(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Dokumenti o postanku kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-1919. Sabrao ih Ferdo ai"

DOKUMENTI 

O POSTANKU KRALJEVINE 

SRBA, HRVATA I SLOVENACA 
1914.-1919. 



SABRAO IH 

FERDO §!§lC 




ZAGREB 1920. 

NAKLADA „MATICE HRVATSKE'* 

YISAK NADBISKUPSKE TISKARfi. 



J? 



Ji^^r 






1155303 



KUBON & SAGNER • MONCHEN 

Uthoht OHo Sogn«r HtOilrOM* 39/4t 

RECHNUNG H l.^ ^Of 



Aiigabcn Ub«r fioipf iingar und Ll«f«rung alth* •ng«h«ft«t«ii 
B«aUllB«tt«l. 

Li«f«ruflg auf Rcohnung und G«fahr d«a BBpfttngera* 



PREIS DM 



Dies* Rsohnuag sur scbn«lleren Eriedlgung Im voraus. 
Eine den Vorschrlften Ihrer Eaase antapracbeod* RecbouQg 
folgt Bit der Brief poBt. 

Tbia Involoa vltb tbe book - anotbar Invoice rollowlog 
bj lattar* 



Postonrdirlfl: 8 MOnchan 2i SchHeOfodi 68 Tal. 522027 Talegr. bwdisoQnor mwundton 



PREDGOVOR. 

Svrha je ove knjige, kojia je u neku ruku pendant mojem 
ranijem » J a d r a n $ k o m p i t a n j u«, uputiti citatelje u ge- 
nezu nase drzatve tecajem Velikoga rata i u vrijeme sloma 
bivse austro-ugarske monarhije. Misho sam, da cu ovu svrhu 
najbolje postici, saberem li sve ponajvaznije i ponajznacajnije 
javno objelodanjene akte i izjave Jz pomenutoga vremena. 

Ovi se dokumenti u glavnan raspadaju u dvije skupine. 
Jedni su postal! izvan granica bivse austrc-ugarske monarhije, 
pa su stoga saano djelomioio ili nikako poznati oninia, koji su 
tada zivjeli unutar bivsih moTiarhijskih granica, a drugo su 
dokumenti, koji su postali unutar granica bivse monarhije, pa 
su cfpet ili djelomicno iili nikako poznati onima, koji su zivjeli 
i radili izvan monarhijskih granica. Ovako izabrani i sabrani 
u ovoj knjizi u jednu cjelinu — drzim — da su vrsm, da cita- 
teljima podadu objektivnu sliku (i ako ne savrsenu i potpunu) 
torn, kako su i sto su sve radili najbolji sinovi nasega naroda 
oko oslobodenja i ujedinjenja njegova. Razumije se, moja bi 
zbirka bila potpunija i vrednija, da mi je bio pristupacan jos i 
diplomatski materijal onih drzava, koje su se bavile nasira 
pitanjem. Ali takove dbkumente mogle bi izdati saimo vlade, 
i to re samo srpska i bivsa crnogorska, nego bi trebalo da su 
kod loga Dosla angazovane i vlade Entente, a da se i ne oba- 
zremo napose jos i na Austriju i Ugarsku. Kad ce to biti mo- 
Ru6e, i hoce li to biti tako skoro, teska je kazati. Medutim, 
i ovai materijal sabrati, ovako kako je objelodanjen u ovoj 
knjizi, nije takoder bilo tako lak posao, kako bi se na prvi 
PDgled pricinjalo gdjekojem citatelju. Upravo je nevjerojatno, 
koliko se vre'mena i truda htjelo, dok sam dosao do nekili doku- 
menata, nastalih izvan granica bivse austro-ugarske monarhije, 
pace ni s onima dnignna, kazimo »domacima«, nije kadiikad 
bilo mnogo bolje.* Bas zato drzim, da sam i takcvom zbirkom 
ipak ucinio korisno djelo, podcbno da posluzi onomu, koji- je 
rad, da ima ove dokumente brzo i bez duljega trazenja pri 
rnci. Pored toga mnogo Je dokumenata danas vec i zaborav- 

• Spometiut cu kao osobito znacajnu cinjenicu, da arhiva .Narodnoga 
Vijeda SHS u Zagrebu", danas tako reci vise i nema. Osim nekih personalija, 
5ve ostalo — preko tri 5etvrtine spisa — nestalo je. 



!jeno ili cak odnemareno, pa ce oni mozdla sada idoci do sna^- 
nijega izrazaja, nego li u samom oasu postanja, kad se po pri- 
rodi same stvari vise osjecalo, nego li razmisljalo. 

Konacno hocu jos nesto da kazem. Ovi dokumenti iii^ 
jesu povezanii jedan s dnigim zasebnira tekstom, iiiti je stogod 
vise receno o torn, kako su oni postali, to jest o torn, sta se 
sve prije njihova objeiodanjenja odigravalo iza zastora. Fair 
dakle geneticki i narativni elemenat, a ovo ce pomanjkanje bez 
sumnje mnogi citatelji poi^aliti. Medutim u stvari je tako, da 
bi ovom zahtjevu mogao vadjano udovoljitl tek onaj, koji je i 
sam kod toga procesa sudjeiovao. Ja cu se s toga prvi najvise 
obradovati, ako ovom knjigom probudim zeiju u svih onih nasih 
politicara, koji su od 1914. do 1919. historiju nasu ne samo pro- 
zivljavali, nego je i stviaraii), da preidadiu javnosti u memoarskoj 
formi sve ono, sto |edino oni mogu tocno f pouzdano znati. 
Pomanjkanje takova korisna i po hiistorijsku znanost toliko po- 
trebna rada, osjecamo mi svi za sva, pa i najbliza vremena 
nase proslosti. Od kolike li bi koristi na pTimier danas bilo, 
da su vode Iliraca, ili kazimo Strossmayer i Starcevic, ostavJli 
svoje memoare. Koliko li bi legenda, pace ne rijetko i kleveta 
Mestalo, a svakako im bio sprecen neozbiljan 1 gresan postanak^ 

U Zagretou dne 29. oktobra 1920. 

Fcrdo Si§id. 



1. 

Manifest kr. srpske vlade.^' 

Beograd, 25. (12.) jula 1914, 

Srpskom narodu! 

Pre dva dana pcdnela je austro-ugarska vlada srpskoj 
vladi predstavku s izvesriim zahfevima i ostavila je rok, da se 
na to odgovori. do veceras u 6 sahata, stavljajuci u izgled pre- 
kidanje diplomatskih odnosa, ako ne bi dobila zadovoljenja. 
Srpska je vlada, znajuci da odgovara zeljarna vasim i po- 
trebi mira, koju cseca ne same Srbijia, nego — uvereni smo — 
i cela Evrcpa, izasla u siisret carskoj i kraljevskcj vladi do 
krajnjih granica popustljivosti, preko kojih ne moze ici nijedna 
nezavisna drzava. 

Uzdajuci se u pcmcc Bcziju, u svoju pravdu, kao i u 
prijateljstvo velikih drzava, koje — uvereni smo — zele 
isto take, da se mir odrzi, nadamo se, da ce se ovaj sukob 
svrsiti mirno; ali, kako je austro-ugarski poslanik vece- 
ras izjavio u ime svoue vlade, da nije zadovoljan nasim 
odgovoTom i da konacno prekida diplomatske odnose, vlada 
je srpska prinudena, da za svaki slucaj odmah preduzme 
najpotrebnije vojnicke mere za odbranu zemlje. Smatramo za 
diiznost pozvati narod na odbranu otadzbine, verujuci, da ce se 
nasem patriotskom pozivu svaki rado odazvati. Ako budemo 
napadnuti,vojska ce vrsiti svoju duznost, a gradanima, koji 
nisu pozvati pod zastavu, savetujemo, da ostanu kod svojih 
domova i mirno rade svoje poslove. 

U Beogradu 12. jula 1914. godine. 

Predsednik ministarskog saveta, ministar inostranih dela Nik. P. PaSid. 

Ministar financija Dr. L. PaCu. 

Ministar unutrasnjih dela Stoj. M. Protid. 

Ministar gradevina J. P. Jovanovid. 

Ministar prosvete i crkvenih poslova Lj. Jovanovid, 

Ministar pravde M. S. Duridid. 

Ministar narodne privrede Dr. V. Jankovid. 

Ministar vojni, pukovnik DuSan P. Stefanovid. ^ 

• Iz originala. 



2. 

Manifest regenta Aleksandra.* 

Nis, 29. (16.) jula 1914. 

Mojim junackim i dragim Srbima! 

Na nasu Srbiju nasrnulo je veliko zio. Austrougarska. 
nam je objavila rat. Sad svi innamo da budemo slozni i junaci. 

Nevolje nase kraljevine i nasega naroda s Austrijom iiisu 
pocele od jnce. Kad je god Becu trebalo, davana su najsve- 
canija obecanja, da ce se sa Srbima i Hrvatima pravedno' po- 
stupati, pa je ipak sve to ostalo neispunjeno. Zaludu su srpski 
i hrvatski granicari, i toliki drugi nasi junaci, lili krv po 
celoj Evropi za slavu i korist beckoga dvora, zaludu su bile 
:zrtve koje je Srbija za vlade Moga d'ede^ podnela, kad je po- 
mogla da se spasava carski presto od nezadovoljnih i pobu- 
njenili njegovih naroda,^ zaludu je Srbija uvek r-adila sve sto 
ije mogla, da zivi u prijateljstvu sa susednom carevinom — 
sve to nije nista pomoglo. 

I Srbija kao drzava i nas narod, gde god bio, svakad i 
svuda su sumnjiceni, i zato su uvek zapostavljani drugim na- 
Todima. Pre trideset i sest godina zauzela je Austrija srpsku 
Bosnu i Hercegovinu, koje su ustale bile, da se oslobode, a 
pre sest godina konacno ih je prisvojila bespravno, obecavsi 
im ustavne slobode, koje — onake kakve su dane — nisu ni- 
ukoliko narod zadovoljile. Sve je to stvorilo duboko nezado- 
voljstvo u naroda, narocito u bujne i nerazmisljene omladine, 
pa je naposletku izazvalo otpore,. pa i sarajevski'atentat. - 

Srbija je taj kobni dogadaj iskreno ozalila, osudila i izja- 
vila gotovost, da ce predati sudu svakoga saucesnika; ali je 
brzo sa zaprepascenjem videla, da Austrijanci za nj bacaju 
odgovornost ne na svoju rdavu upravu ili na pojedine krivce 
samoga dela, nego na kraljevinu Srbiju. Bez obzira sto je 
ono ubijstvo izvrsio samo jedan oovek, njin podanik, uz pri- 
pomoc nekoliko drugova, i to u rijihovoj zemlji, pred ocima 
svih njinih vlasti, Austrija je za to okrivila nase cinovnike i 
■oficire, srpsku vladu i naposletku celu kraljevinu Srbiju i sve 
Srbe gde god ih ima. Takvo optuzivanje jedne nezavisne 
drzave za tude krivice, jedinstveno je u istoriji Evrope, gde 
onaka zlopina dela na zalost nisu retka. U smislu tog okriv- 
Ijavanja podnela je austro-ugarska vlada 10.^ ovog meseca 

* Iz originala. 

1 Knez Aleksandar Karadordevic (1842.— 1858). 

2 God. 1848. pomagala je srpska vojska pod generalom Knidaninom, 
vojvodanskim Srbima protiv Madzara. 

3 23. po novotn. 



Mojoj vladi neobictiu predstavku s tesklm optuzbama i zahte- 
vima, trazeci od Srbije zadovotjenje i ostavljajuci joj rok od 
48 sati za odgovor. Moja je vlada, odgovarajuci zeljama na- 
Toda i upotrebi mira, koju oseca ne samo Srbija, vec i cela 
Evropa, htela izbeci po svaku cenu sukob; i zato Je izisla 
ai susret austro-ugarskoj vladi do krajnjih granica popustlji- 
-vosti, preko kojih ne moze ici nijedtia nezavisna drzava. 

Kad le o tome Izvesten austro-ugarski poslanik, izjavio je 
•odmah, da njegova vlada nije zadovoljna odgovorom i pre- 
Icinuo je diplomatske odtiose s Mojom vladom. Tada su sve 
prijateljske nam drzave — na celu im bratska nam Rusija — 
pokusale skloniti austro-ugarsku vladu, da pristane na mirno 
resenje spora. Nazalost becki drzavnici ostase glulii prema 
savetima mudrosti i interesima cove^nstva. Oni nam obja- 
•vise juce rat, ne prezajuci da time izazovu i nedogledne posle- 
'dice jednoga evropskog zapleta. 

I ako teska srca i svestan svih teskoca i opasnosti, bas 
•'U casu kad su se srpski ratnici spremali da pribiraju dozrele 
plodove svoga truda, Ja sam prinuden pczvati sve mcje drage 
i hrabre Srbe pod srpsku trobojku s uverenjem, da ce se oni 
i u ovoj prilici pokazati dostojni svoiih slavnih predaka, onaki 
Icaki su bill lane i preklane. S verom u Svevisnjega Gospoda 
Boga, s nadom u simpatije prosvecenog sveta i u konacnu po- 
"bedu nase pravde, s poverenjem u pomoc svojih velikih srod- 
Tiika i pouzdanih prljatelja, primimo, zajedno s nasom junackom. 
tracom Srbima Crne Gore, borbu koja nam je obesno namet- 
nuta. U nasoj slavnoj proslosti. starijoj i novijoj, ima dosta 
svedocamstava, da Srbin, kad je slozan, moze pobediti i mnogo 
veceg protivnika. Posvedocimo jos jedanput, da se. Srbin ume 
zrtvovati za svoju otadzbinu i obilicskim pozrtvovanjem obra- 
niti je pred mnogobrojniin oholim neprijateljem. 

Srbi branite svom snagom svoje ognji- 
••ste i srpsko pie me. 

U Nisu 16. jula 1914. godine, 

Aleksandar. 

Predsednik ministarskog saveta, ministar inostranih dela Nik. P. Pa§i(3, 

Ministar financija Dr. L. PaCu. 

Ministar unutrasnjih dela Stoj. M. Protid. 

Ministar gradevina J. P. Jovanovid. 

Ministar prosvete i crkvenih poslova Lj. Jovanovid. 

Ministar pravde M. S. Duridid. 

Ministar narodne privredc Dr. V. Jankovi(i. 

JVlinislar vojni, pukovnik DuSan P. Stefanovfd. 



3. 

Zakljucci „Hrvatske straze" u Buenos- 

Airesu.* 

Buenos Aires, 3. aug. 1914. 

Na narodnoj skupstini Hrvata i Srba, cdrzanoj dne 3.- 
augusta 1914. ii Buenos Airesu, zakljuceno je slijedece: 

U osjecaju nase doimovmske Ijubavi, u casu borbe na-. 
zivot i smrti izmedu Slavenstva i Svcnijemstva, ne moze biti 
dvojbe niti o nasim simpatijama, niti o nasem drzanju.^ 

Ako smo pod. teskom rukcm Habsburgovaca bili 400 go- 
dina prisiljeni da sutimo na sve nepravde i uvrede, sto su 
nasem slavenskom narodu nanesene, sada je kiicnuo cdlucan 
cas cdmazde: 

1. da se pozcve sve Slavene Austrc-Ugarske monarhiie,. 
da se pridruze nasem pcthvatu, kcjemu je stavljen cilj, da se 
otresemo 400-godisnjega jarma. 

2. da se u tu svrhu organiziraju dcbrovcljne cete, koje 
ce se prvom mcgucom priiikom uputiti put Evrope, da se bilo 
u srpskim bilo u francuskim redovima bore prctiv prevlasti, 
koja nam je dcsada skucivala slobodu; 

3. da se poi^ede akcija za namaknuce sredstava za ostva- 
renje gornje odluke; 

4. da se stupi u sto uzi saobraca*] sa srpskom, ruskom. 
francuskom i engleskom kolonijom; 

5. da se osnuje stalan odbor za sakupljanje za srpski 
-Crveni Kriz«; 

6. da se cvi zakljucci najbrzim putem jave slavenskim 
kolcnijama u Juznoj i Sjevernoj Americi te dia ih se pozove, 
da se nasoj akciji pridruze. 

Buenos Aires, dne 3. augusta 1914. 

Jezevic, M. Sole, Rukavina, Depolo, Zuvanii^, Kvaternik,, 

Rozmanid, Crnkovic, S. Sole, Madukat, Deli6, Miloslavid, 

Cvitovid, DraSkovid, Hadzi(^ i Ukropina. 



* Iz originalnoga koiicepta. 

1 Na glas da je Austro-Ugarska navijestila Srbiji rat, slof.i se u Buenos- 
Airesu od onainosnjih nasih sinova drustvo „Hrvatska straza-*, koie je 
onda izdalo ovaj ^Manifest na narode Slavenske krvi austro- 
ugarske monarhije". Ovaj je manifest bio odgovor na proglas tamosnjegc 
austrc-ugarskoga konzulata, koji je .pozivao podanike biv.se monarhije, da sa. 
jave i da budu otpremljeni kuci, da vrse vojnu duznost u austro-ugarskoj vojsci 



Kegent Aleksandar srpskoj vojsci.* 

Kragujevac, 4. aug. (22. jula) 1914. 

Junaci! 

Najveci i zakleti nepri'jatelj nase drzave i nasega naroda 

lenada i bez ikakvog razloga nasrnuo je bescmucno na nasu 

ist i na nas zivot. Aiistrija, taj nezajazljivi nas severni sused, 

fee je nagomilala vojsku i ucinila vise pokusaja, da prede nasu 

jvernu granicu i da porobi nasu divnu otadzbinu. Njoj kao 

je bile malo, sto smo mi mcraii godinama mirno da slu- 

imo jauke miliona nase brace, koji su do nas d.opirali iz Bcsne 

Hercegovine, iz Banata i Backe, iz Hrvatske, Slavonije, 

rema i sa nasega mora, krsne Dalmacije. Sada Je zatrazila 

ijvi.se, trazi nasu glavu, nasu nezavisnost, zivot i cast Srbije. 

Junaci! 

Posle sjajnili uspelia nasega oruzja 1912. i 1913- godine 
Ldrzavniii tekovina, koje nam je priznala cela Evropa zaklju- 
jnim mirom u Bukurestu, Ja sam uajiskrenije zeleo, da se 
frbija i Moji dragi ratnici u/ miru odmore i okrepe od silnih 
itniii napora, uzivajuci u tekovinama svojih pobeda. I zato 
Srbiija bila gotova, da se na imiran nacin cbjasni i sporazume 
Austro-Ugarskom o svima spornim pitanjima. Ali se, na- 
:alost, odmali^ uvidelo, da Austrija ne ide na tO', da s nama 
pregovara. Cak i da smo ispunili sve njene zaliteve, ona je 
bila resila, da nas napadne, da nas ponizi i da nas ubije. Zato 
su ti sramni zahtevi Austrije morali dobiti dostojan odgovor. 
Ja sam ih sa prezrenjem odbio, uveren da cete svi vi tu sra- 
motu, koja je imala pasti na nas, baciti u lice onome. koJi je 
pokusao, da njome umrlja sjaj i slavu vasega oruzja. Stoga 
>am vas i pczvao u ovo ratno doba, da pod vasim pobedo- 
iiosnim zastavama, i ako jcs umorni oid skorasnjih nasih pobeda, 
stanete opet na branik otadzbime. 

Saopstenje koje vam sada cinim, jeste objava rata Austriii. 
Na oruzje, moji dicni sokolovi! 

Junaci! 

Vi cete imati da se bcrite sa jednim neprijateljem, koji 
'likad nije imao ni ratne srece niti vojnickih pobeda! U ovome 
svetom ratu Ja cu vam biti vrhovni komandant. Mi smo se 
prosle dve godine velikim delom upcznali u bojnoj vatri. I ja 
^am se na Kumanovu, Bitolju i na Bregalnici sa ponosom divio 
v'aso} svesnoj hrabrosti i vasem besprimernom samopregore- 
vanju. Zato sam i uveren, da cete vi i ovoga puta, na braniku 

* Iz originala. 



otadzbine i u velikom delu oslabodenja srpsRoga robija umeti 
samo da uvecate slavu i lepi glas srpskoga oruzja i vasega. 
junastva. 

Junaci! 

Pored bratske Crne Gore i svih ostalih Srba, koji ce ser 
protiv Austrije boriti gde se tko bude zatekao i cime bude 
mogao, vi cete u ovoj velikoj borbi kao svoje ratne drugove 
imati sa severa nasu modnu i silnu bracu Ruse, ciji je uzviseni 
car Nikola II., na prvi glas o austrijskom napadu na Srbiju, 
odlu6no- i viteski sa celom oruzanom Rusijotm stao na odbranit 
Srpstva i Slovenstva. S druge strane uz Ruse su stall rame 
uz rame njihovi hrabri saveznici a nasi osvedoeeni prijateljis 
Francuzi, koji su vec otpoceli ogorcenu bcrbu s austrijskiiTi> 
saveznikom, Nemackom. 

Junaci! 

Na svetu nema svetije duznosti nego sto ]e odbrana svoje- 
drzave, svoje nacije i vere, odbrana svcga ognjista, svojih. 
starih i nejakih. Stoga, s verom u Boga, u njegovu pravdtt 
i milost, podimo napred uvereni u pobedu i ukrasimo na§e 
zastave novim lovorikama, jer je na tim zastavama Providenje 
ispisalo danas jasnije nego ikad nas ratni poklic: 

U boj za slobodu inezavisnost srpskoga 
naroda! 

2ivela Srbija! 

2ivela Moja dicna vojska! 

Kragujevac, 22. jula 1914. godine. 

Vrhovni komandant vojske presto lonaslednik; 

Aleksandar. 



Proklamacija crnogorskoga kralja Nikole."*^ 

Cetinje, 7. aug. (25. jula) 1914. 

Crnogorci ! 

Jos >ne dospjeste da krv operete s vasih hrabrih misicav 
a vas stari kralj primoran je, da vas i po treci put, za nepune 
dvije godine dana, poziva pod oruzje, da vas i po treci put 
povede u rat, sveti rat za slobodu Srpstva i Jugoslovenstva. 
Sudbonosni cas je kucnuo! 

Crno^zuti barjak, koji od davnih vremena kao mora pri- 
tiska dusu jugoslovenskog naroda, razvio se, da taj narod sad; 

* Iz originala. 



I 



■potpuno unisti, da njegove slobodne predstavnike, Srbiju i 
Crnu Goru, pregazi. 

Izmicuci pred najezdam silnoga Osmanlije, Jugosloveni 
su se prilagodavali hriscanskoj Austriji, da se s njome zajediiQ 
opru najezdi s Istoka. Oni su kod nje trazili spas zivota, a 
nasli su grob svoje slobode. Nemilosna Austrija primila iii je 
ne kao pomagace za zajedniicki opstan,ak, vec kao izmecare 
i uboge najamnike, da njihovim mesom i krvlju njihovom stiti 
i skriva svoje sebicne interese. Drzala ih je kao bedem 
prema razjarenom Azijatu i gurala ih nemilcsno na klauice nje- 
mackih i italijanskih polja. 

Heroji bitke na Bautzenu, gdje Je slavni svedski kralj 
poginuo, bili su Jugosloveni/ Krvlju svojom prelili su bojno 
polje Holandije i zalili obale Sjevernog Mora, a Adriju su joj 
samo oni ccuvali bedemom od kostiju slovenskih. Za sve to 
Austrija je zahvalna Jugoslovenstvu nepravdom, gonenjem, ro- 
bovanjem i pakosnim sijanjem razdora medu bracom, za sto 
je cak i crkvu kao sredstvo uzimala. Dok su lanci robovanja 
stezali Slovene u zemljama monarhije, dotle su nosioci crno- 
zute boje cupali i iskopali srce Srbinovo, divnu Bosnu i Herce- 
govinu. Krvlju srpskom zaliveni Skadar i Drac oteli su nam 
svojim intrigama, a kad ion sve to nije pomagalo, kad su se 
slobodne srpske zemlje, osnazene posljednjim ratovima, hvala 
budi Bogu i junastvu srpskom, spremale za novi kulturni zivct, 
kad su se slovenska braca nasla zajedno u prostranoj crkvi sve 
Jugosliajvije, sa cijeg su amvona otpoceli propovijedati slogu, 
bratstvo i jednakost, latili su se oruzja, da svoje zlobne na- 
mjere postignu, da nas uniste. Austrija je objavila nasoj dragoj 
Srbiji rat, objavila ga nama, objavila ga je Srpstvu i cijelom 
Slovenstvu. 

Nasu pravednu stvar uzela je u zastitu mocna Rusija, 
predstavnica velikoga Slovenstva i nasa vjekovna zastitnica, 
sa svojim prosvijecenim saveznicima. Krv se vec lije na Du- 
navu, Savj i Drini. Lije se na granicama nase mocne zastit- 
nice Rusije i n*jene saveznice Francuske, pa sad tko je junak 
na oruzje! Tko je junak i slijedi koracima dva stara srpska 
kralja, da ginemo i da krv prolijevamo za jedinstvo i slobodu 
zlatnu. Na nasoj su strani Bog i pravda. Mi smo htjeii mir, 
a nametnut nam' je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga 
srpski i junacki, a blagoslovi vasega staroga kralja pratit ce 
vas u svima vasim podvizima. 

2ivjeli moji mili Crnogorci! 

2ivjelo nase milo Srpstvo! 

2ivjela nasa mocna zastitnica Rusija i 
njeni saveznici! 

Cetinje, 25. jula 1914. godine. Nikola. 

1 Misli se na bitku kod Liitzena (16. nov. 1632.), u kojoj je poginuo 
kralj Gustav Adolf, navodno od fete Hrvata, lakih carskih konjanika. 



Veliki knez Nikola Nikolajevic srpskoj 

vojsci.* 

Petrograd, 8. aug. (26. jula) 1914. 

Saljuci najiskreniji pozdrav i zelju saveznoj srpskoj vojsci, 
saljem joj i uverenje, da ce Srbija sa ostalim saveznicima 
istrajati u borbi do kraja radosnim srcem, narocito stoga, sto 
se hrabra srpska vojska nalazi u tome savezu, koji ima da 
resi sudbinu Evrope. U isto vreme javljam slavnoj srpsko} 
vojsci, da je nepokolebljiva cdluka Rusije, da ne vrati mac 
u korice sve dotle, dok se god Nemacka i Austro-Ugarska pot- 
puno ne savladaju te da vise ne mogu smetati mirnom razvoju 
Slovenstva. 



7. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.** 

Kragujevac, 16. (2.) nov. 1914. 

Junaci! 

Osramocen porazom koji ste mu slavnim vasim onizjem 
dva puta dosada naneli, neprijatelj napreze sada i poslednju 
snagu, da vas junacki otpor slomi. 

Slomljen i nemccan prema Rusima, velikom nasem sa- 
vezniku, mrski neprijatelj hoce da iskali svoj gnjev prema nami. 

Junaci ! 

Svojim ocima gledali ste grczote sto ih je nedavno po- 
cinio drski neDrijatelj nad nebranjenim domoyima i nad slabom 
nejaci u Jadru, pitomoj Macvi i bcgatom Sapcu. Videli ste 
iskaljeno sramno njegovo divljastvo nad vasim palim drugo- 
vima, Slusali ste jauke povoraka nejakih: zena, djece i izne- 
mogliih staraca sto pored nas promicahu sklanjajuci se pod 
zastitu vasega oruzja ispred najezde divljackoga neprijatelja. 

Dicni Junaci! 

Posle jwnacke vase odbrane na obalama Drine, gde ste 
snaznim svojim misicama pokcsili citave redove neprijatelja 
— on je uspeo, da vas potisne 1 prcdre u nasu zemlju. Prote- 
rajte ga iz nase zemlje i unistite ga. 

* Ovaj je brzojav odaslan putem srpskoga poslanstva u Petrogradu na 
srpsko vojno ministarstvo, koje ga je potom publikovalo 9. aug. (27. jula). 
** Iz originala. 



I 



9 

Vi se borite s onim istim neprijateljem, koga ste ine- 
ivno cnako sjajno tukli. Vi imate i sada protiv sebe one iste 
jegove vojnike, koje ste nedavno gonili put Drine i Save i 
i)je u svom divljem begstvu ispreda vas pitahu samo: »Gde 
e Drina«, ostavljajuci za sobom topcve, oruzje, municiju, bol- 
[ice i vozove — slavne trofeje vasega junastva. To je nepri- 
itelj, koga ste do pre neki dan svuda junacki suzbijali, nano- 
jci mu teske gubitke. 

Jiinaci ! 

Plemenka duznost, zastitia nejaci i dcmova nasih poziva 
s, da svaku stopu nase zemlje uporno branimo. Sveti grobovi 
lili nasih drugova traze od nas osvetu nad neprijateljem. Cast 
sa i ugled, kcji smo, sa svojim vitestvima, stekli kod nasili 
ocnih saveznika i sirom celoga sveta, nalazu nam, da steg- 
»mo svoje cvrste misicc i jos jednom, snaznlm udarceni po- 
vo razbijemo neprijatelja. 

To su nase duznosti prema otadzbini, prema slaboj nasoj 
nejaci, prema nama samima. 



Junaci! 

Nasa je borba sveta. Nasa je borba pravedna. U Evropi 
nasi saveznici svuda napreduju. 

Nasa mccna braca Rusi gone razbijenu nem.acku i austrij-, 
sku vojsku u svim pravcima. Oni vec prelaze Karpate. 

Na vas je sada da se pokazete dcstojni nasili prijatelja 
i saveznika. 

Junaci s Cera i Jadra! 

Pogledajte na vase proslavljene zastave i primite k srcu 
na njima ispisane reci . S verom u Boga za kralja 
i ot ad z b i nu. 

N i s t p e nase zemlje n e p r i j a t e 1 j u ! 

Nap red u pobedu! 

S nama je Bog! 

Zivel'd Moja dicna vojska! 

U Kragujevcu 2. novembra 1914. godine. 

Vrhovni komandant Prestolonaslednik 

Aleksandar. 



10 



Izjava kr. srpske vlade u Narodnoj 
Skupstini.* 

Ni§, 7. dec. (24. nov.) 1914. 

Vladi 'je cast izici pred narodno predstavnistvo s ovoim 
izjavom : 

Uverema u poverenje narodne skupstine, dokle god svoje 
sale stavlja u sluzbu velike stvari srpske drzave i srpsko-hrvat- 
skog i slovenackog plemena, vlada smatra za svoju prvu duz- 
nost, da se s beskrajnim postovanjem -pokloni pred svetim 
zrtvama hrabro i voljno prinesenirn na oltar otadzbine; 

Uverena u resenost celoga srpskog naroda da istraje u- 
svetoj borbi za odbranu svoga svetcg ognjista i slobode, vlada 
kraljevine smatra kao svoij najglavniji i u ovim sudbonosnitm 
trenucima jedini zadatak, da obezbedi uspesan svrsetak ovog:. 
velikog vojevanja, koje je, u trenutcimia, kad je zapoceto, po- 
stalo ujedno borbom za oslobode-nje i ujedinjeiije sve nase 
neslobodne brace Srba, Hrvata i Slovenaca. 

Vlada ce se truditi, da bude veran izraz te resenosti na- 
rodne, i ona ce verna svojim moonim i junackim saveznicima^ 
s poverenjem u buducnost cekati cas pobede. 

Ova je izjava bila prihvacena od citav& 
skupstine burnim i odusevljenim pljeskom 
i p v 1 a d i V a n j e m. 

9. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.* 

Kragujevac, 11. dec. (28. nov.) 1914. 

Junaci ! 

Nadcovecanskom hlrabroscu i uzvisenim zrtvama vi ste^ 
mill Moil junaci, u krvavim bojevima poslednjih) dana potukli 
neprijatelja i sa brzinom necuvenom u ratnoj istoriji gonit&. 
njegovu raizbijenu vojsku. 

Vi ste potukli cetiri neprijateljeva korpusa, zadobili ste: 
silne troifeje i u dosadasnji venae vasih pobeda upisali ste f 
slavne pobedle na Ovcaru i Kablaru, na Suvoboru i Maljenu^ 
na Kosmaju, Ljigu i Kolubari. Braneci slobodu svo*je zemlje^ 
vi ste na tim planinama i na obalama tih milih nasih reka 

* Iz originala. 



IT) 

podigli velicanstvene vecite spomenike vasega junastva. Po- 
digli ste spomenike, koji ce pokoljenjima pricati o vasim slav-- 
nim delima. 

Nasi saveznici iishiceni su ovim vasim pobedama. Oni 
vam se dive. 

Otadzbina ce vam biti vecito blagodarna, a Ja sam gord,- 
sto sam na celu vasem i sto Mome Uzvisencme Ocu mogu 
podneti jos jedan sjajan podvig Njegovih dicnih sokolova. 

Saljuci vam Moje pozdrave, Ja vas, junaci, pozivam, da 
sa gvo'zdenom voljom produzite gonjenje neprijatelja. Prote- 
rajte ga iz nase mile zemlje, povratite cgnjista nejaci, koje je^ 
neprijatelj surovo sa domcva njihovlh oterao. Kaznite ga do> 
kraja i po treci put. Pokazite mu kako Srbin brani svoju 
grudu zemlje i do poslednjeg dalia gonite njegove svirepe.- 
horde. 

Napred na Drinu i Savu! 

Slava palim na boinom polju! 

2iveli Moji dicni oficiri i vojnici! 

U Kragujevcu 28. novembra 1914. godine. 

Vrhovni komandant, prestoionaslednik 

Aleksandar. 

10. 

Regent Aleksandar srpskoj vajsci."^ 

Kragujevac, 28. (15.) dec. 1914. 

Junaci ! 

Vec se navrsio peti mesec kako je na nasu milu otadz- 
binu napao neprijatelj. Istroseni u dva slavna all teska rata,, 
mi smo ga ipak muski i junacki docekali. I posto smo ga jed- 
nom pctukli na Ceru i Jadru. mi smo mu posle tolikih driigih 
krvavih ali slavnih bojeva, sada zadali udar tezi od svih do- 
sadasnjih. Hiljade zarobljenika, stctine topova i silna oprema. 
vo^jna, sto je od neprijatelja zadobismo, svedoce o njegovom 
porazu i nasoj slavi. 

Junaci! 

Ja sam ponosit dla objavim da na zemljistu kraljevine 
Srbije nema vise neprijatelja. Izagnali smo ga krvave glave. 

U tom svecanom trenutku (kad se na ponositom srpskom 
Beogradu vije ponovo pobedna srpska zastava), ja hocu pre 
svega drugcg da ispunim jedan dug zahvalnosti. 

* Iz originala. 



12 

U redovima vasim, rame uz raine s vama, ratuju u ovom 
trecem ratu i braca nasa koju od Tiiraka oslobodismo. Vi ste 
svedoci njihiovog jimastva i njihove Ijubavi prema otadzbini. 
Kosovcii i Vardarci, Zegljigovci i Bregalnicani, Bitoljci i Pore- 
cani pokazali su se dostojni svoje brace §umadinaca i Duna- 
vaca, Podrinaca i Mioravaca, Timocana i Uzicana. Pokazali 
su se dostojni pctomci junaka Milutinovih i Dusanovih, sto 
nekad daleko pronese slavu srpskcg imenia i oruzja. 

Ja hocu da im dam vidan znak priznanja otadzbine. 
Pred ovako nesumljivim dokazcin svoga velikcg pozrtvovanja 
i pred tako junacki prolivenom svoiom krvlju za svoju Srbiju: 
pred takvim stvariiim dokazom vrsenja svoje najleze gra- 
danske duznosti i to sa takvim odusevl^jenjem, Ja objavljujcm 
njihovo pravo na sve politicke i ustavne tekovine osloboditeljke 
Srbije. Prva redovna narodna skupstina po zakljucenju mira 
resit ce sve potrebne mere, te da se to potpuno i u zivot 
uvede. 

Junaci! 

Qvozdeni obruc nasih mocnih saveznika steze se sve vise 
oko nasega zajednickog neprijatelja. Osecajuci se pred po- 
razom i strahujuci od njegovih teskih posledica, en S3 bcri 
ocajno ali uporno. Ali uzalud. Broj njegovili vojnika sve je 
manji, a nasi saveznici uvcde svakoga d'ana sve nove vojske 
u borbu. Kraj toj dzmovskoj borbi vec je danas jasan, i ako 
cna Jos nije zavrsena. 

Mi moramo Jos nekc vreme vrsiti nasu tesku duznost i 
stcjati uz nase velike i silne saveznike, koji se bore i za nas, 
dokle oni ne smozde nasega zajednickcga neprij^atelja na nji- 
hovim prostranim poljima, a tada ce nastati mir, i to dugi mir, 
koji ce dostojno nagraditi zrtve za nasu Veliku Srbi'ju. Tada 
ce nasa otadzbina biti mnogo veca, silnija i srecnija no sto je 
ikada bila. 

A zato ce, vitezovi, Srbija biti vama blagodarna. 

U Kragujevcu 15. decembra 1914. 

Vrhovni komandant prestolonaslednik 

Aleksandar. 

11. 

Hrvatski odbor u Rimu protiv grofa Tisze.* 

Rim, u decembru 1914. 

Hrvati u inostranstvu, koji su se sreonim . slucajem na 
vrijeme mogii da spase od tamnice ili progona, kojiona austro- 

* Iz originalnoga koncepta. Izjava je ova izasla u „Corriere dela Sera", 
a potom i u drugim talijanskim novinama. 



13 

ugarske vlasti u raznim oblicima sprccavaju predstavnike hr- 
vatskcRa naroda da na hrvatskom zemljistu iskazu svoje prave 
osjecaje, odlucno prosvjeduju nred licem prosvijecene i slobo- 
doumne Evrope prctiv pcdvala grcfa Tisze, koji zeli da za- 
vede evropsku javnost o pravomii stanju stvari u Austro- 
Ugarskcj i o pravim osjecajima koijima je prczet hrvatski 
riarcd.^ 

Pctpisani cdbor Hrvata prije svega izjavljuje, da ce ostati 
potpuno bezuspjesan pokusaj grofa Tisze, da cdvoji sfvar hr- 
vatskoga naroda od stvari srpskoga naroda, i da ne ce nista 
koristiti pritjsak, koji se sada vrsi na predstavnike i na sam 
narod u Hrvatskoj. Mr izjavljujenio da iz svecanih izjava hr- 
vatskoga sabcra proizlazi, -da se Hrvate i Srbe smatra jednim 
istim narcdo-m, koji imade jedne iste ideale, koji je jedan i 
nedjeljiv po svetoni jedinstvu niaterinske zemfje, krvi i jeziku, 
a koji je bio pocijepan jedino dlelovanjem cnih, koJi su dcsada 
ravnali sudbinom jednoga dijela tcga naroda. 

Hrvatski odbor prosvjeduje prctiv rata, koji je pcduzet 
protiv Srbije i Crne Qcre, tih zivctnili dijelova nasega naroda; 
prosvjeduje protiv polwala zbog heroizma, Ijubavi, pozrtvo- 
vanja i sainc-prijegora, koje pohvale iz ustiju grofa Tisze zvuce 
kao okrutna uvreda za hrvatski narod. Evrcpa, kojcj agenti 
austro-ugarski lazno prikazuju stainje stvari, treba da svaku 
manifestaciju, vojnicku ili gradansku, koja se pripisuje Hrva- 
tima na teritoriju austro-ugarskom, smatra^u iznudenim nasi- 
Ijem na tijelu i na savjesti Hrvata. Vjerni predajama djedova, 
Hrvati su uvijek naglasavali volju, da zive slcbodni i nezavisni, 
i usprkos cascvitili nesporazumaka i sporova izmedu Hrvata i 
Srba, koji sporcvi su bili cd daleko manje ostrine, nego spo- 
rovi izmedu Bavaraca i Prusa u Njemackoj, Hrvati su stalno 
proglasivali istovetnost svojih posljednjih ciljeva s posijednjim 
ciljevima srpske brace. 

Sadanji ie rat madzarski i austrijski rat, ali niposto lir- 
vatski ili slovenski rat. A bas sada, kad cd Tilsita do Kotora, 
Njemacka i Austrija, vojujuci sjedinjenim silama, stopliene u 
jednu vojsku, proglasuju istovetnost njihcvih politickih pro- 
grama, hrvatski rodoliubi svjesni najvisih iinteresa Slovenstva, 
koje predstavljaju danas Rusija, Srbija i Crna Gora, pocinili 
bi svjesno narodno samoubijstvo, kad bi od svoje vlastite volje 
odobrili tnrcvarenje srpskoga naroda. 

Potpisani odbor izjavljuje, da bi se citavi hrvatski narod, 
kad bi bio Slobodan da iskaze pravu svoju misao, podignuo 
jednodusno protiv okrutnoga i uvredljivoga poziva, da se bori 

» Ugarski ministar predsjednik grof Stjepan Tisza rekao je u pe- 
stanskom parlamentu mjeseca decembra ove rijeci: „Nasa hrvatska braca dala su 
u ovome ratu takav primjer junastva, Ijubavi, pozrtvovanja i samoprijegora, da 
je takovo njihovo ponasanje postalo izvorom Ijubavi, povjerenja i postovanja 
prema njima u srcima svih dobrih Madzara i Austrijanaca. 



14 

za svoje vjekovne tlacJitelje ili cak zajedno sa stoljetnirii dus- 
manima Jugoslovenstva, Turcima, tim bicem krscanstva, za 
koje su bas Hrvati prolili ootoke krvi i zadobili castan naziv 
»Predzide krscaiistva«. K,ad su Srbi u slavnom balkanskom 
ratu pobijedili Turke, Hrvati su to pozdravili neiskazanim jos 
odiisevljenjem, kao da su i sami tim ratom bili oslobcdeni. A 
sa najvecom boli morala je cijela Hrvatska, izuzev nekoliko 
placenika i zavedenih, gledati bombardovau^je Beograda, u 
kojemu su prije dva vijeka bili carski orlovi Eugena Savojskoga 
pozdravljeni kao osloboditelji. 

Ova dva dogadaja, oslobodenje Beograda od Turaka i 

• sadanje bombardovanje Beograda, i Hrvatima najbolie doka- 
zuie, kako je Austro-Ugarska postala od osloboditeljice raza- 
rateijica narcdnoga jedinstva Srba i Hrvata. 

Hrvati teze za narodnim preporodcm na osnovima gra- 
danske slobode i politicke nezavisnosti i unatoc toga sto su 
prisiljeni, da svoje sinove salju u ovaj pogani rat, ocekuju sa 

'nestrpljenjem i pouzdanjem rasap njibovih tlacitelja, koji i sada, 
uvredljivim pohvalama grofa Tisze kusaju da iirvatsko plenie 
podcine sebi i dalje, denuncirajuci ga, potlacena i nevina, pre- 

:ziru prosvijecenih i slobodoumnih naroda. 

Hrvatski odbor.' 

12. 

Regent Aleksandar srpskdj vojsci.* 

Kragujevac, 7. jan. 1915. (25. dec. 1914.). 

Junaci ! 

Sto'jeci pred neprijateljem na braniku svoje mile zemlje, 
'vi docekujete velike svetle praznike Hristovog Rozdestva, da- 
leko od svojih milihl' i dragih na domu. 

Junaci ! 

Proslavite Rozdestvo Hristovo u mislima sa vasima na 
domu, slavite Boga sto je nasem oruzju dao svoj blagoslov i 
sto ste junacki odbranili svoju zemlju od naiezde neprijateljske. 
Budite sretni i zadovolini sto ce u vasim domovima i ove go- 
dine bozicni Badnjak biti prinet na vatru u punoj slobodi a 
"u slavu Boziju. 

Sa verom u Boga slavite ime njegovo sa punom nadom, 
da ce i dalje aijegov blagoslov pratiti nase orjjzje i nasu milu 
Srbiju. 

^ To est, tada neki Hrvati (medu njima Dr. Trumbic, Dr. Hinkovi^, 
3Dr. Lujo conte Vojnovic), koji su boravili u Rimu. 
* Iz orig nala. 



I 



15 



Docekujuci ove svetle praznike sa vama z-aijedno na 
l)OjnoTn polju, Ja vas junaci pozdravljam pozdravom : 
Hristos se rodi! 

U Kragujevcu 25. decembra 1914. 

Vrhovni komandant prestolonaslednik 

Aleksandar. 

13. 

Upravni odbor „Jadranske legije" 
Jugoslovenima.* 

London-Rim, mjeseca januara 1915. 

Jugoslavijo ! 
Slovene!, Hrvati, Srbil 

Qromovi tutnje, brda jece: o krvave grudi djece Kara- 
iorda, tvrde kano hridi gorde Crne Gore, razbija se v^l tude 
lajezde. 

Madzar, Nijemac, Tiircin, tri zakleta neprijatelja sloven- 
^koga roda, udaraju ognjem i macem, da zatru nase sjeme i 
iiguse glas grla nasega. 

U danima sjaja i slave, dok su po Balkanu umirala nasa 
"braca za slobodu pet vijekova ugnjetavane raje, Bee, Pesta i 
Berlin sijali su mrznju medu nas, paklenim spletkama i oru- 
-zanom prijetnjom htjeli da sprijece rasulo osmanlijskoga car- 
stva. Strahotne sve te kusnje izdrzala je mucenicka Srbija i 
Crna Gora vjestom i okretnom politikom i krvaviim zrtvama 
junacke svoje vojske. Kad su nas ta zlocinacka zadirkivanja, 
bezbrojne veleizdajnicke parnice, mucenja i proganjanja nasega 
naroda u Austro-Ugarskoj izazvala na otpor i borbu za ozivo- 
vorenje narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata, Srba, kad je 
iza 2eraica, Jukica, Dojcica na posljednju uvredu na Vidovdan 
Li Sarajevu ogorcena dusa podrazene mlade buntovne Jugosla- 
vije, Principa i bcsanskih drugova, uzvratila bombom — 
Austro-Ugarska je opet trazila krivce, ne u Becu ni u Pesti, 
nego u Beogradu. Pod laznom isprikoim da kazni urotnike, 
Austrija, ko^ju smo mi sacuvall od rasula i koja je imala da 
bude zid citavoj kultumoj Evropi proti nasrtaju barbarskoga 
Istoka, napade umornu Srbiju, da unisti gnijijezdo, gde se gajila 
sloboda svih juznih Slovena. Turskom gospodstvu u Evropi, 

* Iz originala. — Oni patrioti koji su docnije osnovali „Jugoslovenski 
odbor u Londonu", najprije su u Rimu imali na umu, da osnuju odbor „Ja 
dranske legije". Ta je misaa potom napustena. Jugoslovenski odbor u Lon 
' onu konstituirao se definitivno 1. maja 1915. 



16 

madzarskoj teznji k Jadranskcm moru i njemackcm prodiranju: 
na Istck, postavise se nasuprot Jugosloveni: Srbi, Hrvati, Slo- 
venci. Ovim ratom nasa tri udruzena neprijatelja hoce da 
skrse taj otpor i da nas pregaze. Proti Srbima pognase Hr- 
vate i Slovence, da se mediiscbno kolju. Za njima natisnuse 
madzarske i njemacke regimente, da bez milosti kose svakoga^ 
koji zastane samo da ispuni njihcvu ckrutnu zapcvijed i da sa- 
kati i mrcvari sinove zajednicke nam majke. 

Ti sve to znas, hrvatski, srpski i slovenacki prognanice — 
i stojis i cutis. 

Na granici Srbije i Crne Gore, po' ledenim poljanama 
Galicije i unesrecene Belgije gine za Nijemce, Madzare i Turka- 
prcijece nasega zivota — a po nasoj domcvini bez muske 
obrane pljackaju, pale, pustcse nasa ognjista i nasa pclja nje- 
macke divlje eskadrone i zvjcrske madzarske horde strijeljaju, . 
vjesaju, kolju djecu, starce i zene, majkama nasima cupaju 
plod iz utrobe njihove. Sva zemlja nasa gariste je jedno 
pusto. More krvi i dolina suza. 

Ti sve to gledas, prezrcini, zgnjeceni robe i — stojis i 
cekas ... 

Rusija ustaje bratska na obranu Tvoju sa strahotom ne- 
videne vojske. Za veliku i pravednu stvar umiru ruski revo- 
lucioneri. Engleska pokrenu svu svoju neprebrojnu pomorskir.. 
silu, Francuska reda po njemackoj granici svoje legije. Sa 
cetiri strane pasu okrutnika, da ga celicnlm obrucem sakuju, 
sruse i smrve. 

Samo ti, koji si najvise stradao, stojis nepomiiCan i hladan, 
hrvatski, srpski i slovenski kmete. 

Plemeniti srpski kralj Petar Karadcrdevic, kao junak 
jurnu u bojni red sa zastavom jedinstva i sloge. Ljubav je 
osnova velikih djela, mrznja propada u rovove, koje je sama 
izrovala. Brat je mio koje vjere bio, koijimgod se imenom 
krstio. 

Slovenac, Hrv.at, Srbin — jedne su maJke sinovi, suza 
istoga oka, krv iz jedne rane otvorene. 

Slovenac, Hrvat, Srbin jedan je narod, jer istim' jezikom 
zbori, jedna ga misao spaja, isti osjecaj veze. 

To je jedinstveni narod jugoslovenski, jedini zakoniti gos- 
podar svoje zemlje, siroke nase zajednike domovine, Velike 
Jugoslavije. 

Vec se davno prcbudio Marko, tajanstvena snaga nasega 
naroda. Krvlju je Srbin oprao Kosovo, krvlju je Srbin otkupio 
raju; za hrvatsko i slovensko Kosov.o umire i *sada Srbin 
sam . . . Tebe nema med junaci, hrvatski hajduce. Cekaju te 
na ratistu, slovenski sokole! 

§to gledas? . . Sto trazis? . . Sto cekas? . . . 



17 

Na osvetu pogazeno, u tudinu otjerano rcblje, na osvetu! 

Grobovi se otaca vasih rastvaraju — iz bezdana glas Im 
grmi i prolama svemir okeana — teskom' kletvom na osvetu 
zovu. 

Gvozdom se ori osveta Svacica, osvetu vape obrubljene 
glave Zrinskog-Frankopana; na osvetu zove Ilirija, prevareni 
Jelacicu-bane; na osvetu klice ustrijeljeni buntovni Kvaternik 
i raspeti Matija Qubec; osvetu trazi ukcceno oko Svetozara 
Miletica, na osvetu grmi staracki glas Ante Starcevica; osve- 
tom vas zaklinju vladike Rade i Strossmayer; za osvetom 
ceznu utamniceni prvaci naroda i oimladina izmucena vasa; 
na osvetu vas dozivlje ocajan glas sirocadi postrijeljanih otaca 
i obescascenih majki . . . Na csvetu vas zovemo svetu i u 
boj za slobodu i mi, kao i vi prognano roblje, okupljeno u »Ja- 
dransku Legiiu« skupa sa uskocima, sto iz austrijske odurne 
vojske preskofcise u srpske redove, da sa pobjedonosnom bra- 
corn Srbijancima i Crnogorcima otjeramo tudina sa nase ro- 
dene grude. 

Veliki ovaj cas dva razdoblja dijeli: umire ropska pros- 
lost, buducnost se slobodna rada. Prestade stranacka sitna 
borba i bratoubilacki besplodni rat, sve nase sajedinjene sile 
jednom su upravljene c^lju. Oprani krvlju i krvlju izmireni, 
plamenom krsteni i gromom, udimo u sveti hram jednakosti, 
bratstva i slobode. 

Nad nasom umornom domovinom ogranut ce sunce mira. 
Pozelenit ce opet livade i brda pogazene Hrvatske i Slavonije, 
plcdna polja Srijema, Medumurja, lijepe Backe, ravnoga Ba- 
nata; procvjetat ce mila nasa Dalmacija; bogatim se okititi 
listom Herceg-Bosna, tuzna i krvava; podici ce se sirotica 
Istra, divna Kranjska, planine Koruske i bogate doline Sta- 
jerske. Od Alpa, snjeznoga Triglava, do uvora krvavog Var- 
dara. sve, gdie cvile gusle javorove i nasa se pjesma razlijega, 
sve ce biti slobodna nam zemlja, a obalu nasu velicajnu Ijubit 
ce valovi Jadrana, razbijat se o otoke nase. 

Sada, braco, sada il' nikada vise! . . . 

Ko ne dode u boj za slobodu ili ne da pomocnicu ruku, 
da izbavi bracu iz okova, svojoj djeci da sacuva zemlju — 
nek' je proklet! Tko zamece svadu i inate, bracu kolje, pomaze 
dtismanu — on je proklet, on je izdajica! Proklet bio, kuce 
ne vidio; ne imao od srca poroda; sinje more srecu mu pro- 
zdrlo, tuda zemlja kosti izmecala. Rdom kapo dok mu je 
koljena. 

A svetinje nase tko obrani i opere sa imena Ijagu, kroz 
suze ga majke spominjale, suze bolne pune blagoslova; ple- 
menito ime opjevala pjesma slave srecnih potomaka, dok je 
svijeta i dok je vijekova. 

Upravni odbor ^Jadranske legije**. 



18 

14. 

Upravni odbor „JugosIovenske legije* 
Jugoslovenima.'^ 

London-Rim, mjeseca januara 1915. 

Jugosloveni ! 

Ovaj strasni rat odlucit ce i o budu6nosti svih nas Jugo- 
slovena: Srba, Hrvata i Slovenaca. Treba da upotrebimo svu 
svoju snagu i da doprinesemo sve zrtve, sto mozemo, e da 
ta sudbonosna odluka donese oslobodenje cijelomu nasemu na- 
rodu. Slobodne nase kralievine Srbija \ Crna Gora hralDro se 
bore za svoju nezavisnost i za oslobodenje svoje jugosloveiiske 
brace, sto jcs stenjii pod igom Nijemaca i Madzara. 

Oni koji povodom rata umakose iz carevine Austro- 
Ugarske u inozemstvo te se nalaze u zapadnoj Evropi, odlu- 
cise da pokrenu osnovanje 

JADRANSKE LEGIJE 

koja ima da pored srpske vojske pomaze oslobadanju nasega 
naroda od njemackog i madzarskog ropstva. Ona ce imati 
vlastito odjeljcinje »C r v e n o g K r s t a«. Legija se nazvala 
»jadranskom« s razloga, sto je nase Jadransko more sin- 
teza ideiala svih Jugoslovena, koji zive na njegovim obalama 
ill prama njetnu teze, i s razloga, sto djelatnost legije ima da se 
poglavito razvije u nasim krajevima Jadranskoga mora. 

Nase zemlje pod' austro-ugarskom monarhijom tako su 
danas zatvorene, da — osim rijetkih pojedinaca — nitko ne 
moze da pribjegne ovamo i da stupi u legiju. Zarobljena do- 
movina ne moze da se mice, ni da se brani! Samo Jugoslo- 
veni, koji su izvan domovine, mogu i moraju da pohrle u redove 
»Jadranske Legije«. Ima nas slobodnih u Srbiji, u Crnoj Gori, 
u zapadnoj Evropi, pa i u ostalim dijelovima svijeta, a najvise 
u Americi Sjevernoj i Juznoj. Nadamo se odazivu odasvuda, 
najbrojnijem iz Amerike. 

»Jadranska Legija« nema da postigne velikih vojnih us- 
pjeha, jer danas samo goleme moderne vojske mogu da odlu- 
cuju na bojnom polju, all 6e zato modi da u mnogom smjeru 
pripomogne pri oslobadanju devet milijona austrijskih Jugo- 
slovena. Sama njezina pojava imat 6e veliko moralno zna- 
menovanje, jer ce pred svijetom zasvjedoiciti Seznju nasega 
naroda za slobodom. 

Svi Sloveni, koji za nase ideale osjecaju i uzivaju dobro 
zdravlje, bit 6e rado primljeni u redove »Jadranske Legije«. 

* Iz originala. 



19 

Od njih se trazi samo to, da budu pripravni stupiti u redove, 
a za sve ostalo brinut ce se odbor, koji za sada izdaje ove 
naputke: 

1. Neka se u svim zemljama, gdje ima nasih Ijudi, obra- 
zuju odbori, kojima je zadatak da upisuju dobrovoljce. Svakom 
dobrovoljcu neka se na »D o b r o v o 1 j a c k o in u p i s n o m 
listu« zabiljezi: ime, prezime i ocevo ime; gdje je roden 
i kada; je li ozenjen, ima li zenu i djece, kako im ie ime, koliko 
im je godina i gdje se nalaze; jesu li zena i djeca opskrbljena 
i ako jesu, tko se za njih stara; koje mu je zanimanje; koja 
mu je kulturna kvalifikacija s naznakom primljenog naul^a; da 
li ie bio vojnik, koliko je i gdje sluzio i Dod kojitn oruzjem: 
gdje mu je posljednje boraviste s tocnom adresom*, da li zeli 
sluziti pod oruzjem ili kod »Crvenog Krsta«. Svaki dobro- 
voljacki list ima se ispuniti u dva primjerka, od kojih p r v i 
(I.) neka ostane kod odbora. sto sakuplja dobrovoljce, a d r u g i 
(II.) neka se posalje na banku u Londonu, tocno na adresu, 
kako je nize naznacena pod br. 4. Upisani dobrovoljac neka 
vlastorucno potpise oba primjerka. 

2. Odbori, sto se obrazuju u pojedinim mjestima, mogu 
da stupe u medusobnu vezu i da obrazuju jedan zajednicki 
Odbor, sto de opciti sa tamosnjim odborom »Jadranske Legije-o, 
koji je jedno odjeljenje »Jugoslovenskog Odbora«. 

3. Cim se koji odbor za sakupljanje dobrovoljaca obra- 
zuje, treba da se dade odmah na posao, te da o svemu oba- 
vjescuje amosnji odbor »Jadranske Legije«. 

4. Sva pisma i brzojavke, sto ih takovi odbori ili pjje- 
dinci imadu da poslju am.osnjem odboru »Jadranske Legije«, 
neka se uprave tocno na ovu adresu: 

Lloyd's Bank Limited for The Jugoslav Committee** 

Lombard Street 72. LONDON, City. 

Ova 6e banka primljene posiljke dostaviti kamo treba. 

5. Cim se dobrovoljac upise, prima na se duznost da 
krene na odredeno mjesto, kad bude pozvan; da sobom ponese 
sve dokumente, koji ga legitimiraju (krsni, vjencani list, naucne 
svjedodzbe, putni list, pomorske isprave itd.). 

6. Otkada se dobrovoljac upise, valja da bude spreman 
na odlazak. Do odlaska duzan je da se stara za svoje uzdr- 
zavanje. Od tada unaprijed duznost je odbora »Jadranske Le- 
:gije«, da se stara za njegovo uzdrzavanje. 

7. Odbor ce se starati za prevozna sredstva, a posebice 
pribavit 6^ lade za prevoz onih, koji se nalaze preko mora. 

8. Oni, koji se nalaze preko mora, bit 6e duzni da se 
sakupe u onoj luci, gdje ce ih cekati lada za ukrcanje, Luka 
<^e se imenovati kasnije. 



20 

9. Mjesto, gdje ce se dobrovoljci koneentrisati za' vojno' 
obrazovanje, bit ce naknaidno odredeno, a bit ce svakako jedno 
mjesto u EvTOpi, posve sigurno za njihovu licnu bezbjedw)st. 

10. Vojno obrazovanje, vojnu preobuku i oruzje priniit 
ce dobrovoljci u mjestu koncentrisanja pod upravom strucnih. 
lica, sto ce sve biti naknadno odredeno u sporazumu sa kom- 
petentnim faktorima. 

11. Cim dobrovoljac stigne na koncentraciono mjesic,. 
morat ce da se podlozi svim odnosnim voinim: propisima. 

Potpisani Odbor stavlja ovaj pothvat na dusu svim nasim 
slobodnim Ijudima i racuna na njihovu pozrtvovnost. To je 
prva duznost svakoga svjesnoga rodoljuba danas, kad je citav 
nas narod stavljen na krajnju kusnju. Pomislimo sam.) na ne- 
opisive patnje naroda u Srbiji i u Crnoj Qori, pa na muke onih^ 
devet miiijuna Jugoslovena pod ropstvom Austro-Ugarske, od 
kojiih je sva muska snalga pognata u rat, dai se bori protiv svoje 
rodene slovenske brace Srba i Rusa, dck gotovo sva narodna 
inteligencija, u koliko nije izdahnula na vjesalima. cami vec 
toliko mjeseci u austro-ugarskim tanmicama! 

Mila brado, stupajte u svete redove 
„JADRANSKE LEGIJE" ! 

London — Rim, mjeseca januara 1915. 

Odbor yjadranske legije" 

odjeljenje »Jugoslovenskag odbora«v 
15. 

Rezolucija amer. Jugoslovena u Chicagu."^ 

Chicago, 10. marta 1915. 

Hrvati, Srbi i Slovenci jedan su narod jednoga jezika,. 
koji nastava pod raznim' nazivima brojne pokrajine na jugo- 
istoku Austro-Ugarske monarhije, kao i kraljevinu Srbiju i 
Crnu Goru. Njihovo zajednicko ime Je J u g o s 1 o v e n k Jugo- 
sloveni Austro-Ugarske monarhije, u kojoj gospoduje njemacka 
i madzarska rasa, podnose nesmiljeno suzanjstvo. Ne imajuci 
politickih prava, oni su do najveceg stupnja ekonomski eksplo- 
atisani, spriijecem u svome napretku, ugrozeni u svojoj narod- 

* Prevod iz engleskoga. — Ovaj je zakljucak stvoren na velikom kon- 
gresu, odrzanom u Chicagu 10. marta i915., na kojem su se sastala 563 delegata 
ameriCkih (USA) i kanadskih Srba, Hrvata i Slovevaca, doseljeni+i iz nasih ze- 
malja bivse Austro-Ugarske monarhije. Kongres je organizirao odaslanik Jugo- 
slovenskog odbora u Londonu Dr. Fran jo PotoCnjak, odaslan u tu svrhu 
u Ameriku. Rezolucija prihvadena je jednoglasno. Ucesnici organizovase se nato^ 
u „Jugoslovenski narodni odbor". 



21 

nosti i socijalno potisteni. Oni vise ne mogu podnositi toga sta- 
Tija, ako hoce da ocuvaju svoj opstanak i narodnu individualnost- 
Oni vide svoj jedini spas u oslobodenju cd Ausiro-Ugarske. 
Sve veze s niome moraju biti prekinute. Nas zivot i napredak 
Tie mogu T3itii zajamceni, nego u ujedinjenju svih jugo'slovenskih 
zemalja sa Srbijom u jednu jedinstvenu drzavu. 

M5 se ol)ra'camo punim pouzdanj©m u vlasti Trojnog Spc- 
razuma, koje u ovom ratu voJuju za cslobodenje potlacenih 
naroda. Mi ih molimo, da nam pomognu u ostvarenju nasih 
pravednih aspiracija, koje ce ostvarenje znatno pridonijeti 
uspostavi reda na jugoistoku Evrope, davajuci trajne temelje 
za svjetski mir. 

16. 

Sjevero-americki Jugosloveni ruskom po- 
slaniku Bahmetjevu u Washingtonu.* 

Chicago, 23. marta 1915. 

Njegcvoj Preuzvisencsti, poklisaru ruskom, Wasiiington, 
D. C. 

Vasa Preuzvisenosti! 

Zastupnici svih cgranaka Jugoslovena u Austro-Ugarskoj 
monarhiji nastanjeni u Sjedinjenim Drzavama Sjeverne Amerike, 
sakupljeni na narodncme zboru u gradu Chicago, drzavi Ihinois, 
dana 10. i 11. marta gcdine 1915., u svrhu da pronadu sredstva 
kcjima da podupru i pomognu svoje rodne zemlje — Hrvatsku, 
Slavoniju, Dalmaciju, Istru, Kranjsku, Stajersku, Korusku, Bac- 
ku, Banat, Medumurje, Bosnu i Hercegovrnu — koje se sada 
bore da sruse sa sebe austro-ugarski jaram i silnistvo, cije je 
nastojanje islo za tim, da apsolvira i unisti njihovo plemensko 
i nacionalno jedinstvo i opstanak, nalozili su pcdpisanini, da 
uprave apel na svoju po krvi i po rodu najblizu i najmocniju 
bracu, mocnu Rusiju, te njezinoga uzvisenoga i plemenitoga 
vladara, cara, oca svih Rusa, putem Vase Preuzvisenosti i 
putem carskih ministara Njeg. Velioanstva, da podupru, obrane 
i pomognu Jugcslovene u njihovoj bor(bi za oslobodenje ispod 
austro-ugarskog gcspodstva i silnistva te da pomognu i zastu- 
paju nase teznje u vrijeme koje ce doci po svrsetku sada- 
njega konflikta kod mirovne konferencije i medunarodnih ugo- 
vora izmedu evropskih naroda. 

Nama je nadalje nalozeno, tumaceci cilj za kojim teze 
Jugosloveni, da predstavimio Njeg. Velicanstvu caru i mocnoj 

' Prevod iz engleskoga. — Oko 15. marta 1915. stigli su u Chicago 
glasovi, da predstoji intervencija Italije uz teske zrtve po Jugoslovene. Na to 
je tamosnji Jugoslovenski odbor odlucio, da zamoli posredovanje Rusije. 



22 

Rusiji putem Vase Preuzvisenosti, pogibao koja prijeti Hrva- 
tima, Srbima i Slovencima,* poimence onima, koji nastavaju 
Istru te njezine otoke i igradove Trst i Goricu, citavu Kranjskii 
i Dalmaciju s njezinim ostrvima, od ugrozene aneksije po Italiji, 
koja ce bezuvjetno odvratiti i izvrnuti nasu borbu za oslobo- 
denje ispad strane vlade i podanstva. 

Kolike li nesrece za siromasne i vjernc zemlje Istru, 
Kranjsku i Dalmaciju, da nakon tolikogodisnjih isisavanja na- 
rodnoga blaga po Austro-Ugarskoj i zrtava u krvi svojih naj- 
boljih muzeva — da padnu u ropstvo i vazalstvo Italije. 

Pucanstvo provincija Dalmacije, Istre i Kfanjske sast/oji 
se iz 90% Slovena, a njihovo raskomadanje i razdjeljenje ili 
aneksija Italiji, bila bi nepravedna i stvorila bi novu hegemo- 
niju od plemena, isto tako i vise nepravednu, no je ona, koja 
postoji danas. 

Jugosloveni iz austro-ugarske monarhiije neizmjemc su 
potisteni i drzani u posvemasnjem politijckom ropstvu Madzara 
i Nijemaca. Oni ne uzivaju takovih politickih prava, kakovn 
su dana Nijemcima i Madzarima, te su sistematicno sprecavani 
u njibovu kulturnome razvoju nasilnim mjerama, dok je njihovo 
nacionalno i plemensko jedinstvo lagano ali sigurno unistavano. 

Jedini spas Jugoslovena lezi u njihovu oslobodenju od 
austro-ugarske monarhije te da ostanu neodvisni od ikakve 
druge vlasti, navlastito od hegemonije Italije. Kad se to ispuni,. 
zelja je svih, da se ostvari narodno jedinstvo Jugoslovena. 

Ponovno moleci Vas zagovor, predlazuci cvu molbu i 
zahtjev u ime svih Jugoslovena nastanjenih u Sjediinjenim Dr- 
zavama Sjeverne Amerike Njeg. Velicanstvu caru Rusije te. 
njegcvim ministrima, jesmo u odanosti 

Jugoslovenski narodni odbor 
Chicago, Illinois, 23. marta 1915. 
Tajnik: Predsjednik: 

Pero Stija5i<^. Dr. Ante Biankini. 

17. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.* 

Kragujevac, 4. apr. (22. marta) 1915. 

Hristos Vaskres, vojnici! 

U osvitku Vaskrsa Velike Srbije, Ja vas na danasnji dan 
pozdravljam sa Hristos Vaskres i zeljom, da sa uspe- 
hom i slavom zavrsimo veliko zapoceto delo na ostvarenju 
Srbinovih ideala! 

* Iz originala. 



I" 
Junaci! 
^ Secajuci se danas stradanja Bogocoveka za spas cove- 

canstva, secajuci se velikih zrtava srpskoga naroda za ujedi- 
njenje i spas cielokupnoga Srpstva i Slovenstva, budimo istrajni 
u radu do kraja, budimo dostojni potomci slavnih predaka i 
dicnih drugova palih za svetu stvar, za sjaj i velicinu otadzbine! 

Neka uspomena na sve to na danasnji dan izazove u 
srcima sviju Srba osecanje divljenja i postovanja prema nji- 
hovim delima i dade nam podstreka i snage, da pobedimo ne- 
prijatelja casti i neprijatelja slobode i neprijatelja imena srp- 
skoga. Ovo neka danas ulije srpskom narodu snage i moci, 
da patnje i nevolje ovoga strasnog a nametnutog rata muski i 
junacki podnosi. 

Junaci! 

S cvrstom verom u sve ovo, Ja danas klicem: 

Da zivi srpski narod i njegova hrabra 
V j s k a ! 

U Kragujevcu 22. marta 1915. godine. 

Aleksandar. 



18. 

Izjava g. Pasica u Narodnoj Skupstini."^ 

Nis, 28. (15.) apr. 1915. 

Povodom glasina o skoroj intervenciji Italije uz velike 
teritorijalne kompenzacije na Jadranu i u Kranjskoj, a na stetu 
jugoslovenskog naroda, uputio je na 34. sastanku Narodne 
Skupstine u Nisu dne 28. (15.) aprila narodni poslanik Dr. D r a- 
goljub M. Pavlovic pitanje na ministra izvanjskih po- 
slova, g. Nikolu Pasica, o odnosima Italije spram Srbije i juz- 
noslovenskoga pitanja, zagovarajuci kod toga slogu i sporazuni 
na osnovu principa narodnosti. 

Qospodin Nikola Pa sic odgovorio je nato medu 
ostalim ovo: »Ja drzim, da talijanski politicari i drzavnici ne 
mogu poci za tim, da dobiju jedan grad vise ili manje, ovo ili 
ono ostrvo. jer mogu unapred znati, da sama Italija ne de 
biti u tome gradu ili ostrvu, nego ce njena sila biti u slozi 
srpsko-htrvatsko-slovenackoga plemena i Italije«. 

• Potpuni tekst ove sjednice Naro,dne Skupstine nijesam mogao dobaviti. 



24 

19. 

Rezolucija jugosloven. kongresa u Nisu* 

Nis, 6. maja (23. apr.) 1915. 

U ovim historijskim danima zrtava te nacie u pravdu i 
slobodu, izjavljujemoi u prvom red*u nase potpuno i neraz-dru- 
zivo narodno jedinstvo Srba-Hrvata-Slovenaca, ne samo Kao 
bezuvjetnu predpostavku za bolju buduciiost, vec takoder kao 
aksiom etnografski i genetski, koji mora da se ostvari isto 
take politicki, kao sto je vec ostvaren moralno i dusevno. 

Dosljedno tome izjavljujemo, da se ni uz koju cijenu ne 
cemo zadovoljiti idejom, da se zrtvuju ili da se kcmadajii xnase 
neosporive jugoslovenske zemlje, a poglavito nase more i pri- 
morje, gdje zive Srbi-Hrvati-Slovenci. 

Radi toga molimo sve velevlasti i drzave, koje se danas 
bore za narodni princip i pravicu, da nas narod jedne krvi 
bezuvjetno ocuvaju od svakoga cijepania, kao i njegove zemlje 
od svakoga kldanja, te da omoguce Srbiji, da izvrsi svoju oslo- 
bodilacku i kulturnu misiju, koja ce biti zalogom za odrzanje 
postojanoga mira u Evropi. U protivncm slucaju, svako cije- 
panje i raznarodivanje — u ovom ratu za slobodu naroda — 
zemalja i jadranskoga primorja STpsko-hrvatsko-slovenackoga, 
bilo bi ne samo jedna velika nepravda, nego i nepresusnim 
izvorom novih borba sve dotle, dok ta nepravda ne bude 
reparirana. 

20. 

Memoar Jugoslovenskog Odbora predan 
francuskoj vladi.** 

Paris, 6. maja 1915. 

I. 

S u V r e m e n i p o 1 o z a j J u g o s 1 o v e n a u A u s t r o- 
Ugarskoj. U jugoslovenskim krajevima Austro-Ugarske, 
sluzio je suvremeini rat kao izlika za najgore zloupctrebe. Na 
najbrutalniji nacin bila je nametnuta sutnja jugoslovenskom 

* Iz originala. — Kongresu predsjedao je knjizevnik Ivan Cipiko 
(Dalmatinac), a prisustvovali su mu pored predstavnika kr. srpske vlade, srpske 
vojske i narodnih poslanika jos i mnogi Srbi, Hrvati i Slovenci iz bivse Austro- 
Ugarske monarhije, stranom emigranti, a stranom ratni zarobljenici. 

** Iz originalnoga koncepta. — Doslovno ovaki memoar (na engleskom 
jeziku) predan je 15. maja 191 5. britanskoj Vladi u Londonu, a drugi 
egzemplar (francuskim jezikom) predan je jos 6. maja i ruskom poslaniku u 
Parizu, g. Izvoljskomu. 



25 

tiarodu. Qotovo citav muski narastaj, pozvan pod barjake, 
bio je potisnut u prve redove: u bitkama on je onaj, koii naj- 
vise trpi. Svi oni koji nijesu bili uvrsteni u redove, zatvoreni 
su ili internirani. Pod razlicitim izlikama vjesalo se, strijeljalo, 
klalo. Vise od 100.000 osoba bilo je iz domovine izagnano, a 
nekoliko stotina tisuca sa svojih ognjista protjerano. Zagrebacki 
saboT nije bio sazvan, saraievski bjese raspusten, a provinci- 
ialni sabori Dalnnacije, Istre, Kranjske, Gorice, Korusk'e i Sta- 
jerske ne smiju se sastati. Zastupnici liseni su svog imuniteta. 
Mnogi su zatvoreni ili internirani. Politicki vode naroda i 
javno mnijenje nemaju nikakovog* sredstva, da se odupru rat- 
nom rezimu i da manifestiraju svoje osjecaje. 

Rad Jugoslovena u inozemstvu. Nasi rnladi 
Ijudi, koji su mogli umaci, bore se u redovima srpske i crno- 
gorske vojske, u kojima su i mnogi nasli slavnu smrt. 

Minimalni dio predstavnika javnoga mnijenja iz jugoslo- 
venskili zemalja Austro-Ugarske bio je tako srecan, te se nasao 
izvan granica u casu, kad je rat navijesten. Oni su izabrali 
Odbor emigracije iz jugoslovenskili zemalja, kojemu je zadaca, 
da uputi vlade i veliku publiku saveznih naroda u stanje jugo- 
slovenskih zemalja, koje su jos pod Austro-Ugarskcm, i u nji- 
hove nacionalne teznje. 

Jugosloveni u Austro-Ugarskoj stenju pod brutalnom vla- 
davinom Nijemaca i Madzara. Oni su samovoljno podijeljeni 
medu dvije monarhijske polovice i u jedanaest pokrajina, pod 
dvanaest razlicitih zakonodavstvi. Unatoc tome oni su u 
ovome casu sjedinjeni u jedncj teznji, a nas se Odbor smatra 
pozvan, da tu teznju iznese. 

Jugosloveni i Trojni Sporazum (Triple- 
Entente). Citav jugosloven^ki narod, Srbi, lirvati i Slc- 
venci, svi mi ocekujemo od ovoga rata ujedinjenje sviju na- 
rodnih udova i citavoga svog teritorija u jednu nezavisnu 
drzavu. Ovo pouzdanje temelji se na svecanim izjavama, koje 
su tako cesto pcnovili predstavnici Trojnog Sporazuma, a ticu 
se zastite i ostva>renja narodnosnog principa. Ovo pouzdanje 
cuva od ocaja nas jos potlaceni narpd. Ono je bilo glavnim 
vrelom moraine snage, iz koje se dize vanredno junastvo Srblje 
i Crne Gore, koje su ucinile tako velikih usluga zajednickoj 
stvari Saveznika suprotstavljajuci se vojnickom prodiranju 
Austro-Ugarske. 

Borba Srbije i Crne Gore nije borba osvajalacka za pro- 
sirenjem granica: ove su dvije srpske drzave protagonisti u 
oslcbadanju svih Jugoslovena, i njihova je zadaca sviju nas: 
zajamciti nasu narodnu cgzistcnciju na nasem ujedinjenom 
zemljistu. 

Misao vodilja j u g osl o v en s k e historije. 
jedinstvo, narodno i politickc, to Je ideja velikih vladara nasih 



26 

narodnih drzava prije turske najezde, sviju mucenika iiase: 
rase za vrijeme turskoga gospodstva, citavoga naseig narodnog. 
pjesnistva i sviju spisatelja i velikih duhova dubrovackih, koji 
su pravi pocetnici u stvaranju Ilirije Napoleona L. Ustanak 
Karadordev, iz kojeg je izisla suvremena Srbija^ kao i junacke 
borbe Crnogoraca, crpe snagu svoju iz te ideje. Ta Je ideja 
upravljaia djelovaTijem velikog Njegusa, politikom kneza Mi- 
haHIa, ona je bila zadada dviju Karadordevica i Petrovica sve 
do ovoga casa. Ona je proizvela Preporod Hrvata i Slovenaca 
sa vrhuncem u borbama god. 1848. Ona blista u djelu velikog 
biskupa Strossmayera i njegovih suradnikar Ona je bila du- 
boki uzrok dugih i cesto puta krvavih borba Hrvata za njihovu 
nezavisnost i ujedinjenje. Ona je bila uzrokom svih borba na- 
rodnih u Dalmaciji, Istri i na Rijeci, u juznoj Ugarskoj, u slo- 
venackim zemljamia i u Bosni i Hercegovini. Folitickb oslo- 
bodenje, cjelokupnost citavoga natodno'g zemljista i osnutak 
jedne jedinstvene drzaive, to je bio konacni cilj sviju panhr- 
vatskih ill pansrpskih teznja, svih ustavnih borba, svih ustanaka 
i pobuna u svim krajevima nase nacije, bilo u Austro-Ugiarskoj,. 
biio na Balkanu. Prosirena dernokratskim nacelima, okrunjena 
uspjesima srpskog oruzja u zadnjim Balkanskim ratovimia, po- 
primila je ova ideja precizno i konacno oblicje. Ovaj rat 
pruza ijoj samkciju i potporu prosvijetljenog svijeta. Naisa je; 
ideja zrela za ostvarenje. 

Austro-Ugarska protiv jugos 1 o v e n s k e 
ideje. Uzalud je Austro-Ugarska radila svitm svojim silama 
protiv jugoslovenske ideje. 

Svim sredstvima mastojala je, da je izvrgne ruglu, da je 
oklevece i da Je zatre. U tu je svrhu bio osnovan dualizam u 
monairhiji, dovrseno raskomadanje Jugoslovena u provincije,. 
drzava hrvatska iznakazena, propagirana germanizacija Slo- 
venaca i madzaTizacija Hrvata i Srba. Za taj cilj bila je po- 
vjerena okupacija i proglasena aneksija Bosne i Heroegovine. 
Za taj se cilj izmisljalo nebrojene politicke procese i beskrajne 
progone protiv Jugoslovena. Za taj cilj bilo je provocirano 
suparnistvo i konflikti medu slovenskim balkanskim drzavama. 
Napokon su prijeteci suverenitetu Srbije, razmahali suvre- 
meni rat. 

Austrija izrucena imperijalizmu njemackom, mislila je 
smrviti u ovom ratu Jugoslovenstvo, najvecu zapreku svojem 
i njemackom prcdiraniu na Istok. Ona je provocirala konflikt, 
jer je mislila, da jugoslovensko pitanje ne trpi vise ni djelo- 
micnoga ni paliativnoga rjesenja- Ona se bacila na Srbiju, da 
s niom& apsorbira citavu Jugoslaviju. Feudalna drzava i 
pionir Njemacke, Austro-Ugarska se skobila s narodnom ot- 
pornoscu Srbije, kojoj su se digle u pomoc vlasti Trojnog Spo- 
razuma. Na taj nacin postade jugoslovensko pitanje evropskim 
pitanjem. U tome je jedna evropska nuMa, da to pitanje 



27" 



ide rijeseno u citavom svoin opsegu; jedino potpuno rjesenje 

)ze da zajamci rezultate, za koje je Trojini Sporazum usao 

rat. 

Ideja jugoslovenskoga naroda. Nas nairod,. 

w okrutno iskusavan i tako ,cesto prevairen, odlucio je, da 
^.le vec jednom bude kraj, pa bilo to po cijenu niajkrvavijih zr- 
ava; oti hoce da izade iz toga protuprirodncga polozaja i ne- 
prestanih patnja; on zeli miran zivot i miran ra<zvitak; on vje- 
ruje, da ima prava i da vise ne ce biti predmet spletaka ili 
igracka stranackih interesa; on ne ce da njegovo zemljiste 
bude Toba, kojom Velike Sile izravnavaju svoje racune, on me 
6e vise da se izmedu sebe kolje i dai se upropascuje u korist 
tudinsku. 

Jugoslovenski narodi, koje historija poznaje pod imenom 
Srba, Hrvata i Slovenaca, jedan su isti' narod, ujedinjujuci sve 
uvjete da postanu jedna narodna nezavisna drzava; on ima 
sva historijska i etnografska prava na citavo zemljiste gdje 
zivi u kompaktnim masama. 

N a r o d n i t e r i t o r i j J u g o s 1 o v e n a. Narodni te- 
ritorij Srba, Hrvata i Slovenaca obuhvata: 

a) Srbiju i Crnu Goru; 

b) Bosnu i Hercegovinu; 

c) Dalmaciju sa otocjem; 

d) Hrvatsku i Slavoniju sa Rijekom i Medumurie; 

e) Podravinu juzne Ugarske i bivsu srpsku Vojvodinu 
(Backu i Banat); - 

f) Istru s njezinim otocima i Trst; 

g) Kranjsku i Qoricu; 

h) Juznu Korusku i juznu Stajersku s pcgranicnim pre- 
djelom jugozapadne Ugarske. 

Na citavom torn zemljistu zivi nas narod u kompaktnoj 
masi i gotovo bez primjese drugih rasa. Primjese na krajnim 
periferijama, to su pojave koje proizlaze iz kontakta susjednih. 
rasa ili su umjetni produkti neprijateljske politike, inace bez 
osobite vaznosti po macionalni karakter zemljista. 

Veza toga teritorija. Ovo zeanliiste sacinjava 
iednu etnicku jedinicu. Njegov geografski polozaj tenielj ie- 
ekonomskoj vezi tih zemalja. Bosna i Hercegovina sa suvre- 
menom Srbijom i Crnom Gorom ne mogu se normalno razv'- 
jati bez posjeda Dalmacije, a dalmatinska obala ostat ce bes- 
korisna po trgovinu i brodarstvo bez izravncga ujedinjenja sa 
svojim zaledem; sigurnost Dalmacije bila bi u pogibli bez 
posjeda otocja. Austro-Ugarska je okupirala i anektirala 
Bosnu i Hercegovinu upravo zato, jer je posjedovala Dal- 
ciju; Dalmacija 1 njezino otopje ne mogu pripadati nego gospo- 
daru Bosne i Hercegovine. Ako bi stranci posjedovali otoke t 



28 

obalu dalmatinsku, to bi znacilo novo njihovo uvlacenjie na 
Balkan. Takova bi O'pasnost izazvala nepomirljivi otpor na- 
sega namdia i ugrozila bi opcenii imr na Jaidranu. Inace saci- 
njava Dalmacija od pamtivijeka sastavni dio lirvatske drzan/e. 
U Sredinjem Vijeku bila je sredistem te; drzave, kasnije je po- 
5tala zaristem, iz kojega su frcale iskre najvi'sili dulicvaj jugo- 
slovenskog genija. Ona sacinjava po postojecim austro-ugar- 
skim zakonima nerazdruzivi dio trojedne kraljevine Dalmacije, 
Hrvatske i Slavonije. Narod, a tako i sabori zagrebacki i za- 
darski, nikad nijesu prestali da traze ostvarenje temeljnili za- 
kona, koji garantuju ponovno ujedinjenje Dalmacije s Hrv^at- 
skom ii Slavo'nijom. 

Hrvatska i Slavonija borila se kroz vijekove za svoju 
samostalnost, koliko protiv germanizacije i austrijskoga centra- 
lizma, toliko i protiv madzarizacije. Za Hrvatsku nema prirod- 
nijega mjesta nego u Jugoslaviji. Ponajprije iz razlogaj narod- 
nosnoga sastava, ai onda zbo)g narodncga i politickoga prepo- 
roda, kcji se vodio pod zastavom sirokog Jugoslovenstva. Na- 
dalje i zbog neprestanih reklamacija sa strane hrvatskih sabora 
za teritorijalnom cjelokupnoscu, za pclitickonT neodvisncscu i 
jugoslovenskim ujedinjenjem. Konacno i svi njezini vodeni 
putovi, Sava, Drava i Dunav, kao i poprecni zeljeznicki put 
kojii veze Beoignad s Rijekom, cdreduju Hrvatsku i Slavoniju 
za posrednika izmedu zapadnih i istocnih narodnih dijelova. 

Rijeka je jedina prava luka od koristi za Hrvatsku i Sla- 
voniju, i, kakoisada stoje stvari, za samu Srbiju. Rijeka je uvijek 
sacinjavala neprijeporni dio hrvatskog teritorija. Slucaj Rijeke 
postao je prijepornim zbog falsifikacije teksta § 66. hrviatsko- 
ugarske Nagodbe od god. 1868. Poslije toga zlocina preotela 
je Ugarska upravu grada i luke Hrvatskoj, kao sto je ucinila 
god. 1861. sa crstim hrvatskim krajenr izmedu Drave i njenog 
pritoka Mure, s Medumurjem. Rijeka nema nikake vrijednosti 
bez svoga zaleda, ,a ovo cpet ne mcze da ziivi bez svoje pri- 
rodne luke. Jugoslovenska Rijeka je zivotna potreba za citavu 
Hrvatsku i Slavoniju, Srbiju, te za znatan dio Istre i Kranjske. 

Uz Rijeku je nerazdruzivo povezan posjed Kvarnerskih 
otoka ii istocne Istre, kao sto je zapadna Istra vezana uz Trst, 
jedinu luku slovenskog zaleda. 

Jugoslovenske zemlie, lisene Trsta i svoje komunikacije 
s morem, ne bi imale vise s;nage, da se odupru germanskom 
prodiranju na Jug, koje se sada provodi na stetu slovenskoga 
teritorija u Koruskoj i. StajerskoJ. Jedino posjed Trsta, Ko- 
ruske i juzne Stajerske mogao bi ospcsobiti Slcvence, da izvrse 
misiju kao alpinska straza Jadrana i Jugcslovenstiva pri- 
jececi prodiranje Germanstva prema Sredozemnom moru, da 
o'cuvaju na taj naicin sigurnost sredozemnih vlasti, kao i narcdni 
opstanak sviju jugcslovemskih zemalja. 



29 



I .^„„ 

Hos 100.000 Slovenaca, a sjeverno od Drave i Dunava imade 
Hoko 800.000 Srbo-Hrvata. Citavo to pucanstvo, najvecim di- 
jelom imucno i u posjedu plodnih zemalja, ne ce se moci obra- 
niti od prisilne madzarizacije drugacije, nego samo ujedinjeno 
sa ostalom bracom svojom. Sacuvavsi samo sebe, sacuvat 
ce to pucanstvo i svim ostalim jugoslovenskim zemljamia rav- 
nice Backe i Banata, zitnicu koja im j'e potrebna. 

Svako cjepkanje ovoga narodnog zemljista, a nada sve 
repustanje bilo ma kojega njegovog dijela kojoj mu drago 
I stranoj vlasti, ne bi bilo samo zaprekom po razvitak jugoslo- 

Penskog jedinstva, povredom narodnosnog principa, nego 
pravo novo izdanje austrijskoga sistema i vrelo neprestanih 
nkoba i konflikata. 
P o 1 i t i c k u j e d i n j e n j e. Samo jedno sredstvo 
moze stvoriti trajni mir na citavom jugoistoku Evrope, a navlas 
na Jadranu i Balkanu. To je ujedinjenje svih udova i svih jugo- 
slovemskih zemalja u jednu nezavisnu drzavu. Jugosloveni 
amerikanski i kanadski, to jest isejjenici iz Austro-Ugarske, a 
na broju od jednoga milijuna i po, zastupani od 563 delegata, 
ocitovali su svoje odusevljeno pristajanje na taj narodni pro- 
gram prosloga 10. marta na velikom komgresu u Chicagu.^ 
Slicna je manifestacija uslijedila i nedavno, 6. maja, u Nisu, 
gdje je vise tisuca austro-ugarskih Jugoslovena, sakupljenih u 
velikoi skupstini, odglasalo rezoluciju, koja trazi ujedinjenje 
svih Jugoslovena, a protestujuci jyrotiv pre^pustanja ma i koje 
cestice narodnoga zemljista.^ 

Smisao buduce jugoslovenske politike. 
Sva pitanja, koja se ticu nacina i oblika grupirainja nase nacije 
u buducu drzavu, moraju bitd posmatrana kao pitanja nutarnja, 
koja ce biti rijesena slobodnom voljom citavoga jugoslovenskog 
naroda. Poslije stoljetnih borba za svoj opstanak, nas narod 
osjeca krajnju potrebu da zive u miru, dakle u potpunom su- 
glasju sa svojim susjedima. Ujedinje'n u jednu drzavu, imao 
bi nas narod sve potrebne uvjete, da postane elemenat reda 
i napretka na jugoistoku Evrope. On ne moze postati opasan 
po svoje susjede ni po svome broju, ni po osvajalackim ze- 
Ijama, a nada sve zbog velikih problema, koje ce imati da 
rijesi u svojoj nutarnjoj organizaciji. Po svojoj tolerantnoj 
naravi u nacionalnim i vjerskim odnosajima, kao i po svome 
demckratskom osjecanju, narod nas, Slobodan 1 ujedinjen, ne 
bi imao nikakvoga razloga, da progoni ostale narode i kon- 
fesije, a to s tim manje, sto je on saim podijeljen na vise kon- 
fesija, a da ne smeta ili ne prijeci jedinstvo njegovih' osjecaja 
j interesa. On dakle nosi sam u sebi. po svom sastavu, sve 
garancije slobode' vjeroispovijesti. 

1 GI. gore br. 15. sir. 20—21. 
» 01. gore br. 19. str. 24. 



, 30 

Nas narod nastava citavu obalu Jadrana. On zeli da u 
lim predjelima zivi u potpunoj ekonomskoj suradnji sa svim 
kopnenim i pomorskim susiedima, eksploatirati u miru, ne u 
ratu, svoje bastinjene sposobnosli i staviti ih na opcenitu sluzbu 
trgovine i civilizacije. Bit ce u njegovom vlastitom interesu, 
da dobre volje ctvori svoje luke svakoj trgovini, kaoi i da ga- 
rantuje slobodu prometnih putova izme;du tih luka i citave 
trgovine zaleda. 

Interesi nasega naroda podudaraju se dakle po^tpuno 
s interesima opcega mira i civilizadje, a osobito s onima, koje 
su nadahnule velike sile Trojnog Sporazuma, kad su se digle 
protiv brutalnoga imperializma, toiga vjecnoga sfnutljivca mira. 

II. 

Pitanje velike politicke aktuelnosti uzbuduje u ovome 
casu sve politicke duhove Evrope: Intervencija Ita- 
I i j e.^ Mi bismo najiskrenijom radoscu primili ovu intervenciju, 
kad bi ona pospjesila konac ovoga strasnoga rata i rasap 
Austro-Ugarske. Ovaj dogodaji zeli nas narod od svega srca. 
Nas bi potlaceni narod pozdravio Itaiiju kaoi movoga suradnik'a 
pri djelu oslobodenja i ujedinjenja citave nase rase, adi niezina 
intervencija ne smije da dovede u nesklad cilj sadanjega rata 
i nasu radost prerusiti u osjecaji zaiosti i razocaranja. 

Italiji se pripisuju stanovite ekonomske i strateske aspi- 
racije na austro-ugarske krajeve, koji su sastavni diielovi na- 
sega narodnog posleda i, sto vise, temelji nasega narodnog 
zivota. I ostvarenje titi aspiracija, vele, da je zajamceno. JMe- 
dutim slicne garancije nijesu bile dane nijednom od zaracenili, 
koji od pocetka rata podnose najvece zrtve. 

Buduce taliijanske zrtve moraju biti naplacene, aii ne na 
stetu onih, koji sve do danas podnose najokrutnije kusnje. Koju 
bi vecu korist mogla da ima Italija od toga, da nestane Austro- 
Ugarske s Jadriana i s juzne strane Alpa? Austro-Ugarska, 
predstraza Njemacke, prijeci i ugrozava Slobodan ekonomski 
razvitak Italije. Mala Jugoslovenska drzava ne ce moci ugro^ 
zavati Itaiiju, nasuprot, ona ce ]o] sluziti kao potpora i pomod 
protiv pritiska sa sjevera i postat ce glavni pokretac njezine 
trgovacke i ekonomske ekspanziie. 

Ali dusa jugoslovenska buni se pri pomisli, da bi njeno 
zemljiste moglo da postane kolonijom jednoga stranog naroda. 
Nedavno je srpska vlada u Skupstini dala izjave, koje poka- 
zuju, da u Srbiji vladaju iste zabrinutosti koje i nas uznemi- 
ruju. Nasa je duznost kao patriota odgovornlh svomu narodu 

* Italija usla je fakticki u rat tek 25. maja 1915. No kako je Londonski 
Pakt potpisan vec 26. aprila iste godine, i to iza poduljega cjenkanja (up. 
moje Jadransko pitanje br. 1. uvod.), ipak je mnogo toga prodrlo u javnost 
o talijanskim aspiracijama. Up. i gore br. 16. str. 21 — 22. 



31 

nasa je duznost lojalnosti prema prijateljskirn Velikim Silama, 
:oJa nas obavezuje, da svoje mnijenje ocitujemo u iwtpunoj 
iskrenosti i pouzdanju. 

Ako Itjalija zahftijeva sjevernu i istocnu obalu Jadrana, to 
Je reci od sadanje talijanske granice sve do Rijeke, zatim 
sjevernu i sredisnju Dalmaciju i konacno otoke kvarnersko- 
dalmatinskog arhipelaga, onda neka zna, da nas narod nikad 
ne bi mogao pristati na to, da se odrezu zivotni udovi r-jego- 
voga organizma. On bi htio da dokrajci stoljetne borbe za 
^ahtjevom svoga integriteta. 

Ove su koncesije ozalostile, uzbudile' i ogorcile citavu 
nasu rasu. U toj tragicnoj perspektivi pita se nas narod, da 
'i bi Italija zaista mogla zanijekati vlastiti svoj postanak i izlo- 
ziti svoju buducnost pogibli, dajuci se na pustolovyine puno teze, 
nego sto je bila»bosansko-hercegovacka aneksija, koja je me- 
dutim dovela do sadasnje katastrofe. Zar bi l^vropa zaista 
trgovala s nasim narodom i zar bi zato htjela da ubrza iiiir, da 
-tvori jeda-n uzrok novih konflikata? Zar bi mogla na tu trgo- 
vinu pristati Francuska, koju obozavamo kao propagatora slo- 
bode, jednakosti i bratstva, i ciji je genij pred sto godina 
st\orio Iliriju, prvu ijugoslovensku drzavu na Jadranu? Zar 
bi to mogla odobriti Engleska, koju nas narod, takoder po- 
morski, obozava kao najbudnijega cuvara slobocie i sigurnostl 
mora i u suvremenom ratu kao vjesnika pravice i prava malih 
protiv gusarstva velikih? Zar bi na to mogla pristati Rusija, 
zastitnica Srba i braniteljka slovenskih misli? 2alosna ova 
pitanja odaju pouzdanje, kojim se nas narod obraca Velikim 
Silama. Ali to pouzdanje pomuceno je uznemirujucini glasi- 
nama, koje smo natuknuli. Mi se bojimo, da ce austrijska pod- 
muklost zloupotrebiti zabrinutost nasega naroda, da ga skrene 
s pravoga puta. I mi se bojimo, da te glasine ne uzbude medu 
srpskim cetama malodusnost i ne uzbude pitanja, da li je vri- 
jedno bez promisljanja zrtvovattti svoj zivot za lako jalove 
rezultate? Valja racunati s dusevnim stanjem naroda u zemlji, 
gdje je vlada prisiljena da predstavnicima naroda navijesti 
svoje tegobe; u zemlji, koja osobito sada baca na tezulju svu 
snagu svoje vojske za korist zajednicke stvan; u zemlji, cija 
bi moralna snaga mogla biti pojacana uvjereniem, da se zrtvuje 
za posvemasnje oslobodenje citavoga Jugoslovenstva, a oso- 
bito za oslobodenje primorskih jugoslovenskih obala! 

Dosavsi do nasih americkih kolonija, ove uznemirujuce 
•glasine tako su ih potresle, da se egzekutivni odbor, izabran 
na velikom kongresu u Chicagu 10. marta, osj-) jao ponukanim, 
da protestuje 23. marta 1915. kod ruskog poslanstva u Wa- 
shingtonu u ime svojih sunarodnjaka protiv svake zelje za raski- 
danjem nasega narodnog zemljista i da zatrazi pomoc ruske 
vlade i njenih saveznika, da se sacuvaju nasem narodu ugro- 



32 

zeni krajevi/ Ova mutna neizvjesnost, koja zabrinjuje sve 
jugoslovenske zemlje, mogla bi biti od zalcsnog utjecaja na 
opceni poloizaji. Da se umire duhovi, t,ako duboko potreseni, 
bilo bi korisno, da nam se podade, ukoliko' to tajna ugovora 
kome se radi dozvoljava, neke izvjesnosti koje umiruju. 

J a d r a n s k p i t a n j e. Jadransko pitanje problem je 
koji se tice Evrope, centralne i sredozemne. Oiio ne moze 
biti rijeseno niti zatvorenjem niti monopolizacijcm Jadrana 
bilo po kome. Rjesenje ce biti pravedno, kad bude odstranjena 
opasnost osvojenja ovoga puta, koji vodi u Sredozenmo more. 
Zbog toga vazTio je za sve one zemlje, koje prema svojem 
geografskom polozaju 'gravitiraju prema sjevernim i istocnim 
jadranskim obalama, ako hjoce da stignu do jadranskiji luka^ 
da li imadu prevaliti teritorije od vise drzava il' samo od 
jedne. Iz toga razloga mora pojas obale i sjevernog i istocnog 
zaleda Jadranskoga mora sacinjavati dio jedne isie drzave, 
Ako Italiija dobije koji vrijedni dio jadranske obale, ona bi ne- 
pravedno monopolizirala icitavo to more, a to bi prouzrocilo 
konflikt sa Jugoslovenima i konacno mogucnost novoga nje- 
maickog prodiranja prema Jugu. Talijansko^'ugoslovenski spc- 
razum pak, zaprijecio bi tu kobnu eventualnost. 

Trst, Rijeka, Sibenik, Split, to su cetiri glavne tocke 
jadranskoga problema- Ove cetiri luke imadu vaznost jedino 
kao trogovapke luke svoga zaleda. 

Trst i 1 1 a 1 i j a. Trsit Je neophodno potrebni izlaz za 
krajeve sloveniske, alpsko-njemacke i ceske. Rijeka je izlaz za 
istotcnu Istru, Kranjsku, Kcrusku, Staijersku. Hrvatsku, Ugarsku^ 
a ujedno je i prirodni izlaz za sjevernu Srbiju. Italija nije dala 
i ne bi nikad mogla podati ekonomski zivot tim gradovima. To 
je cinjenica, koju ce potvrditi i sami trgovacki krugovi lih gra- 
dova. U talijanskim rukama, ove bi dvije luke bile eksploari- 
rane jedino u initeresu Italije, a na veliku stetu njihovih zaleda. 
Izuzevsi kotare Gradisku i Trzic (Monfalcone), pogranicne Kra- 
jeve talijanskoga narodnog podrucja, ne nalazi se u Trstu, 
Is.tri i Gorici vise od 284.325 Talijama prema 431.023 Jugoslo- 
vena; u citavoj knezevini Gorici, izuzevsi napomenute kotare, 
nema vise od 17.949 Talijana prema 148.388 Jugoslovena; u 
samiom pak Trstu imaide 59.319 Jugoslovena prema 113.959 
Talijana, a u Istri 147.417 Talijana prema 224.201 Jugoslovena. 
Jasno Je dakle, da se otstup ovih krajeva Italiji ne bi mcgao 
opravdati, uzme 11 se za bazu grupiranja nacionalni princip. 
Sa stano vista ekonomskoga nemaju t,e zemlje za Italiju nika- 
kove vaznosti. Ne samo da se od nje ne mogu nadati nika- 
kovu ekonomskom procvatu, nego naprotiv morali bi se vise 
bojati, da u opasnost dode sadanji njihov polozaj. Jedino u 
rukama Jugoslovena mogu one napredovati, buduci da su od 
zivotne vaznosti po jugoslovensku drzavu. 

' GI. gore br. 16. str. 21—22. 



33 



P 

^m R i j e k a. Sto se tice Rijeke valja napomenuti, da ona 

^'zapravo cini jedan isti grad sa Susakom, od kojeg je rastav- 
Ijena samo potckcm Rjecincm. . Susak nema ni luke ni zeljez- 
nicke postaje; na Rijeci-Susaku imade 25.000 Talijana, od kc^ih 
se najveci dio zove Talijanima istom od juce, a i obiteljska su 
im imena cisto hrvatska. Pored njih imade 45.000 Jugoslo- 
vena. Jedina zeljeznicka pruga, koja spaja Hrvatsku i Srbiju 
s morein, sada i jos za dugo vremena, svrsava se na Rijeci. 

Nedostatnost juznih dalmatinskih luka. 
2eljeznice preko juzne Daimacije nemaju nikakove realne vaz- 
nosti. Kotor (Boka Kotcrska), Gruz i Metkovic su luke, koje se 
ne dadu upotrebiti. One su spojene s Bosnom i Hercegovinom 
samo jednom zeljeznickom prugom, djelomicno na uze (konop) 
i uskotracnom, a konstruiranom od Austrije sa cisto stra- 
teskom svrhom. U te luke nije bilo moguce privuci druge trgo- 
vine osim cisto lokalne. Sve kad bi se ova] put i produzio do 
Srbije, ne bi ta duga i tegotna pruga odgovarala potrebama 
izvoza. Unatoc udaljenosti i'zmedu Soluna i zapadne Evro])e, 
Srbi'ja ne bi se mogla sluziti nego tim izlazom. Jedini izlaz 
suvremeni i od vaznosti po Srbiju, to je zeljeznicka pruga na 
Rijeku kroz Hrvatsku. Ugarska. pcsjedujuci Rijeku i hrvatsku 
zeljeznicku prugu, prijecila je izvoz tim putem; odatle eko- 
nomsko gusenje Srbije, ekonomski zastoj Hrvatske i nebrojeni 
konfliktl Rljeka i trgovacki izlaz najveceg dijela Istre, Kranj- 
ske, juzne Stajerske preko pruge Rijeka — Sv. Petar — Ljubljana 
— Maribori Ako se Italija na Rijeci ustali, citavi ekonomski 
iivot ovoga zaleda, nedvojbeno jugoslovenskoga, bio bi pod- 
virgnut hirima jedne strane drzave. 

Hrvatsko primorje. U Hrvatskom Primorju od 
Rijeke do Zrmanje, koja cini granicu prema, Rijeci, nema ni 
jedne luke, pace ni jedne zeljeznici pristupne luke, i to zbog 
neoblonih pcteskoca kao Tzbog lake bure. Citava ova obala, 
"bez Rijeke, ne pruza dakle ni za Srbiju ni za Hrvatsku nikakov 
trgovackii izlaz od vrijednosti. 

Split. Pravi veliki put bududnosti, koji bi spajao cen- 
tralnu Srbiju, Bosnu i ostale balkanske zemlje s mcrem, bila 
"bi normai-na pruga Sarajevo — Rama do sredista Dalmaciie, 
t. j. do luka Sibenika i Splita. Ovu bi prugu mcgla jedino da 
Izgradi drzava, koja bi obuhvatala u isto vrijeme Srbiju, Bosnu, 
Dalmaciju i Hrvatsku s Rijekom. To bi bio pravi put buduc- 
Tiosti i zalog buduceg blagostanja. 

Poteskoce izgradnje i golemi troskovi za jednc takovo 
poduzece, mogli bi naci naknadu samo u najuzoj ekonomskoj 
zajednici svih tri'ju zemalja, u obliku jedne jedinstvene drzave. 
Samo tada bi taj zeljeznicki put mogao stvoriti nov trgovacki 
zivot u Bosni i u Srbiji. On bi stvorio sklad medu lukama Rije- 
kom s jedne, a Sibenikom i Splitom s druge strane, osiguravSi 
Kijeci racionalniju eksploataciju sadanje njene trgovine, a otvo- 

3 



34 

rivsi Sibeniku i Splitu novi spoj s Bosnom i Srbijom, koje su 
sada ekonomiski skiicene, d konacno privlaceci velik dio trgovine 
ostalih balkanskih krajeva. Sibenik i Split imadu vec pro- 
strane izgradene luke, koje se dadu povecati bez velikih po- 
teskoca. 

Si'benik i Split kao sredista istocne i sjeverne Dalmacije 
i kao naravni izlazi citave Bosne i citave centralne Srbije. 
mogu gospodarski napredovati, jednako kao sto i sami ti kra- 
jevi, samo onda, ako budu sacinjavali sastavne dijelove jedne 
jedinstvene drzave- 

S i b e n i k. §ibenik, grad iskljuicivo hrvatski, stara pre- 
stolnica Petra Kresimira IV., kralja Hrvatske i Dalmacije, u 
doba brvatske nairodne dinastije, danas je veoma vazan trgo- 
vacki centrum zbog izvoza sjeverne Dalmacije, sjevernih i za- 
padnih krajeva Bosne i susjednoga dijela Hrvatske. Luka ^i- 
benik vezana je s Bcsnom zeljezniccm Knin— Drvar, koja se, 
pc'tom nadovezuje na prugu Nov! — Banjaluka. Kad bi Italija 
dobila Siibemik, bill bi svi pomenuti krajevi liseni svoje luke i^ 
ove zeljeznicke pruge, koje tvore nj'hov prirodni izlaz. 

Sve ovo dcstatno dokazuje, da posjed jedne od ovih luka 
nemia za Italiju nikakve vaznosti, dok bi talijanski posjed svih till 
luka znacio prije svega ekcnomsko i politicko iskoriscivanje, a 
onda ugusenje citavcga. jugoslovenskcga zaleda. Polozaj Hr- 
vatske, Srbije, Bosne i alpinsko-jugoslovenskih krajeva postao? 
bi jos gori, nego li je sada. To bi znacilo osiromasenje citave 
jugoslovenske obale. 

More i otocje. Prircdno bogatstvo Dalmaciye sa- 
stoji se u iskoriscivanju svoga geografskoga pclozaja, kao pri- 
morja Bosne, Srbije i Balkana. 

Bez te veze to primorje ne moze niti zivjeti niti imati: 
ikake vrednosti. 

Otoicje kvarnersko-dalmatinsko organ je jugoslovenskoga 
zivot-a na Jadranskom moru. U citavoj Dalmaciji s otocima. 
imade samo 18.029 Talijana prema 610.669 Jugoslovena. Na 
otocima zivi najcisce i najstarije jugoslovensko pucanstvo.. 
Ondje ima 120.000 Jugoslovena prema 1.469 Talijana, koji sui 
rasuti u posve malim grupama. . Otcci, kojih se sadanje bla- 
gostanje osniva u njihovoj prcdukciji vina, ulja te na ribarenju 
i brodarstvu, osiromasili bi bez svcjega dalmatinskoga kopna i 
zaleda.. Citava se austrc-ugarska mornarica rekrutira izmedu 
otccana. Pucanstvo je vrlo marljivo, stedljivo i moralno. Ako 
bi nas narod bio lisen ovih otoka, odsjeklo bi mu se najzeleniju; 
granu njegova stabla. To bi za nj bio smrtni lidarac, jer bi 
mu se onemogucila trgovina na vlastitom njegovom moru. Ni- 
kakav strateski razlog ne bi mogac opravdati, da se Jugoslove- 
nima oduzmu ovi otoci, ili samo jedan njihov dio. Nas narod„ 
nemajuci nikakvih ekspanzivnih teznja, ne moze da bude. ma 



35 

ikakva opasnost za Italiju na Jadranu. On nema pace ni po- 
trebe, da stvori ratnu mornaricu. On nema i ne ce imati ni 
potrelDe da ugrozava Italiju, jer sav bi njegov interes bio u 
tome, da zive s njome u dobrom prijateljstvu. 

Mletaoko gospodstvo. Mletacka historija na 
istocnoj obali Jadrana dokazuje, da talijansko gospodstvo 
ne moze nikako da stvori blagostanja i napretka, vec "jedino 
zastarjeli i opasni sistem izrabljivanja. Trst se uvijek borio 
protiv mletackoga gospodstva, dok mu Rijeka nikad nije bila 
podlozna. Dalmacija je bila najzapustenija upravo pod mle- 
tackim gospodstvom, dok primjer slcbodne republike Dubro- 
vacke dokazuje, do kojega bi se stupnja napretka i civilizacije 
dovinula citava istocna obala, kad bi bila jugoslovenska i slo- 
bodna. 

Vaznost jugoslovenska obale. Nas narod 
hoce po svaku cijenu da spase svoje obale i ~s njima cvijet 
svojih mornara. Nas je narod zaista predstavnik trgovackoga 
i pomorskoga zivota na citavoj sjevernoj i istocnoj obali Ja- 
dranskoga mora. Samo u Trstu i na Rijeci imade vise od 
20.000 nasih mornara svelikim brojem drustava brodarskih i 
trgovackih. Nas narod zeli sacuvati za se bogate kamenolome 
i rudnike svojega Krasa, od Nabrezine do Neretve, kao i bogata 
vrela i motorne snage svojih rijeka: Krke, Cetine, Neretve. 
On zeli sacuvati za se bogato vrelo prihoda svoje krasne Rivi- 
jere od Trsta do Kotora. Bez svoje obale i potpune slobode 
svojega mora, bez tih prirodnih vrela, nasa naciia ne bi mogla 
naci sredstava za razvitak, koji bi je ucinio dostojnom njenih 
naprednijili sestara. 

Mi ne mozemo vjerovati da bi Evropa, koja je usla u rat 
protiv sile a za prava malih naroda s devizom: »Svakom na- 
rodu svoje pravo«, zabacila tu devizu jedino u slucaju nasega 
naroda, koji je u proslosti bio bedem protiv Turaka, a danas 
i u buduce izdize se kao bedem protiv pangermanstva- Mi ne 
mozemo pomisliti, da bi Evropa htjela pospjesiti mir, sijuci 
novu mrznju, koja bi nuzno dovela do novih zapletaja. 

Mi dakle s pouzdanjem ocekuiemo, da ce konacni mir na 
pravedan nacin urediti i jugoslovensko pitanje u citavom nje- 
govom opsegu, prema pravu i volji naroda, koji imamo 5ast 
da zastupamo. 

Paris, 6. maja 1915. 

Za J u g OS 1 o V en sk i Odbor 

Predsjednik Dr. Ante Trumbi^, 

odvjetnik, clan dalmatinskog sabora, predsjednik »Hrvatske 
Narodne Stranke« na dalm. saboru, bivsi nacelnik Splita, bivsi 
zastunnik zadarskog kotara u austrijskom Parlamentu u Becu. 



36 



21. 

Manifest Jugoslovenskoga odbora Britan- 
skom narodu i parlamentu * 

London, 12. maja 1915. 

Austro-Ugarska i Njemacka narinule su jugoslovenskom 
narodu bratoubilacki rat. Osam milijuna Jugoslovena osudeno 
je da se bori protiv svoje rodene' brace i svojih osloboditelja. 
Mnogo ih je prognano s rodene grude ili smaknuto, dok tamnice 
sve vrve od politickih zrtava. 

Danas ne moze jugoslovenski narod dati slobodnoga izran 
zaja svojim zeljama; njegovi su sabori raspusteni, mnogobrojni 
njegovi zastupnici su zatvoreni ili su podvrzeni strcgoj pasci. 

Oni nasi mladi Ijudi, kojima je uspjelo pobjeci, bore se u 
srpskim ili crnogorskim redovima. Mi koji simo imali tu srecu^ 
da smo se na pocetku rata nasli u tudini, drzimo da nam je 
duznost upoznati prosvijetljeni svijet, a u prvom redu britanski 
narod, s pravim osjecajima i teznjama nasega naroda Nasa 
jugoslovenska braca u Americi, koja su se proslcga mjeseca 
inarta saStala u Chicagu na kongresu, sastavljenom od 563 de- 
Jegata, prihvatila su jednodusno nas program.^ 

Srbi, Hrvati i Slovenci mole za pobjedu Trojnog Spora- 
zuma (Triple-Entente) i pouzdanjem ocekuju od nje spas jugo- 
slovenskoga naroda. Uvjerenje da se Trojni Sporazum bori 
za pobjedu nacela narodnosti, ulilo Je Srbiji i Crnoj Qori mo- 
ralnu energiju i snagu za nadpovjecne napore, te je ucinilo, 
da njihova plemenska braca s onu stranu granice nijesu po- 
svema izgubila pouzdanje u buduonost. 

Za Srbiju se i Crnu Goru radi o ratu za olbranu i oslobo- 
denje, a ne o ratu za osvajanje; ove se drzave bore, da oslo- 
bode nase pleme od tudega jarma i da nas ujedine u jedan 
jedinstveni slobodni narod. Vojnicki ce i politicki slom Austro- 
Ugarske zauvijek uciniti kraj sistemu »d i v i d e e t i m p e r a«, 
kojim su se kroiz stolleca sluzili, da vladaju nasim narodom. 
Jugosloveni tvore jedan jedinstveni narod, identican po jeziku, 
po neosporivim geografskim zakonima i po nacionalnoj svijesti. 
Tek onda kad bude ujedinjen, posjedovat ce taj narod nuzna 
sredstva za neodvisan opstenak. 

Jugosloveni (Srbi, Hrvati i Slovenci) nastavaju ove po- 
krajine: Kraljevine Srbiju i Crnu Goru, trojednu kraljevinu 
Hrvatsku — Slavoniju — Dalmaciju (s Rijekom i Kotorom), po- 



* Prevod iz engleskoga. 

» Up. gore br, 15. str. 20—21. 



I 



krajine Bosnu i Hercegovinu te Kratijsku; ztiatan dio pokra- 
jina Istre, Trsta, Gorice s Gradiskom, Koruske i ^tajerske, i 
konacno jugoslovensku zonu Ugarske. 

Ovjekovjeciti rastrganost ovih teritorija, bilo da ih se 
velik dio ostavi pod austro-ugaTskim gospcdstvcm, bilo cak 
da se neki od njih podvrgnu drugoj tudoj vlasti, bila bi fla- 
grantna povreda nasega etnografskoga, geografskcga i eko- 
nomskoga jedinstva i nas bi se narcd tome sigurno najener- 
gicnije i najopravdanije odupr'o. 

Jugoslovenski narod nastoji da ujedini te teritorije u Pednu 
nezavisnu drzavii. O unutarnjem iiredenju odlucit ce narod 
sam po svojim zeljama i potrebama. 

Jugoslovenski 6e narod biti cimbenik redia i mira. Posve- 
tivsi sve svoje sile napretku, razvit ce ujedno dobro poznate 
mornarske sposobnosti svoga ziteljstva, koje ce britanski narod 
prvi znati valjano ocijeniti. Niegove ce luke biti otvorene 
trgovini kao nikad dosele, i po njima bit ce osiguran izlaz na 
more svima narodima zalcda, a navlas Cesima i Madzarima. 

Nas narod, kaji je razdijeljen u vise vjera i ciji je duh 
snosljivosti dobro poznat, okrunit ce svoje nacionalno jedin- 
stvo osiguranjem potpune ravnopravnosti i slobode vjeroispo- 
vijesti. Sigurni sklonosti nase rnske brace, apeliramo isto take 
na simpatije njihovih zapadnih saveznika u nasoj borbi za slo- 
bodu. I u povodu ovoga apela, kao zastupnici demokratskoga 
naroda, na britanski narcd i Parlamenat, racunamo na potporu, 
koja ce pomoci iugoslovenskom narodu, da poslije stoljeca mu- 

cenistva konaono ozivotvori svoje jedinstvo i svoju nezavisnost- 

• 

Za Jugoslavenski odbor 
predsjednik Dr. Ante Trumbid. 



22. 

Manifestacija hrvatskoga sabora.* 

Zagreb, 14. juna 1915. 

Predsjednik Dr. Pero Magdid: Prem'a previsnjcj 
ovol odredbi sazvao je gospodin saborski predsjednik^ ovu 
sjednicu za danas u 11 sati prije podne, te mi je prije svega 

* Dr2im da je jedva nuzno napomenuti, da se u doba opstanka austro- 
ugarske mor.nrhije i najzescih progona nije druga^ije ni moglo na saboru « 
Zagrebu raspravljati i govorili. 

' Dr. Bogdan Medakovic. Dr. P. Mcgdid bijaSe tada pod predsjednik 
sabora. 



38 

cast gospodu clanove sabora pozdraviti s iskrenim i srdacnim: 
dobro dosli! 

Zapocinjajuci u smislu postojecega ustava kraljevine Hr- 
vatske, a po premilostivoj Oidredbi krailja rad ovoga saborskoga 
zasjedainja, ne mogu prcpustiti a da se u prvom redu ne sjetim 
sa cuvstvom sinovske odanosti i Ijubavi te zahvalnosti onoga, 
koji u visokoj ustavnoj svijesti i ocinskoj brizi svojoj nije ni u 
danasnjim teskim casovima smetnuo s uma ustavna prava i 
potrebe naroda vjierne mu i odane kraljevine Hrvatske- Neka 
Svevisnji obilnim blagoslovom bl-agoslovi nasega premiloga 
kralja i vladara te ga Jos dugo uzdrzi cila i vedra na slavu 
i srecu njegovih naroda. (Burno odobravanje i poklici: 2i vio 
kralj! 2ivio hrvatski kralj!) 

Hrvatski je narod na svom saboru god. 1527. slobodnom 
voljom i'zabrao kralj em svoflim clana prevismje i danas vlada- 
juce kuce, a stvorio je i temeljni drzavni zakcn u histcrijskoj 
saborskoj sjednici od 9. ozujka 1712., po kome ce hrvatski na- 
rod s prejasnom dinastijomi Habsburske monarhije, jedan za 
sve, a svi za jednoga braniti se protiv van'jskoga dusmanina. 
Ovo su nacelo obrambenoga solidariteta kasnije prihvatili svi 
narodi monarhije, komti se medutim drzavnome zakonu i-made 
zahValiti, sip i danas svi nairodi monarhije kao j;edan narod 
na bojnim poljanama i kod kuce u sloznom natjecanju, a u 
vjerncsti prema kralju i otadzbini, doprinasaju sve mcguce 
zrtve za pobjedu nasega oruzja i oruzane sile Njeg. Velican- 
stva. I mi potomci miidrih i rodoljubnih djedcva po-stujuc; 
njihiov spomen, postujemo i vrsimo taj njihov zapis, koji nam 
oni namrijese pa zalazemo i zalagat cemo sve sile, da iskupimo 
njihovu rijec, jer to trazi cast cjelokupnoga naroda nasega. A 
vrsimo ga i danas, gdje je vjerolcmni bivsi saveznik monarhije 
posegao s oruzanom' rukom za naisim morem . . . 

Z a s t. Persic: 2ivilo hrvatsko more! (P o v i c i: 2 i- 
vilo hrvatsko more! Dugotrajno pljeskanje 
i p o V i c i : Z i v i 1 a h r v a t s k a I s t r a!). 2ivila hrvatska 
Rijeka ! (Odobravanje i pljesak). 

Zast. Radio: 2ivio hrvatski Zadar! (Odobravanje 

i pljesak). 
» 

Zast. Wilder: 2ivili Laginja i Spincic! (Odobrava- 
nje i pljesak). 

Predsj. Dr- Magdic: . . . za zemljistem, koje nasta- 
vaju u ogrcimmoj vecini Hrvati i Slovenci . . . 

Zast. Persic : 2ivili Slovenci! (Burno odobra- 
vanje i pljesak). 

P reds I Dr. Magdic: • . . za zemljistem, koje je Hrvat 
uvijek zvao svojom dcmovinom, pa gdje taj dusman toboze ide 



I 



39 



V. ime maro-dncga nacela da zarobi iedan citavi dio kulturnoga 
drzavncga naroda, koji ne ce da bude niciji rob. (Dug o- 
trajno odobravanje i pljesak). Hrvatski je narod 
preko hiljadu godina drzavni narod, koji je uvijek branio svoju 
slobodu i drzao se u svim prilikama i neprilikama zivota, te 
znao ocuvati domaju. On ce to znati uciniti i u danasnjim 
teskim prilikama. To posvjedocuju one stotine hiljada bro- 
jece hrvatske cete, koje su postavljene u bojne polijane, gdje 
se bore besprimjernim junastvom i vanrednom zilavoscu. Po- 
svjedocuju to one nebrojene zrtve palih hrvatskih junaka u 
ovom ratu (S a b r ustaje i klice: Slav a im!), kojili 
se sjecamo s ponosom i osobit<OTn zahvailncscu i kojima neka 
bude slavni spomen u narodu sacuvam (Sabor ustaj'e i 
klice: Slava im! Slava im!) 

Zast. Radic: Ne vise ugarsko, nego hrvatsko domo- 
branstvo. 

Predsj. Dr. Magdic: Uocigled cvih kao i golemih go- 
spodarskin zrtava, stc ih za svecan izlaz rata doprinosi hrvat- 
ski narcd, mislim, da moram naglasiti nepokclebljivo uvjerenie 
citavoga ovoga sabora, kao predstavnika na.sih narcdnih i po~ 
litickih teznja, da ce prinesene zrtve urcditi blagoslovenim plo- 
dom, bude li o'stvaren onaj neprekidni i stailni zahtjev hrvat- 
skoga naroda za narodnim ujedinjenjem (Sabor ustaje; 
dugotrajno i burno odobravanje i pljesak: 
2ivio!) u jedno jedinsttveno svoje drzavno tilielo na osnovu 
narodnoga nacela te pozitivnoga i historijskoga prava (Z i v i o! 
Dugotrajno odobravanje i pljesak), da se cmc- 
•guci tako . . . 

Zast. Dr. HrvoJ: To porucite Tiszi i Andrassyju! 

iPredsj. Dr. Magdic: . . . slcbcdni razvoj narodno-poli- 
tiickoga, prosvjetnoga i gospodarskoga zivota hrvatskoga na- 
roda, a u interesu civilizacije i napretka, kao i u interesu monar- 
hije. (Odobravanje.) Danasnje vrijeme trazi, da se sve 
dobre sile drzavne udruze u sluzbi jednoga cilja, a taj je po- 
bjeda nasega oruzja. Za taj cilj moramo raditi, cjacati ukupnu 
snagu, pa po potrebi zatajiti i stranacki interes- Moramo traziti 
one, sto nas u sluzbi domovine spaja, a izbjegavati ono, sto 
nas razdvaja. (Odobravanje. 2 i v i o !). Prvi korak zato 
neka nam bude, da pozdravimo u vjernosti i o'danosti nasega 
premilostivoga i Ijubl'jenoga kralja i vladara (Sabor ustaje 
i klice: 2 i v i o k r a I j), nase hrabre cete (2 i v i 1 a h r- 
vatska vojsk a! Pljesak i dugotrajno odobra- 
vanje) i njihovog vrhovnog vojskovodu, nadvojvodu Fri- 
drika. (2ivio!). Molim da me visoki sabor izvcli na to 
ovlastiti. (2ivic!). 



40 

23. 

Rezolucija sje\jeroamerickih Jugoslovena.*' 

Pittsburg P a, u julu 1915. 

U ime nase zarobljene brace u Austro-Ugarskoj, prisiljene 
od najuzasnije tiranije da se bore protiv svoje slovenske brace 
ili da came u tamnicama i da ugusu'ju istinu o svom ocajnom 
stanju, mi protestirajmo protiv svakog zuluma sto im je na- 
nesen, protiv vjesany'a i strijeljanja nevinih, protiv unistenja i 
gazenja pravedinih, protiv ubijanja zena i djtece, protiv odm^ne 
O'baveze boriti se, iiavlas djece i staraca, koje stavljaju u prve 
redove i kojima pucajii u leda, protiv paleza i grabeza, vrsenim 
u nasoj tesko iskusaiioi zemlji. 

Mi zaklinjemo svu nasu bracu obih kontinenata, da okrenu 
oruzije protiv svojih krvnika i zaklinlemo one koji trunu u tam- 
nicama, da ne gube nade, e 6q borba Slovena i njiliovili prija- 
tei'ja, Engleza i Francuza, biti okrumjena konacnom pobjedom^ 
koja ce ostvariti ideal slobode i jugoslovenskoga ujedinjenja. 

Mi se kunem.o, da 6emo svim sredstvima podupirati stvar 
slobodniii Slovena i njihovill saveznika, da cemo upotreblti sve 
nase sile oko ostvarenja nasega nutamjega ujiedinjenija, da cemo 
se pobrinuti, da ne bi strajkovi pomutili rad u tvornicama, koje 
snabdjevaju ratnim materijalom Rusiju, Francu^ku i Englesku^ 
da cemo gcniti tudinske agente i konacno, da cemo iz ropskoga 
sna prcbuditi svu nasu bracu u ime slobode, da bi i posljcdnii 
evropski robovi, Jugosloveni, jednom progledali izmedu mraka 
i krvi. 

24. 

Sjeveroamericki Jugosloveni g. Pasicu,*"^ 

(Brzojav). PittsburgPa, u julu 1915- 

U ime nase zarobljene brace u Austro-Ugarskoj, koji ne- 
maju prilike da se slobodno izjave i cije su nam misli i osjecaji 
pcznati, a tako i u nase ime izjavljujemo, da svi Slovenci, Hr- 
vati i Srbi smatraju borbu Srbije svojom i srpski ideal svojim 
sopstvenim idealom. Mi svi jeidtao'dusno trazimo od buducega 



* Prevod iz engleskoga. — Na velikom zboru Srba, Hrvata i Slovenaca^ 
mahom emigranata iz Austro-Ugirske, bilo je prisutno preko 2C00 jugoslo- 
venskih odaslanika iz svih kolonija nasili u americkim Sjedinjenim Drzavama. 
Rezolucija primljena je jednoglasno i onda odaslana kr. srpskoj vladi, sviirt 
saveznickim ratujucim Silama, americkoj vladi i Jugoslovens om odboru u 
Londonu. Podjedno je s toga zbora odaslan brzojav ministru predsjedniku g. 
PaSidu (gl. naredni bro ). 

** Up. napomenu k prediduce n broju 23. 



41 

[ongresa Mira, a i vas molimo gospodme ministre, da podu- 
prete nasu molbu, da ni komadic nase jugoslovenske zenilje 
ne ostane pod tudim gospodstvom, nego da citava'nasa zemlja 
bude oslobodena i sjedinjena s vec slobodniim jugoslovenskirrt 
drzavama, Srbijom i Crnom Gorom. S ovoga velikoga zbora 
mi vas puni pouzdanja pozdravljamo, gcsp. ministre, a vasim 
pcsredovanjem i kralja, prestolonasljednika i srpsku vojsku, koji 
ce nais osloboditi i sjediniti s nasora bracom. 



25. 

Rezolucija )ugoslovena Juzne Amerike.* 

Antofagasta, 1. august.a 1915 

Izjavljujemo odresito, da cemo, prekinuvsi sve odnosaje*i 
drzavne veze s Austro-Ugarskom mcnarhijom, neumonu i 
tvrdokorno ustrajati u borbi sve do dana ujedinjenja srpsko- 
hrvatskc-slovenskili pokrajina Austro-Ugarske te Srbi'je i Crne 
Gore u jednu slobodnu drzavnu cielinu. 

Unatoc svih diplomatskih kombinaciija, mi ne cemo iiikad 
pristati na to, da se odstupi ma i komadic od nasega zemlj'sta 
kraljevini Italiji ili bud kojo} drugoj stranoj drzavi, a pogotovo 
Tiista od istccne jadranske obale s njezinim otocjem. To je ba- 
stina slavne nam proslosti, zivotni uvjet srecnije nam buduc- 
nosti, kao i svega ekonomskoga i politickoga zivota Jugoslo- 
vena. 

IzJjavIjujemo nadalje, da vode narodniii stranaka, kajima 
je uspjelo da prebjegnu preko grunice i koji su sada osnovali 
JugosJovenski Odbor u Londonu, uzivaju nase potpuno i neo- 
graniceno povjerenje, kako su ga oni zavrijedili jos u domo- 
vini, pa stoga vec unaprijed odobravamo sve korake, sto ce 
ih poduzimati kod Velikili Siia Trojnoga Sporazuma u korist 
buduce Jugoslavije- 

Mi se cbracamo s pouzdanom nadom i na Velike Sile 
Trojnoga Sporazuma, koje se bore za princip narodncsti kao i 
za pravdu, pa ih molimo, da sprijece nepravedno komadanje 
jednoga jedinstvenoga naroda iugoslovenskoga, koji ce, uje- 
dinjen, biti trajnim zalogom mira u Evropi. 



* Iz originala. — U junu 1915. organizirali su se juzno-ameriCki Jugo- 
sloveni u „Ju goslovensku narodnu obranu", ciji se jedan ^ogranak* 
zvao „Jadran". Jadran je okupio oko sebe glavne predsta nike juznoamerickib 
jugoslovena u Antofagasti dne 1. aug., gdje je onda zakljucena ova rezolucija. 
Isti je dan odrzana slicna skupstina drugili Jugoslovena u mjestu Punta- 
Arenas (u Magelanovom putu, sasvim na jugu), gdje je prihvacena tekstuaino 
identicna rezolucija. Rezolucije su potom otposlane svim vlastima Trojnoga 
Sporazuma, kao i srpskoj i crnogorskoj vladi te Jugcslovenskom odboru u 
Londonu. 



42 

26. 

Zakljucak tajne sjednice Nar. Skupstine.* 

Nis, 23. (10.) augusta 1915. 

Posto je saslusala izjave Vladine i obavestenja data u 
tajnoj sednici, Narodna Skupstina, odavajuci postu palim juna- 
•cima i ponavljajuci svoju resenost, da borbu za oslobodenje i 
ujedinjlenje srpsko-hrvatsko-slovqnackoga naroda produzi uz 
svoje Saveznike po cenu zrtava neophodnih za obezbedenje 
izivotnih interesa naseg naroda, odobrava Vladinu pclitiku i pre- 
lazi na dnevni red. 

27. 

Rezolucija sjeveroamerickih novinara 
Jugoslovena.** 

U augustu 1915. 

Srbi, Hrvati i Slcvenci, narod jedinstven po krvi, jeziku 
i zajedniickim aspiracijama, ne ce rat smatrati dovrsenlm sve 
dok ne docekaju oslobcdemje i ujedinjenje u jednu drzavu. Oni 
se nadaju, da ce ovaij Svjetski Rat ucinit,i kraj njihovom vje- 
kovnom ratovanju protiv tudina, a za slucaj da tako ne bude, 
'Oni ce nastavitj borbu sve do oslobodenja idi do smrti. 

Jugoslovenski narod, smatrajuci citavu istccnu i sjeve- 
ro'i'Stoonu jadransku obalu svojom, nada se, da ce Italija samo 
provizcrno i iz vcwickih razloga okupirati Trst, Istru i dio Dal- 
macije. Ali ako se ona drugajcije sporaizumjela s prija<teljskim 
Silama, onda ce trajno zapcsjednuce ovih krajeva provocirati 
protiv nje opcrbu svih Jugcslovena. 

Srbi, Hrvati i Slovenci, uvjereni da su im Bugari naj- 
bliza braca, zele iz dna duse, da oni ne budu iskljuceni iz bii- 
duce zajednice, ali sve dok se uzalud ocekuje od strane Bugara 
korak zblizenja k ostvaremju ideala ujedinjenja, drugi ce Jugo- 
sloveni smatrati bugarske pretenzije nai Makedoniju nezakoni- 
tima, bas tako kao i talijanske pretenzije na Dalmacifju. 



* U vezi s pitanjem talijanskih aspiracija, kodifikovanih u Londonskom 
paktu od 26. apr. 19 15., koji je kr. srpskoj vladi i Jugoslovenskomu odboru u 
Londonu bio u bitnosti — pored svega njegova tajnog karaktera — poznat, 
odrzana je 23. aug. 1915. u Nisu tajna sjednica srpske Narodne Skupstine, koja 
je konacno pretvorena u javnu, na kojoj je procitan ovaj zakljucak. Sam tecaj 
1a;ne sjednite, kao i stenografski zapisnik o njoj, nije mi poznat. 

** Prevod iz engleskoga. — Ova je rezolucija odaslana ministru pred- 
sjedniku g. Pasicu i Jugoslov. odboru u Londonu. 



I 

^Manifest jugoslov. ujedinjene omladine.* 

Geneva, u aiigustu 1915. 

Srbi, Hrvati i Slovenci traze jednu slobodnu nacionalnu 
drzavu, koja ce obuhvatati sve teritorije gdje oni zive. Ovoj 
<lrzavi tezi sav dugi jugcslovenski pokret. Nju dokumentiraju 
sve rasne i kulturne energije, homogene kcd sva tri dijela na- 
roda- Nju dokumentiraju ekonomsko jedmstvo i zivotne po- 
trebe jugoslovenskih zemalja. 

Kulturne Velike Sile evropske pomoCi ce, da se ova dr- 
zava ostvari, dosljedno principu nacionalne slobode i pravde 
u ime kojih i vode danasnji rat. 

Posto su Srbi-Hrvati-Slovetici samo jedan jugcslovenski 
narod, to ce oni poslije oslobodenja biti ujedinjeni u jednu jie- 
dinu homogenu drzavu. Ne pcstoji nikakvo unutarnje pitanje 
sastavu te drzave, a pogotovo ne takvo, o kojeim bi morale 
da se brinu Velike Sile evropske. Srbiji, Piemontu Jugosloven- 
stva, imat ce da se priklope ostale zemlje srpske, hrvatske i 
slovenacke. Ona je pred cijelim svijetom svoj danasnji rat 
nazvala ratom za oslobode-nje Jugoslovena. 

Svako drugojacije rjesenje, pa cak i oktrcisanje vise slo- 
bodnih i poluslcbodnih jugoslovenskih drzava, znacilo bi samo 
fatalno ponavljanje historije, znacilo bi ponovno raskidanje 
jugoslov enskoga naroda, respektiramje tudih inter esa, a ne jugo- 
slovenskih. Nuzno je, da iaj narod vidi ujedinjenu svoju na- 
rodnu drzavu i zaboravi staru provincijalnu pocjepkanost. 

Demokratizaim Srbije garancija je, da ce ujedinjena jugo- 
slovenska drzava biti zasnovana na principima potpune poli- 
ticke slcbode i vjerske tolerancije. 

Obuhvativsi cio nacionalni teritorij, sita vjekovnoga rato- 
vanja, cva drzava sva ce se predati svojem unutrasnjem po- 
dizanju. 

Dovoljno jaka i solidna, postavljena na najvaznijcj pozi- 
ciji jugoistocne Evrope, ona ce biti i cuvar mira na Balkanu 
i zapreka germanskom prodiranju na Istok. 

Sacinjavaju(5i jednu kompaktnu ekonomsku cjelinu, jedina 
ce moci da rijesi one teske ekonomske krize u tim zemljama, 

• Clanovi centralnog odbora jugoslovenske ujedinjene omladine, a na 
ttlu im Petar Slepcevic, Dr. Ljubo Leontic i Vladislav Fabjancic, 
napisali su i izdali knjizicu „L' unite Yougoslave" (Paris, Plon-Nourrit, IQ15), 
u kojoj su donijeli kratki historijski, etnografski, geografski, literarni, socialno- 
poiiticki i ekonomski pregled Jugoslovena. Knjizica svrsava ^Jugoslovenskim 
programom", koji ovdie donosim, jer je sve ostalo — kao poznato — za moj 
zadatak nepotrebno. Uvod u knjizicu napisao je prof. Dr. Tomo Masaryk. 
Sama redakcija knjiiice dovrsena je u Zenevi u augustu 1915. 



44 

koje su nastale uslijed neprirodnog cjepkanja i koje, vjecnc 
akutne, predstavljaju najvece zlo naroda. 

Naslonjena jeidnom stranom na cijelu istocnu ol^alu Ja- 
draina, a drugom obuhvatajuci glavni balkanski put iz centralne 
Evrope za Solun, jugoslovenska drzava, neodvisna cd svakoga, 
bit ce ekonomski posrednik izmedu Istoka i Zapada. 

Njen narod, koji je davno primao u se utjecaje i zapadne 
i istocne kulture, bit ce jedan elemenat evropske ravnoteze i 
plodnog slobodnog ukrstavanja. 

Sve ove prednosti moci ce da ima jugoslovenska drzava 
ledino u slucaju, ako obuhvati sve jugoslovenske pokrajine. 

U eminentnom je interesu opcega mira, da se ostvari 
ovaka drzava, koja ce predstavljati vec jednom rijesen nacio- 
nalni problem Srba, Hrvata i Slovenaca. Svaki dio njihove 
zemlje, koji ostane izvan ove drzaye, ma pod kojom stranom 
silom, bit ce samo izvor skorih i jos tezih sukoba i kompli- 
kacija- 

Ovaka je danas kolektivna volja cijeloga jugoslovenskog 
naroda. 

Vjerujuci u snagu ovog naroda, koji je umio da se bori 
toliko vijekova i da pobfjedi toliko zapreka, jugoslovenska uje- 
dinjena omladina bdit ce vise nego itko, da se izvrsi neokrnjen 
i potpun naciomalni program Jugoslovena. 



29. 

Jugoslovenski odbor.* 

London-Paris, 1. oktobra 1915. 

Surovost kojom su Austro-Ugarska i Nijemacka bacile: 
Evropu u rat, onemogucila je Jugoslovenima, koji se nalaze pod 
austro-ugarskim gospodstvom, da organizuju iole snazniji otpor. 
Prema jednoj u svim detaljima promisljenoj osnovi, citav je 
jugoslovenski narod bezodvlacno uvrsten u vojsku, dok su 
inteligentni krugovi, a navlas vode narodnih stranaka, baceni 
u tamnicu- 

Tek nekim narodnim predstavnicima — malo ih je na 
broiju — posluzila je sreca, da su se na pocetku rata nasli u 
tudini, u slobodnoj Evropi, ili im je uspjelo umaknuti preko 
granice. Ova mala skupina politicara zapocela je svojim radom 

• Danom 1. olt. 1915. j 0(5eo je izlaziti u Londcnu (na er'^leskom je- 
ziku) i u Parizu (na francuskom jezikii) organ Jugoslovenskoga odbora: „The 
southern slav bulletin" - „Bulle^in yougoslave". Na celu lista 
u prvom broju objelodanjena je ova izjava cdborova. 



14. 
TU Rimu; objelcdanila ie vise protesta protiv necuvenih nasilja, 
kojim su popristem jugoslovenski krajevi Austro-Ugarske; u 
isto je vrijeme ona i demantovala lazne tvrdnije sluzbenih 
austro-ugarskih crgama, koji nastojahu, da prikazu jedan dip 
Jugoslovena kao sklone austrijskim pfetenzijama. 

U Rimu bill su i stampani manifesti na iseljene Jugoslo- 
vene iz Austro-Ugarske s pczivom, da se pridruze kao dobro- 
AToljci redovima srpsko-cmogorskim i saveznickiim. 

Jugoslovenski su emigranti obrazovali odbor, kojega cla- 
novi predstavljaju razne jos neoslobodene jugoslovenske sku- 
pine. 

Predsjednik: Dr. Ante Trumbii^. 

Clanovi: Dr. Ante Biankini (Starigrad-Chicago), Dr. Ivo 

-De Giulli (Dubrovnik), Dr. Julije Gazzari (Sibenik), Don Niko 

•GrSkovid (Cleveland-Vrbnik-Krk), Dr. Hinko Hinkovid (Zagreb), 

Dr. Josip Jedlovski (Trst), Milan Marjanovid (Kastav-Zagreb), 

Ivan MeStrovid (Otavice, Dalmacija), Dr. Mide MiCid (Dubrovnik), 

Dr. Franko PotoCnjak (Novi), Mihajlo Pupin (Pancevo-New- 

York), Dr. Niko Stojanovid (Bosna), Frano Supilo (Rijeka), 

IDuSan Vasiljevid (Mostar), Dr. Niko Zupanid (Metlika, Kranjska). 



30. 

Jugoslovenski odbor g. Pasicu.* 

(B r z o j a v). L o n d o n, 12. oktobra 1915. 

Gosp. ministru predsjedniku Pasieu, Nis- 

Povodom nove ofenzive austrijske i njemacke vojske, 
.Jugoslovenski Odbor dolazi da vam u ovom casu kusnje obnovi 
•svoje osjecaje pune i neogranicene solidarnosti sa srpskim na- 
rodom, u uvjerenju, da ce Srbija u predstojecoj borbi i opet za- 
diviti svijet svojim pobjedonosnim junastvom. Poslije sloma 
sto je stigao premocne sile austro-ugarskoga carstva u maloj 
'Srbiji prepustenoj vlastitim silama, vracaju se sada slozne cen- 
tralne vlasti, da ponize i uniste mali srpski narod. Providnost 
koja upravlja velikima kao i malima, jos ce jednom dati srpskoj 
vojsci nadcovjecnu snagu, da se obnovi povijest Davida i Qo- 
liata. Svi su nasi osjecaji nade i vjere upravljeni u srpsku 
vojsku, tog novog' Davida. 

Istovremeno Jugoslovenski se odbor obrada na sve Hr- 
vate, Srbe i Slovence iz jos uvijek Austro-Ugarskoj podlozenih 

• Prevod s francuskoga. 



46 

zemaljai, a koji sada borave u Srbiji, i poziva ih, da se stave 
na apsolutnu dispozrciju kr. srpskoj vladi u ovom najkriticnijeni 
casu srpske kao i uopce jugoslovenske historije. 



31. 

Formular prisege juznoamerickih legionasa."^ 

Antofagasta, u oktobru 1915. 

Zaklinjem se sinovskom Ijubavlju svoga roda; zaklinjeim 
se slovenskom krvlju moga oca i plemenitim mlijekom majke 
moje; zaklinjem se piatnickim pepelom nasih preda, svetim 
prahom rodene gruide nase; zaklinjem se dubinom naseg si- 
rokog Jadranskog mora, visinom neba, velikim suncem slo- 
bode, da cu stajati junacki, neustrasivo, raime uz rame, bok uz 
bok srpske vojske u svetoj borbi za oslobodenje i ujediiijenj& 
Jugoslovena, do posljedndeg daha, do zadnje kapi krvi. 

Tako mi pomogao veliki Bog Prava, Pravde, Istine ! 

32. 

Proglas Jugcslovenskoga odbora Britan- 
skom narodu.** 

London, 2. novembra 1915. 

Priznata svrha provale nijemackih, austrijski, madzarskih- 
i bugarskih ,ceta u Srbiju jeste, da je uniste i zbrisu s karte 
Svijeta kao narod, a podjedno i to, da silom prckrci put ger- 
manskam imperializmu u ostvarenju njegovoga »Drang nach 
Osten«. 

Heroizam Srbije izvan je svake rasprave, kako za nje- 
zine neprilatelliie, tako i za njezine prijatelje. Sa snagom i 
vjerom jednog apostola velike ideje^ sto je u sebi utjelovljuje, 
ona ce ciniti svoju duznost do posljednjega covjeka. Ali nu- 
mericka premoc njezinih mnogobrojnih napadaca stoji pred 
llama bez premca u liistoriji. Jos nikad nije toliko snage, dola- 
zeci s toliko razlicitih strana, upotrebljeno, da se iskorjeni i 
unisti jedan mali narod. 



* Iz originala. — Velika skupstina juznoamerickih Jugoslovena, odrzana 
u oktobru 1915. u Antofagasti, zakljucila je, da se obrazuje zbor „Jadranske 
legije" i da se sve udesi za njezin polazak na frontu. Svaki je legionas polagao- 
ovu prisegu. 

** Prevod iz engleskoga. 



47 



I 

^H Svi oiii koji sb podigose i ujedinise da suzbiju provalu 

^Hrske i nemcralne sile, koju predstavlja Njemacka, svi oni 

- treba da sada bez ogramicenja pomognu. Ova misija poma- 

ganja pada prije svega na Veliku Britaniju zbog njezinih slavnih 

i covjekcljubivih tradicija, kao i zbog njezinih zivotnih i di- 

rektniii interesa. 

Propast Srbije mogla bi unistiti narodnu i politicku bazu 
nasega naroda cd osam milijuna dusa u granicama Austro- 
Ugarske. Osiobodeni od Srbije i vezani s njome u interesu 
svoje sopstvene egzistencije, smjesteni na raskrscu svjetske po- 
litike, ovo nekoliko milijuna Ijudi bili bi sutra najsigurniji i naj- 
cvrsci bedem protiv najezde germanske, a prema tome i naj- 
vjerniji saveznici svdh ofiih, kojima prijeti sliCna pogibao. Sto- 
vise, propast Srbije. otvorila bi neprijatelju sirok i lak put u 
srce britanskoga carstva, jer upravo neproracunive posljedice,. 
direktne ili indirektne, mcgu slijedlti iz ekspanzije njemackoga 
gospodstva, a navlas iz veze cd Harriburga i Berlina prema 
Dardanelama, Suezu i Perzijskom zalivu. 

Kad su prije pet vijekcva Turci satrli na Kosovu srpsku 
drzavu, Evropa se zadivila srpskoj hrabrosti, bas kao i damas,. 
znajuci dobro, da su Srbi, braneci se na Kosovu, vodili borbu 
za civiliizaciju protiv otomanskoga barbarstva. Ali Evropa 
nije poslala nikakve pomoci, i Srbija je propala. Njezina pro- 
past stojala je Evropu pet vijekova krvaviii ratova i neiska- 
• zanili patnja. Triumf tursko-germanske stvari na srpskom 
zemljistu, ponovio bi i danas one nevolje u kud i kamo vecem 
razmjerju. Da se ukioni ova pogibao, nijedna zrtva ne moze. 
da bude prevelika. 

Stoga treba Srbiji sto brze i sto izdasnije pomoci, samo 
da ne bude prekasno. 

Mi se zato cbracamo na kavalirsku civilizaciju Engleske, 
na zemljake Cromwella, Pitta, Byrona, Gladstona, na njiliove 
nasljednike u pravcu kulture i politike britanskoga naroda. Za 
nas Jugoslovene to je upravo pitanje opstanka, za Englesku 
to o;e tek pit-anje obrane i pitanje mogucnosti napretka za sve 
ono, sto je engleski duh — davsi taki primjer, kaki Sv'jet jos 
nikad nije vidio — stvorio, ucinio i prikazao sam za sebe i za 
covjecainstvo. 

Sve to treba sada braniti i poslijednjom energijom u ime 
pravde i slobode. 

Obracajuci se u ovim tuznim danima na veliki engleski 
narod, mi smo uvjereni, da ce njegov bistri pogled i njegov pri- 
rodehi sud shvatiti sav opseg i znacenje sadasnjice, kako za 
blizu buducncst, tako i za najudaljeniju buducncst. 

Jugoslovenski odbor u Londonu: 
Predsjednik: Dr. Ante Trumbid. 



-48 

33. 

Rezolucija Jugoslovenskoga zbora u 
Antofagasti.* 

Antofagasta (republ. Chile), 23. januara 1916. 

Jugosloveni iz neoslobodenih jugoslovenskih pokrajina: 
Dalmacije, Istre, Trsta, Gorice, Kranjske, Juzne Stajerske i Ko- 
ruske, Hrvatske, Slavonije, Bosne i Hercegovine, Preko- i 
Medumurja, Baranje, Backe i Banatai, nastanjeni u republikama 
Chile, Argentine, Bolivije, Peru i Uruguaja, sakupljeni na 
»VeIikom Zboru« grada Antofagaste (republika Chile) dne 23. 
sijecnja 1916.: odaijlu postu pailim junacima za narodnu slc- 
bodu; pozdravljaju s cdusevljenjem svoj herojcki narod u 
njegovoj odlucnosti u borbi za slcbodu svih Jugcslovena i za 
udruzenje svih jugoslovenskih zemalja u jednu nerazdruzivu 
drzavu; odlucuju nastaviti borbu do posljednjega daha i do 
zadnje kapi krvi; pozdravljaju svoje prijatelje saveznike u ".sa- 
jednickoj borbi i izrazuju svoju potpunu solidarnost s rezolu- 
cijama, primljenima od svih Jugoslovena na velikom kongresu 
u Nisu d^e 23, IV. (6. V.) 1915., glasecu: 

Up. gore br. 18. str. 23. 

Naglasujuci jos jednom prekinutima sve nase veze 
s Austro-Ugarskom i Habsburskom dinastijom, stavljamo se 
na bezuvjetno raspolaganje srpske vlade, izricuci nase potpuno 
povjerenje Jugoslovenskcm odboru u Londonu, koji smatramo 
zakonitim predstavnikom svih jugoslovenskih zefnalja pod go- 
spodstvom Austro-Ugarske. 

Nadamo se pouzdano, da ce nas saveznici Srbije smatrati 
svojim sudrugovima u zajednickoj borbi, te da ce nas dosljedno 
zakoniti zastupnici Antante u inostranstvu smatrati takcder 
takovima. 

34. 

Pozdrav Jugoslovena iz Antofagaste 
kralju Petru.** 

(Brzojav)- An t of ag as t a, 23. januara 1916. 

Jugosloveni iz neoslobodenih zemalja, nastanjeni u re- 
publikama Chile, Argentine, Bolivije, Peru i Uruguaja, okup- 
Ijeni na Zboru u Antofagasti 23. januara 1916., prekinuvsi sve 

* Iz originala. 

** Prevod iz francuskoga. — Slicnim je rijecima brzojavno pozdravljen 
i Jugoslov. odbor u Londonu. 



49 

veze s Austro-Ugarskom i vezavsi svoju sudbinu s onom Srbije 
za sva vremena i za sve prilike, pozdravljaju odusevljenjem 
svoga kralja i svoju vladu, stayljajuci im na raspolaganje svoje 
iiTietke i zivote. 

Juraj Jordan, 

predsjednik Zbora. 



35. 

Jugoslovenski odbor Regentu Aleksandru.'*' 

(B r z o j a v). P a r i s, 24. f e b r u a r a- 1916. 

Sakupljen u plenarnoj sjednici, prvoj poslije zadnje ne- 
srece Srbije, Jugoslovenski odbor od srca pozdravlja u Varna, 
Gospodaru, ne samo Regenta Srbije, toliko tesko iskusane, ne 
samo vrhovnoga zapovjednika dione vojske, cije ste necuvene 
patnje bratski dijelili, nego prije svega predstavnika jugoslo- 
venske ideje, svete svima nama — Srbima, Hrvatima i Sloven- 
cima — koji stvaramo jugoslovenski narod. 

Sredovjecna je Srbija imala svoje Kosovo, koje je Srbina 
tistilo pet vijekova. Danasnju Srbiju, nakon sto je slavno 
osvetila svoje prvo Kosovo, stiglo je drugo mnogo strasnije 
Kosovo. All danasnja Srbija nije vise osamljena, kao sto je 
to bila oina sredovjecna. Velika po opcenom moralnom pre- 
stizu, sto su joj ga pribavili juna&tvo i nadcovjecne zrtve nje- 
zinih sinova, danasnja je Srbija potpomagana od saveznickih 
Sila. Ona hoce i treba da osveti drugo Kosovo. Ali ona do- 
movina, ko/]ta ce uskrsnuti iz strasnoga meteza kojemu smo 
svjedoci, ne ce vise biti obnovljena Srbija, pace ni povecana, 
nego ona treba da zahvati citav jugoslovenski narod i citavo 
njegovo narodno zemljiste, ujedinjeno u jednu drzavu pod slav- 
nom dinastiaom Vasega uzvisenoga Oca. Ta ce drzava biti 
nepokolebljiva pe($ina, na kojoj ce se razbiti germanski valovi- 

Za Jugoslovenski odbor 
Predsjednik: Dr. Ante Trumbid. 

Na ovaj pozdrav odgovorio je Regent Aleksandar s Krfa Dr. 
Trumbicu ovako: 

Nepokolebljiva vjera u buducnost nasega naroda, §to pro- 
zima Jugoslovenski odbor i o kojoj me je ubavijestio, poprativSi 
sve to izrazajem osjecaja svoje odanosti za Srpski Kraljevski 
Dom, duboko me je dirnula, pa se od srca zahvaljujem gospodi 
clanovima Odbora. Aleksandar* 



* Prevod iz francuskoga. 



50 



36. 

Naknadni memoar Jugoslovenskoga odbora, 
predan francuskoj vladi * 

Paris, 13. marta 1916. 

Jugoslovenski cdbor, koji sastoji od predstavnika svih 
zemalja Austro-Ugarske, nastavanih pc Hrvatima, Srbim'a i 
Slovencima, izradio je u maju 1915. spomenicu, koja sadrzi 
program O' buducnosti jugoslovenskih zemalja iza rata.^ Ovaj 
program trazi ujedinjenje svih jugoslovenskih zemalja Austro- 
Ugarske s jedne, te Srbije i Crne Gore s druge strane, kao 
jedne etnicke cjeline, u jednu jedinstvenu jugoslovensku drzavu. 
Ova bi homogena nacionalna drzava od prilike brojila trinaest 
milijuna dusa, te bi konacno uredila sudbinu sjevero-zapadnoga 
dijela Balkanskoga poluotoka. Pretezni bi joj dio podrucja 
tezio prema sjevero-istocnoj obali Jadranskoga mora. 

Ovaj program Jugoslovenskoga odbora saglasan je u na- 
celu sa stanovistem kraljevine Srbije. Skupstina u Nisu, rezo- 
lucijom od 7. decembra 1914., proglasila je, da Srbija vodi rat. 
koji joj je bio narinut od Austro-Ugarske, u svrhu da oslobodi i 
ujedini sve krajeve obitavane od Hrvata, Srba i Slcvenaca u 
Austro-Ugarskoj.^ 

Program Jugoslovenskoga odbora bio je izricito potvrden 
tokom mnogobrojnih javnih sastanaka, obdrzanih cd hrvatsko- 
srpsko-slovenackih naseobina u obim Amerikama, gdje zivi 
najmanje milijun i po nasega naroda,^ kao takoder na velikom 
mitingu, drzanom u Nisu mjeseca maja 1915., kojemu su pri- 
sustvovale tisuce i tisuce srpsko-hrvatsko-slovenackih iselje- 
nika iz Austro-Ugarske te mncstvo stanovnistva bivsega glav- 
noga grada Srbije.^ 

Na tisuce nasih sunarodnjaka iz Austro-Ugarske junacki 
je prolilo za ovaj program svoju krv u Srbiji 

U ostalom ovaj je program bio s odusevljenjem potvrden 
i od svekolikoga jugoslovenskog naroda u Austro-Ugarskoj, 
bez razlike stranke i vjere. Sku5en terorom, koji se drugdje 
tesko moze da zamisli, jugoslovenski narod nije smio da dade 
oduska svojim osjecajima. No ubavijesti koje izravno stizavaju 
na nas odbor, daju mu potpuno uvjerenje, da je cio naS narod 
obuzela vruca zelja, da zbaci austro-madzarski jaram i da se 
ujedini sa svojom bracom iz Srbije i Crne Gore. To se nase 

* Iz originalnoga koncepta. 

1 Gl. gore br. 20, str. 24—35. 

2 Gl. gore br. 8, sir. 10. 

3 Gl. gore br. 15, 23, 24, 25, 27, 31, 33, 34. 

* Gl. gore br. 19, str. 24. 



51 

rjerenje csniva poglavito na dvrje cinjenice. Prva je, da su 
brojne hrvatsko-srpsko-slovenacke cete tecajem bitaka pre- 
ivale ruskoj i srpskoj vojsci. Inra ih do 20.000 zarobljenili u 
'biji, a do 150.000 u Rusiji. S druge strane pak nikaikva poli- 
3ka organizacija u jugoslovenskim zemljama Austro-Ugarske 
ije se nijednom rijeci, nijednom aluzijom odrekla nasega pro- 
rama, koji je bio objelodanjen u mnostvu beckih i budim- 
jstanskih i u nekoliko zagrebackih novina, premda je i becka 
)udimpestanska vlada ucinila sve moguce, da od njih izmami 
bilo kakvo odricanje. Pritisak sto ga je na hrvatski sabor 
rsio predsjednik ugarske vlade grof Tisza, ostao je bez 
^pjeha, take da nijedan zastupnik nije izustio niti jedne rijeci 
Fotiv rada Jugoslovenskog odbora, ni tokom proslogodisnjega 
tokom ovogO'disniega zasjedanja. Uostalom Evropa- vec zna, 
je ogromni broj zastupnika, katolickih i pravoslavnih popova 
inteligencije, uopce od pccetka rata, a da progoni nijesu 
^njavali ni kasnije, bio vjesan, uzet u taoce i zatocen, dok je 
5lik brcj pucanstva bio ili mucen ili prognat iz domovine, po- 
b su svi muskarci do 55-e godine zivota bili uzeti u vojsku. 
K'aj okrutni postupak austro-ugarskih; vlasti nepobitno doka- 
ije, da im je bilo poznato pravo stanje duhova kod jugoslo- 
mskcg pucanstva Austro-U®arske te da su se ovoga bojale. 

Jugoslovenski odbor smatra dakle sebe u pravu, da 
jtvrdi, kako je njegov program usvojen i pctvrden cd svih 
rvata, Srba i Slovenaca Austro-Ugarske. 

Budi mi ovdje dozvoljeno, da svrnem pozornost na neke 
[ogodaje, koji su nastupili pcslije mjeseoa maja 1915., a ticu se 
cjeline jugoslovenskoga pitanja. 

Provala u Srbiju i Crnu Qoru. UsliJed ove 
provale cijelo jugoslovensko podrucje palo je bez ikakve iz- 
nimke pod neprijateljsku vlast. Povodom toga vezana je bu- 
ducnost Srbije i Cme Gore jos tjesnje uz cjelinu jugosloven- 
skoga pitanja. Kada nadode cas u kojem ce neprijateljska sila 
biti skrsena, saveznicke ce vojske oslobadajuci Srbiju i Crnu 
Ooru, protjerati neprijatelja takoder i iz ostalih jugoslovenskih 
krajeva. Toga radi moral ce problem narodnoga jedinstva 
jugoslovenskoga doci do jednodusnoga rjesenja kao neizbje- 
ziva posljedica samih dogodaja. 

Jugoslovenski problem postao je povo- 
dom ovoga rata evropskim pitanj em. Jugoslo- 
\'ensko podrucje predstavlja gecgrafsko raskrsce na kojem se 
krizaju veliki evropski interesi. To je bilo u proslosti, a tako 
je i u sadasnjem ratu. Radi toga ne moze se ispitati i rijesiti 
jugoslovensko pitanje na neodvisni nacin, vec samo u vezi 
s ostalim vaznrm problieminia, sto ce saveznici imati da ko- 
nacno rijese nakon pobjede. Ovi su veliki problemi poglavito: 
•uiducnost Austro-Ugarske i balkanski problem uopce. Budu 



52 

li ova dva problema nasla rjesenje koje zadovoljava, i samo 
onda, mode ce narodi evropskj da se nadaju trajnom miru. 

a) A u s t r o-U g a r s k a. Sudbina Austro-Ugarske po- 
slije dovrsena rata postavlja se kao prejudicijelno pitamje za 
rjesenje jugoslovenskoga problema. U sredisnioj Evropi 
Austro-Ugarska je bolestan organi^am, koji nema vise snage da 
neodvisno zive, posto je izgubio svoju unutarnju zivotnu spo- 
sobnost. 

U sredisnjoj Evropi ukorjenilo se zbog dusevne sporosti 
prezivjelo misljenje, da je Austro-Ugarska bila elementom mira. 
u Srednjoj Evropi, da bi njezino uzdrzavanje biio predavjet 
trajnom miru te da bi staro suparnistvo izmedu Hohenzollerno- 
vaca i Habsburgovaca bilo neki korektiv prkosnoj ambiciji: 
pruskoga militarizma. Dogodaji su pokazali neosnovanost 
ovoga misljenja, koje se kosi s cinjeuicama. Dinastija Habsbur- 
govaca svojevoljno se odrekla staroga suparnistva te se pod- 
vrgla prvenstvu jacih HohenzoUernovaca. Opojeni vojnickim 
svojim uspjesima prosloga stoljeca;, vladali su oni bez ikakva 
suparnistva pangermanskim pokretom. Ambicija iiabsburgo- 
vaca mogla je doci jos jednom do izrazaja godine 1870., po- 
vodom napadaja Pruske na Francusku. Upliv Madzara, kojt 
se cvrsto uhvatise Hohenzollernskih kola, izjalovio je inter- 
venciju Habsburgovaca na korist Francuske. Pruska imajuci 
slobodne ruke, mogla je da stvori danasnju situaciju. Poda- 
vati se nadi, da bi Habsburgovci mogli i htjeli nadjacati Ho- 
henzollerne, bila bi vrlo pogibeljna iluzija. 

Vec ovo jasno dokazuje, da je Austro-Ugarska sa nje- 
zinom dinastijom dosla prema Njemackoj u podredeni polozaj. 
pak je bas stoga dandanas Austro-Ugarska izvor svim nere- 
dima i kamen smutnje u Evropi. Austro-Ugarske teznje imaju 
samo sporednu vaznost; glavnu vaznost imaju teznje nje- 
macke W e 1 1 p o 1 i t i k- Sarajevski je atentat bio samo izlika 
proglasenju rata protiv Srbije; pravi je razlog ratu bila napro- 
tiv teznja, sto postojase kod osaim milijuna Hrvata, Srba i Slove- 
naca, da se otkinu od Austro-Ugarske te da se spoje sa Srbi- 
jom. Austro-Ugarska htjela je da s tim ratom unisti te teznje, 
izbrise Srbiju s lica zemlje, te sebi stvori Slobodan put na donji 
Balkan i Egejsko more. All sve je to imalo da prede u po- 
zadinu pred golemim teznjama, sto ih je Njemacka sebi po- 
stavila prema tockama svietske politike. Austro-Ugarska je 
.navije.vtila rat Srbiji tek onda, kad ju je na to nagnala Nje- 
macka. Cio svijet danas poznaje ove osnovne istine, jer su 
jasne i suvremene. U danasnjem ratu ona se bije pod vrhov- 
nim vodstvom Njemacke, koja je preko nje, kao preko jednoga 
most a, privukla Bugarsku i Tursku. Stopedeset milijuna -.iusa 
podnose silu Wilhelma II. jedino zato, sto se Austro-Ugarska^ 
upravlfana po Nijemcima i Madzarima, podlozila Njemiackoj. 
Bez Austro-Ugarske Njemacka ne bi bila mogla, zbog svoga 



53 

feografskoga polozaja, priklonutj sebi ni Bugarske ni Turske. 

Jastala je time kategoricka nuzda za saveznike, da urede u 
;uduc(:iri Ugovoru Mira likvidaciju Austro-Ugarske u uvje- 
f-enju, da ce time odsjeci desnu ruku Njemacke i srusiti most 
[.■preko kojega ova moze da dode u Sofiju i u Carigrad. Po- 
jlije likvidacije Austro-Ugarske, Njemacka ne bi mogla ni na 
[Qjoj strani da nade ikakvu zamjenu, jer sve da joj pode za, 

ikom da predobije za sebe dvanaest milijuna Germaino-Ma- 
Izara austro-ugarskih, izgubila bi sigurno trideset milijuna Ro- 

lano-Slovena, koji ce u intefesu vlastite egzistencije biti za- 
ivijek nepomirljivi protivnici njemackoga Drang nacii 
s t e n. 

I ako bi njemacka rasa od sezdeset milijuna mogla da 
matoc tome ostane mocnim faktorcm u Evropi, ipak ne ce 
lati dovoljno snage, da sa svojom W e 1 1 p o 1 i t i k srusi mir 
svijeta. 

A to je bas ono, sto se zeli i do cega se po svaku cijenu 
loci mora. 

Likvidacija Austro-Ugarske nuzno predpostavlja rjesenje 
iugoslovenskoga pitanja. Kraljevina Srbija nije savrseno djelo; 
)na je samo etapa na putu ujedinjenja Jugoslovena — provi- 
!orno stanje, koje zahtijeva konapno rjesenje. Oslobodenje i 
Lijedinjene jedne rase na jedinstvenom zemljistu, zelja je mo- 
lalna, pravedna, nuzna i politicki mironosna- Ona se osniva 
na temeljima zivota: udovoljiti joj, znaci stvarati mir, a pro- 
tiviti ioj se, znaci izazivati nasilne trzavice. I to ne bi bio 
-prvi primjer: Evropa vec ih je takvih vidjela u proslosti. Ova 
tcznja znaci za jugoslovensku rasu, kao organicku cjeiinu, naj- , 
vise dobro, za Evropu pak dobitak jednoga novog civiliza- 
tornog faktora. U isto vrijeme znaci za Evropu i podizanje na- 
sipa prvorazredne snage protiv njemackih teznja na Istok, 
prema Bagdadu i dalje. Do koje bi mjere ovaj nasip bio snazan, 
pokazala je mala Srbija, koja predstavlja samo treci dio jugo- 
slovenske cjeline. Ona je dvaput snazno odbila austro-ugarsku 
provalu, all je "bila preslaba, da odoli i trecoj, vodenoj od Ma- 
ckensena. Prepustena sama sebi, mala Srbija nije mogla da 
stvara cudesa. Jugoslavija bi vrijedila koliko tri Srbije. Kad 
bi ona bila postojala, bila bi pristedjela saveznicima naporni 
solunski pothvat, kao i druga naporna naprezanja. Isti razlog, 
to jest osiguranje mira Evrope, nalaze kao prijeku potrebu, 
da se likvidira Austro-Ugarska i da se osnuje Jugoslovenska 
drzava u njenoj narodnoj cjelini. Kad bi se danas mislilo, da 
se uspostavi satrvena Srbija i kad bi se smaitralo ovo uspostav- 
Ijenje kao naknada za sve zrtve doprinesene od Jugoslovena, 
znacilo bi to uspostavljati in integrum polozaj, koji se 
pokazao kao neodrziv i pogibeljan; znacilo bi to prepustiti 
skoro dvije tre(5ine jugoslovenskoga pucanstva novim poll- 



54 

tickim kombinacijania, protivnim prircdi, u sebi nepravednim 
i nezdravim, i po tome vise ili manje skoroj prcpasti. 

Posto je osnutak jugoslovenske drzave zavisan o iie- 
stanku Austro-Ugarske, a ravan nuzdi da se izgradi cvrst 
nasip protiv imperijalisticke ekspansivne sile Njemacke, po- 
staie jugoslovensko pitanje evropsj^im pitanjem od odlucno 
vaznosti. 

b) Balkanski problem. Ne namjeravam ras- 
pravljati o opcem balkanskom problemu, vec cu ga se samo 
utoliko dotaknuti, ukoliko je vezan s jugoslovenskim pitanjem- 
Balkanski problem obuhvata cijeli sklop pitanja, koja se u 
podrobnostima razilaze. Nije oportuno zaci u te podrobnosti, 
dosta je svrnuti glavna pitanja na njihove osnovice. Istrazu- 
juci jugoslovensko pitanje u njegovoj cjelini, a ne u pojedinc- 
stima, treba uociti njegovu osnovicu. Uspostavljenje same 
Srbije bila bi pogreska, jer bi ovakovo uspostavljenje znacilo,. 
da se smetnuta s vida sama osnovica pitanja- Srbija je samo 
istocni dio jugoslovenskoga zemljista. Nemajuci obala, ne bi 
imala poglavitih uvjeta za potpunu slobodu. Jugoslovensko po- 
drucje, u svom vecem dijelu, tezi svim svojim zivctom prema 
Jadranskom moru, na cijim obalama zive nas riarod skoro od 
trinaest stoljeca. Jugoslovenske zemlje, u njihovoj cjelini, sa- 
drzavaju istocnu obalu Jadranskoga mora s njezinim zaledem. 
Evo, zasto je bas Jadran osnovica jugoslovenskcga pitanja. 
Postavi li ga se na tu osnovicu, svi sukobi sto prolsticu iz 
balkanskih odnosaja Srbije', gube njihovu ostrinu, a otvoren je 
laksi put rjesenju balkanskih kojmiplikacija- Postavimo 11 se na 
nacelo, po kojemu svi narodi — pak i oni na Balkanu — imajii 
pravo na zivot, doci cemo do zakljucka, da ce se sredenie 
svih balkanskih sporova uvelike ujednoliciti, cim se bude sma- 
tralo Srbiju s cijelim jugoslovenskim podrucjem, kao podrucje 
naroda, ci'ji zivot poglavito tezi prema Jadranu, gdje je zrak 
slobodniji a obzorje sire, nego li u sredini balkanske sfere. 

Upravljajuci teziste jugoslovenskoga problema prema Ja- 
dranu u suglasju s geografskim polozajem, ucinit ce se bez 
sumnje ogroman korak na putu sto vodi do sigurne, zdrave i 
prakticne kristalizacije balkanskih prilika. 

Hrvatsko pitanje. U jugoslovenskom problemu, 
igra hrvatsko pitanje ulogu prvoga redai Hrvatska je jedna od 
najstarijih kraljevina u Evropi. U Srednjem Yijeku cbuhvatala 
je ona, kao nezavisna drzava, na jugu Dalmaciju sve do Nc- 
retve. Ona je po svom slobodnom izboru primila dinastiju 
Habsburgovaca kao svoju (1527-), nadajuci se, da ce u njoj naci 
zastite protiv turske -najezde, koju je ona donekle zaustavila, 
premda je sultan iz Budima vladao Ugarskom za stoljece i pc. 
Politika Habsburgovaca, a poglavito poHtika Ugarske, isla je 
za tim, da oslabi, cak da i unisti individualnost Hrvatske kao 
drzave; no unatoc nejednake borbe, Hrvatska je sve do dana 



I 



55 



danasnjega saciivala stanovitu autcnomiju (u unutrasnjim po- 
slovima, u pravosudu i u bogostovlju i nastavi) kao i vlastiti 
individualitet u zajednickim poslovima dualisticne monarhije. 

Hrvatska sa svojim glavnim gradom Zagrebom predstavlja 
TX>glavito kulturno srediste Jugoslovena Austro-Ugarske ; ona 
neodoljivo privlaci sve Hrvate, i one, koji zive van Hrvatske. 
Evo, zasto je poglaviti uvjet ujedinjenju Jugoslovena, da Hr- 
vatske ude u Jugoslovensku' drzavu. 

Postane li Hrvatska srcikcm jugoslovenskoga okupljanja, 
ostale ce jugoslovenske zemlje kao neizbjezive posljedice toga, 
stupiti u njezinu kolotecinu. I doista, Hrvatska je teritorijalna 
spona na istoku sa Srbijom, na zapadu sa slovenskim zemljama, 
a na jugu sa Bosnom i Hercegovlnom. Sredisnji geografski 
polozaj jos povecava osobitu vaznost Hrvatske u jugosloven- 
skom problemu. 

Kad bi Hrvatska imala da ostane spojena s Ugarskom, 
to bi se cijeli nas narcd u pravednom gnjevu podigao protiv 
ove uvrede i ove nepravice. Iskustvo nas uci, da u povijesti 
nista ne dostize u cinicnoj brutalnosti tiraniju feudalne madzar- 
ske aristokracije. Ocevidni cilj ovakovoga rjesenja bio bi, da 
se Ugarskoj osigura hrvatsko primorje, zrtvujuci jedan narod. 
kcji Se sam zrtvovao za civilizaciju, izlazuci svoja prsa turskoj 
najezdi. Takav postupak znacio bi cin neopravdanoga nepri- 
jateljstva protiv jedinstva jugoslovenske rase i protiv buducega 
joj mirnog razvitka. 

Po drugoj jednoj struji, namjeravalo bi se u zivo zasjeci 
zemljiste Hrvatske i Slavonije time, sto bi se istocni dio Sla- 
vcnije dao Srbiji, dok bi se ostali dijelovi upotrebili za druge 
kombinacije. U ime covjecanstva i u ime visokih nacela, std 
su ih saveznici napisadi na svoje zastave, cijeli nas narod pro- 
svjeduje svcm energijom protiv same pomisli, da se izvede ta- 
kav atentat na vise no tisucljetnu civilizaciju jednoga naroda. Ta 
je nesretna osnova nedopustena u casu, kad milijuni Ijudskih 
bica zrtvuju potpunom vedrinom dulia svei ono, sto im je naj- 
milije i naisvetije, samo da spase moralnu bastinu covjecan- 
stva protiv varvarstva, koje bi htjelo rasiriti gospodstvo grube 
sile na rusevinama carstva Prava i Pravde- 

Kao neodvisna drzava, Hrvatske ne bi imala vise nika- 
kvoga razloga opstanku, bas O'Uako, kao sto ga ne bi imala ni 
Srbija, kad bi morala ostati konacno stisnuta u svojim sa- 
dasnjim granicama. Odvojene drzave Hrvatska i Srbija, ne 
samo sto ne bi imale zivotnih uvjeta za redovan razvoj, nego 
bi objema bilo sudeno, da trose svoje 'snage u medusobnom 
takmicenju, i to sve do onoga casa, kad bi nacionalni nagon 
svoiom vlastitom snagcm oborio umjetne ograde te spojio po- 
liticki ono, sto je vec sada jedno po zakonima prirode. Hrvati, 
Srbi i Slovene} ne ocekuju srecnu buducnost od obrazovanja 



56 

malih odvojenih drzava, nego u jednoj drzavi zagednickoj, koja 
bi jedina mogla u svojoj ix)tpunoj cjelini, da stvori uvjete i 
sredstva za svoju sigurnost, za svoj razvoj i za svoj napredak, 
i time da doprinese znameniti zalog mira i bratstva evropskoj 
civilizaciji. 

Slovenski krajevi. Oni sacinjavaju sjeveroza- 
padni dio jugoslovenskoga zemlji$ta. Ljubljana je glavni grad 
Kranjske, nacionalno i intelektualiio srediste Slovenaca, dok 
je Trst, ta velika luka svjetske vaznosti, njihovo financijalno, 
komeircijalno i uopce ekonomsko srediste. Ti su krajevi najvise 
izlozeni udarcima pangermanske najezde prema Trstu. Slo- 
venci su u toj borbi pokazali izvanrednu izdrzljivost. Oni su 
se uzdrzali kao^ nasip, koji dijeli Njemacku austroalpsku zonu 
od Trsta. Da budu cim jaci u sve Ijucoj borbi pi"otiv sveder 
snaznijim nasrtajima pangermanizma, Slovenci ce se morati 
zdruziti s ostaiim srpsko-hrvatskim dijelom jugoslovenskoga 
naroda. Jedino bi u toj zajednici mogli oni i nadalje odolije- 
vati. Sve bi druge kombinacije osudile slovenske krajeve da 
budu nalik na granu odsjecenu od svoga stabla. 

Pitanje Jadrana. Jugoslovenski je odbor vec iznio 
u svojoj spomenici mjeseca maja polozaj jugoslovenskoga na- 
roda na Jadranskom moru i vaznost toga mora za njegovu bu- 
ducnost. U tome pitanju nas narod sreta na svome putu Ita- 
liju, koja je u posjedu zapadne obale Jadrana i koja se zaratila 
s Austro-Ugarskom da poboljsa svoj polozaj. 

Mi u velike stujemo Italiju, koja je jedna od velikih sa- 
veznika u ovome ratu- Pratimo s nkjvecom pomnjom mani- 
festacije njezina javnog zivota, i te nas m-anifestacije tim vise 
zanimaju, sto one proisticu od velikoga naroda, koji nam je 
susjed. Drzimo da ne cemo umanjiti nase stovanje prema tomu 
narodu, ako potanko oznacimo nase stanoviste u zajednickim 
odnosajima glede gfanica. 

Bududi da nemam pri ruci svu gradu potrebitu da proucim 
sluzbeno stanoviste talijanske politike, ne usudujem se da mu 
se priblizim. 

Ipak bih se mogao osvrnuti na neke izjave javnoga mni- 
jenja, o kojem se u Italiji vec od pocetka rata pa do dana da- 
nasnjega na sasvim osobit niacin vodi racuna. Mi gledamo u te 
izJave javnoga mrnijenja tim pomnjivije, sto se vecma one 
upravo nas ticu. 

Izgleda, da je Italija svrsila svoje diplomatske radnje 
prije no je navijestila rat Austro-Ugarskoj. Reklo bi se, da ill 
je opetovala u casu, kad je potpisala akt, kojim je postala soli- 
darna sa Sihama Entente, i to u smislu Londonskoga Ugovora.^ 

Tim predradnjama Italija bi bila osigurala sebi apsolutnc 
gospodstvo na Jadranu s narodnoga, gospodarskoga i pomor- 

1 Gl. moje Jadransko pitanje br. I. str. 5 — 9. 



57 

skoga gledista. Sudeci po javnom mnijenju talijanskom, sve je 
to bilo Italiji osigurano zasebnim ugovorom i sve bi se moralo 
poslije rata pretvoriti u cin. Kad bi se to dogodilo, dragocjen, 
krajevi, koji neosporno pripadaju nasemu plemenu, bili bi 
zrtvov.ani talijanskoj irtiiperijalistickoj ekspanzivnosti. Nas na- 
rodni posjed sluzio bi ciljevima jedne kolonijalne politike na 
Jadranu, koja bi nam otela bitno nuzne uvjete za nas narodni 
zivot. Mi se ne cemo nikad podvrci jednoj takvoj politici, i 
neopravdanoj i za nas ubitacnoj u svakome pogledu. 

Protegne li se pravo Jedne narodnosti na podrucja gdje 
vlada njezin jezik, onda Italija ne bi mogla u podrucju Jadrana 
premjestiti svoje sadasnje granice preko Trzica. 

Zaista, u podrucju korita gornjega; Jadrana, ima samo tali- 
Janskih jezicniii otocica, sporadicki posijanih. po krajevima, koji 
sacinjavaju cjeloviti dio sirokoga zemljista, koje je u nepre- 
kidnim gomilama nastanjeno jugoslovenskim pucanstvom- 

Gospodarski zivot citave istocne obaie Jadrana, koja jo§ 
danas pripada Austro-Ugarskoj, nema nikakve organicke veze 
s gospodarskim zivotom Italije; ta istocna obala Jadranskoga 
mora sacinjava po svojem zemljopisnom polozaju jedan jedin- 
cati gospodarski organizam sa svojim neposrednim zaledem, 
koje je — bas kao i ona — napuceno iskljucivo Jugcslovenima. 
Cijelo to obalno podrucje — kad bi bilo pripojeno Italiji — 
naslo bi se ocijepljeno od svoje ekonomske zajednice i bilo bi 
mil sudeno da gine i pogine. 

Proizvodi jugoslovenskih obalnih krajeva na Jadranu 
slicni su onima Italije: vino, ulje, povrce, voce ltd. Veliki dio 
pucanstva bavi se lovom riba i zaposlen je u pomorskoj trgo- 
vini. Ima u tome pucanstvu brodovlasnika, koji su poznati u 
sirokome svijetu. Pripojeni Italiji, ti bi krajevi morali na silu 
podleci neizbjezivoj talijanskoj utakmici. 

Veoma su dobro poznate pcmorske sposobnosti Jugoslo- 
vena na Jadranu. Oni su sebi stvorili pomorski, trgovacki 
zivot, koji se dobro razvija i napreduje. To bi se neprestano 
napredovanje moglo nastaviti samo u neodvisnoj jugosloven- 
skoj drzavi. Gospodstvo velikoga pomorskog naroda, kao sto 
je Italija, brzo bi ga ugusilo. To bi gospodstvo bilo udarac u 
srce nasega naroda, cija buducnost ponajvise lezi bas na moru. 
Ono bi neizbjezivo urodilo kobnim posljedicama u odnosima 
tih dvaju naroda. 

Strategicke teznje talijanske idu za tim, da se zaposjednu 
jugoslovenski krajevi, u kojima nema ni najmanje Talijana. 
Protiv koga bi bili napereni topovi, sto bi ih Talijani postavili 
na polozaje, koje bi imali da zapreme? Ocito protiv Jugoslo- 
vena- Takav zahvat morao bi prouzrociti trajno ratno stanje 
izmedu dva naroda na Jadranu. Ovakovi besmisleni prohtjevi 
ne mogu da budu no hirovi krajnjih demagoga, koji nemajuci 
nikakve odgovornosti, hoce da fanatiziraju svjetinu. 



58 

Odalecenjem Austrc-Ugarske s Jadrana, Italija ostajuci 
bez takmaca, dobiva u pomorskom pogledu potpunu sigurnost. 
Jugoslavija sa svim svojim silama ne ce sada ni ikad kasnije 
da se takmi^i s Italijom. Za neodTcdeno vrijeme gcspodarske 
sile ne ce nikako dopustati novcj drzavi jugoslovenskoj, da po- 
mislja na stvaranje pc-morske snage. Ona nikako ne ifiisli da 
smeta Italiji u polczaju, sto ga kac velevlast ima na Jadranu. 
No s druge bi strane opet Italija morala postovati nase narodno 
jedinstvo i cjelokupnost na Jadranu, gdje su neophodno potre- 
biti faktori bolje buducnosti narcda. 

Za J ugoslo venski odbor 
Predsjednik Dr. Ante Trumbii^. 



37. 

Dr. Trumbic o jugoslo.venskom pitanju.* 

Paris, 20. marta 1916. 

Austro-Nijemci drzali su, da su osvojenjem Srbije skinuli 
s dnevnoga reda jugoslovensko pitanje. No oni su ga zapravo 
prosirili i njegovo rjesenje ucinili jos hitnijlm negoli dosada. 

Momentano isceznuce srpske drzave vidljivo je pokazalo 
na sve one neizmjerne pogibli, kojima su izlozene Engleska, 
Francuska i Rusija, otkad vise ne prijeci jugoslovenski bedem 
napredovanje njemacke ekspanzije na pragu Balkana. Kon- 
centracija ruska u Besarabiji, okupacija Soluna, obran-a Egiipta,. 
postadose neizbjezivim mjerama opreznosti. Slomom srpske 
vojske mnogo je veci broi ratnika engleskih, francuskih i ruskili. 
stupio u akciju, nego li je Srbija ikad imala vojske, jer je otada 
neprijatelj postao gospodarom jedne sredisnje pozicije, iz koje 
je mogao po volji ugrozavati u svim pravcima- Upravo je ne- 
moguce, da buduca karta Evrope ne bi definitivno iskljucila 
slicnu pogibao. A. zato ima samo jedno sigurno sredstvo: 
valja obrazovati izmedu njemacke rase i Istoka veliku jugo- 
slovensku drzavu iliti snaznu Jugoslaviju. 

Nesrecom ujedinjeni. Propast Srbije ne samo 
da u nama nije ponistila taj ideal, nego ona ga je naprotiv 
samo jos vise ucvrstila. Sada je naime nesreca ujedinila sve 
Jugoslovene. Nema vise slobodnih Srba i takovih Srba, Hr- 
vata 1 Slovenaca, koje bi tek trebalo osloboditi. Sada postoji 
samo jedan narodni blok, koji treba citav da pobjeda saveznika 
okrene protiv njemacke najezde. 



* Prevod s francuskoga. — Ovaj je clanak (interview) napisan u oci 
dolaska Rcgenta Aleksandra u Paris (21. marta), a izisao je u pariskom dnev- 
niku „L' Echo de Paris od 20. marta. 



59* 



iizasne nepravde, sto ju je prepatio ovaj junacki narod, ne 
moze da bude — dozvolite mi malo nezgodnu rijec za tako 
czbiljna vremena — puka krparija (un simple lafistclage). Ne- 
zavisna Srbija nije predstavljala, kako je to sam parlamenat 
njezin naglasio u novembru 1914., drugo, nego tek jednu etapu 
jugoslovenskoga ujedinjenja. Jugcslovenski odbor, komu imam 
cast predsjedati, i u kcjem se nalazi zastupnika iz svih jugo- 
slovenskih krajeva, progonjenih vec od vise gcdina po aiistro- 
madzarskrm vlastima, jasno je i bistro izjavio istu ideju. Svi 
mi dovikujemo saveznicima: Nemojte stati n-asred puta, vec 
dajte da ustrajemo u vasem interesu, a na nas spas, sve do 
kraia. 

Nasi vjecni neprijatelji tvrde, da smo mi podijeljeni iz- 
medu sebe religijom. Istina je doduse, da medu nama Jugo- 
slovenima ima katclika, pravoslavnih, pace i moislimana. Ali 
vjerske ra^like, koje je austrijska i madzarska vlast tako cestO' 
kusala da iskoristi protiv nas, nikako nas ne prijece, da ne bu- 
demo ujedinjeni istim patriotizmcm. I u Francuskoj i u Engle- 
skoj ima vjerskih razlika, pa zar one skode narcdnom jedin- 
stvu? Kad je austrc-ugarska vlada cbrazovala bosansko- 
liercegovacki sabor na csnovu triju kategcrija raznih biraca — '■ 
jer su katclici, pravoslavni i muslimani trebali da napose biraju 
— ove su tri kategcrije Jugoslovena odmah bile slozne u pro- 
testu protiv toga vjestackoga cjepkanja. 

Kolonij'alno carstvo Bismarkoyo. Mi se 
ne \"aramo u tome, da obrazovanje jedne Jugoslavije iznosi 
podjedno na dnevni red i pitanje Austro-Ugarske, o kojem se ne 
kratimo da sada sasvim slobodno kazemo ono, sto mislimo. 

Poslije Sadove Austro-Ugarska nije vise mogla da bude 
drugo, nego tek istocni privjesak Njemacke. Poslije ove pruske 
pobjede, Bismark, koji je rat nametnuo, mogao je dodi u 
iskusenje, da je potpunoma iskoristi. On je mogao, povodeci se 
za Fridrikom II., prenijeti na HchenzoUerne jedan dio Habs- 
burskih zemalja. No zasto on toga ipak nije uradio? Jer nije 
imao pred ocima tek izvjesni dio, nego cjelinu. On je shvatio,, 
da ce tako svi Sloveni, svi Madzari i svi Rumunji habsburske 
monarhije, ostajuci i dalje pod vlascu njihove tradicionalne di- 
nastije, biti po njoj vazali pruskoga militarizma. A dogadaji su 
i potvrdili oyo misljenje: vec punih dvadeset mjeseci sluze 
Jugosloveni, Erdeljci, Cesi i Poljaci svim kcmbinacijama nje- 
mackoga generalstaba- 

Dok god postoji Austro-Ugarska, osnovana na negaciji 
principa narodnosti, njemacka ce rasa imati mcgucnost u ru- 
kama, da iskoristi za svoje vlastite osvajalacke ciljeve oko 
trideset milijuna Slcvena i Latina. Germanska rasa bit ce za- 
tjerana u svoje legitimne granice tek onda, kad joj bude odu- 
zeto ovo monstruozno kolonijalno carstvo, koje se nalazi u 



60 

srcu Evrope. Treba dakle unistiti danasnju Austro-Ugarsku i 
osloboditi negermanske rase, koje ona drzi u ropstvu. D e- 
lenda Carthago, opetovao je rimski mudrac. Mi cemo 
opetovati, a povijest dat ce nam pravo has kao i onomu: D e- 
lenda Austria. 

Ju go slo V e nsk o jedinstvo znaci m i r na 
B a 1 k a n u. To je jedina uspjesna metoda, da se osigura mir 
na Balkanu, torn »buretu baruta« (poudriere) Evrope. 

Prodavsi Njemackoj svoju nezavisnost, kojom ih je obda- 
rila^ Rusija, Bugari zele smrt jugoslovenske rase. Slika nje- 
zine vjernosti torn idealu, za njih je nepodnosiva griznja sa- 
vjesti. Mi, svjesni neoborive snage, koju daje nasoj rasi osjecaj 
njezine misije i podnasanje zrtava, mi ne trazimo' smrt nasega 
bugarskoga krvnika. Mi se nadamo, da ce se njihova slovenska 
dusa ocistiti od njemackoga blata i mislimo, da inia za sva- 
koga mjesta pcd suncem. 

Ali tako misliti mozemo mi jedino pcd uvjetom, ako doista 
i nademo ono miesto kcje nas ide. Srpsko-bugarski kon- 
flikt udesen je pod svim mogucim germansl^im utjecajima, koji 
su sistematsl^i sprecavali jugoslovenskoj rasi da orijentira svoj 
slobodni razvitak spram zapadnoga mora, sprain Jadrana. Tek 
casak imali su Srbi nade, da ce se domoci do veoma cedne luke 
u Albaniji. No Njemacka i Austrija uzele su im tu nadu krajem 
1912., oidsudivsi ih da se s Bugarima skobe u dolini Vardara, 
na putu k Egejskom moru. Tako je Mackensenu i lako uspjelo 
pregaziti Srbiju, napadnutu jos i s leda. 

Jugoslovensko jedinstvo, vracajuci nasoj rasi ono popri- 
-ste ekonomske ekspanzije koje je ide na Jadranu, podat ce joj 
podjedno i ravnotezu i blagostanje. Od toga imat ce koristi 
svi fltiasi susjedi, a buduci da spadamo medu one, koji su najteze 
patili O'Voga rata, mi cemo biti u buducoj Evropi jedno od naj- 
solidnijih uporista mira. 



38. 

„Times" o buducnosti Jugoslovena.* 

London, 31. marta 1916. 

Priiikom posjete Regenta Aleksandra i ministra pred- 
^jednika g. Nikole Pasica u Londonu, uvazeni list »The Ti- 
mes« donio je znacajni clanak s natpisom: Ave Serbia. 
Istaknuvsi prije svega vojnicke vrline i zasluge princa Regenta 
i naglasivsi svoje cudenje ustrajnosti Srba, kojom su stalno 
zabacivali sve ponude mira od strane austro-njemacke, a i 



Prevod s engleskoga. 



I 



I te 

I 



H 



ada se puni pouzdanja spremaju na nove bojeve, clankopisac 
(bez sumnje H- W, Steed) nastavlja ovako: »Srbija ce se 
preporoditi i dobit ce natrag sve ono sto je izgubila, pace i 
vise. Njezino obnovljenje ne bi zaista bilo potpuno, niti bi joj 
bila zajamcena buducnost, ako ne bude ujedinjena s ostalim 
granama jugoslovenske rase, i to na bazi slobode i politicke 
te religiozne jednakosti. Izvan njezinih bivsih granica — u 
osni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i djelomice 
Istri i u Sloveniji — zivi pod austro-ugarskim jarmom vise 
ilijuna Jugoslovena, cije teznje za ujedinjenjem sa Srbijom 
cine bitnu sadrzinu jugoslovenskoga pokreta. Obnovljena Srbija 
ne ce vise biti samo Srbija, nego ce to biti Ujedinjene dr- 
ave Jugoslovenske, jedna evropska i balkanska dr- 
ava, i zapadna i istocna, obuhvatajuci oko dvanaest milijuna 
dusa istoga jezika i iste rase, premda sve do toga casa politicki 
razdijeljenih. 

Princ Aleksandar ima prava da se moze ponadati ostva- 
renju ovoga ideala, naime oslobodenju i ujedinjenju citave 
svoje rase. U svom nastojanju, da to postigne, on moze racu- 
nati na pomoc svega sto vrijedi i vazi u engleskom, francus- 
kom, ruskom i talijanskom drustvu. I odista, u ostvarenju jugo- 
slovenskoga jedinstva Italiia ima iste zivotne interese kao i 
Engleska, Francuska i Rusija, jer samo u tijesnom sporazumu 
s ujedinienom jugoslovenskom drzavom — koja joj ne ce ugro- 
zavati opravdanu supremaciju u Jadranu — moze Italija da se 
s uspjehom opire pritisku austro-njem-acke skupine. Samo tako 
bit ce joj sigurna istocna granica, a i onaj veliki put, sto vodi na 
Balkan, bit ce tako predan obrani jedne rase, na ciju odanost 
za stvar evropske i balkanske slobode ne moze da padne ni 
tracak sumnje.« 



39. 

Regent Aleksandar engleskim odlicnicima.* 

London, 5. aprila 1916. 

Ova manifestacija tolikobrojnih predstavnika britanskoga 
naroda bit ce mi snazna pobuda, kad zauzmem moje mjesto 
na ^elu moje vojske uz bok hrabrih englesko-francuskih ceta, 
da ostvarim onaj ideal, za kojim mi vec kroz toliko vijekova 
tezimo. Taj je ideal ujedinjenje u jednu domovinu svih Srba, 
Hrvata i Slovenaca, koji su jedan narod s istim tradicijama, 
istim jezikom i istim aspiracijama, ali ih je razdijelila zla kob. 

* Za boravka Regenta Aleksandra u Londonu stupila je preda nj u 
Hotel Claridge mnogobrojna deputacija najodlifnijih predstavnika engles- 
koga politi(^koga i kulturnoga svijeta, predvodena nadbiskupom Canterburijskim i 
Lord-Majorom Londonskim, da ga pozdravi. Poslije govora nadbiskupova i Lorda 
Majora, Regent se Aleksardar zahvalio ovim rijecima (na francuskom jeziku). 



^2 

To je taj ideal, ali i osjocaj, da se bijemo uz bok nasih velikih 
Saveznika za oravo i pravdu, koja nam je uskracena u strasnim 
kusnjama, sto su ih nas narod i nasa vojska imali da prepate. 
Svijest da je Velika BTitanija s nama, iivecat ce hrabrost nase 
vojske i otpor nasega naroda. Mi sino naime sigurni jedne 
stvari, a to je, da nas Velika Britanija, mocna Velika Bfita- 
nija, ne ce pustiti iz svcga z-agrljaja, i da ce sa svojim savez- 
nicima postojano izdrzati sve do konacne pobjede. U toj po- 
bjedi imat ce i uiedinjeni Jugosloveni, zdruzeni u jednu drzavu, 
udjela, jer je njihova sudba neopozovno vezana uz sudbu 
.jedne nove bolje Evrope, u kojoj ce biti vise pravde- 



40. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.* 

Krf, 20. (7.) aprila 1P16. 
Junaci ! 

Vratio sam se sa puta i iz poseta poglavarima nasih 
mocnili saveznika i velikih prijatelja: Francuza, Engleza i Ita- 
lijana, kuda su me odveli vazni i neodlozni drzavni poslovi; 
pcsetio sam i njihovu hrabru i junacku vojsku, koja se bori na 
svojim! frontovima i dosao sam u vasu sredinu^ 

Na ovome putu docekan sam svuda sa neopisanim odu- 
sevljenjem, dirljivim simpatijama i velikim manifestaciiama za 
Srbiju i srpsku vojsku. Ja sam se, junaci, ponovo uverio, kako 
su silno u Evropi odjeknula slavna dela srpske vojske u toku 
minula cetvorogodisnjeg ratovanja, kako je pohvalno i sjajno 
ocenjeno vase junacko drzanie u borbama, kakvo divljenje, 
upravo cudenje, izaziva on,a vasa bezgranicna Ijubav k slobodi 
i nezavisnosti ctadzbine, Majke Srbije, kao i vasa besprimema 
odlucnost, da radi tih idola dragovoljno, bez stege i pritiska, 
podnosiste najteze zrtve, pa da izvrsiste i ono dugotrajno i iz- 
vanredno tesko i mucno pcvlacenje do Krfa, liseni gotovo 
svihl sredstava za zivot, samo da ne biste pali u zamke nasih 
mrskih neprijatelja, da ne biste postali bedno, bespravno roblje 
njihovo ... Te sjajne odlike i vrline srpske vojske bile su ona 
cvrsta osnova i ona dobra zaloga, da nas nasi silni saveznici i 
prijatelji) ne samo u nevolji ne ostave, vec da nas b-as tada jos 
bolje prihvate, da nas do kraja borbe jos jace podrze, da nas 
svima potrebama iz osnove ponovo snabdu i potpuno opreme, 
da uskoro'u ime Boga, sa nama zajedno podu na Balkan pro- 
tivu neprijatelja slobode i covecanstva,- i protivu zla, koije se 
tamo zacarilo, te da, junaci, svi zajedno vaspostavimo nasu 
milu 'Srbiju, nasu domovinu, onog viteskog i mucnog cuvara 

* Iz originala. 



63 

branioca Ijudskih prava, slobode i mirnog i kultiirnog rada 

a Balkanskom poluostrvu, koga oholost germanska, intrige 

ustro-Ugarske i zavist i zverska pakost bugarska misljahu 

a sasvim uniste . . . Nasi mocni saveznici i prijatelji, diveci 

e neustrasivom i viteskom drzanju Srbije, ceneci nebrojene 

irtve srpskoga naroda i priznajuoi mu zrelost i sposobnost za 

drzavni zivot i kultiirni razvitak, sad su gotovi i voljni, da nas 

u ovoji velikoj borbi snazno pomognu, da S r b i j u stvorinio 

V e 1 i k o m te da obuhvata sve Srbe i Jugoslovene, da je uci- 

nimo silnom i inocnom J u gosl a v i j O'm, koja ce oprav- 

'dati dosada prinete zrtve i odgovoriti zahtevima novoga doba, 

koje ce nastati po svrsetku ovoga velikog i krvavog evrop- 

-kcg rata. Ovim nasim junackim podvizima ugled Srbije po- 

digao se je do visine, koja je zavidna i za mnogo vece, mnogo 

jace i starrje drzave; Moja uzdanica nije same ispunila oceki- 

vanje nasih silniih i mocnih saveznika i prijatelja, ona ih je 

daleko nadmasila i pored njihove zahvalnosti i priznanju na 

krvavo celo srpskoga ratnika spusten je venae najlepsih po- 

H hvala i od nasih protivnika. 

Ja sam, junad, na ovom putu video silne vojske nasih 
saveznika i prijatelja, video sam ih kako su one bogato oprem- 
Ijene, snabdevene svima potrebama i naoruzane najsavrse- 
nijim oruzjem, kako su silno odusevljene za borbu do kraja sa 
nepriiateljem i kako su zadahnute neogranicenim simpatijama 
■za. Srbiju i srpski narcd, a to je Meni i vama, junaci, najsigur- 
tnija zaloga, da ce uspeh u predstojecim borbama nesumnjivo 
"biti na strani nasoj i nasih saveznika. 

Po povratku s puta, Ja sam, junaci, video i vas na pa- 
, xadi u Krfu, kako ste se sa zdravljem potpuno oporavili, kako 
:ste snabdeveni svom. novom opremom i oruzjem, -a osim toga 
u najkracem roku dobit cete na odredenom mestu vase 
omiijene topove, mtiogcbrojne lake i teske, konje za koujicu i 
artiljeriju, mazge za komoru, kola, automobile i svu ostalu 
potrebnu spremu, tako da ni u cemu ne cete zaostajati iza 
nasih saveznika. 

Ja se, junaci, sa ovim najvecim priznanjem Mojoj junac- 
koj vojsci, sa ovim najlepsim slavopojem hefrojskim i nadco- 
vecanskim podvizima srpskoga vojnika, vracam s puta po- 
nosit i zadovoljan, kako cascu i prijemom, koji su Mi visoki 
pcglavari i narodi nasih saveznika i prijatelja ukazali svim 
onim sto sam kod njih video i saznao, tako i uverenjima koja 
sam dobio, da ce nas oni pod okriljem njihovim svesrdno i 
snazno, a sada i u buduce pomagati, sto nam svima daje niaj- 
lepse nade za srecu i slavnu buducnost srpskoga naroda i 
obnovljene Srbije. 

Potrebno je sada^ junaci, da zauvek ocuvamo ovaj lepi 
^\as, cast i uvazenie koje su srpska vojska i srpski narod stekli 
svojom herojskom hrabroscu, svojim nebrojenim zrtvama i 



64 

patnjama, svojim vitestvom i plemenitoscu, kao i svojim mu- 
drim drzanjem i pclitickom zreloscu u najtezim danima velikoga 
evropskog zapleta i rata. Ja se stoga nadam, Ja verujem,. 
junaci, da cete vi i u buduce ostati cvrsti na putu vernosti,. 
casti, slave i vojnicke poslusnosti, na kome ste i dosada uvek 
bili, da ce vas i nadalje uvek krasiti nepokolebljiva revnost i 
odanost Njegovom Velicanstvu kralju Petru I., otadzbini nasoj 
miloj Srbiji, koju toliko silno svi Ijubimo, svetoj zastavi, koja 
se tako ponosno vije u vasim redovima, da cete biti poslusni 
staresinama koje vas vode slavi i sreci, da cete se sa nasim 
ratnim drugovima, nasom bradom i saveznicima Francuzima,. 
Englezimia, Rusima i Italijanima, odusevljeno i junacki, rame 
uz rame, boriti do istrage neprijatelja i dokle god jednom 
trajno ne obezbedimo nasu zlatnu stobodu, miran zivot na 
domu u krilu nasih milih i dragih, i plodan rad nas i nasih sa- 
veznika na napretku celog cove^anstva. 

Sa tim uverenjem Ja vas, junaci, poziviam da sa mnom 
Zajedno iz dubine vase iskrene duse i srca uzviknete : 

Da zivi Njegovo Velicanstvo kralj Srbije 
PetarL! 

Da zivi hrabra srpska vol ska! 
Da zive nasi mocni i silni saveznici i pri- 
jatelji! 

U Krfu, 7. aprila 1916. 

Aleksandar. 



41. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.* 

Kt|, 23. (10.) aprila 1916. 

Hristos Vaskrs junaci! 

Sa ovim najlepsim hriscanskim pozdravom pozdravljam 
vas, dragi Moji junaci, u ovim neobicnim, teskim i mucnim da- 
nima, u kojima docekujemo danasnji svetli praiznik Vaskrsenje 
Hrista Spasitelja, daleko od nase otadzbine i od vasih milih i 
dragih. 

Secajudi se danas stradanja i smrti Bogocoveka Isusa 
Hrista i verujuci u njegovo Vaskrsenje, koji je pobedio ne- 
pravdu, laz, pakost i zavist ondasnjih vlasnika i fariseja, i do- 
kazao da je pravo jace od sile, istina od lazi, Ijubav od zlobe 
i pakosti, ohrabrimo se time, junaci, stegnimo nasa srca, nadah- 
nimo se nadom' u Boga i njegovu pravdu i verujmo tvrdo, da 

• * Iz originala. 



65 

ce ipak i nasa pravedna stvar pobediti, da ce uskoro doci kraj 
patnjama i iskuseiiju i da cemo sa miloscu i pomocu Bozijoni 
pobediti sa nasim saveznicima neprijatelje, da 6emo u nasoj 
mllo.j otadzbini naci nase najmilije i verujmo junaci, da 6q 
Srbija vaskrsnuti i biti ios veua, jaca i lepsa no sto je bila. 

Po primeru nasih starih junakia i vitezova budite i vi 
junaci, strpljivi na mukama sto ih sada podnosite od obesti 
nasilnika, koji sii pokusali da nas lise plodova nasih prosliii 
borbi, da izvrse svoju davnasnju zelju, unistenje nase drzave 
samostalnosti, i znajte, da one nisu najvece; setite se, da su ih 
nasi stari jos vece podnosiii, opomenite se, da ste vi ipaK slo- 
bodni i vec svacim snabdeveni i spremni da oslobodimo nasu 
zarobljenu otadzbinu. 

Neka se stoga iz vasih grudi vise ne podigne nijedan 
uzdah, neka se niz vasa preplanula lica ne skotrlja nijedn-a suza 
zalo'snica, vec neka se iz vasih usta cuje samo jedna cvrsta i 
odlucna rec: borba do pobede i istrage neprijatelja, borba do 
Vaskrsa Srbije i do oslobodenja celog srpskog i jugoslovenskog 
naroda. 

Kao god sa verom u Vaskrs Hrista Spasitelja, take sa 
nadom u Vaskrs Srbije, sa ubedenjem da cete, jnnaci, do po- 
slednjeg daha istrajati na najtezim duznostima, koje nas ooekuju 
u ponovnoj borbi, Ja vam junaci cestitam danasnji svetli 
praznik Hristovog Vaskrsenja i pozdravljam: 

Hristos Vaskrs Moji dicni Junaci! 

2ivela hrabra srpska vojska! 

U Krfu, 10. aprila 1916. 

Aleksandar. 

42. 

V 

Rezolucija velikog mitinga Ceha i Jugo- 

slovena* 

London, 11. augusta 1916. 

Ovaj zbor zeli obratiti paznju Vlade Njeg. Velicanstva 
(engl. kralja) o potrebi, da se podijeli Austro-Ugarska u svrhu 
garancije buducega mira u Evropi i oslobodenja slovenskih 
naroda, koji su*joj podlozni, a u skladu s njihovim narodnini i 
historijskim pravima. 



* Cesi i jugosloveni bivse Austro-Ugarske sastase se na dan objave rata 
Velike Britanije Austro-Ugarskoj na veliki miting, kojem je pnsu tvovalo i 
mnogo odlicnih engleskih politicara. Predsjedao je mitingu vicomte Temple- 
town, a glavni govornici bijahu: J. A. Seddon, Seton-Watson, T. 
Masaryk i Dr. Hinkovic. Rezoluciju (ovdje prevod iz engleskoga) pro- 
citao je predsjednik. 

5 



66 

Nezavisnost ovih slovenskih naroda Austrije i Ugarske, 
koji su natjerani protiv njihove volje u ovaj rat od jedne ne- 
savjesne dinastije i od njihovih ugnjetavaca Nijemaca i Ma- 
dzara, onemogucit ce zauvijek njemackom generalstabu, da 
provede svoje drske osvajalacke teznje i prosirenje prenia 
indiji i Suezu. 



43. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.* 

Solun, 15. (2.) septembra 1916. 

Junaci ! 

U junackoj borbi, koju ste od 4. avgusta poveli protivu 
nadmocnijeg neprijatelja, vi ste pokazali, da je i obnovljena 
srpska vojska zadahnuta visokim pojimanjem svoje svete diiz- 
nosti, silnim pozrtvovanjem i duhom patriotizma. 

Vi ste, junaci, odpcceli slavno pobedivati neprijatelja, 
nanoseci mii ogromne giibitke i otimajuci mu mnogo raziio- 
vrsnog ratnog materijala, medu kojima i dvadesefe devel 
loix)va. 

Pred vama je sada nasa miia i potlaicena otadzbina; pred 
vama su putovi wase slave, na.siih tradicija i nasih mucenickiii 
ispastanja; pred vama su neokadeni i nepreliveni grobovi 
nasih izginulih i pomriih drugova; pred vama su nasi mili i 
dragi, nasa nejac, koja upire k vama ocajne poglede i zeljno 
ocekuje, kad ce cuti grmljavu vasih topova i vase gromoglasno 
i neustrasivo »Ura« koje ce njima i svom srpstvu daneti 
slobodu. 

Junaci! 

Cestitajuci vam srccno zapocete viteske pobede i ju- 
Backo drzanje, izjavljujem vaim ovom prilikom Moje osobito 
zadovoljstvo i zahvalnost. 

'Prikupimo sve nase snage, i, s verom u Boga i nasu 
svetu i pravednu stvar: 

N a pred u konacnu pobedu! 

2 i vela moja dicna i hrabra vojska! 

U Solunu, 2. septembra 1916. 

______ Aleksandar. 

* Iz originala. 



67 
44. 

Jugoslovenski odbor protiv kleveta tali- 
janske stampe.* 

Paris, 22. oktobra 1916. 

Izjava Jugoslovenskoga odbora. 

U nekojim talijanskim novinama, a na celu im »L'I d e a 
N a z i n a 1 e«, vcdi se od' vise vremena ocito udesena kam- 
panja, kojoj je svrha, da pred javnoscu saveznickih naroda 
prikaze u rdavom svietlu moralnu vrijednost Jugoslovenskoga 
odbora i njegovih clanova, podvaljaijuci im, da bi taj odbor i 
pjegovi clanovi bill nista manje nego agenti austro-ugarske 
politike. U pocetku te insinuacije bijahu formulirane u neodre- 
denom obliku, zatim su pc^icinjale bivati preciznije, dok konacno 
u najnovije doba ne pcstigose formu konkretne optuzbe s tvrd- 
njom, d'a Jugoslovenski odbor i njegovi clanovi rade po nalogu 
i novcem Be6a i Peste. 

Evo nekoliko krupnijih tocaka: 

»L'I d e a Nazionale«, koja udesava i predvodi ovu 
kampanju, pisala ie, da je ona uvijek tvrdila, da jugoslovenska 
propaganda po svojim ciljevima nije nista drugo vec sredstvo 
austrijske politike, da Jugoslovenski odbor raidi novcem austrij- 
skim i u interesu austrijskom, da su oni od »L'I d e a N a z i o- 
n a 1 e« bili prvi i za dugo vrijeme jedini, koji su upozoravali na 
neciste izvore jugoslovenske politike i na 'Ujezine ciljeve, izra- 
zito austrijske i trialisticke. 

»L'A genzia Italian a« donijela je dopis, u kojem se 
tvrdi, da je uspjelo ustanoviti neciste i otrovne izvore jugo- 
slovenskoga pokreta, a to su intrige i novae austrijski, i da ie 
ovaj pokret u vezi s jednim poznatim bankovnim organizmom 
s;i sjedistem u Becu, i s diramacijama internacionalnima. 

Ovim je objedama isao na lijepak g. Jacques Bainville te 
je napisao u svom listu »L'A c t i o n F r a n g a i s e«, da Tali- 
jani imadu razloga tvrditi, da je jugoslovenska propaganda 
Dotaknut-a i upravljana i subveaicionirana iz Budimpeste i Beca 
ltd. Ovo je posljednje pak rastureno po raznim organima tali- 
ianske stampe. kao dokaz iz francuskoga izvora! 

Jasno je, da se "hoce infamiraju(3i Jugoslovenski odbor i 
njegove clanove, infamirati pred saveznicima i jugoslovensku 
stvar, koju oni zastupaju. 

I ako su ove objede vec po sebi be^umne i u stvarnoj 
o preci s ja vno poznatim cinjenicama, smatram potrebitim zbog 

* Iz originalnoga koncepta. — Ovu je izjavu donio ^Journal des Debats* 
u cjelosti, a tako i slu?.bene ,Srpske novine" (Krf, 22. nov. 1916. br: 98) u 
originalu. 



08 

fiase narodne stvari, da izricito izjavim na ime svoje i na ime 
Jugoslovenskog odbora i njegovih clanova, da su te objede 
neistinite i izmisljeine te ih najodlucnije demantujem i odbijani. 

$to vise, pozivljem sve nase napadace, da pred javnost 
iznesu konkretne cinjenice i odnosne dokaze. Ako to ne ucine. 
a svoj posao nastave, prepustam javnom misljenju, da im 
dol'cno sudi. 

Ne zbog njih, nego poradi postovane javnosti, koia bi 
mogla iz neupucenosti biti eventualno sugestionirana i zave- 
dena ovakovim tendencioznim pisanjem o jugo<^lovenskoj stvari 
i inama, koii iu zastupamd. na ime svoie i na ime jugosloven- 
skoga naroda. koii ne moze da govori, jer je jos podlozan igu 
austro-ugarske monarliije, smatram sliodnim, da svratim pazniu 
na nekoje cinjenice u vezi s Jugoslovenskim odborom. 

U prvome redu treba da se znade, da su clanovi Jugoslo- 
venskoga odbora dielomice liudi. koji su bili uneseni u austrij- 
ske proskripcione listine, spremljene jos prije rata, te su sc 
spasli tamnice — u koju je bilo baceno na tisuce njiliovili slo- 
venskih sunarodnjaka i istomisljenika — samo tim slucajem, stG 
se nadose u kriticnom casu izvan granica Austro-Ugarske; 
djelomice Ijudi. koji kao rezervni oficiri prebjegose sa svojim 
voinicima iz anstro-ugarskc vojske te se predadose svojo' 
braci Rusima i Srbima na galicijsl^om i dunavskom frontu; dje- 
lomice liudi, koji odsjedise nekoliko mjeseci u austrijskim 
tamnicama i iz njih srecno umakose t& predose granicu kraj- 
njim rizikom i smionoscu; djelomice najposliie Ijudi, koji jos 
prije rata vodise, a jos intenzivnije za ovoga rata vode jugoslo- 
venski pokret u antiaustro-ugarskom smislu u raznim drzavama 
Sjeverne i Juzne Amerike, a od kojih nekoji, iz mrznje proti 
Austro-Ugarskoj, ostavise prije rata njezino podanstvo i pri- 
mise podanstvo americko- 

Proti sviju clanova Jugoslovenskoga odbora austro- 
ugarske vlasti izdadose tjeralice, zametnuse kazneni progon 
zl30g zlocina veleizdaje, pocinjena time, sto se pridruzise nepri- 
jateljima Austro-Ugarske i sto sakupljaju vojsku proti njoj — 
za koji je zlocin odredena po austrijskom zakoniku kazan 
smrti na vjesalima, brisase iz advokatske listine one, koji pri- 
padaju torn zvanju, oduzese im profesionalne urede, kuce, 
zemlje, novce, vjeresije, jednom rijecju sva prava i sva po- 
kretna i nepokretna dobra u ukupnoj vrijednosti vrlo znatnoj. 

I ovim Ijudima, lisenim okrutnoscu Austro-Ugarske svega 
sto imadu i imati mogu na ovome svijetu, sem licne casti, to 
jest lisenim otadzbine, imetka, prava i buduce egzistencije u 
vlastitoj otadzbini, kad bi ona po nesreci ostala i nadalje u 
roDStvu austro-madzarskom, ovim Ijudima, kazem, kusaju eto 
nekoja gospoda u saveznickim zemljama da oblate licnu cast, 
koju im austro-ugarske makinacije nisu mogle da dirnu. To 
}e ulasno! 



69 

Nas rad sastoji se u isticanju nasega shv^aca^nja bolje bu- 
ducnosti naroda i zemaija u kojima smo' rodeni. To je nase 
neosporivo pravo. Nikome ne name<5emo nase mislienje; tko 
ga ne dijeli, slobodno mu je lojalno pobijati ga. Ali nikomu ne 
smije da bude slobodno crniti nas obraz i blatiti nase postenje. 
To su sredstva dostojna samo austrc-ugarskih drzavnika, ko- 
jima sii se oni zalosno proslavili u raznim procesima, inscenira- 
nirna prije rata proti jugoslovenskim patriotama. Falsifikati 
kojimai je Austro-Ugarska htjela dokazati da su jugoslovenski 
politicari vodeni cd Srbije i korumpirani njezinim novcem, 
padose Austro-Ugarskoj na obraz i raskrinkase pred Evropom 
nemoral njezine politike. Zar da te nemoralne metode nadu 
sljedbenika posted zapadne Evrope, koja ratuje za pravo i za 
civilizacijii?! 

Nas je odbor u toku svoje djelatnosti pred vladama 
Trojnoga Sporazuma i pred javnoscu saveznijckih naroda dait; 
svecanih izjava odancsti saveznickoj stvari, upozoravajuci da 
treba razmetnuti Auslro-Ugarsku monarhiju, povratiti njezi- 
nim pogazenim narodnostima nezavisnu egzistenciju te odci- 
jepiti od Austro-Ugarske jugoslovenske zemlje u kojima stanuju 
Srbi, Hrvati i Slovenci te ih sjediniti sa Srbijom u jednu dr- 
zavu, koja ce biti jedan od najjacih i najpouzdanijih bedenia 
protiv novih pokusaja njemackoga Drang a na Balkan i na 
Istok. U proljecu ove godine izasao je u »E c h o d e P a r i s« 
interview, sto sam ga dao njegovom glavnom uredniku gosp. 
Jean Herbette-u, i u kojem sam postavio kao glavni i prejudi- 
cialni zahtjev za ozivotvorenjem jugoslovenske drzave sa 
Srbijom, definitivni raspad Austro-Ugarske monarhije, sinteti- 
zovavsi moje razlaganje izrazom: Austriam esse de- 
le n d a m/ 

Nakon ovoga treba se doista cuditi, da se moze naci Ijudi 
kod zdrave pameti, ma tko i kakovi oni bill, koji mogu imati 
smionosti da insinuiraju Jugoslovenskom odboru — koji je 
p r V i od svih emigranata progonjenih naroda Austro-Ugarske 
zapoceo agitaciju za unistenje monarhije Habsburga, kao u«lo'v 
oslobodenja malih naroda i osiguranja buducega mira u 
Evropi — da je rad ovakova odbora nadahnut, podupiran i 
subvencioniran novcem — cijim? — Beca i Peste?! 

Treba istaknuti jos nesto iz rada Jugoslovenskoga odbora, 
Jos od pocetka rata pa do danas, ovaj je odbor ne'prestance 
ulagao najveci dio svoje djelatnosti prvo na agitaciju za orga- 
nizovanjem srpskc-hrvatsko-slcvenackih kolouija u Sjevernoj 
i Juznoj Americi, a drugo u sakupljanje jugcslcvenskih dobro- 
voljaca, podrijetlom iz Austro-Ugarske, koji treba da se bore 
protiv Austro-Ugarske i njezinih kompanijona, a u redovima i 
pod vrhovnom komandom srpske vojske. Taj dvostruki rad 

' Gl. gore br. 37. str. 58-60. 



70 

Jugoslovenskoga odbora bio je dcsada okrunjen liiepim uspje- 
hom, a ima nade, da ce se taj uspjeh vremenom jos i vise po- 
vecati. Organizovanje jugoslovenskih kolonija uspjeio je sjajno, 
tako da se sve neodvisne jugcslovenske organizacije u Udru- 
zenim Drzavama organizovase na kongresu drzanom mjeseca 
niarta 1915. u Chicago, u jednu jedinstvenu organizaciju, a 
sada se sprema drugi kongres, koji ce pokazati uspjehe anti- 
au&trijskoga rada onaimosnjega jugoslovenskoga pokreta. Slicno 
je poradeno u jugoslovenskim kolonijama Juzne Amerike, koje 
su danas sve okupljene u »Jugoslovenskoj narodnoj odbrani« 
sa sjedistem u Valparaizu i sa ograncima u ostalim sredistima. 
Predsjednik je te organizacije g. Pasko Baburica, vlasnik jedne 
od velikih trgovackc-industrijalnih kuca republike Chile, a 
kakav ugled uziva u onamosnjim saveznickim krugovima, dosta 
je spomenuti, da je ovaj odlicni Dalmatinac, koji je clan pctpi- 
sanoga Jugoslovenskoga odbota, bio imenovan iwdpredsjed- 
nikom »Crvenpga kriza« svih saveznika. 

U javnim zbcrovima, sto su ih drzale ove jugoslovenske 
organizacije Sjeverne i Juzne Amerike, bise prihvaceni za- 
kljucci, kojima je proglaseno, da Jugosloveni prekidaju svaku 
vezu s Austro-Ug.arskom, da priznaju svojim vladaccem Petra 
I. kralja Srbije, a svojim legalnim predstavmikom Jugcslovenski 
odbor u Londonu, te pozvase sve kolonije, da kupe dobrovoljne 
novicane priloge za troskove Jugoslovenskoga odbcra u Lon- 
donu. Evo dakle otkrivam i'zvore nasih novcanih sredstava. 
Nijesu to necisti izvori, kako insinuiraju nasi napadaci, nego su 
cisti iizvori pczrtvcvnosti i patriotizma jugoslovenskoga naroda. 

Sve su ove stvari vec bile na javi, jer ih je nas odbor 
objelodanio u svoje vrijeme putem javne stampe, a zasebno'u 
svom »B u 1 1 e t i n-u« sto ga izdaje u Parizu na francuskom, 
a u Londonu na engleskom jeziku. 

Jugoslovenski odbor moze da s ponosom kaze, da jugo- 
slovenske orgainizacije u Americi, koje je on stvorio i kojima 
on upravlja, broje najmanje jedan milijun dusa, koje su nepo- 
kolebljivo vjerne saveznicima, uzivaju povjerenje i zastitu sa- 
veznika, pcmazu stvar isaveznicku raznim nacinima i pcdupiru 
u svojim mnogobrojnim novinama, te od pobjede saveznika 
ocekuju unistenje Austro-Ugarske i uskrsnuce citavoga jugo- 
slovenskoga plemena sa Srbijoin. 

Jugoslovenski pokret imao je i drugih uspjeha. Na srp- 
skom fr'ontu predalo se je u raznim borbama vise od dvadeset 
tisuca jugoslovenskih vojnika. Od ovih se samo ostaci danas 
bore u srpskim redovima na sclunskom frontu, a najveci dio 
poginuo je u Srbiji, sto od epidemije, sto u hrabroj borbi protiv 
invazije austro-njemacko-bugarske, a sto u katastrofi povla- 
cenja kroz divlju Alban.iju. Svi oni koji u borbi bijahu za- 
robljeni, bise od Austrijainaca objeseni kao veleizdajnici, a mnogi 
se smakose sami, samo da ne dopadnu vjesala- Velik je broj 



71 

till plemenitih anunimnih hieroja! Na ruskome frontu, gdje 
Austrijanci gurnuse najveci iT^roj jugcslovenskih' trupa, osobito 
u prvoj fdzi austrijske derute u Qailiciji, postavljenih u prvu 
vatru, licem spram ruske artiljerije, a sa njeniacko-madzaTskim 
trupama i mitraljezima iza njihovih leda, jugoslovenski vajnici 
dezertirase u svim mogucim zgcdaina u masi i predadose se 
ruskoi oslobodilackoj vojsci. Tih zarobljenika jugoslovenskih 
imade po nasini izvjestajima u Rusiji barem 150.000. Iz nji- 
hovih redova formirase se dobrovoljacke cete te se odnosne 
divizije danas bore pod vrhovnom komandoni bratskc srpske 
vojske u Dobrudzi proti Mackensenu i zadivljuju svijet svojom 
hrabroscu, dok se nove jugoslovenske divizije formiraju u 
Odesi rekvizitiranjem dobrovcljaca iz jugoslovenskih zaroblje- 
nika, rasturenih po raznim gubernijama velike Rusije. 

A u nasoj nesrecnoj domovini, koja jos stenje pod austro- 
madzarskom torturom, nebrojena su zvjerstva pocinjena proti 
narodu srpsko-hrvatsko-slovenackoga imena. Na hiljade i hi- 
Ijade broje se utaniniceni Srbi, Hrvati i Slovene! bez razlike 
spola, dobi i staleza. Tu je ucinjen bezopasnim, moze se ka- 
zati, sav cvijet narodne inteiigencije, imetl^a i politicke svijesti. 
Vjesala skripahu, osobito 1914. i 1915. danomice. Sve je to 
biio popraceno cinickim pcdrugivanjeni zrtvama: »To vam je 
dala vasa Srbija«. U njeniacko-madzarskim novinama pise se 
II duhu »L' I d e a N a z i o n a I e«, »A g e n z i a 1 1 a 1 i a n a« 
»A c t i n F r a n Q a i s e« o Jugoslovenskom odboru, naime, da 
su njegovi clanovi kupljeni novcem Francuske, da su se prodali 
Italiji, nadajuci se, da ce time kod nasega naroda kompromi- 
tovati nase postenje i cestitost narcdnoga ideala, sto ga z-astu- 
pamo. Ali te rnakinacije, kao i sva sredstva terorizma, da pri- 
sile politicke krugove na dezavuiranje rada Jugoslovenskoga 
odbora, cstadose uzaludni, jer nas narod poznaje sve clanove 
nasega odbora i vjeruje u njihovo ime. Citav svijet poznaje 
zvjerstva sto ih najcivilizovaniji barbari pocinise u zauzetim 
krajevima Belgije, Francuske i Rusije, ali ne poznaje dovoljno 
ni potpuno ckrutna djela sto ih Austro-Madzari pocinise u za- 
bitnim krajevima jugoslovenskim, a osobito na pucanstvu po- 
granicnih krajeva austro-srpskih. Ta djela stoje uporedo s 
onima, sto ih Austro-Madzari sa svojom duhovnom bracom Bu- 
garima pocinise u invadiranoj Srbiji. Pucanstvo u pogranicnim 
krajevima, u koliko nije poklato Mi otjerato u vojsku, rastjerato 
je sa sv^oga ognjista i u njegove postojbine naselise cistckrvne 
Madzare iz Ugarske i Nijemce iz Austrije- Bilo je slucijeva, 
gdje se osakaceni vojnici pcvratise svome domu, ali u njeniu 
ne nadose svoje smaknute Hi zarobljene celjadi, nego nadose 
tudince kao nove gospodare. 

To je sve ucinjeno pod naslovom kazni z-ato, sto je pu- 
Cranstvo simpatizovalo sa Srbijom i time toboze dalo povoda 
latu. U Zagrebu i u Osijeku ctvorene su madza'-ske ginina- 



72 

zije, sto nije mogao da provede ni zloglasni tiran grof Khueti- 
Hedervary u dvadeset godina svoga pasovanja u Hrvatskoj, u 
kojcj -je osim toga sada otvoreno bezbroj madzarskih puckih 
skola. Cilj je, da se pod zaslitom ratnoga apsolutizma denacio- 
naliziije zemlja i koloniznje tudim elementom. Siiiteza je svili 
tih zlodjela Banjalucki proces, na kom je odsudeno na vjesala 
sestnaest iievinili Ijudi, a na robiju osamideset i dva lica, a 
epilog su mil novi procesi, koji se u jednakom stilu nanovo 
spremaju- Nad Banjaluckim procesom nije se dovoljno zgrozila 
javnost saveznickih drzava. 

Evo u kratko nekoliko cinjenica, koje jasno dokazuju, kako 
Austro-Ugarska vodi i podupire jugoslovenski pokret i nas 
odboT, koji mu je na celu. 

Za Jugoslovenski odbor u Londonu 

Paris, 22. oktobra 1916. 

\ Predsjednik 

i Dr. Ante Trumbi6, 

poslanik i sef srpsko-hrvatske parlamen- 
i tame koalicije u dalmatinskom saboru. 



45. 

Manifest Jugoslovenskoga odbora.* 

Pari s-L o n d o n, u novembru 1916 
Brado Jugosloveni! 

Rijeci uzaludno ponavljane kroz vijekove postaju djelom. 
To je gvozdeni bat, neizmjerne snage, on danas razbija, on 
cdjekuje na hiljadu strana 'na vratima Evrope, koja se konacno 
otvoraju i propustaju kroz hiljadugodisnju noc prve suncane 
zrake: veliku snaznu rije,c, zeljno ocekivanu slobodu. 

Braco Jugosloveni! U svetoj legiji osloboditelja, mala 
je Srbija izvukla svoju sablju osvetnicu.. Izmorena balkanskim 
ratovima, ova zemlja legendarnih junaka, kolijevka Milosa i 
Marka, ognjiste nase sjajne narodne epopeje, poletjela je bez 
oklijevanja djeiu oslobodenja nasega cielokupnog naroda. 
Nemai medu vama, braco, nikoga koji ne bi znao, sto je sve 
Srbija zrtvovala u ovome oslobodilackom ratu; ona je podni- 
jela nadoovjecne patnje, ona je pokazala besprimjerno junastvo 
za sebe i za nas. Junastvo, samoprijegor, duh pozrtvovanja i 
povjerenje u Srbiju, nem^aju primjera ni u proslosti ni u sadas- 



* Prevod s francuskoga. — Ovaj je proglas redigovan u doba borha 
oko Bitolja s tendencijom, da sve Srbe, Hrvate i Slovence izvan granica mo- 
narhije sklone, da stupe u redove srpske vojske. 



73 

njosti, osim moze biti u tuznom danu Kosovske epopeje. 
Borba njezine vojske protiv njezina dusmana, patnje za vrijeme 
uzasnoga odstuoanja, najsvjetliji su miomenti u citavom ovom 
ratu. Evropa se poklonila diveci se velicini male Srbije. 

Zasto je Srbija sve ovo upinila, zasto je sve zrtvovala? 

Ona je ovo ucinila zato, da vi i vase potomstvo budete 
slobodni, da izvrsi svoj dug jiigoslovenskoga Piemonta prema 
potlacenoj i ugnjetenoj braci, i da vam povrati vase vlastito 
ognjiste, vase sume, vase doline, vase bregove i vasa jezera, 
vase ponosno sinje more i vasu ponositu cjelokupnu domovinu, 

Srbija je sve zrtvovala za one ideje, koje su propovijedali 
Qaj i Draskovic, Strossmayer i Starcevic, koje opjevase Pre- 
radovic i Vraz, Mazuranic i Presern, i za koje dadose svoje 
zivote Zrinski i Frankopan, Gubec i Kvaternik. Ova ideja ispu- 
njavala je stoljecima sav nas narod, a ona je i danas svojstvo 
svih pravih sinova nase domovine. 

Srbija je zrtvovala sve za nas. Sto smo duzni mi njoj 
dati? Sve, ni vise ni manje! Jer mi to ne dajemo SrbiJi za 
nju ,nego i za nas same, pa je nasa najsvetija duznost sudjelo- 
vati kod djela nasega oslobodenja. Bila bi vjecita sramota 
i neoprostiva izdaja promatrati skrstenih ruku gdje nas drugi 
oslobadaju, a pruzena nam je prilika, da mozemo stupiti u re- 
dove nasih oslobodilaca. Nije dosta odobravati ideju oslobo- 
denja, treba se za nju i boriti- 

Srbiji, oslabljenoj uslijed ogromnih gubitaka prigodom bu- 
garske, austrijske i njemacke navale, potrebna je pomoc, da 
provede svoju veliku misiju. Redovi njezine vojske u Make- 
doniji moraju se popuniti i poJacati. Srbija danas trazi vojnika 
za borbu, radnika u pozadini, Ijudi spremnih zrtvovati se za 
ono, sto mi neoslobodeni Jugosloveni smatramo najvecim 1 
najsvetijim- Hiljade nasih zdravih i jakih zemljaka zivi u 
inostranstvu, kojima je pruzena mogucnost poci na polje slave 
i ponijeti u svoj rodni kraj barjake slobode. 

Ovim Ijudima nasega naroda, ovoj braci upravlja Jugo- 
slovenski odbor ovu prcklamaciju. Mi ih pozivamp, mi se obra- 
iamo na njih i dovikujemo im: Brado naprijed za slobodu i 
ujedinjenje! Pokazite se dostojni brace, koju je tudin tako dugo 
ugnjetavao, pokazite se. dostojnima vasih plemenitih' majki, 
koje vas othranise, a nada sve pokazite se dostojni povjerenja, 
koje na vas polaze Jugoslovenski odbor, srpska kraljevina i 
^ve savezne drzave. Podite bez oklijevanja pod barjak, koji 
nosi ime nase slobode, nasega ujedinjenja i zivot nasega ne- 
zavisnog naroda. 

Jos vise od nasega poziva poslusajte poziv onih siro- 
masnih robova, koje je sudbina ostavila pod austrijskim i ma- 
dzarskim igom i koji drhcuci ocekuju -onaj svecani cas, kad 6e 
ugledati plemenita Ilea svojih oslobodilaca, da ih okrune lovori- 



74 

kama slave i da im zasvjedoce svoju beskrajnu Ijubav i pri- 
znanje. Poslusajte i poziv vase brace, poslane u bratoubi- 
lacku borbii, kojima je uspjelo prijeci braci Srbima i Rusima. 
Pogledajte ih u redovima srpske vojske ponosne, jiake i vesele, 
ovjencane slavom za ideal i srecu nasega narcda. Poslusajte 
na koncii poziv svih onih dragih sjena, kcje polozise svoje zi- 
vote na oltar nase velike zajednicke dcmovine, koje su posle 
sa smijeskom na usnama u ona nepoznata miesta, gdje smrt 
podize spomenik vjecnome zivotu. Dani koje prezivljujemo 
teski su i sudbonosni. Sada se odlucuje o sudbini svega srp- 
skoga, hrvatskcga i slovenackoga naroda. Na nama je da bi- 
ramo: slobodu ili ropstvo! 

Paris— London, mjeseca novembra 1916. 

Za jugoslovenski odbor 
Predsjednik Dr. vinte Trumbic. 

46. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci.* 

Solun, 22. (9.) nove'mbra 1916. 
Vojnici ! 

Bog je hteo, da svi vasi napori i viteski podvizi budu 
krunisani sjajnim uspehom. 

Nas gordi Bitolj, ponos i slava nasa, u nasim je rukama. 

Vasa verncst, pozrtvcvanje i nepokolebiima volja za po- 
bedom, slomili su najtvrde polczaje i sve ocajne otpore nepri- 
jateljeve. 

Vase su zastave okicene novim lovorikama i vasa je slava 
ponova odjeknula sirom celoiga sveta. 

Cestitajuci vam na svima dobivenim pobedama, .la vam, 
junaci Moji, izjavljujem svoje potpuno zadovcljstvo i klijcem: 
da zivi Moja mila i junacka vojska. 

U Solunu, 9. novembra 1916- 

Aleksandar. 

47. 

Drugi narod. kongres amer. Jugoslovena.** 

Pittsburg, 29. i 30. novembra 1916. 

Drugi veliki narodni kongres americkih Jugoslovena 
aranzirao Je g. Milan M a r j a n o v i c, kao clan i izaslanik 

* Iz originala. 

** Prevod s englcskoga i francuskoga. 



7S 

Juii(ksl(j\ t'liskcga odbora u Lcndonu. Prisustvovalo je koii- 
RTesu 615 delegata iz svih krajeva Sjeverne Amerike. Pored 
400 lokalnih organizacija, bjehu zastupane i sve velike zajed- 
nice sindikata i drustava jugoslovenskih, medu ostalima: Hr- 

V atska narodna zajednica (s 500 drustava i 40.000 clarnjva), Hr- 
vatska zajednica Illinois (110 drustava s 10.000 clanova), Hr- 
vatska svcza na Pacifiku (10 drustava), Savez sjedinjenih Srba 
»Sloga« (s 10.000 clanova), Srpski pravoslavni savez »Srbo- 
bTan« (sa 7.000 clanova), Hrvatski Savez (110 drustava), Slo- 
venska Liga (40 drustava), Jugoslovenski Sokolski Savez (43 
drustva). Predsjednikom kongresa izabran jc Mgs N i k o G r- 
s k V i c, rimokatolicki zupnik, clan Jugoslovenskoga odbora. 
I juzinoamericka jugoslovenska drustva odaslase zastupnike: 
Dr. Mice M i c i c, clan Jugoslovenskoga odbora u Juznoi 
Americi, iP e- 1 aj r B r a d a n o v i c, podpredsjednik Narodne 
Odbrane jugcslovenske u Valparaizu i Mato Qaljuf clan 
Narodne Obrane u Peru-u- Od drugih odlicnika sudjelovali su 
na kongresu jos M i h a j I o P u p i n, kr. srpski kcnzul u New- 
Yorku i clan Jugoslovenskoga odbora, onda Milan P r i b i- 
c e V i c, srpski pukcvnik i Dr. Niko 2upanic (Slovenac), 
izaslanik Jugoslovenskoga odbora. - 

Izaslanici Jugoslovenskoga odbora, Milan Marian o- 

V i c i Dr- Niko 2upanic, uputili su jos 10. septembra 1916. 
Jugoslovenima u Americi iz Clevelanda pismo, u kojem se, 
vosto se govorilo o lanjskoim) jugcslovenskom narodnom Zboru 
u Chicagu, prelazi na pitanje saziva novoga kongresa. Dok je 
prvi imao za cilj, da Jugoslovenima u Americi objasni znacaj 
ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Qorcm, i da Jugosloveni u 
Americi definitivno izvrse rascjep s Habsburskcm monarhijom, 
ovaj drugi kcngres u Pittsburgu »inia da na vec postavljenom 
temelfu i prema stecenom iskustvu te prema razvoju prilika^ 
kakove sada nastupaju, bude smotra svijesnih Jugoslovena te 
da stvori prakticne zakljucke o radu, o postupanju i organiza- 
ciji«. Za taj zaiednicki kongres, Jugoslovenski cdbor u Lon- 
donu upucuje 5. oktobra 1916. s potpisom Dr- Hinka H i n- 
kovica Jugoslovenima u Americi ovo pismo: 

»Nas je vanredno obveselio glas, da se i ove godine kao 
lanjske sastaje Veliki Zbor delegata jugoslovenske brace u 
Sjevernoj Americi. Jos jiedna slobcdna rijec u zemlji slobode, 
progovorena ispred nasega zarobljena naroda u Austro-Ugar- 
skoj, znak je narodne svijesti svih cestitih Srba, Hrvata i Slo- 
venaca s te strane ckeana. Jos jedan muski glas, dostojan 
junaka, koji u isto vrijeme rame uz rame s viteskom bracom 
iz Srbije liju krv na Dunavu i u Macedoniji za buducu zajed- 
nicku otadzbinu, znak je dubckoga jedinstva cijeloga naseg na- 
roda bez razlike imena i vjerozakona. Vas bratski razgovor i 
dogovor izraz je nesavladive teznje svih Juznih Slovena, da u 
jednoj istoj i nezavisnoj drzavi zasnuju slcbcdu i blagostanje za- 



76 

jedno s ostalom bracom u Srbiji i Crnoj Gori, izraz je neiz- 
mjerne zivotne snage cijeloga naseg narcda, kojem ce skoro 
izvojevati sjajnu i konacnu pobjedu nad opcim vjekovnim ne- 
prijateljima, nad Nijemcima i Madzarima, nad Bugarima i 
Turcima. 

Mocni saveznici i plemeniti prijatelji Srbije i cijeloga 
naseg naroda: Rusi, Francuzi i Englezi, postavili su cilj ovoni 
ratn: slobodu i nezavisnost malih naroda. Duznost je maloga 
naroda, kao sto je nas, da razumije velicinu ove ideje i da 
ujedinjujuci se nepromSenljivom vezom krvi i jezika istakne 
svoju unutarnju snagu kao najbolji dokaz i najsiigurnije jamstvo 
svoje sposobnosti za trajni i samostalni drzavni zivot- 

Malena Srbija stekla je priznanje i prijateljstvo svojih 
saveznika, koliko hrabroscu svoje vojske, pozrtvovnoscu svoga 
naroda i vjernoscu saveza u najtezim danima iskusenja, toliko 
isto i velikim podvigom, koji je ispisala na zastavi svoje vojske: 
oslobodenjie jednokryne jugoslovenske brace ispod tudinskoga 
neprijateljskoga jarma. 

Ovom podvigu dao Je vrhovni komandant srpske vojske, 
Njeg. Visocanstvo, Prestolonasljednik Aleksandar, u vise pri- 
lika nesumnjivoga izraza, pa i onda kad je — sjecajuci se bra^e 
preko okeana — svojom rukom ispisao znamenite rijeci: »U 
jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca lezi nasa buducnost«. 

Drugi narodni kongres americkili Jugoslovena, odrzaii 
je u Pittsburgu dne 29. i 30. novembra 1916., dao je tri znacajna 
akta: Rezoluciju, Ustav i Financijalnii osnovu jugosloven- 
skoga narodnoga vijeca americi<:oga. 

Rezclucija. 

Predstavnici organizacija i kolonija Jugoslovena: Hrvata. 
Srba i Slovenaca u Sjedinjenim Drzavama Amerike, zajedto 
s delegatima Jugoslovena iz Juzne Amerike, okupljeni na dru- 
gom narodnom jugoslovenskom Zboru u Pittsburgu dne 29. no- 
vembra 1916.: 

Nadovezuju svoj rad na rad Prvoga Jugo&lovenskoga Na- 
rodnog Zbora, odr^ana dne 10. i 11. marta 1915. u Chicagu, i 
na rezoluciju primljenu na tom zboru dne 10. m:arta.;^ 

Usvajajuci u isti mah i rezolucije primljene na velikom 
zboru Hrvata, Srba i Slovenaca, odrzavanog dne 6. maja 1915. 
u Nisu,^ a na kcjemi se ponovno naglasilo nase pravo na Jadran, 
koji tudinac hoce da ugrabi, kad i rezoluciju sastanka sjevero- 
americkih organizacija, odrzana u Clevelandu O- dne 19. sep- 
tembra 1915., u kojoj se borbia Srbije smatra do kraja i nasom 
borbom.^ 

' Ql. gore br. 15. str. 20—21. 
- 01. gore br. 19. str. 24. 

' Clevelandska rezolucija od 19. sept. 1915. glasi : »Mi Hrvati, Srbi i 
Slovene!, jedan isti narod po krvi, po jeziku i zajednifkim teziijama, smatramo 



77 

Neosporiva narodiia istovjetnost Hrvata, Srba i Slove- 
naca, koja mora danas da biide osnovica svega rada svakoga 
^Hrvata, Srbina i Slovenaca, bez obzira na politicke, socijalne 
ill vjerske razlike, izjednacava Hrvate, Srbe i Slovence svagdje 
i u svemu, i istics jugoslovensku misao i ime kao oziiaku 
skupnosti i nedjeljivosti naroda, a zajedno s narodnim imenima 
lirvatskim, srpskim i slovenskim, i sve lijepe vrline i tekovine 
s kojima se pojedini narodi ponose i slivaju u tu skupnost. 
Prema tome izjavljujemo, da se opredjeljujemo kao prema ne- 
prijatelju naroda, prema svakome, koji bilo iz kojega razloga 
i bilo pod kojom izlikoin ovako shvadeno jedinstvo nasega 
naroda rusi ill muti. 

Ispunjeni smo neiskazanom harnosti prema nadccvjecjini 
zrtvama vojske i naroda Srbije, a povjeTenjem u dalekosezne 
iskaze Skupstine, kralja, prestolonasljednika i vlade Srbije, 
uicinjene u pravcu oslobodenja svih Hrvata, Srba i Slovenaca. 
Uvjereni da ce nepobjedivi srpski heroji izdrzati i savladati 
prepreke, koje bi stajale na putu punom ostvarenju zajedniC- 
koga cilja, primamo s nase strane radosno sve duznosti prema 
domovini, predvodeni svjetlim primjerima mucenickoga na- 
roda Srbije, herojske srpske vojske i proslavljene nase na- 
rodne dinastije Karadordevica. 

Pozdravljajuci Jugoslovenski odbor u Londonu, kao za- 
stupnika nasega naroda u Austro-Ugarskoj i kao tumaca nje- 
gove borbe za oslobodenje i ujedinjenje s ostalom bracom, mi 
prihvacamo sa svim i krafnjim konzekvencijama narodni jugo- 
slovenski program odborov. Zadovoljni sa svim golemim 
uspjesima sto ih je radom svojim dosada postigao, mi sma 
spremni da ga i u buduce u jos mnogo izdasnijoj mjeri podu- 
premo sa svim nuznim materijalnim sredstvima, da uzmogne 
nastaviti i srecno dovesti kraju svoj rad, a tako i nasom mo- 
ralnom potporom. 

U svecanim izjavama i u energicnoj radnji vodecih 
faktora Srbijie i njezinih velikih saveznika, u skladu i suradnji 
izmedu predstavnika nasega naroda Austro-Ugarske i njegovih 
faktora, u zajednickim zrtvama nasega naroda iz svih krajeva 
u kojima on stanuje, i konacno u borbi dobrovoljackih ceta, 
obrazovanih u bratskoi Rusiji i u sve to snaznijem sudjelovanju 
austro-ugarskih Jugoslovena u srpskoj • vojsci, mi gledamo- 



se svezani dusom i srcem uz narod, vojsku i vladu nase brace u Srbiji i Crnoj 
Gori. Budiici da je njihova stvar i nasa, mi smo spremni da se borimo, rame 
uz rame, protiv zajednickih neprijatelja Nijemaca, Madzara i Turaka, u cilju, 
da postignemo oslobodenje i ujedinjenje svih Jugoslovena u jednu veliku na- 
rodnu drzavu. Mi se nadamo, da ne ce nijedan dio nasega naroda, ni edno 
parce nasega teritorija, budi na i<itoku, budi na zapadu, ili na sjeveru ili na 
jugu pasti pod tudinski jaram. Mi s pouzdanjem ocekujemo pobjedu bratske- 
nam Rusije i njezinih plemenitih prijatelja, i vjerni velikoj domovini Washing- 
tona i Lincolna, pozdravljamo mudru pohtiku predsjednika Wilsona spram; 
neljudskoga ponasanja Austro-Nijemaca". 



78 

realizaciju nase zajednicke jugoslovenske drzave i pozdrav- 
Ijamo najvecim ushicenjem zacetak oslobodenja teritorija ove 
drzave. 

Mi cemo obrazovati u Sjevernoj Americi jedinstvenu or- 
ganizaciju Hrvata, Srba 1 Slovenaca, koja ce potraziti sto 
tjesnji dodir s organizacijom nase brace u Juznoj Americi, 
Novoj Zelandiji i Australiji, da d'odemc do sto savrsenljei^a 
uspjeha na osnovu za.kljlucaka priihvacenih cd ovcga Zbora « 

Ustav. 

Ustav se sastoji od osam poglavlja i 24 clanka. Prvo po- 
glavlje (dva clanka) govoiri o znacaju i svrsi jugoslovenskoga 
narodnog vijeca. Clanovi se udruzuju u tu organizaciju s c- 
Ijem, da »svi jiigoslovenski iseljenici pridonesu zajednickim 
silama sto vise ozivotvorenju jugoslovenskih narodnih teznja.v< 
Drugo poglavlje (dva clanka) govori o programu: »Hrvati, Srbi 
i Slovenci jedan su narod koji trazi ujedinjenje svih jugoslo- 
venskih zemalja u jiednu jedinstvenu slobodnu drzavu« i za 
provedenje tih ideja uzima se kao osnova gore iznesena Re- 
zolucija. Trece poglavlje govori o »osnovi rada« (jedan 
clanak): sve jugoslovenske organizacije duzne su da se bore 
za ozivotvorenje i obranu narodnoga jedinstva Hrvata, Srba i 
Slovenaca; nadalje da svim sredstvima »olaksaju borbu nase 
brace u Evropi«; da »novcanim doprinosima, darivanjeni 
odijela i hrane te izasililanjem bolnica pomaze braci u Evropi, 
nastradaloj od rata: da »podupiTe moralno i novcano politicke 
akcije Jugoslovenskoga odbora u Londonu«; konacno, da 
»nastoji oko upoznavanja nasega narcda, kao i potreba 
n,iegovith«. Cetvrto poglavlje (sest clanaka) govori o nacinu 
rada. Jugoslovensko narodno vijece ima svoj izvrsni odbor, 
koga bira; ovaj i »opci jugoslovenski narodni zbor« rukovode 
svima poslovima. Izvrsni odbor (peto poglavlje, tri clana) 
Izvrsuje zakljucke zbcra narodnoga vijieca, a tajnistvo i admi- 
nistraciju vrsi izaslanstvo Jugoslovenskoga odbora u Londonu 
putem » Jugoslovenske sredisnje kancekrije«. U sestom po- 
glavlju (sedam Clanaka) govori se o ulozi i duznostima izvrs- 
noga odbora i Jugoslovenske kancelarije. U sedimom (jedan 
clanak) o mirovnom sudu, koji se bavi eventualnim sporovinia 
te bi nastali. Konacno osmo poglavlje (dva clanka) govori o 
promjenama ovoga Ustava i o raspustanju narodnoga vijeca. 

Financijalna osnova. 

Treci akt drugoga narodnoga kongresa jeste »Financi- 
jalna osnova jugoslovenskoga narodnoga vijeca za pomaganje 
Jugoslovenskoga odbora«. U sedam tocaka ove financijalne 
osnove govori se o primanju obaveza Jugoslovenskoga narod- 
nog vjie(^a, da pribavi novcana sredistva za narodni rad Jugo- 
slovenskoga odbora pomocu redovnih i dobrovoljnih prinosa 
pojedinaca, organizacija, kolonija, putem zabava itd. Zatim se 



79 

fovori o redovitim mjesecnima prilozima, koji ne mogu biti 
:a pojedinca manji od jednoga dolara, a za organizaciju od pel 
lalara. Ta financijalna osnova imai uopce za cil?, da sto iz- 
teSnije podupre narcdni rad i propagandu jugoslovenskcga 
ydbora u Londonu. 

Brzojavni pozdravi. 

Sa zbora je otposlano i vise brzojavnih pozdrava. 

Depesa upucena Njeg. Velicanstvu kralju 
e t r u I. glasi: »Hrvati, Srbi i Slovenci, okupljeni na Drugom 
[ugcslovenskom Zboru u Pittsburgu dne 29- i 30. novembra, 
lanjajuci se pred mucenistvom oslobodilacke Srbije, s ganu- 
lem i ponosom pozdravljaju kralja junaka i mucenika, sa zivom 
rjerom, da je b\uu cas, kad ce ga vaskoliki O'Sloibcdeni narod 
)d Peristera dc Triglava, od Timoka do Jadrana pozdravi ti 
cao svetitelja i oca svih Srba, Hrvata i Slovenaca.« 

Depesa upudena Njeg. k r a 1 j. V i s o c a n s t v u, p r e- 
tolonasljedniku Aleksandru glasi: »Jugosloveni, 
)redstavnici lirvatskih, srpskih { slovenskih orgamizacija i ko- 
lonija Sjeverne i Juzne Amerike, okupljeni na Drugom Zboru 
u Pittsburgu dne 29. i 30. novembra, odusevljenj.em pozdrav- 
ljaju divnoga Kraljevica svoga naroda, neustrasivoga junaka, 
vrhovnoga komandanta nesavladive vojske, nosioca ideje slo- 
bode i ujedinjenja svih Srba, Hrvata i Slovenaca te zaneseni 
vec zapocetim oslobodenjem domovine, zavjeravaju se prido- 
nijeti za slobodu i jedinstvo sve, svi kao jedan i jedan kao svi.« 

Depesa upucena predsjedniku kr. srpske vlade, g. N i- 
koli Pasicu, glasi: »Jugosloveni, pTedstavnici srpskip, 
hrvatskih i slovenskih organizacija i kolonija Sjeverne i Juzne 
Amerike, skupljeni na sveopcem Ziboru u Pittsburgu dne 29. i 
30. novembra, slozni svi bez razlike i ispunjeni neiskazivom 
harnosti preraa nadcovjecnim zrtvama vojske i naroda Srbije, 
a uvjereni da ce prokusani predstavnici njeni savladati sve 
prepreke, koje bi stajale na putu ostvarenju zajednickoga 
cilja, tronuto blagodare na ocinskoj i bratskoj poruci Vasoj, te 
se radosno zavjeravaju vrsiti do kraja sve duznosti prema 
domovini.« 

Na ove depese odgovorilo je Njeg. Kr. Visocanstvo pre- 
stolonasljednik Aleksandar ovako: »Nasa vojska, klicuci 
oslobodenju i ujedinjenju, stupa svakim danom napred k svome 
ognjistu, u nenadmasivu ctadzbinu. 2elio bih da ovaj radostan 
i gromak glas nasih junaka made dubok odjek tamo kod vas, 
zelio bih, da se pod takvim znamenjem okupe sva braca, svi 
Hrvati, svi Slovenci i svi Srbi iz cijele Amerike, da svaki od 
\^as napregne svu snagu i pomogne dovrsiti zapoceto djielo 
oslobodenja i ujedinjenja. To djelo ostvarit ce se, ako bude 
stalno, i tumaceno, da smo svi kao jedan i jedan kao svi«. 



80 

Q. Pasic odgovcTio je ovako: »Blagodarim na izvje- 
staju za Zbor, koji ce okupiti u Pittsburgu Slovence, Hrvate i 
Srbe, koji zive u Americi, i sa radoscu ga pozdravljam. Ja 
znam da ce svi kao i mi misliti zrelo samo na rad za sveto 
djeio ujedinjenja, i ja sam uvjeren, da 6q u tome radu svi imati 
pred ocima samo interese nasega piemena, proniknuti istim 
osjecajem rodoljublja i istom voljom, da se ujedinjenje izvede, 
da ce svi pokazati istu brigu za umjerenost i dostojanstvo u 
raspravljanju ovog velikog narodnog posla. Zato hocu Zboru 
da pozelim srecan i koristan rad za dovrsenje dobre i pune 
pobjede nase pravedne i od sviii nasih saveznika priznate 
stvari. Primite bratski i srdacan pozdrav sa zeljom, da rad 
jugoslovenskoga kongresa bude krunisan slobodom i neza- 
visinoscu svili Srba, Hrvata i Slovenaca. Sporedna pitanja 
ostavite za docnije sporazumno rjesenje, a sada slozite se svi^ ' 
bez razlike nacela, da oslobodimo nase zemlje od neprijatelja, 
jer je stidno ponizenje za covjeka biti rob u drugoga i drugoga 
sluziti, a sto puta je gore i stidnije za nasu bracu, za nas tro- 
imeni narod, da je rob tudih naroda, tudiii gospodara. Prvi 
evropski narodi bore se za slobodu podcinjenih naroda i slo~ 
bodu svake nacije, pa bila ona ma kako mala. Proslo stoljece 
garantovalo je slobodu licnosti; a ovo treba da garanluje slo- 
bodu i nezavisnost malim i slabim narodima. Trenutak je dosao, 
da vaskrsne sloboda nase nacije. Slozimo se da zbacimo 
tudi jaram kao bra^a, cija sre6a zavisi od nasega jedinstva; 
sporazumjet cemo se bratski i nas ustavni zivot urediti na j 
osnovi demokratizma i jednakosti u pravu, slobodi i duzno- 
stima. Znajle, da se Srbija ne ce nlkad odreci svoje brace, 
ona ce ih branili do posljednje kapi krvi. Pomognite joj, da 
izvrsi svoju bratsku i boziju misiju, da oslobodi i ujedini sve 
iugoslovenske zemlje. Tude ne cemo, ali svoje ne damo. V 
to ime neka je srecan i od Boga blagosloven vas rad.« 



48. 

General Bojovic srpskoj vojsci.* 

B j n p 1 j e, 17. (4.) dec- 1916. 

Junaci ! 

Vet je proslo vise godina, kako je nas uzviseni YrhiQivni 
Komandant, Njegovo Kraljevsko Visocanstvo Prestolonas'lednik 
Aleksandar, posvetio) ceo Svoj zivot i sve Svoje sile nami, dic- 
noj Srpskoj vojsci. Svi ste vi zlvi svedoci nadcovecanskih na- 
pora i nesalomljive energije, sa kojom je nas Vrhovni Koman- 
dant u miru kao Glavni Inspektor celokupne vojske radio na. 

* Po originalu. 



81 

preustrojstvu, opremi, obuci i vaspitanju nase vojske, a po torn 
u ratu, kao komandant slavne I. armije, pobedio mrskog ne- 
prijatelja na: Kumanovu, Prilepu, Bitolju i Bregalnici, i sa vama 
i vasim slavno palim diugovima osvetio Kosovo, pokajao Sliv- 
nicu i Srbiju duple uvelicao. 

Posle ovih sjajnih pobeda, dosla su za nas narod i milu 
nam Otad^binu teSki dam i velika iskusem'a. Nepriiatelji su na- 
srnuli na Srbiju sa svih strana sa mnogo nadmocnijom snagcm, 
ali ste vi, junaci, pod vodstvom nasega Vrhovnogia Komandanta, 
ne samo neprijatelja dugo zadrzavali, vec i vise puta silno po- 
bedivali i okitili se novim lovorikama. Nas Vrliovni Komandant 
uvek je delio s nama radost vasih velikih pobeda, kao sto je 
i podnosio sve tegobe i opasnosti za vreme nasih teskih i muc- 
nih dana, Njegovo srce uvek je kucalo sa vasim- srcima, a celo 
njegovo bice uvek je obuzeto uzvisenom brigom i silnim sta- 
ranjem za vase dobnoi, slavu i velicinu Srbije. 

U teskim danima patnje i ocajanja, za vreme naseg odstu- 
panja kroz Albaniju i Crnu Goru, nas Vrliovni Komandant bese 
uvek sa vama. I ako tesko oboleo, i ako mniogi mu savetovahu, 
da vas ostavi i trazi leka svojoj boljci, Nj. Kr. V. Prestolona- 
slednik ne htede vas, svoje dicne junake, ostaviti, vec |e tesko 
bolestan i nosen na bolnickim nosilima, sa vama zajedno od- 
stupao kroz divlju Albaniju i delio sve teskoce toga zlog vre- 
mena za vas i za nas narod. Ovo njegovo cdbijanje, da ostavi 
svoju vojsku u najstrasnijim casovima po nju, kao i njegcva 
trajna briga na Krfu i ovde, da se oporavite, naoruzate i snab- 
dete svima potrebama pomocu nasih vernih i mocnih Savez- 
nika, najveci je dokaz Njegove Ijubavi prema vama, junaci, i 
najveci primer vladalackoga i komandanskoga samopregore- 
vamja. Ovakvu uzvisenost duse ovoga Vrhovnog Komandanta 
Srpski narod i srpska vojska ne ce nikada zaboraviti. 

Junaci! 

Danas, kada su vase zastave pocele da se kite novim lo- 
vorikama, kada vi pocinjete zadivljavati ceo svet novim pobe- 
dama i uspesima, koji su u toliko vise slavni, u koliko ste do 
njih dosli sa vise napora i zrtava; danas, kada uz svestranu po- 
moc nasih mocnih saveznika, koji se bore rame uz rame sa 
vama, pocinjete ispunjavati veliko istorijsko dele, oslobbdenje 
i ujedmjenje Jugoslovena; danas, kada su nasi vekovni neprija- 
telji prinudeni da vam priznadu hrabrost i ose6aju da je dosaio 
dan osvete, kada imaju platiti za sva njihova nedela; danas, 
kada ste po cenu toliko slavno palih nasih drugova ponova 
uspeli da oslobodite Bitolj i niegovu okolinu; danas, kada je 
blizak trenutak da se odmorite i oporavite, pod zastitom na§ih 
saveznika za ponovni napor, do konacne pobede nad neprija- 
teljem; danas, na dan rodenja nasega Uzvisenoga Vrhovnog 
Komandanta iskupljeni oko Njega, nase uzdanice i na§ega nacio- 
nalnoga ponosa — na nasoj svetoj zemlji, ponova natopljenoj 

6 



82 

najdragocenijoni Krvlju nass brace, cestitajuci Mu rodendan, 
uskliknimo junaci, i-z dubine srca i duse: 

Da zivi nas Vrhovni Komandant Njegovo 
Kraljevsko VisoSanstvo P r e s t ol on asl ednik 
Aleksandar. 

Nacelnik staba vrhovne komande 
deneral Pet. Bojovid. 

49. 

Izjava Jugoslov. odbora prigodom kruni- 
sanja cara i kralja Karla Habsburskoga. 

Paris, 18. decembra 1916. 

Karlo Habsburski bit ce okrunjen: u Becu kao car austrij- 
skl, kralj Ilirije, gospodar slovenske marke i t. d., a u Budim- 
pesti kao kralj Ugarske, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, kao 
vojvoda srpske Vojvodine itd. Taj isti car i kralj jos je i pro- 
tegnuo svoju vlast na obje anektirane zemlje, Bosnu i Herce- 
govinu. 

Pod danasnjom strahovladom sedam je milijuna Jugoslo- 
vena Austro-ugarske monarliije u ipolozaju, da ne moze da slo- 
bodno govori. Stoga ima Jugoslovenski odbor, kao jedini slo- 
bodni predstavnik citavoga toga naroda i opunomodeni man- 
datar slobodnih Jugoslovena Amerike i Australije, ne same 
pravo, nego i duznost, da javno iznese narodne zahtjeve. 

Odnosi izmedu dinastije i nasega naroda nijesu niposto 
osnovani na osjeCajima odanosti i lojalnosti. Oni su tome na- 
suprot losnovani naprosto na »drzavnoj mo6i«. U Karlu I. (IV.) 
jugoslovenski narod ne ce imati zakonitoga vladara, vec no- 
voga tirana, koji ce nastaviti tradicionalnu politiku Habsburgo- 
vaca. 

Ova je dinastija dobila vlast nad nasim zemljama budi na 
oisnovu bilateralnih ugovora i svecanih deklaracija, koje je ona 
potom pogazila nogama, budi na osnovu medunarodnih ugovora, 
koje je onda povredila. 

Odlukom sabbra u Cetinu god. 1527. 1 prihvatom Prag- 
maticke Sankcije god. 1712. na saboru u Zagrebu, Trojedna je 
kraljevina Hrvatska-Slavonija-Dalmacija primila, uvazivsi ta- 
danje prilike, dinastiju Habsbursku kao svoju, i utanaci s njome 
bilateralne ugovore* u smislu kojili su Ferdinand I. i Karlo HI. 
priznali ustav, prava i slobioistine naroda, i obecali. da 6e ih 
respektirati. 

Al'i dinastija nije se drzala preuzetih obaveza. Poslije 
ugnjetavanja, promjena i preinaka, ustav postade igradkom u 
rukama vladalaca. Nakon §to su bili povredeni zakoni, otvorise 



83 



iskljudivo dmasti<^ke politike. Mjesto branica, narod 1e naSao u 
svom kralju zapravo ugnjetavaca. 

Povreda je zakona posla tako daleko, da ie Franjo Josip 
dopustio U^arskoj, da otme Hrvatskoj Rijeku uz pomo6 falsifi- 
kacije teksta nagodbenoga zakona od 1868., inace nametnuta 
Hrvatima i vec sankcionirana po torn vladaru. 

Slovenske zemlje samo se odrzase nadcovjecnim otporoni 
protiv sistematske radnje oko germanizacije, koju je citav dr- 
zavni aparat nesmiljeno provodio s jedinom svrhoTii, da prosiri 
germanizam sve do obala Jadrana. 

Isto takJci bila su ponistena i privilegija, sto ih ie u smislu 
zasebnoga utanacenja dao Leopold I. srpskom narodu unutar 
granica carstva kao nagradu za njegove zasluge tecaiem ratova 
s Turcima; ponistena bijahu i prava srpske Vojvodine, koja je 
Franjo Josip 1848. sankcionirao, pace i autonomija srpsko-pra- 
voslavne crkve bje oskvrnjena. 

Proitiv vclje naroda i pod prijetnjom rata, taj je isti vla- 
dar 1908. objavio aneksiju Bosne i Hercegovine, bacivsi pod 
noge jedno medunarodno utanacenje. Okupacija ovih pokrajina 
bje zbupotrebom jednoga evropskoga mandata izmijenjena u 
cin osvcjenja, i postade jednim od uzroka danasnjega rata. 

Nas ie jugoslovenski narod, probuden duhom francuske 
revolucije, prozet svijescu svoga jedinstva i svoje individual- 
nosti. On je osnovao svoj moderni zivot na principu narodno- 
sti. Ostvarenju ovoga principa vazda se opirala svom snagom 
dinastija. Razdvojen austro-ugarskim dualizmom, nas je narod 
bi(; predan hegemoniji Nijemaca i Mjadzara. Tvrdokornom; stal- 
noscu drzava je sistematski radila oko toga, da ubije zivotnu 
snagu nasega naroda, podrzavajuci nutarnju rascjepkanost po- 
litickom i administrativnom .odvisnoscu, rasparcanjem zemlje 
u provmcije, sprecavanjem dusevnoga napretka i pogubnim 
iskoriscivanjem narodnoga imetka. PaiCe, pckusalo se i razbiti 
integritet narodnoga organizma njemackom i madzarskom 
kolonizacijom u najplodnijim krajevima, dok je domaci zivalj 
natieran na iseljavanje. 

Ova je teutonska dinastija postala sredstvom pangerma- 
nizma. Protjerana iz Njemacke, ona se pohlepno bacila na Bal- 
kan i predavSi sudbinu svojih naroda impenalistickoj i osva- 
jalackoj politici Hohenzollernovaca, ona je izazvala ovaj stra- 
hoviti sukob, koji jos i sada traje, nakon sto je u nezavisnoj 
Srbiji unistila prvoborca jedinstva i nezavisnosti jugoslo- 
venske. 

I u tom casu, kad je nasa domovina pretvorena u jednu 
bespravnu zemlju, i kad se sluzbeni krugovi spremaju da pro- 
j--.lave krunisanje novoga cara i kralja, Jugoslovenski odbor 
svecano izjavljuje pred lesevima svoje ubijene brace, da je nas 

Iiiarod prost od svake oodloznosti i vjernosti spram dinastije 



84 

Habsburgovaca i od svake veze s austro-ugarskom monar- 
hijom. 

Jugoslovenski odbor sada podjedno protestira protiv 
svakog piokusaja reorganizacije, kojom bi se htjelo naci nacina, 
da se dalje zadrzi nas narod u granlcama ove monarhije. To 
ne bi na nasu nesrecu bilo drugo, nego nova makinacija u ci- 
Iju, da pcsluzi politici germianske ekspanzije na Balkan- 

Jugoslovenski odbor i opet potvrduje ono, sto je sebi od 
svoga postanka uzeo kao cilj svoga -rada, a koji se ne da ni- 
kakom klevetom oslabiti, to jest, da treba oduzeti habsburskoj 
dinastiji sve one zemlje, u kojima zivi taj jedinstveni narod 
po krvi a trojakoga imena Srba-Iirvata-Slovenaca, te ga sje- 
diniti s kraljevinom Srbijom pod slavnom dinastilom Kara- 
dordevica. To je jedini moguci nacin, da se udovolji zeljama 
nasega naroda i da se jugoistocnoj Evropi, a navlas na Ja- 
dranu i na Balkanu, podade trajni mir. 

Mi punim pouzdanjem 'ocekujemo ispunjenje ovih zelja 
od pobjede saveznickih armija, koje se bore za sloboda na- 
roda, za pravdu i uljudbu. 

Zakljuceno u Parizu na skuptioj sjednici dne 18. decem- 
bra 1916. 

Jugoslovenski odbor. 

P r e d s j e d n i k : Dr. Ante Trumbic, odvjetnik, narodni 
zastupnik i voda hrvatske narodne stranke na dalmatinskom 
saboru, bivsi nacelnik Splita, bivsi zastupnik kotara zadar- 
skoga u austrijskom Parlamentu. 

Clanovi: 

Pasko Baburica, Kclocep (Dalmacija), vlasnik rudnika 
u Chile, predsjednik »Jugoslovenske narodne odbrane« u Vc^l- 
paraizii. 

Jovo Banjjanin, publicista, bivsi zastupnik u iirvatskom 
sabcru i lirvatslii po'slanik u Parlam-entu u Budimpesti. 

Dr Ante Biankinl, Ijecnik, Starigrad (Dalmacija), pred- 
sjednik Jugosliovenskoga odbora u Chicagu, 111. (U. S. A.). 

Dr Ivc de Giulli, opcinski vijecnik u Dubrovniku (Dal- 
macija). 

Dr Julije Gazzari, odvjetnik, bivsi opcinski vijecnik u Si- 
beniku (Dalmacija). 

Dr Gustav Gregorin, odvjetnik, Trst, zastupnik u saboru 
Goricko-gradiskomi, zastupnik sezanskoga kotara u Parla- 
mentu u Becu i opcinski vijecnik u Trstu. 

Don Niko Grskovi6, rimckat. svecenik, Vrbnik, otok Krk 
(Istra), predsjednik »Hrvatske Zajednice« u Clevelandu O. 
(U. S. A.). 

Dr Hinko Hinkovi6, lodvjetnik, zastupnik u hrvatskom sa- 
boru i pcslanik u Parlamentu u Budimpesti. 



i 



85 

Milan Marjanovi<S, Kastav (Istra), urednik »Narodncga 
f€dinstva«, Zagreb (Hrvatska). 

Ivan MestroviC, kipar, Otavice (Dalmacija). 

Dr Mi6e Mici<^, odvjetnik, opcinski vijecnik u Dubrovniku 
[Dalmacija). 

Vjekoslav Mitrovic, Slano (Dalmacija), vlasnik rudnika 
Chile. 

Dr Franko Potocnjak, odvjetmk, bivsi zastupnik u hrvat- 
5kom sabcru i poslanik hrvatski u Parlamentu u Budimpesti. 

Mfliajlo Pupin, Pancevo (Banat), profesor na Columbia 
tniversity (New-York), predsjednik srpskog udruzenja 
•Sloga« u New-Yorku. 

Dr Milan Srskic, odvjetmk, zastupnik u bosanskom sa- 
loru i clan Zemaljskoga Vijeca Bosne i Hercegovine. 

Dr Nikola Stojanovl6, odvjetnik, zastupnik u bosanskom 
saboru i clan Zemaljskoga Vijeca Bosne i Hercegovme. 

Dr Dinko Trinajstic, Pazin (Istra), odvjetnik, zastupnik 
u istarskom saboru. 

Dusan Vasiljevi6, odvjetnik, Mostar (Hercegovma), pot- 
predsjednik narodne srpske Zajednice i clan Velikcga Vijeca 
srpsko-pravoslavne autonomije za Bosnu i Hercegovinu. 

Dr Bogumil Vosnjiak, Gorica, profesor na sveucilistu u 
Zagrebu. 

Dr Nike Zupanic, Metlika (Kranjska), konzervator etno- 
grafskoga muzeja u Ljubljani. 

50. 

Adresa vecine hrvatskoga sabora.* 

Zagreb, 9. marta 1917. 

Vase cesarsko i kraljevsko apostolsko Velicanstvo! 

Usred ratnog pozara, koji je nikad nevidenim opsegom i 
nikad neslucenom zestinom zahvatio velik dio svijeta, preu- 
zima Vase Velicanstvo miloscu bozjom zezlo vladanja u svoje 
ruke i sjeda na prijestolje slavnih svojih preda- 

U tom casu sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije 1 Dal- 
jnacije homagijalnim po5itanjem zahvaljujuci za premilostivi 
)X)zdrav Vasega Velicanstva, isporucen mu na usta bana, hrli, 
da pred licem Vasega Velicanstva obnovi svomu kralju staro- 
stavni zavjet vjernosti, koja je jednako trajno i nepokolebljivo 
ispunjala srca hrvatskog nanoda kroz sva stoljeca sve od casa, 

* Ovu je adresu predalo saborsko predsjedniStvo kralju Karlu IV. dne 
17. sept. 1917. u vili Wartfioiz u Reichenau-u, Uporedi ]o§ i IjiljeSku gore 
kod br. 22. str. 37. 



86 

kad je godme 1527., poslije smrti Ludovika II. izborom prenio 
kraljevsku vlast na Habsburski dom, pa do danasnjih dama, a 
koja ie zasvj^dodena tolikim zrtvama za sigumost prijestolja 
i Monarkije. 

Iza ovoga teskog rata doci ce novo doba, vrijeme mira,. 
koj€ ce u covjecanstvu probuditi na novi zivot zelju za opcim 
natpretkom, opcim razvitkom humaniteta, kulture i gospo- 
darstva. 

Velike istine, koje je rat na svom nemilosrdnom putu ot- 
krio narodima Monarkije, koji su cesto zaboravljali osnove za- 
jednicko'g zivota, i velika snaga, koju su ti narodi za cdrzanje 
i osiguranje prijestolja i otadzbine u ovom ratu razvili, svra-^ 
caju misli i poglede svih nas na potrebu unutarale obnove na- 
roda i Monarkije ii pravcu meduscbnog postivanja i Ijubavi., 
Da bude djelo mira jo§ ve^e nego li djelo rata, bit ce nu^na 
plemenita utakmica svih naroda u pravcu prikupljania narodnib 
sila i skladnog razvitka njihioviii na sjaj i slavu priiestolja i na: 
korist samiii naroda. 

U toj utakmici zeli i hrvatski narod imati svoje mjesto.. 

Svjestan svoga polczaja znadc on, kakva ga velika za- 
daca £eka u drzavnom i kulturnom zivotu. 

Noseci daleko na jug kulturu i napredak, a ocekujuci svoj 
gospodarski preporod, on ne daje samo vaizda nove zivotne 
snage kraljevini Hrvatskoj 1 sjaj prijestolju habsburskom, nego 
i ucvrscuje vjeru u ostvarenje hrvatskih narodnih ideala u' 
sklopu Monarkije i u ugarsko-hrvatskoj drzavnoj zaiednici. 

Etnicki jedan, jedan po krvi i jeziku, po demokratskoj 
podlo'gi i demokratskini' teznjama svoga bica, gojio je nas cje- 
lokupni narod bez obzira na vjerske i imenske razlike u svojoj' 
dusi vrucu zelju za ujedinjenjem, koja je snagom nacionalno- 
kulturne privlacivosti 'obuhvatala sva srca naroda nasega sve- 
do 2ivih obala .ladranskoga mora i sirom Bosne i Herce- 
govine. 

Zdravim drzavnim instinktom osjecao je nas narod, da 
ta njegova zelja ne sadrzi u sebi samo temelj slobodnom raz- 
vitku hrvatskcg naroda i kraljevine Hrvatske, negc i temelj 
ojacanju drzavne zajednice i Monarkije, pak je sa bolom u: 
dusi u pocjepanosti nasega naroda uvijek gledao zapreke tomu, 
da se sve pa i latentne sile njegove probude i upotrebe na- 
opce dobro. - 

Ta prirodna zelja nasega naroda opravdana je i potvr- 
dena i historijskim nacelom obrambenoga sclidariteta svih na- 
roda Monarkije, po kojem je Monarkija stoljieca zivjela, a koje 
je bilo iz^retpostava hrvatskoj Pnagmatickoj sankciji od 1712. i 
doslo do izrazaja u zajednickoj ugarsko-hrvatskoj Pragmatickcj 
sankciji od 1723., te je i u sve zavjernice i zakletve k^aljeva 
kraljevine Ugarske te kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalma- 
cije preuzeto kao temeljno nacelo, po komu iz zajednice borbe 



I 



87 



naroda Monarkije, svih za jednog i jednog za sve, sJijedi i pravo 
na reynkorporaciju natrag osvcjenih zemalja i krajeva zemlji, 
©d koje su bili otrgnuti. 

Po ovom nacelu pripojena je 1745- Slavonija Hrvatskoj, 
a transilvanski krajevi Ugarskoj; po ovom nacelu pripojeni su 
iprekosavski dijelovi Hrvatske Hrvatskoj, a jedan die alpinskih 
zemalja carevini auistrijskoj nakon ix)vratka iz tudega gos- 
podstva. 

U smislu toga nacela razvijalo se je i nase drzavno pravo, 
kad su sabori kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije traiili 
reinkorporaciju Dalmacije i kad su zajedni5ki sabori trazili 
pravom krune Sv. Stjepana, da se kraljevina Dalmacija pripoji 
kraljevini Hrvatskoj, te su zaiednicki sabori od 1802., 1807., 
1825.. te 1830., hrvatski sabori od 1845. i 1848., kao i previsxiji 
reskripti od 8./12. 1861. i 2./11. 1865. samo potvrda sklada i pri- 
rodnog prava i opceg principa obrambenog solidariteta Monar- 
kije i nasega drziavnog prava u torn pogledu. 

I zato je 2elja, koju ovaj sabor sada izrice za uiedlnjenjem 
nasega naroda, potpuno opravdana. 

Kao uvijek u historijskim casovima, hrvatski je narod i 
danas, kad izrazava svoju zelju i svoje pravo na ujedinjenje, 
voden ne samo svojom sopstvenom brigom, nego je njegov 
pogled na buducnost prosiren i teznjom, da sve svoje zelje do- 
vede u sklad sa interesima drzavne zajednice 1 cijele Monarkije. 
I zemlje krune Sv. Stjepana stajat ce u op(5em znaku 
te^nje za novim razumijevanjem naroda, pak hrvatski narod' 
trazeci svoje ujedinjenje i znajuci, da iz njega ne ce samo izaci 
kraljevina Hrvatska, nego i drzavna zajednica obnovljena, oja- 
cana i uvecana, drzi i vjeruje, da ce i madzarski narod pot- 
punim razumijevanjem i Ijubavlju pomagati narod hrvatski u 
ostvarenju ovoga cilja i da ne ce stati kod prvog koraka, koji 
je u § 65. nagodbe od 1868. na obvezatni i temeljni na^in ucinjen, 
Pogledi na zajednicku buducnost, koji poticu ovaj sabor, 
da zelju i pravo hrvatskog naroda na ujedinjenje narocito na- 
glasi, stvorili su u nama uvjerenje, da se u ovako vaznom casu 
najbolje sluzi kralju i otadzbini, ako se iz pro§losti vadi samo 
ono, sto narode spaja. Zato sabor kraljevina Hrvatske, Slavo- 
nije i Dalmacije, ostavljajuci nesuglasice, nesporazume i nedo- 
statke proslosti svojemu rjesenju, o kojem je uvjeren, da ce 
usiijediti u pravcu opravdanih nasih narodnih i gospodarskih 
interesa, upravlja svoje poglede na sto bolju i sto jacu 
izgradinju temeija kraljevine Hrvatske i drzavne zajednice. U 
toj teznji naci ce se bez sumnje hrvatski narod zaiedno s ma- 
dzarskim narodom, pak ce njibova utakmica za skladnim raz- 
vitkom sila obaju naroda prijestolju dati novu snagu i novi sjaj. 
Sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te§ko 
bi mogao naci dovoljmo rijeci ushita, kojima bi progovorio mu- 
zevnom i hrabrom drzanju nasih junaka na bojistu onako, kako- 



88 

to trazi nase postovanje prema njima i op6i ponos hrvatskoga 
naroda zbog njihovih velikih, neprolaznom slavom. ovjencanih 
djela. Znajui^i, da su opce poznate zrtve i vjeciti dokazi vjer- 
nosti i hrabrosti, koje su nasi ratnici umom>, grudima i misicama, 
od voda do vojnika, na svitm bojnim poljima danasnjega rata 
pruzili, zeli nas narod u tihoj ali ponosnoj radoisti, zbog tako 
vdikog obilja svojih moralnih vrlina, u vrijeme mira ujedinjen 
stvoriti isto takovu falangu u kulturno-socijalnom i narodno- 
gospodarskom radu, na korist samoga niaroda i na sjaj i slavu 
orijestolja. 

Moleci 'ovaj sabor Vase Velicanstvo, da u danima te§ke 
borbe za veliku buduonost blagoizvoli primiti premilostivo ovaj 
izraz vjernosti i patriotskoga nastojanja cjelokupnoga naroda 
nasega, zivo zeli, da Bog milostivi stiti, odrzi i ocuva Vase 
Velicanstvo, uzvisenu kraljicu, prijestolonasljednika i cijeli vla- 
dalacki dom, kako bi divnom snagom, koja Vase Velicanstvo 
krasi, moglo vrijeme mira upotrebiti za probitak svojih naroda 
onom kraljevskom miloscu i Ijubavi, koju iz svake rijeci Vaseg 
Velicanstva Vasi narodi sa ushitom osjecaju kao naviestaj 
sretne buducnosti. 

Bog stiti Vase Velicanstvo i prejasni vladalacki dom! 
U Zagrebu, dne 9. ozujka 1917. 

Sabor kraljjevina Hrvatske, Slavoniie i Dalmacije. 



51. 

Program crnogorskoga odbora za narodno 

ujedinjenje. 

Paris, 27. (14.) marta 1917. 

Od dolaska srpskog naroda na Balkansko poluostrvo, onaj 
njegov dio, koji se nastanio u predjelima Crne Gore, igrao je 
vaznu ulogu u cijeloj istoriji Srba. Tu se i razvila napredna 
srpska drzava Zeta, koja je i u sjajnom dobu Srpstva, po ulasku 
u veliku staru srpsku drzavu, kao njen sastavni dio, imala 
ugledno mjesto medu srpskim oblastima. 

Poslije propasti srpskog carstva, u neprekidnoj borbi sa 
osvajacima, ovaj dio srpskog naroda, predano cuvajuci narodne 
svetinje i amanete, i u najtezim danima nikad nije naipustao 
misao o oslobodenju cijelog naseg plemena i o povratku stare 
srpske slave i velicine. 

Stvairaniem pak nove srpske drzave, Srbije, zivi plamen 
sldbode obuhvatio je srpsko pleme i od to doba obadvije srpske 
drzave, Srbija i Crna Qcra, rame uz rame, vodile su borbu za 
oslobodene svoje porobljene brace. 






89 

I u ovom strasinom ratu Crnogorci stojeci uza svoju bracu 
z Srbije, podnosili su teske muke i patnje, i visoko dirzali za- 
tavu oslobodenja i ujedinjenja sve do posljednje tragicne kata- 

stofe, koja je unijela crnu stranu u svjetlu istoriju njihovih 

•slavnih podviga. 

Danas nazalost jedino neoprostivom pogreskom svojih 
pravljaca, oni su liseni mogucnosti, da slobodno izraze svoje 
elje i teznje, i da se sa svojom viteskom bracom iz Srbije, kao 
uvijek dosada, bore za oslobodenje nasega naroda. 

Tezinu njihova bola pojacava i taj fakat, sto su u taj koibni 
polozaj dovedeni suprotno jedncdusnoj volji Narodne Skupstine 
Kraljevine Crne Core, koja je ua nekoliko dana pred samu kata- 
trofu donijela rezoluciju, da se do kraja ide po primjieru Srbije. 

Onaj zli udes namece jos i vecu duznost onom malom broju 
rnogoraca, koje nije postigLa zalosna sudbina njiiiove brace, 
da stupajuci u jednu organizaciju bez obzira na ranija poli- 
ticka gledista, zajednicki i udruzenim snagama rade na ostva- 
renju zavjetne misli Srbinove. 

OstvareTije te misli, osvitak tog dana blizu je. Zalivalju- 
juci nasim mocnim i brabrim saveznicima i nepobjedivoj srpskoj 
vojsci, cija se zastava danas na Bitolju ponosno vije, njegove 
nade na oslobodenje i ujedinjenje nikad nijesu bile vece. 

Na dan tog oslobodenja Srbija i Crna Cora postizu cilj 
za koji su se vijekovima borile i treba da stupe u jednu drzavnu 
cjelinu, kojoj se imaju, pored ostalih srpskih pokrajina, pri- 
druziti prama zajednickim teznjama i zeljama hrvatske i slo- 
venacke zemlje. 

Takva narodna dirzava dat ce najbolju garanciju za svoje 
demokratsko uredenje, slobcdu i ravnopravnost. Na taj nacin 
bit ce zadovoljeno nacelo narodnosti, ta najcovjecnija i najpra- 
vilnija osnova za obrazovanje drzava. Same takva zajednica 
moci ce da ocuva svoju samostalnost i da po svom geografskom 
polozaju bude brana germanskom prodiranju na Istok, vazan 
faktor evropske ravnoteze, elemenat reda i uslov trajnog mka 
na Balkanu. Tako 6e se izbieci novi sukobi, omogucit ce se 
prema savremenim potrebama Slobodan i pravilan ekonomski i 
kultuimi razvitak toga naroda, bitni uslov za njegov opstanak 
i napredak, ostvarljiv samo u jednoj vecoj zajednici. 

Stvaranjem- samo ovakve drzave ve6 jednom ispunit ce 
se ideali nasega naroda; jedino tako nasi ce mccni saveznici 
postici plemeniti cilj, koji su sebi postavili u koiiko se naseg 
plemena tice, i na vjecita ga vremena obavezati- 

Ponovno cijepanje jednog istog naroda poslije ovcg oslo- 
bodilackoga rata u vise drzavica, i ako su one prije postojale, 
bilo bi jedino u interesu njegovih zakletih neprijaitelj^a, ne- 
osporno stetno po njegove zivotne interese, stalni povod za 



90 

stvaranje medusobnog trvenja i spoLjnih intriga i izvor buducitr 
potresa, 

Crna Cora koja je pak srazmierno svojoj snazi najvise 
irtava podnijela na oltar narodnoga ujedinjenja, i koja bi na 
prvi pogled i imala izvjesno pravo na daljt samostalni zivot, ne- 
smije da bude lisena bitne blagodati, koju joj pruza ulazak u 
jacu narodnu zajednicu. Ona je jedino i imala razloga da 
postoji i uzivala je, i ako mala, toliko uvazenja i bila od Rusije 
mo6no podrzavana, samo za to, sto je tezila narodnom uje- 
dinjenju. 

Odvajati Crnogorca od jednokrvne brace, s kojom ga 
vezu muke i patnje, sjajne tradicije i sveti amaneti, znaciilo bi 
pogaziti njegove ideale, ne ispuniti snove nestalih pokoljenja i 
izvrsiti necuvenu kaznu nad najvecim mucenikom muSeni^kog. 
plemena. 

Poznato je, da Crna Qora nikad nije mogla da se eko- 
nomski samostalno razvija i da sredi svoje finansije. Stoga 
nije bila u stanju da izvede i vr§i privredne i kulturne zadatke 
jedne savremene drzave, ni da dovede do potrebnog blago- 
stanja svoje stanovnistvo, kome nijesu bile zagarantovane n: 
gradanske ni politicke slobode. 

Poslije ovog razornog rata potrebe drzavne bit ce ve6e 
nego ranije, a prihodi Crne Gore jos manji, tako da bi ona ne- 
izbjezno morala doci u bezizlazan polozaj. To stanje skoro- 
ni u koliko se ne bi promijenilo eventualnim prosirenjem obnov- 
Ijene Crne Gore prema Skadru (koji Srpstvu nitko vise ne 6e 
moci da ospori) a tako i prema drugim susjednim pokrajinama. 
Izvori ovakve drzave ne bi pru^ali dkDvoljno sredstava za duh 
i polet njenih gradana. 

Nepovoljno rjesenje inacionalnog pitanja, opce nezado- 
voljstvo Crnogoraca sa predasnjim stanjem, silno pcjacano ne- 
milim dogadajima koji su proizveli zalosnu katastrofu i njene 
sudlicnosne posljedice, izazvalo bi jednodusno i opravdanc 
nezadovoljstvo sviju elemenata u Cmoji Gori. Trzavice bi bile 
neiz'bjezive, iz dana u dan rasla bi sve vise teznja za ujedi- 
njenjem sa bracom iz vece 1 daleko mocnije srpske drzave, 
a do toga bi se neminovno i ubrzo moralo dcci. 

U ostalom cak kad Crna Gora i Srbija ne bi bile naseljcne 
jednim istim naircdom, jednom dodirnute granicama, zbog sa- 
mog svog geografskog polozaja, obostranili interesa i potreba^ 
upudene bi bile na ekcnomsku zajednicu i na sto tjesnje veze.. 

I doista, odmah poslije balkanskoga rata otpoceo je rad 
na uniji finansijskoj, diplomatskoj 1 vojnoj izmedu obje srpske 
kraljevine, kao prvi korak u njihovom ujedinjenju. 

Poslije pak ovoga rata za oslobodenje, s pogledom na 
dcbro, volju i zivotne interese naro'da, kojima treba da se pot- 
cine svi drugi obziri, ne bi moglo biti govora ni o cemu drugomv. 



9B 

^srm u potpunom ujedinjenju Crne Gore sa SrbUom — o jednoj 
jdinoj narodnoj drzavi. Ali vjekovni pak nas ideal bit 6e pot- 
juno ostvaren tek^ oslobodenjem i ujedinjenjem cjelokupnog 
laseg Tiaroda. To pravda zalitijeva i vrijeme u kojemu zivimo;: 
je ^iva i zdrava misao, kojom je opijen cio jedan narod i za. 
l;:oju je podnio i gotov je podnijeti najvece zrtve. 

Potcci prolivene krvi i stotine hiljada grobova svjedoce 

neodoliivom ix>letu jednog naroda ka svome ideabj. Ovi 

/eti spomenici slavnih pokojnika opominju nas, da 2rtve nii- 

(ovih zivota ne smiju biti uzaludne. 2ivi imaju najsvetiju. 

iznost, da ovoga puta ostvare narodni ideal. 

Rukovodeci se zeljama cjelokupnog naSeg naroda i nj:e-- 
[ovim neiizmjernitm zrtvama u proslosti i sadasnjosti, i tvrdo 
('jerujuciu konacnu poibjeidu saveznika, a s pogledom na uzvi— 
li cilj kojt su oni sebi postavili, vodeci ovaj strasnT rat: 
/rnogorski Odbor za Narodno Ujedinjenje, svjestan da je rad. 
'■anicnih predstavnika Crne Gore uperen protiv zavjetnih 
leala te zemlje i ubijeden da izrazava zelje i vjekovne teznje 
iToda u Crnoj Qori — dosljedno motivima i razlozima ostavkc 
\ lade g. Radoviica — trazi, da se Crnai Gora ujedini sa Srbijoni 
i ostalim srpskim, hrvatskim i slovenackim zemljama u jednu 
jedinu nezavisnu drzavu. 

Paris, 14. (27.) marta 1917. 

52. 

Proglas crnogorskog odbora za narodno^ 

ujedinjenje. 

Paris, 27. (14.) marta 1917. 
Braco Grncgorci! 

Pro§la je jedna kobna godina od dana na&e nesrecne ka- 
astrofe, i bol i gorcina ispunjavaju grudi svakog Srbina, a na- 
rc^ito Grnogoraca, pri pomiisli na nacin kojim su upravljaci 
Crne Gore zavrsili njenu vojnu ulcgu. 

Bedem nase slobode, ponosni nas Lovcen, nije vise slava. 
nasa. Na veliko iznenadenje sviju nas, niz njegove strane ne 
potekose potcci neprijateljske krvi. Sa cjelckupnom cruzanom 
snagom nase ctadzbine, predan je neprijatelju i potonji jatagan 
nasih slavnih otaca i djedova. 

Zlatne tekovine tclikih vijekova i tclikih grobova bacene 
su pod noge. U svima ratovinra borac za srpsko oslobcdenje 
danas je rob. Neprijatelj ga jos unizuje i iskcriscuje kao na- 
iamnika! U dalekoj tudini, u austrijskim logorima i madzar- 



"92 

skim mocvarama, na prinudnim i odvratnim radovima, gtne 
crnogorski ratnik i propada nasa omladina, cvijet nase inteli- 
gencije, dok na zalosnom njihovom cgnjistu caruje glad, piste 
nejaka djeca, a smrt nemilo kosi. 

Na djelo, Crnogorci, vi koji ste i protiv volje vlasnika 
izbjegli ispod neprijateljskoga jarma, a vi koji ste se i priie 
nalazili van svoje nesrecne otadzbine! Duznost je vasa da 
odrzite nevinost naroda od krivice njegovih upravljaca. Ljaga 
koja je pokrila lovore svih nasih krvaviii napora za slobodu i 
za Srpstvo, mora da iscezne. U zajednici cjelokupnog naiseg 
naroda mi ne smijemo biti drugo, nego sto su Crnogorci uvijek 
bili: borci za narodno ujedinjenje. 

Braco! Oni koji su pom.racili slavu vaseg oruzja, kao 
da iioce i vasu buducnost da osujete. Mi ne smijemo ostati 
skrstenih ruku, niti dopustati da upravljaci Crne Gore i dalje 
odvracaju od nase zavjetne misli ikoga od nas. Urodene srpsiie 
teznje cijelog naseg naroda moraju da iskljuce jednom za 
svagda svaku podvojenost i sve separatisticke prohtjeve. Iza 
ovih muka, stradanja i rasula, moraju da osvanu novi dani za 
sve narode. Velika Rusija, vjekovna zastitnica Crne Qore vec 
se prepoTodava. I nas je preporodaj tu: samo ujedinjenje 
s ost-alom nasom bracom ostvarit de se. 

Cnicgorski odbor za narodno ujedinjenje izlazeci pred 
vas sa svojim programom, upravlja na vas oval proglas: stu- 
pile u redove nase, priberite se oko svojih predstavnika, koje 
vodi samo misao naseg ujedinjenja. 

Ujedinjena Srbija i Crna Cora, ujedinjena sa neoslobo- 
denim Srpstvom i sa bracom Hrvatima i Slovencima, bit ce 
nasa velika ctadzbina, o kojof su stoljeca sanjala i za koju je 
prolivena najdragocjenija krv tolikih pokoljenja! 

Okupite se, Crnogorci, pod barjak ujedinjenja! 

Samo u ujedinjenju, velikoj narodnoj zajednici, vi cete 
biti srecni, jer ce u njoj biti ostvaren ideal cijelog naseg ple- 
mena, za koji ste krv lili; 

Samo u njoj vi cete biti srecni i slobodni gradani; 

Samo u njoj vi cete imati najsira ustavna prava; 

Samo u njoj vase ce blagostanje biti ostvareno; 

Samo cna moze da vas vrati sa teskih radova po svijetu 
u sva bogatstva nasih ravnica, suma, jezera i mora. 

Pod barjak opceg ujedinjenja! Svi licni obziri trcba da 
prestanu. Pristupite nasoj organi^zaciji ; obrazujte odbore, ku- 
pite priloge za nasu bijednu bracu u Crnoj Qori i Austro'-Ugar- 
skoj, stupajte u sto vecem broju zajedno s jugoslovenskim so- 
"kolovima u redove srpskih vitezova i zajedno s njima i s hra- 
brim saveznicimia oslobodimo nasa ognjista. 

Pod barjak naseg ujedinjenja! 

Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje. 



93. 

53. 

Argentinski Jugosloveni Sjedinjenim 
Drzavama.* 

B u e n s-A ires, 15. aprila 1917- 

Gospodine poslanice! 

Prigodom ulaska velikoga naroda Sjedinjenih Drzava na 
popriste rata za pravo i opstanak civilizacije/ jugoslovensko • 
udTuzenje »Jadran«, koje u ovoj prestolnici predstavlja veliku. 
pan-americku organizaciju »Jugoslovensku narodnu o6hrm\u«, 
uzima sebi cast, da izrazi torn velikom poborniku slobode, kaki 
je vas narod, a posredovanjem vase ekscelencije, osjecaje svoga. 
udivljenja i duboke blagcdarncsti. 

V-as je veliki predsjednik prvi objavio pred licem svijeta 
plemeniti i pravedni princiip prava svakoga naroda na opstanak, 
nezavisnost i samoodredenje. 

Jugosloveni, to jest Srbi, Hrvati i Slovenci, koji se jos 
uvijek nalaze pcd tiranijom Austro-Ugarske, a koji su po krvi,. 
jeziku, tradicijama i narodnim teznjama, kao i po neprekidnosti 
njihova teritorija jedan narcd — temelje ostvarenje svoga sto- 
Ijetnoga narodnoga ideala bas na torn principu, objavljenom 
s visine americkoga Kapitola po jednom od najdostojnijih na- 
sljednika Washingtona i Lincolna- 

Na&e je udivljenje neograniceno pred uzvisenom zrtvom 
Sjedinjenih Drzava, koje se odlucise proliti krv svoju i anga- 
zovati svoje mirno blagostanje, ne ocekujuci od toga druge na- 
grade, osim uvjerenja, da su izvrsile akt casti i duznost pra-- 
vedncsti nasuprot jednom nesavjesnom licumjercu. 

Bla)godarnost nase rase, jednom ujedinjene u jedan narod 
u slobodnu i nezavisnu drzavu, bit ce vjecna spram naroda 
Sjedinjenih Drzava, kojem ce ona, kao i plemenitim narodima 
Sporazuma, dugovati svoj vaskrs i svoju 'buducnost. 

Izvolite, gospodine poslanice, primiti nasu skromnu ali 
iskrejiu hvalu i imajte dobrotu ubavijestiti vasu vladu i vas 
veliki narod o osjecajima, koji prozimaju spiam njega Jugo- 
slovene na citavom saru zemaljskom, a kojih je udruzenje »Ja- 
dran« tek slaba ieka. 

Buenos-Aires, 15. aprila 1917. 

Za »Jadran", 
Srediste «Jugoslovenske narodne odbrane" na juznom Atlantil<u: 
J. Markovid, predsjedniic. I. Dujmovid, tajnik. 

• Ovu je deklaraciju predao upravni odbor „Jadrana'' u Buenos- A iresuj 
poslaniku Sjedinjenih Drzava americkih g. E. J. Simsonu. 

* Predsjednik Wilson navijestio je Njemackoj dne 6. apr. rat. 



-^4 

54. 

Deklaracija Jugoslovenskoga kluba * 

Bee, 30. maja 1917. 

Potpisani narodni zastupnici u »Jugoslovenskom klubu« 
iidruzeni, izjavljuju, da n-a temelju narodrioga nacela i hrvat- 
skoga drzavnoga prava zahtijevaju uiedinjenje svih zemalja 
u monanhiji, u kojinia zive Slovene!, Hrvati i Srbi, u jedno 
samostalno, od svakcga gospodstva tudih naroda slobodno i na 
demokratskoj podlozi osncvano drzavno tijelo, pod zezlom 
Habsbursko-lorenske dinastije, te te se sa svom snagom zau- 
zeti za ostvarenje ovoga zahtjeva svoga jednog te istog naroda. 

S ovim pridrzajem potpisani ce ucestvovati u radu 
Parlamenta. 

U Been, 30. maja 1917. 

Dr. Koro§ec. Dr. M Laginja. 

Dr Karl V e r t o v s e k, V j e k o s 1 a v S p i n c i c, Dr O t o- 
k a r R y b a f , Dr. Vladimir Ravnihar, Eugen Jare, 
Don Ivo Prodan, Janez Hladnik, Franz Pisek, 
Ivan R o s k a r, J o s i p G o s t i n c a r, M i h a e 1 B r e c i c, 
J s i p vitez P o g a c n i k, Dr L o v r o P o g a c n i' k, Dr 
MelkoCingrija, DrA. Gregorcic, DrJanezKrek, 
Dr. S e s a r d i c, Dr. F. J a n k o v i c. Dr. Sustersic, Fon, 
Dr A- D u 1 i b i c, Dr B e n k o vi c, J u r a j B i a n k i n i, Dr 
I V c e V i c, Dr. A. T r e s i c-P a v i c i c, F- D e m s a r, Prof. 
J. V. P e r i c, Dr. J o s i p S m o d 1 a k a, Ft. J a k 1 i c.^ 

55. 

Deklaracija Starceviceve stranke prava.** 

Zagreb, 5. juna 1917. 

Starceviceva stranka prava drzi, da ]e povodom odlucne 
faze, u koju je stupio ovaj svjetski rat^ a napose povodom inici- 
jative, sto ju je dalo Njegovo Velicaestvo krali Karlo i njegov 

* Ovu je izjavu procitao u carevinskom vijecu u Becu dne 30. maja 1917, 
predsjednik kluba Dr. Anton Korosec. Od sada dalje postade ona temelj 
cjelokupne politike Hrvata, Slovenaca i Srba unutar granica bivse Habsburske 
monarhije. Njoj su se odazvale pojedine korporacije, crkovne i svjetovne. 
opcine, gradovi, izborni kotari, pace i citave pokrajine. Od tih nebrojenih od- 
ziva ja sam uvrstio u ovu knjigu tek one, koje sam drzao osobito vaznim ili 
znafajnim. 

^ Naknadno jos su potpisali ovu deklaraciju zastupnici: Povse, Dr. 
Mandic, Dr. Grafenauer i Dr. Gregorin. 

** Dana u hrvatskom saboru na usta zastupnika i predsjednika stranke, 
Dr. Ante Pavelida. 



95 

ministar za vanjske poslove^ za sto skorije postignuce casnoga 
mira, kao sto i povodom najnovijih izjava u carevinskom vije(5u, 
duzna fejaviti ovo: 

Pravo samoopredjeljenja svakoga naroda temeljna je mi- 
sao, sto se jaice nego li ikada prije stala isticati i naglasivati bas 
za ovoga svjetskoga rata, prozimajuci dusu sviju naroda bez 
obzira na to, kojoj ratujucoj skupini oni pnpadaju. Ta misao 
bit ce osnovkom konacnog uredivanja medunarodnih odnosaja 
nakon ovoga rata. Polazeci s toga^stanovista, Starceviceva 
stranka prava pod »casnim mirom«* razumijeva onakav mir, 
koji ce pravednim nacinom garantirati svim narodima evrop- 
ske kulturne zajednice Slobodan, samostalan razvitak njihova 
najodnog bitka i omogucivati im plemenitu medusobnu utakmicu 
na podrucju blagostanja i opce Ijudske civilizacije. Starcevi- 
ceva stranka prava drzi, da je bitnim i neotklonivim uvjetom 
za postignuce te svrhe, preuredenje monarhije Habsburga na 
ix>dlozi potpune ravnopravncsti svih njezinih naroda, uz po- 
svema&nje iskljucenje hegemonije i gospodstva jednoga naroda 
nad drugim. Taj zahtjev za potpunom ravnopravnoscu svih 
naroda u monarliiji Habsburga dobio je pojacano svoje zname- 
novanje onim casom, kad je demokratski duh iz velike i pro- 
svijetljene Rusije poceo neodoljivom snagom kriliti svoja krila 
i po ostalim zemljama Evrope. 

Starceviceva stranka prava radosmo pozdravlja jedin- 
stvenu izjavu danu 30. svibnja .1917- u carevinskom vijecu u 
ime zastupnika u »JugoslavenskoTn klubu« u Becu, kojom' oni 
zahtijevaju na temelju modernoga narodnoga nacela i histo^ 
rijskoga drzavnoga prava hrvatskoga drzavo-pravno i 
upravno sjedinjenje sviii onih zemalja monarliije, u kojima 
/ivu Hrvati, Slovenci i Srbi, u jedno samostalno, od svakoga 
j^cspodstva tudih naroda slobodno i na demokratskoj osnovci 
osnovano drzavno tijelo, ter naglasuje, da je taj zahtjev 
osnovkom svega njezinai zivota i djelovanja od njezina po- 
stanka do danas. Stoga ona pozivlje cijeli hrvatski narod, da 
ju u ovom odlucnom casu podupre u njezinu nastcjanju, isti- 
cuci pri torn, da ona to ne smatra svojtim stranackim, vec 
opce nairodniim poslom. Napose obraca se Starceviceva 
stranka prava na ovaj sabor, pozivajuci sve stranke njegove, 
da se, napustivsi svaku sitni,cavost i malodusnost, nadu jedne 
Li iskrenom li nepopustljivom radu za velike ideale narodne 
slobode i ujedinjenja. 

Starceviceva stranka prava, stojeci na stanovistu na- 
rodnoga jedinstva Hrvata, Slovenaca i Srba, pozivlje narocito 
Srbe, drzaivljane kraljevine Hrvatske, da se po primjeru za- 
stupnika »JugoSlovenskoga kluba« pnikljuce njezinu stano- 
vistu, ter da zajedno sa Hrvatiraa i Slovencima porade za 

1 Grof 1 k a r C z e r n i n. 



96 

sjedinjenje svega slovenskoga juga monarhije Habsburga m 
posebno drzavno tijelo, na ostiovu narodnoga nacela i histo- 
rijskoga drzavnoga prava kTaljevine Hrvatske. 

Starceviceva stranka prava odobrava staiioviste za- 
stupnika naroda ceskoga i poljiackoga, sto su ga zauzeli u svo- 
jim najnovijim izjavama, danim u carevinskom viiecu, izrazu- 
juci tiim povodom bratskim narodimai ceskom i poljackomu 
svoje udivljenje i svoje simpatije, a zaili tjesnogrudnost nje- 
mackih naroidnih stranaka carevinskoga vijeca, koje su se 
stavile na stanoviste protivno narodniiim i historickim pravima- 
drugii'h naroda, uskracujuci drugima, sto traze za sebe, cime 
one ne unaprediiju ni interese monarhije, ni interese dinastije.- 

U savezu sa ovom izjavom, Starceviceva stranlca prava. 
trazi uvedenje sveopceg, izravnog, jednakog, tajnog prava 
glasa sa zastitom mamjina, uvjerena, da 6e jedirioi tim putem 
doci do izrazaja prava narodna volja, koja zahtijeva preure- 
denje monarhije na temelju ravnopravnosti svih naroda i 
deimokratskih nacela. 

Dr. A. Pavelid, Dr. ^ivko PetriCid, Kempf, Ivan Kovadevid, 

Franjo pi. Kufrin, Dr. Petar Majer, Cezar Aka5id, Ivatt^ 

PerSid i Dragutin pi. Hrvoj. 

(Burnoidugotrjno pljeskanje i »2ivio<^ 
n a 1 j e V i c 1) 

56. 

Krfska deklaracija od 20. (7.) jula 1917* 

DEKLARACIJA 
(I z j a V a) 
V Na konferenciji clanova proslog koalicijonog i sadanjeg: 

Kabineta ^Kraljevine Srbije i predstavnika Jugoslovenskog 
Odbora sa sedistem u Londonu, kojii su do sada paralelno , 
radili, a u prisustvu i uz saradnju predsednika Narodne skup- 
stine, izmenjane su mtisli o svima pitanjiimia, koja su skopcana 
sa buducim zajednickim drzavnim zivotom Srba, Hrvata i 
Slovenaca. 

Srecni smo, sto i ovom prilikom mozemo konstatovati, 
da je medu clanovima kcnferencije i ovoga puta vlad'ala 
jeid^odusnost u svima pitanjima buduceg zajednickog drza\'- 
nog zivotia. 

Pre svega, predstiavnici Srba, Hrvata i Slovenaca ponova 
i najodsudnije naglasavaju, da je ovaj nas troimeni narod jedan 



* Uporedi o torn vaznom aktu komentar Dr. Ante Trumbica, na kraju. 
ove knjige. 



97 

isii po krvi, po jeziku govornom i pisanom, po osecajima 
svoga jedmstv-a, po kcntinuiteitu d celini tedtorije, na kojoj ne- 
podvojeno zivi, i po zajednickim zivotnim interesima svcga na- 
cionalnog opstjanka i svestranog- razvitka svoga moralnog i 
ina'terijalnog zivcta. 

Ideja o njegovom nacionalnom jedinstvu nikada se nije 
gasila, ma da je sva moc. umna i fiizicka, nacionalnog mu ne- 
prijatelja bila upravljena protivu njegovog jed'instva, njegove 
slobode i nacion'alnog opstatika. Bio je podvojen u vise dr- 
zava, a u samoj Austro-Ugarskoj izdeljen, ne na tri plemenska 
imena, nego na jedanaest pokrajinskih upTava i trinaest zako- 
nodavstva. Osecaj njegovog nacionalnog jedinstva i duh 
za slobodom i nezavisnoscu, odrzavali su ga u neprekidnim 
vekovnim borbama, na istoku sa Turcima, a na zapadu sa 
Nemcima i sa Madzarima. 

Brojno slabiji i cd istocnog i od zapadnog neprijatelja, on 
nije mogao sam obezbediti svoje narodno i drzavno jedinstvo, 
svoju slobodu i svoju nezavisnost, jer i na zapa-du njegovom 
\iadao je protivu njega surovi princip sila nad pravom. 

. Ali je nas narod docekao cas,' kad nije vise usamljen u 
svojoj borbi- Borba koju je nemacki militarizam nametnuo 
Rusiji, Francuskoj i Engleskoj za odbranii njihove casti i slo- 
bode, i slobode i nezavisnosti malih drzava, pretvorila se u 
borbu za slobodu sveta, za pobedu prava nad silom. Svi na- 
rodi, koji Ijube slobodu i nezavisnost, udruzili su se da se 
zajednicki brane, da po cenu svih zrtava spasu civil'izaciju i 
slobodu, da stvore nov medunarodni poredak, zasnovan na 
pravdi i silobodi svakoga narod-a da se sam opredeljuje i sam 
osniva svoj drzavni i nezavisni zivot, te da se na taj nacin 
zasnuje nov, rairan i trajan period razvitk-a i napretka cove- 
canstva, obezbedi svet za vecita vremena od ovakve kiata- 
strofe, sto je prouzrokova osvajacka zed nemackog imipe- 
rijajizma. 

Plemenitoi Francuskoj, koja je prcklamovala princip slo- 
bode naroda, i slcbodoumnoj Engleskoj, pTidruzise se velika 
Americka Republika i nova slobodn-a i demokratska Rusija, da 
u svojim manifestima objave pobedu slobode i demokratije, kao 
glavni cilj rata, a nacelo slobodnog samoopreddjenja naroda, 
kao osnovni princip uovoga medunarodnog poretka. 

Nas troimeni narod, koji je najvise stradao od grube sile 
i nepravde, koji je za svoje pravo slobodnog samoopredeljenja 
podneo najvece zrtve, prihvatio je sa odusevljenjem taj uzvi- 
seni princip kao glavni cilj ove strasne borbe, u koju je gur- 
nulo ceo svet nepostovanje prava samoopredeljenja naroda. 

1 autorizovani predstavnlci Srba, Hrvata i Slovenaca, 
konstatujuci da je jedini i neodstupni zaihtev nasega naroda, 
zahtev koji on postavlja na osnovu nacela slobodnog samo- 

7 



9S 

opredeljenja narada, da bude potpuno osloboden svakog tu- 
dinskog ropstva i ujedinjen u jednoj slobodnoj, nacionalnoj i 
nezavisnoj drzavi, slozili su se, da ta njihova zajednicka dr- 
zavia bude zasnovana na ovim modernim i demokratskira 
principima: 

1. Drzava Srba, Hrvata i Slovetiaca, poznatih i pod ime- 
nom Juznih Slovena ili Jugoslovena, bit ce slobodna, nezavisna 
Kraljevina s jedinstvenom teritorijom i jedinstvenim drzav- 
Ijanstvom. Ona ce biti ustavna, demokratska i parlamentarna 
monarhija na celu sa dinastijom KaradoTdevica, koja je dala 
dokaza, da se s idejama 'i osecaaima ne dvoji od naroda i da 
stavlja narodnu slobodu i volju vrh svega. 

2. Drzava ova zvat 6e se: K r al j e v ina Srb a, Hr- 
vata i S 1 o V e n a c a, a vladalac : Kralj Srba, Hrvata 
1 Slovenaca. 

3. Ona ce imati jedan drzavni grb, jednu drzavnu za- 
stavu i jednu krunu- Ovi dTzavni emblemi bit ce sastavljeni iz 
nasiii sadanjih posebnih emblema. Drzavna celina obeleza- 
vat ce se drzavnim grbom i drzavnom zastavom. 

Drzavna zastava, kao simbol jedinstva, isticat ce se na 
svima najdlestvima Kraljevine. 

4. Posebne zastave, srpska, hrvatska i slovena^cka, rav- 
nopravne su i mogu se istioati i slobodna upotreblj-avati u 
svima pdlikama- I grbovi posebni mogu se isto tako upo- 
trebljavati slobodno u svima prilikama. 

5. Sva tri nairodna imena: Srbi, Hrvati i Slovemci, pot- 
puno su ravnopravna na celoj teritoriji Kraljevine, i svako ih 
moze slobodno upotrebljavati u svima prilikama javnog zivota 
i kod svih vlasti. 

6. Obe azbuke, (5irilica i latinica, takoder su potpuno 
ravnopravne i svako ih slobodno moze upotrebljavati na celoj 
teritoriji Kraljevine. Sve drzavne i samoupravne vlasti duzne 
su i u pravu upotrebljavati i jednu i drugu azbuku, saobraza- 
vajuci se u tome zelji gradana. 

7. Sve priznate veroispovesti vrsit ce se slobodno i javno. 
Pravoslavna, Rimokatolicka i Muhamedanska veroispovest, 
koje Su po broju sledbenika najjace u nasem narodu, bit 6e jed- 
nake i ravnopravne prema drzavi. 

Na osnovu ovih principa zakonodavac ce se starati, da se 
Suva i odrzava konfesionalni mir, koji odgovara duhu i pro- 
Slosti celokupnog naseg naroda. 

8. Kalendar treba sto skorije izjednaciti. 

9. Teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obu- 
hvata svu onu teritoriju, na kojoj. zivi nas troimeni narod u 
kompaktnoj i neprekidnoj masi, i ona se bez povrede zivotnih 
interesa celine ne bi smela krnjiti. 



99 

Nas narod ne trazi nista tude; on trazi samo svoje i 
:2eli, da se sav, kao jedna celina, oslobodi i ujedini. I zato on, 
svesno i odlucno, iskljucuje svako delimicno resenje svoga 
narodnog oslobodenja i ujedinjenja. Nas narod postavlja kao 
iednu nerazdvojnu celinu problem svoga oslobodenja od 
Austro-Ugarske i njegovog ujedinjenja sa Srbijom i Crnom 
Gorom u jednu drzavu. 

Po nacelu slobodncg narodnog samoopredeljenja ni jedan 
deo ove celine ne moze se pravilno odvojiti i prisajediniti 
drugoj kojoj drzavi bez pristanka samoga naroda. 

ID. Jadransko More, u interesu slobode i ravnopravnosti 
svih naroda, bit ce slobodno i otvoreno svima i sv'akome. 

12. Svi gradani (drzavljani) na celoj teritoriji jednaki su 
i ravnopravni prema drzavi i pred zakonom. 

13. Izborno pravo za izbor narcdnih, poslanika za Na- 
Todno Predstavnistvo, kao i izborno pravo za opstine i druge 
upravne jedinice, jednako je i opste, i vrsit ce se neposrednim i 
tajnim glasanjem po opstinama. 

14. Ustav, koji ce posle zakljucenja mira doneti Ustavo- 
tvorna Skupstina, izabrana na osnovi opsteg i jednakog, nepo- 
srednog i tajnog prava glasa, bit ce osnova celom drzavnom 
livotiu, izvoT i utoka svih vlasti i prava, i po njemu 6e se 
uredivati celokupni drzavni zivot. 

Ustav ce dati narodu i mogucnost da razvija svoje po- 
5ebne energije u samoupravnim jedinicama, obelezenim pri- 
rodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama. 

Ustav se ima primiti n celini, u Ustavotvornoj Skupstini, 
irojno kvalifikovanom veoinom. 

I Ustav i drugi zakoni, koje bude donela Ustavotvorna 
Skupstina, stupaju u zivot kada ih Kralj sankcionise. 



Tako ujedinjeni narod Srba, Hrvata i Slovenaca sastavljao 
bi drzavu, koja bi brojala oko 12 miliona drzavljana. Ona bi 
bila garantija narcdne nezavisnosti i svestranog narodnog kul- 
turnog napretka, jak bedem protiv germanskog nadiranja, ne- 
razlucni saveznik svih onih kulturnih naroda i drzava, koje su 
istakle princip prava i slobode naroda i princip medunarodne 
pravde, i dostojan clan nove medunarodne zajednice. 

Dano na Krfu 7. (20) jula 1917. godine. 

Prcdsednik Jugoslovenskog Odbora: Predsednik Ministarskog Saveta: 

Dr. Ante Trumbid. Nik. P, PaSid. 

Ministar Inostr. Dela Kraljevine Srbije. 



100 

57. 

Deklaracija crnogorskog odbora za nan. 

ujedinjenje. 

P a r i z, 1 1. augusta (29. jula) 1917. 

' Crncgorski odbor za narodmo ujedinjenje, svjestan svojib, 
nacionalnih duznosti i onih amaneta istorijske Crne Gore, koji 
su oliceni u njegovoj neprekidnoj borbi za narodno oslobo- 
denje i ujedinjenje: 

nalazeci, da Crna Gora ovim ratom zavrsuje svoju ulogu 
kao zasebna srpska drzava i da joj, kao takvoj, dosljedno 
svemu, predstoji samo ulazak u Kraljevinu Srba, Hrvata i 
Slovenaca, 

priiivata u cjelini deklaraiciju predsjediiika kr. srpske 
vlade, g. Nikcle Pasica, i predsjednika Jugoslovenskog od- 
bora, g. Dra- Ante Trumbica, ovlasceno dcnesenu po jedno- 
dusnom sporazumu 7. (20.) jula 1917. na Krfu. 

Potpuno solidaraoi sa Krfskom deklaracijom, a uvjeren 
da i'zrazava zelje srpskoga naroda u Grnoj Gori, Crnogorski 
odbor za nar. ujedinj.enje produzit ce rad na ujedinjenju Srba, 
Hrvata i Slovenaca. 

Paris, 29. jula (11. augusta) 1917- 

Predsjednik. Andri|a Radovi^, 

predasnji ministar predsjednik i ministar spoljnih poslova i predasnji cla 

drzavnog savjela. 

C 1 a n V i : 
Janko Spasojevid, Milo§ Ivanovid,. 

nar. poslanik, pred. min. pravde i clan oblasnog suda, 

pred. clan velikoga suda. l^i^^ Pi§telji(^, 

Danilo Gatalo, pubiidsta. 

pred. min. vojni, inspektor min. vojnog Jovan Dura§kOVid^ 

i gl. intendant crnogprske vojske. nar. poslanik. 

58. 

Crnogorski odbor prihvaca Krfsku 
Deklaracilu.*^ 

Paris, 14. (1.) augusta 1917. 
Gospodine predsjednice, 
^ Znamenita deklaracija o ujedinjenju nasega troimenog: 

naroda, donesena na Krfu 7. (20.) jula tek. godine,. a sankcioni- 

* Ova ie izjava upucena gg. N. Pasicu i Dr. Trumbidu*. 



101 

\sana potpisom Vasim i potplsom predsjednika Jugcslovenskcg 
kamiteta, g. Dm Ante Trumbica, ucinila je i na Crncgorski 
•odbor za uarodno ujedinjenje utisak, da je odista vec kucnuo 
oas, kad ce biti krunisani vjekovni napori nacije i kad ce 
sloboda, koju je i Crna Qora krcz vijekove branila i manife- 
stovala. triumfirati nad slomljenim neprijateljem. 

Cnicgorski odbor za narodno ujedinjenje, uvjeren da 
spas i napredak Crne Gore lezi iskljucivo u ujedinjenju sa 
Srbijom i ostalim dijelovima nasega naroda, smatra za duznost, 
da u ime naroda Crne Qore kaze svoju rijec povcdom Krfske 
deklaracije. To smatra za duznost u toliko vise, sto su kralj 
Nikola i njegova vlada ostali zasebno pred ovim znacajnim 
aktom, a sto je Narodnoj Skupstini Crne Qore i vojsci, kojie su 
zlocinacki neprijatelju predate, onemoguceno da sudjeluju u 
•ovom sudbonosnom pitanju. 

Usvajajucj u cijeiosti Krfsku deklaraciju, Crnogorski 

odbor za narodno ujedinjienje na sjednici od 29. juLa (11. augu- 

sta), pribavivsi misljenja i svojih cdsutnih clanova, donio je 

jednoglasno ovu deklaraciju, koju Yarn imam oast u prilogu 

uputiti.^ 

Molim Vas, gospodine predsjednice, da izvolite primiti 
:iivjerenje moga osobitog pcstovanja- 

Predsjednik 
Crnogorskog odbora^a narodno ujedinjenje : 

Andrija Radovid. 



59. 

Trscanski Slovenci i Hrvali protiv tali- 
janskih aspiracija * 

T r s t, 28. augusta 1917. 

Z ozirom na pogajanja, ki se glasom (Casnikarskih vesti 
^rsijo med srbskim ministrskim predsednikom Pasicem in ita- 
Ijansko vlado v svrho, da se doseze sporazum gled^ oboje- 
stranskih aspiracij na avstrijsko Primorje in na Dalmacijo, 
skleniii so Jugoslovani, zbrani dne 28. augusta 1917. 1. v Trstu 
na izredn^.m obcnem zboru politicnega drustva »Edinost«, po 
zaslisanju pcrocila drz. posl. za V. volilni okraj trzaski, 
dr R y b a f a, tale 



1 Gl. gore br. 57. str. 100. 
^ • Predlozio na velikoj skupstini Dr. Otokar Rybaf, Trst, 28. aug. 1917. 
Skupstinu je sazvalo slov. politicno drustvo „Edinost*. Skupstinu otvorio je 
predsjednik Dr. josip Wilfan. Glavni govornik bio ^e Dr. Otok, Rybaf. 



102 

PROTEST; 

Vsako razpolaganje z ozemljem Dalnraciie m avstrij.- 
skega Primorja, obstojecega iz mejne grof ije Gorisko-Qradiscan- 
ske, neposrednega mestai trzaskega in mejne grofije istrske^ 
brez sodelovanja in proti volji ogromne vecine prebivalstva teh 
poki-ajin nasprotuje pravici do samoodlocevanja narodov, ozna- 
ceni od ententnih vlasti ravno glede maliii narodov kot glavni 
vojni cilj. 

Priklopljenje teh pokrajin k italijanskemu kraljestvu bi 
pomenjalo tudi krvavo krsenje narodnega nacela, kajti izvzemsi 
furlansko ravnino ob desnem bregu Soce do Krmina in nekaj na 
pol poitaljancenih mest na obali, so vse te pokrajine obljudene 
izkljucno le po slovanskein prebivalstvu, ki tvori tudi v Trsta 
samem zlasti po v njegovi okolici, edini, v resnici domaci avtok- 
ton! element, a v Dalmaciji predstavlja 98 odstotkov vsega pre- 
bivalstva. 

V gospodarskem oziru bi odtrganje teh pokrajin imelo za 
posledico odrezanje cisto slovanskega zaledja od dohoda do 
morja, ki bi spravilo celo Jugoslovanstvo pod gospodarsko 
nadvladje kraljevine Italije in bi moralo v najkraj&em casu iz- 
zvati najhiijsi odpor in nove vojne komplikacije. 

V Trstu zbrani Jugoslovani, stojec neomajno na staliSCu 
deklaracije »Jugoslovanskega kluba* v dunajski poslanski zbor- 
nici od 30. maja 1917., protestuj,ejo zalo najslovesnejse proti 
predrznitm italjanskim aspiracijam na prej omenjene jugoslo- 
vanske dezele in proti vsakemu samovoljnemu odlccevanju o 
usodi teh dezela, zlasti pa proti temu, da bi se tudi ena sanja 
ped jugoslovanskega ozemlja zrtvovala italijanski pohlepnosti. 

60. 

Izjava voda Slovenaca. 

Ljubljana, 15- septembra 19171 

1. Podpisani zastopniki Slovencev izjavljaimo, da se soli- 
darno pridruzuiemo drzavnopravni deklaraciji jugoslovanskega 
klubai z dne 30. maja t- 1. Po nasem zivem prepricanju je bo- 
docnost habsburske monarhije mogojca le na nacelu resnicne 
svobode narodov, a bodocnost nasega naroda le na na5elu 
zdruzenja Slovencev, Hrvatov in Srbov, ki prebivajo v nasi 
monarhiji. Oboje, svobodo in edinstvo pa more naSemu narodu 
zagotoviti in ohraniti le samostojna na na5elu samoodlocidbe 
narodov zgrajena jugoslovanska drzava pod zezlom habsburske 
•dinastije. Zato zahtevamo, da se cimpreje izvede to edinstvo 
in se tern oziru zaupljivo zanasamo na ocetovsko naklonje- 
nost noisitelja habsburske krone, ki je v kratki dobi svojega via- 



lOS 



<lanja tolikokrat posvedocil svojo pravicnost nasproti svojira 
na)rodom. 

2. Pravtako se skupno pridruzujemo mirovni zelji papeza 
Benedikta XV. Ce drzave sprejmejo za podlago mirovnih do- 
?:ovorov misli, zacrtane v njegovi noti, tedaj smo prepricani, 
da se bo skoraj med narode vrnil mir in da bo ta mir res trajen 
in blagonosen v sreco narodov in drzav. Vojska je pa tudi 
jasno pokazala, da mora mesto sile slopiti pravica. Ideje o 
razorozenju, o svobodi morja, o razsodiscih, o pravicnostt 
nasproti teznjam narodov, so zmozne zapoceti novo dobo clo- 
vestva, ko narodi ne bodo vec tekmovali v politiki sovraztva in 
teiiniki oborozevanja, marvec v mirnem delu za pravi kul- 
turni napredek. Obenem hvalezno pozdravliamo resno priza- 
devanje nasega vladanja, ki vse meri na to, da bi se cimpreje 
koncalo to strasno klanje in bi pozet zasijala narodom zlata 
zarja miru in lepse bodocnosti. 

V L j u b 1 j a n i, dne 15. septembra 1917. 

Dr. Anton Bonaventura Jeglic ' '; 

knezoskof Ijubljanski. 

Prelat Andrej KaJan Dr. Josip Gruden 

stolni kanonik. stolni kanonik. 

Za Slovenskoljudsko stranko: 

Dr. Ivan Sustersic 

Za Narodn o-n apredno strankO': 

Dr. Ivan Tavcar Dr. Karel TriUer 

Za Slov. kat- del a v. d em okr a c i[o: 

Mihael Moskerc 

Franc Vidic Anton Znidarsi^ 

61. 

Izjava klerikalne grupe bosansko-hercego- 
vackih katolika. 

Sarajevo, 17. novembra 1917. 

I. 

Zalitijevamo rjesenje drzavo-pravnoga pitanja na jugu 
monarhije u hrvatskom smislu, na temelju hrvatskoga drzavr 
noga prava te uz neoskvrnjeno ocuvanje hrvatske narodne i 
drzavne individualnosti. 

IL 

Zahtijevamo sjedinjenje onih zemalja, na koje se hrvatsko 
drzavno pravo proteze, naime: Hrvatske, Slavonije, Dalma- 



104 

cije, Bosne i Hercegovine te hrvatske Istre u jedno politicko 
i financijalno autonomno s Habsburskomi monarhijom kao s cje- 
linom nerazdruzivo spcjeno drzavno tijelo. 

III. 

Drzimo svojom duznoscu u prvom redu obraniti svoju 
viastitu, sa svih strana tesko ugrozenu narodnu i drzavnu indi- 
vidualnost. Rado cemo ipak pomoci bracr Slovencima u nji- 
hovoj borbi za samoodrzianje i u njihovom nastojanju i radu 
cko toga, da se s nama sjedine. 

IV. 

. Vidimo u jakoj Habsbiirskoj monarhiji najbolji stit proti 
svojim historijskim neprijateljima, koji lakomo pruzaju ruke za 
hrvatskim teritorijem. Ostat cemo kod svoje tradicionalne 
vjernosti vladaru i drzavi, ali zahtijevamo, da se drzavopravno 
pitanje na jugu monarhije rijesi u STnislu tocaka I. i II., i da 
drzava napusti kobnu politiku od zadnjih pedeset godina protiv 
Hrvata, politiku koja je stetna i hrvatsl^om narodu i drzavi 
samoj, jer mora voditi do kriza i katastrofa, kao godine 1908., 
1912. i 1914, 

Sarajevo, 16. studenoga 1917. 

t Josip,^ 

nadbiskup Vrhbosanski 

u ime svoje i u ime pedeset i jednoga odlicnoga gradana iz 
Sarajeva i prcvincije, koji sada iz shvatljivih razlcga svojih 
potpisa objelodaniti ne mogu. 



62. 

Deklaracija Hrvata Bosne i Hercegovine. 

Sarajevo, 26. ncvembra 1917. 

U »Hrvat.skom dnevniku« izasla je 20- studenoga izjava 
uperena protiv poznate svibanjske deklaracije juznosloven- 
skoga kluba, sto na temelju hrvaitskoga drzavnoga prava i 
samoodredenja naroda trazi ujedinjenje svih zemalja nase mo- 
narhije, u kojima cbitavaju Slcvenci, lirvati i Srbi, u nezavisnu 
od tudinskoga gospodstva slobodnu drzavu pod zezlom Habs- 
burske dinastije. 

Da odbijemo od sebe svaku sumnju, izjavljujemo, da sto- 
jimo nepokolebljivo na stanovistu juznoslovenske deklaracije, 
koja je jasni izrazaj narodne vclje i naglasujemo ponovno, kao 



Dr. Josip Stadler. 



1105 

-svijesni Hrvati, nase pristajanje uz svibanjsku deklaraciju, a 
osudujemo svako cijepanje narodne snage. 



U Sarajevu dne 26. studenoga 1917. 



Bekavac Mato, zupnik, Benkovid Ambrozije, bivsi urednik 
„Hrv. Dnev.", Cankar Karlo, nadbiskupski tajnik, Crvenkovid 
Ljubomir, posjednik i trgovac iz Varesa, Dr. Cabrajid Luka, 
gradski Ijecnik, Celik Dragutin, upravitelj zupe, DujtnuSid Ante, 
kapelan, fra Gali(^ Ljubomir, predsjednik franjevacke bogoslovije, 
Gavrid Ilija, bivsi urednik wHrv. Dn.", Jelavid Vjekoslav, Dr. 
Jelinovid Ivan, odvjetnik, Nedid Marko, kateheta, PuSid Danijel, 
kateheta, RadoSevid Franjo, veletrzac, Suba§i<^, veleposjednik i 
trgovac iz Bugojna, Dr. Sunarid Joso, potpredsjednik bos. sabora 
i drugih 43 gradana, koji ne zele sada izaci s potpisima u javnosti- 



63. 

Deklaracija oporbenih hrvatskih i srpskih 

zastupnika. 

Zagreb, 3. decembra 1917. 

Prigodcm mirovne ponude danasnje revoluciotiarne ruske 
vlade, kako je ona izdana u Carskom Selu dne 28. novembra, 
a kojom se ona obraca na sve vlade, sve slojeve, sve stranke 
ratujucih s upitom, jesu li pripravni stupiti u pregovore o pri- 
mirju i opcem mini, izjavljiiju potpisani zastupnici lirvatskoga 
sabora, da su pripravni pozdraviti svaki korak, koji moze 
fakticki dovesti do trajncga mira medu svim narodima. 

Tom prilikom smiatramo svoJom duznoscu, da izjavimo 
zahtjev citavoga nasega naroda, koji — upiruci se na pravo 
sanioodredenja naroda — energicno zahtijeva, da miir, koji ce 
uciniti kraj strabctama ovoga rata, treba da bude demiokra- 
tican mir, mir koji ce garantovati svim narodima, a tako i 
jedinstvenomu narodu Hrvata, Srba i Slovenaca, potpunu slo- 
bodii drzavncga, kulturnoga i gospodarskoga zivota i napretka. 

U Zagrebu 3. decembra 1917. 

Cezar Akadid, Dr. Srdan Budisavljevid, Marko DoSen, Dr. 

Dragutin pi. Hrvoj, Vojislav Kempf, Ivan KovaCevid. 

Franjo pi. Kufrin, Dr. Petar Majer, Dr. Ante PetriCid, Va- 

lerijan Pribidevid. 



106 

64. 

Jugoslovenski odbor predsjed. Wilsonu.*" 

Paris, 9. decembra 1917. 

Jugoslovenski odboT pozdravlja radosdu i neizmjernim 
odusevljenjem odluku, sto ju je prihvatio Kongres na osnovi 
Vasega predloga.^ 

Jugoslovenski odbor predstavlja s jedne strane sedam 
milijuna Srba, Hrvata i Slovenaca, same Jugoslovene iste rase 
i krvi, koji su jos pod jarmiom Habsburgovaca, a s druge strane 
milijun i po Jugoslovena, nastanjenih u obim Amerikama i 
britskim dominionima, no poglavito u Sjedinjenim Drzavama- 
Nas narod, koji cini koonpaktno pucajistvo juznih ' krajeva 
Austro-Ugarske, od Dunava do Jadrana, hoce da se oslobodi 
Austro-Ugarske, u kojoj ga drzi u ropstvu autokracija Habs- 
burgovaca, podupirana sredovjecnom feudalnom aristokracijom 
njemackom i madzarskom. Onako kako je re5eno u politickoj 
deklaraciji od prosloga 20. jula, redigovanoj na konferenciji 
odrzanoj na Krfu, iizmedu kraljevske srpske vlade i Jugoslo- 
venskoga odbora, mi zelimo da budemo ujedinjeni u jednu de- 
mokratsku i ustavnu drzavu sa Srbijom i Crnom Gorom, koje 
su napucene narodom iste rase, istoga jezika, istih osjecaja, 
istih moralnih i ekonomskih interesa. 

Ujedinjena drzava Srba, Hrvata 1 Slovenaca brojit 6e 
12 milijuna dusa i bit ce dovoljno jaka, da sprijeci sve budude 
navale njemackoga imperijalizma na Balkan, s kojim je Austro- 
Ugarska povezala svoju sudbinu i protiv kojega je kao protiv 
najvece opasnosti po mir i Ijudsku slobodu usla Amerika u rat 
svojom vlastitom inicijativom i bez ikakvoga licnog interesa- 

Amerika moze da bude uvjerena, da 6e na§ narod, koji 
se nalazi pod austro-ugarskim jarmom, primiti na svom zem- 
Ijistu americke cete kao svoje branice i osloboditelje. 

Dubokim ganucem, gospodine predsjedni5e, mi Vami za- 
hvaljujemo u ime nasega naroda za sve ono, §to ste u vasoj 
poruci izrekli o oslobodenju potla^enih naroda Austro-Ugarske, 
a koje se moze ostvariti jedino onda, ako ovi narodi, a medu 
njima i nas, budu ocijepljeni od autokratske drzave. Za ovo 
se oslobodenje bori herojska srpska vojska, a s njome i sve 
divizije jugoslovenskih dobrovoljaca. Mi smo srecni i ponosni^ 
da ce odsada nase cete polaziti u boj u potpunom bratstvu, 
rame uz rame, sa sjajnim cetama zvjezdanoga barjaka, a za 
slobodu naroda, malih kao i velikih, i za budu(^e dobro ditavoga 
oovjecanstva. 

Za Jugoslovenski odbor 
predsjednik Dr. Ante Trumbid. 

* Prevod s angles koga. 

1 To jest navjestenje rata Sjedinjenih Driava Austro-Ugarskoj dne 7 
dec. 1917. 



107 
65. 

Izjava bosanskih Franjevaca. 

Sarajevo, 21. decembra 1917. 

Mi smo Franjevci starodrevne redo-drzave Bqsne Sre- 
)rne narad, koji je nasoi duhovnoj brizi ios u XIV. stoljeCu 
)vjeren, kroz stoljeca ne samo nebeskim otajstvima pitali, u 
vjerske ga i svjetske istine upucivali, nego i na njegov koliko 
drustveni toliko politicki razvoj eminentno uplivali. No vas nas 
politicki rad tamo od propasti nase dcmace vladacke dinastije,, 
kao i nasega kraljevstva, moze se svesti na ove tocke: da se 
oslobodimo tudinske vlasti i da dodemo pod zezlo onih vladara, 
pod kojima su se nalazila nasa i po km i po govoru braca 
s onu stranu Save. To svjedoce nase spomenice na becke 
cesare, nase pjesme i povijest ratovanja cara Leopolda I. i 
Josipa II. s Osmanlijama, kao i nase izjave prigodom Kongresa 
evropskih velesila u Berlinu god- 1878. 2aliboze na§e se zelje 
i nase nastojanje ni Berlinskim Kongresom, ni utjelovljenjem 
Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj monarhiji 1908. ne 
ostvarise i narod pretrpi koliko u svome gospodarstvenome,. 
toliko opet u drustvenome i prosvjetnome pcgledu neizmjernu 
stetu. Odatle se na koncu izleze i savremeni svjetski rat, koji 
dnevno ne samo da kosi nebrojene zivote u cvijetu njihove 
mladosti, nego se prijeti opstanku svih svjetskih gospodarstvenih 
i prosvietnih tecevina. I tako kao da je to prestrasilo i najvece 
duhove te se od dulje vremena zivo radi na tome, kako da se. 
pronade baza trajnome svjetskome miru. U jeku ovih komibi- 
nacija raspalio se je ponovno stari i prirodni zar na citavome 
gotovo Slovenskome Jugu, da se ujedine Hrvati, Slovenci i 
Srbi. Mi smo sve do danas sutjeli: mislili smo, da je svjetski 
rat svakoga dovoljno poucio o ovoj prijekoj nuzdi. Ali od neko> 
doba pocela.se je na stalnim stranama ponovno javljati sve 
veca oporba, koja je, da ponovno sprijeci ovaj prirodni zahtjev, 
pccela nasu sutnju u Bosni zlorabiti, naglasujuci, kako autoh- 
toni zivalj u Bosni nije za gore naglaSeno nuzno ujedinjenje. 
Stoga nize potpisani smatraju se i pred Bogom i pred drzavom 
i pred narodom duzni ocitovati, kako bi ujedinjenje Juznih Slo- 
vena: Hrvata, Slovenaca i Srba, bilo najcvrsca baza, koliko 
za trajan mir i procvat Habsburske monarhije, toliko opet za 
razvoj gore naglasenih plemena u gospodarstvenome, dru- 
stvenome i prosvjetnom pcgledu. Radi toga se odvazno izra- 
zujemo sclidarnim s jedne strane s »Jugoslovenskim kluboim!« 
u Becu, a s druge s njegovom deklaracijom od 30. svibnja 
tekude godine 1917. 

Pisano i potpisano u Sarajevu 21. prosinca 1917. Slijedi 
6 potpisa. 

Potpisano u Visokoni, 21. prosinca 1917, (Slijedi 15 potpisa)- 



108 

66. 

Izjava hercegovackih Franjevaca. 

Hercegovina, krajem 1917. i pocetkom 1918. 

Hercegovacki Franjevci, kao stcljetni cuvari hrvatskoga 
imena u Hercegovini, izjavljuju slijedece sa svojim tesko isku- 
sanim narodom: 

1. S velikom zahvalnoscu pozdravljamo mirovnu pri- 
pravnost nasega kralja Karla, kao prvi — ako Bog da — tracak 
blizoga mira. 

2. 2eli'mo da se predstojeci mir sklopi na temelju pra- 
vednosti i slo'bode prema vjecnim zasadamia krscaiistva, razvi- 
jenim od sv. Oca Pape Benedikta XV., po kojima svaki, pa 
i najmanji narcd, ima pravo na slobodni razvitak narodni, go- 
spodarstveni i prosvjetni, i da se tako jedan put zauvijek 
ukloni glavni uzrok medunarodnih zapletaja i ratova. 

3. Trazimo da se u Habsburskoj monarhiji provede pot- 
puna ravno'pravnost naroda, da kako smo svi za vrijeme rata 
jednake zrtve snosili za kralja i donnovinu, da tako iza njega 
uzivamo jednake blagodati mira. 

4. Dosljedno tomu sa svim srcem usvajamo deklaraciju 
Jugoslovenskoga kluba u Becu od 30. svibnja t. g., kojom se 
za sve Hrvate, Srbe i Slovence u monarhiji na temelju narod- 
no'ga nacela i hrvatskoga drzavnoga prava ziahtijeva ujedinjenje 
i drzavna samcstalncst pod uzvisenim zezlom Habsburga. 

Mo star, 25. prosinca 1917. Slijedi 9 potpisa. 

S i r k i B r i j e g, 25. prosinca 1917. Slijedi 16 potpisa. 

Humac, dne 2. sijqcnja 1918. Slijedi 7 potpisa. 

Konjic, dne 28. prosinca 1917. Slijede tri potpisa. 

Q r a d n i c i, dne 31- prosinca 1917. Slijede tri potpisa. 

Qlavaticevo, 30. prosinca 1917. Slijedi jedan potpis 
»po nalcgu i uz posvemasnje cdobravanje pripadnika sviju 
triju vjeroispovijesti u m!jestu<>;. 

Krasno, 1. sijecnja 1918. Slijedi 12 potpisa. 

Mostarski Gradac, 1. sijecnja 1918. Slijedi 14 
potpisa. 

Slijede podpisi inih zupnika FraTijevaca s potpisima 
uglednijih Ijudi iz pojedinih zupa. 

67. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci. 

Solun, 1. januara 1918. (19. decembra 1917.) 

Pozdravljam Moje oficire, podoficire i vojnike katolicke 
i protestantske vere, koji danas proslavljaju Novu Godinu i 



10^ 

zelim, da se u njoj krunisu uspehom zajednicki napori, ostvari 
ideal narcda naseg iijedinjenjem u jednu slobodnu i demokrat- 
ski organizovanu drzavu, koja bi svima veroispovestima za- 
jamcila potpunu ravnopravnost i cmogucila svestran razvitak. 
J a sami uveren da ce se Mioji oficiri, podoficiri i vojnici pravo- 
slavne vere, sa iskrenoscu koja ih je vazda odlikovala, pridru- 
ziti po^dravu, koji danas saljem borcima braci katolicke i pro- 
testantske veroispovesti i da ce oni sa Mnom zajedno zazeliti 
srecnu Novu Godinii i srecan rad na oslcbodenju. Zelim da 
taj pozdrav dospe i do kuca porcdica brace nase i da im ob- 
javi, da smo ovde, na ulasku u zajednicku otadzbinu, svi ujedi- 
njeni i prozniani uverenjem, da ce Nova Qodina, blagodareci 
iiasim naporima i iskrenoj pomcci Saveznika, uciniti kraj pat- 
njaimia sviju onih, koji na domu sa nestrpljenjem ocekuju do- 
lazak nas. ' 

Srecna Nova Oodina! 

Aleksandar. 



68. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci. 

Solun, 7. januara 1918. (25. decembra 1917.) 

Junaci! 

I ove godine docekujemo svetle praznike Hristovog Ro- 
denja i Novu Godinu u ratu, van svoje mile domovine; i ove 
godine primorani smo, da eve svecane dane provedemo samo 
u mislima sa nasimia milima i dragima u otadzbini. Sticaj pri- 
lika nije nam dopustio, da u godini, koja se navrsava, izvoju- 
jemo pobedu nad neprijateljem i da se vratimo na svoja ognji- 
sta. Aii valja imati na umu, da se pcbeda u ovom dzinovskom 
ratu moze, uz pripomoc Boziju, izvojevati samo hrabroscu i 
nepckolebliivom istrajnoscu i strpljenjem. A Srbin, cije je 
legendarno junastvo, istrajnost i strpljenje poznato sircm ce- 
loga sveta, naoruzan ovim vrlinama i verom u Bcga, u svoju 
moc i neiscrpnu snagu svojih mocnih Saveznika, umet ce sa- 
cekati trenutak konacne pobede! 

Oodina, koju ispracamio, dovela je u nasu sredinu lep broj 
nase mile brace van kraljevine: Srba, Hrvata, Slovenaca i 
Ceha. Oni su dosli da se, rame uz rame, sa svojom dragom 
bracom iz granica kraljevine Srbije, bore puskom u ruci i 
svojom krvlju za oslobodenje i ujedinjenje nase zajednicke 
mile otadzbine: Srba, Hrvata i Slovenaca, toga naseg na- 
rodnog ideala. Svi zajedno imajte cvrstu nadu da cemo, Bo- 



lie 

zijom pomodu, u nastupajucoj godini postici nas uzviseni cilj 
i obezbediti sebi sve blagodati mira i buduceg razvitka. 
U to ime Ja vas, junaci, pozdravljam sa: 
»H r i s t s s e r o d i« i »S r e t n a v a m Nova 

<^^^''^^«- Aleksandar. 

69. 

Iz Wilsonove poruke kongresu.* 

Washington, 8. januara 1918. 

Nasa je zelja i nas cilj, da pregovori o miru, kad zapocnu, 
Toudu potpuno javni i da u bnduce ne sadrzavaiu nikakovih 
tajnih utanacenja, niti ih dopustaju- Vremena osvajanja i pro- 
sirivanja prosla su; isto tako i vremena tajnih utanacenja, 
5tvorena u interesu pojedinih vlada, a podobna da u nepred- 
vidljivo dob a razore mir svijeta. 

Upravo ova srecna cinjenica, koja je danas svakom co- 
vjeku javnoga zivota Jasna, u koliko se njegove misli ne na- 
laze u vec mrtvo i minulo doba., omogucuje svakom narcdu, 
cije su namjere u skladu s pravednoscu i mirom svijeta, da 
-sada ili u svako drugo doba, prizna one ciljeve za kojima ide. 

Mi smo u ovaj rat usli s razloga, sto su se desile takove 
povrede prava, koje su dirnule nas u zivac i koje bi bile po- 
■dobne, da ucine nemogucim dalji opstanak nasega naroda, ne 
budu li odstranjene, a svijet siguran, jedamiput zauvijek, da se 
■one vise ne ce ponoviti. Stoga ono sto mi u ovom ratu zahti- 
jevamo, nije nista zasebno nase. Mi ho(5emo, da svijet po- 
stane takav, da se u njemu moze zivjeti, a navlas da' bude 
obezbijeden svakom mircljubivom narodu, koji, poput nasega, 
ieli da zive svojim zivotom, da odlucuje o svojim sopstvenim 
uredbama (institutions) i da mu je zajamcena pravednost i 
pravicnost drugih naroda na svijetu protiv sile i sebicnih na- 
padaja. 

Svi su narodi svijeta u tom obziru doista saveznici, a mi, 
zai nas dio, veoma jasno vidimo, da, ako se drugome ne cini 
pravo, ne 6e se ni nama ciniti. Stoga je program svjetskoga 
mira i nas program; a tai iedino mogudi program, sto ga vi- 
dimo, jeste ovaj: 

I. Uvjeti mira neka budu javni i stvoreni na javnim ras- 
pravama; ne smije da bude nikakih tajnih medunarodnih uta- 
nacenja, pace diplomacija treba vazda da radi iskreno S pred 
ditavom javnoscu- 

II. Brodarenje po morima, a izvan granica teritorijalnih 
voda, treba da bude potpuno slobodno, osim ako bi mora bila 

* Prevod iz engleskoga. 



I 



111 



iT^atvcrena, potpuno ili samo djelomiicno, na osnovu jedne nie- 
dunarodne akcije, a u svrJiu iztiudenja medunarodnih utana- 
cenja. 

III. Treba odstraniti, Sto vise moguce, sve gospodarske 
zapreke i uvesti jednakost u iivjetima trgovanja kod svih iia- 
roda, koji hoce mir i koii ce se udruziti, da se to provede. 

IV. Treba podati podjednaka jamistva za to, da narodna 
naoruzanja biidu svedena na najmanju nijeru, a koja odgovara 
domacoj sigurnosti- 

V. Tice se kolonijalnih pitanja. 

VI. Tice se ispraznjenja Rusije i njenih pclitickih pitanja. 

VII. Tice se ispraznjenja Belgije i njene uspostave. 

VIII. Tice se oslobodenja i obnovljenja francuskoga te- 
rrtorija, te vracanja Alzasije i Lorene Franciiskoj. 

IX. Treba ispraviti granice Italije prema jasno odredlji- 
vim linijama po narodnosti.^ 

X. Pucima Austro-Ugarske, kojih mjesto zeiimo da vi- 
vimo obezbijedeno i zajamceno miedu narcdima, treba pruziti 
najslobodniju priiiku za autonomni razvitak.^ 

XI. Rumunjska, Srbija i Grna Qora treba da budu 
ispraznjene, a okupirana teritorija restaurirana; Srbiji treba 
priznati Slobodan i siguran pristup k moru, a medusobni odnosi 
raznih balkanskih naroda treba da budu uredeni prijateljskim 
pregovorima, u skladu s historijski utvrdjivim linijama pripad- 
nosti i narodnosti; za politicku i ekonomsku nezavisnost, kao 
• za teritorijalnu obezbijedenost raznih balkanskih drzava, 
treba pruziti medunarodnih garancija. 

XII. Tice se Turske i slobodnoga prolaza kroz Dar- 
danele- 

XIV. Treba osnovati . opceni savez naroda (a general 
association of nations) uz narocite uvjete, koji idu za tim, da 
pruze podjednako i velikim i malim narodima medusobne ga- 
rancije njihove politicke samcstalnosti i teritorijalne cjelokup- 
nosti. 

S obzirom rua ove hitne retikfikaclje postojecih nepravda 
i borbe za pravo, osjecamo se u najintimnijem skladu sa 
svim vladama i narodima, koji su se zdruzili protiv ioperija- 
lista. Nase interese nije mozno raizdruziti, niti nase ciljeve 
rasprsiti. Mi stojimo zajedno sve do kraja. 

Za takove aranzmane i utanacenja voljni smo, da se bo- 
rimo i da borbu produzimo sve dotle, dok ne budu postignuti, 

» A readjustment of the frontiers of Italy should be effected along 
clearly recognizable lines of nationality. 

- The peoples of Austria-Hungary, whose place among the nations we 
^wish to see saffeguarded and assure 1, should be accorded the freest opportu- 
:nity of autonomous development. 



112 

all i samo zato, jer bocemo da prevlada pravo i jer zelimo d; 
dode do pravednoga i trajnoga mira, kaki se kdino dade po- 
sti>ci odstranjenjem poglavitih uzroka rata, a kako ih odstra- 
njuje ovaj program. 



70. 

Jugoslovenski odbor protiv izjave g. Lloyd- 

George-a.* 

London, 11. januara 1918. 

I ako treba izraziti priznanje govoru g. Lloyd Georgea 
u koliko pokazuje iskrenu zelju za pravicnim i trajnim miroini, 
osnovanim na teritorijalnom preuredenju i suglasju s pristaja- 
njem naroda, ipak moraimto izjaviti, da Jugoslovenski narod 
(Srbi, Hrvati i Slovenci) ne moze da bude zadovoljan s onim 
dijelom toga govora, koji se njega tice. 

Uzroci nezadovoljstva poitlacenih narodnosti Austro- 
Ugarske, koji su — kako to opravdano istice britski premier 
— vec dugo ugrozavali opci mir, ne dadu se odstraniti nadom 
u jedno posve problematicno demokratizovanje Austro-Ugar- 
ske, na bazi selfgcvermenta tih narodnosti. 

E da se ti uzroci odstrane, ima jedan jedini put, a taj je: 
potpuno oslobodenje potlacenih narodnosti na osnovu prava — 
eto priznatta tribusiimla njemackih kolonija — da sami opredijele 
svoju buducnost. 

Jugoslovenski je narod neopozivo sankcionirao za sebe 
taj princip u Krfskoj deklaraciji od 20. jula 1917., potpisanoj 
od vlade kraljevine Srbije i od Jugoslovenskoga odbora, kao 
autorizovanoga predstavnika 8 milijuna Jugoslovena Austro- 
Ugarske i iz kolonija obiju Amerika i britskih dominijona. 

Ova dekliaracija, kojoj je program odobren od cjelokup- 
noga naseg naroda, postavio je kao nerazdvojnu cjelinu pro- 
blem potpunoga odcjepljenja nasega naroda od Austro-Ugar- 
ske i njegovoga ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom u jednu 
drzavu, na osnovu demokratskih sloboda i jednakosti prava. 

Citav nas narod bori se za tu ideju- Za ovu ideju podnio 
je nas narod Srbije i Crne Gore uzasnu katastrofu, za nju su 
krv lijevale u Dobrudzi za saveznicku stvar herojske jugoslo- 
venske divizije, sastavljene od nasih dobrovoljaca iz Austro- 

• Lloyd George izrekao je u engleskom parlamentu dne 9. Jan. 1918. 
govor, u kojemu istace kao formulu za rjesenje austro-ugarskoga pitanja, auto- 
nomiziranje sada u njoj potlacenih naroda. Od svih eniigracija 
iz bivse monarhije, jedini se Jugoslovenski odbor digao protiv ove haze rje- 
senja. Izjava odstampana je u londonskom listu «Times« dne 11. jan, 1918. 



113 

Ugarske, kao sto z.a nju jednakom pozrtvovno§<5u ginu nasi do- 
brovoljci jugoslovenske divizije na solunskom frontu. 

Na desetke hiljad'a nasih Ijudi i zena, austro-ugarskih po- 
danika, poginulo je za ovu ideju na austrijskim vjesalima i po 
austriiskim tamnicama, vecina bez ikakva suda. Ovakove 
zrtve moze da podnese samo narod, koji se bori za svoju 
potpunu nezavisnost i ujedinjenje. Uvjereni, da ce silom samih 
prilika i zbog prijeke po-trebe trajncga mira, ova ideja trium- 
firati, nas je narod ne ce nikad napustiti. 

Za Jugoslovenski odbor u Londonu 
Predsjednik: Dr. Ante Trumbid. 

71. 

Rezolucija slovenske „Narodne stranke" * 

M a r i b o r, 13. januara 1918. 

I. Zaupani shod »NarO'dne Stranke« zahteva ujedinjenje 
vseh delov jedinstvenega naroda Slovencev, Hrvatov in Sr- 
bov (SHS) V samostojni neodvisni, vsake tuje nadvlade prosti 
drzavi, v kateri i bo mogel narod po pravu samoodlocbe po 
demokratskih nacelih sam dolociti nacin in obliko vladanja. 
Pozdravljamo in odobravamo 'boj Jugoslovanskega kluba za 
ujedinjenje jugoslovanskega naroda ter mu izrekamo popolno 
zaupanje. 

II. Sliod ^upnikov izraza z najkrepkejsim povdarkom 
zahtevo po miru. Mir pa je za nas narod mogoc le, ce pride 
pri sklepanju db veljave po nacelu samoodlocbe volja narodov. 
brez svake potvore. Nas narod v zaledju in v strelskih jarkih 
pricakuje od sveto v one vojne ujedinjenje in svobodo. 

III. Shod zaupnikov povdaTJa, da treba nemudoma ozi- 
v^eti napredno politicno organizacijo, ne morda da se zopet 
pri^ne strankarska borba, temvec da se veliki narodni ideji 
pritegnejo in V/Ujej uveljavijo vse raspoiozljive sil^. Pri tern 
uvidjeva, da v sprico neodoljive ujedinjajo5e moci nase jugo- 
slovanske ideje ni vec dopustno, da se nase politicne organi- 
zacije cepijo po kronovinah. Zato se izreka z vso odloc- 
nostio za to, da se zdruzijo vse napredne pokrajinske organi- 
zacije v veliko enotno »Jugoslovansko demokratsko stranko«. 
V njen naj bi sodelovali oni elementi vseh slojev ki vsprejemajo 
program jedinstvenega naroda Slovencev, Hrvatov, Srbov kot 
enotnega jugoslovanskega naroda v samostalno narodno dr- 
zavo, vsi oni, ki hocejo uveljaviti nacelo doslednega demokra- 

• Skupstinu pouzdanika slovenske „Narodne stranke" otvorio je u »Na- 
rodnom domu" g. Dr. Vjekoslav Kukovec." Pribivao joj je: zastupnik 
na hrvatskomu saborn g. Dr. Srdan Budisavljevidiz Zagreba. 

8 



114 

tizma V vsem ustavju javne uprave, ki se priznavajo k napred- 
nemu svetovnemu naziranju — odklanjajoc enostranko raz- 
redno stalisce na vseh poljih delati za socijalizacijo gospodar- 
stva. Tako naj se dvignejo siroke mase nasega naroda v 
gmotnem, nravnem in zdravstvenem oziru. — ■ V formalnem 
oziru pozivlje shod zaupnikov izvrsevalni odbor, da takoj stopi 

V dogovor z izvrsevalnim odborom »Narodno napredne stranke 
na Kranjskem« in z odbori drugih strank, da se pripravi pro- 
gram in statut nove jedinstvene stranke in se v najkrajsem: 
casu ustanovi shod »Jugoslovanske demokratske 
strank e«. 

IV. Pozdravlja se ustanovitev centralnega poljudnega 
tednika »D o m o v i n a«. 

Y. Uvazojoc, da nas jugoslovanski narod v tern usodnim 
trenotkim neobhodno potrebuje enotno priznano predstavitelj- 
stvo, pozivlja shod izvrsevalne odbore naprednih strank, da 
se takoj zacno z »V. L.. S.«' in z vsemi strankami, ki stole na 
staliscu jedinstvenosti Slovencev, Hrvatov in Srbov, in ki v 
ideji samoodloicbe vidijo pot v enotno narodno drzavo, poga- 
janja, da se osnuje » J u g o s 1 o v a n s k i n a r o d n i o d b o r« 
kot reprezentanca narodna na zunaj, voditelj borbe za narodno 
drzavo i za vse one vazne zadeve, ki jih vse udelezene stranke 
priznajo za skupne. 

VI. Shod po'zdravlja mogocni pokret jugoslovanske ideje 

V hrvatskem in v srbskem delu wasega jedinstvenoga naroda- 

VII. Z radostjo pozdravljamo bratsko sodelovanje nase 
in ceske delegacije, zagotavljajoc,. da se hoice narod jugoslo- 
vanski ramo ob rami z narodom ceskim boriti na zivljenje in 
smrt za" boljso castno bodocnost. 

VIII. Poslednja rezolucija izreka strankinemu naceiniku 
dr. Vekoslavu Kukovcu neomejeno zaupanje in za- 
hvalo za poizrtvovalno delo v najtezih casih. 

12. 

Rezolucija jugoslovenske akad, omladine 

u Zagrebu. 

Zag'feb, 24. januara 1918. 

Izjava Jugoslovenske akademske omladine hrvatskoga 
sveu5ili§ta u Zagrebu. 

I. 

1. Jugoslovenska akademska omladina hrvatskoga sve- 
ucilista u Zagrebu naglasuje zahtjev citavog jedinstvenog 
sloyensko-hrvatsko-srpskog naroda, rascjepkana u vise drzava, 

1 To je klerikalna Ijudska (pucka) stranka. 



I 



115 



da iriir, koji bi imao dokrajciti ovaj strasni rat, izazvan zeljom 
za osvajanjem i podjarmljivanjem, bude demokratski mir, koji 
ce i nasem jedinstvenom narodu donijeti drzavno ujedinjenje 
i slobodii. Mir, koJi nam ne bi donio ostvarenje nasih oprav- 
danih narodnih ideaia, bio bi mir u korist privilegiranili naroda^ 
1 nosio bi u sebi klicu neminovnih novih ratova. Stoga jedin- 
stveni narod Slovenaoa, Hrvata i Srba smatra pitanje svoga 
drzavnoga ujedinjenja i slobode vaznim pitanjem opcega mira 
medu narodima te trazi, da mu medunarodnim garancijama 
bude osigurano ozivotvorenje bezuvjetnoga prava narodnoga 
samoodredenja- 

2. Jugoslovenska akademska omladina lirvatskoga sve- 
ucilista 11 Zagrebu trazi, da narodna drzava Slovenaca, Hrvata 
i Srba bude u svojoj unutrasnjosti organizirana na sirckoj de- 
inokratskoj bazi, tako, da svakomu od historickih plemena je- 
dinstvenoga naroda budu osigurane sve historijske plemenske 
osebine. Ocuvanje kontinuiteta historickih podrucja, pitanje 
je unutrasnje uredbe te ne moze da smeta narodnom ujedi- 
njenju. Najsira upravna slcboda svih dijelova jedinstvene na- 
rodne drzave, kao i najsira gradanska sloboda svih pojedinaca, 
neka bude temeljem drzave Slovenaca. Hrvata i Srba. 

2. Jugoslovenska akademska omladina hrvatskoga sve- 
uciiista u Zagrebu ne smatra se pozvanom, da ona u ovo- ve- 
liko doba poduzmie inicijativu, ali se osjeca duznom, da u ime 
svoje i svojih kolega, koje su grozote rata vec cetvrtu godinu 
ctrgle od kuce i rada, pozove sav narod na okup, da preko 
svojih predstavnika progovori pred sirokim slovenskim svije- 
tom, pred Evropom i pred cijelim kulturnim ccvjecanstvom, 
te da naglasi nase neopozive zahtjeve za drzavnim ujedinje- 
njem i slobodom. Stoga jugoslovenska akademska omiladina 
hrvatskoga sveucilista u Zagrebu smatra prijeko nuznim, da 
se svi predstavnici Jugoslovena Austro-Ugarske monarhije, 
koji stoje na principu narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata 
i Srba te prava narodnoga samoodredenja, sto prije sastanu 
u Zagrebu, te dadu iedinstvenu direktivu narodnoj politici Slo- 
venaca, Hrvata i Srba austro-ugarske moniarhije. 

II. 

Jugoslovenska akademska omladina hrvatskoga sveuci- 
lista u Zagrebu izrazuje svoje'simpatije svimia, koji su u tom 
pravcu stogod stvarno ucinili, u prvom redu vodstvu »J u g o- 
slovenskoga kluba« u Becu i »Starceviceve 
stranke prava« u Zagrebu, nadalje »C e s k o m s v a z u«, 
za dosadasnje solidarno nastupanje u Parlamentu sa zeliom, da 
se bratskom slogom dode i do konacnoga cilja. 

Jugoslovenska akademska omladina svih 
cetiriju fakulteta hrvatskoga sveucilista u 
Zagrebu. Slijedi oko 300 potpisa. 



116 

73. 

Izjava istarskih zastupnika. 

I s t r a, 25. januara 1918. 

Istarski je sabor raspusten. Raspustena su takoder go- 
tovo sva opcinska zastupstva u Istri. Nema u Istri zakonitoga 
tijela, u kojem bi doslo do izrazaja politicko uvjerenje hrvatsko- 
slovenskoff naroda u ovoj pokrajini. Radi toga potpisani bivsi 
zastupnici vecine naroda u Istri, kojimia je narod opetovano 
kod izbora iskazao svoje povjerenje: 

I. Izjavljuju da odcbravaju bezuslovno narodni i prirodni 
zahtjev, izrazen od jugoslovenskih zastupnika na carevinskom 
viiecu u Becu u svojoj deklaraciji od 30. svibnja 1917. 

II. Uvjereni su, da bi se ispunjenjem zahtjeva, sadrzanog 
u toi deklaraciji, i udovoljenjem zakonitih i prirodnih zahtjeva 
svih ostaliii naroda u monarliiji, uskorio svecpci svjetski mir, 

III. Osuduju najostrije svako nastojanje, doslo budi s koje 
strane, da se osujeti ujedinjenje Jugoslovena. istaknuto u gore 
navedenoj deklaraciji, koje je jedino kadro, da ocuva Jugoslo- 
vene od politicke i gospodarske prcpasti. 

, IV- Pozivlju sve jugoslovenske zastupnike, da odmali 
slozno i odlucnc zapocnu raditi oko czivotvorenja zahtjeva sa- 
drzanog • u deklaraciji Jugoslovenskog kluba u Becu od 30. 
maja 1917. 

Istra, 25. sijecnja 1918. 

Anton Andrij5i6, §ime Cerv^r, Luka Kirac, Dr. Matko La- 
ginja, Dr. Ivan PoSCid, Ivan Sancin, Matej Skrbec, Dr. Ivan 
Zuccon, Dr. Dure Cervar, Josip Gra§i(^, Dr. Sime Kurelid^ 
Dr. Ive Milid, Josip Ribarid, Vjekoslav Spindid i Josip 

Valentii^. 

74. 

Izjava srpske narodne radikalne stranke. 

Sremski Karlovci, 27. (14.) januara 1918. 

Srpska narodna radikalna stranka, i ako je prilikom po- 
sljednjih saborskih izbora dobila nekoliko hiljada birackih gla- 
sova, nema danas nazalost ni u jednom saboru svoga poslanika, 
koji bi u glavnim pitanjima ofbelezio stanoviste svoje stranke. 

Kako u ovovreme nije moguce odrzati stranacki zbor, 
da zauzme polozaj prema deklaraciji, koiu je dao Jugoslovenski 
klub u beckom saboru 30. maja 1917. godine, to na mnoga 
pitanja, a po predhodnom izvjestaju iz naroda, izjavljujemo ovc : 



in 

Srpska narodna radikalna stranka ne smatra spomenutu 
deklaraciju kao alfa i omiega celoga ovoga pitanja, a to s tim 
manje, sto mnoge pojedmosti nisu dovoljno precizirane- 

Naglasujem, da srpska radikalna stranka u programu 
5vom jos 'od pocetka zastupa iskreni demokratizam i samo- 
Ofpredeleni.e naroda, to jest, da u svakoj zaije-dnici bude ocu- 
vano narodno ime, kulturni i ekonomski razvitak i sve ono, sto 
je jednom narodu potrebno i sveto. 

Srpski narod, koji je emdnentno demokratski narod, za- 
stupa, mogu kazati, u celini svojoj ovo stanoviste. To stano- 
viste zastupa i onaj deo srpske narodne radikalne stranke, koji 
ispoveda, da su Hrvati, Slovenci i Srbi jedan narod s tri imena, 
a to stanoviste zastupa i onaj deo srpske narodne radikalne 
stranke, koii ispoveda, da su Hrvati, Slovenci i Srbi najbliza 
slovenska braca, koji imadu vrlo mnogo zajednickoga i koje 
goni potreba njihova zivota da budu u zajednici. 

No, razume se, i ova formalna razlika ne moze da bude 
prepreka glavnome smeru, pa zato mogu otvoreno reci, da 
srpska narodna radikalna stranka u stvaranju jugoslovenske 
zajednice ne ce biti poslednja, nego ce se boriti rame uz rame 
-^a svima onima, koji budu iskreno radili na njenom ostvarenju. 

U to ime napred, jer pregaocu Bog daje mahove. 

Sremski Karlovci na Sv. Savu 1918, godine. 

Dr. Dorde Krasojevid, 

predsjednik srpske narodne radikalne stranke. 

75. 

Jugoslovenski klub i Brest-Litovsk.* 

Bee, 31. januara 1918. 
Qospodine predsjednice, 

Dne 9. fnovembra primio Je Zbor Sovjeta nacela za 
predlog mii-ia^ u kome se proglasuje aneksijom i nasilnim pri- 
svajanjem, ako ma koja drzava silom zadrzava koji narod, ako 
se priznanje prava narodnog glasanja uskracuje narodu protiv 
njegove volje izrazene bilo stampom, bilo u narodnim skupsti- 
nama, bilo otporom ili ustankom protiv ugnjetavaca, ili ako 
mu se uskracuje pravo, da sam udesi politick! nacin vlade, a 
bila je svecano objavljena odluka ruske vlade, da ce potpisati 
mir, koji bi ucinio kraj ovcme ratu pod spomenutim za sve 
iiarodnosti pravednim uvjetima. 

• Ovaj je memoar poslao Jugoslov. klub predsjedniStvima njemaCke, 
austro-ugarske, ruske i ukrajinske delegacije, koje su tada u Brest-Li tovskom 
pregovarale o miru. 



118 

Ta vlada dalje predlaze, da u t>regovoTima za mir uce- 
stvuju predstavnici svih narodnosti i naroda, koji su uvuceni 
u rat ill od njega stradavalu. 

fPosto je na telegrafsku okruznicu Sovjeta narodnih 
povjerenika 28. novembra 1917. austro-ugarska vlada bila iz- 
javila, da pristaje ina nacela ruskog programa za mir tez 
aneksija i ratnihl naknada, uz obezbijedenje prava na narodno 
samcopredjeljenje, svecano su izjavile 3. decemibra 1917. jugo- 
slovenske delegacije u Becu i u Zagrebu, zajedno s predstav- 
nicima ceskog i ukrajinskog naroda, u prisustvu austro-ugarske 
zafednicke vlade, da ce da istraju u potpunom i ciistom fevode- 
nju prava na samoopredjeljenje svojih naroda i da zato traze 
dovoljne garancije, te su torn prilikom i cesce kasnije sasvirn 
odlucno pcdigli zahtjev, da predstavnici austro-ugairskih ria- 
roda budu pripusteni na pregovore o miru. 

I ako ovi zahtjevi predstavljaju zelju pretezne vecine 
naroda, austro-ugarska je vlada odresito odbila ne samo sudje- 
lovanje predstavnika naroda pri pregovorima u Litavskom 
Brestu, vec je svom odlucnoscu iziavila, da nije vcljna da 
prizna narodima, koji zive unutar drzavne granice, pravo saino- 
opredjeljenja, jer toboze ustavi koji postoje, pruzaju narodima 
d'ovoljnu sigurno'St, da se dalje i slobodno u mcnarhiji- razvijaju. 

Prema ovoj cinienici i obzirom na to, da ce se pri prego- 
vorima miru odluciti o sudbini i o opstanku naseg naroda, 
smatnamo svojomi svetom duznosti, da otvcreno izrazimu 
svoje stajaliste u cvom pitanju. 

Od sestoga vijeka obitava narod Slovenaca, Hrvata i 
Srba (zajednickim imenom Jugoslovena) u predjelima sjeverno 
i istocno Jadranu. Izmjenicno podjarmljen od Turaka i Ger- 
mana, a djelomicno i od Romana, prdziviio je nas narod u rop- 
stvu teske muke kroz vijekove. Kad'god su i u koliko su dijelovi 
ovog naroda sebi izvojevali drzavnu slobodu, procvjetala je kod 
njih kultura i civilizacija, dok su podjarmljeni dijelovi bill pri- 
morani da budu sluge i raja pod Turcima otvcreno, a pod 
Gennaninia pod drugim naslovima i u drugim oblicima. Una- 
toe torn strasnom tlacenju, odrzavala se u citavom narodu 
ziva iskra slobodtte mlisli i vjecita teznja za narodnim ujedi- 
njenjem. ' 

Buknuce svjetskcga rata donijelo je nasem u razne 
drzavne kalupe raskidanom narodu nove teske muke- 

Pod strasnim pritiskom vojnicke organizacije unisten je 
cvijet mladositi u izigravanju jetdiiih protiv drugib. 

Ujedno je pccelo u monarhiji tesko proganjanje Jugoslo- 
vema. Na d^esetke hiljada porodica bile su unistene; Ijudi 
zene, djeca sudom i bez suda pobijeni, njibovo imianje opljac- 
kano i unisteno. Jos veci broj Jugoslovena bio je uz teska 
zlostavljania ba5en u tamnice. Opet na hiljade moradose na 



119 

sliu ostavljati svoj zavicaj, Na hiljade dTzavijana uzeti su za 
taoce zbog siguraosti austro-ugarske vojske i dijelom posmi- 
cani. U torn krvavom gradanskom ratu, vodenom protiv naroda 
bez ikakve obrane, rezim je izvukao jeftinu pobjedu. Pot- 
punim pravom mozemo tvrditi, da je jugoslovenski narod 
najteze nastradao izmedu svih naroda. 

Kad je buknula ruska revolucija te se cinilo da puca 
zora slobode za proletare medu narodima, osokolio se nas narod 
i poce otvorenu borbu za svoju nezavisnost. Dne 30. maja 
procitao je predsjednik Jugoslovenskog kluba u beckoj za- 
stupnickoj kuci izjavu, u kojoj se trazi ujedinjenje svih krajeva 
monarhije, u kojima su nastanjeni Slovenci, Hrvati i Srbi u 
jedno, samostalno, od svakdg gospodstva tudega naroda 
slobodno, na demckratskoj podlozi izgradeno drzavno tijelo 
pod zezlom doma Habsburg-Lotringen. U nebrojenim javnim 
izjavama slozila se zatim volja naroda bez obzira na razlike 
stranaka i klasa u zahtjevu za slobodnom nezavisnom drzavom. 
Unatoc ocajnim otporima privilegovanih naroda, Nijemaca i 
Madzara, unatoc necuvenom pritisku cenzure i neprestanim 
prijetnjama tamnicom i gladom, ipak je cista volja naroda 
prodrla jasno na javu. 

Na ovom mjestu moramo svecano protiv toga prosvje- 
dovati, da toboze ustavi monarhije, sto postoje, pruzaju naro- 
dima ma kakvu mogucnost slobodnoga razvitka. Naprotiv: 
on! zajamcuju obim privilegovanim narodima sva sredstva dr- 
zavne moci za tlacenje i giuljenje proletarskih naroda. Austrijski 
drzavni savjet sastoji se i'z dvijie navnopravne kuce. Clanove 
jedne od njih imenuje vlada. Ni jedan zakon ne moze biti 
predlozen na sankciju, ako ne pristane gospodska kuca. Za- 
stupnicka kuca bira se doduse prividno na osnovu opcega 
prava glasa, all su izborni kotari talio obrazovani, da 43.000 Nije- 
maca, 55.000 Jugoslovena, 60.000 Ceha, 105.000 Ukrajinaca i 
na primjer 120.000 koruskih Slovenaca dobijaju jedan mandat! 
Tako se vjestacki stvara od vecine mianjina. I provedenje 
ravnopravnosti naroda i svaka pomisao na promjenu ustava 
mora da se izjaJovi uslijed otpora ustavom priviligiiranoga 
naroda. 

Drugi dio nasega naroda u ovoj monarliiji podvrgnut je 
ugarsko-hrvatskom ustavu. Taj je ustav i stanje, koje se je 
odavle izrodilo, upravo ruglo civilizacije. 60% naroda Ugarske 
izncse nemadzarskii narodi, a imaju samo T'% mandata, dok 
Hrvati preko lirvatskoga sabora imadu nekakvu prividnu 
autonomiju- 

Treci dio nasega naroda u Bosni i Hercegovini izlozen je 
golom apsolutizmu. Jugosloveni u Austriji jos su pored toga 
tako vjestacki pocijepani u sedam pokrajina, da vecim dijelom 
jmiaju male manjine u sabcritma. 



120 

Tako na primjer slovenacka trecina Koruske imia samo 
dva zastu'pnika u koruskom saboru. Jugosloveni u Qorici i 
Istri, gdje su u vecini od dvije trecine, odnosno od tri cetvr- 
tine, imadti samo manjinu saborskih mandata. A oak i ii 
Kranjskoj, gdje 987^ pripada slovenackoj narodnosti, udesen 
je taj od grofa Czernina tako slavljeni ustav na tako vjest nacin, 
da u kranjski sabor, koji i prema Parlamentu ima ogranicenu 
korapetenciju, pedeset i tri nijemacka velika posjednika biraiju 
5etvrtinu zastupnika, a uz to imadu veto u najvaznijim pita- 
njima, a narocito u pogledu promjene zem'aljskoga red'a. Sto se 
tvrdi, da ustavii Austro-Ugiairske jamce narodima Slobodan raz- 
vitak, to je zbllja izTugivanje prava samcopredfeljenja, a to 
mogu da tvrde samo ona lica, koja racunaju na oskudno oba- 
vjestenje na protivnoj strani i na namjerno zavaravanje'. 

(Protivno tome mi ovim najsvecanije ponavljamo prilikom 
pregovora o miru nas zahtjev, neka se austro-ugarskim naro- 
dima zajamci potpuno pravo samoopredjeljenja. 

Nas je narod u kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalm'aciji, 
kojoj pripadaju virtualno' jos drugi vazni jugoslovenski krajevi, 
u ostalom vec vrsio pravo samoopredjeljenja, kad je prilikom 
prvoga izbora kralja iz kuce Habsburg (1527).) j kod odredenja 
nasljedstva u zenskoi lozi (Pragmaticka sankcija 1712.) po- 
stavio svoje uvjete zia ocuvanje svoje samostalnosti, koje je 
drugi kontrahent izricno primio. 

Unatoc tome sto je na§ narod u toku vijekova bio pot- 
puno potlacen od zajednickoga pritiska njemacko-madzarskoga 
rezima, i sto su mu oteta ispravama utvrdena prava, ipak se 
nikad nije odrekao svoje samostalnosti, te i s historijsko- 
pravnoga stajalista ima potpuno pravo, da zahtijeva pravo 
samoopredjeljenja. 

Nas je program, ako ga saberemo, ovaj: 

1. Odmah opci demokratski mir, potpuno razoruzanje, 
medunarodno obezbjedenje i zastita slobodtnog razvitka svih 
naroda, velikih i malih. 

2. Priznanje i potpuno osiguranje slobodno provedeno>ga i 
po'tpunoga prava na samoopredjeljenje naroda, oscbito u pi- 
tanju, da li hoce slobodnu drzavu, i u kojoj ee for mi da je 
obrazuje. 

3. Mi ne trazimo za nasu drzavu nista, sto pripada dru- 
gom narodu i premia tomie nama ne pripada; mi trazimo za 
nasu drzavu samo ono zemljiste, koie je u kompaktnim m^a- 
sama kontinuirano naseljeno od Srba, Hrvata i Slovenaca. 

4. More, narocito Jadransko, neka bude slobodno. U 
koliko bi promet preko luka na sjeveru Jadranskoga mora, a 
koje se nalaze u nasem kompaktnom narodno-gospodarskom 
ozemilju, bio osobito koristan za privredni razvitak udaljenijih 



I 



121 



5^aroda, pripravni smo s njima sklopiti ugovore, koji im jamce 
slobodni trgovacki promet preko njih. 

Mir koji bi htio okameniti danasnje stanje, to ne bi bio mir 
za narode ove monarhije. To bi bio povod teske smrtne borbe 
austro-ugarskiii Slovena, teska zapreka za socialni napredak 
ovih naroda, koji dolaze u obzir. Ali bi medunarodni mir 
ostao uvijek ugrozen pri takom statiju. Moze li se zaoiisliti, 
da ce ovo moralno neodrzivo stanje bit! zasticeno medunarod- 
nom organizacijom mira? Svi ugovori za svjetski mir, koji su 
prostu silu stitiili, biJli su ubrzo rastrgani cd vlastite nemoralnosti. 

I ako pri pregovorima o miru u Litavskom Brestu zva- 
nicni predstavnici monarliije pobijaju zahtjeve vecine austro- 
ugarskili naroda, i ako glas proletaraca medu narodima izgleda 
da i kod drugili ucesnika nailazi na malu susretljivost, ipak se 
nadamo da ce se vidjeti, da je demokratski svjetski mir, za kojim 
se ide, nesto nemoguce, ako se odrzi danasnje stanje u austro- 
ugarskoj monarliiji, koje u sebi nosi klicu novih zapletaja. Zbog 
toga to stanje, koje susjede uvijek ugrozava, a demokratskoj 
se misli izruguje, danas upravo sili, da se velika nacela sldbode i 
samoopredjeljenja dosljedno provedu, ne samo s one strane 
stare ruske drzavne granice, vec i s ove strane. 

I zbilja sa dubokim zadovoljstvoimi vidimo, kako najno- 
viji razvitak pregovora o miru u Litavskom Brestu potvrduje 
ispravnost i neumitnost nasega zahtjeva. Vidi se, da o sudbini 
brojnih naroda, sto su stradali u ratu, nemaju odluciti jedino 
diplomati starih velikiii sila, vec samo zajednicki sa pozvanim 
predstavnicimia narcda. Ukrajinski narod stupio je na pozor- 
nicu. Litvancima i Kuroncima pri^naje se u nacelu pravo 
sudjelovanja pri pregovorima, a 17. o. mi zvanicno se javlja, 
da je sa strane monarhije postignut sporazum s Ukrajincima, 
da su obje strane pripravne stupiti u stanje mira, koje obezbi- 
jeduje razvitak trajnoga prijateljskog odnosa i da uz predpo- 
stavku potpune uzajamnosti piretresu razna politicka i kulturna 
pitanja, sto ih zanimaju. Pri tome se grof Czernin kao na pri- 
mjer osvrnuo na pretres obezbijedenja sudbine onili poljskih 
manjina, koje ce pripadati novoj ukrajinskoj drzavi. 

Pod tcm koprenom se javlja, da je sablast neuplitanja 
oskrnuta. 

Zato predlazemio, neka se na pregovore o miru pripuste 
predstavnici izabrani od austro-ugarskih naroda, a napose ta- 
koder Jugosloveni, u svrlm ugovora o neogranicenom samo- 
opredjeljenju naroda u monarhiji, koje se ima potpuno slobodno 
provesti sa garancijama. 

Bee, dne 31. januara 1918. 

Za Jugoslovenski klub: 
Dr. KoroSec. 



122 

76. 

Rezolucije slovenske „Narodne napredne 

stranke * 

L j u b 1 j an a, 2. februara 1918. 

I. 

Zaupniki Narodno napredne stranke kranijske, zbrani na 
shoidu V Ljubljani dne 2. svecana 1918., izjavljajo: da je za usta- 
novitev trainega miru med narodi bistven pogoj vsestransko 
priznanje pravice samoodlocbei narodov: sklicujoc se na pra- 
vico samoodlo5be narodov, vidijo spas slovenskega narcda v 
zdruzitvi Hrvatov, Srbov in Slovencev v eno drzavno ozemlie, 
notranja uprava te narodne drzavne skupnosti se mora urediti 
in izvesti po demokraticniii nacelili v najsirsem zmislu, pri 
ceimur je sporazumno vpostevati posebnosti vseh treh delov 
troimenskega naroda; pozdravljajo z navdusenjem in prizna- 
njem dosedanje korake Jugoslovanskega kluba v dosego teh 
ciljev in pozivljaio vse narcdne zastopnike to in onstran Litve^. 
da zastavijo vse svoje sile za vresnicenje skupnega prqgrama; 
zdruzitev Hrvatov, Srbov in Slovencev v lastnem drzavnem 
ozemlju- 

II. 

Sliod zaupnikov Narodno napredne stranke pozivlja vse 
rojake naprednega misljenja, kot predstavitelje ideje narodinega 
ujedinjenja ze od nekdaj, da se zdruzijo v eno;tno napredno 
demokraticno politicno organizacijo, ki naj 
uveljavi v borbi za velikp jugo&lovansko idejo mnogostevilne 
in izd'atne napredne sile. 

Ustanovi s& nai velika enotna Jugoslovanska de- 
m o k r a t ic n a s t r a n k a, v kateri naj sodelujejo oni pripad- 
niki vseh slojev, ki sprejemajo program Slovencev, Hrvatov 
in Srbov kot enotnega jugoslcvanskega naroda, organiziranega 
V samostalno narodno drzavo, vsi oni, ki hocejo uveljaviti na- 
celo doslednega demckratizmla v vsem ustroju javne uprave, 
ki se priznavajo k naprednemu svetovnem naziranju in ki ho- 
cejo, odklanjajoc enostransko razredno stalisce, na vseh poljih 
delati za socijalizacijo gospodarstva. 

Shod zaupnikov naroca dbsedanjemu izvrsevalnemu od- 
boru Narodne napredne stranke, naj stopi v dogovor z izvr- 
sevalnimi odbori drugih naprednih strank, da se pripravi pro- 
gram nove sitranke. 



• Rezolucije predlozio je urednik „Slov. Naroda", g. Dr. A. Kramer. 
Na skupstini bjese prisutan i zastupnik na hrvatskom saboru g. Dr. Srdatt 
Budisavljevic iz Zagreba. 



123 

III. 

Narodna napredna stranka (N. N. S.) uvideva nujno po- 
trebo skupnega narodnega zastopstva in skupne reprezentance 
vseh jugoslovanskih strank, stojecih na temelju majniske de- 
klaracije. V to svrho na| se osnuje cim hitrije in pred vsem 
Jugoslovanski centralni narodni odbor za pokraiine, zastopane 
V dunajskem drzavnem zboru; v tern odboru naj imajo ena- 
komerno zastoipstvo vse deklaracijske stranke in organizacije ; 
za pristop in sodelovanje pa je povabiti tudi Jugoslovansko so- 
cijalno demokracijo. Jugoslovanski centralni narodni odbor si 
bo svoj delokrog sam soglasno dolocil, ter je v njem naceloma 
izkljuceno vsako majorizovanje. Poglavitna njegova nalcga 
pa bo tudi, da bo stupil brez odloga v stik z deklaracijskim 
strankami v Banovini in Ercegbosni v svrho zdruzitve. 

Izvrsevalnemu odboru N. N- S. se naroica, da o tern sklepu 
obvesti vse deklaracijske jugoslovanske politicne organizacije 
in Jugoslovanski klub na Dunaju z zeljo, naj le-ta posreduje 
nujni razgovor med strankami. Na velikonocnem velikem 
zboru zaupnikov N. N. S. bo pctem izvrsevalni odbor imel 
pcrocati o uspehlu te akcije. 

IV. 

Osnuje naj se zaklad za pcdporo zrtvam politicnih perse- 
kucij na nasem slovenskem jugu in naj se v tern oziru vse 
potfebno cimprej ukrene. 

Y. 

Zbor zaupnikov narcdno-napredne stranke posilja brat- 
skemu ceskemu narodu prisrcne pozdrave ter obnavlia prisego 
zvestcbe v boju na zivljenje in smrt za velike cilje svobode 
in neodvisnosti. 

VI. 

Shod zaupnikov N. N. S- jemlje porocilo drzavnega po- 
slanca dr. Vladimir j a Ravniharja odobruje na znanje, 
mu izreka svoje priznanje in popolno zaupanje ter ga pozivlja, 
naj vztraja tudi zanaprej neomajno v vrstah odlocnih bojev- 
nikov za jugoslovansko stvar. 

77. 

Iz Wilsonova govora u Kongresu.* 

Washington, 11. febr. 191S. 

Principi za mogucisporazum s Njemac- 
k m i A u s t r o-U g a r s k o m : 

* Prevod s engleskoga. 



124 

I. Svaki odio konacnoga rjesenja treba da je u svakom 
slucaju osnovan na punoj pravednosti i na takovim utanace- 
njima, koja su podobna da donesu trajan mir; 

II. S narodima i sa zemljama vlade vise one smiju tjerati 
izmedu sebe trgovinu, kao da bi bill roba ili ulosci u igri, pa 
i u najvecoj, kako su to sada, ucinile zloglasnim neke Sile; 

III. Svako teritorijalno utanacenje u ovome ratu, treba 
<ia bude rijeseno u interesu i na korist onih naroda, kojih se tice, 
a ne kao dio kakove pogodbe ili sporazuma izmedu oprjecnili 
zahtjeva rivalizirajucih drzava; 

IV. Treba potpuno udovoljiti svim topno odreidenim ua- 
rodnim zahtjevimla i kod toga izbjegavati stvaranju novih ili 
podrzavanju starih elemenata nesloge i protivstina, koji bi bili 
podobni, da poruse mdr Evrope, dosljedno mir svijeta. 

78. 

Jugoslovenski odbor i Brest-Litovsk * 

London, sredinom februara 1918. 

Poricemo austro-ugarskoj delegaciji pravo, da zastupa 
jugoslovenske zemlje, u kojima zive Srbi, Hrvati, Slovenci, na 
pregovorima o miru. Grof Czernin i njegovi mandanti nijesu 
nego nasilnici, koji tlase jugoslovenski narod. U austro-ugar- 
skoj delegaciji nema predstavnika Jugoslav ena i Ceha, ma da 
su to njihovi poslanici u beckom PaTlameiitu izrijekom zahti- 
jevali. Ta delegacija ne piredstavlja potlacene narode Austro- 
Ugarske, nego samo despotske vlade Beca i Peste. Ustav 
austro-ugarski, na koji se po>zivlje grof Czernin, nije nego 
fikcija i prevara. Evo nekoliko ilustrativnih ppteza. 

U zastupnickoj kuci u Becu drze Nijemci polovicu svih 
mandata, dok je broj Nijemaca u Austriji manji od trecine cjelo- 
kupnoga pucanstva. U gospodskoj kuci sjede samo nadvojvode 
i clanovi imenovani od cara, u zastupnickoj kuci u Pesti svi su 
skoro mandati u rukamia Madzara, koji su samo trecina pucan- 
stva UgaTske, a u magnatskoj kuci sjedi aristokracija i clanovi, 
koje imenuje kralj. Trecinu hrvatskoga sabora u Zagrebu sa- 
cinjavaju tudinski plemici latifundiste kao virilisti, po pravu 
bez izbora. Poslanici na bosanskom saboru u Sarajevu, koji 
je bio raspusten odmah u pocetku rata, biraju se po konfesi- 
jama, kao na kakovom crkvenom koncilu. Bosna nema svojih 
predstavnika ni u beckom ni u pestanskom Parlamentu, pa niti 
n delegacijama. O njoj se odlucuje bez nje. 

Jugoslovenski teritorij od 160.000 klm^ vjestajcki je razdi- 
jeljen na jedanaest administracija, posve odvojenih. Narod od 

* Iz originalnoga koncepta. 



12S 

sedam milijuna nema dovoljno skola ni zeljeznica- Iz Dalmacije 
brze se i jeftinije stize u Bee i u Pestu, nego u Sarajevo, koji 
joj je u zaledu. U Bosni muslimanski begovi, u Hrvatskoj, Sla- 
voniji, Kranjskoi i Istri drze madzarski i njemtacki velikasi i 
latifundisti najbolje zemlje i sume, dok proletarijat mora da sell 
u Ameriku. Emigracija iznosi 20% cjelokupnoga naseg pu- 
canstva, sto je jedinstvena pojava na evropskom kontinentu. 

Nad nasim narodom, ovako sapetim, vlada teror i ko- 
rupcija vladajucega sistema. To je onaj austrc-ugarski ustav, 
na koji grof Czernin upucuje nas narod, da vrsi pravo samo- 
odredenja. 

U Dalmaciji, H'ercegovini i Istri umire se danomice od 
gladi. Samo Zagreb zaklonio je iz bratske Ijubavi 6000 sitne 
djece iz siromasnijih krajeva. Medutim se proizvodi iz pludnJIi 
krajeva Hrvatske, Slavonije, Bosne, Backe i Banata rekviri- 
raju i izvoze u tudinu. 

Iz govora, sto su ih jugoslovenski poslanici izrekli u bec- 
kom Parlamentu, svak se moze uvjeriti, kako je na hiljade nasih 
Ijudi i zena smaknuto na vjesalima i po tamnicama. 

Jugoslovenski narod Austro-Ugarske postavljen je izvan 
zakona. Njegov je glas prigusen, pa stoga Jugoslovenski odbor,. 
koji ga zastupa, protestujuci rivindicira za nj pravo na zivot. 
Ho^emo da se vec jednom oslobodimo od ovakovih atrociteia 
i da se ujedinimo s nasom bracom u Srbiji i u Crnoj Gori u 
demokratskim slobodama i u jednakopravnosti. 

Sjetite se toga vi, koji ste do juce stenjali pod carizmom,, 
u casu kad pregovarate o demokratskcm miru sa delegacijama 
rie slobodnih naroda, nego vlada, koje su najsavrseniji pred- 
stavnici autokracije, tiranije i militarizma, 

Za Jugoslovenski odbor u Londonu 

Dr. Ante Tnimbi6, 

predsjednik. 



79. 

Rezolucija hrvatskih, srpskih i slovenskih 

politicara. 

Zagreb, 3. marta 1918. 

Dana 2. i 3. ozujka 1918. sastali su se u Zagrebu iz Hr- 
vatske i Slavonije: Cezar Akacic, Dr. Fran Barac, Dr. 
Srdan B u d i s a v 1 j e v i c, Dr. Bogdan B r a d a s k a, Dr. La- 
zar Car, Dragutm pi. H r v o j, Vojislav K e m f, Ivica K o v a-, 
ce V i c. Dr. Petar M a j e r, Jovo M i o d r a g o v i 6, Dr. Ante 
Pavelic, Ivan Persic, Dr. 2ivko Pe triple. Valerijan 



126 

P r i b i c e V i c. Dr. Svetozar R i t i g, Ferdo R o z i c, Luka 
Starcevic, Stjepan Stepinac, Dr. janko Simrak, Dr. Ni- 
kola W i n t e r h a 1 1 e r, te izaslanici socialno-de-mokratske 
stranke Rudolf A n t o 1 i 6, Stjepan B a 1 1 i Vitomir K o r a c; 
iz Slovenije: Dr. Izidor C a n k a r, Dr. Ante K o r o s e c i Dr. 
Albert Kramer; iz Dosne i Hercegovine: Danilo D i m o- 
V i c, Duro D z a m o n j -a, Kosta M a j k i c, Dr. Joza S u n a r i c 
i Vojislav Sola; iz Dalmacije: Dr. B. G. Andelinovid, 
Dr. Melko C i n g: r i j a, Dr. Mate D r i n k o v i c, Ivo de G r i- 
s o g n o, Dr. Ivo K r s t e 1 j, Dr. Jozo S m o d 1 a k a i Che- 
riibin $ e g v i c; iz Istre: Dr. Duro C e r v a r, Ivan M a n d i c, 
Dr. Mate L a g i n j a i Vjekoslav S p i n c i c; iz Medumurja: 
Dr. Ivan N. Novak. 

Sakupljeni, nakon rasprave o opcem politickom i narod- 
nom polo'zaju, slozni su u tome, da je nuzna koncentracija svili 
stranaka i grupa, koje, stojeci na stanovistu n-arodnoga je- 
dinstva te oslanjajuci se o nacelo narodnoga samoodredenja, 
traze svoju narod^nu nezavisnost i na demokratskim temeljima 
uredenu drzavu Slovenaca, Hrvata i Srba. 



80. 

Rezolucija narodne skupstine u Zadru.* 

Z adar, 3. marta 1918. 

Gradanstvo Zadra i okolice, sakupljeno dana 3. ozujka 
1918.: 

1. zahtijeva potpuno i bezuvjetno provedenie nacela sa- 
moodredenja naroda kao jedini uslov zivota i slobodnog raz- 
vitka jedinstvenog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba; 

2. odobrava akciju narodnog predstavnistva, zapocetu 
beckom deklaracijom dne 30. svibnja 1917., koja ide za po- 
stignucem drzavne samostalnosti Juznih Slovena; 

3. izrazava »Jugoslavenskom klubu« u Becu zahvalnost, 
sto je iznio na javnost necuvena nedjela pocinjena na nasem 
narodu od pocetka ovoga rata te zahtijeva duznu odmazdu; 

4. ocekuje, da ce narodni zastupnici ustrajati nepokole- 
^ivo u torn pravcu, solidarni sa zastupnicima bratskoga de- 
skoga naroda, sigumi o jednodusnom pristajanju i potpori svoga 
naroda. 

• S ovom je rezolucijom u v€zi ovaj proglas: 

Potpisani narodni zastupnici na carevinskom vijecu i dalmatinskom sa- 
boru porivlju gradanstvo Zadra i okolice mu na javnu skup§tinu, u kojoj ce 
se izvijestiti o politickom polozaju nasega naroda. 

Skupstina ce biti u nedjelju 3. ozujka 1918. u sest i po sati uvece u 
prostorijama „Hrvatske Citaonice". 

U Zadru dne 26. veljaCe 1918. 

Baljak, Bianklni, Iv£evid, Machiedo, Matulina, Medini, Peric, Prodan, 

SImld. 



127 



81. 

Proglas Dr. Ante Trumbica,* 

Na proljece 1918. 
Jugosloveni! 

Draga braco Srbi, Hrvati iSlovenci! 

Jugoslovenski odbor i sve velike americke organizacije, 
koje se kupe oko njega, saiju V-am pozdrav, i u velike odobra- 
vaju jednodusnost nasega naroda u svim nasim krajevima u 
borbi za svoje oslobodenje. 

Imao sam prilike razgovarati s ministrima: Orl-andom, 
Balfourom, Lloyd-George-om, Clemenceau-om i drugim uva- 
zenim licncstima. Samo se po sebi razumije, da ne mogu sa- 
op^iti podrobnosti, jedino Vam porucujem, da nasa stvar stoji 
potpuno dobro. Ako bi se ista desilo, sto ne bi mogli u prvi 
mah pravilno shvatiti, imajte potpunu sigurnost, da je nasa 
stvar vazno pitanje svih nasih saveznika. Mi smo s Ita- 
1 i j o m s a d a u n a j b o 1 j i m o d n o s i m a. 

Misao, da se Austrija moze reorganizovati i odvojiti od 
Njemacke, potpuno je napustena od svih saveznika. Svi su 
oni jednodusni i uvjerenja, da Austrija poslije rata ne moze 
postojati. To isto uvjerenje imaju i u Berlinu, i zato je car Wil- 
li elm prinudio Karla na potpunu /Icapitulaciju i oborio ga m 
polo2ai svoga »Bundesfiirsta«. Tim faktom dolazimo u jos gori 
polozaj nego li je bio prije rata. Postupak kralja Karla liSava 
i posljednjega slabida svake obaveze spram drzave i dinastije. 
a namice duznost krainje i bezobzirne borbe protiv takovog 
rjesenja nasega pitanja. 

Pozivam sve na krajnju borbu, ne bojeci se zrtava, jer 
bez zrtvi ne stice se sloboda. 

Moramo biti apsolutno jednodusni i nastupiti kao muzevi. 
Svaki TX)jedmi treba da poradi, kako god zna i moze, sve, da 
postignemo nasu slobodu i ujedinjenje. Cini moraju biti takovi, 
da vas uzmognu postovati prijatelji i saveznici, a neprijatelji 
da vide, da iraadu posia s narodom energicnim i svjesnim 
onoga, sto hoce, i da ne preza pred zrtvama. 

Zahvaljujem za veliku potporu, koju nam dale Vase pa- 
trioticko drzanje i borite se neustrasivo, zivo, sa svim sred- 
-stvima protiv »Mi;ttcl-Europe«, da uskrsne slobodna Jugoslavija. 

Dr. Ante Trumbie. 

predsjednik Jugoslovenskoga odbora. 



I 4 o*, ^^*^' ^^ P^og'as baCen iz talijanskih aeroplana po raznim krajevima 
istre, Slovenije i Hrvatske (i nad Zagrebom). Po (nedatovanom) originalu. 



128 

82. 

Rezolucija narodne skupstine u Zametu."^ 

Z a m e t, 7. aorila 1918. 

I. Skupstinari izjavljuju, da odobravaju dosadasnji rad 
zastupnika na carevinskom vijecu, zdruzenih u Jugoslovenskom 
klubu, navlastito njihovu deklaraciju od 30. svibnja 1917. 

II. Pozivlju svoje spomenute zastupnike, da nepokoleb- 
Ijivo ustraju u borbi za ujedinjenje Jugoslovena i za njihovu 
drzavnu samostalnost, na temelju samoodredenja naroda, a pri 
tome neka budu uvjereni, da ce ih narod do zadnje kapi krvi 
p'oduprijeti. 

III. Prosvjedujemo proti svakom pokusaju, nadoslom bilo 
s koje strane, da se rascijepa jugoslovenski narod na njegova 
pojedina plemena, time da im se narine s jedne strane toboznja 
Velika Hrvatska, te se pozivlju svi narodni zastupnici, da naj- 
cdresitije ustraju u ostvarivanju nezavisne i samostalne drzave, 
,u kojoj ce biti potpuno ujedinjeni svi Slovenci, Hrvati i Srbi. 

IV. Odlucno zahtijevamo od jugoslovenskih zastupnika^ 
bez razlike stranaka i svjetskog naziranja, da se u rjesenju na- 
rodnili pitanja istovjetuju s borbom ceskoga i drugih sloven- 
skih naroda u monarliiji te da neustrasivo nastupaju rame o 
rame s njihovim predstavnistvom. 

V. Ogorcenjem osuduju posve neosnovane napadaje grofa 
Czernina na pojedince u drzavi nalazece se vode bratskoga 
nam ceskcg i drugilil slovenskih naroda u monarliiji, s kojima 
se Jugosloveni izjavljuju solidarni u borbi za postignuce nji-- 
hovih narodnih ideala. 

83. 

Izjava dalmatinskih zastupnika!** 

Zadar, 14. aprila 1918. 

Hrvatski i srpski zastupnici Dalmacije na saboru i na ca- 
revinskom vijecu, na sastanku u Zadru dne 13. i 14. travnja 
1918., izjavljuju: 

1. Jednodusni smo i solidarni sa djelovanjem .lugosloven- 
skoga kluba u Becu u pogledu ujedinjenja Slovenaca, Hrvata 

* Veliku narodnu skupstinu u Zametu (u Istri) sazvao je narodni za- 
stupnik V. Spincic, a prisustvovao joj je velik broj naroda iz Istre; uz 
Spincica bijase glavni govornik jos i narodni zastupnik dr. Poscid. 

** Zastupnici Dr. Dusan Baljak, Juraj Biankini i don Iva 
Pro dan pozvali su 29. marta na sastanak u Zadar sve hrvatske i srpske na- 
rodne zastupnike, a uz njih i predsjednika Jugoslavenskoga kluba dr. Korosca. 



129 

i Srba u jedno samostalno drzavno tijelo, te cemo ga' u radu 
za ostvarenje toga cilja svim silama podupirati. 

2. U ime grubo povrijedenih temeljnih drzavnih i zemalj- 
skih zakona, koji zajamcuju saziv sabora redovito iedanput na 
godinu, najogorcenije prosvjediijemo, stO: dalmatinski sabor nije 
preko sest godina bio sazvan te zahtijevamo, da budu raspi- 
sani novi izbori, toliko za sabor, koliko za opcinska zastup- 
stva, koja su morala biti odavno obnovljena, a u mnogima se 
jos uvijek protuzakonito podrzava komesarijat. 

3. Prosvjediijemo protiv dosadasnjem po nas narod za- 
tornom sistemu te proti iiasiljima i progonima, koiima padose 
zrtvom tisuce cestitih gradana Dalmacije i bratskih susjednih 
zemalja, te zahtijevamo, da se svim nepravedno progonjenima 
i mucenima — a to su malo da n,e svi, po priznanju samih poli- 
tickih oblasti i sudova — dade potpuna zadovolistina i da se 
strogo kazne svi krivci, makar kakove pocasti u metezu te- 
rora iznudili — vec cijelom svijetu ix)zn'atih na nasem narodu 
pocinjenih grozota. 

4. Dalmacija je financijalno potpuno iscrpljena. Nestalo 
je iz blagajna svih ulozaka i pristednja. Vinogradi unisteni fi- 
lokserom propadose stubokom, a za cetiri godine ratovanja 
nije bilo radnih ruku, koje bi ih amerikanskom lozom obnovile, 
ribarstvo potpuno upropasteno, a mreze poderane bez moguc- 
nosti obnove; skrti rod maslina rekviriran i vecinom otet do- 
macem potrosku, susom unisteni usjevi, stoke nestalo, straho- 
vita glad, ne pred vratima, vec u kuci, jer je vlada odavna 
uskratila narodu one zivezne namirnice, koje mu je obecala i 
koje mu je duzna. Stoga mi izjavljujemo, da ne imaiuci sabora, 
ni nacina da narodu pomognema, otklanjajuci od sebe svaku 
odgovornost za sve uzasne posljedice, koje ce sliiediti i koje 
vec zrtvama napunjaju nasa grobista, i zahtijevamo od vlade, 
da bezodvlacno dovede u Dalmaciiu izostale zivezne namir- 
nice, jer je to jedini nacin i skrajno vrijeme, da se narod spase 
od neminovne katastrofe. Zahtijevamo, da se uvede slobodno 
trgovanje ziveznim namirnicama i Slobodan izvoz i uvoz iz 
jedne pole monarhije u drugu i da se tako oduzme nekim jav- 
nim organima mogU(5nost sebicnih zloporaba ziveznim namir- 
nicama, koje prouzrocise ovo uzasno stanje. 

5. Najogorcenije osudujemo i sve one besavjesne speku- 
lante, koji ove kriticne prehranbene i trgovacke prilike izra- 
bise u svoju korist, a na stetu pucanstva, i to cesto sa znanjem 
i pogodovanjem javnih organa. 

6. 2ellmo da vlada na umirenje pucanstva bezodvlacno 
objelodani nabavne fakture svih aprovizacionih nabavljaca i 
popis svih kolicina se(5era i krusne te ine hrane, koje su bile 
poslate u Dalmaciju, te kojim korporacijama i kojimi osobama 
i u kojoj mjeri bjehu porazdijeljene. Obzirom pak na opcenito 
opazene nerede u opskrbi Dalmacije zahtijevamo, da Zemalj- 



130 

skom odboru ili od njega odaslanim povjerenicima. bude do- 
pusten uvid u sve opskrbne poslove i dano pravo kontrole. 

84. 

Izjava „Jugoslovenskoga kluba" i „Ce- 
skoga svaza." 

Bee, 18. apriJa 1918. 

Ker je grof Czernin podpiral aneksijsko politiko nemskega 
cesarstva ter sam uslvaril novo netivo na vshodu z aneksijami 
in drugimi napacnimi ukrepi, ker se je frivclno igral s pojmom 
narodne samocdlocbe in je s samovoljnimi premembami doku- 
mentov s pomocjo c. in kr. poslanika pi. Wiesnerja omejal vero 
V postenost avstrijske diplcmacije, se je vedoma odstranil z 
edino mogoce poti, ki bi cimprej mogla silno trpecim narodom 
monarhije prinesti mir. S svojim govorom pred nepoklicanim 
forom, V katerem je Nemce in Mazare hujskal proti sodrzav- 
Ijanom, ceprav je natancno vedel, da so nasi narodi solidarni 
z voditeiji, in s katerim je brez vsakega razloga telebil v svet 
z debato o prejsnjih mirovnih poskusih, je zopet podaljsal voj- 
sko za nedogleden cas. Diplomaticna samostojnost ie s Czer- 
ninovo pomocjo dozivela drugi Kraljevi Gradec/ zal z njo tudi 
miir, Id avstrijska-ogrska deniokracija tako kxepeni po njem. 

Mi Ceiii in Jugoslovani smo kljub nemskemu zasmeho- 
vanju dosledno zahtevali demokratizacijo- tudi zunajne poli- 
tike, posebno udelezbo Ijudskih zastopnikov pri mirovnih po- 
gajanjih. Nas predlog za spremembo ustave v tej smeri pa so 
nemske mescanske stranke rogaje odbile. Ce te straaike, ki so 
proti SloVanom vedno klicale na pomoc absolutizem, danas 
goyore o demokratizaciji in neodgovornili faktorjih, raoramo to 
ozriaciti kot hinavscino, pravtako, kakor je to vse ogorcenje 
proti »veleizdajalcem«, ker danes vidimo, da gori omenjene 
stranke odpovedujejo drzavi pomoc, glasove in zvestobo, ka- 
kor hitro se zgodi kaj, kar njim ni vsec. Ta vrisc vojsko le 
podaljsuje in je toliko bolj vreden zanicevanja, ker krscanski 
socialci in neniski nacionaici dobro vedo, da zastopajo le ne- 
znaten drobec prebivalstva ter da za svojo politiko v Parla- 
mentu nimajo vecine. 

Nasa delegacija bo kakor doslej tudi poslej zasledovala 
demokraticno mirovno politiko z namenom, izvojevati avstro- 
ogrskimi narodom takajsen mir, po katerem naj se obenem 
ustvari tudi med njimi trajni mir. 

Do novega zunanjega ministra nimamo zaupanja z ozi- 
rom na njegovo preteklost ter z ozirom na dejstvo, da se ie 

* Misli se na poraz austrijski od god. 1866. (Koniggratz). 



1131 
jegovo imenovanje izvrsilo pod vplivom Madzarov. Tudi on 
0, kakor s:rof Czernin, namestu samostojne taktike, k! bi od- 
govarjala gorecim mirovnim zeljam vseh avstriiskih-cgrskih 
narodov, vodil politiko pod vplivom od zunaj, ki brani luje 
interese ter zasleduje enostranske narodne cilje. 



85. 

Rezolucije hrvatske socialisticke stranke.* 

Zagreb, 1. maja 1918. 

Hrvatski proletarijat po prvi puta za ovoga strasnog rata 
dolazi u polozaj, da moze proslavom 1. svibnja manitestlraii 
svoju nepokolebivu vjernost socijalistickim nacelima i teznjama. 

I kao svoju Drvu rijec podize plameni prosvied protiv 
strasnoga rata, koji danas pustosi Evropom, a za volju raznih 
nezasitnih imperijalistickih ciljeva i prohtjeva. Proletarijat 
Hrvatske i Slavonije, dosljedno svojem socijalistickom uvje- 
renju, zahtijeva, da se ovaj rat cim prije zavrsi na takav na- 
cin, da mir bude trajan i osiguran. Pravedni i traini mir pak 
smatra mogucim samo onda, kad bude potpuno udovoljeno pri- 
rodnim i opravdanim teznjama svakoga pojedinog naroda, da 
sebi osigura potpunu nacionalnu slobodu, nezavisnost i suve- 
renost. A osiguranje pak ovakove slobode, nezavisnosti i su- 
verenosti, drze sakupljeni, da je prema danasnjem stupnju raz- 
vitka Ijudskoga drustva najizdasnije pruzeno samo u .potpuno 
slobodnim, nezavisnim i suverenim nacionalnim drzavama t. j. 
u drzavama s teritorijalno-etnografskim granicama svake po- 
jedine nacije. Prema tome proletarijat Hrvatske i Slavonije, 
dosljedno odlukama ranijih nadleznih nacionalnih i internacio- 
nalnih socijalistickih kongresa, a narocito jugoslov. socijal. kon- 
ferencije u Becgradu i Ljubljana, stoji na stanovistu, da su Slo- 
venci, Hrvati i Srbi jedan jedinstveni narod, pa da i njih prema 
tomu idu svi atributi jednog naroda, a narocito prema tome po- 
stoji i neutrnjivo pravo, da i taj narod sebi uredi samostalnu, 
slobodnu i nezavisnu drzavu. Ovaj prirodni i opravdani za- 
htjev svoga naroda smatra i proletarijat ove zemlje aktuelnim, 
pa stoga zahtijeva, da buduci svjetski mir bude utemeljen, kako 
na slobodi -sviju, tako i na slobodi naseg troimenog naroda. 
Proletarijat Hrvatske i Slavonije, naglasuju(5i i manifestirajuei 
ovogodisnjom proslavom 1. svibnja za ovaj najglavniji postulat 
buduceg trajnog svjetskog mira, naglasuje ujedno, da smatra 
drugim glavnim postulatom svjetskoga mira prelaz iz drustva 
kapitalistickoga u drustvo socijalisticko. Teznja kapitalistickih 

Skupstinu hrv. socialno-demokratske stranke otvorio je g Geza 
Brudnjak, a pnsuslvovalo joj je i vise clanova jugoslovenske demokratske 
stranke (grupa oko ,Qlasa SHS"). Glavni govornik bjese g. V. Korac a 
onda (kao gost) g. Dr. Drinkovic. Rezolucija prihvacena je jednoglasno. 



132 

klasa i imperijalistickih nacija, da neograniceno vladaju svije- 
tom, utemeljena je u biti samog kapitalistickog drustvenog 
poretka, pa zato ni ovih teznja ne ce sasma nestati, dok god 
ovaj drustveni pore'dak uopce postoji. 

Zato proletarijat ove zemlje smatra pobjedu socijaliznTa 
u Evropi i u citavom svijetu najglavnijom, najdubljom i najtraj- 
nijom garancijom opcega svjetskoga mira i onemogucenjem 
svakog rata u buducnosti. Dosljedno tome, proletarijat Hr- 
vatske i Slavonije zato naglasuje, da medunarodnu klasnu so- 
lidarnost i klasnu borbu proletarijata i nadalje smatra najboljim. 
i n-ajuspjesnijim instrumentom, ne samo svog klasnog, vec i 
nacijonalnog oslobodenja. Radi toga traze sakupljeni sto sko- 
riju obnovu socijalisticke internacionalie, no kao preduvjet ob- 
nove i trajnoga opstanka internacionale drze nuznim, da ne 
samo svi clanovi internacionale teorijski priznadu opravdanost 
zahtjeva za pravom nacijonalnoga samoodredenja, vec da i u 
praksi napuste politiku t. zv. status quo u odnosima medu 
nacijama, posto je ta politika u praksi neiskrena, u bitnosti kon- 
zervativna i reakcijonarna. Takova politika je na stetu ma- 
lenih i potlacenih nacija, pa je prema tome nesocijalisticka, 
S tih razloga traze zastupnici, da sve stranke soc. internacijo- 
nale priznadu zahtjev za pravom samoodredenja svakog poje- 
dinog naroda zahtjevom socijalisticke prakticne politike, posto 
je trajni opstanak internacijonale mcguc tek na temelju jasnoga 
prakticnog programa za socijalisticku politiku, jer ce se tek ta- 
kovim jasnim prakticnim zahtjevima onemoguciti socijalisticko 
sluzenje imperijalistickim ciljevima, bilo koje klase ill nacije. U 
pomanjkanju ovakovog prakticnoga i taktickog programa, so- 
cijalisticke mternacijonale u nacijonalnom pitaaiu vide jedan 
od najglavnijih uzroka sloina druge internacijonale. Potreba 
i mogucnost ovakovog programa, kakovi programi postoje za 
mnoga druga politicka i socijalna pitanja, ukazuju se zato kao 
jedan od nuznih preduvjeta obnove internacijonale. Naglasu- 
juci ovu bitnu znacajku ovogodisnje proslave 1. svibnja, prole- 
tarijat Hrvatske i Slavonije naglasuje ujedno, da ostaje i kod 
svih ostalih zahtjeva svoje klase i svoje socijalisticke stranke. 
Narocito trazi bezodvlacnu demokratizaciju i socijalizaciju dr- 
zave i svih njenih institucija, a kao prve prakticne zahtjeve u 
ovom pravcu istice uvedenje cistpg, jeduakog, izravnog i tajnog 
prava glasa za sve izbore u ustavna tijela, zatmi slobodu go- 
yora, sastajama i stampe, potpunu samoupravu opcine, kotara 
i zupanija, nezavisnost sudacku i ukidanje stajace vojske. Na- 
rocito isticu sakupljeni i ovoga puta- temeljni zahtiev proslave 
1. svibnja, zahtjev za normalnim osamsatnim dnevnim radom 
i izdasnoto socijalnom zastitom proletarijata. Ispunjenje svih 
istaknutih zahtjeva smatraju sakupljeni kao uvjete svoga soci- 
jalnog i politickog oslobodenja, pak zato izjavljuju. da ce se i 
nadalje boriti za njihovu potpunu slobodu. 



133 

Ova ce se rezolucija danas primiti u svim skiiDstinama u 
zemlji. To je nas zavjet, u torn pravcu moramo svi raditi i 
boriti se. 

»Da zivi nezavisna jugcslovenska drzava, da zivi nacijo- 
iialno i socijalno oslobodenje cijeloga svijeta, a i nasega ria- 
roda. Da zivi socijalna demokracija!« 



86. 

Rezolucije velike slovenske pucke skupstine. 

P o s t j n a, 5. niaja 1918. 

Na narodnem taboru 5. majnika 1918. popoldriC v Postojni 
zbrane mnozice slovenskih moz m zena: 

1. navduseno pozdravljaj o z jugoslovaasko deklaracijo 
zapoceto borbo za samostcjno drzavo Slovencev, Hrvatov in 

Srbov. Izrekajo zaupanje Jugoslovanskemu klu^bu, zlasti pa 
navzocnim poslancem dr. Koroscu, dr. Lovru Pogacniku, dr. 
Vladimirju Ravniharju in dr. Ribai^u. Pozivljajo poslance, naj 
v tern boju za naso drzavo vstrajajo brez ozira na desno in 
levo. Obscjajo in izrekajo zanicevanje vsem tistim ki hocejo 
narodu in njegovemu vodstvu streljati v lirbet in kaliti slogo. 

2. Obsojajo vse poskuse Seidlerjeve vlade, ki hoce na Se- 
vern resavati narodnostno vprasanje v prid Nemcem, a na 
jugu drzave pustiti vse pri starem. Obsojajo, da rusi Seidler- 
jeva vlada z enostranskimi koncesijami v pnlog Nemcem vsako 
moznost kakega narodnega sporazuma, zlasti tudi z obeta- 
njem nemske navticne akademije v Trstu. V casu, ko nas 
preko tisoc let v Trstu in Primorju ziveci narod, v trzaskem 
mestu nima ni ene Ijudske sole, kaj sele srednjo ali strckovno 
solo, obeta vlada Nemcem navticno solo, ki naj odje kruh ju- 
goslovanskim mornarjem. S to obljubo je vlada znova poka- 
zala, da z nami ncce ooravnave, ampak le boj, ki ga sprej- 
niemo in ga bomo izvojevali do konca brez strahu pred pre- 
ganjanji. 

Odlucno obsojamo, da se je vlada odkrizala Parlamenita, 
t. j. edine kontrole ravno v casu, ko je glad ze v hisi, ko se 
raizdelitev zivil krivicno vrsi in ko trpljenje vojske narasca 
do vrhunca. Odklanjamo vsako odgovornost za posledice. 

4. Zahtevamo da se nemudoma in brez ozira na katere- 
koli interese, ki so narodom te mcnarkije cisto tuji, predlaga 
premirje in se zaicno ,D0gaJanja za mir, ki naj resi, kar nam je se 
o^talo zivega in kar se imamo, vojsko za vselej onemogoci, a 
z uvedbo samoodlocbe narodov tudi za vselej ustvari podlago 
za resnicen, trajen mir med narodi. 



134 



87. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci * 

S 1 u n, 5- maja (22. apr.) 1918. 
Junaci ! 

Svetle praznike Hristovog Vaskrsnuca docekujemo i ove 
godine usred krvavih ratnih dogadaja. Na zapadu, na lepim 
poljima Francuske, nasi dicni saveznici, Francuzi, Englezi^ 
Amerikanci i Belgijanci, svojim cvrstim bedemom, lome naj- 
bolje neprijateljske snage, cekajuci svcj momenat da podu na- 
pred i da ih definitivno sruse. 

Sve d'zinovske borbe u Francuiskoj, zdruzene sa nashii i 
nasih saveznika herojskim naporima na macedcnskom frontu, 
stvorit ce nase narodno ujedinjenje i donet ce pravdu i slobcdu- 
nasem troimenom narodu Srbima, Hrvatima i Slovencima, kao 
i celom covecanskom rodu. 

Veliki rezultati zahtevaju velike naipore, velike zrtvc i 
istrajnost do kraja. U tome se ogledaju vrline jednog naroda 
i niegovo pravo na zivot, kao sto smo to nebrojeno puta i)0- 
svedocili pred celim svetom. Mi se ne borimo samo za nas,, 
vec i za nasu decu, za nase potomke, za buduca pokolenja. Za 
njih mi podnosimo i podnosit cemo do kraja sve potrebne zr- 
tve, kao sto se i Hristos dobrovoljno zrtvovao za rod coveciji. 

Budite uvereni, da te nase zrtve ne ce biti uzaludne. 
Bozjom pomocu one ce nam doneti Vaskrs nase lepe otadzbine 
i ujedinjenje sa ostalom nasom dicnom bracom Jugoslcvenima. 

U to ime Ja vas pozdraivljam, ponosni Junaci, sa 

»H r i s t o s V a s k r s e«. 

Aleksandar. 



Jugosloveni i Cesi protiv austrijske vlade.** 

Bee, 7, maja 1917. 

U casu kad je apsolutistickom odlukom vlade Dr. Seidlera 
odgodena zastupnicka kuca proti volji svoje vecine, te u kom 
se preko glava i proti volji zainteresovanih naroda pripravljaju 
dalekosezne ustavne promjene, sastase se na zajednicku sjed- 

* Iz originala. 

•* Ova je deklaracija redigovana na zajednickoj sjednici jugoslovenskih 
i ceskih narodnih zastupnika na beckom carevinskom vijecu povodom izjave u 
Parlamenlu. 



135 



l... ._„...., - 

ceskih i jugcslovenskih klubova, bez razlike stranaka, solidarno 
dignu ovaj javni prosvjed: 

Zastupnici ceskoga i jiigosloveTiskDga naroda prosvjeduju 
s najvecim ogcrcenjera proti svim pok'usajima vlade, da na- 
novo naredbenim putem iiredi davno prezivjele i od naroda 
nepriznate ustavne prilike bez sudjelovanja nasih naroda i 
proti njima. Mi prosvjedujemo tim odlucnije, sto se to cini 
samo od njemackih sovinista iznudenim utemeijenjem okruznih 
poglavarstva u Ceskoj. Isto tako odresito prosvjedujemo 
proti istodobno navijestenom drzavopravnom odcjepljenju slo- 
L^— venskiih zemalja od citavoga nerazdjeljivoga naroda Slove- 
^^Bnaca, Hrv^ata i Srba, kao i protiv njemackcj invaziji na Jadran- 
^^Bskom moru. Mi izrazavamo nasu uzrujanost radi tcga, sto se 
li^r\lada usuduje uciniti sve to u sudbcnosnom casu svjetskoga 
rata, te sto na nas zahtjev glede samoodredenja i posvem-asnJe 
samostalnosti nasih naroda, koji su zahtjev citavoga civilizo- 
vanoga i demokratskoga svijeta, odgovara apsolutistickim 
oktroima, kcji ne znace od nas zeljkovanoga mira niti moguc- 
nost prijateljskoga zajednickoga zivota naroda, nego pocetak 
borba, kakovih jos nije bilo, te koje mogu dalje poci, nego li 
slute sami zacetnici oktroja. Nadalje konstatujemo otvoreno, 
da se ova pravna nasilja pocinjaju na nasim narodima u casu 
H kad najsiri slojevi nasih naroda iza besprimjernoga oskudije- 
W vanja, beskrajnih ratnih godina i iza posve *izjalovljene op- 
P skrbne pciitike stcje pred pravom katastrofom. Zato dizenio 
ovu tesku optuzbu, sto se u doba kad nema kruha, te kad sto- 
jimo pred posvemasnjim neznanjem onoga sto ce sutra biti, 
pomnozavaju beskrajne gcspodarstvene i socijalne patnje jos 
politickim, nacionalnim i drzavopravnim patnjama, te sto se 
opcenita uzrujanost tim digla na takav stepen, da se danas 
posljedice ne mogu niti pregledati. Istodobno dizemo nas glas 
proti necuvenom postupku vlade, koja u casu kad citav svijet 
prozimaju nacela demokracije, gradanske jednakosti i politicke 
autonomije, nastupa proti nama sa eksperimentima, koji uistinu 
ne znace nista drugo, nego ponovno utvrdenje apsclutizma, 
ponovno umnazanje apsolutistickoga aparata. Na drugoj se 
strani svijesno prelaze i naumice ignorisu svi zahtjevi nasih 
naroda. Jednakom odlucnoscu prosvjedujemo i protii tome, 
sto se u doba, kad parlamenti svih zaista demokratskih drzava 
neprekidno i odlucno ucestvuju u sudbini svojih naroda, opet 
odgada austrijski parlamenat bez svakoga uzrokai bez svake 
nuzde te na stetu javnih aprovizacionih prilika, te sto se za- 
stupnici nasih naroda opet lisavaiu parlamentame tribine^ bez 
koje su mcrali tri godine rata biti pod pritiskom vojnicke dikta- 
ture. Odgovcrnost za pcsljedice ^pada u prvom redu na vladu, 
koja je ovim korakoni, kcji se nikako ne da ispricati, opet po- 
kazala pred citavim svijetom, da se Austrija ne moze nazvati 



136 

ustavnom drzavom' te da se brojcano neznatna i nikome od- 
govorna oligarhija i birokracija ne usteze, pod pritiskom i uz 
orivolu jednoga dijela njemacko-nacionalnih zastupnika, i cla- 
novima Parlamenta opcega izbornoga prava zacepiti usta, cini 
se zapocne bojati, dk bi Parlamenat smogao srcanosti, da rece 
i konstatiije otvoreno, sto je prava volja i'fakticno uvjerenje 
u torn Parlamentu zas'tupanih naroda. 

Zastupnici ceskog i jugoslovenskog naroda izjavljuju 
stoga, da ne ce priznati nikakvog oktroja niti ikakovu jedno- 
stranu administrativnu odredbu, ako bi im se ona nametnula 
te da sa skrainjim ogorcenjem odbijaju ove mjere, da ne pre- 
uzimaju nikakove odgovornosti za dalji razvitak prilika te da 
se ne ce nikakvom silom dati zastrasiti, nego da ce solidarno 
ustrajati u borbi protiv apsolutizma te za gospodstvo demo- 
kratske slobode, prava samoodredenja i ipoliticke samostal- 
nosti. 

U Becu dne 7. maja 1918. 
FrantiSek Stanek. Dr. Anton KoroSec. 



89. 

Memorandum americkih Crnogoraca pred- 
sjedniku Wilsonu. 

U. S. A., maj-agust 1918. 

Crna Qora je bila oduvijek kolijevka srpske slobode i njen 
barjak, razvijen za oslobodenje i ujedinjenje, nije se nikad zavio 
od propasti nase carevine na Kosovu pa sve do 31. decembra 
1915.^ godine, kojega je kcbnoga dana, protivu volie vojske 
i Parlameinta, vrhovni koimandant cjelokupne crnogorske ar- 
mije brzojavnim putem neposre'dno zatrazio mir od austrij- 
skoga suverena. 

Ropski polozaj nase brace u koji su dovedena kapitula- 
cijom, pripremljenom i izvrsenom od najmierodavnijih faktora, 
nama, slobodnim Crnogorcima, namece jos vecu patriotsku 
duznost, da u ime svoje i svoje u ropstvo predane brace 
uzmemo najzivljega ucesca u rjesavanju nasega macio- 
nalnog pitanja i buducem drzavnopravnom polozaju svoje uze 
otadzbine. 

U svrhu ostvarenja nasih narodnih aspiracija, prvo ka- 
binet g. Andrije Radovica, a zatim g. Mila Matanovica podnijeli 

* T. j. 13. Jan. 1916. po novom. 



■ 137 

su Kruni tecajem 1916. i 1917. godine dovoljno obrazlozenc 
predloge o nuznom jedinstvu Crne Gore sa Srbijom i ostalim 
nasim pokrajinama na Slovenskom Jugu, naglasivsi joj, da bi 
inace nasa uza otadzbina u najskorije vrijeme presudena bila 
na politicku, moralnu i ekoncmsku smrt, sto i svi mi znamo i 
uvidamo. No, nazalost, Kriina je cba dva tako vazna i rodo- 
Ijubiva predloga odbila, stcjeci i dalje na stanovistu separa- 
tizma Orne Gore. Takvo drzanje i pcslije izvrsene kapitula- 
cije jedan je od najvecih ataka na nasa narodna prava, na 
iiasu zdravu nacionalnu svijest i savjest. 

Na osnovu svega izlozenoga, a koristeci se proklamfl- 
vanim principom od strane nasih mocnih Saveznika: »Slo- 
boda i samoopredjeljenje naroda«, najenergicnije zahtijevamo 
bezuslovno ujedinjenie Crne Gore sa Srbijoni i ostalim srpskim, 
hrvatskim i slovenackim pokrajinama, u jednu neraizdjeljivu de- 
mokratsku drzavu, gotovi na sve zrtve uz nasu vitesku bracu 
i saveznike za ostvarenje te ideje. 

Pravim predstavnikom teznja i zelja srpskoga naroda iz 
Crne Gore priznajemo »Crnogorski odbor za narodno ujedinje- 
nje u Parizu«, ciji smo program primili za svoj, tim prije sto 
je isti potpisao Krfsku Deklaraciju, koJu najodusevljenije poz- 
dravljamo kao izraz vrhovne teznje svih Srba, Hrvata i Slo- 
venaca. 

Iskljucivo zvanicne predstavnike Srbije kod Amerike i 
ostalih Saveznickih sila smatramo i priznajemo za svole, jer 
11 oni jednovremeno i predstavnici svih Juznih Slovena. 

Konstatujemo da je vlad'a u Neuillyju kod Pariza dove- 
dena prQitiv narodnih aspiracija za licne interese, te njena akta 
nikad ne mozemo priznati kao akta vlade Crne Gore. 

Sljedstveno tome na sav glas protestujemo za sva even- 
tualna zaduzenja, koja bi ta vlada cinila ili cini, jer za takva 
zaduzenja po svima osnovima drzavnoga i medunarodnoga 
prava ne moze nikad odgovarati narod, kad ista' — prolivno 
nasem ustavu — predhodno nije preko svojih predstavnika 
dobrio. 

Nasa je odlucna zelja, da se sa ovim nasim memoran- 
dumom upcznadu svi saveznicki kabineti i da ga prime kao 
izraz kolektivne volje naseg cjelokupnog naroda. 

Crnogorskiodborzanarodnoujedinjenje. 

New-York, 15- (28.) maja 1918. 

Slijedi 126 potpisa iz 29 raznih opcina 
sjeveroamerickih. Posljednja datirana je 
11. (24.) augusta 1918. 



138 

90. 

Rezolucija Starceviceve stranke prava. 

Zagreb, 5. juna 1920. 

Vijece Starceviceve stranke prava, sakupljeno dana 5. 
iipnja 1918. u Zagrefbu, u skladu sa bitnim i temeljnim nacelima 
stranke prava od godine 1861., u kojima je postavljen zahtjev 
hrvatskoga naroda za slobodnom, nezavisnom i ujedinjenom 
naro'dnom drzavom, kao i u skladu sa bitnim nacelima adrese 
Starceviceve Stranke Prava od 5. ozujka 1917- i iijave sabor- 
skoga kluba Starceviceve stranke prava u hrvatskom saboru 
od 5. Iipnja i. g., prihvaca slijedeca nacela kao osnovku za 
svoje dalje dielovanje: 

I. Narod Hrvata, Srba i Slovenaca jest pod tri imena 
jedan isti narod. Dosljedno tomu, upiruci se o pravo narodnog 
samoodredenja: 

1. Trazimo ujedinjenje i slobodu u narodnoj drzavi Slo- 
venaca, Hrvata i Srba, u kojoj ce narodne osebine trcimenoga 
jedinstvenog naroda biti ocuvane, a osiguran drzavopravni 
kontinuitet historicko-politickih teritorija. Upiruci se napose o 
historijsko drzavno pravo, trazimo ocuvanje konitinuiteta lir- 
vatske drzavnosti. 

2. Trazimo za drzavu Slovenaca, Srba i Hrvata citav 
teritorij, na kome u neprekidnom kontinuitetu zivi nas naroda 
jamceci inonarodnim manjinama kulturnu samoupravu. Tom 
nasem narodncm teritoriju neotudivo pripadaju obale, luke i 
otoci sjevemog i istocnog Jadrana. 

3- Trazimo drzavu uredenu na nacelima potpune gra- 
danske slobode i demokratske samouprave, te pravne i dru- 
stvene jednakosti, t. j. mogucnosti gospodarskoga opstanka i 
poitpunoga provjetnog i drustvenog razvitka svih drzavljana. 

II. Vijece Starceviceve Stranke Prava, uvazujuci da je 
nas narod mal ne iskljucivo poljodjelski i da je Starceviceva 
stranka prava u svojoj ogromnoj vecini stranka seljaka-poljo- 
djelaca, naglasuje, da ce Starceviceva stranka prava svoje 
sile posvetiti organizaciji i napredku hrvatskog seljaka i poljo- 
djelskog staleza, te da ce traziti, da i citava gospodarsko-^dru- 
stvena organizacija drzave bude provedena u skladu s tim 
temeljnim i nacelnim stanovistem stranke. 

III. Vijece Starceviceve Stranke Prava, sakupljeno dana 
5. Iipnja 1918., saslusavsi izvjestaj o radu stranke, jednoglasno 
izrice vodstvu i saborskom klubu Starceviceve stranke prava 
svoje odobrenje za dosadasnji rad i potpuno povjercnje za 
dalje djelovanje u dosadasnjem pravcu. 

IV. Vijece Starceviceve Stranke Prava, sakupljeno dana 
5. Iipnja 1918., odobrava rad vodstva Starceviceve stranke 



135^ 

prava oko koncentracije svih neodvisnih i nekonipromitovanih 
narodiiih elemenata, te ovlascuje sredisnji odbor na dalji rad 
u smislu saopcenja zagrebackog sastanka dana 2. i 3. ozujka t. g> 



91. 

Izjava dalmatinskoga Zemaljskog Odbora."*^ 

tZadar.. 19. juna 1918. 



Preuzvisemosti ! 



Kako se moze razabrati iz glasova koji kolaju po novi- 
nama, iz pregovora koji se vode u Budimpesti te iz drugih 
znamenitih znakova, rek bi, da se u mjerodavnim krugovima 
namjerava konacno rijesiti pitanje o pripadnosti kraljevine Dal- 
macije i ujedno urediti drzavopravni cdnosaj Bosne i Herce- 
govine, koje bi se po toj osnovi imale anektirati Ugarskoj ili 
bi s njom stupile otprilike u isti odnosaj, kao sto su Hrvatska 
i Slavonija, s posebnim banom na celu uprave. 

Prema ovakovim osnovarna Zemaljski Odbor, kao pred- 
stavnik sabora kraljevine Dalmacije i kao tumac narodnih osje- 
oaja i misli, smatra se duznim svecano naglasiti, da se o sud- 
bini kraljevine Da'lmacije ne smije stvarati nikakve odluke, a 
da njezino ustavno zastupstvo ne bude saslusano i privolu 
izjavilo. 

Ovaj elementarni zahtjev sadasnjega javnoga prava, nasao 
je glede Dalmacije svecano priznanje i sa strane Njeg. Veli- 
canstva cesara i kralja Franje Josipa I-, blage uspomene, kad 
je godine 1861. pozvao dalmatinski sa-bor na izbor zastupnika, 
koji bi ujedno sa zastupnicim'a hrvatskoga sabora pregovarali 
o sjedinjenju i o doticnim uvjetima, i kad je svojim reskriptom 
priopcio hrvatskom saboru tadasnji zakljucak dalmatinskoga 
sabora. Rek bi da se spomenutim platnovima namjeravalo rije- 
siti i jugoslovensko pitanje, ali takovo rjesenje ne bi odgoya- 
ralo niti stanovistu sabora kraljevine Dalmacije, niti volji pu- 
5anstva ove zemlje, niti cjelokupnosti naroda. 

Kad su prvi put godine 1870. Hrvati i Srbi stup:!' kao 
vecina u dalmatinski sabor adresom na svjetlu krunu, sabo/ 
je dao izrazaja zelji narcdnoga ujedinjenja na temelju hrvat- 
skoga drzavnoga prava, koje potpuno odgovara i prirodnom 
i narodnom pravu. Istina je teznjama dala oduska saborska 
adresa, glasovana godine 1871. 



* Ovu je izjavu predao predsjednik sabora kraljevine Dalmacije, Dr. 
Vicko Ivcevic, osobno u ime Zemaljskoga odbora, namjesniku dalmatinskoni 
grofu Attemsu, dne 20. juna. 



140 

U adresi godine 1902. sabor je istakao, kako su dotadasnje 
upravne prilike ucvrstile uvjerenje, duboko usadeno u srcu 
vjernoga naroda ove zemlje, da bi zdruzenje zemalja Hrvatima 
napucenim u jedmu drzavopravnu skupinu, u granicama sveu- 
kupne monarhije, a pod zezlom svojih zakonskih vladara Habs- 
biirske kuce, najbolje zajamcile njegov narodni razvitak. 

Nakon sto je previsnjom odlukom 5. listopada 1908. Njeg. 
Velicanstvo car i kralj Franjo Josip I. protegnuo svoja suve- 
renska pravai i ustanove Pragmaticke Sankcije i na Bosnu i 
Hercegovinu, sabor dalmatinski, u adresi glasovanoj u zasje- 
danju godine 1909. istakao je, da narod u Bosni i Hercegovini 
Zajedno s narodcm u Dalmaciji i Hrvatskoj i Slavoniji saci- 
njava jednu teritorijalnu, jezicnu i narodnu cjelinu, te izrazio 
zelju, da bi se predstavnicima naroda u Bosni i Hercegovini 
pruzila prilika, da sporazumno s jednim istim narodom h|rvat- 
skoga i srpskoga imena u svim ovim zemliamia odluci o svojoj 
daljoj buducnosti- 

Dalmacija je uvijek tezila za tijesnim spojem s Bosnom 
i Hercegovinom, kao prirodnim svojim zaledem. Stoga je ona 
u svoje do'ba pozdravila okupaciju, i u prilog iste i rad'ila. Na 
ialost, njezine se nade nijesu ispunile. 

U dualistickoj upravi na prometnom polju ugarski su inte- 
resi uvijek prevladivali, a zeljeznickom spoju Bosne sa Splitoni 
stavljale su se zapreke sa strane Ugarske; zato se taj spoj ni 
poslije cetrdeset godina prosiih od okupacije, nije ozivotvorio. 
Ako se to moglo dogoditi, kad Ugarska nije sama o sebi 
mogla raspolagati, namece se zabrinutost, da bi se taj polozaj 
jos pogorsao, kad bi vrliovna upfiava presla poisve u njezine 
ruke. 

Ova] projekt protivi se dakle narodnimi i gospodarskim 
interesima Dalmacije, u koliko bi od nje otrgao Bosnu i Her- 
cegovinu. 

No ideja narodnoga ujedinjenja Juznili Slovena u monar- 
hiji nije se mogla zaustaviti na zemlje u monarhiji, obitavane 
od Hrvata i Srba, nego se po samoj prirodi stvari morala pro- 
tegnuti i na trece pleme oitavoga jugoslovenskoga naroda, koje 
u istoj monarhiji zivi, na bracu Slovence. 

Svjetskim dogadajima zadnjih godina, ta se ideja raz- 
vila do dubokoga nepokohbljivoga uvjerenja: Hrvati, Srbi 
i Slovenci uvidjeli su, da u njiliovom ujedinjenju u jednu dr- 
zavnu skupinu u monarhiji. pod zezlom' vladara Habsburske 
kuce, lezi jamstvo za njihov opstanak i dalji razvitak. 

Tako je postala rezojucija od 30. svibnja 1917., koja nosi 
potpis sviju hrvatskih, sirpskih i slovenskih zastupnika na care- 
vinskom vijecu, a nasla je zivcga cdjeka i u ovoj zemlji, a i 
odobrenje hlrvatskih i srpskih zastupnika na dalmatinskom sa- 
boru na sastanku od 13. travnja tek. godine. 



141 

Ovo bi bio najprikladniji, zivotnim potrebama naroda i 
duhu vremena najbolje odgovarajuci nacin rjesenja jugoslo- 
venskoga pitanja u monarhiji, a mjestc da njezinsa moc oslabi, 
ojacao bi ju, jer moc monarhije lezi u prvom redu u jakosti i 
zadovoljstvu njezinih naroda, a kcliko vrijedi jugoslovenski 
narod i zomlje koje on cbivata, pokazalo se je u ovom riatu- 

Osnove, o kojima rek bi da se raspravlja, mogle bi odgo- 
varati kojekakvim imperijalistickim tendencijama, ali ne odgo- 
varaju cpravdanim teznjama jugoslovenskoga naroda; pobudile 
bi pak nezadovoljstvo i cgorcenje, kad bi ih se pokusalo pro- 
vadati. 

Ovaj se Zemaljski Odbor, kao tumac osjecaja naroda ove 
zemlje i stitnik njezinih interesa, S'lnatra- duznim, da to priopci 
Viasoj Preuzvisenosti s molbom, da ovu predstavku, prozetu 
tradicionalnom vjernoscu i iskrenom otvorenoscu, izvoli do- 
nijeti do previsnjega znanja. 

92. 

Rezolucija narodnoga zbora u Splitu. 

Split, 2. jula 1918. 

Hrvati i Srbi iz svih krajeva Dalmaciie, pristalice svih. 
dalmatinskih predratnili stranaka, na sastanku u Splitu dne 2. 
srpnja 1918., jednodusno su slczni u slijedecim mislima vodi- 
Ijama. 

1. Ozbiljnost hiistcrijskoga casa, koji prezivljavamo, za- 
jednistvo pretrpljenih progcnstava i nevolja, bjelodane osnove 
nasih narodnih neprijatelja, upravljane direktno proti nasoj na- 
rodnoi egzistenci, vec su izbrisali svie stranke i njihove razlike, 
te duhovno ujedinile sveukupno pucanstvo dalmatinsko u jednoj 
politickoj misli, u jednom politickom cilju: biva, etnicko je- 
dinstveni narod Srba, Hrvata i Slovenaca inia neotudivo pravo 
i duznost. da sredstvom samoodredenja ostvari svoju jedin- 
stvenu nezavisnu drzavu. 

Prema tome smatramo nuznim jedinstveni politicki rad 
citavoga pucanstva dalmatinskcga, dck god ne bude postignuto 
ili barem obezbijedeno postignuce toga vrhovnoga narodnoga 
cilja, a svako cijepanje -narodnih sila zbog pitanja drugoga reda 
ili koja danas nijesu aktuelna, smatramo za narodnu stvar 
stetnim. 

2. Bira se uprava »^arodne Organizacije Srba, Hrvata i 
Slovenaca u Dalmaciii«, sastojeC.a od sesnaest lica,^ koji se 

' Izabrani bijahu: Don Ante Anic, Dr. Roko Arneri, pop Jovo 
BuCin, Dr. Gajo Bulat, Dr. Uros Desnica, Dr. Mate Drinkovic, 
Ante F r a n i c, Ivo de Q r i s o g o n o, Dr. Ivo K r s t e 1 j, Dr. Jerko M a c h i e d o. 
Dr. Ivan Majstrovic, Milan Maru§i(J, Dujam Mikacic, Pavao Roca^ 
Dr. Roko Vuko vi c. 



142 

br^j moze do potrebe kooptacijom i povecati. Ta ce uprava 
voditi akciju u Dalmaciji u smislu ov'ih nacela, te ce sudjelovati, 
a do potrebe i pokrenuti identicnu i analognu akoiju na okup- 
Ijanje nezavisnih narodnih elemenata u drugim nasim ktraje- 
vima pa ce u tu svrhu odrediti delegate Dalmacije za.' even- 
lualno opce Narodno Vijece Srba, Hrvata i Slovenaca. 

U Splitu 2. srpnja 1918. 



93. 

Rezolucija Nar. Organizacije za Hrvatsko 
Primorje i Istru. 

Susak, 14. jula 1918. 

I. Veliki narodni cilj: stvarianje jedinstvene, slobodne, 
nezavisne, na demokratskim temeljima uredene, socijalno pra- 
vedne drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, trazi jedinstveni poli- 
ticki rad cijeloga naroda i okupljanje njegovo u open Narodnu 
Organizaciju. U tu svrhu stvara se »Narodna Organizacija za 
Hrvatsko Primorje i Istru«, i 'bira se uprava Narodne Organi- 
zacije od dvanaest lica s pravom kooptacije. 

II. Sastanak radosno pozdravlja provedenje Narodne 
Organizacije Slovenaca, Hrvata i Srba za Dalmaciju, i izrice 
svoje uvjerenje, da ce se za priimjerom Dalmacije, Hrvat- 
skoga Primorja i Istre povesti' i ostali krajevi nasega naroda. 

III. Sastanak narocito istice, da postignuce velikoga cilja 
narodnoga ujedinjenja i oslobodenja trazi, da prestanu stra- 
nacke borbe medu narodnim strankama i da se ucini kraj sva- 
kom strancarenju" te da se izbjegne svako cijepanje narodnih 
sila zbog pltanja drugoga reda. ' 

94. 

Velika politicka skupstina u Mansion- 
House-u.* 

London, 25. jula 1918. 

»S r p s k i (j u g o s 1 V e n s k i) o d b o r z a n a r o d n e 
r a t n e c i 1 j e v e« stupio je u zivot u cetvrtak 25. jula 1918. 
poslije podne, na dobro posjecenom i odusevljenom sastanku 
odrzanom u gradskoj kuci (Mansion House) u Londonu. Gradski 
nacelnik (Lord Mayor) predsjedase, la medu onima, koji &u bili 
prisutnl, nahodili su se: v 

• Prevod s engleskoga. 



143 

I. Zastupnici britske vlade: Vrlo postovaiii 
Arthur James Balfour O. M., clan kraljevskoga dru- 
stva (akademije), .clan Parliamenta, doktor prava, doktor civil- 
noga prava, drzavni tajnik za spoljne pcslove. Izvanredno 
(most) postovani markiz Crewe, vitez reda podveze, tajni 
savjetnik, miagister slobodnih umjetnosti (Master of Arts), dok- 
tor prava. Profesor C. W. C. O m a n i gosp- Jan Malcolm, 
clan Parlamenta (spoljno ministarstvo). Kapetan H. T e m- 
p e 1 e y i kapetan Ingram (ratno ministarstvo). 

II. Diplomat ski zbor: Njeg. Preuzv. talijanski 
poklisar, zastupnici francuskog poklisarstva (savjetnik de Fleu- 
riau), Sjedinjene Drzave Amerike, Japan, Njeg. Preuzv. gosp. 
Nabokov (Rusija), Njeg. Preuzv- grcki ministar, Njeg. 
Preuzv. brazilski ministar, Njeg. Preuzv. srpski ministar (J o- 

V a n J V a n o V i c), srpski vojni atasej, g. B o r e s c o, ru- 
munski charge d' Affaires, g. M. M. R a k i c, savjetnik srpske 
legacije, i drugi. 

III. Zastupnici 4) r i t s k i h d o m i n i o n a. 

IV. Serifi (sheriffs),^ kapetan i serif Sir 0- Rowland 
Blades i serif Sir H. F. Hepburn. 

V. Zastupnici »Srpskog Drustva« u Ve- 
il k o j B r i t a n i j i (Serbian Society of Great Britain) : Sir 
Arthur Evans, Mr. W i c k h a m Steed, Dr. S e t o n 
Watson, Mr. J a m e s B e r y — i drugih englesko-inostranih 
drustava i politickih korporacija. 

VI. Dr. B e n e s od cesko-slovackoga Narodnog Vijeca, 
Mr. M a q u a r i e od kraljevskoga literarnog drustva (Royal 
Society of Literature), Mr. W. W a r d od Narodnoga bratskoga 
vijeda (National Brotherhood Council), gg. C e d a M i j a t o- 

V i c, prof. ,B g d a n P o p o v i c, Dr. Mice M i c i c (od 
Jugoslovenskoga odbora u Londonu) i drugi. 

Prvih pet redova rezerviranih sjedala bilo je zaposjednuto 
od zastupnika drustava, zaklada i institucija, koje rade za 
Srbe i Jugoslovene u Velikoj Britaniji ili su u svezi s njima. 
(Srpska potporna zaklada, Srpski Crveni Kriz, Bolnicko drus- 
tvo skotskih zena, Britski Cryeui Kriz, Odbor za ratne bje- 
gunce, Spomen-zaklada Dr. E. I n g 1 i s o v e, kraljevska ra- 
tarska zaklada za saveznike, Drustvo • krscanskih mladica, 
Srpska crkvena zaklada itd.). 

Tecaj skupstine. 

Predsjednik, otvarajuci skupstinu, rece: Mi se sasta- 

jemo danas na- posvetnu skupstinu Srpskog (jugoslovenskog) 

odbora za narodne ratne ciljeve. Drzim da nije potrebno, da 

se u skupstiui, kao sto je ova, mnogo rece o Srbiji- Mi svi 

1 Casnici giofije, u kojoj le2i London (Middlesex), a grofija je otprilike 
na§a zupanija. Dakle: veliki zupan i podzupan. 



144 

znamo sto je Srbija ucinila. Ona nije od svoje volje usla u 
rat, nego da se otoirani od tiranije, kao sto se i mi u ovoiii 
casu borimo za pravednost i cast i slobodu i protiv tiranije,. 
i ja drzim, da nijedan narod u Evropi nije za to dao Ijepsi iz- 
gled od.same Srbije. (Cujmo, cujmo, i poklici.) S ovo 
malo rijeci hocu da zamolim Njeg, Preuzvisenost srpskog mi- 
nistra> da razlozi teznje srpskog (jugoslovenskog) odbora za 
ratne ciljeve. 

Srpski m.inistar Jovan M. Jovanovic zahlvali Lord Ma- 
yoru i pozdravi prisutnoga Mr. Balfoura, talijanskoga poklisara. 
i sve druge na platformi i u dvorani On rece^: 

Gospodine nacelnice (My Lord Mayor), Vase Preuzvi- 
senosti, gospode i gospodo! Nikad nijesam vise nego danas po- 
zalio svoju nespcsobnost, da izlozim i rastumacim britskor 
publici engleskim jezikom stvar moje domovine, i ujedno da 
zahvalim nasim dobrim britskim prijateljima za njihovu pri- 
jaznu pctporu .nasih narodnih zelja i ratnih ciljeva. 

Zahvaljujem drzavnom tajniku spoljnih poslova^ za cast., 
koju nam iskazuje, jer svojom prisutnoscu pini ovaj sastanak 
jednim od vaznili dogodaja u povijesti jugoslovenskoga ple- 
mena. 

Zahvaljujem zastupnicima Kanade i drugih britskih do- 
miniona, koji su podupirali nasu stvar i pomogli nasem narodu 
u nevolji za trajanja ovoga strasnoga rata, te molim, da bi 
takod.er svojim plemenitim i prijaznim zemljacima isporucili 
nasu najsrdacniju livalu. 

. Zahvaljujem Njegovoj Preuzvisenosti talijanskom pokli- 
saru za njegovu spremnost, da svojom prisutnoscu pri ovoin 
sastanku podupre sporazum stvoren na rimskoj konferenciji 
izmedu Talijana i Jugoslovena.^ 

Lskreno zahvaljujem svim nasim brojnim prijateljima ovdje 
na ovoj platformi i u ovoj dvorani za istinsku i odusevllenu 
potporu, koju nam davaju, a napose zahvaljujem nasemi do- 
macinu, nacelniku grada, kojemu je uspjelo da ucini ovu kucu 
prijateljskim sastajalistem, gdje se mogu sastajati svi savez- 
nici, veliki i mali, i kazati svoje zelje i nakane, zahtjeve i 
ciljeve. 

Ima tome cetiri gcdine, sto je Austro-Ugarska navijestila 
Srbiji rat- Uzevsi za izliku umorstvo u Sarajevu, koje nigdje 
nije bilo jace osudeno i pozaljeno, nego u Sibiji, Austro-Ugairska 
je preduzela — prema priznanju austrijskoga kanoelara grofa 
Berchtolda i grofa Tisze, ugarskoga diktatora — »preven- 
tivni« rat protiv Srbije. Srbija nije zeljela rata, on joj je bio 
nametnut, i ona je bila prinudena da se brani. Danas je doka- 

1 Francuskim jezikom. 

2 Gosp. Balfour. 
' Ql. moje Jadransko pitanje br. III. str. 13 — 15. 



I 



145 



"zano, da se Austro-Ugarska odluciia na rat s privoljenjem Nje- 
macke. Zapa-dno-evropske se drzave podigose protiv napa- 
daca, a kasnije im se pridruzise Sjedinjene Drzave Amerike i, 
mozemo re6i, zapravo cijeli svijet. 

Kad'.prode ovaj rat, imat ce se uvesti novi red osnovan 
na pravu naroda, da sami sobom upravljaju i da zivu u slobodi 
i nezavisnosti prema propisima moderne civilizacije i medu- 
narodnoga zakona. Ta nacela, koja su primijenjena svijetu 
uopce, moraju se u buduce primijeniti svakoj drzavi napose, a 
nerocito takoder balkanskim drzavama. Otkako je postala 
drzavom, Srbija je nastojala rijecju i djelom oko ujedinjenja 
juznoga slovenskog plemena u nezavisnu drzavu. Cijeli je 
narod jednako ceznuo za tim ujedinjenjem, Srbo-Hrvati i Slo- 
vend, koji su zivjeli pod austrijskom upravom, tako isto kao 
oni, koji su zivjeli u obje slobodne srpske drzave (Srbiji i Crnoi 
God). 

Mr. H. Wickham Steed (predsjednik Srpskog drustva 
u Velikoj Britaniji) procitao je na moibu Njeg. Preuzv. srpskog 
ministra engleskim jezikom ratne ciljeve Srbije i Jugoslovena. 

»Svi Jugosloveni, gdjegod oni bill, imadu danas samo 
jedan ratni cilj, koji je zajednicki svim saveznicima: da po- 
bijede u ratu. Oni su pcmogli, i jos uvijek pomazu sa svim 
sredstvima, sto im stoje na raspolaganje, da se postigne taj cilj. 

Pouzdavajuci se u pobjedu saveznika, no zeleci da ta 
pobjeda bude odlucna — posvemasnja (integral) — srpski se 
ratni ciljevi dadu skupiti u ove cetiri tocke: 

»Prvi i glavni cilj Srbije ]est ujedinjenje Jugoslovena 
(Srbo-Hrvata i Slovenaca), koji zivu u kompaktnim masama 
i na neprekinutu teritoriju, neki unutar meda kraljevine Srbije 
i Crne Qore, neki u Austro-Ugarskoj monarhiji — ona ill zeli 
ujedinjenje u jednu slobodnu nezavisnu i narodnu drzavu. Za to 
su ujedinjenje naroda jugoslovenskoga Srbija i Crna Gora sve 
zrtvovale, a tako isto i Jugodoveni Austro-Ugarske. Oni su 
se borili pa se i danas jo§ bore (na solunskom frontu i u Rusiji) 
da oslobode svoju domovinu i da zivu u narodnoj nezavisnosti 
i ujedinjeni, cvrsto odlucivs'i, da ce odbiti svako djelomicno, 
privremeno i nepotpuno uredenje, ili odgodu koniacnoga rje- 
^enja svoga problema. 

»Drugo, sto se tice pitanja samoga Balkana, Srbija pri- 
drzava svoje stanoviste: Balkan balkanskim narodima. Austro- 
Ugarska je prva, potpomagana cd Njemacke, pogazila to nacelo 
zapremivsi i priklopivsi sebi Bosnu i Hercegovinu, te uplecuci 
se u unutrasnja pitanja balkanskih drzava, pa je tako dovela 
do prijepora i nezadovoljstva, do zeija za teritorijalnom eks- 
panzijom i konacno do rata. Srbija ne tezi za hegemonijom niti 
da bilo u kakvoj formi posreduje u unutrasnjim poslovima Bal- 
kana, nego da podupire slobodu i nezavisni razvoj balkanskili 

10 



146 

naroda, a to ce prirodno iskljuciti sve teznje za gospodstvorc 
jednoga plemenia nad drugima i dovesti do lige balkanskih 
drzava. 

»Treci od glavnih ciljeva Srbije tice se reparacije i le- 
konstrukcije opustosenih zemalja, koje nastavaju Juzni Slo- 
veni. Srbija se nada, da ce se saveznici pobrinuti, da se to 
pitanje pravedno uredi, pa ce i sama pomoci u toj nekonstruk- 
ciji, cim se ukaze mogucnost za to, onako otprilike, kako sa- 
veznici kane pomoci pri rekonstrukciji Belgije. 

»Savezno s ovim, sto je netorn kazano, cetvrti i pcsljednji 
od glavnih ciljeva SrbiJe stoji u tome, da se zavede ekonomski 
i intelektualni saobracaj sa saveznickim zemljamia, jer u tome 
vidi ona najbolju potporu i obranu naroda za buducnost i op(i- 
ravljenje od sadasnje katastrofe. 

»Ponovljena Srbija, sve kad bi i bila uveoana izlazom na 
more, da ostane u svom predasnjem polo^aju i da ne bude 
potpuno udruzena sa svojim suplemenjacima u jednu nepodi- 
jeljenu, nezavisnu drzavu, zivotarila bi i dalje, i nuzno bi opet 
pala pod zavisnost Sredisnjih Vlasfl Naprotiv bi ujedinjena 
jugoslovenska drzava sa svojim prirodnim medama i svime sto 
njima pripada, bila jak branic vrata Istoka i istodobno branic 
mira na Balkanu — najbolji prijatelj svojih susjeda i danasnjih 
prijatelja, dom slobode, pravednosti i licnih prava, te ,cuvar 
nacela, o kojima se radi u ovom ratu-« 

Mr. Balfour, koji je bio primljen glasnim. klicanjem, rece: 

Qospodine predsjednice. Vase Preuzvisenosti i gosipodo! 
Izviesno znam' da nema nijednoga Slana u ovoj skupstini, koji 
nije s dubokom paznjom i iskrenom' simpatijom saslusao izjavu, 
koju Yam je procitao Mr. Wickham Steed u imie srpskog ini- 
nistra. Dok ni|e zapoceo ovaj rat, Srbija je mozda bila pre- 
malo poznata u zapadnim zemljama, a neznanje, ili kazimo, 
srazmjerno neznanje, kojim su prilike jugoistocne Evrcpe bile 
zastrte za obicnog pcsmatraca, znatno je stezalo simpatiju 
prema njoj i prema drugim balkanskim drzavama. Ali Srbija 
je bila tocka, s koje se pokrenuo.ovaj rat. Bio to, kako nas 
je pot^jetio srpski ministar, ako nas je uopce trebalo potsjetiti 
na to, jedan od najmanje izazvanih napadaja, sto ih je ikad ve- 
lika vlast poduzela protiv male vlasti — taj austrijski ultima- 
tum Srbiji, koji Je prouzrocio inajvecu, najpogibeljniju i najgroz- 
niju eksploziju, sto je historija svijeta moze da pokaze. Srbija 
je plemenito i hrabro odigrala svoju ulogu u borbi, u koju je 
bila potisnuta kao protagonist, pa koliko je god povijest po- 
sljednjih cetiriju godina puna junackih djela sviju naroda svi- 
jeta, nijedno se junacko djelo ne istice sjajnije ili odlicnije od 
odgovora, sto ga je Srbija dala preteznim silama, koje su se 
digle protiv nje, poplavile njenu zemlju i na oko skrsile je, dok 
su zapravo njen patriotizam . i teznja k nezavisnosti jos jaqe 



147 

proplamtili negoli prijc rata. (Poklici.) Sad, otkako je 
svijet imao vremena da prosudi, koje su razlike u idejama, sto 
su civilizovani svijet podijelile na dva ostroprotivna tabora, 
dosli smo do spoznaje, da valjada najveca razlika stoji u tome, 
kako treba velika drzava da se vlada spram iftale, a sve dr- 
zave jedna spram druge. Navala Austrije na Srbiju i navala 
Njemacke na Belgiju probudile su savjest civilizovanoga Ijud- 
stva na cijelom svijetu i upozorile ga na pogibli, kojima mili- 
tarizam prijeti buducnosti Ijudstva, te da malo pomalo jedan 
narod za drugim dovede do toga, da se opre teznjama, koje bi 
nas sve, velike kao i male drzave, vrgle pod petu djelomice 
Austro-Ugarske, all zapravo pod petu Austrijina gospodara, 
Njemackoga carstva. Jugoistok bijase vrelo straha i brige za 
eVropske drzavnike kroz mnogo genei acija. Tamo Je bilo> leglo 
svada i zariste iz kojega se vise nego jedamput rasirila zaraza 
ratna. Nije ovo cas, niti ja sebe drzim pcdobnim da rasprav- 
Ijam o golemom mnostvu velikih problema, sto su nikli u 
onc-m dijelu svijeta za posijednjih vijekova, ali ovo se moze 
reci, i mora se reci, da uzmognemo razumjetr svu teskocu, 
s kojom se imamo ogledati. Kad citam historiju onoga dijela 
F:vrope, biva mi jasno, da, dok su u drugim dijelovima Evrope 
r.rirodni razvoj i lagana evolucija, i to ponajvise sredstvlma 
mira, stvorili velike narode, koji su ujedinjeni osjecajem i kul- 
turom, zajednickim nadama i teznjama — da je na jugoistoku 
Hvrope sve to razbila provala Turaka. Turcin je, drziim, u 
prvom redu sprijecio ujedinjenje jugoslovenskoga naroda, koje 
^ad ovo drustvo smatra casnim ciljem svojim da privede kraju. 
Sto je Turcin zapoceo, to je austrijskoj birokraciji uspjelo da 
dovrsi. Austro-ugarska kontrola nad drugim narodnostima u 
tome raznorodnom carstvu cesto se istakia vjestincm svojom, 
all riietko covjecnoscu, iskrenoscu i pravicnoscu. (Poklici.) 
l^osljedica je bila, da Austrijsko carstvo, skalupljeno, kako su 
u predasnja vremena bila skalupljena i druga velika carstva, 
ponajvise zenidbama monarha, nikad nije bilo podobno, mozda 
nikad nije ni iskreno zeijelo, a zacijelo nikad nije uspjelo u 
tome, da razlicne elemente, od kojih je sastavljeno, stopi u 
bilo kakvu harmonicku cjelinu. To je samo po sebi stvar naj- 
vece vaznosti za drzavnike Evrope, no kolikogod zla bilo u 
takovome stanju stvari, to se zlo, kako mi se cini, potisucustru- 
cilo time, sto je sad Njemacka potpuno zagospodovala Austro- 
Ugarskom. Evolucija Austrije dcvela je do toga, da manjina 
vlada vecinom zitelja Austro-ugarskoga carstva — manjina 
Nijemaca u jednom, manjina Madzara u drugom dijelu duali- 
sticke monarhije. 

Otkako je Austrija postala gotovo vazal Njemacke, ne- 
inoguce je reci, kako ce zitelji Austro-ugarski sami, bez po- 
moci, ikad popraviti to stanje stvari, jer ta manjina, koja vlada, 
bilo njemacka, bilo madzarska, znade, da je zavisna od Nje- 



148 

inacke, znade, da njeno postojanje kao plemena koje gospoduie. 
zavisi od Njemacke, koja je podupire protiv ve<^ine njenih via- 
stitih zemljaka. Pa znajudi to, austrijski Nijemci i ugarsKi 
Madzari (Hungarian Magyars), gospodari austrijskih domini- 
iona, moraju po'samoj prirodi stvari vazda biti zavisni od svojih 
njemackih susjeda; posljednja nada, da bi se Austrija sama,. 
po sebi samoj i od sebe sama, mogla razviti u Slobodan narod, 
u Slobodan i homogeni narod, te mogla poluciti slobodu, ta se 
posljednja nada, ako je ikad postojala, razbila pored novoga 
stanja stvari, koje je ovaj rat stvorio izmedu Austrije i Nje- 
macke. To je tuzan izglod za podcinjene narodncsti. O Polj- 
skoj sam cesto govorio, pa sad ne cu nista reel, all tko svrne 
pogled bilo na cesko-slovacku narodnost na sjeveru Austrije i 
Ugarske Hi na jugoslovensku (srpsku) narodncst na jugu 
Austrije i Ugarske, moze razbirati, <ia su ta dva plemena, koja 
gcvore srodnim jezikom., imadu srodnu kulturu i iste ideale,. 
iste zelje i iste teznje, ako pobijede Sredisnje Vlasti, zauvijek 
osudena da ostanu pcdcinjena vecina, skucena, pritisnuta, a 
mozda i smrvljena cd manjine njemacke i madzarske, iza kcje 
stoji sva snaga njemacke vojne sile. To je, gospode i go- 
spodo, po mom sudu jedan od velikih problema, koji ce, na- 
dam se, ovaj rat rijesiti. 

Ovaj je rat sasvim jasno pckazao, ako se o .tome ikad 
j-'Umnjalo, da ce narod koji je podcinjen Njemackoj — da sasvim 
otvoreno kazem — narod, koji je u zahvatu Njemacke, posve 
sigurno osjetiti svu tezinu njemackog birckratskog i vojnickog 
stroja, koji ce nastojati da ga utisne u takav kaiup, kakav bi 
pristao Njemackoj. Ja sam cbavijesten, i vjerujem da je 
istina, da bas u ovom oasu Njemacka u jednoj od onih baltickih. 
provincija, koju je odcijepila od Rusije i zbcg koje je dala 
najsvecanija ojjecanja, bas u ovom casu namece ziteljstvu te 
provincije silom svoj jezik, svoju odgoiu, svdju »kulturu«. Mi 
znademo posve tocno, sto Njemacka cini drugim drzavama,. 
kcje padnu pod njenu vlast. Te su drzave prisiljene da sluze 
ekonomskoj velicini Njemacke; one se isisavaju da dadu hrane 
teznji Njemacke za bogatstvom; njihov je prirodni razvoj osu- 
jecen i sprijecen u svrhu da se prilagodi pcjmovima njemacke 
»kulture«. Pa ako se ovaj rat ne svrsi potpunom pobjedom 
saveznika (p o k I i c i), ja ne vidim drugog izlaza — ja ne vidim 
drugog izlaza, nego taj, da ce slika Evrope biti ubuduce ona- 
kova, kakovu sam jta bas pokusao vama prikazati, i da ce*svaka 
drzava, skucena i pritisnuta od Njemacke, biti to, sto je danas 
Rumunska — nista, robinja, igracka, zrtva njemacke sile. 
(C u j m 0, c u j m 0, i p o k 1 i c i.) 

Eto, to je glavni razlog, zasto osjecam, da se mora pre- 
duzeti sve i sva, e da se sprijeci, da takav mracni udes, takva 
mracna sudbina zadesi nesretni narod na balkanskom polu- 
ostrvu, narocito Jugoslovene, o kojima sad vodimo brigu 



149 



Nijemci su, pored svega, od vajkada dusmani slovenskih ple- 
mena. Kroz sve vijekove bili su oni s njima u borbi i nastojali 
skuciti ih Dod svoju vlast, no ta vlast nije nikad, kako bi se 
moglo desiti kod drugog plemena i u srecnijim prilikama, *sa- 
zrela u srecno ujedinjenje, u kojem bi se ocitovala dobra svoj- 
stva obaju velikih plemena, nego se zavrsila kao u Austro- 
Ugarsko] s Cesima, s Jugcslovenima, s Poljaciima — zavrsila 
se vazda i svagdje krutom tiranijom Nijemaca i nesrecnim 
ropstvom Slovena. Takva je bila historija u proslosti, ali takva 
ne smije da bude historija buducnosti- (P o k 1 i c i.) 

Nijemci, bilo namjerno ili, kako prije drzim, zbo^ pri- 
rodne nesposobnosti, nijesu sposobni da razumiju ili vjeruju u 
idealizam, koji savezne narode goni na njihovu akciiu. Oni 
vazda govore o svojoj zelji za mirom — dasto, njemackim 
mircm — znajuci dobro, da je mir duboka zelja i oeznja naseg 
tako iskusancg svijeta. Ali oni nikad ne mogu razumjeti, da ne 
samo za Savezne sile, nego ni za svakoga nepristranog ne- 
Litralca ne moze biti nikakove uporedbe izmedu prilika, koje 
bi nastale njemackom pobjedom i prilika saveznicke pobjede. 
Nista ne moze biti sigurnije nego to, da sto budu saveznici 
uspjesniji, stim ce se vise siriti saveznicki ideali narodne ^lo- 
bode, narodnog razvcja i narodne nezavisnosti, Nista naprotiv 
ne moze biti sigurnije nego to, da ce se, ako Nijemci budu 
uspjesni, opseg njemaickog gospodstva — ekonomskog, kultur- 
nog i politickog gospodstva — poput zaraze rasiriti preko cije- 
loga civilizcvanoga svijeta. (P o k I i c i.) Nema uporedbe iz- 
medu ta dva uspjeha. U drugim su ratovima narod ili grupa 
naroda, koji su pcbijedili, rastegnuli svoj teritorij, uvecali svoj 
ugled, a mczda stekli i maferijalnih probitaka, ali nikad u pcli- 
tickoj historiji svijeta nijesu dva ideiala dosla ,u takav sukob. 
To nijesu dvije grupe naroda, koje se bore za teritorij i natezu 
za prevlast. To su dva ideala — jedan s neba, drugi iz pakla 
— (p o k 1 i c i) — koji se bore za gospcdstvo, a od uspjeha te 
bcrbe zavisi udes svijeta. 

Taj udes ukljucuje jos mnoga plemena i mnoge narode 
pored Jugcslovena, u koiih smo se interesu danas sastali, i 
koji su s cnim drugim narodima dijelili opasnosti i pogibije i 
nevolje rata- Ako Bog dade, oni ce takoder dijeliti njihov 
triumf, te ako i kad nastupi srecni dan, da se proglasi mir — ne 
njemacki mir niti britski mir, niti francuski mir, vec mir civi- 
lizacije — kad taj srecni dan nastupi (pokiici), nadam se, 
da ce srpski ministar ne samo moci okom' zahvatiti statu do- 
movinu svcju, nego i ono pleme, kojega je domovina njegova 
samo dio, i da ce m.oci kazati, da su oni bili podobni da dobiju 
potpuni dio probitaka, sto ih budemo stekli nasom obilno pro- 
lijevancm krvlju i razasutom imovinom — a takav 6e nam 
uspjeh uliti uvjerenje, da je dobitak, ma da je zrtva bila teska, 
J vise nego srazmjeran sa zrtvom. (Pokiici.) 



150 

Lord Mayor rece, da ce zbog neprisutnosti Sir Ro- 
berta Bordena, koji je trebao govoriti, ali je bio sprijecen doci, 
pozvati Sir Qeorgea Perley-a, vrhovnog puTiomocnika (High 
Commissioner) Kanade. 

Sir George Perley (u ime Sir Roberta Bordena) rece: 
Sir Robert vrlo zali, da mii je zbog poslova ratnog mini- 
starstva nemoguce ovdje pribivati, pa me zamolio, da ga za- 
mijenim te ocitujem simpatije Kanade pri ovom pckretu. Stoga 
se razloga nalazim ovdje. Reklo mi se da ne cu biti pozvan 
da govorim, ako dodem, ali moj m^e prijatelj zamolio, da kazem 
nekcliko rijeci, i ja to rado cinim-. 

Ovaj pokret i narod, za koji se on cini, uzivaju u punoj 
mjeri simpatiju Kanade. Jedva treba da recem, da zalim sto 
se u pogledu trh csobitih ciljeva i teznjia ne osjecam msjero- 
davnim izreci kakvo misljenje, ali to mogu ireci, da smo mi 
Kanadijci pcsli u ovaj rat bez ikakove teznje da dobijemo za 
se teritorija ili sto slicno, vec smo posli, jer smo dio carstva 
i jer su nasa prava niapadnuta, te smo odlucili svom silom opri- 
jeti se pritisku sto bi ga izvodili Nijemci na nama, da oni pobi- 
jede. Mi smo demokratski narod, koji Ijubitno slobcdu, te mi 
se boTimo, da te povlastice sacuvamo zai nasu djecu i da im ill 
predamc, kako smo ih primili. Srbi su bas u istom polczaju- 
Mi branimo male narode, i pravc malih naroda da sami sebe 
upravljaju, i da sebi izgrade svoju buducnost, kako to oni sami 
zele. U tom je pogledu nasa simpatijia uz male narode, a ne- 
voilje i muke Srbije i Srba duboko nais se doimlju, i mi cemo 
od srca podupirati sve sto bi moglo olaksati te muke. To je 
sve, sto sam danas htio reci," ali izvjesno znam, da' je ovdje 
Sir Robert Borden, koji se tim pitanjem mncgo bavio, da bi 
bio duze govorio. Veselim se i ponosim, sto sam ovdje na 
ovom sastanku. 

Lord Mayor rece, da je imao govoriti Mr. Arthur- 
Henderson, ali da zbog bolesti nije mogao pribivati. Stoga ima 
cast pozvati Dr. Benesa, glavnog tajnika iCeskoslovackoga Na- 
rodnog Vijeca u Parizu, jednoga od one trojice muzeva, koji 
upravljaju ceskoslovackim pokretom. 

Dr. Benes — koJi je bio srdacno pozdravljen. — rece: 

Vasa Preuzvisenost, gospode i gcspodo! Ja se vrlo ve- 
selim, da mogu u ime Cehoslovaka izreci nekcHko rijeci na 
ovom sastanku u cast stvari SrbiJe i Jugoslovena. Narocito 
hocu da ovom prilikom istaknem dvije tocke: Najprvo hocu da 
istaknem solid arnost i istovetnost ciljeva kod Cehoslovaka i 
Jugoslovena u njihovoj zajednickoj borbi protiv njihovih zajed- 
nickih neprijateljia Nijemaca i Madzara. Ta je solldarnost pot- 
puna; ona se ocitovala vec na pocetku rata, kad su se nasi 
vojnici kratili bcriti protiv Srba- Ona se ocitovala takoder ka- 
snije, kad su nasi cesko-slovacki voj'nici u velikom broju stu- 



151 

pali u srpsku vojskii i pomagali Srbima svim sredstvima, §to 
su ih imali na bojnom polju u Srbiji, u Dobrudzi i u Solunu. 
Ta se solidarnost narocito ccitovala u Austro-Ugarskoj u nji- 
hovim politickim borbama. Nikad nije bilo ocitijeg i dirljivijeg 
primjera prisne i bratske kooperacije, nego sto se sad vidi 
i-zmedu Ceha i Jugoslovena u Austriji. Oni vazda idu rukom 
ispod ruke, kad poduzimaju navalu na Nijemce i Madzare i 
protiv vlade. Zajedno se oni prijete nasim zajednickim nepri- 
jateljima, slabe ih i smucuju, a naskcro ce se dici u otvorenoj 
buni protiv austro-ugarskoga carstva. 

Razlog je tome jednostavan: 1. oni zele pokazati cijelom 
svijetu, da oni narodi u Austro-Ugarskoj, kojih simpatije stoje 
uz saveznike, zele propast Austro-Ugarske; 2) oni zele tako- 
der pokazati, da su austro-ugarski problemi i problemi Cen- 
tralne Evrope u glavnom tijeno vezani jedni s drugima. Tko 
hoce da povoljno rijesi poljski problem, ne smije zanemaritl ni 
Cehe ni Jugcslovene, ni Rumune ni Talijane Austro-Ugairske. 
Koji se god od tih problema kusa rijesiti, svak ce pri rjesava- 
nju naici na pitanje o egzistenciji Austro-Ugarske. Ta se cinje- 
nica, ta velika politicka istina ocituje u prisnoj kcoperaciji Ce- 
ll oslovaka i Jugoslovena. 

Nas narod racuma s apsolutnom potrebom, da nestane 
Austro-Ugarske. Mi isticemo tu potrebu ne samo zato, sto od 
nje ocekujemo nas© pctpuno oslobodenje, nego sto je sma- 
tramo nuznim uvjetom pravednoga i trajnoga mira. Mi znanio, 
da ne ce biti mira u Srednjoj Evropi, ako Austro-Ugarska bude 
dalje postojala. Mi znamo, da cemo, ako se spase Austrija. 
za kratko opet biti prisiljeni boriti se protiv saveznika, a u 
prvom. redu protiv Velike Britanije. Nas se narod stoga od- 
iucno bori ne samo za svoju slobodu, nego i za slobodu Evrope. 
To je misao naseg saveza s Jugoslovenima, a tu sam cvrstu 
odluku Ceha i Jugoslovena danas dosao ovdje da .'zrecem. 

^ivjela slobcdna Jugoslavija, zivjela slobodna Ceska! 

Mr. Wickham Steed rece: Gospodine nacelnice (My Lord 
Mayor), Mr. Balfour, Vase Preuzvisencsti, gospode i-gospodo! 
Ponesto je teska zadaca, da Vam progovorim, posto ste culi 
krepke rjjeci iz ustiju nasega prijatelja Dr Benesa, jednoga od 
velikog triumvirata ceske vlade izvan Ce^ke — druga su 
dvojica prcfesor Masaryk i general Stefanik — velikog trium- 
virata, koji danas upravlja silama, zivotnim silama ceskoga 
naroda. Otkako je Mr. Balfour postao drzavnim tajnikom 
spoljnih poslova, nijedan ga akt nije toliko prcslavic kao onaj 
telegram, sto ga je prije par sedmica poslao ceskoslovackoj 
vojsci, i u kojem je priznaje .saveznom silom, posto je u Parizu 
razvila svcj stijeg. (P o k 1 i c i). A u tome je istom telegramu, 
ako se dobro opominjem, nagovijestio stvaranje jugoslovenske 
drzave, i time ujedno nagcvijestio svoju prisutnost ovdje pri 



152 

ovom sastanku, da ciljeve istaknute od Njegove Preuzvisenbsti 
srpskoga ministra, sto sam Yarn ih imao cast procitati, u ime 
svoje vlade sluzbeno podupre. 

Ali ja nijesam pozvan da govorim o tome predmetu. 
Duznost mi je samo' da Yam kao predsjednik Srpskog drustva 
u Yelikoj Britaniji dadem racuna o djelu, sto ga je to drustvo 
pokusalo izvrsiti od svoga osnivanja prije gotovo dvije godine, 
U redu je, da se taj racun dade u ovoj dvorani, jer je u ovoj 
dvorani pod predsjedanjem odlicnoga Lorda Mayora i dobroga 
prijatelja Srbije, Sir Charlesa Wakefielda, ovo drustvo stupilo 
u 2ivot. Tom je prilikom govorio, u oktobru 1916., Lord 
Cromer, njegov predsjednik. Ciljevi su drustva dobro poznati. 
Ono hoc© dai rasiri u Yelikoj Britaniji bolje razumijevanje o 
tome, sto jest Srbija, i o njezinu polozaju kao cuvarici vrata 
Istoka; bolje razumijevanje o istovetnosti juznoslovenskih i 
talijanskih interesa, i o sporazumu izmedu Italije, Juznih Slo- 
vena' i Rumunske. To je njegova glavna svrha. 

Isprva mu put nije bio gladak Na neki se tajanstveni 
nacin kazivalo, da je ono neprijateljsko Italiji, unatoc izjavama 
Lorda Cromera, cije su rijeci, vjerujte mi, zasluzivale povje- 
renja — unatoc njegovim izjavama, da on ne bi htio imati ni- 
kakva posla sa Srpskim drustvom, kad bi bilo u njem ijedne 
osobe ili ijedne tendencije neprijateljske Italiji. Pokusalo se 
nagovoriti ga, da napusti predsjednistvo, ali on je to odlucno 
odbio. Loird Cromer i clanovi izvrsnoga odbora drustvenoga 
— muzevi k.zene, koji su svi poznavali Srbiju, Italiju i Austro- 
Ugarsku — izvrkni je odbor, kazem, osjetio, da je kraj ne- 
sporazumka, sto se porodio, bezuvjetno nuzno, da se pokusa 
stvoriti slogu i jedinstvo tamo, gdje vlada nesloga i teskoca. 
U takvu smo se polozaju mi nalazili. Ulazak Italije u rat 
rodio je provalom neprijateljstva od strane bas onih austro- 
ugarskih naroda, koji bi po prirodi stvari, ciui se, morali naj- 
prvo pozdraviti posredovanje najmodernije od liberalnih dr- 
zava Evrope, koje sva historija nije drugo, vec ziva obrana 
naicela narodnosti. Pa ipak smo vidjeli, da je austrijska himba, 
posluzivsi se bludnjama saveznika, stvorila i zaprijetila se da 
ce stvoriti tu situaciju. Ali mi smo, ne plaseci se Oipozicije, 
kadsto i klevete, prihvatili se posla da rastumacimo, da poku- 
samo razloziti Juznim Slovenima prave ciljeve Italije, a Italiji 
interese Juznih Slovena. I malo po malo poslo nam je z:i 
rukom zbliziti Talijane i Juzne Slovene, te konacno su pro- 
sloga miarta neki od nas imali cast da potpisu svoja imena pad 
talijansko-jugoslcvenski ugovor (agreement), koji je bio 
osnova kongresu clanova austro-ugarskih narodnosti, obdrza- 
vanoga proslog aprila pod auspicijama ili da bolje reknem, s 
privoljenjem (adhesion) talijanskoga ministra predsjednika.' 
(P k 1 i c i). 

1 Uporedi moje Jadransko pitanje br. III. str. 13 — 15. 



153 

Vi se mozda ne sjecate svih tocaka toga talijansko-juzno- 
slovenskoga uROvora. To je vrlo kratak, ali vrlo vazan doku- 
menat; po mom sudu dokumenat, koji bi, kad se jednom u 
bududim godinama ogledamo na nj — mogao postati i mogao 
biti priznavan kao jedan od stupova evropskog mira — mira 
koji mora pozivati na sporazum, na pravedan sporazum, kakav 
mora da nastupi iza svrsena rata- 

Evo te cetiri tocke: 

Zastupnici talijanskog naroda i jugoslovenskog nairoda 
sporazumljuju se narocito u ovome: 

1 U odnosima izmedu talijanskoga narcda i naroda Srbo- 
Hrvata i Slovenaca, poznatih takoder pod imenom jugosloven- 
skoga naroda, zastupnici obaju naroda priznavaju, da su je- 
dinstvo i nezavisnost jiigoslovenskoga naroda zivotni interes 
Italije, bas kao sto je dovrsenje talijanskoga narodnog jedinstva 
zivotni interes jugoslovenskoga naroda, i zato zastupnici obaju 
naroda jamce jedni drugima, da ce upotrebiti svako sredstvo 
u svrliu, da bi se za vrijeme rata i u casu mira te teznje obaju 
naroda potpuno ispuniie. 

2. Oni ccituju, da je oslobodenje Jadranskog mora i 
obrana njegova protiv svakog sadasnjeg ,i buduceg neprijatelja 
zivotni interes obaju naroda. 

3. Oni takoder jamce jedni drugima, da ce u interesu 
dobrili i iskrenih odtiosa izmedu oba naroda u buduce prijatelj- 
ski rjesavati razlicne teritorijaine prijepoic na osnovi nacela 
narodnosti i prava samocdredenja, i to na takav nacin, da ne 
povrijede zivetne interese obaju naroda, kako ce biti odredeni 
u casu mira. 

4. Onim plemenskim grupama jednog naroda, za koje ce 
se pckazati potreba da ih se ukljuci u mede drugoga naroda, 
bit ce priznato i ujamccno pravo njihova jezika, njiiicve kul- 
ture, njihovih moralnili i ekonomskih interesa. 

To je bio ugovor sklopljen izmedu talijanskiti i juznoslo- 
venskih zastupnika te nekili clanova nasega drustva. Mi ga sma- 
tramo nasim najvecim djelom, i to je zasad kratka histu- 
rija Srpskoga drustva u Velikoj Britaniji- Ali ono ima jos vecili 
djela na umu. U vezi sa srodnim drustvima kao s Englesko- 
rumunskim drustvom, Englesko-talijanskim drustvom, pa ne 
iskljucivsi ni Engleskc-helensko drustvo, i nadajuci se da cemo 
jednoga dana imati Englesko-poljsko i Engiesko-cesko drustvo 
(poklici) — u vezi s tim srodnim drustvima treba da 
izvedemo jos vece djelo, naime da pcucimo britsko javno mi- 
sljenje o poHtici poljskcg, ceskoslovackoga, jugoslovenskog, 
rumunskog i helenskog pitanja, tako da, kad nastupi dan mira, 
dan opasniji od! svakoga dana boja, mozemo da imamo odre- 
deno i odlucno javno misijenje. Dr. Benes, koji ima pravo da 
govcri za narod, koji tri stotine godina vodi borbu, sto je vo- 



154 

dimo danas, rekao nam je, da su ta sva pitanja nerazrjesivo. 
vezana .Zajedno. Saveznicka politika mora \<^i odlucno smje- 
rom oslobodenja podjarmljenih naroda Austro-Ugarske. Cesto 
cujemo kazivati, da ne smije biti: raskomadanja Austro-Ugarske,. 
kao da je Austrija njezno, slabasno, djevicansko tijelo, koje mi 
surova celjad, mi' nemilosrdni saveznici, hocemo da raskinemo 
ud po jidl Austrija je lesina, koja u naborima svoje isusene 
koze gusi, mnostvo mladih naroda, sto nastoje da se rode na 
svijet. Milnoramo podupinati rodenje tih naroda. (P o k 1 i c i.) 
Sto je Austrija? J a iuikad nisam vidio Austrije u ratno vri- 
jeme. Poznavao sam ponesto Austriju u doba mira. Trebalo 
mi je sest godina bcravljenja u Austriji dia Shvatim, da ne znam 
nista o njoj- Trebalo mi je iza toga cetiri godine da pocnem 
pomalo razumijevati, sto je Austrija. U doba mira ona nije 
cairstvo ili demokratska nacija, vec sultanat, upravljan poput. 
mnogih drugih sultanata od tudeg protektora. Jedan je Prus 
— a Prusi kadsto umiju kazati brutalnu istinu — napisao, da 
»Prusija nema tijela za svoju golemu dusu, a Austrija nema 
duse za svoje golemo tijelo.« Istina je, da Austrija nema duse. 
Austrij'ski se poslovi obavljaju nekom bestrasnom pakoscu, 
koja bi drugdje' bila nedokuicljiva. Oni koji joj pripisuju bilo 
kakvu moralnu namjeru osim da sacuva dinastiju, imadu pot- 
puno krivo. 

All ja sam Austriju po-znavao samo za vrijeme mira. U 
ratno je doba austrijsk'i sistem potisucustrucen. Drago nam ]e 
da ovdje vidimo taiijankoga poklisara. Italija ima dugu zajed- 
nicku medu s Austrijom, ali ja sumnjam ima li drzave u Evropi, 
koja manje razumije Austriju od Italije. Prije nekog vremena 
imao sam prilike, na talijanskom frontu, da govorim s jednim 
vrlo obrazovanim oficirom iz Trentina- Otkako je rat otpoceo,, 
on je ispitivao Austrijance, koji su se predali, ili bili zarobljeni 
ili dragovoljno presli preko. On mi je kazao: »Ja sam se 
rodio u Austriji, ali sam trideset godina izbivao iz domovine. 
Kadsto sad dolaze neki od mojih TOdaka iz Trentina i preda- 
vaju se. Treba mi cetrnaest dana, dok im rastumacim sto je 
slobodna zemlja. Vazduh u kojem su zivjeli potpuno je raz- 
lican od nasega. Oni ne mogu vjerovati u kakvu islcrenost 
misli ili nakane. Oni su pljasljivo nepovjerljivi i ne znaju, kamo 
da se krecu.« Oni su zivjeli u vazduhu, gdje se za vrijeme 
mira anonimna denuncijacija na sudistu primaia kao dokaz, i 
gdje je rijec jednoga zamdara mogla baciti u tamnicu muza ili 
njegovu zenu ili sestru, gdje u ratno doba moze anonimna de- 
nuncijacija muza ili njegova oca ili zenu dovesti na stratiste. 
U takvu vazduhu svaki covjek sumnja o svakom drugom' co- 
vjeku i sva vlast kao da je negacija Boga. I to smo pozvani 
da ocuvamo? A tko nas to poziva? Tri su glavne sile, koje 
nastoje ocuvati Austriju; cetvrta Je i najstrasmja od sviju ne- 
znanje saveznika- A one tri aktivne sile sve su internaeionalne :. 



155 

interacionalna fmancija ilii zlatna internacionala, ultramonta- 
nizam ill crna internacionala, i internacionalni njemacki socia- 
lizam ili crvena internacionala — zlato, crno i crveno, boje 
Velike Njemacke. Kadsto djeluju • udruzeno, kadsto svaka 
napose. Hocemo li dati da one nama gospoduju? Od inter- 
nacionalne financije mi se pocinjemo cuvati, all ne dovoljno. 
I od ultramonizma mi se donekle cuvamo, a pcmazu nam mnogi 
odlicni prelati i mnogi iskreni sinovi rimske crkve. I u Rimu, 
inislim, sad znodu, da interesi religije iziskuju oslobodenje ka^- 
tolickih naroda, koji, ako iin se porice njihova narodnost, mogu 
traziti u drugom vjerozakonu oslobodenje od veza, koie ih 
vezu na habsburske taljige. Onda je tu internacionalni socia- 
lizam. Cudno je, kako svak moze opaiziti u svakoj skupstini 
socijalista, koji stoje pod utjecajem M^arxovih ideja, kad se po- 
krene pitanje Austrije, kao da mraz pada na skupstinu. Otkud 
dolazi taj neobicni zadah austrijske influence? Pitao sam to 
vode radnistva, ali oni jos nijesu bill kadri dati mi odgovora. 
Na6i ce odgovor u smjeru intennacionabe financije. 

Kad smo proucili ta pitanja i jasno ih progledali, mi cemo 
doci do jedinoga zakljucka, da je oslobodenje podjarmljenih 
naroda Austrije, ukljucivsi Poljsku, neophodno potrebno za 
mir Evrope. Zasto? Uzmimo najblizi racun. Ako se ne stvori 
Bohemija, ili bolje Ceskoslovacka, za trideset se godina ne 
ce mcci nastaviti u Londonu. Ako se ne stvori Jugoslavija, 
ne ce se moci nastavati u Venedji, Milanu, pa ca i u Rimu- 
Samo ako stvorimo te zive nenjemacke drzave, koje ce biti 
ekonomski, a valjada i politicki udruzene; samo ako stvorimo 
tu nenjemacku pregradu kroz Evropu od Qdanskcga do Jadran- 
skoga mora, mcci cemo uvjeriti njemacke narcde, da se rat 
ne isplacuje, jer da mlade drzave imadu jacih sila da se cd- 
brane od njihova gcspodstva, te da oni moraju pravicno posti- 
vati svoje sloibodne i nezavlisne susjede. 

Ako nemate toga rjesenja, njemacki ce se militarizam 
opet podici. Tisuce aeroplana ucijiit ce nase velike gradove 
nenastavljivima, jer std je moguce dauas, kud i kamo je vise 
moguce za dvadeset godina. Obrane ne ce biti. Ima samo 
jedan put iz ovoga rata: on ne vodi ni okolo, ni prijeko, ni 
ozdo, vec »naskroz«. (Poklici.) A taj put lezi politicki i, 
po mom sudu, i vojnicki u sporazumu izmedu Italije, Jugoslo- 
vena, Cehoslovacka, Poljaka i Rumuna, i vodi kroz srce Au- 
strije, a time ce i Njemackcj biti podsjecene noge. (Poklici.) 

Poslije toga govora predsjednik je zakljucio skupstinu. 



rJ56 

95. 

Pravilnik Narodnega sveta. 

Ljubljana, 16. augusta 1918. 
Uvod. 

1. Nas naraen je, da se za v monarhiji zivece Slovence, 
Hrvate in Srbe ustanovi skupni »Narodni odbor«, kjer bodo po 
medse hoino dogovorjenem proporcu zastopani vsi politicni 
cinitelji, ki na temelju edinstvenosti jugoslovanskoga naroda 
hocejo izvojevati samostojno jugoslovansko drzavo- 

2. Za ozemija Cislajtanije se osnuje Narodnj,. svet, kate- 
rega namen in delokrog je, sklepati in odlocevati o vseh zade- 
vah, ki jih v Narodnem svetu zastopani cinitelji priznajo za 
skupne. 

3. Skupne zadeve v smJslu tocke 2. so zlasti: 

a) Delo za ujedinjenje jugoslovenskoga naroda v samo- 
stojno drzavo. 

b) Smctreno delo za popolno ravnopravnost nasega je- 
zika V §olah, uradih in v vsem javnem zivljenju. 

c) Varstvo narodnih manjcin, uredba majsinskega dela 
in boj za narodno solstvo. 

d) Uveljavanje nasega jezika v vseh javnih uradih in 
podjetjih. 

e) Obramba in pospesavanje skupni'h kulturnih zadev. 

f) Obramba in gojitev skupnih gospodarskih interesov 
ter zavesti gospodarske osamosvojitve. 

g) Reprezentacija naroda in pospesavanje narodnih ko- 
risti na zunaj, dogovorno s pariamentarno delegacijo. 

h) Vprasanja, ki se ticejo narodne casti in discipline. 

Organizacija narodnega sveta. 

4. Narodni svet tsestoji iz 50 cianov. Od teh jih otpade 
na Dalmacijo 12, ki jih izberejo tamkajsni politicni cinitelji v 
medsebojnoim sporazumu, na Istro 5, ki jih imenuje politicno 
drustvo za Istru v Pazinu, na Trst 2 (politicno drustvo Edinost), 
na Vseslovensko Ljudsko Stranko 18 in na Jugoslovansko de- 
mokratsko stranko 10. Socijalnim demokratom priticejo 3 
mandati. Stranke izbirajo svoje zastopnike putom izvrseval- 
nih odborov, oziroma odborov pcliticnih drustev in sicer za 
dobro enega leta. Imajo pa pravico jih vsaki cas odpoklicati, 
V tem slucaju, kakor tudi v slucaju odstopa in smrti moraju 
izvrsevalni odbori, odbori politicnih drustev imenovati nove 
•clane tekom enega meseca za ostalo funkcijsko dobo. 

Sedez Narodnega sveta si izberejo clani z vecino glasov. 



15? 

Sedezi strank, ki niso pristopile, pa priznavajo nacela 
Narodnega sveta, ostanejo nezadeseni, vendar more Narodni 
svet te stranke po pctrebi vabiti k sejam. 

5. Narodni svet deluje: 

a) V plenumu, ki se shaja k rednim sejam vsako cetrt- 
ietje, k izrednim na poziv predsednika lali na zaiitevo vsaj 10' 
clanov in sicer v tem slucaju najkasnije v 8 dneii po obvestitvi 
predsednika. Plenum voli predsestvo, odseke, sprejema po- 
rocila predsedstva in sklepa o njih, daje navodila za njega delo- 
vanje, odbira nadzorcvalni cdbcr za financijelno poslovanje in 
sklepa na zeljo polovice svojiii clanov o predlogili, ki v pred- 
sedstvu niso dosegli dvetretjinske vecine; 

b) v predsedstvu, ki sestoji iz 8 clancv (predsednika, pod- 
predsednika, tajnika in 4 clanov) in ki vodi vse poslovanje 
Narodnega sveta, ki ga predstavlja ma zunaj, osnuje pisarno,. 
sprejema porocila odsekov, sklepa in izvrsuje njili predloge,. 
imenuje zaupnike, izbira in upravlja denarna sredstva. Clani 
predsed&ty_a, ki bivajo izven sedeza Narodnega sveta imajo 
vsak svojega namestnika, kvoljenega na predlog izvoljenega 
clana od plenuma izmed clanov Narodnega sveta. Narnestnik 
Da ne izvrsuje posebnili funkcija svojega mandata, temvec je 
zglelj prisednik; 

c) V odsekih za priprave vaznih skupnih nalog. Pri teh 
odsekih se imajo pritegniti na delo zastopniki vaznih stanov 
in strok. Osnujajo se s sklepom plenuma, ki imenuje clane, ti 
pa lahko kooptirajo in si sestavijo poslovni red v s.porazumu 
s predsedstvom. Taki odseki, ki se.osnujejo po potrebi so 
n. pr. Za propagando, tisk, za izdajo brosur, za narodno stati- 
stiko, za dolocitev narodnih mej, za ustavne reforme, za 
ustavne projekte narodne drzave, za pripravo pogajanj med 
narodi, za manjsine, za solstvo, za gospodarsko koncentracijo, 
za narodno uradnistvo, zeleznicarstvo, novinarstvo, za finan- 
ciranje Narodnega sveta i t. d. 

V vseh skupinah se glasuje z dvetretjinsko vecino pri- 
sotnih. Ce ugovarja ena tretjina se ima glasovanje preloziti 
na prihodnjo sejo, koje datum doloci vecina. Plenum ie sklep- 
cen, ce je prisutnih 20 clanov, predsedstvo pa, ce je prisotnih 
5 clanov, odseki, ce je prisotnih ena tretjina clanov. Ce se ^.sta 
zadeva obravnava v odsekih ali predsedstvu dvakrat ali oba- 
krat ugovarja sklepu ena tretjina navzocih, obravnava nadalje 
o njej predsedstvo oziroma plenum- Ce se ista zadeva obrav- 
nava dvakrat v plenumu in obakrat ena tretjina navzocih ugo- 
varja protj sklepu, je smatrati., da je doticna zadeva izlocena 
iz delokroga Narodnega sveta. 

6. Ce pride do prepira v kakem formalnem vprasanju v 
narodnem svetu, ali ce se stranke v sporu v kaki castni zadevi,. 
ki je V zvezi z delokrogom narodnega sveta, podvrzejo raz- 



il58 

sodiscu, razsodi le to do prostem prevdarku. Predsedstvo voli 
vsako leto 3 razsodnike, a stranke se v sporazumu s predsed- 
stvom zedinijo lahko tudi za drugacno razsodnistvo. 

7. P^temozanje Narodnega sveta ce iz njega izstopi nad 
polovica clanov, pripade manjsinskim organizacijam po sklepu 
razsodisca. 

8. Ta statut je mogoce spremeniti le v soglasju s udele- 
zenimi strankami. 



96. 

Narodni svet. 

L j u b 1 j a n a, 17. augusta 1918. 

O ustanovnem zboru narodnega sveta v Ljubljani se je 
izdal naslednji 

komunike: 

Ustanovni zbor Narodnega sveta v Ljubljani se je vrsil 
dne 16. in 17. avgusta 1918- o posvetovalnici mestnega magi- 
strata Ijubljanskega. Narodni svet se je sestavil iz odpo- 
slancev, ki so jih imenovale sledece organizacije: 1. Yseslq- 
venska Ijudska stranka; 2. Jugoslovanska demokratska stranka; 
3. Jugoslovanska socijalno-demokratska stranka, ki sicer ne 
poslje svojih delegatov kot clanov N. S., a se bo delovanja 
N. S. vendar udelezevala; 4. Trzasko politicno drustvo »Edi- 
no.st« ; 5. »Politicno in gospodarsko drustvo za Slovence in Hr- 
vate V Isitri«; 6. Katolisko politisno in gospodarsko drustvo 
za Slovence na Koroskem.« Dalmacija sicer ne pristopi for- 
malno k Ijubljanskemu N. S., ker bi se vsled prevelikih pro- 
metnih tezkoc dalmatinskim poslancem ne bilo mogoce ude- 
lezevati se] N. S., vendar je poslala svoje delegate k ustanov- 
nemu zboni N. S. Nekateri delegati pa bodo redno prihajali 
k posvetovanjem N. S. v Ljubljano. 

Narodni svet v Ljubljani se smatra kot del vseob- 
cega Jugoslovia'nskega narodnega odbora, 
ki se bo v kratkem sesel v Zagreb u. 

Na zboru, ki se Je vrsil 16. in 17. avgusta 1918., je naj- 
prej sklicatelj dr- Ant. Korosec opisal splosni politicni 
p o 1 o z a j in razvijal v o d i 1 n e i d e j e, ki so privedle do 
ustanovitve Narodnega sveta. 

Yel'ike nove ideje so z zmagovito siloi nastopile posebno 
ob koncu tretjega leta svetovne vojske. Bliza se novi vek clo- 
vestva. Kruta sila meca je dosedaj gospodo- 
V a 1 a in urejevala svet. Narod, ki je imel moicnejse in srec- 
nejse orozje je neusmiljeno tlacil sibkejsega. Vera v mec je 
dosegla vrhiunec v svetovni vojski. Preziveli smo trenutke, 



159 

:o se je zdelo da bo i nadalje surova sila vladala nad celim 
■clovestvom. Danes je ta vera v mec za vecne case obsojena. 
Krizano clovestvo vstaja k novemu zivljenju, k zivljenju pra- 
vice in clovekoljublja. N e n a k r v a v i h b o j i s c i h, a rn- 
pak z razumcm, oplojenim s Kristusovo Iju- 
beznijo, naj se v bodoce urede razmere med 
p s a m e z r { m i n a r o d i s v e t a. 

Nesteti pctokli prelite krvi so ustvarili izviseno' idejo o 
svetovni pravicnosti. Izraz te ideje je samoodlocba na- 
r o d a. Odstraniti se morajo velike krivice, ki so se godile 
doslej. Vzvisena lideja o samoodlopbi narodov ne zahteva ma- 
sice van ja za tisocletne krivice, pac pa torezpogojno osvobo- 
ditev vseh nesvobodnih narodov- Svet, ki je obrtojal iz go- 
spodov in tlacanov, se potaplja v preteklost — na njegovo 
mesto stopa velika druzina svobodnih in ednakopravnih na- 
rodov. Bliza se dan in uresniici se najvecja ideja, ki jo je kedaj 
clovestvo poTodilo, ideja o samoodlocbi narodov. 

Slovenski narod se ie z vsem upom oprijel te velike odre- 
silne ideje. Pred vec kakor tisoc leti smo imeli svoje kralje- 
stvo, V katerem smo bili svobodni. Takrat je bil nas narod 
nositelj vseh kulturnih in drzavnih pravic. Ali kmalu je slo- 
vensko kraljestvo propadlo, zguibili smio svobodo ter postali 
tlacani. V dobi tlacanstva smo se sicer zavedali, da smo Slo- 
venci, da smo tesno spojeni po krvi, veri in jeziku in kulturi, 
a gospodovaii so nam tujci sebi v prid. Drzavne pravice, ka- 
tere je uzival in izvrseval slovenski narod v svoji drzavi, so 
presle za vec kot tisoc let v tuje roke. Samoodlocba na- 
rodov nam jih bode zopet vrnila, ter zdru- 
zila troimeni narod Slovencev, Hrvatov in 
Srbov v samostojno veliko drziavoJugosla- 
v i j o. 

Narod, ki hoce bit: nositelj drzave, ki hoce prevzeti in 
izvrsevati drzavne pravice v blagor Ijudstva, mora zbrati 
V s e d r z a V n o t V o r n e m o c i v e n o t o. Stranke mo- 
rajo izlociti vprasanja, dotikajoca se usode vsega naroda iz 
vojega delokroga ter jih prepustiti Narodnemu svetu. Slo- 
venski narod si je izbral Narodni svet zlasti za to, da bo pri- 
pravljen na oni zgodovinski trenutek, ko prevzame 
skupno z Hrvati in Srbi vse" pravice in dolz- 
nosti drzavne samostojnosti. 

Predsednikovemu porocilu je sledila temeljita debata, po 
kateri se je redigiral p r a v i 1 n i k N. S. 

Po tern pravilniku je glavni namen N. S. delo za ujedi- 
njenje jugoslovanskega naroda v samostcjno drzavo. 

Razen tega je namen N. S. : 

a) obramba in pospesavanje skupnih kulturnih zadev; 



160 

1)) obramba in goiitev skupnih gospodarskih intercsov 
ter zavest gospcdarske osamosvojitve ; 

c) reprezentacijia naroda in pospesavanje narodnih kori- 
sti na zunaj, dogovorno s parlamentarno delegacijo. 

N. S. bo imel tudi nalogo, sklepati in odlocevati o vseh 
zadevali, ki jih v N. S. zastopani cinitelji priznajo za skupne. 

Da bo mogel N. S. izvrsiti vse to, so se izvolili sledecl 
odseki: 

1. Or g ani z a ci jsk i odsek bo pomagal predsed- 
stvu pri organizaciji in bo izdelaval nacrt za preuredbo skupne 
narodne organizacije v sporazumu s strankami. Ta odsek 
bode organiziral delo,ki ga bodo vrsili posamezni >okraji in 
obicine. 

2. U s t a V n o-p ravni odsek sebo pecal o temeljL 
bodoce ustave in uprave. 

3. Odsek za propagandobo pojasnjeval ozji in: 
sirsi javnosti nase cilje. 

4. Odsek za varstvo nasih interesov na- 
pram obstojeci admiTiistraciji- Ta odsek se ba 
bavil z borbo za enakopravnost nasega jezika v solah, uradih 
in vsem javnem zivljenju. 

5. Odsek za gospodarsko koncentracijo 
bo zbiral nase gosnodarske sile in jih smotrno vodil. Za sedaj 
bo posebno paznjo posvecal prehrani onih krajev nase domo- 
vine, ki^ so v tern pogledu potrebni nujne pomoci, obnovi nasi]l^ 
po vojni opustosenili dezel ter vsem vp^asanjem prehodnega 
gospodarstva. 

6. Odsek za tiijski promet, takozvani 
»J u g p r o m e t«, bo skrbel za organizacijo in upravo tuj- 
skega prometa, zelezniskih, avtomobilnih in parobrodnih zvez^ 
za propagando lepote nasega ozemlja in za pospesevanje trgov- 
skili in prometnih zvez. 

7. P o^k r a j i n s k i odseki za Trst, Istro, Gorisko,. 
Korosko in za Maribor, eventualno s pododsekom za Prek- 
murce. Vsi ti odseki bodo pripravljali gradivo, da se ugotove 
slovenske meje. Ti odseki bodo tudi skusali odpomoci prebi- 
valstvu tudi v gospodarskih potrebah. 

8. Financni odsek bo skrbel za pokritje izdiatkov 
Narodnega sveta. 

Debatai je bila zivahba, vsi sklepi so se vrsili soglasno.. 
Pr&dsednikom se je izvolil suglasno drzavni poslanec dr. Ant. 
Korosec, v predsedstvo pa se sedem clanov Narodnega sveta.. 

Ljubljana, 17. avgusta 1918. 



161 
97. 

Memorandum bosanskih Hrvata i Srba 
grofu Tiszi.* 

Sarajevo, 20. septembra 1918. 

Preuzviseni gspodine! 

Nakon medusobnoga potpunog sporazuma, slobodiii smo 
podnijeti sliiede(5u 

izjavu. 

Prije rata imali smo bar neku sjenu u;stavnosti; i ono 
malo sudjelovaiija u drzavnoj upravi, pocelo je stvarati' uzu 
vezu izmedu naroda i drzave- 

Dosao ie rat. Kod nas se pokazao ne saimo kao strahovita 
borba drzave protiv drzave, nego kao strahovita borba drzave 
protiv vlastitih drzavljana. Relativna vecina nasih sugradana, 
to jest svi pravoslavnii Srbi, bili su izvrgnuti najstrasnijim pro- 
gonima. Izgledalo je tako, kao da svakog pravoslavnog Srbina 
smatraju atentatorom. Srbima je bio u monarhiji navijesten rat 
vec strasnim progonima, poduzetim pod zastitom javnih vlasti. 
Na pocetku rata uapseno je nekoliko hiljada Srba i strpano po 
raznim tamnicama i kazematama bez sudske i bez administra- 
tivne istrage dli presude. Uslijed losega i necovjecnoga po- 
stupka, znatan die tih Ijudi obolio je i podlegao. U svakom 
selu, u svakom gradicu uzet je veci dio tacca. To ie insti- 
tucija, koju ne poznaje pravo nijedne kulturne i pravne drzave. 
ovoga vijeka. Po toj instituciji bivaju gradani vlastite drzave 
uapseni i predani vojnicima s torn napomenom, da ill ti vojnici 
imaju pravo odmali ubiti, cim se makar sto desi, cime bi bili 
ugrczeni ioiteresi vojske, sigurnost mostova i zeljeznica. Po 
toj instituciji imali su dakle gradani da plate glavom za tuda 
djela, koia su cesto bila plod podmetnute licne osvete. Mnogi 
o<l njih ubijen je bez krivnje, a mnogi bez ikakva razloga. 

To znaci povredu najprimitivnijih prava covjecjih, to 
znaci gazenje velikoga pravnoga nacela, postavljenoga jos u 
Srednjem Vijeku, a koje glasi : Poena ten eat actoris. 

U torn su dosli kazneni progoni pred vojnim i gradanskim 
sudovima. Mi mcramo da istaknemo, da je to pravosude pre- 
tjerano strogo sudilo, ne samo u pogledu kazne, nego i u po- 
gledu kvalifikacije ^ina. Sudilo se na smrt, gdje zato pred- 



* Mjeseca septembra 1918., proputovao je grof Stj. Tisza, u sporazumu 
9 carem i kraljem Karlom I. (IV.), Hrvatskom, Dalmacijom i Bosnom, da se u 
jedim ruku informira o politickim teznjama nasega naroda, a u drugu ruku, 
da ondje dieluje na vodsfvo raznih stranaka na rje§enje pitanja austro-ugarske 
raonarhije n nindzarskom sniislu. Meduiim narodno ga je vodstvo svagdje od- 
bilo, a u Sarajevu predan mu je ovaj memorandum. ^ 

11 



162 

postava zakonskih nije bilo. Samo blagost, GovJecnost i milost 
•mladog vladara izbavilo je veci broj osuclenika, koje su sudovi 
ne samo osudili ma sinrt, nego i predlozili, da se smrtna kazna 
i ovrsi. Kao poseban karakteristican slucaj navodimo to, da je 
jedan narodni poslanik, iimirovljeni profesor, otac sestero 
djece, lisen penzije i osuden na tesku tanmicu zato: 1. sto u 
saborskoj sjednici nije ustao, kad je predsjednik javiio kraljevu 
zahvalu na cestici zbog ozdravljenja i 2. sto je dosao u obic- 
nom odijelu na zalobnu sjednicti za pckojn'mi prestolonasljed- 
nikcm. 

Osim sudskiih progcna i justifikacija, nmostvo je nasih 
Srba ubijeno, zapaijeno i objeseno bez istrage suda, i to ne 
sarno muskaraca, nego i zena i djece. To su vecinom cinile 
uz redovi'tu vojsku one cete, sto ih je uz placu iz svakakvih 
elemenata osnovao general Potiorek. Od tihi elemenata koji 
su orgamizovani i komandovani bili, pretrpio je nas narod naj- 
uzasnije patnje. I ako se razlikujemo po vjeri, mi smo sinovi 
jodtioga naroda, mi smo krv iste krvi- Ideja narodnoga jedin- 
stva Srba, Hrvata i Slovenaoa prodrla je u sve narodne slo- 
jeve. Ona je postala politickom vjerom i dogmom nasega na- 
rodnog bica. Zato su muke i patnje, sto ih je morao! srpski 
dio jedinstvenoga naroda nasega pretrpiti, odjeknule duboko u 
srcu i dusi svih Hrvata i Slovenaca. 

No nisu samo Srbi trpili uslijed strahovlade u pocetku 
rata i uslijed teskoga pritiska vojnickog apsolutizma do danas. 
Svima nama u Bosni i Hercegovini oduzeta su ustavna prava. 
Vlada je radila, kako se njoj najshodnije cinilo, bez obzira na 
2^elje i potrebe naroda; kod nas je narod uslijed ogromnih 
ratnih zrtava i patnja propao. Slucajevi umiranja od gladi bili 
su obicna pojava u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine. 
Toga tie bi bilo, da je narod po svom predstavnistvu mogao 
vrsiti svoj zakoniti upliv na drzavnu upravu. Nijedan narod 
monarhije nije morao doprinijeti razmjerno toliko zrtava u krvi, 
koliko ispaceni narod Bosne i Hercegovine. Pored tih neraz- 
mjernih zrtava u krvi, nametnute su nasem obespravljenom na- 
rodu jos i prekomjerne zrtve u imetku. Ni u jednoj pokrajini 
austro-ugarske monarhije nisu porezi ubirani u onoj visini, kao 
kod nas, ni u jednoj pokrajini nisu ratna podavanja i rekvizi- 
cije u tolikoj mjeri i uz tako niske cijene provadane kao u 
Bosni i Hercegovini. Nasi seljaci, nasi zamljoposjed;nici liseni 
su uz minimalne naknade njihovih zemaljskih produkata i stoke, 
tako da nase ekonomsko stanje nije doSlo samo u krizu, nego 
stoji pred katastrofalnom propasti. 

NaSe narodno predstavnistvo raspusteno je, autonomija 
gradova, kotareva, okruzja obustavljena je bila- Zakonom za- 
garantovana vjersko-prcsvjetna autonomija i uprava srpsko- 
pravoslavnih eparhiia ukinuta je naredbenim putem. Sloboda 
sastajanja potpuno je ukinuta. O slobodi stampe ne moze se 



163 

Hi govoriti. Ne dopusta se, sto vise, ni dolazak novina u Bosnu 
i Hercegovinu, koje stoje pod cenzurom drzavnog odvjetnika 
u monariiiji. Sloboda kretanja, a da u blizini nema ratnili ope- 
racija, ogranicena je take, da i najkraci put ovisi o milosti poii- 
cije i do'zvoli vojnicke vlasti. Svaki putnik koji dolazi iz mo- 
narhije u Bosnu, dobiva utisak kao da dolazi jos i danas u 
stranu drzavu. 

Politicki osudenici, za koje zakon propisuje poisebno po- 
stupanje, came jos i danas kao obicni osudenici i zlocinci u 
centralnoj kaznioni u Zenici, u gvozdenim kavezima kao zivo- 
tinje, uz slabu liranu i necbicnc strogi postupak, koji se protiv 
njili do u tancine provodi. U Austriji je vec davno izdana 
opca amnestija cak i za one, za koje su sudovi pronasli, da su 
pocinili kaznjiva djela protiv drzave za vrijeme rata. 

U kratkim crtama iznijeli smo patnje, iiluke, nevolje i 
ponizenja, sto ill je narod u Bosni i Hercegovini pretrpio, a 
podnosi ill jos i danas. Ovo je samo blijeda slika nasih prilika. 
Pojedine cinjenice, kcjih ima neizmjeran broj, tek bi je osvijet- 
lile potpuno. Tada bi se tek mogla shvatiti tragedija nasega 
narodnog zivota. 

Od strijeljanja, vjesanja, palenja i ubijanja, nesrecna sud- 
bina do vela nas je do izumiranja od gladi. 

Uz ovakovo stanje i ovakav postupak prema nama, svaki 
misaon i razborit covjek razumjet ce i nase raspolozenje, ra- 
zumjet ce nase tmurne osjecaje, isprepletene cemerom 1 gor- 
cinom. 

Nase osjecaje razumjet ce narocito*sin madzarskoga na- 
roda, jer taj je narod u borbi za svoju slobodu, za svoja narodna 
gradanska i ustavna orava doprinio ogromne zrtve i pretrpio 
uzasne patnje. Neka se Vasa Preuzvisenost duhom vrati u 
ona teska vremena, kad je madzarski narod god. 1848. i poslije 
toga mnogo prepatio. Pred Vas ce izbiti slika brutalnoga doba 
apsolutizma, u kome su Hayuau i Lambert vJesanjem i stre- 
Ijanjem gusili aiarodni madzarski pokret, i Vi cete naci potpuno 
opravdanim, sto se sav madzarski narod otudio od apsduti- 
sticke i germanizatorske ere Bachova sistema, i sto se je za- 
nosio nadom na bolja vremena svoje ustavne i narodne slo- 
bode. Tako cete i nas m.oci pravedno razumjet!. 

Treba da bude bolje, treba da bude drukcije, pa da se 
narod osvijesti i trgne iz ove apatije, ove otudelosti i potiste- 
nosti, da zna, da nije samo objekat upravne sile, nega da je 
gradanin sa pravima i duznostima. 

Pretpostava za drugo raspolozenje i za drugi rad jesu 
ove: 1. Potpuna amnestija politickih osudenika. 2. Naknada 
steta nevino nastradalih. 3. Osiguranje prehrane. 4. Uspo- 
stava ustavnosti sazivom raspustenoga sabora uz naknadne pot-: 



164 

puno slobodne izbore. 5. Uprava zemlje moze se predati samo 
Ijudima saborskoga povjerenja. ^ 

Tek kad ovo ispiinjeno bude, moze se putem narodnog 
predstavnistva pristupiti rjesavanju ostalih pitanja. 

Nas citavi narod Srba, Hrvata i Slovenaca pretrpio je 
u monarhiji veoma mnogo za vrijeme ovoga rata. Danas jos 
stoje Dalmacija, Slovenija, Istra, Koruska bez svoiih zemaljskih 
predstavnistva pod upravom tudeg cinovnistva. U Hrvatskoj 
se jedino odrzao ustavni rezim. Pa i tamo ispadaju svaki cas 
prijetnje sa st'^asilom neustavnosti i komesarijata, a jednogla- 
sno primljene zakonske osnove ne mogu da postanu zakonom. 
To budi u nama osjecaje, koji ne mogu biti skloni drzavi, to 
budi u nama predos-ecaje, sto rastu u sjeni i mraku neslobode. 

Mi se osjecamo jedno sa svom nasom istokrvnom braconi 
Hrvatima, Srbima i Slovencima, ma gdie oni bili. Mi znamo^ 
da na kruglji zemaljskoj ne mozemo izolovano ziv.jeti, nego 
da nas vec nas polozaj upucuje na iskren i posten sporazum 
sa geografski najblizim narodom kraljevine Ugarske. A da taj 
sporazum moze iskren i posten biti, treba da ga stvore dva 
ravnopravna i drzavno samostalna naroda. Mi Srbi. Hrvati 
i Slovenci nismo danas ravnopravni sa narodom madzarskim. 
Mi smo danas roblje nezarobljeno, koje nosi lazni naslov dr- 
zavljana. 

Dok se gornje pretpostavke ne ispune, dok god mi mo- 
ramo da zivimo u ovcm politickom i gradanskom ropstvu, mi 
nismo u stanju dati slobodne izjave. Nase narodno pitanje ne 
moze se rjcsavati bez naroda, cno se ne smije samo djelomicno 
riesavati, nego u cjelini, i to na temelju prava narodnoga samo- 
odredenja. 

Svako drugo rjesenje, medu koje ubraiamo i direktno i 
bez privole narodne namjeravano prisajedinjenje Ugarskoj^ 
bilo bi nasilje, koje bi urodilo najgorim posljedicama za nutar- 
nju sigurnost i SDoljasnji mir, Napacena dusa nasega jedin- 
stvenoga naroda Srba, Hrvatai i Slovenaca, ako nasiljem i ne- 
praydom raskomadani budemo, proci ce mucenicki put borbe, 
da u njemu sagori i propadne ili da postigne jedinstvo i slo- 
bodu svoju. 

Ovo su temeljna nacela i zahtjevi, koje smo slobodni, 
znanja i dalje upotrebe radi saopciti Vasoj Preuzvisenosti. 

Neka Vasa Preuzvisenost izvoli primiti uvjerenje nasega 
postovanja. 

Sarajevo, 20. septembra 1918. 

Risto Hadii-Damjanovid, Mato Bekovac, zupnik sarajevski, 
Pero Todorovi(^, Duro Dzamonja, Jovo PeSut, Gavro Ga§i(^, 
Ddfde Pejanovid, Dr. fra Julijan Jelenid, rektor Dogoslovije 
franjevacke, Dr. fra Karlo Ikid, rektor gimnazije franjevacke u Vi- 



165 

sokom, Karlo Cankar, monsignore i tajnik nadbiskupov, Dr. Ljubo 
^imid, Gligorije M. Jeftanovid, Vojislav Sola, Dr. Jozo Su- 
narli, Pero Stokanovid, Dr. Jojki(5, Datiilo Dimovid, fra 
Ljubo Gsdity predsjednik bogoslovije franjevacke, Dr. Savo Lju- 
bibrati(^, Dr. L. Cabrajfd, Dr. V. Andrid, VjCkoslav Jelavi<i, 
Stjepan Subacid, Dr. Marko Alaupovid, kanonik. 



98. 

Slovenci, Hrvati i Srbi te austro-ugarska 
mirovna nota. 

Zagreb, 24. septembra 1918. 

Cesarska i kraljevska austro-ugarska vlada upravila je 
due 14. rujna o. g. vladama svih zaracenih i neutralnih drzava 
notu, kojom poziva sve zaracene vlasti, da izasalju delegate 
na povjerljiv i necbvezatan dogovor o temeljnim nacelima za 
utanacenje sporazuma, koji bi bio podoban, da odvrati od 
Evrope katastrofu samoubilackog nastavka ovcga rata i koji 
bi imao iznaci one srnjernice, koje bi posluzile kao temelj, na 
kojem se ima sagraditi buduci red u Evropi i na svijetu. 

Prema piredlogu c. i kr. austro^ugarske vlade, na takovom 
dogovoru posebice imala t>i se osvijetliti opcenita nacela, koja 
bi posluzila kao csnovak za mir i budtici odnos medu drza- 
vama, te bi se pokusalo, da se ova nacela konkretno primijene 
na pojedina miro\Tia pitanja i na taj nacin ostvari njiliovo rje- 
senje. 

Tim povodom smatramo se mi predstavnici naroda Slo- 
venacai, Hrvata i Srba obvezanima, da najprije istaknemo poz- 
natu cinjenicu, da c- i kr. austro-ugarska vlada moze govoriti 
samo u ime onili dvaju naroda, koji u Austro-Ugarskoj gospo- 
duju, te prema tome mirovna nacela, koja bi c. i kr. vlada bila 
u mogucnosti iznijeti pred predstavnicima zaracenih drzava, 
nikako ne mogu odgovarati potrebama potlacenih' naroda mo- 
narhije. Prema tome i buduci red u Evropi, koji bi se uveo 
po tim nacelima, ne bi bio jamstvom trajnoga potrebitoga mira, 
nego bi u sebi nosio klicu medunarodnog sukoba, kako se to 
vec danas vidi iz izjava i nastojanja bilo austrijskih bilo ugar- 
skih odgovornih drzavnika, koji u isti cas kad stupaju pred 
cijelim svijetom kao zagovarateiji saveza ravnopravnih naroda, 
poduzimlju sve, da jos jace upravno-politicki razdrobe nas 
narod. Sve sto ti predstavnici c. i kr. vlade poduzimlju i mogu 
poduzeti, nosi u sebi oznaku slovensko-romanskoj vecini silom 
nametnutoga gospodstva te znaci samo prisilni provizorij, 
pro'ti kojemu se moraju boriti svi potlaceni narodi. 



166 

Utvrdivsi tu okolnost, i hoteci po svojoj savjesti sluziti 
svomu narodu i opcemu napretku, koji se mcze temeljiti jedino 
na iednakoj slobodi malih i velikih narod'a, smatramo svojom 
duznoscu, da naglasimo ona opcenita nacela, koja bi, ozivotvo- 
rena, posluzila sa svom sigurnoscu izgradnji buducega trajnoga 
reda, kako u narodu Slovenaca, Hrvata i Srba, tako i u nje- 
govim odnosima prema susjednim narodima. 

Radeci tako, mi smo svijesni da pospjesujemo ostvarenje 
onoga sveopcega miira, za kojim vnice ceznu svi narodi, vo- 
jevali oni na kojoj mu drago strani, jer prenia nasem naj~ 
dubljem uvjerenju, samo na novim nacelima medunarodnoga 
prava, osnovancga na istini j prafvednosti, moze se graditi 
pod'loga za trajni mir. 

Jedna od takovih istina je cinjenica, da je narod Slove- 
naca', Hrvata i Srba etnicki jedinstven narod i da to jedinstvo 
ima ostati, prema opce poznatom nacionalnom nacelu, neraz- 
djelivo i bezuvjetno. koliko s C'bzirom na njegov neprekinuti 
teritorij, toliko i na drzavnu pripadnost. 

Na toj cinjenici temelje se nasa narodna prava i trazbine, 
sto je u suglasju sa medunarodno priznatim nacelima demo- 
kratickoga poretka prosvijetljenoga covjecamstva. 

Uipiruci se dakle na pravo — uvijek u nasem narodu 
budno — da svaki naroid litna da zivi svojim vlastitim zivotom,. 
u ime naro'd'a Slovenaca, Hrvata i Srba izjavljujemo, da pot- 
pnno i svestrano usvajamo misao sveopcega mira, koji se ima 
osloniti na pravo samoodredenja naroda u medunarcdno vec 
pri'znatom simislu, da sam oarod ima odluciti o svom zivc^tu te 
zakljuciti, hoce li utemeljiti samostalnu drzavu ili sacinjavati 
drzavnu cjelinu u zajednici s drugim' narodima. To pravo 
samoodredenja zaihtijevamo i za narod Slovenaca, Hrvata i 
Srba, i traz'imo, da slobodna provedba toga prava bude medu- 
narodno zajamcena- 

U suglasju sa zahtjevima sviju demokracija zairacenih i 
nezaracenih naroda svijeta, trazimo i mi za nas narod, da mir 
koji ima dokrajciti ovaj rat, donese i nasemu narodu ujedi- 
njenje, nezavisnost i slobodu, jer samo takav mir — na naj- 
osjetljivijoj tocki Evrope, otkad se zna za povijest tih krajeva 
— moze zajamciti mirni i samostalni razvitak nasega naroda. 
Mir koji bi osudivao makar i jedan dio nase narodne teritori- 
jalno-etnografske neprekinute cjeline na podloznost tudim na- 
rodima, nosio bi u setoi klicu buducih sukoba, sileci narod Slo- 
venaca, Hrvata i Srba, da sve svoje snage upre, dok sebi 
izvojsti pravo nezavisnoga drzavnoga zivota za cijeli svoj 
narodni organizam. 

Narod Slovenaca, Hrvata i Srba ima u sebi svjesne volje 
i snage, koju ce on u svim prilikama razviti, da postane clanom 
zajednice slobodnih naroda, te da se natjecuci s njima, zalaze 



167 

za dobro i za napredak 6ovjecanstva, i tako ispuni poslianstvo 
svoie u svojoj nezavisnoj drzavi, uredenoj na nacelma pot- 
pune gradanske slobode i demokratske samouprave, te pTavne 
i socijalne jednakosti, to jest mogucnosti ekonomskoga opstatika 
i potpunoga kulturnoga i socijalnoga razvitka svih drzavljana. 

Onim pak inonarcdnim manjmama, koje se nala'ze u nasem 
narodu, a koje su teritorijalno odijeljene od svih etnickih 
cjelina, priznajemo u ime cijeloga naroda u drzavi Slovenaca, 
Hrvata i Srba sva prava, pctrebita za njihov narodno-kulturni i 
gospodarsko-socijalni razvitak. 

Kako god nas narod svoje teznje osniva na pravu, a ne 
na silK tako isto zeli on, da na temelju medunarodne praved- 
nosti i prava budu uredeni odiiosaji u drzavi Slovenaca, Hr- 
vata i Srba prema drugim slobodnim narodnim drzavama. 

Luke onoga dijela Jadranskoga mora, koji spada po pu- 
canstvu, po otocju i po svonr zaledu u narodno-gospodarsko 
podrucje i u posjed nasega naroda, neka su ctvorene svim na- 
rodima — dakako i svima u nasem zaledu — za potrebe njihova 
eventualnoga trgovackoga prometa. Nas ce narod s njima 
sklopili medunarodne ugovore, koji ce tu slobodu urediti i 
zajamciti. 

U ime cjelokurnoga svoga naroda izjavljujemo jos, da se 
nigdje, pa ni na mirovnim' pregovorima, ne smije odlucivati 
o sudbini nasega naroda bez njegova cjelckup^og sudjelovanja, 
i zato zahtijevamo, da u sm^silu samooidredenja bude narodu 
Slovenaca, Hrvata i Srba osigurano sudjelcvanje na buducem 
mirovnom kongresu po njeigovim izricito u tu svrhu izabranini 
narodnim pcedstavnicima. 

U Zagrebu, 24. rujna 1918. 

Za »N a r d n i S v e t z a S 1 o v e n i j u i I s t r u« : 
Dr Anton Koroiec, predsjednik. 

Za »N a r o d n u O r g a n i z a c i j u u D a I m a c i j i« : ' 
Dr Gajo Bulat, predsjednik- 

Za »S t a r c e V i c e V u S t r a n k u P r a v a<« : Dr Ante 
Paveli<5, predsjednik. 

Za »H r V. P u 6 k u s e I j a c k u S t r a n k u« : Stfepan. 
RadiC, predsjednik. 

Za »S r p s k u N a r o d n u R a d i k a 1 n u S t r a n k u« : 
Dr Dorde KrasojevW, predsjednik. 

Za »S o c i j a 1 n o^d emokra'tsku Slranku Hr- 
vatske i Slavonije«: V. BukSeg, V. Kora<^, S. Delie. 

Za) izvanstranacke skupine: Dr Srdan Budisavljevi^, Dr 
Ivan LorkoviC, Dr Janko §inirak. 



168 

99. 

Izjava g. Pasica pariskom „Tempsu". 

Paris, 21. se.ptembra 1918- 

U trenutku, u kome su nasi veliki i plemeniti saveznici, 
vjerni svojoj rijeci, da ce priznati svakom narodu pravo da 
odlucuje o svojoj soi^stvenoj sudbini, obznianili svoje simpatije 
za oslobodenje i konstituiranje u nezavisne drzave Ceho-Slo- 
vaka i Poljaka, mi nemamo nikakvcga razloga da sumnjamo, 
da ce oni, priznajuci lojalnost i zrtve njiliove saveznice Srbije, 
priznaiti ioj pravo i pomoci joj, da oslobodi svu svoju bracu i 
da se s niima ujedini u jednu slobodnu i nezavisnu drzavu. 
Jedna izjava nasih velikih Saveznika u ovcm smislu bila bi 
vrlo dobro dosia. 

100. 

Rezolucija Srba i Hrvata iz Juzne Ugarske. 

(S u b o t i c a), 2. oktobra 1918. 

1. U doba preustrojstva Austro-Ugarske monarliije, dok 
je narodima Austrije i vladajucem plemenu madzarskom omo- 
guceno, da izrazi javno syoje pcliticko stanoviste, Srbinia i 
Hrvatimia (Bunjevcima i Sokcima) u juznoj Ugarskoj, koji u 
ugarskom Pairlamentu neraaju ni jednoga svo^a poslanika, odu- 
zeta je mogucnost, da se puleiii' javnog zbora Hi putem svojih 
javnih organa izjasne u pitanju samoodredenja naroda, jer je 
ugarska vlada ukinula slobodu javnoga sastajarija i slobodu 
stampe, te po 171—173 § V-toga zak. cl. iz god. 1873. deliktom 
drazenja i veleiiizdaje progoni svakoga, koji bi u duliu opcega 
narodnog stanovista pckusao, da se javno izrazi u pitanju na- 
rcdncga samoodredenja. 

2. S obzirom ma gornjc priiike, nezavisni Srbi i Hrvati 
iz juzne Ugarske rijesili su, da se zbog zauzimanja opcega po- 
litickoga stanovista Srba i Hrvata u juznoj Ugarskoj skupe na 
pouzdanickom sastanku, na kcme jednoglasno izjavljuju, da 
smatraju jedino mirovnu konferenciju za mjercdavnu u pogledu 
rjesenja jugosiovenskoga pitanja, a u vezi s Backom, Banatom 
i Baranjom, kao buducim sastavnini dijelom slobodne zajed- 
nicke jugcslovenske drzave sviju Jugoslovena- 

3. Osuduju svako ono politicko istupanje, koje u jugoslo- 
venskom pitanju, a u svezii s Backom, Banatom i Baranjom, ne 
stoji na napred oznacenom stanovistu, jer samo' takvo stano- 
viste odgovara opcem politijckom shvatanju sviju Srba i Hrvata 
u juznoj Ugarkol. 



II 169 

I 101. 

Rezolucija socijalno-demokratske konfe- 
rencije Hrvata i Sloyenaca. 
Zagreb, 6. oktobra 1918. 

1. Jugoslovenska socijalisticka konferencija, obdrzavana 
dne 6. listopada 1918. u Zagrebu izjavljuje, da stoji neograni- 
ceno u suglasju sa svojim d'osadanjim programatickim izja- 
vama o nacionalnom pitanju, na stanovistu potpunog samoodre- 
denja naroda, pa zato zahtijeva ujedinjenje Srba, Hrvata i Slo- 
venaca u samostalnu demokratsku jugoslovensku drzavu, jer 
smatra nacionalnu drzavu kao prcduvjet zia uspjesnu klasnu 
borbu. 

Glede pogranionih nacionalno izmjesanih krajeva smatra 
konferenca potrebnim, da se njihova pripadnost uredi dcgo- 
vorno s odnosiiim narodima, pa otklanja svako nasilje, kako 
prerna svojem, tako i prema svakom drugom narodu. Ujedno 
osuduje svaku takovu nacionalnu politiku, koja bi onemogucila 
sporazum s narodima, koji su dosad u svojem gospodarskom 
. zivotu bill upuceni na trgovacke i prometne sveze preko na- 
§ega jugoslovenskog teritorija. 

2. Konferencija smatra, da je s obzirom na historicki cas, 
u kojem se nalazimo, u rnteresu kako jugoslovenskog prole- 
tarijata, tako i u interesu nuznog rjesenja jugoslovenskog pi- 
tanja, da stranka zajedno s ostalim strankama sudjeluje u »N a- 
rodnom Svetu«, odncsno u »Narodnom Vijecu 
Slovenca, Hrvata i Srba« u svim onim tockama, 
koje se ne protive nasim socijalistickim nacelima- Uslijed toga 
konferencija izjavljuje, da jugoslovenske socijalno-demokratske 
stranke stupe u pojedine »Niarodne Svete«, odnosno u 
sredisnje »Narodno Vijece*, pa da tamo pribave uva- 
zenja svojim socijalistickim nacelima, u koliko se radii o rje- 
savanja nacionalnih, politickih, gospodarskih i kulturnih pitanja, 
pa da prema potrebi odlucno istupe proti svemu onome, sto bi 
se protivilo nasim nacelima. 

3. S obzirom na to, sto je potrebno, da bude jedinstvena 
taktika jugcslovenskih socijalistickih stranaka u »Narod- 
n o m S V e t u« i u »N a r o d n o m V i j e c u« kao 1 drugdje, 
to drzi konferenca nuznim, da se izabere stalno jugoslovensko 
»S o c i j a 1 i s t i c k V i j e c e«, koje neka bude sastavljeno 
ill po tri zastupnika svake jugoslovenske socijalisticke stranke, 
a osim njih uslijed specijalnih odnosaja, da budu u njemu za- 
stupane i jugoslovenske socijalno-demokratske organizacije u 
Dalmaciji i u Ugarskoj. 

4. Konferencija je mnijenja, da je obnova proletarske 
internacionale nuzno potrebna s obzirom na to, da ce razredni 



170 

interesi u pojediniim nactonalnirti drzavama zahtijevati medu- 
sobnu mternaclonalnu oomoc. Zato se » J u g o s 1 o v e n s k o m 
S o c ii j lai 1 i' s t li c k o m V i j.:e c u« sfavdlja u duzTiost, da od 
svoje strane trazi nacina, da se internaoiotnala nanovo uredi. 

Izaslanici bosansko-hercegovacke stranke izjavise, da ne 
pristaju na ovu rezoluciju. 



102. 

Osnutak „Narodnoga Vijeca." 

Zagreb, 6. oktobra 1918. 

Dne 5. i 6. o. mj. odlrziain je u Zagrebu sastanak odaslanika 
Slovenaca, Hrvata i Srba iz Slovenije, Trsta, Istre, Hrvatske, 
Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Ugarske zbog osnutka »N a- 
rodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba.« 

Nia torn sastanku postignuta je potpwna jednodusnost glede 
ciilja kao i glede osnutka Narodnoga Viijeca. Stvoreni ce se 
zakljucci kasnije objelodaniti. 

Na. sastanku izabrani su za pregovore s hrvatsko-srp- 
skom koalicijom: Dr. S. B u d i s a v 1 J e v i c, Dr. M. D r i n- 
kovic, V. Korac, Dr. A. Korosec, Dr. M. Laginja, 
Dr. Z. P e t r i c i c i Dr. J. S u n a r i c. 

103. 

Hrvatsko-srpska koalicija ulazi u „Narodno 

Vijece".* 

Z a g r e b, 8. oktobra 1918. 

Hrvatsko-srpska koalicija priznaje potrebu, da se u da- 
nasnle vrijeme osnuje »N a r o d n o V i j e c e«, pa povjerava 
petorici svojih clanova, da stupe u tu svrhu u pregovore 
s drugim strainkama i o dailjem izvijeste saborski klub stranke. 

U odbor su birasni : Dr. L u k i n i 6, Dr. P o p o v i c, S v e- 
t z a r P r i b i 6 e V i c, Dr. R i b a r i V. W i 1 d e r. 

* Ovo je saopcenje objelodanjeno poslije dvoJnevnoga vijecanja ple- 
numa hrvatsko-srpske koalicije. 



Ii 171 

104. 
Sastav i pravilnik Narodnoga Vijeca Slo- 
venaca, Hrvata i Srba. 

Z a g r e b, 6. odnosno 8. oktobra 1918. 

I. PLENUM. 

Banovina: 
Hrvatsko^srpska koalicija: 

Dr. Ivan Palecek, Dr. Z'lvko Bert id, Dr. Ed- 
mund Lukinic, Veceslav Wilder, Dr. Bogdan 
M e d a k V i c. Dr. D u s a n P o p o v i c. Dr. Ivan R i- 
bar. Dr. Dusan Peles, Dr. Stevan Simeonovic- 
Cokic, Dr. Makso I^osic. 

StaroeviCeva stranka prava: 

Dr. Ante P a v e 1 i c. Dr. 2ivko Petricic, C e- 
zar Akacic, Dr. Nikola W i n t e r h al t e r, Dr. Sve- 
t o z a r R i t i g, Dr. B. G. A n d e 1 i n o v d c. 

Hrvatska pucka seljacka stranka: 

Stjepan Radic, Dragutin Kovacevic. 
Srpska narcdna radikalna stranka: 

Dr. 2 a r k M i 1 a d i n o v i c, prof esor M i' I a n N e- 
d e 1 jk V i c. 

Socijalno demokraticka stranka: 

Vitomir Korac, Vilim Bukseg. 

Skupina »Glasa SHS.«: 

Dr. S r d a n B u d i s a v 1 J e v i c. 

Skupina »Malih Novina«: 
Dr. Ivan L o r k o v i <5. 

Skupina »Noyine«: 
Dr. Janko Simrak. 

Rijeka: 
Dr. Rikard Lenac. 

Medumurje : 
Dr. Ivan N. Novak. 

Dalmacija: 
Narodna organizacija za Dalmaciju: 

Dr. Mate D r i n k o v i c, Dr. G a j o B u I a t, Dr. I v o 
K r s t e 1 j. Dr. Prvoslav Qrisogono, don S t a n k o 
B a n i c, Dr. Uros Desnica, Milan Marusic. 



172 

Istra: 
Politicko drustvo za Hrvate i Slovence u Istri: 

Dr. D u r o C e r v lai r, J o s i p G r a s i c, Dr. § i m e 
K u r e (1 i c. 

Bosna i Hercegovina: 

Kosta Kujundzic, Gligotile M. Jeftano- 
V i c, Dr. Jozo Sunaric, Vojislav Sola, Fra L j u- 
bomir Qalic, Stjepan Grdic, Dr. L u k a C a b r a- 
j i c, Dr. Savo Ljubibratic, Vjekoslav Jelavic, 
Dr. Milan J o j k i c, Dr. T u g o m i r A 1 a u p o v i c, Dr. 
VI ado Corovic, Ham id S v r z o, Fra Didak B un- 
tie, Maksim Durkovic, Dr. M e h m e d S p a h o, 
Proto Dusan Pecmanovic, Dr. Vojislav B e- 
s a r V i c. 

Slovenija: 

Vseslovenska Ijudska stranka: 

Dr. Anton K or osec, Dr. Lovro Pogacnik. 
Dr. Ivan Benkovic, Bogumil Remec, Dr. I z i d o r 
Cankar, Dr. Jo sip J eric, Franc Smodej. 

Jugoslovanska diemokratska stranka: 

Dr. V e k o s 1 a V K u k o v e c, Ivan H r i b a r,. Dr. 
Vladimir R a v n i h a r, Dr. A 1 b e r t K r a m a r. 

Jugoslov^ska socij^lno demokratska stranka: 

Jos nije imenovala delegata. 

Trst: 
Politico drustvo »Edinost«: 

Dr. Ivan Cok. 

Zastupnici bosanskoga sabora: 

odredilr su ove poslanike kao svoje zastupnike: 

Pero Stokanovic, DaniloDimoviic, Dr. 
H a 1 i 1 beg H r a s n i c a, S i m c E r a k o v i c, D u r o D z a- 
m o n j a. 

Jugoslovenski klub na austrijskom carevinskom viie^u 
(ima u »Narodnom Vijecu« 5 glasova). 

Pokrajinski zastupnici 

pokrajinskih sabora: kranjskoga, stajerskoga, koruskoga, 
gorickoga. istarskcga i dalmatinskoga imadu, u koliko priznaju 
nacela »Na r o d n o g a V i j e c a«, u plenumu savjetujuci glas. 

II. Sredisnji odbor. 

Banovina. 

Hrvat^o-srpska koalicija. 

Eh". Ivan Palecek, Dr. Edmund Lukinic, Ve- 
Ceslav Wilder, Dr. Dusan Popov ic, Svetozar 



173 



|,. .,.......„„.„.. 

||W§ an P e 1 e §, Dr. 2ivko Bertie, Dr. Stevan Simeo- 
n V i (5-C o k i d, Dr. I V a n R i b a r. 

Starceviceva stranka prava. 

Dr. Ante P a v e 1 i c, Dr. 2ivko Petricic, za- 
mjenici : Cezar Akacic, Dr. Nikola Winterhalter. 

Hrvatska pucka seljacka stranka. 

Stjepan RadiC, zamjenik Dragutin Kovai- 
c e V i d. 

Srpzka narodna radikalna stranka. 

Dr. Zivko Miladinovic, zamjenik : proi. Milan 
N e d e 1 i k V i c. 

Sccijalnc-demckratska stranka. 

V i 1 i m B u k s e g. 

Skupina »Glasa SHS«. 

Dr. Srdan Biidisavljevic, zamjenik : Dr. 
HinkoKrizman. 

Skupina »Malih Novina«. 

Dr. Ivan L o r k o v ic, zamjenik: Dr. D u r o § u r m i n. 

Skupina »Novine«. 

Dr. JankoSimrak. 

Medumurje. 

Dr. Ivan Novak. 

DALMACIJA. 

Narodna organizacija za Dalmaciju: 

Dr. Mate Drinkovi, Dr. Prvoslav Griso- 
gono, Dr. Ivo Krstelj, zamjenici: Dr. Uros D e s- 
n i c a, M i 1 a n M a r u s i c. 

ISTRA: 
Politlcko drustvo za Hrvate i Slovene© u Istri: 

Dr. D u r C e r v a r, zamjenik : J o s i p Q r a s i6. 

Bosna i Hercegovina: 

Dr. Jozo Sunaric, Vojislav Sola, Dr. Milan 
J o j k i c, Stjepan G r d i c, Fra Ljubomir Galic, Dr. 
Luka C a b raj i c, zamjenici: Dr. Savo Ljubibrati(^, 
VjekoslavJelavic. 

SLOVENIJA: 
Vseslovenska Ijudska stranka: 

Dr. Anton Korosec, Dr. Lovro PogaSnik, 
Dr. Izidor Cankar; zamjenici: Dr. Ivan Benkovi5» 
prof. B g u m i 1 R e m e c, Dr. Josip Jerid. 



174 

Jugoslovanska demokratska stranka. 

Ivan Hribar, Dr. Albert Kramer, zamjenioi : 
Dr. V i e k o s 1 a V K u k o v e c, Dr. Vladimir R a v - 
n i h a r. 

Jugoslovanska socijialno-demokratska stranka: 

(Jos nije odredila delegata.) 

TRST. 
Politicko drustvo »Edinost«: 

Dr. I V a n C o k, zamjenik: Dr. Josip Wilfan. 

Kooptirani clanovi sredisnjega odbora: 

Dr. Fran B a r a c, V i t o m i r K o r a c, Dr. Bozo 
Y u k t i c, Dr. Josip S m o d 1 a k a, Dr. M a t k o L a g i n j la. 

Predsjednistvo »Narodnoga Vi|eca« i sredisnjega odbora; 

Predsjednik Dr. Anton K o r o s e c, podpredsjednici : 
SvetozarPribicevic i Dr. Ante Pavel ic; Tajnici: 
Dr. Mate D r i n k o v i c. Dr. S r d a n B u d i s a v 1 j e v i c, 
Dr. IvanLorkovic. 

III. Pravilnik »Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba 

u Zagrebu«. 

1. »Narodno Vijece« za narod Slovenaca, Hrvata i Srba 
11 Zagrebu, politicko je predstavnistvo svih Slovenaca, Hrvata 
.i Srba, kcji zive u Hrvatskoj-Slavoniji s Rljekom, u Dalmaciji, 
Bosni-Hercegovini, istri, Trstu, Kranjs"ko3, Oorickcj, Stajerskoj, 
Koruskoj, Backi, Banatii, Baranji, Medumurju i po ostalim kra- 
jevima jugozapadne Ugarske. 

2. Temelini zajednicki program »Narodnoga Vi:je6a« 
jeste: ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u narodnu, 
slobodnu i neodvisnu drzavu Slovenaca, Hrvata i Srba, ure- 
denu na demokratskim nacelima. Sva pitanja, koja su s tim 
^emeljnim pitanjem u vezi, smatraju se bezuvjetno skupnim 
pitanjem »Narcdnoga Vijeca«. Pored toga odlucuje »Narodno 
Vijece« u svim pitanjima, koja u »Narodnom Vijecu« zastupani 
\zaslanici priznadu za skupna. 

3. Organizacija se »Narodnoga Vijeca« temelji na terito- 
rijalnom principu, to jest svaka cd nasih narodnih pokrajina 
salje u »Narodno Yijec3« po jedncga odaslanika na svako 100.000 
stanovnika. Kranjskoj, slovenskim dijelovima Stajerske, Qoric- 
koga i Koruske te Trstu pripada ukupno 14 odaslanika, Istri 3, 
Dalmaciji 7, Hrvatskoj-Slavoniji s Rijekom 28, Bosni-Herce- 
govini 18, a Jugoslovenima Ugarske 10 njih. 

Svi izabrani clanovi hrvatskoga sabora u Zagrebu, bo- 
sanskoiga sabora u Sarajevu, carevinskoga vijeca u Becu, kao 
1 svih pokrajinskih' sabpra napred pomenutih pokrajina, koji 
prdhvacaju ustanove ovoga pravilnika, a u koliko nisu izabrani 



175 

movi »Narodnoga Vijeca«, imadu pravo sudjelovati kod skup- 
sjednica Viieca. Povrh toga imadu clanovi hrvatskoga sa- 
>ra u Zagrebu, bosanskoga sabora u Sarajevu i carevinskoga 
Ijeca u Becu kod skupnih sjednica po pet glasova, odnosno 
pet odaslanika s aktivnim i pasivnim pravom. 
4. Organizacije koje pristupaju »Narodnom Vijecu« i koje 
istupaju razne narodnc stranke i politicke skupine u pojedinim 
1x)kra.iinama, obvezane su prepiistiti odaslanika u razmjernom 
broju i onim narcdnim strankama, koje sada eventualno ne ce 
pristupiti »NarodTio-m Vijecu«, ili ce naknadno zamoliti da iii 
se primi. Razumije se, da to vazi samo za one stranke, koje 
stoje na stanovistu narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata i 
Srba te nepokolebljivoga prava samoodredenja nasega naroda, 
kako ie to oznaceno u zagrebackoj rezoluciji od 3. marta 1918/ 
O primitku zakljucuje sredisnji odbor »Narodnoga Vijeca«. 
5.. »Narodno Vijece« djeluje: 

a) u skupnim sjednicama, koje se sastaju redovito svaka 
tri mjeseca, i to na poziv »Sredisnjega odbora«, ali po potrebi 
i na predlog najnianje 15 clanova »Narodnoga Vijeca«. U torn 
posljednjem slucaju mora se sjednica sastati najkasnije 14 dana 
docnije, otkad je predsjednik primio ubavijest. Plenum bira 
»Sredisnji odbor« (clanove i zamjenike) i nadzire njegov rad. 

b) »Sreid'i:snji odbor« broji najvise 30 izabranih clanova. 
S dvije trecine glasova moze »Sredisnji odbor« kooptirati naj- 
vise jos deset clanova s jednakim pravima. »Sredisnji odbor« 
saziva skupne sjednice »Narodnoga Yijeca«, vodi poslovanje 
»Narod)noga Vijeca«, predstavlja ga prema vani, zakljucuje 
poslovnik i bira pododbore »Narodnoga Vijeca«, prima njihove 
izvjestaje i raspravlja o njima, imenuje povjerenike, rjesava 
sporove medu raznim organizacijama i grupama, daje u 
skladu sa zastupnicima odnosnib odbora smjer drzanju parla- 
mentarnih skupina u or-cenarodnim pitanjima, sabire. novcana 
sredstva te upravlja njima, iskljucuje pojcdine plancve, kojim 
preostaje pravo priziva na »Narodno Vijece«, i to bez odgodne 
moci. »Sredlisnji odbor« konstituirat ce se poslije izbora te 
izabire predsjednistvo, koje vodi poslove »Sr:edisnjega odbora«. 
Predsjednistvo »Sredisnjega odbora« podjedno je i predsjed- 
nistvo »Narodnoga Vijeca«. 

6. U skupnim sjednicama »Narodnoga Vijeca« i njegova 
»Sre(disnjega odbora« stvaraju se zakljucci s dvije trecine gla- 
sova prisutnih clanova. Za »Sredisnji odbor« treba da je pri- 
sutna nadpolovicna vecina clanova ili njihovih zamjenika. Za 
skupnu sjednicu »Narodnoga Vi'jeca« dostaje, da je prisutna 
trecina clanova s pravom glasa, no nuzno je, da su clancvi 
i^ravodobno pozvani. U raspravi kod priziva protiv iskljucenja 
i-)oiedinoga clana »Sredisnjega odbora« ne glasaju oni clanovi 



1 Gl. gore br. 79. str. 125-126. 



176 

»Sredisnjega odbora«, koji su sudjdovali ko'd glasanja o isklju- 
cenju. 

7. Ovaj se pravilnik moze izmijeniti samo u skupnoj 
sjedmici »Naro'diioga Vjjeca«, a u prisutnosti bar polovice cla- 
nova. 

Zagreb, 6. listopada 1918. 

O V j e r o V 1 j e n o d p o s I o v n o g a o d b a r a »N a- 
r odnoga Vi j e c a«. 

Zagreb, 8. listopada 1918. 

Dr. AndelinoviC, biljeznik »Narodnoga Vijeca« SHS u Zagrebu, 

Dr. Ante Paveli6, Biikseg, Dr. Lorkovic, Dr. Drinkovic. 

105. 

M:.nifest cara i kralja Karla. 

Bee, 16. oktobra 1918. 

Mojim vjernim austri|skim narcdima! 

Otkako sam zasjeo na prijestolje, nepokolebljivo sam 
radio oko toga, da izvojstim svim svojim narodima mir i da 
pokazem narodima Austrije putove, na kojima mogu bez za- 
preka i trvenja blagoslovno razviti snagu svojega naroda te ju 
uspjesno upotrebiti za svoj dusevni i gospodarski boljitak. 

Strahovito je hrvanje ovoga svjetskoga rata doslije spre- 
cavalo djelo mira. Junastvom i vjernim pozrtvovnim snasa- 
njem bijede i oskndice, obranila se u ovo tesko doba domovina. 
Teske zrtve rata moraiu nam osigurati castan mir, pa s Bozijom 
pomoci stojimo na njegcvu pragu. Sada se moramo bez oklije- 
vania priiivatiti toga, da nanovo podignemo domovinu na nje- 
zinim prirodnim i zato pouzdanim osnovima. Kod toga treba 
da se uzajamno dovedu u sklad i ispune zelje austriiskih 
naroda. 

Odlucio sam da izvedem ovo djelo uz slobodno sudjelo- 
vanje Mojih naroda u duhu onih napela, sto su ih saveznicki 
monarhi usvojili u svojoj mirovnoj ponudi. Austrija ima da 
prema Volji svojih naroda postane saveizna drzava, u kojoj 
svako pleme na svojem teritoriju tvori svoiu vlastitu drzavnu 
zajednicu. 

Time se ni u cemu ne pretjece sjedinjenju poljskoga po- 
drucja Austrije s neodvisnom poljskom drzavom. Grad Trst 
sa svojim podrucjem dobiva prema zeljama svojega pucanstva 
odgovarajuci zasebni pclozaj. 

Nova izgrad,nja polozaja, koja ni nai koji nacin ne 6e 
dirati u cjelokupmcst zemalja ugar&ke krune, ima da zajamdi 
svakoj narodnoj zasebnoj drzavi njenu samostalnost. Ona 6e 



177 

medutim izdasno stititi takoder zajednicke interese te se pri- 
mjenjivati svagdje ondje, gdje je zajednica zivotnih potreba 
pojedinih drzava. Naro5ito bit de nuzno ujedinjeiije svih sila, 
da se Drema pravu i pravednosti rijese oni veliki zadaci, koji 
proizviru iz utjecaja ovoga rata. 

Dok se zakonitim putem dovrsi ova preobrazba, ostaju 
neipromijenjene sadasnje uredbe za ocuvanje opccnih intercsa. 
Mojoj je vladi nalozeno, da bezodvlacno priredi sve radnje za 
novu 'fegradnju Austrije. 

Obracam se svojim pozivom na narode, na crjem ce se 
samoodredenju osnovati nova drzava, da sudjeluju kod ovoga 
velikoga djela po Narodnim Vijedima, koja ce se sastaviti od 
zastupnika na carevinskom vije<^u svakoga naroda, a imat ce 
da zastupaju interese naroda uzajamno, kao i u saobracaju s 
Mojom vladom. 

Izisla tako nasa domovina, ucvrscena slogom svojih na- 
roda koje obuhvata kao savez slobodnih naroda, iz oluja ovoga 
rata ! 

Svevisnji blagoslovio na§ rad, da veliko djelo mira §to 
ga podizemo, znaci srecu svih Mojih naroda. 

U Becu 16. listopada 1918. 

Karlo. 
Hussarek. 



106. 

Vojna zapovijed cara i kralja Karla. 

S c h 6 n b r u n n, 17. oktobrai 1918. 

Udovoljujuci zeljama austrijskih naroda, oni 6e se uiediniti 
u narodne drzave kao savezna drzava. Tako Ce se u jednu 
ruku ukloniti zapreke koje su postojale u zajednickom zivotu 
naroda, a u drugu 6e se ruku otvoriti siroko slobodno polje iia- 
rodnomu stvaranju za boljitak sopstvenoga naroda i domovine. 

U ovom nada sve vaznom trenutku, obra<5am se na vojsku 
i na mornaricu: 

U vaSim su redovima uvijek bili u vjemosti i slozi ne- 
razdruzivo ujedinjeni svi narodi medu sobom i sa Mnom. Ne- 
pokolebljivo je Moje povjerenje, da ce i dalje nepokolebljivo po- 
stojati duh vjernosti i sloge, koJi se oduvijek, kao i danas, sjajno 
prokusao. 

Oicuvajmo ovaj duh! On 6e biti dragocjena ostavstina 
novim drzavatia Austrije, a na korist i sre6u njihovim naro- 
dima. Bog nasporio! 

U Schonbrunnu 17. oktobra 1918. Karlo. 

12 



178 



• 107. 

Izjava g. Pasica u „Morning Postu''.* 

London. 17. oktobra 1918. 

U toku zajednickih vijecanja na.Krfu izmedu srpske kra- 
Ijevske vlade i Jugoslovenskcg odbora jasno se pokazalo, da 
je stvaranje jedtie jedine drzave — kraljevine — koja bi obu- 
hvatala cio nas troimeni narcd (Srba, Hrvata i Slovenaca) pro- 
vedivo, i da se zeli. Srbi, Hrvati i Slovene! traze dakle, da 
im se dopusti pravo narodnoga samoopredjeljenja. Oni ne 
priznaju nikaku vrstu historijskoga prava Habsburske dina- 
stije ili austro-ugarske drzave, pravo, koje bi bilo iznad prava 
narodnoga jecinstva i samoopredjeljenja. Misao o jednoj fede- 
•rativnoj drzavi Srba, Hrvata i Slovenaca, bila je tako isto 
zabacena u toku krfskih vijecanja, jer ne nioze bit! pitanje, kako 
da se obiljeze granice izmedu ovih grana jedne iste nacije, osim 
ako se to ne bi postiglo kakim sistemom iseljavanja i doseljava- 
nja, kojim bi se rastavili razni elcmenti te su sada ispremijesani 
na najzapleteniji nacin. Ali osim tehnickih teskoca da se odrede 
granice izrnedu Srba i Hrvata s jedne, a Hrvata i Slovenaca 
s druge strane, postojali bi jos i drugi politick! obziri, da se 
odbaci misao o federativnom sistemu i da se primi ideja o 
jednoj jedinstvenoj kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja 
bi — shodno krfskoj deklaraciji — pocivala na sirokoj bazi 
lokalne autonomije (local Selfgovernment). 

Ovim svecano izjavljujem, da Srbija smatra svojom na- 
cionalnom duznosti, da oslobodi Srbe, Hrvate i Slovence. Kad 
budu slobodni, bit ce im priznato pravo samoopredjeljenja, 
t. j. pravo da slobod'no izjave. da li zele da se pridruze Srbiji 
na osnovu krfske deklaracije ili zele da stvaraju male drzave, 
kao u dalekoj proslosti. Skladno onome sto predhodi ne samo 
sto ne zelimo da vodimo imperijalisticku politiku, nego mi ne 
cemo cak ni to, da ma kojim nacinom ogranicimo pravo samo- 
opredjeljenja Hrvata ! Slovenaca, ili da ostanemo do kraja pri 
krfskoj deklaraciji, ako bi to bilo protivno njihovoj zelji. Izjava 
jugoslovenskoga parlamentarnog kluba^ svjedoci, da smo svi 
suglasn! u nasim zeljama ! teznjama odnosno nase narodne bu- 
ducnosti, a dogadaji ce to potvrditi skoro na jedan jos sveca- 
ni'i nacin, , 



• Prevod iz engleskoga. 

« t. j. od 30. maja 19 1 7. Gl. gore br. 54. str. 94. 



179 
108. 

Wilsonov odgovor Austro-Ugarskoj. 

Drzavni departement, dne 18. listopada 1918. 
Gospodine ! 

Cast mi je potvrditi, da sam primio Vasu notu od 4. o. mj., 
u kojoj dostavljate jedno priopcenje c. i kr. austro-ugarske 
vlade predsjedniku. Netcm mi je nalozio predsjednik, neka 
Vas zamolim, da budete tako Ijubazni i da po svojoj vladi izvo- 
lite dostaviti c. i kr. vladi ovaj odgovor: 

Predsjednik smatra za svoju duznost saopciti austro- 
ugarskoj vladi, da ne moze uvaziti primljeni predlog ove vlade, 
buduci da su se od njegove poruke due 8. sijecnja desili iieki 
dogadaji najvecega zamasaja, zbog kojih se je nuzno moraia 
promijeniti nadleznost i odgovornost vlada Sjedinjenih Drzava. 
Izmedu 14 tocaJka, sto ih je tada formulirao predsjednik, nala- 
zila se je i ova: 

»Pucima Austro-Ugarske, koJih mjesto zeliimo da vidimo 
obezbijedeno i zajamceno medu narodima, treba) pruziti naj- 
slobodniju priliku za autonomni razvitak.« 

Otkako je napisana ova recemica i proglasena pred kon- 
gresom Sjedinjenih Drzava,^ priznala je vlada Sjedinjenih Dr- 
zava, da postoji ratno stanje izmedu Cehosloyacke te njemacke 
i austro-ugarske carevine, i da je cesko-slovacko Narodno Vijece 
de facto ratujuca vlada, koja je snabdjevena potrebnim auto- 
ritetom, da upravlja vojnickim i politickim poslovima Ceho- 
slovaka. Ona je takoder na najdalekosezniji nacin priznala, da 
su narodne teznje Jugoslovena za slobodom pravedne. Stoga 
predsednik vise ne moze priznati puku autonomiju ovih naroJa 
kao osnovku za mir, vec je prisiljen zahtijevati, da budu oni, 
a ne on, suci o tomu, kakova ce akcija od strane austro-ugarske 
vlade zadovoljiti teznje i shvacanja ovih naroda o njihovim pra- 
vima i o njihovu odredenju kao clanova u porodici naroda. 

Primite. gospodine, ponovno uvjerenje o mojem naj- 
dubljem velestovanju. 

Robert Lansing. 

109. 

Deklaracija Narodnoga Vijeca Slovenaca, 
Hrvata i Srba. 

Zagreb, 19. oktobra 1918. 

Narodno Vijede Slovenaca, Hrvata i Srba objavljuje iz 
svoje sjednice drzane 17., 18. i 19. listopada o. g. narodu Slo- 

» Gl. gore br. 69 str. 110—112. 



180 

venaca, Hrvata i Srba, da od ovoga casa, opunomoceno od 
svih narodnih stranaka i gnipa, preuzima u svoje ruke vo- 
denje narodne politike. Odsada ne ce uopce u narodnim pita- 
njima nikoja stranka ni grupa ni parlamentarna skupina vise 
vodiiti nikakve posebne politike, ni zasebno stupati u prego- 
vore s faktorima izvan naroda, nego ce u svim tim pitanjima 
biti u buduce jedini predstavnik i odlucni cinilac Narodno 
V i j e c e. 

Narodno Vijece, vodeno velikim idejama narodnoga samo- 
odredenja i demokracije, koje su vec i prije rata dosle do po- 
bjede u nas, a koje su razvoiem rata dosle do pobjede u medu- 
narodnoj politioi, postavlja za rjesenje narodnoga naseg pitanja 
ove terneljne zahtjeve: 

I. Trazimo ujedinjenje cjelokupnoga naseg naroda Slo- 
venaca, Hrvata i Srba na citavom njegovom etnografskom 
teritoriju, bez obzira na ma kog'e pokrajinske ili drzavne gra- 
nice, u kojima danas zive — u jed'nu jedinstvenu Dotpuno suve* 
renu drzavu, na naicelima politicke i ekonomske demokracije^ 
sto u sebi sadrzava dokidanje svih socijalnih i ekonomskih ne* 
pravda i nejednakosti. 

II. Trazimo da na buducoj mirovnoj medunarodnoj konfe- 
renciji bude nas narod jedinstveno zastupan po svojim naro- 
citim izaslanicima. 

III. Prema tomu otklanja Narodno Vijece osnovu rjesenja 
nasega narodnog pitanja, sadrzavanu u austrijskom carskom 
manifestu od 16. o. mj.^ a isto tako i svaki drugi buduci predlog^ 
koji bi isao za tim, da se nase narodno pitanje rijesi djelomicno 
i da mu se oduz,me! njegov medunarodni znacaj. 

IV. Narodno Vijece drzi, da 6q se jedino ostvarenjem 
ovih zahtjeva i nacel.a zajamciti trajni mir medu narodima^ 
udruzenim u slobodnim drzavama, a time omoguciti Savez Na- 
roda i opce razoruzanje. 

V; Narodno Vijece izjavljuje, da ce se, prema opcim na- 
celima demokracije, svim inim narodnim manjinama u drzavi 
Slovenaca, Hrvata i Srba osigurati slobodni razvoj, a susjed- 
nim drzavama u zaledu omoguciti i csigurati trgovacko-pro- 
metni prilaz ma more, a da to ne dira u nasu teritorijalnu cje- 
lokupnost i drzavnu suverenost. 

Narodno Vijece pozivlje cjelokupni nas narod jedne krvi 
i jezika, jedne duse i srca, da se za ozivotvorenje ovih zahtjeva 
i nacela zalozi s onom odanos(5u i samopregorom, koje trazii 
ovo sudbonosno vriieme. Okupimo se dakle svi u jedno ve- 
liko neslomivo narodno kolo, kojemu je pred ocima samo veliki 
ideal narodnog ujedinjenja, slobode i nezavisnosti, da se tim 

* Gl. gore br. 105. str. 176-177. 



I 



181 



i 



pokazemo dostojni velikoga vremena u kome zivimo i velikiih 
y.adaca, koje smo na sebe preuzeli. 

U Zagrebu dne 19. listopada 1918. 
Za, pr e'dsjediniSitv ^Narodlno'ga) .JViii e<Sa«. 

Dr. Anton KoroSec. Dr. Ante Pavelid. 

Svetozar Pribifevi^. 

110. 

Saopcenje Narodnoga Vijeca SHS. 

Zagreb, 19. oktobra 1918. 

Sredisnji odbor — izabran dne 5. listopada od Narodnoga 
Yijeca Slovenaca, Hrvata i Srba, na skupstini odaslanika svih 
narodnih stranaka iz Hrvatske i Slavonije s Rijekom, pa Daima- 
cije, Bosne i Hercegovine, Istre, Trsta, Kranjske, Gorice, Sta- 
jerske, Koruske te Backe, Banata, Baranje, Prekomurja^ i Me- 
dumurja — sastao se dne 17., 18. i 19. listopada u Zagfebu, i 
na torn sastapku je izabrao svoje predsjednistvo kako slijedi: 
Dr. A. Korosec, predsiednik; potpredsjednici: Dr. A. P a- 
veli6 i Svetozar Pribicevic; tajnici: Dr. Srdan 
B u d i s a V 1 j e V i c, Dr. Mate Drinkovic i Dr. Ivan 
L o r k V i (5. Nadalje izdao je Objavu Nairodnoga Vijeca SHS, 
kojom se odreduje stanoviste o rjesenju nasega narodnoga pi- 
tanja.^ Zatim je prihvatio slijedece prijedloge: 1. glede rada 
u saborima; 2. da se dobave propusnice za Svicarsku clano- 
vima Sredisnjega odbora; 3. da se Sredisnji odbor proglasi u 
permanenciji i 4. cdaslan je brzojavni pozdrav Narodnim Vije- 
cima Cehoslovaka^ i Poljaka.^ 

111. 

Narodno vijece o Wi'sonovoj noti. 

Zagreb, 21. oktobra 1918. 

Narodno Vijece pozdravlja najvedom radosti stanoviste, 
§to ga je predsjednik Sjedinjenih drzava Americkih, Wilson, 

» Gl. gore br. 109. str. 179-181. 

» wNarodni Vy^or. Praha. Narod SHS prigodom konstitucije Na- 
rodnoga Vijeca obnavija svefani zavjet zajednicke borbe nasih naroda do po- 
stlgnuca zajednickih ideala ieskoslovacke i )Ugoslovenske <■ rzave. S vama smo 
jednom mislju, radom i ciljevima. Zivio te ko-slovacki narod". 

« »Dr. Tertil. Prigodom konstituiranja Nar. Vijeca obnavija Vm 
narod SHS tvrdu vjeru, danu u casu zajednicke borbe; s Vama smo u dobru 
t zlu do^ ostvarenja nasih konacnih ideala i slobodnih drzava Poljske i jugo- 
slavije. Zivio poljski narod". 



J82 

zauzeo u svom odgovoru na austro-ugarsku notu od 4. oktobra 
ove godine i>od datumom: »Drzavni departement 18. oktobra 
191 8. «, te iziavljuje: 

Narod Sloyenaca, Hrvata i Srba zauzeo je u objavi Na- 
rodnoga Vijeca od 19. oktobra ove godine stanoviste glede 
rjesenja svojega narodnoga pitanja — misao bezuvjetnoga na- 
rodnog samoodredenja. Dosljedno tome smatra on medunarodni 
mirovni kongres jediimm kompetentnim forumom za konacno 
rjesenje svoga narodnog pitanja. Zakljuceno je poduzeti korake 
glede uspostave ustavnih prava, narocito glede slobode stampe 
i prava sastajanja. Narodno Vijece poziva zagrebacko gradaii- 
stvo i citav narod, da daje u svojim manifestacijama svagdje 
samo oduska svome veselju i odusevljenju, i da onemoguci 
svaku idemonstraciju, koja bi isla i za najmanjim unistavanjern 
tudega dobra. Svaka stela pocinjena od ovakovih izgreda^ 
skodila bi ne samo ugledu nasega naroda u ovo veliko doba, 
nego bi mogla unistiti dobra, koja se moraju vec sada smatrati 
dobrima buduce drzave Slovemaca, Hrvata i Srba. 

Organizacija Narodnoga Vije^ 



112. 

Proglas bana Mihalovica. 

Zagreb, 22. oktobra 1918. 

Narode! 

Veliki sadasnji dogodaji dali su povoda za opetovane 
javne poHticke manifestacije. 

Raziimijem patrioticke osjecaje, koji su izvor tim iska- 
zima i uvjeren sam, da ce prokusana zrelost 1 trijeznost na- 
sega naroda i ovaj puta znati odrzati manifestacije u granicama, 
sto ih iziskuje danasnje veliko, ozbiljno i po buducnost naroda 
odlucno doba. 

Smatram pak potrebnim osobito naglasiti, kako su nada 
sve vazni narodni interesi vezani uz obdrzavanje javnoga mira 
i reda. Sigurnost osobe i imovine neka bude svakome sveta 
i vodeni razborom nemojmo dopustiti, da javne uredbe i njihovl 
organi ma na cais budu smetani u djelatnosti, sto ju vrse u 
javnom interesu! 

Narocito molim, da svi misle na to, da se drzavopravna 
pitanja ne mogu odmah rijesiti i da imadu povjerenje u one 
faktore, koji su na to rjesenje pozvani. 

U Zagrebu dne 22. listopada 1918. 

Ban Mihalovich. 



183 
,113. 

Organizacija naroda. 

Zagreb. 23. oktobra 1918. 

Narodna Vijede Slovenaca, Hirvata i Srba u Zagrebu ras- 
pravljalo je 23. listopada ove godine o torn, kako je na vidljivim 
mjestima povodom odgovora predsjednika Wilsona doslo do 
napadaja na kclodvore i drugu imovinu. Narodno • je Vijece 
toga rndsljenja, da bistri raizum i staro postenje nasega naroda 
ne ce dopustiti, da se ovakvi slucajevi ponove ili cak da sfe 
prosire, vec zato, sto time moze zapeti sav promet u najsiro- 
masnije nase krajeve, gdje bi narod lako mogao ostati bez korp 
kruha. Narodno Vijece pozivlje ujedno torn zgodom pristase 
politickiih stranaka i grupa, koje su u Narodnom Vijecu, da se 
okupe po svim mjestima, dakle po gradovima i selima pod 
imenom »Odbori Narodnoga Vijeca«. U takve odbore mcgu 
stupiti i oni narodni Ijudi, koji nisu ni u jednoj politickbj strandi 
ili grupi, aii koji su svom dusom zauzeti za ujedinjenie i oslor 
bodenje nasega naroda na temelju objave Narcdnoga Vije(5a 
od 19. listopada 1918. Takovom Je odboru prva zadaca, da s^e 
pobrine kako najbolje znai i moze za zastitu osoba i ' imovine 
svih nasih drzavljana bez razlike. Druga mu je zadaCa, da 
Narodnom Vijecu javlja sve nase osobite dogodaje ,i potrebe, 
koje se ticu 5itavoga kraja i 5itavoga naroda. Treci mu je 
posao, da tocno izvrsi, sto mu Narodno Viaece nalozi na koriSt 
svega naseg naroda. Zato neka svaki taki odbor Narodnoga 
Vijeca okupi najpcuzdanije i u narodnoj borbi najprokusaniie 
Ijude, neka izabere predsjednika odbora, svoga vodu za na- 
rodnu zastitu i svoga poslovodu. Izbcri neka se odmah jave 
Narodnom Vijecu na odobrenje. Sve se objave salju na adresu : 
K a n c e 1 a r i j a N a r o d n o g Vijeca, Z a g r e b, S a b o r. 

Braco Slovenci^ Hrvati d Srbi na posao, da za malo dana 
u svakom nasem zivljem i probudenijem mjestu bude odbor 
Narodnoga Vijeca s jakom cetom za narodnu zastitu. 

Zagreb, 23. listopada 1918. 

Za Narodno Vijece 

P r eds j e dn i s t vo: 

Dr. Ante Pavelid. Dr. Antun KoroSec. 

Svetozar Pribi(^evi<5. 



184 

114. 

Narodno Vijece poziva na dobrovoljni 
narodni porez. 

Zagreb, 26. oktobra 1918. 

U najsvetlijim ali i vrlo teskim vremenima u zivotu na- 
sega naroda, kad se udaraju temelji slobodnoj jugoslovenskoj 
drzav'i, stvorilo se narodnim povjerenjem Narodno Vijece kao 
predstavnik uiedinjenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba, i 
otpocelo je ovih dana svoj znacajni posao. Veliki zadaci, koje 
ono lima da izvrsi za organizaciju narodnih snaga, veoma su 
obilni i raznovrsni i traze pun napon i umne i fizicke sposob- 
nosti najboljih elemenata nase nacije. Dosli su oni vazni mo- 
menti u zivotu, kad se mora racunati sa svakim pojedincem 
nasega plemena, i kad svaki na sebi nosa jedan dio narodne 
historije. 

Da uzmogne postici svoje ciljeve, Narodnom su Vijecu 
potrebno uz sve drugo i velika novcana sredstva. Mnogi nasi 
liudi i mnoge ustanove, svjesni tlh potreba, javiise se sami Na- 
rodnom Viiecu i ne cekajuci posebnih poziva, daidose znatne 
priloge za opcu narodnu stvar. AH se na torn, ma koliko to 
inace bilo pohvalno, ne moze ostati. Kad se zna, da se danas 
stvaraju osnove za na&u zajednicku slobodnu drzavu, koja ce 
razvdti sposobnosti svih vrsta narodniii i oibuhvatati u ovom 
blagodatnom djelovanju svakoga pojedinca, «r:ida treba da za 
tu drzavu doprinese svaki svoj prilog. Svaki bez razlike, jer 
je to nasa opca narodna kuca, koju dizemo svi i u kojoj svak 
treba i mora da ima svoga udjela. U njene temelje uzidali 
smo toliku nasu krv i snagu, pa je pravo, da i njene zidove 
oblijemo svojim znojem, da nam svaki kamen u njoj bude izra- 
zom jednoga narodnog dijela. Svaki nas covjek mora biti svje- 
stan, da mu je duznost za opcu narodnu stvar dati svoj dio 
prinosa i da je ta savjesnost preduvjet njegova uzega pripad- 
nistva novoj drzavi, koja s pravom trazi od njega, da joj po- 
mogne, da se organizira. I ovo je dokaz jednoga narodnog 
plebiscita. Za sada se taj prinos. ma koliki on bio, smatra kao 
dobrovoljni narodni porez. 

Stoga se Narodno Vijece Slovenaca, Hrvata i Srba obraca 
na sve nase Ijude i na sve ustanove, da ispune svoju duznost 
prema narodu. Narocito upire prstoni u one, kojd su imali srece, 
da oya teska vremena prebrode bez licnih! zrtava i da gomi- 
laju kapitale, dok su drugi krvarili i stradavali za bolju buduc- 
nost svih nas. 

Jer ne treba pri tom gubiti iz ooiju onaj veliki moralni 
imperativ, 'da ce se jednoga dana morati traziti od svakcga 
da pokaze, koliko je sam doprineo za opce narodno dobro u 



185 

^va vremena, kad je svako dobro bilo 'dva put vise osie(3ano 
kad je dvostruko pomaigao, tko je brzo pomogao.^ 

U Zagrebu, 26. oktobra 1918. 

Z a N a r o id n o V li j e c e 

Predsjednistvo: 

Dr. Ante Pavelid. Dr. Anton KoroSec. 

Svetozor Pribidevii. 

Povjerenik za financije: 
Dr. Srdan Budisavijevi(^. ^ 

115. 

Ikupstina gradskog zastupstva u Zagrebu. 

Zagreb, 27. listopada 1918. 

One 27. listopada u 12 sati o podne, sazvana Je izvanredna 
glavna skupstina gradskog zastupstva. 

Gradska je vijecnica bila ukrasena zelenilom i hrv. tro- 
bojnicom. Qalerije su bile krcate, dupkom pune. Tocno u 
12 sati ude u vijecnicu gradonacelnik dr. Stjepan Srkulj, 
pozdravi sakupljene gradske zastupnike i izrece slijedeci govor: 

Gospodp zastupnici! 

Kao slatka prica iz tisuc i jedne noci oine se pvi dogadaji, 
sto ih prozivijujemo, nama, koji smo preturili krutu eru Khuen- 
Hedervaryja. Jos si danas gdjekoji.od nas tare oci i u cudu 
pita, je li to san, je li ziva zbilja, da se Hrvatu gotovo poslije 
cetiri sto godina pruza prilika, da sam svojom voljom odlucuje 
o svojoj sudbini. 

Tri su se takva velika momenta desila narodu nasemu. 
God. 1102., kad smo madzarskoga kralja Kolomana svojcm vo- 
ljom izabrali za svojega kralja, g. 1527. kad smo izabrali Fer- 
dinanda I. za svojega vladara. Treci je momenat sada, koji 
nam daje u ruke kljuceve nase sudbine. 

Kolika li razlika izmedu tih momenata. Qodine 1102. 
natjerao nas je gradanski rat, da izaberemo »gospodina tudega 
jezika«, kako nam to pripovijeda kronika popa Dukljanina. G. 
1527. borili su se ostaoi kraljevstva hrvatskcga i opet za vla- 
dare »tudega jezika«, da ostanemo u stilu kronike popa Duklja- 
nina. Da slican primjer damo svijetu u tom trecem" velikom 
momentu, nakon svega onoga gorkog iskustva, sto smo ga 
stekli? Nef gospcdo i stoput ne! 



» Poslije toga slijedi niz adresa raznih banaka i Stedionica u SHS-u 
gdje se primaju prinosi, a koje ispustam. 



186 

Sva je i jedina nada neprijatelja nasih, da rasplamte 
mrznju, sto su je nekad umjetno medu nama raspirili. Velim^ 
gospodo umjetno. Ded'te prolistajte cijelu stariju povijest nasu, 
ogledajte dobro list po list proslosti nase, pa ne cete naci nigdje 
spomena, da bi ikad doslo do sukoba izmedu Hrvata i Srba. 
Sto vise! Vi cete naci, da su se nase . najznatnije porodice 
Subici i Frankopani zenidbom vezali s Nemanjicima i Branko- 
vicima; jos i danas cuvaju casni oci franjevci na Trsatu kao 
svetinju relikvijar ispisan cirilskim pismom, sto ga je poklo- 
nila jedna Brankovicka, zena jednoga Frankopana. 

Istom kad su se Nijernci ugnijezdili u nasoj Krajini, po- 
cese oni raspirivati mrznju na brata. Mi smo nazalost nasje- 
dali lukavstini njihovoj. Pa da se to opet opetuje? Ne! i opet 
ne! A zasto gospodo? 

Zato, jer je u nas skroz na skroz spoznaja narodnoga je- 
dinstva, koja je inkarnirana u nasem Narcdnom Vijecu. A sto 
vrijedi svijest o narodncm jedinstvu, vidjet cete iz rijeci tali- 
janskoga rodoljuba Confalonieri^a: »Vi dobro znate, da je Ita- 
lija jos prije sezdeset godina bila rastepena u razne drzave i 
drzavijee. Prvi je u Talijana rasplamsao misao o narodncm 
jedinstvu Napoleon, koji je veliki d.io danasnje Italije sjediiiio 
u kraljevinu Italiiu. Becki ju je kongres razjurio opet u manje 
komade, ali nije mogao prigusiti spoznaje, da su syi Talijani, 
gdje god bili, dpak jedan narod. Ta je svijest o narcdnom je- 
dinstvu strujiila svakom zilicom intelligencije talijanske, bas kao 
sto jaki miris prodLre u svaki prostor, pa ma bio kako mu 
drago zatvoren.« S punim je pravom mogao reci pomenuti 
Confalonieri : »Mi nijesmo vise ono, sto smo bili prije dvadeset 
godina, niti mozemo postati, ako ne cemo da se odreknemo' 
navika i osjecaja, koji su postali milii i dragii jednomu naTodu.« 

Gospodo! Ni mi nismo vise ono, sto smo bili prije dva- 
deset godina. I nama je misao o narodncm jedinstvu tako 
presla u krv, da je ona sastavni dio zivota nasega; pustis li nju, 
zadusio si narod. Ucjepili su nam tu spoznaju djedovi nasi Iliri, 
u kulturno ju je djelo pretvorio nas neumrli mecena Strossma- 
yer, u narodno ju djelo pretvara veliko ovo doba. 

Sa zapada je, gospodo, »popuhnul tihi vjetric i d o n e s a 1 
Mari krunu,,« krunu slobode i narodnoga samocdredenja. Slican 
je vjetric dopirio sa zapada vec i prije 129 godina. I onda je 
pruska vojska isla protiv Pariza, ali je zaustavise Francuzi kod 
Valmyja. - U Pruskoj voisci bijase veliki njemacki pjesnik 
Goethe. Gn je dobro shvatio cndasnji vjetric, kad je izrekao 
poznate rijeci: »Tu pocinje nova epoha svjetske povjesnice, 
a Vi mozete reci, da ste bili prisutni.« I mi sn\o, gospodo^ 
prisutni jednoj velikoj epohi, srecni smo i ponosni na nju. Ali 
mi ne cemo da samo prisutni budemo. Ne! Mi hocemo, da 
u njoi i djelujemo, da dajemo sve, sto imamo, pa i zivot svoj. 



187 



tSto je, gospodo, svaki pojedini od nas spreman da ucini, 
je gotcv da ucini i nas glavni grad Zagreb. I on daje na- 
'^^ rodu i Naro'dnom \ijecu na raspolaganje sve svoje morake, 
materijalne i fizicke sile! To je, gospodo, samo logicna po- 
sljedica onoga, sto sam prosle godine kod nastupa svoga rekao: 
»Qospodo! Nema toga sugradana nasega, koji ne bi vruce 
zelio. da sto prije prestane to grozno prolijevanje krvi i da 
se sto prije i u domove nase povrati mir; ali nema ni toga gra- 
danina. koji ne bi uvjeren bio, da taj tcli zeljkovani mir mora 
donijeti narodu hrvatskom sjedinjenje rastrganili udova nje- 
goviii, u kojem ce has Zagrei) biti zariste narodnoga nasega 
zivota.« 

Danas je, gopodo, zariste narodnoga zivota nasega u Za- 
grebu Narodno Vijece, koje evo pozdravljamo, pa Vam stoga 
predlazem, da priiivatite ovaj predlog, koji sadrzaje 1. i 2. tccku 
dnevnoga reda.« 

Na to stavlja nacelnik na odobrenje ove predloge, koji su 
odusevljeno priliyaceni. Rez^olucija glasi: 

»Zastupstvo glavnoga grada Zagreba u svecanoj svojoj iz- 
vanrednoj skupstini, odrzancj dne 21. listopada 1918., pozdrav- 
Ija s odusevljeniem Narodno Vijece Hrvata, Srba i Slovenaca 
u Zagrcbii, kojemu jedinom priznaje pravo, da u sporazuiiiu i 
zajednici s Jugoslovenskim odborom u Londcnu vodi nasu na- 
rodnu politiku i da zastupa nase narodne zahtjeve, kako pred 
faktorima drugih narodnili predstavnistva, tako i na buducoj 
medunarodnoj mirovnoj konferenciji; 

usvaja objavu Narodnoga Vijeca od 19. listopada c. g. i 
pozivlje sya zastupstva hrvatskih gradova i opcina, da se pri- 
druze ovome zakl.ucku gradskoga zastupstva glavnoga grada 
Hrvatske, pa da se time izjave za svoju narodnu jedinstvenu 
drzavu, kojoj ce unutrasnje uredjenje i odnose ustanoviti opca 
narodna konstituanta, na temelju potpune pravednosti i ravno- 
pravncsjti sviju triju plemena jednoga istoga naroda; 

odazivlje se pozivu Narodnoga Vijeca u Zagrebu i stvara 
njegov odbor za "glavni grad Zagreb, u koii kao utemeijitelji 
pristupaju svi clanovi gradskoga zastupstva, koji ispovijedajii 
narodrio i drzavno jedinstvo svih Hrvata, Srba i Slovenaca» 
koji su stranacki predstavnici u Narodnom Vajecu i u kojoj ce 
kooptirati samostalne opcinare glavnoga grada, koji jednako 
misle. 

Zastupstvo glavnoga grada stavlja podiedno Narodnoin 
vijecu na raspolaganje sve svoje moraine, materijalne i fizicke 
sile te u to ime predbjezno votira jedan milijun kruna na teret 
ratne dotacije. 

Zagrebacko gradsko zastupstvo zakljucuje urediti »N a- 
rodnu strazu« za grad Zagreb, kojoj ce biti zadaCa, da 
Zajedno sa javno-oblasnim organima cuva sigurnost i red u 
gradu Zagrejbu. 



188 

m 

Povierava ^e odboru sedmorice gradskih zastupnika, sa 
na<3elmkom na celu, organdzaciju ove »Narodne straze«, u koju 
ce se za trzne, aprovizacione i zdravstvene poslove primati i 
zenski clanovi. 

U taj odbor da se izaberu ova gospoda grad'ski zastup- 
nici : A n c e I Ivan, C u p a k Ivan, F e r k o v i (5 M i r k o, 
MazzuraLav dr., R a d k o v i c J o s d p, S i e b e n s c h e i n 
Robert dr. i V a 1 d e c R u d o 1 f.« 

Svi su ovi pradlozi prihvaceni jednoglasno, nasto je skup- 
§tina zakljucena s pjevanjem narodne himne »Lijepa nasa do- 
movma«. 



116. 

Odgovor Austro-Ugarske Wilsonu. 

Bee, 28. oktobra 1913. 

Ministar izvanjskih posala grof Andrassy opunomocio je 
poslaniika Austro-Ugarske u StockholmiU, da umoli svedsku 
vladu, da uruci vladi Sjedinjenih AmeriiCkih Drzava ovaj c-d- 
govor na njezinu notu od 18. o. mj.: 

Odgovarajuci na notu gospodina predsjednika Sjedinjenih 
Drzava od 18. o. mj., upravljenu na austro-ugarsku vladu, a 
u smislu o'dgovora predsjednika Wilsona, da zasebno pregovara 
s Ausiro-Ugarskom o pitanjima primdrja i mira, izjavljuje 
austro- ugarska vlada, da privoljuje ovoj kao i prijasnjim izja- 
vama g. oredsjednika. Podjedno privoljuje i njegovom shva- 
i^anju, izrazenom u posijednjoj noti, o pravima naroda Austro- 
Ugarske, narocito Celioslovaka i Jugoslovena. 

iBuduci da je time Austro-Ugarska prdlivatila sve uvjete 
o kojima g. predsjednik cini ovisnim mogucnost, da stupi u pre- 
govore primirju i mdru, to po shvacanju Austro-Ugarske vlade 
ne stoji nista na putu, da se zapccnu pregovori. 

Stoga je Austro-Ugarska vlada spremna, da odmah stupi 
u pregovore o primdrju izmedu Austro-Ugarske i protivnickili 
drzava, a da ne ceka na rezultat drugih pregovora^ te moli 
stoga g. predsjednika, da izvoli u torn pravcu odrediti shodne 
predradnje. 

Julije grof Andrassy. 
ministar izvanjskih posala. 

» To jest austro- ugarska vlada napusta Njemacku (Tursku i Bugarsku) i 
zeli da skopi separatnimir. 



189 
117. 

Austro-Ugarska moli za mir. 

Bee, 28. oktobra 191S. 

Ministar izvanjskih pcsala, grof Andrassy, poslao je danas 
Irzavnom tajniku Lansingii ovii brzojavku: 

Cim sani preuzco vodstvo ministarstva izvanjskih po- 

^ala, poslao sam sluzbeni odgovor na Vasu notu od 18. listo- 

)ada ove godine, iz koje ccte razabrati, da u svim tockama 

isvajamo nacela, sto ill je postavio predsjednlk Sjedinjenih 

)rzava u svojim razlicitim izjavama. U potpuncm skladu s tez- 

ijama g. Wilsona, da se osujete buduci ratovi i stvori familija 

laroda, vec smo po-duzeli sve priprave, da narodi Austrije i 

Ugarske ubuduce mogu posve nesmetano odrediti i provesti 

svoj buduci razvoj prema vlastitoj zelji. Kad je car i kralj 

Karlo nastupio vladu, on je neutrudivo nastojao, kako bi za- 

vrsio ovaj rat. Vise negoli ikad' to je danas zelja vladaoca i 

svih naroda Austrije i Ugarske, koji su prozeti uvjerenjem, da 

se njihova buduca sudbina moze obezbijediti jedino u mirov- 

nom svijetu, u kojem nema trzavica, iskusavanja, oskudice i 

gorcine, sto ih prouzrokuje rat. Stcga se izravno obracam na 

Vas, gospodine drzavni tajnice, moleci Vas, da biste izvoljeli 

poraditi kod g. predsjednika Sjedinjenih Drzava, da se u inte- 

resu covjecnosti, kao i u interesu svih naroda, koji zive u 

Austriji i u Ugarskoi, bezodvlacno sklopi primirje na svim 

frontama Austro-Ugarske te zapodjenu pregovori o miru.^ 

118. 

Proglasenje samostalne drzave Slovenaca, 
Hrvata i Srba. 

Zagreb, 29. oktobra 1918. 

Na Sveucilisnora trgu. 

U 8 sati bila je sakupljena pred sveucilistem sva srednjo- 
skolska i akademska omladina, i ceita srpskih vojnika, okicena 
narodnim trobojnicama. Sokoli, Narodna garda i casnici 
s puskom o ramenu odrzavaM su red. Oko pola devet dosla je 
povorka casnika. Nijedan nije limao na glavi stare austro- 
ugarske rozete, vec namjesto nje narodne trobojnice. Pred 
njima su se nosile narodne zastave. Oko devet sati uputila se 

* Anstro-ugarska vlada je sadrzaj ove note u isti mah saopcila i vladama 
Francuske, EngKske, Italije i Jnpana s molbom, da i one odobre predlog, koji 
je sadr2an u noti, te da ga podupru kod predsjednika Wilsona. 



190 

povorka pred sabornicu klicudi Casnicima, zelenam kaderu i 
narodnim zastavama. Sve je bilo svecano kao u hramu. Od 
veselja mnogi su plakali. 

Poslije devet sati povorka je sa zastavama i silnim nepre^ 
glednim svijetom krenula Frankopanskom ulicom i Ilicom 
pred sabor, klicuoi i pjevajuci. Pored nasih narodnih zastava 
narocito su upale u oko mnogobrojOtie crvene zastave. Ovdje 
navlas isticemo krasnu disciplirai nasih radnika, koji su kor- 
porativno sudjelovali. Kod njih je vladao zamjeran red i disci- 
plina,- sto sa zadovoljstvom isticemo, zeleci da se i drugri ugle- 
daju u ovaj primjer. Pozrtvovnost nasih oficira i vojnika sve 
nas je duboko potresla. Dok mi imamo ovalcu uzdanicu, bu- 
ducnost je nasa! 

Pred saborom. 

Divno je bilo pogledati svu onu veleDnu gomilu Ijudi, 
koji su ispunilii Markov trg. Mnostvo Je u odusevljenju stajalo, 
napeto ocekujuci svaki cas, kad ce im- se na usta ovoga ili 
onc'ga zastuptiiika objaviti nesto novo i radosno, nesto, sto je 
svaki pojedinac napose, a cjelokupni narod zajedno ocekivao 
kroz tolil^a stoljeca: da smo sada, jednim svecanim momentom, 
razrijeseni sviju veza, ondh ropskih okova, koji nam ni.esu 
•dali da slobodno disemo na rcdenoj grudi . . . Neopisivo je bilo 
odusevljenje gomJle, kad su dolazile glazbe nasih domadih pu- 
kovnija, 25. (domobranske) i 53. (linijske) pukovnije. Narocito 
su brojni Cesi u 53. pukovniji pozdravljeni freneticnim klica- 
njem, a na njihovim radosnim i sretnim liCima lebdio je neki 
narociti izraz, koji je svima govorio, da ti Ijudi ucestvuju svom 
svojom dusom u nasoj narodnoj proslavi slobode i da se pre- 
nose duhom u one krajeve mile svoje ceske domaje, gdje se 
tada dogadalo isto, o cem je svaki Ceh bio u srcu uvjeren, 
jer su ond vec davnc, kao i mi stalno drzali, da ce pravednost 
donijeti ovaj tako velebni narodni cas. 

Pjevacko drustvo pjevalo je rodoljubne pjesme, kojim se 
prikljucilo i opcinstvo, tako da je cijeli Markov trg bucno i ve- 
selo odzvanjao u sretnim i presretnim glasovima, ko'ii su do- 
lazrli iz razdraganih srdaca. 

U sred trzavice, sred te nervozne uzbudenosti, pojavi se 
Dr. Andelinovid na balk onu saborni'ce i dade desnicom znak, 
da ga se poslusa. On rece: 

G r a d an i, v o j n i c i i d r u g o v i! 
Danas se sastao hWatski sabor, da sankcionira sve ono, 
sto citav narod zeli. -Ali mora da svaki imade na umu, da 
anarhija nije sloboda. Stoga vam moram objaviti: vojnici i 
casnici domace 53. rukovni;e imadu se sabrati u svojoj vojarni 
u 3 sata Doslije nodne, danas dne 29. listopada, kao i vcjnxi 
svih ostalih cetnih tjelesina. Organizacije z^ sigurnosne slu- 
zbe i »Sokoli« neka se nadu u 3 sata poslije podne u »Srpskora 



I 



1^1 



Sokolu«. Sva momcad, koja imade uza se na vlastitu ruku 
oruzja, pozivlje se, da pod prijetniom kazne smrti povrati oruzje 
narodnim casnicima, jer je lazno misljenje, da bi oni bez oruzja 
bili izgubljeni. Bjegunci pak pozivlju se, da se piijave u 
ovdasnjim vojarnama. Jer oni koji su do sada bili bjegunci 
auslro-ugairske dTzave, nisu vise bjegunci u nasoj slobodnoj 
drzavi. Molim bracu iz zelenog kadera, neka se mirno i bez 
stralia povrate svojim cetama, jer im se ne ce nista dcgoditi. 

Vojnici! Uvjeren sam, da ste kadri braniti i preko Drave 
nasu domovinu. I da vam Narodno \i,ece, koje je sada za nas 
sve jedina oblast, kaze: Predite preko Drave, vd biste to za- 
cijelo ucinili. (Tako je! Buran pljesak.) Ali ja se gradani, pri- 
jatelji i vojnici, ne bojim Madzara. Ja se bojim nas samili. Jer 
sto nas ceka, ako nasa vojska sama poone robiti i plijeniti. Zato 
apeliram na vas, da se ugledate u organizaciju socijalne demo- 
kracije. One su jedine i prve veoma dobro' organizovale svoje 
cete i cuvaju grad, i zato se njihove crvene zastave slobodno 
i sa punim pravom viju medu nasim redovima. Gradani, 
bra CO, vojnici! Ako Narodno Vijece zatrazi od Vas, ako Vam 
zapovjedi (Tako je. Burno odobravanje), da se svrstate u re- 
dove, siguran sam, da cete to uciniti. Neka nitko ne misli, da 
smo danasnjim danom gotovi sa svim. Svak 6e pojmiti, da 
treba da radimo i da sve sile upregnemo oko izgradnje slo- 
bodne nase drzave.« 

Poslije njega zastup. PribiceviC pozva narod, da svak bude 
na svom mjestu i da se drze strogo naputaka N. V. U ovom 
casu moramo pokazati svoju zrelost i time demo najbclje ma- 
nifestirati velika nacela danasniega vremena. O formi drzave 
i ostalim detaljima, odlucit ce nasa buduca narodna konsti- 
tuanta, izabrana na nacelu slobodnog, tajnog i izravnog prava 
glasa. (Burno odobravanje.) 

Potom progovori ban Mihalovic (burno pozdravljen cd 
prisutne mase) ovo: Hocu sasvim ukratko da vas pozdravim 
i da u ovom velikom casu, gdje se radi o nasoj slobodi, ne izgu- 
bimo pamet, nego da slozno i kao jedan covjek budemo vjerni 
nasem Narodnom Vijecu, jer samo tako bit cemo dostojni ve- 
likoga naroda. (Burno odobravanje.) I ja se prvi poko- 
ravam odredbama Narodnoga Vijeca, a mislim da cete i svi 
isto raditi. (Burno odobravanje.) Najljepse vam zahva- 
liujem na povjerenju, koje ste meni i Narodnom Vijedu po- 
klonili. (Freneticko klicanje. Narod pjeva »Li- 
jepa Nasa, Srpsku himnu i marseljezu. Burno 
i dugotrajno odobravanje. Citav trg klice i 
p j e V a.) 

Sjednfca hrvatskoga sabora. 
(Pocetak sjednice u 10 sati 30 cas. prije podne.) 

Predsjednik : Dr. B o g d a n M e d a k o v i 6 i Dr. P e r o 
M a g d i c. 



192 

I 



Biljeznik: Dr. M a r k o N o v o s e 1. 

Od strane kr. zemaljske vlade prisutni: PreuzviSeni gos- 



podin ban A n t u n pi. M i h a 1 o v i c h te gg. odjelni predstoj- 
nici : Dr. Aleksander Badaj, Milan Rojc i Aurel 
R a u e r. 

Predsjednik: Otvaram sjednicu. Zapisnik danasnje sjed- 
nice vQdit ce gospodin biljeznik Dr. Marko Novosel. 

Visoki sabore! Sazvao sam danasnju sjednicu, jer je to 
traizilo dvadeset clanova ovoga sabora, a jos vise i zato, sto 
smo osjetili svi, a ja kao predsiednik hrvatskoga sab era mo- 
ze biti najvise, da je dosao cas, kad treba da se sastane nas 
sabor, jer ga bas sada ceka veliki zadatak. Ne ceka ga da 
raspravija zakonske osnove, da donosi zakone, da votira bud- 
get. To mu je bio posao u normalnim prilikama, a sada su 
druge prilike nastale, pak mora da nastane i druga sudija. 

Nije danas vise.- zadatak nasega sabora ,ni da raspravija 
nasoj narodnoj politici. Danas se ova politika narodna ne 
smije vise kretati u granicama Hrvatske i Slavonije, u dosa- 
danjim teritorijalnim i drzavopravnim granicama. U ovim smo 
se g'ranicama samo tavorili, u^ ovim stegama smo stenjali, u 
ovim granicama smo zivotarili, ali glave dici i slobodno se 
razvijati nismo mogli. Ta zato su nas razdrobili, zato su od 
nas inapravili zivi raskomad, da nikad svojim zivotom zivjeti, 
da nikad glave dici, da se nikad slobodno kretati ne mozemo. 

A sada pucaju okovi, koji su stezali zivot narodnji, a 
granice, koje su nas razdvajale, rastrgat cemo mi sami! (Burni 
pljesak.) 

Ovaj veliki, ovaj grozni rat krvavo je pokazao, kako je 
istinita ona narodna: »Tesko svakom svomu bez svojega«- 
Bez toga, bez jedinstva nasega, ne da se Ijepsa i bolja buduc 
nost nasa ni zamisliti. 

Zato predstavnistvo naroda Hrvatske i Slavonije nije 
vi§e samo za se zvano, da vodi politiku svega nasega naroda! 

Zar bi mogli vi voditi politiku narodnu bez Dalmatinaca, 
koji su s nama zajedno oduvijek zudili za nasim uiedinjenjem 
(Burni pljesak i poklici: 2ivili Dalmatinci!); zar bez Dalma- 
tinaca, koji su nam godine 1905. i 1906. onako snazno pomogli, 
da izvedemo preokret, za koji se mislilo, da se nikad izvesti 
ne moze; bez Dalmatinaca, koji su kao zatocnici misli nasega 
narodnog jedinstva, od onih kojima je ta misao zazorna i u 
ovom ratu onakp tesko stradali? Bez naslh Istraria, onih, koji 
su nam narodnu strazu strazili na Jadranu . . . (Burni plje- 
sak.) . . . Zar bez nasih Bosnjaka i Hercegovaca . . . (Burni 
pljesak.) . . . koji su vijekovima podncsili zulum turski, a koji 
su i u ovom ratu jos i gore stradali, a — da bude gorka iro- 
nija jos veca — bas u ono doba, kad su im bra<5a d sinovi u 
redovima austro-ugarske vojske kao slijepi u boj srljali! A 



r 



193 

zar bi, kad rsdimo o organizaciji nase narodne sna^ge, kad ra- 
dimo na tomu, da organiziramo svoju sl6bcdnu drzavu, zar bi 
rnogli na tome raditi bez Slovenaca . . . (Burni. pljesak i po- 
klici: 2ivili Slovene!!) .. . koii su, brojem siabi, ipak vijeko- 
vima odolijevali siinoj germanskoj najezdi, pa je i zaustavili, 
da ne prodre na Jadransko more! Zar bi njih niogli ostaviti, 
da i dalje ostanu odsjecena grana nasa? 

Zato nije nijedna od nasili stranaka smjela sama da 
preuzme da vcdi naSu politiku, a msu mogle ni sve stranke u 
Hrvatskoj zajedno da to ucine, vec se moralo sabrati i iidriiziti 
iz sviju nasih krajeva sve, sto narodnom dusoin dise, sve sto 
jedno misli i osjeca, sve sto za jednim zudi. To se svagdje 
u nasem narodu osjetilo i u dobri cas stvorilo se nase Narcdno 
Vijece, koje zasada obuhvata sve dijelove nasega naroda, koji 
su dosada mogli u dodir doci i u ovo kolo stupiti. (Burni plje- 
sak u sabornici.) 

Misao jedinstva nasega naroda i jedinstvetie njegove or- 
ganizaoije na cijelom nasem narodnom teritcriju, a u slobcdnu 
.suverenu drzavu, ta je m.isao usredotocena u Narodnom Vijecu, 
a snaga njezina ]> tolika, da danas jedva da ima koga u nasem 
narodu, koji ju nije prigrlio ili koji joj se barem pcklonio niJe. 
(Qlasovi u sabornici: Tako je!) 

Vodenje naSe narodne politike, a sto jos vi§e znaci, i vo- 
denje nasiii narodnih posala u svim granama uprave i narod- 
noga zivota, u snaznim je i dcbrim rukama. 

Pa sto je jos ostalo hrvatskome saboru da radi? Koji mu 
je najpreoi zadatak? I dcsada smo sve od preokreta nasega, 
od godine 1906., kadgod smo od teske borbe odahnuli, mislili 
i radili na tome, da veliki dogadaji, za koje smo znaii, da ce 
prije ili poslije nastupiti, ne zateku nas narod nespreman, vec 
da ga zateku zadalmuta svijesti narodnom, osokcljena pcno- 
som narodnhn, a naoruzana svima ustavnim sredstvima, koja 
smo mu u skucenim nasim prilikama pribaviti mogli. Nas je 
sabor i u ovo tesko ratno doba stvorio nasemu narodu zaklon 
i zatisje. u kojem je mogao vidati teske rane, koje niu je ratni 
bijes u prvim mjesecima rata zadao, zatisje u kojem se mogao 
slcbodnije kretati, u kcjem je mogao teske muke lakse pre- 
muciti, a i hra6i oko sebe u gladi i nevolji pomodi. 

Usred rata mogli smo doci i do velikih kulturnih teko- 
vina uz nasu vladu sa narodnim Ijudima .uz bana, koji sa 
narodcm osjeca i za narod z:vi. (Burno pljeskanje i dugo- 
trajni: 2ivio ban! — Ban Jie ponovno zahvaljuje na velikim 
ovacijama. - Zast. Marko Mileusnic: Osrtat ce neumrli.) 

Tako smo radili dosada. A sada? Sada je posao iirvat- 
skoga sabora, da kao jedini Parlamenat, koji u jugcslovenskim 
zemljama funkcijcnira, otpocne, a za Hrvatsku i Slavoniju 
i provede. cdludno ali mirno, likvidaciju sviju dosadasnjih 

13 



194 

nasih drzavopravnih odnosa, koji su dosada za nju postojali, 
2ivio! — Sa galerija bacaju cviljece prema predsjedniku) . . . 
da spremi prelaz u novu sapiostalnu i slobodnu drzavnu orga- 
nizaciju. (2ivio! — Pljeskaonje.) Sve se ovo mora mirno da 
provede, jer trzavice u ovo prelazno doba mogle bi da budu 
kobne za na§u narodnu buducnost. (Tako je.) 

Ne zaboraviimo ni casa, sto je o n o uciniio, da se situ- 
acija za nas u cas promijemla. Uicinila je to odlucna rijec 
covjeka, koji je progovorio ne samo u ime jednoga velikoga 
naroda, vec koji je progovorio u ime velikoga kulturncga 
svijeta, covjeka. kojega je svaku rijec i prijatelj i nei>rijateij 
napeto slusao, a dosada i poslusao, (Burni: 2ivic Wilson. — 
Svi clancvi sabora ustaju i kliicu: »2ivio Wilson! — Zast. 
Marko Mileusnic: Zivio spasitelj naroda!) A Wilson je jos 
prije nekotiko mjeseci drzao, da humanost od njega trazi, da 
on, koji trazi, da stvori uslove za trajan mir medu svim na- 
rodima — mora da se zauzme za nas Slovene na jugu Austrije 
i Ugarske, da dobijemo sto siru autonomiju, u kojoi bi nam se 
narodni zivot razvijati mogao. Ali sto je Wilson rekao sada, 
u posljednjoj svojoj poruci austro-ugarskcj nionarhiji? (Zast. 
Stjepan Radio: Bivsoj!) Rekao je, da sada i nas ubraja medu 
kultume narode, koji trebaju sanii da slobodno odluce o 
svojoj sudbini. 

Izjavio je^ da nas smatra za narod zreo, koji ne treba ni 
tutora, ni protektora. (Burno pljeskanje u cijeloj sabornici i na 
galerijama.) A sto je izazvalo ovu korekturu u njegovom 
shvatanju I u pogledima? Mozda to, sto je krv nasa, pleme 
nase i opet pokazalo, kako umije herojski da se bori, da ocisti 
od neprijatelja/ pregazenu otadzbinu i da povrati svoja razo- 
rena ognjista. (Cijeli sabor ustaje, te oduSevljeno klice uz 
burno pljeskanje: Ziviia Srbija! — Odusevljeno odobravanje 
na galerijama.) A mozda i to, sto smo i mi u posljednji, ali 
zgodan cas, znali afirmirati svoje narodno jedinstvo, a sa je- 
dinstvom i svoju snagu i svoju volju, da kao potpuno Slobodan 
narod, kao. suveren narod dalje zivimo. (Dugotrajno i odusev- 
ljeno pljeskanje u saboru i na galerijama.) 

Ne dajmo dakle, da u ovo prelazno doba padne Ijaga na 
svetao obraz naroda naSega! Disciplinirajmo narod, ustrojmo 
i disciplinirajmo narodnu vojsku! (U cijelom saboru i na ga- 
lerijama pljesak i dugotrajni burn! pokliki: 2ivila narod|na 
vojska!) Pa ako u svjetskom ovom metezu ne moze da prode 
bez trzavica, ako je bilo trzavica i izgreda, ako ih i bude, ra- 
dimo, / da ih sto brze ugusitno. (Zast. Stjepam Radic : I pre- 
veniramo.) Neka nam' kao stra§ah primjer uvijek pred o^ima 
bude Rusija, gdje smo vidjeli, kako i najveci narod bezumna 
mahnitost moze u cas da obori i u bezdan surva. (Opde odo- 
bravanje ! povici: Tako je!) Tkb danas radi ono, Sto se 
radilo u Rusiji, taj ne ugrozava samo imetak 1 zivot pojedinca. 



195 

taj kalja obraz svoinu narodu, ugrozava bududnost njegovu. 
(Povici: Tako je. — Zast. dr. Edo Lukini6: Vrlo dobro.) To 
niie samo kradljivac i palikuca, razbojnik i ubojica, vec ie to i 
dusman svoga naroda. (Glas: Izdajica!) Trebamo dakle da 
trijebimo tu kugu iz torine, da nam ne okuzi Cisti zrak slobode. 
To te izvjesno biti najveca briga, to ce biti prvi i naj- 
tezi posao naseg Narodnog Vijeca. A ja se nadam, da ce mu 
tai posao brzo i uspjeti. Ta istorija nam kaze, da je kod pa- 
bijedenih naroda bilo ocaja, a u ocaju i mahnitosti. Ali ii 

vomu ratii kulture protiv militarizma, protiv krute i grube 

Ie, u ovome ratu — kaosto su ga zacetnici njegovi zasnovali 
— u ovome ratu germanstva proti slovenstvu, mi smo po- 
bjednici. (Op(ieniii pljesak i odobravanje.) A pobjednici ne 
gmizu po zeml.ii i po blatu zemaljskcm, ve6 dlzu glave nebu 
rtod oblake! 

Rekao sam, da ie u ovom ratu pobijedila kultura, pobi- 
jedilo Slovenstvo. Ruski narod nije se istina jos digao iz po- 
nora, u koji se sam survao, ali ponosno dizu glavu tri sloven- 
ske grupe. Uskrsla je u staroj slavi poljska drzava. (Dugo- 
trajni poklici u saboru: 2ivili Poljaci! — Te Q,dusevljem plje- 
sak u saboru i na galerijama.) Uskrsava drzava brace nase 
Ceha i Slovaka. (Osobito burno klicanje: Zivjeli Cesi! te du- 
i^otrajno burno pljeskanje i odobravanje u saboru i na gale- 
rijama.), a na jugu dize se ponosno i nasa slobodna drzava. 
Zato 6u u ovom 5asu a sa ovoga mjesta (Predsjednik, a s njim 
i cijeli sabor ustaje,) pozdraviti Slovenstvo u pobjedi, a sav 
nas narod, narod Slovenaca, Hrvata i Srba, — opet u nje- 
govom jedinstvu i slobodi! (U cijelom saboru i na galeriji 
odusevljeno dugotrajno pljeskanje i odobravanje.) 

Visoki sabore! Ja ne 6u priopdivati kuci stigle podneske. 

.a to vremena danas nema. Predimo odmah na posao, a kao 
. rvi posao neka nam bude preSni predlog nar. zast. Svetozara 
Pribi^eviCa i drugova. Molim g. biljeznika, da izvoli procitati 
taj predlog. 

Biljeznik dr. Marko Novosel (5ita): »Pre§ni predlog 

astupnika Svetozara Pribi6evi(^a i drugova. 

I. Predlaze se visokom saboru, da z?Jcljuci: Hrvatski dr- 

avni sabor na temelju potpunoga prava narodnoga samoodre- 
denja, koje je danas vec priznato od svih zaradenih vlasti, 
^tvara ovaj zakljucak: Svi dosadasnjr drzavno-pravni odnosaji 

veze izmedu kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s 
jedne strane, te kraljevine Ugarske i carevine Austrijske s 
druge strane, razreSavaju se. (Cijeli sabor kao i galerije 

istaju. — Burno pljeskanje i dugotrajno odobravanje. — Sa ga- 
lerija bacaju gospode cvijede prema predsjednistvu sabora i 
zastupnicima. — Cijeli sabor zajedno sa galerijama stojeci 
pjeva: Lijepa na§a domovina. — Burni poklici: 2ivila Hr- 
vatska!) 



196 

Ukida se dakle i nistetnom proglasuje^ napose hrVatsko- 
ugarska nagodba. (Burnr pljesak u sabcrnici i na galerijama^ 

— Svi ustaiu u sabornici i pljescu. — Olasovi: Iznova molim.) 

Ukida se dakle i nistetnom proglasuje napose iirvatsko- 
ugarska nagodba (zakonski clanak I. od godine 1868.), a isto se 
tako ukidaju i nistctnima .prcglasuju svi kasniji njeni dopunjci ill 
revizije, take da od danas Dalmacija, HrvatSka i Slavcnija ne 
ima s kraljevinom Ugarskom ni pravno, ni fakticno nikakovih 
zajedniickiii drzavniii poslova. (Sa galerija bacaju cvij^ce na 
narodne zastupnike, te uz silan pljesak svi ustaju sa stolica. — 
Poklici: Zivila narodna vojska. — U dvoranu ulaze: General 
pjesastva Luka pi. Snjaric, podmarsali Mihajlo Mihaljevic i pL 
Istvanovic te general-major Josip Piivelic. — U^ sabornici i na 
galerijama nastaje buran pljesak i poklici: Zivila narodna 
vojskai — General pjesastva Luka pi. Snjaric rukuje se s banom; 
i zauzima mjesto kraj bana. — Qlascvi: Cujmo dalje!) 

Tocka II. 

Dalmacija, Hrvatska, Slavcnija sa Rijekom' proglasule se- 
posve -nezavisnom drzavom (Buran pljesak i odobravanje.) 
prema Ugarskoj i Austriji, te prema modernom nacelu narod- 
nosti, a ua temelju narodnoga jedinsfva Slovenaca, Hrvata i 
Srba pristupa u zajednicku narodnu suverenu drzavu Slove- 
naca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom' podrucju toga na- 
roda, bez obzira na ma koje tetitorijalne i drzavne granice, \i 
kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas zivi. (Tako jeT 

— Ponovno svi ustaju uz buran pijesak i poklike.) 

Sveopca narodna ustavotvorna skupstina svega ujedi- 
njeno'ga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba odlucit ce sa unapred 
odredenom kvalificiranom vecinom, koja potpunoma zasticuje 
od svakoga majoriziranja, konacno kako u fcrmi vladavine, taka 
u unutrasnjem drzavncm ustrojstvu nase drzave, utemeljene na 
potpunoi ravnopravnosti/ Slovenaca, Hrvata 1 Srba. (Pljesak i 
odobravanje). 

U Zagrebu, dana 29. listopada 1918. 

Svetozar Pribicevic, Dr. Ante Pavelic, Ivart 
P e Y si6, Dr. Edmund L u k i n i c, Ivan K o v a c e v i c^ 
Dr. P e r o M a g d i c, Dr. D u s a m P o p o v i c, Dr. 2 1 v k o 
Petricic, Dr. Dusan Peles, Dr. Ivan Krnic, C e- 
zar Akacic, Dr. Ivan Lork o v i c. Dr. Su rm in. 

Zast. Dr. Dusan Popovic: i svi drugi zastupnici. (Iza. 
svakc'g prccitancg imena narodnoga zastupnika na galerijama 
poklici: Zivio!) 

Predsjednik: Rijec ima-de gospodin predlagac da obraz- 
lozi presnost svoga predloga. 

Zast. Svetczar Pribicevic : Visoki saborc! U ovom veli- 
kom historijskom casu, kad hrvatski sabor daje izraza svome 



197 

odusevljenju, kad daje izraza svojem velikom zanosu nad po- 
l)jedom nase iiarodne stvari, u ovom velikom histcrijskom casu, 
kad hrvatski sabos izjavljuje, da prekida sve one stoljetne vezef 
koje su ga dosada vezale sa kraljcvinom Ugarskom i carevinom 
Austrijoni, u torn velikom historijskcm casu, kad hrvatski sa- 
l)or izjavljuje, da smatra nagodbu, sklopljenu izmedu kraljevine 
Ugarske i kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije za ni- 
stetnu, kad izjavljuje, da je svaka veza izmedu nas i tih ze- 
malja pravno li fakticno prestala, u torn velikcm histoirifiskom 
casu sa hrvatskim saborom ]e citav narod Slcvenaca, Hrvata 
i Srba. (Burni i dugotrajni zivio u citavoj sabornici.) 

Kako se vidi iz podnesenoga presnoga predloga, nije taj 
predlog, visoki sabore^ motiviran podlogom legitimiteta, nego 
je motiviran velikim nacelom narodncg samoodredenja, kome 
se danas klanja citav hrvatski sabor i citav nas narod. (Burni 
i dugotrajni: Zivio! — Glasovi: Tako je!) 

Viisoki sabore! Nas Je narcd, narod Slovenaca, Hrvata 
i Srba, i prije rata stajao na stanovistu nacela narodnog samo- 
odredenja, ah gruba fizicka sila, koja je vladala ne samo u 
austro-ugarskoj monarhiji, nego koja je vladala citavom cen- 
tralAom Evrcpcm, ta gruba fizicka sila, prema kojoj je snaga 
naSega narcda bila nemocna, podrzavala je ropske lance, ko- 
jima nas je sputavala. Da je nas narod prije rata imao do- 
yoljno snage, da sve te veze razrijesi, on bi to bio i prije rata 
ucinio! (Burni pljesak, dugctrajno odobravanje i povici: 
2ivio.) 

Na podlozi legitimiteta ne govorim — ja to narocito na- 
^lasavam — jer je vazno, da se u ovom casu jasno i glasno 
'govori i na adresu cfnih prama gore i prama dole. (Zast. Marko 
Mileusnic: Sada ill nikada vise.) 

Nacelo narodnoga samoodredenja, kao sto se u samom 
presnom predlcgu kaze, priznale su danas i sve zaracene vlasti. 
Na temelju toga nacela izdane su i sve poruke gospodina pred- 
sjednika Sjedinjenih Americkih Drzava, a na tom nacelu bazira 
i Dosljednji cdgovor, koji je oficijelna diplcmacija bivse austro- 
ugarske monarhije podnijela predsjedniku Wilsonu. (Glasovi: 
Tako je.) 

Prema tome u citavom svijetu nema danas nikoga, koji 
bi stajao na stanovistu legitimiteta, jer nacelo narodnoga samo- 
odredenja rusi svaki legitimitet. (Zast. Stjepan Radic: Rusi 
fakticno i svaku silu.ii. Mislim, da je tim jasno. obrazlozeno, 
^asto se u motivaciji ovoga predloga postavljam na stanoviste 
narodnog samoodredenja. U prvom redu zato, jer je to jedno 
primarno nacelo, koje je nas narod priznavao 1 prije rata, a 
s druge strane j zato, jer ie to jedno konstitutivno nacelo, na 
temeliu kojega se danas obrazuju drzave i, ruse stari nespo- 
sobni drzavni organizmi. 



198 

Da obrazlozim predlog, zasto ukidamo drzavo-pravnu na- 
godbu izmedu Ugarske i Hrvatske, ja mislim, da to nije po- 
trebno. To nije potrebno, visoki sabore, obrazlagati narocito 
zato, jer je rusi svijest naseg.a naroda, uvjorena danas o svojoj 
snazi, a cusi je i medunarodTia situacija, koja zajedno sa sna- 
gom nasega naroda ne moze dopustiti i ne 6e dopustiti, da se 
izreka hrvatskoga sabora bilo na koji nacin opozove, ili da se 
obori. (Tako jel Burni pljesak.) 

Prema tome Dalmacija i Hrvatska i Slavonija zajedno ^ 
s Rijekom proglaSuje se i pjema Austriji i prema Ugarskoj za! 
nezavisnu drzavu, ali posto u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji 
zivi samo jedan dio velikoga naseg naroda, izjavljuje odmah 
hrvatski sabor ovim presnim predlogom, da je kraljevina Dal- 
rnacija, Hrvatska i Slavonija zajedno sa Rijekom voljna stupiti 
u zaiedni5ku potpuno suverenu drzavu Slovenaca, Hrvata ' 
Srba. (Tako je! 2ivio! Pljesak.) 

Visoki sabore! Mi ne postavljamo granica toj naSoj za- 
jednickoj drzavi. Dosada ih je postavljao tudinac. Narod sam 
hoce, da izbrise sve te granice. 

Visoki sabore! Da bude jasan smisao ovoga presnoga 
predloga, nuzno je, da se to jasno naglasi i prema vani i prema 
unutra. U smislu ovoga predloga, ima da se ta nasa nezavisna 
1 potpuno suverena drzava protegn© na citavom nasem narod- 
nom teritoriju od Soce tamo do Sduna. (Tako je! 2ivio! Burno 
i dugotrajno pljeskanje.) 

Visoki sabore! Nema nikakve sumnje, kad ovo govorim 
o nasoj potpunoj suverenoj drzavi, da onda mi, koji smo se 
danas slozili u jednom pokliku, koji hocemo da dademo iz^raz 
svojol nadi, svome ocekivanju, da te ta zajednicka drzava biti 
velika, mo(^na 1 snazna, u tome momentu treba narocito da 
naglasi, da u toj ' zajedni^koj drzavi Slovenci, Hrvati i Srbi 
imadu da budu potpuno jednak faktor. (Tako je! 2ivio) Ne 
radi se o tome, i ne moze se i ne smije se raditi o tome, da 
se u tom jedinstvenom narodu pojedini dijelovi majoriziraju ilt 
nulificiraju. (Tako je! 2ivio.) Jer, visoki sabore, kad bi u 
svijesti makar jednog i najmanjeg dijela naSega naroda, kad bi 
se u toj svijesti moglal da uvrijezi bojazan ili sumnja, da u toi 
zajednickoj drzavi svaki dio nasega naroda ne bi imao bilo 
jednaku zastitu, bilo jednaki suverenitet, kad bi se takova 
sumnja mogla uvrijeziti u jednom dijelu toga naroda, onda bi 
ta sumnja izazvala stanje, koje bi znacilo jednu slabost na§e 
nove drzave (Tako je!) i u toj slabosti tudinski narodi, koji ce 
nas okruzivati i koji te gojiti prema nama imperijalisticke 
teznje, nasli bi snagu za sebe. (Tako je! Pljesak.) 

Visoki sabore! Kako se vidi iz ovoga preSnoga predloga, 
mi govorimo o drzavi Hrvata, Slovenaca i Srba. Dakako mi u 
ovom casu to ne mozemo za cigeli narod u^initi, pa se zato 



to 



199 

11 ovoni casu ne upustamo ni u kakvo kodificiranie. O svemu 
tomu, budiicoj drzavnoj formi, nadalje o nasoj imutarnjoj dr- 
zavnoj oiganizaciji, o tomu, kako da se urede danasnji iiaSi 
meduspbni odnosaii, o svemu tome ima da odluci opca narodna 
konstituanta, izaibrana na temelju izbornog reda, koji se bazira 
na op(^em, jednakom, izravnom i tajnom pravu glasa. (Tako je!) 
Visoki sabore! Mi ne cemo, jer govcrimo o drzavi Hr- 
vata, Slovenaca i Srba, mi ne cemo, visoki sabore, da od ova 
tri narodna imena, koja su tri imena izraz za jednu nasu na- 
rodnu dusu (Tako je), koja su tri imena izr^z za jednu nasu 
politicku i narodnu svijest, ne cemo da od ta tri imena jedno 
zapostavimo drugomu, niti cemo da ih supstituiramo jednim 
cetvrtim, jer ne cemo da rjesavamo dekretom pitanje, koje 
mo^e rijesiti samo kultumi razvoj narodni. (Tako je!) 

Visoki sabore! Ja mislim, da su ova nacela tako jasiia, 
da su tako u osjecajnoj strani duse nasega naroda uvrijezena, 
da nije danas od potrei)e o torn dalje govoriti. Danasnja ma- 
nifestacija, visoki sabore, i u ovome visokom saboru i vani, 
treba da. bude snazau izraz onih ideja, koje nas ovdje nadah- 
njuju, treba da budu snazna mauifestacija i treba da budu jed- 
nodusna manifestacija. 

Ostalo je, visoki sabore, nekoliko pitanja, kojili se treba 
tom prigodom. takmiti. Visoki sabore! Tezak i strasan je bio 
polozaj nasega naroda. Bio je strasan zato, jer smo uvijel^ gajilr 
narodn(5l ideale slobode i ujedinjenja, a ovim sv jetskim ratom 
stavljeni smo bili u takav polozaj, da smo se za tude interese 
borili protiv tih ideala. (Pljesak. — Tako je!) Moze li, visoki 
sabore, za jedan narod biti nesto strasnije, moze 11 biti isto 
groznije, nego li kad mora svoju krv prolijevati protiv svojih 
interesa, a za tude interese. (Tako je! — pljesak.) Tokom 
ovoga rata dozivjeli smo tuzne momente, kad smo gledali, kako 
se survava Slcvenstvo, kako ne igra one uloge, koju je svaki 
u svojoj tajnoj nutrini njemu namjeujivao, ali smo dozivjeli i 
cas, da je to ponizeno Slovenstvo ipak iz toga rata izaslo po- 
bjedonosno, docekali smo momenat, da mozemo donijeti za- 
kljucak proglasenju svoje narodne nezavisnosti, docekali smo 
momenat, da je rastrgani poljski narod, kome je nanesena naj- 
veCsi his1;orijska nepravda, sjedinio svoja rastrgana uda i doce- 
kali smo tal momenat, da je ceski narod (Burni pljesak) . . . 
da je ceski narod priznat kao medunarodni faktor, da je ceska 
drzava priznata danas ne samo od Entente, nego i od sluzbenih 
austrijskih faktora, docekali smo to, da ti faktori moraju trpjeti, 
da izaslanici ceSkoga naroda, pregovaraju s predstavnistvoni 
ccske vlade u Parizu. 

Visoki sabore! Ja mislim, da narod Slovenaca, Hrvata 
i Srba ne trazi niSta, sto je tude, ja mislim, da narod Slovenaca, 
Hrvata i Srba ne ce voditi nikakovu imperijalistidku politiku, 
a mislim, da u zajcdnici naroda ne ce biti j^^aroda, koji bi bio 



200 

vise odan pacifizmu, n&go narod Slovenaca, Hrvata i Srba. 
(Pljesak.) 

Visoki sabore! Narod Slovenacai, Hrvata i Srba, koji 
stanuje na Jadranskom moru, koje otvara siroke putove u kul- 
turni svijet, taj narod ne misli na to, da zatvori put na more 
narodima. koji ga nemaju. All, visoki sabore, ono, sto narod 
51ovenaca, Hrvata i Srba ne moze dopustiti, jeste to, da se 
iz njegova tijela izreze komad, koji br se stavio pod tudi su- 
verenitet. j 

Viisoki sabore! J a mislim, da je nuzno, d^ se prema cije- 
iom svijetu naglasi, da put na more, koii bi se izrezao iz na- 
sega narodnog tijela, da put na more, koji bl bio stavljen pod 
tudi suverenitet, da bi taj put, tako oznacen i u medunarodnim 
ugovcrima priznat, da bi taj put na more opet rastrgaio nase 
narodno jedlin&tvo, nasu narodnu cjelokupncst, cjelokupnost na- 
§ega narodnog teritorija, sto je ovim ra'tom teskom mukom 
izvojstena. Aii, visoki sabore, taj put nikome nije nuzdan u 
toj formi, s takcvinii prerogativama i takav put ne bi bio ni- 
kakova garancija u slucaju ratncg zapletaja sa susjednim dr- 
zavama za obezdijedenost spoja s morem, jer jedan koridcr, za 
koji se ne zna kako bi bio sirok, takav put, uvijek bi se mogao 
nasim silama lako envahirati. (Odobraivanje.) Najveca zastita 
za ravnopravnost medu narddima, najveca zastita, da svaki 
narod dode do mora, koji mora nema, u Ligi je Naroda, u za- 
jednid drzava, u onom tribunalu, koji ce se osnovati kao re- 
zultat svjetske mirovne konferencije i koji ce rjesavati medu- 
narodne razmirice. Veca zaStita ne moze se naci; to je veca 
zastita nego teritorijaini koridor. (Burni pljesak i odobra- 
vanje). 

Vjisoki sabore! Ima jos nes'to, sto se mora kazati na 
adresu nasega naroda, kad se stvara zakljucak o buducoj 
nasoj drzavi, o, drzavi Hrvata, Srba i Slovenaca. Qospodin 
predsjednik izvolio je spomenuti, da imalde pojava i odnosaja, 
koji nas sile na tc, da budemo zabrinuti i spomenuo je primjer 
Ru£(ije rekavsi, da ne smijemo poci onim putem, koJi je veliku 
slovensku drzavu razbio u atome, a, visoki sabore, mi inteli- 
gencija, Narodno Vijece Srba, Hrvata i Slovenaca, moramo 
nastojati, da ta drzava bude tako omiljena svakom Slovencu, 
Hrvatu i Srbinu, da onakvih pojava kao u Rusiji ne bude kod 
nas moguce. 

Viisoki sabore! Ako budemo vcdili ispraznu nacijonali- 
sticku politiku, ako nasu poiitiku ne bude ispunjavala sccijalna 
sadrzina i ako se ne bude svaki u toj drzavi osjedao ravno- 
pravnim, ako svaki Slovenac, Hrvat i Srbin no bude nasao u 
toj domovini zemlju, u kojoj moze poSteno zivjeti i zasluzivati 
svoj hljeb, u kojoj ne ce biti proletaraca, onda visoki sabore, 
onakvi poiaivi kao u Rusiii, ma koliko se mi zabrinjavali, oni 
ce nastupiti. Razumije se, visoki. sabore, da nastojanja svih 



If 



201 

tias moraju ici za tim, da se u nasoj domovini odrzi mir i red, 
jer nema vecega neprijatelja slobode, nego sto je nered i ne- 
disciplina. (Odobfavanje.) Ali, visoki sabore, mi predstavnici 
narodne inteligencije mcramo narocito paziti, nema li u tim po- 
javama nereda, razbijanja i pljackanja, koja se u zadtije doba 
dogadaiu, mozda utjecaja nasih neprijatelja, koji bi htjeli da 
izigraju mladu nasu slobodu . . . (Burni pljesak) ... Mi nismo si- 
gurni, da tu nema narucenih agena.ta provckatera, koji hoce, 
da sve obrate u prali i pepeo, kako bi opet zavladala stara sila 
ad nama, a nasi zakljucci o slobcdi da cstanu komad papira. 

Stoga mislim, da dajem izraza misljenju svih nas, da 6e 
se Narodno Vijece pobrinuti najvecom energijom i bezobzirno, 
da se u nasoi zemlii odrzi mir i red. (Odobravanje.) 

Ja, visoki sabore, svr§avam obrazlozenje presnoga pred- 
loga, i mol'im visoki sabor, da ovaj predlcg izvoli primiti i svr- 
savam svoj govor sa poklikom: 2ivjela slobodna nezavisna i 
pO'tpuno. suverena drzava Slovenaca, Hrvata i Srba, na ci- 
tavom njegovom etnografskom teritoriju. (Burno dugotrajno 
odobravanje i pljeskanje. — Govorniku cestitaju i cvijecem ga 
obasiplju.) 

Pred5ednik: Pristupa se glasanju. Pitam visoki sabor, 
da li prima predlog narodncg zastupnika gcspodina Svetozara 
Pribicevica onako, kako je procitan. (Prima. — Burni pljesak 
i pcklici: 2ivio.) Predlog je prfimljen. 

Zast. Dr. Ante PaveliC: Predsjednice, molim rijec. 

Predejednik: Izvolite. 

Zast. Dr. Ante Pavelic: J a sam tako Slobodan predloziti, 
da se ovaj govor zastupnickoga druga Pribicevica tiska i afi- 
sira po cijeloj zemlji. (Odobravanje.) 

Preds|ednik: Dalje je podnio gospodin Pavelic poduprt 
drugovima slijedeci presni predlog. Molim gospodina biljez- 
nika, da izvoli procitati drugi presni predlcg. 

Biljeznik Dr. Marko NovcSel (cita): Presni predlog za- 
stupnika dra. Antuna Pavelica i drugova. Predlaze se visc- 
komu saboru da zakljuci: 

Sabor kao predstavnik kraljevina Hrvatske, Slavonije i 
Dalmacije smatra objavu Narodnoga Vijeca od 19. c>. mj. za 
sebe obvezatnom, te izjavljuje, da priznaje Narodnome Vijecu 
Slovenaca, lirvata i Srba vrlicvnu vlast. 

U Zagrebu, dne 29. listcpada 1918. 

Ivan Persic, Dr. D u s a n P o p o v i c, Dr. P e r o 

M a g d i c, Dr. 2 i v k o P e t r i c i 6, Dr. Ivan L o r k o v i c. 

Dr. Duro Surmin, Dr. Pavelic, Ivan Kovace- 

V i c, Dr. Eduard Lukinic, Dr. Dusan Peles, Dr. 

IvanKrnic, Cezar Akacic. 

Predsjednik : Rijec ima gospodin predlagatelj. 



202 

Zast. Dr. Ante Paveli^: Visoki sabore! Prije nego pro- 
citam objavu Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba, neka 
mi bude dozvoljeno, da sa nekoliko rijeci popratim moj predion. 
Uskrsnuo je danas od mnogostoljetnog ropstva i patnja trpiiik, 
sin ovih kraljevina, Hrvat i Srbin. Njihov zatirac i silnik oko- 
va'o jh je obojicu u lance politickog ropstva, trovao ini dmsu 
medusobrxim' nepovjerenjem i neslogom, da njima udobnije i 
sigurnije gospodari; ali je obojicu u svoju korist slozio i izrabio, 
siljao ih je u ovom ratu, da za nj a za svoje jos potpunije rop- 
stvo ginu, da i izginu. Qitiuli su, izgihuli nisu. Na silu nasilja 
i svake ruke necovjecnosti, na tu silu zla, digla se sila pra- 
vednosti; sila dObra obara ju i oborila ju je. Bozija providnost 
preko pravednosti Wilsonove i svega covjecnoga svijeta skida 
okove roblju. iRaskinusmo evo okove kTaljevinama Hrvatskoj 
i Slavoniji, padaju okovi posestrimi kraljevini Dalmaciji, pa- 
daju bratskoj Herceg-Bosni, Istri, Sloveniji, Gorici, Trstu, nasoj 
Stajerskoj i Koruskoi, pasti 6e Medumurju, Prekomurju, Backoj, 
Baranji i Banatu (Opce burno odobravanje i pljesak u saiboru 
i na galerijama), dok macem sebi vra<^aju slobodu kraljevine St- 
bija i) Crna Qora (Opde burno odobravanje i pljesak u saboru i 
na galerijama. — Zastupnici ustaju sa sjedala), t sad se dize iz 
Ijesina i krvi stotina tisuCa Slovenaca, Hrvata i Srba, iz pakla 
patnja, 5emera i izgibanja svega troimenog naroda, mir, slo- 
boda i jedinstvo njegovo, slobodna drzava njegova. 

Mi zastupnici naroda, koliko snio opojeni od srece, sto 
pravno skidamo okove majke domovine Hrvatske, moramo se, 
optereceni svom odgovcrnosti, oteti ushitu i gaiiu(^u i pcdati se 
skrbi i radu. Moramo odmah odredrtli i provesti sve potrebno, 
da netom slcbodni, sami vratimo red i pravdu po citavoj svetoj 
zemlji, u kojoj Slovenac, Hrvat 1 Srbin — vetmom nemocnici, 
tidovice i sirocad — pozdravljaju slobodu. 

A ti, patniicki narode moj, strpi se koji dan, koju nedjelju. 
da ti odabranici tvoji iz rusevina ropstva sazidu na po§tenju, 
na pravici, na bratstvu i na jednakosti novu domaju slobode, 
sre(5e Tvoie, stoljeda zeljkovanu, sad docekanu. Slusaj, pou- 
zdaj se, savjetuj, uomazi Narodno Vijece svoje. Dokaizi svijetu, 
da si dostojan slobode. Dokazi, da sii je vrijedati zaptom, ra- 
zumnos6u, dobrptom i slogom u dobru, kako si je i te kako za- 
vrijedio neopisivim mukama svojim! 

Patnik si, pjesnik si, lako se zanosis, lako se dades i 
smesti. Umiiri one, koji su zabrinuti za hrvatstvo, ili za srpstvo 
ili za slovenastvo. Samo u slpbodnoj zajednickoj drzavi Slo- 
venaca, Hrvata i Srba zaSticeno je sve ovoi troje i sveto hrvat- 
stvo tvoje. Nad njima 6e bditi Bog i Hrvati, stitit ce ga Slo- 
vene!, Hrvati i Srbi. (Buran pljesak i poklici: 2ivio! a saboru i 
na galeriji.) 

Visoki sabore! Da u spise ovog stairodrevnog sabora ude 
i pfoklamacija Narodhog Vije<5a, koju imamo da proglasimo 



I 



203 

i»rema presnom predlogu obvezatnom, ja sam Slobodan, da tu 
proklamaciju procitam (cita):^ 

Pozivom na objavu Narodnog Vdjeda, molim visoki sabor, 
da pustimo te vida sve dosadasnje razlike , pa se u interesu 
buducnosti cijeloga naroda, kao i ovoga dijela, koji je u ovoni 
visokom sabOru reprezentiran, nademo u jednom kolu i usvo- 
jimo ovu objavu Narodnoga Vijeca kao obvezatnu za sve nas. 
CBurno odobravanje i pljesak u saiboriiici i na galerijama.) 

Predsjednik: Rije6 ima ban. 

Ban Antiin pi. Mihalovich: Visoki sabore! Danas podnc- 
sena su dva predloga ovome visokome saboru, pa ]e duznost 
hrvatske vlade, da prema njiina zauzme stanoviste. U torn 
ix)gledu cast mi je u ime vlade izjaviti, da potpunoma usvajam 
stanoviste hrvatskoga sabora u pogledu iednog i drugog pred- 
loga, pa da cijelu egzekutivu stavljam na raspolaganje Narod- 
nome Vije^u. (Burno i dugotrajno odobravamje i pljesak. — 
Poklici: 2ivio ban!) 

Onim faktorima, koji bi mogli meni ovo moje drianje. 
predbaciti i prigovoriti, ne mogu dnigo reci, nego da Ja ne 
mogu drugacije raditi, nego sto radim, jer sam sin toga naroda. 
(Burno i dugotrajno odobravanje i pljesak. — Poklici: 2ivio 
ban!) 

Ako se radi o slobodi toga moga troimenog naroda, ne 
mogu ja stajati po strani i nista ne raditi. (Burno il dugotrajno 
odobravanje i pljesak u dvorani i na galerijama.) 

Predsjednik: Rijec imade gospodin narodni zastupnik 
Dr. Prebeg. 

Zast. Dr. Vladimir Prebeg: Visoki sabore! U ovom sve- 
canom 5asu, nakon ovako jednodusno i divno maniifestirane 
sloge svih narodnih zastupnika na saboru kraljevine Hrvatske, 
Slavonije i Dalmacije, castim se ja, kao procelnik saborskoga 
kluba stranke prava izjaviti, da i stranka prava prihvaca pred- 
log, podnesen po gospodinu nar. zast. Dr. Pavelicu ii drugo- 
vima. predlog naime, da se sva drzavna vlast prenese na Na- 
rodno Vije<5e i da cemo glasovati za taj predlog. Narodno je 
Vijece, ovaj nas posao tako sjajno uvelo, da sigurno racunati 
mozemo, da ce zapocetti pc&ao, ako Bog da, s uspjehom i kraju 
provesti na korist hrvatskoga naroda. 

Posto je tako, visoki sabore, program stranke prava 
ispunjen u onim tockama u kojima zahtijeva obustavu nagod'be 
i prelom s Ugarskom te uiedinjenje sviju hrvatskih zemalja u 
jednu samostalnu neovisnu drzavu, predlozit ce saborski 
klub stranke prava stranackom svomu vijedu, koje de se 
sazvati u najkra6e vrijeme, da se stranka prava razide. (Burni 
pljesak u dvorani i na galerijama.) Novo doba is)te nove pro- 
jrrame d nove stranacke tvorevine. 

» 01. gore br. 109. str. 179-181. 



204 

Zavrsujem ovii izjavu s uklikom: 2ivila slobcdna, suve- 
rena drzava Slovenaca, Hrvata i Srba. (Poklici: 2ivio i buriii 
pljesak u dvoraiiii i na galerijama.) Cvala i ojacaia tako, da cc 
moci odoljeti svakqm vanjskoiTiu neprijatelju i svakoj napasti 
nutarnje nesloge! (Zivo odobravanje.) 

Predsjednik : Rijec imade gospodin narcdni zastiipnik 
Dr. Silovic. 

Zast. Dr. Josip SiloviC: Izjaviti mi je, visoki s^bore, da je 
klub unionista izvan stranaka u zadnjoj svojoj sjednicj jedno- 
glasno zakljucio, da se razilazi i svi njegovi clanovi naivecim 
odusevljenjem i radoscu glasovali su za danasnji prvi presni 
predlog, koji je jednoglasno 1 po saboru prihvacetj. 

Isto cemo tako radosno glascvati i za presni predlog 
Dra Paveliica i drugcva. 

Iziavljujem, jer sam narocito umoljen, da bi bili gospoda 
Dri Teodor i Marko grofovi Pejacevic vanredno radc dosli u 
danasnju Iiistorijsku sjednicu lirvatskoga sabora, ali uslijed sile 
neminovne — na zalost zeleni kader iii je opkoiio^ — nisu mogli 
doci, te preko mene javljaju, da ulaze u Narodno Vijece i da se 
pokoravaju svim njegovim odredbama i naredbama. (2ivili.) 

Predsjednik: Rijec imade gospodin nar. zastupnik Dr. Du- 
san Popoviic. 

Zast. Dr. Dusan Pcpovid: Visoki sabore! Radi vaznosti i 
potpunosti predlazem, da se ne samo, kaosto je to vec ovaj 
yisoki saber priiivatio, govor narodnog zastupnika Svetozara 
Pribicevica iavno afisira, nego isto tako da se javnc afisiraju 
^nacajne i krasne rijeci gcspodlna Dra Pavelica, znacajna 
izjava nasega bana i izjava Dr. Prebega, koju je ovdje dao 
(Zast. Veceslav Wilder: Ja glasujem proti afisiranju Prebegova 
govora.). a drziim, da ne treba, da posebice naglasujem, da 
treba narodu proglasit krasnu i znacajnu besjedu nasega pred- 
sjednika. Ncka narod sve zna i vidi! 

Predsjiednik : Posto se za rijec vise nitko prijavio nije, 
pristupa se glasaiiju. 

Pitam, visoki sabor, da 11 pnihvaca predlog Dr. Pavelica? 
(Prima se.) Predlog Dra Pavelica primljen je jednoglasno, kao 
■sto je prije procitan. 

Predlazem, da prekinemo sjednicu i da podemo u hram 
Beziji, da mu zahvalimo. Prije ali nego sto podemo, da pri- 
mimo u nasu sredinu gospode, koje su dcsle, da donesu narodni 
dar Narodnome Vijecu. (U dvoranu ulaze gospode.) 

Gospoda Zistat Lop2§16-Kovacevic : U ovoj historickoj 
dvorani, u ovoj dvorani kraljevstva hrvatskoga, pozdravljam 
Vas gospodo u ime zena Hrvatica, Srpkinja i Slovenka, poz- 
dravljam Vas u sada slcbodnoj drzayi Hrvata, Srba i Slovenaca. 



20S 

I mi zene stavljamo nai uslugu Narodnome Vi:e6u sve 
svoje moraine li materijalne sile, le se zaklinjemo troimenome 
Bogu (Qospode dizu ruke na prisegu.) J troimenome narodu 
nasemu, da cemo vrsiti do l^raja svcga zivota sve, sto ce biti 
u njegcvome interesu i polazemo svoj obol u zlatu. 

Vladii^a Strossmayer salje po svcjoj necakinji dar 
s onkraj groba, pa drzim da nam je duznost, da se i njega 
sjetimo i da istatcnemo u ovome historijskcme momentu i na 
(/vorne iiistoriiskcnie mjestu, da su se danas ispunili oni ideali, 
koje on nazalost nije mogao doziviti. (Cijeli saber i galerije 
klicu: Slava Strcssmayeru!) 

Klicem: /^ivio trcimeni narod ii nezavisnoj i slobcdnoj 
drzavi Hrvaita, Srba i Slovenaca. (Goispcde skidaju sa sebe 
zlatni nakit i pclazu ga na stol.) 

(Nakon pcvratka zastiipnika Iz crkve u sabornicu, predsjed- 
nicku stolicu zauzimlje prvi sabcrski potpredsjednik, Dr. Pero. 

Magdic.) 

'Predsjednik Dr. Pero Magdic (zvcni): Nastavija se 
sjednica. 

G. nar. zastupnici Stjepan Radic i drugovi podnesU su 
siijedeci presni predlog. Mclim gosp. biljeznika, da ga izvoli 
procitati. 

Biljeznik Dr. Marko NcvoSel (cita): »Presni predlog 
zast. Stjepana Radica i drugova u sjednici od 29. listopada 
1918. Sabor zakljucuje: Ban se pozivlje, da pocevsi od da- 
nasnjega dana iz podrupja banske Hrvatske, to jest kraljevine 
Dalmacije, Hrvatske, Slavonije s Rijekom, ne dozvoli apsolutno 
i ni u kcjem siiicaju nikaka izvoza zivctnih namirnica u kralie- 
vrnu Ugarsku ili u novoosnovanu Njemackii austrijsku drzavu,. 
nego da bezodvlacno izdade sve potrebne odredbe, da se svaki 
izvoz izvan nasega jugoslovenskoga narodnoga i drzavncga 
podrucja bezuvjetno sprijeci. 

U Zagrebu, 29. listopada 1918. 

Stjepan R a d i (5, Ivan K o v a c e v i c, D c s e n, 
K e ni p f, Dr. P e t r i p i c, S v e t o z a r P r i b i c e v i 6, Dr. 
Edmund Lukinic, Dr. Dusan Popovic, Akacic, 
Magdic, Dr. Pave lie. 

Predsjednik: RijeC imade g. predlagac. 

Zast. Stjepan Radic: Visoki drzavni sabore! Jedna od 
najumiljatijih i najdivnijih nasih narodnih pripovijedaka, pri- 
povijest o starcu Josipu i od ona dva bijela volica, dva bczja 
andelica, vrsava time, da je taj starac Jcsip na koncu trecemu 
bratu pormdio: Sto hoces, sinko, ili bisage pune zlata i srebra, 
ili komadic krusca i mesa s boziiim mircm i blagoslovom. Taj 
nas treci brat primio je ovo drugo, primio je komadic krusca i 
mesa s bozjim mircm i blagoslovom, i — kako ta nasa pripo- 



206 

vijest svrSava u nekini krajevima, — naSao je zatim najvec© 
bIa$:o na svijetu, nasao je dobru zenu, imao je s njome veliku 
fainiliju i postao najsretniji covjek na svijetu. 

Ovu duboku mudrost, za koju su Ye6 i stari 2idovi znali, 
samo u drugom obliku, kad su govorili o zemlji kojom tece 
med i mlijeko, tu duboku mudrost nasega seljackcga naroda nije 
shvatio, nije mogao i nije htfo shvatiti, do jucer najve6i vlasto- 
drzac u Evropi i na cijelom svijetu, a sada najnesretniji slabi'c 
u citavom svijetu. Nije ju znao shvatiti, dok mu nije dcgorilo do 
nokata, dok mu njegovi generali nisu dan na dan gcvorili, da 
se ne moze bez kruha ratovati ili kako su nasi vojnici pjevali : 
»Care KarJo i carice Zita, §to ratujes, kad nemas zita.« 

Nas drzavni sabor stvorio je netom orevazan zakljucak o 
drzavnoj samostalnosti banske Hrvatske i o njezinu pristupu 
u zajednicku drzavu Slovenaca. Hrvaia i Srba. I u taj cas 
drzao je potrebnim, da se ovo veliko politicko i narodno djelo 
odmah od prvoga pocetka popuni jednim gcspodarskim i soci- 
jalnim djelom. Nas hrvatski drzavni sabor htio je, da bas u 
ovaj cas, kad smo rastrgali lance drzavopravne veze s Ugar- 
skom, gdje smo skinuli okove politicke, da onaj dio nasega na- 
roda, koji je od' vrijednih najvredniji, od mucenidkih naimu5e- 
nickiji, a to je onaj u Sloveniji, Dalmaciji, Bosni i Istri, koji je 
svoju djecicu ovamo slao, a mi ju gctovo nismo smjeli ni prd- 
mati, koji je k nama dolazio prosjaciti, a mi smo ga moral! tje- 
rati, koji se na nas obracao, a mi smo se morali tek ogledavati, 
sto ce Bee [ Pesta na to, — nas hrvatski drzavni sabor btio je, 
da taj najbolji i najvredniji, ako i najsiromasniji dio naroda, osjeti 
na cijelom svom bicu, ne samo moralno, nego i materijalno, 
da je dosao veliki dan narodne slobode i narodne suvere- 
nosti. To treba da osjeti Slovenac, to treba da osjeti primorski 
Hrvat u Istri i Dalmaciji, a u Bosni i Hercegovini i Srbin i 
Hrvat. Sav taj na§ narod treba da odmah vidi i osjeti, da svi 
boziji darovi, koji su, hvala Bogu, osobito ove godine u banskoj 
Hrvatskoj obilni i preobilni, narocito u na§em srednjem dijelu 
banske Hrvatske, da svi ti darovi boziji budu za sada sacuvani 
samo tomu narpdu nasemu. Koliko bude trebalo i koliko je 
potrebno dalje u^initi, to 6e ve^ uciniti Narodno Vijede. To 6g 
se uciniti na temeiju razumne i dobro promisljene opskrbne 
gospodarske politike. 

Visoki drzavni sabore! Mi smo narod, koji imade divnu 
i>oslovicu: »U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne ponisti«. Mi 
smo narod, koji imade i tu rijeS, da je pamet svagdje potrebna, 
a u nevolji najvise. Mi' smo danas, premda smo u slobodi, ipak 
jos uvijek u jednoj velikoj neprilici. Na jugozapadnom rubu 
nase netom osnovane i proglaseme zajednicke drzave jc§ je 
uvijek fronta. Na sjeveroistocnoj strani, preko u Medumurju i 
u Prekomurju, provodi se u ova^' cas najstra§nija rekvizicija. U 
Srijemu je neprijateljska njemacka vojska, doduSe okruzena, 



207 

kako se cuje, ali ipak toliko jaka, da svaki cas mozemo imati 
i tu dosta velikih neprilika. Tu je sada potrebno, ,da ono, sto 
imade srednji dio Hrvatske, i to zupanija bjelovarska, pozeska, 
viroviticka i gornji dio srijemske zupanije, da to sve bude 
tako sacuvano. da mi u toi stvari budemo onako nenopustljivi 
i inudri, i<ako je u takvim stvarima mudra i nefpopustljiva velika 
i bogata Amerika. Izvolite se sjetiti svih odredaba, koje je 
nredsjednik Wilson u torn pravcu ucinio, pa cete vidjeti, kako 
covjekoljublje i daieki politicki pogledi moraju biti ozbiljni i 
kruti i gospodarski nemilosrdni u torn pravcu, da se tudinu, u 
ovaj cas neprijatelju, ne daje nista bez dogovora i tvrdih ga- 
rancija. Mi cemo imati prilike j5uti jos u Narodnom Vijecu, 
kako nas teske zadace cekaju u odrzanju granica naprama Ni- 
jemcima, koji su bili gospodari srednje Evrope, Balkana i 
orednje Azije, tu ce trebati biti osobito pametan i cvrst, i reel: 
Ne damo nista, dok ne priznate granice onako, kako ih je 
Bog odredio. 

Taj nas presni predlog ima dakle zadacu, da nasoj brad 
i svemu nasem narodu u cijelom nasem PrLmorju, u Sloveniji, 
Bosni i Hercegovini damo ono, sto imademo, da sav prirod 
^to nam ga je drsgi Bog dao, kod ove velike likvidacije upo- 
trebimo tako, da na mirovni kongres dodemo ne samo s pla- 
novima o nekim nasim drzavnim granicama, nego i sa fakticnim 
posjedcm tih granica. A da dodemo do fakti^nog posjeda 
njasih zemaija, tomu imade ovaj nas predlog u prvom redu 
da posluzi. 

Htjeli bismo dakle poslije onako doanoljubne i kratke i 
umne izjave nasega bana, htjeli bismo da imade i kao ban 
ekonom odvaznu rijec, ban, koji nikada nije niti caska prignuo 
svoga vrata pred korupcijom, pokvarenos^u, koja je ovoga 
rata svc drzave i narode sad vise sad manje otrovala, — da taj 
ban prema' ovomu zakljucku ima sada priliku, da tu korupciju 
iz korijena iscupa i da upotrebi svoje veliko iskustvo, koje je 
u torn stekao za vrijeme rata, pa da izda shodne odredbe i da 
priredi sve, sto treba, da Narodno Vijede ovu veliku zadacu 
rijesi tako, da nas narod u prvom ^asu svoje narodne slobode 
ne bude imao ojiih teskoca, koje bi ga dovele ne sarno do ne- 
mira, nego i do anarhije i rasula. 

Bilo je receno sa predsjednicke stolice, doduse inalo 
ostrije, da bi stanovite pojave mcgle biti grob nasem novom 
zivotu, i da ih stoga treba bezobzirno ugusiti. Ja sam bio Slo- 
bodan upadicom reci, da nije dosta reci, da ih treba ugusiti, 
nego da ih treba i »prevenirati«, predusresti. 

Nas predlog imade tu zadacu, da onom nezadovoljstvu, 
iz kojeg je nastao »zeieni kader«, da onoj ogor5enosti i mrznji, 
koja covjeka moze dovesti i protiv vlastitog svog naroda, da 
toj ogor^enosti, kojoj sm.o mi politickim zakljuccima oteli svaki 
razlog, ne damo hrane materijalne. Kad bi u kojem kraju na- 



208 

sem troimenog naroda zavladala opet skrajnja o.«jkudica, mogli 
bismo dozivjeti, da ovakvi nemiri planu mnogo jace i strasnije 
i mnogo opasnije. To je drugi razlog nasem presnom predlogu. 

Ali, visoki drzavni sabore, temeljna misao, kcja nas je 
vodila kod toga, jest ova, da od prvoga dana nase drzaviie 
vlasti treba, da sav svijet jasno znade, da makar gospoda i ne 
mole svaki dan »Oce nas«, da ta gospcda u svojoj politici ipak 
znadu, da »kruh nas svagdanji« nije samo rijec »Ocenasa«, 
nego je ona zapravo temelj sve^T.u nasem buducem blago- 
stanju. Mi smo imaJi veliko geslo: Prosvjetom k slobodi; ali 
iz toga gesla ne bi bilo nista, kad bi se prosvjeta rasula u si- 
romastvu i to jcs pod tudom silom. Nasa braca Cesi i veliki 
narod Ameiicki, to su sada dva najveca naroda na svijetu; neka 
nam u torn budu uzorom i priimjerom. Braca Cesi pokazase 
nam, da se drzava i narod ne izgraduje samo prosvjetom, nego- 
istodobno i uporedo jos i gospodarskom snagom. Zato velinio: 
Blagostanjem k prosvjeti — a prosvjetom k slobodi. Zato 
narod na prvi dan svoje slobode treba da cuje, da mi vodimo 
brigu i tom.e, da dotle dok smo na zemlji, da hocemo i zi- 
vjeti, a zato treba kruha. Vec je Konfucij, prvi filozof kitajski, 
kazao, da vladati znaci uciniti, da narod nigdje i nikad 
ne bude gladan, da narod bude zadovoljan. Vladati znaci 
dakle u prvom redu cuvati narod od bijede. Nama je ova 
godina donijela upravo bajoslovni prirod, pa mi mozemo na 
temelju ovoga zakljucka upravo onako odlucno i zdusno, kako 
to gospodin ban zna i umiie — ; niaisemu narodti — narocito 
onomu, koji jos uvijek dobiva na dekagrame brasna — uliti 
novu nadu, novo uvjerenje i povjerenje, da ovdje u nasemu 
hrvatskom saboru, u Narcdnom Vijecu, nisu samo liudi narodni, 
Ijudi narod'na osjecajai, nego da' ti Ijudi imadu ujedno smisla 
za m'odernu socijalnu politiku. Svaki nas covjek, treba da 
znade, da namia sloboda ne smije biti samo gospodska parada, 
nego diai nam^ ona upravo namice veliku odgovornost i veliku 
brigu, najprije i najvise za natodnu prehranu. (Tako je!) Kad 
ie do siadsi u tcm bilo zlo, rekli smo: kriv je Madzar, krive su 
centrale, kriv je sistem ove monarhije. Sad cemo, visoki dr- 
zavm sabore, za svaku oskudicu biti krivi mi sami, Narodno 
Yijece, saber, ban. Suverenost ne znaci samo slobcdu, nego 
i ogromnu odgovornost. (Burni pljesak i glasovi: Tako je!) 

Zato se u velikom zapadnom svijetu i moze tako cesto 
dogoditi, da se najsiposcbniji Ijudi najvise neckaju sjesti na vla^ 
dine stolice, jer ti Ijudi ne misle na imperij, na silu, na vlast, jer 
demokracija ne pozna imperija, ne vlada silom, nego pczna 
samo socijalnu duzncst i svijest odgovornosti te vlada samo 
svojom pravednoscu i svoiim radcm. (Burno i dugotrajno plje- 
skanje i glasovi: Tako je!) I zato, sto hocemo? Hocemo cita^ 
vom svom narodu, svemu narodu, gdjegod ga ima, uliti ovu 
vjeru i spcznaju, da nas ne vodi samo to, da gospoda budu lijepo 



209 

obucena i dobro skolovana, da oisu u novine, sjedc ua vladinini 
i\\ cinovnickim stolicama i primaju placu, nego da gospoda, koja 
su nikla iz naroda, znadu sve njegove nepri'like i.nevolje, a 
navlas one koje tiste seljacki narod, pa d'a je zato svoj toj go- 
si:cdi i u ovaj veliki dan bilo i to na umu, da se sav prircd ocuva 
za nas iiarod i da se narodu pravedno raz-diieli, a k<iliko bade 
suvisaka, da ih iipotrebimo za ova dva cilja, koja sam netom 
oznacio, za cilj izgradnje banske Hrvafeke i za cilj ujcdinjenja 
i oslobodenja sveukupnoga niisega naroda Slovenaca, Hnata 
i Srba. (Odobravanje.) 

Visoki drzavni sabore! Potpuno sam uvjeren, da cemo 
prihvaltivsi ovaj oresni pred'log, pastaviti, ne cu reci krunu na 
danaSnja dva prijasnja zakljucka, nego 6©mo postaviti na njih 
zitni klas, koji je pokazao u ovom velikom ratu vecu vrijedtiost, 
nego zlatan pas. Tu pripominjem, da se u Cesko} pod konac 
rata razmahao citav pokret, da se zitni klas sto vise proslavi. 
Ceh, koji je praktican, svuda j© zvao i sabirao na tisuce se- 
Ijackoga naroda na te velike proslave zitnoga klasja. I gospoda 
su se kitila klasjem i govorila narodu: Ovo je, narode, znak 
iiase pobjede, jer tko ne treba da prosi kruha, taj ce vec nioci 
uogom lupiti kao svoj gospodar, taj ne 6e nikada posve podleci, 
I zato je u ovom velikom ratu bas onim vlastodrscima i silni- 
cima, koji su slovenskim narodima; lance ropstva kovali, njima 
je svima veiiki pravedni Bog dosudio, da.prema svojoj gadnoj 
pcslovici: »Ciji hljeb jedes, toga pjesmu pjevai«, dosudio, da 
Nad moraju pjevati pjesmu slobode ili da ju bar moraju slusati, 
iiirno i nemocno slusati. (Burno i dugotrajno pljeskanje i po- 
klici 2ivio! Covorniku cestitaju. Burni povici: 2ivjela Slo- 
boda.) 

Predsjednik: Posto se niije prijavio nijedan dalji go- 
vornik, pristupa se glasanju, pak pitam, da li prihvaca visoki 
sabor netom obrazlozeni presni predlog gospodina zastupnika 
Radica i dnigova? (Prima se. — Glasovi: Jednpglasno.) 

Ovaj je nredlog primljen, i tim drzim, da je danasnja sve- 
cana, historijska sjednica iscrpljena, pak predlazem, da se ova 
sjednica zakljuci, a naredna da se odrzi u vrijeme, kaida to po- 
trebe uzistu. Pitam, da li prima visoki sabor ovaj predlog? 
(Prima se.) 

Sada molim Jo§ gospodu za malo strpljenja, da se procita 
zapisnik danasnje sjednice, i da ga smjestai ovjerovi. 

Molim gospodinaj saborskoga biljeznika, da projcita za- 
pisnik danasnje sjednice. 

Bilje^nik Dr. Marko Novosel: (Cita zapisnik.) 

Predsjednik: Prima li visoki sabor sada proci/tani za- 
pisnik? (Prima.) Zapisnik je primljen, le se ovjerovljuje. 

14 



210 



Dizem sjednicu uz poklik: Zivilo Narodno Vijece! (Burno: 
2ivilo! — Zivjela slobodna, suverena drzava Slovenaca, Hr- 
vata i Srba! — Bumi i 'dugotrajTii zivio.) 

(Svrsetak sjednice u 12 sata 50 oas. pcslije podne.) 



119. 

Generali Snjaric i Mihaljevic hrvatskim 

cetama. 

Zagreb, 29. oktobra 1918. 

Danas ce se obrazovati narodna vlada, koja ce uzdrza- 
vati mir, red i zakoniti poredak u zemlji. Sve vojnistvo — 
vojska i domobranstvo — stavlja se u sluzbu narodne vlade, 
kojoj time stoji na raspolozbu. Cijela dosadasnja djelatnost, 
organizacija kao i bice oruzane sile ostaje do daljega netaknuto, 
te je upuceno na naputke narod^e vlade. Zato se najveca vazi- 
nost ima poloziti na uzdrzavanje zapta, reda i discipline. Svi 
naputci vlade proizvadat ce se putem dosadasnje vojnicke 
vlasti.' 

U Zagrebu 29. listopada 1918. 

Snjaric, general pjesastva, vojni zapovjednik. 
Mihaljeyi^, podmarsal. 

120. 

Narodno Vijede podmarsalu Mjetzgeru. 

Zagreb, 29. oktobra 1918. 
Gospodinu podmarsalu Metzgeru. 

Po zakljucku Narodnoga Vijeca SHS obustavljena su sva 
neprijateljstva slavenskih ceta proti dosadasnji'm protivnicima. 

Dosljedno tome poziva se Vase gospodstvo, da odredi 
bezodvlacni povratak svih pod Vasim zapovjednistvom stojecih 
hrvatsko-srpsko-slovenskiih ceta u njihova mirovna sjedista. 

S rodoljubnim pozdravom. 

Narodno ViJece SHS. 



* S tim u vezi stoji ovo saopcenje Narodnoga Vijeca od 30. okt. : »Ju& 
(29. okt.) dosli su u Narodno Vijece vojni zapovjednik g. Luka Snjaric, 
general pjesastva i doinobranski zapovjednik Miiiovil Mihaljevic pod- 
marsal, te su se sa citavom oruzanom silom stavih na raspolaganje Nar dnom 
Vijecu i izjavili, da ce odsada naloge istog bezuvjetno izvrsavati. Narodno je 
Vijede ovu njihovu izjavu primilo s opcenira odobravanjem na znanje". 



An den 

Kommandteur der k. u. k. Truppem an der Westiront, Feld- 
larschalleutnant M e t z g e r. 
K. u. k. Feldpost No. 521. 

121. 

Proglas Narodnoga Vijeca vojsci. 

Z a g r e b, 29. oktobra 1918. 
Vojnici! 

Danasnjim danorn osniva se drzava Slovenaca, Hrvata i 
>rba. Vi, sinovi naroda, postajete od danas unapred obranom 
Bvoje narodne drzave. Nareduje Vam se zato, da se imaidete 
ibezuvjetno pcdvrgavati zapcvjedima vlade Narodnoga Vijeca 
lovenaca, lirvata i Srba. 

Veliki Vas zadaci cekaju, velike nade postavlja u Vas 
idomovina. Stupajte u redove! Svjesni svoje duznosti, drzite 
se stege potrebite za ocuvanje slobode, kojoj cete poloziti pri- 
segu vjernosti. 

Vdjnici! I>rzava Slovenaca, Hrvata i Srba nije samo od 
tudega gospodstva oslobodena i ujedinjena zemlja, neigo 6e u 
njoj biti i narod osioboden od stoljetnih nepravda i nejedna- 
Kosti. Tu jednakost pozvani ste da stitite, sto Cete uoiniti, ako 
svom snagom branite vladu Narodnoga Vijeda. 

Vlada Narodnoga Vi]e<Sa primila je na sebe tezak zadatak. 

Ona 6e ga ispuniti Vasom pomocu. Svi vasi, svi koji su potla- 

jcni bili na grudi, koja je dosada hranila Vasim trudom uzdr- 

ivane gospodare, ocekuju od Vas ono isto, §to ocekuje Na- 

iodno Vijece: bezuvjetnu disciplinii. 

Vojnici! Vlada Narodnoga Vijeca sliva<Sa uzroke svega 
onoga ogor6enja, §to se u zemlji ocituje; stoga vlada Narod- 
noga Vijeca pozivlje, da s povjerenjem docekate njezina djela. 

Zasada Vam jamcimo, da takozvani bjegunci ne ce biti 
progonjenl niti na odgovornost pozivani. Neka se ne rusi, ne 
pali, ne ubija, jer se ruse i pale dobra, koja su Va§a, vojnici! 

Svi Vi koji ste prevalUi 40 godina, povratite se svojim 
ku(3ama, a vi koji ste mladi, povratite se vasim dosadasnjim 
kaderima. Ako su vasi kaderi izvan domovine, povratite se 
u najblize. 

Vojnici! Ta na tim mjestima budu(5e narodne slave i slo- 
bode, docekat 6e Vas Vasa brac^a oficiri, iste Vase krvi, istog 
Vaseg jezika, istog Va§eg srca, istih Va§ih misli, koji su pad- 
vr2eni Narodnom Vijecu. 

Ta 6e vas narodna vlada pristojno i dovjecii hraniti, odi- 
jevati i obuvati. 



212 

Vojnici! U svim onim krajevima, gdje bi pocevsi o& 
danas trajale uzbune proti vlasti i sigurnosnih odredaba vlade 
I^arodnoga Vije(3a, bit 6e proglasen prijeki sud. 

Imade nade, da ce kroz kratko vrijeme biti mir, i da cete 
se Vi svi moci povratiti svojim kudama, a dotle budite, vojnici^ 
na okupu i stupajte juna<5ki pod zastavom slobodne Vase do- 
movine. 

Vojnici! Do&ada ste lijevali svoju krv za podTzavanje 
tudega gospodstva nad sobom i svojim narodom, a sada izdr^ite; 
jo§ kratko vrijeme za svoju narodtiu slobodu. 

U Zagrebu 29. listopada 1918. 

V 1 a d a N a r o d Ti g a V i j e c a S 1 o v e n a c a, 
H r V a t a i S r b a 

' P r e d s i e d n i § 1 : 

Koros^. Paveli6. Pribidevid. Drinkovic. 



122. 

Organizacija Narodnoga Vijeca. 

Zagreb, 29. oktobra 1918. 

Narodno Vijecc zakljiicilo je u svojoj sjednici od 28. o. mj.^ 
da za vrhovnti vlast u svim jugoslovenskim zemljama, koje sib 
zastupane u Narodnom Vijecu, proglasuje predsjednistvo Na- 
rodnoga Vijeca. Predsjednik i prema tome sef egzekutive za 
sve juzinoslovenske zemlje jesit Dr. An tun Korosec, pod-^ 
predsjednici Dr. Ante Pavelic i Svetozar Prib i- 
cevic, tajnici Dr. S r dan Bu disa vl j e v ic, Dr. Ivan 
Lot ko vie i Dr. Mate DrinkoviC. 

Narodno Vijece u svoj sjednici od 29. o. mj. povjerilo je- 
bansku vlast u Hrvatskoj i Slavoniji Antunu pi. Mihalo- 

V i c h u ; povjerenistvo odjela za bogost. i nastavu M i I a n u 
R j c u ; odjela za pravosude Dr. Aleksandru Badaju:. 
odjela za unutarnje poslove Dr. S r d a n u B u di i s a v I j e- 

V i 6 u ; za narodno gospodarstvo Dr. 2 i v k u P e t r i 5 i c «; 
za finanoije F r a n j i B r a u m u ; za prehranu E d i Mark o- 
viCu; za socialnu skrb V i 11 m u B u k s e g u ; za postu, brr 
»oiav i telef on C e z a r u A k a 6 J 6 u ; za zeljeznice V e c e- 
s 1 a V u W i 1 d e r u ; za trgovinu, obrt i industriju Dr. D u r i 
^wrminu; za narodnu obranu Dr. Mati Drinkovi6m, 



211 
123. 

Grad Ljubljana za „Narodno Vijece".* 

Ljubljana 29. oktobra 1918. 

Mestni svet skleaii, da pripozna za vrhbvino jugoslovatisko 

:;d!Vtoriteto Narodno Vece v Zagrebu ter se mu podvr^e v 

vsakem oziru, prosec ga, da stori vse korake, da ne nastane 

•anarhija, da se mu prej ko prej izroci vladne funkcije po vseh 

;slovensko-jugoslovanskih pokrajinah. 

Fmancni odsek ja pozivljem, da se posv&tuje in v bodo5i 
rseji poro(3a, koliko prispevka naj da ob5ina »Narodlnemu V€^u« 
■V Zagrebu in »NarcKdfnemu Svetu« v Ljubljani. 

124. 

■ Organizovanje vlade SHS. 

HP Z a g r e b, 29. i 31. cktcbra 1918. 

U sjednici Narodnoga Vijeca od 29. listopada 1918. iza- 
bran je tajnikom Narodnoga Vijeca za Sloveniju i Istru t>r. 
Albert Kramer. 

Narodno Vijece imemovalo je na svojoj sjednici od 31. 
listopada 1918. povjerenikom za Istru svoga clana, puljskoga 
odvjetnika Dr. M a t k a L a g i n j u. 

Ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao 
:je 31. listopada 1918. Dr. Rikarda Lenca, odvjetnika na 
JRiJeci, velikim zupanom za grad Riieku i okolicu. 

125. 

Nadbiskup Dr. Bauer svomu kleru. 

Z a g r e b, 30. oktobra 1918. 

Casnome sve^enstvu metropdije zagrebacke. 

Jednodusnim zakljuckom hrvatskoga sabora u sjednici od 
29. listopada t. g., presla je vrhovna vlast za cltavu nasu do- 
movinu u ruke Narodnog Vije<Sa Slovenaca, Hrvata i Srba, po- 
*§to su se prekinuli drzavopravni ugovori sa kraljevinom Ugar- 
skom i carevinom Austrijom. Domovina je nasa slobodna i 
nezavisna! Koliko odusevljenje, kolika radost napunja srca 
svih nas i vjernoga puka nasega! Nada sve tesku zadadu tma 
Narodno Vijede, dok se potpuno provede i izgradi na§e dr- 

• Ovu je rezoluciju predlozio gradski nacelnik Dr. Ivan Tavcar u 
.•sjednici gradskoga vijeda. 



214" 

zavno ured&nie. Sudbonosni Su dakle dani, sto ih prozivlju- 
jemo, te treba, da je svaki na svom mjestu, da je svaki citaT 
oofvjek. Prokusano rodoljublje Vase, predraga hraCo sve6e- 
nici, jamci mi, da cete primjerom i poukoin svojom Narodno 
Vijece zivo poduprijeti u teskom njegovoni poslu, i u naTodu 
utvrdivati povjerenje u nj. Cuvajte auk'toritet duhovnih i svje- 
tovnih poglavara, jer ce se samo tako saicuvati u ovo yriieme 
najpotrebniji mir u zemlji. Nastojte i oko toga, da se sabiru 
§to obilniji novcani prilozi, potrebni za vodenje posala. Nada 
sve pak, predraga braco, molite puno, i sami^ i s narodom svo- 
jim, da milosrdinl Bog, ciijii presveti Promisao upravlja sudbinom 
nairoda, blagoslovi novu nasu drzavu i da je povede puteni pra-- 
vednosti do srece i napretka. 

U Zagrebu dne 30. listopada 1918. 

t Antun, metropolita zagrebaciki. 



126. 

Rijeka u vlasti Narodnoga Vijeca,* 

R i j e k a, 30. oktobra 1918. 

Zapisnik 

napisan dne 30. listopada 1918. i 9 sati priije podme u uredu^ 
bivsega kr. iig. gubernija na Rijeci. 

Prisutni: Povjerenik Narodnog Vijeca Slovenaca, Hrvata 
i Srba u Zagrebu, K o n s t a n t i R o j c3 e v i c, odsjedni sa- 
vjetnik zem. vlade, a u iime odbora Narodnoga Vijeda slijede^r 
Dr. Andre Bakarcic, odvjetnik ; Dr. Rikard Lena c, > 
odvjetnik ; Dr. August Jut et\6, kapelan ; Dr. D r a g o- 
mir Bakarcic ml., kr. javni bilje^nik ; Viktor R u z i 6, . 
TX)Sjednik; Alberto B o n e t i c, trgovac; FranjoBre-- 
1 i 6, odvjetnik, Dr. Mni 1 i v o j K or lev 16, odvjetnicki pero- 
voda; Dr. D u r o S u p i 1 o, odvjetnik ; Ivan S v e s k o, 
profesor ; Dr. Milan S 1 1 j i 6, prof escT. 

Odsjecni savjetnik zemaljske vlade Konstantin Rojcevid 
priopcuje prisutnima, da je sabor kraljevine Hrvatske, Slavo- 
nije i Dalmacije svojim jednoglasnim zakljuckcm od 29. listo- 
pada 1918. proglasio zak. cl. XXX., odhosno I. od godine 1868. 

* Ve<^ 29. oktobra u 4 sata poslije podne predao je zapovjednik straie 
guveraerove palace poruCniku Milanu Batalo (5itavu zgradu sa uredskim 
prostorijama uz pismenu potvrdu, koja glasi : „Narodno Vijece. Zagreb. Dne 
29. listopada 1918. u 4 sata poslije podne preuzeli smo mi potpisani u ime 
mjesnoga odbora Narodnoga Vijeca palacu kr. ug. guvernera i uredsku zgradu 
*^r. ug. guvermenenta na Rijeci, kojom su prilikom izvjesene jugoslovenske 
trobojnice i zastava grada Rijeke. Preuzimatelji: Josip Krpan, nadporuSmk, 
Milan Batalo, porucinik, Bartol Baretid, §umarski racunarski revident,i 
J ekclfalussy, kr. guverner". 






215 

prema kraljevini Ugarskoj s jedne stra(ne, kao i prema caievini 
Austriji s driige strane nistetnim, te je u sljedstvu toga kralje- 
vinu Hrvatsku, Slavoniju i DalTiiaciju, ukljucivo s gradom Ri- 
jekoni, proglasio samostalnom drzavom, te se stavio u sluzbu 
Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, na kojc 
je presla suverena drzavna vlast. 

TiiTi povodom predocuje prisutnirna dekret Narodnoga 
Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba, kao suverene vlasti nad kra- 
Ijevmoni Hrvatskom, Slavonijom i' Dalmacijom, kojim je ime- 
novan politickini upraviiteljem za grad Rrjekii te Susak s ko- 
tarom, te izjavljuje, da> ovim casom ii ime Narodnoga Vijeca 
Slovenaca, Hrvata i Srba preuzima vrsenje suverene drzavne 
vlasti nad gradom Rijekom, a kao simbol toga podi^e na zgradi 
hrvatsku zastavu. 

Zakljuceno i pdtpisano. 
(Slijede potpisi prisutnih). 



127. 

^nifest povjerenika Narodnog Vijeca 
Rijecanima. 

K i j e k a-S u s a k, 30. oktobra 1918. 



B^mai 

^ U ime Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba u Za- 

grebu, objavljujem postovanom gradanstvu grada Rijeke, da 
sam danas preuzeo drzavnu upravu grada RiJeke kao povje- 
renik Narodnoga Vijeca. Zajamcujem svima gradanima bez 
razlike narodnosti nepovredivost i postovanje osobne slobode 
i imetka. U tu svrhu pozivam gradanstvo, da uzdrzi mir i red,, 
te da se organima Narodnoga Vijeca dobrovoljno u svemu po- 
korava. U interesu javnoga mira i reda zabranjujem do dalje 
odredbe svaku javnu manifestaciju te sakupljanje po ulicama. 
Svaki neposluh bit ce po zakonu strogo kaznjen. 

Rijeka-Susak, 30. listopada 1918. 

K. Rojcevic. 



128. ; 

Vojni izvjestaj Narodnog vijeca. 

Zagreb, 31. listopada 1918. 

Nocas je stigao brzoiav ratnoga ministarstva u Bepu, sek- 
cije za ratnumomaricu, kojim se predaju svi ratni brodovi, sve 



216 

tvrdave na obalama Jadransk'oga mora tc sve mornarnicke 
naprave jugosiovenskom Narodtiom Vijecu. Ministarstvo moli, 
da Narodno Vijece odasalje svoje pouzdanike, da preuzmu 
ratne brodove, utvrde i sve mornari^ke naprave u Kotoru, 
Sibeniku, Rijeci, Puli i Trstu. Podje^lno se moli, da Narodno 
Vijece odluci, da li i koliko se mornarnickih casnika ima zadr- 
zati kod mornarice. 

Zbog samovlasnog i nedozvoljenog izvjescivanja i izda- 
vanja zapovijedi, koje su se kosile s odredbama i nazorima Na- 
rodnog Vijeca, jucer su narodne cete pod svojim odvaznim za- 
povjednikom A n t o m V is k o v i c e m silom zauzele bivsu 
austrijsku vojnicku komandu u Zatgrebu. Yrhovni zapovjednik 
glavnog stozera D r o f f a, kao i potpiikovnik Z u n a, zapovjed 
nik doglasne sluzbe, uapseni su. Vojni odsjek Narodnog Vijeca 
preuzeo je sve vojuicke agende u svoje ruke. Pcdmarsal Mi- 
hovil M i h a 1 j e V i c imenovati je glavnim zapovjednikom za 
operativne Doslove ; general Jcsip P 1 i v e H c zapovjednikom 
prvog vojnog ddsjeka u Zagrebu; podmarsal Niikol a I s t v a- 
novic zapovjednikom drugog vojnog odsjeka u Ljubljani. 

Nasa mornarica uPuli, Sibeniku i Kotoru sta- 
vila se na raspolozenje Narodnom Vijecu. 

Danas je stigla vijest, da j u g o s 1 o v e n s k e cete s a 
talijanske fronte krecu pre ma Zagrebu, da 
se stave na raspolozenje Narodnom Vije6u. 
Americke cete iskrcavaju se u okolici Trsta. Englezi su za- 
posjeli Pulu. 

U pojedina mjesta zemlje, gdje su bila pljackanja i manji 
neredi, neprestano se salju upute narodu i pojacanja, tako da 
ti stetni i nerazumni ispadi neodgovornih elemenata vec jenja- 
vaju. Za najkrace vrijeme bit ce u citavoj zemiji uspostavljen 
red i mir. 

Procelnik V o j no g od s j eka v I a d e 
Na r o d n g V i j e c a 

Dr. M. Drlnkovic. 



129. 

Nota drzave Slovenaca, Hrvata i Srba 

Ententi.* 

. Zagreb, 31. ojctobra 1918. 

Drzava Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se konstituirala na 
teritoriju Juznih Slovena, sto jfe dosad prirpadao u sastav bivse 

* Nota je na francuskom jezfku odaslana engleskoj, francuskoj, talijanskoj 
i sjeveroamerifkoj \rladi, a podjedno je o torn obavijestena i srpska vlada. 



217 

Austro-Ugarske monarhije, te koja je spremna stupiii u zajed- 
ni^ku drzavu sa Srbijom i Crnom Qorom, izjavljuje formalno, 
da se ne nalazi u ratnom stanju sa aliiranim drzavama. Ona 
je STotna. §to moze izjaviti, da aliirane drzave smatra prijatelj- 
skim drzavama i ocekuje, da ce one na medunarodnom Kon- 
gresu u skladu s proglasenim principima pruziti svoju mocnu 
potporu za zagarantovanje suverenosti ujedinjene drzave svih 
Sloveni. ,!, Hrvata i Srba. Ovu priliku upotrebljuje, da savez- 
nim drz^ivama saopci, da se ratna mornarica, koja se dosad 
nalazila u posjedu Austro-Ugarske monarhije, nalazi od danas 
u vlasti Narodnoga Vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba. Ona je 
Izvjesila narodnu hrvatsku zastavu. 



130. 

Obrazovanje vlade za Sloveniju. 

Ljubljana, 31. oktobra 1918. 

Sjednica Narodnoga Sveta 31. listopada u 5 sati poslije 
I50dne, u prisutnosti prelata K a 1 a n a, Dr. R a v n i h a r a, vi- 
teza P g a c n i k a, Dr. Lovre Pogacnika, Smodeja, 
Dr. C a n k a r a, Dr. J e r i c a, K e j i z a r a i Dr. K u k o v c a 
zakljucuje: 

Na podlozi suglasnoga zakljucka predsjednistva stranaka 
Narodnogai Sveta, predlaze Narodnom Vijecu SHS kao svoju 
Jiarodnu vladu za slovenski dio suverene dlrzave SHS slijedecu 
gospodu : 

Predsjednistvo: vitez Josip Pogacnik. 
Unutarnje poslove: Dr. Janko Brejc. 
Bogostovlje i nastavu: Dr. Karlo Verstovsek. 
Poljodjelstvo: prelatKalan. 
Prehrana : Dr. Ivan Tavcar. 
Pravosude: Dr. Vladimir Ravniiiar. 
Sooijalna skrb : A n t u n K r i s t a n. 
Financije : Dr. VjekoslavKukovec. 
Trgovina i industrija: Dr. Ka r e 1 Triller. 
Obrt i javne radnje: inzenjer Vladimir Remcc. 
Narodna Obrana: Dr. Lovro Pogacnik. 
Promet: Dr. Pavel Postojnik. 
Zdravstvo: Dr. Anton Brecelj. 



218 

131. 

Narodno Yijece SHS Jugoslovenskom od- 
boru u Londonu. 

(Brzojav). Zagreb, 1. novembra 1918. 

Narodno Vije-ce Slovenaca, Hrvata i Srba ir;.aVilo je 
vladama save'zinickih vlasti slijeid'e^u sluzbeniu inoitu.' 

Vijece istodobno ubavijestuje, da ovlastuje Jugoslovehski 
odbor u Londonu, da zastupa interese drzave Slovenaca, Hr- 
vata i Srba kod drugih drzava. 

132. 

Bosna i Hercegovina pod upravom Na- 
rodnoga Vijeca. 

Zagreb, 2. novembra 1918. 

1. studenoga o pcdne polozio je zapovijed'ajuci general u 
Bosni i Hercegovimi, S ark otic, vladu u ruke Narodnoga 
Vijeca na celu generaliteta i clainova zemaljske vlade. Na- 
rodno Vijece imenovalo je na predlog glavnoga odbora Na- 
rodnoga Vijeca SHS u Bcsni i Hercegovini ovu narodnu vladu: 

Predsjednik vlade : A t a n a s i j e Sola; povjerenik za. 
unutarnje poslove : Dr. Joso Sunaric; povjerenik za pra- 
vosude : Dr. D a n i I o D i m o v i 6; povjerenik za obrt i trgo- 
vinu, postu i brzojav: Dr. Mehmed Spaho; povjerenik za 
poljoprivredu i rudarstvo: Vjekoslav Jelavic: povje- 
renik za javne radnje i zeljeznice: Savo Jell 6; povjerenik 
za zdravstvo Dr. U r o § K r u 1 j ; povjerenik za prosvjetu i 
bogostovlje: Dr. T u g o m i r A 1 a u p o v i c ; povjerenik za 
prehranu: Stevo 2akula. Mjesto povjerenika za socijalnu 
skrb rezervirano je za socijalnc-demokratsku stranku. Pred- 
sjlednikom vrhovnoga suda imenovan je Dr. Ha lib eg H r a- 
s n i c a. 

Narodno je Vijece odredilo, da se puste odmah na slobodu 
svi politicki osudenici u Zenici, Travniku i Banjojiuci, ukoliko 
nisu vec na slobodli. Ujedlno je izdalo ovaj proglas na narod 
Srba, Hrvata i Slovenaca u Bosni: 

»U ovom najljepsem i najsvecanijem casu, kad se stvara 
velika, jaka i nezavisna Jugcslavija od Vardara do Soce, kad, 
se mrtvi dizu iz grobova, da se poklone slobodnoj otadzbini,,, 
kad Bijeli Orao obasjan suncem kruzi nad Tvojim glavama, kad. 

1 Ql. gore br. 129. str. 216-217. 



2\9 

se sestrice Srbija, Hrvatska i Slovenija grle i Ijube, da se — 
tako dugo rastavljene — spoje u jednu drzavu, u ovom casu^ 
kad' svaka zilica nasega bica dVhde i strepi, veseli se, pjevaj i 
placi od srece, tako dugo zeljene i tesko docekane, ali budi 
milostiv i velikodusan, oprosti i zaboravi sve nevolje i uvrede^ 
ne dai nikome da nam zlatnu slcbodii osramoti i ok^ja. Cuvaj 
svacije dobro i imetak, cuvaj licnu slobodu i sigurnost svakoga 
-*-mgradana. 

Narode! 

Velika odgovoreost lezi na nama, jer cijeli svijet gleda u 
Tebe, hoces li se pokazati dostojan slobode. Narcxie Srba,. 
Hrvata i Slovenaca! Tvoja majka Jugoslavija ocekuje od Tebe,. 
da joj osvjetla§ obraz u casu, kad se ona sjajna, velika i mila 
podize u visinu, kad Te Ijubi i blagosivlje, suzna oka, ali po- 
nosita.« 



133. 

Poziv Narodnoga Vijeca na mobilizaciju. 

Zagreb, 2. novembra 1918. 

Rasprsena vojska bivse Austro-Ugarske vrada se s talijan- 
skog bojista ogladnjela i u neredu. Nasa je domovina izvrzena 
velikoj pogibli i osveti razjarenih Madzara i Nijemaca. Sveta 
je duznost svakog sina nase domovine, da obrani od propasti 
svoju Ijubljenu drzavu, koja se u mukama rada. 

Zato se s obzirom na pogibao poziva sva za oruzie spo- 
sobna momcad, da se kod nadleznih doknadnih tijela do 40 go- 
dina, a casnici bez obzira na dkDiba, jaiviti imadu. 

Oni, cija se doknadna tijela nalaze izvan nase drzave, ili' 
koji nemaju svojih kadera, imadu pridoci najblizem doknadnom 
tijelu u drzavi. 

Vojniici! Ne radi se ovdje ni o kakvom o&vajaladkom 
ratu, nego se mora bezuvjetno zakrciti put u nasu domovinu 
razasutim ruljama Madzara i Nijemaca. To je duznost svakog: 
Sbvenca, Hrvata i Srbina. 

Pro^elnik \^ojnog Narodnog Vijeda: 

Dr. DiinkovkS. 



-220 

134. 

Predaja bivse c. i kr, mornarice Narodnom 

Vijecu SHS. 

Zagreb, 2. novembra 1918. 

Narodno Vije^e saop6uje: 

Ratna mornarica, koja je dosada pripadaila Austro-Ugar- 
:skoj, predala se posebnim povjerenicima Narodnog Vijeca: 
Dru. A n t i Tresis u-P a v i c i d u, Y i 1 i m u B u k s e g u i 
Dru. Ivanu Coku. Momcad i 5asnici zaprisegli su vjernost 
Narodnom Vijecu. 

Narodno Vijece javlja nadalje: Dr. A. Tresi6-Pavi- 
c i 6, V i li m B u k s e g, Dr. L o V r S c a 1 i e r, Dr. M i r k o 
V r a 1 V i c, L a c k o K r i z, fregatni kapetan Mjetod Kocli 
i Dr. M a r i j o K r m p o t i c saopcuju: »Ovaj cas (3 sata poslijc 
podne) potpisasmo ispravu, kojom u ime Narodnog Vijeca 51o- 
venaca, Hrvata i Srba primamo u narodno vlasnistvo ditavo 
ratno brodovlje biv§e austro-ugarske monarhije. Poslije podne 
u 4 i pol sata bit ce na svim brodovima skinuta austrijska za- 
stava, a dignuta trobojnica uz pucnjavu topova. Slijedit ce 
predaja puljske luke, Trsta i Kotora. 2ivjela Jugoslavija!« 

Zapovjednistvo krstaske mornarice u Hercegnovom br- 
zojavno javlja Narodnom Vijedu: »Mornaricka komanda sprema 
se, da se pomorske sile u Kotorskom zaljevu predadu legalizi- 
ranim opunovlastenicima jugoslovenskog Narodnog Vije6a u 
Zagrebu, u sporazumu s ovdje nazocnim dalmatinskim pokra- 
jinskim zastupnikom Antom Frani6em, clanom uprave 
Narodne Organizacije za Dalmaciju. Molimo, da cim prije iza- 
saljete legali'zirane opunovlastenicke instrukcije za g. Frani<5a.« 

Narodno Vijece na svojoj sjednici dne 31. listopada 1918. 
imenovaio je kontreadmirala D r a g u t i n a P r i c u povjere- 
nikom mornarice te pomorskog kapetana V u k o v i c a koman- 
dantom flote. 

O predaji mornarice javlja se iz Beca: Ratno ministar- 
stvo, pomorski odio, saopcuje ovo: »Na carsku se zapovijed 
odreduje: Svoj mornarickoj momcadi, koja nije jugoslovenskc 
-narodnosti, moze se na zahtjev dopustiti povratak u domovinu, 
a pri tomu ce se momcad trajno staviti na dopust. Mornarica i 
pomorski zavodi i drugo vlasnistvo mornarice, postupno 6e se 
izruciti Jugoslovenskom Narodnom Vijecu u Zagrebu, posre- 
dovanjem mjesnoga odbora u Puli. C. i kr. oblasti i zapovjed- 
nistva, koja imadu predati spomenuti materijal, zapisnicki ce 
izrijekom pridrzati pravo vlasnistva nejugoslovenskih drzava, 
odnosno naroda, za kasniji povratak. Buduci da se iz medu- 
narodnih uzroka ne moze bezodvlacno provesti potpuna pro- 



121 

mjena zastave, ne treba stavljati nikakve zapreke kod predaje 
jujjoslovenskom Narodnom Vijedu, da se upotrebljavaju na- 
rodni znakovi pored ratne zastave. 

»Cijelom stozeru stoji na volju, da dalje ostane u sluzbi na 
jedinicama mornarice i kod oblasti, posto se bude propisno- 
predala mornarica Jugoslovenskom Narodnom Vijecu. Da se 
ocuva redovito odvijanje i ocuvanje vlasnistva mornarice, ima 
pomorsko zapovjednistvo i ratno ministarstvo (pomorski odio) 
rrimjereno utjecati na postepeni odlazak odgovornih stczernih 
osoba. Od ratnoga ce ministarstva, pomorskog odjela, jedan 
zastupnik izravno stupiii u sveziJ s Jugoslovenskim Narodnim 
Vijecem u Zagrebu, da se odrede dalje pojedinosti. C. i kr. 
pomorske oblasti i zapovjednici imaju se dalje brinuti za to, 
da se ocuva red i mir i uredi transport. Pored toga je nalo- 
zeno zapcvjednistvu -dunavske flotile, da u jednakom duhu po- 
stupa kod predaje dunavske flotile madzarskoj vladi, te prema 
tomu otpusti nemadzarsku momcad.« 

Iz Pule se javlja od 1. o. mj.: «Danas se je brodovlje sve- 
cano predalo Juigoslovenskom Narodnom Vijecu. Zastupnici 
Jugoslovenskoga Narodnoga Vijeca, koji su preuzeli brodovlje, 
izrekli su ovom prigodom govor na odusevljeni narod, koji je 
priredlo ophode. Red se nije nigdje nairusio.« 

Iz Beca se javlja od 1. o. mj.: »Na dosad neobjasnjeni 
nacin prodrli su talijanski pomorski casnici u luku Pule u casu,. 
kad se je c. i kr. brodovlje predavaio jugoslovenskom Narod- 
nom Vijecu, te su pctopili krstaricu »Viribus Unitis«.. 
^vpaseni su stozer i veci dio momcadi.« 

135. 

Primirje Austro-Ugarske s Ententom. 

2. novembra 1918. 

Narodno Vijece primilo je od vrhovnoga vojnog zapo- 
vjednistva bivse austro-ugarske vojske dne 2. novembra 1918^ 
ovu brzojavku: 

»Vrhovno austrc-ugarsko vojno zapovjednistvo obratilo 
se 29. oktobra 1918. talijanskom vrhovnom vojnom zapovjed- 
nistvu s predlogom, da se smjesta obustave neprijateljstva. 
Uvjeti sto su ill vlade neprijateljskih saveznih drzava posta- 
vile, a koJi su nasoj komisiji stavljetii do znanja, glase: 

A. Uvjeti za kcpno: 

1. Neprijateljstva na kopnu, na moru i u zraku imadu se 
smjesta obustaviti. 

2. Potpuna demobilizacija Austro-Ugarske; sve jedinice^ 
koje operiraju na fronti od Sjevemoga mora do Svicarske^ 



222 

imadu se smjesta povucii. Na podrucju Austro-LJgarske monar- 
hije d'ozvcliava se, unutar granica navedenlh u § 3., maksimum 
od dvadeset divizija, svedenih na mircvno stanje prije rata, 
kao austro-uigarska vojna sila. Poioviica citavog diiviziono^ 
i korpskog topnickog materijala, te ddgovarajuca oprema, po- 
cevsi od oncga, sto se nalazi na podrucju, kojefg imade eva- 
kuirati austro-ugarska vojska, morat 6e se sakupiti na mje- 
stima, sto ce se ustanoviti medu saveznicima i Sjedinjenim 
Drzavama, da im se izruci. 

3. Evakuacija svega podrucja, koje je Austro-Ugarska od 
pocetka rata zaposjela s oruzanom siiom i povlacenje austro- 
ugarskih sila unutar termina, kojeg ce odrediti vrhovni zapo- 
vjednici saveznickih sila na raznimi frontama, s onu stranu 
ovako ustanovljene linije: Od vrhunca Umbraila do sjeverno 
od Stilfskog sedla ici ce ta linija slemenom Retskih Alpa do 
izvora A/dize i Eisacka, preko Reschena i Brennera, te po 
visovima Oetza i Zillera. Odatle 6e linija zaokrenuti prema 
jugu, preci ce preko brda Toblacha i doci do sadasnje granice 
Karnijskih Alpa; onda ce polaziti granicom do planina Trbiza, 
a poslije Trbiza vododjelnicom Julijskih Alpa preko Predilj- 
-skog klanca, Mangarta, Triglava i vododjelnicom klanca Pod- 
brdo, Podlasnice i Idrije. Pocevsi od te tocke teci ce linija 
u jugoistOiCnom pravcu prema Snezniku, izuzevsi citavu kotlinu 
Save s pritocima. Od' Sneznika spustit ce se linija prema 
Primorju, tako da se Kastav, Matulje i Volosko nalaze na 
ispraznjencm podrucju. Jednako ce ona teci sadasnjim admi- 
nistrativnim granicama Dalmacije, ukljucujuci na sjeveru LJsa- 
ricu i Tribanj, i na jugu liniiu, koja na obali pocima od rta 
Planke, a prema istoku slijedit ce najvise tocke visina, koje 
cine vodoljelnicu, tako da u evakuirano podrucje spadaju sve 
doline i rijeke, koje se spustaju prema Sibeniku, kao Cikola, 
Krka. Butisnica i njeni pritoci. Ona ce obuhvatati sve otoke, 
koji se nalaze na sjeveru i na zapadu Dalmacije, Premudu, 
Silbu, Olib, Skardu, Maun, Pag i Vitr na sjeveru, a do Mljeta 
na jugu, ukljucujuci amo Svetac, Bisevo, Vis, Hvar, ^cedro, 
Korculu, Susac i Lastovo, kao i okolisne grebene i ostrva, te 
Palagruzu, izuzevsi otoke Veliki i Mali Drvenik, Ciovo, §olta 
i Brae/ 

Sva ispraznjena podrucja zaposjet ce Sete saveznika i 
Sjedinjenih Drzava. Pri tom se ima sav vojnicki materijal, kao 
i zeljeznicki materijal, koji se nalazi na podrucju, sto se imade 
evakuirati, ostaviti na svome miestu. Izrucenje svega toga 
materijada (ubrojivsi ovamo j opskrbu s ugljenom) savezni- 
cima i Sjedinjenim Drzavama, obavit ce se prema posebnim 
uputama, koje ce odrediti vrhovni zapovjednici sila saveznih 

* Ova teritorijalna ustanova naprosto je preuzeta iz Londonskoga pakte 
<5d 26. aprila 1915. Up. moje Jadransko pitanje str. 6—7. 



'• 223 

vlasti na raznim frontama. Ne sniiju se dogoditi nova raza- 
ranja ili pljackanja, ili nove rekvizicije po neprijateljskim ce- 
tama a na podruojlu, kcje imade neprijatelj isprazniti ili koje 
imadii zaposjesti sile saveznickih vlasti. 

4. Saveznici imat ce apsolutno pravo: a) slobodnog kre- 
tanja za sve cete na svakoj cesti ili zeljeznici ili vodenam 
putu austro-ugarskog podrucja, te upctrebe potrebnih austrij- 
skih ili ugarskih prometnih sredstava; b) da zaposjednu sa 
saveznickim silama sve one strateske tocke u Austro-Ugarskoj, 
na vrijeme koje ce se saveznicima ciniti potrebnim, a u svriiu 
-da se nastane ili da odrze red; c) na rekviziciju nz pladanje na 
korist saveznickih ceta, nalazile se one bilo gdje. . 

5. Posveinasnje povlacenje sviju njemackih ceta u roku 
<xi 15 dana ne samo s talijanske i balkanske fronte, nego s ci- 
tavog austro-ugarskog teritorija, te interniranje sviju njemac- 
kih ceta, koje na te dane nisu ostavile Austro-Ugarsku. 

6. Provizoma uprava podrucja, stx) ce ih isptrazniti 
Austro-Ugarska, bit ce povjerena lokalnim cblastima pod nad- 
zorom postajnih zapovjednistva saveznickih okupacijonih ceta. 

7. Smjesta se imadu poslati kuci, a da se to isto ne trazi 
i od saveznika, svi ratni zarobljenici, te intemirani podanici 
saveznika, kao i civilno pucainstvo, koje je odstranjeno iz svojih 
krajeva, i to prema u^jetima, koje imadu saveznicki vrhovni 
zapovjednici ustanoviti na pojedinim frontama. 

8. Bolesnike i ranjenike, koji ostaju u evakuiranom pod- 
rucju, mora njegovati austro-ugarsko osoblje, koje se imade 
ostaviti na svome mjestu, zajedno sa tome nuznim Ijecnickim 
materijalom. 

B. U V j e t i z a more: 

1. Odmah se imadu obustaviti sva neprijateljstva na moru 
i tocno navesti mjesta boravista kao i kretanie austrowugarskih 
brodova. Neutralcima saopcit ce se sloboda, koja ce se 
zaiamditi brdd'arenlu raitne i trgovacke mornarice saveznika 
i Sjedinjenih Drzava u terrtorijalnim vodam-a Austro-Ugarske, 
a da se pri tomi ne moze nabaciti fpitanje neutraliteta. 

2. Ima se izruciti saveznicima f Sjedinjenim Drzavama 15 
austro-ugarskih podmornica, izgradenih izmedu 1910. i 1918., 
te sve njemacke podmornice, koje se nalaze u aust/ro-u^ar- 
skim teritorijalnim vodama ili bi mogle u njih prodrijeti. Sve 
ostale austro-ugarske podmornice imadu se potpuno razoru- 
iati 1 uciniti nepomi5nima. te moraju ostati pod nadzorom sa- 
veznika i Sjedinjenih drzava. 

3. Saveznicima i Sjedinjenim Drzavama imadu se pre- 
dati zajedno s opremom i zalihama 3 ratne lade, 3 laka krstasa, 



224 

9 torpednjaca, jedan mmonosac, 6 dunavskrh monitoira, kako ce 
ih oznaciti saveznici i Siedlnjene Drzave. 

Svi ostali nadvodni ratni brodovi (ukljucivsi rijecne 
brodove), imat ce se sabrati u onim austrougarskim glavnim 
lukama, koje ce oznaciti Sjedinjene Drzave i saveznici. Oni 
ce se imorati raspremiti i posve razomzati, te staviti pod nad- 
zor saveznika i Sjedinjenih Drzava. 

4. Sloboda brodarenja za sve brodove ratne i trgovacke 
momarice saveznika i Sjedinjenih Drzava na Jadranskom 
moru, ukljucivsi teritorijalne vode, kao i po Dunavu i njegovim 
pritocima na austro-ugarskom podrucju. 

Saveznici i Sjedinjene Drzave dobit ce pravo, da ociste- 
sva polja mina i razore sve zapreke, kojih im se polozaj imade 
prokazati. Za osiguranje brodarenjai po Dunavu, saveznici i 
Sjedinjene Drzave zaposjest ce sve utvrde i obrambene uredbe^ 
ili 6e ih razoriti. 

5. Podtzavanje blokade od strane saveznika i Sjedinje- 
nih Drzava u sadanjem stanju, pri cem potpadaju pod- 
zapljenu austro-ugarski brc^dovi, koji budu za'teceni u plovidbi^ 
izuzevsi one slucajeve, koje ce odobriti komisija, odredena po- 
saveznicima i Sjedinjenim Drzavama. 

6. Sakupljanje i razoruzanje svih pomorskih zrakoplovnih 
sila u glavnim lukama, odredenim po saveznicima i Sjed!inje- 
nim Drzavama. 

7. Evakuiranje citave obale i sviju austro-ugarskih trgo- 
vaclah lukia, koje se nalaze izvan vlastrtih teritorijalnih voda,. 
i napustanje svega plivajucega materijala, brcdskog materi- 
jala, zaliha i svakog brodarskog materijala. 

8. Saveznici i Sjedinjene Drzave zaposjest ce sve po- 
morske i kopnene utvrde i otoke, koji sacinjavaju obranu 
Pule, kao i brod'ogradiliste i arsenal. 

9. Povratak sviju od Austro-Ugarske zadrzanib trgovac- 
kih brodova svih saveznika i Sjedinjenih Drzava. 

10. Zabrana svakog razaranja naprava ili materijala prije 
ispraznjenja, predaje ili povratka. 

11. Repatriiranje bez uzajamnosti sviju zarobljenika 
ratne i trgovacke mornariice saveznickih vlasti, koji se nalaze 
u rukama Austro-Ugarske.« 

Narodno Vijede neka prema teritorijalnitm pitanjima 
smjesta brzojavno zauzme stanoviste. Ne salje se na Narodni 
Svet u Ljubljianu, jer tamo nema Hughesovog spoja. 

Vrhovno vojno zapovjednistvo. 
Poglavica glavnog stozera. Rp. geh. No. 2098. 



225 
idt. 

Za narodni porez. 

Zagreb, 3. noventbra 1918. 

Narode! 

Zakliutkom sabora od 29. Kstopad^ ove godme, stavljeu 
je izvan kreposti nas drzavopravni odnosaj naiprama Ugarskoj, 
te su flinancije i finiancijalna uprava sada u rufcama vlade Na- 
rodnog Vijeda. 

2ila kucavica drziavne uprave je novae. Bez nuznih nov- 
canih sredstava ne moze funkcionirati ni jedna drzava, a to 
vrijedi u pojacanoj mieri za na§u driavu, koja je krwnjom vla- 
diajucih faktora bivse Austro-Ugarske monarhiie kroiz po sto- 
lieca gospodarski zaneiruiiena i ftnancUalno izrabljivaaia biia, 

Preuziinajuci upravu na§ih financija, apeliram na domo- 
Ijubivost ditavog naroda, da sve duzne poreze, pristojbe i druge 
javne date sto to^nije i dobrovoljno upla<^uje, jer taj upladeni 
novae sluzi dianas iskljiuj£ivo u nase svrhe, za pokri^e nasiih 
drzavnrh potreba, koje su naro5ito sada u pocetku stvaranju 
nove drzave vrlo velike. _ 

Tocno podmirivanje svih driavnih da6a neka ne bude 
danas samo zakonita diiznost, nego i rodoljubna obveza svakog 
pcjstenog i drzavi odanog gradana. ^ 

U Zagrebu, dne 3. studenoga 19i8. 

Povjerenik za financije u Hrvatskeji 
SlavoniiJI: 

Braum. 

137. 

Demars Or. Korosca saveznickim vladama. 

Geneva, 3. novembra 1918. 

Dr. Anton Korosee, predsjednik Jugosliovenskog Na- 
rodnog Vijeca u Zagrebu, kao priznati predstavnik svih Slove- 
naca, Hrvata i Srba bivse Austro-Ugarske monartiije, ima cast 
saopciti vladamta Francuske, Velike Britanije, Italije i Sjedi- 
njenih Drzava, da se ovo Vtijece smatra kao vrhovna vlada 
jugoslovenskih zemialja, kojima ve<^ upravija i d'a ima svoju 
vlastitu vojsku i svoju vlastitu mornapicu. 

U ime jugosk)venskoga naroda, koji nastava teritorije, 
koje su sacinjavali Austro-Ugarsku monarhiju, mi moMmo vlade 
Saveznicke i vladu Sjedinjerah Drzava, da izvole priznati Na- 
rodno Vije^e u Zagrebu kao reddvnu vladu reCenoga' naroda. 

15 



226 

priznati u isto vrijeme ovaj narod kao nacijii saveznicku i 
priznati najzad trupama jugoslovenskih dobrovoljaca, koie se 
bore u srpskoj vojsci u Srbiji, Crnoj Gori, Murmanskoj, Rusiji i 
Sibiru, kai'akter ratujuce stranke. 

Mi izjavljujemo, da vlada u Zagrebu smatra kao svoj za- 
datak, oslobodenje atistrc-uffarskih Jugbslovena cd svake tude 
yladavipe i njihovo ujedinjenje s njihovom bracom iz Srbije i 
Crrie Oore u iiezavisnu drzavu, na osnovi nacela narodnosti i 
prava narodnoga samoopredjelierija. 

Saobrazno ovome, nasi napori tezc, da se za svu jugc- 
slcvensku naoiju stvori jedan zajedtiicki i jedinstveni organ, 
koitie se staylja u duzhost diplon^atska akeija. U ciljii torn sm« 
dosli- u inostranstvo. Dok taj organ ne bude stvofen, mi da- 
jemo" itiaiidat l)i'. A n t i T r u m b i c u, kao predsjedniku Ju- 
,e:oslovensko^a odbora II Lond'onu, da predstavlja jugoslc- 
vensko Narodno V'ilece u Zagrebu kod vikda saveznickih i 
vlada Sjedinjenih Drzava, i narocito na konferencijama za 
primirje. 

Mi ovome izvjestavamo Dr. Trumbica istovremeno kao 
I vladu na§e srpske brace. 

Geneve, 3. novembra 1918. 

Dr. Anton KoroSec. 



138. 

Prenos gruntovnih drzavnih upisa. 

Zagreb, 4. novembra 1918. 

Narodno Yijece kao ncsilac vrhovne vlasti za Hrvatsku i 
Slavoniju odreduje na temelju zakljucka hrvatskog drzavncg 
sab era od 29. listopada 1918., kojim su razrijeseni drzavopravni 
odnosaji i veze izmedu kraljeviiine Hrvatske, Slavonije i Dal- 
macije s jedne strane, te kralievine Ugarske i cafevine austrij- 
ske s 'druge^ strane, a napose ukinuta i nistetnom proglasena 
hryatskorugarska nagodba (zakonski clanak I. gcd. 186.8.), tc 
Dalmacwa,' Hrvatska, Slavoiiija s Rijekom proglasenei nezavi- 
snom drzavdm, slijedece: 

I. Svi gpuntovni upisi (uknjizbe, predbiijezbe, zabiljezbe), 
glasom kojih su bilo u vlastovnici, bilo u teretovnici gruntovnih 
ulozaka, koji se vode ko4.Sudova kao gruntovnih oblasti u Hr- 
vstskcj i Slavoniji, upissina bilo kakova prava, stege ill zabi- 
ljezbe na ime kr. ugarskog drzavnog erara, kr. drzavnog sum- 
skcg "efdra, kr. ug. financijalnog erara, kr. ug. domobranskog 
erara, c. i kr. vojnog erara, ill pod bud kojim drugim naslovoni 
oznacenog zaJednickog erara, a tako i gruntovni upisi prove- 
deni na ime zemaljskoga erara, iH na ime kraljevina Hrvatske 



227 

; Slavonijc, iir.adu se u gruntovniin knjigama promijeniti tako, 
da 6e II buduce glasiti na 'ime drzavnog erara Hrvatske i 
Slavonije. 

II. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada, odio 
za pravosudje, oviascuje se, da odredeiiu promjenii gruntovnih 
ipisa dade najshodnijim nacinom provesti. 

S. Pribidevid. Dr. Ante Paveli6. 

139. 

Protest Narodnoga Vijeca predsjedniku 
Wilsonu protiv talijanske okupacije. 

(B r z o j a v). Z a g r e b, 4. novenibra 1918. 

Naro'dnb Vijece Slovenaca, Hrvata i Srba, kao vrhovna 
V last drzave Slovene ca, Hrvata i Srba (Jugoslovena) poz- 
dravlja najcdusevljeiiije predsjednika Wilstona, kao zastupnika 
prava i slobode malih a ugnjetenih naroda, kao propovjediiika 
iiacela narodnoga samcodredenja, demokracije i trajnoga niira 
medu narodima, udruzenima u ligu naroda.- 

Posto je, u opreci s ovini velikim nacelima, Italija sa 
svojim cetama pocela zapcsjedati nase cisto narodne teritorije 
1 svojim ratnim brodovima ulazi u nase lake, Narodno Vijece, 
lumaceci osjecaj i zelje ciielcga naseg naroda, umoljava pred- 
•jednika velike americke republike, da- nam sa svojom mocnom 
zastitom pomogne, da drzava Slovenaca, Hrvata i Srba ne- 
smetano provede zajedno i u suglasju sa Srbijom i Crnom 
Qorom drzavno ujedinjenje cjelokupnoga naseg naroda. Mo- 
limo gospodina predsjednika, da bi u svojoj pravednosti spri- 
iccio, da takovi pothvati budu prejudice za rjesenje nase-ga na- 
rodnog pitanja u duhu nacela narodnoga sanioodredenja. 

Za Narodno VijeceSlovenaca, Hrvata 

i Srba: 
Svetozar Pribidevid. Dr. Ante Pavelit. 

140. 

Protest dalmatinske vlade protiv talijanske 
okupacije Zadra.* 

Zadar, 4. novembra 1918. 

Q s p. Felice d e B o c c a r d, k o r v e t n o m k a- 
p e t a n u n a (talijanskoj) t or p i 1 j a r k i br; 55. A. ?. 

* Original je predan na francuskoni jeziku. 



228 

Vase gospodstvo je danas po vlastitoj izjavi u dva sata b 
6etrdeset i pet casova prispjelo u Zadiar, te u isti 5as iskrcalo* 
posadu i podiglo drzavnu zastavu kraljevine Italije, imajuct 
nalog da uzme u posjed grad Zadar u ime vlade Njeg. Vel. 
kralia Italije. 

Ovini je izvr§en neprijateljski 5m protiv austro-ugarske 
drzave, dok je objektom toga cina postao teritorij drzave Slo- 
venaca, Hrvata i Srba. Povodom ovoga dogadaja potpisant 
opunomeceni predstavnik zemaliske vlade za Dalmaciju it 
Splitu ima rualog, dia dade Vasem gospodstvu slijededu izjavu: 

Grad Zadar sacinjava fakti^no i po pravu sastavni die 
drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se proglasila neodvi- 
snom, i stoga njegova okupadja po vojnickoj talijanskoj siU 
znaci povredu teritorija i.suverenosti drzave Slovenaca, Hrvata 
i Srba, koja je sa kraljevinom Italijom u odincsajima dobroga 
prijateljstva. Okupacija nije bila opravd'ana niti sa gledi&ta po- 
drzavanja javnoga poretka. 

U torn smislu zemaljska vlada za Dalmaoiju dize prosvjed 
protiv cina okupacije i upravlja taj prosvjed i drugim drzavama 
Entente i Sjedinjenim Drzavama Amerike. U svakom slucaju. 
vlada zahtijeva, da okupacija ne povrijedi sadasnji odnosaj za- 
visnosti izmedu oblasti i ured^, sto funkciomisu u Zaidru i ze- 
maljske narodne vlade u Splitu, te da tim uredima bude za- 
jamcena sloboda poslovanja. 

U ostalom zemaljska narodna vlada: spremna je suradi- 
va'ti putem svojih organa u Zadru sporazumno s gcspodinont 
komandantom oko podrzavanja javnoga reda. 

Neka izvoli Vase gospodstvo primliti dzra'ze moga naj- 
dubljega postovanja. 

U Zadru, 4. studenoga 1918. 

Dr. Jerko Machiedo. 



141. 

Narodno Vijece moli za pomoc Srbiju i 

Ententu. 

(Br^ojav). Zagreb, 4. novembra 1918. 

Da ukloni sve pogibli koje prijete nasoj mladoj slobodi ti 
opstanku nezavi^ne nase nove drzave, osobito uslijed ras- 
puStenog i descrganizovanog uzmaka sa balkanskoga ratista 
rasute vojske biVse austro-ugarske monarhije, Narodno Vi- 
jede je zakijucilo, da pozove ententine cete, da udu u nas te- 
ritorij te d:a se pcmo6u njihovom omcguci §to brze stalozenje- 
ovih opasnih prilika . Predsjednistvo Narodnoga Vije(5a, koje 



22^ 

.1e veC bilo zaikljuiilo i prije, da zatrazi pomoc srpske vojske 
— u izvadanju toga zakljucka — poslalo je narodite izaslanike 
%i Beograd, a ti su veC otputovali, da se stave u dodir sa srp- 
skom vladom, a z-a ententine cete odaslalo je ovu depesu: 

GeneraiissJmus marsal Foch. Glavni stari 
saveznickih vojska. 

Pod pritiskom pobjedonosniih ententinih ceta rasprSena, 
izgladnjela i sasvim raspustena, valja se sada u potpunom ra- 
sulu s balkankoga i talijanskoga ratista bivsa austro-ugarska 
vojska preko jugoslovenskoga teriitorija nekadasnje austro- 
iigarske monarhije. 

Narodno Vijece S.H.S., kome je povjerena vrhovna vlast 
jugoslovenskoga naroda na ovome teritoriju, gleda s naJveCora 
zabrinutoscu na velike opasnosti koje prijete mladoj slobodi i 
opstanku nezavisne drzave S.H.S. sa strane raspustenih masa 
■od vise stotina tisuca, koje u svom ocajnom polozaju, rctzrije- 
sene od svake discipline, bezobzirno unistavaju pred sobora 
sva dobra, koja su dugo potiacivanom jugoslovenskom narodu 
preostala u ovom ratu. 

Zato se Narodno Vijece SHS u najvecem pouzdanju 
obraca na vrhovnoga zapovjednika ententinih ceta, koje bi 
.mogle svojim izravnim sudjelcvanjem sprijeciti kcbne ucinke 
dezorganizacije, rnolbem, ida izvoli poduzeti sve potrebne ko- 
rake, da ententine oete sto prije udu u nas teritorij, kako bi 
omogucile, da se povratak rasprsenih ceta provede sa §to 
•manje stete za nasu slobodu i dobra civilizacije. 

Zagreb, due 4. novembra 1918. 

Za Narodno Vijece SHS. : 
5vetozar Pribi<^evid. Dr. Ante Paveli(^. 



142. 

Protest bosanske vlade protiv talijanske 

okupacije.* 

Sarajevo, 5. novembra 1918. 

Narodna vlada Slovenaca, Hrvata i Srba u Bosni i Her- 
cegovini prikljucuje se prosvjedu narodnih vlada u Dalmaciji 
te Hrvatskoj i Slavoniji protiv toga, .sto je zapovjednik talijan- 
skih ceta zaposjeo Dalmaciju, Hrv^atsko Primorje i Istru, te sto 
vrsi suverenska prava, ma da su ti krajevi integralni dio uje- 
dinjene drzave Slovenaca, Hrvata 1 Srba. 

• Ova je nota upravljena vladama u Rimu, Parizu, Londonu i Washingtonu 



230 

Umoljavaju se vlade aliiranih sila, da ucine nuzni demars^ 
te da) sto prije poduzmu mjere, da ova vojnicka privremena 
okupacija gore spomenutjih zemljista, ne zadobije karakter 
iineksije nasih jugoslovenskih teritorija, bez obzira na n]i- 
hovu narodnost. 

U Sarajevu, 5. studenoga 1918. 

P r e d s j e d n i k n a r o d n e vlade S 1 o v e n a c a, H r- 
vata i Srba u Bosni i Hereegovini: 

Atanasije Sola. 



143. 

Qenaral Franchet d' Esperey Nar. Vijecu.. 

(R a d i b r z j a v). 6; novembra 1918. 

Saveznicke armeje na Istoku sa entuziazmom pozdrav- 
Ijaju jugoslovensko Narodno Vijece u Zagrebu i u Ljubljatii, kao 
i novu jugoslovensku armeju na kopnu i moru, koja stupa pod 
stijeg sareznika za pcbjedu slobode i prava. Saveznici ra- 
cunaju, da ce jugoslovenske cete u Zagrebu i u Ljubljani bezod- 
vlacno stupiti u tijesnu vezu sa saveznickim ^apovjednistvom u 
Beogradu. Ta ce veza biti simbolom sjedinjenja u krvi protiv 
zajednickoga neprijatelja svih Slovena, oslobodenih ispod. 
Habsburskoga jarma. 

Franchet d' Esperey. 

144. 

Nar. Vijece Jugoslovenskom odboru. 

(B r z o j a v). Z a g r e b, 8. novembra 1918. 

Jugcsicvenskom odboru, Geneve. 

Obavjescujuci Vas o tekstu note, kojcm je Narodno Vijece- 
Slovenaca, Hrvata i Srba notificiralo saveznickim drzavama 
postanak nezayisne i siiverene drzave Slovenaca, Hrvata i 
Srba, zamolili smo Vas s brzojavkom od 1. studenoga,^ da bi 
do neve odredbe preuzeli zastupanje interesa nase mlade dr- 
zave u inozemstvu. Buduci da nismo sigiirni, da 11 Vam je upu- 
cena brzojavka zaista stigla, .castimo se ponoviti nasu molbu te 
Vas istodobno zamoliti, da bez oklijevanja posaljete svoje iza- 

1 01. gore br. 131. str. 2! 8. 



231 

slanike u Zagreb, da nas potanko upAite o polozaju i o svim pi- 
tanjima, koja se ticu najblize bud^cnosti nase drzave. 
U Zagrebu, dne 8. studenoga 1918. 

Za predsiednistvo Narodnog VijeCa SHS : 
Svetozar Prlbiievlt. Dr. Ante Pavelid. 

145. 

^ Narodno Vijece kr. srpskom rainistarstvu 

inostranih dela/ 

Zagreb, 8. novembra 1918. 

Tokoni zadnjih dana Narodno je Vijece Slovenaca, Hrvata 
i Srba ctpo?lalo bezzicnom telegrafijom depese, kojih su pre- 
pisi ov^dje prilczeni. . 

Posto Narodno Vijece nije stalno, da su ove depese bile 
ctposlane i primljene od naslovnika, to ima cast da prilozi 
njihov tekst i uputi bratskom kraljevskom ministarstvu ino- 
stranih dela j da ga zamcli, da uzme na znanje sadrzaj depesa 
na nj upuccnih, i da poduzme potrebito, da ostale depese budli 
bezodvlaino otpremljene'bezzi-Snom telegrafijom kamo su od- 
redene. 

Narcduu ^'J Vijece imaprijed najtoplije i najsrdacnije za- 
hvaijuje ministarstvu inostranili dela na bratskom i Ijubeznom 
posrednistvu u ovoj nasoj zajednickoj stvari. 

U Zagrebu, dne 8. studenoga 1918. 

Z a i:- r e d s j e d n i s t V o N a r o d n o g a . V i j e c a * SHS : 
Svetozar Pribjdevii^. Dr. Ante PaveH(^. 

146. 

Protestna nota Nar. Vijeca talijanskoj vladi. 

Zagreb, 8. novembra 1918. 

Narodno Vi-jede Slovenaca, Hrvata i Srba proglasilo je 
sa svoiim manifestom od 19. listopada o. g. nezavisnost drzave 
Slovenaca, Hrvata i Srba, kao slobodne i nezavisne drzave. 
nezavisne od bilo koje vlasti austro-ugarske, kao i od Habsbur- 
sko l^uce. Ta prcklamacija izvrsena je prije, nego li sto biiase 
zakljuceno primirje medu kraljevincm Itaiijom i austro-ugar- 
skim vrhovnim zapovjednistvom, koje dosljedno tome nije u 
casu zakljucaka primirja imalo nikakovog prava, da raspclaze 
s nasim nacionalnim pcdrucjem. Ve<i pri svom postanku nasa 
se drzava proglasila prijateljskom i saveznickom sa Ententom. 



232 

a napose ie iz.razila svoju odluku, da stvori jedinstvenu drzavu 
&a Srbijom i Crnom Qorom. Svaki postupak kraljevine Italije, 
kojemu je svrha da zaposjedne nase pokrajine i nase luke, moze 
dakle biti samo posljedica nesporazumka, poSto bi zaposjed- 
nuce podruCja prijateljskih nacija i dr^ava zaista znacilo akciju, 
koja je diametralno oprecna iideii prijateljstva. Drzava Slo- 
venaca, Hrvata i Srba ne moze da se silom opre tim nastoja- 
njima, ali ona ipak prosvjeduje proti torn postupku i moU prija- 
telje nase nacije, da uzmu u obzir nacelo narodnosti, koje bijase 
temelj ujedinjenju Italije. Drzava Slovenaca, Hrvata i Srba 
.spremna je, da na mi'rovnom kongresu sa Srbiijom i Crnom 
(jorom raspravi i uredi sva pitanja grariica, koja bi bila pi'e- 
porna niedu njima i kraijevinom Italijom, uzevsi za podlogu 
pravedno naCelo narodnosti i pravo naroda, da sami odluce o 
svojoj sudbini, dakle jediaio nacelo, na temelju kojega je Italija 
proglasila, da ce postupati kod ujedinjenja talijanske nacije. 
Obzirom na ove cinjenice trazi d'rzava Slovenaca, Hrvata i 
Srba od vlade kraljevine Italije, d'a odustane od zaposjednuca 
na§ih podruqa. Ona se nada. da ce kraljevska talijanska vlada 
stavlti se na nase stanoviSte te je takoder prinu^dena. da trazi 
iz humanitarnih razloga modifikaciju zapovijedi, koje je izdao 
kraljevski talijanski zapovjednik (Diaz) u Trstu. Ovaj nam je 
zabranio svaki brzojavni i) telefonski'saobracaj s Trstom i ci- 
tavim podrucjem, koJe lezi s one strane demarkacione linije. 
Ova nam mjera po svojoj naravi onemogucuje, da upravljamo 
s povlacenjem ceta nekadasnje austro-ugarske vojske, §to bi 
moglo imati za posljeidicu najvece opasnosti za nase pokrajine. 
tim vise, sto ie I promet vlakova od Divape prema unutrasnjosti 
zemlje Isto take obustavljen ix) nalogu kraljevskoga talijan- 
skoga zapovjednika recenoga miesta. Ovaj je medu ostalim 
zabranio sav promet vlakova od' Pule prema sjeveru. Svi sc 
vlakovi iz Divace moraju vracati u pomenutu iuku. Mornari 
su prinuzdeni, da se pjesice vracaju u svoja sabiralista, pa po- 
stoji velika opasnost, da bi se mogli dati na pl.iackanje. Kra- 
ljevski talijanski zapovjednik kon,ai£no je odredio, da se sva 
prometna sredstva, a narocito lokomotive i svp vagoni, koji se 
nalaze u zaposjednutom podrucju, imadu zadrzati, da ne smiju 
preci u na§e podrucje. Primjena ovih uvjeta bila bi katastrofa 
za nas narod, koji bi se na taj nacin vidio izvrgnutim uzasnom 
oljackanju izgladnjelih i iznemoglih vojnika. Molimo da se 
prometna sredstva ix>drze, da se osigura redoviti povratak 
oeta nase narodnosti u nase krajeve. To bt se isto iz huma- 
nitarnih' razloga imalo dopuslsti i cetaima drugih narodnosti, 
s tim vf§e, Sto mnogo hiljada Talijana moze preci nasim po- 
dru5jem te se iz nasega podrucja vratiti u svoju domovinu. 

U Zagrebu, 8. studenoga 1918. 
2a Narodno Vijede Slovenaca. Hrvata i Srba: 
Svetozan Pribicevid. Dr. Ante PavellC. 



233 
147. 

Kralj. srpska vlada priznaje Nar. Vijece 

u Zagrebu. 

G 6 n d V e, 8. novembra 1918. 

Qospodinu Antonu Koro§cu, predsjedniku Narod- 
noga Vijeca u Zagrebu. 

Gospodine predsednide! 

Cast mi je izvesti Vas, da sam primio odluku (rezoluciju), 
kojy ste mi dostavili Yasim pismom od 3. novembra 1918. god. 

Ovom odlukom izve§tavate me, da se Narodno Vece n 
Zagrebu smatra Vladom Srba, Hrvata i Slovenaca, koji zive 
na teritoriji, koja je pripadala bivso] Austro-ugarskoj monar- 
hiji i trazite, da vlada kraljevine Srbije, kao i saveznicke vlade, 
priznaju ovo Narodno Vece kao zakonsku vladu recenoga na- 
roda, a jugoslovenske dobrovoljacke trupe kao ratuju6e. 

U ime kraljevske srpske vlade ,5ast mi je izvesti Vas, da 
ova priznaje Narodno Vece u Zagrebu kao zakonitu vladu Srba, 
Hrvata i Slovenaca, koji zive na teritoriji austro-ugarske mo- 
narliiie, i da sam danas uputio notu vladama Francuske, En- 
gleske, Italije i Severnim Sjedinjenim Drzavama Americkim 
moleci ih, da t oni sa svoje strane priznaju Narodno Vece u 
Zagrebu, kao zakonitu vladu jugoslovenskih zemalja bivse mo- 
nariiije Austro-ugarske, kao i da priznaju dobrovoljackim tru- 
pama ovih zemalja karakter ratujuce stranke. U prilogu Vam 
saljem prepis ove note.^ 

U isto doba kraljevska vlada prima k znanju, da je Na- 
rodno Vece poverilo g. Trumbicu, predsjedniku Jugosloven- 
skog odbora u Londonu, mandat, da ga predstavlja kod^Savez- 
nika sve dotle, dok ne bude stvoren zajednicki organ za diplo- 
matsku akciju. 

Sa naroditim zadovoljstvom srpska kraljevska vlada prima 
k znanju izjavu Narodnog Veda u Zagrebu, kojom ono smatra, 
da mu je cilj, da oslobodi od svake tude dOminacije Srbe, Hr- 
vate I Slovence iz bivse monarhije Austro-ugarske i da ih uje- 
dini sa njihovom bradom iz kraljevine Srbije i kraljevine Crne 
Gore u jednu jedinstvenu i nezavisnu drzavu. 

Molim Vas, da u ime kraljevske vlade i kraljevine Srbije 
isporucite nasoj braci nas pozdrav i nase najljepse zelje za 
buducnost. 

Izvolite primiti, gospodine predsjednice, uverenje o mo:r: 
odli5nom postovanju. 

Geneva, 26. oktobra (8. novembra) 1918. 
Nikola P. PasiC. 

1 Up. ni2e br. 148. str. 234. 



234 

14S. 

Depesa g. Pasica opunomocenim ministrima 

kraljevine Srbije u Parizu, Londonu, Wa- 

shinglonu i Rimu. 

G e n eV e, novembra 191 ^i. 

Molim saopcite vladi kod koje ste akrcditovani, da je 
kraljevska vlada priiznala Narodno Vece u Zagrebu kao legi- 
timnog predstavnika Srba, Hrvata i Slovenaca, koji stanuju 
na teritoriji bivse austro-ugarske monarhije. Narodno Vece, 
koje' je izabrano od nadleznih narodnih predstavnistava, sma- 
trat ce se kao vlada Jugoslcvena na teriitoniji bivse austro- 
ugarske monarhije sve do deiinitivnoga konstituiranja jedne 
drzave Srba, Hrvata i Slovenaca. 

U saopstenju prednjcga, molim uciniti kod doticne vlade 
u isto vreme korak, da i ona prizna Narodno Vece u Zagrebu 
kao legitiimnu vladu recenoga naroda i da prizna taj narod kao 
saveznicki narod. Tako isto da dobrovoljackiim trupama prizna 
karakter ratujuce stranke. Shodno tome srpska vlada i Na- 
rodno Vece cbrazovat ce zajednicko ministarstvo, koje ce sti- 
titi interese i prava celcg naroda Srba, Hrvata i Slovenaca. 

Do obrazcvanja zajedniicke vlade dat je mandat Dr. 
Trumbicu, kao predsedniku Jugoslovenskoga odbcra u Lcn- 
donu, da zastupa Narodno Vece u Zagrebu kod saveznickih 
vlada. 

2eneva, 26. oktobra (8. novembra) 1918. 

Pasic. 

149. 

Nan Vijece generalu Franchet d' Espereyu. 

(B r z j a V.) Z a g r e b, 8. novembra 1918. 

Generalu Franchet d' Esperey, vrhcvncm zapcvjedn:ku 
Ententinih armeja na Istoku. 

S osjecajem najzivlje radosti i duboke zahvafnosti primilo 
je Narodno Vijece SHS brzojavku, koja rnu donosi bratske poz- 
drave Ententinih armeja na Istoku. Ono nije propustilo da vec 
odasalje posebne delegate u Beograd, kako bi se stavili u tijesni 
odnosaj sa srpskomi vladom i zapovjednistvom Ententinih ar- 
meja, da se osigura sloboda i sama egzistencija mlade drzave 
SHS, koja je voljna stopiti se u zajednicku drzavu sa Srbijom 
i Crnom Gorom, protiv ostataka bivse austro-ugarske vojske, 



235 

koja se vraca s talijanskcg i balkanskog fronta. Narodno Vijece 
obratilo se nedavno generalissimusu niarsalu Fochu s molbom, 
da poradi da cete Entente sto je prije moguce udu u jugoslo- 
\'enski teritcrij. Narodno Vijece uzimlje ovu prigodu da uba- 
ijesti zapovjednistvo Ententtaih armeja na Istoku, da je ono 
depesama — kojih je odaslanje i primitak sa strane naslov- 
iiika iz tehnickili razloga dosada nesigurno, — svim saveznim 
drzavama notificiralo, da se 29. oktobra o. g. konstituirala ne- 
zavisna i suverena drzava Slovenaca, Krvata i Srba na cita- 
vom jugoslovenskom teritoriju bivse aiistro-ugarske monarhiie. 
Narodno je Vijece osim toga zamoliio predsjednika Wilsona za 
mocnu zastitu, da se zajamci integritet i nezavisnost ove 
iTilade drzave i u isto doba se obratilo i svim vlastima Entente,, 
da se s uvjetima priinirja zakljucenoga 3. novembra o. g. iz- 
inedu visokoga zapovjednistva talijanskoga i zapovjednistva 
vojske bivse austro-ugarske monarhije, ne stvori prejudicij 
protiv sjedinjenja u jedinstvenu drzavu SHS. Drugom je br- 
zojavkom notificiralo, da je Jugoslovenski odbor u Zenevi ovla- 
sten zastupati interese nove drzave SHS. 

Narodno Vijece mcli istodobno kr. srpsku vladu, da poslje 
za vecu sigurnost, po drugi puta pomenuie depese na njihovo 
odrediste. . 

U Zagrebu, dne 8. studenoga 1918. 
Predsjednistvo Narodnoga Vijeca SHS 
S. Pribicevic. Dr. Ante Pavelic. 

150. 

Narodno Vijece kralj. srpskoj vladi. 

Zagreb, 8. novembra 1918. 

Gosp. Nikoli Pasicu, mmistru predsjedniku kraljevine Sr- 
bije u Becgradu. 

Qospodine ministre ! 

Oslanjajuci se o primirje sto ga je Italija sklopila s bivsim 
austro-ugarskim glavnim zapovjednistvom u casu, kad ovo 
Liopce nije imalo vise prava, d'a raspolaze s nasim narodnim 
teritorijem, pocele su talijanske cete zadnjiii dana zaposijedati 
nase cisto narodne krajeve i ulaziti svojim ratnim brcdovima 
11 nase lake. Obzircm na taj postupak kraljevine Italije, Na- 
rodno se Vijece SHS naslo prinudeno, da poslje talijanskoj 
ladi brzoiavni protest, kojega je tekst ovdje 'u prepisu pri- 
:ozcn.^ Drzava je SHS od prvoga pocetka svoga postanka iz- 

' Gl. gore br. 146. str. 231—232. 



236 

javila, da zeli s kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom stupiti u 
jednu zajednicku drzavu. Krajevi i luke, sto ih talijanske cete 
sada okupiraju, ulaze u sastav te drzave i talijanska su presi- 
zanja uperena upravo tako protiv nasih interesa, kao i protiv 
interesa kraljevine Srbije. Narodno se Vijece SHS obraca 
s toga razloga br^itskim oouzdanjem na srpsku vladu, mole6i jc 
usrdno, da i ona sa svoje strane odlucno podupre ntas zahtjev 
i da podlizme sto prije sve nuzne korake, kako bi se sa strane 
Talijana odustalo od okupacije nasih krajeva. Uvjereni, da 
cete se za ovo nase zajednicko stanoviste iz svih sila zauzeti, 
zahvaljujemo Vam od srca unaprijed, gospodine ministre, za 
sva VaSa nastojanja u torn smjeru moleci Vas, da prirnite izra« 
naSega najiskrenijega postovanja i bratske odanosti. 
U Zagrebu, 8. studenoga 1918. 

Za Narodno Vije<5e SHS u Zagrebu 

Dr. PaveliC. 

151. 

Zenevska deklaracija od 9. no v. 1918. 

DEKLARACIJA. 

Zajednickim naporom saveznickih naroda i Sjedinjenih 
Drzava Severne Amerike, snagom naroda Srba, Hrvata i Slo- 
venaca, slomijene sii na bojnim poljima i na moru sve nasilne 
prepreke njegovom ujedinjenju. Predstavnici Vlade Kraljevine 
Srbije i skupstinskih politickih; grupa, predstavnici Narodnog 
Veca u Zagrebu, predstavnici Jugoslovenskog Odbora u Lon- 
donu, skupljeni u 2enevi, varosi slobode, sretni su sto mogu 
jednodusno svecano i pred celim svetom konstatovati svoje 
ujedinjenje u drzavu Srba, Hrvata i Slovenaca. Narod Crne 
Gore, kome je otvoren nas bratski zagrljaj, nesumnjivo ce po- 
hitati da pozdravi i pridruzi se ovom delu, koje je od uvek 
bilo njegov najve^i ideal. 

Danasnjim danom i ovim aktom nova drzava se pojavljuje 
i prikazuje kao jedna nedeljiva drzavna celina i clan drustva 
slobodnih naroda. Nema vise granica koje su nas razdvajale. 

U svim spoljnim manifestacijama prava, snage i volje, tu 
drzavnu zajednicu predstavljat 6e zajednicko ministarstvo Srba, 
Hrvata i Slovenaca, preko redovnih organa, za to stvoreno kao 
i ovaj akt u duhu istoga. Sastav te vlade objavljen je. Nak- 
nadno ce se objaviti dalji delokrug njenog rada, jer su pot- 
punim medusobnim priznanjem svih nacionalnih faktora i or- 
gana, konstatovanom jednodusnoscu u pogledu njihovih ciljeva 
i metoda rada, uravnati putovi kojima ce se kretati javni, opsti, 
zajednicki poslovi nove drzave. 



I 



237 

Vlada Kraljevine Srbije i Narodno Vede u Zagrebu pro- 
duzit ce otpravljati poslove svaki u svom unutraSnjem pravnom 
i teritorijalnom delakrugu na redovan nacin kakav gde postoji, 
dok Velika Skupstina ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca 
(Konstituanta), izabrana opstim, jednakim, neposrednim i tajnim 
glasanjem svih grradana, ustavom ne propise definiftivno ustroj- 
stvo drzave Tai ustav 6e biti osnova celom dTzavnom zivotu, 
iz\ or i utoka svih vlasti i prava, i po njemu ce se, u demo- 
kratskom duhu, uredivati ceo drzavni zivot. 

Qranice drzavne prema susednim drzavama povuci ce se 
po nacelu prava narodnosti i prava samoopredjeljenJa svaikog 
naroda. U nesalomljivom pouzdanju i veri naseg naroda u 
svoje pravo, u pritncipima pravde proklamovaniTn oi nasih Sa- 
veznika, primljenim javnom save§(iu celog prosvecenog sveta 
— lezi jamstvo to. 

Srbi, Hrvati i Slovonci! 

Nas vekovni san je Java. Mi smo ujedinjeni u slobodL 
Siavirno ove velike dane najvise narcxlTie srece i radosti, i odr- 
zavajmo red. Befz reda nema snaine drzave. Samo snazna 
drzava moze na vreme obezbediti blagostanje gradana i ispu- 
niti svoje socijalrie duznosti i svoju misiju, brinuci se o op§tem 
razvoju drustva, o zastiti slabih, o porodicama postradalih i 
invalidima. 

Postujmo uspomenu svih boraca, koji su pali za ostva- 
renje naseg narodnog i Ijudskog ideala. Poklonimo se svi sa 
postovaniem pred istorijskim podvizima nase vojske. i preno- 
sirno na buduce narastaie nase sre^ne zahvalnosti, koje imamo 
za plemenite narode, s kojima smo izvojevali pobedu u svetu. 

Jugosloveni ! 
Neka vecito zivi u 5asti i slavi medu narodima na§a lepa^ 
iraga mlada; Otadzbina. 

2eneva, 9. novembra 1918. 

Predsednik Mfnistarskog Saveta i Ministar Inostranih Dela: 

Nikola P. Pasie. 

Predsednik Narodnog Veca u Zagrebu: 
Dr. Antun Korcsec. 

Predsednik Jugoslovenskog Odbora u Londonu: 
Dr. Ante TrumbiC. 

Predstavnici sporazumnih skupstinskih grupa: 
M. Trifkovic, biv. min. predsednik, 
M. Draskovic, narodni poslanik, 
Dr. V. Marinkovic, narodni poslanik. 
Dr. Melko Cingrijfa, clan Narodnog Veca u Zagrebu. 
Dr. Gregor 2erjav, novinar. 



:238 



Clanovi Jugoslovenskog Odbora u Londonu: 
Dr. Gustav Gregcrin, nar. poslanik. 

Jo van Banlinin, 

Dusan Vasiljevic, 

Dr. Nikola StcjanOviC, nar. poslanik. 



152. 

Zapisnik konferencije drzane od 6. do 9. 
novembra 1918, u Zenevi,* 

Prisutni: 1. U ime kraljevske srpske vlade g. ministar 
predsednik i ministar inostranih dela Nikola Pasic. 

2. Predstavnici parlamentarnih grupa Srpske Narodne 
Skupstine gg. Draskovic, Marinkovidi Trifkovic. 

3. U zastupstvu Narcdnoga Veca u Zagrebu predsednik 
Dr. Korosec i s njim gg. Dr. Melko Cingrija i Dr. 
Z e r j a V. 

4. U zastupstvu Jugoslovenskcga komiteta u Londonu: 
predsednik Dr. Ante Trumbic i gg. Dr. Q r e g o r i n, 
Vasiljevic (dne 6. i 7.), Nikola S t o j a n o v i c (dne T. 
popodne, 8. i 9. nov.), B an j a n i n (dne 9. nov.) 

Debata u koJoj ueestvuju svi prisnutni, tice se oviii 
pitanja. 

I. Priznanje Narcdnoga Veca u Zagrebu kao reprezen- 
tanta i vlade Slovenaca, Hrvata i Srba u bivsoj mcnarhiji. 

II. Stvaranje zajednickih organa drzave SHS. 

III. Protest protiv okupacije na§ega podrucja od^ strane 
italijanske vojske. 

IV. Odnosi prema Crnoj Gori. 

I. 

Zakljucuje se da kraljevina Srbija i^riznaje Narodno Voce 
kao reprezentanta i vladu, i to sve u smislu rezolucije Narod- 
nog Veca od 3. novembra 1918. (Prilog br. 1.)^ Ovo priznanje 
cdmah je provede/no (Prilog 2. i 3.)^, koje je g. Pasic, kao 
predsednik ministarstva i ministar inostranih dela kraljevine 
Srbije upravio Dr. Koroscu, predsedniku Narcdnoga Veca u 
Zagrebu i vladama Engleske, Francuske, Italije i Sjedinjenih 
Drzava. 



U Hotel National. 

Gl. gore br. 137. str. 225-226. 

Gl. gore br. 137. i 148. 



239 

Citava konferencija obvezuje se raditi svom snagom oko 
toga, da se postigne efektivno priznanje Narodnoga Ve6a u 
^mislu rezolucijc pod 1/ 

n. 

Osniva se zajednicko ministarstvo za kraljevinu Srbiju i 
nodrucja Narcdnoga Veca u Zagrebu, kamu je zadatak, da or- 
ganizule zajcdnicku drzavu SHS, kojoj ce konstituanta doneti 
Listav. 

U tu svrhu vlada kraljevine Srbije i Narodno Vece u Za- 
grebu ne dirajuci opstcjeci upravni sistem, poveravaju jos danas 
ove poslove zajednickom ministarstvu Srba, Hrvata i Slcve- 
naca. 

1. Citavu spoljriu politiku i crgane za njcno provadanjc, 
sve pripreme za kcnferenciju mira i propagandu. 

2. Vojne poslove, u koliko se odnose na bezbednost dr- 
zavne teritorije kao celine i sve vojne poslove, na koje ce se 
cdnositi pregovori o miru. Dislokacija ostaje u koiTipetenciji 
narodnih vlada u doticnim zemljama, kao i administracija 
v'ojnih poslova tih zemalja. 

3. Rukovodenje ratne mornarice. 

4. Rukovodenje pomorstva, pomorske trgovine i pomor- 
skog saniteta. 

5. Poslove pnpremanja konstituante i o-ne mere, koje ce 
sluziti za prelaz iz provizcrnog drzavnog zivota u redovni dr- 
zavni zivot, koji ce se obrazovati na temelju buducega zajed- 
nickoga ustava. 

Postepeno bratske vlade mcci ce poveriti prenia po- 
crebi i sporazumu i druge poslove zajednickoga ministarstva. 

Nadalje poverava se zajednickom ministarstvu star an je 
f>ko koordiniranja i oko jedncobrazovanoga resenja drzavnili 
poslova, koji cstaju u kompetenciji narodriih' vlada u doticnim 
zemljama. Ti su poslovi cvi: 

6. Prcmet i sacbracajna sredstva, kao sto su: zeljeznice, 
plovidbe po rekama, posta i telegraf u cilju, da saobracajni 
zivot u celokupnoj drzavi uzmcgne harmonicno funkcionirati i 
zadovcljiti neodlozne potrebe naroda i drzave. 

7. Ishrana gradanstva i rekonstrukcija narbdne ekono- 
rnije, poremecene ratom. 

8. Povracaj i opskrbljenje zarobljenika, sirotinje i udo- 
vica poginulih i nesposcbnih vcjnika, invalida, izbeglica, ekspa- 
triiranih, utamnicendh i iseljenika. 

8. Zajednicke financije, u koliko se odnose na potrebe 
citavog delokruga ministarstva, udesavanie cdnosa raznih va- 
luta i raznih bankarstava na drzavnoj teritoriji zateceniH. »' 

' Gl. gore br. 109. str. 179.-181. 



240 

Zajedni5ko ministarstvo ima da se samo konstituiSe i da 
iizvede podelu poslova i da da sebi poslovni red. 

Sve <5e te poslove kao i one svoga redovnog funkcioni- 
sanja zajed'ni^ko miiiistarstvo obavljatj autcnomno u granicama 
gore oznacenoga deiokruga. 

ZajediiiSko ministarstvo stajat ce u vezi s vladom kra- 
Ijevine Srbije i sa Narodnim Ye<iem u Zagrebu. 

Organi koji su dosada kod narodnih vlada obavljali po- 
slove, koji odsada prelaze u deiokrug zajednickoga ministar- 
stva, T[>re6t 6e odmah na potpuno raspolo^enje zajednickoga 
ministarstva. 

Ovaj poredak mo^e se promeniti samo medusobnim spo- 
razumom vlada kraljevine Srbije i Narodno^a Yeca, a prestat 
ce onda po sebi, kad nova dr^avna organizacija bude stvorena 
na osnovi ustava, sto 6e ga konstituanta doneti za celu drzavu. 

Zasada, bez prejudica za buducnost, rmemuje u zajednidko 
ministarstvo polovinu vlada kraljevine Srbije, a drugu polovinu 
Narodno Vece u Zagrebu. 

Broi ministarstva zasada je 12. Odmah se imenuje samo- 
6, a ostalih 6 docnije, nakon odnosnih zakljucaka kraijevske 
vlade i Narodnoga Veda. 

Kad pristupi Crna Gora, pregovarat ce se s njom u po- 
gledu sudelovanja u zajednickom ministarstvu. 

Imenuje se dlanovima zajednickoga ministarstva: 

1. Sa strane vlade kraljevine Srbije gg. D a v id o v i c 
Ljuba, GavriloviC Mika i PavlovicDraza. 

2. Sa strand Narodnoga Ve6a gg. B r e j c J a n k o, Dr. 
Cingrija Melko i VasiljeviC Dusan. 

Ministri imenovani od strane kraljevine Srbije polozit 6e 
zakletvu po srpskom ustavu svome vladaru, a ministri ime- 
novani od Narodnoga Yeca u Zagrebu, polozit Ce -zakletvu Na- 
rodnom Vecu u Zagrebu pred njegovim predsednikom Dr. Ko- 
ro§cem. 

O stvaranju zajednickog ministarstva stvorena je dekla- 
racija, koja ce se objaviti u novinama. 

III. 

ZakljuCuje se prosved, koji Ce se upraviti sa strane pred- 
sednika Narodnog VeCa vladama Engleske, Francuske, italijc 
i Sjedinjenih Drzava i nakon toga Ce se objaviti u novinama. 
Ministar spoljnih poslova kraljevine Srbije podnet Ce protest 
u istom smislu. 

IV. 

Olede odnosa prema Cmoj Gori zakljucuje se stajati na 
Gv^me stanovistu: 

1. Narod Crne Gore je sastavni deo SHS. 



241 

2. Nas program je, da se u drzavi SHS ujediiii takoder 
danasnja kraljevina Crna (lOra ovako, da na konstituanti bude 
stv'oren ustav za citavu zemlju SHS, ukliucivc Crnu Qoru. 

3. Mi zelimo pregovarati radi pristupa Crne Gore u nasu 
zajednicku drzavnu organizaciju i to tako, da se pregovcri 
vode u isto vreme sa predstavnicima celoga crnogorskoga 
iiaroda. 

Qg. Dr. K r o s e c, Dr. C i n g r i j a, Dr. 2 e r j a v iz- 
vjestavaju, da su 8. novembra 1918. u torn smislu razgovarali 
sa g. ministrom crnogorskim V u j o v i c e m, koji se je njima 
prodstavio kao sluzbeni izaslanik kraljevske crnogorske vlade, 
tc da je on njima odgovorio, da 6e takova konferencija biti 
nioguca, kroz 14 dana od prilike, u Parizu. 

Zakljucuje se, da ove pregovore bude vodilo vec izabrano 
zajednicko ministarstvo. 

2eneva, 9. novembra 1918. 

Predsednik ministarskog Saveta i ministar inostranih dela: 

Nikola Pasie. 

Predsednik Narodnog Veca u Zagrebu: Dr. Anton Korosec. 

Predsednik Jugoslovenskog odbora u Londonu: 

Eh-. Ante Tnimbi^. 

Predslavnici sporazumnih skupstinskih grupa: Marko Trlf- 

kovi6. narodni poslanik, M. Draskovic, naxodni poslanik, Dr. 

V. MarinkoviC, narod'ni poslanik,Dr. Cingrtja, clan Narodnoga 

Veca u Zagrebu, Dr. Gregor Zerjav, novinar. 

Clanovi .lugoslovenskoga odbora u Londonu: Dr. Gustav Gr^- 
Korin, Dr. Nikola Stojanovic, Jovan Banjanin, Dusan Vasiljevlc. 



153. 

Prosvjed kod kralj. talijanske vlade u pi- 

tanju flote. 

Zagreb, 9. novembra 1918. 

Ministar predsjednik Orlando. Roma. 

Zapovjednik talijanskoga ratnog brodovlja na Rijeci sa- 
fcpcio je nasim oblastima, da vrliovno zapovjednistvo talijanske 
flote zahtijeva, buduci da jugoslovenska zastava po saveznl- 
eima nije priznata, da ratni brodovi moraju na krmi nositi 
austro-ugarsku zastavu. Ovaj zahtjev dolazi u momentu, kad 
vq6 predsjednik Wilson poz-dravlja od austro-ugarskoga jarma 
i'slobodene narode i kad vrhovni zapovjednik saveznickih ar- 

16 



242 

meja na Balkanu, general Franchet d' Espe^ey, sa Qdusev- 
Ijenjem pozdravlja jugoslovensko Narodno Vijece u Zagrebu, 
kao i novu jugoslovensku kopnenu i pomorsku bojnu silu. Ne 
upustajuci se u ocjenu ncobicnoga zahtjeva, da nasi brodovi 
moraju noslti boje drzave koja vise ne postoji i koju je tali- 
janski narod uvijek smatrao svojim neprijateljem, cast nam je 
izj.aviti, da Narodno Vijece SHS protiv takovoga zahtjeva od- 
lucno protestuje i izjavljuje, da ga ni pod kojim uvjetima ne 
moze prihvatiti. 

U Zagrebu, 9. studenoga 1918.^ 

Za predsjedniStvo Narodnoga Vijeca 

Svetozar Pribicevi6. Dr. Ante Pavelid. 

154. 

Poslanica Narodnog Vijeca SHS o doceku 
nasih i saveznickih ceta. 

Zagreb, 9. novembra 1918. 

Srbijanski vojnici, koji dolaze medu nas, na ratnim su 
poljanama tko pet, a tko i vise godina neprestano i bez iz- 
mjene. Ima ih ranjenili, izmucenih, ostarjelih i ojadenili. . Pa 
ne ostaju ni sada kod svojih — ad nepriiatelja — opustcsenih i 
popaljenih domova, nego dodose medu nas, da nam pomognu 
otisnuti neprijatelja, koji s ratista bjezi i lioce na povratku, da 
unisti i nasa sela, graidove, mostove i- zeljeznice, kao sto je 
sve unistio u Srbiji. 

Francuski vojnici, koji dolaze medu nas, jedinci su oja- 
denili majka i otaca, ceka ih u Francuskoj bogat dom i velik 
posao. I njih ima ranjenih i bez brata ostavsih, pa je i pleme 
i ime cstalo samo na j'ednom. Ni oni ne odose kucama, nego 
i!h eto medu nas, da nam pomognu srediti kucu, umiriti ne- 
mime, pomiriti zavadene, prepnjeciti mrznju i osvetu, i ujediniti 
cio narod oko vlastite njegove srece i slobode, oko teskih 
briga i sretnih dana u zivotu, sto nas cekaju. 

Rnglezi i Amedcani, koji dolaze medu nas, nose nam 
poruku Wilsonovu, koji bi htio, da se s Madzarima i s Nijem- 

* S ovom je notom u vezi ovaj brzojav: 
Kralj. srpskom ministru inostranih dela u Beogradn. 
Predsjednistvo NTodnoga Vijeca SHS. u Zagrebu r-'~:i kr. srpsko mi- 
nistarstvo ino'-tranih dela, da prilozenu notn u francuskom tekstu priopci adre- 
satu te da je svim svojim autoritetom podupre. 
U Zagrebu, 9. studenoga 1<^18. 
Za predsjednistvo Narodnoga Vijeai SHS. 

Svetozar PTibi6evi6. 



243 

cima razidemo u miru i tez krvi, jer je zla i krvi ved dosad' i 
previse bilo. 

Taiijani, koji zadose u nase krajeve, hoce da vide, jesmo 
li mi jedan i slozan narod, iesmo 11 sposobni da budemo sami 
sebi gospodari, hocemo li umijeti, da se okoristimo svojim 
morem 1 gradcvima na moru, svojim poljima i* livadama, pa 
ako smo neslczni, ako smo ludi i svoje unistavamo, ako ne 
umijemo graditi, nego paliti i razarati, zatrazit ce od Amerike, 
od Engleza i Francuza, da vlast nad nama dade njima, Tali- 
ianima, dok ne dodemo do pameti. 

To bi se moglo i da dogodi! — Jer Wilson i cijeli svijet 
hoce mir, slobodu, pravo, red, poredak i^ sto brzu pomoc za 
sve o<ne, koji postradase u ratu, i popravak svega, sto je uni- 
steno, jer i njim to treba zbog njih samih. Ne (5emo li mi da 
budemo jaki i zadovoljni, oni ce na6i drugoga, tko ce tc htjeti. 
A zbude li se to, propadne li nasa sre<ia i sloboda, od koje nam 
pomogose toliki plemeniti narodi, vodeni mislima slobcde i 
pravde, a za volju nase i njihove prolivene krvi, — zbude li 
se taj uzas, pa nas vojske nasih zastitnika kod kuce nadu 
neslozne i njihovim nakanama neprijateljske, kao sto su nas 
nasle na svakoj bojnoj poljam medu najvecim njihovimi i 
svojim neprijateljima, — recite — kuda 6e se i medu kcga 
povratiti nasi sinovi i nasa braca iz Amerike, koji dolaze medu 
nas u juznoslovenskoj legiji! Ne ce li nas prokleti onom krvi 
i mukama, sto su ih podnijeli bore(^i se za nasu slobcdu! Da 
se to ne dogodi, pctrebno je, da docekamo srbijanske i juznc- 
slovenske legije kao svoju bracu i sinove, — Americane, En- 
gleze i Francuze kao dobrocince, a Talijane kao sto mora 
svoje goste, da doceka zreo narod, dostojan njihova bratstva i 
dostojan slobode. Tako bismo se barem sad, u zadnjem casu 
oslobodili od stogodisnieg nasega tlacitelja i neprijateija, Ni- 
jemca i Madzara — koji nas je ucio samo da se mrzimo i 
progonimo, a da se bcrimo i radimo za njih. 

Budimo mirni d slozni, pa dokazimo svijetu, dia smo 
prestali biti robovi, da smo postali razummi i slobode dostojni 
Ijudi! 

Za narodno Vijece SHS 

Svetozar Pribi^evic. Dr. Ante Pavelii 

Prof. dr. Jure TuriC, povjerenik za narodnu Stampu. 



155. : 

Madzarsko odaslanstvo u Zagrebu. 

Zagreb, 9. novembra 1918. 

Na zamolbu madzarskog miinistra-predsjednika .odaslan 
■je posebni izaslanik Narodnog Vijeca SHS g. dr. B. O. Ande- 



244 

iinovic u Gyekencs, da priceka diplomatsko posFanstvc iiia- 
dzarske drzave i da mu onu.guci put do Zagreba. Odaslanstvai^ 
su bili dcdijeljeni: salnik Br^anko Bobekod ratnog po- 
V jerenistva, te casnici : poriicnik D r a g u t i n K r s t i n i c... 
topniicki porucnik Z v o n i m i r Q o 1 u b i c, zastavnik dr. 
D a r k c A nxt e 1 i n o v i c, topmcki zastavnik Fran P u- 
z i n a, te sest vojnih akademicara i osam dobrcvoljaca 25. 
pukovnije. 

U subotii je 9. novembra uGyekenyes stigao madzarsky 
opunomox^eni mini&tar AJadar Ball a, narcdtii' zastupnik i 
bivsii veliki zupan Backe, te kao njemu dcdijeljeni' legacioni< 
savjetnici dr. F r a n j o Ha 1 1 a y i dr. M a t i j a T i c s a r i c h^ 
te G y u I a G o m b o s kapetan generalnog stozera kao 
vojni atase. 

Madzarskc je odaslanstvo istog dana proslijedilo put 
Zagreba, te je u 4 i po sata pcslije podtie stiglo u Zagreb. Na 
kolodvoru ih je primdo pcvjerenik za zeljeznice V e c e s I a v 
Wilder i clanovi Narodnog Vijeca dr. J a n k o S i m r a k^ 
dr. C e r V a r i dr. C o r o v i c. ' 

Na to se odaslanstvo uputilo u prostorije Narodnoga 
Vijeca, gdje je madzarski opunfrmo<SeTii ministar Aladar Balla^ 
izrekao ovaj pozdrayni gov or: 

Slavno Narodno Vijece! 

Pocascen povjerenjem madzarskog Narodnog Vi- 
jeca i madzarske pucke vlade, ovlasten sam', da kao poslanik 
Madzarske pozdravim Narodno Vijece potpuno slobodno po- 
stale suverene jugoslovenske drzave, te da vec sada utirem 
put bratskom odno.saju i sporazumu izmedu dvije susjedne 
drzave, i to jugoslovenske i madzarske drzave, ne samo zato,. 
jer je Wilson, taj veliki stvoritelj svjetskoga miria, u svom 
govoru na bivsu Austro-ugarsku monarhiju na to uputio, nego 
i zato, sto takoder posve suverenim postal! madzarski narod 
i na celu istcga stojeca Karolyjeva vlada nastoje uspostaviti i 
osigurati najiskreniju bratsku vezu sa drzavom Slovenaca,. 
Hrvata i Srba. 

OsvjQdocen sam o tome, da ce, kao sto su prije stoljeca,. 
madzarski i hrvatsko-srpski narodi branili svoju domovinu za- 
jednickom borbom protiv turskoga jarma, take i sada sa 
jednakim osjecajeim, s kojim su jedan na^ drugoga upuceni,. 
Zajedno biti na braniku u ostvarenju mocnoga djela, omogu- 
cenog velikom idejom, sto ju je Wilson u korist svjetskoga 
mira iznio, da tako kcd mirovnog stola dva posve nezavisnim 
postala suverena naroda, po mogucnosti, u pot'puncm spora- 
zumu sudjeluju kod rasprava, sluzeci velikoj Wilsonovoj ideji' 
i svjetskom miru. 

Na ovaj pozdravni govor odvratio je u ime Narodnog, 
Vijeca potpredsiednik S v e t o z a r P r i b i c e v i c: 



245 

Sa srdacncm dobrodosliccm pozdravljarao u ime Narod- 
aiog Vijeca suv.erene drzave SHS dolazak g. izaslanika ma- 
<dzarskog Narodnog Vijeca i pucke vlade, koji se dolazaJ< 
prema njegovoj izjavi, vfsi pod egidom Wilsonovih nacela, pa 
♦ce nas radovati, ako Kdrolyijeva vlada, na temelju till nacela 
uzmogne, da d'oprinese uspostavi i csiguranju najiskrenijih 
Drijateljskih susjednili odnosaja s drzavom Slovenaca, Hrvata 
i Srba, koja preima nasim narodnim tczujama i nacelima na- 
Todnog samoodredenja treba da obuhvati citavo etnografsko 
podrucje nasega naroda. Sluzeoi velikoj Wilsonovoj ideji o 
svietskom miru, nadamo se, da cemo sudjelovanjem na medu- 
.narodnoj konferenciji imati prilike, da pokazemo, kako visoko 
•cijenimo nacelo demokracije, slobode i ravnopravnosti sviju 
naroda. 

U razgovoru saopcilo je predsjednistvo poslaniku ma- 
dzarskcga Narodnog Vijeca i pucke vlade zalosne dcgodaje u 
^edumurju. G. Baila je izrazio svoje ogorcenje nad tim doga- 
<lajima, duboko ih pozalio te izjavio, da je pucka vlada voljna, 
da tim dogadajima povede izvide zajedno sa izaslanikcm 
>Jarodnog Vijeca SHS, koje ce o tome stvoriti odluTcu. 



156. 

Narodno Vijece kr. srpskoj vladi. 

<B r z j a v.) Z a g r e b, 10. novembra 1918. 

Srpskoj vladi. Beograd. 

Bivsa austro-ugarska vojno-pomorska uprava predala je 
ratnu mornaricu sluzbeno Narodnom Vijecu SHS, na sto su dne 
30. oktobra izvjesene. na svim ratnim ladama hrvatske zastave. 
Za tim primjerom povela se i trgovacka mornarica te takoder 
izvjesila jugoslovenske boje. Okolnost sto zapoviednik tali- 
janske flote ne priznaje iugoslovenske zastave medunarodnom, 
ne?:o zahtijeva da se opet izvjese austro-ugarski barjaci na 
nasim ladama, zadaje nam velike brige, jer mi toga ne 6emo. 
Postoji pogibao da bi nam Talijani mogli zaplijeniti ratne i tr- 
govacke brodove s tim prije, sto izgleda, da s-^ oni drze uvjeta 
primirja, sklopljena s austro-ugarskom voJn^>m komandom, u 
kojima ie ta komanda propustila izjaviti, dh. ona ne raspolaze 
vise sa flotom, buduci da je ista od Narodnog Vijeca preuzeta. 
Talijani su u ratnoj luci Pulju iskrcali vojsku i popisuju zajed- 
nicki s nasom komisijom inventar. Obzirom na buducnost 
nase mornarice mclimo, da bezodvlacno posaljete vasega de- 
le?:ata amo u Zcigreb, da se dogovorimo, kako bi se s naSim 



y 



246 t 

zajedni^kim nastojanjem brodovlje za nasu buducu zajedniCkit 
.stvar spaslo. Javite, za kad mozemo delegate ocekivati. 

U Z a g r e b u, dtie 10. studenoga 1918. 

Za predsjednistvo Narodnoga Vijeca SHS 
Sv. Pribieevie. Dr. Ante Pavelic^ 

157, 

Abdikacija cara i kralja Karla I. (IV.). 

Bee, 11. novembra 1918. 

Otkako saim zasjeo na prijestolje, sveudiljna je bila moja 
skrb, da izvedem narode iz strahota rata, za koji ja nisam kriv. 
Nisam oklijevao, da opet uspostavim ustav te sam otvorio 
mojim narodima put k drzavnoj samostalnasti Prozet danas 
kao i prije nepokolebljivom Ijiibavlju za sve moje inarode, ne cu 
da moja lionost bude zapreka za njihov razvoj. Unapred pri- 
znajem odluku koju stvara Njemacka Austrija o- svojem bu- 
ducem' drzavnom obliku. Narod je po svojim zastupnicima 
preuzeo vladu. Odricem se svakoga udjela u drzavnitn poslo- 
vima. Ujedno rjesaviam sluzbe moju austrijsku vladu. Stvorio^ 
i ucvrstio narod Njemacke Austrije u slozi i pomirljivosti novi 
red. Sreca mojega naroda bila Je od prvoga pocetka cilj mojih 
najtoplijih zelja. Samo je unutrasuji mir kadar, ida vida rane 
sto ih je zadao rat. 

U Schonbrunnu, 11. novembra 1918. 

Karlo. 

158. , ' 

Poslanica Narod. Vijeca SHS seljacima. 

Zagreb, 14. novembra 1918. 

Bozija milost, onda praved'nost, miroljubivost i neizmjerna 
sniaga Amerike, Engleske i Francuske, nadalje vjernost kra- 
Ijevine Srbije, pa saveznicke junacke vojske, kao- i nase staro- 
vjeko postenje, mukotrpncst i pozrtvovnost, oslobodise nas Slo- 
vence, Hrvate' i Srbe fepod silovite i nepostene vlasti neka- 
d'asnje austrijske i miadzarske drzave i zadnjega im vladara 
Karla. Narodno Vijece proglasi due 19. listopada 1918. volju 
nialsu, da budemo u jednoj drzavi jed'niaka braica. Hrvatski 
sabor proglasi' dne 29. listopada 1918., da su Dalmacija, Hr- 
vatska i Slavonija s Rijekom posve nezavisna d'rzava, siobodnia 
od Ugarske i Austrije. K toj drzaVil prikljuci se niaknadno Istra. 



247 

u iste dane poruci pravedni Wilson, predsjediiik Americke 
savezne drzave, da cemo ini biti pczvani na miirovne dogovore 
iKslije dokoncanoga rata, a ne nasa tlaciteljica lazljiva austro- 
ugarska krvnica. 

Tako se u nekoliko dana porusr ono, sto postojiase na 
prevari i nesilju vec stotine i stotine goditia, pa svanu svima 
sunce srece. 

. Narc<ifno Yijece, koje je ii pravi )Cas srelo dogodaje, pa 
tim bas od neprijateljske zemlje, kojom su tmale da pregaze 
pc^jeilonosne vojske, stYorilo slobt.dnu drzavu Jugoslovena, 
saveznicu mocnih! pcbjeditelja, uspjelo je ii prvi cas, da spiasH 
narod od strasne nesrece i to cvako. 

Zapovjednik pobjednickih vojska iia Balka-nu, kao i drugi 
vojskovode, koji dodose do nasih granica, priznase nas kao po 
sebnu sebft prijGiteljsku i saveznicku dtzavu jugosloveTisku na- 
roda Slcvenaca, Hrvata r Srba, a Narodno Vijece zakonitom 
vladcm, s kojom oni stupaju u vezu i ugovsraoai sve, sto je od 
potrebe, da se utanaci i u dogovor izvede. Narodno Vijece Slo- 
venaca, Hrvaita i Srba occkuje od svoga .narod'a posluh, da 
bude slcga i jediinstvo, jer onda se u tu vliast mogu pouzdati 
vojskovode pcbjedonosnih vojska. Ne bude Ii to, pritisnut ce 
nas tnde vojske zbog svoje vlastite sigurnosti. Narodno Vije6e 
pak porucuje seliacima ovo: 

1. Svaki razumni drzavljanin, dakle i svaki seljak, bit ce 
(Klsada sucionik drzavne vlasti i kako sebi ureidiimo drzavu, 
onako ce nam biti. 

2. U nasoj drzavi Siovenaca, Hrvata i Srba moci ce 
svaka obitelj, danas i za dugo vremena, dobitii dcsta i to plctdne 
zemlje za svaki rosro, a da so nikome ne uciini nasilja, ne- 
pravde i steta. To ce se provesti po zakonu, jer ako nije po 
zakcnu, nastat ce klamje i najzaid ce oteti sve siledz'ije, pa ce 
nair-osteniji, najmirniji i najmarljiviji ostati i opet bez licesa. 

3. Svaka vjera i crkva u drzavi SHS bit ce slobodna i 
zasticena. Siuzbenici crkve bit Ce oslobodeni od svega, sto 
ih smeta u njihovom svetom zvanju, u njihovom duhovnom 
poslu, pa 6e moci da u narodu goje Ijubav i pravu poboznost. 

4. Skole ne ce smetati mlaidezii pri kucnom i poljodjel- 
skom poslu, ali ce odrasliju mladez nauciti imisliti o poslovima 
u opcini i dlrzavi, racunati o drzavnomv opcinskom i vlastitom 
gospodarstvu, da ne bude seljak varan i strasen, da ga nitko 
ne moze o-stetiti ni siilom^ ni prevarom. 

5. Drzava SHS mo<Si <:e da se obilaito^ pobrime za invalide 
i sirote palih vojnika. 

To ce sve mcci d'a bude: 

1. Ako vlada sloga sviju i posluh Narodnom Vigedu, koje 
ee uviiek narodu reci, sto radi r stO' raditi kmi, a seljak moze 
svoju da dojavi u opc'inskom odbcru Narodnoga Vijcca. 



248 

2. Ako t3!restane svaka osveta, mrznja, laz, ogovor, pri- 
Javljiyanje, vredanje, ponizavanje i uzdizanje, jer to rada zlom 
za sve. Pred svijetom nas pako sramoti i baca sumnju, da 
nijesmo Iju'di za slo-bodu i za drustvo postenih i razumnik 
naroda. 

3. Ako vijerujeimo mi Srbiima i Slovencilma^ a oni na*ma» 
i ako nam ie svima znano i u pameti, (da skupa sve mozemo, a 
poje-dinac nista, da nas skupa mocne drzave primaju u svoje 
Icolo kao nejaka brata, a pojetdkca cdbijaju od sebe, jer smo i 
njima nepouzdani, kad smo jedan dirugomu. Istok inia plodTia 
polja, zapad more i gore, srediina livade i paSnjake, jug zarka 
vino i duhan, a svi sve, svaki za sebe niSta! 

Bogati saveznlci nasi pomoci ce nam jeftinijim zajmom. 
More ce nam nositi silnu dobi't, jer ga trebaju Cesi i Poljaci, 
Nijemci i Madzari. Nijesmo medu pobjedenim narodima, koji 
ce morati namiiriti troskove rata, izgraiditi poruseno i popa- 
Ijeno, uzdrzavati invalide i sirote pobjediteljeve, nego smo mu- 
droscu nasega istoga zemljaka Trumbica i Narodnoga Vijeca, 
pa bratstvom sa Srbi'ma dospjeli medu pobjeditelje, pa ^em* 
moci uciniti sve za svoju korist i srecu. 

Seljaci! Vi doprinesite sa svoje stratie slogu, Ijubav, 
mir, red, razboritost, pa je sigurna vasa sreca i va§e djece. 

Neka vam Bog pomogne i sveti zastitnici, da se ocuvate 
od surovosti, objesti i prkosa. koji sve mogu da upropaste. 

U Zagrebu dne 14. studenoga 1918. 

- Za Narodno Viiede SHS 
Svetozar Pribicevic. Dr. Ante Pavelic. 

Dr. Jure Turi6, povjerenik za pu£ku slampu. 



159. 

Izvjestaj g. Dr. A. Tresica-Pavieica. 

Zagreb, 16. novembra 1918. 

Dr. Ante Tresic-Pavicic vratio se s Krfa s francuskim 
destroyerom »S a k a I a v e«, sto mu ga je zapovjednik enten- 
tinih i amerikanskih flota u Sredozemaiom moru, viceadmirai 
G a u c h e t, stavio na raspolaganje, jer je nas delegat dobio 
brzojavni poziv srpskoga nasljednika prestolja, da dode sto 
prije u Beograd. Sinoc je stigao na Rijeku i odmah je otpu- 
tovao put Zagreba, kud je stigao jutros, da iizvijesti Narodno 
Vijece o svojem i o djelovanju svojih drugova na Krfu. Nje- 
govi drugovi V. B u k s e g i Dr. C o k vracaju se nasom torpi- 
ijarkom br. 77, koja plovi pod narodnom trobojnicom, a pratJ 



249 

je jedna francuska torpiljairka zbog nesigurnosti od napadaja 
s talijanske strane. 

Izvjestaj Dr. Ante Tresi^Sa-Pavicica prirnila' Je Narodna 
vlada na ugodno znanje, te je izrazila njemu i drugovima oso- 
bitu zahvalu na potpuno postignutom uspjehu. Potankosti pre- 
govora zasada ne mozemo knositi, no mozemo izjaviti, da je 
Ententino Vijece u Versaillesu obavijestilo admirala Gaucheta, 
da ono odustaje (xi svih klauzula u ugovoru o primirju s austro- 
ugarskom monarhijom (od 3. novenibra), koje se odncse na 
flotu, i posto je ta flota pres'la u posjed Juznih Slovena, to te 
klauzule postaju bespredimetne, biva Bntenta ne trazi izrucenje 
ni jednoga broda, koje u cjelini ostaje nas-a Time sto je En- 
tenta priznala puljski ugovor, koji je od nasih odaslanika sklop- 
lien sa zastupnicima Austro-Ugarske, kao zastupnicima suve- 
rene drzave sa suverenoin drzavom i priznala, da je flota nasa, 
priznala je ipso facto i nasu ratnu zastavu na moru; time nasi 
odaslanici isposlovase u dva slucaja, da suverenost nase dr- 
zave bude potpuno priznata. 

Piftanje suverenosti nasega barjaka tumaci na ovaj nacin 
i sam vrhovni zapovjednik Ententinih flota, viceaidmirah Gau- 
chet, koji una'toc talijamskoj zabrani, pusta da nasa ratna lada, 
torpiljarka br. 77, plovi pod nasom trobojkom, spreman da je 
brani svojom ladom od svakoga napadaja. 

Nasi delegati isposlovase i slobodu trgova5ke plovi dlje 
po moru te cem'O se tako moci opiS.krb'i)ti ziveznim namirnicama. 
Dr. A. Tresic-Pavicic posjetio je engleskoga, americkoga i tali- 
janskoga admirala na Krfu te Je s njima imao vrlo zanimljve 
razgovore. Posjetio je i sve Ententine, kod srpske vlade na 
Krfu akreditovane mini's^tre, te je od sviih dobio utisak najvece 
prijaznosti i simpatije za nas narod i za nasu stvar. Vrcead- 
miral Qauchet na veceri, koju je dao u pocast nasim delega- 
tima na admiralskom brodu »P r o v e n c e«, nazdravio je odu- 
sevljenim rijecima, mladoj Jugoslaviji, nasto mu je Dr. A. 
Tresic-Pavicic uzvratio zanosnim rijecima slavnoj Francuskcj 
te je zanio svojim pjesnickimi ushitom francuske oficire, a na- 
rocito admirala Gaucheta. Dr. Tresic-Pavicic ce opisati, kad 
se povrati sa svoga poslanstva u Becgradusvoje neizmjerno 
zanimljive dozivljaje o ovih' zadnjih 16 daoia, koje rijetko kad 
koji smrtnik dozivljuje, narccito pad austrijske zastave. 

. 160. 

Okupacija Rijeke po Talijanitna. 

R i j e k a, 17. novembra 1918. 

Prema pregovorima koji su se danas poslije podne ovdje 
vodi'li s Talijanima, imale su se srpske cete povuci s Rijeke 



250 

do KralJevice. Prema tomu ugovcru ne bi talijanske cete 
smjele kroz tri dana, to jest do 20. o. mj., unici ili se iskrcati 
na Rijeci, dok bi jugoslovetnske cete imale i nadalje ostati na 
Ri'jeci. Medutim su Taliljani unatoc toga utanacenja sa srbi- 
janskim potpukovnikom Maksimovicem, zapovjednikom srbi- 
janskih ceta, cim su u 4 sata poslije podne parobrodima ostavile 
Rijeku srpske cete i engkski casnici', presRi sa oklopljenim 
automobilima i konjicom preko Grobnickoga polja te unisli sa 
susacke strane u grad. Istodobno usli su Talijaoi i sa zapada, 
kao sto su se istodobno iskrcali i u lucl te su zaposjeli kolodvor, 
javna skladista i ostalejavne zgrade. Jedan talijanski ddio od 
20 vojnika, s divizionerom na celu, okupirao je danas guveT- 
nerovu palacu. Prema prisutnom rijeckom velikom zupanu 
Dr. Lencu govorio je talijanski divizioner oso'mo i rekao mu, 
da tu nema vise gubernije, da on prima sve u svoje ruke i da 
ce on uciniti red. Kad mu je Dr. Lenac cdvratio, da tu nema 
nereda i ka'd je ulozio formalni prosvjed proti tom nasilju, po- 
kazao mu je cvaj vrata. Dr. Lenac je nakon toga sa svojim 
cinovnistvom ostavio palacu. Dok su gradom marsirale razne 
tali'janske vojnicke kolone, dcslo je talijansko konjanistvo do 
susackoga mosta te je htjelo preci na susacku stranu. Nasa 
straza na mostu izbacila je nekoliko alarmnih hitaca u zrak, 
nasto je talijanska konjica u divljem kasu oidletjela. 

Narodno je vcjno-okruzno zapovjednistvo na Rijeoii iz- 
dalo ovaj proglas: Danas su se vodili prcgovori medu potpu- 
kovnikom Tesliiem i talijanskim' admiralcim Rainerom, te jc 
ustanovljeno, da se cbJe stranke udovolje, da Srbi do 4 sata 
popodne imadu ostaviti Rijeku i povuci se u Kraljevicu, dok 
bi se iskrcavanje taiijanskih ceta imalo odgoditi za tri dana. 
Cim su Srbi otisli, dosla je vijest, da ovdasnji admiral ne moze 
zaprijeciti okupaciju, koja je nalozena po visem zapovjedniku 
od njega, a taj da je dcbio izricitu zapovijed za taj cin od En- 
tente. Pucanstvo se ima umirivati. Diplomatski su koraci 
ucinjeni i rjese^nje ce doskora doci. Svaki otpor mogao bi nam 
naskodifti. 



161. 

Narodno Vijece viceadmiralu g. Gauchet-n. 

Zagreb, 17. novembra 1918. 

Njeg. Preuzvisenosti gosp. viceadmiralu 
Gauche tu, glavnbm komandantu sjedinjenih 
V 1 a s t i. K r f. 

Telegrafskom notom od juce imalo je Narodno Yijeice 
Slovenaca, Hrvata i Srba cast saopciti Vasoj Pretuzyisenosti.. 
da potvrdujuci iska-ze svojih poslanika Vasoj Preuzvi'senosti 



251 

na Krfu,^ ono stavlja za neke pcsebne odredene cilieve svoju 
cijelu flotu kao i utvrde, koje se nalaze na obali Slovenaca,. 
Hrvata i Srba, na raspclaganje vlastima Entente i Sjedinjenim 
Drzavama. Drzeci se sveudiij i ovoga formalnoga ugovora^ 
smatra Narodno Vijece SJ-IS za svoju zadacu priin'ijetiti, da 
spomenuti ugovor nikako ne ovlasciije kcpnene i pomorske sile 
Italije, da same zaposj'ednu nase luke i obalne utvrde, da nam 
uzmu nase ratne lade jednu za drugom, te da prisile nase po- 
morske casnike i posadu da ostave ove naprave. Prema tome 
do^odile su se i dogodaju cinjenice, koJe se protive duhu ugo- 
vora. Tako su se cdimah poslije pofplsa mira s bivsim zapo- 
vjednistvom Austro-Ugarske iskrcale talijanske cete u ^ibe- 
niku i zaposjele u toku od nekoliko dana sve vcjnicke cbjekte^ 
izvjesivsi talijansku zastavu. U cvo vrijeme otprilike jedaii 
bataljun Taiijana drzi zaposjednut Sibenik i njegovu okolicu,. 
vTseci najstrozi vojnicki, upravni i policajni nadzor, oduzima- 
juci bez inventarisanja predmete (oruzje, odijela), koji su srnije- 
steni u vojnickim magazinima. U puljskoj luci zauzimaju Tali- 
jani pcstepeno nase ratne brodove i otpustaju nase casnike i 
mornare, a postavljaju talijanske posade. 

Narodno Vijece prisiljeno |e, da protestira protiv cva- 
kovih silovitih postupaka. Poznavajuci osjecaje visoke pra- 
vednosti i dobrohotnosti i prijateljstva za nasu stvar, o cemu 
je Vasa Preuzvisemost vec pruzila dokaza, udoboduje se Na- 
rodno Viijece cbratiiti se Vama, gospodine viceadmirale, s mol- 
bom, da intervenirate, neka bi se svrsila upotreba nasih ratnih 
lada i utvrda u duhu gore pomenutcga ugovor a. 

Bilo bi to stim vaznije, da djela protiv kojih mi prosvje- 
dujemo, sto prije prestanu, jer sad'rzavalu odvise tesku kusnju 
za nas jedva oslobodeni narod od stoljctnog jarma, koji je bio 
najtiranskiji od sviii jarma, sto ill je ikad poznavala historija. 

Izvolite primiti, gospodine viceadmiralu, uvjerenje na- 
sega visokog stovanja 

U Zagrebu dne 17. studenoga 1918. 
Za predsjednistvo Narodnoga Vijeca SHS 
Sv. Pribicevic. Dr. Ante Paveli6. 

162. 

Prcsvjed Narcdnoga Vijeca SHS protiv 
okupacije Rijeke. 

Zagreb, 18. novembra 1918. 
Mtnistru inostranih dela u Beogradu. 
Narodno Vijece Slovenaca, Hrvata i Srba obraca se kr. 
tninistarstvu inostranih dela u Beogradu s bratskom molbom^ 

Dr. A. Tresic Pavifiic, V. Bukseg i Dr. I. Cok. 



252 

da slijedecu notu bezodvlacno brzojavno uputf ministarstvinia 
spoljasrijih poslova u Parizu, Lcndonu, Washmgtonu i Rimu: 

»Naroidno V'iljece SHS smatra svojom duznoscu, da tlcini 
sve, sto je u njegovoj moci, da osjegura zavrsetak ve'li'kcga 
djela sav^^nickih drzava i Sjedinjenih Ainerickih Drzava, kc- 
jima duguje oslobodenje Slovenaca, Hrvata i Srba od jaTma 
njihovih starih tlacitelja i osnovamie nezavisne jugoslovenske 
dtzave. 

Svjesno svoie 'diu^nostii, Narodkio Vijece nije otezalo ni 
Jednoga casa da izjavi svoju spremnost, staviti na dispoziciju 
vlastima Entente i Sjeditijenim Americkim Drzavama svoju cje- 
lokuipnu flotu, kao i sva utvrdenja i vojinioke objekte, sto su 
^agradeni na obali: drzave SHS tako, da bi tim moglo osigurati 
njihovu upoftrebu za provedbu svih vojnickih mjera, koje sh 
jos nuzne protiv zajednickoga nepdjaitelja. 

Ali kopnene i pomiorske talijatiske silp, cini se, da su pre- 
zrele nase dispoziciie glede toga. One pocinjaju djela, koja 
prekoracuju velike ciljeve kojima smo se izjavili spremnim 
sluziti, te se cini da idu za drugim ciljevrma. Misle da su u 
pravu, da okupiraju same po sebi nase luke i nase obale, da 
zaposjednu nase ratnei brodove, odstranjujuci nase casnike i 
nase mornare i zami]enju]uci ih tal'iiamskim casnicima i posa- 
dama, da uziimaju bez inventara i'li kvitiranja preuzetoga mate- 
rijala, deponiranoga u nasim vojnickim magazinima. U zapo- 
sjednutim mjestiima izvrsuju italijanske cete najstrozu kontrolu 
s gledista vojinickoga, upravnoga r policijskoga, te se pucan- 
stvo nas'i'h krajeva obraca neprestano tuzbama na Narodno Vi- 
jece zbog progona, koJima je izvrgnuto s talijanske strane. 
Najjasniji d'okaz prcmislienoga talijanskoga postupka jest oku- 
pacija luke i grada Rijeke po talijanskim cetama, koja se dogc- 
dila juce u 4 sala popodne. Iza kako su zajamcili zapoviedniku 
srpskoga bataljuna, koji se ualazio na Rijeci, da ne ce zapo- 
sjesti mjesto, Talijani su iskrcali svoje vojnike u spomenutoj 
iuci, od'akle se bataljun srpskih vojnika bio vec povukao. Voj- 
nicki su zaposjeli sve javne zgrade, ubrojivsi i zeljeznicku po- 
staju, unatoc formalnim protestima americkoga, francuskoga, 
engleskoga i srpskoga vojnickoga opunomocenika. Postansku 
i telefonsku vezu izmedu Rijeke i drzave SHS, talijanske su 
trupe vec prekinule. 

Narodno Vijece najenergicnije prosvjeduje protiv ovih sa- 
movoljniih akata, p^rctivnih medunarOdnom pravu, koji mu uli- 
jevaju najveci nemir. Pucanstvo graidova r krajeva, koji su 
zaposjednuti, istcm cslobodeno od stolietnoga jarma, vec 
je baceno u ocaj novom okupacijom, sto ga odjeljuje, osim ako 
je Drovizorno, od drzave SHS, kojcj ono pripada po svojoj na- 
rodnosti i po svim svojim osjecajima. Ono se nije nikad od- 
xeklo ni po koju cijeuu prava, da sacinjava dio nase drzave. 



253- 

Narcidno Vijece otklanja svaku odgovornost za posljedice^ 
koje bi mogle proteaci iz ovog stanja stvari', pa mu je cast da 
svrati visoku pozornost saveznickih vlada, kao i vlade Sjedi- 
njenih Americkih Drzava, na zalenja vrijedlne cime, sto ih je 
ovidje iznijeIo.« 

Narodno Vijece SHS moli bratsku srpsku vla'du, da uzme 
do znanja ovat nas pTOsvjed i da nam sa svajiei strane i daljc 
pomogne, kako je to vec u tako obilnoj mjeri ucinilo u ovaiti 
teskom polozaju. 

Za predsjednistvo Narodnoga Vijeca SHS 

Svetczar Pribicevic. Dr. Ante Pavelic. 



163. 

Kr. srpska vlada Narodnom Vijecu o Rijeci. 

Zagreb, 18. novembra 1918. 

Narodno Vijece u Zagrebu primilo je od srpske vlade 
na svoju notu o presizavanju talijanskili zapovjednika ovaj 
»dgovor : 

«Zaipoviednik Ententinili ceta na Balkanu, Franciiet. 
d'Esperey, dobio je iz Pariza nalog, da smjesta poslje po 
jedan francuski i jedati srpski bataljun za garnizonu na Rijeku, 
i u Dubrovnik. Za zaposjednuce Rijeke bit ce poslan srpski 
bataljun iz Kraljeivice i jedan francuski iz Sme'dereva.« 

Prema tome ce talijanska okupacija RiJeke biti za koii 
dan dovrsena. 

164. 

Rezolucija Hrvata iz primorskih^ krajeva * 

Zagreb, 19. novembra 1918. 

Mi Hrvati iz Dalmacijc, Hrvatskoga Primorja, Rijeke i 
Istre, na sastanku od 19. studenoga 1918. u Zagrebu, uznemi- 
reni postupkom Talijana na nasoj obali i namjerama koje na-^ 
stoje, da otrgnu najbitnije dijelove nase drzave, molimo Na- 
rodno Vijece, da poduzme sve mjere, kako bi pravo nasega 
naroda pobijediio. 



* Skupstina priniorskih Hrvata obdrzana je u velikoj dvor^'ni Hotel 
Royala, a prisustvovalo joj je preko hiljadu osoba. Za predsjednika i?abran je- 
Dr. Roko lokovic, glavni govornici bijahu : Niko Bartulovic, Dr. 
Mate Li si car, Dr. B. G. Andelinovici Rikard Katalini^-Jeretov_ 
Rezoluciji predana je sutradan u jutro Narcdnom Vijecu 



254 

S obzirom na to, neka Nairodno Vijece zajedno s vladom 
kraljevine Srbije poved'e pregovore glede obrazovanja jedin- 
stvene drzave Srba, Hrvata i Slovenaca, a medutim da se 
bezodvlacno u sporazumu sa srpskom vladom osnuju o^i re- 
sorti vlade, koji ce imati dovoljno snage i diplomatske valja- 
nosti, da nasu stvar pred saveznicima obrane, a u drzavi osi- 
guraju jedinstveno djelovanje u financijalnom, prometnom i 
obranbenom podrucju. 



165. 

Okruznica hrvatskoga episkopata. 

Zagreb, 19. novembra 1918. 

Velecasnomu dusobriznomii sveCenstvu crkvene 
pokrajine zagrebacke. 

1. Narcdno Vijece, danas vrhovna vlast u drzavi SHS, 
raizaslalo je pos-lanicu seijacima, koja hoce da seljake uputi i 
pouci novoim stanju, sto je nastupilo u domovini nasoj. 

Sv'i'h naobrazGTiiih slojeva velika je duznost, da tu pcsla- 
nicu narodu turnace i objasnjuju, da se u miru i pravedncsti 
proved'e izgradnja ujedinjene i slo'bodne jugoslovenske drzave 
Slovenaca, Hrvata' i Srba. 

'Mislirno, da se ne varamo, kad drzitmo, da se medu kato- 
lickim svecenstvom ne ce naci nijedan, koji ne b[ s patriotskiim 
odusevljenjem bio pripravan kod toga pcsla najodlucnije su- 
djelovati. 

To je, draga braco, i naSa zcija, a i zelja Narodnoga Vi- 
jeca. Dakle svj u jedinc koio i odlucno na posao! 

2. Glavna je stvar ujedi'njenje i sloboda nasa; a u tomu 
smo, hvala Bogu, svi slozmL Nije ipak moguce, da bi u svim 
glavama bil;a jedna misao za sva pojedimacka pitanja o ustroju 
nove nase slobodne drzave. Nije nam ni na kraj pameti, da 
sprecavamo gradansku slobodu ikojemu sveceniku, ali kao od 
Boga po'Stavljeni cuvari dobrobiti sv. Crkve duzni smo uik>- 
zoriti Vas, draga braoo svecenioi, na neke stvari. 

a) Crkva i propovjedaonica nije i ne smije biti mjesto za 
politiziranje. Zato najstroze i pod osobnu odgovornost svakoga 
pojsedinog sveoenika zabranjujemo u crkvi govoriti o pol'iitici. 

b) U novinstvu se vec raspravlja pitanje: hoce li Jugo- 
slavija biti kraljevina ili republika. Sv. vjera nasa ne sadrzaje 
o d'rzavnom obliku nikakve objaVljene nauke, vec jedino to, da 
svaka vlast kao takva iimade svoj izvor od Boga, jer su od 
Boga i covjek i sve prirodne potrebe njegove, a takva je po- 
treba i drustveno i drzavno uredenje Ijudi, koje se ne moze 
ni zamislifti bez vlasti u druStvu. 



255 

Krsdanska pak filozofija uci, da od svih drzavnih oblika: 
naime monarhi'jskog, oligarhijskog i republikanskog nema ni- 
jedan apsolutne prednosti pred drugim. Katolicka crkva, rasi- 
rena po svem svijetu, zivi i napreduje pod svim drzavnim 
oblicima, a vec je i stradala pod svim. Zato strogo zabra- 
njujemo zagovarati bilo koji obiik, toboze u ime sv. Crkve. 
Samome narodu Slovenaca, Hrvata i Srba pripada pravo, da 
o tomu odluci, a sv. Crkva vjerno 6e pristati uz odluku naroda. 
Kad bi se tko ogrijeSio protiv ove nase zabrane, mogle bi za 
sv. Crkvu nastati teske pogibli. 

c) Uopce pak molimo vas, brado svecenici, neka je vase 
istupanje uvijek Irijezno i dostojno, uopce takvo, kakvo dolikuje 
sveceniku i sluzbeniku Krista, koji nam govori: Discite a me, 
quia mitis sum et liumilis corde. 

U Zagreb u, due 19. studenoga 1918. 

Dr. Antuti Bauer, nadbiskup metropolita, Dr. Josip Marusi6, 

biskup senjski i modruski, Dr. Dionizije Nyaradi, apost. admi- 
nistrator krizevacki, Dr. Andelko Vorsak, kapit. vikar dakov 



166. 

Nar. Vijece usvaja ujedinjenje sa Srbijom 
i Crnom Gorom. 

Zagreb, 25. novembra 1918. 

Jucerasnja sjednica (24. nov.) sredisnjega odbora Narod- 
noga Vijeca SHS zavrsila se pod predsjedanjem potpredsjed- 
nika Svetozara Pribicevicau poi 11 sati prije podne. 
Prema predlogu Dra J o z e S m o dl a k e zakljucena je u po 
dva sata popodne debata, te je izabran odbor od sedam lica sa 
zadacom da prema raznim stavljenim predlozima, sajcini nacrt 
zakljucka, o kojsm ce sredisnji odbor u vecernjoj sjednici odlu- 
citi. U odbor sedmorice izabrana su gospoda Dr. I z i d o r 
Cankar, Dr. AntePavelic, Svetozar Pribice- 
vi6. Dr. Jozo Smodlaka, Vilim Buk§eg, Hamid 
S V r z i Dr. MateDrinkovid. ' 

U 9 sati i 20 minuta na vecer nastavljena je sjednica sre- 
-disnjega odbora Narodnoga Vije(5a SHS., pod predsjedanjem 
potpredsjednika Svetozara Pribicevica, u kojoj je nakon za- 
kljucn'ilh rijeci predstavnika svih stranaka i grupa primljen 
predlog odbora sedmorice. 

Prihvaceni predlog glasi: 

»Nar( dno Vijece SHS u skladu sa svojim dosadasnj'im 
zakliuccima i prema izjavi vlade kraljevine Srbije, pro^lasuje 
ujedinjenje drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, obrazovane na 



256 

ciijeiom neprekinutom jugo5.1oveniskom podlrucju bivse austro- 
ugarske moTiarliije, s kraljevinom Srbi'jom i Crnom Gorom u 
jfedinstvenu drzavu' Srba, lirvata i Slovenaca (Bur.no o d o- 
bravanje. Clanovi NarodnogaVijeca ustaju 
i klicu i)dusevljeno: 2ivJela jeiidiinstvena Ur- 
zava SHS!) i izabire odbor otii 28 lica s punom vlas6u, J a 
u sporazumii s vlajdom kraljevme Srbiije i predstavnicima svtju 
stranaka u Srbiji i Crnoj Qori bezodVlalcno provede organiza- 
cm jcdinstvene dirzave prerna prilczenifln naTvutcima, a dotticne 
zakljucke ratificirat ce na svom prvom sastanku Drzavno Vi- 
jece, kome ce pripadati uz predstavnike kraljevinet Srbije i Crne 
Gere svi clanovi danasnjega Narodncga Vije(^a u Zagrebu, ]x>- 
jajc^u sa predstavnistvom Jugoslovenskoga osdbora. 

U odbor, koji ce izvrsitJi gornje naloge biiraju'se: Dr. B a- 
r a c Fran, Dr. C a n k a r I z i d o r. Dr. C a b r a j i c L u- 
ka, Dr. Drinkovi6 Mate, Grdic S(^epan, Dr. Hra- 
s n a c a H a 1 i d, K o r a c V i t o m rr. Dr. Korosec An- 
ton, Dr. Kramer Albert, Kristan A«ntun, Dr. La- 
gin j a M a t k o, Dr. L c r k o v i c Ivan, Dr. L u k i n i c 
E d o, Dr. Ljub(iibrati(5 Savo, Dr. Palacek Ivan^ 
Dr. P a V e 1 i c A n t e. Dr. P e t r i 5 i c 2 iv k o. Dr. P o p o- 
vic Dusan, Pribjcevi^ Svetozar, Radic Stje- 
p a n, Dr. S m d d 1 a k a, J o z o, S t a j i' 6 V a s o. Dr. S u- 
naric Jozo, Svrzo Ha mid. Dr. Simrak Janko, 
Sola V o j i s 1 a V, Dr. T r e s i c P'a v i c i c Ant e'. Dr. 
T r u m b n' c Ante. 

Clanovi odlbora, ako su zaprijeceni, ovlasteni su iimeno- 
vati sebi zamjeinika pismenom punomoci. 

Predlog je primljen. 

U tri cetvrt na 11 sati zaMjucio je potpreidsjddniik Sv. Pri- 
biceviiic ovu historijsku sjednicu i urekao za danas u 10 sati 
prije podne sjednicu sredisnjega odbora za rjesavanje tekucih. 
poslova. 



167. 

Zakljucak sredisnjeg odbora Narod. Vijeca 
SHS agrarnim reformama. 

Zagreb, 26. novembra 1918. 

Sredisnji odbor Narodinoga Vijeca SHS zakljucio je jed- 
nodusno u svojoj sjednici. od 26. studenoga 1918., nakon iscr- 
pivih rasprava, a na osnovu inicijative predsjednistva Narod- 
nog Vijeca SHS, kao i zakljucka Nairodnoga Vijeca od 2. stude- 
noga 1918., da se imtide odmah pristupiti provedbi demokrat- 
skih agrarno-politickih reforma, koje je Narodno Vijece zajam- 



237 

cilo narodu svojom objavom od 19. listopada 1918., prihvace- 
mim takoder po sabcru kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dal- 
macije dana 29. listopada 1918. 

Kao temelina nacela tih reforma usvaja Narcdno Vijece 
slijedlece: 

1. Likvi'da.crju svLh feudalnih odnosa, koji jos pcstoje u 
zeimlljama SHS, u prvomi redu ukinuce kmetstva uz pravednu 
odstetu, kao i svih povilastica, kojc izviru iz feiidalnog odnosaja. 

2. Za opce narodne svrhe, pcsebice za parcelaciju i kolo- 
nizaci'ju medu najsire slojeve ratarskog pucanstva, imadu sc 
i'zvlastitj i upotrebiti: 

a) uz pravednu odstetu svt zeriiiljisni posjedi, koji se 
p«rema napucenosti te gospodarskiim i proizvcdnim prilikama. 
doticnoga kraja mogu STTiatrati velikim posjedliima ; 

b) sva imanja stecena za vrijeme rata iz ratnih dobitaka, 
bez obzira na zemljisnu povrsinu. 

Za osiguranje toga imadiu nadlezni povjereinici pojediilnih 
vlada u zemljama SHS bezcdvlacno izdali naredbe o odsvojnoi 
zabrani takovih zemijista, po kcjoj 6e biti nistetni svi privatno- 
pravni ugovorii. iii faktione posjeldovne promjene sa unatfaznom 
moci od 19. listopada 1918. 

3. U svezi s tim valja sto skcrije iizraditi takoder reformu 
seljackc'ga nasljednog prava za sve seljacke posjede. 

4. Imadu se srajeta podluzeiti sve sliodne mjere, da se 
osigura cibradivanje svega zemijista, stavljencg pod odsvojnu 
zabranu, kako -br se osigurao nas narcd u budlucoj godiini cd 
gladi i strad'ania, a ujcdno osigurao eventualni visak px)trebrt 
za iizvoz u svrhu zamjene za drugu robu. 

5. Da se sto brze provedu gorr^a temeljna nacela, iza- 
bire se narocito »P o v j e r e o s t v d z a a g r a r ri. e r e f o r- 
m e«, koje imadie raspraviti i sto prije sastavilti za Narcdno Vi- 
jece Sli'S osncvu o d'etailjnoj proveldibi gornph naceda. 

Podjedno je zakljuceno pozvati pokrajinske vlade u Slo- 
venili., Dalmaciji, Bosni-Hercegcviini, kao i Narodno Vijece za 
Backu, Bamait i Baranju, da sastaive za svoje zemije takova 
Povjerenstva, koja ce iizraditi za NarodrLc- Vijece SHS osncve 
takovih reforma za svoje pcdirucje. Za Hrvatsku-Skvoniju 
izabrano je Povjeirenstvo izmedu clanova Narcdncga Vijeca, 
seljaka,rep-reizentanata glavnib, gospodarskih organizacija Hr- 
vatske-i>lavf >niie I gospcdarskih strucnjaka, uz pravo opcije po- 
trebnih strucnih sila. 

U Zagrebu, 26. stiidcinoga 1918. 

Za pred'sjednistvo Narodnog Vijeca SHS; 

Svetozar Pribi6evi6. Dr. Paveli^. 

\ 

17 



258 

168. 

Odluka Podgoricke skupstine. 

Podgorica, 26. (13.) novembra 1918. 

ODLUKA 

Velike Narodne Skupstine Srpskog naroda 

u Crnoj Gori 

donijeta na sjednici od 13. nov. 1918. g. u Podgorici. 

Na osnovu istaknutoga nacela: samoodredenja naroda, 
koie je prihvatio i proklamovao kao uslov buduceg svjetskog 
mira apostol covjecanstva, predsjednik Sjedi*njenih Sjevero- 
Afmerickih Drzava g. Wilson, a usvojile ga nase velike savez- 
nice i prijateljice Engleska, Francuska i Italija, Velika Narodna 
Skupstina Srpskoga Naroda u Crnoj Gori, izabrana slobodnom 
voljom narodnom i okupljena u Podgorici) 11. novembra tekuce 
godine, da se u pitanju svoje zemlje opredijeli, izjavljuje: 

1. Srpski narod u Crnoj Gori jedne je krvi, jednoga jezika 
i jednih teznji, jedne vjere i obicaja s narodom koji zivi u Srbiji 
I drugljn srpskim krajevima; zajednicka im je slavna proslost, 
kojom se odusevljavaju, zajednicki ideali, zajedniicki narodni 
junaci, zajednicka patnja, zajednicko sve sto jedan narod cini 
narodom. 

Kad je u Srednjem Vijeku formirana srpska drzava pod 
dinastijom slavnili Nemanjica, odmah u pocetku njenog siva- 
ranja srpski narod u granicama danasnje Crne Gore usao je u 
sastav njen i za sve vrijeme njenog trajanja (oko 200 godina) 
igrao u njoi vaznu ulogu. 

Pred najezdom turskom pala je ta nasa drzava i srpski 
narod dopao ropstva. Za vrijeme robovanja cinjeni su ocajni 
pokusaji u narodu da se ropstva oslobodi, i dizati radi toga, 
vise puta, narodni ustanci, koji su u krvi ugusivani. U tome je 
srpski narod u Crnoj Gori prednjacio i uspio, da u svojim krse- 
vima zasnuje gnijezdo slobode i oslobodi se turskoga ropstva. 
I od tada njegove teznje i njegovi ideali bill su: oslobodenje 
i ujedinjenje cijelog srpskog plemena; to je bio njegov vje- 
kovni san. 

Pocetkom XIX. vijeka ustaju 'Srbl u Srbiji pod viteskim 
Karadordem, oslobadaju se turskog jarma i udaraju temelj 
danasnjoj Srbiji. Od tada Srbi iz Srbije i Srbi iz Crne Gore 
rade uvijek zajednicki na zajednickom idealu: oslobodeniu i 
ujedinjenju srpskog naroda. Vodeni su radi toga ideala osl-> 
bodilacki ratovi, proliveno more srpske krvi, uviiek zajedlni!:ki. 
Ali uspjeh je svakad bio mall: Turska je |os uvijek bila toliko 
mocna da sama osujeti nase oslobodenje i ujedinjenje, a uz to 
je u tom poslu imala iskrenog pomagaca, vjekovnog neprija- 
telja naseg naroda, podtmuklu Austro-Ugarsku, koja je svagda 



259 

igledala u nasem uspjehu svoj neuspjeh, u nasoj sre<5i svoju 
nere^u, u nasem jedlinstvu svoj raspad. 

Na Berlinskom Kongresu, poslije krvavog rata, koji su 
vodile Srbija i Crna Qora, pomagane braitskom) Rusijom, za 
oslobodenje i ujed'mjenje svcjih suplemenika, Austro-Ugarska 
je uspjela, da im osujeti i oduzme sve pilodove te borbe, da 
prigrabi ^ebi dvifie klasicne srpske oblasti, Bc^mu i Hercego- 
vinu, u kojima je i pukla prva puska za oslobodenje, i da izmedu 
Srbije i Cnne Gore u Novopazarskom Sandzaku, naseljenom 
kompaktnom masom srpskog zivlja, ostatie i dalje tiiTska vlast, 
a uz nju austrijski garnteoni, te da Austrija i Turska zajednicki 
cuvaju da se Srbija i Crna Gora ne ujedine, da i pokusaj za to 
oncmoguce. 

Balkanski rat imao je takoder cilj: oslobodenje i ujedi- 
njenje Srpstva. Srbija i Crna Gora, kao d^^ije sestre usle su 
zajednicki u rat, prolile dosta krvl' i postigle znatne rezultate: 
veliki dio naseiga naro^da bio je osloboden turske vlasti i pri- 
sajedinjen Srbiji i Crnoj Qori. Nestalo je tada i onog pojasa 
koji ih je dotle razdvajao, i narodl je zivo tnastcjao da ostvari 
svoju zavjetnu misao: ujedinjenie, ali tome su stali na put 
dinasticki interesi i nas vjekovni neprijatelj, Austro-Ugarska, 
koja je bila rijesena da ^ak i macem sprijeciii nase ujedinjenje. 
S toga nas Je napala i time izazvala svjetski rat, uzevsi kao 
izgovor za taj rat ubijstvo austro-ugarskog prestolonasljednika 
u Sarajevu. Cio nas narod zna da bi nas Austro-Ugarska na- 
pala i da nije bile toga ubiijstva, i da se ona za taj napad, jos 
prije toga ubiijstva, zurno spremiala. 

2. Ekonomski interesi Cme' Gore nerazdvojnc su vezani 
za Srbiju i ostale srpske krajeve. Odvojena od njili, a pri tome 
po samoj prirodi zemljista najsiromasniji kraj, mozda u cijelom 
svijetu, ona ne bi imala nikakvih uslova za samostalni zivot, 
ona bi bila unaprijed osudena na smrt. Nama je dobro poz- 
nato kako je i do ropstva austro-ugarskog bilo tesko zivjeti 
u Crnoj Gori, i da je veliki dio nase radne snage biO' prinuden 
da odlazi u Ameriku, da u teskim radovima tamo zaraduje na- 
susni hljeb i salje svojima na domu. Poslije ovcga rata u kcme 
je nenrijatelj cpljackao i oduzeo sve nasem narodu do gole duse, 
ostavio ga bez igdjie icega, opstaTiak Cme Gore kao zasebne 
drzave postao je jos vise ncmoguc. 

Dakle i ekonomski interes srpskog naroda u Crnoj Gori 
imperativno trazi ujedinjenje sa bracom u Srbiji i ostalim nasim 
krajevima. 

Politicki interesi takoder iziskuju ujedinjenje. Pored 
velike ujedinjenje Jugoslavije, kakav bi bijedan politi(5ki zna^j 
imala malena, slaba, sirotna Crna Gora, mislimo nije potrebno 
narocito isticati. 

Dakle svi navedenr razlozi rj)e5ito govore, da je jedtikii 
spas naseg naroda u ujedinjenju. U j e d i n j e n j le i 1 i smrt 



260 

danas je opsti poklic, kcji odjekuje sirom nase zenilje: ujedi- 
njenje trazi cjelokupni srpski naroid u Crncj Qcri. Ujed'i'njeTije 
to ne zeli i ne ce jedmo dosadasnja crncgorska dinastija. Ona 
smatra da je to ujedinjenje protivno njenim interesima, a oni 
su joj uvijek bili preci od inteiresa cijelog naseg naroda. Poku- 
savalo sc, da se i ona skloni da u ovom velikom pitanj,u na- 
rodne buducnosti izade na susret zelji svoga narcda, predo- 
civano joj je, dia bi joj tu zrtvu narod obilato nagradio, — ali 
to nije pomoglo! Sadasnji predstavnik te dmastije, kralj Ni- 
kola, najilzra'zitiji je tip krutog apsolutizma. Za sve vrijeme 
njegove dbge vladavine, za njega, kao i za Luja XIV., vazila je 
dogma, od koje nikad cdstupio nije, izrazena u poznatoj rece- 
n'ilci: I'etat — c'est moi! — drzava sam ja! 

I kapitulacija Grne Gore, kojom; je bacena Ijaga na vije- 
koviima slavom ovjencano crncgorsko oruzje, djelo je njegovo. 
Predao je svoj narod u oropstvo, protiiv njegQve volje, gore i 
sramnije nego sto Je bilo tursko, i sve ucinio da, osim njega, 
niko ne umakne tome ropstvu! Ne znajiuci ko ce biti pobje- 
dilac u ovom velikom ratu, ostavio je u ropstvu i jednog svoga 
sina, da pom-ocu njega odVzava veze s centralmim silama i time 
se osigura u slucaju njihcve pobJede, a sam pobjegao, napravio 
se muceniik, koga je — kako je to sam izricno govoric — cio 
narod napustio, izdiao i prddao ga nep^rijatelju, a on jedini vjeran 
savelzniiciima, uspio da izbjegne! To bi mu valjalo u slu^caJu 
pobjede nasih saveznika nad centralnim silama. Meduti*m u 
nas je dobro poznato, da on ovaj rat nikad nije ni vodio 'i'skreno, 
o cemu postoji dovcljno dokaiza. 

Kadi je poslije ckupacije kod Crnogoraca, u zemlji i van 
nje, nastavljen pokret za oslobodenje i ujedinjeinje, austro- 
ugarske su vlasti odlucno ustale protiv toga, javno su agi- 
tovale za kralja Nikolu, sirile i rasprostiraile listove, koji su o 
njegovom trosku izlazili u Francuskoj i Svalcarskoj, dakle 
svim sredstvima radile su za separatizam Crne Gore i interese 
kra'ija Nikole;. 

Dok su Grnogorci patili 1 stradaii u najstrasnijem ropstvu 
za koje istorija zna, dok su muceni, ubijani, vjesani i sramoceni 
na sve mcguce nacine, kakve je jedna perfidna i pokvarena 
drzava mogia da izmislr, dotle je kralj ugodno zivio u Parizu. 
On nikad niista nije ucinio da nasem Tnucenickom narodu olaksa 
sudbinu. On nikad nije u javnosti podizao glasa i protestovao 
protiv necovjecnog postupanja i istrebljenja, koje je Austro- 
Ugarska vrsila u nasoj zemlji! OcevMnc, on se cuvao da se 
ne bi zamjerio svojoj prijateljici Austro-Ugarskoj, da time ne 
bi li^no sto izgubio, dok o narodu nije ni mislio ni vodio racuna. 

Na osnovu' svega izlozenog, srpsba Velika Narodna Skup- 
stina u Crnoj Gori, kao vjeran tumac zelja i volje cjelokupnog 
srpskog naroda u njoj, vjema istcrijskim predanjima i zavje- 



261 

tima svcfili' predaka, koji su se za njih vijekovima herojski 
"bori'li, jedno^lasno i poimenionim glasanjem odlucuje: 

1. Da se kralj Nikola I. Petrovic Njegos i njegova dina- 
stija z.baci s crncgorskog: prijestolja; 

2. Da se Crna Gcra s bratskom Srbijom ujeidinii u jednu 
jedinu drzavu pcd dinastijcm Karadordeviica, te tako ujedi- 
njena stupi u zajedni'cku Otadzbinu naseg tropleineiiog naroda 
Srba, Hrvata i Slovenaca; 

3. Da se izabere Izvrsnii Narodni Odbor od 5 Ilea, koji 
ce rukovod'i'ti pcslovima, dok se ujeidinjenje Srbije i Crne Qore 
ne privede kraju; i 

4. Da se o ovoj skupstinskcj odiluci izvijeste: "^bivsi kraj 
Crne Gore Nikola Petrovic, Vlada Kraljevine Srbijie, prli'jatleilj- 
ske Spcrazumne Sile i sve neutralne drzave. 

Predsjednik: Saivo Cerovi6. 
Podlpredsjednici : Lazar Damjanovic, Savo Fatic. 
Sekretari: Ljubomlr Vuksanovic, Milan Bajic, Radovan 
Boskovic, Luka Vukotic. 

Slijede potpisi ostalih 163 poslanika. Od ukupnoga broja 
od 168, falila su samo trojica, tada bolescu zapirijeceni da dodu 
u Podgoricu. 

169. 

Delegati Narodnoga Vijeca u Beogradu. 

Zemuin, 28. ncvembra 1918. 

Since (27. novembra) prispjeli su delegati Narcdnog Vi- 
feca iz Zagreba u Zeimun. U Da>taj!nlici dbcekalo ih je odaslan- 
stvo mjesnog odlbcra Narodnoga Vijeca zemunskog i izaslaniei 
srpske vojske. U Ztmunu ih je docekalo mnogobrojno gra- 
danstvo, cinovnici, razne korporacije, sokolska udruzenja ■! 
odred srpske vojske. Na vecer je bio banket, na kojeim je pot- 
pukovnik srpske vcjske, Tueakovic, u ime srpske vojske 
pozdraviio dielegaite Narodnog Vijeca, koje je zakljucilo obra- 
zovanje jedinstvene drzave SHS pod dinastijoim Karadorde- 
viea. Zatim ie zupnik Vupetic u ime oidibcra mjesnoga Na- 
rodnog Vijeca 'topliim rijeciima pozdiravio Izaslamstvo, koje je 
douijelo odluku o drzavi, u koioj ce Srbli,, Hrvati i Slcvenci 
biti potpuno ravnopravni I jednaki. Na pozdravima zahvalio 
se delegat Sveto-zar P t I b i c e v i c, te nazdravio narodu i 
vojsci kraljevine Srbije. U 10 sati pri j€i podne piresli su dele- 
gati iz Zeinuna u BeogTad. Pred ladom pozdravlli su izaslaii- 
stvo u ime srpske vlade ministri g?;. L j u b a J o v a n o v i c i 
M m c i 1 N i n c i c, a u dine grada Beograda potpredsjednik 



262 

opdine. Beogradska pjevacka zadmga pjevala je »Naprej za- 
stave slave«, »Lijepti Tiasu doimovinu« i srpsku himnu. Pred 
velikim mnostvom svijeta, koje je kliicalo drzavi SHS, zahvalio 
je na srdacnom dbceku delegait g. E>r. P a v e 1 i c. Delegati su 
odsjeli u Grand hotelu. Beogradani su toplo docekali izaslanstvo.. 
Syi videniji Ijudi, koji se nalaze u Beogradu, bill su na doceku. 
U Beogradu na stanu prestolonasljednika Aleksanidra, vije se. 
slovenska, hrvatska i srpska zastava. 



170. 

Zakljdcci konferencije katol. episkopata.. 

Zagreb, 29. novembra 1918. 

Od 27. do 29. studenoga o. g. obdrzavala se u Zagrebm 
biiskupska konferencija, kojoj pribivahu slijedteci: Dr.. Ante 
Bauer, nadlbiiskup zagreibacki,. Dr. Ante J e g lie, knez- 
biskup Ijubljanski, Dr. Jural Carle, blskup splitski. Dr. 
Josip Maruslc, biskup senlsko-modruski, fra J o s 1 p C a- 
r (1 c, biskup banjalucki. Dr. D 1 o n i z i j e N y a r a d y, apost. 
administrator krizevacki. Dr. Ivan Saric, posy, biskup, 
zastupnik biskupa sibeniokog, Dr. D o m 1 n i k P r e m u §,. 
posy, biskup i generalni yikar zagrebacki, Antun Milose- 
y 1 6, kanonik, zastupnik biskupa mostarsko-duyanjskog,. A n- 
tun Aksamoyic, kanonik, zastupnik kap. yikara dakovac- 
koga. Ostali se biskupi ispricase sto bolescu, sto nepovolinim 
prilikama u syojeim kraju. 

Biskupi' su sa syoje konferencije ponajprije odaslali sv. 
Ocu Papi najsmjerniji pozdray cjelokupnoga katolickoga epi- 
skopata drzaye SHS i sinoysko poklonstyo. 

Poglayiti zakljucci biskupske konferencije jesu ovi: 
I. Prihyacene su nize nayedene rezolucije, koje ce se t 
Narodnom Vijecu SHS u Zagrebu saopciti: 

1. Sakupljeni jugosloyenski katolicki episkopat radosno 
pozdraylja ujedilnjenje syih Sloyenaca, Hryata i Srba u jednu 
neoyisnu drzayiu; priznaje Narodno Vijece kao yrhoynu pro-^ 
vizornu ylast, a priznat ce takoder onu definltiynu vlast, koju 
6e styoriti yolja naroda po konstituanti. 

2. Jugoslovetnski katolicki episkopat nastojat ce, da se 
syim vjerskim sredstyima uspostayi dugotrajnim) ratom uzdr- 
mani krscanski moral: nastoJat ce napose, da katolicima bude 
syet socijalni poredak, osnoyan na prayednosti i krscanskoj 
Ijubayi, syet krscanski brak i nepoyredlyo zasebno ylasn'istyo. 

3. Jugosloyenski katolicki episkopat cyrsto se nada, da 
ce lugosloyenska drzava prilznati praya katolick© crkve, te 
daj 6e sye dodirne tocke urediti dogoyorno sa^ Sy. Stolicom. 



263 

4. Jugoslovenski katclickJi' episkopat uvida, kako je oprav- 
dano, da neimasni dio sdjapkog stalezii dode do primjerenog 
posjeda zemljista i da je u tu svrhu potrebaia agrarna reforma 
veleposjeda; zato je sa svoje sttrane spreman ishoditi privclu 
Sv. Stclice, da se uz pravicnu odstetu od crkvenih velikih po- 
sjeda u tu svrhu nuzmo zemlj'iSte odstu^r. 

5. Jugoslovenski katolicki epi&kopat zeli i lioce da zivi 
u krs6anskoi Ijubavi i najboljim odn(>Gaji*ma sa svakwii u Jug:j- 
slaviji priznatom vjeroispovijesti, a naravno u prvonie rcxiu 
sa pravoslavnom hierarhijom i pravoslaivnim pukom. 

II. Qlede staroslovenskoga jezika u liturgilji zakljucenj ]e: 

1. Zamolifti sv. Oca, neka ibi pravo, sto ga neki nasi kra- 
jevi gl'ede upotrebe staroslovenskoga jezika u sv. misi (po 
rimskom obredu) od najstarijih vremena uzivaju, protegnuo 
umah na cijelo podrucje nase dfzave; 

2. zamoliti sv. Oca, da dozvoli transkripciju glagolskih 
slova u latinska, jer je glagolsko pismo vrlo tesko citliivo; 

3. zamoliti sv. Oca, da bi dozvolio upotrebu hrvatskogai, 
odnosno slovenskoga obredtiika na cijelom podrucju nase 
drzave. 

III. Glede zavoda sv. Jeronima u Rimu zakljuceno je, da 
se poduzme sve nuzno, kako bi se tai z-avod spasio za nas 
narod. 

IV. Jugoslovenski katolicki episkopat jedlnodusno odo- 
brava gorljivost i rad »H r v. k a t. s e n i o r a t a« za katolicku 
stvar, pa zeli, da seniorat u sto tjesnjoj vezi s Ordinarijatom 
nastavi svoje djelovanje. 

V. Zakljuceno Je, da se upravi zajednicka poslanica na 
katolicko svecenstvo i puk cijele drzave SHS. 

171. 

Dalmatinska zem. vlada kr. srpskoj vladi. 

Split, 30. novembra 19 IS. 

Zemaljska vlada uputlla je srpskoj vladi u Beogradu ovaj 
brzojav: 

Svi francuski i americki komandanti na nasim obalama 
bez prestanka se obavjestavaju, je li definitivno provedeno uje- 
dinjenje kraljevine Srbije i jugoslovenskih zemalja bivse 
Austro-Ugarske te isticu neodgodivu potrebu toga, zhog urede- 
nja internacicnalnog polozaja Slovenaca, Hrvata i Srba. Zakli- 
njemo u ime citavoga pucanstva Daknacije sve komipetentne 
faktore, da bez daljega oklijevanja i bez obzisra na sporedna 
pitanja Drovedu formalno i definitivno ujedinjenje svih Slove- 
naca, Hrvata i Srba od' Jadrana do Vardara u jedinstvenu dr- 
zavu te da odmah stvore jedinstvenu reprezentaciju i vodstvo. 



264 

172. 

Obrazovanje kraljevine SHS. 

Z a g r e b-B e o g r a d nov. i dec. 1918. 

I. UVOD. 
Otkaid je 29. oktobra 1918. proglasena nezavisna drzava 
Sloveinaca, Hrv,ata i Srba, vrsilo je zagrebacko Narodno Vijece 
odista suverenu vlast u svim nasim pokrajinama bivse Ausrro- 
Ugarske. Ono je imenovalG ill potvrdilo izabrane pokrajinske 
vlade u Hrvatskoj, Sloveniji, Herceg-Bosni, Dalmaciji i u Vcj- 
vo'dini. U predsjednistvo Narcdnoga Vijeca birani su narociti 
tajniici za svaku od ovih pokrajina, a sa zadacom, da posre- 
diuju izmedu pokrajmske vlade i centralnoga Narotdnoga Vi- 
jeca u Zagrebu. Svoju konstituciju javilo je Narodno Vijece 
zvanicnom notom Ententinim evropskim velikim silama i Sje- 
dinjewi'm Drzavama, sa dodatkom, da predsjednistvo Jugoslo- 
venskog Odbora u Londooiu (dr. Ante Trumbic) zastupa Nc,- 
rodno Vijece SHS prema stranim drzavamia, u funkciji mmis- 
tarstva spoljasnjih djela. Jednaku notifikaciju ix)slalq je Na- 
rodno Vijece i vladi kraljevine Srbije. Neki susjedi (Cehoslo- 
vaci, Maldzari, Austrijanci) javiii su doskora, da zele u Zagrcbu 
postaviti narocite opunomocenike svojih viada. Ceski je opu- 
nomoceniiik odista i dosao, dok je madzarski ubrzo otpremljen 
iz Zagreba, jer se primijetilo, da raidi na stetui nasih interesa. 
Narodno je Vijece po narocitim poslanicima (Bukseg, Dr. Cok 
i Dr. Tiresic-Pavicic) preuzelo pomorsku flotu u svoju vlast, 
tevjesivsii na brcdovima hrvatsku zastavu, izdalo je cdredbe 
za mcbilizaciju i rekonstrukciju kopnene vojske, dalo se na 
uredivanje financijskog pitanja i valute ltd. Ukratko, N a- 
rodno je Vijece odista i vodilo suvereno sve 
D o s 1 o V e, k o j i' s u n e k o c b i 1 i z a j e d n i c k i s a b i v- 
s o m m o n a r h i j m, dok su pokrajinske vlalde, kao povje- 
reniStva Narodnoga Vijeca, vrsile autcnomne poslove u svojim 
pokrajinama u mncgo sirem cpsegu, nego sto je to nekoc blla 
autcnornija Hrvatske i Slavonije pod propalom dinastijom Habs- 
burga. U sjednici od 30. oktobra otdobrilo je Narcdno Vijece 
cbrazovanje vlade za Hrvatsku, Slavcniju, Dalmaciju i Istru 
na cclu s banom kao ministrcm predsjeidnikoim. Ujedno Je za- 
kljuceno, da Narodni Svet u Ljubljani i Narodno Vijece (po- 
krajinske) u Sarajevu, imadu glede osoba, koje ce uci u njih^vu 
pokrajinsku vladu, predsjednistvu Narodnoga Vijeca SHS u 
Zagrebu staviti predloge, o kojima ce ond'a predsjednistvo stvo- 
riti zakljucke. U sjednici od 30. novembra zakljuceno je, da 
autonomne zakone Hrvatske-Slavonije-Dalmacije i Istre moze 
ukidati samo Narodno Vijece. Doticnu pak odredbu treba da 
potpi'se vlada Narodnog Vijeca SHS, a ban je ima- kontra- 
signirati. 



265 

O'dnosaj pokrajinskih vlada, kao i toanske zagrebacke 
\nlade, prema centralnom Narcdnom Vijecu SHS, bio je stoga 
cesce predmet rasprava sredisnjeg odbora Narodnoga Vijeca. 
Premda su pckrajinske vlade nastojale da prosire svoju kompe- 
tenciju, Narodno je Vijece ipak te pokusaje znalo vazda odb.ii, 
brizno cuvajuci svoj suverenitet u drzavi SHS. Jediiakc; se 

• cesce raspravljalc i o kompetenciji mjesnih odbora Narodnoga 
Vijeca SHS i o njihovom odnosaju prenia novirn oblaslima. 
Odborii smatrani su samo kao moraine organizacije, koje ne- 
niaju prava da vrse ikakvu egzekutivnu vlast, da ne bi 
dcsle u sukob s autonomnim oblastima. Izbori su se imali sto 
prije provesti u opcinama i po gradoviima, i to na temelju opceg 
prava glasa, a poslije tcga imali su se ukinuti mjesni odbori 

•Narodnoga Vijeca. 

Medutim je stigao odgovor kraljevine Srbije, koja je 
s radoscu poizdravila i primila do znanja odluku hrvarskoga 
drzavnoga sabora cd' 29. cktobra i onu Narodnoga Vijeca od 19. 
i. mj. Drzavna vlada kraljevine Srbije izrekla je torn prilikotn 
zelju, da se sto skcrije proglasi i provede ujedinjenje drzave 
SHS s kraljevinom Srbijom.. Iz Beograda poslani su i neki 
narociti izaslanici (puko-vnici Antonijevic, Simovic i Milan 
Pribicevic), koji su imali da povedu usmene razgovore sa pre- 
zidijemi N. V. o nacinu, kako da se to uijedinjenje provede. i 
sam sreidisnji odbcr Narodnog Vijeca zelio je, da se ne odu- 
govlaci s tim vaznim ciuom. Neki clanovi sredisnjeg odbora 
N. v., narocito clanovi bivse hrvatsko^srpske koalicijj, ondu 
srpski clanovi N. V. iz Bosne i Hercegovine s Hrvatom' Dr. 
Alaupovicem, pa Dr. Simrak, neki clanovi Narodnog Vijeca iz 
Vojvcdime i Dalmacije, kao i neki clanovi, N. V. iz Slovenije 
(Dr. Kramer i drugi). stalno su izncsili razlcge na osnovu spo- 
Ijasnje i unutrasnje situacije drzave SHS, te isticali apsolutni 
imperativ, da se ujedinjenje sto priJe provedie., ako ne cemo 
da nam djelo revolucije bude ugrozeno od nasih neprijatelja 
spcl:a i iz unutra. Italija jei prekcracavala demarkacionu liniju 
u svim krajevima; Austrija i Madzarska prijetile su na gianl- 
cama, boljsevici prelazili su na teritorij nase drzave, dok su 
u nekim krajevima, narocito u Slavoniji i Podravini, ucestula 
pliackanja. Pored toga odredena mcbilizacija Narodnog Vijeca 
nije uspjcla kako valja i kako se zeljelo, pa ni uz najveco rev- 
novanje mjesnih pcvjerenika za narodnu obranu. Sve su te 
P'rilike odista morale zabrinuti Narodno Vijece, i ako su miiogi 
clanovi N. V. dokazivali, da se situacija rise odvise crnim bo- 
jama, i da se cini, kao da su neke nezgcdne prilike naumice 
tako udesene,^ da nuzno iz'bije sto veca zabuna u Nar .inom 
Vijecu. Ipak su svi clanovi Narod'nog Vijeca izrijeko'ni nagla- 
sivali, da se ujedinjenje ima sto prije provesti, samo su neki 
clanovi N. V., i to oni koji ce se docnije okupiti u »Hrvatskoj 
Zajednici«, pa Radic i neki Slovenci (na pr. Dr. Cankar i 



266 

drugi) isticali, kako ne valja previse z.uriti s tiim cinom, dok 
nemamo poruke od Jugoslovenskoga odbora (Dt. Trumbica) L 
od predsjednika Narodnog Vijeca Dr. Korosca, koji je bio. 
izaslan u inostranstvo, da tamo poradi sa Dr. Trumbicem oko 
priznanja nase drzave od strane Entente. Tako su u Narod- 
nom Vijecu vreimenom nastale razliote grupe, koje su medu 
sobom i u novinstvu raspravljale pitanje o buducem uredetiju 
nase zajednicke drzave (centralizam ill decentralizam) i o 
form] vladavine (republika ili monarhi'ja). Kadikad su u N. V., 
rasprave bile tako zestoke, da su neki poceli sumnjati cak i o 
tome, ne ticu 11 se razlike, koje su razdvajale pojedine grupe 
u Narodnom Vijecu, i omh temeljnih principa, na kojima je 
Narodno Vijece bilo sazdano. Ovako se stvorila jedna nepri- 
jatna atmosfera, koja Je snazno prijecila redovni i mucni rad 
sredisnjeg odbora Narodnoga Vijeca. Zbog toga su se na zelju 
predsjednika N. V. Svetoizara Pribicevii'ca, sve rede sastajale 
skupne sjednice sredisnjeg odbora Narodnog Vijeca, a preziJij 
je uzeo sam rjesavati razlicita pitanja, smatrajuci sredisnji 
odbor Narodnog Vijeca suvise glomaznim i sporim aparatom 
za brzu i potrebnu administraciju drzave SHS. Ovo je drzanje 
preizidija N. V. dobrza izazvalo razne kritike. Uslijed toga 
smatrane su pnstase ideje republikanske forme vladavine kao 
protivnici cak i same ideje narodnoga jedinstva. Ideju dua- 
lizma drzave SHS i kraljevine Srbiie, nazvao je PribiceviC 
s tim u vezi »pogibeljnim i razomim elementom' u Narodnom 
Vijecu«, i otvoreno izjavio, ako Hrvati misle tako stvoriti zajed- 
nicku drzavu, onda neka sebi stvore svoju »hrvatsku repu- 
bliku.« Pored tOiga on je i jaivno iizjavio, da ce odstupiti od 
predsjednistva N. V., pace i istupiti iz samoga Narodnoga Vi- 
jeca, ako protivna struja u sredisnjem odboru N. V. ne zabaci 
svoje stajaliste. 

Na sjednici sredlisnjega odbora N. V. dne 11. novembra 
citan je izvjestaj izaslanika za pomorsku flotu. Prema koncu 
spominje taj izvjestaj Dr. Coka i Buksega, da su izaslanici pri- 
godom intervencije kod inostranih faktora konstatirali, kako 
ovim faktorima nije jasno, kakav odnosaj postoji izmedu Srbije 
1 jugoslovenskih zemalja bivse Austro-Ugarske monarhije. Taj 
Dak fakat da prouzrocuje veliku konfuziju i znatne poteskoce,. 
buduci da nasa drzava SHS jos nije priznata od Entente. Vanj- 
ski je svijet o nama samo slabo informiran, sto nam je takoder 
od velike stete. Zbog toga da je neophodino nuzno, da se sto 
prije obrazuje jedna jedinstvena vlada za cijelu drzavu SHS 
i da se" sto prije osnuje informativni ured za inozemstvo. 

I odista, osim nekih prijateljskih i uljudnih depesa gene- 
rala Franchet d' Espereya, adimirala Gaucheta i poziva Cle- 
menceau-a, Housea, Lloyd Georgea i Orlanda na Krf u pitanju 
flote, Narodno Vijece nije inace nikakvog oficijelnog priznanja 
primilo ni od jedne Ententske drzave, osim Srbije, pace ni 



267 

odgovora na njegcvu zvanicnu notifikaciju od 29. oktobra. Da 
bi se dakle taj liezgodni polczaj popravio i da se drzava kod 
kuce sto jace konsolidira, a autoritet drzavne vlasti ojaca, 
stvoren je 14. novembra u sjednici sredisnjeg odbora N. V. ovaj 
zakljucak: »Pr©dsjednistvo vlade Narodtnoga Vijeca SHS u 
Zagrebu mora da sto prije stupi u dodir sa srpskom vladom u 
Beogradu gldde obrazovanja zajednicke vlade za citavu suve- 
renu drzavu SHS. Medu zajednrcke poslove spadat ce: pitanje 
zeljezmca, financija i vaniskih posala. No prije nego li se za- 
pocne s ovom akcijom, treba sacekati obavijest od . Jugoslo- 
venskoga odbora iz inozeinstva.« 

Medutim saobracaj s Jugoslovenskim osdborom nije bio 
gotovo nikakav. Depese nisu stizavale. Barem ih sredisnji 
od'bor Naroidnog Vijeca nikad nije saznavao. Samo se procuio, 
da je iz 2eineve stigla neka privatna dlepesa dopisnog ureda 
Jugoslovenskoga odbora s porukom, da su ondje obrazovali 
Jugcslovenski odbor i Dr. Korosec sa srbijanskom vladom 
(Pasic) i procelnicima srfbijanskih partija (Trifkovic, Drasko- 
vic, Marinkovic) zajednicku vladu za citavu dizavu SHS. AIL 
detalja o torn cinu nasih predstavnika u inozemstvu nije se 
nikako moglo saznati. No i iz Beograda stigla ie potvrda te 
vijesti, kuda je oficijelno dojavljena po ministru predsj/edniku 
Pasicu. Nekako u isto doba saznalo se jos i to, da vlada za 
Dalmaciju (Dr. Krstelj i Dr. Smodlaka) hitno urgira obrazo- 
vanje zajednicke drzavne vlade. Pored toga jos se procuio i 
to, da se bosanska vlada prikljuciia zahtjevu dalmatinske vlade. 
Slovenci opet takoder su sMili, da se obrazuje zajednicko mini- 
starstvo, jer da TaMjani sve dtublje prodiru u slovenacke kra- 
jeve. Srijem i Vojvodina — govordo se u sav glas — prijete se^ 
da 6e se direktno prikljuciti Srbiji, ako se dobrza ne provede 
ujedinjenje ; pace neka sluzbena lica da vec voide u torn cilju 
denutacije iz Srijema u Beograd. Tako je, u povodu svih tilh 
prilika, na sjednici sredisnjeg odbora N. V. od 20. novembra 
potpreidsjednik Dr. Ante Pavelid predlozio, da se u su- 
i)otu 23. novembra na pleiarnoj sjednici sredisnjeg odbora 
N. V. raspravi presni predlog dalmatinske vlade o privremenom 
jedinstvenom uredenju drzave SHS. Dalmatinska je vlada 
naime trazila, da se sto prije ucini brzi i odlucni korak u 
pravcu drzavnog ujedinjenja nasega naroda, kako bi se »'dok 
je jos na vrijeme, odvraMe stetne posljedice* danasnje razdvo- 
jenosti«, dok je Dr. C o r o v i c, tajnik za Bosnu i Hercegovinu,. 
izjavio, da je pritmio brzojavku, koJom se i bosanska vlada 
prikljuciia ovom dalmatinskom predlogu. Ujed^no je s ovim 
prihvacen i drugr predlog predsjednistva, da se brzojavnim 
putem pozovu iz inostranstva delegati Narodncg Vijeca SHS^ 
Dr. Korosec i Dr. Trumbic, u Zagreb, e bi Narodno Vijece in- 
formirali o vanjskom polozaju drzave SHS. Ako ne mogu 
sami da dodu, neka poslju svoje delegate. Prigodom ovoga 



268 

predlo'ga istace S. P r i b i c e v i c, da je slabost /Citave drzavne 
situacije u torn, sto se dosada nismo stavilii u uzi dodir s kra- 
Ijevinom Srbiiom i kraljevinom Crnom Gcroni, premda je vec 
u cbj,avi! Narodnoiga Vijeca od 19. oktobra receno, da se sto prije 
i'madu ucmiti odlucni korack Nasi delegati u inostranstvu da 
nemaju prava sklapati nikakovih obvezatnih ugovora s Enten- 
tinim vlastima u ime Narodnoga Vijeca SHS u Zagrebu. Oni 
se imadu samo informirati o iizvanjem polozaju. 

II. S j e d n li c a N a r o d n o g Vijeca 
d 23. n o V e m b r a 1918. 
Tako je dosla i glasovita sjednica sredisnjeg cdbcra od 
23., koja je svrsila 24. noverabra. S. Pr i b i c e v i c otvoTio 
itei sjednicu jednom introidukcijom o kritiicnomi stanju u nasim 
zemljama. Ako ne dode sto prije do sredena polczaja, rece, 
iTnat cemo u zemlji nereda. Prisutni srpski ministar Dr N i n - 
c i c poizvao je nato Narodno Vijece SHS u ime srpske vlade, da 
zajednickim sporazumom obrazuju viadu. Konstatiralo se, da je 
na sjednici prisutna potrebna vecina pravih clanov^ sredisnjeg 
odbora i njihovili zamjenika s pravom glasa, dafcle da je sjed- 
nica vrsna, da stvori pravovaljane zakljucke. Nasi izaslanici 
lialaze se u Parizu, a u Zenevi vec je postignut sporazum iz- 
medu Jugosloveinskoga odbora i srpske viade, da se osnuje 
zajedbiSka vlada. 

Poskje toga citali su se razliciti predlozi: dalmatinske vlade, 
Lukinica i druigova, Andeilinovica i drugova, Buksega i dru- 
;gcva, S. Radica i kcnaono Dr. A. Tresica Pavil'cica. 

a) P r e d 1 g z e m a 1 j s k e v la d e z a D a 1 m a c i j u. 
»Zivotni interesi nasega naroda zahtijevaju, osobito zbog 
obrane protiv Italije i zbog obezbijedenja poretka u zemilji, da 
se bezodvlacno provede ujedinjenje Srbije, Crne Gore i cije- 
loga ostailc'g etiiografskog teritcrija SHS u jednu drzavu, koja 
ce se sada zvati »D r z a v a S r b a, H r v a t a i SI o v c- 
n a c a,« doticno da se obrazuje zajednicka vlada, zajedinicki 
Parlamenat i rege'nstvo za citav nas narodni teritorij, Stvar 
t)i se dala ovako provesti: I. Narodtio Vijece SHS i predstav- 
nistvo kraljevine Srbije i Crne Qore imali bi svakc za sebe 
zakljuciti sjedinjenje uz uvjete pod II. 

II. 1. Izricito se pridrzava buducoj konstituanti pravo da 
■odredi: a) oblik drzavne forme "(monarhija ili republika) i 
o«ncvne zakcne drzave; b) ime drzave; c) drzavnu za- 
stavu; d) glavni grad drzave. 2. Do sastanka konstituante 
vrsit ce legislativii drzavne vijece SHS, kojemu ce pri- 
padati: a) evi clanovi Narodnog Vijeca SHS u Zagrebu; 
1)) 50 predstavnika kraljevine Srbije, sto ce ill odabrati 
Narodna Skupstina po dbgovcru sa tamosnjim politickim 
partijama; c) 5 predstavnika Crne Gore, koje ce oda- 
brati onamosnja Narodna Skupstina; d) 5 clanova Jugcslo- 



venskog Odibora u Londbnu, koj© ce izabrati clanovi plenuma 
toga od^ora. 3. Vladarska vlast pripadat ce do odluke konsti- 
tuante srpskom prestolonasljedniiku Aleksandru, koji ce se 
zvati Regent drzavie SHS. On ce po nacelima parlamen- 
tarne vladavine imeinovati ncvu vladu iz krila Drzavnoga Vi- 
jeca. 4. Drzavno Vijece SHS odredit ce na iprvoni' sastan'ku 
provizornu dirzavnu zastavu, vojnu i pomorsku, a do priznanja 
te zastave vijat ce se iz razloga shodnosti i zbcg sigurnije za- 
stite prctiv tudinskih presizanja kao drzavina . zastava ona 
kraijevine Srbije. 5. Sjediste vlade i Drzavnog Vijeca biti ce 
Sarajevo i tamo ce se imati da sastane konstituanta. 6. Cim se 
povrati mir i Ted u drzavi, vlada bit ce 'diuzna da provede 
izbore za konstituantu i d!a je odmali potom sazove. Izborni 
red za konstituantu odrediti ce Drzavno Viijece. 7. Vlada bit ce 
ovako sastavljema: jedan niinistar predsjednik, jed'an ministar 
spoljasnjili posala, jedan ministar unutarnjili posala, jedan mi- 
nistar vojni, jedan ministar pomorski, jedan ministar financija, 
jedan ministar za socijalnu skrb, jedan ministar za narodnu 
prosvjetu, jedan ministar za narodno zdravlje, jeidan ministar 
za prehranu i priVredii, jedan ministar za saobracaj, te 5 
(eventualno 7) drzavnih ta^nika, koji ce imati pravo glasa u mi- 
nistarskom vijecu i to: jedan za Srbiju, jedan za Hrvatsku i 
Slavcniju, jedan za Bosnu i Hercegovinu, jedan za Sloveniju, 
te eventualno jedan za Crnu Goru i jedan za Vojvodinu. 8. 
Drzavni tajnici su posrednici izmedu drzavne vlade i zemal'j- 
skih vlada u Beogradu, Zaigrebu, Ljubljani, Sarajevu i Splitu, 
te eventualno na Cetinju i u Novom Sadu. Na celu till zemalj- 
ski'h vlada stole guverneri (u Zagrdbu bam), koje imenuje Re- 
gent. Privremeno se pridrzava postojece adminisbrativno 
ustrojstvo i sadasnji organi zemaljskiih vlada, koje ce voditi 
uprava pojedmih zemalja, drzeci se opcih direktiva, sto ce ih 
prLmati od drzavnih tajnika za doticne zemlje (u sporazumu sa 
doticnim resortniim iministrom). Za djelovanje zemaljskili 
vlada odgcvomo je drzavno Vajece, Drzavna vlada, kojoj je 
osim davanja cpcih naputaka pridrzan i nadzor nad zemalj- 
skim viadama. 9. Poslovi spoljasnji, vojni, pomorski i financi- 
jalni, izuzeti su iz djelokruga zemaljskih vlada i' pridrzani is- 
kljucivo Drzavnoj vladi. 

III. Cim predstavnistvo kraijevine Srbije i Crne Gore 
te Narodno Vijece SHS zakijuce sjedmjenje \\ odobre uvjete 
pcd II., Regent ce sazvati na zasjedanje Drzavno Vijece i obra- 
zovat ce prvu drzavnu vladu. 

Z e m a 1 j s k a vlada z a D a I m a c f j u : 

Dr. Ivo Krstelj. Dr. Josip Smodlaka. 



•270 

b) Preidlog dira Lukinida i drugova. 

Raldi preciziranja naseg medunairoidtiog polozaja i radi 
unutrasnjeg konsolidovanja mislimo, da je od prijeke nuzde za 
Tiasu mladu drzavu, da stvorimo slijedeoi' zaklijucak: 

1. Proglaisuje se potpuno uledinjetnje citavcg jugosloven- 
■skog teritorija bivse austro-ugarske monarhije sa kraljevinom 
Srbijom i Crnom Qorom. 2. Da se ovo izrazi i da se moize uje- 
dinjenje i stvarno prcvesti te spremiiti konstituanta, koja ima 
da stvori definitivme odluke o ustrojstvu drzave, ima se cim 
prije stvoriti jedna vlada iz predstavnika kraljevina Srbije i 
Crne Gore te Narodnog Vi^'eca SHS. 3. Bazu za ove prego- 
vore u poiedinostima tvori Krfski pakt i preidlog, podnesen od 
vlade Narodnog Vijeda za Dalmaciju. 4. Da se obrazovanje 
jedne vlade, sto prije iiredi, iipucuje se predsjednistvo, da se 
od'mah stavi u licni dodir sa srpskom vladom u Beogradu i da 
se s njom uredi ovo obrazovanje te odmah nakon povratka 
sazove sredisnji odbor N. V. i predlozi dogovorene zaklju^ke 
na odobrenje. 

Dr. Edmund Lukinie Dr. Ivo Krstelj 

Vojislav Sola Dr. Vjekoslav Kukovec 

c) P r e d 1 o g dra Andelinovica i drugova. 

I. Narod'no Vijece SHS prema svojim dosadasnjim zst- 
kljuccima i preroa svojemiu uvjerenju izjavljuje pctpunu sprem- 
nost, da sa Srbijoim i Crnom Gorom obrazuje jednu jedinstvenu 
drzavu svih Srba, Hrvata li Slovenaca ma cijelcm njihovom 
etncgrafskom teritoriju. 

II. Narodno Vijece SHS hode da se za zajednicke po- 
slove privrememo obrazuje zajednicka vlada i stvori zajed- 
nicka legislativa za cijeli narodni nas teritorij, na nacelu pot- 
puue ravnopravnosti sviih Srba, Hrvata i Slovenaca. 

III. Narcdno Vijece SHS ne smatra se ovlastenim', da 
samo kao predstavmistvo jednoga dijela cijeloga naroda obra- 
zuie vladu za sva tri plemieua u drzavi SHS, te u Srbijr i Crnoj 
Oori. Zato prema nacelu plemenske ravnopravnosti Srba, 
Hrvata i Slovenaca izabire delegate, koji 6e u svrhu obrazo- 
vanja zajeduicke vlade bezodvlacno stupiti u pregovore sa 
opunomocenim predstavnicima srpskog naroda i pregovarati, 
iskljucivsi svako majoriziranje. Posljedak ovoga rada pred- 
Jozit ce delegacija plenumu Narodnog Vijeda na odobrenje. 

Zagreb, 23. studenoga 1918. 

Dr. Andelinovi^, Dr Cankar, Dr. Barac, Dr. Pogacnik, 

Dr. Krnic, Remec, Dr. Winterhalter, Dr. Smodej 

Spiii5i6, Dr. Surmln. 



271 

d) Pre d log Stjepana Radi(3a. 

Etnografski jedinstveni, sa historiskim, kulturnjm i poli- 
tickim razvojem na tri plemena podijeljeni narod Slovenaca, 
Hrvata i Srba, stvara na temelju narodnoga jedinstva i narodno- 
plemenske ravnopravnosti zajednicku saveznu drzavu na ci- 
jelom svojem etnografski neprekinutom podrucju, s ovim pri- 
vremenim uredajem: 1. Vrhovnu vlast u zajednickoj saveznoj 
drzavi imadu tri regenta, a to su srpski nasljednik prestolja, 
hrvatski ban i predsjednik Slovenskoga Narodnoga Sveta. 2. 
Regenti imenuju zajednicku saveznu vladu, koju sacinjavaju 
tri ministra: za vanjske poslove, za narodnu prehranu i narodnu 
O'branu. 3. Ovo zajednicko savezno ministarstvo odgovcrno 
je narodnome ili vrhcvnome vijecu Slovenaca, Hrvata i Srba, 
a koje srpska Narodna skupstina, hrvatski drzavni sabor i slo- 
venski Narodni Svet biraju po 10 clanova, bosanski sabor 4, 
crnogorska skupstina i dalmatinski sabor po dva, Vojvodina i 
Istra DO 2 clana. 4. Za sve poslove, koji nisu izricito pridrzani 
zajednickoj saveznoj vladi, postoje drzavne auto'nomne vlade 
za Sloveniju, za Hrvatsku, te za Srblju i Crnu Goru, te po- 
krajinske vlade za Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciiu i za Voj- 
vodinu. 5. Drzavne, doticno autonomne pokrajinske vlade, od- 
govorne su doticnim saborima, Narodnim Skupstinama i Na- 
rodnim Vijecima ovako: slovenska vlada sloveinskom Narod- 
nom Svetu, hrvatska vlada hrvatskom saboru, srpska vlada 
srpskoj Narodnoj Skupstini, bosanska vlada bosanskomu, dal- 
matinska dalmatinskom saboru, vojvodanska vlada Narodnom 
Vijecu za Vojvodinu. 

Stjepan Radic. 

e) P r e d.l o g d r a. A. T r e s i c a-P a v i c i 6a. 

I. Odobrava se i usvaja Krfska deklaracija. II. Sredi- 
snji odbor Narodnog Vijeca SHS polazi bezodvlaono u Beo- 
grad, da skupa sa srpskom vladom izabere zajednicku vladu za 
cijeli etnografski teritcrij naroda SHS. Tako izabrana vlada 
vodit ce sve poslove, dok je ne zamijeni vlada izabrana iz kon- 
stituante. 

Zagreb, 2S. studenoga 1918. 

Dr. A. Tresi6-Pavici<5. 

f) Predlog sociialista. 

U ime jugoslovenske, kao i socijalisticko-demckratske 
stranke u Hrvatskoj i Slavoniji te u sporazumu sa drugovima u 
Srbiji, slobodni smo dati ovu izjavu: 

Ml uvidamo, da vanjski i unutarnji politicki polozaj na- 
roda SHS bezuvjetno zahtijeva jedinstveni privremeni Par- 
lamenat, jedinstvenu vrhovnu vlast i zajednicku vladu. Ali 
kao nacelni pristase republikanskog drzavnog oblika izjavlju- 



272 

jemo, da ne mozemo glascvati za to, da se vladarska vlast,. 
makar i privremeno, do odluke kcnstituante povjeri clanu bilo 
koje d'inastije, nego da ibi se vrhcvna vlast do tcga dana povje- 
rila direktoriiu od tri lica, koji ce izabrati drzavno vijece SHS. 
Polazeci sa stanovista, da jedina konstitiianta ima odlucit o dr- 
zavnom obliku idrzave SHS, te da konstituanta mora biti pravi 
i potpuni izrazaj teznje tih slojeva i svrh! pclitickih struja nasega 
naroda, zahtijevamo, da se zajamci na citavom teritoriju dr- 
zave SHS puna sloboda politickog djelcvanja, kako strankama, 
tako i pojedincima za svcja iQpliticka, ekoncmska i socijalna 
nacela, te da se izbori za konstitiiantu provedu na osnovu sve- 
cpceg, jednakog, izravnog i tajnog prava glasa sa zastitom ma- 
njina za sve mu'ske i zenske drzavljane sa navrsenom 20. go- 
dinom. Uz ovo ogranicenje prihvacamo predlog zemaljske 
vlade za Dalmiaciju kao podlogu specijalne debate. 

U Zagrebu 23. studenoga 1918. 

Vilim Bukseg, Svetozar Delic, Edbin Kristan. 

Debata u sredisnjem odboru. 

Raspravu o podnesenim predlczima za nacin ujedinjenja 
drzave SHS sa kraljevinom Srbijom, ctvorio je Dr. L u k i n i c, 
obrazlazuci predlog svoj i svcjih drugova. Prijeka je nuzda da 
stvorimo zajedniicku vladu. Situacija je takova, da se dalje 
ne ce moci izdrzati. Mora da stupimo sto prije u savez sa 
Srbijom i Crnom Gorom. To je rjesenje samo provizorno, a 
konacno rjesenje nalazi se u rukama konstkuante. S. R a d i c 
obrazlaze svoj feudalisticki predlog. Dr. A 'n d e 1 i n o v i c i 
Dr. C a n k a r zauzimaju se za predlog svoj i drugova, koji se 
cini kaoi sredina izmedu predloga Lukiniceva i Radiceva. 
C a n k a r naglasuje, da Slovene! csnivaju svii svoju snagu na 
'vojim organi'zacijamai. Samo idemokratska misac je nas 
temelj. Glavno je da budemo slobodni i zadovcljni. Dr. T r e- 
Sic-Pavicic istice svoj predlog i pctrebu brzoga rada. Ma- 
joriziranja ne ce biti. Vlada treba da bude obrazovana prema 
broju stamovnistva Slovenaca, Hrvata i Srba. Ne delegati, vec 
citavi sredisnji odbor N. V. ima da putuje u Beograd, da so 
stavi u dbdir sa sr-pskcm vladcm o obrazovanju zajednicke 
vlade za sve zemlje. V. B u k s e g trazi na osnovi svcga 
predloga jaku ruku, fizicke sile, ne deklaracije, formule. Tra- 
zimo ujedinjenje uz garancije, d'a svatko radi po svojoj slo- 
bod'uoj savjesti. H r v o j je protiv svih predloga, koji idu za 
tim, da se cbrazuje zajednicka vlada. Gledcm; na nutarnji po- 
lozaj vidimo, da ie potpuni mir i red, svaki dan je situacija 
Ijepsa. Na vanjski pclozaj ne ce zajednicka vlada ni malo upli- 
visati, jcT se Talijani ne ce povuci iz okupacionog pcdrucja, niti 
ce Ententa naprec^ac priznati nove drzave. On imade subjek- 
tivni utisak, da prodiranje Talijana krije u sebi stanovitu zaku- 



273; 

ihsnu ix;iitiku. Dr. K u k o v e c dokazuje potrebu zajeidnicke 
vlade zbog pogiibli Talijana. Jugoslovenska ideja mora da st; 
prakiicki provede. Oni, koji su sposobni, dobit ce hegemoniju. 
u ruke. Interest pojedinih plemena i poliitikai fraza je daiias. 
sitnicava, Kris tan Je iz priucipa protiv monarhije, a zit. 
republiku. Treba da izvreiino ujedmjenje, sto smo ga davno 
zeljeli. Mjesto Regenta neka se sastavi direktorij. Sarajevo 
ue moze biti prestolniccm drzave, jer je nezgcdno po svon. 
geografskom polozaju. Konstituanta se mora raspisati jedan. 
injesec iza pocetka mirovnih konferencija. Ako konstituanta 
zakljuci repufbliku, neka bude republika. Dr. 2 a r k o M i I a- 
dinovic polemizira protiv Hrvoj^i. Ako se sa iirvatske 
strane bude ovako govorilo, onda ce njegova stranka trazitk 
i/rikljuicak Srijema, Backe i Banata izravno Sr'biji. Dr. R i b a r 
ne boji se Srba, nego tudina. Danas smo res nuUius. Tre-- 
bamo krov iii^d glavoni, to jest zajednicku vladu. Progla- 
senje drzave SHS suverenom drzavom 29. oktcbra, zo\ai Tali- 
janl komicnom operetom. Mora da smo za mcnarhiju, jer smo- 
nezreli za repubiiku. Ne treba se bojati srpske begemonije- 
Njemu je konacno svejediio; on inoze biti i Srbin. Dr. P a- 
v e I i c govori o organizaciji Narodnog Vijeda. Brza akcija 
bez sporazuma sa Jw^cslovenskim odborom nije nuzna, jer to 
ne trazi ni nutamij ni vanjski polozaj. Ni nut'arnii ni vanjski 
polozaj ne srnije uostalom na nas izvo^liti terora, da mi ova- 
kove akcije preko noci zapocinjemo. Svakako se mora sta- 
viti u sporazum sa nasim izaslanicima u iaiozemstvu. Kriti- 
zira dra. 2aTka Miladinovk;a, koji se stavio u opreku s temelj- 
nim stanovi.stein, na kojem io sagradeno Narodno Vijece SHS.. 
Danas su nniogi od onih, koji su priie tjerali oportunisticku po- 
Htiku, postali grlati. On prosvj&duje u ime svoje stranke 
protiv ovakova rjesenja unutamje^a odtiesaja i izjavljuje, da 
ce u torn smislu povuci konsekveiicije. Dr. Dusaii Peles 
pobija separalizam. Dr. Kramer istice talijansku pogibao. 
Talijani ocekuju, da ne ce biti jedna, nego vise jugoslovenskih 
drzava. Karlo Habsburski jos se nada dobiti nas u svoje ruke.. 
Dr. S i m r a k govori o potrebi narodnoj^a jedinstva i kriti- 
zira strancarstvo radikalnih lirvata, Slovenaca i Srba. Pitanje 
monarhije i re^mblike je samd formalne n^ravk Glavno je unu- 
traSnja izgradnja drzave, da bude demokratska, gdje kralj nije 
nista drugo nego nasljednji predsjednik republike. Glavno je 
za nas pitanje agrarno, pitanie kolonizacije, pitatije banaka. 
Svi smo ml za federali?;am, ali iu pitanje, kakav f eider alizam 
treba da prihvatimo. Federaiizam nacionalni sa drzavnim gra- 
nicama je apsolutno nemoi^uc. On se zauzima za unutarnje 
uredenje, kako ga je snovao pokojni Dr. Krek. To je eko- 
nomsko-kulturnii federalizaTn. Jaka nam je centralna zajed- 
nicka vlada nuzna. Bez nje ne mozemo rijesiti agrarnog i fi- 
Tiancijalnog pitatija, kao ni ono obrane i prehrane. Dr. B a r ae 
imma u zastitu Jugoslovenski odbor u inostranstvu protiv nekih 

18 



274 

nedoistojnih prigovora. Istice rijegove zasluge, narocito pred- 
sjednika Dra. Trumbica. Dokazuje, da bez njih, koji najbolje 
znadu spoljasnju situaciju i koji su stvorili Krfsku deklaraciju, 
ai i sada neku zajednicku vladu u Zeiievi u sporazumu sa srbi- 
janskim strankama, da bez njih ne bismo smjeli rje^avati pitanje 
naseg buduceg: drzavnog uredenja. Sto, ako su oni vec stvorili 
zajednicku vladu, zar mi da; ovdje drugu stvaramo? Ako 
se sredisnji odbor N. V. odluci, da pode u Beograd, treba da 
prije svega nastoji, da dode u beizzicni dogovor sa Jugosloven- 
skim odbofom. Jed^ako treba da se pitanje uredenja drzave i 
zajednicke vlade rijesi ne samo sa kraljevskom vladom Srbije, 
nego u prvom redu sa strankama srbijanskim, jer je jedino to 
demokratski. Ako pak idu u Beograd samo neki delegati, treba 
da im sredisnji odbor dade to^an naputak, kako i sto da rade, 
1 punomoc dokle mogu da idu. Zajednickat vlada i unutra§nje 
provizorno uredenie drzave SHS valja da se rijesi na osnovi 
sporazuma svih kompetentnih faktora, a he po volji kcje 
stranke. Majoriziranje, hegemonija i teror, treba da su u 
principu iskljuceni, jer inaoe nema postene i iskrene veze od 
prvoga pocetka, a neiskrenost i zakulisne spletke u pocetku 
nasega ujedinjenja, mogu da budu kobne po nas kasniji razvoj 
i po na§e zajedniCko zivljenje. Svakako 6e sve to biti 
provizorno, jer konstituanta mora da kaze posljednju rijec. 
Konacno crta Dr. S m o d 1 a k a opse^no nas unutrasnji 
i vanjski polozaj, koji nuzno trazi, da se sto prije orga- 
mzuje zajednicka vlada za sve nase zemlje u jednoj jedin- 
stvenoj drzavi. Svoje zasluzne delegate u inozemstvu ne smi- 
jemo desavuirati. All oni ce rado pristati na sve sto cemo mi 
zakljuciti, jer je zajednicka vlada u jedinstvenoj drzavi na demo- 
kratskoj osnovi, i njihova ideja. — Predlaze potom, da se oda- 
bere odbor od 7 Ilea, kojemu ce se predati svi prediozi, 
pa i Smodlakin, za koji rece, da je kompromisni -nacrt, te se 
moze u detaljima mijenjati. Odbor neka jos danas izradi kom- 
promisom jedan zajednicki predlog, o kojerpu ce se onda tajno 
glasovati u sredisnjem odboru jos danas poslije pcdne. Taj je 
predlog prihvacen, a u odl3or izabrani su: Dr. Pavelic, 
S V e t z a r P r i b i c e v i c. Dr. C a n k a r, Dr. S m o d 1 a- 
k a, V i 1 i m B u k s e g, H a m i d S v r z o, Dr. D r i n k o v 1; c. 

Vedernja sjednica. 

Na vecernjoj sjednici Narodnog Yijeca SHS, odabrani 
odbor od sedam lica iznosi ovaj 

Zakl juc ak. 

»Narodno Vijece SHS u skladu sa svoiim dosadaSniim za- 
kljuccima t prema izjavi vlade kraljevine Srbije, prcglasuje 
ujedinjenje drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, obrazovano na 
cijelom neprekinutom jugoslovenskom' podrucju bivse austro- 



275 

ugarske monarhije sa kraljevinom Srbijom i Crnom Qorom u 
jedinstvenu drzavu Slovenaca, Hrvata i Srba, te izabire odbor 
od 28 lica s punom ovlascu, da u spcrazumu sa vladom kralje- 
vine Srbije i predstavnicima sviju stranaka u Srbiji i Crnoj 
Gori, bezodvlacnc provede organizaciju jedinstvene drzave 
prema prilozeiiim zapisnicima. Dcticne zakljucke ratificirat ce 
na prvom sastanku Drzavno Vijece, kojemu 6q pripadati uz 
predstavnike kraljevine Srbije i Crne' Gore svi clanovi Na- 
rodnog Vijeca SHS u Zagrebu, pojacani s predstavnicima iugo- 
sloveriskog odbcra. U odbor, koji ce izvrsivati gcrnje naloge, 
biraju se: Dr. B a r a c Franjo, Dr. C a n k a r Izidor, Dr. C a- 
b r a j ic Luka, Dr. D r i n k o v i c Mate, O r d i c §cepan, Dr. 
H r a s n i c a Halid, K o r a c Vitomir, Dr. K o r o s e c Antun, 
Dr. K r am e r Albert, Dr. K r i s t a n Anton, Dr. L a g i n i a 
Matko, Dr. L o r k o v i (^ Ivan, Dr. L u k i n i c E d o, Dr. L 3 u- 
b i b r a t i c Save, Dr. P a 1 e c e k Ivan, Dr. P a v e 1 i 6 Ante, 
Dr. P e t r i c i c 2ivko, Dr. P o p v i <S Du§an, P r i b i 6 e v i c 
Svetozar, R a d i <5 Stjepan, Dr. S m o d 1 a k a Jozo, S t a j i c 
Vaso, Dr. S u n a r i c Jozo, S v r z o Hamid, Dr. § i m r a k 
Janko, Sola Vojislav, Dr. T r e s i c-P a v i c i c Ante, Dr. 
T r u m b i c Ante. 

Clanovi cdbora ako sii zaprijeceni, ovla§teni su imeno- 
vati sebi zamjenike pismenoni punomoci.« 

' K tomu predlozi odbor na prihvat naputke za delegate, 
koji glase: 

»1. Konacnu organizaciju neve drzave moze odrediti 
samo sveopca narodna ustavotvorna skupstina svega ujedi- 
njenoga naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, sa vednom od dvije 
tredine glasova. Konstituanta mora se sastati najkasnije §est 
mjeseci poslije sklopljena mira. Izrijekom pridrzava se kon- 
stitiianti pravo, da odredi: a) Ustav, razumijevajuci ovdje na- 
rocito drzavnii formu (monarhija ili republika), unutrasnje dr- 
zavno ustrojstvo i osnovna prava drzavljana; b) Drzavnu za- 
stavu; c) Sjediste vlade i dru'gih drzavnih vrhovnih organa. 

2. Do sastanka konstituante vrsit 6e provizorno zako- 
nodavnu vlast Drzavno Vijece. Drzavnom Vijedu pripadaju: 
-a) Svi clanovi Narodnoga Vijeca u Zagrebu, koji ce se nadopu- 
niti sa 5 clanova jugoslovenskoga odbora u Londonu; b) raz- 
mjerni broj predstavnika kraljevine Srbije, koje 6e odabrati 
Narodna Skupstina u dogovoru s tamoSnjim pclitickim stran- 
kama; c) razmjerni broj glasova predstavnika Crne Gore, 
koije ce odabrati onamosnja Narodna Skupstina. 

3. Drzavno Vijece Srba, Hrvata i Slovenaca odredit ce 
na prvom sastanku provizornu drzavnu zastavu i pomorsku. 

4. Vladarsku vlast vr§it 6e do odluke konstituante kralj 
Srbije, odnosno prestolonasliednik Aleksandar, kao Regent dr- 
-zave Srba, Hrvata i Slovenaca. Regent je neodgovoran 



276 

Drzavnom Vijedu; on pola^e zakletvu pred DrzavniiiB 
Vijecem. On ce po na^elima parlamentarne vladavine ime- 
novati vladu, koja uziva pcvjerenje Drzavnog Vijeca. On ima 
, pravo zakonodavne inicijative i sankcije. Drzavno Vijece se 
moze odgoditi samo vlastitim zakljuckom, a ne moze sei ras- 
pustiti prije sastanka kcnstituante. 

5. Provizorno sjediste drzavne vlade i Drzavnog Vijeca. 
odredit 6e se sporazumno. 

6. Drzavno ce vijece biti duzno da provede izbore za 
konstituantu i odmaii ju zatim sazvati. Izborni red za konsti- 
tuantu odredit ce Drzavno VijeCe na osnovu opceg, izravnog^ 
proporcionalnog i tajnog prava glasa sa zastupstvom manjina. 

7. Drzavna vlada, odgovorna Drzavnom Vijecu, upravljat 
<je drzavnim poslovima, pa ce biti sastavljena od ministra pred- 
sjednika i ministra za sve drzavne uprave, te od 7 drzavniii. 
tajnika, koji ce iimati mjesto i glas u mmistarskom Vijecu, i to 
jedan za Srbiju, jedan za Hrvatsku i Slavoniju, jedan za Ek)snu 
i Hercegovinu, jedan za Slavoniju, jedan za Dalmaeiju, jedan. 
za Crnu Goru i jedan za Backu, Banat i Baranju. Drzavni 
tajnici imadu zastupati interese svoje zemlje u drzavnoj vladi,. 
pa, predlazuci drzavnoj vladi predloge zemaljskili vlada, imaju 
paziti, da se tim predlozima ne vredaju ni zakoni ni drzavnE 
interesi. 

8. Poslovi' spolja§nji, vojni, pomiotrski, dirzavne financije,. 
poste i brzojavi izuzeti su iz djelokruga zemaljskih, odnosno^ 
pokrajinskih vlada, i pridrzani iskljucivo drzavnoj vladi. Druge. 
poslove vode zemaljske, odnosno pokrajinske vlade u auto- 
nomnora djelokrugu, po uputama i pod madzorom drzavne 
vlade. 

9. U autonomniim poslovima vrse nadzor nad zeraaljskcm: 
vladom zemaljski sabori, odnosno pokrajjnska ce se vijeca sa- 
staviti po dogovoru stranaka dot'cne pokrajine. Ne postigne 
li se sporazum, odlucit Ce Drzavno Vijece. Na celu pokrajin- 
skih vlada stoje predstojnici, a u Zagrebu na ,celu zemaljske 
vlade ban, koje imenuje vladar, odnosno Regent, na predlog 
zemaljskih sabora, odnosno pokrajinskih vijeca. 

10. Zemaljskim vladama doznacivat ce pottebita finan- 
cijalna sredstva drzavna vlada u okviru drzavnog proracuna„ 
prihvaCena od Drzavnog Vijeca. 

11. Na snazi ostaju svi dosadanji zakoni i drugi propisi^ 
isto tako i organizacija sudova, pa dosadasnje administrativino 
ustrojstvo i sadasnji organi zemaljskih vlada. 

Rasprava o ovim zakljuccima. 

U raspravi o zakljucku za organizaciiu jedinstvene drzave^ 
prvi progovori R a d i c, koji je prigovorio mnogim stavkama 
J tockama. Dr. Dusan Popovic pobija legitimisticki prin- 



277 

cip drzavnog prava, jer razaira narodno jedinstvo i jer je protiv 
nacionalnog principa jedinstva svili triju plemena. Drzavo- 
pravne teorije jesu imperijalizam jednoga plemena protiv na- 
*cionalizma cijeloga naroda. Strani svijet je za Jugosraviju, a 
ne za pojedinacna nasa prava. Pod cvakim legitimitetom sa- 
Jcriva se separatizam. Federacija je nemoguca. Dr. P o g a c- 
nik prihvaca podneseni'zakljucak i naputak delegatima u ime 
svoje stranke. B u k s e g u ime socijalnih demokrata izjav- 
Ijuje, da sc ne slaze s onom tockom, koja govori o regentstvu 
jdrzave SHS, jer se time stvara neki prejudic za monarhijsku 
buducu uredbu drzave. Dr. D r i n k o v i (5 tumaci poblize na- 
putak dat delegatima i dckazuje, da se Hrvatima islo dalje u 
susret, nego li dopusta nacionalni princip. Hrvatska, Sla- 
vonija i Dalmacija sa Bosnom i Istrom nastupaju ovdje kao sa- 
mostalna jedinica prema zemljama kraljevine Srbije i Crne 
<jore. Jugoslovenske zemlje bivse Austro-Ugarske monarhije 
posve su koordinirane u pregovorima s kraljevinom Srbijom i 
Crnom Qorom. Autonomija Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 
Jie samo da nije unistena, nego je kud i kamo prosirena. Mi 
ne osnivamo ni Velike Srbije, ni Velike Hrvatske, ni Velike 
iSlovenije, nego veliku, jaku i mccnu jugoslovensku drzavu. 
'Moramo ipak glasno priznati, da je srpska kraljevina izasla u 
ovome ratu pcbjednicom, a mi da smo pobijedeni. Razum i 
postenje nalaze svakom patrioti, da u ovim velikim momen- 
tima istupi za narodno i drzavno jedmstvc. Dr. 2 i v k o P e- 
tricic razumije potpuno ideologiju Stj. Radica i njegovu 
borbu za hrvatsko drzavno pravo i hrvatski sabor. Sa kralje- 
vinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijo-m imade se postu- 
pafi kao sa samostalncm jedinicom, koja ulazi u jugoslovensku 
drzavu. I on je za to, da se sazove hrvatski sabor i da ratifi- 
cira danasnji zakljucak sredisnjega odbora N. V. To ce istina 
biti samo formalnost, all je potrebito, da se ta formalnost ucini. 
H r V j polemizira sa drom. Pcpovicem. Ortodoksni drza- 
voslovci shvacaju hrvatsko drzavno pravo oyako: stari je i 
nerazorljivi zahtjev hrvatskog naroda, da zivi u svojcj suve- 
renoj i samostalnoj drzavi. Ovdje stoje sebi nasuprot dva pro- 
tivnika: pristase federacije i centralizacije. Njemacki je narod 
ujedinjen pomocu federacija. Zasto ne bismo i mi bili na taj 
nacin u jedimjeni ? Dr. 2 a r k o M i 1 a d i n o v i c potpuno pri- 
hva<^a u ime svoje srpske radikalne stranke izneseni predlog 
odbora. Dr. B a r a c drzi, da ovaj cas ratifikacija hrvatskog 
sabora nije has nuzna, jer je hrvatski sabor prenio vlast svoju 
na Narodno Vijece po predstavnicima svojih stranaka u raz- 
mjernom broju; on ne bi dakle mogao desavuirati zakljucak 
Narodnoga Vijeca. Naprotiv drzi, da bi se srpska skupstina 
apsolutno morala sastati i te nase zakljucke prihvatiti, ili bi 
l)arem morala da izabere svoje delegate, koji bi s nasim dele- 
gatima proveli ove zakljucke. Pored toga — ako su samo 
delegati s jedne [ s druge strane — valjalo bi, da plenum hr- 



vatskoga sabora i plenum skupstine kraljevine Srhije i plenum 
skupstine Crne Gore ratificiraju djelo ovih odabranih delegata. 
Dr. Smodlaka misli, da se prema kraljevini Srbiji postupa 
kao i prema Hrvatskoj. Sto se tice bana, on je dosad bio biran 
po tudem vladaru, dok bi za provizorna vladanja bio imenovan 
po jednom dcma<5em vladaru na predlog sabora kraljevine 
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Provizorna vlada ne ce biti 
odobrena tako d^go, dok je ne odobri lirvatski sabor. 

Na koncu sjednice, oko 10 i po sati nocu, prihvacen je 
gornji predlog sedmorice danova i prilozeni naputak u cilelosti. 
Protivu su glasovali samo Radic i Hrvoj, dok su, uz re- 
zervu glede regentstva glasovali za predlog i naputak i Dr 
P e t r i c i 6 i sccijalisti Korac, Bukseg i Kristan. Na 
svrsetku sjednice predlozio je Dr .B u d i s a v 1 j e v i c, da se 
gore odabranim delegatima za Beograd prikljuci kao delegat 
jo§ [Dr. S i m r a k od grupe oko »Novina«. I to je prihva(5eno, 

Odlazak u Beograd. 

Dne 25. studenoga drzale su se sjednice o financijskim 
pitanjima, te je zakljuceno, da se delegatima za Beograd pri- 
kljuce i strucnjaci u gospodarskim i financijskim pitanjima. 
Predlog Dr. Lorkovica o neizavisnim fiinancijama pao je, 
jer su po »Naputku« financije zajednicke. Raspravljalo se i o 
agrarnom pitanju, te je zakljuceno, da se bira odbor od cetvo- 
rice (Dr. Petricic, Dr. Poljak, Korac i Dr. Barac), koji ce do- 
nijeti predlog o rjeisenju agrarnog pitanja, koje je odmah nakon 
19. oktebra potakifuo u presidiju N. V. Dr. D r i n k o v i c. 

Dr. Andelinovid pita predsjednistvo N. V., kakve ce 
korake poduzeti protiv Dr. 2arka Miladinovica zbog njegova 
predloga pripojenja Srijema Srbiji, jer taj se prctivi temeljnim 
principima Narodnog jedinstva. Isto tako pita, sto misli po- 
duzeti protiv Stj. Radica, zbog njegova haranguirajucega go- 
vora na skupstini od 25. novembra 1918. — Zakljuceno je sve 
to potanko ispitati i rezultat iznijeti na sutrasnjoj sjednici. Dr. 
Andelinovic, Dr. V. Corovic, Wilder, Dr. Kramer i Dr. Simrak 
stavljaju predlog o novinarskoj cenzuri zbog pisanja »Malih. 
Novina«. I o tome ce s& sjutra raspravljati. 

Glede polazka u Beograd predlaze se, da se pode sto 
prije, odmah, dakle u srijedu 27. novemfbra, narocitim vozom. 
Dr. Barac se tomu protivi, jer u Beogradu nema clanova 
srpske skustine, ni cijele vlade, a nemamo jos obavijesti ni od 
Jugoslovenskoga odbora. Sto cemo tamo badava, a biti- na 
teret gradu, koji ie toliko stradao u ratu. Iza duge cesce pre- 
kidane debate, kad je pao predlog, da u Beograd odmah podu 
tek nekolicina, na pr. tri delegata, pa da ostale pozovu, kad 
budu ondje skupstinari i vlada i Dr. Trumbic sa Dr. Koroscem,, 
izjavi S V e t o z a r P r ib i c e v i d, da se bez ovih po Barcu 
spomenutih faktora naravno ne moze ni§ta definitivno zaklju- 



279 



citi, ali po§to vecina delegata zeli, da se odmah pode, nenia 
razloga, da ne bismo isli, to vise, §to <^e svr ovi faktori i onako 
ved za koji dan biti .u Beogradu. 

Zapravo se vedina Sredisnjeg Odbora, jer je bilo ve6 oko 
10 sati nocu, razisla — to je bilo 26. novembra uoci odlaska 
— u uvjerenju, da je zaklju^eno, da se u srijedii, sutra, ne 
ide. Ali se ostatak ^lanova sredisnjeg odbora, pristasa Sve- 
tozara PribiceviCa, ubrzo opet sakupio u maloj saborskoj dvo- 
rani, i ovi zakljucise ogromnom vecinorn glasova, da se pu- 
tuje sutra dne 27. novembra u 9 sati narccitim vozom u Beo- 
grad. — Ban Mihalovi(i i povjerenicr Buk§eg i Dr. 
Budisavljevic vodit ce za odsustva Dr. Pavelica i Pribi- 
6evica prezidij sredisnjeg odbora Narodnoga Vijeca. Njima 
se prepustilo, da proglase ili rijese neka pitanja, sto su bila 
posljednjih dana na dnevnom redu; na pr. agrarno pitanje, ili 
pitanje o titulama, pa neka pitanja, koja interesuju seljake i 
radnike itd. Stj. RadiCa osudili su vecinom glasova, da se zbog 
njegova huskanja stavi seljackoj stranci na dispoziciju i da se>- 
Ijacka stranka na mjesto njega izasalje u Narodno Vijece ko- 
jega drugoga svoga clana. — Dr. Trumbi6a obavijestilo se o 
zakljuccima od 21. novembra i pozvalo, da dodu sto prije on I 
Dr. KoroSec u Beograd. 

Oko 11 sati nocu svrsena je ta, zapravo posljednja sjed- 
nica sredi§.njeg odbora Narodnoga Vijeca, i jos iste noci, za 
koji cas, brzali su glasnici od kuce do kuce do pojedinih de- 
legata, kcjih nije bilo kod zakljucka sjednice, da ih obavijeste, 
kako sutra u jutro treba da su na kolodvoru spremni za polazak 
u Beograd. 

I doista, 21. novemibra oko 10 sati izjutra, odvezao je 
narociti voz odabrane delegate i financijske strucnjake u Beo- 
S^rad. Njima se^prikljucio i kurir Jugoslovenskoga odbora, 
Rudolf Oiunio, koji je tog jutra prispio iz Pariza, da obavijesti 
Narodno VijeCe o najnovijim dcgadajima u inostranstvu. Put 
je bio dug i sumoran. Gusta magla prekrivala je slavonsku 
ravnicu, kroz koju se voz dosta sporo vukao. U Vinkovcima 
unisao je u kola prezidija i Dr. Pale6ek, koga nije bilo u Za- 
grebu za citavo vrijeme revolucije i rada Narodnoga Vijica^ 
Oko 11 sati no6u doSli su delegati u Zemun,gdje su sveiano 
docekani, banketom pocasCeni od tamoSnjega odbora Narcdnog 
Vijeca, a 28. oko 11 sati prevezla ih je lada u Becgrad, gdje 
su bill vecano i odusevljeno primljeni na pristanistu uz poz- 
dravne govore, pjevanje triju himma i u svecanoj povorci 
otpradeni u Orand Hotel, gdje su bili gosti grada Beograda. 
Narocito su beogradski gradani veselo pozdravljali mnoge 
svoje stare znance. 

Zastupoiici vlade takoder su docekali delegate i redovno 
je koji od njih boravio s njima za vrijeme dorucka ili veccre. 
Za dva dana poCeli su i razgovori sa vladont (Protid, Nincid, 



:280 

Ljuba Jovanovic), koji su Kioveli do adrese od 1. decembra 1918. 
i odgovora Kegentova. 

lU. Delegati Narod. Vijeda pred Regentom Aleksandrom. 

Dne 1. decembra 1918., u 8 sati u veie, priniljena je dele- 
:gacija Narodnog Vijeca iz Zagreba od Njegova Visocanstva 
nasljednika prestclja Ale'ksandra u audijenciju. Oko nj.jga 
okupili su se ministri Stojan Protic, Ljuba Jovano- 
^' i c, N i n c i c, te vojvoda iVl i s 16. 

Izaslanstvo ipozdravilo je (nasljednika prestolja burnim 
odusevljenim klicanjem. 

Potom je Dr. Pavelic procitao ovu adresu jakim glasom : 

V a § e' K ,r a 1 j ei v s k o V i s o 5 a n s t v o! 
J Osjecamo se sretnima, sto u inie Narodnoga Vijeca SL*.- 
yenaca, Hrvata i Srba mo^emo da pozdravimo VaSe Kraljev- 
sko Visocanstvo u prestolnici oslobodene Srbije, kao vrhov- 
noga kcmandanta .pobjedonosne narodne vojske, koja je u za- 
jednickoj borbi s vojskama mocnih saveznlka stvorila uvjete za 
g'zvrsenje velikoga djela nasega narodnog ujedinjenja. Slo- 
venci, Hrvati i Srbi, koji su na teritoriju biVsc austro-ugar.ske 
monarhije izveii prevrat i privremeno konstituirali nezavisnu 
narodnu drzavu, prozeti idejom narodnoga jedinstva i oslanja- 
iuci se na veliko naceio deaiiokracije, koje trazi, da svaki 
narod ima sam da odlu5i o svojoj sudbini, i*zJavili su vec u 
Cbjavi Narodnoga Vijeca od 19. oktobra, da zele i hoce da se 
ujedine sa Srbijom i Crnom Qorom u jedinstvenu narodnu dT- 
iavu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja bi obuhvatala sav nepre- 
kinuti etnografski terltorij Juznili Slcvena. Da se ova misao 
picvede u djelo, zakljuCiio je Narodno Vijece u svojjj sjednici 
od 24. novembra, da proglasava ujedinjenje drzave Slovenaca, 
^irvcita 1 Srba sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu dr- 
-^.avu, 1 izabralo je svoje odaslanstvo, koje stupa pred Vase 
Kialjevsko Visocanstvo, da Vam ovaj zakljucak Nirodnog Vi- 
jc:ca zvanicno 1 u svecanoj forml saopci. 

Zakljucak je Narodnog Vijeca, da vladarsku vlast na ci- 
tavom teritoriju sada j^dinstvene drzave Srba, Hrvata i Slo- 
venaca vrsi Njegovo Velicanstvo Kralj Petar, odtnsno u Nje- 
" govoj zanijeni kao Regent Vase Kraljevsko Viso5anstvo, a 
Ujedno bi se u sporazumu s vladcm VaSega Kraljevskoga Vi- 
Sf'canstva i predstavnicima svih narodnili stranaka u Srbiji i 
Crnoi Gori imala da obrazuje jedinstvena parlamentarna vlada 
na podruciu Jugoslovenske drzave uz jedinst/eno narc>dno 
oredstavniStvo. 

Vase Kraljevsko Visocanstvo! 
2elja bi Narodnoga Vijeca bila, da se s ob^irom na pre- 
yizorno stanje ovo privremeno narodno predstavuistvo obrar 



281 

zuje siX)ratzumom izmedil Narodnoga Vijeda i predsidvnik:i nct- 
roda kraljevine Srbije i da se ustanovi odgovornost drzaMie 
vlade, prema modernim parlamentarnim na<^elima, ovom narod- 
nom predstavnistvu, koje bi trebalo da ostane na o'^upu tve 
do konstituante, da princip ustavnosti i parlamentarno o:igo- 
vornosti vlade dode do potpunoga izrazaja. Iz istoga razloga 
ostali bi na snazi pod kontrolom drzavne vlade dosadaiiji auiu- 
nomni administrativni organi, koji 6e za svoJe ufedovaiije biii 
odgovorni i autonomnim predstavnistvima. 

U ovo prelazno doba trebalo bi po naSem mi^lj -iiju stvo- 
riti preduvjete za konainu organizaciju nase jedinstvene dr- 
i'dve. Nasa drzavna vlada trebala bi u tu svrhu posebice da 
pripravi konstituantu, koja bi prema iznesenomu preakjgu Na- 
rodnoga Vijeca bila izabrana na temelju opcega, jednaK3ga. 
izravnoga i proporcionalnoga prava glasa, a sastala bi se naj- 
kasnije sest mjeseci poslije sklopljenoga mira. 

U ovom historijskom casu, kad stupamo pred Vase Kra- 
Ijevsko Visocanstvo, kao predstavnici naroda s cijcloga leri- 
torija Juznih Slovena u bivsoj austro-ugarskoj monarliiji, du- 
boko smo o^alosceni, sto moramo konstatovati, da su veliki i 
dragocjeni dijelovi naSega narodnog podrucja okupirani od 
ceta kraljevine Italije, koja je doduse saveznica sa *^ilania Spo- 
razuma i s. kojom zelimo fivjeti u dobrim prijateljskiin odno- 
smia, ali nismo pripravni priznati opravdanost b-lo kakovih 
ugovora, pa n'i Londonskoga, po kojem bismo uz povrcin naci- 
onalnoga nacela i principa samoodredenja bill prisiljeni, da dio 
na^ega naroda odstupimo u sastav tude drzave. Posibno iipo- 
zcravamo VaSe Kraljevsko Visocanstvo, da talijanska okupa- 
ciona uprava prelazi granice i ovlasti, odredene i samim uvje- 
tima primirja, sklopljenom s glavnim zapovjednistvom biv§e 
austro-ugarske vojske, poslije nego §to se taj teritorij proglasio 
nezavisnim i integralnim dijelom drzave SHS, o cemu ceiiio 
vladi Vaseg J^raljevskog Visocanstva pcdnijeti potrebite do- 
kaze. Ipak, punim uvjerenjem dajemo izraza svojoj nadi, da 
ce se Vase kraljevsko Visocanstvo zajedno s cijelim na^im na- 
rodoni zauzeti, da se definitivne granice na^e drzave ozna5e 
tako, da budu u skladu s etnografskim naSim granicama, a pri- 
mjenom na5ela narodnoga samoodredemja, proklamiranom od 
predsjednika Americkih Drzava Wilsona i od sviju Sila Spo- 
razuma. 

Neka zivi Njegovo Kraljevsko Velica- 
stvo kralj Petar! 

Neka ^ivi Vase Kralljevsko Visocanstvo! 

Neka zivi cio na§ ujedinjeni Srpsk o-H r- 
V a t s k o-S lovenskiNarod! ' ' 

Neka zivi slobodna ujedinjena Jugosla- 
vija! 



282 

Na to je odgovorilo Njegovo Visocanstvo Regent Alek- 
sandar: 

Gospodo odaslanici! 

Vas dolazak u ime Narodnoga Vecia Slovenaca, Hrvata 
i Srba, dostojnoga predstavnika siroke na§e narodne misli, i 
Vase saopcenje njegove misli, i Va^e saopcenje njegove iiisto- 
rijske odiuke od 24. novembra, kojom se proglaSava drzavno 
ujedinjenje svega naroda i sve nase mile, namucene, all slavne 
otadzbiiie, ispunilo me dubokom radoscti. 

Primajuci to saopcenje, uveren sam, da ovim cinom ispu- 
njavam svoju vladalacku duznost, jer njim samo privoaim Ko- 
nacno u delo ono, sto su najbolji sinovi nase krvi, sve tri vere, 
sva tri imena, s obje strane Dunava, Save -i Drine, poceli pri- 
premati jos za vlade blazene uspomene moga deda Kneza 
Aleksandra I. i Kneza Mihaila ono, sto odgovara zeljama i po- 
gledima moga naroda, teu ime Njegova Velicanstva 
Krai j a Petra I. proglasavamujedinjenje Sr- 
bije sa zemljama nezavisne drzave Slove- 
naca, Hrvata i Srba u jedinstverio Kraljev- 
stvo Srba, Hrvata i Slovenaca. 

Ovaj veliki i historijski cin neka bude najbolja nagrada, 
kako pregnucu Vasem i Vasih cestitih drugova u Narodnom 
Vecu i svih Vasih suradnika, koji smelim prevratom stresoste 
sa sebe tudinski jaram, take i visoko razvijenoj svesti i pod- 
nesenim velikim zrtvama svih delova naroda, kcje Vcce pred- 
stavlja. Tako isto neka danasnji veliki cin bude najlepsi venae 
na slavnim grobovima mojih oficira i vojnika, palih ^a slo- 
bodu i najdlvnija kita na grudima njihovih srecnijih ratnih dru- 
gova, koji sa mnom dozivese, da izvojuju pobedu nad silnfm 
neprijateljem, uz veliku i plemenitu ponioc nasili mocnih sa- 
veznika. 

Slavu zadobivenih pobeda deiie s mojim starim ratnicima 
dicni vojnici jugoslovenskih jedinica u mojoj vojsci. Svi su 
oni k Varna pohitali, a Vi ste ih docekali onako, kako se samb 
braca docekuju. Hvala na takvom dcceku u ime moje vojske, 
hvala Vam na poletu, s kojim izkazujete poverenje Kraljevini 
Srbiji i njenom narodu, mome uzvisenom ocu, Njegovom Veli- 
canstvu Kralju Petru I. i meni. J a mogu uveriti Vas i Narodno 
Vece, ciji ste punomocnici, mogu uveriti svu Vasu, svu moju 
bracu, slovenacku, hrvatsku i srpsku, ciju volju i misli pred- 
stavljate, da cu se i ja, i moja vlada, sa svim onim, sto pred- 
stavlja Srbiju i njen narod, uvek i svuda rukovoditi samo du- 
bokom nepomucenom Ijuibavlju bratskoga srca prema svakom 
interesu, prema svim svetinjama milim dusi onih, u cije ste 
ime dosli k meni. U smislu zelja i pogleda, koje ste mi izvo- 
leli izloziti i koje ja i moja vlada potpuno prihvacamo, vlada 
ce odmah preduzeti, da se sto prije ostvari sve ono, sto ste 



283^ 

iskazali, kako u pogledu prelazne i privremene periode do 
sastanka i kraja rada velike ustavotvorne skupstine, take i 
za izbor i sastav ove. Veran primeru i savetu, kojeg imam od 
svog uzvisenog roditelja, ja cu biti kralj samo slobcdnim gra- 
danima drzave Srba, Hrvata i Slovenaca, ostati uvek veran 
velikim ustavnim, parlamentarnim i siroko-demokratskim na- 
celima, zasnovanim na opcem pravu glasanja. Toga radi ja 
cu potraziti Vasu suradnju za obrazovanje vlade, koja ce pred- 
stavljati celu ujed'injenu otadzbinu, pa ce ta vlada biti u stainoj 
vezi najpriie s Varna, po tom s narodnim predstavnistvom., 
s njim raditi i njemu odgovarati. 

S njim i s celim narodom ova ce vlada imati kao prvi za- 
datak postarati se, da se granice nase drzave podudaraju 
s etnografskim granicama celokiipnog naseg naroda. Zajedno 
s Vama imam pravo nadati se i nadam se, da ce nasi veliki 
prijatelji i saveznici pravedno proceniti nase glediste, jer ono 
odgovara nacelima, koJa su sami proglasili i za ciju su pobedu; 
prolili toliko skupe svoje krvi, te sam uveren, da se delo oslo- 
bodenja sveta ne ce okrnjiti predavanjem pod tudu vlast tolike 
nase cestite, napredne i prosvecene brace. Isto se tako nadam,. 
da ce ti pogledi dobiti izraza i u odlukama same vlade KralJe- 
vine Italije, jer ona imade da postanak svoga bica zahvali tim 
istim nacelima, koja su onako sjajno tumacib perom i d!elom 
njeni veliki sinovi prosloga stoleca. Smemo slobodno reel,. 
da ce u postovanju tih nacela i predanja, u osjecajima nasega 
prijateljstva i dobroga susedstva, taiijanski narod rtaci vise 
pravoga dobra i bezbednosti, nego u ostvarenju Londonskog 
ugovora, potpisanoga bez nas i od nas nikad ne priznatoga, a 
u prilikama, kad se nije predvidela propast Austro-Ugarske,. 
te je od onda mnogi nekadasnji obzir postao bespredmetan. 

U tome i svem ostalom radu ja se nadam, da ce nas narod 
t)stati do kraja slozan i mocan, da ce u nov zivot uci vedra 
i ponosita cela, dostojan postignute velicine i srece, koja ga 
ocekuje. Ja Vas, postovana gospodo odaslanici, molim, da 
moju vladarsku rec i pozdrav odnesete svoj mojoj miloj braci 
sirom nase slobodne i ujedinjenje Jugoslavije. 

2"ivio ceo narod Srpsk o-H r v a t s k o-S 1 o- 
V en ack i! 

Nek a nam uvek bude srednoi slavna 
nase kralj evstvo Srba, Hrvata i Sloven a ca! 

173. 

Saopcenje o obrazovanju kraljevine SHS^ 

B e g r a d, 3. decembra 1918. 

PredsjedniStvo Narodnog Vijeda SHS proglasuje iz Beo- 
grada : 



-284 

Prema zakljucku sadaSnjega odbora Narodnoga VijeCa 
od 24. studenoga 1918., posebno je odaslanstvo Narcdnoga Vi- 
jeca dne 1. prosinca 1918. u 8 sati uvecer u sveSanoj adresi na 
prestoloiiasljednika Aleksandra proklamiralo ujedinjeiije cjelo- 
kupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstvenu Jugo- 
slovensku drzavu, pod vladavinom kralja Petra I., odnosno 
prestolonasljednika Aleksandra kab Regenta. U ncvoj d'rzavi 
ima se odtnah organizovati narodno predstavnistvo za ^ve 
grane iavne uprave i sastaviti zajednicko narodno predstav- 
nistvo kao provizoma legislativa, koja ostaje; na ckupu sve do 
konstituante, do saziva koje i danasnje zemaljske vlade ostaju, 
u koliko pojedini resorti ne prelaze u jedinstvenu kompeten- 
clju. Prestolonasljednik Je preuzeo u svom sveicancm prestol- 
nom govoru Regenstvo i obrazovat ce jedinstvenu vladu. 

Ovim aktom prestala je funkcija Narod- 
TiogVijeca kao vrhovnesuverene vlasti dr- 
i a V e S_HS na teritoriju bivse Austr o-U g a r s k e. 

Sa konstituiranjem ministarstva prestat ce i njegova admi- 
nistrativna funkcija, koja 6e sve dotle voditi predsjednistvo 
Narodnoga Vijeca u sporazumu sa srpskom vladom. 

S danom 1'. prosinca tvori citavi nas na- 
rod slovensk o-h rvatsko-srpski jedinstvenu 
drzavu pod Regencijom Njegova Kraljev- 
skoga Yisocanstva prestolonasljednika 
Aleksandra.- 

U Beogradu, 3. prosinca 1918. 

Predsjednistvo Narodnoga Vijeca 

Dr. A. Pavelic. S. Pribicevid. General Pe§i6. 



174. 

Priprave za obrazovanje prvoga ministarstva. 

Beograd, 6. decembra 1918. 

Kancelarija Narodnoga Vijeca u Beogradu iavlja : 
Delegati Narodnoga Vijeca iz Zagreba izabrali su u^i 
odbor, koji ostaje i dalje u Beogradu zbog sastava zajednickoga 
ministarstva. U odbor su izabrani: Dr. Ante Korosec, 
Svetozar Pribicevic, Dr. Ante Pavelic, Dr. 
Mate Drinkovic, Vitomir Kcrac, §cepan Or- 
dic, Hamid Svrzo, Dr. S m o d 1 a k a, Dr. L u k i n i c, 
Dr. B a r a c, Dr. A 1 b e r t Kramer i Dr. S i m r a k. Ostali 
su delegati odputovali danas u 6 sati poslije podne u Zemun, 
•gdje ce prenociti i sutra u 7 sati poci posebnim vlakom u Za- 
greb, koji stize u 4 sata 36 5asaka popodne.- Odbor, koji je 



28S 

ostao u Beogradu, stupit 6e u dogovore sa srpskom vladoni i. 
srpskim strankama glede konstituirania zajedTiickoga minis- 
tarstva. 



175. 

Reorganizacija jugoslovenske vojske. 

Zagreb, 10. deceinbra 1918. 

Prema sporazumu izmedu Narodnog Vijeca u Zagrdbu v 
vlade i vrhovne komande Srbije, dosla je u Zagreb Vojna Misija. 
Srbije, koja ce zajednicki s Vojnim odsjekom Narodnoga Vijeca 
izvrsiti recrganizaciju stare vojske na nasem narodnom pro-- 
storu, oslobodenom od Austro-Ugarske (u drzavi S)iS) na taj 
nacin, sto ce sc stara vojska otpustiti kuci, a na mjesto nje 
obrazovati nova mlada narodna vojska, uz pomoc jugosloven- 
skih legija, koje ce doci iz Srbije, da budu kader novim pu- 
kovnijama. Nove pukovnije dobit ce nove brojeve i svoja 
nova narodna imena, prema krajevima i rnjestinia u kojima ce 
se obrazovati. Ove nove pukovnije sacinjavat ce uz dosadanju 
vojsku Srbije jednu jedinstvenu vojsku nase jedinstvene nove 
drzave Hrvata, Srba i Slovenaca. Sef Je ove misije pukovnik 
Milan P r ib i c e v i c. Misija je vec otpocela svoj rad i na- 
lazi se zajedno sa odsjekom za Narodnu Odbranu u zgradi voj- 
no^ zapovjednistva. 

U sastav ove misije usia je i dosadanja delegacija Srpske: 
vrhovne komande kod Narodnog Vijeca. 

176. 

Rezolucija Starceviceve stranke prava.* 

Zagreb, 12. decembra 1918. 

I. 

Starcevi(Seva stranka prava, u skladu s temeljnim nace- 
lima i radom svojih osnivaca, kao i s adresom svojom od 7.. 
ozujka 1914., u kojoj je naglasila da hrvatski narod u austro- 
ugarskoj monarhiji mora propasti ili potraziti nove putove 
svqmu spasu izvan nje, najodusevljenije pozdravlja djelo oslo- 
bodenja i ujedinjenja naroda Hrvata, Srba i Slovenaca u jednu 
na demokratskim temeljima osnovanu drzavu Srba, Hrvata i 
Slovenaca. 



» Skupstini predsiedao je dr. Ante Pavelid, a glavni govornici bijahu; 
uza nj jos Kerubin ^ eg vie, Dr. Andelinovic, Dr. Ritig, Dr. La- 
jii; I n j a, I v i c a K o v a f e v i 6, Dr. Ivan Krnic, seljak Matijevic (izr 
Reljkovaca) i obrtnik Ferstek. 



286 

Za ovo je oslobodenje stranka radila od prvoga pocetka 
rata, kad je svom organu, po&reid tercra, dala Ententofilski 
pravac, zbog cega je taj organ bio oblasno obustavljen, kad je 
svojom pasivnoscu slabila snagu Austro-Ugarske, kad je usta- 
jala proti ratnim zajmovima, kad je otklonila sudjelovanje u 
poklonstvenoj deputaciji Franji Jcsipu i kod krunisanja Karla 
Habsburskoga, kad je'odbila zalitjev vlastodrzaca, da osudi 
uplitanje Entente u unutarnje poslove Austro-Ugarske, kad ie 
trazila ucestvovanje kod Brest-Litovskoga sklapanja mira, kad 
je pohrlila u Prag, da s bracom Cesima dostojno cdgovori 
Czerninu, kad je osudila Burianovu mirovnu notu, ali nada sve 
radeci.oko koncentracije stranaka Hrvata, Srba i Slovenaca, 
te agitacijom za jugoslovensku misao porusila disciplinu na 
fronti i iza frcnte pa doprinijela, da se Austro-Ugarska monar- 
hija srusi i raspane prije, nego li je Italija frontu mogla pro- 
drijeti. 

II. 

Starceviceva stranka prava iskazuje duboku zahvalnost 
svim vanjskim faktorima, koji su doprinijeli svojim golemim 
zrtvama razorenju Austro-Ugarske i time nasemu oslobode- 
nju. Narocito zahvaljuje bratskoj kraljevini Srbiji, republikama 
Francuske i Sjedinjenih Drzava i Velikoj Britaniji. Osobitim 
priznanjem sjeca se zasluga cehoslovackih i jugoslovenskih 
legija za nagli i za nas srecni rasap centralnih vlasti. S po- 
stovanjem se stranka klanja velebnim nacelima predsjednika 
Wilsona u cvrstoj nadi, da ce se zamisljena zajednica naroda 
ozivotvoriti te ukinucem militarizma zauvijek onemoguciti 
ratovi i tako osigurati svim narodima miran prosvjetni i go- 
spodarski razvitak. 

III. 

Starceviceva stranka prava 'bila je od iskona zadahnuta 
republikanskim diihom i revolucionarna protiv Habsburske 
vlasti. Ali posto se kod nas sada pod republikanizmom kriju i 
anarhisticke, boljsevicke kao i separatisticke struje, to ih 
stranka ne samo osuduje, nego i pogibeljnima smatra po na§u 
mladu slobodu, a kobnim za hrvatski i slovenski dio troime- 
noga naroda, koji bi uslijed njihova rastvornoga djelovanja 
mogao postati plijenom i zrtvom sovinisticke i imperijalisticke 
pohote svojih susjeda, od kojih je jedan vec okupirao biser 
nasi'h krajeva. 

Stoga Starceviceva stranka prava: 

1. odobrava djelovanje svojih delegata u Narodnom Vi- 
]etu, a napose izrazuje priznanje svomu predsjedni'ku dr. Anti 
Paveli<5u: 

2. dosljedno tome usvaja adresu Narodnoga Vijeca od 1. 
prosinca 1918. i pozdravlja odgovor Regenta kraljeviCa 
Aleksandra. 



287 

IV. 

Starceviceva stranka prava, koja je sa Jugoslovenskim 
odborom u inozemstvu stajala u neprekidnom dodiru, izrazuje 
posebice svoje priznatije i zahvalnost predsjedniku Jugoslo- 
vensko53:a Odbora, dru Anti Trumbicu, i ocekujc da ce biti 
uvazen zahtjev nasih delegata, da Dr. Trumbic zastupa cjelo- 
kiipnu drzav^u na mirovnim pregovorima, jer u torn vidimp 
jamstvo, da cemo se oduprijeti imperijalistic^kim prohtjevima 
Italije, Nijemaca i Madzara. 

V. 

Starceviceva stranka prava prosvjeduje protiv talijanske 
okupacije nasega narodnog teritorija na Jadranskom moru i u 
zaledu. Osobito prosvjeduje protiv zlonamjernih nasilja, ko- 
jima je izlozeno nase pucanstvo od strane okupacionih talijan- 
skih organa, kao sto i protiv krvolostva Madzara u Medu- 
murju, koja se natjepu s nasiljiina Nijemaca i Austro-Madzara 
II Srbiji. Bclgiji i u Francuskoj. 

VI. 

Obzironi na to, da se na citavom nasem teritoriju, nasta- 
v.anom od jedinstvenoga naroda Hrvata, Srba i Slovenaca, stvo- 
rila nova slobodna narodna drzava Srba, Hrvata i Slovenaca, 
to Starceviceva stranka prava proteze od ovoga casa svoj rad 
na citav teritorij nove drzave. 

Uvazujuci pak, da je nas narod malo ne iskljucivo poljo- 
djeisko-seljacki riarod, a da je Starceviceva stranka prava u 
svojoj ogromnoj vecini stranka seljaka-poljodjelaca, to stranka 
trazl, da citava gospodarskc-socijalna organizacija drzave 
bude provedena u skladu s interesima seljaka-poljodjelaca. 
Naglasuje pri torn svoju bezuvjetnu spremnost, da sporazumno 
djeluje u jednom jugoslovenskom bloku sa srodnim slovenskim, 
srpskhn i hrvatskim strankama. 

VII. 

Starceviceva stranka prava zakljucuje, da ce izabrati 
odbor ad hoc, koji ima do svrsetka mirovnoga kongresa izra- 
diti potpuni program stranke, s kojim ce ona uci u iz-bore za 
narodnu ustavotvornu skupstinu. 

VIII. 

Fosto je glavni organ stranke »H r v a t« bio radi svcga 
nepomirljivoga drzanja protiv Austro-Ugarske u vrijeme rata 
oblasno obustavljen, to se, nadovezajudi na tradicije stranke, 
glavni njezin organ nanovo irrta zvati »Hrvat«. 

IX. 

Poziva se sredisnji cdbor, da izabere posebni odbor, koji 
tc voditi redakcione poslove strankinih organa. 



288 

X. 

Poziva se srediSnji odbor, da sa skupstine pozdravi Re- 
genta Aleksandra i da ga pozove, da cim prije poduzme sve 
nuzne korake za oslobodenje hrvatskih krajeva. 

XI. 

Poziva se sredisnji odbor, da pozdravi sa skupstine 
Dr. A n t u T r u m b i c u i Jugoslovenski odbor, te da im izrazi 
zahvalnost naroda za pozrtvovni trud i rad oko ozivotvorenja 
ncse narodne drzave. 

XIL 

Poziva se sredisnji odbor, da se pridruzi delegaciji, koja 
ce u ime citavoga iedinstvencg naroda Srba, Hrvata i Slove- 
naca pozdraviti cehoslovacki narod i prof. Masaryka, te time 
nadovezati uske veze, koje vezu nas narod sa cehoslovackim. 

177. 

Sastav drzavnog ministarstva u Beogradu. 

Zagreb, 16. decembra 1918. 

Kancelarija Narodnoga Vijeca javlja: U Beogradu je po- 
stignut izmedu svih stranaka konacni sporazum za obrazo- 
vanje vlade i ustanovijena ministarska listina, po kojoj ce biti 
16 resortnih ministra te ministar-predsjednik i njegov zamjenik 
kao ministri bez portefelja. Medu ministrima ce biti 4 Hrvata^ 
2 Slovenca, jedan Srbm iz bivse Austro-Ugarske i jedan rhu- 
sliman, jedan socijalni demokrat i jedan general kao vojni 
ministar, zatim 8 ministra kao predstavnici srbijanskih stra^- 
nika. Prema spora^zumu svi'h stranaka ima da sastavi vladu 
kao ministar-predsjednik Nikola Pasic. Potpredsjednik. 
ministarskog Vijeca bit 6e dr. Ante K o r o § e c. 

Dalja ministarstva: 

Vanjski poslovi:Dr. Ante Trumbic; nutarnji poslovi: 
Svetozar Pribicevic; voj-no ministarstvo: general 
R a s i 6; financije: S t o J a n P r o t ic; pravosude : dr. M a r- 
ko Trifkovic; prosvjeta: Ljuiba Davidovic; vjero^ 
ispovjesti: dr. Jozo Sunari6; zemlje, rudnici i sume: dr. 
2ivko Petriicic; trgovina i obrt: dr. Voja Veljko- 
V i c; socijalna politika: Vitomir Korac; zeljeznice: Ing. 
Vulovic; gradevine: Milos Kapetanovic; prehrana 
i narodno gospodarstvo: M i 1 o j e J o v a n o v i c; raidnje za 
kcnstituantu i izjednacenje zakona: dr. Albert Kramer: 
pcsta i brzojav: dr. Edo Lukinic; zdravstvo (rezervirano 
za jednog muslimana). 

U ministarstvu za vjeroispovjesti bit ce tri odsjeka za 
tri glavne vjeroispovjesti, a na celu svakog odjela bit ce pri- 
padnik doticne vjeroispovjesti. 



K ovom sluzbenom saopcenju dodaje Sredisnia kancclc;- 
rija Narodnoga Vije6a u BeoKradu ova] statisticki pregled: 

Razrnjer stranaka iz juzrio-slovenskih krajeva bivse 
aiistro-ug^airske monarhije, kako participiratju u novom' ka.blnetu.. 
iest ovaj: 

Hrv.-srpska koalicija: 2 lisnice (dr. Kdo Lukinic i Svc- 
lozar Pribicevi-c); Starceviceva straiika prava: t lisirica (dr.. 
Z. Petricic); Socijal. demckrati I lisnica (Yitomir Korac); 
Hrv. Nar. zajednica u Bosni: 1 lisnica (dr. J. Sunaric); Mu-- 
slimani: 1 lisnica (nepopurijeno); Sicivens.ka pucka stranka:; 
1 lisnica (dr. A. KoroSec); Juzno-slovenska dcm. stranka: 1. 
lisnica (dr. A. Kramer). 

Srpske stranke iz Srbije zastupane su u novoni luiiii-- 
starstvu sve osim socijalnih demokrata, koji se niedutini za- 
iedno uziraaju u racun sa socifjalniTn deniokratima u JuZnoslo- 
venskim krajevima bivse auf.tro-uiiarske monarhije. 

Staroradikali iinaju 3 lisnice (Pasic, Protic, Kapetano- 
vic); Mladt;radikali (liberali) 2 Ksnice (Davidovic, Vulovic): 
Naciomilisti (liberali) 1 lisnica (Voja Veljkovic); Napredtijacii 
I lisnica (Miloje JovanoviC); Radikalni disidenli 1 lisnica (dr.. 
rrifkovii(5). 

U ovom prc^le-du nisu spomenuti dr. A. Trum'l)ic, mini- 
star za vanjske poslove i general RaSic, ministar vojni, ka<v: 
rninistri izvan stranaka. 



178. 

Imenovanje prvoga ministarstva kraljevine 
Srba, Hrvata i Slovenaca. 

B e g r a d, 20. (7.) decembra 1918, 

U ime Njegovog Veli6anstva Petra !.♦ p o m i- 
losti Bozijoj i voiji narodnoj Kralja Srba, 
Hrvata i S 1 o v e n a c a, M i A I e k s a n d a r, N a s 1 e d-j 

n i k P r e s t o 1 a. 

Uvazuiuci ostavku, koju sa Nam podneli: predsednik 
Nasejf ministarskog saveta N i k c 1 a P. Pasic; Nas ministar 
nnutrasTiJih dela M a r k o T r i f k o v i c; Nas ministar finansija, 
S t o j a n P r o t i d ; Nas ministar prosvete i vera L j u ib o-. 
m i r D a v i do v i c; Nas ministar gradevina M: i I a n K a - 
p e t a n V 1 c; Nas ministar saobracaja V e 1 i sf 1 a v V u 1 o- 
v'\6; Nas ministar pravde Marko Diiricic; Na§ ministar 
narodne privrede Dr. Velizar Jankovic; Nas ministar 
trgovine Dr. V o j i s 1 a v M a r i n k o v i (S i Nas ministar vojni 
deneral M i h a j I o R a s i c. 

19 



2Q0 

Razresavamo od duznosti i upudujemo u Drzavtii Sayet: 
Naseg ministra f Lnansija Stojana M. Protica i NaSeft 
ministra pravde Marka Duriiica. 

Stavljamo na raspolo^enje kraljevskoj vlaldi: 

Predsediiika naseg ininistarskog saveta N i k o I u P. 
P a s i c a ; Naseg ministra unutrasnjih dela Marka Trifko- 
V i c a ; NaSeg ministra prosvete i vera L j u b o m i r a D. D a- 
vidovica; Naseg ministra gradevina Milana Kapeta- 
novica; Naseg ministra saobra^aja Velislava Vulo- 
viCa; NaSeg rninistra narodne privrede Dr. Velizara 
J a n k o V i 6 a; NaSeg ministra trgovine Dr. V o j i s I a v a 
Marinkovica i Na§eg ministra vojnog denerala M i h a j i a 
R a s i c a*. 

A postavljamo: 

Za predsednika naseg ministarskog saveta ministra bez 
portfelja Stojana M. Protica, narodnog poslanika i dr- 
zavnog savetnika; za potpredsednika Na^g ministarskog 
saveta ministra bez portfelja Dr. Anton a Korosca, 
predsednika Narodnog Vijeca i narodnog poslanika na stajer- 
skom saboru; za Naseg ministra pravde Marka Trifko- 
vjca, narodnog poslanika i ministra na raspolozenju; za 
Naseg ministra Inostranih dela Dr. A n t u T r u m' b i c a, advo^ 
kata i narodnog poslanika na dalmatinskomi saboru; za Na§eg 
ministra trgovine i industrije Stojana R i b a r c a, na- 
rodnog poslanika; za NaSeg ministra prosvete L j u b o m i r a 
M. D a V i d o V i 6 a, niinistra na raspolozenju ; za NaSeg mi- 
nistra zeljeznica Velislava Vulovica, narodnoga po^ 
slanika na raspolozenju ; za Naseg ministra gradevina Milana 
Kapetanovi(5a, narodnog poslanifca i ministra na raspolo- 
zenju ; za Naseg ministra unutrasnjili dela Svetozara Pri- 
b 1 c e V 1 <5 a, potpredsednika Narodnoga \\]&ta. i narodnog po- 
slanika na hrvatskom saboru; za Naseg ministra finansija Dr. 
Mom^ilaNincica, narodnog poslanika i ministra na raspo- 
lozenju; za Naseg ministra pcSte i telegrafa Dr. Ed a Lu- 
k i n i c a, dana Narodnoga Vijeca, potpredsednika hrvatskoga 
sabora; za Naseg mmistra vojnog i mornarice denerala Mi- 
h a i I a R a § i 6 a, ministra na raspolozenju; za Naseg mini- 
stra poljoprivrede Dr. 2 i v k a P e t r i 6 i (5 a, advokata i na- 
rodnog poslanika u hrvatskom saboru; za NaSeg ministra vera 
Dr. Tugomira Alaupovi6a, £lana Narodnog Vijeca i 
poverenika bosanske vlade za prosvetu; za Na5eg ministra 
bez portfelja Miroslava Rajdevica, biv§eg ministra u 
Crnoj Gori ; za Na§eg ministra ishrane i obnove zemlje M i- 
loja 2. Jovanovica, narodnog poslanika; za Naseg mi- 
nistra za socijalnu politiku Vitomira Koraca, clana Na- 
rodnog Vdjeda i bivSeg poslanika u hrvatskom saboru ; za Na§eg 
ministra za Sumarstvo i rudarstvo Dr. Mehmeda Spa ho, 
61ana Narodnoga Vije<5a 1 bivSeg poslanika u bosanskom sa- 



291 

Iboru; za Naseg ministra priprema za Ustavotvornu Skup^tinu 
\ izjednacenje zakona Dr. Alberta Kramer a, clana Na- 
rodnog Vijec^a i urednika »Slovenskog Naroda«; za Naseg mi- 
nistra za narodno z^dravlje Dr. UroSa Krulja, poverenika 
u Narodnom Vijecu u Sarajevu. 

Predsednik Naseg ministarskog saveta neka izvrSl ovaj 
' ukaz. 

7. decembra 1918. god., u Beagradu. 

Predsednik ministarskog saveta 

Stojan Protid. Aleksandar. 

179. 

-Imenovanje g. Stojana Protica zamjenikom 
g. Dr. Trumbica. . 

Beograd, 20. (7.) dec. 1918. 

U ime Njegovog Velicanstva Petra I., po mi- 
.losti Bozijoj i volji narodnoj Kralja Srba, 
iHrvata i Slovenaca, Ml Aleksandar, Nasled- 

nik Prestola. 

Posto se na§ ministar inostranih dela, Dr. Ante T r u m- 
b i t, nalazi na strani, to za zastupnika Naseg ministra ino- 
stranih dela postavljamo: Predsednika Na^e^g ministarskog sa- 
veta Stojana M. Protica. 

Predsednik NaSeg ministarskog saveta neka izvrSi ovaj 
iukaz. 

7. decembra 1918. god., Beograd. 

Predsednik ministarskog saveta 

Stojan M. Protid. Aleksandar. 

180. 

Poslanstva, drzavna zastava i grb kralj. SHS. 

Beograd, 22. decembra 1918. 

Sva poslani^tva i konzulati zvat 6e se: Poslanistva i kon- 
zulati kraljevine Srba, lirvata i Slovenaca. Dalje je zaklju- 
Ceno, da se kao drzavna zastava kraljevine SHS ustanovljuje 
trobojnica sa horizontalno poloienim bojama, i to: gore modra, 
u sredini bijela, a dole crvena. Kao drzavni grb bit 6e bijeli 
dvoglavi orao, koji imade na prsima §tit, podijeljen u dva manja 
Dolja. Na desnom je polju crveni krst s Cetiri C (= S) na bi- 



292 

jelom polju (grb Srbije). Lijeva polovica grba imade Sahovskii 
plocu bijelo-crveno sa 20 oetvorina (hTvatski grb). Donje 
manje poije predocuje grb stare llirije (Slovenije): na plavom 
polju bijeli polumjesec okrenut prema gcre, a izmedu njegovib. 
krakova bijela zvijezdai sa 5 penaL Ova zastava cznacuje dr- 
zavnost i imade se izvijesiti na sve drzavne i zemaljske zgrade 
te na ratnei i trgovacke brodove. Pored ove zastave mogu se 
upotrebiti i druge narodne i obicajne zastave. Osim toga jei 
zakljuceno na danaSnjem ministarskom vijecu, da se na citavom. 
teritoriju kraljevine SHS proglasi ravnopravnost latiniee i 6i- 
rilice. Zakljuceno je, da se gradanska i ustavna prava kralje- 
vine Srbije protegnu na citav drzavni teritorij. Sve ove za- 
kljudke ministarskcg vijeda imade odobriti drzavno vijece. 



181. 

Raspust organizacije „Narodnoga Vijeca". 

Zagreb, 28. decem'bra 1918. 

Danasnjim danom raspuStaju se svi miesni odbori Narod- 
noga Vijeca u pokrajini, a tako isto i svei narodne straze. 

Pozivaju se svi mjesni odbori, da tokom mjeseca si]e6nja: 
1919. provedu likvidaciju Narodne Straze, koje su svojedobno- 
primile oruzje od Narodnoga Vijeca u Zagrebu, odnosno ovda* 
§njih i pokrajinskih vojnih oblasti, imadu sve povratiti na mje- 
sta, odakle su oruzje primili. 

Predaja ama uslijediti uz potvrdu, a ako ne bii bilo mo-- 
gu6e radi udaljenosti pr'edati oruzje oblastima od kojih je pre- 
uzeto, ima se uz potvrdu predati najblizem vojnom zapovjed- 
nistvu ill oruznickoj postaji. 

Danasnjim danom prestaje dakle svako dielovanje mjesnih 
odbora Naroduog Vijeia i Narodnih Straza u dosadasnjem 
svojstvu, ali ce sekcija Naroduoga Vijeda za organizaciju.i agi- 
taciju u svoje vrijeme iz bivsih Narodnih Vije<5a eventualno 
organizirati nova udruzenja, koja de itmati duznost, da se brinu? 
za socijalno, e,kcinomsko i kulturno razvijanje i unapredenje 
naSega narod'a. 

Predsjednistvo Narodnoga Vije6a SHS izri^e torn zgodom 
svim mjesnim odborima Narodnoga Vijeda kao i Narodnim 
Stra2ama svoje priznanje i zahvalnost za osobito uspje§no r 
pozrtvovno djelovanje u prvim danima prevrata. 

U Zagrebu, dne 28. prosinca 1918. 

Dr. PaveH6. Svetozar Pribicevi^,. 

Dr. B. G. Andelinovie. 



293 

182. 

Srpska Narodna Skupstina* 

B e 8: r a d, 29. (16.) decembra 1920. 

Pre-dseda podpredsednik L j u b a R. J o v ^ n o v i c. 
Sekretar Paja Jovanovii^. 

Prisutni ministri : Stojan Proti<5, ministar predsed- 
nik ; Marko Trifkovic, mmistar pravde ; L j u b a D a- 

V i d o V i c, ministar prosvete ; Stojan R i b a r a c, ministar 
trgovine i industrije; Dr. Momcilo Nincic, ministar fi- 
nansija ; Milan Kapetanovic, ministar grade vina ; 
Svetozar Pribicevid, piinistar unutrasnjih dela; de- 
neral M i h a j 1 o R a s i c, ministar vojni i mornarice; M i- 
loje 2. Jovanovic, ministar ishrane i obnove zemlje; 

V e 1 i s I a V N. V u 1 o v i c, ministar saobracaja. 

U 10 i po sati dolazi ministarstvo pod vodstvom Sto- 
jana Proti<^a. Drugi podpredseidnil<: skupstine, L j u b a 
Jovanovic, otvara sednicu. Sekretar cita zapisnik juce- 
rasnje sednice, interpelacije i iipite na ministre. Buduci da ie 
u inozemstvu um.rlo 17 poslanika, to se moraju njihova mesta 
popuniti. Danas je popunjeno u svemu 6 poslanickih mesta. 
SveStenik u orna*:M zaklinje poslanike, od kojiii dvojica nisu 
prisutni. Doslije ostalo 9 nepopunjenili mesta, koja se nisu 
mogla popuniti iz lista. Kao prva tocka dnevnoga reda jest: 
.Saop(^enje vlade. 

Ministar predsednik Sloian Protic ulazi na govcr- 
Tiicu i svecanim glasom govori ovaj govor: 

Gosix)do poslanici ! Doiiustite mi prije svega dati izraza i 
vasoj i nasoj radosti, sto se posle 6etirigodisnjega pctucanja p€» 
tudini, \ ako vecinom gostcprimnoj i prijateljskoj, vidimo opet 
ovako sakupljeni u nasem divncm i ponosnom Beogradu, kao 
narodni poslanici, kao Srpska Narodna Skupstina. Koliko je 
velikih promena, koliko neverojatnili slika i dozivljaja, i jezo- 
vitili i sjainih, koliko mucnih i teskih, kcliko opet trenutaka, 
preslo za ovo vreme preko nasih glava i preko glava celoga 
nasega naroda sva tri imena i sve tri vere — svi znamo i svi 
smo svedoci. 

Kad smo prije vise od 4 godine morali napustiti na§ po- 
nosrti prestolni grad Beograd, nas stari, vekovni narodni ne- 
prijatelj, crni i zuti orao*apostolski, stajao je na dbmaku Beo- 
gradu, obestan, zveckajuci sabljom. On je ve6 ?Aidno pogle- 
davao i sladio se, kako ce mu cnda jo§ pobedonosna i poja^na 
jednim delom svoje oslobodene brace od turskoga gospodstva 
kraljevina Srbija, pasti kao zrela kruSka u krilo i kako mu vec 
stoji otvoren veliki drum germanskoga pohoda na Istok: 

* To je bila 98. redovita sjednica. 



294 

s jedne strane u pravcu Soluna, a s druge strane u pravcu Bag- 
dada i perzijskog zaleva. Njegov dotle u medunarodnoj hl« 
storiji nevideni ultimatum kraljevini Srbiji, imao je da posluii 
kao uvertira za ovaj grandiozni pchod. Iza sada vec bivse Au- 
stro-Ugarske stajala je sprem^na do zuba naoruzana Nemacka, da 
joj u pomcK5 po potrebi priskodi. A iza njih su se jo§ onda poma- 
Ijaliv Dosle objelodanjeni austrijski i nemaSki saveznici, Bu- 
garska i Turska, opet nasi stari narodni protivnici. Svima je 
u svezoj pameti, kako su, da o Turcima i ne govorimo, bugarski 
i sluzbeni i narodni krugovi otvoreno i toliko puta izjavili, da 
oni he mogu dopustiti nase narodno i drzavno ujedim'enje, a sa 
koliko su se divljastva i necovestva oni starali, da nas narod 
u granicama kraljevine Srbiie i fakticno utamiaoe, poznato j€ 
nama svima i suvise, a Evropi samo tek nepotpuno. Stegnuta 
srca u ovom sudbonosnom casu, kad je zivot nase mlade kra- 
ljevine i nase dinastije i celoga na§ega narcda visio o koncu, 
Srbija je, gospodo, sa svojom narodnom dinastijom na celu, 
ipak odlucno primila obesno joj dobacenu rukavicu, posto je 
sa svoje strane pokusala otkloniti evropsku oluju popustl|ivos6u 
i pomirljivoScu, koja je zadivila celi svet i samoga neprijatelja 
nasega. Trenutak je bio velicanstven i o^Jan: s jedne strane 
bezdan, poHticka smrt jednoga pitomoga, darcvitoga i vite- 
skoga naroda od 12 milijuna dusa, a s druge strane njegovc 
vekovima zeljeno i sprecavano narodno i drzavno ujedinjenje. 

Sto je bilo cd toga trenutka pa dosada, to svi znatet. Mi 
smo svi sve to preziveli sami. Tu smo zivu historiju nasega 
naroda sva tri imena i sve tri vere mi sami tvarali i pisali na-^ 
som krvlju. Danas posle 4 i po gcdine od onoga trenutka^ kakva 
grandiozna prcmena, kakav duboko promenjeni stav u polozaju 
i drzanju ondasnjih i dojucerasnjih boraca. I nas drugi ve- 
kovni neprijatelj, crao HabsburSki lezi ]X)lozenih krila i grudi 
na zemlji. Velika nemacka carevina, koja je prije 4 i po go- 
dine mislila, da drzi u svojimi rukama 2ezlo svetskoga go- 
spodstva, preboljeva jednu veliku uXasnu krizu i poku§ava, da 
svoj feuidalno-kapitalistlicki organizaim promenr sa savremenim 
evroDskim i americkim organizmom u socijalnom i politickom 
pogledu. 

Onaj ocajni polozaj nase mlade kraljevine i celoga na- 
sega naroda pretvara se u j&dan velicanstveni prizor pun 
dobre nade i najvecih izgleda za buducncst celokupnoga naK 
sega naroda. Kineskim zidom razdvojeni i silom rastrkani 
delcyi nasega naroda, spajaju se svojom jasnom i nesumnji- 
yo i'zrazenom voljom u jednu nera.zdVojnu narodnu i dr- 
zavnu celinu, u jednu kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, za 
to zudno zeljeno i toliko davno ocekivano nase narodno i dr-. 
zavno jedinstvo, koje belezi tck svoje prve tekovine i tvore- 
vine. Tu sad, kad ovo vama govorim, gosDod<?) poslanici, mi ve6 
imamo novu zajednicku i iedinstvenu drzavu, kraljevstvo Srba 



295 

Hrvata i Slovenaca, kojemu istima jos nisu medunarodnim ugo- 
vorom utvrdene teritorijalne granice, ali koje su granice oblr 
iezila velika nacela, sveCano proglaSena od nasih velikih s^ 
veznika. Na&i hrabra i viteSka vojska, koja je u svojim redo- 
vima brojila vec vojnike i oficire iz krajeva iz svih delova 
naSega iiaroda, dala ]e ovim granicama pouzdanu podlogu oslo- 
bodenjem tib teritorija od neprijatelja, a na§a viteska vernosi 
svojim velikim saveznicima i zajednickoj svetoj stvari i u nai- 
tezim i najkriticnijim casovima ovoga velikog svetskog okrsala 
(xi pocetka do kraja, jos je Ojacala naSe pravo i nasu veni. 
Granice na^eg novog kraljevstva poklapati ce se sa granicama 
prostorija, u kojima na§ narod zive u neprekinutom redu. 
18. novembra^ proklamovalo je Niegovo kraljevsko Viso^an- 
stvo Prestolonaslednik Aleksandar narodno i drzavno jedinstvo 
Srba, Hrvata i Slovenaca u odgovoru iia adresu Narodnoga 
Vec^a iz Zagreba, koje je sa svoje strane donelo odluku o uje- 
dinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca sa Srbijom za sve delov.e 
naSega nartxia, koje je ono predstavljalo i koje je tu odluku na 
•svecani nacin saop(iilo i predalo predstavniku krune u adresi 
od istoga dana. Skoro jednovremeno su istu zelju bile izra- 
zile u naroiitim odlukania svojim i bratska Crna Gora i na§a 
dicna Vojvodina — prva 13.^ a druga 12. novembra.^ OvaJ 
veliki historijski 5in, gospodo narodni poslamci, svrsen je bez 
vaSega fcrmalnoga uce§ca, postupak diktovan politickom si- 
tuaciijoim i brzSm razvojem dogadaja. Ali gos.podo, kadia smo mi 
savetovali krunu, da ovaj histoTicki cin i^vrsi, spomenutoga 
dana, mi smo bill uvereni, da ste Vi bill s nama, mi smo znail 
za sva Va§a tajna i javnojasna raspolozenja, mi smo znali za 
sve Vase odluke i manifestacije na Krfu, i za sve Vase odluke 
i manifestacije u Nisu, kada smo neprijateljem nagnani primill 
obesno nam nametnutu nam krvavu borbu. Zato Vam, go- 
spodo poslanici, mi s punim poverenjem i uveirenjem podno- 
simo ova dva velika i vafna historiiska akta, koja cu imati 5as1 
sa-da odmah Varna procitati, da ih primite na povoljno znanjfe 
sa ovim dwdatkom: da je odmah iza toga obrazovana jedna 
kraljevska vlada, za celu kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, 
1 da (iemo odmah po torn u sporazumu sa banom pristupitt 
obrazovanju privremenog Parlamenta, u koliko se Srbije tide, 
za cijelu novu drzavu, Parlamenta, pred kojim ce kraljevska 
vlada stajati kao odgovorni cinilac i koji 6e vrSiti sve funkcije 
Parlamenta do Ustavotvome Skupstine, koja ce doneti novl 
drzavni ustav za kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. 

Molit tu Vas, da se s nama zajedno setite u ovom sve- 
canom trenutku nasih palih velikih i malih, znanlih i neznanift 
heroja, koji nisu bili liCno sretni doziveti ovaj veliki historijski 

» T. j. 1. dec. po novom. 
^ T. j. 26. nov. po novom. 
^ T. j. 25. nov. po novom. 



:295 

■cas, ja Vas molim, gospodo poslanici, da imate satla dobrotu 
saslusati ona dva veliika vazna historijska akta, koga sam itba- 
IJocas spomenuo.« Potom je procitao ministar predsednik oba 
vec gore objelodanjema akta/ 

Ovaj snazni gnvor ministra prodse-drnka bio je na vise 
wiesta prekidan sa burnim ovacijama poslariika i galerija. Oso- 
h'lto se aklamiralo jedinstvu nasega naroda. Kad je ministar 
i>redsednik govorio o z^rtvama, kojili su Srbija i citav nas ,na- 
rod podneli u ratu, i kad je spomenuo poginule junake i invaliide, 
mje mogao zavrsiti svoga govora fxi placa, Posle ministra 
.predsednika uzeo je. rec predsednik skupstine, Ljuba J t>- 
V a n V i c, i izgovorio je ovaj govor : 

»Cic^podo poslanici! Evo dana i evo casa, na koji je mi- 

MsUto iza koji je raid^lo, za koji je stradaio i ziai koji je zivelo 

-tiase piieme. Nas je narod dariasnjim delom doziviib nagveci d'o- 

gadaj svoje historije posle seobe. Mi smo, mi Slovenci, Hrvati i 

Srbi kroz ve/kove nosili svi vii^se iii maiije braitsku ideju svoga 

• «je'dinjenja. Sva, sto smo u pros'losti imali, naibolje 1 najvise u 

' plemen.u masem:, radllo je za ovaj veliki Ski, koji je danas evo 

jjvrsen. Slavimo ga, gospodo poslanici, i raidujmo se, iako smo 

ga iskupi'li sa u^asnom cenom. Ta cena jes-t listocena najbolja krv 

nase zemlje, to je satrvena najjaca snag^ naroda nasega, to 

su uniStene tekovine mnogih raznilD pokoljenja. Mi svi dali 

smo sve, da biismo neSto dobili. Nasi pesnici prizeljkovali su 

; pesmama ovo, sto *mi javni radnici osvecujemo kao sveto delo. 

>>I^vrsi Se Ijuta bitka 
1 prebi se sablja britka 
I zlatna se kruna smrvi, 
I potone sve u krvi. 
Mrtva leze cara oba.« 

Tako se pjevalo o Kosovskoj bici. Onda smo sve ulozili, 
,4a suzbijemo osvajalacku najezdu iz Azije, kao Sto smo sada 
sve ulc^ii, da se odupTemo gennanskoj najezdi iz Srednje 
Kvrope. Na Kosovu uspeli smo spasit cast svoga plemena, a 
siida cast i pravdu. Mi smo vojevali za; pravdu, izvojevali je. 
izvojevali smo ju sia narodjma, cije druistvo cinit ce nam ve- 
<Situ cast j slavu, i koji ce nase potomstvo spominjati sa 5ascu, 
slavom i z^hvalnoScu. U tcj bcrbi nije nam bilo ustedeno ni 
ledno iskusanje: ni bezdusna grubost neprijatelja, ni te§ke 
^bolesti, ni neposlusnost suseda, ni izdaja. Iz saveza ie izaSla 
prije izvrsene borbe i nasa velika sestra Rusija, kojoj idu i 
danas nase najbolje zelje. 

Narodna Skupstina prima odu^evljeno i na najsvetliji list 

jSvojih anala zavodi svecano svrseni 5in jedinstva naseg tro- 

imenoga naroda. Ona ce voljno pristupiti i svemu, sto namece 

poireba crganizacije ove velike nase drzave. Ona smatra, da 

1 01. gore str. 281—283 



2Q7 

su sve opasnosti prosle, a nastao je period iia§ega izgradivaiiija 
bolje zajednicke buducnosti. 

Granice nase nove drzave neka se prote^u po pravu sva- 
koga naroda, da on zive slobodno pod svojim kroYom i da u 
svojoj sredini ne dopusti nikakovu tudu vlast. Mi smo pet ve- 
kova bili zrtve turskih invazija. Utrosili smo Citav vek napora 
i ckavo Ijudstvo zrtava, da se spasimo druge invazije, teu- 
tonske. Neka ne bude vise nikakovib invazija, ni pokusaja in- 
vazija na Balkann. Neka ih ne bude ni malih, ni vellkih, ni sa 
istoka ni sa severa, ni sa juga ni sa zapada. Neka nama pri- 
padne sve sto je nase, a nasim susedima sve sto je njihovo. 
Nova iiistorija ne mr^ze se stvoriti, ako ostanu zive stare za- 
blude i obnove s_e stare pogreSke. Sto se Balkana tice, on neka 
ostane narodinia, koji zivu na njemu. 

Mi, dakle, gospodo, registrujemo dobiti ostvarene pravde 
prema nasem plemenu. Registrujemo u isti mah veliki dug 
svojoj vojsci, svima junacima nasega plemena i nasili savez- 
nika i onima, ko|r su do7.iveili srecu, da! vide ostvaireno najvece 
plemensko delo, otkako je nasega plemena, i onimas koji su 
polozili glave ili zdravjje za delo. Nova otadzbina nasa ima 
da da vidne znake priznanja i zalivalnosti. Deca poginulih rat- 
nika i invalida moraju cstati narodne pupile, sve dok ne stignu 
na snagu, da prod^uze sluzbu otadzbini, koju su casno sluzili 
nji'hovi rcditelji, Za pravdu napadnuti narod nas, njegovi sru- 
§eni domovi i njegova unistena dobra i njegovo pograbljeno 
i u neprijateljsku tudinu odneseno blago, imaju biti zaJovoljein 
i naknadeni. Mislim, da pcgadam misli i namere cele Narodne 
Skupstine, ako joi predlozim, da primajuci sa poverenjeTn iz- 
javu nove vlade, donese i u zapisnike svoje unese ovu odluku: 

Narodna Skupstina kraljevine Srbije sretna je, sto moze 
ovim dati i sa svoje strane ix)liticku potvrdu svrsencmu delu 
ujedSnjenja Srba, Hrvata i Slcvenaca. Ona veruje, da ce gra^ 
nice drzavne biti po\aicene, a* da se ne povredi nascmu na- 
rodu i>ravo, da se sam opredeli, i cpetuje, da vladh do kraja 
brani to pravc. Ona ocekuje takoder, da ce kako treba biti 
istaknuto, branjeiio i nriznato pravo nas-ega naroda na naknadu 
steta, koje su protupravno uii^injene i na kaznu osoba, odgo- 
vornih za strasna nedela i zlocine pocinjene na njirna u toku 
rata. 

Qospodo poslanici! Ustanite, da se zaihvalimo Bogu, za 
spas svoga naroda, da se poklonimo pred senama palih i za- 
slugama zasluzenih, da odamo hvalu i priznanje svojim pleme- 
niti saveznicifma) i da punih grudi uzviknemo: Da vecno 
/^ivi u Sasti i slavi medu slobodniin narodi- 
ma ujedinjeni narod Srba, Hrvata i Slove- 
n a c a ! « 

Ovaj govor predsedtnika skupstine bio je prekidan ve- 
likim odobravanjem, narocito na svim mestima, gdje se isti- 



298 

calo nacelo na'TOdtiORa jeidi-nstva i Junastvo srpske vojske za 
vreme rata. 

U ime socijalno-demokratske stranke uzeo je nato rec 
narodni poslanik Dragisa Lapcevi(5, koji jei naglasio 
stajaliste syoje grupe. 

Kao druga tocka dnevnoga reda bilo je glasanje od 250 
milijuna ratncga kredita. Za kredit je glasovalo od 97 posla- 
nika njih 95. Dva su glasovali protiv: Dragisa Lapce- 
vidiSkoric. 

Ovo je u glavnom tok ove historijske sednice srpske 
SkupStine, koja je zavrsila delo nasega narodnoga ujedinjenja 
na najsvecaniji i najvelicajniji nacin. Tko nije bio prisutan, ne 
moze zamisliti jednodusno odusevljenje i duboku zahvalnost,. 
kojom su u ratu prokusani i osedeli narodni poslanici manife- 
stovaii i za narodno jedinstvo sviju Srba, Hrvata i Siovenaca,, 
i tronuto se secalii teskiii patnja, koje je podnio srpski seljak^ 
Zajedno sa legii^ma jugoslovenskih boraca, za pravdu i slobodu,, 
svoju i citavoga prcsvetljenoga covecanstva. 

183. 

Manifest Regenta Aleksandra narodu. 

Beograd, 6. januara 1919. (24. dec. 1918.) 
Mome narodu Srbima, Hrvatima i Slovencima. 

Docekasmo srecni davno zudeni dan naseg oslobodenia 
i naseg slobodnog ujedinjenja u nezavisnu Narodnu Drzavu, u 
kojGj ce nase pleme ziveti punim zivotcm i bez prepreke uzi- 
vati darove, kojima je blaga Bozija ruka obilato obdarila lepu 
nasu domovinu. 

Ispunjen je zavet, koji su sva pokoljenja nasa, kroz ve- 
kove 1 neprekidno, krvlju svojom potvrdivala i osvestavala. 

Jednodusnom odlukom naroda, izrazenom jednodusnim 
glasom najboljiii pred'stavnika njegovili, ujedinjeni su svi do- 
sada raskomadani delovi nase otadzbine u jedinstveno kraljev- 
stvo, kojim je narodnom voljom pozvan da vlada kralj sviii 
Srba, Hrvata i Slovenaca, Moj uzviseni Otac, Njegovo Veli- 
canstvo Kralj Petar I. 

Vrseci kraljevsku vlast u Njegovo ime, J a sam u spora- 
zumu s vodama i punomocnicima svih narodnih stranaka, srp- 
skih i lirvatskih i slovenackili, obrazovao prvu Nasu drzavnu 
vladu. Kao vidljivi znak nasega bratstva i potpune bratske 
solidarnosti, u toj vladi sede i slozno rade narodni prvaci sve 
tri vere i sva tri imena, predstavnici svili stranaka i svih po- 
krajina kraljevstva Nam. 

Moja <^e vlada raditi u potpunoj suglasnosti sa Narodnim: 
Predstavnistvom i biti njemu odgovorna. Za to ce biti njena 



duznost, da sto pre sazove u Beograd Narodno PredstavniStvo^ 
sastavljeno cd izaslanika Srpske Skup§tine i Stare Srbije i 
Macedonije, od srazmernoga broja clanova Narodnih Veca, j 
od predstavnika Vojvodstva i Crne Gore. Narodno Predstav- 
nistvo 6e pretstavljati privremeni, ali pun izraz jednog zakono- 
davnoga cinioca u Nasem kraljevstvu. 

Kao kralj slobcdnoga i deniokratskoga naroda, Ja cu u 
svemu nepokclebljivo drza(ti nacelo ustaivno-parlaimentarne vla- 
davine, koja ce biti kamen temeljac nase slobodmom voljom na- 
roda stvorene drzave. 

U ovome duhu { prema ovim na^elima, Moja ce vlada 
upravljati zemljcm i resavati pitanja spoljne i unutrasnje poli- 
tike. Vlada ce predloziti Narodnom Predstavnistvu rzborni 
red, kojim ce se obezbediti na osnovu opsteg prava glasa slo- 
bodni izbori za Ustavotvornu Skupstinu, koJoj ce podneti na 
resenje predlog demokratskog drzavnog ustava, u duhu dr- 
zavnog jedinstva, sa prostranim upravnim samoupravama i sa 
obezbedenjem najsirih politickih sloboda.i prava gradanskih. 

Moja ce vlada imati duznost, da odmah primeni na cela 
kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca sva prava i slobode, koje 
do sada po ustavu kraljevine Srbije uzivahu gradani Srbije. 
Time ce biti priznata i utvrdena potpuna jednakost svih gra- 
dana kraljevstva pred zakonom, ukinute sve staleske povla- 
stice i zajamcena sloboda i ravnopravnost veroispovesti. 

Ja zelim da se odmah pristupr pravednom reseniu agrar- 
noga pitanja, i da se ukinu kmetstva i veliki zemljisni posedi. 
U oba slucaja zemlja ce se podeliti medu siromasne zeml.orad- 
nike, s pravicnom naknadom dosadasnjim njenim vlasnicima. 
Neka svaki Srbin, Hrvat i Slovenac bude na svojoj zemlji 
gospodar. U slobodnoj dr^avi Nasoj moze da bude ii bit 
ce samo slobodnih vlasnika zemlje. Zato sam pozvao moju 
vladu, da odmah obrazuje komisiju, koja ce Spremiti resenje 
agrarnog pitanja, a seljake-kmetove pozivain, da s poverenjem 
u moju kraljevsku rec, mirno sajcekaju, da im nasa drzava 
zakonskim putem preda zemlju, koja ce u napred biti samo 
Bozija i njihova, kao sto je to vec odavno u Srbiji. 

CetvorogodiSnji rat ostavio nam je duboke poremecaje u 
'svim odnosima. Radi brzeg i povoljnijeg preciscavanja tih 
odnosa i povracaja zemlje u nonnalne prilike, Moja ce vlada 
posvetiti glavnu svoju brigu ishrani naroda, narocito siromasnih 
redova njegovih, pomaganju i odrzavanju ratnih nevoljnika,. 
obnovi prehrane i opustosene zemlje i uspostavljanju redov- 
noga saobracaja na suvu i na moru, sto je prvi uslov pravilnom 
ra2;vitku narodnoga zlivota. 

Najpre(5i i najvisi je zadatak Moje vlade u ovome sudbo- 
nosnome casu, starati se da se pri sklapanju svetskoga mira 
utvrde granice nase drzave tako, da se one verno podudaraju- 



30« 

sa etnografskim Rranicama celokupnog naseg naroda, te da ni 
jedan deo zemlje kraljevstva Nam ne ode pod tudu vlast. Za 
Lispeh u tome neophodno je, da Nasa mlada drzava prikupi i 
sjedini svu svoju irioralnu i materijalnu snagu, neoh;;dno je, da 
njen imutraSnji zivot ostane snazan i jak. Zato pozivam sve 
dobre gradane i verne sinove kraljevstva Nam, da recju, deloin 
i primerom pcmognu Moju vladu u njenomc nastcjanju na cdr- 
zanju dosadasnjega mira i reda u zemlji. To je ne samo po- 
treba sadasnjosti, nego i zaloga biidiicnosti Nasega kraljevstva. 

Nasi plemeniti saveznici i ceo svet su s pravediiim divlje- 
njem gledali i sa zasluzemim priznanjem cenili junacke napore 
i samcpregorenje Moje vcjske i izdrzljivost Mojega naroda. 
Potrudimo se da svima, zaboravom naSih meduscbnih suprot- 
nosti i napustanjem svih razmirica nasih, pokazemo primer 
jednoga trezvenog i prisebnog naroda, dostojnoga da u miru 
zivi i radi sa velikim prcsvecenim narodima, s kcjima je imac3 
i5ast i ponos da bude tirabar ratni drug i lojalan saveznik. 

Ohrabren prizorima uzvisenog rodoljublja i pozrtvovanja, 
§to ih u toku rata pokazase nasi vojnici, nasi mucenici i javni 
radnici nasi, i s poklonom grobc5vima junaka nasih, Ja i Moja 
vlada cemc se neprestano i zivb starati o porodicama ratnika. 
koji su pokriveni vecnom slavom pali u krvavoj borbi za ostva- 
reue velike istorilske misli i zadatka narodnog. 

U ime Mojega Uzvisenog Roditelja i u Moje ime Saljeni 
kraljevski pozdrav celome narodu Mojem, svima Srbima, Hr- 
vatima i Slovencima. 

Sre^na Yam svima bila Nova Godina, u kojoj 6e se u 
ime Bozije razviti i vekovima leprsati nasa; trobojka, slavom 
okideno znamenje kraljevstva naseg, od celog sveta priznato i 
postovano, sjajno obelezje neosporne suverenosti nase drzave: 
po svim nasim zemljama^ po svim gorama nasim, na svima 
rekama i ostr.vima nasim, i skraja na kraj nasega sinjega 
mora. 

Ispunimo se svi krepkom verom u zdrav, snazan i bujatt 
zivot kraljevstva naseg. 

Bog i dull nasih slavnih predaka i naSih velikih mrtvih 
neka stalno lebde nad svima nama i neka nas hrabre i podrza- 
vaju u istrajnom napornom i sloznom radu nasem za blago^ 
stanje i srecu Mojega naroda. 

Dano u Nasem kraljevskom dvoru, u Nasoj prestolnici 
Beogradu. 24. decembra 1918. godine. 

Aleksandar. 

Predsednik ministarskog saveta Stojan Protic; potpred- 
sednik ministarskog saveta Dr. A. K or osec; ministar prav- 
de M a r k o T r i f k o v i c ; zastupnik ministra inostranih dela 
Stojan Protic; ministar trgovine i industrije St. D. R i- 
-barac; ministar prosvete Ljubomir N. Da vi do vie; 



30 r 

inanTStar saobradaja V e 1 i s 1 a v N. V u 1 c v i c; ministar gra- 
devina M, Kapetanovi(^; miniistar unutrasnjih dela S. 
P r i b i c e V i c ; mhiistar f iiiansija Dr. M. N i n 5 i (i ; ministar 
posta i telegrafa Dr. Edo Lukiitic; ministar vojni i mor- 
narice Mrh. Ra§i6; ministar poljoprivrede Dr. 2. Petri- 
tic; ministar vera Dr. T u g m i r Alaupovic; ministar 
bez partfelja Mil Rajcevic; ministar ishrane i obnove 
zemlje M. 2. J o v a n o v i c; ministar za socijalnu politiku V i- 
tomir Korac; ministar za sumarstvo i rudarstvo Dr. M. 
Spaho; ministar pripreme za Ustavotvornu Skupstinu i iz- 
jedna'ienje zakcna Dr. A. Kramer; ministar za narcxincx 
zdravlje Dr. U r o § K r u 1 j. 

184. 

Regent Aleksandar srpskoj vojsci. 

Beograd, 7. januara 1919. (25. dec. 1918.>, 
J un a c i! 

Pozdravljajuci vas proSIe- godine o svetlom prazniku: 
Hristovog rodenja, rekao sam vam: 

»Svi Zajedno imajte ^vrstu nadu, da cemo Bozijom po- 
tio^u u nastupajucoj godini posti6i nas uzviseni cilj i obezbe- 
diti sebi sve blagodati mira i bududeg razvitka.« 

Vi me, junaci, poslusaste verno, slozno i nepokolebljivo.. 
Prezivljavali smo istina od onda teske dane i mesece; ali sre- 
ecm vasa nada i vemost ni tada ne popustise. Ta istrajnost, 
pcizrtvovanje i junaStvo, uz pomoc Boziju i savezniciku slomise 
j razvejase ispred sebe neprijatelja. Nasu lepu Srbiju i krsnu 
Crnu Goru octstiste od teskog robovanja mrskom tudmu i 
doneste svima zlatnu slobodu. Pa kad povratiste ono §to je 
nekad bilo steceno na Misaru i Nisu, na Qrahovu 1 Vucjem 
Dclu, vii podoste i d'alje u naru5aj ostaloj brac^i, te ove godine 
skoro svaki hriscanski, jugoslovenski dom slobodno i veselo 
proslavija sveti praznik Spasiteljeva rodenja i blagosiija vas 
- svoje oslobodenje, 

Za vreme ovog svetskog; rata podneli ste vi, junaci, ne- 
brojene muke i zrtve. Ali sve su one sada ponos vas, jer 
ste tim ucinili mnogo vi§e, nego 11 i sami slavni vitezovi sta- 
roga Nemanje i Dusana. Nastavljajudi krvavu bcrbu za slo- 
bodu, pocetu Karadordevim pregnudem, vi omogudiste te je 
nas troimeni narod sakupljen sada svojom voljom prvi put u 
jednom drzavnom domu, u prostranom kraljevstvu Srba, Hr- 
vata i Slovenaca. 

Junaci! 

Zaduzili ste ove potonje naraStaje vecnim duhom zahval- 
»osti, i Ja vaiTi danas u ime otadzbine od sveg srca radosna 



302 

na tome zahvaljujefm i 5estitam vam veliki praznik dana, kad 
je s neba objavljen Ijudima Mir, koji ste i vi, dicni sokolovi 
Moji, tako casno i 5estito zasluzili. 
Hristos se rodi! 

Aleksandar. 

185. 

Zakon o upotrebi riovoga kalendara. 

Beograd, 23. (10.) januara 1919. 

U ime Njegovog Velicanstva po milosti Bozijoj} I po volji na- 
rodnoj, kralja Srl>a, Hrvata i Slovenaca, Petra I., a na osnovu 
ovlascenja (cl. 53. Ustava) Njegovog Kraljevskog Visocanstva 
Aleksandra, Nasljednika Prestolja, ministarski savet kraljev- 
stva Srba, Hrvata i Slovenaca resio ie i resava: 

ZAKON 

o izjednadenju starog i novog kalendara, koji glasi: 

Cl. 1. Dana 14. januara 1919. eod. po starom kalendaru 
T>restaje da vaii stari kalendar, a dana 15. istog meseca, ta- 
kode po starom kalendaru, pocinje da vazi novi kalendar, 
Ovaj posljednji dan ce se obeletziti datumom 28. januara 1919. 
i za njim ce sledovati datiranje dana i meseca po novom ka*- 
lendaru. 

Cl. 2. Prvog februara 1919. god. drzava, okruzi i uopSte 
sva javna nadlestva izdavat 6e svojim 5inovnicima i slu^ite- 
Ijima ma kog reda plate, penzije dodatke itd. samo za 17 dana, 
a dnevnice (novcane hrane) svega za 15 dana; 1. marta izdat 
<5e se svima redovna mesecna sledovanja, produzujuci tako i 
idu^ih meseci. 

Cl. 3. Anticipatna mesecna ispladivanja ma koje vrste 
moci 6e se naplacivati 1. januara 1919. (po starom kalendaru)- 
samo za 18/30 delova njihovih iznosa. Od 1. februara 1919. 
po novom sledovat ce redovno isticanje mesecnih rokova ispla- 
^^ivanja po novom kalendaru. 

Cl. 4. Postcipatna meseCna isplacivanja ma koJe vrste 
podmirivat 6e se u casu menjanja kalendara tako, da mesecne 
rate, koje isticu 31. januara po starom kalendaru, imat 6e da se 
podmire 18. januara po starom kalendaru u sumi od 18/30 de- 
Jova odnosnih iznosa, a od 1. februara 1919. po novom kalen- 
daru sledovat 6e redovno isticanje mesecnih rokova po novom 
kalendaru. 

Cl. 5. Ako.se mesecna davanja ne sastoje u novcu ill nov- 
danim vrednostima, nego u davanjima in natura, takoder de 
se za vremg pomenuto u 51. 3. i 4. pcdmirivati u razmerama 



303 

/ 

'Odredenim u tim clanovinia, a ako nisu ddjiva in natura, pod- 
mirivat ce se u novcu po pijacnoj vrednosti u sumi od 18/30 
delova odnosne vrednosti. 

Cl. 6. Svi ostali rokovi prelaze automatski na datume 
-iiovcga kalendara, koji astronomski odgovaraju odnosnim da- 
tumima staroga kalendara i to bilo da isticu ili da teku u vre- 
menu od 1. februara po novom, a od 1. februara novi rokovi 
ce se odredivati i racunati iskljucivo po novom) kalend'aru. 

Cl. 7. Poverioci ne mogu otkazati primanje isplata ili 
davanja, izvrsenih na naciri odreden u cl. 2., 3., 4., 5. i 6. 

Cl. 8. Ovaj zakon stupa u vaznost na dan 15. januara po 
starome kalendaru. 

II. 

Ovai zakon padnet ce se na prvonie sastanku Narodnog 
Predstavnistva naknadno na nadlezno zakonodavno resenje. 

10. januara 1919. god. u Beogradu. 

Minister prosvete L j u b. M. D a v i d o v i C. 

Video i stavio drzavni pecat Cuvar drzavnog pecata ministar 
pravde M. Trifkovic; predsednik ministarskog saveta S. 
M. Protic; potpredsednik ministarskog saveta Dr. A. Ko- 
rosec; ministar pravde M. TrifkoviC; zastiipnik mi- 
nistra inostranih dela, predsednik ministarskog saveta S. M. 
Protic; ministar trgovine i mdustrije S. Ribarac; mi- 
nistar prosvete Lj. M. Davidovid; ministar ^elJeznica V. 
Vulovic; ministar gradevina M. Kapetanovic^; mini- 
star unutrasnih dela Sv. Pribi(5evic; zastupnik ministra 
finansija ministar gradevina M. Kapetanovi6; ministar 
poste i telegrafa Dr. E. Lukinid; ministar vojni i morna- 
rice deneral M i h. Ra§i6; mmistar poljoprivrede Dr. 2. 
Petricic; ministar vera Dr. T. Alaupovic; ministar 
bez portfelja M. Rajcevic; ministar ishrane i obnove zemlje 
M. 2. J V a n o V i c; ministar za socijalnu politiku V. K o r a 6; 
ministar za sumarstvo i rudarstvo Dr. M. Spaho; mitiistar 
pripreme za Ustavotvornu SkupStinu i izjednacenie zakona 
-Dr. Kramer; ministar za narodno zdravlje Dr. A. Krulj. 

186. 

BESEDA 

kojoin je u inie Njegovog Velicanstva Petra I., kralja Srba, 

Hrvata i Siovenaca, NJegcvo Kri^lievsko Viso^anstvo Naslednik 

Prestoljj Aleksandar danas otvorio sednice privremencg na- 

rodnog Predstavnistva. 

B e o g r a d, 16. marta 1919. 

Gospodo narodni predstavnici! 

U ime Njegova Velicanstva, na§ega kralja Petra I., po- 
-zdravljam vas i' preko vss coo nam narod, koji vi danas pred- 



304 

stavljate. Pozdravljam svu brac^u slavncg imena, srpskoga,. 
hrvatskoga, slovenackoga. 

J a d'elim sa svima vama neogranicenu radost, sto nais 
Visnji Promisao udostoji doziveti dan, kad se prvi put u svom 
dugom istorijskom zivotu uzvisismo svojoni svescu do srede: 
dia s/mo na jednom drzavno'iii saboru i da u samo jednom Na/rod- 
ncim Predstavnistvu, kao nezavisni gospodafri svoje sudbine, zai- 
pocnemo plemenitu suradnju Krune i Naroda, na dobrc nase 
lepe ujedinjenje otadzbine i svih njenih sinova i kceri. 

Vekovima razjedinjeni, ali ne odrodeni, rastrgnuti grubom 
silom ili lukavstvom svelskih imperija Rima i Vizantije, Beca 
1 Stambola, ali nika'd neslomljeni duhom, cuvali smo verno 
sveta nasleda nasih pradedova. Na toj podlozi zajednickoga 
porekla vekove smo provodili u teskim istorijskim prilikama,, 
pod raznovrsnim utecajima i razvijali, kako smo kad i gde 
mogli, svoje zaoediiicke ili svoje zasebne osebine, uvek dobro 
pamteci i znajuci, d'a smo braca>, da smo jedno. A kad je nastao 
srecni dan, da neprijatelje pobedi Moja junacka vojska, svojim 
sastavom vec onda olicenje jedinstva narodnog, sa sjajnim ar- 
mijama nasih saveznika, i da na krvavom svetskom ratistu 
sine i nama punim sjajem istorijska pravda — onda se, kao 
div, podize, od Alpa do Balkana, narod sa tri imena, ali jedne 
misli, jedne volje. 

Sa zadovoljstvom i zahvalnoScu spominjem tumace te 
volje i izvrsioca toga ^ina: Qdaslanstvo Narodnoga Veda i 
odluku Vojvodanske Narodne Skupstine za nas narod pre- 
dasne Austro-Ugarske Monarhije, Narodnu Skupstmu Kralje- 
vine Srbije i Veliku Narodnu Skupstinu kraljevine Crne Gore. 
Njihove odluke i Moj vladalacki odziv prihvatili su s neizmer- 
nom radcscu: Sarajevo i Beograd, Zagreb i Novi Said, Lju- 
bljana 1 Cetinje, Split i Skoplje. 

A jo§ vise nego iskazana radost, na§u su slogu posvedo- 
cili mir i diostojamstvo stanovnistva za sve vremie otkad' se 
nad njim zacari sloboda do danasnjega dana. Tako je to i 
trebalo da bude, i ako je narod naS imao i ima jos da iidrii 
teska iskiisenja, sto mu na mnogo mesta tek od neprijatelja 
oslobodenu narodnu tentoriju drugi tudin drzi. Da je drukcije 
bilo, pokazali bismo se manje dostojni onih dragocenih zrtava 
prinesenih na oltar oslobodenja i ujedinjenja. 

Pomisao na te svete zrtve neka i nas i na§e potomke prati 
u svakom radu, opominjaiudi nas, da nikad ne skre6emo s pra- 
voga puta. Vekovi de prolaziti, ali se ne demo mo6i oduiiti 
onim armijama nasih junaka i mucenika, koji T^adoSe za odl)raJiu: 
otadzbine { ostvarenje njene velike misli. 

Velike su to i skupe su to zrtve. 

Neka je hvala i slava svima znanim i neznanim, koji za- 
'juse svojim svef'm grobovimia brda i doline nase, morske 
diibine i svetska razbojista. 



305 

Oni 6e u<;iiti i naSe najdalje potomke, kako se sluzi 
ctadzbini i kako se lece -veliki zivct u Ijudskoj uspomeni. 

Uporedo s njihovim spomenom urezano ]e u Mom srcu 
secanje vojskovodama, oficirima i vojnicima sve saveznicke 
suvozemne i pomorske snage na naSem Istoku, koji s tolikim 
l.regorevanjem pcdnese sve napore, dok zajedno s nama ne 
povratise ugrozenu slobodu i nama y njiina- Neka je slavai i 
nepreglednim armijama nji-hovih ratnih drugova, veHkini za- 
tocnicama Ijudske pravde i slobode, koje covecanstvu odbra- 
nise ugrozena prava nezavisiiog zivota. Neka je hvala svima 
saveznickim vladama i narodmia, koji viteSki stupise s nama 
11 tu ispolinsku bcrbu \ u njoj pobediSe. 

Ja se osncvano nadam, da ce ono isto staranje, koje su 
suveziiici stalnu ukazivali Mojoj hrabroj vojsci, oni posvedo- 
Oiti pri svojim cdlukama i na Kongresu Mira, i Narodu i zemlji, 
koji su tu vojsku odnegovali ovakvom kakva se pokazala. Ona 
ista nepokolebljiva vernost, koja nas je odlikovala u dugim 
iskusenjima te nije dopustala da nas savlada gorka sumnja i 
ledeni ccaj, mcze svima biti jamstvo, da ce u svojim pravednim 
zalitcvima zadovoljeno i kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, 
biti na evropskom Istoku uvek i jedino predan cuvar mteresa 
i nacela pravde i slobode, koji su toliko sveti velikim dusaiua 
saveznih naroda. 

I ako smo, i posle ujedinjenja^ mali prema velicmr nasih 
velikili saveznika, mi verujemo, da se ne te prema tome 
odmerivati i velicina nasega prava. U torn uverenju mi se i 
razlogom nadamo, da nam se ne Ce nametati ono, sto je po 
nekoj poinetnji ill pod pritiskom proSlosti odlu5rvano o nama 
a bez nas. 

Mi ne trazimo ni od! kcga nikakvih zrtava; mi trazimo 
jedino ono, sto 6e doneti d<3bra, ne samo nama, nego i pred- 
stavnicima saveza oko nas, sto ce i nama i svakom drugom 
ustediti mnoge nevolje, a buducim pokoljeniiima i mnoga isku- 
senja. Mi se nadamo, da Ce se nasi plemeniti saveznici prema 
nama rukovoditJ samo nacelima, koja su za ko-ngreske odluke 
sami javno i unapreid propisali i proglasili. Mi ne trazimo nista 
sto nije pravo, jer ne trazimo niSta sto bi bilo u istini tude. 
Mi hocemo da se nasoj braci i drugom stanovnistvu, koje zivi 
s njima zajedno u nasoj narodnoj kuci, dopusti da sami slo- 
bodno odiuce o svojoj sudbini. 

Oospodo narod'ni predstavnici! 

Ja se nadam da ce i Narodno Predistavnistvo doprineti, 
da se pitanja nase budu6nosti na velikom Kongresu rasprave 
na korist nase pravedne stvari. 

Mtiogi i teSki zaidaci stoje pred Varna. BuduCnost o6e- 
kuje od Vas, da oprezno, ali i bez usporavanja, pripremite i 
izradujete najpotrebnrje nam dedove nove na§e drzavne 

20 



306 

zgrade; sadasnjost s neprijateljem gleda u v^s, i da zale^ite 
teske rane, koje joj je neprijatelj zadao i da pocnete §to skorije 
i nezadrzatio raskivanje drevnih okoya, ko,e tudinski sistem 
jOS u nas odrzava. Ja se nadam, da iete u parlamentarnoi 
saglasnosti s Mpjcm vladom slozno i odlucno savladati goleme 
teskoce, koje su nam se isprecile na samom ulasku u nas dr- 
zavni i narodni zivot. 

Nadam se, da ce i u torn pogledu vas rad imati velikog 
znacaja, a narociito ako bude i obilat poslovima, koji su dosad 
dekali na cvako Narodno Predstavnistvo. 

Ja posebice isticem hitnost potrebe, da se zemljoradnik 
posle hiijadu godina teskoga zivotanja oslobodi veza, koje ga 
Jos erne zavisnim od vlasnika zemije, koju on ra<ii, i da on 
postane gospodar grude, koju natapa svojim znojem. Bratstvo 
koje nas sve zajedno spaja, drustvena pravda kojom treba da 
se rukovodimo i veliki drzavni interes o kome smo se duzni 
starati, zahtevaju, da se ta cdluka ne odlaze. Onako isto kao 
sto le slobodni i privredni samostalni seljak u kraljevini Srbiji 
ovako primerno razvio svoju druStvenu, voinicku i morainu 
snagu, tako i njegov brat sirom celoga kraljevstva neka po- 
stane u SYOjoj sreci nepokolebljivi temelj, na kcjem ce nasa 
drzava bezbedno docekivati i savladivati svaku burn vre- 
mena i dcgadaja, koji bi je snasli u buducnosti. 

A u istom smislu potrebno je, da se i dosada^nji plodovi 
unutrasnjeg drzavnog razvoja, koji su Srbiii stekli zasluzeni 
glas u celom nasem narodu, sto pre presade i na svu ostalu 
drzavnu oblast Privremenim Ustavom, po kom (3emo vladati 
f upravljati, dok velika Narcdna Skupstina, kao ustavotvorno 
telo, ne izradi temeUni zakon naSega kraljevstva. A staranje 
za nase invalide i ratnike ne ce oslabiti ni jednog trenutka, ni 
kod Mcje vlade ni kcd Vas, u tom sam uveren. 

Moja ce Vam vlada, gospodo poslanici, podneti na ocenu 
i odobrenje i druge oredloge, kcje sadanji trenuci traze da se 
iznesu, prou<3e i uzakone, da bi se zemlja sto pre podigla, 
obnoviia i za priyredu i kulturni f-ivot osposobila. 

Neka vam taj i ceo vas ostali rad prati Bo2iji blagoslov: 
Varna na diku, otadzbini i narodu na dobro! 

ProglaSujem da su otvorene sednice Narodnog Pred- 
stavnistva kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. 

2iveli svi MoJi verni i mili Srbi, Hrvati i Slovenci! 

U B e g r a d u, 16. marta 1919. gadine. 

Aleksandar. 
(Slijede potpisi ministara.) 



PRILOZL 



Nekoliko reci o Krfskoj deklaraciji.* 

Krfska je deklaracija je<ian dckumenat, izraden od zva- 
nidnih predstavnika kraljeyine Srbije i clanova Jugcsloven- 
skag odbora u Londonu, a odobren od Nj. V. Prestclonasled- 
nika Aleksandra. Tako su se u ovom delu slozili punomodni 
predstavnici kraljevine Srbije 1 predstavnici srpsko-hrvatsko- 
slovenackoK naroda ispod Austro-Ugarske. 

Cim se objavila naSa deklaracija, Crnogorski odbor za 
tijedinjenje, kome je predsednik g. Aiidrija Radovid, bivsi 
predsednik ministarstva, i koji predstavlja slobodno misljenje 
crnogorskog naroda, pristupio je jedncm javnom rzjavom Krf- 
skcj deklaraciji. 

OdnoSajsrpske vlade i Jugoslovenskog 
odbora. Srpska Vlada prnnila je u novembru 1914., od 
Srpske Skupstine mandal, da vodi ratnu politiku kraljevine 
Srbije tako, da osigura oslobodenje srpsko-hrvatsko-slovenac- 
kog naroda ispod Austro-Ugarske i njegovo ujedinjenje u jednii 
zajednicku dr^avu. To nacelo istaknuto je na novo u skupStin- 
skoj rezoluciji meseca jula 1915. Ostajase jedna posebna za- 
daca na Jugoslovenskom odboru, u kome bijahu okupljeni 
predstavnici Jugoslove<na iz Austro-Ugarske. Trebalo je, da sc 
njegovom samostalnom akcijom uveri javno miSljenje savez- 
ni^kih zemalja, da onaj dec naSeg naroda, koji je pod Austro- 
Ugarskom. sam tredi da se cslobodi i ujcdini u jednu jedm- 
stvenu drzavu. Ove itri godine neprekidne propagan-de sigurno 
su urodile ^eljenim plodom. Rezultat akcije potvrdilo je i vi§e 
politickih manifestacija od strane opunomo(5enih predstavnika 
nasega naroda, koji zive u Austro-Ugarskoj. Jugoslovenske 
kolonije po Americi i britanskim zemljama, organizovane od 
naseg odbora, primile su odluCno jugoslovenski program. One 
saciniavaju najdragoceniji oslonac moralni i financrjski za na§u 

• 0>^aj je ilanak napisao i objelodanio g. Dr. Ante 1 ruin bid jo5 u 
■oktob. 1917. Up. .,Bulletin Jougoslave" od 1. nov. 1917. br. 26. 



308 

propagandu. Broj jugoslovenskili dobrovoljaca od pocetka 
rata do danas, raicunajuci i one u Rusiji, dao je za Saveznicku 
stvar barem 80.000 vcjnika. Tome se pridruzuju danas oni koji 
dolaze iz Amerike. Sve ove cinjenice ix;kazuju jasno, koliko 
nas narod iz Austro-Ugarske zeli da se ujedini i kako, svim 
sredstvima, a osobitc stvarnom vojnom pomocu, saraduje na 
svom ujedinjenju. 

Z a d a c ai K r f s k e k o n f e r e n c i j e. Ulazak Sjcdi- 
njenih Drzava Americkih u rat i pad carizma prouzrokovan 
ruskom revolucijcm, stvorili su novu medunarodnu atmosferu. 
Nije se vise moglo ostati samo pri isticanju principa jugoslo- 
venskog ujedinjenja, kako ga je formulisala srpska Skupstina. 
Trebalo je zvanicno formulisati, bar u glavnim linijama, jedan 
jugosloyenski program, koji odgovara novim potrebama. Tre- 
balo je, u saradnji sa srpskom vladom, izraditi program, koji 
ce utvrditi osnovna nticela o teritoriialnom ujedinjenju i unu- 
trasnjoj organizaciji zajednicke dr^ave. 

To je bila zadaca Kriske Konferencije. Ona ju je izvrsila 
izradivsi deklaraciju, dostavljenu najpre verbalnom notoni 
vladama Saveznickih sila, a zatim cbjavljenu u sluzbenom listu 
kraljevine Srbije, u »Bulletinu« Jugoslovenskog odbora i u 
stampi Saveznickih zemalja. 

Tim je cincm jugoslovenski probleini postavljen na jedan 
punovazan nacin. On ce se definitivno resiti na Kongresu 
Mira, koji ce krunisati sigurnofm pobedom saveznicku vojsku, 
pobedom kcju mi ccekujemo s nepokolebljivom verom. 

O s n o v n i p r i n c i p i D e k 1 a r a c i j e. Deklaracija 
se osniva na mcdernim demokratskim principima, koliko u po- 
gledu medunarodnom, toliko u pogledu unutrasnjeg uredenja.. 
U medunarodnom pogledu trazi se: 1. oslobodenje sedam mi- 
liiuna Slovena iz Austro-Ugarske, koji su se vec podigli na 
znatan stupanj prosvete i koji imaju svest o svom nacionalnoim 
jedinstvu; 2. uj^dinjenje jedne nacije od 12 milijuna dusa, po- 
deljene na jedanaest pokrajinskih uprava i podvrgnute pod 
trinaest raznih zakonodavnih jedinica-, 3. u korist toga naroda, 
ukidanje onog brutalnog nacela pc kome »sila vlada nad pra- 
vom«, i ujedinjenje tog naroda na osnovu nacela slobode, kuU 
ture i saglasnosti sa pravom naroda, da raspolazu sami sobom 
i da biraju oblik svoje vlade; 4. stvaranje — na jednoj van- 
redno vaznoj i osetlji'voj tocki sredisrije Evrope, na mostu koji 
ce vezati Evropu i Aziju, i cbuhvatiti pojas zemlje izmedu 
Dunava i Jadrana — jedne od najhomogenijih drzava ceie 
Evrope u narodnosnom pogledu; 5. stvaranje drzave koja de 
za uvek ostati neoborivi bedem, da zapreSi prodiranje ger- 
manskog carstva i habsburske samovolje. 

§to se tice unutrasnje organizacije, deklaracija uzima kac 
nacelo naJSiru demokratsku slobodu i potpunu jednakost u 
svim stranama zivota, a osobito u pogledu narodnosti, poll- 



309 

tike, vere i gradanskog zivota. Zato su Srbi, Hrvati i Slo- 
venci, koii zive pomesani jedni s drugima i predstavljaju pod 
tri razna imena jedno jezi^no i nacionalno jedinstvo, proglaseni 
iednakim i u najinanjim sitnica'ina. 

Drzava ce biti ustavna monarhija, demokratska i parla- 
jHcntama. Monarhijski princip primcnjuje se samo na dinastiju 
Karadordevica, koja je izisla iz samog narcda, postavila prve 
osncve samostalne drzave i ii svojim danasnjim piedstavni- 
cima, kraljii Petru i prestclcnysledniku Aleksandru, dokazala 
^^voje deniokratske ideje, razvijajuci nacionalno osecanje i 
izdizuci iznad svega slobodu i volju naroda. Prenia tome 
drzava ce se zvati »Kraljevii'.a Srba, Hrvata i Slovenaca«, 
Kraljevska vlast odbija bozansko pravo, koje spada u srednje- 
vekovna shvatanja i predstavlja apsclutnu voljn; naprotiv, ona 
erne svoju snagu iz voije samoga naroda t. j. iz ustava kako 
^a sam narcd bude stvcrio. 

Z e m I j i s t e n o v e drzave. Sto se tice zemljista, 
kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca obulivatat ce sve krajeve 
gdje nas narod zivi u masama, ne cepajuci se u delove. Pola- 
zedi s toga stanovista, jngcslovenska drzava ne trazi jugoslo- 
s'enskih oaza razasutih po kraJcvinia gdje je druga neka na- 
rodnost u veclni. Ah ona ne moze dcpustiti ni da -se od njena 
zemljista cepaju oaze strane narodnosti, koje su se stvorile 
infiltracijcm tudih jezika medu nas jedinstveni narod. Krfska 
deklaracija stavlja kao osncvnc nacelo, da se eventualne ne- 
suglasice imaju resiti na osnovi volje samog naroda. 

Jugoslovenski program trazi osim Srbije i Crne Gore, 
koje su nezavisne drzave, zemlje u kojima stanuju Srbi, Hr- 
vati i Slovenci, pcdvrgnuti pod vlast Habsburga. Time su nasi 
rcliticki zahtevi dovoljnc jasno odredeni. 

K n s t i t u a n t a. Jedna Ustavotvorna Skupstina iz 
ceie nacije, izabrana na osnovi opsteg prava glasa, jednako^, 
neposredncg i tajncg, trebat ce da uredi buduci drzavni ustav. 
Ova Skupstina ne ce odglasati ustav apsclutnom vecincm, 
nego »kvalifikovanom« vecinom, kcju ce odrediti ona sama 
u svojoj uredbi. Apsolutna vecina ne moze da se primi, jer bi 
ona mogla da nametne jedan ustav vrlo brojnoj manjini, a to 
bi moglo imati za posledicu, da apsolutna vecina natura jednom 
velikcm delu naroda ono sto^ ona hoce. Po pjincipu »kvalifiko- 
vanc'^ vecine, Konstituanta ce trebati da nastcji izravnati, na 
osnovu medusobnih ustupaka, razlike koje bi se pojavile iz- 
medu manjine i vecine. Tako ce buduci drzavni ustav da 
bude veran izraz celog nascg ujedinjenog naroda. 

Umesnc) je da kazemo, od kolike je vaznosti jedinstven 
ustav za celu drzavu. Time se iskljucuje ideja konfcrederacijc, 
t. i. jednog sistema, pc kcme bi se jedna drzava stvorila na taj 
nacin, da razni delcvi pridu njcj kao samostalne drzave. 
Taka federacija znacila bi sedinjivanje vise drzava, koje bi 



310 

imale pravo da udu ili da ne udu u zajednidku dr^avu, a i da 
iz nje izadu kad budu htele. To nije ono §to mi h(X3emo. 
Namiai se ne radii o sedinjivanju vise drzava, nego o ujedinjenju 
jednog istog naroda ii jednu jedinstvenu drzavu. Kao StQ ima 
samo jedan narod, tako neka bude i jedna jedinstvena drzava. 
Samo tako mo6i ce da zivi jedan solidan organizam, sposaban 
da osigura celom narodu njegove zivotne, moraine i materi- 
jalne interese. 

Medutim, ideja jedne jedinstvene Ustavotvorne Skup- 
stine za celu drzavu, ne znaci da svi drzavni ooslovi moraju 
da ostanu koncentrisani samo u jedno za-konodavno telo i 
povereni samo jednoj izvrsnoj vlasti. Ideja jedne drzave ne 
povlaci sa sobom sistem stroge centralizacije. Drzava mo2e 
da postoji I u slucaju, gdje se ostavljaju kompetenciji sre- 
disnjeg Parlamenta i srediSnjoj izvrsnoj vlasti samo poslovi 
spoljne politike i oni poslovi iz politike unutrasnje, koji su ap- 
solutno potrebni za opstanak i razvoj dr2ave kao jednog celog 
organizma. Ovi poslovi mogu da budu slededi: vladalac^ 
spoljna politika i nieni prddstavnici na strani, carina, narodna 
odbrana, novae i zajed^ic^ke financije, saobraidaj u koliko «e 
odnosi na interese cele drzave, trgovinu itd. 

Ovaj problem unutrasnjeg uredenja jedan je od velikih 
zadata'ka Ustavotvorne Skupstine, koja 6e jedina imati pravo 
da osniva i da menja ustav. 

Velika Srbija ili Jugoslavija? Cesto su nas 
pitali, da li mi zelimo Veliku Srbiju ili Jugoslaviju. Pitanje 
vazno i duboko. Teziti za Velikom Srbijom, znacilo bi hteti 
da resavamo nas nacionalni problem time, da povedamo sa- 
danju srpsku kraljevinu, dok Jugoslavija znaci resavanje tog: 
problema stvaranjem jedne nove drzave, koja obuhvata 
sve krajeve gdje zivi na§ troimeni narod, t. j. Srbi, Hrvati i 
Slovene!, ra^unaju6i tu i Srbiju i Crnu Goru. Ideja V e 1 i k e 
Srbije bila hi partikularisti5na, dok je ideja 
Jugoslav! je ideja celog jugoslovenskog na- 
roda. 

Krfska Konferencija resila je ovo osnovno pitanje iasno 
i odredeno, ne ostavljajudi niSta za sumnju. Njenim resenjem 
napustena je sasvim partikularisticka ideja srpska i definivno 
je prihva(5ena zajednicka nacionalna ideja, kako se to vidi iz 
alineje 2. § 9. nase deklaracije, koja glad: 

»Na§ narod ne trazi ni§ta tude; on tra^i samo svoje i zeli,. 
da se sav, kao jedna celina, oslobodi i ujedini. I zato on, sves- 
no i odlucno, isklju<:iuje svako delomicno resenje svoga narod- 
nog oslobodenja i ujedinjenja. Na§ narod pcstavlja kao jednu 
nerazdvojnu celinu problem svoga oslobodenja od Austro- 
Ugarske i njegovog ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Qorom u 
jednu drzavu.* 



311 

I Srbiia dakle odbija s nama zajedno, svesno, svako de- 
iomicno resenje naseg problema: mi ne cemo da se on re§i 
novim uspostavljanieni Srbije i Crne Gore, pc§to ove drzave 
ne bi niogle da birdu nego vasali svojih neprijateljskih, suseda, 
ako ne bi hteie da se pokore austro-ugarskoj diktaturi; mi ne 
cemo da se stvara odvojena Hrvatska drzava, jer ni ona ne 
bi mogla bit! drugo do jedna nova Albanija, eksploatisana za 
tudi interes; mi ne demo ni delomi^nih problema, kao sto su 
bosanski, dalmatinski, istarski ltd., nego zelimo, da se na§ 
srpsko-hrva.sko-slovena5ki problem uzima kao jecna organ- 
ska celina i da se na buaucem Kongresu Mlra resi. kao takL 

Ovaj paragraf nase deklaracije po mom je misljenju naj- 
vazniji u ovom dokmnentu. U njemu je eela snaga naseg nacio- 
nalnog shvatanja, i po tome naS problem dobiva onu visoku 
vaznost, koju ima po opstu politiku Saveznika. On stavija u 
pitanje opstanak Austro-Ugarske. 

Moja je dufnost da izrazim zahvalnost koju dugujemo 
Srbiji za taj akt. Kao drzava ona je prinela najvedu zrtvu za 
ujcainjenje naseg troimenog naroda. Ona izjavLuje, da je 
spremna da zrtvuje svoju dr^aynu individualnost, da bi se 
ostvarila jedna zajednicka drzava svih Srba, Hrvata i Slove- 
naca. Tim ona zapocinje najvece od svojih dela i stice apso- 
lutno pravo, da se zove Pijemontom Jugoslovenskim. 

Uspeh deklaracije. Mi smo zadovoljni uspehom, 
koji je imala na&a deklaracija. Ona je naisla na opste odo- 
bravanje i medu beguncima, koji se nalaze u saveznickim zem- 
ijama, medu nasim svetom, koj] pod Austro-Ugarskom, gdje su 
je reprodukovali svi jugoslovenski ITstovi. Ona je odusevljeno 
oozdravijena i u srpskoj vojsci i medu jugoslovenskim dobro- 
voljcima, koji se bore s njome rame uz rame. Neopisivo je 
bilo zadovoljstvo i odobravanje kojim je srpska vojsXa pro- 
pratila deklaraciiu. Time nam je ona dala ncvog dckaza o 
svome odusevljen^u s kojim izdrzava borbu z-a na§ vellki cilj. 

Malena srpska drzava dokazala je ved svojom tierojskom 
borbom snagu i predanost na§e rase. Posle novih pobeda nad 
austrijskim armijama na Ceru i Rudniku, Srbija je poklekla u 
neravTioj bcrbi, napadnuta sa severa od Austfo-Nemaca a sa 
istoka od Bugara. Ostavljena sama sebi, ona nije mogla da se 
dovoljno odupre. Na§a ujedinjena drzava bit 6e bar koliko tri 
danasnje Srbije \ dovoljno iaka da odbije svaku novu navalu 
neorijateljsku. Ovim ratom mi ulazimo u historiju sveta. Ula- 
zimo posle u^asnih zrtava. Te zrtve pokazale su svetu, tko je 
nas narod, §ta li je njegova snaga i njegov cilj. NaSim ujedi- 
aieniem mi demo postati clanovi medunarodnog bratstva i 
kulture svetske. To nam je cilj, to je na§a jedina ambicija. 

Dr. Ante Trumbii, 



312 



Pismo pokoj. Frana Supila. 

Gosp.JociJovanovidu, ministru Srbi e kod Velike Britanije. 

Lon d on, 22. iula 1917. 

G c s D o d i n e m i n i s t r e ! 

Rado se cd'azivljem VaSem-u ptzivu, da u glavniin crtaiir.! 
izradim kratki prikaz, kako mislim da bi se najbolje organi- 
zirala slobodna narodna dritava za sve jugoskivcnske zemlje, 
11 kojima zivu Srbi, Hrvati i Slovenci. 

Neophodno je ipotrebito, id'a se tiaijvazniji tposlovi podijele 
u dvije Ri'upe: A) poslovi zaiednicki, B) poslovi aiitcnomni. 

A) Poslovi z a j c d n i c k i. 

1. Tenidjni ustav drzavc na potpuno demokratskom i 
ravncpravricm temelju za sav narodni plemenski i kulturni 
zivot drzave i naroda. 

2. Vanjski poslovi drzave. 

3. Kopnena, pomorska i sva ostala odbrambena sila 
drzave. 

4. Oni ekonomski i komunikacioni pcslovi, kojr imajii 
vaznost za cijelu dr^avu. 

5. Novae (valuta), financije za zajedniSke potrebe. 

6. Najvisa nastava, biva najvise institucije za odgcj vise 
narodne intdigencije. 

B) Autonomni poslovi. 

U autonomne poslove spadali bi svi ostali drzavni i pro- 
vincijalni i>oslovi, koji se ne nalaze u rubrikama zajednickih 
poslcva, kao unutarnja uprava, sve §kolstvo, izuzev cno u za- 
jednickrm poslovima, sud'stvo, bogo§tO'vlie, poljodjelstvo, ko- 
munikacioni p-os-li lokalnijega znacaja, finaticije i financiranja 
autcnoiminih poslova, sto bi imalo biti u vezi sa zajednickim 
financi'jama, po sheinama i sistemima, kojih vec u praksi na 
izbor imade, zatim ostali manji javni ooslovi, koji prelaze kom- 
petenciju opcina i kotara. 

Zajednijcke poslove rjesavao bi drzavni narodni Parla- 
menat, a autonomne pcslove sabori ili skuiTStitie doticnih ze- 
malja. Tako bi Dostcjale centralna vlada i autcncrnne vlade 
sa medusobno ustancvlienim odnosajima. 

Uz jedan centralni Parlametiat za zajedniike poslove, 
potrebno bi bilo — prenia tradiicijama i pTilikarna nasim — net 
<5) autonomnib sabcra ili skupStitia, naravnc sa odnosnim vla- 
dama, neiskljuciv, da <31anovi tih autonomnib vlada mogu isto- 
dobno biti i clanovi centralne vlade za ovaj ili onaj resort. Evo 
tih potrebitih sabora ili skupstina: 



313 

1. Srpska ili srbijanska skupstina ili sabor sa Srbijom 
prije rata i sta bi jos njoj direktno pripalo, kao Banat i sliclino. 

2. Hrvatski sabor ili skupstina za Trojednicu (Hrvatsku, 
Slavoniju i Dalmaciju sa hrvatskom Istrom). 

3. Slov'^enacki sabor u Ljiibljani za sveukupne zemlje, kojc 
nbitavaju Slovcnci. 

4. B(;sanski sabor za Bosnu i Htrcegovinu. 

5. Crnogorski sabor za Cmu Goru prije rata i zeinlje, stc 
ce joj pripasti, akc se ova stvar drukcije nc uredi. 

Izbor za centralni Parlanienat mogao bi biti: a) dircktan 
kao i za sabore, samo sa prosirenim kotarima i na temelju pra- 
vedne izborne »geometrije« ili b) delcgacioni izbor iz auto- 
nomnih sabora, u koine slucaju mora vrijediti nacelo proix)r- 
cijonalnog zastupstva sa zaStitom manjina. 

Ovim institucijama treba nadodati jos jednu centralnu i 
za sve zajednicku i kompetentnu za citavo funkcioniranje za- 
jednickog i autonomnog drzavnog aparata, a to je: Vrhovno 
administrativno sudiste i njemu o boku Vrhovni racunarski 
dvor sa pravima i diiznostima, koie ove institucije imadu u 
drugim mcdernim i naprcdniin drzavania. 

Time bi moj »skeiet« bio u glavnome gotov. Ja sa;ii 
uvjeren, da bi ovaka shcma, lijepa i upotpimjena, zadovoljila i 
oKrcmnu vecinu nasega ukupnoga narcda raznih imena, vjera, 
tradicija i mentaiiteta, a takcxler i sve nama sklone velike fak- 
tore Evrope i ostaloga civilizcvanoga svijeta. J a sam proti 
svakomu preranom niveliranju, koje ni u vecim narcdi'ma nije 
donijelo ocekivanoga ploda, nego to niveliranje ostavimo vre- 
menu i buducirn gencracijama, koje ce se, nadamo se. radati u 
zdravijim ambijentima i biti zrelije, nego li su danasnje. Mi 
nismo dozreli za niveliranje, niti bi nam, drzim, oni kcji mcgu 
i koii su zvani da nam pcmognu, u nasem i njihovom interesu, 
dozvolili takve eksperinientacijc. Jer, ako igdje, na vratima 
revanse »Drang nach Osten«, ne ce se moci eksperimentirati. 
A pogibelj je, da li bi takav ptogram mogao sluziti nasemu 
zajednickom dobru. Idealiste i pjesnici (i demagczi) mcgu da 
ekspermicntiraju sto hoce i kako lioce, ali drzavnik treba da 
gleda cinjenicama ozbiljno u lice, da s njima racuna i da po- 
stignc uspjehc. Folitika nije ni luda pjesma ni mudra znanost, 
nego je pclitika vjesta umjetnost, kojoi je znanost prirucno 
srcdstvc. 

Poteskoce, da Evropu uvjerimo, da je nasa baza jedinstva 
najbolja i najsigurnija (osobito ako se postigne posteni spo- 
razum sa Italijom) velike su i svaki onaj, koji ie informiran, 
mora d'a itna velika respekta pred tim |X)te§kocama i da 
s njDmta: racuna u granicama'/ mcgucnosti. 



314 

Mogao bi cbrazlo^iti moje tvrclnje ^itavom knjigoni pa- 
dataka i dokaza, kad^ ne bih znao, da bi danas time samo skodio- 
stvari. No za upii(5ene to Je suvisno. 

Momenti su vazni, mo^ida se vaznitr za nas ne 6e vise 
nikad pokazati. Mogude da naSa stvar, kako je pravedna i 
idealno zamisljena, ne 6q biti postignuta. Ali sveiedno. nas 
narod ne ce zato poginuti. Mozda da — i to u najgorem slu- 
caju sto sada radimo, bude od bitne vainosti kao direktiva za 
bududu nasu politiku. Kakva odgovornost, ako tjesnogrudnost 
ucini, da ta direktiva kao svoj plod dade — razdor! 

Ja ne govorim ni u 5ije ime i ni po ^ijem nadogu, niti' imam, 
niti hocu koga da slusam. Govorim kao Slobodan, uvjeren, a i 
mformiran narodni covjek. Govorim kao Hrvat slobodnih misli^ 
Jugosloven, ali — last but not least — kao Dubrovcanin. Go- 
vorim na svoju ruku i odgovornost. A ipak sam puno vi§e 
uvjeren, da tumaci'm postene rnstiinkte i osje6ije mi'lijuna nasega 
neprosve^enoga puka (ako r ne sve niegove »slavne« inteligen- 
cije) i da tumacim dispozicije zakopcanih specijalista, koji su 
nam skloni i koji sutra kod zelenog stola ne bi bili protivni^ 
da nam pomognu po gornjim kriterijima. Ova mi uvjerenja 
daju snagu, da govorim, kako mislim. 

Va§ sam odani stovatelj 

Fran Supilo. 

III. 

Prvi memoar delegacije kraljevine Srba^ 
Hrvata i Slovenaca. 

Paris, u februaru 1919. 

Delegati kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca imaju cast 
iznijeti u ovom aktu zahteve svoga naroda i ukazati na sa- 
glasnost tih zahteva sa principima, proklamovanim u toku svet- 
skoga rata, kao i na njihovo slaganje sa samim uslovima, koji 
bi mogli sluziti kao osnova, da se utvrdi mir, pravedan i trajan.. 

Prilike, koie su se stekle u toku ovoga dugog rata, dovele 
su do izmene pogleda izmedu srpske vlade i njezinih savez- 
nika o njezinim nacionalnim zahtevimia i o ponudama, uci- 
njenim Srbiji od strane saveznika. Ipak, nasi zahtevi nisu bili 
nikada potpuno izneseni, i ovaj integralnr ekspoze je bio ostav- 
ijen za cas, kadia dode na dnevnl red organiizcvanje buducega. 
svetskoga mira. 

Ovaj strasni rat nije slucajna ni nepredvidjena pojava. 
Naprotiv, on je bio samo logicka posledica politike nemackoga. 
carstva r principa o vladavini sile nad pravom. 



31S 

U toku od 43 godine, Nema5ka, uvek dosledna samoj sebi^ 
cutke se pripremala na rat. Ona je cekala samo zgodan mo- 
menat, da iznenadi cita^^ svet svojim brzim ratnim uspesiana^ 
koji bi je ucinili podobnom, da sto jace ucvrsti svoju supre- 
matiju na citavom svetu, koji' je u to doba bio zabavljen ide- 
j^ma pacifizma, ogranicavanja naoruzanja i zakljucivanja inter- 
nacionaine konvencije za arbitrazu. 

Posle slabljenja Riisije na Krajnjetm istoku, do kuda je 
Rusija doterana podmuklom politikom nemackom, dosla Je 
aneksija Bosne i Hercegovine, u isti mah i dcgovorno sa pro- 
klamacijom nezavisnosti Bugarske, koja u malo nije izazvala 
evropski rat. 

Zatim ie dosao Adagir, posle albanski ustanak,. poth.ra- 
nlivan Austrijonn, najzad austrijski predlog Turskoj, da se 
ustanovi Albanija od cetiri »vilajeta«, predlcg pusten u nameri, 
da se obezbedi nemacka suprematija na Balkanu i da se osujete 
teznje balkanskih naroda. Ovaj korak Austro-Ugarske iza- 
zvao je formacijii Balkanskoga bloka, koji je sa svoje strane 
pozvao Tursku, da izvrsi reforme, predvidene Berlinskim Ugo- 
vorom, sto je dovelo do rata izmedu balkanskih naroda i 
Turske (1912.). 

Od pc,5etka balkanskoga rata Austro-Ugarska je »rezer- 
virala« za sebe izvesna narocita prava na Balkanu, izbega- 
vajuci s pocetka intervenciju u ratu. Kasnije je pokusala da 
teazove sukob u pitanjima, koja bi je mogla staviti oci u oci 
samo sa Srbijom; takva su bila, afera Prohaskina, traznja, upu- 
cena Srblji, da povuce svoje trupe iz Albanije, najzad ulti- 
matum Srbiji sa zahtevom, da odstupi od Skadra. Kasnije je 
hrabrila Bugarsku, kada su odredivane granice teritonja zadobi- 
venih u balkansko-turskom ratu, da ude u rat protiv svojih 
tad-asnjih savciznikav i ako Je Bugarska Ma obavezana ugo- 
vorom savezu, da prinii arbitrazu ruskog cara. 

Svi ovi agresivni pcstupci Austro-Ugarske prema Srbiji 
za)5eli su se od onoga dcba, kad je Srbija odbila austro-ugarsku 
pcnuciu, da ude s njcm u trajnu carinsku uniju, u kom bi joj slu- 
6aju bila obezbedena austro-ugarska pomoc u resavanju bal- 
kanskih pitanja. 

Nasi saveznici u Ententi poznaju napore, pokusane od 
Austro-Ugarske oko Italije i Rumunije, da privoli ove dve sile^ 
da ocuvaju svoju neutralnost u oruz^nom sukobu Austro-Ugar- 
ske 1 Srbije. Posto ovi predlozi nisu nasli naklonjen odziv, 
Austrc-Ugarska je Sarajevski atentat, dostojan zaljenja, uzela 
kao izgovor, da oglasi Srbiji rat, upucujuci joj ultimatum, koji 
Srbija nije mcgla primiti u svemu, a da se ne odrece svoje 
suverenosti. 

Svi su se narodi, kao nasi tako i nasih saveznika, kao i 
irtve koje granice s poni^avanjem, da se resenje sukoba pod- 



316 

vrK'ne Haskom Sudu ili medunarodncj konferenciji, iizjalovili, 
buduci da je Neinacka bila odlucna da izazovc rat po svaku 
cenu. 

Sve sto snio izneli, samo jc prikaz istorijskili cinjenica iz 
najnovije epohe, i mi ih opominjemo samo da dokazenio, kako 
-su Austro-Ugarska i Nemacka bile odlucne da izazovu rat, ako 
im Evropa ne bi dopustila da utvrde svoju mo6 na Balkanu i da 
je prosire sve do Perzijskoga Zaliva. 

Medutim pitanja od svetskoga znacenja bebu tesno ve- 

zaiia za odrzanje Srbije kao nezavisne drzave. Narocito 0:10, 

da se zna, da li bi Nemacka mogla napredovati prekc Srbije 

•do Carigrada i do Perzijskoga Zaliva, ili pak, dai li ce biti za- 

drzana na torn putu i primorana, da se odrece politike nasilja. 

Prema svom geografskom pclozaju, koji je stavlja izmedu 
dva sveta 1 dve civilizacije, Srbija je zadobila, stolecima vec, 
iuternacionalno znacenje prvoga r©da. 

U bprbi protiv Turaka, od bcrbe kod Cernomena, blizu 
JerdJrena, 1371. gcdine, i od Kosova 1389. godnne, sve do po- 
bede kod Kumanova, Srbija je neprestario odrzavala uzdignutu 
zastavu protiv polumeseca i tiranije, na kojcj je bila ispisana 
deviza: »Za Hriscanstvo i za slcbodu«. IJ najnoviJoj epcsi, 
jos uvek zbog svoga geografskoga polozaja, Srbija je postala 
zatocnik principa covecnosti, pravde i slobode protiv tevton- 
skcga principa surcve sile. 

Nasi saveznici, koji su uvuceni u ovaj svetski rat austro- 
nemackim napadom, u prkos svim svolim naporima da pcdvrgnu 
sukob medunarodnom sudu, ocitovali su, da i oni zele mir, 
ali da interesi celog sveta iziskuju, da u buducnosti narodi, 
mali isto kao i veliki, budu zasticeni od slicnih surovih na])ada, 
da krivci budu kaznjeni 1 pcstaivljene garantije, da se zauvek 
izbegne ponavljanje slicnih dogadaja, i da budu obezbedeni 
sloboda i pravo svake narodnosti, da sama sobcm odlucuje 
svoju sudbinu. 

Nemacka je bila na cisto o tom, da su se njezini planovi 
i njezina nada, da brzc dode do pobede, razbili na Marni. Ona 
je osecala unapred, da ce prcduzenjem rata, sto je povlacilo za 
spbom zrtvu od milijona zivota Ijudskih i od milijardi materi- 
jalnih gubitaka, za ceo svet biti postavljano sve to cesce pi- 
tanje: zasto je Nemacka izazvala ovaj rat? I da 6e se ono 
celom svetu sve tc jace nametati. Ona je razumela takode, 
da svet ne ce poklanjaii nil mailo v&re njezinoj tvrdnji, »da 511 
se evrcpske sile sporazumeie, da je uniste«, jer se onda ne bi 
moglo objasniti, zasto je ona izbegavala i sprecavala, da se 
austro-srpski sukob pcdvrgne Haskom sudu ili medunarodnoj 
T<:onferenciji. Nemacka je bila na cisto svoj tezini svoje od- 
govornosti; s toga, da bi dcbila rat i izvukla se od ove straho- 
vite odgoyornosti, ona je pribegla najvarvarskijim postupclma. 



317 

koje je inoderna tehnika mogla pronaci, i sluzila se svim sred- 
stvima, sto joj behu na raspolozenju, ne stedeci ni zivote ni 
Hnarijai slabih i nevinih. Vo-d'eci rat na taj niiiciin, ona je izaizva'la 
'trail i trepet ne samo u zaracenih narcda, ne^o isto tako i u 
neulralnim zemljama. Ona je veliki narcd americki dovel'a 
dotle, da podii^ne svoj mocni glas protiv vandalizma, protiv 
podmorskoga rata, kojini su satirani i potapani, bez ikakve 
raziike, svil' koji su se inorali sluziti morskim puitcvKma. Sjedi- 
njene Drzave Severne Amerike usle su u rat u ime visih prin- 
cj.pa pravde i covecnosti, da bi ih spasli od varvarstva, koje 
svet nije video ni u jcdnoj cposi, i da ujemce zauvek pravo i 
slobodu naroda. Rat je tini promenio svoj lik i pretvori(, se 
u rat protiv nasilja i protiv osvajalackih smerova. 

Nasi saveznici, isto taiko kao i odlitcni Predseidnik Sjed'i- 
njenili Drzava Severne Amerike, dali su na znanje svcjim su- 
gradanima, da su usli u rat, jer zele da obezbede svim naro- 
dima, velikim kao i nialim, pravdu, slobodu i pravican i trajan 
medunarodni mir, zasnovan na pravu svakoga naroda, da slo- 
bodno odlucuje o svojoj sudbini. Oni su ooitovali svoiu zelju, 
da osnuju takovu medunarodnu organizaciju, kojom bi se uma- 
njila tezina naoruzavanja i u buducnosti ucinilo nemogucim 
prolivanje reka od krvi i unistavanje tekovina oitavih pckc- 
Ijenja, kao sto je to izvodila Nemacka u toku ovoga rata. 

Fosle till svecanih izjava, koje su bile odgovor Entente i 
Sjedinjenih Drzava Severne Anierilike na pitanje, postavljeno od 
Nemacke, o smeroviina rata, citav je svet bio nacisto, da se 
smerovi rata od prvoga casa behu prosirili i da su uzeli oblik 
garantovanja prava i slobode svili naroda, kako velikih tako i 
malili. Sto se tice neophodno potrebnih zrtava, da bi se. 
ukrotio i pobedlo pruski militarizam, narodi su dragovoljno 
pristali na njih, uvereni, da ce te zrtve ujemciti budueim poko- 
lienjima njihcv Slobodan i miran razvoj. I zahvaljujuci toj 
cdluci naroda, da liju svoju krv za ove ideje, covecne i uzvi- 
sene, pruski militarizam je pobeden. 

Srbi, Hrvati i Slovenci cine jedan isti narod, koji od 
davnili vremena ima svoju narocitu civilizaciju i svcjc intelek- 
tualno jedinstvo. I danas je taj narod, sa gledista literarnoga 
i umetnickoga, na visini modernoga napretka. Akc i iscrpen 
dvama ratovima balkanskim, nas je narod, za vrem. e 
s a d a s n j e g a rata, koji m u j e n a m e t n u t, c v r s t o 
odiucio, da potpuno ostvari svoje nacionalno 
u j e d i n j e n j e. 

Iz toga Gsecanja svoga nacionalnoga jedinstva i pune 
svesti o pravicnosti svoje stvari, on je crpao svoju snagu da 
izdrzi ovaj novi napor. 

Pcstepeno se, u toku neprijateljstva, kako je broj savez- 
nic^kih i udruzenih naroda rastao pod zastavom slobode i civi-- 



318 

lizacije, razvijao karakter ratnih smerova u smislu velikih prin- 
cipa prava naroda. AH ideologija je nasega naroda ostala vazde» 
u pocetku kao i na kraju, verna samoj sebi. Od pocetka borbe 
ovaj se narod solidarisao sav da postigne jedini cilj pod de- 
vizom: »Jedinstvo Drzavno«. 

Posle petnaestomesecnoga otpora, pod pritiskom nepri- 
jatelja, tri puta jacega, a naoadnut u isti mah vojskama nema6- 
kim, austro-ugarskim, sa severa i sa zapada, svim silama bu- 
garskim s istoka, srpske se trupe moradose, besprekidno se bo- 
reci, povuci s Krunom i Vladom Kraljevskom, s pocetka na 
jug, zatim na zapad preko Albanije. Posle svoje reorganiza- 
cije, izvedene na Krfu s pomocu Saveznika, ove su iste trupe 
zauzele polozaj na juznoj granici Srbije; tu su one produ^ile 
borbu sve do definitivne pobede u septembru 1918., kojom je 
neprijatelj potpuno oteran sa citavoga nacionalnoga zemljista. 

Dobrovoljci, Srbi, Hrvati i Slovene! neikadasnje Austro- 
Ugarske, takmicili su se predano u toj borbi sa svojom bra^om 
iz Srbije. Za sve vreme, dok je trajala, oni su priskakali sa 
svih krajeva sveta, iz Rusije, iz Amerike, sta. vise i iz Austra- 
lije, da se nadu pod zastavama kralja Petra; oni" su dostigli 
cifru od 100.000 boraca u vojsci srpskcj. Od austro-ugarskih 
zarobljenika, koji pripadaju nasoj narodnosti, nacinjen je u Ru- 
siji 1916. godine korpus pod zapovjednistvom jednog srpskog 
generala, koji je pritekao u pomoc Rumuniji, borio se u Do- 
brudzi, i njegovi vojni podvizi idu u red najslavnijih ovoga 
rata. Kad je Rusija utonula u desorganizaciju, on je morao 
napustiti ovu nesrecnu zemlju, preko Severnoga Mora, preko 
krajnjega Istcka on Je stigao u Solun, gde je, formiran kao ju- 
goslovenska devizija srpske vojske, snova otpoceo borbu; za- 
uzece Kczjaka je delo ove divizije. Oni rzmedu njih, koji ne 
mogose napustiti Rusiju, bore se neprestano pod zastavama 
u Sibiriji i u Murmaniji. 

Potrebno je ista6i tu ^injenicu, t. j. da duh nasega naroda 
nije bio nikad tako zestok i tako borben kao bas u trenutku, 
kad je Srbija bila okupirana od neprijateljskih trupa; da nikad 
srpski vojnik nije dao dokaza tako nepomirljiva duha, da nikad 
dobrovoljci jugoslovenski ne potekose u tako znacajnom broju, 
nego li u casu, kad je stanje bilo najkriticnije. U isti je mah 
i Srbija odbila vise puta dosaptavanja o separatnom -miru, koja 
su joj bila upudena od Austro-Ugarske. 

Ova solidarnost Srba, Hrvata i Slovenaca na bojnom 
polju, naisla je u svim redovima stanovnistva na odziv, koji se 
Dokazao u ocitovanju svih naSih pokrajina u nekadainjoj 
Austro-Ugarskoj i u Crnoj Gori; posledica je toga bilo obrazo- 
vanje jedinstvene vlade Kraljevstva Srba, Hrvata i Slove- 
naca, u saglasju sa zakonitim predlsta/vnicima svega naSega 
naroda. 



319 

I tako je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca svr?.en cin, 
potekao iz volje naroda. Kraljevina Srbija je sve5ano obja- 
vila ujedinjenje svega na§ega naroda u jedinstvenu narcxlnu 
Drzavu. Velika narodna skupstina u Podgorici jednodusno jc 
odlucila, u ime nasega naroda u Crnoj Qori, svoje ujedinjenje 
sa Srbijom i sa ostalim delom nasega naroda u Kraljevinu 
Srba, Hrvata i Slovenaca. 

Cinjenica ujedmjenja i konstitucije Kraljevine Srba, Hr- 
vata i Slovenaca zvanicno je notifikovana vladama saveznickih 
i neutralnih drzava. 

Pokrajine, u kojima na§ narod stanuje, obuhvataju zemlji- 
sta u Juznim Alpima, pogranicnim s nema<^kom Austrijom, na 
obalama Soce, Mure, Drave, Dunava, Tlse, Timoka, Vardara, 
Strume i na obalama Jadranskoga Mora. U nasega je naroda 
vrlo razvijena svest o nacionalnom jedinstvu. Zemljsta, na 
kojima stamuje, imaju sasvim narociito znacenje s gledista 
evroDskili mteresa, zbog njiihova geografskog ]X)lozaja. Ona 
odrzavaju cdnose izmedu sredisnje Evrope i bliskoga Istoka, 
Sredozemnoga Mora i Male Azije. Za vreme poslednih pet 
vekova vcdili su se krvavi ratovi gotovo bez prekida za ove 
pokrajine izmedu dve velike carevine kontinentalne, Austrije 
( Turske; obe su iscezle. 

U toku tih stoljeda Srbija je produzavala da uzme ucesce 
u toj borbl protiv turske invazije. Od jednoga stoljeca ona je 
otpocela, da se odlucno bori za svoje narodno jedinstvo pdd 
Karadordem i pod MiloSem; ona je to nastavila sve do nasih 
dana. Srpskj narod u Crnoj Qori je takoder u neprekidnom ratu 
s Turskom. U ovom poslednjem ratu Austrija je htela da smrvi 
Srbiju i da dopre do Soluna. Ali je ona sama smrvljena, dok 
je Srbija, potpomognuta svojim velikim saveznicima, izisla po- 
bedoTiosno iz njega i organizovala se u jedinstvenu Drzavu 
s jugoslovenskim krajevima nekadaSnje Austrije. Od apsolut- 
noga je intcresa za bududi mir, da u tom znacajnom delu 
Evrope budu najzad osigurani normalni uslovi za opstanak; 
onl to mogu bit samo, ako se stvori jedinstvena Drzava, osno- 
vana na principu narodnosti. Opsti interes trazi, da se u toj 
drzavi osiguraju sve mogucnosti za pravilan opstanak; samo 
na taj nacin ona ce se modi u£vrstiti i posvetiti sve svoje sile 
svom ekonomskom i intelektualnom razvoju. A to 6e se po- 
stidi, ako nas narod, koji je zadobio svoju nezavisnost, resi 
potpuno problem svojih drzavnih granica na taj nadin, §to 6e 
obuhvatiti sve one, koji pripadaju rasi Srba, Hrvata i Slove- 
tiaca. 

Princip narodnosti namede ovo reSenje kao formalni usl.v 
novoga stanja stvari, koje treba da bude stvoreno Konferen- 
cijom za Mir. 



320 

Nasa dr^ava ima nacionalnu osnovu, i s toga nas iiarod 
tnazi, sto mu priipad'a. Princip narodnosti li pravo nariotdia, da 
raspolazu samlm sobom, osnova su nase drzavc. 

Nasi su zahtevi dakle pravedni, moralni i liberalni; oni 
su ujedno nadahnuti principima, koji su svecano objavljeni od 
Saveznickih i Udruzenih i3rzava kao takovih, koji treba da 
cine osnovu novoga reda u Evropi. 

Nijedan narod evroDski nije radosnije pozdravio principe, 
u ime kojih su nasi' saveznici i Sjedinjene Drzave Severne Ame- 
rike vodile ovaj svetski rat, od! naSega, koji vekovima ve6 nije 
prestajao da se bori za oslobodenje svoje narodne slobode i 
svoga opstanka. 

Zahvaljujuci pregalaStvu i samopregoru nasih mocnih Sa- 
veznika i Sjedinjenih Drzavai Severne Amerike, posle uzasnih 
gubitaka i opustosenja, ostala je pobeda u rukama onih, koji su 
se digli u obranu pravde i Ijudske civilizacije. 

Predstavnici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca mole 
Konferenciju za mir, da pravicno ispitaju njiiiove zahteve i da 
ih usvoje. 

IV. 

Dr. I. Krek o Jugoslovenskom pitanju. 

Dne 19. i 20. cktobra 1912. vijecali su u Ljubljani zastup- 
nici slovenackoga i hrvatskoga naroda (zastupnici u zemaljskim 
saborima i carevinskom vijecu), ie su stvorili zakljucak, iz- 
vaden iz najdubljeg uvjerenja svega naroda, koji ga je i ra- 
dosnim klicanjem primio. Taj zakljucak glasi: »Izjavlju]emo, 
da mi Hrvati i Slovenci tvorimo jednu narodnu cjelinu. Zato 
hocemo da zajednicki radimo za jedinstvo, pravo i Slobodan 
razvoj hrvatsko-slovenskog naroda .. .« Tada su se redovito 
nasi policari nadali, da <^e se to dati ostvariti u okviru bivse 
austro-ugarsfcej monarhliije. No rat je pokazao, da to nije bilo 
moguce. Taj je rezultat Dr. Krek previdao, pa je u sjednici 
carevinskog vijeca u junu 1917. izjavio ovo: »Dvije ideje ne 
ce nikad izumrijeti: da su Slovenoi i' Hrvati jedan narod, i da 
pripadaju drzavno zajedno, pa i moraju doci u zajednicku dr- 
zavu. Ako se ove ideje u ovoj (austro-ugarskoj) drzavi ne ozi- 
votvore, doci ce do njihova ostvarenja i protiv nas i usprkos 
svemu, a posljedice, koje ce nastupiti radi toga, pogi'bellne su 
za zivot (austro-ugarske) drzave, za Evropu i njezin mir.« 

Medutim, Dr. Krek gledao je i dalje u buducnost, i vidio 
ustanovljenje samostalne drzave Srba, Hrvata i Slovenaca. 
Zgodno ce biti, da njegove misli o osncvanju i uredenju te dr- 
zave ovdje iznesemo:* 

* Ove je misli pobiljezio Dr. Petar Rogulja, a izasle su u z3gre- 
backoj „Narodnoj Politici" u okt. 1918. Dr. I. Krek utnro je 8. oktobra 1917. 



32? 

Nazad dviie godine, doSao je Dr. Krek u '/ydgreh, da s^ 
Informira o polozaju. Kod nas je bio mir, mrtvilo, cenzura, §pi^ 
runaza i interniranje. Vojska je vladala, a vlada sutjela. Vri-" 
jeine Gorlica, Soce, Bagdada i podmornica. 

Setao sam s Krekoni po TuSkancu. On je vec bio pri- 
licno slab i teSko je disao. 

— Nijesmo -daleko od saniostalnosti — rece on. 

Vrlo sam se za6udio toj tvrdnji. Meni se 6inilo, da nika4 
nijesmo bili udaljeniji od toga. 

Kako to? — upitam ga. 

— Meni se ^ini, da 6e do6i do preokreta. Ne znain za^to, 
a)i nekako instinktrvno opiazam. U<;^ite engleski. 

Si«tih se, da sam ga vidio u Ljubljam, kako sjedi nad eo^ 
gleskim knjigaima i csvjezuje svoje znanje englestsne. 
Najednom se u setnji ustavi i upita: 

— Kakav biste vojnicki sistem uveli u nasoj drzavi? — 

— Milieu, vojni^ku duznost od 16. — 60. godine, aktivnn 
sluzbu kod pje^adiie sest mjeseci, kod konjanistva, topni^tva 
i pijonira dvanaest. Vojska bi morala da djeluje kao kulturni 
ifaktor gra-deci ceste i zeljeznice, poSumljujuci itd. sli^no rim-r 
skim legijama. Sokolstvo bi se moralo podrzaviti i svaki bi 
zdiraivi Jugosloven od 6. — 60. godine morao biti sokolasem. 
Casnick' staled bic bi eiita, osobitu bi brigu trebalo obratiti 
tehniCkom obrazovanju. Momaricu ne bismo smjeli zanema- 
Fiti, pogotovo ako Talijani budu imali Valonu. Od dvanaest 
milijuna juznih Sloven^ mora biti u potrebi tri milijuna vojnika. 
TahMani, Madzari i Nijemci traze to od nas. 

— Iz vase bi dtzave strMi na sve strane baijuneti — opaizi 
Krek. — Ja sam za razoruzanje. Vidite — nastavi malo kasniie 
— ja cesto razmisljam, kako bih uredio naSu drzavu, kad bi to 
bilo u motjoj vlasti, i sada razmisljam o vojnickom uredenju. 
Sve sam drugo nekako iskombinfrao. Sta mislite, b i 1 i b i I a 
b o i j a d r z a V n a c e n t r a 1 i z a c i j a i I i d e c e n t r a- 
Hzacija?* 

— Uvijek sam za jak parlamenat i jaku centralnu vladi^, 
pogotovo u na§im prilikama, gdje je lako moguce da se razvije 
kakav centrifugalni elemeaat. 

— I ja sam za to — re5e Krek i po5e iznositi svoj n a c r t 
wredenja juznoslovenske drzave, 

— Kad bih ja uredivao drzavu, — re^e — wzeo bih n 
raicun tri kriterij^. 

Narodni zivot ima naime ttostruku tendeneiju u svooi 
razvitku: od se razvija upolitickom, gospodarskom 
i k u 1 1 u r n o m smjeru. Prema ovlm tendencijama UTcdlo bih 

• Pod decentralizicijom razumijevao je Krek plemenski federalizam, a 
protiv toga je odluino bio. 

21 



322 

drzavu, a obazirao bih se i na konkretne narodne priliika Naj- 
prije konstatirajmo, koji od ovih smjerova narodnog zivota 
nas Juzne Slovene zblizuje, a koji razdvaja. Gospodarski ima 
seljak ill radnik, bio on Hrvat, Srbin ili Slovenac, svagdje iste 
interese. Ni politicki nijesmo iedni od drugih tako daleko: svi 
hocemo da smo jedan narod, da smo u jednoj drzavi, svi smo 
za ravncpravnost sviju plemeTia. Ostaje nam jedan jedini mo- 
menati koji nas dijeii, to je kulturni ili bolje vjersko-kulturni. 
Kod uredivan:a ustava moramo dakle sve stvari, gdje je mo- 
guca medusobna borba i prepor, sto vise potisnuti u pozadinu, 
tzolirati i lokalizirati. Zato mislim, da bi trebalo stvoriti jedan 
iak c e n t r a I n i p a r 1 a m e n a t od dva kcordmirana doma: 
od jednog nacionalno-politickog i od jednog socijaino-poUtickog 
Naci c n aino-pol i t icki dom sastajao bi se od zastup- 
nika, biranih na osnovi opcega jednakoga, tajnog izboraoga 
orava, pri cemu bih i zenskima dao izborno pravo. Giaso- 
valo bise tako, da cijela drzava, ili bar provincija, sacinjava 
fedan izborni kotar, a stranke bi postavljale listine kandidata, 
za koje bi onda izbornici predavali glasove. Dakako, pri ozna- 
j^enju. tko je izabran, upotrebio bi se proporcijonalni sistem. 
.S c i j al n o-p o 1 i tic k i dom bio bi stalesko zastupstvo 
flaroda. 

U nj bi d^Sli reprezentanti seljackih komora, radni5kih. 
jrgovackih, obrtnickih organizacija i komora, zastupnici klera, 
^inovnistva, industrije, znanosti i umjetnosti ■ — sve tako una- 
prijed uredeno, da samovolja pri postavljanju toga zastupstva 
bude posve iskljucena. Sccijalno-pcliticke zakonske osnove, 
donosile bi se najprije pred socijalno-politicki dom, a poslije 
prihvata, slao bi se pred nacijonalno-politickl, koji bi ih en 
J)loc prihvacao ili odbacivao, Pred nacionalnor-politicki dom 
dolazilebi najprije drzavno-politicke osnove, a onda bi ih so- 
cijalno-politicki dom primao ili odbijao en bloc. 

Gentralm parlamenat ima dakle eminentno p o 1 i t i 5 k u 
zadadu: pitanja ustava, vanjske politike, narodne obrane, 
pa velikb o k v i r h o zakonodavstvo: financijalno, prosvjetno, 
socijalno, unutarnje uprave ltd.; unutar tih okvirnih zakona 
imala bi se razvitl samouprava. U glavnom bi dakle imao 
centralni parlamenat t. zv. pragmaticke poslove. 

Ekonomski bi se momenat morao uzeti u raCu pri 
stvaranju p r o v i n c i j a. Mislim, da bi za ciielu drzavu tre- 
balo 10 — 12 ovakvih organizacija. Imali bi oni sa svojim po- 
krajinskim saborima zadaCu, da se brinu za pridig- 
nuce gospodarstva: za poljsku produkciju, industriju, 2eljez- 
nice, ceste itd. Radi toga moraju pckrajine biti uredene bez 
obzira na: dosadanje drzavne i zemaljske granice, na 6isto 
gecgrafsko-ekonomskim principima, prema prometnoj tenden- 
c'lh i ekonomskom karakteru zemlje. Tako je na pr. Trst sa 
svojim zaledem: Goricom, Gradiskom, Istrom, KoruSkom i 



521 

Kranjskom, prirodna geografska i ekonomska jed'inica. S druge 
.strane opet slovenska Stajerska i nasa Dolenska imaju prirodni 
centar u Zagrebu, pa ce ti krajevi pasti u, recimo, zagorsku 
ekonomsku sferu itd. Kako se ekonomski interesi i> srpskog i 
hrvatskcg i slcvenskcga seljaka ili radnika uvijek slazu, ocito 
je, da u provincijalnim saborima ne ce biti nacijoiialnih borba. 

Glavni punkt sukoba izmedu vas Hrvata i Srba jest raz- 
hcitost k u 1 1 u r n i h tendencija. Zato treba borbu lokalizirati, 
te je izluciti iz parlamenta, gdje bi se moglo dogoditi, da na- 
Jediiom stanu Hrvati i Srbi jedni prema drugima kao dvije 
nerrijateliske fronte, a to bi bila propast drzave, jer bi takav 
polozaj nasi spoljasni i unutarnJi neprijatelji iskoristili, da dode 
do smutnja, iredente i svake nevolje. Zato ovu kulturnu i kon- 
fesijonalnu stranu narodnoga zivota treba decentralizovati po 
p c i n a m a, kcje bi uz svoje upravne i druge zada^e 
morale primiti na sebe brigu oko razvoja skojstva. Te bi op- 
6me bile velicine sadasnjih hrvatskih kotara, i bile bi sto sa- 
mostalnije. Po opcinama bismo pokusali razdi^eliti Hrvate od 
Srba, a akobi gdje i bill zajedno, pa se zavadili, bila bi ta borba 
samo lokalnoga znacenja. 

To bi bill najglavniji potezi drzavnog uredenja. A sada 
da ih osvijetlim na jednom j^rimjeru. Uzmimo § k o 1 s t v o, jer 
je ono za nas od najeminentnijega znamenovanja. Centralni 
parlamenat izda zakon: svako dijete cd sedam godina napri- 
ied mora polaziti pucku skolu, dok je ne svrsi. Onda ustanovi 
zakon org^nizaciju pucke skole, odredl minimum znanja, sto 
ga mora imati svaki drzavljanin iz svake struke, narocito 
mora biti jedinstvena u cijeloj drzavi pouka o narcdnim' i gra- 
danskim pravima i duznostima, napokon tko smije osnivati 
skole t. j. smije svako, tko se drzi ovoga zakona, Duznost 
osnovat! pucke skole, ako ih veC nema, imaju opcine. Da li 6e 
biti skola konfesiionalna, interkonfesijonalna ili akonfesijo- 
oalna, odlucuju roditelji dlece, i to po belgijskomu skolskomu 
sistemu, koji nam ponesto popravljen moze biti uzorom.* Op- 
cina moze da taj skolski zakon slobodno aplicira. Ona moze 
ako hoce, da ustanovi konfesijonalnu skolu, nekonfesijonalnu 
— kakvu ho(5e. To cdlucuje njezino zastupstvo. ^to vi§e slo- 
bode, jer su nas dcsada paragrafi strasno prigusivali! — I 
srednje Skole uzdrzavaie bi opcine, all uz pripomo<3 driave, 
doticno provincije, odredenu opet po glavama Studenata. Sve 
ekonomsko skolstvo bilo bi u glavnom u kompetenciji pro- 

• Belgijski skolski si^tem danas je najnanredniji: osnivati 5kole moic uz 
zakonske kaufele tko bote; svak' roditelj mn2e upisati svoje dijete u §koIu, 
koju hoce; prije uj isa djtteta podigne roditelj za svako dnete, §to ga §alje u 
pucku §kolu, kod opdrr^koga poglavarstva ben, koji ovlaStujf ravnateljstvo, da 
od op^ ne trazi odredenu placu za di ete Bon preda prigodom up'sa ravna- 
telju skole. R vnatelji svih skola prezentiraju ekoiiko dana iza up sa bonove 
opcinsVom poglavar tvu, koje im onda prizna za svaki bon odredenu sumu 
iz op^inskoga prora^una, Sto otpada na svako dijete. 



324 

vincije, koja bi so niogla sporazumjeti i s opcinom ili dnjgoni:- 
in^titucijom, i dati joj u tu svrhu pripomobi. Sveui5ilista bJ 
finansirala drzava. Ali niko ne bi smio prijecitL da se osnuju 
i privatnc sredtije §kole i privatna sveu5ili§ta. Sto vi§e, osni- 
va^ mogao bi traziti i drzavnu doticno pokrajinsku potporu» 
za Skolu, i dala bi mu se po istom principu kao i opdinska za 
pucke §kole. , 

Moramo imati slobodnu utakmicu za sve kluturne nazore, 
sve stranke, sve orjfanizacije. I tko je sposobniji i radiniji - 
Heka! pobjeduje. "^ 

— Ne bi se.svi s vamu slo^ili, naro6ito u ovom posliefd- 
njem — primjetiim Dm Kreku. 

— Znam koga mislite — • rece doktor. Ali ti Ijudi ne uzt- 
maju u obzir, da nijedan paragraf ne ce kod nas spasti Cr- 
k V e i njezine organizacije, ako njeni svecenici i lajici ne 
budu kako treba zivjeli i radili. Poznato vam ie', da sam 
rebus sic stantibus zagovornik rastave Crkve od drzave. 
Dosta su me radi toga napadali. I imaju za se mnogo logickih 
i teoloskih argumenata-. .Ali logika razvoja i zivota govori za 
mene, a doista ona se ne protivi katolicizmu. Medutim, kako 
Rim hoCe! On ho6e konkordat, dakle i mi ga hocemo. Kato- 
licka Crkva mora kao i pravoslavna imati u buducoj drzavi 
javnopravni karakter; nadalje ne smijemo imati drzavne 
crkve. Svim vjerskim uredbama uopce mora se dati potpaina- 
autonomija, a drzava neka se jo§ manje uplice u njihove 
poslove. "^ 

— Jo§ neSto — upitam dalje. — Zar se ne boji|te srpske 
hegemonije u Jugoslaviji? 

— Hegemoniju 6e imati sposobniji ; ako to budu 
Srbi, i pravo je, da je imaiu. A ako mislite, da 6e radi svoje 
brojcane nadm€ci imati uvijek odlucnu njep u centralnom 
parlamentu, onda ne uzimate nekih stvari u ra5un. UzmimOs. 
da je drzava stvorena ovako, kako sada govorimo. Sadasnja 
strana5ka konstelacija ima.t 6e i na prilike u centralnom parla^ 
mentu odlucan utjecaj. Najprije ce se srodne stranke zbliziti. 
»Slovenska liudska strank,a« istupat 6e zajednicki s vaSom 
gjupom oko »Novina«, a nadam se, da 6e se i medu Srbima 
razviti analogna kulturna i stranacka tendencija, te 6emo do- 
biti mozda u parlamenat koga srpskoga »klerikala«. Liberalcl 
slovenski, srpski i hrvatski, kooperirat 6e medusobno, isto take 
i socijalisti. Osim toga mozda ce se razviti kakve autonomi- 
sticke stranke, koje de teziti za promjenom ustava u smjeru 
federalizacije, kao sto su kod Srba radikali ili kod vas Ijudi 
trankovacko-starcevicanske ideologije. Uza to 6e se javiti u 
parlamentu i socijalne tendencije sve jace, pa ^e i to utjecatV 
na strukturu stranaka. Medutim ce politicko uniformiranje 
sve vise napredovati i nestajat ce centrifugalnih tendencija, pa 



'<6eimo kroz dvije, tri generacije doista biti jedinstven na- 
Tod, Dakle 6emo hegemoniju jednoga plemena, ako je uopce 
bude, osjecati samo u pocetku. Od srpske se hegemonije 
to manje bojim, sto su Srbi rascjepkani u upravo nezdravo 
velik broj stranaka i'strancica, pa mislim, da ne Ce ni u kojem 
slucaju sacinjavati jedan blok. A klauzulirati, da neki ministri 
moraju biti Hrvati i Slovenci, nema smisla, jer Srbi, ako budii 
dobili hegemoniju, postavit ce zaministre rtd. svoje kreature, pa 
-opet nemamo nista. Stoga ne preostaje ni§ta drugo, nego da 
svi mi posaljemo svoje najspcsobnije Ijude u padamenat, pa 
neka vladaju najsposobniji. Nijedan paragraf i nijedan ustav 
ne moze spasti nesposoban narod od propasti, a Jer ja ne 
brojim Hrvate i Slovence- medu nesposobne narode, uvjeren 
sam, da ce znatti u drzavnoj upravi i reprezentaciji doci na 
(xlJii5na mjesta. 

— Monarhija ili republika? — zapitam na svrSetku. 

— Prili5no mi je to svejedno. Ja sam u srcu republika- 
nac, ali ako dode kod nas do monarhije, mora to biti forma 
t. zv. republikanske monarhije, onako kao u NorveSkoj. Kralj 
je samo nasljedni predsjednik republike i njezin reprezentant, 
ali nema prava sankcije zakona. Ipak tri su principa ovoga 
troimencg narcda, koji ga moraju voditi u buducnost: jedan 
narod, jedan vladar, jedna drzava od Beljaka 
do Soluna i mnogo, mnogo slobode. 



V. 

Pariski predlog. 

Na sastancima u Parizu 15., 18. i 22. marta 191^., posl© 
izmene misli o unutraSnjem uredenju drzave i politi5koj orga- 
Titzaciji naroda, potpisani usvojise ovo misljenje: 

I. Potpuno se slazemo u ovim temelinim. ta5kama poli- 
tickog programa, t. j.: 

1. da nasa drzava ima biti jedinstvena, a ne slo^ena^ 
<iak\e da se nema urediti kao savezna drzava, kao sto je Ne- 
m.aicka ili Svajcarska, ni kao udruzenj-e drzava, kao §to je 
Amerika; 

2. da prema tome ona mora imati pored jednog vladaoca 
jednu drzavnu vladu, kao vrhovni organ za sve grane drzavne 

uprave i jedno narodno zastupniStvo (Parlamenat), kao zako- 
nodavno telo za sve vrste drzavnih poslova; 

3. da se drzava nema upravljati cetitralistiCki, kao n. pr. 
Francuska, ved da u njcj m.ora vladati upravna decentrali- 
-"/.aciia, po na<^elu samcuprave ili selfgovemmenta; 



326 

4. da u drzavi nema povlastica ni faktf^ke prevlasti ni 
prvenstva nikakvo pleme ni plemensko ime ni oblast jedna 
nad drugom, ve<^ da nad svima ima vladati misao narodnog i 
drzavnog jedinstva, koja se ne sme identifikovati nj s kakvim 
posebnim pogledima ili interesima; 

5. da u drzavi imaju biti obezbedene sve gradanske slo- 
bode, koje su temelj 8 obelezje prave demokratrje, narocito 
licna sloboda, nepovredivost stana, sloboda govora i Stanipe, 
sudska nezavisnost> i sloboda prosudivanja, sloboda sastajanja, 
udruzivanja i zbora, sigurnost imovine, sloboda kretanja, po- 
stovanje tajne pisama; 

6. da za sve politicke izbore mora vrediti opste, jednako 
i direktno izborno pravo glasa. 

II. Iz ove istovetnosti pogleda, izvodimo korist i' potr&bu 
zajednicke akcije sa svima slobodnim pclitickimi skupinama na 
bazi sledecih misli, koje proizlaze iz zajednickih temelinib 
naicela pod I. 

1. Jedinstvena drzava treba da ima i jedno ime, po na- 
sem mnenju da se zove »Jugoslavija«. Troimeni naziv obele- 
zava slozenu, sayeznu drzavu, on ovekovecava razlike koje 
zelimo da brisemo i daje povoda rivalitetu i surevnjivostl iz- 
medu raznih plemena radi prioriteta imena i prakticne , upo- 
trebe naziva drzave, kad god treba da se nazove jednim ime- 
nom. Tri plemenska imena oznacuju pocepanost u proslosti, a 
novo jednostavno ime buducnost u jedinstvu i ravnopravnosti. 

Ime jugoslovensko -pred'laze se samo kao zvanicni, poli- 
tiicki naziv drzave i drzayljana, kao sto britansko ime sluzbeno 
oznacuje drzavu Engleza, Skota i njihovih prekomorskih ob- 
lasti. Imena srpsko, hrvatsko, slovenacko za narod, jezik itd.. 
ostaju i ne smeju se silom ukidati. Hoce li se jednom i u tom 
pogledu postici jedinstvo, ostavlja se buducnosti i prirodnoj 
evoluciji. 

2. Kao pristase jedinstvene drzave protivni smo federa- 
lizmu, dualizmu, trializmu i svakom seperatizmu, ah smo za 
autonomiju, jer je to i samouprava, koju triizimo za admin i- 
strativne delove nase jedinstvene drzave. 

Iz prakticnih razloga mislimo, da bi se u diskusiji imala 
izbegavati polemika oko golih izraza, kao sto su »centrali- 
zam«, »federalizam« itd., koji se razlicito shvataju, daju po- 
vodia pometnji pojmova iz koje nastaju strastvene borbe za 
prazne reci. Da se izbegnu nesporazumi, miogla bi se temeljna 
misao nasega programa od prilike ovako oznaciti: Ne cemo 
saveznu ni slozenu, ve<5 jedinstvenu drzavu, u kojoj ce njeni 
delovi uzivati siroku samoupravu i biti ravni medu sobom; 

3. Vlada ie jedna za celu drzavu. U Vladi su ministar- 
stva za sve grane drzavne uprave bez izuzetka, 

U vladi ima ministarskih resora:. 



327 

a) U 6i3i deloknig spadaju svi dt^avni poslovi, isklju5u- 
juci potpuno Tiadleznost samoupravnih jedinica, npr. spoljnl 
poslovi, vojni poslovi, canne, monopoli, pomorstvo, trgovina, 
poSta, telejrraf, pravosude rtd. 

1)) U ciji delokrug: spada od driavnih poslova ono, sto sc 
t&6€} opSteg interesa drzave kao celine, a ono u tim poslovimav 
sto je vezaTio za lofcalne potrebe i Sto 6e biti poimence nazna- 
ceno u Ustavu i u zakoniina, prenosi se u nadleznost samo- 
upravnih jedinica, 

4. Drzavni Parlamenat stvara zakone za oelu dr^avu i 
za sve grajie dr^vne uprave bez razlike. 

I u onim resorkna, za koji je egzekutiva defimijcno ostav- 
Ijena samoupravnilTi jedinicama, legislativa pripada Par- 
lamentu. 

U koliko je zakoniina izrekom ostavljeno ssmoupravni'm 
predstavnistvima da donose iiredbe o primeni zaikona na svol 
teritonj, ta predstavniStva mo^i ce da stvaraju odluke, koje 
CO imati obavezni karakter. Svakako sve temeljne i naceine 
uredbe opsteg drzavnog i narodnog interesa spadaju u nad- 
leznost Parlamenta. 

5. Da se Drovede nacelo upravne decentralizacije po- 
trebito je, d!a se drzava podeli u saimoupravne jedinice, otd 
kojiii 6e opStina biti najmanja, a oblast (pokrajina) najveca 
Medu njima mo|e da bude i jedna srednja samoupravna jedi^ 
nica, kotar (srez) Hi zupanija (okrug). 

Sve oblasti (pokrajine) imaju Jednaku nadle:^nost. Qra- 
nice cblasti imala bi da odredi Ustavotvorna Skupstina, vo- 
dedi racuna o zeljamia narodia i dr^ecii se nat^ela/, da svaka 
oblast treba da bude potpuna geografsko-ekonomska celina 
sposobna za 2ivot. 

Granice niziih samoupravnih oblaisti utvrduje oblast, a 
kod toga i kod svake promene administrativnih granica ima 
se voditi racuna o zeliama maroda; potanje 6e sve to biti ure- 
deno ustavom. 

6. Svaka samoupravna jedinica ima svoje predstavnistvo 
izabrano od naroda, svoju upravu izabranu ili neposredno od 
naroda ili od doti^nog predstavnistva i svoje 5inovnike po- 
stavljene od predstavni^tva ili od uprave. Potanje odredbe i u 
torn pogledu bit 6e sadrzane u Ustavu. 

7. U nadleznost oblasne (pokrajmske) samoup/ave spada: 

a) da reSava sve upravne poslove vezane za lokalne p(v 
trebe, koje joj Ustav i drugi zakoni poimenice ostavljaju (mi 
polju javne bezbednosti, socijalnoga staranja, zdravlja, pro- 
svete, privrede, saobraciajnih sredstava ltd.); 

b) da samostalno odlucuju o troskovima svoje autonomne 
uprave i o pokridu tih troskova samostalnim prihodima i do 



328 

potrebe pmezima na drzavne pcrez€, sve u granicama dotic- 
Tiih drzaivnih zakona: 

c) Da naid'zirayia nize samoupravne jodiniiee. 

8. Analcgni delokrug nizih saiiwiiprav^niti jedinica bit 6e 
potanje odreden. U Ustavu 6e biti odredeii'o, u kolrko su budlzet 
I neka vaznija re^enja samoupravnih jedinica pfxllozna odo- 
brenju visih autonomnih vlasti. 

9. Da se pored lokalne samoui)'rave ocuva ixitrebi.to jcumi- 
stvo u drzavnom zivotu, sluzit ce ove garancije: 

a) Vladalac imrt ce nepasredan uticaj na postavljanje po- 
^avica oblasne uprave (na pr. tako da ce izabrati iednoga iz- 
medu trojice sto 6e mu ill predlozi'ti oblasno predstavnikvo); 

a) Svaiko resenje cblajsnih predstavni§tva, koje i'miaj oba- 
vezni karakter, kao sto ga imaju zakoni, pddloziH) je odcbrenju 
(Posebnog centralnog drzavnog organa (posto to odobrenje re- 
dovito nije potrebito za budzet i za pcstavljanje upravniili 
orgaTTia) ; 

c) Isti centralni organ stara se da sarnoupravni organi ne 
prekoraioe granice svojega delokruga i da se svojim resenjem 
ne ogrese o zakone, te je vlastan da svako tako reseftje obu- 
stavi. 

Posebni centralni organ o kojedmi je cvde govorai, mogaio 
bf da bude jcnlan Drzavni Savet, stvoren na demokratskoi 
osnovi, kojemu bi iniala biti jedna od glavniili zadada, da sa- 
oiva jedinstveni duh u upravi drzave. 

10. Sukobe o nadleznosti izmedu drzavnih i samoupravnih 
vtasti imat ce d'a resava posebni sud. 

11. Gradani treba da budu zakoncm zasticeni protiv sa- 
movolje svake vlasti, tc da za ovako bezakonje, kao i za iteski 
tie mar javnih organa, bude utvrdena njClhova imovinska i kri- 
viciDa o-dgovornost. 

12. Pospbniim zakonom treba da bnidti ,tacno utvrdemi 
prava i du^nosti cinovnika, posebice da im' biKie obezbedena 
stalnost u sluzbi i zastita p'rctiv samovclje starijili. 

13. Za resavanje tuzaba gradana zbog povrede prava na- 
nesene im od vlasti, ustanovit ce se posebni sudovi, i to jedaTi 
sud za sporove administrativne, a d:rugi za spoirove politicke 
prirode. 

14. Treba da se garantuje nezavisnost sudije protiv sva^ 
ia>g utjecaja administrativne i legislativne vlasti, tako, da viadi 
i Parlamentu bude oduzeto svako direktno i intdirektno uple- 
fcamje u postavljanju sudija, njihovo ' preme^tainje, eventualno 
kaznjavanje za sluzbene prestupe i proizvadanje u visi cin. Sve 
to treba da se ostavi samdm sudijama, •dotidno njP.hovim kele- 
gama, d)a resavaju u smislu posebnog zakona o sluzbenoj 
pTagmatici sudija. 



329 

Sudstvo ovako uredeno mo^e se u celosti centralno 
upravljati, tako da bude posve isklju^eno iz ddokruga lokalnih 
samouprava, # 

III. Da se svede na najmanji opseg i da se §to vi§e ublazi 
izborna borba zai Konstituantu, koja bi u teSkim spoljuim i unu- 
traSnjiiin prilikama drzav^i mogla da bude fatalna, trebalo bi 
nastojati, da se sklopi izborni sporazum (blok) svih elennenata, 
koji se u glavnom slazu s ovim mislima. 

IV. Ovaj blok imao bi da jo§ pre izbora za Konstituantu 
na ovom temelju sporazuma izradi nacrt Ustava, da se stvar 
§to pre i §to uspesnije svrsi u Ustavotvornoj Skupstini. 

V. Pcitpisani izrazuju zelju, da sve narodne stranke uzmu 
u pretres ove misli. 

Jovan Cvijic, Dr. Ante Trumbic, Dr. J o s i p S in o- 
d I a k a, J o v. B a n j a n i n. Dr. D i n k o T r i n a j s t i c, R. 
L e n a c, B o g o m i r B o § n j a k. Dr. F e r d o § i § i (^, 
Veljko Petr ovic, Alb. Bonetid, M>, Sav6i<5, M. 
C i n g r i j a, Dr. G u s t a v G r e g o r i n, prof. Y a s a S t a- 
j i c, Dr. Fran B a r a c, Dr. I v o de G i u 1 i, J o s i p R i b a- 
r i c, Dr. I v o M i 1 i (5, J o a k i m K u n j a § i 6. 



— ^^<- 



sadr2:aj. 



1914. 

1. Manifest kr. srpske vlade. Beograd, 25. (12.) jula 

2. Manifest Regenta Aleksandra. Ni§, 29. (16.) jula 

3. Zakljucci »Hrvatske straze« u Buenos Airesu. 3. aug. 

4. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragxjjevac, 4. aug. (22. jula) 

5. Prokiamacija crnogorskoga kralja Nikole. Cetinje, 7. aug. (25 

jula) 

6. Veliki knez Nikola Nikolajevi6 srpskoj vojsci. Petrograd, 8. aug 

(2o. jula) . . . . 

7. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 16. (2.) nov. 

8. Izjava kr. srpske vlade u Narodnoj SkupStini. Ni§, 7. dec. (24 

nov. 

•- Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 11. dec. (28. nov.) 
10- Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 28. (15.) dec. 
II. Hrvatski odbor u Rimu protiv grofa Tisze. Rim, u decembru 



StraiU' 



8 

8 

10 
10 
10 
12 



1915. 

12. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 7. jan. 1915. (25. 

dec. 1914.) 14 

13. Upravni odbor »Jadranske legije« Jugoslavenima. London — Rim, 

mjeseca januara . . . 15 

13. Upravni odbor »Jadranske legije« Jugoslovenima. London — Rim, 

Rim, mjeseca januara .18 

15. Rezolucija americkih Jugoslovena u Chicagu. 10. marta . 20 

16. Sjevero-americki Jugosloveni ruskom poslaniku Bahmetjevu u 

Wasiiingtonu. Chicago, 23. marta 21 

17. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Kragujevac, 4. apr. (22. marta) 22 

18. Izjava g. PaSida u Narodnoj SkupStini. Nis, 28. (15.) aprila . . 23 

19. Rezolucija jugoslovenskoga kongresa u Ni§u. 6. maja (23. apr.> 24 

20. Memoar Jugoslovenskoga odbora predan francuskoj vladi. Paris , 

6. maja . 24 

21. Manifest Jugoslovenskoga odbora brilanskom narodu i Parla- 

mentu. London, 12. maja ^b 

22. Manifestacija hrvatskoga sabora. Zagreb, 14. juna . . 37 

23. Rezolucija sjevero-ameriCkih Jugoslovena. Pittsburg, u julu . 40 

24. Sjevero-ameriil^ki Jugosloveni g. Pa§i(iui Pittsburg, u julu . 40. 



Stra«« 

25. Rezolucija JuKoslovena Ju:^,ne Anierike. Antofagasta, 1. aug. . 41 

26. Zakljucak tajne sjednice srpske Narodne SkupStine. Ni§, 23. (10.) 

aug, 42 

27. Rezolucija sjevero-ameriCkih novinara Jugoslovena. U augustu . 42 

28. Manifest jugoslovenske ujedinjene omladine. 2eneva, u augustu 43 

29. Jugoslovenski odbor. London. Paris, 1. okt 44 

30. Jugoslovenski odbor g. Pasicu. London, 12. oktobra ... 4b 

31. Formular prisege juzno-ameriCkih legiona§a. Antofagasta, u okt. 4b 
-32. Proglas Jugoslovenskoga odbora britanskom narodiT London, 

2. nov 4% 

1916, 

33. Rezolucija Jugoslovenskoga zbora u Antofagasti. 23. jan. . 4f 

-34. Pozdrav Jugoslovena iz Antofagaste kralju Petru. 23. jan. . 48 

3v5. Jugoslovenski odbor Regentu Aleksandru. Paris, 24, febr. .. 49 

36. Naknadni memoar Jugoslovenskoga odbora predan francuskoi 

vladi. Paris, 13. marta . . . . . . , .50 

37. Dr. Trumbic o jugoslovenskom pitanju. Paris, 20. marta . .5* 

38. »Times« o buducnosti Jugoslovena. London, 31. marta . . ^» 

39. Regent Aleksandar engleskim odlicnicima. London, 5. aprila . 61 

40. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Krf, 20. (7.) apr. ... 62 

41. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Krf, 23. (10.) apr. . . . 64 

42. Rezolucija velikog mitinga Ceha i Jugoslovena. London, 11. aug. 6S 

43. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 15. (2.) sept. . . 6b 
-44. Jugoslovenski odbor protiv kleveta talijanske stampe. Paris, 

22. okt 67 

'!5. Manifest Jugoslovenskoga odbora. Paris — London, u novembru 72 

4b. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 22. (9.) nov. . . 74 

47. Drugi narodni kongres americkih Jugoslovena- Pittsburg, 29. i 

30. nov. . . . . . . 74 

48. General Bojovic srpskoj vojsci. Bojno polje, 17. (4.) dec. . M 

49. Izjava Jugoslovenkoga odbora prigodom krunisanja cara i kralja 

Karla I1absbur<^koga. Paris, 18, dec 9B 

V 

1917. 

50. Adresa hrvatskoga sabora, Zagreb, 9. marta . . . . iS 
5L Program crnogorskoga odbora za narodno ujedinjenje. Paris, 

27. (14.) marta ' . . . U 

52. Proglas crnogorskoga odbora za narodno ujedinjenje;. Paris, 

27, (14.) marta 91 

53. ArgentinsKi Jugosloveni Sjedinjenim Dr?.avama. Buenos Aires, 

.15. apr ■ . . .93 

54. Deklaracija Jugoslovenskoga kluba. Bei, 30. maja ... 94 

55. Deklaracija Starceviceve stranke prava. Zagreb, 5, juna 94 
5h. Krfska deklaracija od 20. (7.) jula . . . , , 9* 
57- Deklaracija crnogorskoga odbora za narodno ujedinjenje, Paris, 

11. aug, (29, jula) , , . . , , , . . 100 

.5S. CrnoKorski odbor prihva6a Krifsku deklaracija. Paris, 14. (1.) aug. 100 



Ill 

W. TrScanski Slovenci i Hrvaii protiv talijanskih aspiracija- Trst, 

28. aug. 101 

•0. Izjava voda Slovenaca, Ljubljana, 15. sept . . . .102 
il. Izjava klerikalne grupe bosansko-hercegovacklh katolika. Sara- 
jevo, 17. nov. 103 

§2. Deklaracija Hrvata Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 26. nov. . 104 
§3. Deklaracija oporbenih hrvatskih i srpskih zastupnika. Zagreb, 

a dec 105 

#4. Jugosloveuski odbor predsjednil^u Wilsonu. Paris, 9. dec. . 106 
§5. Izjava bosanskih Franjevaca. Sarajevo, 21. dec. , . .107 

*6. Izjava hercegovacJkih Franjevaca. Krajem 1917. i poi. 1918. . 108 

1918. 

*7. Regent Aleksandar srpskoj vojscL Solun, 1. jan. (19. dec. 1917.) 108 

68. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 7. jan. (25. dec. 1917.) 109 
i9. Iz Wilsonove poruke kongresu. Washington, 8. jan. . . .110 

70. Jugoslovenski odbor protiv izjave g. Lloyd Qeorge-a. London, 

11. jan . 112 

71. Rezolucija slcvenske T>Narodne stranke«. r»lar;bor, 13. jan. . 113 

72. Rezolucija jugoslovenske akademske omladine u Zagrebu. 24, jan. 114 

73. Izjava istarskih zastupnika. Istra, 25. jan 116 

74. Izjava srpske narodne radikalne stranke. Sremski Karlovci, 27. 

(14.) jan. 116 

75. Jugoslovenski klub i Brest-Litovsk. Bei, 31. jan. . . . 117 

76. Rezolucija slovenske »Narodne napredne stranke«. Ljubljana, 

2. febr 112 

77. Iz Wilsonova govora u kongresu. Washington, 11. febr. . 123 

78. Jugoslovenski odbor i Brest-Litovsk. London, sredinom februara 124 

79. Rezolucija hrvatskih, srpskih i slovenskih politiCara. Zagreb, 

3, marta 125 

. 126 

. 127 

. 128 

. 128 



80. Rezolucija narodne skupStine u Zadru. 3. marta 

81. Proglas Dr. Ante Trumbida. Na prolje6e 1918. 
92. Rezolucija narodne skupStine u Zametu. 7. aprila 
$3. Izjava dalmatinskih zastupnika. Zadar, 14, aprila 
S4. Izjava »Jugoslovenskoga kluba« i »Ceskoga svaza«. Bed, 18. arp. 130 
•5. Rezolucija hrvatske socijalistidke stranke. Zagreb, 1. maja . . 131 
S6. Rezolucija velike slovenske pucke stranke. Fostojna, 5. maja . 133 
•7. Regent Aleksandar srpskoj vojsci. Solun, 5. maja {22, apr.) . 134 
88. Jugosloveni i Cesi protiv austrijske vlade. BeC, 7. maja . . 134 
f9. Memorandum americkih Crnogoraca predsjedniku Wilsonu. Maj 

- august 13c 

fO. Rezolucija Star£evi(ieve stranke prava. Zagreb, 5. juna . . 138 

f I. Izjava dalmatinskoga Zemaljskoga odt)ora. Zadar, 19. juna . . 139 

92. Rezolucija narodnoga zbora u Splftu. 2. jula . . . .141 

93. Rezolucija narodne organizacije za hrvatsko Primorje i Istru. 

Su§ak, 14. jula 142 

94. Velika politicka skupStina u Mansion-House-u. London, 25. jula 142 
*5. Pravilnik ^Narodnega sveta«. Ljubljana, 16. aug. . . . 156 
f6. Narodni svet. Ljubljana, 17. aug. 158 



'■■iV 



\ 

Strtmn 



97. Memorandum bosanskih Hrvata i Srba grofu Tiszi. Sarajevo, 

20. sept .161 

98. Slovenci, Hrvati i Srb! te austro-ugarska mirovna nota. Zagreb, 

24. sept. . . . . .166 

99. Izjava g. PaSida pariskom »Tempsu«. Paris, 27. sept. . 168 

100. Rezolucija Srba i Hrvata iz Juzne Ugarske. Subotica, 2. okt. . 168 

101. Rezolucija socljalno-demokratske konferencije Hrvata i Slove- 

naca. Zagreb, 6. okt 169 

102. Osnutak »Narodnoga Vijeda*. Zagreb, 6. okt. . . . .170 
10.3. Hrvatsko-srpska koalicija ulazi u »Narodno Vije6e«. Zagreb, 8. okt 170 

104. Sastav i pravilnik Narodnoga Vijeda Slovenaca, Hrvata i Srba. 

Zagreb, 8. okt. . 171 

105. Manifest cara i kralja Karla. Be5, 16. okt 176 

,106. Vojna zapovijed cara i kralja Karla. Schqnbrunn, 17. okt. . 177 

107. Izjava g. Paslca u »Morning Postu». London, 17. okt. . . . 178 

108. Wilsonov odgovor Austro-Ugarskoj. Washington, 18. okt. . . 179 

109. Deklaracija Narodnoga Vijeia SHS. Zagreb, 19. okt. . . .179 

110. Saopcenje Narodnoga Vijeda SHS. Zagreb, 19. okt. . . .181 

111. Narodno Vijece o Wilsonovoj noti. Zagreb, 21. okt . . .181 

112. Proglas bana Mihalovida. Zagreb, 22. okt 182 

113. Organizacija naroda. Zagreb, 23. okt 183 

114. Narodno Vijece poziva na dobrovoljni narodni porez. Zagreb, 

26. okt. 184 

115. Skupstlna gradskog zastupstva u Zagrebu. 27. okt. . . .185 

116. Odgovor Austro-Ugarske Wilsonu. Be5, 28. okt. . . .188 
'117. Austro-Ugarska moli za mir. Be5, 28. okt. .... 189 

118. ProglaSenje samostalne drzave Slovenaca, Hrvata i Srba, Za- 

greb, 29. okt 189 

119. Generali Snjari6 i Mihaljevi(i hrvatskim cetama. Zagreb, 29. okt. 210 

120. Narodno Vijece podmarsalu Metzgeru. Zagreb, 29. okt. . . 210 

121. Proglas Narodnoga Vije6a vojsci. Zagreb, 29. okt. . .211 

122. Organizacija Narodnoga Vijeda. Zagreb, 29. okt. . .212 

123. Grad Ljubljana za Narodno Vijede. 29. okt. . . ... 213 

124. Organizovanje vlade SHS. Zagreb, 29. i 31. okt. . . .213 

125. Nadbiskup Dr. Bauer svomu kleru. Zagreb, 30. okt. . . 213 

126. Rijeka u vlasti Narodnoga Vijeda. Rijeka, 30. okt. . . 214 

127. Manifest povjerenika Narodnoga Vijeda Rijecanima. Rijeka, 

30. okt 215 

128. Vojni izvjeStaj Narodnoga Vijeca. Zagreb, 31. okt. . . . 215 

129. Nota. drzave Slovenaca, Hrvata i Srba Ententi. Zagreb, 31. okt. 216 

130. Obrazovanje vlade za Sloveniju. Ljubljana, 31. okt. . . 217 

131. Narodno Vijede SHS. Jugoslovenskom odboru u Londonu, Za- 

greb, 1. nov. ' . .218 

132. Bosna i Hercegovina pod upravom Narodnoga Vijeda. Zagreb, 

2. nov 211 

133. Poziv Narodnoga Vijeda na mobilizaciju. Zagreb, 2. nov. ♦ . 219 

134. Predaja bivSe c. i kr. mornarice Narodnom Vijecu. Zagreb, 2. nov. 220 

135. Primirje Austro-Ugarske s Ententom. 2. nov 221 

136. Za narodni porez. Zagreb, 3. nov 225 



Strana 

137. DemarS Dr. KoroSca saveznlikim vladama. Q^n6ve, 3. nov. . 225 

138. Prenos gruntovnih dr2avnih upisa. Zagreb, 4. nov. , . . 22t) 

139. Protest Narodnoga Vijeca predsjedniku Wilsonu protiv talijanske 

okupaclje. Zagreb, 4. nov . 227 

140. Protest dalmatinske vlade protiv talijanske okupacije Zadra. Za- 

dar, 4. nov 227 

141. Narodno Vijete moli za pomoc Srbiju i Ententu. Zagreb, 4. nov. 228 

142. Protest bosanske vlade protiv talijanske okupaclje. Sarajevo, 

5. nov. . . .229 

143. General Franchet d'Esperey Narodnom Vije6u. Rljeka, 6. nov. . 230 

144. Narodno Vijeiie Jugoslovenskom odboru. Zagreb, 8. nov. . . 230 

145. Narodno Vij2de kralj. srpskom ministarstvu Inostranih dela. Za- 

greb, 8. nov. . . . . . . . . . . .231 

146. Protestna nota Narodnoga Vijeda talijansko] vladi. Zagreb, 8. nov, 231 

147. Kralj. srpska vlada priznaje Narodno Vijece u Zagrebu. Gendve, 

8. nov. 233 

148. DepeSa g. PaSida opunomodenim ministrima kraljevine Srbije u 

Parizu, Londonu, Washingtonu i Rimu. Geneve, 8. nov. . . 234 

149. Narodno Vije6e generalu Franchet d' Espereyu. Zagreb, 8. nov. . 234 

150. Narodno Vijede kralj. srpskoj vladi. Zagreb, 8. nov. . . . 235 

151. 2enevska deklaracija od 9. nov. 1918. 236 

152. Zapisnlk konferencije drzane od 6. do 9. nov. u Zenevi . . 238 

153. Prosvjed kod talijanske vlade u pitanju flote. Zagreb, 9. nov. . 241 

154. Poslanica Narodnoga Vijeca SHS. o doCeku naSih i saveznickih 

Ceta. Zagreb, 9. nov 242 

155. Madzarsko poslanstvo u Zagrebu. 9. nov 243 

156. Narodno Vijede kralj. srpskoj vladi. Zagreb, 10. nov. . . . 245 

157. Abdikacija cara i kralja Karla I. (IV.). BcC, 11. nov. . . .246 

158. Poslanica Narodnoga Vijeca SHS. seljacima. Zagreb, 14. nov. . 246 

159. Izvje§taj Dr. Tresida. Zagreb, 16. nov 248 

160. Okupacija Rijeke po Talijanima. Rijeka, 17. nov. , . . 249 

161. Narodno Vijede viceadmiralu Gauchetu. Zagreb, 17. nov. . . 250 

162. Prosvjed Narodnoga Vijeda SHS protiv okupacije Rijeke. Za- 

greb, 18. nov, 251 

162. Kr. srpska vlada Narodnom Vijedu o Rijeci. Zagreb, 18. nov. . 253 

164. Rezolucija Hrvata iz primorskih krajeva. Zagreb, 19. nov. . . 253 

165. Okruznica hrvatskoga episkopata. Zagreb, 19. nov. . . .254 

166. Nar. Vijede usvaja ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Za- 

greb, 25. nov, 255 

167. Zaklju5ak srediSnjega odbora Narodnoga Vijeda o agramim re- 

formama. Zagreb, 26. nov 256 

168. Odluka PodgoriCke skupStine. Podgorica, 26. (13.) nov. . . 258 

169. Delegati Narodnoga Vijeca u Beogradu. Zemun, 28. nov. . . 261 

170. Zakljucci konferencije katol. episkopata. Zagreb, 29. nov. . . 262 

171. Dalmatinska zem. vlada kr. srpskoj vladi. Split, 30. nov. , . 263 

172. Obrazovanjc kraljevine SHS. Zagreb, Beograd, nov. i dec. . 264 

173. Saopcenje o obrazovanju kraljevine SHS. Beograd, 3. dec. . 283 

174. Priprave za obrazovanje prvog ministarstva, Beograd, 6. dec. . 284 

175. Reorganizacija jugoslovenske vojske, Zagreb, 10. dec. . . 285 



VI 



S trana 



176. Rezolucija StarCevideve stranke prava. Zagreb, 12. dec. . . 285 

177. Sastav drzavnog ministarstva u Beogradu. Zagreb, 16. dec. . 288 
I7S. Imenovanje prvoga ministarstva kraljevine SHS. Beograd 20. 

(7.) dec 289 

179. Imenovanje g. Stojana Proti6a zamjenikom g. Dr. Trumbida. Beo- 

grad, 20. (7.) dec. 291 

180. Poslanstva, dizavna zastava i grb kraljevine SHS. Reograd 

22. dec . . , . 291 

181. Raspust organizacije sNarodnoga Vije6a«. Zagreb, 28. dec. . 292 

182. Srpska Narodna Skupltina.. Beograd, 29. (16.) dec. ... 293 

1919. 

183. Manifest Regenta Aleksandra narodu. Beograd 6. jan. 1919. (24. 

dec 1918.) .298 

184. Regent Aleksandar srpskoj vojscL Beograd, 7. jan. 1919. (25. 

dec 1918.) 301 

185. Zakon o upotrebi novoga kalendara. Beograd, 23. (10.) jan. 1919. 302 

186. Beseda Regenta Aleksandra, kojom je otvorio sednice privre- 

menog narodnog PredstavniStva. Beograd, 16, marta 1919. . 303 

Prllozl 

I. Nekoliko reCi o Krfskoj deklaraciji. Napisao Dr. Ante TruTnb!6 

u okt. 1917 307 

II. Pismo pok. Frana Supila g. Joci Jovanovidu o budu6em naSem 

ustavu. London, 22. jula 1917 312 

III. Prvi memoar delegacije kraljevine SHS. na konferenciji mira u 

Parizu. Febr. 1919 314 

IV. Dr. Janez Krek o jugoslovenskom pitanju i bududem ustavu- Misli 

izrecene god. 1916. 320 

V. »Pariski predlog« nekih inteligenata o budu6em ustavu kraljevine 

SHS. Paris, 22. marta 1919 325 



BINDING SECT. JUN 2 2 196? 



D Sisic, Ferdinand (comp.) 

"51 Dokumenbi o postanku 

J8S4.$ kraljevine Srba, Hrvata i 

Slovenaca 19U-1919 



PLEASE DO NOT REMOVE 
CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET 

UNIVERSITY OF TORONTO LIBRARY