 
Koliko je obsezala prostora i koja su mjesta osim Bribira 
u njoj obstojala, ne da se to6no ustanoviti. Vjerojatno je, 
da je na jugo-iztoku i iztoku dopirala do rijeke Krke, a 
na zapadu do Vranskoga jezera. Na sjeveru je svakako 
jo§ obuhvatala Ostrovicu, koja je poslije nadkrilila 
stari 2upni grad Bribir, a na jugu je valjda pripadao njoj 
i grad Skradin. Napokon je moMa ved u najstarije 
doba stajao i grad Rog uz Rofki slap rijeke Krke. 

U toj Bribirskoj iupi nastavalo je od dolazka Hr- 
vata jedno hrvatsko pleme, koje se u potonijim spomeni- 
cima zove Subidi (Subhithi, Subigi, Subici, Subichie- 
vich, Subich, Subych, Swbich). Da li se je to pleme 
izprva zvalo drugim imenom, ne znamo ; jednako ne znamo 
korijen toga plemenskoga imena. Izvjestno je same, da 
je to plemensko ime iivjelo ved u 12. stoljedu, poSto se u 
jednoj izpravi od god. 1182. izmedju plemida (nobiles) u 
okolici Zadarskoj spominje ^Tolimir, filius Stephani Su- 
bici". Jamadno je taj Tolimir Stjepanov pripadao pie- 
menu Subida. 

Svako se je pleme u starih Hrvata dijelilo u viSe 
koljena, a sastojalo je od vi§e ili manje hi^a ili kuda (lat 
domus, danas zadruga). Koje su hii^e u najstarije doba 
bile u plemenu oubida, ne znamo; u 14. i 15. stoljedu bile 
su hiie: Banidi (od praotca bana), Markovidi (od 
Marka), O b r a d i d i (od Obrada), U g r i n i d i (od Ugrina), 



Pleme Subica i hiite njegove. 



I 



MirosIavi6i (od Miroslava), SlavogostiAi (od Slavo- 
gosta) i t. d, Svaka od tih hi2a ill zadruga brojila je vifie 
ill manje Clanova ; svaka je imala svoju djedinu ili ba- 
Stinu (patrimonium), ili kako se u hrvatskim spomenicima 
ka2e, svoju npIemenStinu"; svaka je hi^a imala svoga 
starjeSinu (domadina, lat. senior), koji je upravljao Citavom 
hiiom, te ju zastupao u javnosti, naroCito u plemenskom 
sboru i plemenskom stolu (sudu). 

Kao u svih plemena hrvatskih, tako je i u pie- 
menu Subida bila jedna hi2a ili kuiia (zadruga), iz koje 
je pleme biralo svoje starjeSine ili 2upane za Citavu fupu 
Bribirsku. Ta je hi2a u Subida bila ona, koja se je u 14. 
stoljeiu stala nazivati Banidi. Kako Su u starih Hrvata 
iupani bill vojvode iupne vojske i vrhovni sudci u i!upi, 
to je hi2a Bani(^a u plemenu Subi(;a ved od prvoga Casa bila 
i uglednija i }a£a od ostatih hiia plemenskih. Clanovi te 
hiie ne samo da su dritali poradi obrane plemenski grad 
Bribir; oni su dolazili i na kraljevski dvor, gdje su za- 
stupali svoje pleme i i!upu i u kraljevskom vijedu i na 
kraljevskom sudu. Tako se je upravo hi2a Banida ved od 
najdavnijih vremena odlikovala, jer su se njezini Clanovi, 
obnaSajudi Cast iupana, stali ubrajati medju viSe plemstvo 
hrvatskoga kraljevstva, medju velikaSe hrvatske (primates, 
principes, proceres regni). 

Dok su ostale hiie (kuCe) plemena SubiCa bile ra- 
zasute po Citavoj 2upi nastavajuCi sela i vesi, hiZa ili za- 
druga BaniCa stolovala je nedvojbeno u samom gradu 
Bribiru ili u podgradju (varoSi) pod njim. Ta 2upanima 
iz te hiie bilo je bditi nad tom stolicom 2upe, jer Bribir 
bio je ne samo branik, nego i svetiSte Citavoga plemena. 
No uz 2upni grad imala je j(upanska porodica i svoje 
vlasteoske dvorce (curtes), viSe ili manje utvrdjene, kao 
Sto je nedvojbeno bila znamenita poslije Ostrovica, 

Prvi poznati i!upan Bribirski i plemena Subi6 jest 
Bud i if (Budiz, Bude9). On je upravljao Bribirskom 2upom 
slavnoga kralja Petra KreSimira Velikoga, te se spo- 



Bribtrska 2upa i njezini £upaai. 




minje u kraljevim poveljama god. 1062. — 1069. Nil 
2upan bio je tada Adanii£, a u iupi Luci (Bribirskoj n 
sjeveru) neki Vukid, 2upan Budi(5 odlikovao se je od svojih 
susjeda Jupana tim, fito je uz svoju iupansku Cast obav- 
Ijao i sluibu na dvoru kralja Petra KreSimira. On 
naime bio posteljnik kraljev (Budef postelnic, berberiensis 
iupatius), te je s toga morao viSe puta i dulje boraviti 1 
kralja nego drugi iupani, koji nijesu vrSili nikakve dvor^, 
ske sluibe. Budicia nalazimo dva put u gradu Ninu, gdja 
je kralj Petar KreSimir imao svoje zasebno svratiSte; 
prvi put je BudicS u Ninu god. 1063., kad kralj darivai 
manastiru sv. KrSevana u Zadru mjesto Diklo ; drug! put 
god. 1069., kad kralj poklanja istomu samostanu otok Vir 
(Maun)- Potonjom prigodom desi se na kraljevskom dvoru 
viSe fupana: Adamii ninski, Vukiii lu£ki, Petar sidra2kiy 
Dragomir cetinski, i svasila drfavnih i dvorskih Castnika^- 
Za kralja Dimitrije Zvonimira i Stjepana II. starje- 
Sina je Bribirske 2upe i plemena Subid iupan Strezi* . 
n j a (Stresigna, Stresinna, 1078 — 1089.). Kad kralj Di- 
mitrija Zvonimir god. 1078. dariva spljetskoj nadbiskupiji 
JEupu Cetinu, svjedok je toj darovnici uz preslavnu kra- 
Ijicu Jelenu i hrvatskoga biskupa Gregorija takodjer Brii- 
birski 2upan Strezinja. On je nazoCan i god. 1088. kod! 
grada Sibenika (apud castrum Sibinico), kad je ondje kralj 
Stjepan II. sazvao driavni sabor hrvatskoga kraljestva. 
2upan Strezinja doSao je u sukob s opatom Petrom, gla- 
varom znamenitoga benediktovskoga samostana sv. Ivana' 
u kraljevskom gradu Belgradu. Opat naime kupio je r 
zemlju u Miranju od Hranka, sina Ivanova, za tridesef 
rimskih solida; ali na to se diie 2upan Strezinja sa svojin) 
rodjacima (Stresinna berberistich suique parentes) i htjet 
opatu oteti Miranje. Opat s nekoliko svoje brade podjt 
u Nin pred kralja Dimitriju Zvonimira i podiiie tulbt 
proti 2upanu, na §to kralj povjeri svomu tepCijt Domi 
niku, da razvidi stvar. TepCija napokon zemlju dDSU(£ 
samostanu, na §to privoli i sam fupan Strezinja sa svojod 



2iipani Strezinja, Mrmonja i Bogdanac, 



svojtom. Pri toj pamici bill su nazoCni ninski 2upan Jura, 
sidra2ki 2upan Ljubomir, i tepCija Jakov sa svojom bra(!om, 
Malo zatim kupio je nasljednik opata Petra, po imenu 
Madije, neku zemlju od Pisadana; sad se nije tomu pro- 
tivio iupan Strezinja, ve6 je zajedno s ujcem kralja Zvo- 
nimira, Strezom, bio glavom svjedok toga kupa. Uz Stre- 
zinju bilo je tada prisutno pet njegovih vitezova (Stresinna 
berberistich et quinque suis militibus), 

Kad Je sa Stjepanom II. izumrla porodica hrvatskih 
kraljeva iz porodice Driislavovi<5a, nastale su smutnje u 
kraljevstvu hrvatskom, U to je osudno doba bio 2upan u 
Bribiru Mrmonja (nobilis sapientior), koji je takodjer 
bio vojvoda vojske od plemena §ubi<;a. On je zajedno sa 
2upanima ostalih jedanaest plemena hrvatskih vodio vojsku 
god. 1 to2., kad je ono ugarski kralj Koloman provalio u 
Slovinsku zemlju i Hrvatsku, da njima zavlada kao rodjak 
Zvonimirove udove Jelene. I 2upan Mrmonja ugovarao je 
s kraljem Kolomanom, i njegovo pleme Subii^a priznalo 
je Kolomana za hrvatskoga kralja. Tako je pleme Subi<ia 
poput drugih jedanaest plemena hrvatskih dobilo od Kolo- 
mana potvrdu svojih starih plemenskih povlastica, naro- 
Cito da Taote i dalje mirno i slobodno dr2ati i uiivati svoju 
^plemenStinu" u Bribirskoj 2upi, a da zato ne mora ni 
pleme ni njegovi Ijudi pla<^ati kralju nikakvog danka ni 
dade. No zato se Je i pleme Subida obvezalo, da i5e kralja 
pomagati u ratu s £etom od trideset (deset) konjanika, i 
to u hrvatskom kraljevstvu (do Drave) o svom troSku, a 
u UgarskoJ (preko Drave) na troSak kraljev. 

O plemenu Subida i njegovira Jiupaniraa za prvih 
vladara iz ku(^e Arpadove nema kroz pol stoljeda ni spo- 
mena. Tek oko god. 1 1 60. za kralja Gejze II. i za alav- 
noga hrvatskoga bana BeluSa javlja se u Bribirskoj iiup: 
Bogdanac (Bogdamz) kao starjeSina plemena Subid. U 
ono je vrijerae Bona, predstojnica samostana opatlca sv. 
Tome u Belgradu povela parnicu proti GlamoCanima radi 
^a^e zemlje u Mokranima izpod brda Tinja, a na medji 



Bribirska 2upa i njezini 2upani. 



I 



plemena Mogorovit^a. Predstojnica Bona poSla na sud 
pred bana BeluSa, koji }e dosudio zemlju samostana, 
imenovao iupana Bogdanca pristavom (pristaldus), da iz 
vrSi banovu odiuku i uvede opatice u posjed dosudjene 
im zemlje. 

Malo zatim, god. 1168., osvojio je bizantski car Ema- 
nuel nakon dugog ratovanja velik die Hrvatske i Dal- 
macije, te ih pridruiio svojoj dr2avi. Za Bribirsku iupu 
ne kaie se doduSe izrijekom, da je i ona doSIa pod bi- 
zantsku vlast : no poSto se ka2e poimence za gradove 
Skradin i Ostrovicu, da su pripali bizantskoj drjiavi, nema 
sumnje, da se je jednako zgodilo sa Bribirskom 2upom i 
plemenom Subida. Uz bizantsko carstvo ostade Bribirska 
iupa Zajedno s ostalom Hrvatskom punih dvanaest go- 
dina {1168.— 1 180). U to se vrijeme bizantskoga vladanja 
javlja i bribirski Zupan Miroslav, sin i nasljednik iur 
pana Bogdanca. 

Upravo posljednje godine bizantskoga vladanja, nami« 
10. lipnja god, 1 180. izdao je vojvoda Rogerije, namjestnik 
cara Emanuela, za Hrvatsku i Dalmaciju, u gradu Spljeta 
povelju spljetskomu nadbiskupu Rajneriju. Tom zgodom 
okupili se u Spljetu oko vojvode Rogerija gotovo svi 
duhovni i svjetovni velikaSi hrvatskoga kraljevstva, 
medju njima bio je i bribirski 2upan Miroslav, sin Bog- 
danCev. No kad je iza tri mjeseca (24. rujna) bizantski 
car Emanuel umro, sva se Hrvatska diie proti bizant- 
skomu vladanju i pristade oduSevljeno uz zakonitoga via-' 
dara svoga, uz ugarsko- hrvatskoga kraija Belu III. Nem^: 
sumnje, da se je tada i 2upan Miroslav s plemenom Su- 
bi<5a i s ditavom 2upom svojom vratio pod okrilje Belimw 
Miroslav pomaie sviraa silaina kneza Mavra (tocius ma- 
ritime provincie studiosus exercitator), kojega je kra^ 
Bela poslao u Hrvatsku, da preuzme oslobodjeno krar, 
Ijevstvo, i da mu povrati one oblasti i gradove (oaroCitcr 
Zadar), koje bijahu MletCani za prijaSnjih burnih vremena 
ugrabili, Kad je knez Mavro u veljafii god. 1181. prolazio 




rojskom po Hrvatskoj, uredjujudi zemlju i dijeleCi pravdu 
'n line kraljevo, pak se s vojskom svojom utaborio u Be- 
lici nedaleko od Zadra (in predio Desconis, quod Belize 
vocatur; u lo. stoljeiiu to 'RtT.i-^nv), onda su se oko njega 
skupili hrvatski velikaSi i plemena sa svih strana. Prvi 
od svih bio je upravo bribirski 2upan Miroslav (Miroslao 
breberiensi juppano) ; on je bio prvi vijeinik i savjetnik 
njegov, kad je sudio sud i izdavao povelje. 

Nedvojbeno Je, da je 2upan Miroslav i u ratu, Sto 
ga je kralj Bela malo zatim zapoCeo s Mletcima radi 
Zadra, pomagao svoga gospodara vjerno i uztrajno, kako 
je to u isto doba 6inio i kr£ki knez Bartolomej, Naravno 
je, da je iupan Miroslav tada dolazio i na kraljevski 
dvor u Ugarsku, i da su mu i kralj i hrvatski ban 
povjeravali zamaSne poslove u Hrvatskoj. Sada vrSi slu2bu 

^Jaanskoga pristava, sad opet izdaje povelje. Evo jedne u 

Hfevatskom prevodu: 

^B „U ime Kristovo. G-odine od upui5enja tisudu sto 

^xJsamdeset i fietvrte, mjeseca ofujka, druge indikcije. Za 
viadanja naSega gospodina Bale, preblagoga kralja Ugar- 
ske, Dalmacije, Hrvatske i Rame, a u gradu Zadru za 
naCelnikovanja kneza Damjana Desinje. Svima kao sa- 
danjim tako i bududm hoiiu da navijestim, da sam ja 
2upan Miroslav Bribirski, sin Bogdanca (iupanus Mi- 
roslaus brebriensis, filius Bogdanizi) poSao na dvor reCe- 
noga gospodina kralja i svijetloga muila Dionizija, bana 
primorske oblasti, pak sam ondje naSao Marina, £astnoga 
opata (samostana) sv. KrSevana u Zadru. Taj bijaSe onamo 
doSao radi pamice, koju je podigao Cudonja Krbo2i6 
poradi nekoga sela kod Brda, u tnjestu, koje se zove 
Slivnik, za koje je ponienuti opat starim privilegijama 
tvrdo dokazivao, da pripada samostanii sv. muCenika Kr- 
Sevana. No gore reCeni Cudonja ipak je sraetao mana- 
stiru radi onoga sela, ne puStajudi da ga u2iva u miru. 
Pafie i u ono vrijeme, kad je gore reCeni ban doSao u 
^dar, on je razloge opatove to£nije razumio, pak je 



Bribirska 2upa i DJezini Zupani. 



nstanovio za pamicu vi^e rokova onomu Cudonji. Kad| 
taj ni na posljednji odredjeni rok, na koji bi pozvan 
mu2evima, nij'e htio dodi, onda je gospodin ban po savjetu 
hrvatskih 2upana (de consilio iupanorum Sclavonie) osa- 
dom dosudio gore refieno selo samostanu sv. KrSevana, 
te je Djedomira Sramlenova dao za pristava, da g'a uvede 
u ono selo. No Cudonja je, slijedeiJi stari obiCaj, kuSao i 
proti toj odluci staviti prigovore. S toga je gospodin ban 
poslije meni tvrdo zapovjedio, da budem pristav opatu 
za to selo. Ja po nalogu i tvrdom sudu banovom oCi- 
tujem, da reCeno selo za sve vijeke imade pripadati sv. 
KrSevanu, pak mjesto sebe dajem za pristava Gregorija, 
moga sina, pred svjedocima: Juricom Cudonjid i t. d," 

Umni i pravedni kralj Bela bio je zahvatan onim ma- 
2evima, koji su mu pomagali obnoviti vlast u povradenoj 
Hrvatskoj i Dalmaciji. Junaka BarColomeja, kneza krCkoga,^ 
nagradio je tako, da mu je 1193. darovao 2apu ModruSoi 
za sve vijeke kao nasljedno kne2tvo, U povelji, koju mnj 
torn prigodom izdade, uCini ga i sudcem za sva vre- 
men a u njegovoj nasljednoj 2upi, a za sve to zahtije- 
va§e od njega samo vojenu s]u2bu, da ga naime po- 
made sa deset konjanika (oklopnika) u kraljevstvu, a 
sa £etiri izvan kraljevstva, kad god bi kralj prema ugo- 
voru hrvatskih plemena s kraljem Koloroanom podigao 
na noge brvatsku vojsku. Tako je dakle kralj Bela po 
uzoru zapadno-evropskog lenskog sustava pretvorio stam 
hrvatsku 2upu ModruSe u nasljedno leno i podijelio ga 
kr£kim knezovima kao kneftvo (kne2iju) pod pogodbu, 
da mu u ratu slu2e s onoHko momaka, koliko je prije 
davalo ono hrvatsko pleme, koje je u iupi ModruSama 
nastavalo.* 

Vrlo je vjerojatno, da kralj Bela nije smetnuo s umk. 
ni zasluga Bribirskoga idipana Miroslava , pak da je 
na jednaki naCin njerau i njegovim potomcima darovao 
u nasljedno leno onu 2upu, kojom je doslije upravljao 
kao starjeSina plemena Siibi£a. Ova slutnja postaje joft 



Bribirska Jiupa poscaje nasljednim kneitvom. 



vjeiojatnija, ako Citamo u spomenicima, da se Miroslav 
zove vazda iupanom, a sin njegov Gregorije knezom. 
Miroslav bio je dakle posljednji 2upaii, a Greg^orije prvi 
knez u 2upi Bribiru.^ 

Na koncu XII. stoljeda zamijenio je u iupi Bribiru, 
kao u mnogim drugim hrvatskim iupama, starohrvatskoga 
2upana (lat. iupanus) feudalni knez (lat. comes). No nije 
se promijenilo jedino ime iupnoga glavara. Stari hrvat- 
ski jiupan bio je izabranik i pouzdanik svoga plemena i 
time Citavoga naroda; novi feudalni knez bio je midenik 
i vazal (klevetnik) kralja, koji mu je 2tipu dao za leno. 
Prije je iupan grad Bribir Cuvao za plerae, sad za kralja, 
te je tako 2upni grad postao kraljevskim gradom. Nekad 
je 2upan Stitio pleme makar i proti sili kraljevo), sad je 
bilo knezu braniti kraljevu vlast i ugled i proti drevnim 
slobodama plemena. Nekad je korijen 2upanove vlasti 
bio u Ijubavi plemenskoj, sad je kneza obasjavala milost 
kraljevska. 

Nekad je fupana biralo pleme, ali vazda iz odredjene 
porodice ill hi^e. Sad je ta porodica postala kne2evska 
i primila 2upu u nasljedno leno, ali samo tako dugo, dok 
bude kralju vjerna te mu Cini slu^bu. A Sto onda, ako 
se kad pomrse odnosi izmedju kralja i knefevske hiie, 
ako kralj proglasi vjeru za nevjeru, ako opozove daro- 
vanje svoje ili svojih predja, te liSi knezove svega, §to 
su po milosti stekli? 



Gregorije I., prvi knez od Bribira. 



in. 

Gregorije I., prvi knez od Bribira. 

(1300-IJ34-). 

Borbt s knezom Domaldom (z220 — I22j), — Gregorije svladaa 
svoga strica, kneia Visana (izsjj. — Gregorije postaj'e huaem' 
grada Spljeia, — On se bori s hwrnsktm knezom Pitrom, te pomaii 
hercega Kolomana. — Ponovne borbe s kneiom Domaldom (I22p). 
— Gregorijev sin Marko, knez sp/Jetiki. — Grrgorijev brat 
Sljepan i sinovt Stjepanovi. 

||[za kralj'a Bele III. (f 1196) zaredaSe u hrvatskom kra- 
Ijevstvu velike smutnje i razmirice. Mladjt brat kralja 
Emerika, hrvatski herceg Andrija, digao se na oru2je 
protiv brata svoga. Kraj takvog razdora u kraljevskoj 
porodici ne samo da je opet spao ugled kraljevski, nego 
je i vlast kraJjeva znatno malaksala. Stoje<5i sad uz kralia 
a sad uz hercega upravo kne2evski rodovi u Hrvata 
znatno se podigoSe, te neki gotovo kao kraljidi gospo- 
dovahu u svojim oblastima. To bijaSe zametak oligarhij- 
skomu vladanju u Hrvatskoj. 

Uz politiCku nevoiju javi se i vjerska. VjeCite borbe 
izmedju zapadne i izto^ne crkve, kolebanje izmedju Rima 
i Carigrada, a i druge prilike i nepriltke urodiSe napokoa 
tim, da je u ju2mh Slavena nikia nova vjera, naime bo- 
gomilska ili patarenska. Gnijezdo Patarena bila je dodu£e 
banovina Bosna, ali i u hrvatskim zemljama od Neretve 
do Dunava naSla je odziva nova vjera. 

U to doba politiCkoga i vjerskoga razsula javlja se 
na popriStu hrvatske povjestnice Gregorije, prvi knez 
od Bribira. On je god. 1200. vei u muiievnoni vijeka 
svomu; od brade njegove stoji nerazdru2ivo uza nj brat 
Stjepan, tako da se malo kada i spominje jedan bez 
drugoga. Brada drie Bribir sa fupom, koju im je otac 
namro. No osim brata Stjepana imade Gregorije i sta- 




Irijih rodjaka, naroCito strl£eva. Jedan mu je stric, ta- 
F^kodjer po imeiiu Gregorije, duhovnoga stale2a: on Je 
biskup u Kninu, na stotici biskupskoj, koja je nekad obu- 
hvatala 6itavu zemlju Hrvata do Drave i do primorskih 
gradova dalmatinskih. Drugi stric njegov ViSan (Buis- 
senus, Buisenus) dospio je, ne zna se kako, u Liku, i 
stoluje ondje u tvrdome Zvonigradu na Zrtnanji. To je 
valjda dalo i povoda nekim starijim povjestnifiarima, te 
su uztvrdili, da je Citava hi2a Bribirskih knezova sta- 
rinom iz Like, i da je tek kasnije preSla na jug Velebita. 
Zanimljivi su ti strifievi kneza Gregorija: jedan je sta- 
rjeSina katoliCke crkve u Kninu, a drugi u Zvonigradu 
na zlu je glasu kao privrienik Patarena (fautor hereti- 
corum). Taj je knez ViSan u torn pogledu jednak knezo- 
vima iz plemena KafiiCa, koji takodjer Suruju s Patare- 
nima, take da se na njih i na njihove podanike moraju 
dizati kriiEarske vojske! 

Ako je knez Gregorije od Bribira ugledan i silan 
za kralja Emerika, kako se je tek mogao podiiii za sla- 
boga i kukavnoga vladanja kralja Andrije II. ! No u 
prvi mah nije tada Gregorije bio najmodniji knez u Hr- 

(vata, bilo mu se jog dugo otimati za prvenstvo s drugim 
faiezom, naime S Domaldom. 
b O porijetlu kneza Domalda ne zna se mnogo, paCe 
se ne mofe ustanoviti ni kojega je bio plemena. Neki 
ka2u, da je potekao od plemena KaCiCa, drugi tvrde, da 
je od plemena SvaCitia. Slijepi djed njegov Slovinja (Zo- 
■doyna) driao je neku plemenitu zemlju izmedju rijeke 
Irke i grada Zadra, tako da je bio lao^da i susjed Bri- 
Hrskim 2upanima. Od Slovinje baStinio plemenStinu sin 
jegov Saracen, otac Domaldov. Saracen je god. 1 1 7 1 . bio 
iiipan u Klisu, a kasnije je postao dosmrtni knez (na- 
nes) grada Sibenika s pravom nasljedstva za 
Broie potomke. Sve te Casti i vlasti ostavi Saracen sinu 
maldu. Ved godine 1200. vrSi Domald kao Sibenskt 
^z slu2bu pristava, kada here eg Andrija daje samo- 



r 



Gregorije I., prvi knez od Bribing 



I 



stanu sv. Kuzme i Damjana neku zemlju u podgradju 
Sibenskom. No Domald je tada jo5 u sporazumku sa po- 
rodicom Bribirskih knezova, poSto su na darovnici her- 
cegovoj kao svjedoci i kninski biskup Gregorije i sinovac 
njegov, knez Gregorije. 

Malo zatim, a joS svedjer za kralja Emerika, knez 
Domald kroz dvije godine upravlja kao knez gradom 
Zadrom (1203 — 1204). Kad je na to Zadar doSao u mle- 
ta£ku vlast, a Emerika zamijenio na kraljevskom prijestolju 
Andrija, planuSe Ijute razm!rice izmedju velikaSa i kne- 
zova u Hrvatskoj (instans schisma, quod ortum est inter 
potentes - nob lies Sciavoniae), za kojih se osobito iztiCe 
,presvijetli gospodin knez Domald", od god. 1209. na- 
(elnik grada Spljeta. On je stajao vjerno uz kralja An- 
driju, te je godine r2io. zarobio u Spljetu poslanike, 
koje bijahu protivnici Andrijini poslali u Carigrad, da 
pozovu na prijestolje kraljevita Gejzu, strica Andrijinog. 
Zahvalni kralj podijeli zato joS one godine knezu Do- 
maldu povelju, kojom mu darova 2upu Cetinu s Triljem 
za sva vremena,' 

Sad je knez Domald bio na vrhuncu svoje motji i 
sjaja. Driao je najznamenitije 2upe i oblasti u Hrvatskoj, 
bio knezom grada Sibenika t Spljeta. Kao knez i naCelnik 
Spljeta (1209-1219.) zaratovao je na grad Trogir i da 
ugodi Spljeiianima, koji su odavna gledali prekim okom 
Trogirane, i da se nametne za gospodara tome gradu. 
Tek godine 1217. podje Ponciju de Cruce, magistru tem- 
plarskoga reda u Hrvatskoj i kraljevu namjestniku za 
Hrvatsku i Dalraaciju, sreCno za rukom, te izmiri s po- 
mo<^u hrvatskih knezova (cum nobilibus Croatia — cum 
consiljo multorum nobilium Croatorum) ratuju<;e stranke. 
Poncije oslobodio je Trogirane od suda kneza Domalda 
i njegovog sina (a iudicio tarn Domaldi quam eius filii}) 
te je podjedno potvrdio stare povlastice i zemlje Trogi- 
rana. Od knezova, koji su tada stajali uz bok kraljevskomu 
namjestniku, naro£ito se spominju Bribirski knez Greg»- 



^^OI 



rije 8 bradom, knez Bodemir, knez Juraj Desivoj iz Like 
i mnogi drugi. 

No knez Domald ipak nije mirovao, pa£e se malo 
zatim stao opirati i samoj kraljevskoj vlasti. Naravno, da 
su se na to svi podigli na njega, koji su stajali vjerno 
uz kralja. A medju njima bili su upravo najodluCniji 
knez Gregorije sa svojom braiom i striCevima. Godine 
I22I. skinuSe Spljei^ani Domalda s kneievske Casti, te 
izabraSe za svoga kneza ViSana iz Zvonigrada, strica 
Gregorijeva. Sada planu ogorCeni Domald gnjevom na 
knezove od Bribira, diie vojsku i stade se Ijuto osvedi- 
vati. On provali u njihovu 2upu, te ju nemilo opustoSi. 
Odatle se rodi obiii rat u Hrvatskoj. Nemogudi Domald 
sam se odriati, pozove pomoCne Cete iz stranih zemalja 
i driava (viribus exterorum regnorum requisitis), te ha- 
raSe po oblastima kraljevih privrJenika. No napokon 
ipak nadjafia kraljevska stranka, na Celu joj knez Gregorije. 
Domald bi avladan na koncu godine 1222,, a njegovo 
tQJesto zapremi glavni protivnik njegov, knez Gregorije. 
Namah godine 1223. izdade zahvalni kra]j Andrija Bri- 
birskim knezovima povelju, u kojoj doslovce ovako go- 
vori: ^SaznavSi za nevjeru naSega podanika (iobagio) 
Domalda iz Hrvatske, koju je poCinio proti kraljevskoj 
kruni, to smo po savjetu svih naSih sluj!benika neku 
njegovu zemlju, koja zapoCinje kod rijeke Krke, te se 
spuSta k moru do Zadra, podijelili vjernim naSim knezo- 
vima Gregoriju i Stjepanu i bra6i njihovoj radi njihovih 
neprekidnih i vjemih slufba, koje su nam Cinili neprestano 
i neumorno ; a najviSe zato, Sto je spomenuti Domald zemlju 
reCenih vjernih naSih Gregorija i Stjepana, dobaviv site 
iz stranih dr2ava, s vojakom opustoSio. Za naknadu tolikih 
zasluga dajemo njima i po njima njihovim baStinicima i 
nasljednicima baStinika vje£itim zakonom (re£enu zemlju) 
u posjedovanje'. 

Padom kneza Domalda silno se je podigao knez Gre- 
;orije i njegov rod. Dok se je knez Domald, izgubivSi 



26 Gregorije I., prvi knez od Bribira. 



» 



I 



milost kraljevu i velik dio svojih posjedovanja, sklonio 
nekamo u zabit, mo2(Ja u Sibenik, iz6ekuju6i opet srefinije 
dane , knez je Gregorije preuzeo ne samo velik dio 
njegfovih zemalja, nego i prvenstvo izmedju hrvatskih 
knezova. Hrvatski Ijetopisac Toma arcidjakon spljetski u 
svojoj povjestnici solinske ili spljetsbe nadbiskupije crta 
nam kneza Gregorija u ono doba ovako: ^Bija^e muf 
mo£an i bogat, upravljajut^i poslove bijaSe dosta razborit i 
okretan. Sreda mu se smijala svagdje: itnao je obilatOi 
potomstvo i dobar uspjeh u svima stvarima. Nije bilo u 
Hrvalskoj nikoga, da bi se mogao podiCiti tolikom vlaSiiu 
kao on. Svladao je bo sve svoje protivnike, pak nije bilo 
nikoga, te bi se usudio posegnuti rukom za stvarima 
njegovima ili brade njegove.'* 

Upravo u onaj tnah, kad se je hiia Bribirskih kne* 
zova tako zaatno ojadala, planu borba izmedju kneza Grer 
gorija i njegovog strica ViSana. gospodara Zvonigrada u 
Lici i kneza u Spljetu. Ne javlja se uzrok ni povod raz- 
mirici, all bit 6e, da se je radilo o tome, tko 6e biti sta- 
rjeSina u rodu, da li najstariji Clan njezin ili prvorodjeni 
sin iupana Miroslava? I ViSan je bio mu2 plemenit, bogat 
i moiian {uir nobills, diues et potens); opreka izmedju 
strica i sinovca trajala je ve6 odavna ; bilo je i Ijutih 
okrgaja, od kojib su obje stranke stradale. Cinilo se ipakt 
da ie napokon stranka ViSanova pretegnuti. 

Bilo je to godine 1223. Knez ViSan skupio vojsku i 
osvanuo neoCekivano pod gradom Bribirom. Opasao sa 
svih strana Gregorija u njegovoj tvrdinji tako, da nije 
nitko mogao iz grada izadi ni u nj ui^i. No Gregorije nad- 
mudri svoga strica. Kako je bio domiSljat i lukav, stavi 
jednom rano u prozorje zasjede, kad strata ViSanove ni-, 
jesu dosta budno pazile, pak provali iznebuha u logoff 
njegov. Cete ViSanove bile su tom neoCekivanom pro- 
valom tako smetene, da se nijesu mogle ni braniti. Ve- 
liko ronoitvo neprijatelja bude sasjeCeno, sam ViSan bude 
21v zarobljen. Kad su ga doveli pred Gregorija, stadega 



Gregorije svladao kneza ViSana. 



zaklinjati, da mu se smiluje i 2ivot mu daruje. Ali Gre- 
gorije bijage strog i tvrda srca, pak se ne dade smekSati 
rijeCima moletega zarobljenika, „Skinite s njega oklop", 
reCe naokolo stojecim vojnicima, pak kad oni to izvrSiSe, 
pograbi Gregorije maC i turi mu ga u sred crijeva govo- 
red: „Ova milost budi ViSanu, koji mi je toliko puta za- 
prijetio neprijateljskim oruSjem". 

Smr<;u kneza ViSana (1223.) joS se viSe di2e ugled 
i vlast kneza Gregorija i njegove brate. Od Zvonigrada 
u Lici do Bribira i Skradina, od Knina do Belgrada na 
moru dopirala je njegova posredna i neposredna vlast. 
Samo jedao joS mu je trebalo. Veii od konca 12. stoljetia 
bio je prevladao u gradovinia Dalmacije obifiaj, da su 
tamoSnji gradjani birali za svoje knezove ill nafielnike 
vedinom hrvatske velikaSe. Cinili su to pak zato, i da se 
obrane od sile mletaike, koja je vazda na njih vrebala, 
i da se zaScite s kopna od hrvatskih 2upana. Take je 
nedavno knez Domald bio knez ili naCelnik Zadra, i 
onda Spljeta ; tako je i knez ViSan do smrti bio nadelnik 
Spljeta. I knez je Gregorije zailelio, da pribavi sebi i 
svojoj braiSi naCelniCku ili kneJevsku Cast u dalmatin- 
skim obdinama, najprije u Spljetu, onda u Trogiru, a 
napokon i u primorskim gradovima hrvatskim : Ninu i 
Sibeniku, koji su imali jednake povlastice i uredbe, kao 
i dalmatinske obtfine. 

Nema sumnje, da je knez Gregorije namah nakon 

smrti svoga strica VtSana poradio, da ga zamijeni kao 

knez u gradu Spljetu. Ali mu to ne podje za rukom. 

Cini se, da je tada medju svjetovnjacima u Spljetu bilo 

mnogo privrienika patarenske vjere', pak su oni proglasili 

Ifc.tnezom Petra, gospodara i kneza u Humskoj zemlji, mu2a 

Haiodna i ratoborna, ali privrfenika patarena. Upravo radi 

^noga izbora do§lo je u Spljetu do nasilja. Kad je naime 

^^Ksez Petar stigao u Spljet, ne htjedo£e ga svet^enici pri- 

^Mliti ni pustiti u stolnu crkvu ; no svjetovnjaci oteSe silom 

^Hrkvene kljuCe i uvedoSe Petra u hrain. Kad je za to £uo 



Gregorije I., prvi knez od Bribira. 



papiaski legat Akoncije, kazni ^rad Spljet interdiktom. 
Uza Bve to ostade Petar knezom i dalje kroz dvije go- 
dine {1223. — 1225.). No kako je viSe boravio u Humskoj 
zemlji, neg;o u Spljetu, to je taj grad ostao bez obrane, 
te je naro£ito mnogo stradao od kneza Domalda, koji se 
je stao opet micati, te je iz tvrdoga Ktisa, koji je otea 
Spljedanima, po£eo udarati na sam grad. 

Knez Gregorije nije godine 1223. postao knezom a 
Spljetu, kako je 2udio, pak zato nije £udo, da je zamrzio 
na srednijega tatmaca svoga, na humskoga kneza Petra, 
koji je k tomu bio joS pataren i protivnik kralja Andrije. 
No ni Spljetu nije bilo koristi od Petra. Gradjanstvo je 
bilo razdvojeno radi njega, a knez Doreiald prijetio dnevice 
iz Klisa. K tome je grad udaren crkvenom kletvom i u 
nemiiosti kralja Andrije ! Kraj takih prilika nije fiudo. da 
je naskoro planuo i o£iti rat izmedju humskoga kneza i 
Gregorija. Rat se je vodio valjda god. 1224. i 1225, po 
kopnu i moru. Knez Gregorije, da bi lak§e svladao svoga 
takmaca a kraljevog protivnika, utanaCio savez s Dubrov- 
nikom. Obe(5ao obiiini, da ne 6e dirati u stvari njezine i 
njezinih podanika, koje bi zatekao u Humu budi na kopnu 
budi na otocima. Borba mora da je bilafestoka; sam se 
Gregorije poslije hvali, da je Stete nanosio svomu nepri- 
jateiju Petru, gdje je same mogao. Jedino ako bi njegovi 
Ijudi Sto neholice i neznajudi oteli dubrovaCkim podani- 
cima, to se je namah povratilo i popravilo. 

Rat se je svrSio pobjedom kneza Gregorija. Petar^ 
izabrani doduSe knez spljetski, nije viSe zalazio u one 
strane. Malo vrijeme pro61o iza rata, a kratj Andrija ime- 
novao za hercega mladjega sina svoga Kolomana, kralja 
haliCkoga, U polovici god, 1226. doSao novi herceg u 
primorske strane {ad partes maritimas), te se ved 1. kolo- 
voza desio u Spljetu, gdje se je nastanio u nadbiskupskoj 
paladi. Tu su se uz njega skupiU poglaviti duhovni i 
svjetovni velikaSi hrvatski, a medju njima Bribirski fcne- 
zovi Gregorije i brat mu Stjepan. Tom je prigodom herceg 



Gregorije I. poslade knezom u Spljetu. 29 

Koloman darovao trog'trskomu bUkupu Treguanu mjesto 
Drid i ukinuo sve odredbe, koje bija§e zaveo humski knez 
Petar s dozvolom atarijega brata Kolomanovog, prijag- 
njega hercega Bele. Pristavom pak, koji te biskupa uvesti 
u darovani posjed, imenovao je kneza Stjepana. 

Mladomu hercegu Kolomanu bio je odsad knez Gre- 
gorije desna ruka. Upravo u to umro je u Humu knez 
Petar, koji i onako u posljednje doba nije mnogo mario 
za Spljet ; a obdina na to izabere svojim knezom moCnoga 
i odIu£noga Gregorija. Take se izpuni knezu Gregoriju 
davna 2e]ja njegova, Ved 14. travnja god. 1227. spomtnje 
se Gregorije (,illustrissiini comitis") uz nadbiskupa Gun- 
cela u izpravama grada Spljeta. On je ved u prvi mah po- 
vratio obcini tvrdi Klis, da joj bude branikom od nepri- 
jatelja njezinih na kopnu hrvatskom, A umah zatim po- 
vjeriSe knez Gregorije i Citava obcina spijetska tvrdinju 
Klis (castellum de Clissa) nekomu Petru (Petrus filius 
quondam zupani Ursici), da ju drfi .na dast krune ugarske 
i za zaStitu gradova Spljeta i Trogira", te da ju brani 
od svakoga fiovjeka. Za vedu sigurnost moradoSe neki 
rodjaci i prijatelji Petrovi polo2iti jamdevinu od looo per- 
pera; sam gradjanin spljetski Madije, tast spomenutoga 
Petra, dade u zalog 150 perpera. Osim toga moradoSe 
za nj prisedi u nazoCnosti kneza Gregorija, gradskih su- 
daca i drugih svjedoka. Malo zatim, dne 11. svibnja god. 
1227., spljetski knez Gregorije zajedno s nadbiskupom 
Guncelom rjeSava parnlcu izmedju vitezova Boiljaka i 
Spljedanina Formina radi neke zemlje, koja je pripadala 
crkvi sv. Petra, 

Za uprave kneza Gregorija, piSe arcidjakon Toma, 
tnogU su Spljedani neko vrijeme dosta sigurno obradjivati 
svoja polja i pasti svoja stada. No poSto je Gregorije bio 
zaokupljen mnogim poslovima (multis negotiis implicatus) , 
nije mogao vazda boravitl u Spljetu, nego je u gradu 
ostavio namjestnika (dimisso suo vicario), koji je vrSio 
{egova prava. Sam pak Gregorije desio se u mjestima, 



K^^i 



koja su mu bila zgodna. Ako je pak kada dozvan do&u> 
u grad, Sto se je vrlo rijedko zg'adjalo — kudi ga Tonu 
— nije se toliko brinuo za stanje ob<iine, koliko se je 
poglavito borio za svoje dohodke. Uslijed toga ostala je 
obiiina kao udovica bez upraviteija, te je vi6e nazadovala 
nego napredovala. 

Krivo £ini latinskim duhom opojeni povjestni6ar, 
kad bijedi kneza Gregorija s nemara za povjerenu mu 
obiinu. Gregorije nije doduSe vazda boravio u Spljetu, 
all nije zanemarlvao toga grada. Nije bio on kriv, 5to je 
u Spljetu vei^ prije njega bilo smutnja izmedju gradjana, 
a najmanje, Sto je svedjer u gradu postojala stranka, pro- 
tivna kralju Andriji, a sklona nevjernomu knezu Domalda, 
Gregorije je fiinio, Sto je u onirn prilikama mogao. Prvo 
mu je bilo, da posve izmiri grad Spljet sa starim protiv- 
nikom Trogirom. To mu je poSlo za rukom, pate i to, 
da su Trogirani izabrali svojim knezom Stjepana, mla- 
djega brata njegovog. Odsad ne samo da su brat^a radila 
slo2no za dobro svojih obiiina, nego su i obCine stajale 
jedna uz drugu, pomafudi hercega Kolomana i bang 
Julu, da se vrati mir i red u hrvatskom kraljevstvu. No 
to je bilo gotovo nemogute. da se polu£i. 

Najprije planu Ijuta razmirtca izmedju Boijaka a 
Vrani i opata Roberta u Rogovu poradi nekih zemalja 
izmedju Rogova i zemlji§ta, na kojemu je nekad stajao 
kraljevski grad Belgrad. Rogovskoga opata zastupao je 
trogirski knez Stjepan od Bribira. Tuiakalo se pred kra- 
Ijem i hercegom Kolomanom, pred banom Julom, ali do 
rijeSenja parnice nije doSlo. Tom je zgodom knez Stjepan 
u ime svoje i svoga brata, spljetskoga "kneza Gregorija, 
kao i u ime svoje bra<5e i rodjaka tvrdo izjavio, da zem- 
IjiSte nekadanjega grada Belgrada pripada BoiEjacima 
(Templarima), i da radi toga ne te pomagati rogovskoga 
opata proti vitezovima. 

ZamaSnije su bile amutnje, koje je u to doba ponovO' 
krenuo knez Domald. Premda bijaSe izgubio svoju dji 



dovinu i po&lije tvrdi KHs, ipak se padi2e i proti hercegu 
Kolotnanu i proti Bribirskim knezovima. Domald je taj 
put na^ao zaklona i pomo(^i kod plemena KaCifa, kojih 
su knezovi stolovali u gradu OmiSu i odanle gospodovali 
ne samo Krajinom izmedju Cetine i Neretve, nego i su- 
sjednim otocima. KaCidi bijahu tada na zlu glasu gusarl 
i odluini privrienici patarenske vjere. Nijesu htjeli da 
znadu ni za kralja Andriju ni za hercega Kolomana, pak 
su objeruCke prigrlili i pomagali nevjernika Domalda, koji 
je moMa bio od njihovog plemena i sjemena.* 

Stranka Domaldova u Sptjetu mora da je u to znatno 
oja6ala, jer god. 1229. podje njegovim privrifenicima za 
rukom, da su Gregorija od Bribira skinuli s kneievske 
£asti (tunc eiecerunt Gregoriura de coraitatu) i proglasili 
knezom Domalda (et fecerunt comitem Domaldum), To 
prinudi hercega Kolomana, te napisa joS one godine Splje- 
eanima ovo pismo : .Koloman po Boijoj milosti herceg 
Hrvatske i Dalmacije spljetskomu knezu, kao i svemu 
puku toga grada pozdravljenje i milost. VaSoj vjernosti, 
koja drii uz kraljevsku Cast, zapovijedamo tvrdo, da se 
dostojno pripravite sa svima svojim brodovima tako ma- 
lima kao i velikima, pak kad poSaljemo k vama glasnika, 
da nam namah priteCete u pomod proti Doroaldu, nepri- 
jatelju kraljevu. Da se takodjer ne usudite iSta od stvari 
toga Domalda primiti u svoju pohranu". 

Ne ima vijesti, kako se je rat vodio. No izvjestno 
je, da je knez Gregorije vei god. [231. opet stolovao u 
Spljetu, i da je ondje Cast kneievsku obnaSao joS u Upnju 
god, 1234. Cini se dakle, da je pretegnula stranka kra- 
Ijevska u Hrvatskoj. Gregorije je pa£e postao i knezom 
£ibenskim, gdje je doslije upravljao Domald, U to vri- 
jeme god. 1 23 1 .— 1 234. — knez Gregorije bio je ve6 starac, 
ino2da i preko sedamdeset godina, — pisao je on pismo 
dubrova£koj ob<^ini i njezinomu knezu 2an Dandulu. U 
pismu govori ovako: „Presvijetlomu i velemoinomu mu2u, 
vitezu i gospodinu Zan Dandulu, revnomu knezu, sud- 



Gregorije I., prvi knez od Bribiro 



cima i Citavomu vijetiu ^ada Dubrovnika Greg^orije, knez 
Spljeta i Sibenika, sudci i vijednici sa svim gradjanstvom 
toga grada kao prijateljima i predragjm rodjacima po- 
zdravljenje, i da vez Ijubavi ostane nerazrjeSiv. PoSto je 
savez zajednice i prijateljstva ve6 od starine s BoJIjom 
pomodu medju nama utvrdjen, Cini se posve spodobno 
suglasno razlogu, da bude isto (ustvo volje i kod obav< 
Ijanja pravednih posala. Jer kako mudrac veli: tvrdo pri- 
jateljstvo sastoji u tome, da (prijatelji) jedno isto hode 
jedno isto ne 6e. Ne pristoji se odvratiti uhom srca, ako 
smo ikad Sta koristno ili povoljno za vas uCitiili, £to is 
medjutim vaSa obzimost bolje razabrati. Vjemjemo, da 
se joS sjedate rata, koji je bio izmedju nas i kneza Petrz, 
od kojega nijesmo htjeli imati nikakvih vaSih stvari 
paCe smo rekli i vama obznanili, da liemo sve Cuvati 
(neoStet^eno), Sto bi vaSega bilo na otocima ili u njegOTpj' 
oblasti. Jer mi smo re£enomu neprjjatelju na§emu, k 
Petru, nastojali nauditi, gdje smo samo mogli, i nisma 
niSta Stedili osim vaSih stvari. I ako je tko od naStb 
§ta ne znaju<5i u£inio, te uzeood va£ih stvari, to su namah 
£itavo vama povratili. A i vi ste jednakim nafinom ono, 
Sto su vaSi naSima oduzelt, dali povratitj. Sto se tu2ita 
na kraija, vaSega neprijatelja, da vam danomice zasjedi 
Cini, vrlo demo se radovati, ako mu uzmognete odoljetu 
S toga Sat j em k vaSoj blagohotnosti gospodina sudca 
Ivana s istim gospodinom Cazettom, kojemu su stvari 
otete, moleiii, da ih prijazno primtte i povjerujete, 
vam kaiu. Neka znade vaSa mudrost, da £emo, ako naSe 
molbe usliSate u tome pogledu, u zgodno vrijeme i vaSim 
(molbama) udovoljiti". 

Posljednji put spominje se knez Gregorije u jedn<^ 
spljetskoj izpravi u lipnju god. 1234. Poslije toga ne nalazi 
mu se vise traga. Vjerojatno je, da je tada i umro. Tek 
Sto silnoga G-regorija nestade s obzorja, opet se di2e start 
protivnik njegov i porodice njegove, Domaldo, koji je god. 
1235. opet postao knezom u gradu Spljetu. All mu slavi 



Knezovi Marko i Stjepao. 33 



ne potraja dugo. Ved god, 1237. pretegnu opet u Spljetu 
stranka kraljevska i Bribirskih knezova, koji nakon fe- 
stokih borba zbaci Domalda i uzvisi na kne^evsku Cast 
Marka, sina kneza Gregorija (rursus eiecto Domaldo fe- 
cerunt comitem Marcum, fiiium Gregorii). 

Kneza Gregorija ide slava, da Je poloiio teiaelj ka- 
snijoj mot^i i sjaju Bribirskih knezova od plemena Subifi. 
On je vazda vjerno stajao uz zakonitoga kralja Andriju 
i hercega Kolomana, pak je time ne samo razSirio ple- 
menStinu svoga roda, nego i pribavio sebi kneievsku Cast 
u gradu Spljetu i Sibeniliu, a bratu Stjepanu u Trogiru. 
Toma arcidjakon ka^e za nj, da je imao obilato potom- 
stvo; no osim sina Marka ne moie se ustanoviti za iz- 
vjestno nijedan sin ni kdi njegova, A i sina Marka ne- 
staje namah s vidika, take da je starjeSinstvo u rodu 
Bribirskib knezova preSlo na Stjepana, mladjeg brata 
Gregorijevog, i na njegove sinove. 

Knez Stjepan, raladjt brat Gregorijev i vjerni po- 
inaga£ njegov, spominje se kao nslavni knez" (inclitus 
comes) Trogira god. 1232. i 18, veljaie god. 1234. Poslije 
toga ni njega viSe nema u poznatim spomenicima. Znade 
se za izvjestno, da je za sobom ostavio dva sina: Stje- 
pana i Jakova, Starijega su sina Stjepana za raz- 
liku od staroga otca od miloSte prozvali Stipko ili 
Stjepko. Taj je Stjepko i preuzeo starjeSinstvo u hiiSi 
Bribirskih knezova. 



■jClBit: Briblraki ]>i 



i 



34 Stjepko, knez od Bribira i Trogira. 



IV. 

Stjepko, knez od Bribira i Trogira. 

(1 239.- 1 274.) 

Stjepko kao knez Trogira pomaie Trogirane proti Spljetu i ostalim 
neprijateljima kralja Bele IV, — Poveljom od 2J, studenoga 1 25 1, 
poh^rdio je kralj Bela IV, knezovima Stjepku i Jakovu iupu 
Bribirsku, — Knez Stjepko postao potestatom u Sideniku. — Smrt 

kfieza Stjepka (6. koloiwza 12*14.,) 




jijuJestalnoga, razsipnoga kralja Andriju naslijedio je sin 
Bela IV. (1235. — 1270.). On je naSao dr2avu svoju u 
najvedem neredu, te je bila prva zadada njegova i njegovog 
brata Kolomana, hercega hrvatskoga, da povrati red i 
mir. Naro^ito bilo mu nastojati, da skuCi premodne veli- 
ka§e i da vrati knini ogromna imanja, koja bijaSe ili 
otac njegov razdao ili su ih svjetovna i duhovna vlastela 
razgrabila. 

U to doba javlja se na popriStu hrvatske povjestnice 
knez Stjepko, sin kneza Stjepana, a sinovac kneza 
Gregorija. Kako je uz kneza Gregorija vazda vjemo stajao 
brat Stjepan, tako je Stjepku nerazdruiiv drug brat J ako v. 
Dok Stjepko stoluje i knezuje u Trogiru, dotle po svoj 
prilici brat Jakov upravlja plemenStinom u Bribiru. No 
uz tu bra£u spominju se i drugi ^lanovi iz porodice 
Bribirskih knezova: tu su Pribinjini sinovi: Gregorije i 
Daniel, koji potonji obnaSa kne^evsku £ast u §ibeniku; 
tu je knez Budislav, zet kneza Gregorija, tu je Obrad, 
kojemu ne znamo ni za otca ni za zanimanje. Svima ovima 
je starjeSina knez Stjepko. 

Stjepko spominje se kao knez od Trogira prvi put u 
svibnju god. 1239. Gotovo u isto vrijeme postao. je nadel- 
nikom u gradu Spljetu, gdje je pretegla latinska stranka 
pod povjestnidarom arcidjakonom Tomom, neki Talijan 



iz Jakina, po imenu Garganus de Arsignis. Spljeiani 
naime, napudeni od Tome, ne htjedoSe viSe birati hrvatske 
velikaSe za svoje knezove, veC proglasiSe svojim naCelnikom 
(potestas) tudjinca Gargana, i lo uz godiSnju pladu od 
500 libara jakinskoga novca. MiSIjahu, da 6e Gargan 
dokrajeiti stranaCke razmirice u gradu i obraniti obdinu 
od vanjskih neprijatelja, narodito od OmiSana i Kadida. 

Dok je Gargan uredjivao prilike u Spljetu, grad 
Trogir sa svojim knezorn Stjepkom svedjer Je joS strepio 
od kneza Doraalda, koji je bio zakleti duSmanin Bribirskih 
knezova (inimicus capitalis). Dne 26. svibnja 1239. sastall 
se sudci i vijednici grada Trogira, te sporazumno s bis- 
kupom Treguanom ustanoviSe i prisegom utvrdiSe ovo : 
,Ako bi koji gradjanin Trogirski pomagao knezu Domaldu 
ili kojemu od njegovih ortaka u pogledu mlinova Pan- 
tanskih, ili bi mu budi javno budi tajno svjetovao, to de 
se, pak bio on tko mu drago, s mjesta iz grada otjerati 
i za sve vijeke de ostati prognan; sva pak imanja de 
mu se oteti i ne de mu se nikad viSe povratiti." Ova 
stroga ustanova odaje, da je knez Domald imao i u samom 
Trogiru oditih i tajnih privrienika. Ali mu napokon ni 
to nije pomoglo. Knezovi Stjepko i Jakov, pomagani 
detama kralja Bele i vojvode Kolomana, svladaSe na- 
pokon sasvim odmetnoga Domalda i brata mu Boitina 
(Bozin, Boyzen}. U ratu se je osobito proslavio neki Pavao, 
kasnije sudac na dvoru kraljevskora i iupan zaladski. 
On je najprije zarobio Bo2ina u lestokom boju na nekom 
otoku, a onda je i brata mu Domalda zarobio u gradu 
Klisu. Da se dobavi slobode, morali su Domaldovi rodjaci 
pustiti iz su2anjstva dvanaest kraljevskih plemida.' 

Nakon pada kneza Domalda odlanulo i knezovima 
od Bribira i gradu Trogiru. Stjepko je s biskupom Tre- 
guanom mogao sada obratiti pa2nju na to, da posve 
izmire svoju obdinu sa Spljetom, s kojim je dosad bilo 
viSe puta razmirice i radi medja i radi kneza Domalda. 
Ved II. srpnja god. 1239. ugovoriSe poslanici obiju obdina 



Sljepko, knez od Bnbira i Trogira. 



r 

^H tvrdi mir i bratimstvo na deset g-odina. Ustanovljeno \al' 
^V da i^e zajednifki ratovati i po kopnu i po mpru, da 6e 

^H neprijatelje i prijatelje jedne obdine smatrati za zajedni£ke. 

^H Od Sestnaest ustanova zanitnljive su osobito tri. Jedanaesta 

^m ka2e: „Ako bi Rogerije, sinovac kneza Domalda, htio 

^M povesti parnicu protl Trog'iranima radi koje stvari, Imads 

^M ih pozvati na dvor kralja ugarskoga". Jo§ su zanimljivije 

^H dvanaesta i trinaesta: „Glede kneza Stjepka odredjujese, 

^1 da sve §kode, Sto ih je nanio spljetskoj ob<imi, a osobito 

^M odkad je knezom u Trogiru, imadu iztraiiti sudci grads 

^M Trogira. Ako knez ne bi htio na to privoljeti, mora ga 

^M obdina Trogirska zbaciti i proglasiti za svoga neprijateljar 

^M te pomagati Spljedane iz svih sila 5vojih, da opet dobiju 

^M svoje stvari od reCenoga kneza . . ." 

^B Upravo na osnovu toga ugovora zapodeSe Spljedast 

malo zatim rat na OmiSane i KaCiiie, kojima bijahu tada na 
Celu sinovi kneza Maldufia, po imenu Pribislav i Osor, 
kao i sinovac njegov Toljen. Rat se je vodio god. 
1239. — 1240. na kopnu i na otocima (BraC i HvarJ, a po- 
magao je Spljedane i grad Trogir (sed pigrum satis et 
tenue). Tek Sto se Je taj rat svrfiio, zaprijeti i kraljevini 
Ugarskoj i kraljevini Hrvatskoj straSna pogibao od Tatara- 
ili Mongola. U ono osudno doba, kad je kralj Bela IV. 
kao bjegunac bez kude i kudiSta tumarao po juincq;., 
Hrvatskoj i Dalmaciji, bili su mu najjadi Stit i obrana 
upravo kneievski rodovi hrvatski, a na delu im Bribirski 
knezovi s knezom Stjepkom. Toga se sjeda kralj i kasnijtf 
god. 1251. On samgovori: „Kad su nas u vrijeme progooa 
tatarskoga prilike onoga doba i poslovi silili podi u 
primarske strane, to su Stjepko i Jakov (sa svojim to- 
djacima) nas i naSe kao vjerni i odani naSi objerudke 
primili i na naSu zapovijed ostavili na razpolaganje sve, 
5to su imali, pade su izlo2ili i svoje osobe tatarskim na- 
valama*. Osobito je bjegunca kralja lijepo dodekao i 
primio grad Trogir, kojerau je Stjepko bio knezom. Kralju 
pohitao u susret biskup Treguan s rektorom, sudcima i 



Citavtm gradjanstvom, pak oduSevljeno pozdravili i ugo- 
stili ne samo kralja, nego i brojne bjegunce iz Ugarsbe 
i Slovinske zemlje. Bela, uvrijedjen od Splje(5ana, koji mu 
nijesu htjeli dati broda, da podj'e na susjedne otoke, 
ostao je u Trogiru viSe dana (lo — 18. o^ujka), a svraiao se 
i kasnije viSe puta u nj, te ga proglasto ne samo vjemim, 
nego upravo najvj'ernijim gradom svojim. Izdao mu paCe 
povelju, kojom je potvrdio sve povlasti i darovanja, po- 
dijeljena od svojih predja, a uz to mu potvrdio sav kotar 
„od stupa, koji je smjeSten izpod Ostroga, pak do sela 
Smokvice*. 

Upravo radi te darovnice kralja Bele planuo je nakon 
odiazka kraljeva krvav i 2estok rat izmedju gradova 
Spljeta i Trogira. Knez Trogirana bijaSe i tada Stjepko 
od Bribira, dok je na Celu spljetske obdine kao na(^elnik 
(potestas) stajao najprije Ivan knez ModruSa i Vinodola 
(1242,), a za njim Bernardo iz Trsta (od svibnja 1243-)' U 
to se pokufialo izmiriti ratujude stranke posredovanjem 
Franjevca Girarda iz Mutine. PoSto su dne 11. rujna 
zastupnici obiju gradova na otoku Ciovo (in insula Bua) 
priznale Girarda za posrednika, izreCe on jo5 istoga dana 
ovu presudu : 

„U ime Hristovo. Godine od upudenja njegovog 
tisu6u dvije sto Cetrdeset i trede, prve indikcije, 1 1. rujna, 
Za vrijeme gospodina Treguana Castnoga biskupa, kneza 
Stjepana, Petra Lukinog i Marina Bla2evog sudaca u 
Trogiru. PoSto je izmedju gradjana Splje<iana i Trogirana 
planula po naputku davnoga neprijateija Ijuta razmirica, 
tako da je vet izmedju obiju obdina danomice sve jade 
bjesnio tuini rat, to sam ja brat Girard od Mutine, doSav 
iz napuljskih strana, zajedno s bratom Pavlom i bratom 
Andrijom, 2aledi nevolju redenih gradova stao nastojatt, 
da s Bo2jom pomodu dokrajdim nepravedni rat izmedju 
brade i rodjaka, te povratim mir i slogu medju njima, 
Tako podesmo nagovarati ih na mir, pak nam je Boija 
ilost bila u pomod, da su nas obje stranke odabrale za 




siidije, te obrekle i obvezale se, da de prihvatiti sve Sto 
bi mi za volju mira izmedju njih odredili . . , Najprije 
dakle hodemo i nalaiemo, da selo Ostrog sa svim, §to mu 
pripada, i sa zemljama, koje se naokolo njega steru, bude 
pravno vlastniCtvo crkve sv. Dujma (u Spljeta), i da ga 
ditava posjeduje, kako ga je dr^ala za nadbiskupa Guncela 
sve do dolazka kralja Bele . . . Nadalje hodemo, da Tro- 
girani ne primaju nijednoga neprijatelja Spljedana, da 
ga ne drie niti ne pomaiu, — a to isto budi du2nost i 
Splje6ana, JoS nalafemo, da se sve plemenite zemlje, koje 
su unutar kotara spljetskoga i trogirskoga, vrate njihovim 
gospodarima . . . Napokon hodemo, da se Stete ili ne- 
pravde medjusobno nanesene oproste, i da se radi njih 
ne podiJSu pamice, a da se u svemu uzdr2i vjernost i po£i- 
tanje kruni kraljevstva ugarskoga , . ." 

Premda je presuda Girardova bila viSe u pnlog 
Spljecianima nego Trogiranima, ipak SpljeCani nijesu mi- 
rovali, te je zato rat ponovo planuo. Borba za medje 
izvrgnu se tada u rat izmedju kraljevske i protukraljevske 
stranke u Hrvatskoj i Dalmaciji. Kraljevskoj stranci na 
Celu bijaSe vjemi Trogir s knezom Stjepkom, a protu- 
kraljevskoj ponositi Spljet. Ali Spljedani bijahu slabiji, te 
biSe u poraorskoj bitci od Trogirana Ijuto razbijeni. 

Frestravljeni s toga poraza bojahu se Spljedani ne 
samo osvete Trogirana, nego i kazne od kralja Bele. 
StadoSe se zato ogledati za saveznicima, te zatraiiSe pomo6 
u svih, koje su dr2ali za protivnike kraljeve. Tako se ute- 
koSe PoljiCanima, svojira dosadanjim protivnicima, zatim 
humskomu knezu Andriji: no najviSe se pouzdaSe u bo- 
sanskoga bana Mateja Ninoslava. Njega izabraSe i za 
svoga kneza (1244.), te mu dadoSe novaca iz gradske 
blagajne, da ih Stiti tako od Trogirana, kako od kralja 
Bele. Matej Ninoslav skupi na to vojsku i dodje u Spljet. 
SjedinivSi se sa Splje£anima ode s vojskom pod Trogir 
ostade ondje dvije nedjelje dana sjekudi vinograde Tro- 
girana i pustoSedi polja njlhova. Ali tvrdoga Trogira, 




r" — 

■ Borbe u Hrvatskoi do god. 1244. 39 

koji bijaSe odolio Tatarima, ne mogaSe uzeti, pak se zato 
vrati u Spljet, Tu imenova svojim namjestnikom svoga 
rodjaka Rikarda, za obranu grada ostavi jednoga od 
svojih sinova s fietom konjanika, te se povrati u Bosnu. 

Kralju Beli napokon dodijaSe smutnje u Hrvatskoj 
i Dalmacij'i, pak posla onarao Dionizija, hercega i bana 
Citave Slovinske zemlje i primorskih strana, da podigne 
kraljevski ugled, te kazni odmetni Spljet i njegove sa- 
veznike, Dioniziju pridruiiSe se ne samo Trogirani, nego 
i knez Stjepko, rodjak njegov Daniel knez Sibenski, knez 
Nelipid i drug! hrvatski velikaSi, te on podje s velikom 
vojskom pod Spljet. PoSto mu gradjani ne htjedoSe dati 
talaca i vein svotu novaca jamCevine, udari on s pomodu 
Trogirana i hrvatskih knezova dne 1 2. srpnja god 1 244, na 
Spljet, te ga prisili pod veCer istoga dana na predaju. 
Malo dana zatim (19. srpnja) ugovorio je Dionizija mir 
izmedju Spljei5ana i Trogirana, U mir biSe ukljuieni pri- 
vr2enici jedne i druge stranke osira bana Ninoslava , 
humskoga kneza Andrije i PoljiCana, koji biSe proglaSeni 
za nevjernike kralju Beli. Spljeiiani moradoSe predati 
Dioniziju Sest sto maraka srebra i Sest mladida iz odli6nih 
porodica za taoce u znak, da 6e ostati vjerni svorau 
zakonitomu vladaru, 

U prvoj polovici god. 1245. spominje se Stjepko 
dva put kao knez grada Trogira (7. sijeCnja, 15. svibnja). 
U to je vrijeme doSao i kralj Bela u juJnu Hrvatsku, te 
je II. travnja god. 1245. boravio u gradu Bribiru (in Ber- 
berio), gdje je potvrdio gradu Sibeniku povelju otca svoga 
Andrije, i to na molbu Daniela od Bribira, koji je tada 
bio knez u Sibeniku. Nema dvojbe, da je Bela, deseiii se 
u stolici Bribirskih knezova, podijelio mnoge milosti tira 
prevjernim podanicima i sluibenicima svojima. I slijedeiSih 
godina 1246.^1245, Stjepko je knez u Trogini, te pomaie 
biskupa Treguana, kad radi, da odrii svoju duhovnu 
vlast nad gradom Sibenikom, kojega nadpop i opat nepre- 
stano snuje, kako bi se odcijepio od trogirske biskupije. 



40 Stjepko, kaez od Bribtra ! Trogira. 

No s godinom 1250. prilike se ztiatno promijeni£e i 
u Hrvatskoj i u dalmatinskim gradovima. Kralj Bela, 
oslobodivSi se Tatara i drugih neprijatelja na zapadu 
svoje dr^ave, stao nastojati, da zacijeli teJke rane, koje 
zadadoSe i Ugarskoj i Hrvatskoj vladanje otca mu Andrije 
i provala Tatara. JoS za otca Andrije biSe razgrabljena 
kraljevska imanja i kraljevski gradovi, pak se podigla 
velikaSka oligarhija; a iza provale Tatara ostali razvaljeni 
gradovi i sela opustoSena, i opustjeli Citavi krajevi. Trebalo 
je stanje kraljevstva hrvatskoga s temelja popraviti i 
osigurati za budude navale s kopna i mora. 

Uredjenje Hrvatske i Dalmacije povjeri kralj joS 
god. 1248. nekomu Stjepanu, koji se u spomenicima 
zove „svijetli i slavni ban i herceg Citave Slovinske 
zemlje". Njemu opet pridijeli za pomoinika drugoga Stje- 
pana, koji se zove „ban primorski i knez triju polja" 
(banus maritimus et comes trium camporum). U jednome 
pismu na vazda vjerne Trogirane, koji se bijahu potufili 
kralju radi raznih patnja i nevolja, Sto su ih morali pod- 
nositi, tjeSi ih kralj 4, travnja god. 1250. iz VaSke ovako: 
^Preljubljenoga i vjernoga naSega Stjepana, bana fiitave 
Slavonije, koji je zaista mu2 po naSem srcu, poslasmo 
u primorske strane, i dadosmo mu podpunu povlast da 
podi2e Cestite i dobre, a obara nevaljane. On jamaCno ne 
<5e ruSiti, neg^o viSe graditi, ne de razsipavati nego skup- 
Ijati, ne de grabiti, nego Cuvati prirodjenu vjernost ...",* 

Banu Stjepanu nije bilo samo podizati Cestite a 
obarati zle, nego su ga dekali i drugi zadatci. Trebalo 
je iza burnih godina Andrijinog vladanja i tatarske pro- 
vale ustanoviti Sto je Cije: Sto pripada kraljevskim gra- 
dovima i knezovima, a Sto hrvatskim plemenima. JoS 
godine 1249. morali se ustanoviti medjaSi izmedju kneza 
Slavogosta od Posedarja i plemena Mogorovida; primorski 
ban Stjepan povjerio je taj posao knezovima Bribirskim 
Stjepku i Jakovu, koji de podi na lice mjesta i od- 
rediti medjaSe.^ 



Hrvatski ban! kao gradski knezovj. 



^^B Foglaviti cUj svima zadatcima bana Stjepana bio 
^Tfe medjutim, da se opet podigne kraljevska vlast, a s njom 
i banska. Da bi se to postiglo, naro£ito u dalmatinskim 
ob<iinama, trebalo je poraditi, da gradovi ne biraju za 
svoje knezove ni strane Ijude a ni hrvatske knezove, 
nego hrvatskoga bana ili hercega, zamjenika kraljeva. 
Ban Stjepan umio je udesiti, da ga je ved god. 1250. 
grad Spljet izabrao svojim knezom, a jamaCno u isto 
vrijetne ili neSto kasnije i grad Trogir. Stjepan ostao je 
knezom tih gradova za Citavoga svoga banovanja (do 
1258.}, a poslije su njegovi nasljednici u banskoj dasti 
takodjer obnaSali knefevsku Cat u dalmatinskim obi^inama. 
Tako narodito ban Roland (1262. — 1268,), ban Henrik 

tzjo. — 1271.) i ban Joakim Petkari (1272.). 
Medjutim i dalmatinske obiiine nijesu 2alile, Sto su 
da zaredali hrvatski bani kao njibovi knezovi. Ta gra- 
dovi voljeli su se pokoravati banu, zastupniku i zamjeniku 
kraljevu, nego susjednim knezovima, koji su k tomu vrlo 
Cesto bili u medjusobnoj zavadi. K tomu je u dalmatin- 
skim gradoviraa bila joS uvijek jaka latinska stranka. Ta 
jo5 na poCetku 12. stoljeiia bili su Latini u Spljetu tako 
jaki, da je gradjanstvo upravo zaziralo od kneza hrvatskog 
porijekla (Spalatenses . , . detestantes prorsus regimen 
viri Sclavigenae experiri), U 12, i ij. stoljeiiu uselllo se 
dodu§e u te gradove dosta hrvatskih porodica iz hrvatskih 
oblasti; all upravo te porodice, Cim su se naSle medju 
gradskim zidinama, kao da su se preobrai^ile, pate su se 
osje<!ale viSe gradjanima poveljenih obdina nego Hrvatima. 
Mjestni patriotizam zatomio je u njima narodno Cuvstvo, 

^te su poput latinskih pragradjana branili jedino interes 

^■Moga grada. 

^^ft Nema dvojbe, i dalmatinski gradovi bili su zado- 

^^•bljni, Sto su za Svoje knezove odsad birali hrvatske 
bane. No ogorfieni radi toga bili su hrvatski velikaSi, 
a naro£ito knezovi od Bribira. Ta oni su od pamtivijeka 
iemo i uztrajno stajali uz svoga kralja i krv svoju li- 



^M^m 



42 



Stjepko, knez od Bribira i Trogira. 



jevali za dinastiju Arpadovu, a kralj Bela nagradjuje i 
sada time, Sto ih potiskaje s morske obale i Sto ih liSavi 
kne2evske fasti u dalmattnskim gradovima, koju su vr^ 
gotovo ve6 s nasljednim pravom. Mofda je tu nepravdv 
osiec^ao i sam kralj Bela, te je s toga 23. studenoga god, 
1 251. izdao vjernim svojim, — knezu Stjepku (Stipcho)i 
Jakovu, sinovima kneza Stjepana, zatim Gregoriju 
Danielu knezu, sinovima kneza Pribinje. nadalje Obradu 
kao i sinovcima njegovim, sinovima kneza Budislava 
plemi(^ima od Bribira, — povelju, kojom je njima iznon 
potvrdio 2upii Bribirsku (comitatum Breberiensem) , daro 
vanu im jo5 od praroditelja njegovih. U toj povelji izbraji 
kralj potanko zasluge Bribirskih knezova : kako su 
dali i protjeraii nevjernoga Domalda, brata njegovog 
rodjake njegove ; kako su se nadalje liesto borili na kopni 
i na moru s mnogim drugima, koji su se dizali prot 
kraljevskoj vlaSti ; kako su napokon za tatarske provaltj 
gotovo sve svoje irtvovall za kraija, a uza to se joj 
borili s nekim odmetniclma, koji su upotrebUi kraljen 
nevolju, pak se na nj podigli. 

Ovom poveljom mislio je Bela umiriti kneza Stjeph 
i njegove rodjake, koji su bili potisnuti s vjsine, na koj 
se bijahu uspeli, te osudjeni, da opet kubure u svojp 
iiupi, Dakako, da knezu Stjepku nije preostalo nego j 
dati se voiji kraljevoj, to viSe, Sto je Bela s drugin 
velikaSima postupao kud i kamo bezobzirnije. Tako y 
upravo god. 1253, nekim plemidima oduzeo njihova po 
sjedovanja u primorju, pak ih onda preselio i nastanifl 
daleko u nutarnjoj zemlji; jednako je god. 1263, k 
Petra u Lici prinudio, da mu ustupi svoj posjed PoCitelj 
da se ondje podigne utvrdjeni kraljevski grad.'" 

Odkad je ban hrvatski bio podjedno knez dalma 
tinskih gradova, doSao je u tim gradovima do veiegi 
ugleda upravitelj (potestas, podesta) , koji je zastupao 
veCinom odsutnoga kneza. Upravitelji (potestas) birali su 
se redovito na godinu dana; u Trogiru dobivali su go- 



Smrt kneza Stjepka. 43 



dimice plaice 200 libara, gostinjac za stanovanje i odre- 
djeno mnoitvo riba. Knez Stjepko od Bribira postao je 
tako godine 1263. potestas u gradu Sibeniku, te je odanle 
stao raditi, da sebi zadobavi opet stari ugled i vlast u 
dalmatinskim gradovima. Dne 7. veljaCe god. 1263., ,za 
kralja Bele i za vremena Stjepka kneza od Bribira odliC- 
noga potestata Sibenskoga" {tempore Stepconis comids 
de Breberio, egregii potestatis Sibenici), gradovi Sibenik 
i Trogir utanaCuju slogu, savez i prijateljstvo na fiast 
kralju a za dobro svih Cestitih Ijudi. Vjerojatno je, da 
je tomu izmirenju obiju obdina najviSe doprinio upravo 
knez Stjepko. 

No dok je kralj Bela 2ivio, nije ipak knezu Stjepku 
poSlo za rukom, da se zadobavi nekadanje vlasti svoje. 
Ni za Belinog sina Sljepana V, {1270. — 1272.) ne bijaSe 
mu bolje. Tek kad je u polovici god. 1272. doSao na 
prijestolje desetgodiSnji Ladislav IV. Kumanac, sinuSe 
nove nade Bribirskoj hi^i, 

Ali knez Stjepko bijaSe tada ve6 prestar i preslab, 
da se otima za vlast. On to prepusti svojim sinoviraa: 
prvorodjencu Pavlu I. i njegovoj brafii Jurju I. i Mladinu I. 
Oni upotrebiSe smutnje za nedorasloga kralja, da se opet 
ugnijezde u dalmatinskim gradovima. Favao, najstariji 
brat, ved je godine 1272. potestatom u Trogiru, a slije- 
dede godine namah je knez i u Spljetu i u Trogiru. Brat 
njegov Juraj I. veil je 24. travnja god. 1274, potestat grada 
Sibenika. Tako se opet za godinu i pol vrati ugled i 
sjaj Bribirskih knezova. 

Knez Stjepko s radoSiiu je jo5 gledao, kako rau se 
je podigla porodica za krjepkih sinova. PoSto je tu sredu 
doCekao, umre dne 6. kolovoza god, 1274. ostavivSi uz 
sinove i kiieri, od kojih se poimence spominje bogoduha 
Stanislava, kasnije opatica reda sv. Klare. 




M& 



Ban Pavao 1. 



Ban Pavao I. (I272.-13I2 ) i njegova brata 
Juraj I. i Mladin I. 

Favao I. kao ktie: Spljtta i Ttogira^ i primor%ki ban. — BribirA 
kmeovi bore se ta Omii, — Andrija III, i Karlo Martel do g 
I3pj. — A'ove borbt sa Omil ; knez Juraj 1. posiao ^knezom pr 
morskih graiiova'^ godine 12(^4. — Bribirskt knezovi rade za Kari 
Roberta. — Ban Pavao poilaje goipodar Bosne, — Bribirskt knein 
dovedose Karla Roberta u Nrvatsku. — Ban Pavao kao starjtHh 
Bribirskih kneaova god. IJOO. — tjoj, — Ban Pavao dobiva j 
/ dariva Rab, - — Borbe s Trogirom god. IJ08. — Ban . 
obladao Zadrom god. ijif. — Smrt bana Pavla gad. IJ12. 

iH polovici god. 127:;, — kako ved napomenusmo - 
^ uzpeo se je na prijestolje mladi, tek desetgodiSnji L» 
dislav IV. Kumanac, sin kralja Stjepana V. Njega bijaffi 
joS djetetom otac oienio s Izabelom, kiierju napuljskogi 
Karla I. iz porodice An2uvinske. PoSlo je i Ladislavljev 
sestra Marija bila poSla za napuljskoga kratjevit^a ICarla 
vladari su napuljski iz kuce Aniuvinske stali odsad mnogt 
utjecati u prilike ugarskoga i hrvatskoga kraljevstva 
Ved zz. srpnja god. 1272. pozove napuljski kralj Karlo \ 
sve prelate, knezove i barune u Ugarskoj, da budu vjen 
i odani zetu njegovu Ladislavu i 2eni mu Izabeli. 

LZa nedorasloga kralja Ladislava upravljaSe dr2avoQ 
majka njegova Elizabeta Kumanka, a uz nju stajaSe njedf 
Ijubimac, ban Citave Slavonije Joakira (IvaCin) Fetkai^ 
koji je bio podjedno knez dalmatinskih gradova. No Ciq 
se, da upravo datinatinske obiiine nijesu bile sporazunm 
s novom vladom, jer veii 24. kolovoza god. 1272, prijel 
mladi kralj Trogiranima iz Stolnoga Biograda ovako 
„Neka znade vaSa vjernost, da smo ovjen£ani krunom kra 



vladari driava, koje se naokolo nas prostiru, s nama su u 
k4obroni miru i savezu. S tofj^a vam tvrdo zapovijedamo na- 

uci, da u svemu, Sto se tiCe mene i nafiega IJubljenoga 
Joakiraa, postupate vjerno tako, da vas mofetno 
^akim dobrom tiadijeliti. Znajte bo, da premda smo sada 
S u djeCaCkoj dobi, ipak iraademo po Bo2joj milosti toliku 
, da moietno snaiino svladati sve, koji bi se digli na 
. Ako bi se dakle ikakva nevjera u vaSim srcima rodila, 
B cete izbjedi naSim rukama. Ho<^emo stoga da vaSe star- 
Sine dodju k nama, kao k svomu naravnomu gospodaru, 
: bez straha; a da se drugo ne drznu uCiniti*. 
(Pamo I. kao Icnez Spljeta i Trogira, i primorski ban.) 
D kralja Ladislava stiite u Trogir 13, rujna. Istoga 
dodje u grad i bribirski knez Pavao, koji je 
potestatom gradskim. Mo2da je upravo njegovomu 
■Btjecanju po£Io za rukom, te su Trogirani, koji su 
se u prvi kraj otimali novomu kralju, ipak priznali nje- 
^ovu vlast. 

PoSto je ban fiitave Slavonije, Joakim, bio uz kralja 
u Ugarskoj, nije mogao vrSiti svoje Casti kao knez dal- 
matinskih gradova. I tako nije Cudo, da su gradovi Spljet 
i Trogir za godinu 1273. izabrali svojim knezora Pavla 
od Bribira, MoMa da je tada ved postao i namjestnikom 
' primorskoga bana ili bana za Hrvatsku i Dalmaciju (qui 
vicem gerit pro bano maritimoj. 

Kao knez Spljeta i Trogira i uza to primorski ban 
upotrebio je Pavao grozne smutnje u Ugarskoj, da opet 
podignemod svoje hiie i pomogne bradu t rodjake svoje. 
Uza to je nastojao, da izmiri obdine dalmatinske medju 
sobom. Stara opreka izmedju Spljeta i Trogira radi raedja. 
naroCito radi sela Ostroga, trajala je joS svedjer; jednako 
je bilo neprestane borbe izmedju Sibenika i Trogira, jer 
su Siben(5ani radili, da dobiju svoga vlastitoga biskupa, i 
da se odkinu od trogirske biskupije. 

Kao knez i Spljeta i Trogira nastojao je Pavao, da 
napokon dodje do izmirenja izmedju obih obdina. All ma 



46 Bsn Pavao I. i njegova bra^a. 



to nije poSlo za rukom,'kao ni to, da postigne sp<»9fr> 
zumak izmedju Trogira i Sibenika. premda je izradio, da- 

u SibenCani stali brata mu Jurja birati za svoga pot&- 
stata (od travnja 1274.). Opreke se paCe tabo izoStriSs, 
da su se na posljedku Spljef^ani i SibenCani zdru2ili 
zajednicu proti Trogfiru, koji je obima smetao. UsUjed 
toga, iini se, da je doSlo do razdora i u samoj porodiij 
Bribirskih knezova. Dok su braia Pavao i Juraj viSe staJ 
jali na strani Spljef^ana i SibenCana, njihovi bratici Ivair 
i Radoslav, sinovi kneza Jakova, zauzeSe se za Trogirane, 
Trogir pads, joS nedavno priliCno hladan preraa mladomi 
kratju Ladislavu, stade ga sad salijetati i vapiti za pomo^ 
njegovu 1 

Vet 24. travnja god, 1274. nala2e Ladislav IV. Jurji 
potestatu i obcini Sibenskoj, da viSe ne diraju u gradjani 
i iitelje Trogira, koje je on primio u svoju ^zasebns 
milost i zaStitu" ; 21. srpnja god. 1274. opet zastupnik tro- 
girskoga biskupa Kolumbana proglaSuje pred kninskiB 
biskupom i primorskim banom {Pavlom} izbor Sibenskogt 
biskupa za nevaljan, te proklinje tamoSnjega arhipresvv 
tera i prvake svjetovne i duhovne. Napokon sam kralj 
piSe 10. kolovoza pismo Spljedanima, koredi ih, §to uzn( 
miruju Trogirane i £to su izagnali iz svoga grada nek 
privr2enike njegove. Ladislav ih s toga poziva, da s 
kane dirati u Trogirane, ako ga priznavaju za naravnogd 
gospodara Ugarske i Hrvatske, zacim da primu opet iza< 
gnane sugradjane, i da do Miholja poSlju na njegov dvoi 
neke odliCnije gradjane, koji de s njime potrebito udesil 
za dobro stanje kraljevine Hrvatske {de bono statu regu 
Croatiae). 

Vjerojatno je, da su u tim prilibama Trogirani ve 
prije skinuli Pavla sa kneJEevske £asti u svom grada 
Dakako. da je na to i knez Pavao odluCnije stao uz Splji 
dane i Sibendane, i da je ih djelom pomagao, kad su ! 
borili sa svojim starim protivnicima. Ali Trogirani stali 

i proti banu dozivati kralja. Ladislav na to pisao iz 



dima i Trogiranima i banu Pavlu, obima 13. kolovoza god. 

1274, U pismu Trogiranima tjeSi i bodri ih kralj ovako: 
„PoSto ste djela vjernosti vazda neumomo izvrSivali, to 
vas kraljevskom sklonosti nagradjujemo. PoSto medjutim 
radi ratnih nezgoda ne mo^emo u taj mah otidi u one 
krajeve, obznanjujemo vaSoj vjernosti, da demo naskoro 
poslati k vama takvog Covjeka, koji 6e vas braniti i od 
Pavla, koji zamjenjuje primorskoga bana, kao i od gra- 
djana Spljeta i Sibenika, a i od svih, koji vas uznemiruju". 
Banu pak Pavln kralj porufiuje: „Ladislav Pavlu banu 
pozdravljenje i milost. Tuiila se je nama obdina gradjana 
Trogirskih, da ih ti ne prestajeS uznemirivati, tra2edi od 
njih taoce, da bi ti bill duJEni slu2iti, i navaljujudi na 
zemlje njihove, i nanose«;i im mnoge druge nepravde. 
PoSto mi ne daroo, da naSe goste (hospites) itko uzne- 
miruje, zapovijedamo ti tvrdo ovime, da se posve okaniS 
dirati u Trogirane i da ne dag toga Ciniti ni bradi tvojoj 
ni drugomu komu, a ni gradjanima Spljeta i Sibenika. 
Ako si primio taoce, povrati ih; ako ih oni (gradovi) 
imadu, neka ih oni natrag dadu. Nemoj inaCe raditi, tako 
ti miloati moje! Sudce u gradovima Trogiru, Sibeniku i 
Spljetu ne trpi nipoSto, ako nijesu iz naSe drlave; a 2i- 
telje, koji su poradi vjernosti prema nama iztjerani iz 
Spljeta, dovedi natrag u ime naSega ugleda i povrati 
njima sva dobra i imanja njihova". 

Ne znamo, kako su djelovale poslanice kraljeve; je- 
dino se javlja, da je joS u kolovozu doSao u Trogir Pavlov 
bratid Ivan, sin kneza Jakova, i da je primio kne2evsku 
£ast. Ved 16. kolovoza spominje se on javno u izpravi, 
kojom je trogirski biskup Kolumban prokleo izabranoga 
Sibenskoga biskupa Pavla i sve, koji su doprinijeli k nje- 
govu izboru, a povrh toga obdinu Sibensku i njezin kotar 
odario crkvenim interdiktom. 

Cini se, da su sada zaredale straSne smutnje ne samo 
u primorju, nego u Citavom kraljevstvu hrvatskom, Pri- 
jetUa je pa6e velika pogibao, da 6e se Hrvatska odmet- 



Ban Pavao I. 1 njegova bra<ia. 



nuti sasvim od kralja X^dislava. Uz Splje^ane i Siben&mn 
prionult i hrvatskt velikaSt (Spalatenses et Sybenzant 
nobilibus omnibus et potentioribus Sclauonie sociati contra 
civitatem Traguriensem) , pak zahtijevali, da trogirski bi- 
skup priznade samosvojnost Sibenske biskupije i njezinoga 
biskupa Pavla, i da obdina povrati Sptjetu sve zemlje i 
posjede, Sto su njemu nekad pripadali. Ako toga ne bude, 
ne samo da 6e imanja Trogirana pustoSiti, nego : 
grad s temelja razonti. JamaCno je ban Pavao b 
Celu Citavomu pokretu. 

Kralj Ladislav Kumanac kraj takih prilika skinu 
kneza Pavla s banske Casti, te god. 1275. imenuje za bans 
Hrvatske i Dalmacije N i k o 1 u, sina sJavnoga bana Stj&-, 
pana u vrijeme Bele IV. Novoga bana, koji se u spo> 
menicima zove ili ,totius Croatie et Dalmacie banus' ili 
opet naprosto , banus maritinus", £ekaSe te2ka zada<ia, da 
uredi zamrSene poslove dalmatinske. On to srecoo i obavi 
do god. 1277. Kroz to vrijeme je razban Pavao svedjer bi(^: 
knezom Spljeta, dok je brati<^ njegov Ivan, sin Jakovljev, 
jednako bio knez u Trogiru. 

Ban Nikoia radio je oprezno. Iza dugih razprava 
poSlo mu je za rukom, te je sklonio Trogirane, da su se 
sami odrekli nekih prepornih zemalja, koje je zatim ktali 
potvrdio gradu Spljetu. Druge posjede opet povratio jff 
ban Trogiranima, te im je u to ime 6. lipnja 1275. izdao 
pred gradom Ninom povelju. Tu pripovijeda .Nikola, ban 
£itave Hrvatske i Dalmacije, knez od GaCke {2upe)", kaka 
je nekad otac njegov, ban ditave Slavonije, Stjepan, oduzea 
Trogiranima neke zemlje kod sv. Petra od KlobuSitSh 
izpod Ostroga, te ih predao kagtelu u KHsu; no Trogi?! 
rani su na sudu izpravaraa dokazali, da je to njihovo vlast" 
niCtvo, pak zato ih ban Nikola njima vrai^a, te im pod- 
jedno daje za pristava plemenitoga mui!a Radoslava, sina 
nekadanjega kneza Jakova od Bribira, da ih on uvede a 
posjed reCenih zemalja. UredivSi medjaSe izmedju Spljeta; 
i Trogira jamaCno je ban Nikola nastojao, da dokrajCi i 




Bribirski knezovi bore se za OmiS. 49 

spor radi biskupije u Sibeniku ; no tu su mu smetall kne- 
zovi od Bribira, koji su svom snagom radili, da u torn 
hrvatskom gradu ostane biskupija. 

Medjutim je ban Nikola nastojao, do dodje do pod- 
punog izinjrenja izmedju Spljeta i Trogira, a moMa i 
Trogira sa Sibenikoin. Vei 7. svibnja god. 1276. radilo se 
u trogirskom vijecu o pogodbama, pod kojima de se uta- 
naCiti mir s protivnicima, SUjedeiie godine 1277, postao 
je potestatom u Trogiru uz kneza Ivana Mladin, brat 
kneza Pavla, te je nedvojbeno i on mnogo doprinesao spo- 
razumku. Oba grada tzabraSe na to kneza Jurja Bri- 
birskoga, od nedavna ve& i kneza u Sibeniku, da on 
Zajedno sa dva zadarska gradjana konaCno rijeSi spor iz- 
medju njih. I tako dodje 30. lipnja god. 1277. opet do mira 
i sloge izmedju oba grada. Namah zatim nestaje bana 
Nikole iz priraorskih strana, a dostojanstvo primorskoga 
ill hrvatskoga bana preuze opet Pavao od Bribira. On je 
od god. 1278. ponovo ban hrvatski : kneSiju u Spljetu 
ustupa tada bratu Mladinu I., dok je brat Juraj I, i dalje 
knezom u Sibeniku, a poslije i u samome Trogiru. 

Iza god. 1278. nastoji ban Pavao, da kao primorski 
ban zavlada neposredno Citavira hrvatsko-dalmatinskiin pri- 
morjem. No tu mu najviSe smetaju tvrdi grad OmiS i kne- 
zovi od plemena KaCii^, gospodari OmiSa i oblasti Krajine. 

OmiSani i KaCiiii nijesu odavna pravo priznavali 
vlasti ugarsko-hrvatskih vladara, niti iCiju drugu, ved su 
iivjeli pustopaSno i slobodno. Ved od po£etka 13. stoljeda 
dizali se na njih i ugarski kraiji i hrvatski hercezi, zatim 
Mletci Zajedno sa Zadrom i Dubrovnikom. ali sve zaludo. 
Prijetili njima i napuljski kraiji iz kude Hohenstaufa, ali 
ni za njih nijesu marili, vet su kao gusari krstarili po 
Jadranskom moru, robedi i zadavajudi strah i trepet ne 
samo 2iteljinia uz hrvatsku obalu, nego i podanicima mle- 
ta£ke republike i napuljskoga kraljevstva. Ni posveienih 
biskupa nijesu Stedili: netom god. 1273. bijahu knezovi 
Qmi^ki (banus Stanoy et Saracenus, cursarii de Almisio) 

[ Xlaii<t Bribirski kne^.ovi. 



1 



50 Ban Pavao I. i njegova brada. 



brobili kefalenijskoga biskupa Henrika ! Napokon se po- 
digao napuljski kralj Karlo Ani\x, pak 4. rujna god. 1274. 
utana^io savez s gradovima Spljetom i Sibenikom, da za- 
jedni^ki povedu rat na OmiSane. 

Vrlo je vjerojatno, da sii i Bribirski knezovi, a na- 
roCito ban primorski Pavao i brat njegov Juraj, tada po- 
testat §ibenski, znali za taj savez, te ga i odobravali, 
premda se u ugovoru izrijekom ne spominju. Ta njima 
je takodjer bilo u prilog, da se smrve OmiSani, pak da 
zavladaju tim gradom kao knezovi. No smutnje, koje za- 
redaSe poslije u samoj Hrvatskoj i Ugarskoj, ne dadoSe 
da dodje do snovane vojne. Medjutim zapo^eSe g. 1276. 
MletCani upravo kriiarski rat na Omi§ i KaCide, koji se 
otegnu do god. 1279. U taj rat umijeSa se i ban Pavao, 
ne zna se, da li kao saveznik ili protivnik Omi§ana i Ka- 
6i^a. Kad je na to god. 1280. mletaCki vojvoda Petar 
Morosini osvojio kaSteo (burgum Almissii),te ga razvalio, 
poi^uri se i ban Pavao, da dijeli plijen. Cini se, da su 
Mlet^ani za,driali samo mjesto kaStela i susjedne otoke, 
naroCito BraC i Hvar, dok je Pavao kao primorski (hr- 
vatski) ban obladao varoSem OmiSem i oblaSdu Krajinom. 
Jedino tako moi^emo razumjeti, kad ban Pavao sa svojom 
bradom Jurjem i Mladinom Salje iza pada OmiSa svoje po- 
slanike u Mletke, da se pogadjaju. Banovi poslanici, za- 
darski gradjani Paskvan VarikaSa i Domald Zadulin dolaze 
u Mletke, te 14. svibnja god. 1280. ugovaraju s du2dom 
Petrom Gradonigom tvrdi mir (treuga) na tri godine. Tom 
prigodom obec^aje ban duMu i obc^ini mletaCkoj, da ne 6e 
uznemirivati on ni brada njegova obdne ni njezinih poda- 
nika ni sam niti po OmiSanima, ni po takvim Ijudima, 
koje bi primio u banovinu ili u iwpe i knei^ije svoje hra,6e. 

Nema sumnje, ban se Pavao miri s Mletcima, ali 
kaStela OmiSa, koji obdina iznova podii^e i utvrdjuje, te 
u njemu namjeSta svoga kapetana, ne moi^e gledati u 
vlasti njezinoj. Vec^ god. 1283., premda su Mletci mnogo 
potroSili za utvrdu i obranu svoga OmiSa, prijeti im po- 



■ Bribirski knezovi bore ae za OmiS. jr*^ 

gibao, da ga opet izgube. Na sve strane pozivaja 
svoje podanike i saveznike, da Salj'u pomotii plemidu An- 
driji Dandulu, kapetanu u OmiSu. No borbe za tu zna- 
menitu tvrdju traju jofi i dalje. God, 1286. i 1287., a oso- 
bito potonje, MletCani napreiu sve svoje sile, da odr2e 
tolikom krvlju steCeno mjesto. U listopadu zakljufiuje mle- 
ta£ko vijede, da se opremi brodovlje protiv OmiSana (ut 
contra Almisenses naves armentur) ; podjedno se Salju 
novel za uzdrSavanje vojske proti OmiSu. No sve je za- 
ludo. Premda MletCani bune Cafc i Trogirane proti Bri- 
birskim knezovima, ipak ni to ne pomafe: banu Pavlu i 
bratu mu Jurju podje joS god. 1287. za rukom, te obla- 
daSe i kaStelom, tako da su odsad driali ne samo varoS 
i luku na uS6u Cetine, nego i utvrdjeni grad. U zauzetom 
OmiSu namjestiSe svoga posebnoga kneza, kojemu je bilo 
braniti tvrdinju od MletCana. Vei5 slijedeiie godine 1288, 
dne 18. oktobra jamfii grad Trogir mletaCkoj obdim, da 
de velemo2ni ban Pavao i braiia njegova knezovi Juraj i 
Mladin kao gospodari OmiSa driati mir i ugovore sa mle- 
taCkom republikom; podjedno obedaje Trogir platiti jam- 
Cevinu od 600 malih libara one godine, kad bi se dogo- 
dilo, te bi OmiS izaSao izpod vlasti i gospodstva Bribirskih 
knezova (quo contiget Almissium exire sub dominto et 
de dominio ac potestate dominorum Pauli bani, comitum 
Georgei et Mladini et heredum eorum). 

MletCanima nije nimalo bilo poiudnOj 6to je OmiS 
ovako dopanuo Bribirske knezove. Ta odkad su ovi dr2ali 
tu znamenitu toCku na jugu hrvatskoga kraljevstva, ni- 
jesu MletCani za Cas bili sigurni za otoke Brad i Hvar, 
kao ni za manje otoke naokolo njih. No za taj par nije 
bilo mogude ni pomisliti, da se iSto promijeni. K tome 
je MletCane vrlo zanimalo drugo pitanje, radi kojega im 
je moralo biti mnogo do prijateljstva i naklonosti Bribir- 
skih knezova. Kako je naircie ugarsko hrvatski kralj La- 
dislav IV. iivio posve razkalaSeno, ne samo da je time 
turio svoju driavu u skrajnju nevolju, nego je 1 mnogo 



52 Ban Pavao I. i njegova braca. 



zanimalo pitanje, tko de jednom naslijediti nesrednoga 
kralja, koji nema ni mui^koga ni 2enskoga poroda? Pre- 
tendenta za prijestolje bilo je dakako dosta; no najviSe 
prava, dinilo se, da imade Andrija, unuk kralja Andrije 
II., koji se je rodio i odhranio upravo u Mletcima. 

Beatrica naime, posljednja supruga kralja Andrije 
11. , bijaSe iza smrti svoga mu2a od straha pred svojim 
pastorcima ostavila Ugarsku, te se vratila u Italiju, gdje 
je kod svoga brata, estenskoga markgrofa Aze VII. ro- 
dila sina Stjepana. Taj se Stjepan do mile volje nalutao 
po svijetu, te se napokon sklonio u Mletke, i o2enio se 
tamo Tomasinom, k<5erju patricija Morosina. Od toga se 
braka rodi Andrija s pridjevkom MletCanin, koji se je sma- 
trao zakonitim baStinikom u kraljevstvu ugarskom i hr- 
vatskom iza tui^noga kralja Vladislava. No po§to je na- 
sljednik prijestolja u Ugarskoj i Hrvatskoj po starom 
obiCaju i pravu jo§ za i^ivota kraljeva vrSio Cast i slu2bu 
hercega u Hrvatskoj, to je i Andrija jo§ za iiva Ladi- 
slava stao raditi, da §to prije dodje u Hrvatsku za her- 
cega. Sasvim je prirodno, da je mletaCka obdina radila 
njemu u prilog, ta on je bio mletaCki patricij I A kolike 
tek koristi za Mletke, ako bi jednom sjeo na ugarsko 
prijestolje mui, u kojemu je tekla plemenita krv mle- 
taCkal Ve6 god. 1286. poSlo je Albertu Morosinu, ujcu 
Andrijinu za rukom, te je s pomodu obdne dopremio svoga 
nec^aka u Hrvatsku, pak je za onih vjeCitih smutnja naSao 
toliko privri^enika, da se je Andrija mogao proglasiti 
hercegom hrvatskim. No da se Andrija i odri^i, nije bila 
dostatna pomoc^ dalekih Mletaka, nego je trebalo predo- 
biti i hrvatske velikaSe, naroCito Bribirske knezove. 

Nema sumnje, da su upravo obziri prema preten- 
dentu Andriji sklonili mletaCku obdnu, da popusti banu 
Pavlu i njegovoj bracii u pogledu OmiSa. Ona je to mogla 
Ciniti to lakSe, §to su u oi^ujku ili travnju god. 1290. doSli u 
Mletke poslanici i zastupnici bana Pavla i njegove bra<5e, 
naime poznati nam ve6 zadarski gradjani Paskoje Vari- 



ka&a. i Domald ZaduUn, pak u ime Bribirskih knezova 
ponudili obfini mir na tri godine. Mleta£ki je du2d Petar 
Gradonigo objeniCke prihvatio ponudu, te mir bi utanaCen 
14, svibnja god. lago. u Mletcima. Brada bribirska: ban 
Pavao i knezovi Juraj i Mladin zavjeriSe se, da ne 6e uzne- 
mirivati Mletfana ni sami ni po OmiSanima, ni po ostalim 
svojim podanicima, nego da ie ih pustiti mime 1 sigurne 
kako na kopnu tako na moru. NaroCito ne ^.e dirati u 
otoke Hvar i Brafi, kao ni u mletaCke brodovc, koji plove 
Jadranskim morem. Krstaredi po moru preraa Mletcima 
ne de idi dalje od Jakina {du2 talijanske obale) ni od otoka 
Unije {Nia, Ania) kod Cresa na hrvatsko - dalmatinskoj 
strani. Napokon obeCavaju Bribirski knezovi, da 6e dal- 
matinski gradovi Trogir, Sibenik i Spljet, kao i pojedini 
gradjani iz Zadra jamCiti sa 20.000 mletaCkih denara, da 
Ce se taj mir tvrdo drfati i sve pogodbe njegove. S druge 
strane opet obreCe duiSd za se i za Citavu obdinu, da ne 6e 
dirati ni u osobe ni u stvari budi Bribirskih knezova budi 
OmiSana, nego da de ih pustiti mirne i sigurne kako na 
moru tako i na kopnu, 

Tim ugovorom prestade za Cas borba za OmiS iz- 
medju Mletaka i bana Pavla. Jo§ bi ustanovljeno, da knez 
Juraj mo2e slobodno i sigurno dolaziti u Mletke, boraviti 
u njima i otiCi iz njih, ako bi iSao u Italiju budi k rim- 
skomu papi, budi za kojim drugim poslom. Knez Juraj 
zaista se je tada spremao u Rim, da privede jednom 
kraju borbu radi biskupije u Sibeniku. No i drugi poslovi 
gonili su ga joS dalje, naime u Napulj kralju Karlu II. 
iz porodice Auiuvinske. 

Jo5 se ne bijahu poslanici Bribirskih knezova vratili 
iz Mletaka, ostade Ugarska i Hrvatska bez vladara. Kako 
je kralj Ladislav IV. 2ivio, tako je i umro. ZanemarivSi 
posve svoju zakonitu 2enu Izabelu, napuljsku kraljevnu, 
bacio se u krilo Kumanima, te Ijubakao snjihovim lijepim 
jienama. Lutajuci s kumanskim vodjama po Biharskoj SSu- 
^aniji utabori se nedaleko od tvrdinje Eorosszega. Nodu 






r 



34 Ban Pavao I. i ajeg'ova bra^o. 



lo. srpoja god. 1290. provaliSe tri Kumana u njegov Sator, 
te ga umoriSe. 

(Andrija III. i Karlo Martel do godine 1295.) JoS ne 
bijaSe kralj Ladislav u grobu ohladio, pohita Andrija 
MletCanin iz Austrije, gdje je bio suiCanj vojvode Al- 
brechta, u Budim, a odanle u Stolni Biograd, gdje ga 
je nadbiskup ostrogonski Vladimir 23, srpnja god. 1290. 
okrunio za kralja, Uz mnoge ine velikaSe i obdine pri- 
znadoSe ga namah i dalraatinski gradovi, koji su se i 
onako veCinom ravnali po vjetru. koji je duvao preko 
mora od MIetaka. Zadrani pai^e, mieta£ki podanici, izja- 
viSe se 8. studenoga god. 1290. spremni, utanaCiti dobar 1 
tvrdi mir sa Spljetom i Trogirom, pa£e i prijateljstvo na 
pet godina, ako bi Spijefiani birali potestate ili knezove, 
nkoji ne bi bili tz Hrvatske" (potestatem vel comitem, 
qui non fuerit de Sclavonia). Cini se, da ostale dalma- 
tinske obiiine ipak nijesu prihvatile te ponude Zadrana, 
jer 22. sijednja god. 1291. ugovaraju Spljet i Trogir sami 
savez i zajednicu na pet godina proti svima „sa6uvav£i 
Cast i du2nu vjernost kralju ugarskomu i gospodinu 
banu". JoS se obvezuju birati knezove i potestate iz 
jedne te iste zemlje (de una et eadem terra), valjda iz 
Hrvatske. No zato su ipak Trogirani 18, rujna god, 1291. 
oduSevljeno zakljufiili: ,Po3to majka kralja ugarskoga (To- 
masina Morosini iz MIetaka) kani po(^i preko Zadra do 
kralja, neka se poSJje obiinska galijica dobro opremljena, 
u kojoj lie podi detiri plemii^a gradska, te u ime obdine 
pokloniti njoj 100 janjaca i 100 galeta boljega vina". 

No proti kralju Andriji ustao naputjski kralj Karlo 
II., Surjak pokojnoga kra)ja Ladislava, pak namijenio 
prijestolje svome sinu Karlu Mar telu. Uz napuljskoga 
kralja pristao i papa Nikola IV., koji bijaSe joS 8. rujna 
god. 1290. po svome legatu dao Karia Martela okruniti 
za kralja ugarskoga i hrvatskoga. Sad su i kralj na- 
puljski i papa rimski pregnuli svom snagom, da Karln 
Martelu takodjer pribave prijestolje u Ugarskoj i Hrvat- 



Andrija II], i Karlo Mattel. 55 



skoj. Papa kao ^lava katoliCke crkve stao raditi oko 
duhovnih velikaSa, a kralj Karlo II. mitio svjetovne kne- 
zove i 2upane darovnicama. Naravno, da mu je u prvom 
redu bilo stalo do mocnih knezova od Bribira. Ta Pavao 
se ve6 u veljaCi god. 1289. zove .slavni ban primorski"; a 
njegova brada Juraj i Mladin knezuju u svima gradovima 
uz moraku obalu (osim Zadra) od Nina do OmiSa. Kamo 
pretegne ban s bradom, pretegnut de prije i kasnije ne 
samo hrvatski gradovi Nin, Skradia, Sibenik, Klis i 
OmiS, nego i dalmatinske obiiine Spljet i Trogir. 

JoS za 2iva Ladislava godine 1285. boravio je knez 
Juraj neko vrijeme u Napulju, poSto kralj Karlo II. nalaie, 
da se „knezu Jurju, savjetniku vjernomu" spremi galija 
za povratak u domovinu. U srpnju god. 1290. spremao 
se knez Juraj ponovno u Italiju, u Rim, a po svoj prilici 
i u Napulj. Na koncu godine 1291,, dne 28. studenoga, 
nalai^e vojvoda salemski Karlo, „da se dozvoli nekonrn 
Jurfii (Jursio) uzeti u lukama puljskim neSto iita, da ga 
odveze u Hrvatsku i Dalmaciju, i da njime obskrbi gra- 
dove bana Pavla i njegove bratie Jurja i Mladina, gospo- 
dara Citave Hrvatske i Dalmacije' (ad munienda castra 
Pauli bani, Georgii et Miadeni fratrum, dominonira totius 
Sclavoniae el Dalmatiae). Nema sumnje, da su u to doba 
ban Pavao i braiia njegova stala raditi za napuljskoga 
kra!jevi<;a, koji im Salje hrane za obskrbu njihovih gra- 
dova. Godinora 1292. ve6 su se Bribirski knezovi sasvim 
priklonili Aniuvincima, poSto im Karlo Martel ovako 
piSe: „Plemenitim mufevima knezu Jurju i knezu Mladinu, 
bra<^i i t, d. Primili smo blagohotno pismo vaSe vjernosti, 
koje ste nedavno nama poslali, pak smo iz njegovog sa- 
driaja razabrali, da ste vi s vaSima (privrienicima) revno 
stali raditi za nas u poslu naSega kraljevstva ugarskoga, 
i da ste voljni joS gorljivije zapo(!eto nastavili, Hvaledi 
mi dakle vaSu iskrenost dostojnom hvalom, opominjemo, 
zahtijevamo i zapovijedamo, da ono, Sto ste hvale vri- 
^^edno zapofeli, joS hvale vrjednije u budude proslijedite. 



56 Han Pavao I. i njegova brafa. 



pak da zajedno s plemenitim mu2ein Pavlom, bacom 
hrvatskim, i drugim vaSim (privrtenicima) mu2evno na- 
stojite odoljeti svima pokusima reCenoga nametnika kra- 
Ijevstva Ungarije. Osim toga budite na niku providnomu 
i pobo2nomu muiu Hugonu de Monte Rotundo, naSemu 
posebnomu poslaniku i pouzdaniku, kojega smo navlastice 

poslali u one krajeve Poslat demo nadalje u pomo6 

galije u te krajeve, fiim se samo odale£i onaj provalnik, 
kako smo £uli od poslanika vaSih i drugih. Kanimo Sto 
prije poslati u one krajeve vikara naSega s dostojno 
£astnom dru2inom; i onda, ako Bog dade, sami glavom 
do6i, da konaCno svladarco onoga nametnika i njegova pri- 
vr2enike, sve za korist i mir reCenoga kraljevstva Ungarije, 
a za uzviSenje vaSe i svih drugih, koji Ijube naSe ime", 
Pismo ovo odaje, da je god. 1392. bilo ved iivah- 
noga obdenja izmedju Karia Martela i Bribirskih knezova. 
Slali se poslanici iz Hrvatske u Napulj i obratno, te se 
ozbiljno spremalo utrti put Karlu Martelu u Hrvatsku, 
a odanle u Ugarsku. Do^ao pouzdanik napuljskoga kra-' 
Ijevida takodj'er u Spljet, pak zahtijevao od gradjana, da 
mu polo2e prisegu vjernosti. Spljedani nadjoSe se u ne- 
maloj neprilici, pak zatraJEiSe savjeta u Trogirana. Tu se 
sastalo vijeCe, pak de razpravljati, 5ta da se uradi ? Pred- 
lagalo se kojeSta. Neki miSlJahu, da se o svemu mudro 
£uti, paCe ni banu Pavlu da se niSta ne ka^e o zahtjevn 
kralja Karla, dok sam ban obdinu na to ne pozove. 
pozivu An2uvinca neka se obavijeste i Sibendani. Drugi 
opet, po imenu Toma 2anid, svjetovaSe, neka se poSalje 
u Spljet koji pametni niu2 i neka izvijesti, dn. se poslaniktt 
Karla Martela ne mote za sada odgovoriti, poSto se onaj 
obiCno kruni u kojemu gradu, koji postaje kraljem ugar- 
skim; s toga de se 1 grad Trogir pokloniti onome, koji 
bude okrunjen za kralja, Napokon predlo2i Mattja 2amd, 
da se poSalje zaseban glasnik banu Pavlu, te mu saobfl 
sve, Sto se je vijedalo, i kako su se zakljudci priob£il| 
gradovima Spljetu i Sibeniku. 



Povelja kralja Karla 11. od ig. kolovoza 1292. 57 



Obdina dakle Trogirska, a s njom valjda i Spljet i 
Sibenik Sacali se prisedi vjernost Karlu Martelu, poSto 

joS ne bijaSe krunjen u Ugarskoj. No zato je napuljski 
kraljevi<5, na poCetku godine 1292., od majke svoje Marije, 
ugarske kraljevne, u Aixu takodjer progla^eni kralj ugarski 
i hrvatski, stao jog odluCnije raditi, da poluCi svoj cilj. 
Otac njegov Karlo II. izdade 19, kolovoza god. 1292. po- 
velju knezovima od Bribira, u kojoj ih obilato nadari 
radi vjerne sluibe njihove. „Promatrajudi iskrenu odanost, 
koju su plemeniti mui Pavao, ban Hrvatske i Dalmacije, 
i brada njegova, knezovi Juraj i Mladin, odavna gojili 
prema nama, neprestano joS goje, uzevSi nadalje u obzir 
njihove mile usluge, koje su nam dosad Cinili, i koje 
ie Ciniti u budude, to iz osobite milosti i s izvjestnim 
znanjem ustupamo, dajemo i potvrdjujemo reCenoj braiii 
i svima njihovim zakonitim nasljednicima i potomcima 
za sve vijeke oblast ili kotar zvan od puka Dyesnich 
(Dreinik), kao i koljeno ili pleme, koje se zove Suczunny 
(Suczanmy) i Pset, te se prostire uz spomenutu oblast, 
pak odanle sve do medja pokrajine, koja sezove Bosna, 
Ustupamo nadalje i dajemo reCenoj braCi i 
njihovim baStinicima od Hrvatske i Dalmacije 
toliko, koliko se (one) steru od medja 2upe 
HIivanjske ili Lijevanjske (a finibus comitatus de 
Chelum) sve do Senja, GaCke i ModruSa, sa 
svima velikaSima (baronibus), kletvenicima (va- 
sallibuS}, varoSima, tvrdinjama i selima, kao i 
s otocima uz primorje, sa svima pravima i 
pripadcima, da sve to dr2e i posjeduju po svojoj 
volji". Ovom poveljom darovao je dakle napuljski kralj 
knezovima od Bribira gotovo Citavu Hrvatsku i Dalmaciju 
{„od Livna do ModruSa") ; na sjeveru ostao je Senj s Vi- 
nodolom i Modrufiama knezovima Frankapanima, a GaCka 
2upa potomcima bana Stjepana i sina mu Nikole, zatim 
grad Zadar s otocima Rabom i Pagom Mletcima; na 
jcgu je iupa. HIivno (Lijevno) pripadala nekomu knezu 



I 



Mihovilu. Tako su ban Pavao i bra6a njegova pri 
sve, Sto se je u ono vrijeme zvalo ,priniorska banovina^ 
ili abanovina Hrvatske i Dalmacije*. Njihovoj su po? 
srednoj i neposrednoj vlasti imali pripasti ne samo svi 
gradovi i varo^i hrvacsko-dalmatinskoga primorja, ne samo 
najznatnije tvrdinje, kaStela i zamci u Ilrvatskoj, nego i 
najodliCniji vetika&i i knezovi od HIivna do ModruSa 
imali su postati njihovi kletvenici iii vazali. A to su bill 
tada knez Cirijak ili Kurjak u Krbavi, od kojega pot&> 
koSe knezovi Kurjakovidi ; knez Juraj Isanov u Kninu i 
Srbu, od kojega poteko£e Nelipidi, a nio2da ve6 tadft 
knez Hrvatin, sin Stjepanov, gospodar Dolnjih krajeva n 
Bosni uz medju hrvatsku. 

Ban Pavao s bradom svojom dobio jeod napuljskoga 
kralja u vjeCitu baStinu fiitavu Hrvatsku i Dalmaciju, 
je nedvojbeno stao svom snagom raditi za Karia Martela,, 
Vei5 u sijeCnju god. 1293. dobiva ban Pavao 2ita iz Na- 
pulja, da providi hranom svoje tvrde gradove ; u isti mah 
vrada se njegov rodjak VlCeta (potestat grada Nina) ix 
Napuija, po§to je odnio AnSuvincima ponike svoga starje* 
Sine. Ne znamo medjutim, koliko je ban Pavao uspio 
radedi za AniSuvinca. Dalmatinski gradovi priznavali sq 
i dalje Andrlju, paCe i Sibenik u jednoj izpravi od 17* 
veljaCe god. 1293. spominje „vladanje Andrije kralja ugar* 
skoga", i to u izpravi, kojom je upravo sam knez JuraJ 
izrekao neku osudu. 

Bit ie, te je okretu neSto doprinesao sam kraH 
Andrija III. On bijaSe jo5 proSle godine 1292. doSao 11 
Hrvatsku (napuljski kralj zove se zato ninvasor" = prt^ 
valnik), te preko Zagreba, gdje se je desio u polovicl 
srpnja, poSao u primorske strane, da utvrdi svoju vlast 
i pozdravi svoju majku Tomasinu Morosini, koja je boravila 
u Zadru pod okriljem mletadkim. JamaCno su ve6 tada 
mnogi nestalni privrfenici njegovi odluCnije uza nj pristali. 
Grotovo u isto vrijeme umro je i papa Nikola IV., ne- 
umorni i gorljivi zaStitnik Aniuvinaca, a protivnik An- 



drijin. Tako je Andriji sinula nada, da bi mogao odoljeti 
svomu takmacu. Trebalo mu samo predobiti najmodnije kne- 
zove u Hrvatskoj, bana Pavia i braiu njegovu. Da ih od- 
vrati od Katla Martela, izdade im god. 1293., valjda namah 
na poCetku, znamenitu povelju, kojom im za sva vremena 
darova kao nasljednu ba§tinu Citavu nbanovinu primorsku" 
ili kraljevinu Hrvatsku s Dalmacijom, Znamenita ta po- 
velja glasi u slobodnom hrvatskom prevodu ovako: 

^Promotrili smo {zasluge) Ijubljenih i vjernih naSih 
muieva, vitezova PavIa bana primorskoga i knezova Jurja 
i Mladina, njegove brade, koji su kao nekim naaljednim 
pravom u mnogira i velikim bojeviraa zaslu^ili, da se 
ovjenCaju viteikira lovorom, Oni su nas viSe puta nioliU 
po glastiicima, a napose po poboinora i prijaznom mu2u 
bratu Desideriju od reda samostanaca sv. Augustina, da 
bi s obzirom na mnoge siuibe, Sto su ih fiiniii njihovi 
predji i oni sami naSim predSastnicima i nama, pridali 
nefito (darovnicaraa naSih predja), da bi naime poklonili 
njima i njihovim potomcima primorsku banovinu 
sa svima pravima, koristima i dohodcima ban- 
skima; a oni 6e se zato obvezati u ime svoje i 
svojih baStinika, da 6e dr2ati vojsku od pet 
stotina (500) Ijudi, te nas pomagati u svima 
naSim kraljevskim podhvatima (vojnama) i proti 
vanjskim neprij atelj ima kao i proti domadim 
protivnicima... Mi dakle usliSasmo molbe reCene 
brade, te dajemo piimorsku baniju sa svima pravima, 
koristima i dohodcima njima i njihovim baStinicima kao 
pravo vlastniCtvo {iure proprietatis) i gospoStiju (et per- 
petui dominii) uz gore reCene pogodbe, kao joS uz neke 
druge, naime da i naSe velidanstvo i preblagu s 
Boijompomoiiu herceginju fiitave Slavonije 
iprimorskih strana kneginju, naSu premilu 
majku (Tomasinu), priznadu te joj davaju strenu . . . 
po obiCaju kraljevstva naSega. Napokon joS odredjujemo, 
L.pozvani dodju k nama i naSoj majci ili sami, ili ako 




6o 



Ban Pavao I. i njegova bra^i. 



8U zakonito zaprijefeni, da nam poSalju budi svoju I 
ili sinove, budi koje druge njima odane osobe . 

Ni ovom sjajnom poveljom i darovnicom nije kral 
Andrija III. mogao sasvim predobiti bana Pavia i njegovu 
bradu. Dne 8. srpnja 1293. proglaSuju kralj Karlo II 
napuljski, supruga mu Marija i sin Karlo Martel, okrunjei 
ve6 kralj ugarski, da su podijelili slobodu i podpunu si 
gurnost banu Pavlu i knezu Jurju, kao i njihovim zamje> 
nicima, kad bi htjeli budi pojedince budi zajedno do6i 1 
Napulj pak tamo boraviti. U novembru opet god. 1293. n» 
stoji Karlo 11. ^na zahtjev kneza Jurja, svoga vjernoga il 
krajeva Slavonije', da se naknadi Steta Trogiraninu Dam. 
janu, kojega su napuljski podanici na moru orobili. Premda 
i slijedede godine 1394. dalmatinske i hrvatske gradsbs 
obcine Cvrsto stoje uz kralja Andriju III., te ga dosljedndr 
i uztrajno spotninju u svojim izpravama uz knezove 1 
Bribira, ipak Aniuvini u Napulju ne miruju. Dne so. 
lipnja 1Z94. Karlo II. i sin mu Karlo Martel sami oCituju, 
da su oni „u poslu kraljevstva Ungarije odluCili dogo- 
varati se s banom Pavlom i koristovati se njegovim 
savjetom, te su zato obnaSli redenoga PavIa prizvati u 
svoju nazoCnost". U to ime izdaju njemu i bradi njegovt^ 
Jurju i Mladinu slobodno pismo, da mogu slobodno I 
Napulj dolaziti, ondje boraviti i opet otid zajedno : 
svojom porodicom i dru2inom, a da im nitko ne smijfl 
niSta na £ao £initi. Isto slobodno pismo ponovno izdajH 
oba kralja zajedno s kraljicom Marijom 8. srpnja god.' 
1294. I opet dozvoljavaju Bribirskim knezovima, da iz lula 
napuljskih voze 2ita i druge hrane za obskrbu svojih gra* 
dova. Napokon 17. juna god. 1295. izdaje kralj Karlo II. 
banu Pavlu znamenitu povelju, u kojoj doslovce ka2et 
.Obziruiii se na velike, mile i primljene usluge, koje j'a 
plemeniti mu2 Pavao ban prtmorski, gospodin Hrvats 
(banus niaritimus, dominus Croatorum) „naS Ijubljeni 
i vjerni rodjak (dilectus et fidelis consanguineu9 
noster) odano dinio nekad otcu naSemu, neprestano fiini 




nama i Karlu, naSemu prvorodjencu, kralju Ungarije, a 
nadaroo se, da ie ih Ciniti i u buduie, pristajemo i ho- 
derao da reCeni kralj ugarski, naS prvorodjenac, podijeli 
istomu banu Pavlu za Citav 5ivot baniju ili vJast bansku 
(dominium banatus) u hrvatskim i dalmatinskim stra- 
naoia, onako, kako je tu baniju dr2ao i sada drii. Fo- 
tvrdjujemo sve, Sto Ce reCeni kralJ ugarski podjeljenjem 
banije istomu Pavlu uCiniti, pak i mi, koliko je do nas, 
dajemo njemu baniju." 

Eraiji napuljski zovu bana Pavla god. 1295. svojim 
„ljubljenim i vjernim rodjakom" I Ako to nije puka reCenica, 
kojom hode poCastiti modnoga bana, to je negdje u to 
vrijeme doSIo i do rodbinske sveze izmedju Bribirskih 
knezova i Aniuvinaca. Znademo, da se je god. 1289. iienio 
ban Pavao. valjda drug! put, i da je uzeo za suprugu 
Ursu ill Ursulu; no da li je po njoj postao rodjakom 
Aniuvina, ne mo2e se ni slutiti po poznatim spome- 
nicima. No svakako odaje £itava poveija svojim tonora, 
da su odnosi izmedju bana Pavla i napuljskih vladara 
god. 1295. postal! ijesniji i njefniji. MoiSda je mnogo 
doprinesao tome i novi papa Bonifacije VIII. {od 23. 
prosinca god. 1294), koji je svom snagom stao raditi u 
prilog rodu aniuvinskomu. 

No upravo u taj mah stiie An2uvince Ijut udarac. 
Godine 1295. stala haraCiti po Italiji kuga, koja je u 
crno zavila i kraljevski dvor u Napulju. U polovici godine, 
negdje na koncu lipnja obolio od nje Karlo Martel, pre- 
destinovani kralj Ungarije i Hrvatske, te umro od nje 
naglom srardu, ostavivSi za sobom samo sitnu djecu. Tako 
sa se za neko vrijeme izjalovile nade anjtuvinskoga roda. 

(Nove borbe ea OmiS; knes Juraj I. postao Jcneeom pri- 
morskih gradova" god. 1294.) Odkad je tvrdi Omifi sa 
svojim kaStelom ostao u vlasti hrvatskoj i kneza Jurja, 
ntjesu Mletdani imali pravoga mira. Premda im knez 
Juraj bijage zadao tvrdu vjeru za se i za OmiSane, 
k lie dr2ati rair, a to su zajam^ili gotovo svi gradovi 



62 Ban Pavao I. i njegova braia, 



dalmatinski, strepili sn MletCani vazda za svoje otokM 
BraC i Hvar. Nije s toga ni Cudo, da su Mletci nepra^ 
stano javno i tajno radili, kako bi se opet dobavili OmiSa. 
A povoda dali su im sami OmiSani. Ve6 u veljaCi god. 
1292, tuie se Trogirani na OmiSane, Sto opet Cine nasiija 
(vim inferentibus Almissanis), pak £alju svoga poslanika 
u Spljet, koji 6e Zajedno sa spljetskim postanikom poft 
knezu Jurju, te ga o svemu obavijestiti. I u oiujku galjn" 
Trogirani dva poslanika u Spljet poradi navala omiSkih' 
gusara (super Almissanorum incursiones). 

Vrlo je vjerojatno, da su OmiSani stall ponovo dirati 
u otok BraC i Hvar. Take potakoSe opet Mletfiane, da 
im rade o glavi. No znajuCi MletCani, kako je tvrd i 
nedohodan kaSteo u OmiSu, stadoSe snubiti tamognjega 
kneza Podina, da im povjereni njemu grad izdade. I za- 
ista Podin pogazio vjeru^ zadatu svomu gospodaru knezu 
Jurju, pak OmiS predao Mletciraa (prije 26. svibnja god. 
1293.). Mletci uCiniSe milost izdajici, da smije svakegodine; 
do deset amfora vina odnljetl u oblasti svojih prijatelja, 
a da ne plac^a za vino nikakve carine. 

Izdaja Podinova vrlo se kosnula kneza Jurja i bratil 
njegovog, bana Pavla. Izvori nam ne javljaju, da li je 
planuo rat; samo je izvjestno, da je knezu Jurju opet 
poSlo za rukom predobitl grad OmiS. Pofito je sada driao 
sve dalmatlnske 1 hrvatske gradove uz more (osim Zadra), 
prozove se slavodobitno „slaviiim knezom primor 
skih gradova" (civitatum maritimarum illustris comes). 
Da ga ne bl smetali Mletci, obnovi on s njima ugovor 
mira od godine izgo, Ugovor bi ovaj put utanaCen u 
Obrovcu 28. ojujka god. 1294., te je torn prigodom mle- 
tadkoga duMa zastupao zadarski knez Rogerije Mauro- 
ceno. Mir ima trajati deset godina. I opet se je knez Juraj 
zavjerio, da ni on ni OmiSani ne 6e smetati MletCana ni nji' 
hovih podanika, a najmanje 2itelja otoka BraCa i Hvara, 
Ne ie takodjer ploveii po moru prema Mletcima brodtti 
dalje odjakina i otoka Unije, osim ako bi ih nezgoda na 



moru nagnala. JoS je obedao, da £e svaku Statu, koju bi 
budi on budi OmiSani nanijeli mletaCkim brddovima ili 
podanicima na moru, naknaditi najdulje za injesec dana, 
iza Sto se krivci kitdi vrate, Tako &e naknaditi ved na- 
nesene Stete Tarettu de Cafradello i Filipu Jurjeviiiu u 
iznosu od 4000 malih mletaCkih denara. Da ie knez Juraj 
savjestno i toCno utanaCeni mir driati, potvrdi on pri- 
segom, te se podjedno obveza platiti globu od 20.000 de- 
nara, ako bi ustanove toga mira pogazio. Jednako se 
obveza zadarski knez u ime tnletaCkoga du2da Petra Gra- 
doniga, da de kneza Jurja i sve njegove Ijude, a naroCito 
OmiSane, kao i njihovo imanje pustiti na miru i u sigur- 
nosti, i da ne Ce pustiti svoje podanike, da u njih diraju. 
Mletfiani zahtijevahu joS, da za utanaCeni mir jamCe 
svi gradovi, koji priznaju vlast kneza Jurja, naime Nin, 
Skradin, Sibenik, Trogir i Spljet. Ved istoga dana pri- 
stupi kao jamac obdna grada Spljeta sa 3000 mletadkih 
denara, kao i pojedini gradjani zadarski sa 300—800 di- 
nara. Sutradan 29. o2ujka izdade povelju grad Nin, ko- 
jega je potestatom tada bio poznati ve6 VlCeta, rodjak 
Bribirskih knezova; Nin dade jamstvo za 2500 denara. 
Napokon 9. travnja prihvatiSe jamstvo i ostali gradovi: 
Skradin sa 1500 libara, Sibenik sa 5000 (tu je bio po- 
testat Georgius de Jurisig de Bribir — svakako od ple- 
mena Subid), i napokon i grad Trogir sa 3000 denara. 
Najteie, t\m se, primio je jamstvo grad Trogir, i to 
tek onda, poSto su se i knez Juraj i obdina omiSka ob- 
vezali, da 6e oni sami platiti jamCevinu za Trogirane, ako 
bi kad doSlo do potrebe. JoS 7. travnja desio se zastup- 
nik Trogirana Matija Lufiid u Klisu (in castro Clisii), 
gdje se je u kudi kneza Jurja (in domo comitis Georgii) 
sastavilo pismo, kojim se je knez Juraj morao obvezati, 
da ie sam iz svoga platiti jamCevinu za Trogirane, ako 
ne bi mogao iztjerati te svote od onih, koji bi skrivili, da 
se globa plati. Svjedoci toga fiina bili su : Radoslav Do- 
Kin<Hijid iz Poljica, knez Slavan i Stanislav od Bribira, 



Ban Pavao I. i njegova bni£*. 



ftlii2beiiici (servientes) kneza Jurja, i napokon magistitf 
Beoventito, tjelesni lijeteik knefev. Zastupnik trogirski 

Lu£iii doSao i u Omi&, kojega su iitelji tada priznavali 
fcralja Andriju KI. i moCnoga kneza Juija (potentls viri 
Georgii de Bribirio comitis Almissi). Javno na trgu ii- 
pred crkve sv Mihajta morali su knez Nikola R.adigx>stOT, 
sudci Pribislav i Budi<i zajedno s obdinskim vijetem (cum 
consensu parlamenti died comniunis) izjaviti. da £e cot 
plattti jamCevinu Trogirana od 3000 denara, ako bi &• 
telji omiSki dali povoda, da se ta jamfevina mora izplatitii- 
Osim toga da Ce namirili £letu i troSkove. 

(Bribinh hiefofi rode ia Kurla Roherta). Kad \ 
Karlo Maitel umro (1295,), stavi se njegova mati Mar 
rija Zajedno sa svojom unuCadi , Martelovom djecom, 
pod okrilje pape Bomfacija VIII. Ona kao nesumnjiva 
k£i ugarskoga kralja nije mogla gledati oa ugarskom i 
hrvatskom prijestolju vladara, koji je potekao od po- 
smrtnog sina Andrije II. Nju je najizdainije pomagaa 
papa Bonifacije, driedi Ugarsku za papinsko leno, gdjs 
no zapada papl pravo da namjeSta vladare. Tjiko se 
je zgodilo, da je sada Bonifacije odredio za kralja ugar- 
skoga i hrvatskoga Karla Roberta, najstarijegi 
sina Karla Martela, a UDuka kraljice Marije (24. ^yA 
nja god. 1297.). 

Bonifacije pregnuo svom snagom, da svomu od» 
braniku osigura prijestolje Po6to je vedina 2itelja dalm» 
tinskib za Andriju, a proti Aniuvincima, nastoji papa 
kroz svedenstvo poIu£iti svoj cilj. Gdje se god izprazai 
biskupska stolica, on je popunjuje privr2enicima svojegS 
kandidata. U Spljetu je ve£ izabran za nadbiskupa Jakov; 
all poSto on pristaje uz Andriju, papa ga je svrgnuo, jer s 
kroz tri mjeseca nije prijavio u Rimu za potvrdu. Na nje 
govo mjesto naprosto imenuje u svibnju god. 1297. svogj 
£ovjeka, po imenu Petra, dosad dvorskoga kapelana kra 
Ijice Marije, za kojega se stalno nada, da i^e raditi zt 
An2uvii)ce. Male zatim premjegta opet zadarskoga nad 




Biskupija u Sibeniku god. 1298. 65 



bisfeupa u Italiju u grad Trani, te mu odredjuje za na- 
sljednika talijanskog malobratianina. 

Ohrabreni odluCnim postupanjem papinim ustaju sada 
i Bribirski knezovi za Karla Roberta. NaroCito knez Juraj 
opet se sprema u Italiju, gdje fe obai^i Napulj i Rim. U 
Napulju 6e se posavjetovati a kraljicom Marijom, a u 
Rimu 6e izloiiti papi stari spor izmedju Sibenika i Trogira 
poradi biskupije u Sibeniku, Bilo Je to na koncu g. 1297. 
ill na poCetku god. 1298. Mora da je knez Juraj osobito 
uSao u milost kraljice Marije i povoljnih joj vijesti do- 
nesao iz hrvatskih krajeva, poSto se ona obrada papi te 
zagovara molbe Jurjeve u pogledu Sibenske biskupije. Iz 
Napulja ide knez Juraj u Rira papi Bonifaciju VIII. I 
njega je negdje uvjeravao, kako 6e nedvojbeno njegov 
Stidenik naskorozasjesti na prijestolje ugarsko i hrvatsko, 
jer papa najpripravnije sluSa molbe kneieve. God. 1298. 
dne I. svibnja piSe papa poslanicu spljetskomu i zadar- 
skomu nadbiskupu; u njoj ka3e, da je na molbu kraljice 
Marije, supruge sicilskoga kratja Karla II., kao i na 
pro^RJe kneza Jurja, kneza dalmatinskih gradova, odludo 
dokrajCiti vjeCite razmirice izmedju Trogira i Sibenika 
poradi toga, Sto je trogirski biskup neprestance radio, da 
zadr2i Sibenik u svojoj vlasti, Nala2e zato obim nadbi- 
skupima, da crkvu Sibensku uzvise na stolnu, a varoS 
Sibenik na grad {oppidum Sibenicense in civitatem). Nova 
biskupija bit 6e podvrgnuta spljetakoj metropoliji, te de 
joj se i medje odrediti, Poziva joS nadbiskupe, da za novu 
biskupiju nadju zgodnu osobu, koju i^e onda spljetski 
nadbiskup u papino ime posvetiti. 

Osnutkom nove biskupije u Sibeniku nije samo papa 
ugodio kraljici Mariji i kne^u Jurju, nego je poradio u 
prilog i svojim osnovama. Ta novi ie biskup biti nedvoj- 
beno odan papi, te 6e ga pomagati u njegovom nastojanju 
glede Karla Roberta; pak i SibenCani vazda ie se sjedati 
zahvalno pape, kojega je posredovanjem uzviSena njihova 
obiina od varoSi na grad I Ta i Sibenik je joS god. 1293, 

Ki»ie: Bribirati kneinvi, ■' 




B«K Ra*ao L ■ ■icg p « bnca. 

i vaxds njegovo 

Odkad je knez 
, lr»rf oii i p r ii o etkih gradora*. brat je 
, Ina PsT3K> oatavio njesia farigm i skrb za pri- 
aUame, pak se je etao vise laoimari piilikama 
s ffagotAe) Hrratike. On ne stoliiie vi£e a ma- 
1 BribtTQ. djedovmi svoje liie. oe^o je 
t na jug, D Skradin, gdje se ri 
JAs Kffci sasc^ s morem. Ta a Skradinu. u divlje ro- 
■nacUfcont knja dk najvedega slapa rijeke Krke, u skraj- 
t^tmm fcats oajzgodoJjega morskoga latona sjeveine Dal- 
wirijt, tik grada. koji je znamemt kao biskapska stolica 
(kojoj pripadaju iupe Bribir i Sidrags), gospoduje u ka- 
fttdn 0n castro nostro Scardone) viSe grada (civitas Scar- 
dona) motm i Dgledni ban Pavao. Dob mu brat Juraj 
polazi Q ItaliJD: a Mietke, u Rim, a Napulj, ban Pavao 
obilazi hrvatskom zemljom, vrSe^i po starom obi^ju du2- 
iHMti i prava banska. Kao zamjenik kraljev, kao podkratj 
on je prvi sudac u kraljevstvu hrvatskom. 

Godine 1298. upravo 26. decembra na Stjepanje desi 
se Pavao u Vrani, u stolici templarskoga reda, kojega 
malo zatim nestaje s vidika povjestnoga. Banu sudcu 
dolaze iz svih krajeva poti£teni i progonjeni „pravdu pi- 
tajuii". Dolaze pak iz sviju krajeva hrvatskih, jer je 
Pavao tada vei ban .fiitave Hrvatske" (totius Chor- 
vacie). Oko njega se tako skupila plemenita gospoda hr- 
vatska (in nostra presencia coram nobilibus viris regni 
Chorvatorum circa nos existentibus) : tu iraa priprostih 
plemida, a i knezova. Iz Krbave do&ao knez Kuijak, ko- 
jega ban zove svojim rodjakom (cognatus noster) ; ali osim 
njega stigla i tri plemenita mu2a od plemena Gu§ida, tri 
rodjena brata: Grdo, Desinja i Pribislav, sinovi Ladislav- 
Ijevi, a unuci krbavskoga kneza Jakova od plemena Gu- 
Siia. Brai^a tu2e banu kneza Kurjaka, koji kao da hoie 
u£initi kmetovima plemenite Ijude plemena GuSiii, iz ko- 



Ban Pavao I. gospodar Bosne. 67 

jega je i on sam nikao. TuSitelji govore: Kralj Bela IV. 
dao je naSemu otcu Ladislavu, sinu krbavskoga kneza 
Jakova od plemena GuSiC, za njegove vjerne sluilbe pri- 
vilegij, kojim je njemu darovao Sest posjeda u Krbavi i 
jedno mjesto u Hrvatiji, u 2upi Luci. Knez Kurjak oteo 
nam je tu otCevinu naSu i molimo, da sudite sud. Banu 
Pavlu dalo se na 2ao, Sto mu „rodjak" Kurjak otima ba- 
Stine Ijudima svoga plemena, pak prije nego Sto te su- 
diti, nastoji svoga rodjaka skloniti, da ugrabljenopovrati. 
I zaisla knez Kurjak dobre volje odluCio povratiti brail 
njihovu otCevinu do konca rujna dojdude godine ; ako 
toga ne bi dotle uCinio, platit 6e globu od dvije stotine 
maraka. Pol globe dobit 6e dvor (banov), a drugu polo- 
vicu trpe<ia stranka, naime braia: Grdo, Desinja i Pri- 
bislav. O svetnu tomu sastavljena bi povelja, koju je 
ban podkrijepio svojim viset^im peCatora. Sta je na torn 
peCatu bilo otisnuto, ne znamo; all iz kasnijih povelja 
banovih saznajemo, da je na peCatu bio grb bana Pavla, 
naime Stit s orlovim krilom i kacigom. Bribirski -su kne- 
zovi imali naime u svome grbu orlovo krilo, kao da su 
time htjeli oznaCiti, da lie i oni jednom poput oria poletiti 
nebu pod oblake. 

Dok je na BoJiii god. 1298. knez Pavao bio joS na- 
prosto „ban fiitave Hrvatske", nova godina 1299, donijela 
mu lijepu jabuku. naime banovinu Bosnu. Vei 7. travnja 
god. 1299. zove se on sam ponosito ^gospodin Bosne". 
Nitko nije zabiljeJio, kako je Pavao postao gospodin Bosne 
{dominus Bosne), zato nam budi slobodno nagadjati. 

JoS god. 1287, bio je banom Bosne Prijezda {Pri- 
yezda), rodjak nekadanjega bana Matije Ninoslava. Pri- 
jezda je 8, svibnja pomenute godine boravio u 2upi Ze- 
maljniku kod Vrbasa, te je s privolom velikaSa i plemiiia 
svoje drSave upravo tu 2upu darovao svomu zetu Ladi- 
slavu, prvorodjenomu sinu bana Stjepana.^' Darovnicu 
otievu blagohotno prihvatiSe sinovi bana Prijezde, po 
menu : Stjepan, Prijezda i Vuk (Stephani, Priyezda i Vich) , 



Ban Pavao I. i njegova brata. 



kako se naro£ito u poveiji spominje. Prva dva sina Stjepan 
i Prijezda naslijediSe zatim otca u banskoj Casti; dne 23. 
srpnja god, 1290. upravi papa Nikola IV. na „plemenite 
inu2eve Stjepana i Prijezdu (Brisde), bane bosanske", posla- 
nicu, u kojoj im preporuCivaSe svoga legata Benevenuta. 
Upravo isti dan bijaSe papa poslao jednako pismo ,ple- 
menitim mu^evima Pavlu banu, Jurju i Mladinu bradi, 
knezovima Omi§kini'',kao i drugim hrvatskim veIikEi£ima. 

Vjerojatno je, da je ban Stjepan, koji je zajedno 
s bratom svojim Prijezdom izmedju god. 1287. i 1290. 
obladao Bosnom, onaj isti Stjepan Kotroman, koji se bi- 
jaSe o2enio Jelisavom, kderjii srbskoga razkralja Stjepana 
Dragutina, i koji se obiCno smatra praotcem dinastije 
Kotromanida u Bosni. Ban Stjepan s pridjevkom Kotro- 
man pokoravao se je izprva svome tastu, razkralju Stje- 
panu Dragutinu, koji je joS od god, 1282. bio vojvodom 
Bosne i MaCve, Srijema, Biograda i BraniCeva, i to take, 
kao po prilicl hrvatski ban hercegu Citave Slavonije. No 
izmedju god. 1290. i 1298. stupio je bosanski ban u srodstvo 
s hrvatskim banom Pavlom ili s kojim od njegove brade,'* 
te se je valjda torn prigodom pridruiSio hrvatskomu banu 
Pavlu, koji se je na to namah prozvao „gospodinom 
Bosne." A nije ni nemogude, da je hrvatski ban Pavao 
silom pokorio Bosnu ili koji njezin dio, pak se po onda£- 
njem obiCaju namah prozvao ,gospodin Bosne". 

Malo iza toga, Sto je ban Pavao postao ,gospodin* 
Bosne, te se stao ponosito pisati „banus Croatie, Dalmatie 
et dominus Bosne" boravio je on 7. travnja god. 1299. u 
svome kaStelu Skradinu (in castro nostro Scardone) tifc kraj 
varoSi istoga imena. Uza nj bila njegova supruga, banica 
Ursula, s kojom se bijaSe pred deset godina vjenCao; bilo 
uzanj jamaCno i druge svojte, narcdito sinova. Samo ne- 
koga nije bilo, — naime njegove sestre Stane ili Stani- 
slave, Ona se je, ne zna se zaSto, ved odavna uklonila 
syjetskoj vrevi i niStavilu, pak je poSla u samostan, da 
kao duvna sluii i slavi Boga svoga. Stupila u red opa- i 



Ban Pavao izabrao sv. Ivana Krstitelja za krsno ime. 69 



tica ST. Klare, kojih je samostan sv. Elizabete stajao uz 
obalu rijeke Krke nasuprot gradu Skradinu. 

I bana Pav]a, koji je u kratko vrijeme tako silno 
podigao vlast svoju i hi2e svoje, zaokupile u taj Cas po- 
bo2ne misli. A podrf avala to razpoloifenje njegovo nje2na 
mu drug'a, banica Ursa. Pa tako se zajedno sa suprugom 
dosjetio, da bi mu iza Boga i majke Bo^je trebalo 2a- 
Stitnika i zagovornika, da bi mu trebalo izabrati „krsno 
ime" za se i za svoje potomke. Odabrao za svoga „pa- 
trona i gospodina" sv. Ivana Krstitelja, uz svetoga Ni- 
kolu najrazSirenije krsno ime u naSem narodu, te se za- 
yjetovao, da 6e ga vazda Stovati i slaviti. No ban Pavao 
sa supnigom svojom — evo u Casu sre6e i napredka svoga 
— pomiSljao i na grjeSnu duSu svoju, kao i na duSe 
predja svojih, i tako odluCio uCiniti zaduSbinu. Sagradit 
fte s temelja crkvu na Cast svoga patrona sv, Ivana Krsti- 
telja, a uz nju 6e podic^i i samostan blizu manastira duvna 
sv. Elizabete, u kojemu je draga sestra njegovaStanislava 
Castna predstojnica, Novu crkvu sa samostanom predat 
6e redu Franjevaca, pak 6e oni pjevati hvalospjeve i 
psalme svemoinomu Bogu za oproStenje grijeha njegovih, 
a za spas duSe bana Pavla i diCnih predja njegovih. 

Tako je postala zaduSbina Bribirskih knezova: fra- 
njeva£ki samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja kod Skra- 
dina No i u gradu Bribiru, u toj plemenSdini kneza Pavla, 
podigla se u to vrijeme ili vei prije crkva sv. Marije, 
takodjer sa samostanom Franjevaca. I ta je crkva sv. 
Marije postala kasnije glasovita. jer su se u nju sahra- 
njivali mrtvi ostatci Bribirskih knezova. 

All ban Pavao pobrinuo se i za budu^nost bratSe, 
koji 6e u samostanu sv. Ivana sluiiti Bogu. Nadario 
samostan obilato prostranim zemljama, vinogradima i vode 
nicama, &to ih je pokupovao od skradinskih i^itelja budi 
sam budi iena njegova Ursa. On daje jedan mlin, koji 
je kupio od skradinskoga gradjanina Ljubavca za 150 
zlatnih dukata ; taj je mlin upravo uz glasoviti slap rijeke 



r 
I 



70 Ban Pavao I. i njegova braia. 

Krke na jedoom grebenu tile do drugoga mtina, koji se 
zove Brzac. ZanimljiTa je izprava, kojom je ban Pavao 
osigurao samostanu svoja daiovanja. Iz nje saznajemo, 
da se je tada zemlja mjerila „§aCicama" (scachigarutn) po 
.mjeri hrvatskoj" (mensura Charuatorum), da je tada bilo i 
slobodnih zemalja „po obiCaju ili po sloboStinama pleme- 
nitih Hrvata" (more seu libertate nobilium Charuatorum), 
Citava izprava odiSe skroz hrvatskim duhom, premda je 
pisana latinskim rijeCima; suviSe Je ta izprava vrlo zna- 
menita za mjestopis grada Skradina i njegove okolice. 
Odu2iv se Bogu, fito mu je dosad udijelio svaku 
sreiiu i blagoslov, stao ban Pavao da uredjuje Bosnu. I u 
Bosni je kao u Hrvatskoj bilo knezova, koji su upravljali 
pojedinim oblastlma i 2upama. Upravo na medji hrvatskoj 
sterata se naokolo Vrbasa od nekadanjih hrvatskih 2upa 
sastavljena oblast, zvana „Dolnji kraji" (partes in- 
feriores), u kojoj je tada bio knez neki Hrvatin, sin 
kneza S^epana, a djed kasnijega silnoga vojvode Hrvoja 
"VukCiiia Hrvatini(ia. Taj knez Hrvatin bio je u rodu ili 
svojti (consanguineus et cognatus) banu Pavlu i njegovoj 
brat^i, te je mo2da i doprinesao, da je Pavao nedavno 
postao ngospodin Bosne", Bit de da su kneza Hrvatina 
mnogo salijetali njegovi protivnici, jer se on podaje u 
okrilje i zafititu svojih rodjaka, knezova od Bribira, a ti 
ga opet preporudaju i'lvo napuljskomu kralju Karlu II. 
I tako napuljski kralj 14. srpnja god. 1299, izdaje knezu 
Hrvatinu povelju, kojom mu utvrdjuje vlast u dolnjim kra- 
jima bosanskim. U poveiji ka2e se uz ino; „Obziru(^i se 
na eistodu vjernosti, kao i na drage, koristne i primljene 
sluibe, Sto su ih knez Hrvatin kao i njegovi sinovi i 
braiia, rodjaci i svojaci plemenitih muieva Pavla, bana 
Hrvata, kano i bracie njegove Jurja i Mladina, knezova 
dalmatinskih gradova, Ijubljeni i vjerni nafii, nama Cinili 
i sada joS Cine u poslu kraljevstva Ungarije , . . potvr- 
djujemo reCenomu Hrvatinu, sinovima i braCi njegovoj 
Dolnje kraje zemlje bosanske, koje sada dr2e i posjeduju." 



Ugovor s GoriCkim knezovima. 



Ban Favao i brada njegova izti£u se sada svojim 
rodbinskim svezama na sve strane. Napuljski kralj Karlo 
II. zove ih rodjacima, knez Hrvatin u Bosni i knez 
Kuijak u Krbavi jesu im rodjaci ili bar svojaci. No Bri- 
birski knezovi snuju joS dalje rodbinske veze. U kolovozu 
god. 1300. desili se u Hrvatskoj poslanici GoriCkoga kneza 
(comitis Goriciae) Henrika, sina onoga Alberta, koji bijaSe 
god. 1286. u Divinu (Duino) zaruCio svoju kfier Klaru 
sa sadanjim ugarsko - hrvatskim kraljem Andrijom III. 
No od tih zaruka ne bi niSta, jer se je Andrija poslije 
c2enio kujavskom kneginjom Fenenom, te su se po svoj 
prilici poradi toga GoriCki knezovi pridru2ili protivnicima 
njegovim. Kad su dakle poslanici GoriCkih knezova bo- 
ravili u Hrvatskoj, naatojaSe ban Pavao, da se Sto tjesnije 
priljubi toj znamenitoj dinastiji. Dne 13. kolovoza god. 1300. 
utanaCiSe u Solinu ,svijetli i velemoini mufevi, gospodin 
Pavao ban Hrvata, brat njegov Juraj, i sin banov Mladin 
II. sa poslanicima svijetloga gospodina Henrika kneza 
Gorifikoga a s privolom njegovog otca kneza Alberta i 
mladjega brata Alberta ugovor, po kojemu bi jednom 
Bribirski i GoriCki knezovi postali rodjaci i svojaci. „Ako 
bi reCeni gospodin Pavao ban ili njegov brat Juraj, knez 
Dalmacije, ili gospodin knez Mladin, sin bana Pavla, 
teCajem buduiih Sest godina dobio zakonitu ki^er, onda 
lie se ona vjenCati s Rajnaldom, sinom spomenutoga 
kneza Henrika, Obratno, ako bi za to vrijeme kne? Henrik 
dobio kder, uzet 6e ju za ienu sin budi bana Pavla, budi 
kneza Jurja I., budi Mladena II. sina bana Pavla." Ban 
Pavao prisegao je torn prigodom sveCano, da 6e se ne- 
pokolebivo driati toga ugovora. Svjedoci pak bijahu : 
krbavski biskup MiCislav, ninski potestat VlCeta (banov 
rodjak), gospoda Juraj, Marko i Gregorije, pleraeniti Ijudi 
iz Bribira (od plemena Subii), kastelan grada PoCitelja 
Obrad, i napokon protonotar banov Radoslav. 

Ovim ugovoroin mislio je ban Pavao zajamfiiti si 
prijateljstvo GoriCkih knezova, te se osigdrati i proti Mlet- 



73 Bad Pavao 1. i njegova bra£a. 



cima kao i proti Krfkim knezovima, ako bi kada doSlo do 
okr^aja u sjevernim stranama hrvatskoga kraljevstva. 

(Bribirski knesoci dovedoie Karla Roberta m HrvcUsku.) 
U to je brat bana Pa via, knez Juraj I,, neprestance 
radio i snovao u prilog pretendenta Karla Roberta, da- 
kako svedjer u najboljem skladu i sporazumu s bratom 
i fiitavim rodom svojim, Nastojanjem pape Bonifacija VIII, 
i braljice Marije, a s poraodu Bribirskih knezova sticao 
je mladi Karlo Robert sve viSe privrJenika u hr vat- 
skim zemljama. Biskupi hrvatsko - dalmatinski bijahu go- 
tovo svi za njega, tako i ve<5ina svjetovnih knezova; 
jedino primorski gradovi Dalmacije jo5 se otimahu. No 
upravo tu radili sit Bribirski knezovi svom snagom. 
Zato im napuljski kralj Karlo II. sa 2enoiti Marijom 
dne 4. kolovoza god. 1299. izdade ponovno povelju, a 
kojoj potanko pripovijeda o velikim usiugama, koje so 
Cinili njemu i njegovima ^plemeniti mu2evi ban Pavao, 
i braCa njegova Juraj i Mladin, knezovi dalmatinskih 
gradova, njegovi Ijubljeni rodjaci, svojaci i vjernici (di 
lectos consanguineos, affines et fideles nostros). Da 
bi njemu pribavili kraljevstvo ugarsko, „podni]eli su toiiko 
neprijateljskih zasjeda i nasrtaja, te2ke nevolje, brige 
poteikoiie''; zato im on potvrdjuje sve gradove, kaStela, 
sela, zemlje i posjede u kraljevstvu Ugarske i Slavonije, 
u zemlji Hrvatskoj i Dalmaciji, sve kako im je prije da- 
rovao sin njegov Karlo Martel aa Ijudima i vazalima, 
takodjer i njihovim potomcima obojega roda za sve vijeke 
(in feudum nobile). No zato traii od njih naroCito jednu 
slu2bu, da ga naime poma^u pri obrani njegovih prava 
na Ugarsku „proti nepri jateljskim napadajima 
i zasjedama, kad god bude uztrebao, s obilatom 
v o j s k o m (cum copioso exercitu) , koliko je samo 
mogu skupiti". 

Sad stadoge Bribirski knezovi £initi ozbiljne priprave, 
da jednom dovedu Karla Roberta. Brodovi i barke kneza 
Jurja krstarile neprestano izmedju Napulja i Hrvatske. 



Bribirski knezovi rade za Karla Roberta. 73 

NJBgov pouzdanik Prudencije od Barula dolazi s dvjema 
barkama u Napulj, te mu kralj Karlo dne 9. studenoga 
dozvoljava prolaz kroz sve luke svoga kraljevstva. No u 
to stadoSe kneza Jurja na jedanput smetati Mletfiani, koji 
su jamaCno ve6 tada slutili, Sto ih Ceka, ako bi kada 
Aniuvinci sjeli na prijestolje ugarsko i hrvatsko. 

Premda je knez Juraj bio god. 1294, utanaCio inir 
S Mletcima na deset godina, Cini se, da je ve6 prije doSlo 
do ponovnoga sukoba izmedju njih. Povod dadoSe sva- 
kako OmiSani, podanici Jurjevi, koji su opet poCeli gusariti 
i robiti mletaCke brodove i putnike. DuM Petar Grado- 
nigo jedva to doCekao. Proglasio rair od god, 1294 
poga^enim, pak stao nemilo utjerivati globu i jamCevinu 
i od kneza i od dalmatinskih i hrvatskih primorskih obdina. 
Time je svakako mislio osujetiti ili bar oteSCati dolazak 
Karla Roberta u hrvatske slrane. Mora da su Mletci 
Ijuto pritisnuli kneza Jurja, jer je on zatra2io zaStite i 
pomofii u napuljskoga kralja. Na to je Karlo II. upravio 
dufdu, vijedu i obdini mletafikoj 11, sijeCnja god. 1300. 
prilifino odluCno pismo moletfi ih, da ne diraju u kneza. 
„PrisiIjeni smo, piSe kralj da izkazujemo milost i sklonost 
prema knezu Jurju iz Hrvatske (de Crohacija), rodjaku 
kraljice naSe supruge (consanguineum regine consortia 
nostre) . . . Hodemo dakle da se znade, da je on podanik 
i vazal naSe supruge i onoga od naSe djece, koji se bude 
mjesto nje namjestio za kralja Ungarije, — pak za gra- 
dove, tvrdje, sela i podanike, Sto ih diii u hrvatskim 
stranama ili inaCe gdje u kraljevstvu Ungarije, onjenama 
i kraljici obvezan i pokoran. PoSto dakle mi toga 
kneza kao naSega za&tidujemo, s pravom zah- 
tijevamo, da tako postupaju s njime i naiSi 
dragi prijatelji. S toga iskrenost i prijateljstvo vaSe 
od srca zaklinjemo, da s obzirom na nas iraate redenog 
kneza preporudena, — da njegove gradove, tvrdinje, sela, 
njegova imanja i podanike, Sto ih dr£i u Hrvatskoj, zaSti- 
tfujete snagom prijaznosti kao na§e, i da ne dopuState, 



Ban Pavao I. i njegova brada. 




da ma ma bio tko nanese kakoTu oepravdu, 
ill uvredu. Znajte, da £etno pripisati i ubrojid vama, 
se god re£enomu knezu u^ini, i da £emo vama biti to 
zahvalniji, Sto budele skloniji pomenutomu knezu". Isti 
dan upravo nala2e kralj svim sluibenictma kraljevlne 
Napulja, da budu u prilog i pomod knezu Jurju (dilectus 
miles et familtaris noster ac regine consortis nostre con- 
sauguineus et fidelis, comes Georgius de Croatia), koji 
obavlja poslove njegove te radi toga mora slati i primati 
poslanike po mom; osobito pak nalaie da njegovog po- 
uzdanika Prudencija de Barolo puste sa dvije njegove 
barke i<;i, boraviti i vracati se bez ikakve zapreke i 
smetanja, kuda same hot^e, i to kroz godinu dana. 

Koncem sijefinja ill poCetkom veljaCe g. 1 300. po§ao je 
sam knez Juraj u Napulj, da povede Karla Roberta preko 
mora. Mletfiani su njegovo odsude namah upotrebili, pak 
stall zahtij'evati od dalmatinskih gradova, da im plate 
ustanovljenu globu za OmiSane. NaroCito poCeli prijetiti 
Trogiru, da uCini svoju du2nost, Trogirani zaklinjali ih, 
da bar poCekaju, dok se knez Juraj povrati iz Napulja 
(usque ad comitis Georgii reditum de partibus Apulie), 
da de ih onda posve namiriti; all MletCani im 26. oiujka 
god. 1300. odgovoriSe, da ne mogu dulje Cekati, ved neka 
Sto prije izplate globu mletaCkomu knezu u Zadru, jer is 
inaCe zaplijeniti sve njihove stvari, koje bi god mogli 
na(ii u granicama svoje driiave. 

Medjutim se Karlo Robert spremao na put, Priprave 
se otegnule joS nekoliko mjeseci, a knez Juraj bio svedjer 
uza nj. Do§li u to u Napulj i drugi velikaSi duhovni 1 
svjetovni iz Ugarske i Hrvatske, medju njima i DujniOr 
knez Krka, ModruSa, Vinodola i Gafike. Dne 6. svibnja 
odredjen bi Odon de Romania, da podje u Hrvatsku, pak 
da preuzme upravu jednoga kaStela (valjda Klisa), dok 
Karlo Robert stigne sa svojom druiinom. Teda negda, 
skupivSi i novaca i 2ita i dovoljne dru2ine ostavi Karlo 
Robert poslije 28, srpnja Barlettu, te zaplovi morem prema 



Hrvatskoj i Dalmaclji. Pratila ga lijepa dru2iaa napuljskih, 
ugarskih i hrvatskih velikaSa, a svlma nadelu knezjuraj, 
knez Dalinacije ^^. Hrvatski Ij'etopisac, suvremeni Miha 
Madije, koji boravi u Splj'etu, zabiljeiiio je dolazak Karla 
Roberta kratko i jezgrovito s ovo nekoliko rijeCi : ^Ljeta 
Gospodnjega 1300. mjeseca kolovoza gospodin Karlo 
{Robert), unuk sicilskoga kralja, doplovi po moru na ga- 
lijama u Spljet, gdje je ostao kroz mjesec dana ill gotovo 
dva". Kralja i njegovu pratnju od 150 konjanika do- 
Cekao svefiano nadbiskup spljetski Petar, nekadanji dvorski 
kapelan kraljice Marije. I gradjani spljetski odavahu mu 
svaku poStu, ali ga ipak ne htjedoSe priznati za kralja, 
jer bijahu prisegli vjeiitu vjeru kralju Andriji, No zato 
su to oduSevljenije pozdravili A.niuvinca hrvatski knezovi, 
naroCito ban Pavao, koji se paCe podhvatio, da odvede 
mladoga kralja u stolicu Slavonije, u Zagreb, a odanle 
u samu Ugarsku. 

Ved u rujnu god. 1 300. vodio je slavobitni ban Pavao 
svoga Stifienika preko Citave Hrvatske i Slavonije u Za- 
greb. Tu se u to skupiSe knezovi, 2upani i vlastela Citave 
hrvatske i slavonske zemlje, a s njima dodje i ostrogonski 
nadbiskup Gregorije, koji 6e Karla Roberta okruniti kra- 
Ijevskim vijencem. Mladoga kralja nastaniSe u dvorima 
magistra Ugrina, Pu2eva sina, veleposjednika i fupana 
dubravaCkoga. Iza toga obavila se u stolnoj crkvi sv. 
Stjepana rijedka slava, kakve Zagreb nije nikad prije ni 
kasnijs vidio: nadbiskup Gregorije pomazao i krunio 
Karla Roberta za kralja. 

Cudno je bilo kralju Andriji III. pri du5i, kad mu sti- 
goSe glasi, £to se to zbilo u Zagrebu gradu. Udario bolan 
u jadikovke na papu, a onda podigao kuku i motiku u 
Ugarskoj da otjera izabranika Bribirskih knezova. Ali sred 
priprava za rat stiie ga nagla smrt 14. sijeCnja god. 1301. 
Neki dalmatinski gradovi, na delu im Trogir, ne htjedoSe 
ui sada (god. 1301. i 1502.} priznati Karla Roberta za 
^Jcalja, ved njihovi notari pisahu u javnim izpravama „za ne- 



76 Ban Pavao I. i njegova brada. 

popunjenoga kraljevstva" (regno vacante), U kolovozu god. 
1303. dodje medjutim u Trogir magistar Lovrinac, vikar 
spljetskoga nadbiskupa, te dne 21. kolovoza zaprijeti u 
stolnoj crkvi sv. Lovrinca u ime pape i nadbiskupa spljet- 
skoga crkvenim izobdenjem, ako ne bi bilje2nici u izpra- 
vama spominjali ime kralja ugarskoga (i hrvatskoga). Na 
to zaklju£i vije<5e, da se to Cini. I tako god. 1303. i dal- 
matinske obtine priznaSe Karla Roberta za kralja. 

(Ban Pavao Icao starjeSina Brihirskih Icnezova god, 
1300. — 1305.). Novi kralj ugarski i hrvatski Karlo Ro- 
bert kroz mnogo je godina vodio tei^ku i upornu borbu, 
da uCvrsti svoje vladanje u Ugarskoj. Bilo mu se boriti 
i s takmacima za prijestolje, naroCito s £e§kim kraljem 
Vedeslavom II., i bavarskim vojvodom Otonom; a onda 
opet s premo^nim velikaSima. A sam je bio tada jo§ neja- 
Cak, ne navrSiv ni jedanaest godina. 

Dok je u Ugarskoj upravo bjesnila borba izmedju 
protukralja, u Hrvatskoj je bio mir: ta njom je ravnala 
krepka ruka bana Pavla. I zaista je ban Pavao u ono 
vrijeme bio kao kakva krunjena glava, kao pravi suveren. 
Dalmatinski gradovi spominjali su doduSe od god. 1303. 
u svojim izpravama „kralja Karla" ; ali u Hrvatskoj, Bosni 
i Humu znalo se samo za Pavla, bana ,svih Hrvata i 
gospodara Bosne". 

Uz bana Pavla utjecali su bitno u javni 2ivot i nje- 
gova brada, knez Juraj I. kao knez „primorskih gradova 
Dalmacije" i Mladin I., mnogogodiSnji knez Spljeta. Poslije 
god. 1300. izlaze na vidjelo i sinovi bana Pavla: prvo- 
rodjenac Mladin II., zatim Juraj II., Pavao II. i Grego- 
rije II. No i brada i sinovi §tuju i pokoravaju se gotovo 
slijepo banu Paylu : sinovi svomu rodjenomu otcu, a brada 
kao starjeSini (maior et senior, atque pater) roda Bribir- 
skih knezova i ditavoga plemena oubida. Kao kudni sta- 
rjeSina odredjuje ban Pavao bradi i sinovima ne samo 
zemlje i posjede, ne samo dasti i dohodke, nego i za- 
datke i poslove, koje moraju vrsiti. Dok mu brada vrSe 



Knez Mladiti I. postao ban Bosne. 77 



vlast u primoiju i u dalma tin skim gradovima, to je sino- 
vima namijenio najnoviju teCevinu svoju, te ih je ime- 
novao knezovima Triju polja, Hlivna i Cetinske 2upe.'* 
Tako se hiia Bribirskih knezova na poCetfcu 14. stoljeda 
prikazuje kao prava hrvatska zadruga, u kojoj dr2i red i 
stegu briiEni i obzirni domadin, za mo<5 i slavu svoga roda 
zabriauti ban Pavao. Stolujuiii 2. veljaCe god. 1301. opet 
u svojemu milomu kaStelu Skradinu, Pavao, ban Hrvata, 
zajedno sa bradom Jurjem i Mladinom, knezovima dalma- 
tinskih gradova, kao i sa sinovima svojim Mladinom, 
Jurjem, Pavlom i Gregorijem, knezovima triju polja, Hli- 
vna i Cetine — izdaje povelju svome milomu rodjaku Hr- 
vatinu, sinu Stjepanovu (filius condam Stephani) i knezu 
Dolnjih krajeva bosanskih, kojom ma obedaje, da <^e po- 
radi njegovih velikih i vjernih slu^ba vazda Stititi njega 
i njegove baStinike, te braniti njihove zemlje i posjede 
od svakoga, Cini se, da je tada knezu Hrvatinu bilo ti- 
jesno, mo2da ga je salijetao bosanski ban, a moJda tko 
drugi — kada ban Pavao uzima njega, njegovu braiiu i 
potomke u svoju modnu zaStituI 

Upravo po povelji, izdanoj knezu Hrvatinu, naslu- 
<5ujemo, da je u Bosni godine 1301. bilo svakakih nereda. 
Ban Pavao, da stane na put svim neprilikama, podijeli 
u torn banovinu Bosnu svomu mladjemu bratu Mladinu I., 
koji je doslije kroz mnogo godina (1278, — 1301.) bio knez 
grada Spljeta. Sta se je zgodilo s dosadanjim bosanskim 
banom Stjepanom Kotromanom, ne moie se znati; mo- 
gude da je ban Pavao kao ngospodin Bosne" namjestio 
brata svoga u Bosni, da bi uspjeSnije mogao svladati pa- 
tarene i njihove privr2enike, koje je zaludo suzbijao srbski 
razkralj Stjepan Dragutin sa svojim zetom , bosanskim 
banom Stjepanom Kotromanora. Ta veliki ban Pavao 
2ivio je u dobrom prijateljstvu i sa srbskim vladarima, 
paCe u jednoj izpravi od god. 1308, spominje se izrijekom, 
da je jednom zgodom poSao u pohode raSkomu (srbskomu 
Iju"^. Mladin I., £im se, nastupio je namah bansku 



d^j 



78 Ban Pavao I. 1 Djegova brafa. 



I 



Cast, jer ve<J 4. Upnja god. 1302. izdaje u OtuCi (in Ho- 
cucha) povelju svojim dosad viemim podanicima Spljetia- 
nima, kojom je njima s obzirom na njihovu vjernu sluibu 
podijelio povlasticu, da njihovi trgovci smiju slobodno 
obilaziti „po Citavora njegovom vladanju u Hr- 
vatskoj i Bosni" (per universum dominium nostrum 
Chroatiae et Boznae), pak svagdje kupovati, prodavati, 
robu donositi i odnositi". U toj povelji zove se MladiSr 
^bosanski ban", te dodaje: „po§to naS bosanski peCat 
joS nije dogotovljen, to smo ovo pismo (podkrijepili) sta- 
rim naSim peCatom". 

Dok je ovako ban Pavao povjerio Mtadinu T. bano- 
vinu Bosnu, da suzbija patarene, zadavafie mu velikih 
briga brat Juraj I., knez primorskih gradova u Dalmaciji, 
U svome slavodobidu, Sto je doveo Karla Roberta preko 
mora, knez se je Juraj gotovo pomamio, te stao haraCiti po 
jadranskom moru, OmiSani, njegovi podanici, primifie se 
opet staroga zanata, pak poCeli gusariti. Sad bi udarali 
na brodove ostalih dalmatinskih gradova, sad na mletaCke 
trgovce, sad bi se zalijetali sve do primorja juine Italije, 
te plijenili napuljske podanike. I take se zgodi, da su 
podanici kneza Jurja robili i plijenili podanike njegovih 
rapuljskih rodjaka. NaroCito su stradali iitelji cijesta Or- 
tone. Knez Juraj I. kao da je bio s time sporazuman, 
poSto je on sam od 2itelja Ortone trafio neku vrst danka^ 
za to, da bi smjeli slobodno ploviti 1 trgovati na jadran- 
skom moru*^ 

Silno se nezadovoljstvo poradi toga gusarenja po- 
rodi proti knezu Jurju. Medjutim je on nekako primirio 
i dalmatinske gradove, svoje podanike, a i napuljskoga 
kralja, svoga rodjaka. AH MletCani ne htjedoSe se poga- 
djati ni smiriti. Oni izjaviSe, da je mir od godine 1294., 
utana£en na deset godina, poga2en od kneza Jurja i nje- 
govih OmiSana, pak stadoSe odluCno zahtijevati od dal- 
matinskih gradova, da plate ugovorenu globu. Bilo je to 
te£ajem godina 1301. i 1302., da su zaista Trogir, Sibenik 



Smrt banice Urse god. 1303. yq 

i Spljet stall odpladivati zajamCene svote. Ved n rujnu 
god. 1301. desio u Mletcima poslanik grada Trogira, po 
imenu Matija LuCii, pak obetiao i pismom utvrdio, da ie 
obtina. od zajamCenih 3000 denara kroz nekoliko godina 
odplaiiivati svakoga BoJiiiia po 750 denara do konaCne 
Jzplate. Za Spljet preuzeSe 14. studenoga god. 1301. jam- 
stvo neki MletCani, a medju njima i spljetaki potestat, 
Romej Quirini. Najte2e je bilo Sibeniku, koji je morao 
platiti 5000 denara. I on je pof^eo odpladivati god. 1302., 
te je posljednjih 800 denara platio tek 26. listopada g. 1308. 

Upravo te neprilike ozlojedile su silno i dalmatinske 
obiine i bana Pavla. Nije zato ni Cudo, Sto je napokon 
i knez Juraj I. stao na to pomiSljati, da se svega okani 
i ode u svijet. Bilo je mo2da i razmirica s bratom banom, 
jer je knez Juraj stao o torn raditi, da ostavi domovinu 
te se preseli u Mletke. Obdina je mletaCka zaista z6. srpnja 
god, 1302. dozvolila knezu Jurju, da smije sa svojom po- 
rodicom, dru^inom i stvarima dodi u Mletke i ondje ostati 
kroz godinu dana. 

Da li je knez Juraj poSao u Mletke, ne znamo; no 
izvjestno je, da je 4. srpnja god. 1303. bio u Klisu. Ju- 
raj I. Bribirski, knez dalmatinskih primorskih gradova, 
boravi tada u KUsu u svojoj komori (in camera domini 
comitis], pak izdaje Trogiranima potvrdu, da je zemljiSte 
Podmorje na medji spljetsko- trogirskoj nekad primio od 
njih na u2ivanje i nalafe, da se ta svojina njihova imade 
njima povratiti poslije smrti {post obitum) njegove. OCito 
je, da je tada knez Juraj mislio na smrt, koja ga je ne- 
kako u one vrijeme i zadesila. 

Osim smrti brata Jurja I. stigao je bana Pavla 
godine 1303. jo6 jedan udarac. Umrla mu 5. listopada 
vjema druga, supruga Ursa. Ljetopisac zabiljeiio je nje- 
zinu smrt ovim rijeCima: A. D. 1303. die V. octobris 
obtit magnifica domina Ursa, inclita Croatorum 

banissa { umrla je velemoina gospodja Ursa, 

slavna banica Hrvata). 



Ban Pavao [. i njegova brafa. 



Za brata Jurja I. naSao je ban Pavao lako zamjenu. 
Ta bila su u njega 6etiri juna^ka sina, sve krepki mla- 
didi ill mladi muievi. Mjesto brata Jurja uzvisi ban na 
Cast kneza Dalmacije svog^a sina Jurja II., koji se vei 
godine 1303. spominje u izpravama grada Spljeta i Tro- 
gira. Njeinu je povjerio i grad OmU, kao i brigu, da za- 
driaje OmiSane od gusarenja. Juraj II. vrSio ve6 g. 1304, 
svoju vlast. Ban Pavao kao zaStilnik vitezova BoSjaka u 
Vrani, darovao njima neki otok kod Zadra. Sada je knez 
Juraj II. nastojao sklonitt Boijake, da bi taj otok zaii 
nili s kaStelom Ljubom, na Sto je prior Transki doduSe 
pristao, all nije potvrdio magtstar (meStar) toga reda u 
Hrvatskoj. 

Teiko je banu Pavlu bilo zaboraviti na suprugTi 
Ursu, koja je s njime dijeiila dobro i zlo kroz petnaest 
godina. Da bi se njezinoj uspomeni oduiiio, Cinio je opet 
zaduSbine, a naro^ito dijelio milosti crkvi i samostanu 
sv. Ivana Krstitelja, koji bijaSe s njom zajedno zasnovao 
U veljaCi god. 1 304. desili su se oko bana Pavia u Skradinu 
najznamenitiji tada velikaSi hrvatski, kao knez Nelipii^ 
od Knina, sin pokojnoga Jurja Isanova, i krbavski knei 
Budislav, sin pokojnoga banovog rodjaka, kneza Kul- 
jaka. Bilo je ncdvojbeno i drugih knezova, koji se 
imence ne spominju, Od duhovnih dostojanstvenika bio Jfi 
uz bana skradinski biskup Damjan. Ovom prigodo*" 
dodjoSe pred bana plemeniti gradjani varofii Skradi*^ 
(civitatis Scardonae), na £elu im Ljubavac (Lubavac 

Llius condam BarLodruzzi), pak zamoliSe bana, da ih k:^-* 
gospodar kaStela Skradina (ad castrum) oprosti svili ( 
vaka i slu2ba, £to su ih dosad morali davati i einiti^ 
oni 6e mu za to plat^ati godiSnji dohodak. Ban povj * ^^ 
svome prokuratoru Purciji , sinu Strezimirovu (Stroj«w 
rovo), da se pogadja sa Skradinjanima. Oni biSe oslotW*' 
djeni svih dosadanjih tegotnih sluiba, Sto su ih moTsb 
Ciniti za kaSteo (vigilias seu custodias servare, vineas et 
terras colere, et aquam portare, itinera et alia sernC'a 



I 



consueta facere), all moradoSe za sva vremena obedati 
godiSnji dohodak od 2000 libara; nada]je bUe rijeSeni 
svih dosadanjih davaka (pro pedagio portarum civitatis, 
pro piscaria, pro inacello et pro arboragio portus et pro 
transitu barchanei) za poprije^ni godiSnji dohodak od 600 
libara mIetaCkih maliSa. JoS se gradjani obvezaSe, da ie 
svake godine Cetiri put na Cetiri barke (vulgariter dictas 
bastassizzas) dovestl drva za samostan koludrica sv. Eli- 
zabete, u kojemu ]*e bi!a nafielnica banova sestra Stanlslava, 
ali pod pogodbu, da se ban prije pogodi i naravna s nekim 
gradjanima, od kojih je on zajedno sa itenom Ursom kupio 
zemljiSta za 3000 libara. Ovim naCinom biSe Skradinjani za 
godiSnji dohodak od 2600 libara oslobodjeni svih dosada- 
njih davaka i sluiba, Sto su ih morali Ciniti kao nekadanji 
podanici kaStela Skradina (castri Scardonae), te postadoSe 
slobodni i pravi gradjani (esse liberi et frui libertatibus 
civilibus). O torn bi sastavljena i izprava, kojoj su svjedoci 
biskup skradinski, knez Nelipit i knez Budislav." 

U torn kao da su se iznova rodile smutnje u ba- 
novini Bosni, jer ban Pavao dne 30. oiiujka god. 1304. 
u Spljetu u samoatanu Franjevaca izdaje povelju knezu 
Hrvatinu, gospodaru Dolnjih krajeva bosanskih, kao i 
njegovoj braCi i sinovima. Ban Hrvata Pavao sa svojim 
bratom Mladinom I., banom bosanskim, sinom Mladinom 
n., knezom triju polja i fiitave Humske zemtje, nadalje 
sa sinovima Jurjem II., spljetskim knezom, knezovima 
Pavlom II. i Gregorijem II. pod prisegom obe(iaje, da 
i*e kneza Hrvatina, njegovu bradu i sinove vazda iskrenom 
Ijubavi Ijubiti t odlikovati, a da ne ie ni sam ni po svojim 
sinovima posjede njihove otimati niti ih umanjivati. Zato 
nalaie Pavao kao starjeSina svoje hi2e i kao otac svojih 
sinova pod kaznom prokletstva tako banu bosanskomu 
Mladinu I. kao i svojim sinovima, da sve, Sto je on knezu 
Hrvatinu obei^ao, podpuno i nepovrijedjeno obdriavaju.'^ 

Odito je, da je u taj par bilo iestokih razmirica iz- 
medju bana Mladina I. i kneza Hrvatina, Knez Hrvatin 

tXbie: Britiinki knetnn, ^ 



J 



82 Ban Pavao I. i njegova braca. 



bio je valjda pataren kao i potomci njegovi, pak je do§lo 
do sukoba s banom Mladinom, koji je progonio pata- 
rensku vjeru i njezine privr^enike. No sve se te borbe 
svrSiSe tako, da je napokon mjeseca lipnja god. 1304. po- 
ginuo ban Mladin. Domadi jedan Ijetopisac javlja: 1304. 
. . . mensis Junii interfecerunt dominum Mladinum banum 
Bos(nensem) heretic! infideles . . . (umoriSe gospodina Mla- 
dina bana bosanskoga nevjerni krivovjerci). 

Tako izgubi ban Pavao u kratko vrijeme i drugoga 
brata svoga. Izvori nam doduSe ne javljaju, all nema 
sumnje, da je ban Pavao osvetio smrt Mladinovu, te torn 
prigodom valjda obladao Citavom Bosnom. U jednoj po- 
velji od god. 1305., koju je ban Pavao izdao u Skradinu, 
zove se on prvi put „gospodin Citave Bosne" (totius 
Bosne dominus). Ali on ne vladaSe njom sam, ve6 kao 
„gospodin** dade joj za bana prvorodjenog sina svoga 
Mladina II., koji je dosad i onako bio knez Huma i triju 
polja. Tako je negdje izmedju god. 1304. i 1308. Mladin 
II. postao banom Bosne i sviju oblasti u zaledju hrvat- 
skoga kraljevstva. U isto vrijeme stupi u javni iivot 
tredi sin banov Pavao II., kojega Spljedani god. 1305. 
izabraSe svojim knezom. Tako je ban Pavao nakon smrti 
svoje brade uzeo za svoje pomagaCe svoje sinove : prvo- 
rodjenac Mladen II. bio ban Bosne i knez Huma, Juraj 
II. zamijenio strica Jurja I. kao „knez primorskih gradova 
Dalmacije", a Pavao II. postao knezom u gradu Spljetu. 
Da li je i Cetvrti sin Gregorije II. ved tada obnaSao 
koju Cast, nije izvjestno; mogude da je bio knezom u 
gradu Sibeniku. 

Ne zna se, §ta je ban Pavao god. 1301. — 1305. radio, 
da utvrdi vladanje kralja Karla Roberta u Ugarskoj. 
Spominje se samo, da je vazda bio u tijesnoj svezi i 
prijateljstvu s napuljskim dvorom, koji ga je svedjer 
smatrao glavnim pobornikom An2uvinaca. Dne 17. srpnja 
god. 1302. doznaCio je napuljski kralj banu Pavlu s ob- 
zirom na njegove osobite usluge godiSnju penziju od 100 



uncija zlata; u £oloyozu g'od. 1303. promijenila se penzija 
tako, da ban dobiva svake goditie mjesto 100 uncija 
zlata po 1000 salma 2ita. Napokon u lipnju god, 1304. 
radilo se o tome, da ban Pavao, koji je bio u pohode srb- 
skomu kralju, dodje posjetiti i napuljski dvor. U to ime 
izdade 2, lipnja napulj'ski kralj banu ,slobodno pismo*. 
da mote bez zapreke dodi a Napulj, ondje boraviti i opet 
se po volji povratiti. No ne spomiiije se, da bi ban bio 
zaista poSao u Napulj ; pomele mu ra£une moida smutnje 
u Bosni i smrt brata Mladina I. 

fHan Pavoo dobiva Bag i darlva Sab. J Radedi za 
kraija Karla Roberta obnavljao je Pavao i bansku vlast 
u Hrvatskoj. PoSto je pak po darovnicama kraija Andrije 
III, i Karla II. bila banska fiast podijeljena Bribirskim 
knezovima kao nasljedna baStina za sva vremena, nije 
Pavlu bilo tefko snovati o tome, da svojoj dinastiji pribavi 
gotovo kraljevsku vlast i ugled u banovini primorskoj 
ill u kraljevini Hrvatskoj i Dalmaciji, Cinilo se paCe, da 
de naskoro uz Anfuvince u ^Ugarskoj vladati Bribirci u 
Hrvatskoj, gdje is samo poCasti radi spominjati ime 
Karla Roberta. 

Ban Pavao znao je dobro, da sve, Sto udini za uz- 
viSenje banske fasti i vlasti, Cini za uzviSenje svoje vlastite 
krvi. Ne demo se zato Cuditi, kad sada nastoji, da se 
digne nad druge knezove hrvatske, naroCito nad Nelipi(^e 
i Kurjakovide. No on snuje i oko toga, da skuCi slobodna 
plemena hrvatska i da im oduzme ava utvrdjena mjesta u 
Hrvatskoj. Zadru na sjeveru, na ju2nom obronku Velebita 
a uz more bila od davnine hrvatska 2upa Podgorje (iuppa 
sub Alpibus), koja se je sterala nasuprot otoku Pagu 
od Jablanca sve do Obrovca na Zrmanji. U toj je 2upi 
nastavalo znamenito pleme Tugomeridi, koji su se 
odanle razSirili i po susjednim otocima : Pagu, Rabu i 
Krku. Glavni branik plemena i 2upe Podgorja bio je od 
starine utvrdjeni grad Bag (danas Karlobag; latinski u 
dnjemu vijeku Scrisia, Scripsalea, Scrissalea), koji je 



1 Pavao I. i ajegova braca. 



go3podovao ne samo iupi, neg'o i susjednim otocima. 
Ban Pavao, nastoie<^i i u onim krajevima utvrditi svoju 
vlast, skloni pleme Tugomerida silom ili milom, te mu 
ono ustupi svoj 2upni grad. On namjesti namah u njemu 
kneza Stojana, koji je u njegovo ime upravljao gradom 
i pobirao ^trgovinu*'.^' 

Odkad je ban Pavle obladao tvrdim Bagom, staoje 
utjecati iivlje u poslove susjednih otoka, koji su tada bili 
u mletafkoj vlasti. Grad Rab na otoku istoga imena bio 
je tada posve uredjen po na£inu ostalih mletaCkih gra- 
dova; tadanji knez rabski Marko Michieli plat^ao je go- 
dine 1306. i 1307. mletadkoj ob6ini svaki put po 170 
denara za regalija (pro regalia dicti comitatus). Grad Rab 
sa svojim knezom mora da je tada banu Pavlu £inio oso- 
bitih usluga, poSto mu je on 4. sijeCnja god. 1307. u 
Skradinu izdao dvije povelje, kojima mu gotovo kao su- 
vereni vladar daje razne sloboStine i pravice u svojoj ba- 
novini. Izvomici obiju povelja fiuvaju se u zemaljskoai 
arkivu u 2Sagrebu, te su dragocjena uspomena na bans 
Pavla i njegovo banovanje. 

U jedno] povelji govori ban ovako; „Mi Pavao ban 
Hrvata 1 gospodin Bosne. Dajemo na znanje sviina, kojih 
se tiCe, ovini pismom, kako smo, — promatrajut^i iskreno 
prijateljstvo i Cistu Ijubav, koju odliCni gospodin Marko 
Michieli, Castni knez Rabljana, naS prisni i osobitt pri- 
jatelj, Zajedno s obtiinom, plemiiiima i svima Ijudima toga 
grada vazda gojiSe i neprekidno goje prema nama i naSoj 
banovini, — htjeli, odredili i iz posebne Ijubavi dopu- 
stili, da svi gradjani Raba taj i drugi put sada i vazii 
smiju po fiitavom vladanju na§emu i banovim 

L(per totum dominium nostrum et banatum), kao i p" 
svima stranama kneza Kurjaka, na^ega dragoga i vjer- 
noga rodjaka (per omnes partes Curiazii comitis) slobodno, 
mirno i neograniteno prolaziti, boraviti, vraCati se, te n 
ma kojem pazaru ili trgu kupovati i prodavati bez ikoje 
carine, danka ili trgovine, ve6 da uiivaju podpunu i svako- 



vrstnu slobodu i sigurnost. Podjedno nalaJemo i tvrdo 
zapovijedamo ovim listom svim gradSCicima (castellanis), 
iiupanima, slu^benicima, piemidima i ostalim naSim vjer- 
nima, da sve Rabljane, velike i male, koji dolaze i odi- 
laze iz na&ega. vladanja, drie za preponidene, te da po- 
stupaju s njima dobrohotno, prijateljski i Castno; da im 
ne Cine ni koju Stetu, te2ko(5u ili nepriliku, ako ne 6e 
uvrijediti nas i za sve vijeke naSu nemilost na se svaliti. 
A da ova naSa izkazana milost bude u svemu vjere do- 
stojna, izdasmo ovaj naS list podkrijepljen naSim peCatom. 
Dano u Skradinu 4. sijeCnja Ijeta Gospodnjih 1307." 

U drugoj poveiji opet Citarao, kako je „Pavao ban 
Hrvata i gospodin Bosne" na zahtjev kneza rabskoga 
Marka Michiela, kao i sudaca, vijednika i svih (iiitelja) 
toga grada potvrdio za se i za svoje nasljednike Rablja- 
nima „sve posjede, pagnjake i travnike, Sto ih imadu u 
naSemu vladanju" (in noatro dominio), poSto je to njima 
veC zajamCeno kraljevskim i banskira poveljama take glede 
grada Jablanca (de castro Jablanac = Jablanich) kao i 
glede drugih (mjesta). Na ovoj izvornoj poveiji visi i peCat 
od voska, na kojemu se razabira grb bana Pavla (orlovo 
krilo u fititu s kacigom) i napis: S(igillum) Pauli Breberii 
coniitis tocius Sclavonie b{ani} ^ peCat Bribirskoga kneza 
Pavla, bana Citave SlavonJje. 

Obje znamenite povelje prikazuju bana Pavla na vi- 
sini njegove modi i sjaja. Kralju nema u njima ni spo- 
mena, kao da ga nema. Ban zove Citavu Hrvatsku i Dal- 
maciju „svojim vladanjem" ili „gospoStijom", a banovinu 
^nagom". Jedno samo joS manjka, da bi naime poput kralja 
spominjao godine vladanja ili banovanja svoga. Ban izdaje 
povelju tudjim podanicima, koje nagradjuje radi prijatelj- 
stva i Ijubavi prema njemu — banu. Tolike samosvijesti i 
gordosti ne odavaju ni sve kraljevske povelje, a kamo li po- 
velje dosadanjih bana, zvali se oni i „bani Citave Slavonije". 

(Borhe s Trogirom god. 1308.). Borba Karia Roberta 
u Ugarskoj s protubraljima primtcala se kraju, te se je 




86 Ban Pavao I. i njegova braca. 



Cinilo, da ie mladi kralj ostati naskoro pobjednikom. U 
to je i papa Klement V. poslao preko mora svoga za- 
sebnoga tegata, kardinala Gentila de Montefiori, da drugi- 
put okruni Karla Roberta. Gentil izkrcao se 2. srpnja go- 
dine 1308. u Spljetu, gdje bi slavno primljen. Okupili se 
oko njega svi privrienici Karla Roberta, medju njima i 
ban Pavao. Spremao se ban valjda, da podje s kardina- 
lom u Ugarsku, kad se u torn zavadi s gradom Trogirom. 
Ne zna se toCno razlog, za§to je planula borba iz- 
medju bana i Trogirana. Cini se, da je neskladu mnogo 
doprinesao banov sin Juraj II., knez primorskih gradova 
Dalmacije. Bit <!:e i to, §to ban nije iza smrti svoga brata 
Jurja I. htio vratiti Trogiru zemlju Podmorje. Ved 29. 
svibnja god. 1308. §alju Trogirani dva poslanika k banu, 
da mu preporuCe njihove pravice i da ih ma s kojih raz- 
loga nekrive ne uznemiruje. Malo zatim izdao ban neki 
nalog iiteljima trogirskih sela, za koji su Trogirani mi- 
slili, da je neobidan, te da ga seljaci ne moraju izvrSiti. 
U lipnju §alju se poslanici u Skradin gospodinu banu s 
molbom, da se okani prijetnja i on i sin njegov Juraj. 
Nekoliko dana iza toga nude vec Trogirani banu 50, pa£e 
i 100 maraka srebra za sve povrede i Stete, koje su u5i- 
nili njemu i sinu mu Jurju. Ban medjutim trail 1104 Hbre 
odStete, na §to je Trogir spreman dati 200. Tek zadnjih* 
dana mjeseca srpnja (18. — 29.), poSto su bana ublaiili 
darom (vinom), njegovu sestru kneginju obskrbili 2ive- 
2em, a sina mu Jurja II. izabrali kapetanom obdine s go 
diSnjom pladom od 500 libara, podje poslanicima za rukom 
utanaCiti mir. Na to izdade „Pavao ban Hrvata i gospodin 
Bosne, zajedno sa sinom svojim Jurjem, knezom gradova 
dalmatinskih, kao i s drugim sinovima" u kotaru grada 
Nina blizu crkve sv. Kristofora 5. kolovoza god. 1308. 
povelju, kojom velikodu^no oprosti Trogiranima sve §tete, 
koje mu bijahu nanijeli za posljednje razmirice. U povelji 
govori ban, da se rado spominje vjernih slu2ba, §to su 
ih Trogirani uCinili njemu u njegovim poslovima, i radi 



Pavao I. obladao Zadrom god, 131 1. 87 



tih dobrih djela ne 6e on osveCivati se njima radi po£i- 
njenih mil nepravda i Steta. On im radijs opraSta, on voli 
dijeliti milosti nego kazniti, ali tra^i podjedno od Trogi- 
rana, da poprave, Sto su mu zla uCintli. On im opraSta, 
Sto su mu kroz dvije godine otimali Ijetinu u Podmorju, 
on 6e ih pomilovati, Sto su mu ubili vjerne slu2benike, 
po imenu Toljena StuCeviiia (Stuchievig) i sina njegovog 
Skoronju, i Stanoja, brata Purdije. No zato 6e oni platiti 
krvninu potomcima ubijenib, i to novcem. Zato predla^e, 
da se povjeri njegovomu sinu banu Mladinu II. i zadar- 
skomu gradjaninu Madiju VarikaSi, da ustanove krvninu 
za ubijene Ijude njegove. Za Stanoja neka odredi potestat 
grada Trogira, kako da se namire njegovi baStinici. Iz te 
povelje razabiramo, da su Trogirani mnogo skrivili pleme- 
nitomu banu, koji im je napokon sve veleduSno oprostio. 
Banu Pavlu bilo je u ono vrijeme mnogo stalo, da 
i\ve u najboljem miru i akladu s gradovima Dalmacije. 
Upravo stoga poStedio je i Trogirane. PaCe i sa Zadra- 
nima, koji su tada priznavaii mletaCku vlast, ban je Pavao 
vrlo rado drugovao, te im je bio debar prijatelj i po- 
moiSnik. Kako je Bribirska 2upa bila blizu Zadra, to je 
bilo vise puta spora izmedju 2itelja zadarskih i bribirskih 
radi zemalja, te su prui^e se strante Cesto dolazile u 
Skradin na sud k banu Pavlu. To nije bilo mletaCkoj ob- 
dini nimalo drago; ona je paCe jednom nekomu zadar- 
skomu gradjaninu zaprijetila globom od tisu6u libara, ako 
bi se usudio po<ii u Skradin banu na sud. No sve to nije 
mnogo hasnilo. Ban Pavao sticao je u gradu Zadru sve 
viSe prijatelja i privrfenika. Tako je sve proti zabrani 
neki zadarski gradjanin Lompre de Zevalello doSao u 
Skradin banu Pavlu, kad je vodio parnicu s bra<!om Sla- 
vogostom i Gregorijem iz Bribiraradi neke zemlje, Radi 
toga je pomenuti Lompre jo5 u travnju god. 1309. imao 
velikih neprilika. 

(Ban Pavao obladao Zadrom god, 1311.J. U lipnju go- 
^^ne 1309. bilo jeuBudimu veliko slavlje. Dne 15 lipnja _ 



88 Ban Pavao I. i njegova braca. 



krunio se naime po drugi put slavodobitni Karlo Robert 
za kralja. Osim papinskoga legata Gentila bila je tu na 
okupu sva sila duhovne i svjetovne gospode. No bana 
hrvatskih nije bilo: slavonskoga bana Henrika zastupao 
je neki ugarski biskup, a „Pavla, bana Hrvata i gospo- 
dina Bosne", zamjenjivao je spljetski nadbiskup. Ta ban 
Pavao bio je kolovodja, kad su pred devet godina Karla 
Roberta krunili u Zagrebu. 

No jo§ je drugi razlog, §to ban Pavao nije doSao na 
krunisanje u Budim. On je u to vrijeme stao snovati, 
kako da iznenadi svoga kralja novom jabukom — gra- 
dom Zadrom. Ban Pavao bija§e obnovio kraljevstvo hr- 
vatsko u obsegu, kako nije bilo od vremena narodnih 
kraljeva: vlast Pavlova sterala se od Kvarnera na jug 
do Neretve, i od mora na iztok do Drine. Njemu se po- 
koravala titava Hrvatska, Dalmacija, Bosna i Humska 
zemlja. Jedno ga je samo smetalo: grad Zadar, taj biser 
dalmatinskih gradova, Camio je jo§ svedjer u vlasti mle- 
taCkoj. A ^amio je zaista u Ijutoj bijedi, jer su ga Mletci 
iza godine 1202. nemilo stisli, oduzevSi mu sve stare po- 
vlastice i sloboStine, uCinivSi ga od saveznika podanikom. 
Primao je kneza i njegove savjetnike iz Mletaka, koje bi 
mu duid poslao, birao je nadbiskupa MletCanina, koji je 
bio pokoran patrijarhi mletaCkomu, a suviSe je pla6ao i 
danak od 150 perpera na godinu. U gradu bila je posada 
mletadka, dok su Zadrani opet slui^ili u mletaCkoj vojsci. 
Napokon su svi Zadrani, koji su navrSili 14. godinu, mo- 
rali prisedi vjernost mletaCkomu duidu. Kraj takih prilika 
nije Cudo, da su ponositi Zadrani ve6 odavna bill nezado- 
voljni s mletaCkim vladanjem. Da bi ih posve razstavili 
od Hrvata i Hrvatske, koja je poCinjala tik izpod zidina 
grada, bijahu MletCani jo§ godine 1273. odredili, da se 
Zadrani ne smiju i^eniti s Hrvaticama. Ako bi ipak koji 
Zadranin udavao svoju k6er za Hrvata, gubila je ona sva 
nasljedna prava na baStinu svojih roditelja u Zadru i nje- 
govom kotaru. 



Zadrani su dakle ve6 odavno mislili na to, da se 
odmetnu od Mletaka. Sad se je Cinilo, da ie im se 2el]"a 
izpuniti. MletaCka se je oWina naime Ijuto zavadUa s 
papom Klementom V. radi grada Ferrare, koji je ona htjela 
pokoriti svojoj vlasti, dok ga je papa svojatao kao pa- 
pinsko leno. Kad su na to Mletci silora pokuSali predobiti 
Ferraru, dife Klement V. na njih vojsku, a uza to ih 
kazni^bulaina od god. 1308. i 1 309.) crkvenim proktetstvom 
i interdiktom, pade rijeSi sve podanike njihove prisege 
vjemosti, koju su poloiili du2du Petru Gradonigu. Sad 
se sve diglo na Mletke ; u Italiji, Francuzkoj i Englezkoj 
stadoSe privrienici papini otimati i plijeniti dobra i brodove 
njihove. PaCe se skupila i kri2arska vojska, koja ih je 
silom iztjerala iz Ferrare, tako da su napokon pokomo 
stali moHti papu za milost. Borbi s papom pridru2i se 
joS buna u samim Mletcima, koju je pokrenuo Baja- 
monte Tiepolo, rodjak bana Pavla, poSto je jedna 
kneginja firibirska bila udata za jednoga diana te po- 
rodice. S pomotiu onih porodica, koje su bile ozlojedjene, 
Sto je Rileta<^ko vijeie god. 1297. odredilo zatvor velikoga 
vije<^a (serrata del gran consiglio), odlu£i Bajamonte 
Tiepolo zbaciti du2da i sebe nametnuti za gospodara 
obdine. Dne 15. lipnja god. 1310. planu za bume noiii 
gradjanska borba u samom gradu. Urotnici biSe doduSe 
svladani i razprSeni, ali u puku je dulje vrijeme vrjelo, 
tako da je usHjed toga snaga obtfine malaksala.'" Sam 
Bajamonte Tiepolo pobjeie u Hrvatsku, gdje je jama£no 
naSao utoCiSte kod Bribirskih knezova, 

Nezadovoljstvo Zadrana, borba s papom Klementom 
V. i urota Bajamonta Tiepola, sve to dodje banu Pavlu 
u najzgodniji Cas, da izvede svoju osnovu. Ve6 na podetku 
godine 1310. obilazi on neprestano oko Zadra i zadr2ava 
Se u okolici njegovoj viSe nego obidno. Du2d mletafiki 
zapovijeda zato zadarskomu knezu 30. o2ujka, neka ne 
ostavlja gradska vrata do kasne noii otvorena, a kljuCe 
tieka sam drii i Cuva. No ban ostao i dalje pred gradom; 



90 Ban Pavao I. i njegova braca. 

te dxiid 5. svibnja opet opomenuo zadarskoga kneza, da 
bude na oprezu radi bana Pavla, koji ve6 dugo ondje 
stoji. JamaCno je ban tada poticao gradjane na bunu^ 
spreman da im namah priteCe u pomo6, kad bi mu se 
odazvali. MletaCko je vijede bilo u velikom strahu, te je 
izabralo namah odbor od petnaest lica, koji 6e biti svedjer 
na okupu i budno motriti sve, §to se dogadja oko Zadra. 

No godina 1310. prodje ipak mirno. Jo§ 15. svibnja 
dozvoliSe MletCani svomu knezu u Zadru, da smije banu 
Pavlu pokloniti dar, pak i sam od bana dar primiti. Pade 
i svete mocSi, koje bijahu Zadrani uzeli Boijacima u Vrani, 
te ih sahranili u svomu gradu, vratiSe oni 4. lipnja na 
zahtjev bana, poSto je papinski poslanik Gentilis potvrdio, 
da je ban Pavao poglavar i zaStitnik crkve sv. Jurja u 
Vrani, i da po nalogu papinom upravlja i Cuva imanja 
netom ukinutoga viteikoga reda BoijaCkoga. 

Tek god. 131 1, zgodi se ono, §to je ban Pavao ved 
dulje vrijeme spremao. U Zadru je bio knezom Mlet- 
Canom Mihajlo Mauroceno (Morosini), a savjetnici njegovi 
Ivan Justinijan i Marko Dandulo. Dne 6. o2ujka planu 
u Zadru buna. Buntovnici uhvatiSe kneza i oba savjetnika, 
jednako zarobiSe i mletaCku posadu u tvrdji, te ju ili po- 
sjekoSe ili u tamnice pobaca§e. I oba savjetnika utam- 
niCiSe ; jedini knez Mihajlo spasi se u Mletke. Neki naime 
plemidi zadarski, skloni mletadkoj obdini, izbaviSe ga iz 
zatvora i sakriSe ga u kudi plemida Saladina; ondje ga 
obukoSe u redovnidke haljine, te ga pusti§e iz grada. U 
Mletcima se poradi toga Ijuto zabrinuSe. Veliko vijede 
izabere ve6 11. o^ujka zaseban odbor, da se bavi stvarima 
Zadarskim, te dade du2du vanredne povlasti, da naime 
Zajedno s tim odborom moie i bez velikoga vijeda sve 
udesiti, §to dri^i potrebito za spas dri^ave. Malo dana zatim 
zaplovi prema Zadru mletaCko brodovlje pod vodjama 
Bartolom Michielom, Markora Justinianom i Marinom 
Bembom, da pokori odmetni grad, pak da spasi dast i 
ugled republike. 



Pisrao bana Pavla na papu Klemeola V. 



MletaCko je brodovlje pritisnulo Zadar udarajudi na 
nj ratnim strojevima i otimajudi hranu, koju su nosili u 
g^rad. Mimo to haralo je susjedne otoke, te hvatalo na 
moru zadarske i druge dalmatinske ladje- AH Zadrani 
ne klonuSe duhom, vei s pomocu bana Pavla i hrvatskth 
Ceta, koje je vodio banov sin, tada ve6 bosanski ban 
M 1 a d i n, suzbijahu silu silom. Podjedno poslaSe u Ugarsku 
kralju Karlu Robertu svoje poslanike, naime dominikanca 
otca Stjepana i plemii^a Martina, koji sa kralju u ime 
grada pokloniSe, te ga zamoliSe, da potvrdi stare slobode 
i privilegija njihova, naroCito pravo, da si sami po svojoj 
volji biraju kneza (comes) i upravitelja (rector, potestas). 
U isti mah tra2io je i ban Pavao zaStite i pomodi za grad 
Zadar u pape Klementa V. Dne i6. lipnja god. 131 1. 
pisa on iz Skradina papi poslanicu u Avignon, gdje mu 
uz ino govoraSe ovako : , Pavao ban Hrvata i gospodin 
Bosne . . . Razabrav proglaSene osude VaSega gospodstva 
(bulle od god. 1308. i 130C1) i vidivSi pokvarenost i tvrdo- 
kornost njihovu (mietatku), odazvah se na 6ast i slavu svete 
matere crkve pozivu Zadrana, naSih vjernih i odanih, 
koji 5u 56 pouzdali u VaSu svetost, te se odmetnuli od 
nasilnoga vladanja mletaCkoga i pribavili si potrebitu 
slobodu, Pozvan od istih (Zadrana) poslao sara 
svoga pr vorodje nca, bana Mladina bana BoS- 
njana (Bosnensium) svojenom snagotn (cum po- 
tentia), da brani, ravna i Stiti reCene Zadrane kao pokorne 
i odane sinove — proti Mletcima. No poSto MIetCani 
neprestano brodovljem podsjedaju Zadar i otoke im pu- 
stoSe, a ja za sada ne imam galija, da ih suzbijam, 
kako bi trebalo kao odraetnike svete crkve, to molim VaSu 
svetost, da bi blagoizvolili odrediti shodna glede Zadra, 
da Zadrani ne bi i dalje bili uznemirivani od MletCana 
i njihovih saveznika, nego da bi s posredovanjem, po- 
moiiiu i zaStitom VaSom ostali slobodni i sigurni, paCe 
da bi ih posve primili u svoje olirilje. Tim bi se dao 
primjer i drugima, da i oni jednako ili viSe uCine, te 



1 



92 Ban Pavao I. i njegova braca. 



iel]e i naloge VaSe svetosti vrSe zduSnitn posluhom; na- 
suprot da se Mletdani ne bi dulje mogli ponositi svojom 
pokvareno§(5u (odporom), nego da bude njihova kazna strah 
i trepet mnogima, pak da se s Boijom voljom nitko viSe 
ne usudi raditi neSto slidno proti rimskomu papi i sve- 
obdemu vladanju (universale dominium) njegovomu."^^ 
Da li je papa Klement V. §to u6inio za Zadrane^ 
nije poznato. No zato je odluCno stao na obranu njihovu 
kralj Karlo Robert. On pisa vi§e odrjeSitih pisama mle- 
taCkomu du2du (posljednji 20. srpnja g. 13 11.), u kojima 
zahtijevaSe, da se MletCani okane udarati na Zadar (quod 
vellemus ab iniuriis dictae civitatis et civium abstinere), jer 
taj grad po pravu njemu pripada. MletaCki duid Marin 
Georgije odgovori na to kralju (4. listopada god. i3ii.)> 
da je grad Zadar, „kako je svagdje dobro poznato, bio 
njihov, i da su ga zakonito driali" od najdavnijih vremena. 
Sad su Zadrani buntovnici ; no Mletdani se nadaju, da <5e 
njihovu nevjeru (perfidiam) satrti. Ovaj odgovor medjutim 
nije primio Karlo Robert, jer glasnik njegov u Mletcima 
nije htio na nj Cekati. Kad su medjutim MletCani i dalje 
udarali na Zadar, pozove ih kralj ponovo, da se okane 
dirati u grad, koji se je dobrovoljno sklonio pod nje- 
govo okrilje. Na to odgovori duid kralju 12. studenoga 
god. 131 1, po prilici ovako: .... „Grad je ovaj, kako je 
svakomu i svagdje poznato, na§ od pradavnih i prastarih 
vremena, kojim se je we6 spomen zaboravila; mi ga po 
punom pravu dobismo i posjedovasmo i posjedujemo. 
I Va§e smo pravo u njemu poStivali radi poStovanja i 
Ijubavi izmed VaSih i naSih predSastnika ; ne kanimo ga 
ni sada pogaziti, ve6 demo ga pomagati i §tititi. Poznato 
je to pravo vaSe, da vam naime idu dva dijela tributa 
od vrata zadarskih (perceptio duarum partium tributi 
portae Jadrae); — to je pravo kasnije vrSio ban zemlje, 
naime Pavao, ban Hrvata (postmodum ipsum ius ha- 
buit banus regionis, scilicet banus Paulus Croato) . . . 
AH Zadrani su buntovnici .... Ta taj na§ grad i njegovi 



Mladin 11. postao knezom Zadra. 93 

Sfradjani u2ivali su pod sreCnim i blagim naSim vlada- 

njem, — znade to sav svijet — tako lijepo mirno stanje 

i svega dobra obilje i preobilje bez prestanka, da ne bi 

smjeli zavidjeti nijednomu gradu ovoga svijeta za dobro 

njegovo, a iijima bi morali zavidjeti gradjani svih drugih 

gradova, Sto ih obasusmo s totikim dobrim, Sto ih bez 

prestanka milostima i otdinskom Ijubavi milovasmo, jer 

3e naSe vladanje tako biago, umiljato i koristno za poda- 

nifee, da se lako od svojih tegoba odpo£inu. Zadrani se 

-tako ugojiSe prevelikim dobrom, da su izgubili pamet." 

Medjutim je Karlo Robert malo mario za izprike 

znleta6koga du2da. ZamolivSi 10. listopada god. i3ii.sam 

papu Kiementa V., neka zapovjedi Mletcima, da se okane 

podsade Zadra i uznemiranja kotara njegovog kao i su- 

sjednih otoka, izdade on namah zatim 12, listopada na- 

zofinim poslanicima zadarskim povelju, kojom potvrdi 

gradu Zadru stare njegove povlasti, kako ih je imao nekad 

za kralja Bele IV. Dozvoli narodito gradjanima, da po 

svojoj volji biraju kneza, sudce i ostale obdinske slu2be- 

nike, te da Mvu po svojim zakonima i obi£ajima. Namah 

zatim pristupiSe Zadrani izboni novoga kneza, te progla- 

siSe svojim knezom sina bana Pavla, junaCkoga bosan- 

skoga bana Mladina II., koji je joS od lipnja s vojskom 

branio grad s kopnene strane. U jednoj izpravi grada 

Zadra od 21. listopada g. 131 1. Citamo ve6: „U vrijeme 

gospodina Jakova, Castnoga nadbiskupa zadarskoga, i 

velemo^noga mu2a Mladina, kneza Zadra, prin- 

ctpa Dalmacije i drugoga bana bosanskoga 

zatim za gospodina Konrada Simonova iz Jakina, vrst- 

Roga branitelja Zadra" . . . ** Oiito je, da je tada ban bo- 

sanski i knez zadarski Mladin II. branio grad na kopnu, 

dofc je Karlo Simonov iz Jakina, kojemu je jo5 24. travnja 

njegova ob(^ina na molbu Mlet£ana zabranila odlazak iz 

domovine, valjda kao vojvoda na mom odbijao navale 

HiletaCke. Zadrani nijesu doduSe imali velikih brodova kao 

TnletaCka ob6tna, all su im namakli Sajka i barCica ban 



g4 Ban Pavao I. i njegova brada. 



Pavao sa svojim sinovima. PaCe i OmiSani pritekoSe u 
pomod, pak tako zareda u Jadranskom moru gusarenje, 
od kojega su stradali i 2itelji napuljskoga kraljevstva u 
]u2noj Italiji. 

Rat oko Zadra i njegovih otoka sve do Paga oteg- 
nuo se silno, poSto ni jedna stranka nije bila tako jaka, 
da odrii osudnu pobjedu. MletCani poslaSe na poCetku 
godine 131 2. nove 6ete s novim vojvodama pred Zadar. 
Za obskrbu vojske razpisaSe 2. o:2ujka god. 131 2. novi 
porez. No ni Renier de Malo, zapovjednik kopnene vojske, 
kao ni Belletto Justinijan, vojvoda brodovlja, ne mogoSe 
niSta odluCno izvesti. 

Ali ni ban Pavao zajedno sa svojim sinovima ne bi- 
ja§e dosta jak, da otjera MletCane izpred Zadra. Rado- 
valo ga je, §to je pridru2io Zadar svojoj vlasti ; ali poSto 
nije dobio pomodi ni od Karla Roberta ni iz Napulja, 
zabrinuo se Ijuto, hode li modi Zadar i odriati. Povjeri 
zato svomu sinu Jurju II., knezu primorskih gradova Dal- 
macije, da pokuSa nagoditi se kako s mletaCkom obciinom, 
a osobito neka ju gleda skloniti, da povrati jedan brod, 
§to ga bijaSe otela OmiSanima. Zaista stigoSe u travnju 
god. 1 31 2. poslanici kneza Jurja u Mletke s izjavom, „da 
knez 2eli biti u miru i Ijubavi" s duMom, te tra2i, da mu 
se povrati brod omi^ki, §to su ga oteli podanici mletaCki. 
Du^d odgovori u ime svoje i ^itave ob(5ine, da on ieli 
gojiti mir i Ijubav s Citavim svijetom, pak tako i s ba- 
nom Pavlom i njegovim sinovima, kojima je vazda 2elio 
sre(5u, napredak i dobrostanje. No ban sa sinovima, vra- 
cajud;i nemilo za drago, sdru2io se s odmetnicima u Zadru, 
pak im daje pomoc^i i podri^aje ih u nadi proti obciini. Da 
nije ban Zadrana tako pomagao, nebi oni mogli tako dugo 
uztrajati u tolikoj nevjeri, ye6 bi se davno pokorili duidu 
i mletaCkoj obdini. DuM znade, da su Zadrani u tome 
ratu oboru2ali i podigli na noge narod u OmiSu i da su 
Zadrani bili primani u oblastima i lukama kneza Jurja. 
Napokon onaj brod, §to su ga zaplijenili mleta^ki poda- 



Borbe oko Zadra god. 1312. 95 



nici, opremljen bi u ime i na raCun Zadrana, da se s njim 
udara na MletCane. U ostaloir, ako knez zaista i^eli mir, 
to je i du2du vrlo milo milo ; no poSto ne zna za uvjete 
mira, neka ih knez Juraj napi§e, te ako budu pogodbe 
zgodne, du2d 6e s ob(5inom pristati na mir. 

Vidi se, da je mletaCka obdina jedva do^ekala, da 
se razpravlja o miru. Lukavi du2d hode najprije zastraSiti 
bana i sinove njegove , a onda veleduSno izjavljuje, da je 
g'otov prihvatiti mir, ako budu pogodbe povoljne ! No do 
mira ipak nije doSlo, paCe Mletke zadesi u to nemala 
nezgoda. 

Vojvoda mletaCkoga brodovlja Belletto Justinian 
oboli teikOy te morade le6i u krevet. Brodovlje bija§e tako 
bez glavara, a pazka na ladjama nikakva ili slaba. To 
upotrebiSe Zadrani. Izabra§e dan, kad je na moru bje- 
snila oluja i nepogoda. MletaCki brodovi bijahu toga dana 
usidreni razdaleko jedan od drugoga, da se ne razbiju. 
Zadrani se pripravljahu cio dan. Svoje male ladje (§ajke) 
oboru2a§e dovoljno Ijudima i ratnim spravama, da u su- 
mraCju uCine juriS na razasute mleta^ke brodove. Justi- 
nijan spavao je na svom vojvodskom brodu, shrvan bo- 
leSdu, i ne snivajudi, §to snuju Zadrani. Cim je zanodilo, 
Zadrani razapeSe jedra, te se potajice i neopai^eni provu- 
ko§e izmedju mletadkih brodova. DoSav do vojvodske 
ladje skodiSe na nju, pohvataSe ili poubiSe momdad, a 
vojvodu i dastnike odvedoSe zarobljene na brodu sa sobom. 
Zatim nahrupiSe jo§ na jedan brod, te i njega odvukoSe 
u zadarsku luku, prije nego §to je mletadko brodovlje 
moglo priskoditi u pomod. Justinijan i zapovjednik druge 
ladje biSe baCeni u tamnicu; no on ne pre^ivi dugo svoje 
nesrede, ved umre malo zatim od boli i ^alosti. 



I 



ne 

L 



96 Ban Pavao I. i njegova braca. 

(Smrt bona Pavla god. 1312.). Iza 18. travnja god, 
1512. ne staje traga banu Pavlu. Splje^anin Miha Madije, 
suvremenik njegov, javlja njegovu smrt posve lakoniikii 
„Godine 1 3 1 1 . mjeseca o2ujka odmettiuo se je grad Zadar 
od mleta£ke obiiine i pokorio se vladanju (dominio) bana 
Pavla i njegovih sinova ; sHjedede pak godine {1312.) mje- 
seca svibnja umro je ban Pavao, te bi namjeSten za bani 
sin njegov Mladin." 

Ban Pavao preminuo je dakle u svibnju, ne zna se 
koji dan. Sahranjen bi u djedovini svojoj, u Bribiru gradu, 
u crkvi franjevaCkoj sv. Marije, gdje je bila grobnica 
Bribirskib knezova , gdje su kasnije po£ivaIi sinovi i 
unuci njegovi. 

Ban Pavao spada medju najznamenitija lica u po- 
vjestnici hrvatskoj. Gotovo ietrdeset godina on je ne samo 
starjeSina hiie Bribirskih knezova i plemena Subi^a, nego 
i vodja hrvatskoga naroda. SluiEio je tri kralja, od kojih 
je tre<^i, Karlo Robert, po njemu i braii njegovoj postao 
vladar ne samo Hrvatske, nego i Ugarske. Moie se go- 
tovo redi, da je on Ugarskoj Karla Roberta nametnuo 
za kralja. Bio je Pavao mudar, razborit i oprezan mui 
Upotrebivfii zgodno borbe za prijestolje, koje su zaredale 
u zadnjem deceniju trinaestoga stoljeda, umio je poluCitii 
da je bansku 6ast, koja se je dosad podjeljivala le^ 
na jednu ili viSe godina, dobio za se ne samo dosmrtno, 
nego i kao nasljednu baStinu za svoju porodicn 
na sva vremena. Upravo tim polo2io je (1293. — lagS') 
temelj raoti i sjaju svojemu i svoje porodice. 

Kao bana „Hrvata" zapadalo ga je ne samo praVOt 
nego i sveta du^nost, da skupi sve oblasti i kotare. '^ 
kojima je bilo Hrvata, i koje su bilo kad spadale na br- 
vatsko kraljevstvo. Vr5io je dakle samo svoju duZnost, 
kad je pridobio OraiS, kad je pritezao k sebi otok i grad 
Rab, a narofiito kad je pomagao Zadru, da se otme vlasti 
mleta^koga lava. Ta on je bio ban primorski ili ban ti- 
tave Hrvatske i Dalmacije, ili kako se je najvolio zvatt 



Sud o banii Pavlu I. 97 

po hrvatskom shvatianju ,ban Hrvat&', A da je zaokru- 
lenu hrvatsku drJavu svojatao za se 1 za svoju porodicu 
— bilo je opet njegovo pravo. Ta 00 je od dva kralja, 
i to protukralja, primio Hrvatsku i bansku fast kao na- 
sljedno leno za sva vremena, za svoje potomke i za 
baStinike svojih potomaka. On je kao ban bio ne samo prvi 
(^astnik i dostojanstvenik u hrvatskom kraljevstvu ; on je 
u istoj Hrvatskoj bio i vlastelin, te su svi velikaSi bili 
njegovi vazali, a sva plemena, sve gradske obiine poda- 
nici u njegovoj gospoStiji, u njegovom vlastelinstvu (do- 
minium). Dok je u Hrvatskoj bio i ban (driavni Castnik) 
i vlastelin (dominus): u Bosni je bio samo gospodin (do- 
minus), koji namjeSta po svojoj voljl, po svojoj uvidjav- 
nosti bane, knezove i druge Castnike. Njegova vlast nije 
dakle bila „dominatio arbitraria" t. j. samovoljna, 
kako je to L.uti6 tvrdio ; on je svoju vlast vrSio u jednu 
ruku kao prvi dostojanstvenik kraljevstva, a u drugu kao 
nasljedni gospodin hrvatske zeralje, kako mu to bi podi- 
jeljeno privilegijama kralja Andrije HI. od god. 1293. i 
napuljskoga kralja Karla II. od god. 1295. 

Ban Pavao smatrao se starjeSinom svoga roda. Poput 
pravoga domat^ina on dijeli zlo i dobro sa svojom bra(Som 
i sinovima. On im podaje Casti i vladanja, on ih naj- 
odanije pomade i di^e, ali vazda tra2i od njih, da mu se 
pokoravaju kao svome starjeSini. Sve hrvatske knezove 
dr2i on za svoje vazale : kneza Kurjaka i njegove sinove, 
kneza Jurja i sina mu Nelipida, kneza Hrvatina s bra6om 
i sinovima, bosanskoga bana Stjepana Kotromana i sina 
mu Stjepana Kotromanida, hlivanjskoga kneza Mihovila 
i sinove, a i druge. Svi su ti njegovi vazali (kletvenici), 
a on je njihov lenski gospodar, jer svi iiva na njegovoj 
gospoStiji, u njegovom vlastelinstvu. Zato on Rabljanima 
dozvoljava, da slobodno mogu prolaziti i trgovati po 
oblasti kneza Kurjaka, njegovog rodjaka i vazala; ali 
on i prima u svoju zasebnu zaStitu kneza Hrvatina i 
prisegom utvrdjuje, da ne de dopustiti, da itko oSteti ili 

KlaU: Brlbiiski kneioTi. 



pnkrad vjenkoga mu vaxala. Kadm god. 1304.. boravi m 
STOme dvom a S kr a di— , ofcnpni se oko njegA sjegov 
vazali i sJoibenid : ta je knu Nelipid sin Jarjev, tu ]< 
knez Bcdislav Kasjakcni^ ix Krbave. A kakav je bit 
prema. hrvatskim plriii iimiT To je najbolje pokazac 
god. i2(;S^ kad je plcmenite Qnde od plemeoa Gu^6a za 
Stitk) i obianio od nan^ sfogA ▼Ustitog-a rodjaka, o< 
kneza Koriaka, kad im je taj htio oted njihovu ottevini d 

Ban Pavao bio je dotva i poboina srca God. 131 
(^iraSta on odmecnim Tro^iranima sve, ^o mu bijahu : 
uCioili i Stete nanijeli. jer 00 vkH oprostid oego se osvedt=^. 
A o Djegovoj poboioosd svjeAoCi iqe^vo osobito 5tova a~^ e 
i odanost prema rimskim p^mna, i njegova privrieno^st 
prema biskupu u Skradina. Poboiao srce njegovo nukalo g -^, 
da otme sv Ivana Krstiteija za krsDo ime porodice svo j ■*, 
i da dile zajedno sa supnigotn svojom zadu^biiie (samost^&a 
i crfcvu sv. Ivana) za spas du&e svoje i predja svojih. 

Na samrti ostavio }e baa Pavao Cetirisina: Mladir^aa 
H., bana hrvatskoga i bosanskoga, kneia Zadra i principnpa 
Dalmacije, — Jurja IL, kneza pnnK>rskih gradova D .^- 
macije, — Pavia II, kneza grada Spljeta, i &regorij^5*» 
valjda vet^ tada knexa u Stbenikn. 



.'^it- 



Prvo vrijeme banovanja Mladina 11. 



Ban Mladin II. Banid. 

(1312-1322.). 

vrijeme banovanja, — Borbe s Mletcima radi Zadra god. I$!Z. — 
/j/j. — Mladin U. poslaje gradjanin mhtaUki god. 1314.. — Ras' 
mirice s Trogirom god. 1315. — Ban Mladin II. prema hrvafskim 
knesovima 1316. — 7J/7. — Ban Mladin prema BosniiSrbiji i^ig. — 
1320. — Borba sa Sibenikom god. Z3IP — 13SO. — Saves ismedju 
Trogira t Sibemka, 2^. sijeinja god, 1322. — Sibenik i Trogir se od- 
tnelnuie god, 1322. — Knex Pavao II. diie se na brata Mladina II, 
— Kralj Karlo Robert sarobio Mladina II. — Sud o banu Mladinu. 

^^uvremeni Ijetopisac Miha Madije Spljei5anin ka2e, da 
^*^ je iza smrti bana Pavla odredjen ili natnjeSten za 
bana sin njegov Mladin (et Mladinus eius filius in banum 
ordinatur). No ta vijest nije toCna; Mladina nije trebalo 
odrediti ni namjestiti za bana; — ta on je bio prvo- 
r6djeni sin poliojnoga bana, a banska je Cast i vlast a 
hi2i Bribirskih knezova bila nasljedna. Njemu je trebalo 
naprosto stupiti na stolicu svoga velikoga otca i nastaviti 
djelo njegovo. On je bio rodjeni ban, pak se zato pro- 
zvao Baniiem kao i brata njegova. 

Cini se medjutim, da je veC pokojni ban Pavao, 
hote(5i sinu svomu osigurati bansko dostojanstvo, jo§ za 
2ivota proglasio prvorodjenca svoga Mladina II. banom 
hrvatskim. Imade naime jedna zadarska izprava od 21. 
o2ujka god. 1312. — kad je jo§ Jivio ban Pavao — , U kojoj 
Se uz kralj a Karia Roberta i nadbiskupa zadarskoga 
Aleksandra spominje „Mladin ban Hrvata i B ofi- 
njana, knezZadraiprincip Dalmacije." Svakako 
je dakle Mladin II. banovao Hrvatima i prije otCeve smrti. 

Prvi poznati Cin novoga bana Mladina II. bijaSe, 
<3a je nagradio vjernoga .sluibeiiika svoga otca. Bio je to 



Petar Bogdan, knex ■ Oouta, a kojega ka2e MUdii 
da je mnogo odnga tinio .gospodina Pavla. nekad bai 
Hrvata , naSenm prestadkonm roditelju". Knez Pet^^ar 
Bogdao vjcian je i odaa alaibe&ik i bana Mladinii. p^^al 

ga ovaj zato obilato daiiva pos^edima n Hrvatsfcoj. A 

Cmi 5 toga, £to se je mrjeno, da bTiUjivi mntevi, koji =^ss 

odUknja krijepasdma i vjerooifai, mnogo doprinose a a- 

predko i sUvi porjerenih im seaulja. Privilegij kne^^zn 
Petm Bogdaou oe ixdaje sam ban Mladin (Croatorum «t 
Bosnae banns et Jadriensis comes perpetuus), nego s 
njune i brat Juraj II.. knex gradova dalmatinskih, kac^ i 
fcnez Pavao XL Bra^a to Cine .}ednodu£oo, slo2no m- s 
jednakom voljom' (unanitniter ac concorditer et pari ^^o 
lontate), tako da ne ima izmedja njih razli£itog mnijen ^a. 
A potrebito je i bOo, da bra^ bodu sloioa i jedne voLJ^ 
poSto ih je ^kala teika zadada. 

/Borbe s A/Utcima radi Zadra, pud. 1312.—1313.J. Pav — ^ 
ban bija£e sinu Mladiou IL natnro ne samo bogati-^^^ ^, 
sjajnu baStinu, nego i rat s mleta£kom obdinom 
Zadra. Trebalo je sada vidjeti, bote li hi2a Bribirsl 
knezova biti dosta jaka, da odiii najzaamenitiju tefievi" 
velikoga bana. Ako podje Mladenu IL za rukom, 
kona£no oblada Zadrom, tko /x onda mo<5i ii ij^m iji 'I m '" 
gdje te se i kada zavrSiti slavodobiife njegovo; ako p ^ ^ ^ 
izgubi Zadar. ako ga ne obrani, svakoko (l« taj neu5p}^£]^ 
biti prvi udarac, koji t& s temelja potresti ponositu zgrac^ ""■ 
£to no ju je podigao ban Pavao. 

2alibog te su se u torn prilike znatno promi j en^T'"^ '^ 
na £tetu Mladinovu. MIeta£ka obdioa izmirila se s papci;:**'™ 
radi Ferrare, te je tako na^a oduSka na zapadu i mo] 
svu svoju pa2nju svradati na iztok, na Zadar, bez kojega 
ostade zatvorena izto£na polovica jadranskoga mora, ^^^'j 
izmirenje Mletaka dojmilo se i Zadrana. Vide<ii o 
je papa oprostio Mletcima i rijeSio ib prokletstva, i k; 
se opet slobodni Mletci spremaju na osudni udarac pi 
Jijihovom gradu, prepadoSe se Ijuto, pak uze^e snov 



Borbe radi Zadra god. 131 2. — 131 3. loi 



kako bi se i oni s republikom izmirili. Dne 30. rujna i 
namah 3. listopada god. 131 2. poslaSe du2du dva pisma, u 
kojima veliCahu ime Bo2je, a na koncu o^itovaSe, da bi 
se htjeli pogoditi s Mletcima, ali se boje odpraviti svoje 
poslanike. Na to im duid Marin Georgije 17. listopada 
odgovori, da obdina rado prihvacia ponudu Zadrana, koje 
je uvijek Ijubila kao otac rodjene sinove. ^.Ako se zaista 
2elite izmiriti**, zakljuCuje duid, „po§ljite bez straha k nama 
svoje poslanike, koji 6e biti lijepo primljeni kao u svojoj 
ka£i; inaCe 6emo driati, da vam nije stalo do mira, veci 
da jedno govorite, a drugo mislite.** 

Medjutim ovaj put ne dodje do mira. Ban je Mladin 
srecino suzbijao mletaCku vojsku, koju su vodili Tiofio 
Mauroceno (Morosini) i kapetan brodovlja Vid da Canale. 
Moida su mu pri tomu izda§no pomagali hrabri OmiSani 
sa svojim knezom Petrom Bogdanom. Zadrani se opet 
predomisliSe, te ostado§e vjerni svome branitelju. U jednoj 
zadarskoj izpravi od 16. studenoga god. 1312. ditamo: „Za 
ugarskoga kralja Karla, nadbiskupa Aleksandra, Mladina 
drugoga bana Hrvata i Bosne, kneza Zadra i prin- 
cipa Dalmacije'*, po 6emu sudimo, da su Zadrani jo§ 
na koncu god. 131 2. priznavali vlast kralja Karla Ro- 
berta i bana Mladina kao svoga kneza. 



11 -1 --- !_!-_ lt1_ 



I02 Ban Mladin II. Banid. 

U mjesecu lipnju god. 131 3. podje ta vojska prema 
Zadra. Najprije stade pred Ninom, gdje se izkrca kopnena 
vojska na otoku Ura (danas Pontaduraa=Vir). Proboraviv^ 
tu osam dana predje dalje na samo kopno, te ode pod 
Zadar. Dok se je brodovlje usidrilo pred Zadrom kraj 
otoka Ugljana, po£e kopnena vojska pasati grad, da mu 
zaprije£i dovai^anje hrane. No u to osvane pred gradom 
i ban Mladin s hrvatskim £etama i najniljenim oklop- 
nicima, te se utabori kod crkve sv. Jakova izmedju zidina 
gradskih i logora Dalmasijeva (po tisutiu koraka razdaleko), 
tako da mleta^ka vojska nije mogla niti opasati grada 
niti mu zaprijediti dova^anje hrane. Tako morade mleta^ka 
vojska skrStenih ruku stajati pred Zadrom. 

U to se primakla i jesen, a minula ved i tri mjeseca 
ugovorene sluibe Dalmasijeve. Kondotijere poslao u Mletke 
svoje Ijude, da pitaju, hode li zadri^ati njegove Ijude i 
njega za dalja tri mjeseca uz jednake uvjete i pladu. No 
Mletdani, koji se bijahu dugotrajnim ratom iztroSili, od- 
govoriSe, da de ga zadri^ati jo§ mjesec dana, ali za polovicu 
dosadanje plade. To silno ozlojedi Dalmasija, koji se je 
bojao bune medju svojim Kataloncima, ako im prikrati 
pogodjenu pladu. Na to 22, kolovoza god. 1313. zaktjudi 
vijede petnaestorice u Mietcima, da de zadr^ati Katalonce u 
svojoj sluibi, ali da de im izpladivati pladu mletadki dinov- 
nici'. Mletdani su jamadno tada ved posumnjali na Dalma- 
sija dri^edi, da je ili nevjeSt vojvoda ili da snuje izdaju. 

Medjutim dodijalo i Zadranima i banu Mladinu 
ratno stanje. Trgovina Zadrana propala, a s njom i bla- 
gostanje; ban Mladin pak uvjerio se bolan, da mu od 
kralja nema pomodi, a sam sa svojom snagom da ne bi 
mogao trajno odolijevati jo§ uvijek preteiitijira Mietcima. 
Smisli dakle sve u jedno, te stade raditi, da Zadrane 
izmiri s republikom pod §to povoljnijim uvjetima. Njegovi 
poslanici govorahu u Mietcima, neka primu Zadrane u 
svoje okrilje kao prijatelje, koji de kao slobodni Ijudi 
radije stajati uz njih nego silom prinudjeni. Mladin pade 



^ Borbe radi Zadra god. 1313,-1313. 103 

i sastavi pogodbe mira, te ih predloii po svojim poslaai- 
cima. No ponositi Mletci, premda sami u stisci, odbjSe 
banove ponude, te predloiiSe posve druge, kud i kamo 
tele uvjete, po kojima bi Zadar opet postao podanikom 
njihovira. 

Taj postupak MletCana ogor£i Mladina Sad i^e se 
sporazumiti s ozlojedjenim Dalmasijem, da iznenadi role- 
tafiku gospodu. Pozove ga na dogovor u odredjeni dan. 
Lukavi Dalmasije kazao MletCanima u svome taboru 1 na 
brodovima, da ide ugovarati o predaji Zadra, te s njihovom 
privolom poSao na rofiiSte. No tu je posve drugo utanaCio 
s banom. Dalmasije predi de u slu2bu Mladinovu i primit 
6e namah od njega tisui^u zlatnih forinti; onda 6e sa 
svojom vojskom p0(5i u Zadar, koji 6e mu otvoriti svoja 
vrata 1 izabrati ga za svoga upravitelja uz godiSnju p]a6ii 
od tisui^u zlatnih forinti i druge dohodke u prirodninama 
(Jlitu, vinu i stoki). Dalmasije ostat 6e upraviteljem grada, 
dokle ga bude volja, a onda 6e Mladinovi brodovi prevesti 
njega, njegovu dru2inu i prtljagu c Napulj. 

Lukavi Dalmasije vratio se u svoj tabor tobo2e 
bijesan, Sto se nije mogao pogoditi s banom. Namah za- 
povjedi vojsci, da se spremi, jer de sjutradan udariti na 
Zadar. No kad je i. rujna god. 1313. u ranu zoru po§ao 
pred grad, ne opre mu se nitko, ve6 rau otvoriSe vrata, 
te ga doCekaSe s velikim slavljem. MletCani, koji su bili 
u njegovom taboru, kao i oni na brodovima udariSe na 
to u bijeg, da ih ne zarobi njthov izdajniCki saveznik. 

Dalmasije predlagaf^e sada i Mletcima 1 Zadru mir, 
Zadrani ga prihvatiSe, jer im bijaSe dodijalo ratovanje i 
bijeda; a i ponositi Mletci se umekSali, jer su se bojali, 
da im Zadar ne izmakne za sva vremena. Republika ae 
pa£e zahvalila Dalmaajju za toliku Ijubav, te povjerila za- 
povjednicima svoga brodovlja, da ugovaraju o miru. I 
saista bi utanaCen mir 23. rujna god. 1313. pred gradom 
2adrom. Zadra ni priznaSe opet vlast mletaCku uz ove 
pogodbe : kneza 6e Zadrani odsad birati sami, all izmedju 



I04 Ban Mladin II. Banid. 

mletaCkih plemida ; knefeve vijecinike, sudce i sve Cinovnike 
birat 6e Zadrani izinedjusvojihgradjana,te£e oni upravljati 
gradom po starim zakonima i obi^ajima. Obje stranke 
vratit 6e izmjenice zarobljenike i zapUjenjena dobra. 
Zadrani 6e pladati mleta^koj obdini svakoga prvoga oi^ujka 
danak od 150 perpera ili 3000 kunovih koi^a. Svi Zadrani 
po£ev od 14 godine prise(5i 6e mleta^komu du2du zakletvu 
vjernosti, i ta 6e se zakletva ponoviti svake desete godine. 
Zadrani ne 6e stupiti u savez s gusarima (omiSkim), niti ce 
ih podupirati dinom ni savjetom. Ona stranka, koja pogazi 
taj mir, platit 6e drugoj globu od 100.000 maraka srebra. 

Odavna nije mleta^ka ob(5ina utana^ila tako nepo- 
voljnoga mira, a kamo li s odmetnim gradom, koji je 
smatrala svojim podanikom. Jo§ bi u pogodbi mira naro- 
^ito izreCeno, da se nemaju ukinuti obveze, §to ih imadu 
Zadrani prema ugarskomu kralju, kao ni utanaCenja s ba- 
nom Mladinom i njegovom bradom, uCinjena za posljed- 
njega rata. No zato se moradoSe Zadrani obvezati, da 
6e udesiti, da 6e se ban Mladin odredi naslova 
kneza zadarskoga, kao i svih prava, koja se temelje 
na naslovu i vlasti knei^evskoj ; i da se ne 6e zvati knezom 
Zadra ni on ni koja druga osoba (et promittent et facient 
Jadratini, omni exceptione remota, quod dominus banus 
Mladinus se abdicabit a titulo et omni iure titulo comi- 
tatus et dominii Jadre ; et non se vocabit comitem Jadre 
nee ipse, nee aliqua alia persona . . .). 

Zadar se dakle izmirio s Mletcima, koji su u to ime 
doprinijeli veliku :2rtvu. Ali viSe je 2rtvovao ban Mladin, 
koji se je morao odredi ponositoga naslova kneza zadar- 
skoga — i §to je jo§ vi§e — svih svojih prava, §to ih je 
dosad vrSio kao knez u Zadru I No nije to bila samo 
obiCna 2rtva, to je bio straSan udarac za ugled i vlast 
njegovu. On je morao saci sa visine, na koju se bijaSe 
otac njegov uzpeo ; on se je morao odredi aspiracija i 
osnova, koje je pokojni ban Pavao zamislio. Kad mu je 
izmakao Zadar, ne 6e li MIetci segnuti i za drugim grado- 



asvim ne 



.., -itrem i prosvijet- 

■'om, da se uzdr2i bar na 

jviSe visine u najdublji 

I, aa ga stnrvi; naravno da 

evo i desno, kamo je samo za- 



vima Dalmacije? Ne ie li u obde nastati r 
velikoj sili Bribirskih knezova ? Vjera u 
Mladina je izg;inula; ne ie li se i drugi 
sad pomamiti, da budu ravni Bribircima 

Cim se je ban Mladin odrekao Zadra (| 
ga je prijegor za prijegorom, prijetio mu 
za drugfim, Cini se, da se je mo6 njeg-ovt 
jaSe otac njegov podigao do zenita, stala 
padu. Hode li je Mladin moiii zadr2ati 
zapadne ? 

Ban Mladin, taj ju 
Ijeni knez, borio se je si 
pol puta, da se ne str, 
ponor. Sve se diglo na 
je onda i on udarao 
hvatio. Ni on nije mc ^^o fetediti svojih protivnika, koji 
su mu radili o glavi ; ni on nije mogao darivati hljebom 
one, koji su na nj udarali kamenjem. I bio bi odolio, bio 
bi se odriao, da ga nije u osudni £as izdala rodjena 
krv njegov a, da se nije dnSmanima pridruiio njegov 
rodjeni brat Pavao II. 

(Mladin II. postaje gradjanin mletacki, god. 1314.). Ban 
Mladin kao da je i sam slutio, da ga £ekaju crni dani. 
PoniJEen pred Zadrom, mo2da i gnjevan na kralja Karla 
Roberta, koji nije ni prstom maknuo, da spasi taj grad 
svojoj kruni, zabrinuo se itvo za bududnost svoju i vla- 
danja svoga. Rimski je papa u Avignonu, sveze su 
s Napuljem prekinute, kralj Karlo Robert je daleko, a 
protivnici banovi u zemiji hrvatskoj uiivaju od veselja 
radi nedai^e njegove pred Zadrom! I tako se rodi u njemu 
misao, da se prisloni na one, s kojima je dosad vodio 
krvave bojeve, naime na MletCane. Ta on ira je radio u 
prilog, da se opet dobave Zadra; oni bi mu mogli biti 
prijatelji, kad je sam ukloiiio kamen smutnje. S njihovom 
pomodi mogao bi odoljeti hrvatskim knezovima, kojima 
je dodijalo biti njegovim vazalima; prijateljujudi s njima 




tacgao bi zadr2ati dalmatinske gradove u svojoj vlasti. 
No s pomodu MletCana mogao bi se oprijeti i Karlu Ro- 
bertu, ako bi se kada ovomu prohtjelo opozvati znatna 
privtlegfija, zadata velikomu banu Pavlu. Mo2da je upravo 
2elja, da se sprijatelji s Mletcima, najviSe ponukata bana 
Mladina II., da 2rtvuje i onako nestalni, nesigurni Zadar. 

Tek §to su se Mlet^ani iznova ugnijezdili u Zadru, ban .m 
Mladin II. i njegova brada Juraj II. i Pavao II. stoje s repu- — 
blikom u prisnom prijateljscvu. Dne 24. veljaCe god. 1314. _. 
boravi Mladin u gradu Spljetu, u svojemu svratUtu (in no — m 
stro hospitio). Okru2en dvorjanicima kao kaki suvrement j 
vladar (spominje ae narofiito njegov dvorski marSal - 



Nolphio nostro raarescalcho) i drugim vjernima izdaj^ je 
on povelje, u kojima poput kraija naroCito izti£e godin^» _e 
vladanja (banovanja) svoga, kad doslovce veli ,ljeta Gce^zsa- 
spodnjega i3i4., indiktlje XII., a banovanja naSeg a 

u Hrvatskoj godine druge". Uz bana dese se i neta 
odliCni Siben£ani, naro£ito brada Ilijidi: Kosa i Ss 
racen. Oba su u velikoj milosti banovoj; Kosa je p^»- -o- 
testat u Sibeniku, a Saracen je osobiti pouzdanik bam ^na 
Mladina i njegove brade. Upravo Saracena liijida izabr^^^ao 
je ban za svoga poslanika i zastupnika, koji de podi ^ 

MIetke, pak mu u to ime izdaje punomod, da radi i ug* — ^O" 
vara sve, Sto i kako bi se njemu dinilo dobro i hasnovit^ — i*° 
za bana. Premda se u dotiCnom pismu izrijekom ne kaS^S^' 
nedvojbeno je Saracena zapala zadada, da mletaCku o' ^^' 
dinu skloni, da imenuje bana Mladina svojim gradjaninot^^^^ 
Jednaku punomod izdao je Saracenu malo zatim u Sib ^^f _ 
niku dne 1. o2ujka i banov brat Pavao II., knez Trogir^=^-*' J 
a jamadno i drugi brat banov Juraj II., knez OmiSsu— — * 1 
Spljeta, premda te punomodi sada vifie nema. J 

Banov poslanik i zastupnik Saracen Ilijid boravio ^1 
Mletcima u mjeseca o2ujku god. 1J14. Sta je sve cn^jj^ 
radio, Sta i kako je ugovarao s duidom Ivanom Supera:*^^" 
cijem, nije poznato; no svakako je sredno sve ovrSio, j ^^^* 
vec 28. o2ujka god. 1314. izdade mietadki daid pism-^ 



Mladin II. postao gradjanin mleta^kt god. 13 [4. 107 



kojim je bana Mladina II. imenovao gradjaninom mle- 
taCke obdine. ^PosmotrivSi", piSe du2d, ,Cisto(^u mnogo- 
vrstne Ijubavi, i obilje Ijubavi i vj'era, koj'u velemoini i 
mo£ni princip Mladin, Hrvata i Bosne ban, naS premili 
prijatelj, naSoj preuzviSenosti izkazuje, 1 koju su, kako 
smo razabrali, i piedji njegovi punom odanoSdu izkazivali: 
primili smo njega . . ■ . i njegove potomke i nasljedniks 
njegovih potomaka za naSe fiasme gradjane i za prave 

MIetCane I poSto je reCeni ban, iielei^i uCinak toga 

beneficija odano primiti i podpuno poiuCiti i dr2ati, k na- 
Sema velemoiju poslao plemeniloga mu^a Saracens IHjida 
iz Sibenika ; . . . . to je taj Saracen poloJfio za njega i pri- 
segu vjernosti i pokornosti, kako su to Cinili i Cine i drugi 
vjerni MletCani." U iato doba biSe imenovani raletaCkim 
gradjanima i banova brai^a, knezovi Pavao 11. i Juraj II. 
Za kneza Pavia poloiio je Saracen Ilijic prisegu namah 
sjutradan 2y. oiujka; a istoga dana jamaino i za Jurja II- 
Tako je ban Mladin II. sa svojom bra<^om dobio gra- 
djanstvo mleta^ko. Sto se dosad znade, prvi je to slu£aj, 
da bi hrvatski knezovi, a podanici ugarskohrvatskoga 
kraija, postali gradjani mIetaCki. To medjutim nije bila 
puka £ast- Mletadki gradjani nijesu imali samo prava, 
nego i velike du2nosti, A prva i poglavita duiinost mle- 
ta£koga gradjanina bila je, vjerno i odano slufiti svojoj 
obi^ini i raditi vazda i svagdje za probitke njezine. PoSto 
je pafc Mletcima mnogo bilo do toga, da se ugnijezde u 
dalmatinskom primorju, bila je preka duinost njihovih 
gradjana, da im i u tome pogledu rade u prilog. Ban 
dakle Mladen II. i braca njegova, odkad postaSe mletaCki 
gradjani, zapadoSe u klance jadikove : tu im je kao hr- 
vatskomu banu i hrvatskim knezovinia bila sveta zadai^a, 
da hrvatsko-dalmatinsko primorje obrane od tudjina, na- 
rodito od lukavoga Mletdanina, a ovdje im je kao rale- 
taCkim gradjanima nalagala duinost, da pomaiu ob6ni 
svojoj kidati najljepSe urese s krune hrvatske, naime oti- 
mati gradove dalmatinske 1 



io8 Ban Mladin 11. Banid. 

Mo2da se je ban Mladin II. pouzdavao, da 6e slu- 
ieii dva gospodara u jedan mah lakSe odri^ati vlast svoju 
i svoga roda na onoj visini, kako mu je bijaSe namro 
veliki otac njegov. No i tuj se pokazalo, da nije moi^no 
slui^iti dva gospodara. Mladin zapao medju dvije vatre; 
jednu je uzpirio sam. Mlet^ani su odsad s nekim pravom 
utjecali u hrvatske poslove, ta bili su na to ovlaSteni. 
Ako su dalmatinski gradovi dolazili u sukob s banom 
Mladinom II., mletaCka je obdina mogla i posredovati, jer 
hrvatski ban Mladin bio je njezin gradjanin, njezin po- 
danik, koji joj je prisegao „potrebitu i obiCajnu vjernost 
i pokomost*. 

(Razmirice s Trogirom god. 1315.), Povratak grada 
Zadra pod vlast mleta^ku i imenovanje bana Mladina II. 
i njegove brade za gradjane mletaCke silno je podiglo 
ugled te obdine u dalmatinsko-hrvatskom primorju. Na- 
rodito grad Trogir kano da se je stao naslanjati i pouz- 
davati u modnu republiku. Ta i u Trogiru kao i u 
Spljetu jo§ je uvijek bila jaka stranka, koja je zazirala od 
Hrvata i hrvatskoga bana. 

Godine 131 5., kad je u Trogiru bio knezomPavao II. 
od Bribira, a potestatom Matija Zorid, koji je jo§ za bana 
Pavla obavljao razne obdinske sluibe, doSlo je do razdora 
medju gradjanstvom. Moida je tomu bio kriv sam pote- 
Stat Matija Zorid, koji je podjedno bio i vojvoda ditave 
obdinske vojske (capitaneus populi civitatis). Na podetku 
svibnja tuiio se je Matija Zorid u obdinskom vijeciu na 
one sugradjane, „koji su javno i tajno radili proti do- 
bromu i mirnomu stanju gradske obdine". Ne javlja se, 
§ta su ti Ijudi skrivili; ali moglo bi se nagadjati, da su 
bili privri^enici bana Mladina. Ved 6. svibnja bude uz de- 
tiri vijednika, koji su dosad bili o bok potestatu, izabrano 
jo§ deset mu2eva, pak svima zajedno bi povjereno, da po- 
stupaju proti onim okrivljenicima. 

Cini se, da je za progonjene gradjane trogirske, a 
svoje privri^enike ustao na noge ban Mladin. On povede 



Razmirice s Trogirom god. 1315. 109 



na grad kopnenu vojsku i brodovlje. Trogirani se sad 
Ijuto prepadoSe sile banove. Vjerojatno je, da je bana 
izdaSno pomagao brat Juraj II. sa OmiSanima, a valjda 
su banu prisko6ili u pomod i SibenCani, stari protivnici 
Trogirana. U dnigoj polovici svibnja stajao je Mladin 
ve<S izpred Trogira, pak zahtijeva§e od gradjana, da mu 
dadu bijeli list (carta alba), pak da bi mogao 6initi i pisati 
na njemu, §to bi htio. BijaSe to 24. svibnja. Valjda da 
su Trogirani zahtjev banov odbili, i to na savjet svoga 
potestata Matije Zorida, jer ved sjutradan (25. svibnja) 
zahtijevaSe opet ban, da se Zori<5 na svojoj dasti zahvali te 
iz grada ode. SuviSe traiio je ban, da mu Trogirani \zr\i6e 
Cetmaest svojih sugradjana, koje 6e on izabrati, valjda kao 
taoce, pak <5e ih on poslati, kuda bi mu se svidjelo. 



no Ban Mladin 11. Banid. 

u du2da Ivana Superancija traii savez i pomo6, a uz to 
da uzajmi novaca za ratovanje. Upravo tim dinom odali 
su Trogirani, kamo ih srce vuCe. 

Izvori nam ne javljaju, §to se je sve desilo izpred 
grada Trogira. No bilo je jamaCno svaSta. Dne 8. lipnja 
god. 131 5. izabraSe Trogirani pomenutog-a ved Matiju 
Zorida potestatom svojim na deset godina i uza to do- 
smrtnim kapetanom (capitaneus perpetualis) ; odito da su 
time htjeli prkositi banu Mladinu. U srpnju opet posla^e 
svoga poslanika u Sibenik, da se potu^i, Sto ^ibendani 
dr^e neke njihove Ijude u tamnici. No malo zatim na- 
godiSe se ipak Trogirani s banom. ObedaSe mu platiti 
10.000 libara u ime globe za svoju nepokornost, a na to 
im ban oprosti i ostavi kotar njihov. Ve6 8. srpnja tra2io 
je banov pisar izplatu prvoga obroka te globe, naime 
3000 libara ; na §to bi odlu6eno, da se banovu zahtjevu 
zadovolji. Odredjeno bi, da se ta svota skupi do dojdiide 
nedjelje ; paCe bi§e imenovane i osobe, koje <5e platiti 
(po 100 — 500 libara); ako to ne uCine, bit <5e iz grada 
izagnani na deset godina. 

Iza toga bilo je neko vrijeme mira izmedju bana i 
Trogirana. Ved 25. srpnja nadaju se Trogirani, da 6e 
ban prinuditi SibenCane, da puste iz suianjstva njihove 
zarobljene sugradjane, Cim samo stigne u onaj kraj. U 
studenom pozvao je opet ban Mladin Trogirane, da udine 
savez s ostalim dalmatinskim gradovima. Na to bi 7^ 
studenoga povjereno potestatu sa osam izabranika, da 
uCine §to misle da je zgodno. Dne 26. prosinca javio je 
opet potestat Matija Zorid, kako ban Mladin Trogirane 
poziva, da mu se na novu godinu 131 6. dodje obdina 
pokloniti , da mu prinese darove, koji ga patre prema 
njegovoj Casti (debeat eum visitare cum exeniis pertinen- 
tibus ad eius honorem omnino). Na to bi zakljudeno, da 
dva zastupnika obdine zaista podju banu na poklon, i da 
mu tom zgodom daruju u ime njezino konja Learda Za- 
jedno sa sedlom i uzdama, koji je prije bio poteiStata 



Mladin prema hrvatskim knezovima. 1 1 1 



Matije Zori<5a. U sijeCnju god. 131 6. napokon molio je ban 
ob£ina, da mu za o^ujak priredi opremljene brodove, po§to 
2eli odputovati knezu Gori6komu. 

Upravo kad je najljude bjesnila raztnirica izmedju 
bana Mladina i Trogirana, izdao je brat njegov Juraj II, u 
tvrdom Klisu 30 svibnja god. 131 5. poveljugradu OmiSu, 
kqjom je toj obiiini podijelio znatne povlastice. Juraj „knez 
dalmatinskih gradova" (Georgius secundus civitatum Dal- 
matiae comes), posmotrivSi „vjernost i usluge neprekidne 
vjemosti, koje su nama i naSoj hi^i (nobis et domui 
nostrae) Cinili plemidi, narod i Citava obdina OmiSa, . . . 
poglavito u vrijeme potrebe (in necessitatis tempore), ne- 
Stededi troSka ni truda ni osoba, ve6 izlaiudi ih . . . 
pogiblima i smrti . . . darovasmo im slobode i milosti 
dolje popisane . . .". Dat 6e im kastelana miroljubivog ; 
ako bi ih pak smetao, skinut 6e ga §to prije i namjestiti 
drugoga. Sudce, obdinske dinovnike i svedenika mogu 
birati po svojoj volji. ZajamCuje im sve njihove zemlje, 
vinograde, ku6e i sve druge posjede, da ih nitko ne smije 
dirati ni otimati. Kneza Jurja moraju slu2iti s brodom od 
osamnaest vesala, i to do Solina o svom troSku, a odanle 
dalje o njegovom troSku. Ne <ie ni on ni njegov zamjenik 
pozivati ih na sud dalje od 2rnovnice. Sve te povlasti 
kao i mnoge druge potvrdio je prisegom knez Juraj II. 
sa svojim sinovima i svim nazodnim vitezovima. 

/T> H/rr 7* TT 7 / 7 • 7 • 7 -*rj-</« 



1 1 2 Ban Mladin II. Banid. 



Ozbiljnije bijahu neprilike, Sto su ih banu zadavali 
ostali hrvatski knezovi, vazali njegovog otca. Odkad je 
zvijezda Bribirske slave i mo<^i stala blijediti, stadoSe se 
hrvatski knezovi dizati proti premodi Mladina II. i na- 
stojati, da se oslobode vazalnih du2nosti, koje im bijaSe 
nametnuo pokojni ban Pavao. Cemu da Bribirski knezovi 
imadu prvenstvo, zaSto da ne budu ravni svojim drugovima 
po porijetlu? 

U Krbavi je nekad stolovao knez K u r j a k, kojega 
je ban Pavao zvao svojim rodjakom. No Kurjak bio je i 
odani, pokorni vazal bana Pa via. Taj odnoSaj potraja i 
onda, kad su u Krbavi naslijedili kneza Kurjaka njegovi 
sinovi :Budislav, PavaoiGregorije, prozvani po 
otcu Kurjakovidi. Medjutim namah iza smrti bana 
Pavla kano da su ti Kurjakovi sinovi udarili drugom 
stazom, takmedi se zaprvenstvo s knezovima od Bribira. 
Uz njih stao se izticati i knez N e 1 i p i <5, sin onoga kneza 
Jurja Isanova; koji je nekad vjerno stajao uz bana Pavla. 
Knez Nelipit dr2ao je takodjer neke gradove u Krbavi 
i Lici, kao Unac, Srb, Osik i PoCitelj, a nema dvojbe, da 
je ye6 tada bio u njegovoj vlasti i grad Knin, stolica 
starih hrvatskih kralja i kasnije banova, a klju6 ju2noj 
Hrvatskoj i Dalmaciji. Mo2da se je ve<5 tada bio Nelipid 
o^enio Vladislavom, sestrom krbavskih knezova Budislava, 
Pavla i Gregorija, pak tako se znatno pomogao i on sam 
i njegovi Surjaci. 

Na jugo-iztoku hrvatskoga kraljevstva, u iupi Lije- 
vanjskoj (Livnu), pojavili se kao protivnici bana Mladina 
knezovi Mihovilovicii, potomci nekoga kneza Miho- 
vila. Pade i sinovi Hrvatina Stjepanida iz Dolnjih 
krajeva Bosne kao da su zaboravili na sve blagodati i 
dobra, §to su ih otac njihov Hrvatin i oni primili od bana 
Pavla, te su se i oni pridrui^ili knezovima, kad su radili^ 
da strmoglave bana Mladina II. sa visine prvaCtva nje- 

- Naii^e§6im medjutim proti vnicima bana Mladina 

^^io n Slovinskoi zemlii ili Slavo- 



Ivan Babooif, ban CJtave Slavoniie. 



niji, koji su prijekim okom gledali sve, 5to se je zgadjalo 
u juinoj Hrvatskoj i Dalmaciji joS od prvoga krunisanja 
Karla Roberta (god. 1300.). Na Celu toj zavidnoj viasteli 
bili su knezovi Baboniii, najbliii susjedi hrvatske bano- 
vine, a gospodari krajeva izmedju Gvozda i Kupe, Ti au 
knezovi Babonii^i obnaSali i bansku dast za Slavoniju, 
paCe i za Citavu Slavoniju, pod kojom se je razumijevala 
i zasebna banovina hrvatska. Kao bani fiitave Slavonije 
smatrali su oni bane hrvatsko-dalmatinske ili primorske 
podredjene svojoj vlasti, pak su sada bili gotovo ogor- 
Ceni, kad su ti hrvatski bani od nedavna bili jaCi i pre- 
teStiji od njih, koji bi imali zastupati iste hercege Citave 
Slavonije. 

Upravo knezovi Babonid, po imenu Ivan Babo- 
niC, ban Citave Slavonije, zajedno sa svojom brafiom 
Stjepanom iRadoslavom prvi se digoSe na bana Mladina. 
Ivan Babonic (magniticus vir Johannes, banus totius Scla- 
vonie, filius comitis Baboneg) bio je u osobitoj milosti 
mladoga kralja Karla Roberta, koji mu je 20. prosinca 
god, 1316, za njegove znatne slu2be i zasluge darovao 
viSe gradova i posjedovanja u Gariiikoj 2upaniji, koju bi- 
jahu njihovi vlastnici izgubili radi nevjere prema kralju. 
Ovako odlikovan kraljevskom miloSdu, mislio je ban Ivan, 
da bi mogao pokugati sreiu , da pokori bana Mladina. 
A nije nemoguiie, da je i sam kralj Sto doprinesao, te je 
Ivan Baboni6 ustao na svoga druga. 

JoS u prosincu god. 1316. spremao je ban Mladin 
vojsku, da se opre knezovima Babonic^ima. Traiio je Ceta 
i od Trogirana, koji mu 23, prosinca dozvoliSe stotinu 
momaka za to ratovanje. Baboni<iima pridruilSe se do- 
mala knezovi Kurjakoviiii u Krbavi i vojvoda Kelipi<^ u 
Kninu, Tako se sloii Citava koalicija proti banu Mladinu, 
Kako je Mladin svojim protivnicima odolijevao, kako se 
ratovalo i gdje, nije zabiljeieno. Znade se samo, da je on 
u veljaCi god. tycy. iznova traiio pomo<ii u Trogirana za 
vojsku „proti sinovima Kurjaka i vojvodi Nelipicu": no 



1 1 4 Ban Mladin II. Bani(^. 

da li je tu pomod dobio i §ta je dalje radio, ne moie se 
saznati iz dosad poznatlh spomenika. Mo2da se je na po- 
sljedku u te borbe upleo i sam kralj Karlo Robert, koji 
se je negdje u ono vrijeme (god. 1318.) oslobodio svoga 
najvetega protivnika u Ugarskoj. Bio je to Matija Cak 
u TrenCinu, koji se je neprestano odupirao kraljevoj 
vlasti i obladao gotovo kao kraljid slovadkim krajevima 
u sjevero-zapadnoj Ugarskoj. Tek njegovom smrdu (god. 
1 3 18.) odlanulo je kralju Karlu, poSto je istom sada bio 
pravi, neprijeporni kralj ugarski, te je mogao svradati 
svoju painju na ju2ne krajeve svoga vladanja. Nije zato 
nemogu(5e, da je Karlo posredovao izmedju bana Mla- 
dina i njegovih protivnika; ta njemu je trebalo jake 
ruke Mladinove na drugome mjestu. 

fBan Mladin prema Bosni i Srbiji god, 1319.-1320,). 
Nemanjid Stjepan Dragutin bijaSe se nekad oi^enio Kata- 
rinom, kcierju ugarsko-hrvatskoga kralja Stjepana V., a 
sestrom Ladislava IV. Kumanca. Kad ga je na to god. 
1282. mladji brat Uro§ II. Milutin prinudio, da mu ustupi 
srbsko prijestolje, zakloni se razkralj Stjepan Dragutin u 
Ugarsku svomu Surjaku Ladislavu. Taj mu iste godine 
dade za upravu sve one zemlje i oblasti, kojima je dosad 
upravljala mati njegova Jelisava Kumanka^ naime Srijem, 
Ma6vu, BraniCevo, a i jedan dio Bosne, po svoj prilici 
banovinu Usoru sa Solima. 

Ovom zaokruienom dr2avinom upravljao je Stjepan 
Dragutin kao vazal (kletvenik) ugarsko-hrvatskih vladara 
sve do svoje smrti god. 13 14. Uza nj je bila majka nje- 
gova Jelena, koja je svoga sina sklonila, da prihvati ka- 
toliCku vjeru i da progoni patarenske krivovjerce u svojim 
zemljama. Njemu se je tijesno priljubio bosanski ban 
Stjepan Kotroman, paCe je uzeo njegovu kder Jelisavetu 
za 2enu. 

Godine 1314. umro je razkralj Stjepan Dragutin, te 
se sada za njegove zemlje stall otimati i brat njegov, 
srbski kralj Uro§ II. Milutin na jugoiztoku, a i hrvatski 



Ban Mladln prema Bosni i Srbiji. 



[ ban Mladin II. na zapadu. Ban hrvatski i bosanski pro- 
1 glasio se namah banom £itave Bosne, te je valjda s mjesta 
primio i skrbniCtvo nad nedoraslim lada bosanskim banom 
Stjepanom Kotromanidem, sinom bana Stjepana Kotro- 
' mana i srbske kraljevne Jelisavete. No ni srbski kralj 
UroS II. Milutin ne ostade skrStenih niku. On miSIjaSe, 
da ga patri baStina iza brata, pak stade udarati na Mafivu 
i Srijem, pak i na BraniCevo, da sve te oblasti pridruii srb- 
skoj dr^avi. Znade se, da je predobio banovinu Madvu, 
pak da je ondje stao opet uvoditi grCko-izto£nu crkvu i 
progroniti rimokatoliCku, 

Poradi te navale Milutinove na Ma£vu i Srijem sma- 
trao se povrijedjen i kralj Karlo Robert i rimski papa, 
stolujuCi tada u Avignonu. Bilo je to negdje god. 1318., 
upravo kad je u gornjoj Ugarskoj nestalo Matije Caka 
od TrenCina, da je kralj Karlo Robert podigao vojsku i 
poSao na jug svoje drfave, da kazni srbskoga kralja. U 
kraljevoj vojsci bill su uz ine magistri Pavao i Lovrinac, 
sinovi kneza Simuna, zatim neki knez Nikola, kojima je 
kralj slijedeife godine 1319. poradi njihovih zasluga u rata 
„na Urofia, kralja Srbije" fUrosium regem Seruie et reg- 
num eius, nostrum et totius regni nostri inimicum et 
emulum specialem) podijelio razna imanja i gradove. Rat 
se je vodio poglavito u banovini MaCvi, poSto se kralj 
Karlo hvali, da je osvojto „grad Ma£vu sa dnigim gra- 
dovima i varoSima" (castrum Macho cum aliis ipsius ca- 
stris et oppidis). 

Izvori doduSe ne javljaju, all nema dvojbe, da je i 
ban Mladin II. sudjelovao u tome ratu, i da je iz Bosne 
pomagao kralja Karla Roberta. Mladin je paCe nakon 
Sreinoga ratovanja stao raditi, da uredi bosanske prilike. 
Prvo mu je bilo, da svoga stidenika, mladoga bana bo- 
sanskoga Stjepana KotromaniCa, o2eni kojom katoliikom 
kneginjom iz §to odliCnije porodice. Tako pade izbor na 
kier Meinharda I. grofa Ortenburikoga u KoruSkoj. No 
po§to je izabrana grofica bila u Cetvrtom stupnju srodstva 



ii6 Ban Mladin II. Banic. 



s banom Stjepanom Kotromaniciem , trebalo je za vjen- 
(3anje papine dozvole. S toga se obrati ban Mladin na 
papu Ivana XXII. u Avignon, i objasni mu, kolika bi 
bila korist od toga braka, jer bi uz mo<5ne grofove Or- 
tenburge Stjepan Kotromanid lakSe i uspjeSnije odolijevao 
patarenskim krivovjercima, koje je medjutim i dosad gor- 
Ijivo progonio. U pismu papi tu2io se je jamaCno ban 
Mladin na svoju nemilu sudbinu, na brojne svoje nepri- 
jatelje i protivnike tako izmedju hrvatskih knezova kao 
u dalmatinskim gradovima. 

Papa Ivan XXII. odgovorio je isti dan, naime 
i8. srpnja god. 1319. sa dva pisma. Jedno upravi „ljublje- 
nomu sinku plemenitomu mu2u Stjepanu, sinu nekad Stje- 
pana bana bosanskoga". U tomu pismu pripovijeda papa, 
da ga je ban Mladin obavijestio, kako je mladi Stjepan 
gorljivom vjerom i odanoSdu stao trijebiti krivovjersku 
zlo(5u, koja se je u njegovoj domovini Bosni ve<S od davnih 
vremena uvrijefila. Da bi to jo§ uspjeSnije mogao vrSiti, 
2eli se ojaCati i ugled svoj podidi tim, §to bi se oienio 
kderju plemenitoga grofa Meinharda od Ortenburga, koji 
je modan i slavan, te bi taj brak, kako Mladin javlja, 
mogao banu Stjepanu biti od znatne koristi. No poSto je 
plemenita grofinja u Cetvrtom stepenu srodstva s banom 
Stjepanom, to je ban Mladin ponizno papu zamolio, da 
podijeli milost dispenzacije za taj brak. Papa Ivan XXII. 
dakle, 2ivo 2ele6i, da se krivovjerje u Bosni izkorijeni, 
sklonio se je na molbu Mladinovu, pak dozvoljava Stjepanu 
banu, da se bez ikakve zapreke vjenCa s grofinjom od 
Ortenburga, te proglaSuje potomke toga braka zakonitima. 

Dnigo pismo od 18. srpnja god. 1319. pisao je papa 
upravo banu Mladinu II., kojega takodjer zove „knezom 
Hrvata i Bosne*. Papa potanko izlaie, kako je Bosna ne- 
marom svojih upravitelja sasvim okuiena patarenskim 
krivovjerjem, kako su ondje crkve opustjele, kako je po- 
nestalo svedenstva; a onda se iarkim rijeCima obrada na 
bana Mladina, da uCini jednom tome kraj. Papa hvali 



Xlladina, njegovu gorljivost, njeg^vu plemenMinu, njegovo 
pravovjerje, pak ga poziva, da digne svoju jaku destiicu 
na. obranu i utjehu crkve katoliCke. „Tada bo deS", 
veli papa, „zaista moti biti pobjednikom svojih 
n eprijatelja, ako se budeS irsio sa polja Gospodnjega 
otjerati duSmane Kristovog krsta (tunc etenim vers po- 
teris hostium tuorum triumphator existere, cum de agro 
dominico crucis Christi emulos studueris extirpare ....). 
Jo£ mu i sam papa obriCe, da 6e mu i on biti „skloniji 
fcod unapredjivanja njegovih posala", ako se bude oda- 
zvao pozivu rimske stolice. 

Ban Mladin II. nije se tnnogo dao moliti, ta njegov 
je interes bio, da se i sam Sto bolje u Bosni uCvrsti. A 
t>io je i gorljiv privrSenik svoje vjere i crkve. On je do- 
BT^adio i posve uredio samostan sv. Ivana kod Skradina, 
Sto ga bijahu nekad osnovali i zapoCeli graditi otac njegov 
I^avao i majka Ursa, te je onda zamolio papu, da dozvoU 
-f Tanjevcima preuzeti samostan i crkvu. I zaista je papa 
■So. lipnja god. 1319. dozvolio poglavici Franjevaca u 
-tirvatskoj (de Slavonia), da naseli u samostan svoje samo- 
^tance, pak da oni kroz stolje6a njeguju i Cuvaju tu za- 
<3.iiiibjnu velikoga bana i banice Ursa. 

Na to se je ban Mladen svom gorljivoficiu dao na trijeb- 
Ijenje Patarena u Bosni. No u to se ponovo podigao 
^rbski kral] UroS II. Milutin ne mogavfii zaboraviti svoga 
P>oraza od proSle godine. Tako je Karlo Robert po drugi 
r»tit morao podidi vojsku na Srbe. Ovat put ga je po- 
liagao njegov rodjak Filip, princip iz Tarenta, a uza nj 
**rvatski i bosanski ban Mladin. Oba su na poziv pape 
■*-^ana XXII. uSli u oblasti nekadanjega razkralja Stjepana 
"^ragutina i pomagali tamoSnje pravovjerne katolike od na- 
^^Ija srbskoga kralja. Kad je zatim stigao i sam kralj Karlo 
*^obert, provaliSe svi zajedno u zemlju Milutinovu, te ga 
^VladaSe u osudnom boju. Ved 15 srpnja god. 1320, piSe 
Papa Ivan XXII. pismo Habsburgovcu Fridriku Lijepomu, 
. sada protucaru u Njemafikoj, u kojemu javlja, da je kralj 



ii8 Ban Mladin II. Banid. 

Karlo Robert .s jakom rukom i obilatom vojskom'* sredno 
pobijedio razkolnike (schismatici) i da je kraljevinu Srbiju 
(regnum Macedoniae) pokorio svojoj vlasti. Papa 2eli, 
da bi Karlo svladao sve razkolnike i nevjernike .sve do 
primorskih strana^ (usque ad partes maritimas), te da 
svagdje uvede katoli^ku vjeru; no poSto on to sve sam 
ne bi mogao, poziva papa u pomod i druge katoli£ke 
vladare, a nada sve njemadkoga cara Fridrika Lijepoga. 
Papa zaklinje cara, da pomade Karla Roberta mu^evno 
i snai^no (asistas viriliter et potenter), a da 6e onda i 
njemu Bog sve naplatiti. 

O daljem ratovanju nema viSe vijesti u poznatim 
spomenicima. A moida nije bilo vi§e borbe, poSto je ve<S 
29. listopada god. 1320. umro srbski kralj Uro§ II. Milutin, 
jedan od najokretnijih, najpodhvatljivijih i najlukavijih 
vladara iz porodice Nemanjida. 

(Borha sa Sihenikom god. 1319.— 1320. J. Kad je ve<5 
papa Ivan XXII. u dalekom Avignonu znao god. 131 9. 
za duSmane, nad kojima je Mladin 2elio biti dobitnikom 
(trimphator), jamaCno je tada junaCki ban bio okru^en 
brojnim i jakim neprijateljima. Ta knezovi hrvatski osta- 
doSe mu i dalje Ijuti protivnici, na Celu Babonidi, Kurja- 
kovidi, Stjepanidi (Hrvatinidi) i knez Nelipid u Kninu. 
No §to je bana najjade zaboljelo, bilo je to, §to su se od 
njega stali odmetati upravo oni, koje je obasuo dastima 
i blagom, koje je Ijubio te se njima povjeravao. Ta nije 
rijedka iznimka, da te obidno za srCe ujedu upravo oni, 
koje si podigao i miloSdu ih svojom usredio! 

Upravo Sibendani zadaSe banu Mladinu najviSe jada. 
Pavao ban bio je taj grad podigao, njegovim nastojanjem 
i brata mu Jurja I. postade ta varo§ u crkvenom pogledu 
samosvojnom i stolicom biskupskom; radi Sibenika imali 
su Bribirski knezovi najviSe neprilika sa starim dalma- 
tinskim obdinama, naroCito s Trogirom. I Mladin volio 
je osobito Sibenik i Sibendane. Na njegovom dvoru osobito 
su vrijedili ponositi gradjani Sibenski, kao poiraence sinovi 



Borba sa Sibenikom. 



Ilije. Od tih Ilijiia bio jedan i potestat grada, poznati 
lam ve6 Kosa Iliji<5, koji je godine 1314. boravio u Spljetu 
1 Mladinovu svratigtu. Dnigi brat, Saracen Ilijii*, bio 
e osobiti pouzdanik Mladinov i brade mu Jurja II, i Pavla 
.1. ; toga Saracena bijahu Bribirski knezovi god. 1314. 
Doslali u Mletke kao svoga poslanika i zastupnika, njeimi 
sijahu povjerili, da ugovara s duiidom i da mjesto njih 
3ola2e zakletvu vjernosti i odanosti, kad su oni postali 
gradjani mletatke obiine ! 

Ba§ ti Ilijidi stadoSe sada na Celo neprijateljima 
bana Mladina II. Kosa Ilijif;, potestat Sibenika, ne samo 
da je odvraiiao svoje sugradjane od bana, ne samo da ]e 
potajno i oCito stao oiijukati s mletaCkom obiinom i 
njezinim du2dom, on je pa£e radio banu Mladinu o glavi. 
Dok se je ban borio za vjeru i Cast svoju na medji bo- 
sansko-srbskoj, dotle je Kosa Ilijid skovao veliku zavjeru, 
^ojoj je bila zada(^a, skinuti bana Mladina sa svih fiastt, 
te ga na posljedku i pogubiti. Zavjerl pristupiSe ne samo 
Tarata Kose Ilijiia, po imenu Saracen, Mihajlo i Ilija, nego 
i mnogi hrvatski knezovi, koji su te2ko izgledali Cas, da 
se oslobode Mladina, pak da se koji od njih onda uzpne 
na uzviSeno mjesto njegovo. Urotnici se ne 2acahu traiiti 
pomotSi i u mleta£koga duida Ivana Superancija, koji je 
jedva dofiekao, da ac uplete u prilike hrvatsko-dalmatin- 
skoga primorja. 

Ban bijesan pohitao iz Bosne, da razprSi zavjerti i 
da kazni krivce. Odlu6io posve svladati neharni Sibenik, 
8ku£iti ga i poniziti, uCinit ga opet obiCnom varoSi hr- 
Tatskoga kraljevstva. A mogao je to J s punom pravom 
n£intti, jer Stbenik nije od starine bio dalmatinska po- 
Teljena obiiina, nego hrvatski grad (kao i Skradin), 
koji je tek miloSiiu nekih kraljeva i Bribirskih knezova 
doSao do vedega ugleda, tako da se je mogao takmiti s 
4almatiiiskim ob<iinama. 

Frvo je banu Mladinu bilo, da je — ne zna se kojim 
tkafiinom —7 zarobio Sibenskoga potestata Kosu Ilijiiia, 



Ban Mladin II. Banit. 



^ 



I 



za£etnika £itave zavjere. Premda mu je Kosa radio o 
glavi, ostavi g'a ipak na 2ivotu, ali ga baci u tamnicu, 
gdje je nesrednik posUje i poginuo. Onda opremi ban 
vojsku, te nekako u srpnju g'od. 1319. dodje pred nehami 
grad. (rradjani se Ijuto uzkomeSaSe, ta prvi je put bilo, ^ « 
£to se znade, da je jedan Bribirski knez osvanuo kao «=^ 
neprijatelj pred gradom, koji je dosad poput Skradina i -£ 
Omi^a bio miljenfie tih knezova. Ban je najprije zahtijevao<=»_c 
da mu predadu sve Ilijiie, braCu nesretinoga Kose, Gradjani r .m-i\ 
izdado^ i poslaSe u banov tabor Saracena, Mihajla Lf i 
Iliju. Ban dade nevjerne urotnike maCem pogubiti, daa^Ja 
tako zastraSi gradjane. No SibenCani, koji su mo2da Iliji<;^»^ie 
samo zato izdali, da steku opet milost banovu, odluCiS^ ^^ 
sada ne predati se nikako, ve6 se boriti do posljednj^ tj^ 
kapi krvi. Izpod kaStela a pred gradom stajaSe samostairjK -id 
i crkva Franjevaca; ako bi te zgrade dopanule ban^^^ia 
Mladina, bilo bi mu lako odanle udarati na grad te gs "SJ a 
predobiti. SibenCani zato odluCiSe satnostan, crkvu, go^^^s- 
podarske zgrade, blagovaonu i spavaonu redovnika sv^^^'e 
do temelja razoriti, da ne ostane kamen na kamenu, i d Mr^ 
se ne uzmogne ban ondje nastaniti ni utvrditi. I zaisti- 
razoriSe SibenCani sve do temelja, a bra6i Franjevcim - 
dadoSe zato drugo zemlji§te. 

U to je ban Mladin svedjer taborovao na polju i^=- z- 
pred Sibenika, ne hotedi otidi, dok mu se grad ne preda(^^3e 
na milost i nemilost. Sada SibenCani stali vapiti za pomo* ^^ 
u Mletcima. Jednoga dana osvanu u taboru banovu ml^^* ^' 
ta£ki gradjanin i plemici Marko Vitturi kao poslani -^»* 
svoje obdine, pak de toboie utana6iti mir izmedju ratujutii -^'^ 
stranaka. On predlagaSe, neka Sibenfiani obedaju, da d =^^^ 
banu izkazivati svu Cast i priznavati sva prava njegov^^^*" 
kako su Cinili za njegovog otca i dosad za njega. Ak- — 
toga ne bi htjeli fiiniti, to 6e ih s obzirom na njega san^'"^^*' 
MIetCani pozvati na red. Cudna se je negdje banu Mladin^ "*^ 
tioila ta mletaCka intervencijal On je doduSe raletadl^^ -^^^^ 
grm^axan, ali i ban hrvatski; pak Sta se brine obditu-^^* 



Borba sa Sibenikom. 121 

preko mora, kad ban hrvatski hode da kazni neharni i 
odmetni grad. Nije izvjestno, da li su §ibendani prihvatili 
mletadke pogodbe, ali je izvjestno, da ih je Mladin na- 
pre&ic odbio. On izjavi Marku Vitturiju, da mu ne treba 
mletadkog posredovanja, da nije vi§e voljan primiti Sibenik 
pod starim pogodbama, nego da je namjerio nezahvalni 
grad liSiti sviju njegovih sloboStina i privilegija, pak ga 
posve pokoriti, da mu i^itelji budu opet podanici kaStela 
(castri Sibenici), kako su nekad bill. 

OdluCna i muievna rijeC Mladinova silno uzruja i 
mletaCku obdinu i SibenCane. Mletci se silno uzgoropadiSe, 
kao da su oni pozvani, da Stite autonomiju i slobodu 
dalmatinsko-hrvatskih obdina. Misledi, da je najzgodnije 
vrijeme, da se lukavo dobave grada Sibenika, stadoSe se 
toboi^ 2ivo zauziraati za slobodu njegovu. IzabraSe novo, 
sveCano poslanstvo od tri lica, Tomu Sagreda, Angjela 
Bemba, i opet Marka Vitturija, koji <5e sada odluCno (ad 
requirendum ipsum instanter) zahtijevati od njega, da bi 
izvolio ostaviti Sibendane u njihovom stanju i slobodi, da 
ih ne potlaCi proti njihovoj volji, nego da se zadovolji 
ovim pravima, koja je u2ivao dosad otac njegov i on sam. 
A da bi Mladinu pokazali, da se ne Sale, zapovjediSe da 
se diie vojska i mornarica, pak ju onda poslaSe u dal- 
matinsko more u pomod Sibeniku. Zanimljivo je, kako su 
Mletdani ve6 tada lukavo navjeSdvali, da im nije stalo 
zadriati moi^da Sibenik za svoju obdinu, nego da mu jedino 
iele izraditi, kako bi ostao u svojoj slobodi. 



*« JV « 



I 



B nili 



laa Ban MUdio II. Bani£. 

neprijatelj bana Mladina, a jak i ugledan medju hrvat~ 
skim knezovima. Tim zadadoSe Siben£ani dm^ udarac 
banu Mladinu, koji toga nije mogao oprostiti nekadanjemu 
miljenfetu svoje porodice. 

No Mladin kao da se joS nije okanio nade, da 6e 
ipak jednom pokoriti Sibenik. Mislio je jadao predobtti 
mleta£ku obiiiDu i du2da joj Ivana Saperanctja i skloniti 
ih, da ne pomaiu odmetnoga grada, Poslat <te svoga pouz- 
danoga ^ovjeka, mudroga mufa. vjeStoga i slavnoga li- 
je£nika svoga Vilima Varignanu u Mleike, ne hi li mu 
po£lo za rukom, da nakloni du2da na MladJaovu stranu. 
Vilim Varinjana (Guillelmus de Vergnana, Varignana) 
bija^e sin Cuvenoga profesora medicine na sveuCiliStu a 
Botogni, Bartolomeja Varinjane, a i sam jedan izmedju 
najodliCnijih lijeCnika svoga vijeka. Ban Mladin uzeo ga 
za svoga tjelesnoga lijefnika, a uza to rabio ga je i kao 
diplomatskoga savjetnika u vatnim politidkim poslovima- 
Taj dakle Vilim Varinjana, sam rodom Talijan, podje 
7. sijeCnja god- 1320. za bana Mladina u Mletke. Najprije 
6e pozdraviti du2da u banovo ime kao njegovog gospo- 
dina i prijatelja, onda de pozdraviti i vijednike te izjavid, 
da je ban spreman na svaku dopuStenu i Castnu slu2bu. 
Cudit ce se nadalje Varignana, Sto je nastala neka nape- 
tost i opreka izmedju bana i Mletaka, Sto se je osobito 
ofitovalo onda, kad su Mlet£ani za vrijeme „buDe $iben- 
skih podanika proti Casti banovoj'' poslalt odmetnicima 
u pomoti „brodove i voj^ku". Ban se tome osobito Cudi, , 
poSto made, da je zakoniti i vjemi gradjanin mleta£ke ^ 
obdine, Neka Vilim pita za uzrok toj protivStini, neka se « 
made, da se uimogne ukloniti. Ako bi uzrokom bile samo ^ 
ustmene i pismene objede ztih Ijudi, to bi se lako moglo ^ 
povratiti sve u prija£nje stanje, pogto ban leli i dalje biti -M 
prijatelj du2du i obdini. 

Na tu priliCno diplomatsku i skromnu poruku odgo 

TOriSe Mletci upravo drzko. Oni sve prizna£e, Sta su Ci 

nili protiv bana Mladina, a u pril<^ 5ibeni!anima. A kakoa^ 



1 



Savez izmedju Trogira J Sibenika. 123 



"^Q opravda£e? Kvo kako odsjekoSe banu Mladinu 14. ve- 
^3a£e god. 1320.: ,Mi znademo, da su vazda naSi pred- 
^Sastnici i obdina mletadka nastojali od najdavnijih vre- 
:=^Qiena, da primorski krajevi Dalmacije zadr2e svoju slo- 
~*iodu, i da ih nisu dali ni od koga pokoriti ni podloiiiti. 
~!NaSli smo takodjer u starim spisima od dvije stotinejgo- 
-dina natrag, kako je nekad {god. 998,) du2d Petar (Or- 
soli), naS predSastnik, primorske gradove Dalmacije svojom 
moiinom desnicom os]obodio, kad ih Je bio zauzeo i po- 
korio neki kralj i knez Hrvatske (Driislav)". Eto tako 
se Mletci naruga^e hrvat&komu banu I Kao Sto je nekad 
radio du2d Petar Orseoli za kratja hrvatskoga Driislava, 
Ciait tie sada du2d Ivan Superancije za bana Mladina II. 
Uza sve to poruCuje mu jo§ porugljivo, da t^e postupati 
s njim kao s milim i dastnim gradjaninom mleta6kim, ako 
Oe bi on sam dao povoda ili uzroka za protivno postupanje I 
To je bilo zaista suviSe za bana Mladina, koji je 
lekad do2ivio sjajnih dana za svoga otca bana Pavla. 
Stanje je njegovo dnevice postajalo nepovoljnije: ovamo 
Hau se odmedu hrvatski i dalmatinski gradovi u primorju, 
tu tnu se opiru hrvatski knezovi, nekadanji vazali nje- 
gjovi: a sve to pomade mletaCka obiiina, koje je on pravi 
^radjanin ! Da, mletaCka obdina pomade sve protivnike 
Tijegove, jer se nada, da ie na ruSevinama Mladinove 
"vlasti podidi svoje vladanje u hrvatsko-dalmatinskom pri- 
morju t Kraj takih prilika ostadoSe Mladinu jedino uz- 
tianje braiia njegova Juraj II., Pavao II. i Gregorije II., 
a onda kralj Karlo Robert, kojemu su u prvom redu 
IBribirski knezovi pomogli do prijestolja. 

fSaoen ismedjv, Trogira i Sibenika 34. sijeinja god. 1S33.J. 
igorCeni ban Mladin snivao je odsad jedino o tome, kako 
se osveti Mletcima, koji mu posve odvratiSe grad Si- 
benik. Ako se MletCani nijesu 2acali §urovati s odmetnim 
gradom, za§Co da se on krati ortaCiti s duSmanima mte- 
ta£ke ob<5ine? U Hrvatskoj je tada 2ivio Bajamonte Tie- 
polo, mletaCki plemii*, koji bijaSe pred desetak godina 






124 Ban Mladin II. Bani6 

skovao urotu, da obori vladu u Mletcima i sam se na- 
metne za duMa. Bajamonte Tiepolo desio se u Hrvatskoj 
kao bjegunac, izdekujudi zgodu^ da bi se mogao vratiti 
u Mletke i obnoviti svoje pokuSaje. Ovoga mu2a, kojega 
je tadanja mleta^ka vlada proglasila izdajicom svoje do- 
movine i ucijenila mu glavu sa lo.ooo libara, izabrao je 
ban Mladin za svoga prijatelja i pouzdanika. S pomodu 
njegovom nadao se je ban predobiti mo2da i mleta^ki 
Zadar, pak tako Mletcima vratiti nemilo za nedrago. 
Kadgod bi Mladin imao kakih posala ili razprava sa Za- 
dranima, vazda je Bajamonta birao za svoga zastupnika 
i sudca. To je MletCane silno smetalo, oni se pobojaSe, 
da 6e opet do<5i do smutnja u Zadru. U pismu od 2 1 . stu- 
denoga god. 1321. kore Zadrane, §to druguju „s Baja- 
montom Tiepolom , izdajicom, koji je izabran za sudca sa 
strane banove". Dozivlju im u pamet ustanovu mira od 
god. 1 31 3., po kojoj bi Zadrani morali „prijatelje i nepri- 
jatelje Mletdana smatrati za svoje prijatelje i neprijatelje", 
pak onda dodaju: ,Taj Bajamonte je o^it neprijatelj i iz- 
dajica naSe ob<5ine, a vi njega primate za sudca i poCaSdu- 
jete ga, §to je proti naSoj 6asti i utanadenim ugovorima". 

Ukor i prijetnje, a jo§ vi§e budne o6i mletadkoga 
kneza u Zadru pomrsile su osnove bana Mladina. Nema 
barem spomena Bajamontu kroz neko vrijeme u spome- 
nicima. MoMa je i sam Mladin odustao od te osnove. 

No zato ipak nije mirovao. Trogirani bijahu ve<5 tako 
ugrezli u mletaCku struju, da su i potestate svoje birali 
izmedju tamoSnjih gradjana. Tako je od 27. srpnja go- 
dine 1 32 1, bio njihovim potestatom mletadki gradjanin 
Stjepan Manolesso. Ban Mladin upro svu snagu, da 
prikloni na svoju stranu reCenoga potestata. §ta mu je 
nudio ili dao, ne moie se ustanoviti; no ne prodje mnogo, 
a Stjepan Manolesso stupio potajno u sluibu banovu. 
Upiruc^i se o savez s banom stao potestat haraCiti medju 
Trogiranima. No s toga se rodi veliko nezadovoljstvo u 
gradu. Trogirani §alju svoje poslanike k banu, da mu 



^^^cojuIrOTirai^SDf 



[ Sifezirafcaiu rrogira 

tzloZe tu2be na silovitoga potestata ; no Mi 
je trogirske poslanike i prikazao svoja 
drugom vidu. Mladin planuo , pak 6e o 
JEitelje. Bacio poslanike u tamnicu, te oc 
komu od njih izvade po dva zuba i j 
pamte, kad su krivo obijedili svoga poj 
se Mladin napokon predomislio : odvratil 
vjemi mu Trogirani. 

U to se u Trogiru Dorodila smutr i stalo u 

jedan glas vapiti, da zutumfiar Mano- 

lesso, da je bana krivo izv.j_-.io, .^a radi na zator obdine. 
Videii napokon Manolesso, da mu nema duljega obstanka, 
ostavi grad na brzu niku i pohita k svomu savezniku 
Mladinu, koji ga lijepo do£eka i ugosti. Izplati mu paCe 
i pladu, £to bi ju morao primiti od Trogirana za £itavu 
godinu; osim toga obetia mu nadoknaditi sve stvari, koje 
mu bijahu u Trogiru zaostale, te su ih ondje zaplijenili. 
A na to podi2e ban vojsku, da se osveti Trogiranima, 
5to su zbacili s potestata njegovog Covjeka. 

No Sto 6e Mletci? Zar ne <;e oni opet pohitati u 
pomo6 Trogiru? Ovaj put nadmudrit te ban lukave 
Mletke. Mladin It., ban Hrvata i Bosne, piSe 25, stude- 
noga god. 1321. iz Skradina pismo svijetlomu, velemoi- 
nomu i moi^nomu gospodinu Ivanu Superanciju, du2du 
mletaCkomu, gdj'e no ovako hvali i brani Manolessa: 
,PoSto je na naSu molbu plemenili mu2 Stjepan Mano- 
lesso, vaS gradjanin, poradi svojih zasluga primio uprav- 
Ijanje i potestat naSega grada Trogira, te se u tome zvanju 
ponio dobro i zakonito, kako smo mogli razabrati iz iz- 
vjeStaja mnogih vjere dostojnih Ijudi, te se i sami uvjerili 
revnim vlastitim potra^ivanjem, — doSlo je nedavno do 
naSega znanja, da je obi^ina grada Trogira reCenoga Stje- 
pana kod vas i mIetaCke obdine opadnula, da je neSto 
s nama utanaCio , Sto bi moglo biti na fitetu i povredu 
istoga grada Trogira. Mi smo nasuprot i darove i milosii 
dosta znatne podijelili gradu upravo 11a molbu reCenoga 



126 Ban Mladin II. Bani^. 

Stjepana. A poSto smo krivnjom gradjana redenoga grada 
Trogira zatekli pomenutoga Stjepana izag^ana i liSena 
njegovih stvari, to smo mu iz Stovanja prema vaSoj ob<5mi 
iz vlastite na§e kese izplatili ostatak pla<5e za ovu godinu. 
Mi demo njemu prigodomice naknaditi i svu Stetu i tro- 
§kove; no ovaj das ne mo^emo toga u£initi radi novih 
sludajeva (casus novi), koji su se pojavili." 

No Mlet^^ani ne dadoSe se nadmudriti. Oni poslaSe 
u Trogir Mateja Manolessa^ otca biv§ega potestata Stje- 
pana, s pismom, u kojem su tra^ili razjaSnjenje. U odgo- 
voru od 2. prosinca god. 1321. nastojahu Trogirani svu 
krivnju svaliti sa sebe i prikazati Stjepana Manolessa kao 
najvedega zlotvora svoga grada. Oni ga obijediSe, da je 
za Citavo vrijeme svoje uprave neprestano korio, tuiakao 
i objedjivao, gdje je samo mogao, te tako raztrovao nu- 
tarnje i vanjske prilike povjerene mu ob<5ine. On je ocmio 
ne jednoga, dva ili deset, nego upravo sve bez razlike 
ne samo kod gospodina bana, nego kod svih u oblasti 
reCenoga gospodina bana. On je pate opadnuo iste po- 
slanike njihove, koje su poslali banu, tako da ih je taj 
dao uhvatiti i sramotno vrdi u tamnicu. Ban bijaSe vet 
naredio, da se poslanicima izvade po dva zuba i po jedno 
oko, te bi se bilo to i izvrSilo, da nije bilo Boga i dobrih 
prijatelja. „No §to je jo§ gore**, nariCu Trogirani, „mi 
smo sve do danaSnjega dana zatvoreni u gradu." 
Mnogo zla podinio je Stjepan Manolesso od prvoga 6slssl 
svoje uprave. Nijesu njega iztjerali Trogirani iz grada, 
ve<5 su ga zaklinjali, da ostane medju njima, obe<5av§i mu, 
da de postupati s njime Castno. No silom ga nijesu mogli 
pridri^ati. Trogirani kaf u jo§, da su oni Ijudi Cestiti i pri- 
prosti, pak se preporuCaju mletaCkoj ob<5ini, neka se u 
sve dade uputiti po svojim gradjanima, koji su tada u 
Trogiru boravili. 

Jo§ u prosincu god. 1321. stajao je ban* Mladin 11. 
s vojskom izpred Trogira, da ga kazni poradi Stjepana 
Manolessa. Mletci dakako da su opet stall na stranu Tro- 



Savez izmedju Trogira i Siber 



girana, da ih posve odvrate od bana M 
pred dvije godine uCmili sa Sibenikom. ' 
smatrala je paCe, da je osvanuo £as, ka 
dobiti i Trogir i Sibenik. Dot je ban p 
mleta£ka je obdina radila, da i Trogir i 
dugo i dugo 2ivjeli u medjusobnoj zava« 
na savez za zajedni£ku obranu od bana 

Mletafiko je nastojanje uspjelo. Trog joce iza- 

bere 24. prosinca god. i.^zi. dva svoja za a, Danila 

JakovI}evi<^a i Fridrika .iraju miri savez 

8a Sibenikom. Jednako ucii . incani 22. sijeCnja god. 

1322., izabravSi za taj posao £etiri svoja sugradjana: Bog- 
dana Desinju, Franju Marinida, Mihajla Dragoja Kuzmi<^ i 
DiSmana Juri^a. Zastupnici trogbski i Sibenski sastaSe se u 
crkvi sv. Cubrijana na otoku Ciovu, te utanaCiSe ondje mir 
i savez, utvrdivSi sve prisegom na svete mo6i. Mir i savez 
biSe utanafieni naro£ito ^da se uklone budac^im pogiblima" 
(fiituris periculis obuiare), a proti svim „neprijateljima i 
piotivnicima". Sve dosadanje opreke, razmirice i pravde 
tteikA prestanu za sve vijeke. Neprijatelji i prijatelji jedtioga 
grada neka budu neprijatelji i prijatelji drugoga. Oba se 
grada moraju medjusobno pomagati po kopnu i po mom 
po najboljoj snagi svojoj. Ako koja stranka prekrSi taj 
ugovor, platit 6e globu od 50.000 libara mletaCkih denara| 
polovica globe neka bude onda du2du i ob6ini mletaCkoj, a 
druga polovica onoj stranci, koja je ugovor odrfala. 

Obranbeni ugovor i savez izmedju Trogira i Slbe- 
nika, a pod okriljem mletaCkim, nedvojbeno je silno ogorfiio 
bana Mladina. JamaCno je tada Ijuto uvrijedjeni ban 
planuo, te se nemilo stao osveiiivati opornim i odmetnim 
gradovima. Suvremeni Ijetopisac, Spljetanin Miha Madije, 
piSe, da je ban, saznavSi za taj ugovor, bio straSno uzne- 
miren (turbatus est valde), i da je udarao s vojskom na 
oba grada. Najprije je kroz mjesec dana harao Sibensko 
polje, sijekudi drvede i vinograde. Onda se opet vratio 
pred Trogir, da i ondje sve pretvori u pustoS, 



I 



All uzalud mu sav trud. Dok je on s kopnene strane 
piistoSio kotare tih gradova, inIeta£ko je brodovlje zaSti- 
eivaio same gradove s mora, pak tako je banu Mladinu 
bilo upravo nemogude, da ih osvoji. Naprotiv su njegove 
navale sklonile Trogirane i §iben6ane, da se sasvim 
odvrgnu od Hrvatske i Dalmacije, i da se posve povjere 
Mletcima. Oni 6e se dati u zaStitu i podaniCtvo mletadke 
obCine, koja 6e ih onda s veiim pravom braniti kao 
svoje podanike. 

(^ihenik i Trogir se odmelnuSe god. 1332.J. Prvi se na tn 
rijeSi Stbenik, taj od starine hrvatski grad. U obdinskoi 
vijei5u naSIo se 2. veljafie god. 1322. na okupu sedamdeset*- 
i sedam vije<5nika, pak ti izabraSe ob^inskoga konzul^ 
Bogdana Desinju, da kao zastupnik i poslanik grads^ 
ide u Mletke, i da ondje ugovori savez i podjedno d-J^i^di 
Sibenik predade Mletcima. Vet i. oiujka utanaii on poc::> <do 
godbu s du2dom Ivanom Superancijem, Grad Sibeniri-«il 
sa svim fiteljima i kotarom podade se gospodstvu Mle^» -He- 
taka, „nedirnuv Casti i prava gospodina kralja ugarskoga*^ -^''■ 
SibenCani bit 6e pod zaStitom Mlelaka; njegovi 2itel_-t "■!'' 
dr2at de kao i drugi podanici mietaCki u Dalmaciji. Svakz:^*^* 
druge godine Siljat ile mletaCka ob<iina svoga gradjanin ,^^ 
za kneza u Sibenik. Taj 6e primati godimice same plad^^^^^ 
od I zoo libara, dok 6e sva regalija i dohodci, koji su s ^^^ 
dosad davali knezu, ostati obdini SibenskoJ. Malo dan^ -^^ 
zatim, 15, ofujka, sastalo se u palaCi vijeiia Sibenskoga -^ 
opet gradsko vijet^e, i tu su najodlifiniji pleraidi grada 
polo2ili prisegu vjernoati mletaCkoj obdini. DuMa je torn 
prigodom zastupao Bartol Michieli, kojemu su takodjer 
predali kljuCe grada. Od toga Casa nema viSe Gregorija 
II., brata bana Mladina, kao kneza toga staroga hrvat- 
skoga grada : odsad vrSe tu Cast mletaiki gradjani. 

Za primjerom Sibenfiana povedoSe se malo zatim i 
Trogirani, predavSi se mletafikoj obdini uz iste pogodbe, 
Trogirani bijahu 12. ojiujka poslali u Mletke svoje za- 
stupnike i poslanike Danila JakovljeviCa, Ivana Petrovida 



Knez Pavao II. diie se na brata Mladina II. 129 

i Fridrika Matijevida. Ti utana^iSe pogodbu 17. travnja, 
a na to posla mleta^ka olxiina Bartolomeja Michiela i 
Griustiniana Giustiniani u Trogir, da primi prisegu vjer- 
nosti. To se obavilo 14. svibnja, Cim je i Trogir postao 
podanikom mleta^kim. 

Istomu Bartolomeju Michielu bijahu povjerili Mlet- 
6am, da podje k banu Mladinu, i da ga izvijesti, §to se 
je netom zgodilo. Podjedno ga je negdje pozivao, da se 
odsad kani dirati u te gradove, jer su mleta£ki, te 6e ih 
mleta^ka obdina proti svakomu braniti. No lukavi duid 
Ivan Superancije ne bijaSe ni tim zadovoljan. Jo§ 
5. travnja napisa on pismo gradu Spljetu, koji bija§e 
ostao vjeran banu Mladinu i bratu mu Jurju II., te mu 
javi, da je mleta^^ka obdina primila u svoju zaStitu gra- 
dove Sibenik i Trogir, jer je ban nasilno s njima postupao 
i htio ih podjarmiti. MietCani branit <5e pokorne im gra- 
dove od svakoga napastnika; zato moli duid Spljedane, 
neka ne napastuju tih gradova i ne pomaiu Mladina, 
ako bi ih pozvao, da s njime na njih udaraju. Jama^no 
nije duidu bilo toliko stalo, da naprosto objavi tim pismom 
Splje<5anima, §to se je zgodilo sa Sibenikom i Trogirom, 

— ta to je vidjela i znala i onako Citava zemlja hrvatska 

— duidu je bilo vi§e do toga, da sjeti Splje<5ane, da bi 



130 Ban Mladio 11. Banid. 

sve flz priznanje njegove fasti i prava otima gTa.d za 
gradom az obalu sinjega mora. Znade i kralj, da je Mlet- 
cima samo Izlikom „dobro stanje" dalmatinskih gradova, 
da ih oni svojataju za se, a da ne misle vratiti ih zako- 
nitomu gospodaru. Upravo zato Salje kralj u MIetke svoga 
premitoga rodjaka, ostrogonskoga nadbiskupa Boleslava, 
neka pita tu ponositu gospodu, Sta oai misle udiniti sa 
zauzetim gradoirima? Obdina mletaCka pridinila' se ne- 
Tje£ta, te se pritajila. Do£ekala primasa ugarskoga s naj- 
Te^m Casti i odlikovanjem, a onda se izvinjavata i izpri- 
£avala, da je gradovima Hrvatske i Dalmacije samo 
pomoi5 pru2ila (iuvamen et auxilium) i to ne proti kralju, 
nego poradi fasti njegovog kraljevskog iraena, No kralj 
se nikako nije pravo htio ni mogao oduSeviti sa to pre- 
veliko prijateljstvo mleta^Jko, te se je 3, kolovoza god. 
1322. doduSe na izliku zahvalJo za podatu pomod, ali je 
podjedno molio, da u budui^e ne bi obtiina mletaCka niSta 
otimala ni svojoj vlasti podvTgavala, poStu on sam kani 
naskoro s jakom vojskom dodt u one krajeve ,za korist' 
i mirno stanje njihovo". 

Uvjeren dakle ban Mladin, da Karlo Robert ve$ 
radi svoje £asti ne mo2e Sibenika i Trogira ostaviti u 
vlasti mletaCkoj, sazove negdje namah u o2ujku ili travnju 
god. 1322. sabor hrvatskih knezova, da se vijeiia, kako 
bi se povratili kraljevstvu pomenuti gradovi. Na sabor 
dodjoSe knezovi KurjakoviCi, knezovi Stjepani6i (Hrvati- 
niCi), MihovilovifJi iz Hlivna, knezovi Nelipi(ii, a svakako 
i braiia bana Mladina. Sto se je i kako se je vijei^alo na 
tome saboru, nije poznato ; samo je izvjestno, da je izmedju 
bana i knezova doSlo do Ijutih okrSaja, Mladin mogao se 
je uvjeriti, da su svi knezovi bez iznimke njegovi protiv- 
nici, i da su sporazumni s Mletcima. Mora da je doSlo do 
iestokih prizora, poSto je ban knezovima spoCitavao. da 
su oni bill sporazumni s Kosom Ilijifem i njegovom 
brat^om, da su se svi prisegom medju sobom zavjerili, da 
6e ga skinuti i pogubiti. Sabor se svrSio obdom smutnjom 



Ugovor izmedju knezB Psvls II. i Trogira. 



'31 



i^-^zdra^em koezovi ostavill bana, pak onda utana6iU savez 
rsnedju sobom na zator Mladinov. Skupit 6e oni jaku 
*'"<z)jsku, pak lie onda s pomoiiu knezova Babom6a iz Slo- 
^'^nske zemlje i banova Bosne sruSiti Mladina i raztepsti 
t^^^Xu vladanje. 

Ban Mladin nakon sabora pobjesnio kao Ijuti ris. 

^^ "ve ga ostavilo : priraorski gradovi i hrvatski knezovi. 

*"^^ralj Karlo Robert je daleko, a MletCani, njegovi tobo2e 

^■^veznici i sugradjani, rade na zator njegove vlasti. No 

i ^iiig je znamenita inoi hi2e Bribirskih knezova; tu su joS 

M ~*_iinaCka brada njegova ; Juraj II., Pavao II. i Gregorije II. 

^^^lo2na brada joS su dovoljno jaka, da odole sviraa pro- 

*^:ivnicima. Tu su njihovi tvrdi gradovi Ostrovica, Brlbu:, 

^^^Skradin i Klis; tu su joS vjerne njihove primorske ob- 

-■-i^^ine Nin i OmiS. Ban Mladin pouzdaje se u mod svoje 

lorodice, ali u taj par izdaje ga rodjena krv njegova, 

LJegov rodjeni brat Pavao II., dosadanji knez Trogira. 

mutili protivnici Mladinovog brata, pak se Pavao po- 

lamio za banijom hrvatskom i digao luku na starijega 

irata svoga. 

Ved 24. travnja god. 1322. utanadio je knez Pavao II. 
ianid sramotan ugovor s odmetnim gradoni Trogironi 
iroti bratu svomu, banu Miadinu. Pogodbe bijahu : i , knez 
'avao du2an je povesti vojnu na Mladina najdulje do 
'etrova {29. lipnja} one godine ; 2. Pavao se ne smije 
.zmiriti s bratom bez dozvole Trogirana; ako pak sklopi 
savez s drugim knezovima proti Miadinu, mora i Tro- 
;irane pitati, da li bi oni pristupili savezu ; 3. za rata 
it de knez Pavao vojvoda trogirskih deta; 4. knezu 
'avlu i njegovim Cetama dopuSta se dolaziti u Trogir, 
;ad ih bude voija; 5. Trogirani ce pomagati kneza Pavla, 
dobije banstvo u Hrvatskoj; ako to poludi s 
^BoSjom pomodi, morat de Trogiranima ostaviti sve nji- 
hove sloboStine i posjede, a ne de smjeti od njih niSta 
igo traiiti, nego §to ga po pravu zapada ; 6. ako dodje 
mira s banom Mladinom ili ako on umre, te tako ne- 




^ ^ov 




stane razlo^a ovomu savezu, onda (ie Trogirani davatl 
knezu Pavlu godiSnju penziju od looo malih libara za 
to, Sto je proti bratu vojevao. Tomu savezu izmedju 
kneza Pavla i Trogirana pridni2i£e se }0& i kr£ki kne- 
zovi, koji su dosHje slabo paCali u poslove hrvatske i 
dalmatinske. 

Savez bana Pavla s Trogiranima tek je predigra 
velikoj katastrofi, koja je sada brzo slijedila i kojoj je ban 
Mladin tragiCni junak. Jer Cim je Pavao digao ruku na 
brata svoga, u jedan mah sve se uroti proti banu. Ve- 
Uka koalicija gradova Sibenika i Trogira, svi knezovi 
hrvatski bez iznimke zajedno s knezom Pavlom, sve se 
to slo2ilo pod zastavom mIetaCke ob(^itie na zator bana 
Mladina. U torn straSnom stanju ostao mu jedtno vjeran 
brat Juraj II., gospodar Klisa i Omi§a, a uza nj i grad 
Spljet, kojemu je Juraj bio knezom. Protivnicima Mladi- 
novim pridruiiSe se joS i knezovi Babonit^i iz Slovinskft 
zemlje, i napokon gojenac njegov, bosanski ban Stjopan 
Kotromanif s bradom svojom. 

Veliki rat uzbjesnio u Ijetu god. 1322. Pozorigtem 
bila mu je okolica grada Skradina, stolica bana Mladina, 
ICopnenu vojsku hrvatskih knezova vodio ban slavonskli 
Ivan Baboniii, dok su gradovi Sibenik i Trogir uz svojo' 
brodove primili takodjer galij^l iz Mletaka, a valjda i 
vojnika, Tolikoj sili nije ban Mladin mogao odoljeti. On 
sa svojim vjernim detama i privrSenicima stade uzroicatl 
vifie k jugu, da bude bli2e svomu bratu Jurju i njego- 
vomu tvrdomu gradu Klisu. Uzmifiudi tako sve pred 
Ivanom Baboni<^em dodje napokon do mjesta, koje Miha 
Madije zove Bliska. Gdje je ta BHska stajala, ne mo2« 
se odrediti; no vjerojatno je, da je bila negdje izmedjU 
Trogira i Spljeta, a blizu tvrdoga Klisa*^. Tu kod Bliska 
dodje do velikoga boja. Na jednoj strani bio je Ivan Ba- 
boni£ sa svima hrvatskim knezovima, a na drugoj ban 
Mladin s bratom Jurjem i sa silesijom PoljiCana i Vlaha, 
koji se prvi put sada spominju na*^hrvatskom tlu. Boj je 



Kralj Karlo Robert zarobio Mladina II. 133 

bio iestok, a svr§io se porazom bana Mladina. Dobitnici 
zarobili sila Vlaha i njihove stoke. 

No to ne bija§e jo§ sva nesreda bana Mladina. Dok 
se je on borio s hrvatskim knezovima kod Bliske, dotle 
8U Trogirani i Siben^ani jedne nodi s pomodu mleta^kih 
galija uSli iz Sibenskoga zatona do jezera Prakljana, uda- 
rili na stolicu bana Mladina, na grad Skradin, te ga po- 
haraliy ku6e mu spalili i mnogo Ijudi, barka i drugih 
stvari zarobili. Od Skradina pohita§e slavodobitno na jug 
do OmiSa, pak i taj grad osvojiSe i pohara^e. 

Iza poraza kod Bliske bija§e Mladin pohitao u 2upu 
Poljica, namjeravajucSi odanle u Omi§, da se ondje zajedno 
s bratom Jurjem II. pripravi za dalji rat. No vidivSi, kako 
mu neprijatelji oteSe i Omi§, vrati se opet natrag, te se 
zatvori u tvrdi, gotovo nedobitni Klis. Tu 6e stajati i 
i dekati, dok mu opet svanu bolji dani. Ali ti mu ne 
svanuSe. 

(Kralj Karlo Robert zarobio Mladina II.). Posljednja 
jo§ nada bana Mladina bio je sada kralj. U njega se je 
on pouzdavao, da 6e mu pomodi i kao hrvatskomu banu i 
kao sinu onoga mu2a, koji je Anfuvincima prokrCio put 
do prijestolja ugarsko-hrvatskoga Ta Mladin se ne bijaSe 
ni^^im ogrijeSio o svoga kralja, kojemu je jamaCno mo- 
ralo biti stalo, da na skrajnjoj periferiji njegovog vla- 
danja bude modan i ugledan ban. 



TT 1: T7- 1^ T> 



traZio gradove dalmatinske i hrvatske. Medjutim i neUi 
gradovi kao da su se predomiSIjali, Sta da fine. Na po- 
tietku listopada osvanuo pred kraljem Karlom poslanik 
^ada Sibenika Franjo Martiii, poklonio se njemu i za- 
molio ga za potvrdu povelja i povlastica, koje su nekad 
gradu podijelili kraljt Stjepan i Bela IV. Mo2da je a 
ostalom bila to samo varka, da se kralj obsjeni. 

Kralj je Karlo Robert doSao u juiou Hrvatsku doli- 
nom rijeke Une, te se onda s vojskom od zo.ooo mo- 
maka utaborio u gradu Kninu Odasvud gmuli k njemu 
knezovi, plemid i drugi IJudi, klanjajmSi se svome go- 
spodaru, tra2e6i milosti i iznosedi tegobe i tu2be svoje. 
Nema sumnje, da su gotovo svi knezovi saletili kraija 
tu2bama na bana Mladina. Frikazali ga negdje kao 
silnika, proti kojemu je morao ustati i rodjeni brat njegov I 

Ban Mladin medjutim te2ko doCekao svoga kraija i 
gospodara. No znajuiii, kako su ga njegovi protivnici Ijuto 
opadnuli, iacao se namah poiii pred kraija. On je sam 
ostao u gradu Klisu, a pred kraija poslao najprije svoga 
vjernoga i odanoga brata Jurja II., da kraija nadari obi- 
latim darovima i da ga u sve uputi. Cini se, da je po- 
slanstvo kneza Jurja sretino poSlo za rukom, te da je 
kralj za2elio vidjeti junaCkoga sina onoga mu£a, koji mu je" 
utro put do prijestolja. No moida se je i lukavi Anituvinac 
pritajio, da se lakSe doCepa kneza, koji se je jo§ jedini 
11 Citavom vladanju njegovom izticao osobitom vlaJli^u. 

Knez Juraj 11. vratio se veselo u Klis, a namah za- 
tim ban Mladin poSao sam u Knin, da se pokloni kralju. 
Sta se je ondje sve zgadjalo, nije povjestnica zabiljeiila; ali 
jedno je izvjestno, da je kralj junaCkoga bana zasu2njio, 
i da se Mladin nikad viSe nije vratio na baniju. Miha 
Madije prifia, da je kralj Mladina pod jakom straiEora voj- 
ni£kom poveo sa sobom u Zagreb, a 5to je dalje s njime 
bilo, ne zna ili je zaboravio kazati. JoS mnogo poslije, 
kad vei bana Mladina jamaCno nije bilo u fivotu, pri^ali 
su godine 1339. starci, kako je ban Mladin £amio u tarn- 



Sud o banu Mladinu. 

nici, kako je bio su2anj u Ug^arskoj ; no S' 
6 njime zgodilo, ostaje do danas neizvjes- 
je jadnik poput mnogih drugih iztrunuo 
u dalekoj Ugarskoj." 

Tako je Karlo Robert nagradio za 
knezova, svojih milih .rodjaka". Smetali 
koje su njegov djed i otac, a i on san 
trebe podijetili banu Pavlu i njegovoj i . je upo- 

trebio lukavo prvu zgodu, da se rijeSi i kojemu je 

bio du2an harnost do 

^Sud hanv. Mladmu.j. .g,. ^ jc ^udbina junaCkoga 

bana Mladina II. Uslijed promijenjenih prilika nije mogao 
nzdrjEati mo£ svoje porodice na onoj visini, na koju je 
bijaSe podigao sreiiniji otac njegov. Hote<ii ipak prkostti 
nepovoljnim piilikama silom, pao je Mladin strmoglavce 
i nastradao tuino. Ako je bio §ta kriv, krivnja je glavna 
bila njegova suviSna povjerljivost u ob(^e, a slijepo pouz- 
danje u svoga kialja. 

Tiagi£no je lice taj ban Mladin. No jo§ tragi£nija 
je njegova sudbina po tomu, Sto ga je i povjestnica 2igo- 
sala kao tirjanina, samo da opravda njegov pad, Histo- 
rija se pozivala na njegovog suvremenika, na Ijetopisca 
Mihu Madija SpljeCanina, toga 2uCijivog Talijana, kojemu 
je juna£ki Mladin trn u oku. Premda ne spominje baS 
nijednoga djela njegovog, radi kojega bi ga mogao obi- 
jediti i nazvati tirjaninom, ipak je on u o£i boja kod 
Bltske udario u ovu ni£im opravdanu deklamaciju : „0 
6o2ja dobroto, koja ne ostavljaS nijedno zlo nekainjeno, 
niti dobro nenagradjeno, vr§e6i u ovome Jivotu nad grjeS- 
nicima svoju osudu sa milosrdnoSd'.u, i ne htijuiii trpjeti 
tolika zla, koja su dnevice dinili u Hrvatskoj i Dalmaciji 
upravitelji i slufbenici toga bana (Mladina). Oni su naime 
otimali dohodke crkvama; brakove po Bogu uCinjene ni- 
jesu nimalo poStivali, nego su 2ene i djevojke oskvrnji- 
vali, trgovce su robili, kao Sto su i zemlje i posjede gra- 
djana primorskih i dalmatinskih silomice otimali i izmedju 



I 



sebe 2rijebom dijelili, tvrdeiii, da njima pripada sve, Sto 
je izvan gradova, ne samo po pravu djedovskom, negro i 
po pravu vlasti od Boga njima podijeljene." . . . „Kamo 
ti sada tvoja sila, bane Mladine, ti koji si prezirao silu 
svih kralja na zemlji ; kamo ti sada tvoja oholija, kojom 
si prezirao poStivati Boga i crkvu katoliCku, kad si radio 
biskupe, opate i opatice? Kamo ti tvoja gordost, kojom 
si robio uboge gradjane Dalmacije i Hrvatske, koji su 
htjeli iivjeti u miru i u2ivati svoje pravice ? Gdje je tvoja 
razboritost, kad si volio sluSati douSnike nego dobre sa- 
vjetnike? Ti si Cesto Citao sveto pismo, ali ni- 
jesi vrSio rijefii njegovih; zato te je kaznio Bog i 
odbacio te je, liSivSi te tvoje driavinel" 

StraSna je to filipika ogorCenoga Talijanca Mihe 
Madija, ali niCim opravdana. Ta ni on sam ne spominje 
ni jednoga fiina Mladinovog, koji bi ga ovlastio na ta- 
kovu osudu. Hi zar je bio to grijeh, Sto je Mladin uzeo 
u skrajnjoj bijedi u pomod Poljifiane i nVlahe", koje Miha 
zove „bestijalnim Ijudima" ? Zar su Vlasi bill gori od Nor- 
mana i Katalonaca? Hi je to straSna stvar, &to je bacao 
u tamnice i kaznio smrdu Ijude, koji su mu radili o glavi, 
a bill prije njegovi Ijubimci? Zar da ib je nagradjivao 
za nevjeru? Sta se sve radilo u onim barbarskim stolje- 
6iina u Englezkoj, Francuzkoj, pak i u NjemaCkoj? 

Upirudi se o Mihu Madija svi su kasniji historifiari 
prikazivali bana Mladina kao tirjanina nad sve inc. Svatko 
je gledao, da Cinjenice take prikaie, da Mladin izadje joS 
cmji i silovitiji. Tako i sam LuCiii u svojim djelima, koji 
ima Cak i poglavje, „kako se je vlast Bribiraca izvrnula 
u tiranidu". Farlati pafie pridaje tuinomu Mladinu i ta- 
kove zlofiine, koji su poCJnjeni, kad od Mladina nije bilo 
viSe ni kosti ni mesa. Farlati naime pripovijeda, da je 
ban Mladin II. zapovjedio nekomu Markovidu (sinu Mar- 
kovu) od Bribira, da ubije skradinskoga biskupa Paulina 
iz porodice Dra5kovi(^a ; no Miha Madije, suvremenik, ne 
zna o tomu niSta. On samo javlja, da je god. 1328. Bri- 



Sud o banu Mladinu. 137 

birac Markoviti maCem ubio biskapa Paulina; ali ni je- 
dnom rije£ju ne spominje, da bi to bio uCinio po nalogu 
bana Mladina. A kako bi i mogao reCi, kad je bana 
Mladina vei pred Sest godina nestalo s vidika povjestnoga. 

Ne — ban Mladin II. nije bio tirjanin, on je bio 
tragi£an junak, kojeg'a su smrvile ja6e prilike. Uz to 
je bio i poboian, svojoj djedovskoj vjeri odan mu2. Sam 
Miha Madije javlja, da je marljivo Citao sveto pismo; a 
mi znamo, da je s najve£im pietetom dogradio zaduSbinu 
svoje majke i otca, naiine crkvu i samostan na Cast svoga 
krsnoga imena, sv. Ivana Krstitelja. Mi znamo jo§, da je 
g-orljivo trijebio patarene u Bosni, i da je pomagao svoga 
kralja u ratu proti srbskomu kralju razkolnikul 

No ban Mladin, premda se je neprestaiio kretao na 
vulkanskom tlu, bio je i iskren prijatelj znanosti i umjet- 
nosti. Njegov tjelesni lijeCnik Vilim Varinjana, glasoviti 
spisatelj roedicinskih djela, bio je njegov osobiti pouzda- 
nik i Stiienik. Zato mu je i posvetio jedno svoje djelo, 
kojega se rukopis Cuva u Monakovskoj driiavnoj biblio- 
teci (codex lat. Nro. 26.640), Na prvom je listu rukopisa 
posveta, koja poCinje ovako t „Svima viteSkim krije- 
postima opasanomu i ne manje umnom krunom 
ovjenCanomu velemoinomu gospodinu svome 
vazda gospodaru Mladinu HrvatS. 1 Bosne banu 
i vrhovnomu gospodino Citave Humske zemlje 
njegov duhom podanik Vilim Varignana, pro- 
fesor umjetnosti i znanosti medicinske."'"' 

Kako posveta zapo£inje latinskom rijefiju nCunctis" 
(svima), to Je poCetno slovo C izkideno miniatumom sli- 
karijom. ^Miniranje je primitivno , guirlaodska bordura 
zeleno, crveno, modro, 2uto, IjubiCasto bojadisana ; u samom 
tnitialu vidimo na prijestolju lik purpurnom togom odjeven 
bez brkova u zelenira rukavima , s crvenom kapom na 
^lavi, saBvijem u no&nji mIetaCkih patricija, kojemu Covjek 
odjeven u IjubiCastu togu kao da kleCeiki predaje ne- 
kakvo djelo ili ga moli za neSto. MletaCki patricije bez 



I 




I 



sunmje je ban Mladitt, fenez od Bribira, koji se je kao 
gradjanin Venecije u Dalmaciji odista tako nosio, i kc>- 
jemu njegov tjelesni lijeCnik pruZa svoje djelo,' 

Motredi bana Mladina II. po djelima njegovima, kao 
i po prilikama, u kojima je 2ivio i djelovao, sasvim se 
drugaCtje prikazuje njegova liCnost, nego&to ju je karak- 
terisala dosadanja tradicija po deklamacijama Mihe Ma- 
dija. Lijepo ga prema novijim izlraiivaDJima crta magjarski 
historifar dr. Lj. Thall6czy. On piSe doslovce: 

„Poznato je, kako je muCno opisati lifnosti romulih 
vijekova po odlomcima vazda pristranih, ili u najboljem 
sluCaju jednostranih kroni£ara, ili po frazama povelja. 
Cesto se veliki glavni motivi podmedu sasvijem obi£nim 
li£nim razmiricama, ponekad se izpu^taju iz vida karakte- 
ristiCni momenti." 

.Mladin Subid, silni ban, stoji po na&em tnnijenjn 
uz prkos velikoj udaljenosti prili£no jasno pred ofiima. 
On spada u onaj soj, u onu kategoriju, koja na Adriji 
od vremena rimskoga gospodstva mje izumrla; u nje- 
govom radu vidimo mi velikoga gospodara, koji vazda 
hoiie sve viSe da postigne, pak najposlije pada u svom 
ikarskom poletu. On nije bio obiCan Covjek. Ratnik, di- 
plomata i vladalac u jednoj osobl, njegovo ime bijaSe da- 
leko na glasu u Italiji, Ugarskoj i u njegovih susjeda. 
Njegov polo!aj kao zaStitnika mletaCko-dalmatinskih gra- 
dova donio je sobom, da je stajao u sred vreve italijan- 
skog politiCkog 2ivota i Cinio lijevo krilo stranke Guelfa. 
JoS njegov otac iiivio je u prijateljstvu s papom Kli- 
mentom, te se njemu kao i Mladinu mnogo Sta kroz prste 
gledalo. Pri svem tome, Sto su uputstva iz Mletaka upli- 
visala na bana, koji je medju tijem za italijanske gradove 
va2io kao ^princeps", imao je on diplomati£ke zastupnike 
svoje sile, Tako u god. 1318, Girolama de Ancona, 1320. 
god Guillelma de Vergnana (Varignana). Ovaj Guillelmo 
Varignana bijaSe njegov tjelesni lijeCnik i povjerenik, 
kojega je 7. sijeCnja god. 13^0., kad mu se Sibenik bio 



f}dupreo, poslao a Mletke, da i^ladi razmiricu i da iz- 
moli prijateljstvo republike . . . ," 

,Uvod (Guillelma ,Varignane) kao takav ne 5adr2i 
ni£ta znamenito, no dedikacija, u kojoj majstor i profesor 
Varignana naziva Mladina gospodarom , koji je bogato 
obdaren rattiiCkim vrlinama, dalje ta okolnost, da ga je 
ban na to podsiakao, uz to jedan veliki gospodar, koji 
pofetkom XIV. stoljeda Cita bibliju, — sve nam to pri- 
kazQJe bana kao emtnentnu kulturnu pojavu u Dalmaciji 
i u bosanskoj unutraSnjosti." 

. . . .Mislimo, da se Mladenu SubiiSu s ovom dopu- 
nom (posvetom Guillelma Varignane) mora odrediti mjesto 
ne samo u politi£koj historiji, vet i u kulturnoj."" 



Juraj II. Banid, knez Klisa i Omiga (1322.— 
1330.) i brat njegov Pavao II. Banid, knez 
Ostrovice. 

L Jitraj IJ. Banid (\ god. IJJO.). — Pavao 11, Banid (\ god. 134.6.). 
■ — Knes Pavao If. pomaie Mletke proii Zadnt i kfaljtt Ljudevitu /., 
I- fwt 1345- — 1346. — Oporuka kneza Pavla 11. god. 1346. 

Ijakon pada bana Mladina II. stala je namah propadati 
^ -^ i mod Bribirskih knezova. Kralj Kario Robert opo- 
ivao je tada i privilegija, kojima bi hrvatska ili primorska 
banija Bribirskim knezovima podijeljena kao nasljedno 
leno za sva vremena. Bra<ia i sinovci Mladinovi nazivali 
su se dodufie 1 poslije jBanitima", ati nijedan od njih nije 
viSe bio ban hrvatski ni po imenu ni po vlasti. Tako se 
je knez Pavao II. Ijuto prevario u svojim osnovama. On je 
pomagao obarati svoga rodjenoga biata, bana Mladtna 



II., nadajuti se, da bi iza njegove propasti mogao sam 
sjesti na bansku stolicu : a kad tamo, kralj Karlo Robert 
Salje Hrvatima za bane slovinsku gospodu: Ivana Babo- 
nida (1323.) i Mikca Prodani<ia (1323. — 1342.)- Bribirski 
se knezovi, a s njima i ostali hrvatski knezovi opiru tima 
banovima; on! gorko 2ale za banom Mladinom, koji je ipak 
bio krv od njihove krvi. Dne 29. studenoga god. 1322. 
znade se u Mletcima, da ban Ivan (Baboni<5) jo§ nije 
stigao u Hrvatsku ; ali se znade i to, da se njegovu do- 
lazku opiru knezovi Juraj IT., Pavao II. i Gregorije II., 
brada bivSega bana Mladina. Njima se pridru2io i knez 
Nelipid, koji zajedno s njima drii kraljevski grad Knin, taj 
,klju£ Hrvatskoj". Bribirski knezovi s Nelipi(;em upravo 
ne 6e da znadu za bana Ivana; oni su spremni i braniti 
mu ulaz u Hrvatsku i u bansku stolicu, u grad Knin. 
Uz nasljednu bansku iast u Hrvatskoj izgubili su 
Bribirski knezovi dosadanju vlast ne samo u Bosni i 
Humu, gdje se je otresao njihovog skrbniitva ban Stjepan 
Kotromanid, nego i u primorskim gradovima Dalmacije 
i Hrvatske. Trogir i Sibenik predali se posve Mletcima, 
a Spljet i Nin ne 6e viSe da znadu za Bribirce, ve6 biraju 
za svoje knezove i potestate budi strance, budi druge 
hrvatske knezove, kao Kurjakovide i Nelipiiie. Jedini je 
OmiS ostao vjeran i odan knezu Jurju II. Tako se je na- 
pokon vladanje Bribirskih knezova znatno ■ stegnulo. Od 
silne driavine njihove ostala im je tek njihova plemenita 
djedina, naime 2upa Bribir s gradom Bribirom, zatim 
utvrdjeni gradovi Ostrovica, Skradin, KlisiOmiS, 
U to doba stala se je Bribirska hi2a takodjer cijepati na 
dvije loze. Jedna je loza bila ostroviCka, kojoj je bio 
na Celu knez Pavao II., i koja je osim Ostrovice dr2ala 
jo£ i djedovinu Bribir; druga je bila kliSka, kojoj je bio 
glava knez Juraj II., i koja je uz tvrdi, nedobitni KUs 
vladala gradovima Skradinom i OmiSem. Obje loze nijesu 
vazda slofne, fiesto idu raznim putem, paCe koji put pro- 
lijevaju i krv u medjusobnira Ijutim borbama. 



(Jwa^ II. Scmid.). Kneza Pavla bijahu izdale sve 
nade, koje je gojio, kad je ustao protiv brata svoga. 
Niti je postao hrvatski ban, kako je iz£ekiv30, niti mu 
je Trogir ostao vjeran saveznik. Cini se pa£e, da je sve 
prezrelo fiovjeka, koji je digao poganu ruku na startjega 
brata svoga. PaCe ni hifa Bribirskih knezova nije htjela 
da ga priznade svojira starjeSinom. Tako bi nesretSni 
Pavao na neko vrijeme potisnut iz javnoga 2ivota, da 
kutri u tvrdoj Ostroviqi, a starje^inoiii Bribirskih knezova 
postade brat njegov Juraj II,, koji je sve do zadnjega 
Casa vazda nepokolebivo stajao uz bana Mladina II. 

Kneza Jurja II. zapala je sada te2ka zadaiia, da hi2i 
Bribirskih knezova spase, Sto se joS spasti mote. On sam 
drjiao je tvrdi Klis, zatim Skradin i OmlS, te je tako bio 
joS uvijek dosta jak da obrani ono, Sto bijaSe preostalo. 
A trebalo je jog uzdriiati grad Spljet, koji se je spremao 
da udari stopama gradova Sibenika i Trogira; suviSe je 
trebalo skuCiti ili bar oslabiti kneza Nelipifia, koji se bi- 
jaSe pojagmio, da bude prvak medju hrvatskim knezovima. 

Najprije se ogleda knez Juraj sa Spljei^anima. Ne 
samo da ga oni bijahu svrgli s kne^ije. Cim je pao brat 
njegov Mladin, nego se oni na posljedku tako uzgoropa- 
diSe, da su zajedno s Trogiranitna stali udarati na njegov 
grad OmiS. To je btlo previSe za nekadanjega kneza di- 
tave primorske Dalmacije. Dne 15. travnja god. 1323. pro- 
vali on na spljetsko polje, te zarobi svu stoku spljetskih 
gradjana. SpljeiSani pohitaSe za njim u potjeru sve do 
Solina i dalje, ali ne izradige niSta. Tri dana poslije (iS. 
Lravnja) digoSe Spljedani vojsku od izoo Ijudi, pak iduiii 
kraj Solina podjoSe ravno na Klis. da ondje potraie kneza 
Jurja. No, kako su ifili neuredno i raztreseno, provali Juraj 
razjaren kao lav iz tvrdoga Klisa, te ih za Cas razbi i na- 
^era u bijeg prema Spljetu. Nekih 150 Spljetiana bude 
ilbyeno ili zarobljeno ; medju njima bijahu i mnogi pleraiii. 

U to planuSe iestoke borbe izmedju hrvatskih kne- 
zova za prvenstvo. Za tih se borba podi2e najviSe knez 



Juraj 11, t Pavao II, Banifi. 



I 



Ne lipid, koji je nastojao stupiti u stops bana Pavla i 
sina mu Mladina. Citava se Hrvatska sada razdvojila na 
na dva tabora: jedni atajahu uz Nelipitia, drugi proti 
njemu. Kraj takib prilika mislio je kralj Karlo Robert, 
da bi tnu lako bilo zavadjene hrvatske knezove svladati 
1 obnoviti pali ugled i vlast kraljevsku u zemlji. No kad 
bi se god koji od kralja poslani ban samo pokazao u 
Hrvatskoj , nesloini bi se knezovi medjusobno izmirili, 
pak se svi zajedno i s pomotfu Mletaka i dalmatinskih 
gradova oduprli kraljevu namjestniku. Tako se zgodilo, 
kad je kralj u kolovozu god, 1323, poslao u Hrvatsku 
bana Nikola. No £im se je ban makao iz kraljevstva, 
opet su zaredale stare borbe i krvoprolii^a, u koje se je 
mnogo puta uplitao i bosanski ban sa svojim velika^ima. 
Grodine 1324. stvorila se jaka koalicija proti knezu 
Nelipiiu, kojoj je bio na Celu knez Juraj II. Banid. Ra- 
dilo se o tome, da se obori prevlast Nelipiieva, a naro- 
dito da mu se otme znameniti grad Knin. Koaliciji se 
pridruJili krCki knezovi, grad Zadar, pak bosanski ban 
Stjepan Kotromani(5, Nasuprot su uz Nelipita prionuli 
njegovi Surjaci knezovi Kurjakovidi u Krbavi, knez Juraj 
Mihovilovifi iz HIivna, napokon dalmatinski gradovi Si- 
benik i Trogir. Knez Juraj II. skupio vojsku od Poljidana 
i Vlaha, primio £ete od bosanskoga bana, pak u srpnju 
god, 1324. osvanuo izpod grada Knina. Utaborio se na 
brdu Topolju kod slapa rijeke Krke, te stao odanle uda- 
rati na Knin. Tu je podjedno oCekivao vojsku kr£kih 
knezova, koju je vodio knez Fridrik, kao i zadarske tete, 
kojima je bio na Celu Bajamonte Tiepolo, bjegunac mle- 
ta£ki. No i knez Nelipid primi obilatu pomoC od svojih 
saveznika; sam Juraj Mihovilovid doveo mu 300 momaka. 
Dne 7. lipnja god, 1324. zaraetnula se osudna bitka, Knez 
Juraj II. bude svladan i vojska mu razprSena. Sam Juraj 
zajedno s Bajamontom Tiepolom i mnogim odIiCnim ple- 
midima bude zarobljen; a i od Ijudi njegovih mnogo ib 
Hi pade u boju ili dopade auiianjstva. Bosanski ban 



Jura] II, zarobljen od Nelipida. 143 



Stjepan pohkao doduSe na to iz Bosne, da oslobodi svog^a 
savezDika iz su£anjatva, alt se morade praznih ruku po- 
■vratiti svojoj kudi. 

Tako je knez Juraj II. u polovici god. 1324. postao 
suiinjem kneza Nelipida. Dok je on u tavnici grada Knina 
do dvije godine £amio, digoSe njegovi protivnici visoko 
svoje glave. Osobito se iztakoSe Spljeiiani, koji su njemu 
na prkos izabrali kneza Nelipifia svojim knezom, U to 
osudno doba, kad je prijetila pogibao, da 6e se razasuti 
vladanje Bribirske kude, podigla se juna£ka ienajurjeva 
na obranu vlasti svoga muia. Ne zna se za izvjestno, 
ka.ko se je zvala ta vrla kneginja — neki je zovu Jelenora 
i ka2u, da je bila rodjakinja napuljskoga kralja Roberta 
I.,*' — no to se znade, da je hrabro branila pravo svoga 
zasuSnjenoga supruga. Da bi lakSe odoljela brojnim protiv- 
nicima, utanadi ona 10. oiujba god. 1325. mir sa Spljeda- 
nima posredovanjera nekih plemenitih Zadrana. Ona od- 
pusd iz suianjstva sve Splje<iane, koji su blizu dvije godine 
bill zatvoreni u gradu Klisu, a zato joj obdina spljetska 
obet^a i izplati odredjenu svotu novaca. 

U to osvanu god. 1326. ban Mikac Prodanid u Hr- 
vatskoj. Foslao ga kralj, da satre najprije kneza Nelipida, 
a onda da pokori ostale knezove hrvatske. Banu se pri- 
druiEili kr£ki knezovi, a i bosanski ban. U torn kritidnom 
Casu, Cini se, izmirio se je Nelipid s knezom Jurjem, te 
ma povratio slobodu. Dakako da kraj takih prilika nije 
ban Mikac mogao niSta izvrSiti, ve6 je, ostavivSi u gradu 
Bihadu posadu, vratio se u sjeverne krajeve. 

Tako se je knez Juraj II. dobavio opet slobode. No 
namah zatim zavadi se s Trogiranima, odluCnim privriSe- 
nicima kneza Nelipida. On im iz svoje stolice, iz grada 
Klisa zaprijeti 7. svibnja god. 1326. ovom poslanicom: 
„Plemenitim i mudrim mu2evima gospodinu NikoH Vene- 
riju, odlidnomu knezu i kapetanu, sudctma, vijedu i obdint 
grada Trogira, predragim prijateljima, Juraj knez Dalma- 
cije (Dalmatiae comes) dobro i sredno zdravlje, PoSto se 



od nas niti od naSih ne fiini vama ni vaSimani najmaaja 

nepravda niti Steta, veoma smo ozlojedjeni, Sto ste 

nam oteli na£e samare sa 2itom Molimo vas, da 

nam podpuno povratite re£ene samare i ostale stvari, 
tna£e demo silu silom suzbijati, ako uzmognemo. 
Znajte bo, da nismo s Bo2jom pomo<ji joS tako 
nemodni, kako vi vjerujete-" Na tu prlliCno oStru 
poslanicu odvratiSe 8. svibnja g:od. 1326. knez i obdina 
grada Trogira joS odluj^nije: „Plemenitomu i mudromu 
mu2u, gospodinu Juiju knezu Dalmacije, predragomu pri- 
jatelju, knez i kapetan Nikola Venerije, sudci i obdina 
trogirska dobro i sredno zdravlje. Primili smo vaSe pismo 
ne tako pristojno, kako bi se pristojalo mudromu mu2u, 
koje uz ino sadrilaje, da moramo podpuno povratiti sa- 
mare otete nekim va§im Ijudima, jer inade dete silu silom 
odbiti, ako uzmognete, javljajudi nama, da niste tako ne- 
modni kako mislimo." ObedavSi knezu Jurju, da de nje- 
govomu zahtjevu zadovoljiti ne radi njegovih prijetnja, 
ved iz Ijubavi prema njemu, zavrSuju ovako: „Molimo 
vaSe prijateljstvo, da piSudi tiama, koji smo va§i prija- 
telji i koje ste kao prijatelje upoznali u svojim potrebama, 
imate na umu poslovicu Salamonovu kad kale: „Sladka 
rijed mnoiti prijatelje, a ubla2uje neprijatelje." Na ono, 
Sto ste rekli, da dete silu suzbijati silom i da nijeste tako 
nemodni, kako mistimo, odgovaramo, da nije naSa namjera 
nekomu silu nanositi pogazivSi pravicu, ali da smo spreomi 
braniti naSa prava s pomodu svemogudega Boga i go- 
spodina duida, kojega zaStiti smo se predali. KaJiemo 
vam joS, da dobro znademo, da niste nemodni, nego rao- 
gudi; ali vjerujemo i ne dvojimo, da je pravda i redeni go- 
spodin du2d zajedno s pravdom kud i kamo modniji od vas." 
Ovo pismo Trogirana ne treba komentara. Ono 
bjelodano pokazuje, da je ugled Bribirskih knezova go- 
tovo sasvim spao u dalmatinskim gradovima, i da je bila 
gotovo ironija, kad se je Juraj II. jo$ svedjer zvao .koe- 
i Dalmacije*. Ta ni Spljet, koji je bio na domaku nje- 



Splfet se pokorio Mletcima god. 1327. 



gfovoj stolici, gradu KUsu, nije viSe htio, da znade za 
^]^g^r P^Ce kad je Juraj poku£ao, da silom opet oblada 
tim gradom, pohita i Spljet u okrilje mletaCko. Bilo je 
to 18. kolovoza god. 1327., kad je knezom Spljeta bio 
Nelipiii, a kapetanom Budislav knez Kurjakovit^, oba 
protivnici kneza Jurja. Obfiina spljetska pokorila se Mlet- 
cima pod jednakim pogodbama kao i Sibenik i Trogir, 
dakako uz poznatu ogradu, da £e se „Cuvati Cast i pravo 
kralja ugarskoga". 

Nema sumnje, da le je kneza Jurja IL 2ivo kosnula 
nevjera grada Spljeta. Od dana, kad se je Spljet pokorio 
Mletcima, knez je Juraj neprestano iz Klisa smetao svojim 
nekadanjim podanicima. Zapodjevao kavge radi medjaSa, 
nanosio Stete gradjanima, gdje je samo mogao. No naj- 
viSe im je naSkodio, kad je zatvorio cestu, koja je iz 
Spljeta kraj Klisa vodila u zagorsku Hrvatsku i Bosnu. 
Time je zaprijetila gotova propast trgovini spljetskoj po 
kopnu. Cini se, da je radi toga doSlo do Ijutih okrSaja 
izmedju Jurja i Spljeiiana. Tek i. prosinca god. 1328. 
izmirio se knez s neharnom obfinom. Mirovni sudci bi- 
jahu knezovi Sibenski i trogirski, a zastupnikom kneza 
Jurja neki knez Gregorije Jurinid iz Poljica, kojemu bi- 
jaSe knez Juraj joS 22. listopada izdao punomot^. Ugo- 
varao se mir u Trogiru. Mirovni sudci na posljedku usta- 
noviSe, da „i(itelji grada Spljeta mogu slobodno dolaziti, 
prolaziti i vraiiati se KliSkom cestom i Citavom driavinom 
kneza Jurja posve slobodno i sigurno zajedno sa svojim 
blagom i stokom, trgovinora i stvarima, a ne moraju za 
to pla6ati nikakve carine ni dade"; jednako mo2e knez 
Juraj i njegovi Ijudi slobodno dolaziti u grad Spljet i 
njegov kotar, te se vraiati iz njega slobodno i bez ikakve 
Stete, a da ne plaCaju nikakve carine ni da<Se. 

Jedva se je knez Juraj II. nekako nagodio s od- 
metnim Spljetom, stiie njegovu hi2u 1 hrvatsku zemlju 
nov udarac: 6. sijeCnja god. 1329. pokorio se i hrvatski 
grad Nin (Nona) mletaikoj obdini. Tako je slavnomu 



146 .'uraj U. i Pavao If. Banidi. 

nekad ,kneza dalmatinskih grradova" ostao jedini grad 
Omi§ ; svi ostali gradovi od uSda Cetine do ug6a Zrmanje 
bill su u mletaCkoj vlasti. Stijedede godine 1330. nekako 
B prosincu umre knez Juraj 11, Dne 19. prosinca godine 
1330. izabra obiinsko vijeiie u Trog'irii svoje gradjane 
DanUa Jakovljevicia i Josipa Stjepaiii<;a, da podju u Klis 
izjaviti ialost povodom smrti kneza Jurja (ad condolendum 
de morte comitis Georgii). 

Knez Juraj H, ostavio je za sobom udovicu, koja se 
]'e prodifiila jo5 za njegovog iSivota, S njom ostade viSe ne- 
jake djece, od koje se poimence spominju tri sina i dvijs 
kiieri. Najstariji sin Mladin III. Bani<^ nastupio je 
baStinu otCevu, all se ne htjede viSe zvati „knezom Dal- 
macije* ili „dalmatinskih gradova", poSto nije vi5e imalo 
smisla; nego se zajedno sa svojim mladjim bratom 
Pavlom III Banidem stade nazivati ,knez Klisa, Skra- 
dina i OmiSa". Tredi, najmladji brat Deodat {Bo2idar) 
sponsinje se tek nuzgredice. Od kderi udala se Kata- 
rina god. 1337. s papinskom dozvolom za svoga rodjaka 
kneza Ivana Jurifiida Bribirskoga, dok je Jelena slije- 
dede godine 1338. poSla za kneza Vladislava, brata bo- 
sanskoga bana Stjepana Kotromanida. Ta je Jelena 
majka slavnoga bosanskoga kraija Stjepana Tvrtka I. 

(Pavao II. BanU.). Smrdu kneza Jurja II. izadje opet 
na povrSje brat njegov knez Pavao II., gospodar grada 
Ostrovice i Bribira. On postade starjeSinom Bribirske 
hiie i podjedno skrbnikom Jurjevih sinova: Mladinalll., 
Pavla III. i Deodata. Cini se, da mu se ved dotle opro- 
stila ili zaboravila nevjera, poCinjena proti rodjenomu 
bratu, banu Mladinu II. 

U prvi mah je Pavao II. poSao stopama svoga brata 
Jurja: on se je zajedno s Cetvrtini bratom svojim Grego- 
rijem II. i sinovcem Mladinom III, borio i proti knezu 
Nelipiiu i proti dalmatinskim gradovima, kao i proti nji* 
hovim za^titnicima, MletCanima. NajviSe ga je boljelo, Sto 
seje bio MIetcima pokorio hrvatski grad Nin {1329.). On 



je za to sa svitna Clanovima svoje kude, a i sa dru^im 
knezovima od plemena Subid neprestano uznemirivao od- 
metne Ninjane. Te razmirice s Ninom trajale su nekako 
sve do godine 1334-, kad je mletatkoj obdini poSlo za 
rukom, da izmiri kneza Pavla i njegovu svojtu s gradom 
Ninom, koji je dakako i dalje ostao u mletadkoj vlasti. 

Iza god. 1334. stajao je knez Pavao II. neprestano 
uz mletadku obdinu, a njegova je poHtiku prihvatio i si- 
novac njegov Mladin III. KliSki i OmiSki. Nagnala ih je 
na to skrajnja ne/olja i 2elja, dase odupru sUnomu knezu 
Nelipidu, koji je sa sinovcem svojim Konstantinom na- 
stojao, da skudi sve hrvatske knezove pod svoju vlast**. 
I zaista je Nelipid upravo u ono doba 2ivo radio, da do 
kraja smrvi i onako oslabljenu Wiia Bribirskih knezova. 
Oduzet de im sve znatnije gradove redom, a najprije 
znamenitii Ostrovicu, dr2avinu kneza Pavla. Tako je 
god. 1336. uzbjesnila iestoka borba izmedju knezova Bri- 
birskih i kneza Nelipida. Na jednoj strani bijahu svi po- 
toroci bana Pavla : knezovi Pavao II. i Gregorije II. 
Zajedno sa sinovcima svojim Mladinom III. i Pavlom III. ; 
kneza Nelipida pomagahu opet sinovac njegov Konstantin, 
i knez Budislav Ugrinid, gospodar grada Roga na rijeci 
Krki, a suplemenik Bribirskih knezova, Borba se na 
posljedku svrgila tako, da je knez Nelipid osvojio Ostro- 
vicu, te namjestio u njoj svoga sinovca Konstantina, da 
njom Tjpravlja. 

Slavodobide Nelipidevo smelo je jako mletadku ob- 
dinu, jer nije htjela, da ikoji knez hrvatski suviSe ojaCa. 
Ona se je bojala vremena bana Pavla I, i Mladina II. U to 
se upletoSe i dalmatinski gradovi, naroCito pak Spljedani, 
te njihovim utjecanjem dodje do mira 14. travnja god. 
1337., koji bi utanaCen u Skradinskom zatonu (Prukljan- 
skom jezeru) na brodu mletadkoga admirala Giacomella 
Dandula u nazodnosti skradinskoga biskupa i zastupnika 
gradova Sibenika, Spljeta i Trogira. Pogodbe mira nijesu 
poznate: no izvjestno je, da je knez Nelipid vratio kneza 



I 
I 



Favlu II. g^rad Ostrovicu uz odStetu od nalEih 5000 Ubara. 
Tom prigodom ili neSto prije izmirili se s Pavlom II. i 
Gregorijem II. kao i s njihovim sinovcitna oni supleme- 
nici njihovi, koji su pomagali kneza Nelipida. Narodito se 
uz Budislava Ugrinita izmirio s Pavlom II. i Mladinom II. 
njihov rodjak Ivan Jurjev JuriSid, takodjerknez Bribir&ki. 
Da se dokrajfie Ijute razmirice u hi2i Bribirskoj {viUarum 
et castrorum subversio, homicidia et alia mala plurima), 
utanaCeno bi joS god. 1336, da se knez Ivan Jurjev Ju- 
rUid oJieni Katannom, sestrom kliSkoga kneza Mladina IIL 
No poSto j'e knez Ivan bio u Cetvrtom stepenu srodstva 
s kneginjom Katarinom, zatraiena bi od pape Benedikta 
XII. dispenzacija, koju je papa poslamcom od 20 sijeCnja 
god. 1337. i podijelio. 

IzmirivSi se knezovl Banidi sa svojim rodjacima i s 
knezom Nelipidem, stali su raditi o tome, da opet udju u 
milost kralju Kartu Robertu. U tome ih podupirahu kne- 
zovi Kurjakovidi, koji su bili dodu5e Surjaci kneza Neli- 
pida, all su zazirali i oni od prevelike vlasti njegove. 
Kurjakovidi odpremiSe god. 1338. kralju pisma kneza 
Pavia II. i svojte njegove, u kojima moli milost i pomod. 
Karlo Robert, kojega je jamaCno pekla savjest, §to je 
onako neharno postupao s banom Mladinom, jedva je 
dodekao poruke Banida. Primio ih razkriljenih ruka u 
svoje okrilje i obetiao, da de naskoro sam dodi u Hrvatsku 
i Dalmaciju, da uredi tamoSnje prtlike, a valjda da smrri 
i premod kneza Nelipida. 

No Karla Martela ne bi ni sada ni poslije, i tako 
knezu Pavlu II. ne preostade drugo, nego da se sasvim 
baci u okrilje Mletdana. ^eledi se odr2ati bar na ostat- 
cima nekadanje velike drjavine svoga roda, priljubi se 
on ditavom duSom mletadkoj obdini i ostade joj odan 
i vjeran upravo do smrti svoje. Ona ga je imala £tititi 
od kneza Nelipida i drugih hrvatskih knezova, od dalma- 
tinskih primorskih gradova, paCe i od nehamoga kralja 
Karla Roberta, s kojim se je hi2a Bribirskih knezova 



K 



II. pomade Mletke proti Zadru I kralju Ljudevitu I. [49 



sada posve razkrsttla. Favao II. i sinovac nje^ov Mladin 
ni. primat ie od Mletaka pomod protiv svakoga, a i oni 
te pomagati mletaCku obdinu proti svakomu, pa6e proti 
svomu nekadanjemu kralj'u Karlu Robertu. I odrfali su 
rijeC, ostavSi nepomirljivi protivnici nezahvalnomu An2ii- 
vincu. Kad se je malo zatim god, 1340. proCulo, da se 
ipak Karlo Robert sprema u Hrvatskit i Dalmaciju, 
knezovi Pavao II, i Gregorije II. sa svojim sinovcima 
Mladinom III. i Pavlom III. oduSevljeno se spremahu, 
da Zajedno s MIetcima zakrCe put kralju u Hrvatska 
i Dalmaciju {volunt obviare adventum regis Ungariae). 
Bijahu pa£!e spravni predati MIetcima svoje gradove. 
Pavao II. predat ie jedan grad {valjda Ostrovicu), a Gre- 
gorije Cak i dva, samo da ne dospiju u ruke njihovog 
zatornika. Jednako poma£u Banidi i dalmatinske gradove, 
kad se otimlju knezu Nelipiiiu i sinovcu njegovu Kon- 
stantinu. Kad se ono knez Kotistantin od KljuCa zavadio 
god. 134Z. s gradom Sibenikom, mleta£ka obdina 11. rujna 
preporuCa SibenCane knezu Pavlu II. i Mladena III., po- 
uzdavajudi se u njihovu mod (de eorum potentia plene 
confidimus). I nije se prevarila. Ved 19. rujna zahvaljuje 
ona Banidima za njihove usluge, uCinJene SibenCanima, 
pak im obedaje vratiti milo za drago. A da ih odlikuje i 
za sva vremena pridobije, imenova mletafika obdina 23. 
travnja god. 1343. kneza Pavla II. (po drugi put) kao i 
njegove sinovce Mladina III. 1 Pavla III. svojim gradja- 
nima. Upravo u ono vrijeme nudio je takodjer knez 
Mladin III, MIetcima, da od njega kupe njegov grad 
Skradin s kotarom, jer bi mogao zapasti u tudje ruke, 
ino2da takove, koje ne bi btle prijateljske republic!. 

(Knez Pavao IT. pomade Mletke proti Zadru i kralju 
Ljudevitu I., 1345. — 1346.J. Dne 16. srpnja god. 1342. umro 
je Karlo Robert. On je doduSe zadao smrtni udarac rodu 
Bribirskih knezova, ali uza sve to nije mu poSlo za rukom, 
da skuCi ostale hrvatske knezove. Mjesto bana Mladina 
m^£t. podigao se bio knez Nelipid, koji se nije poput Mia- 



ijo Jura] II. i Pavao II. Banifi. 



dina mogfao pozivati na povlasti i privilegija svojih predja, 
pak mu 5 toga ni vlast nije bila legitimna, nego prisvo- 
jena (usurpirana). 

Karla Roberta naslijedio je sin Ljudevit I, 
(1342,^1382.}, sedamnaestgodiSnji mladid. Ni on nije 
prvih godina mogao misliti na to, da obnovi kraljevsku 
i bansku vlast u Hrvata; tek kad je polovicom lipnja 
god. 1344. umro silni knez Nelipid, stao je snovati, da 
izvede ono, Sto njegovu otcu nije po51o za rukom. Naj- 
prije je poslao na Hrvate bana Nikolu (u rujnu god. 1 344 ) ; 
a kad taj nifita ne obavi, odluCi Ljudevit sam podi(Si 
vojsku i smrviti hrvatske knezove, pak potroSio na to 
blago i polovice svoje drJave. 

U sredini srpnja godine 1345. bijaSe Ljudevit kod 
Bihada na rijeci Uni, gdje mu se pridru2iSe bosanski ban 
Stjepan Kotromaniii i neki hrvatski knezovi. Nedaleko 
od Bihaiia, kod izvora potoka Klokota, pritoka Unina, 
utabori se na to kralj s vojskom od 30.000 Ijudi, gotov 
odanle udariti i na knezove krbavske Kurjakovide, kao 
i na kneginju Vladislavu u Kninu, udovicu iza kneza 
Nelipida. Ljudevit stajaSe u taboru na Klokotu osamnaest 
dana. Mnogi hrvatski knezovi, a naroCito Kurjakovidi i 
Vladislava Nelipi<!a prepadoSe se ogromne sile kraljeve; 
pak poSto su bili prvi na udaru, odluCiSe se podloiiti. 
Prvi se pokori knez Gregorije u ime Kurjakovida, a za 
njegovim se primjerom povede Vladislava sa svojim sinom 
Ivanom. Ona dodje pred Ljudevita; kralj ju prlmi Iju- 
bazno, oduze joj tvrdi grad Knin, pak dade za to mla- 
domu sinu njezinu Ivanu u vjeinu baStinu 2upu Cetinu. 

Tako je kralj Ljudevit u srpnju god. 1345. obladao 
gradom Kninom i pokorio dva kneievska roda hrvatska. 
Sad je imao dodi red na Bribirske knezove i na njihove 
gradove Ostrovicu, Bribir, Skradin, Klis i OmiS, AH kne- 
zovi Pavao 11. i Mladin III. i ne sanjahu, da mu se 
pokore i poklone, ved se bijahu pripravili na najzdvoj- 
niji odpor. Dakako da su ih pri tome oduSevljeno poma- 



gall Mlet6ani, te2ko zabrinuti za svoje dalmatinske gra.- 
dove. Oni su podigli kuku i motiku , samo da kralj 
Ljudevit ne prodre do primorskih strana. A tu su upravo 
gradovi Bribirskih knezova bill predstraJe njihovoj dr2a- 
vini 11 primorju. Vet 5. srpnja bijahu knezu Mladinu III. 
podali oruija za obranu njegovih gradova, a malo zatim 
opremiSe i svoju vojsku u dalmatinske obiiine. Kralju 
Ljudevitu ne bijaSe u taj das zgodno, da vodi dugotrajan 
rat; pak zato pusti ovaj put i Bribirske gradove i Mlet- 
Cane na mini, te se vxati ve6 10. kolovoza s banom bo- 
sanskim kudi, ostavivSi u gradu Kninu bana Nikolu 
s malenom posadom. 

Knez Pavao II. s bratom i sinovcima ostade ovako 

zdrav i Citav. No zato morade on opet svima silama poma- 

^ati MletCane, kad se je u to odmetnuo od njih grad 

Zadar, te se poklonio kralju Ljudevitu. Za dugotrajne 

■LinletaCke obsade Zadra od 13. kolovoza god. 1345. do 15. 

i-prosinca 1346. pomagali su Bribirski knezovi mleta£ku 

Vobdinu i proti Zadru i proti kralju Ljudevitu i njegovim 

Ibanima. Ved 30. kolovoza god. 1345. ovlaStuje mleta£ka 

I ob£ina svoje providure u Dalmaciji , da utana£e savez 

I knezom Pavlom II. OstroviCkim i sinovcem njegovim 

rMladinom III. KliSkim; glavni cilj toga saveza bio bi, 

I knezovi smatraju odmetne Zadrane za svoje neprija- 

fttelje (habere pro suis inimicis). Malo iza toga, 12. rujna, 

Eizdao je knez Pavao II. u Ostrovici punomo6 svomu pod- 

K^e2inu Goljanu, da utanaCi savez sa Mletdanima. „OdliCni 

I mo2ni gospodin Pavao, knez Ostrovice" daje posve- 

tmaSnju povlast svomu zastupniku za sebe i za svoje baSti- 

l:iuke, da ugovara savez sa poslanicima mletaCke obdine 

KHZ pogodbe, obveze i prisege onako, kako bi se njemu 

■£milo zgodno i korlstno. Taj savez ugovorio je viceSpan 

I'Goljan u gradu Sibeniku vet sjutradao 13. rujna god. 

1 1345. Glavne pogodbe bile su: Pavao II. i Mladin III. 

I ^xiAt 6e sve mletaCke neprijatelje za svoje neprijatelje, a 

LnaroCito Zadrane, koje t*e muievno uznemirivati i Stete 



152 Juraj II. i Pavao II. Baniifi. 



im nanositi za fitavog rata; nastojat de dalje, da pre- 
dobiju ^ad Knin i predat 6e ga mleta£koj obiiim, ako bi 
to ona zahtijevala. Nasuprot obrekoSe MletCani, da 6e 
Pavla II. i Mladina III. primiti u svoju zaStita i obrann 
kao svoje gradjane, te ih pomagati vojskom, ako bi 
ugarski kralj ili hrvatski ban udario na njihove gradove. 
SuviSe uziraaju u svoju zaStitu i Mladinovu bradu Pavla 
III. i Deodata. Ako bi doSlo do mira izmedju Mletaka i 
Zadra, nastojat 6e mIetaCki duid, da se i Bribirski kne- 
zovi opet izmire i sprijatelje sa Zadrom. 

Knez Pavao II. odsad gorljivo poma£e Mletcima 
proti Zadru, te je gotovo suviSno, kada mleta£ka obi5ina 
24. rujna godine 1345. opominje i Pavla i sinovca nje- 
gova Mladina, da ostanu vjerni utana£enomu savezu. No 
u svibnju slijedecie godine 1346. dolazio je sam kralj 
Ljudevit obsjednutomu Zadru u ponio6 s ogromnora 
vojskom od 100.000 Ijudi. Knezu Pavlu II. i njegovu 
gradu Ostrovici zaprljettla je tada velika pogibao. K tome 
je i krfiki knez Dujam, Surjak kneza Pavla II. po svojoj 
sestri EHzabeti, nastojao skloniti Pavla, da se pokori 
svome kralju i da mu predade tvrdu Ostrovicu kao zna- 
menitu strategiCku poziciju proti Zadru, Mora da se je 
tada ozbiljno radilo o predaji Ostrovice, jer se je mle- 
ta£ka ob<^ina s toga vrlo uznemirila, te je pa£e 14. svlbnja 
1346. nalo2ila svojim providuriraa u Dalmaciji, neka sve 
raogufie tine i smetaju, samo da ne dodje do toga. 
U drugu ruku ob(5ina je sve radila, da obrani svoje sa- 
veznike i gradjane. PoSto se je knez Mladin III. sa svojim 
ietama pridru2io mletatkoj vojsci, zapovjedi vijeCe 23. 
svibnja, da se gradovi i mjesta kneza Pavla II, i Mla- 
dina obskrbe dostatnora vojskom, da bi mogli odoljeti 
kralju Ljudevitu. Napokon 22. lipnja god. 1346. obe6aje 
obdina Bribirskim knezovtma, da ih ne de zapustiti, ako 
bi se izmirila s kraljem Ljudevitom, nego da de svakako 
uklju£iti u mir i Pavla i Mladina, kao i Mladinovu bracu 
Pavla III. i Deodata. 



Oporuka kneza Pavla II. god. 1346. 153 



Ohrabreni ovako Bribirski knezovi (osim G-re^orija 
II., koji se nigdje ne spominje) ostadoSe stalni i vjemi mle- 
taCko] obtini. I tako doprinese upravo Pavao II. s Mladinom 
in. vrlo mnogo pobjedi, koju su MletCani i, srpnja god. 
1346. odriali nad Zadranima i kraljem Ljudevitom. Ve6 
4. srpnja hvali mletaCko vijede u velike svoje slavodobitne 
vojvode pred Zadrom; ali itn podjedno nala2e, da ne 
zaborave na vjerne Bribirske knezove, ako bi ugovarali 
mir sa Zadrom i razbijenim kraljem. 

fOporttka hnesa Pavla II.J. Knez Pavao II. nije ipak 
do£ekao mira ni primirja, jer je malo iza pobjede mle- 
taCke pred Zadrom umro. Dne 21. kolovoza god. 1346. 
spominje se ved kao mrtav ; prema tomu sudimo, da je 
umro ili u srpnju ili u prroj polovici kolovoza. Ostavio 
je za sobom udovicu Elizabetu, sestni krCkoga kneza 
Dujma, a s njom nedorasloga sina Jurja III., i dvije ili 
tri kderi, od kojih je Jedna, po imenu Katarina, bila 
duvna u samostanu koludrica sv. Nikole u Zadru. Osim 
ove djece imao je jo5 sina Pribka (Pribislava) , koji je po 
svoj prilici bio nezakonito dijete. 

Prije svoje smrti — ne zna se toCno kada — ali 
svakako godine 1346. sastavio je knez Pavao II. oporuku, 
u kojoj je odredio svoga brata Gregorija II, skrbnikom 
svoga nedorasloga sina Jurja III., a isvojtm nasljednikom, 
ako bi sin Juraj umro za iivota striCeva, a bez potomka. 
Ta je oporuka upravo znamenita, da se vidi miSijenje 
kneza Pavla II. i prilike njegove, u kojima je iivio, te je 
s toga vrijedno, da je £itavu priob<5imo u hrvatskom 
prijevodu. Evo je: 

„Primjerak oporuke, uCinjene nekad po knezu Pavlu 
od Ostrovice, sinu nekad gospodina bana Pavla. PoSto 
nije niSta izvjestnije od smrti a neizvjestnije od Casa smrti, 
stoga ja knez Pavao, sin bana Pavla, nehtijudi premtnuti 
bez oporuke niti da bi dobra raoja ostala neuredjena, 
£inim na ovaj naCin testamenat, budu<5i da mi je tijelo 
bolestno, ali duh po BoJjoj milosti zdrav. Najprije prepo- 



I 



ruCam svoju du§u spasitelju mojemu Isusu Kristu i nje- 
govoj preljubljenoj majci, djevici Mariji. Tijelo moje, hoda, 
da se sahrani u Bribiru u crkvi sv. Marije kod malobra- 
<iana, u grobnici, gdje no poCiva moj otac i sinovi moji. 
Za pogreb dajem bradi (Franjevcima) moga konja Kirendu 
(Chirendam). Nadalje dajem za ukras reCenoj crkvi, all 
ne bradi, dragocjenosti moje kapelice, naime veliki po- 
zladeni kri2 od srebra, kojega srebro teii 300 uncija, zatim 
srebreni pozladeni kalei od 205 uncija te2ine, dalje sre- 
brenu, pozladenu Sknnjicu za sv. modi, zatim veliku la- 
djicn od srebra za paljevinu {tamjan) , zatim srebrena, 
pozladenu kadionicu, i srebrenu kutijicu pozladenu. Po- 
klanjam joS tri opiednika (humerala) s biserjem, zatim tri 
crkvene rubaCe (camisias), dvije Stole i tri narudnika 
(manipulos), Skatulju od crvenoga barSuna s resicama, 
dalmatiku s resicama (sa zlatnim rubom), zavjesu pred 
oltar i trak od krzna i crvenoga barSuna; napokon i to- 
bolac na oltaru (za kale2), izradjen od svile. Jofi dajem 
redenoj crkvi za ukras moje knjige, naime skolastidka 
istoriju, psaltir s tumadem, dialog sv. Gregorija, knjigu 
Izidorevu o svetom pismu i zbomik redenica svetaca; na- 
dalje razgovor sv, Bonaventure i dvije rimske martini- 
janske kronike, jednu staru, a drugu novu. Te pak stvari 
darivam redenoj crkvi pod torn pogodbom, da se one ne 
smiju njoj otudjiti niti pojedince niti sve zajedno nijednim 
naCinom. Ako bi se pak njoj otele ma po kojemu nadinu, 
neka pripadnu crkvi sv, Marije u Skradinu pod istim 
uvjetima ; ako bi se pak ovoj uzele, neka ih dobije crkva 
sv. Dujma u Spljetu, Nadalje dajem i odpuStam redenoj 
crkvi sve djedovske zemlje i vinograde , koji pripadaja 
mojemu dijelu, a prostiru se ondje izpod Bribira, Dajem 
jo5 crkvi sv. Marije u Skradinu moju Skrinju za komoru, 
dvobojnu s resicama, zatim dva moja misala, jedan novi 
po kuriji, a drugi stari s beneventanskim pismenima; na- 
pokon darivam i svoj brevijar redenoj crkvi. Samostanu 
sv. Nikole u Sibeniku dajem moje solane u Velikom Blata, 



koje mi darovala obdina Sibenska, Crkvi svetoga Spasi- 
telja u Sibeniku, gdje su braCa biCevalci {fmstatores = 
£agellantes), predajem izpravu, koju imadem od gospodina 
Radovana Iliji<5a, koji je primio stvari i zaloge moje u 
vrijednosti od tismSu libara; no isti je meni neSto povratio, 
a ostao mi je du2an vi£e od 300 libara. Pored svega toga 
ne smiju bratfa biCevalci zahtijevati od njegovih baStinika 
vifie nego zoo libara, Sto je preko toga, odpufitam sino- 
vima Radovanovim. Imadem nadalje u mojem ormaridu 
1 15 zlatnika izmedju dukata i fiorina, zatim 16 libara groSa 
i 15 solda groSa. Dao sam joS Crale2u pet dukata, kojemu 
je rok (plateSa) do budutega praznika zaCeda. Mrzota du- 
guje mi sedam dukata za Cetiri zlatna pistena, od toga 
je pet dukata mojih, a dva pripadaju Mateju Ardizonu u 
Sibeniku, koji se moraju njemu datl; preostali pak svi 
dinari moji, naredjujem, neka se razdijele siromasima za 
moju duSu, Nadalje tri moje Skrinje od srebra sa pozla- 
6emm pjeSacima neka se prodadu, a dinari (novci) neka 
se dadu siromasima za moju duSu i duSe mojih uoirlih. 
PoSto sam bio duian dati manastiru sv. Nikole u Zadru 
20Q libara za moju k£er, koju sam ondje smjestio za 
koludricu, od kojega sam duga ve6 neSto platio odstu- 
pivSi im (opaticama) neko mno^tvo plodina, to naredjujem 
za ostatak, da se njima izplati od mojih dobara i da im 
se vjeruje, koliku bi svotu one tra2ile. Dajem joS mojoj 
k<^eri Katarini dragocjenosti njezine majke (drezetiam de 
pedis, scuta de argento duo deaurata cum perils, asulas 
fusas plevas LXXXXVIII deauratas, stampas LXXVII 
de argento deauratas, cordonem unum de argento cum 
duabus fliberis, paria IX asularum pro manicis de ar- 
grento deauratarum, paria duo de asolis longis de argento 
deaurata, V saz de perils minutis), all ne dajem to njoj 
kao svojoj kderi, nego kao siroti Kristovoj, te se ona 
mora zato moliti za moju duSu i duSu svoje majke. Sin a 
moga Jurja odredjujem za svoga baStinika. 
Njemu dajem i ostavljam grad moj Ostrovicu, 




&. 



sela i ofitala imanja moja; ali poSto je taj moj sin joS 
djeCak, to re£enoga sina i moj grad preponiiam i pre- 
dajem u ruke moga brata kneza Gregorija, i ustanovlju- 
jem, da se reCeni grad predade u ruke moga brata takim 
naCinom, da re£eni brat ima priseiii nad tijelom Kristo- 
vim, da de moga re£enoga sina, grad i sva njegova dobra 
Cuvati i dr2ati zakonito, dobrom vjerom bez prevare, dok 
moj sin dodje do zakonite dobe, da bi mogao sobom i 
svojim upravljati. I tada 6e morati mojemu sinu grad 
Ostrovicu i ostala imanja njegova predati i izru£iti ih u 
njegove ruke. Ali poSto iza Boga svu svoju nadu ulaiiem 
u gospodstvo Mletaka, hoiiu, da se to saobd du2da i ob- 
6im mletaCkoj, oznaCivSi gospodinu du2du, da on sam 
odredi u pogledu stanja i iiivota djeCakova, i kako da se 
grad i imanja saduvaju za djeCaka. I ako se taj naCin 
bude Cinio sigurnim, dobro je; no ako bi se drugi put 
naSao bolji za sigurnost i zagtitu dje£aka, neka bude 
onako, kako oni odrede, Neka moj brat, kad bude polagao 
prisegu, naroCito kaie u svojo) zakletvi, da ie raditi i da 
ne &e mimoifii ni u Cemu zapovijedi gospodina du2da u toj 
stvari tako glede djeCaka, kako glede grada i svih mojih 
imanja. I ako bi moj sin po BoJijemu sudu preminuo, Sto 
Bog saCuvaj, prije nego bi doSao do zakonite dobe, tada 
hodu i odredjujem, da re£eni moj brat Gregorije naslijedl 
i zadobije tako spomenuti grad kao i sva ostala dobra 
moja, ali uz uvjet, da bude podloian du2devu 
gospodstvu kao $to sam j a. Jo§ hodu i odredjujem, 
da se Jakovu Furlanu dade od moga toliko, da bi mogao 
Castno 2ivjeti. Nadalje hoin i odredjujem, da se mojemu 
sinu Pribku podijele u bafitinu Cetiri irijeba u (2upi) Luci 
od moje baStinjene zemlje, i neka o tome moj brat izdade 
pismo ili sigurnost. Hodu jo£, da konji i oru2je, Sto sam 
ga dao mojim slu2beniciraa, ostane njima za njihove sluibe. 
JoS odredjujem, da se onim mojim slufbenicima, koji hoda 
5lu2iti mojemu bratu i sinu, ne oduzmu njihova posjedo- 
vanj'a, koja sam im ja dao; molim brata svoga, da ih 



qabi, jer su mene vjerno slufili. Ali jer su prokleti Ijudi 
takovi, da ne samo uzimaju crkvena dobra, neg^o da nike 
stavljaju i na crkvene osobe, paCe da osbvrnittim rubama 
diraju u svetinje svetaca, odredjujem moje kapelane, da 
naime upravitelj sa braCom Cuva spomenute stvari, Sto 
bolje mo2e, da ne dospiju na drugo mjesto nego kamo 
su namijenjene. Napokon hoiu, da bude to moja posljednja 
^^poraka; i ako ne bi vrijedila kao oporuka, neka vrijedi 
) kodicil ili kao ma kakva god druga izprava o po- 
iljednjoj volji." 

Pavao II. Banitf, Cinedi svoju oporuku, ni jednom 
rijeCju ne sjeda, da je podanik ugarsko hrvatskoga 
Eralja Ljudevital On se jedino pouzdaje u Bog'a i mle- 
EaCku obdnu; njoj i njezinomu du2du daje u zakrilje svoga 
medorasloga sina, svoj grad Ostrovicu i sva imanja svoja. 
Ne vjeruje pravo ni rodjenomu bratu Gregoriju II,; za- 
ftitijeva od njega, da prisegne na tijelo Isusovo, da ne 6e 
KTOga sinovca 1 Stii^enika liSiti njegove baStine, t da 6e 
piti vjeran i odan mletaCkoj obiiini, Jedino tako nada se 
o, da bi mogao spasiti sina svoga Jurja III. i osigurati 
ttai grad Ostrovicu s ostalim imanjima njegovim. *^ 

Knez Pavao II. jamaCno je jo§ za svoga iSivota sa- 
ifafiio mletafikoj ob<^ini sadr^aj svoje oporuke. Jer Cim su 
blasi o njegovoj smrti stigli u Mletke, obdna namah 21. 
pEolovoza posla u Hrvatsku svoga notara knezu Grego- 
'inja II., da pripazi, hode li se toCno i doslovce izvrSiti 
Ilka pokojnikova. MtetaCki notar oCitovat ie najprije 
u Gregoriju, kako je obdina silno raztufena poradi 
i kneza Pav]a, svoga premiloga i odanoga prijatelja, 
I kojega je naSla svaku dobru nadu, spremnost i vjer- 
[jiost, i za kojega se je stanje i uzdrSavanje od srca bri- 
taula. Obiiina 2eli i nastojat 6e sve to odr2ati i prema 
aima, koji su ostali iza njega, samo de i oni morati je- 
^nako vjemi biti. Pofito je obdina razabrala, da je pokojni 
nez svojom oporukom ostavio svoga sina, gradove 1 
inja knezu Gregoriju, da njima ravna i upravlja, to je 



2 



Juraj II. i Pavao II. Banid. 



I 



^ 



s toga vrlo utjeSena, te se nada, paCe Cvrsto vjercje, da 
ie se knez Gregorije po duJEnosti svojoj zaista brinati za 
povjerenog mu sinovca, njegove gradove i imanja, a uz 
to da i^e Mletcima biti vjeran i odan kao pokojni brat, 
£ime 6e samo ob<iinu uCiniti sklonijom, da stoji za njega. 
Obdna se zaista izjavlja pripravnom fitniti sve, 5to bi bilo 
spasonosno za dje£aka i njegovu baStinu ; ona je spremna 
pomagati ga svojim Cetama, te fiuvati i osigurati mu grad 
i sva ostala imanja. PoSto je medjutim u oporuci kneza 
Pavla odredjeno, neka knez Gregorije polo2i zakletvu, da 
6e Cuvati i braniti vjerno i zakonito nedorasloga svoga 
sinovca, a uz to da <;e biti vjeran i pokoran mletadkomu 
gospodstvu, to misli obdina, da bi zgodno bilo, da Gre- 
gorije tu zakletvu poloJi. Ona doduSe posve vjeruje knezu, 
all radi £asti i za umirenje svoje moli ona, da bi knez 
potnenutu zakletvu zaista poloiio, i to pred notarom, ko- 
jega je eto k njemu poslala. Taj notar imade punovlast, 
da sve £ini i udesi na obranu i uzdrSanje grada Ostro- 
vice. Kada godj bi knezu Gregoriju II. uztrebalo Ceta za 
obranu Ostrovice i drugih imanja, primat (5e ih od mle- 
taCke obdine. 

Nema sumnje, da je knez Gregorije II, odredjenu 
prisegu poloJio u ruke mletaCkoga biljeSnika. On je ja- 
madno preuzeo i upravu grada Ostrovice kao i ostalih 
imanja svoga sinovca Jurja III, Ali sa svojim sinovcem, 
s nedoraslim knezom Jurjem III. nije mogao niSta u5initi 
ni razpolagati, jer je taj djefiak od nedavna bio kod svoga 
ujaka, naime kod kr£koga kneza Dujma, 



s»#t 




Metci i knez Gregorije II. otimlju se za Jurja III. 159 



IMletci i knez Grego 
uraj III. Banid, ] 



viir. 
Banid, prvi knez Zrinski (1347.). 

Mletci i knez Gregorije II. otimlju se za Jurja lit. — Knez 

/tiraj III. dobio grad Zrin god. I34f. — Bnbirski knezovi u 

HrvaUkoj nakon pada Ostrovice (ijji.j.^14.^6,}, 

^Pedorasli djefiak Juraj III., sin kneza Pavla II., nije 
*'^ mogao nastupiti svoje baStine iza otca svoga. On je 
jo$ za 2tvota otCeva, ne zna se zaSto i kako, dospto u 
Tuke Svoga ujca Dujma, kneza krCkoga, modruSkoga i 
senjskoga. Uz njega je bila i majka Elizabeta sa sestrama 
njegovim. Dok se je otac Pavao zdvojno borio uz Mlet- 
6ane proti kralju Ljudevitu, dotle je aupruga njegova sa 
sinom 1 kierima boravila u sigurnom zaklonu budi u Mo- 
dmSania budt u kojoj drugoj tvxdoj kuli krCkih knezova. 

I po smrti kneza Pavla II. driao je knez Dujam 
svoga nei^aka uza se, ne dajuiii ga nikako u ruke nje- 
govog strica Gregorija II. JamaCno je knez Dujam, koji je 
bio u milosti kralja Ljudevita, htio izmiriti svoga neiiaka 
s kraljem, te navratiti mladoga dje£aka na drugu polt- 
tiCku stazu, nego Sto je bila ona, kojom bija§e udario 
otac njegov. 

(Mletci i Icness Gregorije II. otimlju se sa Jurja III.). 
Tako je sada nastala gotova hajka za nedoraslim Jurjem III. 
Dvije se stranke otimlju za njega: knez Gregorije II. i 
sinovac njegov Mladin III. iele ga domamiti u svoje krilo, 
te njega i njegov grad Ostrovicu saftuvati za svoju hi2u 
i za mletaCke interese, knez Dujam opet zajedno s bratom 
STOJim Bartolom ne puSta iz svojih ruku nedorasloga ne- 
&ika, ve6 ga hode izmiriti s kraljem Ljudevitom. Knezovi 
kr£ki pomaiu u isto vrijeme Zadrane i hrvatske bane, dok 
sa Gregorije i Mladin gotovi sve u6initi za MIetke, samo 
da se osvete zatorniku svoje porodice, kralju Ljudevitu. 



r 
I 



i6o Juraj III. Banid, prvi knez Zrinski. 



Borba za nedoraslog^a djeCaka Juija trajala je ve£ 
nekoliko mjeseci. No krCki knezovi ne dadoSe ga iz svojih 
ruku Napokon se uplete u to i mletadka obi^iaa, kojoj 
bijaSe pokojni knez Pavao II. povjerio brigu oko svoga, 
sina. Dne 7. studenoga god. 1346. Salje mletaCka obdina 
zasebnoga poslanika u Senj* knezovima Dojmu i Bartolu. 
On 6e izvrSivSi ine poslove nastojati oko toga, kako bi 
sklonio krCke knezove, da djecu pokojnoga kneza Pavla IL 
predadu u mleta^ku zagtitu i obskrbu, ako ne oboje, ba- 
rem jedno i to mu2ko, naime sina Jurja III No krCki 
Icnezovi ne odazvaSe se ni tomu pozivu MletCana, ve6 za- 
drJiaSe i dalje djecu Pavlovu kod sebe. 

Dne 15. prosinca god. 1346. sklonio seje grad Zadar 
opet pod okrilje mleta6ko, poSto ga nije mogao obraniti 
kralj Ljudevit I. ni njegovi bani. Odsad su Mletiani joS 
gorljivije nastojali, da predobiju za se djedaka Jurja, ne bi 
li se tako dobavil! i njegovog tvrdoga grada Ostrovice, 
bez kojega nijesu ni iasak bili sigurni, da bi mogli trajno 
odr2ati te2ko steCenoga Zadra. Jer Ostrovica u vlasti mle- 
taikoj bila je branik Zadru, a u tudjim rukama opet vje- 
dita prijetnja i mletaCkoniu Zadiu i ostalomu posjedu 
mletaCkomu u Dalmaciji. S mletaCkom obdinom posve je 
sporazuman i knez Gregorije II., koji je preuzeo upravu 
i obranu Ostrovice i drugih Jurjevih imanja; ali mu to 
mnogo ne pomafe, jer su djeca pokojnoga mu brata Pavla 
jo§ uvijek kod svojih ujaka, krCkih knezova Dujma i Bar- 
tola. PaCe na poCetku godine 1347. privrienici kralja Lju- 
devita zajedno s banom hrvatskim i bosanskim stadoSe" 
2ivo raditi, da knezu Gregoriju otmu i grad Ostrovicu, • 
Gregorije se stoga obrati za pomod na mIetaCku obdinUti 
Ova se 8. o2ujka god. 1347. izkaza najspremnijoni, da po<' 
mogne i knezu i da obrani Ostrovicu, pak zapoyjedl. 
svomu knezu i kapitanu u Zadru, da nainah pohita s £e-; 
tama u Ostrovicu, ako bi to Gregorije zatra2io; u obdsj 
da na zahtjev Gregorijev poSlje na zaStitu Ostrovice 25 
do 30 pje&aka, ali da uza to ne zaboravi na sigumost 



I 



grada Zadra. Podjedno zaklju6i mietaeko vijede na molbu 
Gregorijevu, da 6e ponovo poslati zasebnoga poslanika 
krfkomu knezu Dujmu, ne bi li izradio, da odpusti svoga 
ne<5aka Jurja i njegove sestre. U isto vrijeme obratio se 
bio na mletaCku obdinu i kliski knez Mladin III., mole6i 
ih za zaStitu od neprijatelja svojih i mletaCkih, naroCito 
od bosanskoga bana Stjepana Kotromani(^a. I njemu obe- 
daje obiina mletaCka, da iezn nj pisati bosanskomu banu, 
all ga podjedno opominje, neka svoje podanike priuiSi 
takovoj stezi, da ne nanose Stetu banu i njegovim Ijudima. 
I dalje nalazimo kneza Gregorija i sinovca mu Mla- 
dina III. KliSkoga u neprestanom dodiru s mletaCkom 
ob6inom, a sve radi Ostrovice. Cini se, da je tada Mlet- 
cima vi§e btio do toga znamenitoga grada, nego samomu 
knezu Gregoriju. PaCe je knez Gregorije malo zatim — 
ne mo2e se ustanoviti s kojih razloga — po6eo I sam na- 
stojati, da se izmiri s kraljem Ljudevitom, makar mu i 
predao Ostrovicu, MoMa je na Gregorija djelovao krCki 
knez Dujam, mo2da se je uvjerio, da ne moie odritatt 
Ostrovice za svoga sinovca, pak je volio napokon predati 
taj zaameniti grad svomu zakonitomu kralju, nego Mlet- 
cima. Ve6 na poCetku kolovoza god. 1347. znalo se u 
Mletcima, da su u Hrvatsku i Dalmaciju stigle nove Cete 
ugarskoga kralja, all se profulo i to, da se radi o nekom 
ugovoru (de tractatu), po kojemu bi se Ostrovica predala 
kralju Ljudevitu. M!eta£ko vijede 5. kolovoza izabira je- 
dnoga dvorskoga biljeinika, koji de otidi preko mora u 
Zadar, te o svemu vijei^ati s knezom i vijednicima toga 
grada. Odanle neka podje knezu Gregoriju, neka ga li- 
jepo pozdravi, pak obavijestiv ga o svemu, Sto se je pro- 
Culo, neka ga puti i opominje lijepim rijeCima, da zadr^i 
i obrani Ostrovicu, i neka mu u to ime ponudi i dva ban- 
derija mleta£ka, ako bi tra2io pomodi. Cini se, da su se 
MIetCani uvjerili, da knez Gregorije zaista neSto snuje, 
jer su opet 22. kolovoza zakljuCili pisati njemu u toj stvari. 
Sjetit de ga oporuke kneza Pavla II- i kako je njom 



Mletcima povjereno, da bdiju i paze na stna njegovog- 
Jurja III. i njegov grad Ostrovicu; sjetit 6e Gregorija na 
njegovu prisegu, koju je proSle godine poloiio, da 6e 
Stititi sinovca svoga i njegovo imanje. Oni su doduSe Culi, 
da kralj ugarski radi, kako bi dobio Ostrovicu {per multos 
et diversos tractatus), ali se nadaju, da knez Gregorije 
ne de pogaziti svoje sveCane prisege. Mletfiatii 6e poradtti 
svima ^ilama, da se mladi Jiiraj III. sa svojim sestrama 
dobavi slobode ; oni nalaiu svome knezu i kapetanu u 
Zadru, da pomade knezu Gregoriju vojskoiii i svime, Sto 
bi mu trebalo. '" 

MletCani sa i dalje sve mogu<±e radili, da spase 
Ostrovicu. Njibov je notar Ivan Guido neprestano dolazio 
i odlazio od koeza Gregorija. Najprije mu je u ime ob- 
6me nudio godiSnju pladu od tisudu libara, ako on pre- 
dade grad Mletcima, da ga Cuvaju (in nostra custodia) 
za nj i za njegovog sinovca. Gregorije nije valjda htio 
na to privoljeti, da izda grad Mletcima ; zato ovi opet 
I, listopada god. 1347. ponovoSalju svoga notarak njemu, 
pak ga pozivaju, da prema oporuci brata Pavla II. pri- 
dr2i i saCuva grad bar za se i za svoga sinovca, a oni 
de mu i za to davati po 500 libara godiSnje provizije. 

No sve to nije hasnilo. Sad se je na jednom podigao 
kliSki knez Mladin III., da bar on spasi Ostrovicu za 
svoju porodicu i za svoje saveznike Mletfiane, Na poCetku 
studenoga god. 1347. nudio se je Mladin III., da 6e silom 
oteti grad Ostrovicu sa svojim ^etama, samo neka mu Mletci 
dadu u pomod svoje vojnike iz Zadra. Sad je zima na 
domaku, sad 6e lako predobiti taj grad, poSto mu se ne (Se 
mo<ii poslati ni od kuda pomo£i. MletCani su dobro nvi- 
djali, da 6e gradom Ostrovicom, ako njim zavlada kralj Lju- 
devit, zaprijetiti „propast i zator svim njihovim gradovima' 
(castrum , . . esset consumptio et destructio omnium nostra- 
rum civitatum predictarum) ; zato je i* Ivan Sanudo, bivSi 
knez u Zadru, predlagao, neka se knezu Mladinu dade po- 
mo£ iz Zadra, i to 25 konjanika i 100 pjeSaka. No mletaCko 



^P vijede ip 



Juraj III. dobio grad ZriQ god. 1347. 163 



I 



vijede ipak nije prihvatilo toga predloga, oego je zapo- 
vjedilo knezu i vijednicima u Zadru, neka nastoje novcem 
ill ma kojim god drugim na6inom poraditi, da Ostrovica 
dodje u mletaCke ruke, ill bar da njom ne bi obladao 
ugarski kralj. To bi zakljuCeno 8. studenoga god, 1347. 
Malo dana poslije stlte u Mletke pismo kneza Mladina, 
u kojemu im javi, da je grad Ostrovica vei u vlasti kralja 
Ljudevita I. i da je u njoj namjestio svoje kastelane i po- 
sadu. MletaCko vijede odpisa na to 20. studenoga god. 
1347. knezu, da je to ,vrlo tu2no i tegotno" (multum 
grave at molestum) za njih; no da su oni vet poslali svoje 
sveCane poslanike kralju ugarskomu, da s njim utana£e 
.mir i Ijubav", pak da osiguraju tako i mletaCku drSaviau 
i gradove knezu Mladinu. Do povratka poslanika neka 
dakle Mladin III. miruje, i neka nastoji, da bude s kraljev 
skim kastelanima u Oatrovici u Sto boljem sporazumkn. 

(Knes Juraj III. ddbio grad Zrin god. 1347.J. MIetaCka 
obdina, na glasu sa svojih uhoda, bijaSe u kolovozu god. 
1347. zaista dobro obavije§tena, da knez Gregorije II. 
ugovara nekakve stvari s kraljem Ljudevitom Pate ved 
i prije, jamadno u Hpnju i srpoju te godine okrenuo je 
Gregorije II. svojom politikom. Nedvojbeno su ga na to 
putili i krdki knezovi, te je on stao nastojati, da izmiri 
svoga sinovca Jurja III. i sebe s kraljem Ljudevitom. Bio je 
spreman ustupiti kralju i tvrdu Ostrovicu, za koju se je 
jamafino uvjerio, da je ne bi mogao odriati svojoj porodici. 

Negdje u polovici god. 1347. poslao je knez Gregorije 
II. dva svoja poslanika kralju Ljudevitu. Bili su to GrduS 
(Gordus), od reda eremita, i Petar, sluibenik knezova Bri- 
birskih. Poslanicima bilo oCitovati kralju u ime kneza 
Gregorija II. i sinovca mu Jurja III, da 2ale, Sto su oni 
s knezom Pavlom II. tako dugo bili nevjerni svetoj kruni 
kraljevoj, pak mole, da ih prlmi u svoju kraljevsku 
milost i zaboravi na njihovu dugotrajnu nevjeru. A da 
doka2u, kako su ozbiljno odludili odsad biti vjerni i odani, 
predaju oni svoj grad Ostrovicu u kraljevske ruke. 



I 



Krai] Ljudevit I., valjda vei upu<5en od krCkoga 
kneza Dujma, primio je poslanike Gregorijeve vrlo milo- 
stivo. On je pa£e s privoloin svoje majke, svoga brata 
hercega Stjepana, bana hrvatskoga i slavonskoga Nikole 
i dnigih velikaSa, obim Bribirskim knezovima posve 
oprostio, te im o tome 31. srpnja god. 1347. izdao po- 
sebnu povelju, U toj povelji oCituje uz ino: 

,Cinimo plemenito djelo, ako onima, koji su ludoSdu 
krivnje pali, pomognemo brzim lijekoin milosti. S toga 
ho^emo da znadu svi i svatko, kako su knez Gregorij e, 
sin kneza Pavla, nekad bana, i Juraj, sin kneza Pavla, 
brata istoga Gregorija, ostavili put bludnje i ne- 
vjere, kojim su dosad lutali, kako se Cini, joS od vre- 
niena preblagoga gospodina Karla, nekad slavnoga kralja 
ugarskoga i naSega predragoga roditelja, pak su sada 
nadahnui^em Bo2je milosti od bludnje nevjere svratili 
se na put vjernosti i odanosti nama i svetoj kruni. 
A poSto su odluCili napredovati u savrSenoj vjernosti, 
predali su u naSe kraljevske ruke grad Ostrovicu, 
podpuno sa svima koristima i ma kojim pripadclma. Stoga 
mi, koji volimo smilovati se nego osvetiti se, na poniznu 
i gorljivu molbu istoga kneza Gregorija i Jurja sinovca 
njegovog, podastrtu nama po bratu GrduSu od reda ere- 
mita i Petra njihovog sluibenika, kao i radi gorljiva 
vjernosti i iskrene odanosti, koju sada prema nama ofii- 
tuju, primamo njih Ijubezno u krilo milosti naSe, te opra- 
Stamo njima sve uvrede i izgrede, koje su u torn pogledu 
proti naSemu veli£anstvu podinili. Osim toga opraStamo 
njima i njihovira potomcima po osobitoj milosti i vlasti 
kraljevskoj sve State i nepravde, Sto su ih Cinili oni i 
njihovi predji, i to tako, da ih radi toga nijedan sudac, 
a naro£ito ban Citave Slavonije i Hrvatske, sadanji ni 
bududi, ne mote pozvati na sud . . ." 

Ovom poveljom oprostio je kralj Ljudevit posve 
dosadanju nevjeru kneza Gregorija II. i njegovog sinovca. 
No kralj nije htio ni to, da zadrii Ostrovicu bez ikakve 



odStete. On zato istoga dana, naime 31. srpnja god. 1347., 
izdade joS drugu povelju, kojom je knezu Gregoriju II. i 
sinovcu njegovu Jurju III. u zamjenu za ustupljenu Ostro- 
vicu darovao za sva vremena grad Zrin u Slavoniji. 
Povrh toga darovao je kralj njima joS i fiitavu BuSku 
2upu {comitatus Busan) u Hrvatskoj; no te povelje sada 
nema, nego se je odr2ala samo izprava kr£koga kneza 
Dujma, izdana 22, Itstopada god, 1347. u trgu ModruSama, 
kojom je zajedno sa svojom sestrom Elizabetom potvrdio 
darovnicu kraljevu i obedao, da 6e aa svima svojim 
dobrim Ijudima bditi, da se kraljevske darovnice odrie, 

U drugoj povelji od 31. srptija god. 1347. raduje se 
takodjer kralj Ljudevit, 5to su se knezovi Gregorije II. i 
Juraj III, vratili u okrilje njegove railosti i ustupili iiiu 
grad Ostrovicu. No on ne 6e, da ostanu poradi toga bez 
nagrade, nego ih ho<ie odlikovati darom kraljevske sklo- 
nosti, da bi to i drugi vidjeli i odanije se utekli milosti 
kraljevske dobrote. On im dakte poklanja grad Zrin u 
Slovinskoj zemlji (castrum Zryn ... in terra Sclavoniae) sa 
svima pripadcima i koristima, posjedima, selima, varoSima. 
upravo onako, kako je to dr2ao dosadanji vlastnik Lauren- 
cije, iupan u 2eljeznom i Soprunu, koji 6e primiti doliCnu 
zamjenu. Osiin Zrina daje kralj joS i zemlju Stupnicu tik do 
Zrina, koja je doslije bila magistra tavemika Oliverija. 

Tako se je god, 1347. jedan ogranak Bribirskih kne- 
zova, naime loza ostroviCka, preselila h Ostrovice u Zrin. 
Ona je iz Hrvatske preSla u tadanju Slavoniju (Slovinsku 
zemlju). Ova grana iU loza ne zove se odsad Bribirski 
knezovi (comites de Brebir), nego knezovi Zrinski (comes 
de Zrin, Zrign, Zerin). Kneza Gregorija II, nestaje namah 
zatim s obzorja, te se prvira knezom Zrinskim 
mofe smatrati Juraj III. (1347, — 1361.). Od njega su 
potekli svi kasniji Zrinski, kojima se ponosi narod hrvatski 
u proSlosti svojoj, 

U prvi kraj dini se, kao da se nije niSta znatno 
promijenilo prelazom jednoga ogranka Bribirskih knezova 



i66 Juraj III. BanJi:, prvi knez Zrinski. 

iz Hrvatske u Slavoniju, iz Ostrovice u Zrin. Jedna loza 
naprosto ne zove se viSe Bribirci, neg-o Zrinski, No ta 
seoba imala je jainaCno zamaSnih posljedica i za porodicu 
Bribirskih knezova kao i za (^Itav hrratski narod za po- 
tonjih decenija. 

Porodica Bribirskih knezova — barem u prvi Cas 
jedna glavna grana njezina — potisnuta hi tim iz 
primorja, iz matice brvatskih zemaija; njoj je izmaklo tlo, 
na kojemu je izrasla, na kojemu je zazelenjla 1 procvala. 
Maknuta sa glavnoga pozoriSta hrvatske povjesCnice onamo 
preko Gvozda, sa posvedenoga tla, na kojemu su stupati 
kraljevi narodne krvi, ona je dugo te dugo bila osudjena 
na nerad, na pasivnost. Zamijenila je doduSe divlje roman- 
tiCne, krfine krajeve s pitomim, rodnim zemljama, ali je 
podjedno bila osudjena, da provodi idili£ki, mirni Jivot. 
Tekar najezda Osmanlija u drugoj polovici 15. stoljeiia 
trgla ju je opet iz politiCboga mrtvlla ; tada stadoSe do- 
sadanji Sljivari Zrinski iivlje utjecati u javni Jivot Hrvatske. 

All i tim je porodica Bribirskih knezova klonula, 
5to hi god. 1347. silom razdvojena. Poznata je ona 
stara: „Razdvoji pak kroji' (divide et impera). Ta sa ze- 
lenog bujnog stabia odkinuta bi svje2a, bujna grana i 
bez korijena zasadjena u tudji kraj, gdje se je te2kom 
mukom odrfala. A samo stablo, liSeno najbujnije grane, 
neko se je vrijeme jo£ zelenilo, a onda zakr2Ijavilo, stalo 
obnmirati, te bi napokon kao posve truhlo sasjeSeno. 
Odkad se je jedna grana Bribirskih knezova preselila u 
Slavoniju — naime OstroviCka — izgubila je svoju snagu 
i KliSka, te nije mnogo proSlo, da je gotovo posve ne- 
stalo Bribirskih knezova, Ostalo je doduSe joS mnogo 
porodica iz plemena Subi<ia u staroj 2upi Bribiru, ali ti su 
bill obifini plemidi, 6esto puta i podanici kraljevskoga 
grada Ostrovice! 

No za razvoj ohie povjestnice hrvatske bile je i ko- 
risti od razsula Bribirskih knezova. Kako su obje grane : 
i ona, fito je primila Zrin, i ona, koja je ostala na svojoj 



r 



I 



Bribirski knezovi aakon pada Ostrovice. 167 

pradjedovskoj plemenSdmi, bile u neprestanom dodiru, 
poCelo je nestajati administrativnemedje izmedju Hrvatske 
i Slavonije, prestao je Gvozd biti granicom izmedju dviju 
zemalja jednoga naroda. Ime ^hrvatskoga kraljevstva' 
prefilo preko Gvozda, pak se najprije udomadilo u oblasti 
izmedju Gvozda i Kupe, a onda poalije sve dalje prodiralo 
pre ma Dravi. 

{Bribirski lenezom u Hrvatsleoj nakon pada Ostrofice, 
god. 1347.—1456.J. Kad se je preselila gratia OstroviCka 
Bribirskih knezova u Zrin, ostala je u Hrvatskoj kliSka 
grana, koja je jog neko vrijeme dr2ala gradove KJis, 
OmiS i Skradin. Na Celu toj lozi stajao je knez Mladin 
III. Bani^, koji je god. 1347. svima silama radio, da 
Ostrovica ne zapane kralja Ljudevita. 

Knez Mladin III. Bani£ preuzeo je sada ulogu sta- 
rjeSine Bribirskih knezova. On je bio i ostao Ijuti pro- 
tivnik kralja Ljudevita, a gorljivi privrienik mletaCke 
vlade. Uza nj bijahu mladja brada njegova: Pavao III. 
i Deodat (Bo2idar). Sva su trojica joS od godine 1345. 
bill mleta£ki gradjani, te obi5ini posve odani, jer su sma- 
trali, da bi jedino s pomodu Mletaka mogli odriEati ostatak 
svoje vlasti. Sestra njihova Jelena bila je ve6 od godine 
1338. udata za bosanskoga kneza Vladislava Kotroma- 
nida, brata bana Stjepana ; iz toga je braka potekao prvi 
kralj bosanski Stjepan Tvrtko I. Knez Mladin III. odu- 
pirao se i nakon pada Ostrovice svom snagom sili kralja 
Ljudevita. Da se odrii i obrani, nije se protivio, da mu 
se mladji brat Pavao III. oj!eni s mletadkom patricijkom, 
ponositom Katarinom, kderju Ivana Dandula. Fade on sam 
tra2io je 2enitbom ojaCati svoju vlast, pak se zato u listo- 
padu god, 1 347. vjenCao s Jelenora (Leljkom), sestrom 
srbskoga cara Stjepana DuSana Silnoga, velikoga pro- 
tivnika kralju Ljudevitu I. Mladin III. traiiio podpore 
u MIetcima, u Srbiji: sve neka pomogne, same da ne 
skufie njega, mti da kralja Ljudevita zapadnu gradovi 
Klis, OmiS i Skradin. 



Juraj III, Banid, brvi knez Zriaski. 



I 



I 



JunaCki, gotovo zdvojno odupire se Mladin III. kra- 
Ijevoj vlasti, tako, da je suvremeni svijet najiiivljim zani 
manjem pratio njegovu odajnu borbu. AH u to najednom 
shrva hrvatskoga junaka Ijuta bolest. Slomljen poSao Mladin 
u mleta^ki grad Trogir, da se lijedi. Dne i. o2ujka god. 
1348. javlja knez trogirskl Marko Ruzini spljetskomu 
knezu Ivatiu Gradonigu, da je knez Mladin jako bolestan 
(egrotare valde). No i u teikoj bolesti svojoj misli on na 
obranu svojih gradova Skradina i Kiisa, te eaklinje Si- 
benCane, Trogirane i Spljedane, da im poteku u pomoii. 

Ali Mladinu III. Banidu ne bt spasa. Dne i.svibnja 
god. 134S. umre on u Trogiru. Sva Hrvatska zapla£e sa 
smrti njegove. Sahrani§e ga u stolnoj crkvi sv. Lovrinca 
u Trogiru, gdje mu i danas joS stoji na grobnici uklesan 
nadgrobni napis u latinskioi stihovima. Tu se u velike 
slavi „velemo2ni knez kliSki Mladin, gospodar OmiSa i 
Skradina". Pjesnik iztiCe njegove vrline i zove ga hrabrim 
„Stitom Hrvata" (Croatorum clipeusfortis) i kaJieHrva- 
tlma, da je kne2eva smrt kazna za grijehe hrvatskoga 
naroda. ,,Plafiite, Hrvati.za plemenitim unukom (sinovcem) 
banova", kliCe na posljedku raztu2eni domorodni pjesnik^'. 

PoSto je u isto doba umro i knez Deodat (1348.), 
ostade sva briga i skrb za bududnost kliSke loze BrI- 
birskih knezova na Pavlu III., bratu Mladinovu. Njemu 
poslaSe 12. svibnja god. 1348. Splje<5ani svoje poslanike, da 
rau izka2u svoju Jalost radi smrti bratove. No Pavao II. ne 
bijaSe dosta jak, da u ono osudno doba stoji na braniku 
svoje djedovske plemenS6ine. K tomu bijaSe i tjelesno 
slab. Dne 6. lipnja godine 1348. spominjalo se u Mlet- 
cima, kako je Pavao nemoiian, pak se mislilo, da ne 6e 
dugo izdr2ati. No ipafc je Pavao preturio bolest, te 2ivo- 
tario nekako do godine 1356. 

Upravo u to doba od god. 1548. — 1356. Cudna se 
slika prikazuje u hrvatskoj povjestnici. Ostatak bribirske 
vtasti s gradovima Klisom, OmiSem i Skradinom drii 
nemodni knez Pavao III. Mjesto njega vlada i upravlja 



J^ 



Bribirski knezovi nakon pada Oi 



torn baStinom njegova 2ena, ponosita MletCanka Katartna 
Dandulo! Ona radi svom snag'om, da te relikvije pribavi 
svojemu rodnomu gradu — Mletcima. No njoj se opire 
Jelena Kotromanii^ka, a joS jaCe Srbkinja Jelena, udovica 
kneza Mladina III. Jedna trail baStinu bribirskih knezova 
za Bosnu, a druga za srbskoga cara DuSana Silnoga, 
svoga brata. Slava i mo6 Bribirskih knezova je na raz- 
sulu : na njezinim ruSevinama stoje Mlet£anka Katarina 
Dandulo i Srbkinja Jelena, te se otimlju za gradu 
hrvatske zemlje I 

No u to objema pomrsi osnove kralj Ljudevit I. Ve- 
liki. Njegovi vojvode i bani redom osvojifie gradove Klis, 
Skradin i OmiS, a i knez Pavao III. sa svojim sinovima 
morade se godine 1356. pokoriti siti svemoiinoga kralja, 
koji je malo zatim (1358.) pobijedio i mletaCku obi^inu, 
te ju prinudio, da mu ustupi £itavo hrvatsko-dalmatinsko 
primorje od polovice Kvarnera pak do Dra£a. 

Potomci kneza Pavla IIL, i ako se joS zovu knezovi, 
nemaju viSe nikakove politifke vlasti. Oni jedino dr2e 
Bribirsku 2upu, tu od stanne plemenStinu svoga roda. 
Posljednji Bribirski knez bio je banovac (podban) hrvatski 
„Jakov, sin kneza Pavla (IV.) od plemena Su- 
bi<i". On je godine 1456. napisao u hrvatskom jeziku 
svoju oporuku, u kojoj je svojim baStinikom imenovao 
(nakon smrti svoje 2ene) kneza Petra II. Zrinskoga, pra- 
unuka onoga kneza Jurja III., koji je pred sto godina i 
vise primio od kralja Ljudevita I. grad Zrin. 



m^ 



1 




A heredibna 



I 



' (EtT. 20.) U povelji £itamo: „caiBElatnm Modrns . . i 
snis iure liered itario contnlimus , perpetuis temporibas 
Ulipactiouis iateruectu, quod prenominatas comes in eseruitu aeiemtalU 
nostie, iafra limites regoi cam decern 1 oricis, in recompeasatione sascepti 
beceli cii nobis asistat. Extra regnnm veto cum qoatnor lorlcis nobis serotat, 
tali tameD tempore citatus venial, ia quo exercitus i 
cepto regio tmiversaliter ad exe'dlum fuerit cunvucalus." Kukuljevid, Codel 
dlplomalicus regal Croatlae, Slavoniae et Dulmatiae, It. pag. 1G9. Kriklj 
dakle narofito ka£e, da je kneEti Bartolomeja podijelio iapa ModmSe kao 
„benelicium," te Je tako Bartolomej postao vazal (kletvenik) kraljer. 

' (sir. II.) Miioslav zove se joi god, 11S4 ^iupanus ', a aln igegov 
imade vei god. 1201 n&siov nComes". (Starine jugosl. akademije XIX pag. 
93). PoSto Be za burnog viadanja kralja Emerika nije nikako dogodila ta pro- 
mjeaa, to je svakako jo!S kralj Beia III. izmedju II84. i II96. podljelio 
Biibirskim iupanima kneJSevskn cast i uEiaio ih nasljednim kne 
iEnpi Biibirskoj. To se male joS izTodili iz povelje kralja Bele IV. od god. 
1251, kojom je bribirskim knezovima Stipku t Jakovu potvrdio , 
latum Brebeiiensem... , aptogenitoribu9 uoatris eis llberalitei 
datnm, coUatucn, ac inctitae recordalionis patria noatri privilegio 
roboratnm . . ." (Lucins, de regno Dalm et Croat, pag. 285.), Bribiraki 
knezavi dobili su dakle iupu Bribirsku od „prarodi lelj a" kraija Bele IV., 
a darovnicu potyrdjo je Belin otac Andrija II. Praroditelji Bele IV. bill 
an Emerik (1196. — 1 204.) i Bela III, (1173.-119(1.) Prema svemu jzloienonin 
ne itna gotovo ni dvojbe, da je kralj Bela Itf. oko god. 1193. Udao Bii- 
birGkim ^upanima jedaaku pavelju, kao krfkomu knezn Fraakapaau. 

3 (str. 24. j Ova su darovnicu n 1 4. stoljedu polamci kneza Domalda ustn- 
pili knezn Ivanu Nelipiiiu. XJ notama historifara Ivana Luiida (!itamo: „13S8. 



g, mail. Coram Hugolino arcliiepiscopo Spalatensi et Eapitalo nobiles Tin Slavo- 
gostua et Xlomaldns Heljch Tratres, et Crevatiaus (ilins q. Georgii oepos, et Nerad 
Miroslavig nepos etiam predictoram, ac Rusm et Gregoiius fralres. ftli[ dicti 
Slavogosti et Helias &1iiis quondam Domaldi sno nomine et pro ftliis Eois 
cednnt comiti Joanai quandam Neliptii. comiti Cetine, eotom consanguineo, de 
tena in Cetina concessa per legem Andieam (comiti Domaldo 1210), ratilicantes 
privilegiiim ipsi concessain per legem Ludovicum, et fatentur satiiifaclianem ces- 
sioniB accepisse." BuUetino di archeologia e storia Dalmalfl, Anno V. pag. 53- 

* (atr. 26.) j,Hic (nobilia uir Gregoiius Beibeiiensis) etat uir polens 
et dines, et in adminUlrandis rebns satis circumspectns et strennns; nalde 
Biqnidem fartonae prosperitas in prolis fecDndidBte, et in omni remm felicitate 
sibi arriserat. Nee erat in tots proaintia Cbroatiae, qui tanta potentie prero- 
gatina polleiet; omnes enim inimicos suossuperauerat; uec erat, qui ad res ipsins 
et fratrum suorum eilendeie mannm auderet." Thomas archidiaconus, Hisloria 
SoloniCana (ed. Rafki, p. 113). 

' (sir. 2y,) God. 1 300, bila je □ Spljetu Jaka pataienska obdina, kojoj su 
bili na !!elu brafa Matej i Aiistodije, sinovi Zorobabeloii, vrslni slikari i zlatari. 
Nadbisknp Bernard teiEkom je mukom obratio te kriTOVJerce (Thomas archid- 
ed. RaSki, p. 80). U oklobru god.i2QO. javija papa Inoceniye III. kralju 
Emerikn, da je bosanskl ban Kulin piimio mnogo patarena, ,quos spalatensis 
aicMepiscopus de Spalatensi et Ttagnriensi civitatibus eipu- 
lerat , {Starine jugosl. akad, XXI. sir. 320). 

'{str. 31,)Lu£ii n svome dielu: loanni.s LHcii Inscriptiones Dalmaticae .. 
Addenda Vel corrigenda in opere De regno Daimaliae et Croatiae (Veneliis 
1(173.) piSe Da atrani 63. ovako: ..Huncque Domaldum suspicari licet 

est ob danna in insnlis et Spalatiuo ag'o illata" . . . Hipoteza Luciiieva nije 
lo5a, Jer su Hrvati zaista mogli lalinsko irae DomSldus preobraiiti a 
Maldofi (Deraetrius=Milar ; Atnbr6sius=Broz| ; no vrlo smeta, 5to su- 
vremeni Toiua arcidjakoD razlikuje „comitem Domaldum'' i opeC „Toltea 
nepoii Malducia." Zar on ne bi znao, da su Domaldus i Maldu£ <gen. 
Malducis, dat, Malduco) dva imena za jedno Hce? 

' (stf- 3S0 U jednoj povelji kraljaBele IV. od god. 1249. Cilamo: , quod 
cum Paulas aulae index et comes Zaladiensis omuibus anis diebua penea regem 
merlta cumulaverit, in specie quod inBdelem saum Boyzen in Insula in 
virili pngna caplivum obtinuerit; item quod in espugnalione caslri Clich 
fratrem eiusdem Damald similiter caplivatum abduserti, et in abso- 
Itttionem eiusdem alioa dnodecim nobilea regios de captivitate hostinm 
liberaverit . ." (Weniel, Codei diplom. Arpad. VII. 283.) U povelji od 135!., 
izdanoj knezovima od Bribira, citamo opef : ^Stipcho Comes et Jacov, &lii eomitis 
Stephani,.,. expugnalis et effugatis Domaldo et Boz^n et cognatia eotum- 
dem, qui a tidelitate debila abertarant . . ." (Lucius, de regno Dalm. & Croat. 
P^6- '85). Po sadriaJQ povelji dogodilo se to prije (alarske provale. 



Bribirski kaezovi od plei 



I 



(«r. 40 ) . , . ppredjleclnro et fidelem nastro; 
e, qaain profecto Tirnm Beciindum cor nosti 
smisimns, dantes ei plcnam a n c t c 



qui profeclo non destructor, sed potiu 
dUpersor, sed coDgregatar, aec raptor erit, sed magis iuaatae lidelitatis et 
presenCiae stadio magaiGcus conservator, cui tamquam nobis in omaibus 
pareatis." (Lncio, Metnorie di TrEg, p. 71 — 72). Sflm ban Stjepan oenaiuje 
S70J xadatak, da ga je kralj poslao „ail partes Ctoatie ad distin- 
iiD terras d o b i 1 i u m a t e r r i s c a- 
tarine jug, akad. XXVI. atr. igg.). Dalje 
ladatke, koje je ban Stjepao imao izvr^ili, odaje ktalj u jednoj povelji od 
god. 1251: .... Stephano rex baaalum totius Sclavoniae coutulit, i|ui ex 
illis pari i bus infideles expulit et raJicilus efFugavil ; loca immunita 
regniCroatiaerounivil, et vacua populorummultitudine 
rep ley it." Star. jug. akad. XXVI. sir. 214. 

' (str, 40.) „ 1 249. Ciissa. Nob Slephaiius banus raarilimus el (.omes tiium 
camporum et capitaneua Slirie. Significamns, quoJ cum inter comitem Slavo- 
gostnm de Possedaria et tcrtestres sibi vicinos respeclu raetarum controversja 

phaDi de Berberio desticassemus ad faciem tEtrarum pro reambulatione 
metarum". (Bulletino di ardieoloEia e alotia dalmata. iSgi, XIV. p. 93 — 94,). 

'° (str. 42.) God 1253. uiima Bela FV. n svoje kraljevske ruke „posse5- 
clones qunmitdam nobilium, videlicet Stepconis, Isani, Woynicli el Knachi in 
paitibus marilimis" i daje im u zamjenu ..comilatam Draxnik cntn sals utilita- 
tibns Et pertinentiia in perpetuum" (Bulletino di archeol. dalm. IV. p, 70). 

" (sir. G7.) „Priyezda domiuo concedenle banus Boznensis . . . de be- 
nivolentia filiorum (suorum) Slephani, Prjyezda, Vich ac eHam ex consensa 

supam Zemlenyk vocatam cum omnibus utilitalibua . . . kaiiasimo geaero EUo 
et Alio in deo, primogenito nobilis viri et honesti Stephani baui et harissime 
corporali iilie (suae) coniugi ciusdem . . . dat, donat et confert . . . Dalam 

Zemlenik oclavo die roeosis Maji, anno... 1287" Ovo je izyadak iz 
imeaite povelje, koja je Stampana u djeln: T b a 1 1 6 c z y L. es B a- 

b^s S. 1 Codex: diplomalicus comilum do Bluga^ (Budapest IS97.), pag. 
t;3 — 54. Tom se poveljom polvtdjuje ban Prijezda, kojegs sam naslniivao 

" [str. 68.) Kadsejekasnije oko god. 1 338, n Klisu fenig Vladislav, sin 
Sljepana Kotiomaua, a brat tadanjega bana Stjepana Kotromanifa. s Jelenom, 
kderjn bribirskoga i kliSkoga kne^a Jurja II., Ikoji je bio sin bana Pavla L), 
□nda BQ Trogirani ^voga biskupa, koji je ubavio vjencanje, bijedili ovako: „che 
pure il Vescovo era stalo iu persuua a Chlissa per sposar Elena figliola del 
Conle Giorgio con Vladislavo fratcUo del predetlo Bano di Bosna, ch' era 



congiunta In terio, e quarlo grado, senza dispenza Apostolica." Lncio 
Giovanni, Memorie di Tiau p. 234." Po torn nam je sndifi, da je vfi b«D 
Favao I. bio u lodu s bosanskom poiadicom Kolrumanii^a. 

" (stt. 75.) Szeatgyorgyi S., Borba Anauvinaca la prijestolje iifarsko- 
hryatsko do prvo ktunidbe liarla Roberta. U Zagrebu, 1893., atr. 38.-39. 

'* (str. 77,) U jednoj povelji, iidano] od bana Pavla u Skradina 3. 
vsljaEe 130J. — koje srao izvadak primili od dvorskoga savjetnilta u Beiu, 
gosp, Ljndcvita Thalliiczy-js, — citamo ovo : Paulns banns Croatomm 
una cum fratribus Giorgio et Mladino comitibus civitalnm Dalmatiae, 
liliisque suis Mladino, Georgio, Paulo et Gregorio triura camporum 
Hlivne ec de Cetina comitibus . . . peusautes tarn exigentiam Iidelium 
merilorum qnani sinceritalem lidei ac magna serrilia et fidelia, quae vir 
Dobilis HorvatiDus iiliits condam Stephani de inferioribus Bosnae coafiaibus 
comes eis impeudit et in fnturnm impendere intendft, promittunt eundem 
HorTatinum comitem et eius fratres, hcredts heredoraqne snccessores in 
eorum possess! onib us illaesos conservare . , . 

Sto je to „tri-jm camporum cornea?' God, 1249 1?63. Sitamo 

koji ima posebuoga „Kene£ comitem aoslrnm trium campornm" 
(Bulletino di srcheologia e storia Dalmata IV. 70, 1 XIV. 93 — 95). Ban 
dakJe primorski Sfjcpan bio je 1249 — 1263. knei „triju polja". God. 1277. 
opet „Pei:cliiDO, comes trium Campornm (Starine jog. akad. XXVII. fltf, 
151—152), a god. 1277. i 1378. „PetrDB comes Iriam campornm 
{Acta eKtera akademije ngarske, I. 54. i 56.). Vidi joS Fejera, Codex diplomat. 
V. 3. pag. 434. — 425. Cini se, da sn ta. tri polja hila: „Cetin3lio (Sinjsko), 
HlivaDJsko (Lijevanjako) i Dovanjsko (Dlmno, Dnmno) ; a moJda i drnga 
polja na medji Hrvatske, Bosne i Huma, koja sn mijenjala svoje gospodate, 

'* (str. 77.) Kad sn mnDgo Ijetl prije god. 1308. poslanici zadatski 
dosli k banu u posln neke parnice izmedju ba^tinika Miroslava, sina kneza 
(iregorija Bribirskoga i Zadranina Lampredija, tada „ip3e banns dixit, quod 
saper inde tunc non poterat respondere, quia ibal ad regem Rascle, ts 
quod in redditu sno videret super inde et baberet auum consi- 
lium..." Ljubii. Listine, I. pag. 232. 

" (sir. 78.) Doe 2C. lipoja god, 131 1. piSe napuljski lualj banu Pavlu 
poiadi Ortone, kojn nznemirnju i robe ..piratae Dalmatiae", i koja „ttibut am 
aoluitolim indebtte qaondam comiti Georgio fratii vestro." Acta 
eitera (ngarske akademije) I. p. 194. 

" (str. 81.) Izprava je Stampana ndjein Ivana Luiida: De regno Dal- 
matiae et Croatiae, stiana 202, No tu je krivo datovana godinom 1384. Medjutim 
izprava je nedvojbeno ic godine I304. Vei Farlati (Illyiici sacri Tom. IV. 
pag. 16.) opa£a: „Addus 1284. neijae cnm indictione II, neqne cum poD' 
tificalu Beoedicti XI, tongtuit, sed cum indictione XII. el anno tertio Martini 
IV. Cohaerent anlem inter se indictio secunda et annas primns eisdem Beuedicli : 



r 
I 



Bribirski knezovi od plemena Subid. 



ntriqne vero leapondet anntis aeie vulgaris 1304.. ad qnem tabnlas illas referri 
necesse est. Numeri annomm vitiati culpam librario attribnendam eenseo, qui 
Dotas illas arithmeticas ob letustalem caiiosas et semesas, dnm interpretaii 
volebat, foedam id modum depravavil." Sravni jol? Jos. Mibolzy, Banomm 
series u Arkivu za jugosl poTJesInicn. kDJiga XI. pag. 302, nota 6. 

" (sir. Bt.) 1304., Martii 30. Spaleti. Panlus banus Croatomm et Mla- 
dioDS banus Bossniensis ac Mladinu^ Irivm camporum et tolins terrae Hlim, 
Georgius Spalatensis Paulus el Gregorius comites filii dicti domini Pauli bani 
praestito carpotali iurameiilo eic, , , . pramitlant, Horvatiuum, camiCem de 
iaferioribus coatioiis Bosnie ac eius iiliaa debits siacera et assneta dilectione 
prosequi, coafovere, diligere et amare, ac bona ip^ias Dec ab eo Dec ab eiua 
filiis recipere Deque ea miauere -, ut eupradicta tides el promiasio sempei 
permaDcat io fiimitate, ininagil prediclaa Paalus tamquam maior et seDior 
atque paler Ibid praefato Mladino quam iiliis suis snb peoa benedictioDls, quod 
omDia praeootala BomiDala Horratiao ac eiQS fratiibus et Iiliis ad pleDum illaeaa 
obseivel, Taj izTadak iz aepoznale dosad povelje priniio sam od gosp. Thal- 
16czy-ja, dvorskoga sayjetatka u t!e£a, za ato mu ovdje najspdafaija hvala,. 

" (str. S4.) . . , .banns Paulns accepit dictum locum Scrisalee dicte 
parenCele vocate Tigomirich . . . ; qnod banus Panlus dictum locum Sdisalee 
liabebat et teuebat, et qnod sao DomiDe exigebat lotam tergovinam dicti loci 
quidam Domine Stoiam . . ," Ljnbid, Lisline V. p. 274 — 275. 

"' (stt. 89.J Gruber DaDe, Obsjedajije Zadra pp Mletfanih god. 131I — 
1313- u VijCDCU od god. 1882. str, 530-531, 545-547, 562-564, 578— 582. 

" fslr. 92.) O™ je poslBDJca Slampana n djeln 5 Ljnbiia: Lisdne, I. 
pag. 139. No tamo je kiivo zabiljeieDa god. 1185. mjesto 1 31 1., Sto medjntiDl 
i sam Ljnbii na kraju knjige (str. 467 ) izpravlja. U iborDiku ngarske aka- 
geinije „Acla exiera'- I. Stampano je pismo dva put: prvi put s god. 1285. 
na sir, 6%; a drugi pul s god. 1311. na sir. 193 — 193. Da je pismo U 
godiue 1311., kafe jasno vci njegov sadriaj. 

" (str. 93.) U popisn izprava samastana et. Krievana u Zadm Sita se : 
,13 [I. 2J. oclobris. Temporibus domini fratris Jacobi ueDerabiUs Jadre archie- 
piscopi et magoifici uiri domini MladiDi comil is Jadce prin- 
ipis Dalmatic ac seen ndi bani Bossinensis,ac domioi Corradi 
domiai SimoDis de Ancona egregii deff osoris Jadre. StariDe jugosl, akadeDiije, 

'" (str. 131.) God. 1275, polvrdjnje baa Nikola Trogiraniraa sve posjede 
i lemlje (terras el possessioDes), „que eilenduntur usque ad terras de Blisoy". 
Moida je to pogijelka mjesto ,B 1 i s c a" ? Lucius, Mem. di Tran, p. 94. 

" (»"■■ '35-) GodiDe 1339. prigodom neke iilrage glede grada Baga 

Scrisalee^ boji je Dekad prtpadao banu Pavlu i sinu njegovu baiiu Mla- 

diDU II„ gOTDiilisuElariljudi: .decedente baDo Mladeno a dominio-i' ^eiiitente 

baoo MkdiDO in carceribus", „exiEleDte (baao Mladino) detenfo in Hangaria", 

„post captioDem bani MladiDi" i t. d. Ljubii, Lisline V. pag. 274—776, 




Kuknljerij o svojemn djein „ZrJD grad i njegovi gospodari" (Zagreb 
1883) D3. str. 32— 33. Iia3lafuje, da Mladin II, nije svedjer ostao a tamnici, 
nego da je kasnije Karlo Robert njetja i brata. mn GregTija II. nadario 
gTKdom Zrinjem (castram Zyriogb) Slovinskoj icmlji, koji )« medjntim 
Mladin poslije opet izgubio. Kukuljevid se poiiva na jednu njemu posve vjeio 
dostojnD listinii, koju je l(. pros! nca god. 1347. izdao Nikola, ban filavc 
SLtvonije. U loj listini pripovfjeda ban Nikola, da ae je na saborn svih pie- 
mi£a kTaljevine Slavonije, drJaoom u Zsgrebu tri dana prije Boiiia iste godine 
'347'' plcQ'i'i BorkoD, sia Aleksandrov, javno potuiio, hako je banov iovjek 
Stjepan, sin TivadaroT, uiadjajadi a posjed grada Zrinja (castrum Zyiingh) 
1 njegovih piipadnosti pokojaoga bana Mladioa i kneza G r e- 
g o r i i a, njegovog brata, posjcd Lesnica (possessionem Leinicha), leiefi blizn 
grada Z^ringba, m ostala prislojaliSfa gradsba takodjer pohojnomu Mladinu 
bann i knezo Gregoriju predao, premda Je Borkon laj posjed knpio za 
gotove DOTCC od Pavia sina Andrijiaa kao ovoga vlastito'it. Ora prodaja 
bijaSe pravovaljanom izpravom lagrebackoga kaptola polvrdjena i DJom do- 
kazano, da je ista Lesnica od vajkada bila zakoniti posjed refenoga Pavla 
Andrijina i njegovih predja. ReiJeni Pavle mogao je dakle pravovaljaoo 
prodati STOJ poi^jed. Na avu ptituibu Borkonova dopita bao Nikola u smiEln 
lakona i prava rcEenu Lcsnicu spomenutoma Borkona sinn AleksaDdia i 
njegovim bailinicima ia uvijek pravomoino. 

" (sir, 137 ) „CuQcIi5 militaribus accinio rirtulibns nee minus intelle- 
ctnaliam diademate cocoualn magniSco damino sua semper domino Mladino 
Cluoathonim et Bosne baao generalit^ue domino tocias territorii ChelmensiB eius 
mbiectus animo Guillelmns de Varegnaoa, qualis professor in arKbus et scientia 
medicine", Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1S93 , V, str. g. 

" (sir. ijy.) Thalloczy Lj. dr., Priloii k objaSnjenja iivora bosanske 
btorije. I. Frilog k fivotopisa Mladina Subi£a, bana bosanskoga. (Glasnik 
lemaljskoB mnzeja n Bosni i Hercegoviui 1893., V, str. 5— 10. 

"(str.]4.3.) Kukuljevid (Zrin grad i njegovi gospodari) na str. 26. 
piSe, da se je Jnrjeva iCeoa zvala Jelirna, i da je bila rodjakioja napuljskoga 
kralja Roberta I. (strica ugarsko-hrTatskaga kraija Karla Roberta). U 
Todoslovja opet na kraju djela veil Kaknljevid, da je Jelena bila kneginja 
Krbavska. Graber (Nelipid knei CcCinski i Koinski, str. 32 jzove Jurjevu 
Sena lakodjer Jelenom, ali ne kaie. kojega je bila roda. Oiito je medjutim, 
da je Gtuber Jorjetu £eQa nepoinatoga imena poistovjetio s Jelenom, Xenom 
kneza Jntja Juri^ifa od Bribira, koja se spominje kao udovica u spomenjcima 
god. 1332 — 1334. (Ljubif, Listine I. 397 i 425). No la Jelena kneza Jutja 
JnriSifa. imala je sina Irana, koji se je god, 1 337. vjencao 5 Katarinom, 
kferjo kneza Jnrja II., svojom rodjakinjom n cetTrtom stepenu rodbinslTa 
(Theiner, Monnra. Slavornm meridionalinm, I. pag. 194) Lncius (Memorie 
dl Trau) ne spominje ime Jurjeve Jeoe, premda TiSe puta o njoj govori 
(p. 209 -2ji). U jednoj iipravi god. 1333, koja sadriaje agovoc raira iz- 



i od plei 



medjn kneza Mtadina III., siuB kneza Jnrja II., 1 Trogiraoa, spominje se i 
egreg. et pnid. dnae dnae L. . . hoa. camitiso' (Lucius. Mem, di Trau 
p. 311.}; po Ovoj sigli L... mQgli bi nagailjati, da «e JurjevB icna 
a mati Mladinova nije lyala Jelena, nego imenom, kojega je poi^etno bIot O 
L, (Ladislava ?). No mpida je Lucius krivg procilao L . , . mjesto H ? 

" (str. 147.) Graber Dane, Nelipii!, koei Cetinski i KninsW. 
Zagreb 1886. str. 39.-40. 

" (str. 157.1 Na iiprayi od god, 1322., kojom je knei Pavao II. Banift 
ntaDftEio savez s Trogiraainia proti STOmu bratu bana Mladinu II., bio je 
peCat kneza Pavls II.. koji Lu£i6 opisaje ovako: ^Sigilluoi cereum ... in 
qoo aqailtt espansis alis cernilur, et infra earn ala itidem aquilae sed grandis 
(antiquum Breberiensium insigDe) cnm lilleris circa sigillom : |. 5. PauH secundi 
comitis TiagDriea.tis. Lucius, Be regno Dalm. & Croat, p, 209. Memorie di 
Trau, Additamenta p. 65. 

"> (str. i6j.) Grubei Dane, Vojeyanje Ljodevita I, u Dalmaci)i si 
hTvatabimi velmo&iiDi i sa Mtelfaui od po£etka njegova vladanja pa do oum- 
godilnjega primirja aa Mlet£ani. (IzvjeS£e ktalj. velike gimnazije u Fofegi 
koDcem ifkolske godine l8g7./gg , sir 86), 

•' (ntr. |G8.) Evo nadgrobnog napisa u latinskom i: 

>Heu gemma splendida jacet aub bac pet: 

Cuius valoris pcriit nunc in fossa Ictra 

Mladinus magnilicus qtir Clissie fait 

Comes aujs sola spes cur tarn citu ruit 

Georgii Com ids memoiie bone 

Nitua Btque Dominua Almesi Scardooe 

Probitatia Ittnlui moram el honoris 

Ul flos vernans defnit vix tanti valoris 

Croatorum clipeu 



i forti 



volen 



D pecci 



Flele Slavi nobilem nepolem Bauornm 
Largam vestram copiam paciF; et honorn 
Sic preces AlCissimo date creator i 
Quod ipse mis eric a re parcat peccatori 
Hie aDDorom Domini sub corsa milleni 
Trecenteni insaper atque quadrageni 
Octauo sub tempore Iraditns est limo 
In Calendis Madii meosis die primo 
Cum bona sui memoria mors ipsum von 
Deo reddens animam his max expiraviti 
1, Memorie istoricbe di Tragnrio p. 242, — 1 



r< 






w 



w 



so 



u 

C 
(Q 
73 
&£) 
O 

PQ 

a 

cS 

s 
'S5 



GO 



Ctf 



OS 
00 



CO 

4-1 






CO 

a 

1^ 

o 

•«« «^ 



1) 



c3 "O 
"O O 
rt bo 



a 
o 
> 



o 

CO 

O 



Ch CO 
CO CM 

"^ I 
bo .-^ 



bo a 



0) ^ 






00 



o 
oo 



> 
CO 





a 

cx 

s 





to 






to 






<M 






•-^ 




• 


•s 




to 


<SJ 




<N 


to 




1 


Cvl 




• 

O 


r 




o 


On 




cs< 


CM 






<N> 


• 


C 


*>.^ 


to 


flS 


nj 


c^a 


a 




T-i 


D 


bo 






O 




N 


nS 




0) 


"O 




a 


rj 




fc^ 


bo 

a 





to 



o •^^ 

bo "^ 

T3 ro t--^ pS 

O CM O^ ^ 

«—« Cm — 

^ a 



CM 









-• < 

> 





a 
t4 



in 
CM 



> 

s 


(0 

OS! 



p3 

bo *'-^ 

s T 

a K 

a ^ — ' 








o 


• 


a 




ir» 


"sh 




CM 


Cv| 


•*« 


• 






-4-* 


-^ 


7 


""^ 


(fl 


i>. 


1^ 


• 




c^ 


as 


•o 


• ^■a 


^i^ 


to 


o 


^ 




CM 


bo 





• 

On 

to 


^v-X 




a 


CM 




> 


a> 


■"^ 




o 


•*~» 




*bo 




-^ 


"O 


o 


o 


(fl 


o 
bo 




• 


K 






VO 


a> 




N 




c 




0) 


4— 


Ii<i 




C 





^ 



►N- I 



•^ o 

o 

1) 

o 

0) 

a 
1^ 



cx 

CO 

ctJ 

bo 
a 



ro 



T3 
O 

be 

O) 

CO 

a 







j K S 1 B 


^H 


1 




^1 






« 






li "1? 


' ' ^1 


2 


s " i" 1 ^ 


|S:^i J 


1 


.. li 1 o a 


H 










J, d M fl o 




ba 


uHl 3-S 


^^^1 


.gas is 


_, o .„ a. S 


ullWii H 


^ 1 iil . 


Ifl^-I 


^^H 




i ^ H 5; « o 
° s s ^ * 8 


=" : s 1 ? 


1 2 &f!: s- 

liiii 


Is- 55 11 

£ ::: :2 s s 


I||!-| ^ 








m s 


i J«-H'i 


Hlli^ili '^ 


gl- 




isH^SSI "■ 


SSs 


5 g ^ ■ "■ 


- « 


t-r 


aS = ::; 


2 


is 


liiil 


or 


t -11 

a ^ S ^ «■ 


|-^ 1 5 ^ 1 








^^^H 


i? 'ill 


-i ° ■ '^ ^ ■" 




k" 


liill 


Sub ^^^H 






, i 





STANFORD UNIVERSITY LIBRARIES 

STANFORD, CAUFORNIA 

94305 



i ^i.-^ u ^'\>h -^-^ ■■ ' '^' 






tf^'^^^^W %.'■■■' 




s<„««-4? 


^ '^ ■■ '^^^s ■ 








f^iJm:: 










■^fes^ii-^^ "^^^