Full text of "Dubrovačka književnost"

See other formats

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project
to make the world's books discoverable online.

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the
publisher to a library and finally to you.

Usage guidelines

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.

We also ask that you:

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe.

About Google Book Search

Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web

at |http : //books . google . com/

>SI^/ ^nr.i

►

HARVARD
COLLEGE
LIBRARV

Digitized by VjOOQ IC

I .-^

y^> jifi^U ^^n

Ivan kan. Štojanović

><»♦ ^^ ^<f-¥^A >■■»<. tg»^ .■»♦*. ^p^^^ rf»<. ^>*<^ -f ♦<> >f-»^^ .»■»o^ ><♦»> >e-»^^ .<♦*. ^«»»^ ^g-»»^ iTt?! •^♦^ ^p-»*-. >f ♦». ^>»A
t t.i' ',T J* 'STs' •%TS' '•♦*' 'i*v '44-i' %+J* '•♦*' ^4«' "S-ti' l+i' ^•♦*' ^*|' Tl*l» '4**» t ♦*'%♦*• '•♦*■> T*r' '14-i-

DubrovaiSka Književnost

jrt,*'^ .gf*^ ^p^«^ .f -»f^ .g-»iu rf-»^ tg»^ .e-»^^ t'^SL .»♦<. >»■#■*. >»♦%. .)»♦■>. .e-»s^ >^i^-»*^ ..g»i. ^•♦». i't't^ jfitr*! Ji'rfi iTT^

Daja na vidjelo

Srpsta DataHta AlaUa Omlailoa

®_!L

lOtJ

■>*'t'W u ^t r < t * t "« i" tTi* At A -*•*•*- •^^♦^- ^^♦^ ^^♦*' i&£3tA£±2i&t2ij£XStt£l;2ufit2n&£3M
'J.*.i' '»♦U' t* J* KVv \\^ 'i. 4-i.' '(i-lV T.4!!' 'i-i-L' \-4«' 'B4-*' ^..ii' 1-4i» »i.*.«' T*r '<.4.*' '

i^«f^^?

DUBROVNIK

8RP3KA CJBROv-AČK* StamPARiJ* A. PASARIĆA.

1900.

Digitized by VjOOQ IC

Tt-H.

Digitized by VjOOQ IC

Uli

Ivan kan. Stojanović

♦ ft * •

Dubrovačka Književnost

Dala na vidjelo
Srpska Dubrovačka ilJuidemska Omladina

"^^^

^s;^

DUBEOVMK

ftcpiks DnbTOT«ik» Štampari]« A.PaaarUa.

1900.

Digitized by VjOOQ IC

SJUu- 9^/r.i

1harvard\

lUNIVERSITV
LIBRARV
MAV 21 1354 j

Digitized by VjOOQ IC

t IVAN kan. STOJANOVIĆ

Digitized by VjOOQ IC

ČitcLoctrrtcL.

Teška i golema žalost zadesila nas je nenad-
no, baš a času, kad se puni oduševljenja i zanosa
spremasmo, da proslavimo velikog našeg učitelja,
književnika i rodoljuba srpskog, kanonika dekana
D.m Ivana Stojanovića. Cijeli srpski narod pro-
plaka s nama nad Njegovijem grobom, kao što
se prije jednodušno bio odazvao našem pozivu,
da zajedho s nama oda čast i slavu sijedom sta-
rini i borcu za svetu ideju srpsku. To opće sau-
češće srpskog naroda jedina nam je utjeha; ako
n OVO] teškoj prigodi može biti govora o ka-
kvoj utjesi i oblakšanju!

Smrću D.m Ivanovom sve se pomete, a samo
na nama ostade još, da turimo u svijet Njegovu
„Dubrovačku književnost".

Pokojnik bijaše naumio da preradi ovo svoje
djelo, te s toga bijaše počeo da čini popravke na
podliscima „Dubrovnika", gdje je prvom izašlo,

Digitized by VjOOQ IC

— VI —

dijelom ispuštajući dijelom umećući, spremajući
tako prečišćen materijal, koji je tek imao da po-
služi za preradu knjige.

Eto ne bi sugjeno da knjiga izagje onaka
kako je On zamišljao; i nama ne ostade drugo
nego da preštampamo podliske uz promjene koje
Pokojnik bijaše učinio.

Književnici naši već nam se bijahu počeli
odazivati zapisima u spomenicu nesugjenom Sla-
vljeniku, ali ih mi, na žalost, sad već ne mogosmo
uvrstiti na ovom mjestu. Htjeli smo još i zapisi-
ma srpskijeh akademskijeh društava i sveštenika
triju vjera okititi ovu znamenitu knjigu, i tijem
Mu odati još veću čast i poštovanje; ali eto ne
bi sugjeno, da to neven-cvijeće u mirisnoj kiti
predamo/ zajedno s ovom knjigom, na uzdarje na-
šem velikom Učitelju!

Puštajući u svijet ovaj zgodan tumač slavne
književne prošlosti dubrovačke, želimo, da ga naš
narod prihvati onom ljubavlju, kojom je i njega
veliki Pokojnik ljubio.

Dubrovnik, decembra 1900.

Srpska dubrovačka akademska omladina.

Digitized by VjOOQ IC

TVAN KAN. StOJANOVIĆ.

Poko^e^ja 4j^ ra^«; Sto je 5^«, dign iy*j«iiuL

Njtgoi.

D.m Ivan Stojanović rodio se u Dabrovniku
17 decembra 1829«, u doba kad bijaše još krepka
uspomena na slavnu prošlost dubrovačke republi-
ke. Kakav ja duh vladao u ono vrijeme megju
vlastelom i gragjanima^ te bijahu preživjeli re-
publiku, možemo lako zamisliti, kad uzmemo na
um, da se D.m Ivan^ i ako rogjen u sasvijem
drugijem prilikama, toliko njim napojio, da je sve
do posljednjeg časa duhovno živio u prošlosti i
čeznuo za njom sve više, i u teškoj duševnoj
muci, ne mogući imati nade, da će se već igda
povratiti stara vremena, nalazio jedinu utjehu, da
bugjenjem uspomene negdašnje slave i veličine
republike sv. Vlaha, uvjeri mlagji naraštaj o ni-
štavilu našijeh dana, i da, vezujući prošlost sa
sadašnjosti, utre put boljoj budućnosti. U tu svr-

Digitized by VjOOQ IC

— vm —

ha, čistom istorijskom istinom i življem primjeri-
ma iz sadašnjosti, upućivaše nas na pravu stazu,
i pokazivaše nam u čemu nam je nada i spas.

Još iz malena upi se u svetinju, kao i Đo-
sitije Obradović, te čitajući životopise svetaca, sil-
no razgrija maštu, da mu se i u sred bijela dana
pričuivalo, da ga neko zove po imenu. Tako malo
po malo zavrti u glavu, da hoće biti svećenik i
ništa drugo. Tu je cijenio, kako sam govoraše,
da se nalazi Eldorado i luka utočišta protiv oluja
svjetovnijeh strasti, premda je poslije u tome sta-
lišu okusio Dan tove bolgje. Badi otvorena Srp-
stva i umjerena i razložita liberalizma postade trn
u oku svoje braće po zvanju, koja zazirahu od
ovog novog Prometeja narodne svijesti, te ga stase
potajno i javno zadirkivati i podmetati mu misli
i djela, koja nije nikad ni u snu promislio a ka-
mo li na javi izvršio. No On je ipak, nepomičan
kao stanac kamen, o koji se lome bijesni vali
uzburkana mora, služeći samo Bogu i svojoj sa-
vjesti, kao dostojan nasljednik najvećeg Svjetilni-
ka Istine i Pravde, Spasitelja svijeta, ne hajući
za sve moguće zapreke, i dalje razgonio svijetlom
istorijske istine tmine vjerskog fanatizma, i otva-
rao oči zavedenom narodu, propovijedajući da mu
)( vjera ni najmanje ne priječi da bude Srbin.

Svršivši gimnasije s odlikom, stupi u zadar-
sku bogosloviju. Dovršivši bogoslovske nauke, bi
rukopoložen g. 1852, prije nego dopuštaju kanoni,

Digitized by VjOOQ IC

— K —

radi nestašice popova. Najprije je popovao na
Korčuli godinu dana, a zatim ga premjestiše u
Bijeku dubrovačku, gdje je proveo 30 godina. Ta
86 pokazao dostojan pastir stada (Gospodnjeg neu-
mornim trudom, ne hajući za svoju vlastita korist
Seljani Njegovi pričaju prava čuda o Njegova do-
bročinstvu i darežljivosti, što može posvjedočiti i
svak u našem gradu, gdje je boravio od g. 1883,
kad je bio imenovan kanonikom, pa sve do svoje
smrti. Sprovod Njegov, kakav narod ne učini do
sad još ni jednom svećeniku od kad je Dubrovni-
ka, najbolji je svjedok, koliko je veliki Pokojnik
dobra učinio u rogjenoj zemlji, i kako taj isti na-
rod zna cijeniti velike ljude. Sdtjani negdašnje
Njegove parohije, i staro i mlado, zajedno s grad-
skijem bratstvima dogjoše pod barjacima crkve-
nijem, da sprovod uveličaju. Suze, koje sroniše
sijedi starci nad grobom Njegovijem, ulijevaju nam
nade, da će zdrava svijest narodna doskora sla-
viti triunfe nad nepravdom i obmanom, i da će
braća, koja se još otugjuju od srpskog imena,
uvidjeti namjere zavodnikft, i pristati s nama u
bratsko i srpsko kolo.

„U fiijeci nagje elemenat socijalni, koji ga
sasvim prevrati, i elemenat materijalni, biva divni
položaj mjesta, jer je Bijeka dubrovačka kod Bo-
žata najčarobniji knj dubrovačke okolice*'.

često općenje s učevnijem ljudima i književ-
nicima onoga doba, osobito s Nikom Velik^em

Digitized by VjOOQ IC

— X —

knezom Paoićem, jednim od najućevnijih ljudi što
ih je igda Dubrovnik imao,'^) pa s vlastelom
Lukom Đijegom Sorkočevićem i Vlahom barunom
Ghetaldi, pjesnicima latinsMjem, i humoristom Jo-
zom mq. Bunićem, mnogo je djelovalo na razvoj
mladog Njegovog uma. ^Da nijesam trideset go-
dina proveo u Bijeci, — pripovjeda sam — niko
za me ne bi znao, da sam živi"*

U književnosti se oglasio najprije prijevodima,
u čem je cesto puta bio dosta slobodan, te izo-
stavljao i prekrajao na svoj način. Preveo je, što
prije, što poslije: polovinu knjiga Ispovjesti
sv. Avgustina (u narječju dubrovačkom, neštam-

*) Baš kad imo na ovom $oyjekii, koji je bio od golema, upravo
preendna utjecaja na život i um Đ.m Ivanov, ne 6e biti s gorega, da
natnknemo o igemu dvQe-tri r^eii, tek da se i u široj publiei obazna
igeSto ovom fenomenalnom nau&gaku, koji radi svoje neobi&ie
skromnosti nije dao uzroka, da se o igemu piše i govori

Niko Veliki knez Puoić, brat srpskoga pjesnika Meda, Sovjek
imućan i neodvisan, provagjaše život u nauoi, baveći se poglavito du-
bok^em filosofskJjem razmišljanjem. Poznavao je u prste »ve filoiofske
sistemate; ali je ipak najviše naginjao platonizmu i u ig se bio uprav
upio. Latinski je jezik poznavao kao i svoj rogjeni, a uz to je bio
vješt i ostallijem tagj^em jezicima i literaturama, od stare grčke do
naše, tako da se bio usavršio u svijem naokama do bogoslovlja, u
kom je bio do čuda vješt, poznavajući kao malo ko sve crkvene ooe
istočne i zapadne crkve. Sve to golemo znaige b^aSe bistro i l^e-
po sregjeno u njegovom prostranom umu. Na veliku štetu našu, ta;
čovjek ni^je uprav ni slova napisao. Koliko je bio skroman i u se po-
vučen, čak je preko drugoga pomagao i siromahe obilnom pomoći.
Upitan jednom, koji su pisci nadasve zaslužni za nauku, odgovori:
Platon u filosofiji, sv. Avgustin u bogoslovlju, Dante u pjesništvu i
Leopardi u pesimizmu. Možda su ga prilike vremena nagnale, da ovog
potonjeg oqeti jače no iko drugi

Digitized by VjOOQIC

— XI —

pano); komediju Aristofanova Oblaci; njekoliko
komada iz De Amids-a; devedeset Lessingovijeh
basana; dramatski fragmenat iz Scliillera Zlobo t-
nik ljudi (Mensohenieind) ; Voltairove: Mikro-
megasa i Gjova (kratka novela slobodno pre-
vedena); Eonversaciju kod grofice Albani
(koju je u prijevodu nazvao Šta je slava voj*
nidka?) od Paul-Louisa Oouriera; Nosonje po
Ghislanzoniju; čovjek repat (preragjeno po ne-
poznatom piscu); i Kanonik dekan stdne
crkve u Bajadocu (neštamp.), za tim sve izre-
ke latinske Publija Sirijanina Mimika i Petronija
(neštamp.).

U „Dubrovniku'' zabavniku Narodne Štionice
dubrovačke, koji je i sam uregjivao za kratko vri-
jeme, štampao je originalne novele: Oospogju
Maru i Luka Maloga, koji je opet bio preštam-
pan u „Vojislavljevoj spomenici''.

U „Slovineu" je štampao više originalnih
radova, kao Gjoru (prvi je dio „Ojore" Didero-
tov Neveu de Bameau [Bamoov nećak] pona-
šen, a drugi je dio originalan), Žagarca i ost.
Još je napisao i podulju originalnu novelu Gjovo
(neštamp.)

Sastavio je i komediju Fr lezi ja (štampanu
u kal. „ Dubrovniku'' za g. 1898.), pa Boman-
tićizam i Jastog. Štampao je i njekoliko pri-
godnijeh pjesama i epigrafa na srpskom, italijan-
skom i latinskom jeziku.

Digitized by VjOOQ IC

God. 1893. izdao je prvi svezak Anegdota
i različitijeh mudrijeh izreka. Ta je izišlo
i njekoliko anegdota iz naroda, došle nigdje ne-
štampanijeh. U rukopisu ja ostavio mnoštvo aneg-
dota i pričica, prevedenijeh i narodnijeh, kao i
iz istorije dubrovačke. Megju njima dobar dio
zauzimlju fiiosofski anegdoti.

Jedno je od Njegovijeh najznamenitijih djela
Dubrovačka Književnost, kojoj bi bolje pri-
stao natpis „Bilješke iz dubrovačke književnosti",
i koje čitalac ima pred sobom.

Još je preveo i Engelovu po vješt du-
brovačke republike, naj jezgrovitiju do sad
istoriju Dubrovnika, i nastavio, gdje pisac bijaše
prekinuo, sve do najnovijih vremena. Ta Njegova
radnja izišla je u podliscima „Dubrovnika". Nije
je dovršio, jer ga je nemila smrt prije pokosila.

Odlikovao se još i kao dobar govornik i
propovjednik u crkvi, te je ostavio u rukopisu
dosta crkovnijeh besjeda i teološkijeh razmišlja-
nja.

Za vrijeme popovanja u Bijeci zabilježio je
bio mnoštvo narodnijeh riječi, poslovica i zago-
netaka, što sve od Njega iskučiše i u Zagreb po-
niješe Eurelac, Broz i Šrepel.

Poznavao je još osim svog materinskog je-
zika: latinski, grčki, staroslavenski i jevrejski, pa
italijanski, njemački i francuski. Bio je silno na-
čitan i svestrano naobražen čovjek.

Digitized by VjOOQ IC

Zamišljao je veliki Pokojnik, tek dovrši na-
stavak Engelovoj povjesti, da započne veću od
ijedne svoje dosađs^nje književne radnje: Politiku
starog Dubrovnika i Stare dubrovačke
običaje.

Po ovom, što do sad spomenusmo, može se
zamisliti, koliko izgubismo smrću Njegovom 1

Srpstvo je s Njim izgubilo velika rodoljuba
i književnika, Dubrovnik zadnjeg prestavnika starog
duha u životu i književnosti, narod dubrovački
rijetka svećenika, siromasi velika dobrotvora.
Teška je rana svijem, ali je nama, srpskoj du-
brovačkoj akademskoj omladini, po gotovu naj-
ljuća i uprav bez prebolal

Politika naše nesugjene braće, neprirodna u
ovijem stranama, služi se još i sad, na osvitku
dvadesetog vijeka, vjerskim fanatizmom na štetu
srpske narodne misli. Ta politika u službi zajed-
ničkijeh neprijatelja, uzela je za najzgodnije sred-
stvo u borbi većinu svećenika, kojijem je glavni
izgovor za taj postupak, da Srpstvo tobož prijeti
rimokatoličkoj crkvi. Naš narod, koji čuva svoju
vjeru kao očinju ženicu, lako se dk zastrašiti od
svog svećenika, te mu tak(» vjerski zanos pomuti
zdravu svijest, i on se, i ako bez ikakva uvjere-
nja, ipak otugjuje od svog, a prihvaća nepru'odnog
tugjeg imena. — Eo nam je tu najbolji pomoć-
nik, nama Omladini Srpskoj, koji smo uzdi za
glavni zadatak; da širimo ideju narodnosti i da

Digitized by VjOOQ IC

— XIV —

rušimo predrasude srednjeg vijeka, ako ne opet
svećenici?! Po onoj evangjeoskoj „Mnogo je zva-
nijeh, ali malo izabranijeh'', i u nas se pojavi
njekoliko svećenika, zadojenijeh srpskijem duhom,
ali radi progonstva i mučenja do brzo klonuše, a
oni, kojijem je harakter bio jači od lične koristi
i ugodnosti života, očuvaše svoju ideju, ali ona
ipak ostade samo u njima! Nijesu imali smjelosti,
osim vrlo rijetkijeh izuzetaka, da je javno šire
zborom i pismom. Đ.m Ivan je, bez 4 malo straha
i zazora, ne hajući za sva teška progonstva i
poruge, junački izdržao do potonjeg časa, i preko
dičnog našeg „Dubrovnika" dovikivao naroda:
„Srbin si po rodu i običajima; u Srpstvu ti je
jedini spas; vjera ti ni najmanje ne priječi, da
budeš Srbin!" Dokazaše li protivno naši i njegovi
protivnici?! — Ne! već nastaviše zadjevice i podle
nasrtaje; ali On, harakter nad harakterima, što
nailažaše na veći otpor, sve bivaše tvrgji i istraj-
niji, i održa riječ Svoju, da će sve do potonjeg
časa pisati u „Dubrovniku". S toga nam je smrt
D.m Ivanova dvostruko teška: prvo, što nam je
Njega nestalo, a drugo, što mu nemamo dostojna
zamjenika, te u teškoj borbi ostajemo bez potpore
i oslonca!

Ali ipak, djela velikijeh ljudi žive i poslije
smrti i uspomena njihova ne propada!

Kao što će vječno u srcima našijem ostati
sveta ideja Tvoja; o vrli i nezaboravni Pokojnice,

Digitized by VjOOQ IC

— XV —

tako 66 i za nas i za oio srpski narod kroz sva
vremena ostati sveto i veliko mjesto, gdje utni-
gjene kosti i mučeničko tijelo Tvoje nagje mira i
pokoja 1 Mi ćemo Tvoja sveta hamku obasipati
cvijećem neavelijem s koljena na koljeno i preka-
gjivati tamjanom čiste zahvalnosti narodnje. Brat
do brata, bez razlike vjere, hvataće se jedan do
dragoga, spojen čvrstom vezom svete ideje Tvoje
u divno svesrpsko kolo, i ta ćemo nad svetim
Tvojim grobom s godine na godinu oduživati
golemi dug, koji ti nikad odužiti ne možemo.

Vječna Ti slava i uspomena u narodu srp-
skom^ i laka Ti gruda rogjene zemlje, koju si
ljubio svim žarom plemenita sroal

Dubrovnik, decembra 1900.

Srpska dubrovačka akademska omladina.

Digitized by VjOOQ IC

^t l\i i )H{t^K ' > ! L

Dubrovačka Književnost

^ ' f ' )l^)mrCH\(. - i^

Digitized by VjOOQ IC

PRISTUP

Memoriun quoqa6 ips&m perdiđia-
semiii, si in nosira potettftU Mf«t
obliTitei, qu&iii taoere.

Tftoit „De nto AgrioolM".

Stara republika dubrovačka, jedna od najmanjijeh
državica na zemlji iza LAke i Sv. Marina, prema ondaS-
njijem vladama evropskijem, nije bila zaista od kakve
osobite političke važnosti, ali je ipak dostojna svake
pažnje, nadasve kad se uči književnost našega naroda.

Po kojoj je srećnoj pogodnosti dubrovačko zemljište,
stiješnjeno na usku prostoru pri obali Jadranskoga mora,
savladavši tisuću ozbiljnijeh prepona, moglo da postane
ognjištem svoje vlastite naobraženosti? Kako ovo zemlji-
šte, golo i kršno, porodi znatan broj ljudi izućijeh u
svakoj grani Ijudskijeh nauka, u svijem prijedmetima života,
više nego ostale države, koje su i prostorom i snagom
od prve na vidiku ljudske povjesti? Ovaka pojava za-
služuje da svme na se pažnju svakog književnika, i da
se dobro prouči i ocijeni.

Politička je i književna povjest kao i prirodne
nauke. Ove navode mudraca na neka mikroskopična raz-
gledanja, koja su često puta mnogo čudna i poučna. Zato
se s većom zanimljivosti uče navade čele i mrava, nego
li lava, tigra i slona.

Digitized by VjOOQ IC

a* 2 -B

Politički primjeri i djela ostavljena od malenijeh '
grčkijeh republika gotovo su više poučne za naobraženost
svjetsku, nego hronike zauzeća, osvajanja i prevrata go-
lemijeh carevina.

U opće malene države naplode velikijeh političkijeh
ljudi. Veliko i prostrano carstvo je kao kakva gorostasna
životinja; pusti se samu sebi i uzda se u svoju veličinu,
u svoju snagu, u svoj prostor. Ali opet malene države ne
mogu da imaju same po sebi baš svoju vlastitu književ-
nost. One treba da u tome osjete utjecaj naroda, kome
po etnografiji pripadaju, ili da prime upliv od onoga na-
roda, koji im je u susjestvu, pa i ne bio im srodan. Ta
naobraženost dovedena, ili uvučena sa strane, uzme opet
drugi oblik, oblik naroda koji primi tu tugju naobraženost.

Dubrovačka književnost je književnost sui generis
i odgovara utjecajima tugjijeh elemenata, kojijem Du-
brovnik bijaše podložan. Ova republika, latinska po svom
postanku, nastade u navali divljijeh naroda, kad ono
Rimljani iskaše stana i utočišta sviula po obalama
Jadranskoga mora. Rimske porodice koje se ovdje nase-
liše, iza kako se razori Epidavar i Solin, primahu k sebi
poslije čete slovinskijeh paroda, koji su bili manje
obrazovani, te malo po malo i po samoj naravi postado-
še aristokracijom, i tako Dubrovnik podiže plemstvo, koje
je najstarije u Evropi. Dubrovačka aristokracija donese
sobom i rimsku naobraženost koja se već bila počela ši-
riti prema zapadu. Veliki broj Slavena, koji sve to više
pridolažahu, bijaše prosti puk. Ali, kako je ovaj puk sve
to više brojem rastao, toliko, da je valjalo mnoge i mno-
ge slovinske porodice upisati megju plemiće, tako se
je poslovinilo, što je rimsko, a u književnosti polatini se
oblikom ono, što je slovinsko; ali to sve malo po malo,
i ako jezik latinski ostade vazda državni jezik. Godine
1472. senat proglasi kao temeljni zakon državni: „nek je

Digitized by VjOOQ IC

u javnijem poslima jezik slovinski sasvijem zabranjen^*).
Kako Sto u Dubrovniku, tako je imalo biti i po svoj Dal-
maciji. Nu republike Zadar, Šibenik, Spljet, Trogir i Ma-
karska prem rano propadoše, a ostade samo republika u
Poljicima.

Nije s gorega ovdje navesti pismo od g. 1883., pi-
sano od njekog statističara Dalmatinca, koje glasi ovako :
„Meni se čini, da Dalmacija ima njeku sasvijem osobitu
književnost kao i naobraženost, koja od nje potječe. Od
vijekova je na njezin hrek navmuta naobraženost italska,
prvorogjena kći grčko-latinska. Ovo nijesu teorije, nego
djela. Kad bi se sada na voćku prepunu roda nakalamio
opet tugj navrtak, bilo bi isto kao činiti joj da usahne.
Evo zašto se nije mogao za gotovo cio naS vijek da uvri-
ježi elemenat njemački, niti će se ikad uvriježiti. On bi
se prije mogao primiti u susjednijem pokrajinama, čisto
slavenskijem, nego li ovdje. Nije ni zbora o tom, da će
se u Dalmaciji uvriježiti, no samo da li će više ili manje
uhvatiti maha. U Zadru, Šibeniku, Spljetu, i na otocima,
prevlagjuje italijanski elemenat megju narodom, koji je
naobraženiji. U starom Dubrovniku naprotiv, slavenski je
elemenat pretežniji. U Dubrovniku govori srpski čak
i onaj dio inteligencije, koji je najprotivniji Slavenstvu.
Oni stari patriciji rimski iz Epidavra i Solina, koji su
ustanovili prvi senat dubrovački, bili su jaki u naobraže-
nosti, ali materijalno i odveć slabi da odole materijalnoj
sili Srbo-Slavena, koji su u znatnom broju nagrnuli megju
njih. I za to je trebalo, da se oni sami poslavene na go-
lemu korist onog dijela, koji je njima bio podložan, jer
je puk od njih primio onu kulturu, onu pitominu slaven-
sko-latinsku, koja je bila negda jedinstvena u onom gra-
du. U ostalijem stranama Dalmacije, mletačka je vlada

In pubblicis negotiis lingna slaviea ommno proMbeatur.

Digitized by VjOOQ IC

S-4 -S

bila i suviše silna moralno i materijalno, te joj nije tre-
balo da naturi pučanstvu slaveno-hrvatskom svoju kulturu
i jezik, izuzevši samo Boku Kotorsku, gdje joj je ne-
dostajalo samo materijalnog vremena, da to potpuno
izvrši "^)

Kako što Rim sadruži u se i Latine, i Sabince,
i Volske, i Tireuce, i Grke donje Italije (Magna
Graecia), da se sastavi na taj način onaj „senatus,
populusque Romanus^S strahotan starome svijetu, i za
to nazvan „mora, koja pritiskuje narode'^; tako i malahni
Dubrovnik, primajući k sebi nove Slavene, a od ovijeh
nadasve Srbe i prije i poslije bitke na Kosovu; — sa
naobraženosti latinskom, koju je crpao iz bližnje Italije,

*) La lettoratura e la civilt^ aua eonae^eiiza in Dalmazia mi part
tatu propria. £ua ha da secoli nella aua radioe Tinaesto đelia ci-
nlta italica, figlia primogenita delU greco-latina. £i non sono teorie,
ma fatti. In una pianta rigogliosa di frutta introdurvi ora ud secondo
innesto eterogeneo, h lo Btes8<\ che disseccarla. Ecco perche V elemento
tedesoo da qua8i nn secolo qui presente non ha potuto entraryici, ne
oi entrerl^. Esao prima potrebbe riuscire neUe vergini provinoie slave
limiirofe, che qai. In Dalmazia non c'^ guestione, ohe del piti, o del
meno soltanto. A Žara, a Sebenico, a Spalato, nelle iaole vi pređo-
mina piii T elemento italico, nella parte cio^ piu colta della popola-
zione. Nella vecchia Hagasa all^opposto, T elemente slavo h qaello,
ohe h piii risaltante. A Ragusa 1e intelligenze le piii autislavistiebe
parlano in slavo. Quei antichi patrizi romani da Epidanro e da Sa-
lona, che costituirono il primo sonato di Ragusa, erano forti in ci-
vilt^ ma materialiuente troppo deboli por non subire la forza mate-
riale nel numero dei S^rbo-Slavi irrompeute fra di loro. E perei5 essi
stessi dovettero slavizzarsi con immenso vantaggio della parte a loro
soggetta, perch^ la popolazione trasse da loro qaella coltura, quella
eiviltlk slavo-latina singolare una volta in qaesta citt^. NeUe altre
parti della Dalmazia 11 govorno veneto era troppo gigante moralmen*
te e materialmente per non imporre alla popolazione slavo-croata la
sua coltura e lingua, se si eccettuino le Bocche di Cattaro, dove le
manco soltanto il tempo materiale, da non potere cid eompletare
perfettamente. ^

Digitized by VjOOQ IC

sa duhom trgovačkijem, postade ognjištem razvitka bIo-
vinskog naroda, tako, da su ga spisatelji od onda vazda
spominjali.

Već Vico u svome spisu „Scienza nova" spomi-
nje Dubrovnik sa ekonomske strane, Machiavelli (De-
ca đi Tito Li vio) spominje Dubrovnik s političkijeh
nauka; obojica ga pak daju za ugled, kako žive jedna
vlada i kako se uzdržava. Navala toliko porodica sa
strane i neodvisnost vlade učini, da Dubrovčani u neko
doba sami sebe cijenjahu, da su narod po napose, tako
da Lukari, Resti i ostali nazivlju Dubrovčane „nazione
ragusea". U malenu njeka vrsta Sjedinjenijeh Država.
Slavenski poglavari, kad bi slali diplomatska pisma u
Dubrovnik*) vazda bi napominjali srodnost s Dubrovčani-
ma. Formula tijeh poslanica bila je vazda ista: „knezu i
vlasteli i puku dubrovačkomu, srodnicima", ali su ovi
njima odgovarali uvijek s drugom formulom: „od Du-
brovnika vladajućega", a nikada da bi to srostvo napo-
menuli. I doista u političkijem rasprama i po duhu, ko-
jijem se je u svakoj prigodi vladao, Dubrovnik se je u
malenu mogao barabariti sa starijem Rimom. Kardinal
Tolommei preko zadušnica u slavu Nikoli Buniću očito
veli: „ko će poreći, da nije republika dubrovačka dota-
kla veličanstvo rimsko?"-). A Sabelik opet kliče: „slo-
bodna država, s dobrijem zakonima i običajima"^). Justus
Lipsius piše: „ako sam dobro razumio ti si gragjanin
ili žitelj Dubrovnika, plemenite republike, koja goni od nas
varvarstvo, uglagjena zakonima i običajima*). Tomma-

*) Vidi zbirka iz arhiva skupljenu od J\Iikiošića i Pucića.

') QQi8 eat iuficias rempublieam ragusinam romanam majestatem
eontiugere ?

') Givitas libera moribus et legibus bene instracta''.

') Si enim recte verba capio, Bagusa te habet civem, aut incolam,
BobiliB respublica, quae barbftriem a nobis dividit, legibns et mori-
boB polita. (Gent 5., epist. 32, anno 1603).

Digitized by VjOOQ IC

seo nazivlje Dubrovnik grad epigrama, satire i naobraže-
nosti, radi koje nije potreba Dubrovčaninu, da iziđe iz svog
mjesta da se naobrazi; dosta mu je i domovina.*) Odavna
Toma Vatkins, engleski povjesničar napisa: „Dubrovčani
su više znani a manje hvališe od ijednoga naroda, što ja po-
znam '^ Pošto Dubrovnik bi zadojen kulturom italo-latin-
skom, i ako je narod bio većijem dijelom slovinskog po-
rijekla, to navede ipak njeke spisatelje, da smatraju Du-
brovnik gradom, koji pripada Italiji. Cantu u svojoj
povjesti (Epoca XI) to potvrgjuje ovijem riječima: „S više
razloga može se pristaviti italijanskoj povjesti i historija
Dubrovnika, koji se s aristokratskijem ustavom nadmetao
s Mlecima, i bio Atena slavenske književnosti, dostojniji
historijskog spomena nego li prostrane države, kojijeh je
postao žrtvom.*) A drugovdje opet piše: „Kad se g. 1806.
sastavi treći savez evropskijeh vlasti proti Napoleonu,
bijaše uz ostale .kombinacije, pripravljene od Rusije, odre-
gjeno za slučaj pobjede, da se sastavi savez italijanski
sa Lombardijom, Mlecima bez Savoje, s Napuljom, Ro-
manjom, Etrurijom, Lukom, Dubrovnikom, Maltom i
jonskijem otocima".^) Na drugom mjesta opet govoreći,
koji bi jezik mogao biti najzgodniji za književni megju
svijem jezicima slavenskijem piše: „I ako historijske

') Lh citta deil'epigi'amm)i, deilii satira e della coltura, per il cui
al Raguseo uou ^ mestieri uscir dal proprio paese por civilizzarsi,
gli basta la patria.

') Ragusa per tante ragioui puo annettersi alia storia italiaoa, ch^
gotto nno costituzione aristocratica gareggio eon Venezia, e fu Atene
de]la letteratnra slava, piu degaa di storia, che i vasti imperi, dei
guali rimase vittiiiia.

') Quando ne! 1805 si formo la terza coalizzazioue dolle poteuze
eoropee eontro Napoleone, tra le coinbinazioui preparate dalla RuBsia,
era in caso di vittoria formare uua federazioue italica cou Lombardia^
Veneto senza Savoja, eon Napoli, Romagna, Etruria, Ltioca, RagUBa,
Malta 6 le isole loniche.

Digitized by VjOOQ IC

uspomene Dubrovnika čine da se naginje srpskom đq&-
lektu, sadašnja nadmoćnost daće valja da prvijenstvo rus-
komu.') S toga su glasoviti Italijanci pisali životopise
đubrovačkijeh književnika. Injacij Cantii pisao je o Iliji
Crijeviću, Ćesar Gantti izda životopis Boškovića, Ivan Pa-
rolai Dinka Zlatarića, Barbieri životopis Marina Getaldića,
Frano Ferrario pisao je o Gjorgju Baljivu, Ambrosioli
Benediktu Rogaču, DeirOngaro izdao je pismenu ras*
pravu Anselmu Banduru, Ljudevit Carrć spominje
nam čudnu oštroumnost Galjufa, Tommaseo dao nam
je biografiju Stay-a, Kunića, Zamanje i Resti-ja. I sam
Vinko Gioberti u svome „Primato" ne sumnja, da je
Dubrovnik, što se tiče kulture, grad italijanski: „U sred-
njem vijeku cvatijaše dubrovačka republika, koja ima-
gjaše vlasteosku vladu, obrtna, pomorska, trgovačka, nao-
bražena, uljudna kao Mleci, ali bogata pjesnicima, umjet-
nicima, filozofima i matematičarima, megju kojijem se
odlikuje Bošković, jak um, koji spoji račun sa razmišlja-
njem ne povodeći se ni za kijem, više pristaša Leibnitz-ov
nego li Pitagorin.')

Mi ćemo se, dakle, u ovoj raspravi baviti slovin-
skom književnošću, jer su svi književnici italijansko-latin-
ski u Dubrovniku gojili i goje duh slovinski, i djelom
svojijem ponavljaju onu izreku Galjufovu: „Sudbinom
Dubrovćanin^S kako on sam veli u svojijem latinskijem

') Sebbene le memorie storiche di Bagusa faociano inolinare al
dialetio Serbo, l'attttale prepouderanza darjk forse la preminenza al
rono.

') Nel medio evo fioriva -- kako on piše — ia republica di Ba-
gOM, stato di ottimikti, industriosa, navigatrioe, trafficante, oolta, gen-
tiJe come Veoezia, ma ricca di poeti, di artisti e di dioeofi, e di ma-
tematici, fra i qaali risplende il ĐoRcovieli robasto ingegno, olie aeoop-
pi6 ii oaicolo aUa gpeoniazione tenza oopiare neeiimo, piil leibniaiano
ehi pitagoriano«

Digitized by VjOOQ IC

besjedama: „daleko bio od nas prezir materinskog jezi-
ka*)". Ova se, dakle, rasprava dijeli u tri doba. Prvo
je ono, kad počeše po Dalmaciji spisatelji pisati u na-
šem jeziku. Drugo je od XV. do polovine XVIII. vijeka.
U trećem otpada književnost upravo nazvana dubrovačka
a nastupa srpsko-hrvatska ili ti južnoslavenska, a to je
doba današnje, koje . prestavljaju Biograd i Zagreb, kao
dva „ognjišta" u velikoj „elipsi", zemljišta, gdje su se
nastanili Južni Slaveni, iza kako moralno propane Du-
brovnik.

*) Sorte Sagusiniu absit a nobis patriae lingvae contemptas.

Digitized by VjOOQ IC

PRVO DOBA

Zna se, da su se prvi Slaveni za cara HeraUija
preselili iz Karpat^ i nastanili u zapadnoj Dalmaciji pod
imenom Hrvata, a da poslije njih dogjoše Srbi, koji
su se naselili u istočnoj Dalmaciji. I Srbi i Hrvati su
jedan te isti narod po svijem dokazima povjesti i starijeh
pisaca, tako da njeki hroničari nazivlju vas ovaj južno-
slavenski narod, koji naseli tadašnju rimsku Dalmaciju,
sad srpskijem a sad opet hrvatskijem imenom.

Kad počeše pisati prvi pjesnici i književnici u
Dalmaciji, i Dubrovčani se u njih ugledaše i s njima se
saglasiše. Čakavština i ikavština bile su u Dalmaciji
onda u opće jezik književni. Prvi dubrovački pjesnici do
čubranovića služili su se donekle čakavštinom, ali ne u
onolikoj mjeri, koliko se obično misli. To je pitanje sve-.
strano proučio Dr. Milan Rešetar. Ovaj naučenjak došao
je do zaključka, da su čakavski oblici kod prvijeh du-
brovačkijeh pjesnika dosta rijetki. U ovo prvo doba u
Dalmaciji odlikovali su se na književnom polju: Maruli6
Papalić, Martinac, Natali, Lučić, Pelegrinović i
Hektorović, a u Dubrovniku: Šiško Menčetić, Gjore
Držić i Mavro Vetranić Čavčić.

Menčetić (vulgo Menze), rogjen 1467., bio je
pjesnik platonsko-erotski. toj ljubavi ostavi šest knjiga
i ep Jezusa Hrista.

Digitized by VjOOQ IC

Gjore Držić, rogjen 1460. zaljubi se u Jelu, kćer
Menčetića, ali od nje odbijen zapopi se, te poče da pjeva
božijoj ljubavi. Menčetić i Držić su za Dubrovčane što
Petrarca i Boccaccio za ItaUjance. Mnogo su pjevali o
božijoj i platonskoj ljubavi.

Mavro Vetranić rogjen je 1482. Kao kalugjer
rasrgjen, jer se je imao odreći opastva, odaleči se za
vas svoj život na pusto ostrvo kod Dubrovnika, zva-
no sv. Andrija. Sastavljao je Ijubavnijeh i pobožnijeh
pjesmica u duhu .svoga vremena. Napisao je četiri drame i
udario osnov narodnoj umjetnoj tragediji s prijevodom
Evripidove „Hekube". U njegovijem spisima ogleda se
prvi pokušaj, da se pometne oblik narječja hrvatsko-dal-
matinskoga, čakavštine.

Andrija Čubranović rodi se 1600. Slade dubro-
vački pjesnik, kaže, da je bio zlatar. Kako pripovijeda
Grijević, on se zaljubi u vladiku, koju ne mogaše uzeti za
ženu. Ona jednom reče: „što bi htio od mene ovaj Ci-
ganin?^ To ga potaknu, da sastavi pjesničko djelo pod
imenom „Jegjupka'^ Jezik je u njoj sasvijem različit
od jezika u ostalijeh pjesnika prije njega, tako, da se za
njim poveo čitav niz novijeh pjesnika. Gundulić i Pal-
motić prenosili su u svoje pjesme čitave stihove iz „Je-
gjupke", kao što je to radio i Virgilij sa Enijevijem i
Lukrecijevijem stihovima. Mnogi su poslije pisali Jegju-
paka, ali mu se nijesu ni domakli.

Stjepan Gučetić (Gozze) bi od dvadeset godina
utamničen. Jednom ga opazi kći kneževa opadena u licu, u
bradi obrasla, pa zavapi: „Vidi dervišal" Čuvši on te riječi
spjeva „Dervišijadu", služeći se ipak — kako kaže
Appendini — njekijem rukopisom s imenom Stijepa
Gradića, koji je živio g. 1600.

Nikola Dimitrović rogjen 1610., bio je 4;rgovac
a Ijedno i pjesnik. Kad osiromaši, skloni se u njeko

Digitized by VjOOQ IC

selo, baveći se pjesništvom i matematikoin, u kojoj se
toliko proslavio, da ga je papa Grgur Xin. god. 1682.
pitao za savjet o izmjeni kalendara. Pisao je, povodeći
se za Petrarkom, po duhu onoga vremena i Ijubavnijeh
pjesama, pobožnijeh poslanica, četiri pastirske drame i
tri komedije, u kojijem opisuje domaći život ondafiiy\jeh
Dubrovčana. Stil mu je kao i u Čubranovića.

Marin Držić rodio se je 1520., a stanovao je u
Fjorenciji. Tu se zaljubi u njeku Italijanku, a pošto se
povrati kući — zapopi se. Napisa pobožne drame: „Ti-
renu" i „Adona". U istinu on je glava dubrovačkijeh
komeđijografa. Od njegovijeh nam komedija ostane samo
sedam i to nepotpunijeh. U njima je pogogjen pravi govor
ondašnjijeh Dubrovčana.

Preskočimo Mihajla Menče ti ća, platonskog filozofa
i jezikoslovca, a pregjimo na Mihajla Bunića (Bona),
pjesnika slovinskoga, latinskoga i grčkoga. Njegove pjesme
ljubavne i „Jokasta", prijevod iz Evripida, proslaviSe
ga na daleko. Savremenik mu je bio Marin Mažibradić,
koji je proveo na selu gotovo vas svoj život njegujući
slovinsku vilu. Bio je prvi, koji je uveo tugjinsko bilje
i cvijeće. Samosam proživio je svoj vijek s nezakonitijem
sinom Oracijem, koga je poučavao u pjesmi.

Savin Mišetić Bobali rogjenje 1530. U mlado-
sti je bio tako napržica, da je u šesnaestoj godini nava-
lio javno na nekoga Crijevića i smrtno ga ranio, da osveti
svoga oca. S toga je bio u tamnici šest mjeseca, a pet
godma u progonstvu. Kad se povrati u domovinu, skloni
se u Ston, malu varoš, koja je spadala pod dubrovačku
republiku. Pjevao je i talijanski i slovinski. Spjevao je
šezdeset prigodnica o smrti svoje ljube, i ako mu nije
bila zakonita. Gluhoća ga uništi, i to svoje očajanje slije
u turobne pjesme. Monaldi, Gigliani, Caro i Varchi spo-
nuBju ga u svojijem spisima.

Digitized by VjOOQ IC

Frano Lukarić (Luccari) pjevao je na grčku u
svakome ritmu stare Grčke. Imamo od njega prijevod
„Atamanta" i „Pastor Fido" Guarini-ja.

Dinko Ranjina, (Ragnina) glasoviti grećista, mno-
go je proživio u Italiji. Ljubavne pjesme bijahu mu zabava.
U njima opjeva njeku Liviju iz Mesine i neku Ružu iz
Fjorence, te glasovitu Dubrovkinju Cvijetu Zuzerinu. Bi
savjetnik Kuzme, vojvode toskanskoga, koji nagovoren od
Ranjine, osnova u Fjorenci prvo učiliSte jezika slovinskoga.
Još bi imenovan vitezom sv. Stjepana. Vrativši se u domovi-
nu kneževao je sedam puta nad republikom. Prevede mno-
go iz Tibula, Propercija, Marcijala, Filemona i Moska.

Dinko Zlatarić rogjen je 1556. Učio je u Padovi,
gdje no je bio vrhovni upravitelj na ovoj universitati. Mle-
tački ga dužd imenova vitezom — „cavaliere aureato",
U Padovi još postoji natpis: „Illustrissimo viro D.
Zlatarichio Ragusino". Kad se povrati u Dubrov-
nik, oženi se i porodi djece. Zadnje godine proveo je u
Eonavlima. Bi izuć slovinski pjesnik. U tijem pjesma-
ma najviše je uznosio Cvijetu Zuzerinu. Prevede Sofoklovu
„Elektru" i Tasovu „Amintu".

Cvijeta Zuzeri (Zuzzeri) rodila se 1556. Ova
žena zauzimlje vidno mjesto u dubrovačkoj književnosti.
Uzgojena u Dubrovniku u italijanskom i slovinskom duhu,
pogje s ocem u Jakin, gdje no se uda za Bara Pescioni-ja,
člana njeke gospodske porodice fjorentinske. Čas bi stano-
vala u Fjorenci, a čas bi opet pohodila Dubrovnik. Pozva-
na u dvor Medici-ja, razglasi se radi svojijeh pjesama. Svi
njezini savremenici, i naši i italijanski, stadoše je slaviti.
Megju tijem i Tasso joj posveti dva soneta. Jedan počinje:
„E certo questo fior di alta bellezza
E di virtil, che nelF Illiria nacque."^)

') Oyo je saiito ovi^et nzTiieiie ^epoto i krepoiti, rodom is Ilirije.

Digitized by VjOOQ IC

Monaldi joj pokloni sve svoje spise. Vid i Nikola
Gučetić, platonski filozofi, opremali sn joj iz Trstenoga
blizu Dubrovnika latinske spise i one latinske dijaloge
Ljepoti i Ljubavi o kojijem toliko piše Appendini. Iza
smrti svoga muža nije dugo živjela; umrije godine 1600.,
u 45. godini života. Njezini italijanski i slovinski spisi
izgabili su se kao i Safini, a možda se još i sad nalaze
u kojoj italijanskoj knjižnici. Šenoa, glasoviti romanopi-
sac hrvatski našijeh vremena započe da piše životopis
OYe žene u obliku romana, ali ga stiže smrt, te ne
dovrši.

Digitized by VjOOQ IC

DRUGO DOBA

Već sve zemlje slovinske padoše pod tugje ruke.
Dalmacija pada pod Mletačku, Hrvačka se predaje pod
zakrilje krune sv. Stjepana, te upija jezik i sve njemačke
i ugarske elemente. Srbija, Bosna, Hercegovina stenju
pod turskijem igom, sam Dubrovnik ostaje samostalan.
Književnost po Dalmaciji ugušuje Mlečić, kako se kaže,
pun kruta nehajstva prema odgoju našeg naroda, zapušta
da se sam po sebi uzgaja. I baš do polovine prošloga
vijeka glasoviti ljudi osvjetlaše obraz Dalmaciji, koji su
bili kao plejada, ili kao svijetlo oglavlje oko ovog doba,
koje se za Dubrovnik zove: „zlatno doba".

Nećemo govoriti o Succi-ju, o Veranzi-ju, o Domi-
nis-u, arhijepiskopu spljetskome, ni o ostalijem, koji su
Evropu osvjetlali, nego ćemo samo spomenuti glasovite
slovinske spisatelje: Evo ih nekoliko:

Prvijenstvo nosi Petar Kanavelić, rogjen na oto-
ku Korčuli, koji poslije porodi i drugijeh spisatelja, kao
Banićevića, Ružica, Petrea, Grega, Kapora i ostale. Ka-
navelić mnogo je stanovao u Dubrovniku, gdje se je
i oženio. Prevede „Pastor fido", kud i kamo bolje od
Lukarica. Sastavi dramu oHristovoj muci. Napisa ep
u 24 spjeva o svetomu Ivanu trogirskom episkopu.

Andrija Vitalić iz Komiže na glasuje radi pjes-
me: „Ostan^, koja se i dan danas proučava.

Digitized by VjOOQ IC

Ivan Tanzigler iz Zadra rogjen 1651. Pošto je
ustanovio u Zadru akademiju „degli incoloriti", stade
raditi o poučavanju slovinskog jezika, koliko je mletačka
vlada dopuštala, koja je vazda strahovala od onoga što
je narodno bilo. Prevede E ne j idu, od koje su bila štam-
pana samo dva spjeva. Sastavi rječnik slovinsko-itali-
jansko-latinski prije nego Stulli, koji se je možda s
njim i koristio. Izda knjigu o staro-slovinskijem spomeni-
cima, koji se nahode po Dalmaciji.

Jeronim Cavagnini, Spljećanin, rogjen 1640., epi-
skop trogirski, napisa moralni spis: „Siromaštvo i
bogastvo".

Andrija Zmajević, Kotoranin, arhij episkop barski.
Ovaj sazva sveti sabor crkveni, jedini sabor u latinskoj
crkvi, koji se je držao i opisao slovinskijem jezikom.
Napisa dramu i ep o bitkama Kotorana s Turcima
godine 1664., jednu pjesmu s natpisom „Pakao", i
„Zgode crkovne" s latinskijem prijevodom, kojijem se
je služio poslije glasoviti Farlati. Rački ga nazivlje „gla-
vom naučnjaka". Njeki ulomci tijeh spisa biše već štam-
pani u Biogradu od našega Bogišića.

Vinko Zmajević, Andrijin brat, prvo je bio bar-
ski arhijepiskop, zatim bi premješten od Mlečića na mi-
tropolitsku stolicu u Zadru. Mnogo je radio oko pre-
vogjenja crkovnijeh knjiga u glagolicu, i za to posije u
Rusiju glasovitoga Mateja Karamana, Spljećanina. Obje-
lodanio je u Zadru mnogo dubrovačkijeh knjiga, da se
u njima jezik uči.

Dostojni su još spomena Ivan Ivanišević, Brača-
nin, Carić, Lalić, Gjorgjević, Spljećani, Armolušić,
Šibenčanin, Vuletić, Spljećanin, i Ivanović, Budljanin.

Ako je ovo doba toliko glasovito za Dalmaciju, što
je imalo biti za Dubrovnik? Ovdje već Čakavština u
bijigama ustupa mjesto štokavštini i osobitom dubrovač-

Digitized by VjOOQ IC

a« 16 -s

kom naiječjii^ koje su dotjerale mnogobrojne akademije,
i radi trgovanja po slovinskijem stranama i radi prisvo-
jenja mnogijeh srpskijeh zemalja, predanijeh od srpskijeh
vladara, (kao na primjer Konavala) a najviše radi sve to
većeg dolaska SrbS, u Dubrovnik. Ovo je narječje dubro-
vačko jekavStina, čist hercegovački govor, jer je Her-
cegovina za Južne Slavene ono što Toskana za Italijance
Saksonija za Nijemce, Pariz za Francuze i Kastilija za
Španjce.

U ovo zlatno doba ep procavtje Gundulićem a
lirika Gjorgjićem. Palmotić, od kojega imamo 27 drama,
zabaci stare pastirske igre. Jedina se je Gundulićeva
»Dubravka^ još prikazivala, jer je slična Palmotićevijem
igrama. U epopeju i dramu uvlači se sada osmerac. Grki
udes, koji Dubrovnik zadesi trešnjom godine 1667. strpa
pod ruševine više od polovine književnijeh djela ovoga
doba. Budi napomenuto još, da Ivan Mattei, najegjen
na republiku, pregje u Rim i tu postane jezuvitom. Na
smrti u Rimu godine 1728. ostavi jezuvitima sve dubro-
vačke rukopise u prozi i pjesmi, koje je bio prije za
sebe nabavio u Dubrovniku. Nikada se nije moglo do-
znati, što se je dogodilo sa tijem rukovetima dubrovački-
jeh rukopisa iza ukinuća ovoga reda. Njeki drugi Mattei
ttimrije u Dubrovniku 1788. i ostavi svoje rukopise po-
vjesti dubrovačke fratrima Male Braće, ali pod uvjetom
da to sve bude predano jezuvitima, ako bi se ikad opet
nastanili u Dubrovniku. Ovome dodajmo još navale su-
sjednijeh naroda u početku ovoga vijeka, jer znamo da
je tada propala u manastiru sv. Jakoba na Pločama
knjižnica kalugjera, veoma znamenita za vas narod, jer je
imala na sahrani osim mnogo dubrovačkijeh rukopisa, još
i mnogo srpskijeh spomenika u rukopisu, darovanijeh
republici od cara Dušana, kad je dolazio u pohode Du-
brovniku.

Digitized by VjOOQ IC

Homer za srpsko-hrvatski narod jest Dživo Gun-
dulić. Rodio se 1688. Oženi se i porodi tri sina, Frana,
koji stupi u službu austrijskog ćesara, Jer a, koji pre-
minu u opsadi Barcelone, i Šiška, koji osta kod kuće i
postade valjan pjesnik. V Dubrovniku mu je podignut
spomenik. Prevede Tassovu „La Gerusalemme liberata",
koja se izgubi osim njekoliko spjeva, i ako Antonije Ka-
ramaneo iz Visa ogleda taj isti prijevod. Prevede „L'amante
timido" od Preti-a i „Filli in Sciro". Izagje zatim „Osman",
ep u dvadeset pjevanja, u obliku, može se reći, pansla-
vističkom biva, o bojevima hnšćana Slavena proti Isla-
mu. Protagonista je kralj poljački, a baš Poljska je bila
tada najsilnija megju slavenskijem državama od Baltič-
koga do Jadranskoga mora. Tu su opjevani i Nemanjići,
Obilići, i Svilojevići i Kraljevići i Hunjadi i kralj Matija
na čelu hrvatskijeh junaka. U metru je osmerac, koji
regbi da nije baš po italijanskoj ritmici, nego upravo
stara slavenska metrika, prepolovljena od šesnaest slo-
gova. Nema u epu XIII. i XIV. spjeva. Po prilici istinito
je mnijenje nekijeh sadašnjijeh književnika, koji govore, da
je Gundulić, imajući osnov svekolike svoje epopeje, pisao
pjevanje n^ po brojnom redu već preskačući, te ga smrt
omela, da ne svrši. Nadopunili su tu prazninu Petar Sor-
kočević (Sorgo), Dubrovčanin, i Ivan Mažuranić,
Hrvat, na glasu radi svog remek-djela „Čengić-Age", pro-
glašena po svemu svijetu. Ta dva spjeva Sorkočevića i
po jeziku i po načinu pjevanja u velike su slična sti-
lu Gundulićevu. Mažuranićeva je dopuna baš zgodna i u
umjetnoj formi i u dubrovačkijem izrekama, ali pojmovi su
poetski po novom kalupu, a u njekijem izrekama odmah
uvigjaš, da nadavaju na duh sadašnjeg vremena. Poslije
dvadeset godina nastojanja, da se pokupe po Dubrov-
niku različni rukopisi Osmana, Dubrovčani Volantić i
Ambrosij Marković izdali su ga štampom istom godine

Digitized by VjOOQ IC

3- 18 -e

1826. Osman bi preveden na italijanski i na latinski od
Vidovića, od Jakšića, od Getaldića po koji komad, i od
Zamanje. Od Gundulića imamo još ,,Suze sina razmet-
noga^, ,,Mariju Kalandrić" i šest drama. „Dubrav-
ka^^ ostaje vazda originalna drama. Dodajmo još, da
„Osman" nije bio prije štampan radi politike, jer je
Dubrovnik bio pod zakriljem Visoke Kapije i sultanima
harač plaćao, kao što je poznato.

Danas naučnjaci mnogo pišu i raspravljaju o tom
epu. Podmaršal Bmja Kaboga, Dubrovčanin, koji iz ma-
lena pogje u Beč na službu austrijskog ćesara, i koji je
s toga malo ili nimalo poznavao naš jezik, držao je
„Osmana" na stolu u svojoj sobi. Upitan više puta za
što drži tu knjigu pred očima, kad je ne razumije, odgo-
vorio bi: „U ovoj knjizi stoji slava i dika moje domo-
vine, netom je ugledam pada mi na pamet domovina i
narod, kojemu pripadam".

Džono Palmotić (Palmota) rogjen je 1606. Učio
ga je Gundulić. Mnogo je putovao po Bosni i Hercegovini,
da nauči jezik na izvoru. Umrije prije nego mu domovina
propade biva, prije trešnje. Šafahk nazivlje ga obnovite-
ljem dubrovačke drame. Poglavito mu je djelo „Hristi-
jada", kojom je pošao posve Vidinijem stopama. I radi
jezika i radi jasnoće takmi se sa Gundulićem.

Ivan Bunić (Bona) rogjen 1607. bijaše pjesnik
erotski i lirski. Šafahk veli, da je najbolji od liričara
i da se nadmeće sa Gjorgjićem. Napisa mnogo ekloga,
anakreontika i pobožnu pjesmu „Mandalijena".

Nikola Bunić, čovjek glasovit u dubrovačkoj po-
vješti, bi prozvan Atilijem Regulom od MUllera, njemačkog
povjesničara. Umrije u tamnici u Silistiiji godine 1678.
kao mučenik za domovinu. Senat naredi da mu se posveti
natpis, koji se još pomnjivo čuva u dubrovačkoj općini.
Kardinal Tolomei izreče o ujemu slovo preko zadušnica

Digitized by VjOOQ IC

u Dubrovniku. Osim što je na latinskom jeziku napisao
Inijiga đubrovačkijem zakonima i običajima, koje je on
znao na pamet, jer je sve to propalo u trešnji, napisao
je još pobožnijeh pjesama na čast Sv. Bogorodice i Sv.
Ivana Krstitelja, ep, biva, o usjekovanju glave Sv.
Ivana.

Ivan Bunić, drugi po imenu, učenik kardinala
Tolomei-a, sastavi rječnik zajedno s Ivanom Alety i Gju-
rom Mattei još prije od jezuvita Delabelle i malobraćanina
Stulli-ja. Prevede na naš jezik mnogo francuskijeh ko-

Vlagj Menčetić (Menze) proslavi u svojoj „Trub-
lji" Zrinjske i mnoge druge junake, a ostavi mnogo bu-
količkijeh pjesama.

Jakob Palmotić, koji je mnogo putovao po Evropi,
nagje se u Carigradu, kad mu žena i četiri siiia pogi^
bose u trešnji u Dubrovniku. Bi poslan od republike da
traži pomoć po Evropi, da se ponovi Dubrovnik, te i
napisa ep u dvadeset pjevanja „Dubrovnik ponovljen".
Ostavi tragediju „Didona".

Baro B etera, marljiv gragjanin, čuvar blagajnice
u doba trešnje, kao pjesnik živo opisa onu prvu golemu
nesreću, koja snagje Dubrovnik. Najposlije samosam živio
je poučavajući svoje dvije kćeri. Maru i Pavlu. Pavle
poslije bila je majka glasovitoga Bugjera Boškovića,
astronoma, i Ane Bošković, dubrovačke spisateljice,
Rugjerove sestre. Od nje imamo „Porogjenje Jezusovo".

Digitized by VjOOQ IC

TREĆE DOBA

Trešnja 6. Aprila 1667. bi prvi materijalni uzrok
poraza ovoga grada, koji se neizbrojnijem naporima ipak
poslije ponovi. Ponovi se, a zašto? Neka sad govori
Ciampoli, italijanski spisatelj našijeh vremena: „Kad se
Dubrovnik diže poslije gotovo pedeset godina, bijaše samo
bijedan dokaz opadanja i pokazivaše do koga stupnja poni-
ženja i slabosti može s vremenom doći kraj, grad, narod
— pojava, koju svaki dan gledamo kod pojedinaca u
privatnom životu. Bezbrojni spisatelji obraćajući pažnju
obliku, zlo prikrivaju prazninu sadržine. Osnov obrazova-
nosti onoga Dubrovnika bio je uvijek italijanski, odakle
izviraše plemenitost, kultura i dotjerani jezik, gdje se
malo po malo prihvaćajući ga razvi elemenat slavenski,
koji Mleci poštovahu; kad njih nestade, umrije i Du-
brovnik, prepušten sa slavenskom Dalmacijom Austriji na
bečkom kongresu. Njegova je knjiga nov svijet i za dva
vijeka sjaje najživljom svjetlošću, njegov je umni život tako
jak, da mu nema ravna megju Južnijem Slavenima. Italija
davaše tomu narodu pečat svoje veličine i svoga znanja,
otvaraše mu svoje universitati, slaše mu odjeke evropskog
mišljenja s tom čudnom pojavom, da se njegovi spisatelji
služahu trima jezicima, italijanskijem, latinskijem i srpsko-
hrvatskijem, tako da se ova južnoslavenska Atena ne pod-

Digitized by VjOOQ IC

S- 21 ^S

loži ni Italiji (pravoj ali ne ugnjetačkoj učiteljici) ni
Visanciju, nego slobodna, uljugjena, spoji grčko-rimski
svijet sa slavenskijem i dade susjednim Slavenima umjet-
nost, znanje i čak svoju uglagjenost Za čudo je velik
broj njegovijeh spisatelja, čudnovat broj još neisturenijeh
djela u premnogijem bibliotekama."*)

Poslije trešnje trebalo je zapisati mnoga lica dru-
goga reda, biva pučane, u plemstvo. Dakle slovinski ele-
menat već je brojem posve nadjačao latinski. I tada
ustadoše političke stranke staroga plemstva i pučanstva,
kao negda u Rimu. Toliko prkosiše jedni drugijem, da
na svršetku nastade anarhija. Ta je trajala za punijeh šest
mjeseca. Dubrovački puk živio je tada bez uredaba, bez
ikakva suda, pa pri svemu tome ne dogodi se ni jedno
ubojstvo, pa ni jedna lupeština. Jedini prinvjer i pojava

') Ssgum, rialzsta dopo oiroa oiDqnsuta »nni, rimaM mIo oom«
iveotuniU prova di decadenza, mostra a quale stadio dl avTilimento
6 prostrazione pno col tempo ginngere uq paene, ona eittik, iin popolo,
feuomeno che vodiamo ogni giorno in individui privaii. Gli liinaiDe-
revoli »crittori che seguirono, serbando colto per la forma, diMimn-
Iftiio male il vacsuo del contenuto. Di quella Ragasa 11 tondo di oiTilta
era sempre italico, d*0Dde origlnava la uobiltik, la coltnra, 11 linguaggio
raffioRto, dove T elemente bUto si svolse man mano aceettandolo, eui
Ven«zla rispett^, finch^ spirata Venezia, mori anohe Ragasa abban-
đooata ali'AuBtria colla Dalmazia slava nel Gongresso di Vienna.
La 8oa letteratnra h nn mondo nuovo e per dne secoli splende di Inoe
vivissima ed ha vita intellettuale cosi intensa, da non aver pari fra i
Jn^-slavi. L' Italla dava a quel popolo T impronta della sna grandesBa
• del suo sapere, le apriva le sne nniversit^, le mandava gli eohi
đel pensiero enropeo con lo strano fenomene, ehe i snoi sorittori ado-
peravano ppesso tre lingae italica, latina e serbo-croata, coai eh«
^iiMta Atene jugo-ilava non si asservi ali* Itaiia, (vera maestra ma
BOD oppressiva) ne a fiisanzio, ma libera, colta valse a oonginnger«
11 mondo greco-romano oollo slavo, e porto ai slavi snoi oiroonvioini
l'arte, la seienza, e perfino la sna galanteria. Prodigioso e il numero
d« snoi scrittori, maraviglioso qnello delie upere in moltlifime bi-
^holiehe aueor iseđite.

Digitized by VjOOQ IC

u ljudskoj povjesti! Za ove dvije stranke, vlasteosku i
pučku, obaznaše u ono doba svi povjesničari do Voltaira,
koji piše: „Hoćete li da vam sad pričam o velikijem
vladama svijeta počevši od Kitaja do pošljednjijeh nesloga
dubrovačkijeh?" (XXII. Dijalog).

U toliko nastaje veliki prevrat u Francuskoj; za
Napoleonova doba Dubrovnik se predaje oružju francu-
skom. Neki sadanji njemački spisatelj (Renner) ovako veli:
„Dubrovnik umrije na 3. Junija 1808. strasnijem „fiat"
evropskog dobitnika (Napoleona), i od onoga dana Du-
brovnika nestade u povjesti svijeta". Napoleon propada,
te oni, koji na nj navališe, biva saveznici, u sastanku
bečkom megju sobom podijeliše, što je on bio zauzeo.
Mleci i Dubrovnik, dvije glasovite republike, kad se
plijen dijelio, biše predane Austriji. Iza ustanka italijan-
skoga Mleci opet pripadoše Italiji. Dubrovnik osta gdje
je i danas.

U ovo treće doba, i ako slovinski elemenat nadjača
u politici stari latinski, ipak, kao da je bila reakcija,
italijansko-latinska književnost pope se do vrhunca veli-
čine, a slovinske knjige, baš da rečemo, opadoše. Papa
Benedikt XIV. usporegjivao je dubrovačke latinske spisa-
telje s piscima Augustova vijeka, te je govorio, da je
Dubrovnik natkrilio Italiju u grčko-latinskoj književnosti.
Grčka se knjiga gojila u Dubrovniku odmah iza pada
Carigrada. Grčki književnici pribjegoše u Dubrovnik, od
kojijeh se njeki opet preseliše u Italiju, a najviše na
dvor Medici-ja. U to doba nahodilo se još i ženskijeh
glava, koje su zborile latinski i u prozi i u pjesmi. Nike
Gučetić na dvoru pape rimskoga Bonifacija IX. u nekoj
svojoj parnici govori na latinskom jeziku. Takogjer su
latinski pisale Laura Battiferri, Jule Bunić, Nade
Bunić i Nike Rastić (Resti) dumna, velika prijate-
ljica Razzi-ja, domenikanca, povjesničare Dubrovnika. -Po-

Digitized by VjOOQ IC

Sljeđnji primjer daje nam porodica Ranjina, čiji članovi,
poslije naučnjaci i diplomati, bijahu u grčko-latinskoj
klasičkoj književnosti odgojeni od svoje majke. Nadasve
su jezuviti utjecali, da se latinska književnost goji.

Od mnogijeh dubrovačkijeh latinista, koji su na
glasu po svoj Evropi i od kojijeh ima spisa i spomenika
tamo amo po Italiji, Francuskoj i do Westminstera u
Londonu, spomenućemo Benedikta Stay-a, koji je u
latinskijem stihovima ispjevao vas sistem Kartezija i
Nevrtona; Rugjera Boškovića, astronoma, kojemu senat
postavi spomen-ploču u stdnoj crkvi u Dubrovniku. Ovaj,
putujući čas pješice a čas na konju, sastavi mali latinski
poem „De soliš et lunae defectibus", koji Barruel
prevede na francuski. Bošković se u tom ugleda na Ko-
pemika, koji takogjer u latinskijem stihovima ispjeva
„Septem sidera". Za ovijem dolazi Rajmund Kunić.
S početka on je učio knjige spisatelja „renaissance^, ali
ukoren radi toga od svog sugragjanina Stay-a, dade se
proučavanju izvomijeh spisa grčkijeh i latinskijeh, i pre-
vede u latinske stihove Ilijadu i grčku antologiju. Često
bi Kunić hodio na posijelo kneginji Albrizzi u Rimu.
Nalazio bi se često i sa kneginjom Albany, kad je ova još
mlada bila, i tu bi se razgovarao sa glasovitijem Alfieri-jem,
kojemu bi pokazivao svoje epigrame i elegije. Ovaj bi
glasoviti tragik uskliknuo: „Oh quanta bella latinit4
sprecata in tante nullit4!^' Sam Ganova svjetovao se s
Kunićem o estetici.

Brnja Zamanja skiti u latinske stihove sve fizične
pojave sa „Echo" i sa „Navis aerea". Tommaseo o
njemu piše, i ako pretjerano: „Niko niti je pisao, niti
piše, niti će pisati tako divno latinski kao Zamai\ja^.
Prenese u latinski jezik Odiseju, i ako ne s velikijem
uspjehom, ali latinski prijevodi iz Teokrita, Moska i Biona
takme se, a gdje gdje nadmašuju u ljepoti maticu.

Digitized by VjOOQ IC

Faustin Galjuf (Gagliuffi), koji je s mjesta sa-
stavljao, latinskijeh epigrama bijaše dobar prijatelj Kar-
dinala Fech-a, Napoleonova strica.

Gjuro Ferić (Ferri) kanonik. Stihovi su mu slat-
ki u njegovoj „Periegesis" i u „Slovinskijem apo-
lozima", koje je preveo na latinski jezik. Ferić je upravo
pjesnik gnostički slovinsko-latinski.

Posljednji megju glasovitijem ljudima ovoga doba
javlja se Džono Kastić (Resti), čuveni latinski satirik.
Njegove poslanice i satire ne zaostaju za Horacijevijem.

I prije ovoga doba, toliko klasičnog za grčku
i latinsku knjigu, Dubrovnik se ponosio glasovitijem
grećistima i latinistima. Ljekarstvo se podiže sa Balji-
vi-jem, liječnikom, koji je u Italiji živio i umro. Mnogo
je napisao „De fibra movente".

Benedikt Rogačić (Rogacci) rogjen 1646. Pogje
u Eim te se pojezuviti. Umrije u Rimu 1719. Kao bogoslov
pisao je latinski o božijoj ljubavi; kao metafizik: „De Uno
necessario"; kao pjesnik latinski napisa ep: „De tran-
quillitate animi". Isturi još sve pjesme Sv. Vlahu,
koje se i danas čitaju i pjevaju u dubrovačkijem crkvama
na čast o prazniku sveca. Napisa još ep o trešnji, koja
obori Dubrovnik, te ga posveti Kuzmi III., toskanskomu
vojvodi. Ovaj ep prevede Ivan Bizar. Ostavi još dvije
knjige: „De laMna fraseologia'^ Na grobu mu stoji
napisano: „Benedictus Rogaccius amoris in Deum
scriptor et exemplar".

Mihajil Andio Bozdari, kome napisa životopis
DeirOngaro, italijanski pjesnik, rodio se 1654. Imao
je 12 godišta kad se od trešnje spase, nahodeći se u
crkvi jezuvita s ostalijem učidruzima. Pogje u Jakin, a
odavle poslije u Rim, gdje postane fratrom kapucinom.
Pogje docnije u Španju. Njegove različite bogoslovske
teze, koje je javno izgovorio pred španjskijem kraljem,

Digitized by VjOOQ IC

učiniše, da ga kralj imenova ^Orande del regno". Poslije
bi imenovan generalom svega reda kapucina u katoličkoj
crkvi. Bio je čovjek u velike pobožan i pun svetinje. I
ako su ga molili, ipak nije htio da štampa svoje besjede
o bogoslovlju, dapače preporuči fratrima da budu ili uni-
štene ili s njim zakopane. Samo nastojanjem tijeh fratara
štampalo se: „Metodo degli esercizii spirituali^^
Takovo sakrivanje spisa ponovi i Faust Verancij, filo-
zof, glasoviti matematik i slovinski spisatelj u Dalmaciji,
koji ostavi: „Život izabranijeh Divica". Ovaj Ve-
rancij napisa po vješt Dalmacije, pa naredi da bude
ukopana s njim u isti grob. Još se po Dubrovniku
nahode autografi poslanica Bozdara svojoj sestri Mari
Beteri, od kojijeh i ja neke imam.

Bogoslovlje se još diči sa Stojkovićem, koji je
sudjelovao u saboru u Kostanci, i sa Dionizijem Re-
medeli, domenikancem, koji je bio učitelj grčke knjige
u Bolonji. Latinsku knjigu proslavi i Flavij Eborensis,
portugalski Jevrejin, koji pribježe u Dubrovnik a umrije
u Kotoru. Ispjeva sve pasove dubrovačkog plemstva od
postanja grada, po bajkama poznatijem o Pavlimiru, koji
se iz Bima vraćao sa svojijem drugovima, megju ko-
jijem u glavu spominje nekoga Saraku, koji

Huic comes egregiis juvenis Saracus in armis

kao drugi Eneja nagna svoje drugove, da se tu zaustave
i da ogradama utvrde Dubrovnik:

duce me

Hic agite o fortes, sistite signa viri:
Saraca ex illo tempere clara domus. '
A gdje je Marin Getaldić, drug glasovitoga Pavla
Sarpi-ja? Sarpi piše, da je Getaldić bio „andio u pona-
šanju , a hudoba u matematici". Njegovi se latinski spisi
većijem dijelom bave matematikom, i prije nego se

Digitized by VjOOQIC

Fichte-ovi i Newtoii-ovi izumi razniješe po Evropi, on
prvi ogleda i upotrijebi algebru u geometriji. Dubrovački
narod priča mnogo o njemu: da je bio vračar, da je bo-
ravio u spili, koja se i danas zove ,,spila Betina'S daje
stojeći u toj spili pokraj mora caklima gorio lagje, koje
bi prolazile.

Kao latinski naučnjaci spominju se još Stjepan
Gradić, prvi nadzornik vatikanske knjižnice u Rimu, pri-
jatelj glasovite Kristine, švedske kraljice. Njemu se pri-
pisuje, da je jedan od prvijeh koji je nastojao, da se
Dubrovnik obnovi iza trešnje. Pjesnici bijahu takogjer
de Angelis i Petrović. Povjesničari i hronisti bili su
Serafim Crijević, domenikanac i Sabo Slade, malobra-
ćanin. Velik je povjesničar u svemu slovinskome narodu
Mavro Orbin, dubrovački kalugjer, koji napisa: „Istoria
degli Slavi" u italijanskom jeziku. Ova historija bi stav-
ljena u Rimu u index, ali za neko doba. Crijević prozvan
Tuberon, kalugjer Dubrovčanin, napisa historiju Ugar-
ske u latinskom jeziku, koja u Rimu bi stavljena u index,
gdje se i danas nalazi. Povjesničari dubrovačke države
još su: Lukarić, Dubrovčanin, Razzi, domenikanac iz
Fjorence, u dubrovačkoj povjesti veoma tačan, Rastić,
koji pogje Razzi-jevijem stopama, Appendini, povjesni-
čar bez kritike, koji iznese istoriju baš onako kako se
priča, pošto prva njegova tačnija povjest bi zabranjena
od dubrovačkog senata. Svi su ovi povjesničari pisali
italijanski. Engel, njemački povjesničar, izda povjest o
Dubrovniku ne toliko lošu, jer je imao, kako govori, sve
pismene isprave, koje mu je ostavio Stijepo Rajčević,
konsuo, rogjen u Hercegovini. Brnja Getaldić, dome-
nikanac : Goleti kaže da je napisao hroniku, koje je ne^
stalo. Nikola Ranjina proteže hroniku svoju do 1645.
godine; njom se i Razzi poslužio. U njoj ima mnogo
komada nekog Mele čija. Ovaj neznani spisatelj po svoj

Digitized by VjOOQ IC

prilici živio je u Xn. vijeku. Od njega je ostao 91 la-
tinski stih u njekijem osobitijem heksametrima. Goleti,
Serafin Grijević i Miho SorkoSević objelođaniSe ih. Bo-
leslav Tiburtini 6 rado je napisa hroniku od 1300. do
1400. Bratanić mu Braila nastavi do 1460, a Ivap
Gabrov do 1600. Ljudevit Becatelli, dubrovački mi-
tropolit iz Bolonje, napisa: ,,Sulle cose di Ragusa
e Spalatro'^ od 1666. do 1660., ali se to djelo izgu-
bilo. Hroniste su još bili Matej Držić, Ljudevit Be-
čić i Kristo Vlajki, koji umrije 1728. Frano Gun-
dulić ostavi mnogo latinskijeh historijskijeh rukopisa,
koje je sve upotrijebio Džono Rastić i Eusebij Ka-
ta o ga, kalugjer^ koji umrije 1690. i ostavi sve to Hriso-
stomu Ranjini, stonjskome biskupu. Ivan Gundulić,
fratar malobraćanin, koji umrije 1660., napisa dubrovaCki
ljetopis do 1484. Andio Martinić, domenikanac, koji
umrije 1603., napisa neke kronike. Držan je kao svetac
u dubrovačkijem pričama. Brnja G jorgjić, kalugjer, na-
pisa bronika i poslovica dubrovačkijeh do godine 1600.
Eusebij Baselji, kalugjer, skupi u jednu knjigu sve
povjesne ulomke kalugjera, koji su živjeli prije njega.
Martin Rusić napisa i štampa u Madridu: „Gompen-
dium totius slavicae nationis". Nikola Graneo
napisa: „Annali di Ragusa^' do 1646. Grgur Nata-
lić, domenikanac, koji umrije 1660., i koji je imao do-
puštenje da govori svu misu sjedeći, ostavi „Povjesne
razmisli vrhu Dubrovnika" i s toga je držan kao
dubrovački Polibij. Gebhard iz Liineburga, prvi megju
Nijemcima napisa povjest dubrovačku u tri dijela, štam-
panu u Leipzigu 1781. Filip Alegretti, kalugjer ita-
lijanski, izda spis latinski, veoma rijedak po italijanski-
jera knjižnicama: „De ragusina nobilitate". Francuz
Pouqueville (1806), Antun Gassa, Frano Roma-
no (1516), Ivan Bodini (1609), Frano Sansovino

Digitized by VjOOQ IC

(1700), svi Italijanci, u svojijem knjigama donose dogu
povjest Dubrovniku. U njekijem knjižnicama u Francu-
skoj i u Njemačkoj nalazi se neka povjest dubrovačka spo-
menuta od Engela, pod natpisom: ^La republique de
Ragttse^^ Engel se tuži, da jen\je mogao imati. U Bru-
xelles-u 1806. iziđe kratka povjest Dubrovnika u časopisu
„Esprit des joumaux". Rugjer B etera, utamničen od
Austrije, umrije u ugarskoj tamnici. Sastavi povjest du-
brovačku štampanu u Londonu, koju je Austrija zabranila
a da je narod nije ni vidio. Mtiller takogjer napisa
povjest Dubrovniku, koju još u rukopisu preda pod-
maršalu austrijskome Bmji Kabogi, Dubrovčaninu, o kojoj
se ne zna, kud se djela. Antun Sjerković (Sorgo),
plemić dubrovački, od Napoleona imenovan vojvodom,
pošto se nastani u Parizu, iza kako Austrija zapremi
Dubrovnik, napisa kratku povjest o Dubrovniku, na fran-
cuskom jeziku.

I druge naučnjake mogli bi ovdje spomenuti. Da
ne govorimo o Anselmu Banduru, kalugjeru dubro-
vačkome, koji vas svoj vijek proživje u Parizu, i bi drug
Montfalcon-ov. Steče evropsko ime u arheologiji, a osobito
u numizmatici. Dosta je da koju kažemo o Ivanu Ro-
sa veru, dubrovačkom domenikancu, koji, kad Austrija
zapremi Dubrovnik, ostavi domovinu sa Sorkočevićem,
Alety-jem i Altesti-jem. Bio je velik tumač svetoga pisma
staroga zavjeta, jer je bio učitelj jevrejskoga jezika u
Bolonji, gdje je i umro. Njegova latinska rasprava o
bibliji staroga zavjeta privuče pažnju njemačkijeh nauč-
i^aka a najviše pape Pija IX., koji je govorio dubrovač-
kom biskupu Vicku Zubraniću, da on pozna veličanstvo
Dubrovnika samo po tom, što je taj grad domovina Ro-
savera.

Ovako golema književnost, latinska i ital^anska,
đopi« do vrhunca već godine 1484. sa dubrovačkijem la-

Digitized by VjOOQ1C

2«

tinskijem pjesnikom Ilijom Lampredijem Crijevićem,
koji od 20 godina bi okrunjen u Rimu kao pjesnik, i čiji
spisi poetski sad stoje u Vatikanu, uregjeni i razdijeljeni
u devet knjiga od Antuna Agića, dubrovačkog malo-
braćanina, koji se zapopi, kad mu umrije žena i proživje
u Rijeci sa dvije kćeri. Ovako golema književnost izdahnu
na posljetku u naša vremena s Nikom Pucićem (Pozza),
Lukom SorkoČevićem, Barom Beterom i Vlahom
Getaldićem. Svak već uvigja, da je ova ogromna latin-
ska knjiga mogla ugušiti sasvijem slovinsku i poraditi,
da slovinske vile sasvijem nestane. .Ali sačuvaše slovin-
sku knjigu Miho Sorkočević, Rado Andrović, Luko
Stulli, Ivan Bizar (Bizzarro) i Tomo Kersa. Ovi po-
sljednji pogjoše stopama Gjorgjića liričara, koji upravo
spada u drugo, zlatno doba književnosti dubrovačke.

Prema tome, red nam je primjetiti, da dioba du-
brovačke književnosti vrijedi samo za književnost slovin-
sku, a ne za tugje knjige i nauke, kojijem se Dubrovnik
proslavio.

Ignacij Gjorgjić (Giorgi) rogjen 1676., bio je na
naukama kod glasovitog latiniste dubrovačkoga Luke
Kordića, jezuvita iz Mostara. Mladenačke mu pjesme i
slane satire prouzrokovaše mnogo grčila. Nenadno pregje
u Rim i pojezuviti se; ali mu red brzo udari na nos,
smetne ga i povrati se u otadžbinu, te se pokalugjeri na
Mljetu i stupi u red sv. Benedikta, gdje se kao opat
opre senatu radi nekijeh crkovnijeh stvari. Senat ga pro-
tjera iz Dubrovnika. Prešavši u Padovu postade učiteljem
istočnijeh jezika. Nakon malo godina Dubrovnik ga pozva
natrag, i jedne večeri, iza kako je u Tudizića besjedio
o božijem milosrgju, gdje su i on i svi plakali, kad leže
u postelju, smrt ga snagje god. 1737. Bi pogreben u
crkvi svoga reda sv. Jakoba u Višnjici, na Pločama. To-
liko je bio zanesen za slovinsMjem jezikom, da je još

Digitized by VjOOQ IC

tada napisao: „Da bog da naši udarili mojijem tragom,
te u znanstvenijem djelima prokrčili put slovinskom jeziku
u književnosti I ^) U svome pobožnome spjevu: „Manda-
lijeni^S složenu u osam pjevanja, kaže, da je u oganj
strpao sve svoje ljubavne pjesme, od kojijeh su se neke
ipak sačuvale u prijepisima po dubrovačkijem kućama.')
Bio je još i gnostički pjesnik, i preveo je mudre izreke
grčkijeh spisatelja. Prenese u slovinske stihove čitav
Psaltir, gdje je upotrijebio sve vrste slovinskoga ritma
i na 150 načina u stihovima izrekao: „Slava Ocu i Sinu
i Duhu svetomu^. Gjorgjić napisa u slovinskoj prozi ži-
vote sv. Benedikta i Davida. Od njega imamo još
šaljivu satiričnu pjesan: „Marunko i Pavica^^ u narječju
mljetskome, u kojemu se nalazi pjesmica došle neobjelo-
danjena: „Marunkove suze^. Stil mu je osobit, stihovi
teku k6 medovina, ideje baš poetske. U šaljivoj i satirič-
noj pjesmi u XVn. vijeku susretamo nekog Vlaha Squa-
dri-ja, popa na Koločepu, koji sastavi poznatu pjesmu:
„Maćuše i Čavalica'\ a da ne spominjemo Palmotiće-
vu „Gomnajidu", koja se i sada pomiče u Dubrovniku
i koja je sastavljena u Konavlima po Arhilohu, pa „Bes-
tužanstvo'^ Frana Šalje. Gjorgjić sastavina latinski
raspru o brodolomlju sv. Pavla na putu u Rim i
jednu hroniku latinsku: „De viriš illustribus ragusi-
nis ex monumentis patavinis". Gjorgjić je liričar
per excMeniiam, Poetski mu je zanos u pjesmi, kako
malo u koga, ili baš u nijednoga od njegovijeh preša-
snika. Što je ostalo od erotskijeh pjesama svjedoči nam,
da baš imamo žaliti auto da fi^ što učini pošto svećeni-

*) Utinam ooBtri meU vestigils insistant, ut soientias pertrftctando
aditum lio^ae slavicao in litterarum rempnblicam patefaciant!

') Mnoge je objelodanio I»r. Ljudevit Gf^ 1855. god. u Zagreba
pod nailovom: ^%^ Ojorgjića pjesni razlike."

Digitized by VjOOQ IC

a- SI *s

kom postade. Pobožnost i taj stari zanos poetski nazire
se u pjesmama, koje pretekoše. Evo primjera:

Samo imam sad rados,
Jere Ijubih u mlados;
I s Vilama nebore
Tance vodih do zore.

Ovdje proviruje prava poetska ćud, pa poslije opet pre-
vlagjuje čustvo pobožnosti:

Ah nestalno moje pero!
Ah me pjesni tašte odveće,
Raskidane na sto dila;'
Hude knjige jur stoite,
Poplesane razmetnute,
Po svim stranam raznešene:
Da se u vami vidit bude
Smrtni biljeg me osude.

Otac Inoćencij Čuli ć, Spljećanin (t^u/^o fratar gluhi),
pisao je 1838, da on sam ima šest Gjorgjićevijeh ruko-
pisa. Kod Lj. Gaja nagjoše se dva, a jedan se nalazi u
nadbiskupskoj knjižnici u Zagrebu. Megju tijem se ruko-
pisima nalazi i prijevod prvoga spjeva „Enejide" i tra-
gedija „Judita'S istom započeta. Po tom ulomku vidi
se, da je bio zaista pretekao Alfieri-ja jačinom izraza i
republikanskijem duhom. Tu se opijeva kao i u Alfijeri-ja
„e I' odio aarcedolal, e U noldatesco orgoglio. e ogni real
lordura**. Vrlo je republikanski prikazan harakter u tre-
ćem prizoru megju Badoslavom i Mudroslavom. Izmegju
spomenutijeh rukopisa nalazi se i pr^evod prvog spjeva
Ovidijevijeh „Metamorfoza^ od njekoga Sima Zlata-
rića i Leandrova poslanica iz Ovidijevijeh „Herojida".
Gjorgjićeve latinske pjesme skupljene su u jednu knjigu:
„Carmen Principi Eugenio^.

Digitized by VjOOQIC

a« 32 ^

Ne ćemo govoriti o Ivanu Gunduliću, unuku slav-
noga pjesnika „Osmana", koji ostavi idilš, i igara (drama),
ni Petru BoškovićU; bratu astronoma, koji prevede
Komelijeva „Ci da" i preminu u 22-oj godini života, pa ni
Antunu Glegjeviću, dramskom, gnostičkom i sati-
ričkom pjesniku, radi čega je i u tamnici bio. Spome-
nućemo Joza Betondića, koji se skloni u Ston sa svo-
jijem bratom Damom. On prevede Ovidijeve „Herojide",
a godine 1764. prvi poče da skuplja narodne pjesme
po puku.

Ivan Sorkočević (Sorgo), rogjen 1706, prestavnik
republike u Beču, sa Marinom Tudizićem poštara se za
preporod slovinske komedije. Tudizić pretoči na dubro-
vačku sve Molijerove komedije. I Betondić prevede
neke iz Goldoni-ja, Metastasi-ja i Maffei-a. Poslije njih,
nestade sasvijem dubrovačke komedije. Sorkočević ostavi
takogjer šaljivijeh pjesama, kao: „Lasto vske poklade"
i „Potomsko Vijeće" (po seocu Potomnje na Ratu).
U ovo su se doba slavile kao slovinske pjesnikinje: Lukre
Bogašin, Marija Fačenda i Katica Sorkočević.

Ivan Salatić, dubrovački pop, ponaši Gessner-ove
idile. Marci, pop s Mljeta, sastavi u slatke stihove Život
Svete Marije egipatske. Luka Bunić, ostavi pri-
jevoda iz Horacija i iz Virgilija, i bi još italijanski i
špai^ski pjesnik. Protumači u njekijem svojijem spisima
Grossi-jeva djela. Glavna je pjesma njegova „Aretusa"
i „Arion", biva ljubav Srgja sa rijekom Humblom.
Gjuro Hidža, liječnik, prevede Horacijeve ode i Virgi-
lija i sastavi mnoge prigodne pjesme. Marko Ivanović,
rogjen u Dubrovniku, kanonik kotorski, mnogo se prima-
kao Palmotiću sa svojijem epom: „Nova Kristijada",
ali ga nije dostigao. Marko Brućre Derivaux, Francuz,
još kao dijete dogje sa svojijem ocem, konsulom, u Du-
brovnik godine 1774., te nauči naš jezik, tako da postade

Digitized by VjOOQ IC

jedan od nauinjaka u našem jezika. Prebivao je mnogo
u Mostaru i u Travniku, tu se i oženi sa djevojkom, nje-
kom Fatimom. Poslije pogje u Skadar, gdje iza smrti
svoje Fatime uze drugu ženu, neku Dubrovkinju, Maru
Kisić. Na putu put Alepa snagje ga ljuta bolest i
umre u Cipru godine 1823. Sastavi mnogo slovinskijeh
pjesama, koje se zovu: „Kolende^, te ih uz božične
praznike djeca po putu pjevaju, čini se da je izvor tijeh
kolenada na sjeveru. U Ruskoj, a najviše u Poljskoj, i
sada je običaj pjevati take kolende. Dr. Ciampioli piše
tijem pjesmama: „Osobit tip imaju pjesme o Hristovu
rogjenju nazvane „kolende", te se pjevaju oko jasala uz
pratnju lire, pastirskog muzičnog instrumenta. Njihov
dijaloški oblik postane katkad dramatičan, tako na dvor
ki*aljeva Jagelonaca često pozivahu pjevače sa sela,
da kazuju kolende za zabavu tugjijeh kneževa, koji bi
došli da pohode Poljsku. Božiću se kolende pjevaju po
cijeloj Poljskoj."*) — Imamo jednu jedinu komediju Bru-
erovićevu i mnogo prijevoda iz Propercija, Katula i Mar-
cijala. Ovo doba dospjeva s Pijerkom (Petrom) Buni-
ćem, spisateljem mnogijeh satira i kolenada, koje biše
sve prodane u Zagrebu, i s Antunom KaznaČićem,
koji je pjevao ne loše i izdao dosta prigodnijeh pjesama.
Ako je u ovo doba oslabio zvuk dubrovačke vile^
jedva se jedvice čuo i u Dalmaciji radi nehajstva mle-
tačke vlade. Ali narodni duh opet ne iščeznu sasvijem^
hvala budi nekijem piscima. To su bili n. pr. Nenadić

') Un tipo Bpeoiale hanno i cantiei per la naseitft dl Criito ohift-
mati ^kol6iidy**, che si cantano iutomo al presepio coU* aocompagna-
mento della Ura, istrumento uusicale dei pastori. La loro forma dia-
logioa diventa talor drammatica, sicch^ spesso alla corte dei re
Jagelloni furon ohiamati cantanti rustici a recitar la kolenda per
divertire i principi stranieri venuti a visitar la Polonia. Si osa oantar
la kolenda a Natale in tutta la Polonia.

Digitized by VjOOQ IC

i i * 04 ' I I

iz Kotora, Ivan Draži ć, spljetski kanonik, koji napisa
ep u deset pjevanja: „0 ljepoti duše" i pokloni ga du-
brovačkom senatu; izda još pjesama na čast sv. Dujma i
„Molitvu velikoga maršala Evgenija"; Karamanić
iz Visa, Knežević iz Knina, Košta iz Spljeta i Babić
iz Skradina, koji se svi povedoše za glasovitijem Bara-
kovićem iz Zadra, prijateljem „Vile Slovinske".

Naj jači da probudi i izdrži narodni duh, ne samo
u Dalmaciji nego i u svemu južnoslavenskom narodu, bio
je Andrija Kačić Miošić, malobraćanin iz Makarske.
Njegova pjesmarica od 140 pjesama u desetercu slavi
junake srpske i hrvatske. On nije sakupio baš narodnijeh
pjesama, kao što je to uradio poslije Vuk, već sam opisa
u pjesni junačke zgode i nezgode srpsko-hrvatskoga na-
roda. Nema sela u Dalmaciji, gdje se njegove pjesme ne
poju uz gusle. U tu pjesmaricu umetnu tri pjesme, sasvi-
jem onako, kako ih je čuo u narodu. Dvije su u osmercu.
On je drugi iza Gundulića, koji uvidjc veliku narodnu
ideju, bez obzira na razliku vjere i politike, što danas
razdvajaju narod. Kad je sva dubrovačko-dalmatinska po-
jezija, može se reći, umjetna, Kačićeva je baš izraz na-
roda. Pisao je još i u prozi „Korablju", ili ti „biblič-
ke pripovijetke". Umrije 1760. U naše dane, kad narod
uvidje da je živ, podiže dva spomenika onoj dvojici, koji
su toliko vremena prije razumjeli jedinstvo narodnosti,
biva, jedan Kačiću u Makarskoj a drugi Gunduliću u
Dubrovniku.

Vuk piše: „Dubrovčani nemaju nikakvu narodnu
pjesmu". Donekle je ovo istinito. Izuzmemo li neke lju-
bavne zgode u gdjekojemu mjestu, koje su već više
umjetne nego li narodne, kako ,,Mare Lopujka", Pre-
radovića i Sundečića, koja se kao drama prestavlja i u
itaUjanskijem pozorištima, i „Ljubavi u Rijeci" Pi-
jerka Bunića i „Zlatka" Antuna Kazali-ja, „Bijedna

Digitized by VjOOQ1C

a* 36 -s

Mara^' Botića i „Jelka^' Viče Medini-ja, mladog dubro-
vačkog popa, upravo nemamo pjesama čisto naroduijeh.
Poslije ćemo reći uzrok. Puk, a nadasve dubrovački se-
ljani, pjevahu neke pjesme narodne, toliko da je Gjuro
Ferić, kanonik, latinski pjesnik, sakupio 37 tijeh pje-
sama, i starodavnijeh pjesmica, šta li su bile, i prevede
ih u latinske stihove, te ih posije njemačkome povjesniku
Mulleru. Bolje bi bilo, da ih je onako ostavio kakve su
i bile, te bi i do nas došle. Baldo Glavić, dubrovački
pop, pokupio je i objelodanio skoro sve što je tamo amo
mogao čuti od narodnijeh pjesama. Sastavi pjesmaricu
junačkijeh i Ijubavnijeh pjesama.

Stih je deseterac, koji zamijeni stari šesnaesterac i
četmaesterac, poznatu „bugaršticu", tako nazvanu po
nekoj osobitoj spravi muzikalnoj, koja se još pomiče
gdjegdje po Bosni. Postanak ove sprave, kaže se da je iz
Bugarske. I ja mislim da je tako, jer znamo da se u
Bugarskoj samo bugarilo. Znamo i to, da je nekad Buga-
rin bio zavladao Rašom i nekijem stranama Hrvatske, te
je moguće, da se ta muzikalna sprava unijela naseobi-
nom Bugara. Još se bugarštici nije trag istražio, jer i u
nas u Dubrovniku riječ se još pomiče „bugariti" = mi-
lotužno pjevati (nenias cantare). Upitaće kogod: Kako
se moglo to u Dubrovniku uvriježiti? Odgovorićemo, jer
se poslije kosovskog razora srpski narod rasprši po du-
brovačkijem i hrvatskijem zemljama, te sa sobom ponese
sve svoje običaje.

Veliki njemački pjesnik Gothe opazio je „da svaki
narod, kako mijenja svoj društveni položaj, mijenja tako
i način pjevanja, i po poetskom obliku mogu se utvrditi
činjenice, koje su djelovale na narod". Kad se uveo
Islam u naše zemlje, neprestano vojevanje Slovinaca
s Turcima bi uzrok, da u cijelome južnoslavenskom na-
roda junačka pjesma zamijeni bugaršticu; deseterac zami-

Digitized by VjOOQ IC

3«

jeni šesnaesterac i četrnaesterac, a gusle zamijeniše sta-
rodavne bugarštice. I zato KaČić, držeći se svuda uve-
denoga deseterca, sastavi junačku pjesmaricu. I kako
kaže Preradović, kad Vila u Dubrovniku u treće doba
udari u nazadak, njega promisao odredi da razbudi slo-
vinski duh:

U Dubravi kada milo
Slavu tj-ptice žubor popustiše;
Ti poprimi gusle javorove.
Te se spusti moru u bregove.

Miklošić drži, da je bugarštica osobina Slavena
hrvatskoga plemena, ali to Bogišić pobija. Petar Hek-
torović, u svojoj poslanici Mikši Pelegrinoviću, vlaste-
linu iz Hvara, zadarskom kanćelijeru, piše: „Prigoda mi
je po ovomu napokonjem uskrseuju, Pelegrinoviću mili,
pošti do onoga slavnoga grada, s kim se mi dičimo,
Dubrovnika". — Pa mu poslije piše o onom svom zna-
menitom spisu, koji se zove: „Ribanje". Pjesma je ta
po kalupu Schiller-ove „Die Glocke" i „Vršidbe" Sunde-
čićeve. Te tri pjesme toliko su u formi slične, kao da
se jedan ugledao u drugoga. Opet mu dalje govori o
bugarštici, koja se upotrebljava samo kad se što istinito
u stihovima piše, ili kakove zgode, ili kakva ljudska strast,
što se prikazuje svuda ista: „Ja vim, da zna tvoja milost,
kako no Latini drže istoriju za rič istinu, jere joj stav-
ljeno jest ime od ove riči, koja se zove „icrrc^p" ka ziia-
menuje: „vidjej" ali poznalac; tako ti i mi, i sve strane
našega jezika drže bugarštice stvari istine. Evo ti šalju,
kriposni i naredni gospodine Mikše, „oni srpski na-
čin", kojim je Paškoj i Nikola svaki po sebi bugar-
čicu bugario i tako je način od ove pjesni, i kliče
djevojka:

Ead» ini se Badojave vojvoda odrljaše.

Digitized by VjOOQ IC

3- S7 -S

ĐaMe Hektorović prestavlja srpska bugarfitica kao ugled
i primjer hrvatskijem pjesnicima još u ono doba XV. vijeka.

Prije nego ugjemo u novo vrijeme, dobro bi bilo
da pabirčimo još po prostranom polju dubrovačke knji-
ževnosti, te da sve to sklopimo u jednu sinopsu, podi-
jelivši po raznijem naukama ljudskoga znanja, ne jamčeći
ipak da smo sve polje pobrali, jer ostaje mnogo književ-
nika, koji su nama nepoznati. Počećemo s bogoslovljem,
kao s onom naukom, koja je u srednje doba imala prvi-
jenstvo.

I. Bogoslovije.

U toj nauci prednjače dubrovački domenikanci, o
kojijem je govorio papa Benedikt XIV.: „Da nestanu
„Summa^^ i svi spisi sv. Tome, ja držim, da bi sami
dubrovački domenikanci bili kadri do to obnove". — Zna
se, da su svećenici po manastirima u srednje doba gojili
nauke po svoj Evropi u jednoj i drugoj crkvi, istočnoj i
zapadnoj. Bio bi izuzetak, kad bi se koji svjetski pop
istaknuo u književnosti. Pisati, prepisivati i poučavati,
to je bio posao jedino kalugjera i fratara. To potvrgjuje
i narodna priča, koja se i danas uz gusle čuje: „da su
kalugjeri u potaji sahranili Kraljevića Marka i proglasi-
vali, da će on jednom uskrsnuti". A Kraljević je Marko,
kako svak zna, simbol narodnosti u našoj mitologiji.

U književnoj povjesti nahodimo Vlaha Gučetića,
Herubina Sorkočevića, Frana Pucića, Pava Zu-
zeri, Rafajila Vlatkovića, Timoteja Suknića,
Inokentija Tomaševića, Lastovca, i Sima Kraja-
čevića. Ovo su bili glasoviti domenikanci prvijeh vre-
mena od XV. i XVI. vijeka. Čuveni su još: Ljudevit
Kaboga i Matej Bobali, kalugjeri u istijem vijekovi-
ma, te Petar Vlahani i Frano Zuzeri, fratri malo-

Digitized by VjOOQ IC

braćani. Pav6 Gracić, Mljećanin, stonjski biskup, dobi
Baslov: „Doctor scientiarum" iz Rima. Jero Bunić,
latinski carigradski patrijarah, ostavi mnogo bogoslovskijeh
djela. Nikola Brauti s Lopuda, biskup Sarsine, bi
utamničen u Rimu, pa opet u Perugji. Na svrhu papa
Urban VIII. pusti ga da pogje na Lopud, gdje i umre.
Spisi su mu se izgubili, a valjda su bili i uništeni, jer
nađavahu regbi na eresu. Ivan Lukari, jezuvit, učitelj
pape Klimenta XI. i kardinala Tolomei-a. Kad je još
bio mlad, rimski jezuviti govorahu, da njegovi razgovori
natkriljuju razgovore Segneri-ja i Pallavieini-ja. Segneri je
i sada prvi od crkovnijeh besjednika u Italiji. U svoji-
jem besjedama Segneri spominje i Dubrovnik, biva rasap,
što učini trešnja. Pallavieini pak napisa povjest tridentin-
skoga sabora, kao ustuk Sarpinoj povjesti. Lukari poslije
ostavi red jezuvitski. Bara Boškovića, brata astronoma,
treba da spomenemo. Bijaše izvrstan spisatelj latinski.
Kao jezuvit boravio je vazda u Rimu. U starosti poželi,
da vidi Dubrovnik, ali se odmah vrati u Rim, jer bješe
zaboravio sasvijem svoj materinski jezik. Tako je poslije
uradio i Faustin Galjuf, koji se bio ukrcao u Genovi
put Dubrovnika, u Napoleonovo doba, pa se s po puta
vratio, jer ne htjede da bude na izdahnuću republike.
S toga negdje u svojijem pismima veli: „Tota ragusi-
no plena est mea pagina luctu". I Luko Zuzeri
bio bi se takmio sa Boškovićem, da nije bio ukinut red,
istom što se Zuzeri bio pojezuvitio.

Medju crkvenjake bogoslovce i književnike umećemo
ovdje Nikšu Gučetića, rogjenog 1549., koji, i ako
svjetski čovjek, primi od pape Klimenta VIII. naslov:
„Doctor in theologia et philosophia". Minusio mu
piše: „patriae tuae gratulor, quam et nobilitas
et fama decorat". Napisa 16 knjiga italijanskijeh i
latinskijeh, od kojijeh neke posveti papi Grguru XIV,

Digitized by VjOOQ IC

neke kardinalu Belarmini a neke glasovitoj Cvijeti Zn-
zerinki. Na napuljskoj universitati onda se govorilo u
predavanju prava, platonske filozofije i bogoslovlja: „auc-
toritas tanti viri Gozze sufficeret nobis". Ovaj
čovjek nije nikada izišao iz Dubrovnika; živio je ponaj-
više na Trstenome, gdje mu se i das grob vidi. Slade
spominje i nekoga Marina Galjovića, fratra Male Braće,
koji godine 1640. prvi poče pisati pobožnijeh stvari u
našoj prozi. Poslije Rajmund Zamanja (1600 g.) do-
menikanac, prvi u Dubrovniku pisaše o slovinskoj orto-
grafiji. Appendini potanko opisuje, da su u XVII. vijeku
domenikanci Arhandio Gučetić, Mihajilo Pucić,
Luka Kuzmić s Lastova, poslije biskup Nocerije, i
franjevac Vito Andrijašević,') napisali bogoslovnijeh
djela u slovinskoj prozi, koju je imao, kako smo rekli,
Gjuro Mattei, koji ostavi sve to u rukopisima rim-
skijem jezuvitima. To je sve lijepo, ali od iyih nikakve
koristi za narod, jer se sve izgubilo. Takijeh pisaca
crkovnjaka ima još, ali ih ne spominjemo, jer su im se
djela izgubila. Vratimo se na poznate.

Petar Beneša (Benessa), rogjen 1680. I ako
nije bio svećenik, ipak primi tonsuru, da bude vikar du-
brovački, iza kako ode mitropolit Tempestivo. Poslije je
bio tajnik pape Urbana VIII. Po Italiji i Njemačkoj bio
je poslanik. Umrije u Rimu 1642. Napisa 600 poslovica;
izdade Getaldićeve spise: „De compositione et solu-
tione mathematica^S i pobožnijeh knjiga. Takogjer
Vicko Petrović, porijeklom iz Crne Gore, rogjen u

') Od oca ViU Andrijaševi^a sačuvala se moUtvena knjižnica, iLojn
OD posveti : „Marri Zamagni Giona Gozzi Plemenitoj Vladici Đabrovač-
koj". — Ovdje nam se Čini ungesno da spomenemo i znamenitu Ie^jI-
žicu nepoznata pisca, koja bi štampana u Rimu 1592. pod ovijem
nulovom: „NaČin koise (sic) ima obslvscit v govorenlv od Mitse
istomaeen iz uiaeokoga u jezik Dubrovački."

Digitized by VjOOQ IC

a- 40 -e

Dubrovniku 1677. i ako oženjen bi proglašen u Rimu
„Doctor in theologia". Bio je velik besjednik. Od
17 godiSta sastavi: „Carmen de legatione ad Vla-
dislaum". Pišu, da bi svak plakao, kad bi on u narodu
govorio. Ivan Angelis, pop, napisa pobožnijeh pjesama
različitog metra; suvremenici kažu, da se on jedini tak-
mio sa Horacijem. Vlaho Bolić, rogjen 1717., jezuvit.
Bio je tamo amo po Italiji profesor grčkijeh knjiga. Kad
se vrati u Dubrovnik, umrije od kuge. Marko Kaboga
rogjen 1606., profesor u Padovi. On je tu prvi uveo na-
uke: „De jure criminali". Kad se vrati u Dubrovnik,
zavadi se sa senatom, jer je htio utrkati smionost nekijeh,
koji su sijali protestantizam i prvijenstvo vlade nad cr-
kvom. Za to pogje u Eim, gdje ga papa nagradi i pro-
glasi: „protonotarius apostolicus et comes pala-
tinus". Nikola Radulović, iz Hercegovine, rogjen u
Dubrovniku 1626., bi imenovan u Rimu: „referendarius
sacri palatii". Napisa „De jure canonico", i ako ga
je domenikanac Simo Kranjčević još 1492. godine
tumačio u Dubrovniku. U vatikanskoj knjižnici stoje nje-
govi bogoslovni spisi. U raspravi „Juriš canonici"
naslijedili su ga Tomo Grije vi ć, domenikanac, episkop,
koji je bio vladalac i dubrovačke crkve, kad je bio ime-
novan arhijepiskopom jedan od Medici-ja, koji zatim posta
papom pod imenom Pio II. Ovaj papa, kao nekadašnji
dubrovački arhijepiskop, sagradi Revelin, tvrgjavu, koja
se s toga zvala „Fortezza Pia". crkvenom pravilu
pisali su još Domenik Andrijašević iz Rata, ska-
darski arhijepiskop, fratar malobraćanin, i Antonij Bog-
danović, pop s Lastova. Ti se rukopisi nalaze po ita-
lijanskijem knjižnicama.

Da ostavimo Hrisostoma Kleškovića, malo-
braćanina, o kojemu se i danas priča svetinja, a u le-
gendama i čudesa pod imenom Fra Grize, i povijedanja

Digitized by VjOOQ IC

Gjura Bašića, a recimo o popu Stjepanu Rusićn
koji umrije 1770. Njegov životopis Jezusa Hrista
kažu, da je mnogo pretjeran u frazeologiji slovinskoj.
Preveo je i novi savjet. Oba djela posije papi Benedik-
tu KIV., od kojega dobi pet poslanica. Napisa još jedan
slovinski ep o Petru Velikome, caru ruskome. Pisao
je sv. Vlahu, i tvrdio, da je ovaj svetac bio Jermen
a ne Arbanas, kako hoće Zmajević, zadarski arhijepiskop.
Ne govorimo ništa o Matiji Flaku, velikom pristaši
luterizma, spomenimo samo da Appendini, ne znam po
kojem dokazu, piše, da je bio Dubrovčanin, i da se rodio
1520. u Šumetu; kao kmet kalugjerski da je bio uzgojen
od kalugjera na Lokrumu. On je sam sebe zvao Mathias
Illiricus. Ali o svemu tome treba dvoumiti, jer ga, ako
se ne varamo, i kanonik Stanković drži Istrijancem.

Gjuro Benjin Dobretić, rogjen u Bosni, uteče
od Turaka kao dijete u Dubrovnik iz Srebmice i učini
se fratrom malobraćaninom. U Parizu i u Londonu svrši
škole, pa poslije bi učitelj Medici-ja i Salviati-ja u Fjo-
renci. Kad porodicu Medici protjeraše, vrati se u Du-
brovnik. Senat mu dopusti, da u stonoj crkvi drži javne
lekcije o bogoslovlju. Poslije bi imenovan arhijepiskopom
Nazareta, a umrije 1520. Mnogo napisa, a to sve o bo-
goslovlju. Svoja djela posveti senatu, a njeka i Franju I.
kralju francuskome. Petar Gučetić (Gozze), domeni-
kanac, boravio je u Parizu, i ne hoteći priznati bezgrešno
začeće Bogorodice, otide u Lovanio. Tu bi imenovan epi-
skopom. Odbi episkopat, te se vrati u Dubrovnik. Senat
ga učini episkopom u Stonu, gdje i umrije. Jevrejin
Flavij Eborensis sastavi mu ovo epitafije:

Hic situB est ille qm scripsii opusoula mille.

Klimenat Banjina, domenikanac, u starosti se vrati u
Dubrovnik, gdje umrije 1559. Slade i Grijević pišu o

Digitized by VjOOQ IC

igemu. Vasilij Gradić, kalugjer, najučeniji čovjek u
grčkoj književnosti. Njegovo djelo: „0 đjevičanstvu"
bi odmah prevedeno na italijanski i na poljački jezik.
Umrije kao episkop stonjski. Vicko Vukšić prozvan u
Italiji Lupi, Konavljanin, učini se fratrom Male Braće.
Bi u dvoru mantovačkijeh vojvoda, pa episkop stonjski.
Vukšiću, Konavljaninu, u narodu se mnogo priča, a
izmegju ostaloga i ovo: po zakonu episkopi, istom bi
bili imenovani, valjalo bi da idu u Rim na ispit. Pogje
i on, a kad ispitači vidješe čovjeka prosta na oko a
seljačkog postupanja, zapitaše ga kao za rug: „Umijete
li na pamet vjerovanje onako, kako su ga sveti oci sa-
stavili na nikejskom saboru?" On odgovori: „Umijem".
Ali kad poče da govori, nije bilo već prilike da dospije,
jer za svaki članak vjere, koliko ih ima u tom vjero-
vanju, donese sve dokaze filozofske i biblijske, pa sveti-
jeh otaca grčkijeh i latinskijeh, da potvrdi svaki članak
nikejskog vjerovanja. „Dosta, dosta veće!" zavikaše mu
jednoglasno. „Nije dosta, toliko sam vremena govorio u
obranu vjere, a sad čujte ostalo : „Ja ne vjerujem u Boga
oca svemogućega za to i za to; ne vjerujem u jedinoga
gospodina Hrista, sina njegova, za to i za to — " I tu
iznese sve sisteme pantejizma, materijalizma i sve ere-
se i eresijarhe, koji su što rekli, pa njihove dokaze, na
koja su se naslanjali, tako da ga bogoslovci, zadivljeni
takom mudrošću, ne samo episkopom potvrdiše, nego
izradiše, da mu odmah dogje od apostolske rimske sto-
lice naslov: „Doctor in theologia univerm^.

Još se jedan svjetski čovjek broji megju bogoslovce.
Trgovao je najveće po Mlecima i po Milanu. To je Stje-
pan Šuljaga. Ko je pročitao spis „Le memorie di Carlo
Goldoni'*^ gdje ovaj slavni komik svoj život opisuje, taj
je našao, da često spominje Šuljagu. Ali Goldoni nije
mu nikad ime istakao, nego: U RaguseOj U mio Ba-

Digitized by VjOOQ IC

3- 43 -e

guseo, qu€l Boguseo i tako slično. Šuljaga je svojijein
novcima pomogao Goldoni-ja, da štampa svoje prve ko-
medije. Goldoni sam ispovijeda, da novcem i pomoći
jednog Dubrovčanina, Evropi bi prvi put prikazana nova
njegova italijanska muza komedije. Šuljaga je napisao
sedam bogoslovskijeh djela i knjigu „De hypochondria".

Ivan Domenikanac, bogoslovac, imenovan patri-
jarhom od pape Martina V. Ne zna mu se prezime. U
arhivu padovanske universitati „^a? montitnentis patavinis^
stoji napisano: Johanes doctor in theologia a Ra-
gusio. Takogjer u budimpeštanskom arhivu čita se o
nekom Feliću Malobraćaninu ovo: Fratre Felix
Rhagusinus Đalmatia in Grecae, Latinae, Calda-
icae, Arabicae linguae traditione doctus, de prae-
stantia codicum optime meritus, regis Mathiae
bibliotecae praefuit. Ovo je ona knjižnica, koju podiže
kralj Matija s pomoću Serafina Bunića, Baselja i Gjor-
gjića, i koju sultan Soliman izgorje 1626. I Petar Zama-
nja, malobraćanin, 1400. nabavi mnogo rukopisa srpskijeh
i staroslavenskijeh, te njima ukrasi budimpeštansku knji-
žnicu.

Ardelij Dellabella, jezuvit iz Fogje, Italijanac,
dogje u Dubrovnik, te se dade na nauke slovinske, kao
poslije dva brata Appendini i Bruire Derivaux. Sastavi
rječnik slovinski prije nego StuUi. Imamo štampane po
Dubrovniku duhovne besjede toga jezuvita; njima se diči
dubrovačka književnost kao i duhovnijem besjedama
Zuzori-ja, jezuvita dubrovačkoga, pošto nam nijesu po-
znate besjede ni Kerubina Sorkočevića, ni Frana
Pucića, ni Mateja Bobali, koji prevede mnogo knjiga
Sv. Vasilija Velikoga, ni Rafajila Vlatkovića, domeni-
kanca. Svi su ovi poznati kao pobožni besjednici.

Crkovne pjesme, što se latinski pjevaju po crkva-
ma u različite praznike, prevede 1590. g. Pasko Prisnić,

Digitized by VjOOQ IC

S- 44 -e

te se još nahode u molitvenicima. Spomenimo ovdje Bara
Kasića iz Paga, koji se pojezuviti 1592. i bi rektor
zavoda školskoga u Dubrovnika. Prevede na jezik slovin-
ski Belarmina, Kempisa, 50 psalama i svu bibliju. Ovaj
veliki narodni spisatelj umrije 1650. godine. Takogjer
Matej Alberti, spljetski pop, prevede večernje, jutrenju
i časove, koji se govore o praznicima Blažene Gospe, u
klasične slovinske stihove i posveti knjigu dubrovačkom
senatu. A kad je Gjorgjić prevagjao psaltir, već ga je
bio preveo Andrija Vi taj i ć, pop s Visa. Na glasu je
kao izvrstan spisatelj slovinski Albert Skorsur, s Oraš-
ca, domenikanac. Od njegovijeh spisa nije nijedan štam-
pan. Umrije 1796. Govornik je i Domenik Glegj,
domenikanac, na glasu radi ljepote srpsko-dubrovačkog
jezika. Besjede su mu još u rukopisima. Govornik je gla-
sovit bio i Rajmund Sey, domenikanac, koji umrije
1809. Narod, da ga sluša, zapremio bi ne samo hram,
već bi se peo i po otarima. Besjeda o kamati urodi to-
likijem plodom, da se nastajnijeh dana hodilo po gradu
i vraćalo jedan drugome kamatne koristi. I sami Jevreji
to su radili, jer su i oni trčali, da slušaju moralne Sey-ove
besjede. Njegove su besjede bile ukradene u rukopisima,
i razdate tamo amo, tako da ih ni fratri nijesu više
imaU. Za igima dohodi Arkandio K al i ć, domenikanac.
Njegove su besjede bile već štampane u ovo naše doba,
nastojanjem Stjepana Skurle, dubrovačkoga popa.
Sam senat dao je odmah štampati neke panegirike i neke
besjede. Velikani evropski u redu domenikanaca bili su
Serafin Crijević i Ivan Rosaver. Crijević (Cer-
va), čuveni historijograf i bogoslovac a prijatelj glasovitog
Italijanca Goncive, moraliste. U Fjorenci je tumačio spise
Sv. Antonina arhijepiskopa u društvu ostalij^h fjorentin-
skijeh domenikanaca, pa ta tumačenja izdade u dvije
kiyige. Gr^ević se dopisivao sa Muratori-jem, sa Maffei-em,

Digitized by VjOOQ IC

sa Zeno-m, sa Magliabecchi-jenL U svojijem spisima veli,
da je do njega bilo 437 dubrovačkijeh spisatelja, ali
valja znati, da više od polovine njih spominje samo iro-
nično, šibajući ih kritikom baš na način glasovitoga Ba-
retti-ja. Umrije 1759. a ukopan je kod velikog dtara u
hramu domenikanaca.

Istom Grijević izdahnu, senat poruči da mu dadu
povjesne spise „Metropoli s", koji se protežu do 1692.
„Odaslanici — ovako se piše u Crijevićevu životopisu —
dobiše nalog, da dignu koješta, te njihove nožice istrigoše
iz rukopisa proklete listove, spojiše poglavlja na manjijem
listovima i prepisaše ono što bješe dopušteno da se
znade. Ipak ostade njekoliko prijepisa zabranjenijeh li*
stova.^^) — Opazimo da u naša vremena otac Augustin
Gjurgjević, domenikanac, izda u Spljetu 1867. spome-
nik mnogobrojnijeh domenikanaca, počamši od god. 1750.
Tako isto i otac Evangelista Kuzmić, franjevac,
izda u Trstu 1864. važnije spomenike dubrovačkijeh' fra-
njevaca, služeći se spisima fra Saba Slade, velikog
dubrovačkog povjesnika, bogoslovca i književnika, o ko-
jemu Cantti ovako piše: „Kad bi slava išla uporedo sa
zaslugom i vrijednošću čovječjom, ne bi bilo mnogo
ljudi, koji bi se mogli mjeriti sa 0. Sabom Sladom; no
sreća svakoga čovjeka visi o vanjskijem prilikama vre-
mena i mjesta. Ljudima se dogagja kao i knjigama. Kad
bi se brojila izdanja, ne bi bilo bolje knjige od „Guerin
Meschino", ni djela manje vrijednosti od Vico-vijeh."*)
Slade umrije 1777.

*) I deputati ebbero Tordiiie «li t<)gliere via aleuneh^. Qttiiidi le
loro eesoje tagliiirouo dali' »utografo i fogU aaatematizzati, uoendo poi
i capitoli su fogli piii piccoli, fu trascritto quaDto era lecito, ohe si
Mpesie. Ma puro dei fogli proibiti pareceiiie copie furon fatte.

*) 8e la eelebrit^ dl uomo atease sempre in ragione diretta del rao
aaerito e valore personale, non tono molti queili, ehe avrebbero ianio

Digitized by VjOOQ IC

Spomenike franjevaca nastaviše kasnije u knjizi oci
fra Lavrencij Gekinić, fra Ljudevit Rad'ić i fra
Ambrosij Marković do 1832. Poslije te godine pre-
stadoše spomenici dubrovačkijeh malobraćana. Otac Anto-
nij Primi, starješina baš u doba trešnje, ogleda prvi
da isturi roman na italijanskom jeziku, koji posveti se-
natu, biva „L'Onestš, ed il Valore, romanzo ca-
valeresco del padre Primi". — Štuli Joakim, fra-
njevac, obigje Bosnu, Češku i Dalmaciju, da sastavi svoj
rječnik. Ćesar Josip II. dade mu mnogo novčanijeh pot-
pora, pa poslije i Marmont, francuski genero. Umrije 1817.

Onda kad je Francuz zapremao Dubrovnik, nahodio
se na Daksi glasoviti otac fra Antonij Agić, pjesnik,
bogoslovac i besjednik, koji tada pogje u Rim, ali se
nakon malo vrati u Dubrovnik. Francuzi ga zatvoriše do
1810. godine. Te godine pogje opet u Italiju, ali se vrati
na Lopud, koji je tada bio pod Englezima. Pošto Austrija
zapremi i otoke, uteče opet u Rim, gdje je mnogo radio
u vatikanskoj knjižnici. Bio je velik prijatelj glasovitog
njemačkog naučnjaka Niebuhr-a, koji ga preporuči nje-
mačkom poslaniku. Zatim pogje u Zante kod Krfa, pa u
Asig], gdje i umrije 1830. Njegove knjige, četrnaest na
broju, različita sadržaja, na latinskom i italijanskom je-
ziku, biše povraćene u Dubrovnik, te bi se imale nalaziti
u knjižnici franjevaca. Jedan od najpošljednjijeh franje-
vaca jeste Benjin Albertini, Dubrovčanin, episkop
skadarski. Kad bi imenovan spljetskijem episkopom smrt
ga stiže prije nego je došao do Spljeta. Neki govore da
je bio otrovan, a neki da ga je skrhala vrućica. Bio je

diritto qn»Dto 11 P. Sebastiano Dolci; ma la sorte di ognl uomo đi-
pend« da clroostanze esterne del tempo e del luogo. Avvlene de^li
ttomim oome del llbri. Se si guardasse alle eđizloni non vi sarebbe
ffligllor Ubro del Guerrin Meschluo, ne opere meno pregiate di qaelle
del Vico."

Digitized by VjOOQ IC

besjednik i čovjek vrlo učen u italijanskijem knjigama
megju Dubrovčanima posljednjeg doba. Da nauči itali-
janski jezik do savršenstva, svaki bi dan prepisivao Dan-
tovu „Božanstvenu komediju", te činio o njoj opaske za
svoju privatnu pouku. Malobraćani uopće po Evropi ba-
vili su se Dantovijem spisima, tako da Tommaseo kaže,
da sve što je glosa i komenata proučio o Dantu, niko
ga bolje nije protumačio, što malobraćanin Sv. Jakob
della Marca. Ovo prepisivanje Dantove komedije i od
diTigijeh književnika bi upotrijebljeno, ali ne samo Dapta
već i ostalijeh remek-djela. Znamo da je Voltaire prepi-
sivao Massillonove duhovne besjede „L« petit carSme^^
jer je to uzor francuskoga jezika. Znamo da bi glasoviti
Rosaver, domenikanac, pročitao svake godine čitavu
bibliju, te svegj nove opaske pisao. Prvijem Januara bi
počeo, a svršetkom Decembra svršio. Jednu bi godinu
čitao bibliju jevrejski, drugu grčki, treću latinski, pa tako
u naprijed iz nova. Govorio je: Kad bi se biblija razu-
mjela do dna, istakla bi se nova epoha ljudske uglagje-
nosti. Zanimivo je, da se ta izreka Rosaver-ova nahodi
ponovljena u samoga Gothe-a.

Poslije ćemo vidjeti, koliko je utjecala na veličan-
stvo Dubrovnika ova ogromna učevnost fratara i kalu-
gjera. Mi ćemo ovdje zaglaviti s običnom izrekom, koja
se čuje kod našijeh susjeda u Hercegovini: „Crnogorci
s puškom, kalugjeri s knjigom, žene s časnijem postima,
a ljudi s guslama učiniše, da narodnost ne pogine sasvi-
jem pod Islamom." Tako je i Dubrovnik bio slavan i
uzdiže se do vrhunca veličanstva sa svojijem kalugjerima
i fratrima mnogo naučenijem, s narodnijem vršenjem za-
konskijeh uredaba i s pjesništvom mnogobrojnijeh pjes-
nika svojijeh.

Digitized by VjOOQ IC

II. Filozofija i Matematil(a.

Vlaho Bolić pogje u Rim, pojezuviti se i stade
da poučava rimsku mladež u filozofiji. Ali mu se jedan
po jedan od tijeh učenika izmakne iz škole, i on se opet
vrati u Dubrovnik, da dubrovačkoj djeci predava filozofiju.
Kad mu se za dvije godine nijedan dubrovački mladić
ne prikaza, ostade stavno mišljenje, da Dubrovčani nijesu
rogjeni za filozofiju. I upravo, jer se vas dubrovački život
okretao u praktičnom radu, a filozofija zahtjeva udaljenje
od toga rada, ta nauka ne nagje u opće polja da se
rasplodi. Svećenstvo po manastirima, gdje se moglo učiti
i razmišljati, valjalo je da se prilagodi pravilima i tipi-
cima crkovnijem. Sve su mjesne prilike, a osobito narodna
ćud slavenska, za pojeziju a ne za razmišljai^e. Ćud
je Slavena analitična per e^cellentlam^ a ne sintetična.
Razmišljanje je karakter njemačkog naroda, a slavenski
je karakter u opće, da ljepotom izrazi svoje osjećaje.
Onome što je Medo Pucić dokazao i raspravio potanko
u svome italijanskome djelu „Poesia degli Slavi"
mi ne možemo ništa više dodati. Samo možemo spome-
nuti ovdje neke Dubrovčane, koji se, udaljivši se od
svojijeh zemljaka, dadoše na tu struku.

Kako je matematika prolegomen za filozofiju po
nauci starodavnog filozofa Ksenokrata, koji bi tjerao iz
svoje škole svakoga onoga, te ne bi znao matematiko,
tako se u Dubrovniku držalo, da je matematika struk
filozofije, jer dava neke realne koristi, koje se ne nahode
u suhopamijem spekulacijama same filozofije. I upravo
dva brata Boškovića, Stay, Kunić bili su pjesnici i
profesori matematike, te poezijom odjevali fizične pojave;
Poezija bila je odjeća, kojom su sve nauke u Dubrov-
niku oblačili. Spomenimo samo, da je još historija opsjede
Beča Kara Mustafom bila upisana u stihovima od Petra

Digitized by VjOOQ IC

Bogafiini, te od oca primi neke upisane spomenike,
koje je Appendini vidio, kako s&m kaže. Pa kud ćeš
viSe? U stihove prevede pokraćenu historiju Mavra Orbina
Martin Rusić, fratar Male Braće u Stonu, onoga, ve-
lim, Orbina, toliko velikoga, kojega Teofan Prokopović,
metropolit novgorodski, prevede na ruski. Takogjer i
Vlagj Gučetić ispjeva latinski: „De recta electi-
one senatorum, et de casibus familiae suae^.
I Mihajil Milici ć, konsuo austrijski, Dubrovčanin, pisao
je nešto u stihovima latinsldjem, a nešto u prozi o po-
vješti crkve i o različitijem liturgijama. Megju filozofe
mećemo Antonija Meda, od grčke porodice, koji prvi
pisaše o metafizici, ali da sve to dade na vidjelo, varalo
je da pogje u Italiju. Umrije 1600. godine. Miho Mo-
naldi, Dubrovčanin, prijatelj Nikše Gučetića, koji ga uzi-
ma za besjednika u svojijem dijalozima, napisa „Irene^
ili 10 dijaloga filozofskijeh ljepoti. Gj uro iz Dubrov-
nika, nezakonito rogjen. U djetinstvu se potucao i prosio
po našemu gradu. Neki Mlečić uze ga sa sobom i povede
u Mletke. Bi profesor filozofije na padovanskoj universi-
tati. STapisa: „Disputationes peripateticae^ „Epi-
stolarum matematicarum liber unus^ i „Com-
mentaria in artem Raimundi Lulli, in univer-
sam philosophiam, libri X. Georgi Ragusei^
Od Dubrovčana, koji su isključivo pisali o filosofiji, bio
je taj Gjuro. Njegov udes bio je kao i Tartaglie, velikog
matematičara u Italiji i D' Alemberta u Francuskoj. Prvi,
bačen na sred puta, i ranjen, pa spašen, postade slava
Italije u matematici. Drugi bi uzet s puta od neke žene,
koja je prodavala čaše. Poslije, kad steče ime, glasovita
bludnica Teucin, koja je postala markizica pod Ljudevi-
tom XV., htjela ga je pripoznati i pozakoniti, što on ni-
kako ne htjede. U filozofiji spominjemo i Frana Grassa,
profesora u Padovi. Epitafije o njemu u Padovi kaže:

Digitized by VjOOQ IC

„Francisco Grasso Rhagusino Philosopho Sinda-
co optime merito universitatis."

U pravu ističe se prvi Benedikt Kotruljić. Po-
slanici republike bijahu mu i djed i otac. Kotruljić je
bio prye u Rimu „auditor rotae", pa god. 1406. na-
mjesnik kralja napuljskoga. Republika je držala da on
otkriva neke tajne, te ga pozove u Dubrovnik na oprav-
danje; on ne tjede doći, tad mu senat pošalje proglas,
da je za uvijek prognat iz Dubrovnika sa svojijeh pet
sinova i pet kćeri. Napisa mnogo o pravu, i najstarije
djelo trgovanju „Del Mercante perfetto". Simo
Benessa napisa „De regenda republica". Tu spo-
minje da „Veneti quando civitati Ragusinae im-
perabant, leges paucae erant'^ I Petar Bozdari
napisa tri knjige „De jure". Imenovan biskupom od
Maćerate umrije od 34 godišta. Papa Kliment XI. u svo-
jijem poslanicama oplaka njegovu smrt.

Poslije Getaldića i Boškovića, koji su bili prvi
u matematici i u fizičnijem naukama, niko se od Dubrov-
čana nije mogao s njima takmiti, pa ni od Dalmatinaca,
ako izuzmemo u posljednje doba Sima Stratika, Za-
dranina, koga sam Aleksandar Volta postavi mješte sebe
na raznijem italijanskijem katedrama, gdje je Volta pou-
čavao. Bi imenovan senatorom od dužda mletačkoga, od
Austrije vitezom gvozdene krune i sv. Leopolda, a od
Francuske vitezom počasne legije. Prije njega nalazimo
Verancija Fausta, o kojemu smo već govorili.

Nije za to, da prije Getaldića i Boškovića nije bilo
glasovitijeh matematičara u Dubrovniku. Ovaj grad, na-
zvan od Sfrondata: afficina auri et argetUi^ imao je
mnogo tvornica, kad ih još nije bilo u naprednijih naro-
da po Evropi. Glasovita je bila rukotvomica fizičnijeh i
matematičnijeh sprava još od godine 1400. Godine 1460.
rodi se u Dubrovniku Ivan Gazzoli, glasoviti domeni-

Digitized by VjOOQ IC

3^ 51 »S

kanac, doktor u matematici. Senat mu dopasti, da drži
javne lekcije o astronomiji i fizici. Musario, italijanski
matematičar onoga doba, nazivlje ga prvijem megju ma-
tematičarima XV. vijeka. Ugarski episkop iz Pečuha ova-
ko mu piše: „Pročitao sam tvoj spis o astrologiji, ali te
molim, da Ptolomejeve strojeve i ostale fizičke sprave,
koje ti spominješ, nama pošlješ, i da se to sve učini i
napravi u vašijem tvornicama, jer u našoj ugarskoj kra-
ljevini mi nemamo takijeh tvornica kao vi." Tvornice
svile i gragjevine brodova takogjer počinju od god. 1400.
Kralj francuski Karlo IX. posije senatu molbenicu, da
mu opremi radnika izmegju dubrovačke mladosti, koji će
mu brodove graditi i svilenice, te svako svileno platno
po Francuskoj nabavljati. Za to, kako već spomenusmo,
prva knjiga o trgovačkom pravu izašla je iz pera Ko-
trulja, Dubrovčanina. Tako Nikola Sagri, Dubrovčanin,
napisa prvu knjigu 1560. godine o pomorstvu i o mor-
skijem strujama, radi toga Ausebij Salverte, Francuz,
u početku ovoga vijeka, u svome djelu: „De la civilisa-
tion de Venise et Raguse" govori, da Dubrovnik ima
držati ove uspomene, dokle teče jednog Dubrovčanina, i
da ih povjest ljudska ima sačuvati megju svojijem li-
stovima.

Ovdje ne bi bilo na odmet navesti poslanicu Tita
Burattini-ja, Italijanca, koji je stanovao u Poljskoj,
upravljenu Boulland-u, francuskom astronomu XVn. vije-
ka, koja je već štampana bila u knjizi: „Storia deUe
seienze matematičke italiane*'^ (Tomo I. pag. 218), i koja
je priopćena u povjesti Antuna Sorgo 1839.

^Iz Variave 6. Oktobra 1672.

Primio sam, gospodine, tumačenje o cijevi katoptrike,
izumljene od Newtona. Taj je izum na čast Newtonu.
Ali ima se nahođiti u Dubrovniku, ako nije u trešnji

Digitized by VjOOQ IC

a- 62 -s

Bestao, jedan takav stroj iste vrste, jer se kroz njega
vide brodovi i na 30 milja daleko. To sam ja čuo pri-
povijedati u Beču 1656., ali sam držao, da će to biti
kakova bajka. No biće dvije gotovo godine, doktor Au^^
lij Oisgoni, prvi lijećnik carice Eleonore, dogje jednom
u mene. Gisgoni je stanovao u Dubrovniku 18 godina.
Jedan dan stane da mi priča o strahovitoj tre&nji, koja
obori taj grad. Moj Bože! klikne za tijem, ko zna naho-
di li se već ona cijev katoptrika izumljena od Arhimeda,
kojom se gleda 30 milja daleko? — Tad se spomenuli
onoga, što sam bio čuo prije u Beču. Ali mi je za čudo,
kako nijedan matematičar, što ja znam, ne spominje taj
stroj, a zaista Dubrovnik ima mnogo matematičara, ako
ikoga a ono glasovitog Oetaldića. Ja za sebe držim, da
je taj stroj onaj isti, koji je stajao na svjetioniku u
Aleksandriji za vrijeme Ptolomeja, pa da je nekako tajno
bio izvučen (u vrijeme navale ArapS.) i gdjegod sakriven,
da je bio donesen u Dubrovnik, i, kako mi reče Gisgoni
koji ga je vidio, stajao na vrhu jedne kule, čuvan od
činovnika, plaćena od Senata."

Govorili smo o Nikoli Dimitroviću, kad smo
iznijeli pjesnike prvoga doba. Ovaj stanujući u Župi u
Platu, napisa djelo o astronomiji, koje posveti senatu, a
ovaj mu posla na dar veliku srebrnu siniju. Bi trgovac
i uteče s duga. Kad osiromaši dade se na pjesništvo, a
žena mu Lukre Zuzerinka pogje u dumne. Kad ona nakon
malo umre, oženi se za neku Niku Nalu, koja mu opet
blaga donese, i zvao se od tada Nikola Nale (Nalje-
šković). On je sudjelovao kad se kalendar popravljao,
dižući od staroga rimskoga kalendara 13 dana.

Vinčencij Pucić, glasoviti fizičar. Od njega je
ostao dram „Olint i Sofronija" i neke elegije latin-
ske. Fizički su se spisi izgubili. Umrije nekoliko dana
prije trešnje. Na umoru izrazi se, da mu je milo što

Digitized by VjOOQ IC

3- 63 -S

umire, prije nego vidi prvi (materijalni) rasap svoje do-
movine. On je bio prorekao, da se grad ima jedan dan
teško zatresti, pošto su se mnogo mjeseca prije bile čule
mnoge i česte podzemne tutnjave. Tako Pucić predvidje
skori rasap grada trešnjom, koju katastrofu opisaše mnogi
u pjesmi i u prozi, i u kojoj nagje smrt glasoviti Ivan
Gučetić, mladi pjesnik, koji napisa italijanski dram
„lo^S što zatijem prevede i u naš jezik. Njegova, majka,
kad ga vidje mrtva pod gomilom kamenja, odmah pade
i ona mrtva u zanosu materinske ljubavi. Grozna je svrha
još mnoge dubrovačke spisatelje u raznijem prigodama.
Da dugo ne idemo, spomenućemo samo Petra Boško-
vića, astronomova brata, mladića od 22 godine, koji
napisa mnogo Ijubavnijeh popijevaka. On, u žestini neke
svoje nemoći, skoči s postelje, otvori prozor i sunovrati
se na ulicu, i tu mrtav ostane. Takogjer Ignacij Bo-
šković, domenikanac, poslan u Rim da bude dika du-
brovačkijeh fratara u književnosti, istom tamo stigne
umrije u 26. godini svoga života. Sestra im Ana napro-
tiv, kad joj je bilo 90 godina, napisa dramu porogje-
nju Hristovu, koja se i sad čita po Dubrovniku.

U astronomiji poznati su još Alberto Komneno-
vić i Grgur Natalić, o kojemu smo već govorili. Oba
bijahu domenikanci. Natalić osim povjesti pisaše još o
Ijekarstvu i o filozofiji. Za to mu jevrejin Flavij Eborensis,
posveti dugu latinsku pjesmu koja počinje:

„lUe est, ille senei Gregorias, lile Baoerđos**

Na posljetku spomenimo Petra Palikuću, koji
se rodio 1600. na Lopudu. Steče glasa u Rimu radi
svojijeh fizičnijeh nauka. Poslije je bio paroh na Lopudu
i dobi naslov arhiprezbitera, naslov koji su do nedavno
držali svi parosi na Lopudu.

Digitized by VjOOQ IC

3- 64 -e

III. Ljekarstvo.

Pošto je ljekarstvo nauka, može se reći, novijeh
vremena, ona je postojala u Dubrovniku onako isto, kako
i u ostaloj Evropi. Sve je bio empirizam. Istina da je
ljekarstvo u srednje doba nešto naprijed koraknulo kod
Arapa, koji mnogo nauka i novijeh teorija dadoše Španj-
skoj i Italiji, otkud nastade glasovita škola salemitanska;
ali veliki izumi Hallera i Berchanea ne izbiše još na
vidjelo, i ako je ko za njih doznao, uvijek su bili tajin-
stveni, tako da je ljekarstvo, isto kao i fizika i hernija,
bilo pokriveno tajnom, pa su se s toga liječnici nazivali
vračari.

Kad su u Italiji nastale universitati, republika bi
slala na svoje troškove po gdjekoga, da uči nauke Ije-
karstva. Liječnika u smislu današnjemu malo je bilo.
Liječili su empirici. Liječnik je bio kao što je sada in-
žinijer, geometar u skupu prota i majstora u kojoj gia-
gjevini. Liječnik bi samo prosudio koja je nemoć i pre-
gledao, a naredbe bi vršili empirici, koji su se zvali
bassi chirurghi^ barbieri. Taki Ijekari liječili bi proste
i obične bolesti, a kad bi došlo do gustijeh zvao bi se
liječnik. Kakvo je to moglo biti ljekarstvo u ono doba,
kada su samo Ijekari mogli prodavati izmegju ostalijeh
lijekova još oriza i šećera!!..

Ko je čitao Razzi-jevu povjest biće se smijao čita-
jući, koji su Ijekovi uopće bili da se ozdravi. Takijeh
empirika bilo je do pošljednjijeh vremena. I sad, po se-
lima i po Hercegovini, ima ih na glasu. U naša vremena
dubrovački plemić Zamanja poboli u želucu. Slučajno tu
svoju nemoć ispriča jednom svom kmetu Konavljaninu,
empiriku. Ovaj ga svjetova, da uzme neku travu, koja raste
na Sniježnici u Konavlima. Plemić to uze u sprdnju i
pogje u Napulj, da se tamo svjetuje s ujekijem glasovi-
tijem liječnikom o svojoj bolesti. Snebi se, kad mu ovaj

Digitized by VjOOQ IC

a. 55 -B

liječnik naredi travu spomenutu od kmeta, te mu ijetko
refte: „Ali to mi je isto naredio moj kmet, seljak". —
„Kad imate takijeh, odgovori specijalista, a što dohodite
ovdje u Napulj, da zdravlja tražite?" I mi smo vidjeli ču-
desa pri viđanju rana, da su se i sami diplomovani liječ-
nici divili.

Nauka o Ijekarstvu u Dubrovniku sva dogje s polja.
Upravo Dubrovčani joj ni najmanje ne pomogoše da se
razvije. Ako su na glasu Hidža, Grgurević, Lalić i
Stulli, to su radi književnosti, a ne kao liječnici. Grgu-
rević je bio u mnogijem strukama izuć; Hidža je
bio pjesnik, prevoditelj Horacija i Virgilija; Lalić arhi-
jatar na austrijskom dvoru i pisac humorističnog epa: „Bes-
tužanstvo"; Stulli, pjesnik latinski i pisac nekijeh
povjesnijeh spomenika, kojijeh početak primi od nekog
drugog Stulli^ koji je bio prost pop i živio za gradom.

Dubrovnik se samo diči da je domovina velikog
liječnika, na glasu po Evropi, prehodnika Haller-ova, a to
je Gjuro Baljiv (Baglivi), koji se rodio 1668. On
sam ispovijeda u svojijem spisima, da je Dubrovčanin:
Bhagum nobUisHma Dalmatiae urbe natus sum^ dšinde
migravi cum parentibus. Bio je jermenske porodice.
Pregje u Lecce s bratom Jakoboih, koji se u Italiji zapopi.
Osiroti u djetinstvu, te se uz ova dva brata priljubi
neka žena. Jezuviti Todisi i Monde gai, Dubrovčani,
prikažu ih liječniku u Lece, Petru Baglivi-ju, koji oba
posini. Najprije se prozva doktorom u matematici, jer je
sam pisao: „kako će abstraktne razloge snovati u filozo-
fiji onaj, koji ne umije konkretno razloge nizati i ne
vidi ih u matematici?" — Proputova Napulj, Rim, Bolo-
nju, London i Anversu. Napisa „De fibra motrice", a
po njemu glasoviti Haller postavi sistem „De fibrae
morbositate et irritabilitate" — Umrije od 39 go-
dina u Rimu.

Digitized by VjOOQ IC

U dubrovačkoj povjesti spominju se još neki lijeS-
nici, biva, Ivan Rodiguez nazvan Amato Lusinato,
koji iz Portugalske dogje u Dubrovnik 1551. Poslije
pogje u Solun. Ili je bio i prije jevrejin, pa se pokrstio,
ili je navlas to učinio u Solunu, kako bilo, odreče se
hrišćanstva a primi jevrejsku vjeru. Povjest kaže, da je
u Dubrovniku stanovao sedam godina i liječio u Lazare-
tima na Pločama glasovitog pjesnika, jevrejina Flavija
Eborensis, o kojemu pišu Erasmo i Aldo Manucij.
Ovaj jevrejin napisa klasičnu pjesmu latinsku o sv. Vlahu.
Senat mnogo potroši i darova Flavija u toj nemoći. Ivan
Rodiguez napisa: „Centuriae curationum VII." Tu
piše, kako je mučno u Dubrovniku da ko ozdravi, kad
rana ili koja bol udari koga u noge, a kako je lasno
ozdraviti kod nas od nemoći od glave, i da svako vino
dubrovstčke zemlje može prouzrokovati kamen.

Gjuro Ispan od jedne arbanaške porodice, još
malen nastani se s roditeljima u Dubrovnik. Pošto ovaj
veleumni mladić odraste, senat ga pošalje u Pariz godi-
ne 1560., da uči Ijekarstvo. Napisa: „Kako se imadu
liječiti oni, koji se na zemlji dubrovačkoj ra-
gjaju^. Ovo pismo poginu u trešnji.

Ljudevit Georgirij, od srpske porodice Gjura-
80 vica, koja pregje u Dubrovnik 1500, imao je katedru
u bolonjskoj universitati, gdje i umrije 1565. Epitafije
grobno mu kaže: Aloysiu8 Oeorgirius ex Epidauro in
DdUmatia 1565. U povjesti se spominje još jedan liječ-
nik Gjurasović, koji se zvao Veseljko Gjurasović
(AligretUs Georgirius) i bio liječnik i poslanik repu-
blike po Italiji. Goleti spominje još jednoga liječnika
dubrovačkoga, koji umrije u Bolonji 1422. i zove ga
Dominicus Galleotti Rolandius a Ragusio.

Marko Flori posljednji je od liječnika na glasu,
Umrije 1756. Pisao je o bosanskijem vodama i otrovi

Digitized by VjOOQ IC

3- 57 -B

crnokruga. Osoba ugrizena od zmije imala bi se liječiti
nekom travom, koja se zove jasenak, vrsta osjenča, i
s komomilom zajedno. — Cvijete Betera samo se
rodi u Dubrovniku, a preživje i umrije u Italiji. Kao li-
ječnik štampao je četiri goleme knjige o Ijekarstvu. Tako-
gjer Stulli dade na vidjelo ep jezuvita Andrije Lu-
pati-ja „Đe valetudine curanda^ knjigu veoma ryeiku.

IV. Umjetnosti.

Umjetnosti su kćeri obilja i dugotrajnog mira. Po sta-
roj mitologiji ima četiri Muze prvakinje, biva: Telksinoja,
Aojida, Arha i Meleta [0eX$tvćt;, 'Aot8^ 'Apxi^, M€X<ttj]').
Umjetnost i pitomost s njima postaju, kad je čovjek
zajedno s požudom na to privoljen (Telksinoja), kad osjeća
radost u radu (Aojida), kad može da odmetne zapreke
(Arha), i kad o nečemu dugo nastoji i vježba se (Melete).
Te četiri dojilje nijesu mogle da budu nikada zajedno u
dubrovačkom životu, kako bi se umjetnosti mogle razviti
do savršenstva. Sva dubrovačka povjest nije drugo nego
neprekidna borba za život i uzđržanje. A gdje je borbe,
tu ne može biti polja za dugo nastojanje i vježbanje u
umjetnostima. Dakle, ako ćemo govoriti po mitologiji,
boginja Minerva, politička mudrost, imala je da upotri-
jebi spomenute četiri svoje kćeri za sebe: mješte da one
goje umjetnosti, trebalo je da goje „političku mudrost".

Politika je braniti se i biti vazda naoružan ne
samo materijalnijem oružjem, nego i svijem umnijem si-
lama; blazniti jačega od sebe, a u isto doba nastojati
kako ćeš ga se osloboditi; kano trst pregibati se spoljaS-
njoj sili, pa čekati kako ćeš se uzdignuti; služiti svoga
branitelja, a na prazno blazniti njegova dušmanina; kazati
da si svakome podložan, a o nikome ne visjeti. Pjesnik

') Gieero, De nai Deor. III. SO.

Digitized by VjOOQ IC

S- 68 -e

Vladika Rade nije niSta o Dubrovniku napisao nego
ovo: ^Dubrovniče, prelijepi grade — Dubrovniče, svačij'
podložniče!^ — U ovijem dvama stihovima čita se sva
povjest i politika dubrovačka.

Gdje se ima bez prekida tako živjeti, umjetnosti
nijesu općenite, pa ni vlada ih ne može podupirati. One
su u opće dohodile s polja, iz Italije, koja je bila dojilja
Dubrovnika i cijele Dalmacije. Drugi je pak razlog, što
su se Dubrovčani ne samo borili oružjem i hinili po-
litikom, nego još tražili način, kako će živjeti. Krš i
hrid bilo je utočište, gdje se skloniše prvi Epidaurićani.
Okdna gusta dubrava na brdu sv. Srgja služila je za gra-
gjevinu prvijeh kuća. Sa svijem tijem brdo je sv. Srgja
resila još dubrava, ali je trebalo svu sraziti i oboriti do
dupčića, kad je Sulejman iza bečke opsade na svome
povratku prijetio Dubrovniku. Gdje treba iskati kako ćeš
živjeti, tu se ne može provoditi raskošan život, u kojemu
cvate i rastu umjetnosti. Pače Vico i Maechiavelli
drže, da je to bio jedini razlog, što se je dubrovački puk
sastavljen od dva elementa, biva od Latina i Slavena,
koji su dolazili iz zapadne, istočne i sjeverne Dalmacije,
(narod srpsko-hrvatski^ odrekao kao hotimice općenoga
vladanja, biva prvašnje demokracije, predavši vladanje
boljijem u imanju i obrazovanosti, bili ti plemena latin-
skoga ili slovinskoga. U Dubrovniku radi nestašice ze-
malja, trebalo je da se i oni koji vladahu (vlastela, ple-
mići), prihvate trgovine, i po suhu i po moru, i svake
obrtnosti: pomorstva, rukotvomica i zanata. Naravno, uvi-
jek s nekijem povlasticama kao na primjer: nije smio
niko prodavati vino prije nego bi vlastela svoje prodali,
pod kaznom globe ili tanmice. Čita se zakon XII. i XIII.
vijeka, koji glasi: *„Niko da ne prodava mesa od Pila do
Boninova, prije nego vlastela prodadu svoje^. Bilo je još
takijeh odredaba. Svaka je kuća vlasteoska za to vukla

Digitized by VjOOQ IC

S- 59 -G

sa sobom i sebi pripisivala, da joj pripada velik broj
gragjana. I na taj način ponovi se u Dubrovniku stara
rimska clientela. Svaki gragjanin imao je svoje imanje,
kamate, koristi roda, zapletene s kojom vlasteoskom
porodicom. Puk je razumio, da, kad bi propala republika,
propalo bi i njegovo imanje, njegovo življenje. Tako usko
spojeni poznavali su se prelijepo. Tajna policija nije slu-
žila u dubrovačkoj republici. Isti duh ljubavi prema do-
movini, što je plamtio u plemiću, plamtio je u najnižem
gragjaninu. Megju njima dakle nije moglo biti one mrž-
nje, koja je vladala u narodu staroga Rima prema ple-
mićima, gdje je trebalo da senat svaki čas izmišlja no-
vijeh ratova i podviga, da tako pruži zabave onom haj-
dučkom i ratobornom latinskom narodu, samo da ga
odvrati od borbe protiv senata.

Svaka aristokratska republika imala je dakle svoj
način, da se veže u jedinstvu sa podložnijem narodom.
Imamo primjera u Mlecima, gdje su duhovne veze vezi-
vale narod s aristokiacijom. Kumstvo po zakonima crkve
nosi sa sobom neku svojbinu. To su upotrebljavali mle-
tački plemići za neko vrijeme, dok tridentski sabor ne
postavi, da ne može biti nego jedan ili dva kuma. U
Mlecima, kad bi se vlasteosko čedo krstilo, zakon je bio,
da kumovi ne mogu biti vlastela, nego proste osobe iz
puka. Na jednom krštenju pristupilo bi katkada do pe-
deset kumova. Pop, koji bi krstio, imao je da zaviče
prije tri puta: „Ko je od plemićke porodice, ko je ili
visokorodan stranac ili ko do brzo ima biti upisan u
zlatnu knjigu, neka otstupi!" Vjera je tu dakle vezivala
narod s plemstvom.

Još je i treći razlog, zašto se nijesu mogle umjet-
nosti razvijati u Dubrovniku. Umjetnosti zahtijevaju, ne
kažemo baš neku moralnu razuzdanost, ali zaista svakako
neku moralnu slobodu. Strogi zakoni o moralu dubrovač-

Digitized by VjOOQ IC

kog puka i ona rastrkanost po svijetu radi pomorstva i
ti^ovine, nijesu mogli dati da se razviju neke ter neke
umjetnosti. Može mi kogod primjetiti: Kako se pojezija
popela u Dubrovniku do krajnosti raspuštenog morala?
— Odgovorićemo: kako sve, tako je i književnost u ovo
doba bila aristokratska. Knjigu nije mogao svak čitati,
ali ostale izume plastičke svak treba da vidi i da sluša.
Dakle umjetne prijedmete kojima bi resili javne zgrade,
pa i svoje kuće, Dubrovčani su dobivali s polja. Neki su
se odlikovali i u umjetnostima, no uopće izvan Dubrov-
nika. Anselmo Bandur, dubrovački kalugjer, glasovit
numizmatik, vlasnik i poslanik italijanski na dvoru Lju-
devita XIV., u svojijem spisima hvali Baselja i Alety-ja,
koji su imali u Dubrovniku muzej starina. Baselji na-
dasve svoj muzej podloži vječitu fidejkomisu, ali po-
slije propade kao i sve drugo. Ivan Alety dogje u
Dubrovnik iz Ugarske. Njegova je kuća bila muzej i
svakome pristupna. Kalugjer Ban duri bio mu je sura.
IzuČen u grčkoj i latinskoj književnosti napisa čitava
knjigu poslanica o umjetnosti. Umrije 1743. Njegov unuk,
kad Austrija zapremi Dubrovnik, preseli se sa svijem
tijem umjetnijem blagom.

Da poredimo dubrovačke umjetnike.

Vlaho Držić rodi se u Dubrovniku, ali se ne zna
kada. Zna se, da se oženio godine 1548., da mu je žena
donijela 30.000 dukata, da je na njegovu piru bila pre-
stavljena tragedija „Tirena", koja se poslije ponavljala
sedam puta i da je imao sina Nikolu koji je, i ako ni-
jem, bio izuć slikar i kipar. Nale matematičar piše o
njemu: „Gospar Aleksandar Piccolomini veli, da je raz-
gledao njeke geografske karte i megju tijem najljepšu
kod kardinala Carpi; no treba znati, da je tu kartu na-
pravio ovdje u Dubrovniku Vlaho Držić, čoyjek, kako znate,

Digitized by VjOOQ IC

vrlo rijedak da Be rečem jedinstven u raznom slikaigu i
najfinjem urezivanju."^)

Benedikt Stay, djed pjesnika Stay, obagje Italiju
i Francusku. U napuljskom se muzeju vide njegove slike.
Umrije u Dubrovniku. On je imao učenika Petra Ma-
tej-a, koji poslije pogje u Napulj da uči pod veliMjem
Giordani-jem, koji ga povede u Madrid da slika po Esku-
rialu. Megju Dubrovčanima bio je prvi u satiri. Umrije u
Dubrovniku 1726. u bdnici kao prosjak. Ima njegovijeh
slika od kojijeh je jedna u relikvijaru. Grijević i Slade
spominju ga u svojijem spisima kao satiričkog pjesnika.

Mladići velike nade u slikarstvu bijahu Pavao 6u-
četić, pop, i Petar Katušić, koji umrije prije nego na-
vrši tridesetu godinu. Kunić, Rastić i Zamanja u pjesmama
oplakuju njegovu preranu smrt — Grgura Ivanelli, koji
umrije u Italiji, spominju mnogi Italijanci u svojijem spi-
sima. Appendini piše: „Naslika Mandalijenu s vrhom od
pera, osobita vrsta što ište osobit dar.'^')

Orsini i Goleti spominju kao izvrsnog kipara F ra-
na Radeljevića, fratra Male Braće. Slade o njemu piše:
„Papa Siksto V. tako ga Ijub^aše, da ga hoćaše počastiti
kardinalstvom ali on umre u manastiru u Slanomu^.^ —
Progonović, zlatar, učini onu glasovitu siniju sa živi-
Bicama, koje bi se micale kad bi se u i^u ulilo vode. Ta
se sinija nalazi u stdnoj crkvi. Nju je htio darovati ugar-
skome kralju dubrovački biskup Dživović. — Oabro

*) ^Messer AleMuuidro Pioeolomini adđuoe d' aver ooniideraio ftleani
itt»ppamondi, tra i qttaU il pi(i bello prefto il eardinal Garpi ; ma do-
vele lapere, ehe tal mappamondo fu fatto qiii a Raguta da Biaggio
Drsa, ttoiuo, eome lapete, raristimo per non dire lingolare neUe pit-
ture, ne*ritratti e proipetilve e ■ottiliasimi intagli.**

*) „Dipinse una Maddalena eoUa punta della penna, genere itogo-
l&re, che ricerca nn talento a parte."

') ,.A papa Sisto V. sic amabatiir, ut eam oardinalata honestatMt,
nisi autem mortem ia Slanenii obisset eoenobio.*'

Digitized by VjOOQ IC

a- 62 -B

Tamparica fratar Male Braće, slovinski pjesnik, bio je
kapelnik u bečkome dvoru, gdje je i umro godine 1675.
— Frano Gučetić Paprica, fratar Male Braće, ostavi
golemu knjigu liturgije u minijaturama, koju još fratri da-
vaju na razgledanje.

Pasko Baletin iz Stravče u Konavlima, lajik fra-
tara Male Braće, nauči bez ikakve nauke raditi mnoge
mehaničke strojeve; on popravi sabat na zvoniku. Senat
za to, dokle je god bio živ, davao je fratrima novčanu
potporu, kojom oni okružiše i okitiše mramorom veliki
otar u svome hramu. Svi su sabati, koji se nahode po
dubrovačkijem manastirima, radnja toga Baletina. Na zvo-
niku ispod sata čita se ovo: A, D. MDCCLXXX1 opus
F. PasehaUs BoUštin a Canalibus 0. M. S. Frandsci. —
Slikar je bio i Ignacij Martelini, domenikanac, koji umrije
u Napulju, u 32 godini.

Umjetne dubrovačke prijedmete kao što i gragjevine
tačno je prikazao gospodin Josip prof. Gjelčić u knjizi:
DeUo mluppo dvUe di Bagusa; ne možemo ništa tome
nadodati, nego samo nešto, što smo po predaji čuli, biva,
da je Ticijan, glasoviti slikar u Evropi, stanovao za ne-
koliko u Dubrovniku, pozvan od porodice Pucića, da slika
sv. Mandalijenu, koju ta porodica položi u hram domeni-
kanaca, gdje se i danas može vidjeti; i to kažu, da je
najbolja slika od svijeh što se u Dubrovniku nahode. Pri-
povijeda se još, da je neki drugi tugji slikar naslikao u
hramu jezuvit^ raj povrh velikog otara, ali kad se ta slika
otkrila, nagje se da u raju nema Blažene Gospe. To je
on učinio, jer se naljutio radi pogodbe. Poslije se to nije
dalo popraviti, jer mjesta nije bilo, a da se što drugo ne
izbriše. Govori se još, da je u glasovitoj pinakoteci Br-
uje Gjorgjića, popa, koji je umro godine 1687., bilo
0lika, koje su bile procijenjene 4080 dukata; od ovijeh
je šesnaest u stdnoj crkvi. Govori se da je slika Jezus

Digitized by VjOOQ IC

5* 63 »B

Hzan za »tup upravo radnja glasovitog Andrije del
Sarto i da su mnoge slike u stdnoj crkvi Pordenono-
ve. Slika Adan i Lada^ koja se nahodi u dvorani vi-
jeća, vrlo je cijenjena. Iza sv. Mandalijene druga je gla-
sovita slika Ticijanova Njemačka djevojka^ ali je bila
ukradena iz Dubrovnika godine 1811. Takogjer je i slika
Sv. Kuzme i Damjana na Lastovu radnja Ticijanova. Spo-
menuti nam je na ovom mjestu, da je i Carmelo živio
nekoliko vremena u Dubrovniku, gdje se i danas čuvaju
po crkvama i po privatnijem kućama mnoge njegove slikar-
ske radnje. Nicolaus Ragusinus ostavi lijepu uspomenu
svoje vještine u mnogijem slikama, što se vide u crkvi
od Danaca i onoj otaca sv. Domenika.

Digitized by VjOOQ IC

PRILIjKE

koje djelovahu na postanak i razvitak
dubrovačke knjige.

Digitized by VjOOQ IC

Dubrovnik je s početka bio sUop dvaju elemenata,
biva, rimskoga i slovinskoga; prvi mnogo pitomiji od dru-
goga. S početka bijahu sastavljeni ali ne sliveni u jedno.
Prvi nosi barjak i grb (gonfalone) sv. Zenobija, a drugi
sv. Srgja. Ali kada mletački dužd Petar Orseolo II. posve
svlada Hrvate u Dalmaciji, a Petar Orseolo HI. od 942.
do 969. godine ukroti Srbe Ncretvane, koji bijahu gusari,
kako kaže Lučio (De regno Dalmatiae t IL c. 2.) „na-
ravno mnogi stanovnici iz tijeh primorskijeh gradova pre-
gjoše i u Dubrovnik, gdje se naseliše, osim toga mnogi
se presele i po dalmatinskijem otocima^^ Poslije opet s
vremenom sidu razne porodice srpskoga plemena, a na-
dasve iza pada srpskoga carstva na Kosovu, kada se Srbi
raspršaše ne samo po Dubrovniku nego još i preko Ne-
retve po Dalmaciji. Spojenje dakle u jedno plemena rim-
skoga i slovinskoga (srpsko-hrvatskoga) uprav bi izvršeno
i dovršeno, kada su Mlečići osvojili Dalmaciju. Tada se
zabaciše grbovi sv. Zenobija i sv. Srgja, te se prihvati
treći grb i barjak, da se ukloni i sjenka kakve prevlasti
jednog ili drugog plemena, biva uzeše sv. Vlaha. Poklon-
stvo prema tome svecu bilo je od starina i prije u Du-
brovniku. Malena bogomolja sv. Vlaha bila je na grad-
skijem vratima gdje je sada arseno, prije još nego je tu
bio sagragjen manastir sv. Klare. Tada se nazove upravo:
unatus populmque ragminus^ a sv. Vlaho: Messer Santo
Blasio Oonfahniere.

Digitized by VjOOQ IC

a- 68 -s

Latinski elemenat, koji se poslije postepeno pretvori
u italijanski, kao uljugjeniji, upravljaše dubrovačkijem
slovinskijem elementom, čiji jezik, sastavljen od narječja
i naglasaka uzetijeh iz gramatičkijeh izgovora obadvaju
plemena, koja su temeljno u svome izvoru jedan narod
slovinski, učini da je proklicalo dubrovačko narječje, koje
u XVI. vijeku preko neizbrojnijeh dubrovačkijeh spisate-
lja postade već slovinski književni jezik per ezeeUentiam,
Razumije se, da je italijanski elemenat, koji je upravljao
slovinskijem jezikom u Dubrovniku i u Dalmaciji, imao
sve one biljege, koje je imala italijanska književnost

Dubrovačka dakle književnost prikazuje sve ha-
raktere italijanske književnosti do i samoga „Osmana^,
koji je davorija narodna per exceUentiam. I ako Gunđulić
piSe, da „od sve tri strane Dubrovnika slovinska je sva
država", ipak pomast, Sar, kako da kažemo, bili su slo-
vinski, biva riječi, ali oblik, kroj italijanski, a to, jer je
ta „slovinska država" bila zarobljena od tugjinaca prije
nego je mogla razviti svoje narodne forme, koje upravo
izlaze iz običaja, iz vjerovanja mitološkijeh i narodnijeh.
Dubrovnik kao sklop mnogo različitijeh plemena činio je
dubrovački puk; ali taj vas puk nije mogao dati ono.
Sto čestice, od kojijeh je bio sastavljen, nijesu mu mogle
dati i razviti. Književnost je dubrovačka dakle otsijev slo-
vinski književnosti grčko-latinske i italijanske. ' Ova knji-
ževnost, veli jedan od današnjijeh italijanskijeh spisatelja:
„zanosila je Dubrovčane pored strogosti moralnijeh na-
čela, kojima je bio uzrok vjerski i gragjansM oblik; samo
nebo, zemlja okićena zelenilom, uzdizahu ovaj narod. Sve,
sve, pa čak i forme tjelesa podlegoše srećnom utjecaju
spoljašnje prirode i njihove obrazovanosti. Lako se raza-
znavahu Dubrovčani, kako u knjizi tako i u potezima lica,
da su mješavina grčkijeh oblika, koji su živahni i sjajni,
sa slavensMjem, koji su snažni i vitki. Iz l^elesne ^je-

Digitized by VjOOQ IC

•B 69 S-

pote otsijevafie snaga uma i dražest grčko-slavenskog
duha.**') Ove izreke zaslužuju da budu potvrgjene i pri-
mjerima.

Jakob Bunić (Bona) prijatelj Bemba, Vide i Sanaz-
zara, koji s bujnosti duha spajaše i ljepotu struka, kada
se prikaza papi Lavu X., koji je bio iz porodice Medi-
ci, i kada mu pokloni svoj latinski ep Tres Oratiae^
papa motreći ga zavapi: „Dakle se u tvojoj zemlji lje-
pota književnijeh djela slaže s ljepotom spisatelja! Beeie
(mnia canven'unt os et opusl^ Napomenimo još, da je ovo
onaj Bunić, koji je napisao Poemata Evangeliorum et poe-
nMa čUmorum Spiritus Sancti^ i bio jedan od prvijeh
grećista u ono doba, živio u tijesnijem prijateljskijem od-
nošajima s carem Karlom V. i s papom Klimentom VII.
koji je bio takogjer od porodice Medici-

Tako je općenita bila ta književnost grčko-latinska,
koju su Dubrovčani slijevali u slovinsku formu, da se
Policijan divio Dživu Gučetiću, te napisao: „Ko se ne
će diviti kad čuje, da je Dubrovčanin koji se bavi trgo-
vanjem, izdao tako dosljetljivijeh pjesama kojijem vrijeme
ne će nauditi, tako da se mogu uporediti sa starinom!"')
Ovaj je Gučetić u Dubrovniku u starosti, kad se je doma

') „Ecoitava i Rft^sei »d onta della aosterita dei principi morali,
caasati daUa forma religiosa e civiie: ii olima steaso, la terra ver-
deggiante esaltavano que8to popolo. Tatto, tutto, perfino le forme del
eorpo sttbivano il feliee inflosso delia natura esterna e della loro ool-
tura. Si ricouoseevano faoilmente i Ragusei oome neila letteratora, eosi
nelle fattezze dei volto eesere mi misto delie forme greciie, elie sooo
gaje e raggiauti, eolle siave, che eono robnete e eneiie. Đalia beilezza
del corpo traeparivano 11 vigor dellMntelletto e le grazie greoo-slave
delio spirito.**

') Qai8 non attonitne audiat bominem ragusinum mercimoniis emen-
dis oeoopatam, nt oum antiqiiitate conferri poesit, tam lepida potmata
•didiise, ii^joriam tomporam saperatnral

Digitized by VjOOQ IC

a- 70 •&

vratio, držao školu o grčkoj i latinskoj književnosti bes-
platno, prosto za zabavu.

Spomenimo još i Pava Gučetića, koji, pošto mu
umrije žena, pogje u Rim sa svojom djecom, te se tu za-
popi i umrije 1660. Schwarz o njemu piSe (De juriš
prudentia Tom. I. pag. 124): „Dubrovčanin Pavao Gu-
četić govorio je 100 jezika (!!). Čita mu se na grobu u
Rimu ovo: Paulus Oozzius schola fuit vivendi^ mox variis
gentium linguis instructus apparuit

U ovoj dakle dubrovačkoj književnosti otsijevahu sve
one sastavine, koje činjahu dubrovački puk. Ako je istina
ono što piše Buffon, da je stil čovjek, na isti način i
književnost jednoga naroda dokazuje ćud i harakter, i
koje spoljašnje utjecaje prima u isto doba taj narod. U
našoj književnosti očituju se ovi elementi: 1. Vjera. 2. Duh
slobodan, republikanski. 3. Utjecaj italijanske književnosti
a osobito klasicizma grčko-latinskoga. 4. Duh slovinski,
onaj velim, duh, koji spaja cijelo južno Slavenstvo, biva,
duh srpsko-hrvatski. Od ovijeh četiri sastavina izvire na
površinu neka osobita obrazovanost, koja bi se zvala
upravo obrazovanost dubrovačka sui generis. Ove četiri
sastavine dale bi prijedmeta da se za pojedine napiše
čitava knjiga. Mi ćemo ovdje samo štogod natuknuti.
Ne bi ni to potrebito bilo, da je što o tome danas ostalo,
ali kako već tomu nema ni traga, vrijedi da se kad i
kad probudi uspomena. Za to: Scribantur haec in gene-
ratione aUera, (Psalam 101).

Digitized by VjOOQ IC

-4.. VJERA.

Ofluiift rtllgiont moTentnr
Gietro.

Pošto Anstr^a zauze Dubrovnik opremi odmah svoga
komisara da pregleda grad i okolicu. Ovaj zajedno sa
Barom Beterom, s jednijem od po&ljednjijeh kigiževnika,
zavapi u čudu: „Za miloga Boga, koliko je hramova i
bogomolja imala ova vaša republika! Ovako malen grad
a ovoliko crkvica!^ — „Ne Čudi se, gospodine, odgovori
Betera, erano tanti corpi di guardia (ovo su sve bile
stražamice).^ Kad se ove stražamice i tvrgjave moralne
pretvoriSe u stražamice i tvrgjave materijalne, tada na-
stade militarizam, jer moralna sila od vremena velikog
francuskog prevrata oslabi po svoj Evropi.

Ovo nas sjeća na praktičnu već poznatu istinu, bi-
va, da dvije sile sastavljaju i drže ljudsku zadrugu, sila
moralna (vjera) i sila materijalna (militarizam). Iz povje-
sti znamo da se ove dvije sile megju sobom potpomažu
po onoj: viribus unitis, kad u kojoj strani tijela ljud-
ske zadruge oslabi prva, biva, sila moralna. Vjera i nje-
zina sila može vladati narodima bez pomoći oružane
vlade, kako je bilo u Dubrovniku, gdje je bez oružja,
pače i bez vlade dubrovački puk živio gotovo za šest
mjeseca, a da se nije nikakvo zlo dogodilo; puk je bio
pobožan i ljudski se je vladao mnogo bo]je, nego ojegovi

Digitized by VjOOQ IC

vladaoci, koji su se inadili sa strankama. Naprotiv jedna
vlada samo s oružjem a bez vjere dugo trajati ne može.
Jedan diplomata reče: „Sve se može učiniti s bajunetom,
samo da se ne može sjesti na nju^, što znači, svaka vlada
može oružjem postići sve što hoće, ali poslije ne može
sama sebi reći: Eh, već sam mirna, mogu sada da
spavam s uha na uho. Vrsni političari znadu, da su ideje
kao nevidljivi mikrobi, koji se polako uvlače svukuda, pa
čak i u topove i bajunete.

Vjera je svojstvo čovječije duše. Već Aristotel piše
da je čovjek Z&ov eucre^i^, pobožna živina. U životu ljud-
ske zadruge vjera je toliko potrebita, da enciklopedisti
prošloga vijeka, gotovo svi do Voltaira, zaključiše, da kad
ne bi bilo Boga u ljudskoj zadruzi, valjalo bi ga stvoriti.
Pošto je vjera svojstvo svakog čovjeka, ona ide uporedo
s ostalijem njegovijem svojstvima, i prima one spoljašnje
haraktere, koji mogu da razvijaju ostala njegova svojstva,
kao razvitak razloga, osjećaja, književnosti, umjetnosti,
obrtnosti i drugo, koja svojstva kad se savršeno razviju
ragjaju neku snošljivost jedne vjere prama drugoj. Gdje
ta svojstva nijesu u potpunoj mjeri razvita, svaka je vjera
nesnošljiva prama drugoj. Kako je vrhunac neuljudnosti
i divljaštva egoizam, tako je nesnošljivost prama vjerama
ekskluzivizam u narodima. To je tako trajalo po svoj
Evropi može se reći do dana današnjijeh.

Kad koja vlada uzme jednu vjeru kao svoju osobnu
harateristiku, druge vlade i narodi u ime reakcije po-
staju nesnošljivi prema njoj, a to radi politike. Antago-
nizam Francuske prama Njemačkoj i Engleskoj tako je
bio usagjen u krvi onog naroda, da s jedne strane pro-
budi Ugenotsku borbu i Bartolomejsku noć a s druge
strane mržnju na katolicizam u Engleskoj. U istom polo-
žaju bila je i Poljska prama Rusiji i Rusija prama Polj-
skc^i do dana današiyega. Kad je car Dušan pohodio Dur

Digitized by VjOOQ IC

broTDik, kažu hronike, da je više puta bio ponokovan od
svojijeh, da napane na republiku i kad dogje usred gra-
da da izvuče mač i da zavapi: „Ovo je srpska zemlja,
i mora da bude moja^'. Dušan u svojoj velikodušnosti,
kad se uvjeri o golemoj obrazovanosti dubrovačkoj prama
svojijem Srbima, ne htjede ni da se o tome misli, već
odluči, da mnogi Dubrovčani dogju da upravljaju njego-
vijem carstvom, otvori rude i trgovine, ostavi knjižnicu
srpskijeh rukopisa u manastiru sv. Jakoba na Pločama i
naredi da srpska mladež za svoga života (što preporuči
i svojijem nasljednicima) bude dohoditi u Dubrovnik na
nauke i da manastiri dumana, (najviše manastir Sv. Kla-
re) budu boravišta za srpske djevojčice, da se naobraze.
Ali ova naklonost Nemanje i srpskoga naroda učini, da
se Dubrovnik oprezno držao prama susjedima i surodni-
cima svojijem, te i njihovu vjeru držao daleko. Uz to
treba dodati, da su sve vlade u Evropi, kako nas povjest
uči, istom su se zametle, prisvojile rimske crkovne ka-
none kao temeljne paragrafe u svojijem zakonicima. Ko
bi griješio protiv crkvi, griješio bi i protiv vladi. Otuda
opća nesnošljivost i neke pojave koje i danas, i ako u
drugom obliku, postoje. Crkva je bila nad vladom. Vlade
bi se opirale, s toga povjest srednjega vijeka stoji u ti-
jem borbama.

Luterova reforma (protestantizam), učeči da su vlada
i crkva sinonimi, učini da su se i one vlade, koje nijesn
bile još upale u takovu erezu, malo po malo u praksi
otresle u svojijem zakonicima crkovnijeh kanona, dotje-
ravši da vlada i crkva budu jedna prama drugoj neod-
visne u svojijem poslovima, i ako jedna od druge ima
potrebu. Neodvisnost crkve od vlade temeljni je član
vjere u zapadnoj i istočnoj crkvi i harakter našijeh vre-
mena, a da je vlada isto što i vjera, to je sok pro-
testantizma.

Digitized by VjOOQ IC

3- 74 -B

I Dubrovnik daUe, kao vlada, primi crkovne kanone
kao osnovne i glavne članke svoga zakonika, s toga nije
trpio druge vjere ua svome zemljištu. Nije moguće poj-
miti pristaše druge vjere, kad ovi ne mogu izvršivati,
što je prepisano u tako osnovanom zakoniku. Za Jevreje,
kao svukuda tako i u Dubrovniku postojao je izuzetak.
Oni su skrovito i na samo opsluživali obrede svoje vjere,
ali su bili s toga podloženi mnogijem teretima i dužno-
stima. S druge strane nijedna vlada ne može se Jevrejž,
bojati u političkom obziru, jer je ovaj narod raštrkan po
cijelome svijetu.

Vjera dakle rimo-katolička bila je moralna sila du-
brovačke republike. Po formama ove vjere razvi se obra-
zovanost, književnost, umjetnost, obrtnost i trgovina du-
brovačka. Ovu vjeru donesoše odmah prvi bjegunci rimski
iz Epidavra, koji bi razoren slovinskijem četama, koje su
još bile u poganstvu. Sv. Gregorije papa spominje u svo-
jijem poslanicama neke episkope Epidavra. Laonik Kal-
kondila, grčki književnik, formalno piše, da su se ti
bjegunci iz Epidavra, iz Salone, iz otoka tu (u Dubrovnik)
sastali, da tu mimo žive, i da nemaju megju sobom ni-
jednu zadjevicu: „U Dubrovniku stanuju ljudi veoma zna-
meniti koji su se složili da bude uklonjena svaka koja-
mudrago raspra"') (Goleti p. 23). Govori: „kojamudrago
raspra", a to je osnov postanka i trajanja Dubrovnika,
a nesloge bi bilo u razlikosti vjera. S toga senat, ako
se ima vjerovati Appendini-ju, užeže knjige Mata Fran-
kovića iz Šumeta, (koji se bio prozvao u Njemačkoj
Mathias Flaccus), a Marko Kaboga pogje u Rim da se
dogovori, kako bi se luteranske knjige sasvijem iskorije-
nile iz grada, gdje su se bile već pojavile. S toga za-
tvoriše u Lovrijenac u usku tamnicu nekog plemića, koji

*) Sagiuiam incolunt viri admodam iiinstres, qai eo conveneriint,
ui omnis diseordia eigusqae generis subrnota fortt

Digitized by VjOOQ IC

u jednom ophodu zavika s prozora: „Oh, narode glupi,
ti se klanjaš komadu kruha!" (to je bila sv. pričest). Oh
da su na taki način sto godina poslije tražili, da se
istisne francuska književnost enciklopedije, koja donese
njihovu propast!

Ovi stari primjeri biide nam uspomenu o Atenjanima,
koji su u sjajno svoje doba bili protjerali iz Atene Pro-
tagoru, koji je učio neznaboštvo; o Rimljanima, koji su
bili istjerali iz Rima grčke filozofe s Kameadom, koji su
sijali atejizam, a sa pobožne strane o onome što kaže
Engel, biva, da je u Dubrovniku bio sv. Frano, osnovatelj
fratara Male Braće, za kojega govori sv. Bonaventura,
da je na Šipanu učio čudo, uskrsnuo nekog mrtaca (Vita
S, Francisci pag. 213). Na uspomenu toga bila je ploča
s natpisom u crkvi sv. Margarite (sad je mrtvica u voj-
ničkoj bonici). Ta ploča poslije bi prenesena u Siguratu,
ali ove dumne, u svojoj prostoti, ne znajući joj vrijednost,
slomiše je i popločiše njom prag od svoje crkvice.

Ova vjera, koju su dubrovački vladari gojili, imala
je biti krepka, po povjesti Coleti-ja i Razzi-ja, tako, da
su državne svečanosti bile obdržavane u vjerskijem sve-
čanostima. U dubrovačkome narodu, ne toliko uljugjenom,
koliko su bile porodice i gospoda drugoga razreda, biva
pučanima, ljubav domovine spajala se sa zanosom vjere.
Opće je mnijenje bilo da Hristos kraljuje, (Christus re-
gnat). To se je pjevalo u svakoj crkvi i po poljanama
na svršetku svake političke svetkovine. U velikijem blag-
danima pak spominjali su se ne samo Hristos i Bogoro-
dica i sv. Vlaho, nego i svi sveci pokrovitelji surodnice
Dalmacije i Italije gdje no su oni trgovali: „Budi hvala
i slava i sv. Šimunu zadarskome i Jakobu Šibenčaninu i
Ivanu trogirskome i Dojmu spljetskome i Klimentu ma-
karskome i Trifunu kotorskome", a narod bi odgovarao:
„Amen".

Digitized by VjOOQ IC

a- 76 -B

Dubrovački povjesničari ostaviše upisano, da je
bilo mnogo i mnogo čudesa, kojijem se vjera utvrgjivala
u narodu. Mi niti ćemo ih nabrajati, jer to ne spada u
ovo naše pisanje, niti ćemo pretraživati jesu li bila lažna
ili istinita. Donijećemo samo ono^ što je rekao Jan Jakob
Rousseau: „Svaki filozof koji priznaje da ima Boga, a u
isto doba poriče da Bog može kad hoće časom promi-
jeniti prirodne zakone (biva učiniti koje čudo), taj zaslu-
žuje da bude zatvoren u ludnicu.

Dužnost je povjesti, da nam prikaže neizbrojne
crkve i doba njihova podizanja. Spomenimo samo što
kaže Razzi, kao očevidac : „U Dubrovniku ima 47 crkava,
5 manastira benediktinskijeh sestara; 1588. godine bijaše
u njima 127 sestara. Tri manastira sestara sv. Klare, u
sve 60 sestara; 9 manastira sestara sv. Domenika trećeg
reda, u sve 125 sestara. Na samom otoku Lopudu ima
30 crkava. Sama crkva sv. Marije od Šunja (S. Maria
del Biscione, po zmiji koja proždrije dijete, grb Viscon-
ti-ja u Milanu, koji po zavjetu posla novac za ovu crkvu)
ima 60 putira. Da ne govorimo o veličanstvu stone
crkve sagragjene prije 1192., koju pomože sagraditi Iti-
kard engleski kralj i koja propade u trešnji, a mjesto
i^e bi sagragjena današnja 1713.; ni o crkvi sv. Vlaha
sagragjenoj 1098., za koju se potroši 14.000 dukata, a
koja izgorje 1706., i od koje preostade samo slika sv.
Vlaha i koja bi opet popravljena 1715.; ni o crkvi jezu-
vit4, koje dovede Marin Gundulić 1628, i u kojoj je
naslikano ono poznato nebo od nekog slikara i koje
senat sa Kolegjom dovrši 1684.; ni o crkvi Male Braće
sagragjenoj godine 1317.; ni o crkvi sv. Klare sagragje-
noj 1290. za 70 dumana (sada arseno); ni o crkvi do-
menikanaca sagragjenoj 1225. sa golemijem manastirom,
gdje bi Senat gostio tugje poslanike, koja bi dovršena
potpuno 1594. i kojoj Flavij Eborensis piše:

Digitized by VjOOQ IC

S- 77 -S

Saxft humeris plebs adrectarit eC Mimla Uađis,
Nobilitas plena contulit aera mana.

Da ne govorimo ni o hramu sv. Spasa, sagragjenom 1620.
na uspomenu strašne trešnje, koja se dogodi baš na
Spasovo; ni o hramu Gospe od Earmela sagragjene 1683.,
fer baš na 16. julija dogje vijest, da je umro Mustafa,
koji je prijetio Dubrovniku, za koju zgradu istrošiše ha-
rač, koji se imao dati Visokoj Kapiji, i koji u ime zajma
do godine 1696. su 80 kesa isplatiše porodice Eaboga i
Buća. Ne govorimo o svemu tome, jer ko želi da to sve
tačno doznade, neka proiita pobožnu knjigu popa Toma
Ivanovića štampanu 1804. od Antuna Martecchini-ja,
koja se i danas rado čita po Dubrovniku, i kojoj je na-
slov: „Dubrovačko pravovjerstvo". l.sVn:5^Ay\

Kako su crkovni kanoni bili u dubrovačkom zvo-
niku, tako su i duhovne svetkovine bile obilježje politič-
kijeh zgoda. Sv. Vlaho je znak i grb republike, te su se
svetkovine političke, koje su trajale šest dana, zvale za
to u višem broju: „Vlasići" („na Vlasiće"). Tugjinski
spisatelji u opće pod imenom sv. Vlaha razumijevaju du-
brovačku republiku. Za primjer evo što piše Del Lugo:
„Kad Mleci ozbiljno podigoše pitanje o susjestvu, Dubrov-
nik pozva polumjesec da se postavi izmegju sv. Vlaha i
sv. Marka, ustupivši Turčinu dva ustriška zemlje (Klek i
Sutorinu)"') Kad Austrija zauze Dubrovnik trebalo je da
se stavi grb austrijski mjesto kipa sv. Vlaha. Ali pošto
su noge kipa bile odveć na dvoru, nije mogao austrijski
orao da upravno stoji. Trebalo je dakle malo otući noge
kipu. Bila je politika, da se to onda u noći uradi. To se
obazna u Njemačkoj i frankfurtske novine donesoše ovaj
epigram na njemačkom jeziku: „Kad su došli do Hrista

') Qaando Venezia spinse sul serio la que8tione đel vicinato, Ba-
gosa chiam6 la mezza luna ad interporsi fra S. Biagio e fra S. Maroo,
eoneeddadol« dne tratU di terreno.

Digitized by VjOOQ IC

i vidješe ga već mrtva, ne premoliSe mu koljena, a Sv.
Vlahu, da dignu svaku sumnju da bi uskrsnuo, već mrtvu
prelomiše koljena". Crkva Sv. Nikole na Prijekome bi
sagragjena ovijem dogagjajem: dogovore se sa bosanski-
jem čuvarom tvrgjave, koju postavi knez Stjepan Bođin,
da u noći uskrsenja opije bosansku posadu, koja je pri-
jetila dubrovačkoj slobodi. Tako se i dogodi. Tvrgjavabi
razorena, a kamenjem njezinijem sagradiše crkvicu Sv.
Nikole Dobre Sreće, čuvara pak Vukšu Gradića na-
grade dubrovačkijem plemstvom a senat bi svakoga Uskr-
senja pohodio crkvicu. Na 9. marča bila je svetkovina
na uspomenu ovog dogagjaja. Toga dana, pošto se otkrila
zavjera, koja je spravljala ulazak bosanske vojske, bijahu
u Dvoru senata obješena tri mlada plemića: dva Zamanje
i jedan Tudizić, koji su se tajno negdje na Pločama do-
govarali s bosanskijem izaslanicima. Ovu zavjeru otkri
prost Srbin, po imenu Miloš, kojega senat dobro nagradi.
U onaj isti čas, kada su vješali ona tri mladića, piše
Engel, njihov se djed. nov Manlij Torkvat, obukao u sve-
čano odijelo, pa se stao šetati po poljanama gradsMjem
od radosti, što je minula opasnost, koja je prijetila slo-
bodi njegove domovine.

Tako opet sagradiše tri crkvice na vratima od Ploči
kao za pokoru, što su kanone crkve bili pogazili onda,
kad su zadavili fra Jera Jegjupka, fratra malobraćanina,
koga uhvatiše, kao bajagi da je bio zapleten u zavjeri
Lastovaca, kojoj je bila nakana da Lastovo prijegje 1600.
pod Mletke, kao što su malo godina prije iz dubrovačke
vlasti prešli otoci Korčula, Hvar i Brač, koji pod Du-
brovnikom nijesu ostali nego samo 14 mjeseca.

Kao u Rimu tako i u Dubrovniku puk je bio po-
dijeljen u crkovna brastva. Svakoje brastvo imalo svoja
pravila, svoje blagajnice za troškove oko svetkovina i za
potporu osiromašene braće. Jedno brastvo držalo se ple-

Digitized by VjOOQ1C

menitije od drugoga. Tako se je aristokracija malo po
malo uvlačila i u puk. Ta su brastva upravo bila, „tribus
eenturiae, decuriae" staroga Rima. Svako brastvo imalo
je za biljeg jednog sveca, tada kao politički znak a sada
samo vjerski.

Od brastava se spominju: Brastvo popovsko Stolice
Sv. Petra u Antiohiji, pa brastvo Sv. Antuna (Antunini),
brastvo Sv. Lazara, brastvo Sv. Jeronima ili Đominum
(genitiv plurala mjesto Dominorum, jer bi tu vlastela i
druga gospoda ulazila, za to narod zove ovu crkvu: „Do-
mino"), brastvo kamenara Svijeh Svetaca, brastvo brijača
Sv. Krsta, brastvo crevljara i papučara Sv. Grišpina i
Grišpinijana, brastvo šavaca Sv. Omobona, brastvo drvo-
djelac^ Sv. Josipa, brastvo zlatara S. Marka Evangeliste,
brastvo puškara i tobdžija Sv. Barbare, brastvo kovača
Sv. Ivana, brastvo prodavaoca Sv. Luke, brastvo dvorbe
gospocke palače Gospe Male (porogjenje Bogorodice),
brastvo vojnika i bremenara Sv. Mihajila, i brastvo trgo-
vaca Sv. Nikole. Sva se ova brastva sastajahu, da zajed-
nički proslave slobodu republike na prvi Maja („svetko-
vina Orlanda"). Ona se okupljahu još u neke dane pri
pucanju u nišan na mjestu, koje se s toga zove „Brsalje"
(od riječi ital. „bersaglio").

Grkovnjaci kao svuda, tako i u Dubrovniku, bili su
obvezani da stražare oružani. Fratri Male Braće čuvali
su vrata na Pilama, fratri od Rozarija vrata na Pločama,
kanonici i popovi vrata na Ribarnici i Ponti. Mjesto sebe
mogli su drugoga poslati, koga su plaćali Sv. Grgur papa
piše italijanskomu kalugjeru, da ga vlast papstva ne može
osloboditi od vladinijeh zakona, te treba da i on u noći
čuva stražu. On kaže, da je to bio opći zakon po svoj
Evropi. Zakon taj prestade u Dubrovniku, kad ugarske
pa poslije napuljske posade počeše vršiti ovu službu o
trošku republike.

Digitized by VjOOQ IC

a- 80 -s

Kad je taka vjera bila u puku, svak može pomisliti,
koja je pobožnost bila prama svecima. Obrazovati se sa
grčko-latinskijem klasicizmom na izgled Italije, svukuda
trgovati po suhu i po moru, nabavljati svuda kosti sve-
titelja, da budu kao obrana republike — regbi da je to
bila jedina briga i zabava dubrovačkog života. Razzi piše
da se u crkovnom ophodu na dan Sv. Vlaha nosilo 111
moći. Od ovijeh mnoge pogiboše u trešnji, a neke i u
naša vremena. Ako je vjerovati Meleciju, tijelo Sv. Šimuna
za dugo se vrijeme čuvalo u Dubrovniku, prije nego je
preneseno bilo u Zadar. Mnoge moći dogjoše iza pada
srpskoga carstva. Još se čuva u crkvi domenikanaca drvo
krsta Kristova sa natpisom urezanijem: „cej KpcT yporaa
Kpajba cepCcKaro Aapon." Slova na moćima u opće su
staroslovenska.

Pelenica Jezusova, ruka Sv. Vlaha i ruka Sv. Ivana
Krstitelja imaju osobitu povjest. Iza trešnje Pelenicu
ukrade neki Vanini. Ovaj povjeri stvar nekoj svojoj lju-
bavnici u Gružu, koja u zanosu ljubavi prema domovini,
iste noći kad je doznala, dotrči do fratara domenikanaca
u Gružu, a ovi do senata, koji sjutridan odmah Pelenicu
iznagje, a Vanini nekud uteče bez traga. Na strani 144.
piše senat poslanicima Gučetiću, Rastiću i Zamanji: „Da-
vamo vam na znanje, da je dum Antun Vukičević odveo
iz manastira sv. Klare u Dubrovniku neku dumnu po
imenu Prvulu, ćerku gosp. Nikole pl. Tudizića, malo hro-
mu, odjevenu na mušku, i obaviješćeni smo, da je došao
u Mletke s tom dumnom, i odnio ruku sv. Vlaha, ure-
šenu zlatom, srebrom i pečatom, koja je bila u spome-
nutom manastiru, zašto smo s našijem gosp. arćibiska-
pom pisali gosp. mletačkom, padovanskom i veroneškom
biskupu."^) Nakon malo godina nagje se ta ruka u Ge-

') Vi demo a saper oome Don Antonlo Vakičević dal monaiterio
di S. Clara de Bagnsa trasse trna monaoa per nonie Pervuia Aola đ«

Digitized by VjOOQ IC

novi i bi povraćena, a pop Vukičević, ne zna se gdje
je umakao. Više se šale nahodi u povjesti ruke Sv. Ivana
Krstitelja, koju donese jedan fratar u Dubrovnik s na-
mjerom da je prenese u Fjorencu. Fratar slučajno umrije
u Dubrovniku, gdje i ruka ostade. Fjorentinci iza velika
pravdanja s Dubrovčanima obrate se Sultanu, da ovaj
prisili Dubrovčane, da im povrate ruku. Sultan naredi
bosanskome paši, da to presudi. Senat posije u Sarajevo
dva svoja poklisara, od kojijeh je jedan bio Gučetić, čo-
vjek grbav i sitan. Kad ga ugleda, paša srdito kliknu:
„Zar nije imala tvoja republika da posije čovjeka boljeg
od tebe?" — „Bolji boljemu, a gori goremu, čestiti pašo",
odgovori Gučetić. Paša okrene na šalu, pa zapita o čemu
je raspra. „0 jednoj suhoj kosti, čestiti pašo", bi mu
odgovor. Tad paša, koga su bili Dubrovčani bogato pod-
mitili, presudi u ime sultanovo (po onoj „melior est con-
ditio possidentis'*) da Dubrovčani pridrže kost, a Fjoren-
tinci, ako žele kosti, neka dogju na Kosovo polje, gdje
će ih naći koliko im je duši drago.

Ne samo moći svetaca, nego i one koji su živjeli
megju njima u pobožnosti, Dubrovčani su poštovali do
našijeh dana. Povjest kaže, da je sv. Jakob della Marca
bio za nekoliko u Dubrovniku, i propovijedao riječ božju
senatu; takogjer Sv. Ivan Kapistran, oba malobraćani,
pa i blaženi Markolin, domenikanac. Dubrovčani su držali
za blažene mnoge fratre i popove. Dosta je spomenuti
starodavnoga popa Srgja, Vitala Guče ti ća arhijepis-
kopa (1023-1057), Fridriha Greifenklan, koji g. 1466.

Sar Kicola de Tudisio alqaanto zotta, e quella mend via in veite virile
e semo informati e venudo a Venezia con la ditta monaca portanđo
via UDA reliquia de uno brazzo đe Santo Blasio foinita dl oro e
argento e anello, la quale era in lo dicto monasterio, per le quali
C080 oon messer lo arclvescovo nostro se serisse a measer vesoovo de
Veneoia, a quello di Padova e Verona.

Digitized by VjOOQ IC

3- 82 -e

iz njemačkoga carskog dvora prijegje na Đaksu kao lajik
Male Braće, gdje je život proveo u svetinji i umro, i
fra Hrisostoma (fra Grizu) Kleškovića, koji kad umri-
je godine 1796., senat posije oružane ljude, da udalje
puk od njega, jer ga je htio svega raskomadati, a fratri
ga tajno ukopaše za velikijem dtarom.

Godine 1835. pod austrijskom vladom umrije u ma-
nastiru Male Braće otac Serafin Gurić iz Pelješca. Na-
rod ga je držao svecem. Htjelo se da bude ukopan u
crkvi, ali je Austrija bila već zabranila kopanje po cr-
kvama, te ga fratri po zakonu ukopaše na Dančama. Ali
iste noći s Danaca ga opet u vreći donesoše i ukopaše
u sakristiji hrama Male Braće.

U jednu riječ, u svakoj političkoj nezgodi, narod se
sokolio vjerom. tijem zgodama mnogo je napisano.
Pop Srgj, Fra Paulin s Dakse, fratar Male Braće, sjaju
u povjesti kao starodavni proroci u Izrailju. Spomenimo
još i božije objave učinjene Ani ci, ženi nekoga Nikole
Balabana, koje su se do tu skoro hranile u biskupskom
ordinarijatu. Svećenstvo, kojemu je vjera bio glavni za-
datak, u ono doba bavilo se i politikom. Ko je prekinuo
odvisnost Dubrovnika od Mletaka, koji ga podložiše iza
urote Damjana Jude, te ga predao obrani ugarskijeh kra-
ljeva? Arhijepiskop dubrovački Ilija Saraka. Baš poro-
dica Saraka ovoj republici steče slobodu. Piše Orbini, da
je neki mladić Saraka skočio u crkvi preko mise, da pro-
bode kneza mletačkoga, ali mu nije pošlo za rukom. Kad
oslabi mletačka moć prema Turčinu, tad se arhijepiskop
Ilija dogovori s Ugarskom, i Dubrovnik stade pod obra-
nu krune sv. Stjepana. Ta se obrana tako bila učvrstila
i postala nepokolebiva, da je ćesar Karlo Y. držao za
uvrjedu, što su se poslije s Turcima složili, te da ga smi-
re, valjalo je da mu pošlju svoje brodovlje za nesrećno
ono zauzeće Tunisa, gdje propade veliko dubrovačko bla-

Digitized by VjOOQ IC

3- 83 -B

go, i kad nastade priča u narodu :„Trista Vica udovica^
na samomu Lopudu. Karlo VI, otac Marije Terezije, opet
poslije valjalo je, da se u saboru u Požunu zakune, da
će on i svi njegovi nasljednici, kao ugarski kraljevi, bra-
niti neodvisnost dubrovačke republike dok bude svijeta i
vijeka (Povjest Ant. Sorkočevića § 6.). A ko učini da Du-
brovnik sam može trgovati s nevjernicima po cijelom
istoku, a poslije širiti naseobine, graditi slobodno rimo-
katoličke crkve po turskoj zemlji i svećenike postavljati?
Ivan Stojković, domenikanac, koji u tijem stvarima bi-
jaše vrstan diplomat. On na troškove senata dovrši nauke
u Parizu. Planu u toliko razdor u zapadnoj crkvi. Stoj-
kovića poslaše na sabor u Basileju, i tu izradi dopust,
da Dubrovčani sami mogu opet općiti s inovjercima i
slati naseobina. Ali on u Basileji postade pristaša saborne
crkve, biva one, koja se držala da je nad papama. An-
tipapa Felić V. učini ga kardinalom, kako mu se na gro-
bu čita. Kad se basilejski sabor prenio u Kostancu,
Stojković s mnogo episkopa ostane u Basileji, da propo-
vijeda zakone saborne crkve, koji su bili odbačeni od
rimske crkve. Doleti za čas i do Dubrovnika i nuka se-
nat, da združi Srbe pravoslavne s Dubrovčanima u jednu
crkvu. Pogje za tijem u Carigrad, da na to navecfe i grč-
koga cara Paleologa, ali ga pretekoše poklisari pape
Evgenija IV., koji cara, tada požudna da združi grčku s
latinskom crkvom, već bijahu nagovorili, da ide na sabor
u Feraru, a poslije u Fjorencu. Dubrovački senat imenuje
Stojkovića starješinom svijeh manastira kalugjerskijeh, ali
to imenovanje papa odbaci. Od papa ostade samo potvr-
gjeno, da Dubrovčani mogu općiti svuda s inovjercima.
To donese neizmjerna bogastva, to učini, da se rimska
crkva preko Dubrovčana širila po svemu istoku i da se
uzdržala. Papa Pavao ni., Gregorij XI. i Gregorij XV.
pišu Dubrovniku: j^Cimtas quae Christi fidelibus usum,

Digitized by VjOOQ IC

i3- 64 -S

ciHnšrcium^ eharitatem amtinua exhibet''. Ko ne zna za
poslanice Inoćencija XI., u kojima daje na znanje evrop-
skijem vladama, da samo Dubrovčani vrše katoličku vjeru
po Bosni, Bugarskoj i Srbiji, gdje su i crkava imali? Iza
trešnje pak pozivljući papa kraljeve, da se opet uzdigne
Dubrovnik, očito kaže, da se tijem uzdržava i vjera po
istoku, jer su Dubrovčani uživali milost kod sultana, te
im ne plaćali ni glavarinu, ni porez, ni ikakav drugi na-
met. Istina je, da su mnogi tugjinci hodili po istoku i
pretvarali se da su Dubrovčani, i s toga je republika
imala ne malo zadjevica. Radi toga bi uglavljeno, da
svaki Dubrovčanin, kad bi došao u koje tursko mjesto,
gdje je bilo katoličke crkve, prikaže sliku Sv. Vlaha, za-
pečaćenu pečatom republike. Tako je samo mogao biti
primljen, te se mogao nastaniti i vršiti slobodno i javno
megju Turcima obrede svoje vjere, što je ostalijem naro-
dima bilo zabranjeno.

Iza trešnje, Stjepan Gradić, pop, podbibliotekar
u Vatikanu (vrhovni bibliotekar bio je tada Lav Alacij,
grčki arhimandrit istočnoga obreda) uze posao na se, kako
da se ponovi Dubrovnik. Njegove poslanice nekom ple-
miću Gjorgjiću u Dubrovniku za povjest su veoma zna-
menite. Što je htio da svrši u Dubrovniku, ne pogje
mu sve za rukom, jer je bio mnogo protivan jezuvitima.

Megju vrsne diplomate ubvajaju se i ovi: Bandur
kalugjer, koji bijaše tako vješt u tom poslu, da ga je
francuska vlada htjela za svog poslanika u Rimu, ali ne
pristade papa, jer se ta Čast ne pristoji kalugjerima; đo-
menikanci Ranjina i Zamanja, koji su bili u raznijem
izaslanstvima; fra Bonifaćij Stjepović (Stefani) s Lo-
puda, fratar Male Braće, koji je bio propovjednik svijem
episkopima u tridentskome saboru (praedicator in con-
cilio). Papa Pio V. posla ga k ćesani Karlu V., da kupi
vlade na Turčina, koja se misija svrši velikom pobjedom

Digitized by VjOOQ IC

3- 86 -B

na Lepantu. Ovaj Stjepović donese diro sv. Ersta, koje
poslije njegove smrti, prelazeći od ruke do ruke, svrM na
posljetku u stdnoj crkvi. Poslije je kao episkop stonjski
imao zadjevica sa senatom, te je trebalo da pogje u pro-
gonstvo u Ugarsku. Onog dana, kada je imao krenuti,
pročita javno, pak za tijem razasla svukuda, anatemu na
republiku. Spomenimo jofi lastovskog popa Antuna Bog-
danovića, vrsnog diplomata i astronoma Boškovića,
koji, kao izaslanik republike, srećno dovrši neki posao na
poljačkom dvoru. Posljednji je Jaćint Milković, dome-
nikanac, dubrovački arhijepiskop, sin nekog seljaka i neke
Anke Hercegovke, koja je služila u kući Beterd..

Grkovnjaci su ne samo politički u opće vladali u
domovini narodom i senatu pomagali, nego su bili još od
pomoći i tugjijem vladama. Napuljski kralj u nekej buni
pozove oca Komnenovića, dubrovačkog domenikanca, da
javnom besjedom umiri puk u Napulju, i buna prestade.
Godine 1731. propovijedao je riječ božiju u LAki otac
Sabo Slade. Senat ove republike pozove ga, dauvijeć-
Bici izgovori besjedu, kako bi smirio savjetnike, on to
učini i savjetnici se smiriše. Ta je besjeda štampana bila
pod naslovom: „Discarso morale polUico deUo nd Smato
della Serenisaima repubbliea di Lueea U quinto sabato
della quare8ifna ddPanno 1731.^

Vjerske su se teorije strogo obdržavale. Evo pri-
mjera: Godine 1672. propovijedao je riječ božiju neki
fratar otac Hrizostom iz Konavala. Odveć smiono izre-
če u propovijedi nešto, što nije nijedan sveti otac izrekao.
Radi toga bi tužen pred inkvizicijom u Rimu, i ovo je
jedini slučaj bio, da je senat koga inkviziciji tužio. Pošto
se on ne htjede pokoriti, dogje mu, da je prognan iz
Dubrovnika, ali smrt ga pokosi prije ove kazni.

Pošto smo sve ovo spomenuli, dohodi već po sebi,
da su iz Dubrovnika ishodile i neizbrojne knjige bogo-

Digitized by VjOOQ IC

slovne i prijevodi sv. otaca grčkijeh i latinsMjeh na slo-
vinski jezik. Ne ćemo ih nabrajati, jer ne bi nigda do-
spjeli. Učiti klasičke grčko-latinske knjige, izdavati po-
božnijeh knjižica na našem jeziku, to je bio u opće posao
dubrovačkog svećenstva, a najviše fratara i kalugjera, a
vesti, siti i plesti izvrsne radnje na osnovu prave umjet-
nosti, to je bio posao dumana. Tada nije bilo ni novina,
ni pamfleta, ni drugijeh časopisa, u kojima se raspravlja
površna politika i još površnija književnost, (a kojima se
sada bavi svećenstvo uopće, s malijem izuzetkom) nego
golemijeh ki^jiga klasik^ i svetijeh otaca.

Vjerski su se obredi stoga držali do krajnosti, do
sitnarija. N. pr. osam dana prije svetkovine sv. Benedikta
bilo je strogo zabranjeno ribanje u Rijeci, jer je tog dana
imao senat prijeći na Lokrum na praznik i tu se gostiti,
pošto ta svetkovina vazda pada u korizmu. Spominjem
se, da je meni još malenome pripovijedala neka starica,
da je jedne godine bila velika zabuna u puku. Radilo se
tome, kako će se prepostiti u oči Sv. Matije Apostola,
baš na zadnji dan poklada. Ali srećom, pred samu večer
u oči tog posnog dana, stiže teklić iz Rima sa dozvolom
da se smije mrsiti, što je senat toliko mjeseca prije bio
prosio. — Nema dubrovačkog spisatelja ni pjesnika, koji
nije napisao uz svjetsku i koju pobožnu knjigu ili ep.
Posvetiti i filozofska djela svecima ili Bogu to je bio op-
ći običaj. Dostaje spomenuti Gjura Dubrovčanina,
koji pošto u Padovi prevede i rastumači svu Aristotelo-
vu metafiziku, sve to savije u neke zapise i kutije i obje-
si pred otar Bogorodice. U Palmotićevoj Hristijadi čita
se dubrovačka pobožnost, a drugi Palmotić u epu: „Du-
brovnik ponovljen", pjeva najprije, kako su se moći, pal-
ladium republike, raskopale, kako i gdje su se položile
i ost. Upravo je „Dubrovnik ponovljen" ep, u kojemu
se vjera i gragjanski poslovi u jedno slijevaju.

Digitized by VjOOQ IC

JB. SLOBODA.

libertftte pervnni

GmndibuB ingeoiis et nobilliate vetusto

mihi natale solum Rugiiia.

BoSković.

Ko je do sada pomnjivo pratio ove naše listove,
lako je da pomisli: „Dakle ovaj Dubrovnik negda nije
imao biti nego golem manastir, neki ascetorium mi-
sticizma."

Kako svaka nauka ima dan danas svojijeh predra-
suda, tako ih ima i povjest, ova dapače najviše. Mogli
bi smo koju i spomenuti, ali to ne spada našem prijed-
metu, te ćemo brzo zavezati nekom dubokom mišlju na-
šeg zemljaka Ivana Rendića Miočevića, koja se na-
lazi u njegovoj veoma poučnoj knjizi: „Nucleus sapien-
tiae et dominii equilibrium", štampanoj u Trstu 1867.
a pohvaljenoj u Ginevri 1870. od prevoditelja K. Besan-
Qon-a. On piše: De facuUatt insinuationis humana scien-
tia e$t adhue infans, biva, nauk ljudski dosta je po ana-
lizi uspjeha učinio u ovome vijeku, ali da od svijeh po-
dataka što daje analiza, skalupi jednu misao zajedno,
te da se u jedan čas uvidi, kako i zašto se koji materi-
jalni čin ili koji istorijski dogagjaj zbio, od toga smo
još daleko.

Bigitized by VjOOQ IC

Svaka ljudska zadraga ima svoje osnove i promjene,
koje treba da pregazi. „Politički prevrat, kojamudrago
revolucija — govori Viktor Hugo — to je bura u at-
mosveri, koja čisti uzduh. Okriviti dakle isključivo ljud-
sku pakost u nekom uregjenju, ili u nekoj katastrofi, bilo
bi isto, kao i zavojštiti na oblake i atmosveru poput di-
vljaka, koji idu u ophodu proklinjući elemente." Narav
ljudska ima dakle u zadruzi svoje faze i svoje krize kao
i bolesno tijelo. Ako s jedne strane ne pukne, kad tad
puknuće s druge strane. Kad su palili Ivana Husa, on je
govorio: „Iz pepela guske (Hus u češkom jeziku znači
guska) izleći će se orao!" I taj orao bio je baš Luter. Da-
kle ljudske podobnosti ne treba da nijedna vlada gnječi,
već da ih okreće u ravnu mjeru, a to je posao u opće
svake vladavine. Persijska mitologija divno to raspravlja,
pošto prikazuje „Ormuzda" (princip dobra) i „Ahrimana"
(princip zla), da zajedno, kad su na zemlji ovdje, tvore
čudotvorni, providencijalni sastav, i tad se prikazuju kao
neko treće božanstvo, koje se kod njih zove „Mitra", a
to je baš ono što „Metros" zovu Grci, „Modus" Latini,
„Mjera" Slaveni, „Moderazione" Italijani a „Massi-
gun-g" Nijemci. I to čini filozofsku krepost. Horac pjeva:
Virtus est medium vitiorum, utrimque reductum.

Ovo dakle sve, što se lično tiče čovjeka, pristaje i
zadružnu čovjeku. Da promotrimo baš vremena od po-
stanka Dubrovnika pa čak do francuskog prevrata, koji
poče upravo s enciklopedijom, kojoj opet bi uzrok pro-
testantizam.

Evropa je sva stajala izmegju dvije sile, biva izme-
gju crkve, ili upravo izmegju papstva srednjijeh vijekova,
koje podiže ono „sveto carstvo rimsko" i svjetovne vlade.
U borbi izmegju te dvije sile stoji sva povjest evropski-
jeh srednjijeh vremena. Čas bi nadjačala jedna a čas
druga, ali ne bi nijedna oslabila ili podlegla, jer obje

Digitized by VjOOQ IC

3- 89 -S

odgovarahu dvjema osnovnijem podobnostima duha ljud-
skoga, biva, vjeri i slobodi.

Fakat je, da je i Dubrovnik, kao i sve ostale vlade,
našao u sebi te dvije sile, biva, svoju prirodnu i silu cr-
kve. Politika dakle republike išla je za tijem da dobro
upravlja krmilom izmegju ove dvije sile. Tim više što -je
forma bila republikanska, gdje lična sloboda podanika
ima veće prostranosti. Nijesu dakle htjeli, da budu na-
sljednici ni Ljudevita Pobožnoga ni Henrika VIIL en-
gleskoga, ali da su bili preteče Josipa II. austrijskoga i
Fridrika II. pruskoga, to je istina.

Jero Kaboga objavljuje episkopu Mateucci-ju, u
kojem smislu vlada uzimlje u narodu pobožnost, i kaže
mu tajne, što je senat onda bio raspravio, kako se može
ponašati s crkvenom oblasti. Mateucci tada, pošto je met-
nuo bio anatemu na Lastovo, jer popa bijahu dobavili bez
biskupova dopusta, pogje u Rim i tu proglasi pismeno,
da se u Dubrovniku kuju sve krivine i ereze'), koje će
s vremenom svijet rastrovati, te pedeset tužaba piše pro-
tiv senata, koji za to šalje u Rim Frana Gundulića da
ne dobiju anatemu. Korčulanski episkop pomaže Mateuc-
ci-ja u tijem 4)otvorama. Te pedeset potvora bile su naj-
više izvršivanju crkvenijeh obreda, kao na primjer: da
nijedan Dubrovčanin ne može pisati u Rim za koju po-
vlasticu i posao crkovni bez dozvole senata; da episkop
ne može rukopoložiti bez vladine dozvole; da brastva i
crkve imaju predavati vladi godišnji račun ; da senat ima
imenovati tutore ili nadzornike crkvenijeh blagajnica; da
se plemići i gragjani drugoga razreda imaju tajno ispo-
vijedati i pričešćivati a ne u crkvi; da ne će da im po-
povi dohode kuće blagosivati; da ne će da se javno bo-
lesnicima nosi sveta pričest i takijeh drugijeh, a osobito,
da je običaj u Dubrovniku uz poklade zametati crkvene

^) Rempublioam Ragusinam onmiom soelemm et herefun matrem.

Digitized by VjOOQ IC

3- 90 -B

obrede uz maškarate, kako je bio učinio prvi neki Bunić,
koji je uz poklade na poljanama dijelio puku suhijeh
smokava, govoreći, da su ovo medaljice i zapisi iz Rima,
u kojijem ima mnogo proštenja (1579-1585). Arhijepiskop
Perotti (1650) ponovi tužbe i zaište iz Rima opet ana-
temu. Godine pak 1698. arhijepiskop Scoppa bijaše ru-
kopoložio jednog svog ljubimca i postavio ga kapelanom
Sv. Nikole na Prijekomu, te pošavši za neko vrijeme u
svoju domovinu u Siciliji, ostavi ga za vikara. Kanonici
i senat jave mu pismeno, da se ne vraća, ako je rad još
poživjeti, i on se zbilja ne vrati.

Još gore uzavri opiranje iza tridentskoga sabora,
kad su se proglasile bile neke reforme po svećenstvu,
kao na primjer: arhijepiskopi bili su udarili na muku,
kako će dubrovačkijem popovima nametnuti rogaticu (be-
retta croce) i skinuti im kalpake (kamilavke), koje su oni
nosili po hercegovačkom običaju. Raspra ova dospje s do-
govorom, biva, da popovi, koji se istom rukopolože, pri-
hvate rogaticu, a stari da drže kalpake dok izumru. S to-
ga se arhijepiskop Bone Ili upeo kod pape Siksta V. da
posije poslanice s prijetnjama anateme, s toga je trebalo do-
ći i do crkvenog sinoda, na koji je došao, kao papin po-
slanik, korčulanski episkop Todor Deda. Mattei u svo-
joj italijanski napisanoj rukopisnoj istoriji ovako piše:
„Iza smrti arhijepiskopa Kalvina, vikar Kaboga izradi
godine 1575. primanje sabora, ali ne postiže ništa, nego
navuče na se mržnju grada, kao rušitelj javnog mira.
Regbi da je na sinodu, koji je držao korčulanski biskup,
obnarogjen tridentski sabor i ako ne bi nikakvog javnog
akta priznanja, radi nemira, koji nastadoše, kao ni po-
slije toga, ali se to primanje dogodi mftče tijem što se
izrično ne usprotiviše i polaganijem uvlačenjem jezuvita,
koji dogjoše u Dubrovnik god. 1584." — A Vatikan što
je odgovorio na to sve? Što je radio, kad je vidio, da je

Digitized by VjOOQ IC

Dubrovnik pretekao ostale vlade mnogo godina prije u
slobodnijem reformama kao u ukinuću ropstva, podizanju
zavoda, za djecu nezakonito rogjenu, koji je zavod podi-
gnut bio u Dubrovniku po vijeka prije nego u Parizu?
Što je Vatikan činio, kad je vidio, da dva gotovo vijeka
prije ova republika pretječe i postavlja zakone tako zva-
ne jozefinske? Odgovaramo, da je Vatikan imao svoju
politiku i da se senat znao lijepo oprati, jer mu je ne-
volja bila, da tako radi.

Prvi je razlog bio, što je Dubrovnik odvisio i ha-
rač davao Visokoj Kapiji, te da je s toga Dubrovnik
turska zemlja i da se za to zakoni rimske crkve ne mo-
gu uvagjati, jer su Dubrovčani in partibus infideliim. To
su još bolje potvrdili iza trešnje, kad je Mustafa ovo do-
slovce izrekao: „Vaše vladanje, za koje ste Sultanima
harač davali, dospjelo je, pošto je grad materijalno pro-
pao i ne može davati harač. Ovo je zemlja turska, ovo
je hercegovačko primoqe, koje Mlečić nije posvojio. Da-
kle idemo da zapremimo kako naše." — Drugi je razlog
prije trešnje golem i dobro poznat: Ako Rim stavi ana-
temu na Dubrovnik, propadaju sve crkve katoličke po
istoku, što drugi narodi nemaju."

Ako ćemo vjerovati poslanicama Stjepana Gra-
dića (koje su još u rukopisu), kad je senat vodio dogo-
vore s Hercegovcima, da se dogju iza trešnje naseliti u
novi Dubrovnik, koji gotovo bijaše opustio, postavio im
je uvjet da ostanu u obredu pravoslavne crkve, samo da
pripoznaju prvijenstvo rimskog pape. Jezuviti su se bili
tome oprli te dokazivali, da bi se na taj način odveć lako
moglo dogoditi, da Dubrovčani prijegju sasvijem u pra-
vovslavnu crkvu i da se odmetnu, jer da sva republika
nije visjela toliko strogo o Rimu. S toga poslije tre-
šnje ojača latinska književnost, i dostiže vrhunac klasi-
cizma, kako smo vidjeli, a oslabi slovinska.

Digitized by VjOOQ IC

Rim je dakle našao, da mu Dubrovnik daje više
koristi nego štete, s toga je mnogo popuštao, te bi se
svaka tužba od strane arhijepiskopa izjalovila. Ta vjerska
sloboda protezala se i na brak. Po crkvenijem kanonima
brak se ne može vršiti megju svojtom ni do četvrtoga
koljena, a senat je proglasio, da je brak zakonit učinjen
megju rogjacima trećijem i četvrtijem, što je Rim odo-
Jbrio. Za to su od starina postavili bili radi slobode, da
arhijepiskop nema biti nego tugjinac, da ne bi zametnuo
u narodu kakvu crkovnu stranku, te narod postao slijep
pristaša rimske crkve. Iza Sarake 1360. nema arhijepi-
skopa Dubrovčanina čak do 1722., kad se sasvijem pri-
poznala odanost svećenstva republici, jer su tad istom
počele* demokratske stranke da se čuju, a svećenstvo je
svako po naravi aristokratsko. S toga su kanonici imali
biti vlastela, da se opiru zahtjevima arhijepiskoga. Za to
su iz rana ocijepili Rat od oblasti korčulanskog episkopa,
koji je zavisio od Mletaka. Za to su poslali italijanske
fratre „konventuale", koji su pritezali za Mletke, i uči-
nili da „države^ Male Braće i domenikanaca imadu svoga
vrhovnog starješinu u Dubrovniku a ne drugovdje. Za
to su još malo prije dolaska Francuza neke fratre do-
menikance (ne zna se o tome nikada za što) jedan dan
ukrcali u trabakulu i opremili u Jakin. Sudbene rasprave
nijesu se o tome nikada vodile u Rimu. Za to su govo-
rili, kako je vjera u Dubrovniku sok i oružje samo re-
publike, senat ima da vlada blagom i imanjem iste
crkve, jer je sve njihovo, te proglasili jus patrtmatas
unipersale.

Kako crkvom, tako su postupali i s drugijem krar
Ijevima pa i sa samijem sultanima. Da se steče njihova
milost mnogo se žrtvovalo za sultane, mnogo za pape,
mnogo za ugarsku krunu, a opet u isto doba radilo se
sve ono, što bi im išlo uz nosi

Digitized by VjOOQ IC

3^ »3 -e

Da budeš slobodan treba da budeš bogat. Dubrov-
čane je baš golemo bogastvo učinilo, da su neodvisni
bili. Oni su davali harač sultanima i Ugarskoj a poklone
slali svake godine i mletačkome duždu, i napuljskome
kralju i srpskijem kraljevima. Ovi posljednji odlučiše, da
se novčani iznos s njih prenese na pravoslavne kalugjere.
brda Atosa. Republika je za to slala svake godine nov-
čanu potporu tijem kalugjerima sve do dolaska Francuza
u Dubrovnik, a to s toga da nadoknadi što su bili s
Mljeta i iz Stona protjerali kalugjere istočnoga odreda,
te na Mljet postavili kalugjere Sv. Benedikta, a u Ston
fratre Male Braće. Harač sultanima počeo je bio već i
prije nego je Turčin ušao u Caiigrad pod Sultanom
Orhanom u Brusi, čija povelja „da će Dubrovnik vazda
biti slobodan i u nastajna vremena, kad Islam bude osvo-
jiti Evropu", nahodi se još i sada u Beču, kao i sve
ostale povelje i diplomatske knjige, što Austrija, kad osvoji
Dubrovnik, prenese u Beč, od kojijeh mnoge su bile već
štampane nastojanjem Miklošića, Meda Pucića, Daničića,
Jagića i Bogišića. Znao se dan i vrijeme, kad se taj
prinos harača imao davati sultanima, koji je katkad bio
manji a katkad veći, prama tome kakav bi bio sultan
ili nazuban na Dubrovnik, ili mu naklonjen. Povjest kaže
da po turskoj etiketi i ceremoniji nijedan sultan nije
s poklisarima dubrovačkijem ni riječi progovorio, kad bi
mu došli u pohode, nego cigli jedan, biva Selim, koji je
iza govora dubrovačkijeh poslanika rekao na glas: „Ovako
je sve dobro!"

Kako piše Engel, bilo je humoristično i smiješno,
kad bi Dubrovčani donijeli poklone u Mletke i to ne
duždu, nego vrhovnome admiralju (Capitano del Golfo),
jer se zna da su Mlečići držali kao svojinu') Jadransko

■) Jedaom bi upitan ueki mletački vlastelin od nekoga kardinala:
»Ko Tam je dao ta vlast, da je Adr^a vala svojina ?** On odgovori :

Digitized by VjOOQ IC

more od Jakina do Mletaka. Poklon je dakle bio radi
slobodne plovidbe po Jadranskom moru, kako sada porez
u ušću Sunda ili Korinta. Ceremonija je bila, da je vr-
hovni admiralj primao te dubrovačke poklone sjedeći na
visokome stolu i da je sve mučao pred dubrovačkijem
»poslanikom. Samo ako bi dubrovački poslanik izustio
„Naša republika^, admiralj bi ga zamuknuo i popravio:
„Ne, ne; vaša općina I"

U Napulj se poklon slao, jer bi odatle dohodila
vojnička posada za neko vrijeme za čuvanje grada. S toga
je još dubrovačka crkva štovala Sv. Agripina drugoga
parca napuljskoga iza Sv. Gjenara (16. Novembra).

Iz ovoga se vidi kao što već jednom rekosmo, da
se mnogo žrtvovalo za sultane, mnogo za pape, mnogo
za ugarsku krunu, a opet u isto doba radilo se sve što
ide uz nos i sultanima, i papama, i ugarskoj kruni.

Muhamed II. povisi im harač, jer nagje u jednoj
bici kod Kandije dva dubrovačka broda združena s Mle-
čićima proti Turcima. Senat se lako opravda, a to doka-
zavši, da je njihova vlada slobodna, te ako su se gospo-
dari tijeh brodova našli proti Turcima, senat im nije dao
tu vlast. Razmirica se tako stiša.

Neki Don Cesare ubivši nekoga u Napulju, pobježe
u Dubrovnik. Odovle izvijesti napuljskoga kralja, da Du-
brovčani pripovijedaju u Carigradu sve što papa Pio V.
snuje sa Španjskom i s Mlečićima (Sv. Liga) proti Isla-
mu, i ako je republika dubrovačka, kao hrišćanska, bila
u tom tajnom savezu. Kralj napuljski na to baci u ta-
mnicu sve Dubrovčane, koji se nagjoše u Napulju, sve
do djeteta. Senat brzo posla tamo Frana Gundulića i
sve je izravnano bilo.

„Naći ćeš ime onoga, koji nam je to dao, a druge strane na onoj
istoj perg&meni upisano, gdje je upitano, da car Koatantin d&riva
Rim papi.'*

Digitized by VjOOQIC

Filip Trivulcij, dubrovački arhijepiskop, nije sa-
mo odobravao, što Dubrovčani rade i pomažu Turčina,
nego još njeki njegovi ljudi uhvate u Konavlima knjigo-
nošu mletačkoga koji je u Kotor nosio knjige da kupi
brodove za Sv. Ligu, te metropolit Trivulcij preda te
knjige uhvaćene dubrovačkom senatu.

Neki pop Kolendić na Pelješcu ubi pred crkvom
kneza i pobježe na Korčulu. Biskup stonski Stjepović
(Stefani) (malobraćanin s Lopuda) i biskup korčulanski
Quiarius (iz Poljica) htjedoše da popa sude po crkovni-
jem kanonima. Senat to ne će, već hoće popa i traži ga
u episkopa. Kad ga ne može imati (jer je Korčula bila
pod mletačkom vladom), senat ga strati in effigie^ kako
je opća navada bila onijeh vremena, a javi episkopu
stonskome, da se odaleči od dubrovačke zemlje, ako želi
umrijeti od starosti. Stjepović ode u progonstvo i meće
anatemu na republiku, ali koja fajda, kad je Rim ne
potvrgjuje. Gdje ćeš ti anatemisati zemlju, o kojoj visi
uzdršanje rimo-katoličke vjere po svemu istoku? Kako
ocijepiti od crkve anatemom Dubrovnik, koji sam ima
vlast7 da gradi crkve i bogomolje po Turskoj ? Ko je
tada mogao još opsluživati mise usred turskijeh logora?
Nije to bilo u politici papa.

Povjest nam takogjer kaže, kako se Dubrovnik na-
mirio s Rimom, kad je stratio Fra Jera Jegjupka?
fratra malobraćanina, preko koga su se Lastovci dogova-
rali s Mečićima, da se odmetnu od Dubrovnika i podvr-
gnu Mlecima.

Taka je sloboda bila u Dubrovniku, da su u nj
vrvjeli svi progonjeni, kao što sada idu u Sjedinjene
Amerikanske Države. Toga je povjest prepuna. Ne ćemo
iznositi primjera ni od grčkijeh književnika, ni od Paleo-
loga pri padu Carigrada, ni od bosanskijeh i srpskijeh
banova. Zadana riječ, kad je bila javno dana, držala se

Digitized by VjOOQ IC

pa ma bila i država u opasnosti, jer nijesu htjeli da na-
rod, koji je samo bio upravljan moralnom silom, uzme
za članak vjere, da je jedan moral u politici a drugi u
privatnom ponašanju. To očito dokazuje povjest o Gjur-
gju Branko vicu srpskome, koji je u Dubrovnik pribjegao.

I ako je u narodnijem pjesmama Dubrovnik prekoren
da sve potonje srpsko blago u njemu leži, i ako je Stjepan
Mali lažni car, iziskivao povratak toga blaga, sad je već oči-
to po dokazima iz arhiva, iznagjenijem od Miklošića i Meda
Pucića, da su Dubrovnik nepravedno u tome okrivljivali.
Takogjer povjest dokazuje, da se dva puta arbanaški
junak Skenderbeg (Kastriotić) sklonio u Dubrovnik, te
radi njega senat imao dosta prijetnja od sultana, te do-
šljednjijeh posala i opravdanja.

Petar Soderini, prvi gonfalonijer u Fjorenci, po-
tjeran od Medici-ja radi spletaka Pape Julija IL, uteče u
Dubrovnik. Senat ga primi i tajno učini da živi na Orašcu
u nekoj kući kraj mora (Arabovom), čije se omirine i danas
vide. Papa i mletačka republika su ga tražili. Senat je
obojici odgovorio, da je bio, ali da sada oni ne znadu
gdje je. U toliko nepoznat od nikoga on se šetao po
Orašcu, dok je senat poslao u Rim skrovito nekog popa
Marina Benka, kojeg je usmeno naučio, kako će Soderina
smiriti s papom. Ali u to taj papa naprasno umre, a
pope se na papstvo Lav X. od porodice Medici-ja, koji
Soderina, pošto ovaj promijeni politiku, jer je tako za-
htjevala struja novijehi zgoda, primi u milost.

Tako se godine 1329. spominje Ivan Seni, neki
prost trgovac, koji progonjen od mletačke republike, po-
bježe u Dubrovnik. Senat radi glave, prosta čovjeka, ko-
jega prelijepo sakri, oprije se sili stijega Sv. Marka!

Veli poslovica da regis ad exemplum totus compo-
nitur orbis (cio se svijet vlada po primjeru kraljevu).
Ovaj harakter slobode valjalo je da se prelije i u ćud

Digitized by VjOOQ IC

stanovnika i lica svake vrsti, i n književnost njihovo.
Književnost daje harakter moralni svakoga mjesta i vre-
mena. Crkva sili svakoga crkovnjaka da brani do krvi
moralna i \jerozakonska prava, a kad je vlada sy]eteka
još slobodna, ta sloboda dnhovna još veća postaje. To je
trajalo još i kad dospije sloboda dolaskom Francuza, ali
ostade harakter slobodni, dok ne izumriješe svi oni, koji
su se pri padu republike rodili.

Austrija je u tome bila mnogo blagonaklona. Ona
dopusti, da budu sugjeni po zakonima republike svi oni,
koji su se bili pod republikom rodili. Car Frano I. kad
dogje u Dubrovnik reče vlasteli, kad mu se doSIa pred-
staviti: „Gospodo, vi ste pametni, a vaša djeca će me
slušati (Signori, vol siete saggi — e i vostri figU mi
ubbidiranno)^. To se tumači ovako: „iz uljudnosti ne na*
lažem vama nikakvu austrijsku zapovijed, a vi ćete po
vašoj svijesti znati snositi ovu promjenu. Vaše sinove sa-
mo čeka slijepi posluh naredbama, koje budu dolaziti iz
Beča.'' — I tu carsku riječ Austrija održa, dokle sa sta-
rijem nije izumro duh republike.

Spada na anegdote opisivati svaku slanu i satiričnu
izre]ni i djela slobode. Sloboda i blagostanje bodrilo je
narod na ljubav domovine do najmanjeg prostaka. Ne go-
vorimo Bunićima, Sarakama, Ranjinama, Gučetićima,
Kabogama, BobaUćima, koji su domovinu spasli, jer to
sve pripada političkoj povjesti. Uzmimo samo dva pri-
mjera, jedan o crkovnjaku a drugi o vlastelinu.

Kad je komisija francuska došla u crkvu Male Braće,
da digne s Stara sve zlatne i srebrne prijedmete, što su
resili ikone, neki lajik, nama dobro poznat, fra Brnja
Ivelja, s Lastova, koji je bio tada crkovnjak i klisar,
odgovori komisaiu: „Ja ću ti dati Ijestvu pa se ti ispe-
nji i diži ti, ama ne ja." — Ovo je dovoljno bilo da se
komisar, obuzet nekijem osjećajem božjeg štovanja, vrati

Digitized by VjOOQ IC

otUe je i doSao, i javi vladi, da nije našao ništa na ikonama.

Taj duh gragjanske slobode protezao se je i po
Dalmaciji, jer uzmi kako hoćeš, Dalmacija je bila pod
Mlecima, koji su na svrhu bili republika, koja je osta-
vljala da se svaka općina vlada u svojoj politici, u ško-
lama i u izvršivanju crkovnijeh obreda po svojijem sta-
tutima; ne bješe još tada one centralizacije, koja stoji u
opreci sa gragjanskom slobodom.

Biskup korčulanski Koserić (1787-1803) bijaše na-
redio da se digne krasna propovijedaonica od kamena
naslonjena na osam stupova, (slična onoj u Trogiru) samo
s toga, što se je na nju usudio uspeti u crkvi hrvatski
general Rukavina, da drži slovo narodu o podanosti Au-
striji Taj primjer Rukavine slijedio je poslije i u Dubrov-
niku drugi general, Milutinović, koji, kao nekatolik, uspeo
se bio na propovijedaonicu u Velikoj Gospi da proglasi
Dubrovčanima odanost Austriji.

Gjorgjić, kao tajnik Matije ugarskoga kralja, pošto
je Saraka oslobodio Dubrovnik sasvijem od mletačke
vlasti, doznavši tajno da Matija misli sklopiti tajni
ugovor s mletačkijem senatom, uzjaha odmah na konja,
te iz Budima jezđeći dan i noć i promijenivši i umo-
rivši toliko konja, kroz osam dana, stiže u Dubrovnik
jedva živ radi trudnog tog putovanja, te javi sve senatu.

Dubrovački poslanici imali su povlasticu, da služe
tugje vlade a u isto doba da uživaju sva prava, koja je
imao svaki dubrovački gragjanin. Spomenuli smo malo
prije Džona Gjorgjića i porodicu mu. Dodajmo još i Pa-
ska Rastića, Džona Gradića, te i Ivana Lukarica, koji
darova kod Nikopolja Sigismundu, ugarskome kralju,
15000 dukata u zlatu, spase ga od Turaka, dovede u Du-
brovnik i sjajno ga ugosti.

Još mnogo godina prije Grgur Melisene, carigrad-
ski patrijarah istočne crkve, kad uteče u Rim s carem

Digitized by VjOOQ IC

Paleologom, posla poslanicu Džonu Gradiću^ palatinu do-
glavniku Gjorgja, srpskoga cara, koja počinje: „Godine
1453. Gregorij po milosti božjoj arhijepiskop carigradski
novoga Rima patrijarah Vaseljenski" i u isto doba posla
mu na dar komad Hristove haljine. Ovaj Gradić poče
tada da budi i da podiže krstašku vojsku proti Turcima,
aU hodeći po Bosni, uhvati ga neki Stanić, turski pri-
staša. Papa Kalist ni. odmah posla poslanicu vikaru u
Bosni, da uznastoji osloboditi Gradića. Na žalost ovdje
treba spomenuti, ako je Gradić, vlastelin dubrovački, od-
bijao Turke milom i silom od Bosne i od Srbije, da je
malo godina poslije drugi vlastelin dubrovački (Kaboga)
bio jedan od vogja, koji dovedoše Turke u Bosnu.

Mi nahodimo tu slobodu, biva, služiti jednu iU dru-
gu vladu kako u drevnijem vremenima, tako i u posljeđ-
njijem; tako isto uvijek biti odani rimskoj crkvi u đu-
hovnijem stvarima a protiviti joj se u gragjanskijem.

Godine 1281. bio je istom sagragjen manastir Male
Braće, i prvi fratri bijahu Italijanci. Megju njima bio je
glasoviti neki fra Marko iz Mletaka. (0 njemu se i danas
priča toliko da se ulica, koja vodi u manastir Male Brar
će i danas zove: Fra Markova ulica). Iza smrti Salvi-ja
mletački je senat htio da toga fra Marka učini vikarom,
ali Dubrovčani, samo s toga što je bio Mlečić, izradiSe
u Rimu, da je episkopom bio imenovan neki Bona iz
Parme (1281.).

Spomenuli smo kako se nije mogao tako lako zau-
zeti dubrovački episkopat radi opiranja, koja se ciljahu
u Dubrovniku na svake crkovne inovacije, toliko da je
papa Inoćencij III. još g. 1201. pisao Leonardu Mlečiću,
dubrovačkom episkopu, da može uteći, ako mu Dubrov-
čani stanu raditi o glavi*).

') „Vi ab episeopatu abiret si aooederet mortiB perionlum (Thoma-
ttni de vei ei nov. Diioiplina. Pan 2. Lib. C'. Cap. 70). Tako je ar-

Digitized by VjOOQ IC

a- 100 -B

Tako je senat htio da zaplijeni dobra kalugjerd, na
Lokrumu, jer slučajno bijaše ostao samo jedan (Salvio), pa
ga s toga imenovaše episkopom (1266). Ali se Salvio dosjeti
iyihovoj namjeri i iz Rima dobije od pape Klimenta IV.
povelju, da je Lokrum njegov i sva kalugjerska dobra,
pošto je on jedini još kalugjer, koji je ostale preživio.
Ovaj Salvio, i ako episkop dubrovački, zakalugjeri ipak
mnogo mladića i tako se red ne istraži.

Tako su Dubrovčani, kako smo već rekli, bili pod
obranom Turaka i s njima u savezu, a opet su u crkvenom
smislu davali novčanijeh potpora evropskijem vojskama,
da ratuju proti Turcima. Za taj razlog dobiju od pape
Aleksandra VI. bulu 26. Januara 1496., da se svake go-
dine svečanosti Duhova slavi tri dana u Dubrovniku
jubilej, i ako su se take pomoći davale i prije od onoga
novca, što bi se skupio po crkvama u korizmi po buli
Inoćencija III. od 28. Oktobra 1199.

Opće je mišljenje, da su za to sve znali i pape i
ostale evropske vlade, pa i sami Turci, koji su propu-
štali hajduke, da katkada napanu na kakvo dubrovačko
zemljište u ime osvete. Toga je puna povjest'). Sve se
je to pak mimo snosilo. Ali ne samo Turci i slavenski

hljepUkop Perotti pošao na Šipau, g«lje je župnikovao. Brnja GJorgjić
piSe S^epanu Gradiću: „Non si pu6 aver pače oon lui. I cauouioi
non vogllono ubbidirgli, scrivono a 'Romu ohe aon governi a oiipric-
eio". Tako Urban IV. (1272.) meće anatemu ua uekoga Dum Ivana
paroha u Rožata, jer nije htio da pripozna vlast arhijepiskopa, kao
kalugjer. I Trivulcij se odrece episkopata.

') Razzi piše da su gusari jednom ubili kalugjera i neke Mljećane
na Mljetu na samo jedno ljetno podne, i posUje toga se sagradilo da
pred manastir ne mogu doći lagje s mora. Takogjer na Rudi kod Si-
pana stajahu vazda dva domenikanca. Navala gusara učini da Buda
opusti i domenikanci se odaleče. Neki stari Mljećanin u Rijeci pripo-
vijedao mi je, da je njegov djed na Mljetu, bio kao dijete zarobljen
od gusara i trebalo je da Republika potroši 200 dukata za otkup, te
se kad bi otkupljen, udomi u Rijeoi.

Digitized by VjOOQ IC

a^ 101 s

banovi, nego i pape dosta su muke zadali Dubrovniku.
Poznata je u povjesti navala papinijeh galija na Lopud
1538. godine. Admiralj je bio glasoviti mletački patrija-
rah Grimani. Razzi o toj navali piše: „Oskvrnivši nekoli-
ko žena zarobiše 14 vlasnika lagja, 4 plemića i kneza i
150 ljudi" ^). Tako povjest bilježi dva slučaja, kada je
Dubrovnik bio porobljen pod zapovjedi dvaju crkvenjaka,
biva, ovaj pod Grimanom, a drugi poslije 200 godina pod
crnogorskijem vladikom, kad izgorješe do 203 kuće od
Sv. Jakoba do Gruža, i ako ni jedan ni drugi nije zapo-
vijedao da se čini takav poraz. Grimani kad dozna za to
na istoku, gdje se nalazio, mnoge objesi a vrati plijen,
što se je mogao iznaći, ali kako piše Bazzi, ipak bi štete
6000 dukata. Vladika Petar to nije mogao uraditi, jer je
bilo osim Crnogoraca i Bokelja i Konavljana, koji su ga,
može se reći, upravo na silu vukli kao poglavara Crne
Gore. Ako je Grimani-u žao bilo i vladika je Petar na
Bosanci pod čadorom plakao i jadikovao. Neki mi se
Šumećanin zaklinjao da je on, još momče, slučajno bio
otišao sa svojijem ocem u crnogorski tabor, pa vidio vla-
diku da kleči suzama na očima kličući: „0 rajo! rajo!
Što učini od Dubrovnika da od Boga nagješ?!"

Ali vratimo se na naš prijedmet. Ova puzljiva du-
brovačka politika bila je poznata i podanicima i susjedi-
ma, koji je prozvaše di sette bandiere^ ime koje se i da-
nas čuje u narodu. Po Dalmaciji bila je prije ova izreka:
„Ako ćeš prevariti žugjela treba sedam hrišćana; ako ćeš
prevariti Grka, treba sedam žugjela; Italijanca sedam
Grka, Vlaha (morlacco) sedam Italijanaca, a ako ćeš pre-
variti Dubrovčanina treba sedam Vlaha. Da su Dubrov-
čani znali za tu puzljivost svoje vlade, dosta je ovaj
primjer.

') ,,Violate alcune donne fecero piigiom6ri*'14 padroni dl barche,
4 nobili ed U Conte e 150 persone".

Digitized by VjOOQ IC

102

NeM Bratić bio je činovnik u Francuskoj pod Lju-
devitom XrV. Pozva ga senat da dogje da izvrši neke
službe u Dubrovniku, ali se on ogluši pozivu. Kad se je
nakon dosta vremena vratio u domovinu, bi odmah za-
tvoren. Hodeći u tanmicu nosio je Ljudevitovu sliku u
ruci, pa vikao: „Idem u tamnicu s mojijem kraljem! S mo-
jijem kraljem!** Kad je to senat čuo, pomisli: ako se ovo
obazna u Parizu, ko zna kako će oni tamo ovo uzeti,
mogli bi reći, da smo m effigie osudili mogućega kralja
Ljudevita, te ti brzo Bratića puste slobodna.

Ova slobona doradi da se je osnažila ljubav do-
movine u svijem podanicima, te nalazimo mnogo prostsr
ka, koji su u različito doba spasli Dubrovnik. Govorili
smo onoj ženi u Gružu, javnoj bludnici, koja je javila
senatu, da će Pelenica biti ukradena od nekoga Vanini-a,
njezinog ljubavnika, a sad da spomenemo druge.

Pasko Buconić, prost seljak, desio se je u Silistriji,
kad je tu tamnovao Nikola Bunić, pa mu se ponudi
posrednikom, da može iz tamnice slati pisma tajno se-
natu. Jakob Prislić seljak iz Rata uhvati u Konavlima
neke, koji su nosili pisma u Kotor za mletačkog Providura.
Povjest Antuna Sorkočevića ne ostavi nam i ime onoga
seljaka iz Primorja, koji, kao sluga engleskog posla-
nika, na sastanku u Pasarovicu, klekne pred noge svoga
gospodara i preporuči mu žarko ono, što je Senat već
bio diplomatskijem putem preporučio vladama tu skuplje-
nijem, biva, da Klek i Sutorina ostanu pod turskom vla-
sti, samo da se od nikuda ne graniči s Mlečićem. Kape-
tan Kristić u Tunisu odvrati tamošnjeg Bega, da ne
pošalje turske galije da gusare oko Dubrovnika, kako je
bio zaprijetio. Luka Barka u Carigradu, kad se je preko
mjere iza trešnje povisio harač, opasnošću svojega života
skloni glavom Sultana da oprosti taj harač. Djela Kri-
stića i Barke zaslužuju da ih se pjesmom proslavi. Kad je

Digitized by VjOOQ IC

103

vladika Petar sa mnogo vojvoda konačio u palači Sorko-
čevića u Rijeci, neki lajik s Mljeta, malobraćanin fra Luka,
pogje k njemu u pohode i tu klekne vapeći, da ne izgori
manastir u Rijeci pa ni kuće. Vladika ganut dade mu
tvrdu vjeru da će nastojati. Kad je gorio hram Sv. Vlaha,
Eristo Dragi sam srnu u oganj da svečev kip spase,
ali ne mogaše od ognjene sile pa se vrati natrag; nego
bio slučaj, bilo čudo, kip Sv. Vlaha ostade Čitav u tome
požaru, kako se i danas vidi.

Kad se je zgradila ova nova Stdna Crkva nije bilo
ikone Gospe Velike. Marko Kaboga kanonik, vikar bisku-
pije, digne iz Crkve Sv. Lazara na Pločama ikonu Velike
Gospe i stavi je na otar u Stdnoj Crkvi u gradu, kao Sto
se i danas vidi. Onaj razred gragjana, koji su se zvali
Lazarini, tužiše ga u Rim, te mu dogje anatema. Po ovo-
me se vidi da se je gragjanska stranka osnažila iza tre-
šnje*). Ikona ostade ipak na sred kora').

Ne samo Dubrovčani nego i tugjinci, valjali su na-
šijem a neki su i spasli domovinu. Dosta je spomenuti
Selima, prosta Turčina, i nekog Rista K. seljaka iz Kri-
vošija. Marojica Kaboga pogje u mladosti s poklisarima
u Carigrad. Hodeći po ovcune gradu nabasa na nekog
malog Turčina, gdje prosjaci. Uzme ga sa sobom i bi mu
sobar. To siroče zavoli Kabogu, koji poslije otide iz
Carigrada a svoga Turčina preporuči nekijem Dubrovča-
nima. Dogodi se poslije što se je dogodilo. Kaboga ubi
kneza javno u dvoru te bi utamničen; dogje trešnja i
oslobodi se tamnice. Nakon mnogo godina Sultan povisi

') „Ohe dira il mio Signor Abaie Gradi, ehe i nostri hanno fatto
nuove leggi ed hanno eominciato ad ammettere ndla tanto da noi
pregiata uobilta auohe le oase della terza olasse di S. Lazzaro? Boz-
dari percid ha gia sborsato perperi 0000."* Pismo B. Gjorgjića Gra-
dila od 8 Novembra 1666. Kegbi da su stranke počele još pr^e

trešnje.
') V. Geleich: Dello sviluppo eivile di Bagnsa.

Digitized by VjOOQ IC

a^ 104 -B

hara^. toliko, da Dubrovčani nijesn bili u stanju da ga
isplate. Marojica Kaboga bi poslan u Carigrad od Senata
kao poklisar. Istom je došao prijavi se velikom vezira.
Kad koga ugleda? Svoga Selima, onoga dječaka s puta,
koga je on podigao! On je sad veliki vezir! Šta ćeš više?
Lasno je bilo sad da se posao svrši. Selim vezir odreče
se harača za nekoliko godina a za unaprijed prilično ga
smanji.

Dubrovnik iz početka nije znao veličinu ruskoga
carstva. U Carigradu poslanik dubrovački uvrijedi teško
poslanika csuice Katarine II. Ova carica, koja je tada
Evropom vladala, uvrijegjena od jedne republike istom
vidljive u kartama zemljopisa, naredi admiralju Orlovu,
da razori Dubrovnik, koji je zemlja podložna Turčinu.
(Tada je bio rat izmegju Rusije i Turske, koji se svrfi
zauzećem Krima). Ranjina bi poslan k Carici, koja ga ne
htjede primiti. Što da Ranjina radi u Petrogradu? Evo
pomoći za Dubrovnik! Obazna da u caričinom dvoru sta-
nuje neki Risto K. iz Krivošija, mladić već učinjen, i
koji joj je bio najmiliji dvorjanin. Taj Risto bio je do-
veden iz malena na Sipan kao sluga u kuću Ranjine,
koji se je bio vrlo u njega zaljubio. Po Ristu dakle dobi
ulazak pred Katarinu i posao se smiri ^).

Spomenimo ovdje i velikodušnu ljubav prema do-
movini nekoga Miha Božovića. Ovaj, kad je javno uda-
rio zaušnicom nekoga vlastelina, pobježe u Carigrad, da
ga ne zatvore. Ne progje dugo vremena, on postade taj-
nikom pruskoga kralja u Carigradu. Preko njega republika
srećno izvrši neke poslove s pruskijem dvorom radi plo-
vidbe u Baltičkom Moru.

Engel ne htjede zaboraviti ni one parohe dubro-
vačke okolice, koji, kad Francuz osvoji Dubrovnik, u stra-

*) Y. u KaznačićeT^em rukopisima neke anegdote koji se o tome
primu.

Digitized by VjOOQ IC

106

hu da Napoleonova vlada ne počne Dubrovčane dizati
na vojsku, netom Car proglasi ukinuće republike, izgo*
iješe tajno sve knjige rogjenijeh. Engel kaže, da je u
narodu predaja bila, da su Crnogorci te knjige izgorjeli,
a naprotiv nijesu nego sami popovi u zanosu prema do-
movini, dogovorno, da se dajbudi spase oni, čija lica ne
ođavahu prave godine.

Ova puzljivost na svaku politiku donije na svrhu
smrt republici. Vremena su se bila promijenila ali ne
harakter dubrovačke politike, kako se dogagja i svakoj
osobi na po se. Mi svi prije ili poslije podlegnemo radi na-
Sijeh ideja ili nagnuća kad se prilike promijene, a mi ne.
Antun Sorkočević u svojoj povijesti piše: „Napoleon
progoneći uporno englesku trgovinu .... uznemiren radi
toga, što je bila jedna neutralna tačka, koja je mogla
dati pristupa njegovom neprijatelju (Engleskoj), ne tr-
peći ni poslanstva ni računanja, naredi, da se Dubrovnik
odmah zauzme." I tada dogje od Eugenija iz Monze oglas
2. Avgusta 1806. kojijem bi naviješteno zapremanje Du-
brovnika i njegova zemljišta, i u kojemu se prigovaraše
republikanskoj vladi da pod plaštem prijateljstva prama
Francuzima krije neprijateljstvo.

Kad dogje Austrija, može se reći, slovinska knji-
ževnost bi ugušena sve do godine 1848. Do tog doba
ležahu u zaboravu i u trulosti svi rukopisi, a valjda bi i
propali bili u istrazi vlasteoskijeh kuća mnogi klasični
rukopisi, da se u početku ovoga vijeka ne javiše dva za-
služna čovjeka, otac Inoćencij Čulić (Fratar gluhi)
i Frano Martecchini.

čulić, Spljećanin, dogje u Dubrovnik kao učitelj
(lettore) gdje se nastani. Kao dva brata Appendini i on
postade žarki ljubitelj Dubrovnika i njegove književnosti.
Mnogo je dao posla fratrima radi svog ponašaaija, ali
je njegova zasluga, da ostanu neodvisni od manastira u

Digitized by VjOOQ IC

106

Dalmaciji sa svojom ^provincijom'^ napose. Skupi blaga
božijega, svake vrsti rukopisa, knjiga po privatnijem du-
brovačkijem knjižnicama, koje iza pada slobode već po-
češe propadati, pa tijem ukrasi dubrovački manastir.
drugom zaslužnom čovjeku evo što piše italijanski jedan
anonim: „Red mi je ponoviti, da je zaista dostojan još
svake hvale Petar Frano Martecchini, što je dao na vi-
djelo galeriju glasovitijeh Dubrovčana; nije potreba spo-
minjati njegovu dugu djelatnost, kao štampara i slagara,
ona sjaje u bezbrojnijem djelima, koja izagjoše iz njegove
štamparije od 1800. do zadnjijeh godina.^' I baš pokojni
Martecchini proputova po Italiji, iznagje spisatelja, kao
Gantil, Dall'Ongaro, Ambrosoli, Tommaseo, koji po iye-
govu uck-anju stadoše da pišu razne životopise dubrovač*
kijeh književnika. Bi za to od austrijske vlade nagragjen
krstom za zasluge, a pokojni kraljević Budolf posla mu
iz Luksenburga prsten sa alemovima, pošto je od njega
primio jedan album.

Politička sloboda, razumije se po sebi, ragjala je u
ovome narodu neku bogatu neprekidnu živoću i nagon na
igre, na vesele skupštine, čega je bilo u izobilju u Du-
brovniku. Tommaseo zove Dubrovnik: „la citta della sa^
tira, la citti dell' epigramma". A gospogja Ida Diirings-
feld piše: „Dubrovnik grčki-rimski-slovinski grad, pri-
jatelj polumjeseca i krsta, zavisan i nezavisan od nikoga,
sagibiv kao zlato i čvrst kao čelik u vještini pristajanja
i srčanosti odricanja, ilirska Atena, dalmatinski Mleci,
grad diplomacije, malen ali poglavni, grad matematike,
epigrama, satire, a sad romantične sjete. ^' Satire i epi-
grama bilo je na pretek. Vlada se je promijenila, ali
se nije mogla promijeniti ćud onijeh, koji su se bili
Todili pod tom republikom. Epigrami i satire Antuna
Kaznačića i njegova sina Augusta, Luka Djega
Sorkočevića, Pijerka Bunića, Joza Bunića, koji su
tu nedavno umrli,* i danas se čitaju u puku.

Digitized by VjOOQ IC

a- 107 -B

ćud dubrovačka ostala je u poslovici: ^Gđje sa
rijeke bile, tu potoci ostaju**. Dubrovčani preziru svako
jajarstvo, dosadna im je burokracija. Rugaju se, i tuže se
megju sobom, bili popovi, bili činovnici, bili prostaci, kad
su usilovani od starješina svake ruke na neke sitnarije,
na neke cerimonijalne sprave, koje su se u sadašnja vre-
mena samosilno uvukle i čine da sva ljudska zadruga po
svijetu ne prikazuje nego prividnost (apparenza), koja je
prva u moralu, u vjeri, u gragjanstvu i u svakom pona-
šanju. Stranac, koji ne zna što je Dubrovnik, kad bi
počeo (tako je bilo može se reći do jučer) kako bi Du-
brovčani rekli „imponjavati**: „ko smo, što smo?**, oni
bi mu se smijali u brke. Promijenivši vladu iznenada,
Dubrovčani nijesu mogli tako ex abrupto promijeniti i
ćud, koja, kao svaka prirodna stvar, treba malo po malo
da pada u svakom novom naraštaju, dokle se sasvijem
ne uguši. No to se nije ni danas sasvijem zbilo, jer mi
i svi suvremenjaci naši, koji smo općili u djetinjstvu
s onom čeljadi, još smo živi. U naraštaju, koji iza nas
đogje, svršiti će se sa svijem posljedicama.

Gragjanske igre, gragjanski bali, gragjanske vježbe
s oružjem biU su zakonom potvrgjeni od republike. Ko ne
bi došao, platio bi globu. Uz poklade bilo je komičnijeh
maškarata (maschere parlanti). Na poljanama našli bi se
skupovi, koji bi prestavljali što god komično po stilu
Aristofana, gdje bi se i žive osobe spominjale. Ispred
dućana iznijeli bi se st6čići a kućni prozori svi otvoreni
da narod gleda. lijem javnijem komičnijem igrama bili
bi nazočni i popovi i fratri i gospoda, te, da zasjedu,
iznijela bi se sjedala iz crkava. Antun je Kaznačić zad-
nji pjesnik, koji je sastavljao pjesme maškarata. Štam-
pana je samo jedna njegova: „Preprodavalica**. U matri-
kuli crevljara nahodi se ovo: „2. Maggio 1737 fu presa
đeliberazione che si debba radunare il capitolo e creare

Digitized by VjOOQ IC

108

il Capo del balio e provedere del bisognevole quei che
devono ballare, tutti fino ai 45 anni sotto pena di multa".
Bilo je strogo zapovijegjeno svoj mladosti da igi*a kolo
pred dvorom 1. i 2. Maja, a još strože u stara vremena
da se vježba oružjem. Godine 1383. Refor. Majoris Con-
silii: „Prima pars ut adestrentur balestrarii, quod omni
anno đebeant fieri duo pallia generalia unum in fešto
S. Blasii, et aliud in fešto Translationis S. Blasii, et
quilibet Rector in suo mense teneatur facere unum pal-
lium speciale". Godine 1418. zapovijedi senat, da strijelci
imaju gagjati u nišan (bersaglio) blizu grada, (to se
mjesto i danas zove „Brsalje") dva -puta na mjesec, i da
se svegj novčano nagrade tri najbolja strijelca. U Januaru
pak godine 1806. zadnja zapovjed senata (jer Francuzi
dogjoše mjeseca maja) govori: „Troviam di imporre a
tutti nobili e Antonini e Lazzarini (Antonini bili su
prvi pučani iza vlastele, Lazzarini drugi red pučanstva)
đai 14 ai 36 anni inclusive di venire alla rassegna
nella solennita di S. Biagio sotto pena ai giovanetti no-
bili, se non venissero, di arresto per 15 gomi nella for-
tezza di S. Lorenzo, agli altri di pagar perperi 10 per
cadauno^. Razzi potvrgjuje, te govori: „Nella vigilia di
S. Biagio si fa mostra delle anni dei villani, che vengo-
no con spiedi, sdabole ed alabarde, e nel giomo dopo
pranzo degli Isolani e del presidio degli Ungari". Razzi
pripovijeda još o vježbama u plivanju izvan grada, te da
je vidio djece kako se megju sobom inade da doplivaju
do liokruma. Spominje još kako su vlasteoska djeca za-
metala kavgu s djecom prostoga puka i kako su i do
ruka dolazila „al che nessuno abbada^ dodajući: „djeca
kao djeca". Kad bi iz sela dobavljali sluge (koji su se
zvali „djetići", latinski „pueri"), svaki sluga trebalo je
da ide kod kojega popa da se nauči čitati i pisati zajed-
no sa gospodarevom djecom, samo je valjalo da seosko

Digitized by VjOOQ IC

109

dijete kao sluga nosi knjige gospodarevu djetetu, svome
učidrugu. U školi su pak bili jednaci. Jedan stari vlaste-
lin pripovijedao nam je, da ga je njegov djetić često pre-
tjecao u školi u častima i da ga je vježbao i kaznio po
ondašnjijem školskijem odredbama. Kad bi škola dospjela
ušao bi svaki u svoj gragjanski stalež, jedan bi opet
postao djetić, a drugi njegov gospodar, komu bi nosio
knjige i za njime išao. Iza sprave*) već izučeni imali su

') „Dok 8u (iuUrovačka vlastela sama sebe upravljala (ili, kako sto
oni sad govore, za vremena republike) iiijcdua djevojka njihovijeh
kmeta nije mogla otići u službu drugome osim svojega gospodara (na
^ijoj joj je zemlji otac sjedio); ako li bi koja otišla, gospodar je imao
vlast na silu je odouud krenuti i k sebi dotjerati. Tako su gdjekoji
imali po panu kuću djevojaka, i^megju kojijeh su najprije bili razdi-
jeljeni kućevui poslovi, a. p. jedna je samo otvorala vrata (koja su
ondje i sad i danju zatvorena, pa kad ko s polja kucne u njih, djevoj-
ka pogleda kroz prozor ko je, pa povuće za uzicu skakavicu te se
vrata otvore) druga mela sobe, i t. d., a kojima kućevni posao ne bi
zapao, one su prele i spremale ruho za sve njih. Ove djevojke nijesu
imale više plate do po tri dubrovačka dukata (koje u danasnjijem
novcima nije iznosilo punijeh pet ovancika) na godinu, ali je gospogja
bila dužna poslije netvoliko godina svaku spraviti, i kad bi koja u
službu doSla svagda joi se kazalo do koliko će je godina spraviti, ali
prije i 0—12 godina nije to bivalo nikad, a koje su vrlo mlade u
službu dolazile, one su se spravljale tek i poslije 15 godina. Ako bi
djevojka koja makar jedan dan prije odregjenoga roka za spravu go-
spogju svoju ostavila ili bi je gospogja za kakovu veliku krivicu o^e«
rala, nije imala pravo ništa više tražiti do pomenuta tri dukata na
godinu, i gospogja je još imala vlast svući s nje svoje haljine, a dati
joj i\jezine, koje su u početku kad bi koja došla svagda ostavljano.
Kl ona odregjena tri dukata na godinu nijesu djevojkama prije sprave
davana, a ako bi djevojci ko poklonio što u novcu, ona nije smjela
sebi za ono ništa kupiti, nego je novce davala gospogji da joj ostavi;
ako bi joj ko poklonio što od haljina, ona ni to nije smjela obući^
nego je davak gospogji da joj ostavi do sprave, a ona je išla samo
u onijem haljinama što joj da gospogja. Sprava je svagda bivala u
subotu, a u četvrtak bi gospogja poslala apravljmicu (djevojku koja
se ipravlja) svoj svojoj rodbini i prijateljicama i drugaricama te bi ih

Digitized by VjOOQ IC

3- 110 -B

očitovati, Sto žele postati i tada bi jeli zajedno na trpezi
s gospodarima. Ti su se djetići slali ili na more da po-
stanu kapetani pomorski, ili na trgovinu da postanu tr-
govci, ili na dalje nauke da postanu popovi ili fratri. I
dandanas mi poznamo čestitijeh dubrovačkijeh porodica,
čiji su oci ili djedovi bili djetići. Nalazimo i crkovnjaka
većega i maloga reda, koji su u djetinjstvu služili koju

pozvala ua spravu. Došla pozvana gospogja ili ne došla, valjalo je po
svojoj sluzi da pošalje na taujiru ili na kakvome većemu sudu najma-
nje jednu forintu u srebru, pored koie so metne i neranča ili b^rem
jabuka, a kasto i po marama, bljelijeli konaca, platna i što za haljinu.
Stvari ove slale su se u subotu ispred podne i dobro je gospogja pa-
zila što od koje zvaniee dolazi, jer je valialo da joj ona ono sve vrati
kad ona stane djevojku spravljatL I od kuće djevojačke, makar kako
da je siromašna, valjalo je da joj se pošalje ua spravu barem jedan
ili dva koiaj granama od masline lijepo iskićena, s razlićnijem daro-
vima, n. p. pantljikama, maramama, platnom, kolaćimti, pršutama,
kasto i življem jagnjetom. Koševe one nosile su po dvije lijepo obu-
ćene djevojke ; pred njima je išao jedan muškarac udarajući u lijerieu
ili u miješniee, a za njima djevojački najbliži rod. S ovijem koševima
udaralo se preko pijaee, baš ako im pravi ^ut onuda ne bi ni bio, i
to ispred podne kad je najviše ljudi na pijaci; ako je sprava u pred-
gragju, ovi što idu s koševima metali su i puške kad dogju pred
kuću. Kad su zvanioe dolazile u kuću, najprije su se pozdravljale
s gospogjom, po tom su spravljenici čestitali spravu zahvaljujući Bogu
što je ona dočekala taj sretni i veseli dan (koji je ondje bio gotovo
veći od udaje). Što je god ko donosio na spravu kao i djevojačku
platn i ono što joj je ko kad poklonio, te je dala gospogji na ostavu,
i što joj je gospogja onda poklanjala, poregjalo bi se po stolovima, i
kad bi zvanioe dolazile, pokazivala bi im gospogjina kći ili sestra Ili
kakva prijateljiea govoreći n. p. „ovo joj je došlo iz njezina doma,
ovo joj je plata, ovo su joj darovi, ovo joj je darovala gospogja, ovo
njezina sestra" i t. d. Na gdjekojijem spravama metala se na sto
glava od voska, te se u nju novci zabadali. Slugama i sluškinjama
što darove donose davalo se što da piju, n. p. muškarcima rozolije a
ienskinjn limunade, i štogod slatko da založe, pa su onda išli u dra-
gu sobu gdje se sviralo i igralo, i polgravši malo išlo je svako svo-
jim putem, a zvanioe su se častile i k^om. Poslije podne kad se ve6

Digitized by VjOOQ IC

111

vlasteosku kuću. I tako se po selima dubrovatkijem ras-
prostrani kultura i njeka ljepota ponašanja, što se, kako
veli „ Wiener Zeitung" od godine 1826. br. 246.: „ne na-
lazi po drugijem mjestima Dalmacije". Kad bi djetić bio
pravoslavne crkve, Hercegovac — piše Crijević — ostao
bi isto pravoslavan, samo bi valjalo da ide svaku nedje-
lju na misu u katoličku crkvu, gdje bi se Bogu molio
po svome obredu.

Igre su bile, voditi kolo igrajući, peti se uz Ijenku
nasagjenu, pa ko bi do vrha došao zadobio bi kesu punu
novaca. Uz poklade u privatnijem kućama bili su bali, jer
nije bilo ni kavalkina, ni veljuna, ni kafana. Znanci i

mislilo da su darovi sa svija strana prispjeli, dozvali bi spravljeuica
iz drugo sobe, pa bi jedan za to odregjeni čovjek pred gospogjom
od doma i pred zvanicama izbrojio sve novce i ostale stvari i kazao
bi spravljenici da je to njezino, onda bi ona klekla pred gospogju
koja je sjedila na stolioi, i molila bi je za oproštenje i za blagoslov,
i ona bi blagoslovila i pokropila vodicom i nju i novce I sve stvai'i;
po tom bi djevojka ustala i poljubivši u ruku i svoju gospogju i ostale
sve otišla opet u drugu sobu g«ije se igra, 1 s tijera je sprava već
svršena, samo bi mladež ostala još da se proveseli. Oni što su došU
s koševima od djevojačke kuće ostali bi te noćili, i spravljenica je
bila dužila kupiti im za jelo kakvog:^ smoka, n. p. ribe ili mesa, a
ostalo se davalo iz kuće. Kad bi bilo u netljelju u jutru, oni bi se
vratili opet onako kao što su i došli. Na ovijem spravama kažu da
se je moglo skupiti za djevojku od 150 do 200 forinti u novcu osim
ostalijeh stvari. Spravljenica poslije sprave mogla je ići u službu kome
joj je volja, a mogla se pogoditi da služi i u napredak ondje gdje je
i bila, a gdjekoje su ostale te služile opet na spravu, ali se do ove
nije služilo dugo kao do prve, nego najviše 5—6 godina, a pored toga
imala je i plate po 10 — 15 forinti na godiuu, ali od toga valjalo je
da se i odijeva. Ovako su na spravu najviše služUe kmetice kod vla-
stele, ali su služile i druge djevojke kako kod vlastele tako i kod
pučana. Ondje su kasto i momci služili na spravu, ali oni nijesu ono-
liko dobijali koliko djevojke, nego su im davali samo lijepe haljine i
blagoslov. I zanatlije su spravljale svoje šegrte, kojima su osim novi-
jeh haljina i blagoslova davali i sav alat od svoga zanata." (Vukov
BjeČnik nz riječ sprava).

Digitized by VjOOQ IC

S* 113 -B

kućni prijatelji pozivali su se na te bale, pa i sami po-
povi. Taka moralnost i počitovanje prema svećenstvu bilo
je ukorijenjeno u narodu (,,Forza morale prodotta dal
sistema del govemo" piše Appendini) da bi popa jednako
poštovali i kada bi gdjegod privatno balao. Stara .čeljad
već izumrla pripovijedala su nam, da se ovi ne bi sa-
blaznili, kad bi pop došao na sijelo s čibukom u ruci, a
u privatnijem kućama vigjao bi se po koji pop, i isti
vikar dubrovačke biskupije, da udara uz vijolin preko
bala. Sad kada je demoralizacija već svakoga zahvatila,
pop treba da se zatvori i da se samo u crkvi ukaže.
Ako se izvan crkovnijeh dveri samo uprti u kakav gra-
gjanski čin i posao, on još više jari opću demoralizaciju.')
Sve je bio moral. „Quid leges sine moribus vanae
proficiunt?" recimo s Horacijom. Sloboda morala držala
se je prvo sa stavnošću starinskijeh običaja, drugo s kla-
sicizmom u književnosti. Vidjeli smo kako su se opirali
episkopima i saboru tridentskome u pogledu crkovnijeh
inovacija. Ta se je strogost protezala do domaćijeh na-
vada. Luksus u odijelu i u kutnjem namještaju znao se
je, koji ima da bude u vlasteoskoj a koji u pučkoj kući.
Ni jedan ni drugi red nije smio to prekoračiti. U Senatu
jednom ostrigoše nožicama plašt i togu Tuberonu, glaso-
vitome Crijeviću, s toga jer je to bilo po stranom kroju.
Tuberon razjaren toga radi, zakalugjeri se. Kako piše
Engel, to se je isto dogodilo i nekome Kabogi. Ovaj postade
krvni neprijatelj svoje domovine, te je jednom doveo
čete gusara protiva Dubrovnika. Senat zapovjedi da neki
liječnik Đadić nema biti potpomožen novčano od repu-
blike, kad je učio Ijekarstvo u Italiji s toga, što je bio

') Jedan današnji pisae, sve drugo nego miBtik, piše: „U dan da-
našnji pod Bvakijem nebom i bio kojemudrago stranke, pop ne smije
imati ništa alobodno nego svoje moždani, da trpi još više, ako hode
da bude pošten i da sijedi pravu moralu. "^

Digitized by VjOOQ IC

5- 113 S

zabacio vlasulju (perucca) i perčin (codino). Jedna stara
davna od vlasteoske kuće pripovijedala nam je, da je
otac poslao u manastir, jer je kod nje bio naSao ljubav-
no pismo nekog mladića, koji nije bio vlastelin. NikSa
Gradić u svojoj komediji „Spravljenici" meće u usta ne-
kom ocu da sinu govori:

Ko te je naaiio

Da je tvoje očiiutvo ? Da s i\jime
Ti po volji možeš odregjivat?
Eo ti reče, da i ti pripadaš
Sebi Bamom?

Ništa, ništa

Svoga nemaš, ti si vlatnoit moja.

Pa ja isti, kd draga vlastela

Veličanstva Dubrovnika svi smo

Robovi (Čin DL prizor V.)

^ ^ >

Digitized by VjOOQ IC

C. KLASICIZAM.

0, diči Be, điini gnde!
ImftS zft Sto, imAŠ kime.
(»Dabrovnibi«' od Nikole I.)

Slikao je jednom u Vatikanu neki mladić Nijemac
vježbajući se na Rafailovijem slikama. Obično bi tuda
prolazio papa Pio VI., čovjek u velike odan i ljubite^
umjetnosti, u čemu je mnogo vješt bio, i koji je govorio,
da, kad bi nestalo hrama sv. Petra u Rimu, mogao bi se
opet po današnjijem umjetnostima drugi podići, ali nikako
hram Sv. Marka u Mlecima. Taj papa dakle, prolazeći
mimo tog mladića, često bi se s njim razgovarao. Jednom
mu reče, da će narediti da ga povedu po svijem hramo-
vima u Rimu, da se savršenije izuči. „To ne može uči-
niti Tvoja Svetost, odgovori mladić, jer ja nijesam vjere
rimokatoličke^. — Papa ga tada pomilova i kucnu po
ramenu govoreći mu: „Moj sinko, ti si još nedozrio, ali
vremenom ćeš obaznati, da svi umjetnici i književnici na
svijetu nemaju nego jedan isti vjeronauk."

Kad je papa Ivan XXn. u 14. vijeku hotio da ras-
popi Petrarku radi Ijubavnijeh njegovijeh pjesama, ovaj
mu pjesnik poruči, da pričeka dokle isturi još 50 pje-
sama Lauri, da tako dovrši, kako se kaže, „đ eorgo
del dditto^. U Rimu nije nikada oskudijevalo književne
i pametne čeljadi, te se ovi odmah staviše što hoće da

Digitized by VjOOQ IC

ah 116 -G

dokaže Petrarka s knjigom „n Ganzoniere^. I sam se
papa stavi, da ta Lam*a nije drugo nego simbol vječita
bića Ljepote in genere^ i da on pjeva tri različita vre-
mena, ili tri položaja, u kojijem se čovjek može naći
prema ljepoti, biva da je želi, da je ima i da je gubi,
te da je traži na drugome vrhunaravnome svijetu, težeći
tako za vrhunaravnosti. I Petrarka osta pri svome ka-
nonikatu.

Prije nego se upustimo u dubrovački klasicizam u
književnosti, red je da se osvrnemo na značaj klasicizma
uopće, biva u čemu se on sastoji. I ako ova razlaganja
nijesu za svakoga, mi ćemo se dotaći samo onoga, stoje
glavnije, jer da se protumači i dokazima potkrijepi, što je
taj klasicizam, htjela bi se čitava knjiga od hoc. Ta sve,
što smo do sada napisali o dubrovačkoj književnosti, ne
može učiniti nikakav utjecaj na veći dio čitatelja, jer
„razorna moć vremena", kako veli jedan spisatelj, učinila
je da se izgubi i uspomena na sve ove stvari. Toga se
nije sjetio ni Taćit, koji je rekao: „I zaboravili bi, kad
bi mogli i kad bi lo u našoj vlasti". Po svoj prilici
nije mu došla na pamet rečena „moć vremena". Mi pi-
šemo za sebe i za ono pet^šest, koji za života izbjegoše
slučajno toj sili, pa još žive, te sa mnom mogu ponavljati
često riječi Tita Livija: „Ja zabavljajući se ovijem, ne-
kako malo i za koji trenutak zaboravljam u čemu smo."

Da je Bog izrazio sama sebe u stvoru, to je pra-
stara ideja naroda, ideja više ili manje pokvarena. Po-
kvarena je ideja, kad činiš Bogu, da treba da se izrazi,
i tald je stari Brahmanizam, od kojega poslije dogje Bu-
dizam. A to drugo nije nego čist panteizam. Ako pak
postaviš vječitu materiju i da njom Bog uregjuje, da se
izrazi, tad je dualizam, na kojemu se naslanja sva knji-
ževnost grčka i latinska. Oni svi bogovi grčki i latinski
mjesu drugo nego vječite božanstvene ideje izražene u

Digitized by VjOOQ IC

117

materiji i preko materije takogjer vjekovite. Pofitovati
toga ili onoga boga nije drugo nego poštovati jedno isto
samo božanstvo, koje se prikazuje pod različitijem obli-
cima skalupljenijem od Boga jednoga u materiji. Tako
uči škola neo-platonska, koja se podiže u početku ši-
renja hrišćanskoga zakona, da bi tako spasla kojekakvu
istinitost, koja se nahodi u poganstvu grčko-latinskome.
Ta škola imade neki upliv i na neke svete oce grčke
crkve, kao na Justina, Origena i ost To bi sve dobro
bilo, mi hrišćani odgovaramo, ali kod njih materija je
vjekovita kao i Bog, dakle ima imati prvašnju formu
svoju, takogjer vjekovitu, koju ne bi mogao ni Bog pro-
mijeniti. Odatle izlazi „udes" fatum^ biva, vječiti po-
trebiti skroj materije, kojemu je podložan isti Jupitar.
Ona je osnovpi uzrok zla. Tumačenje tijeh filosofskijeh
načela postade u tajnijem školama, koje su se zvale kod
Grka „mysteria" a najviše u Samotraćiji od učenika
Orfeja, Lina i ostalijeh pjesnika gnostičkijeh, iz čije na-
uke crpe svaka škola pitagorička a poslije i sam Platon.
U Hesiodu i u Homeru već se ova načela nahode po-
kvarena.

Prijedmeti dakle materijalni i čini materije (u ovu
spada i čovjek u pogledu svojijeh ćutnja i tijela) jesu
simboli, kojijem se objavljuje Istinitost, Dobrota i Lje-
pota, koje sopstveno i izvorno bivaju u Bogu. (Trojstvo
metafizično u jedinstvu Apsolutnoga).

Klasicizam grčko-latinski idealizuje svaku materijal-
nost. U njemu je sve ideja, sve duh, icveOjAa a ne t}wxi4-
Razlika se izmegju ovijeh dviju riječi najbolje očituje u
poslanicama Sv. Pavla, koje su napisane u grčkom jeziku,
a ne mogu se razlikovati ni u latinskoj vulgati, pa ni
u nijednom drugom prijevodu.

No Istinito, Dobro, Lijepo i ako kažu tri svojstva
potrebita Apsolutnoga, imaju ipak megju sobom jedan razred

Digitized by VjOOQ IC

118

logički, neprokrčljivi. Istina ragja Dobro, iz Istine i Dobra
izlazi Ljepota. Ljepota i svaki njezin izraz, što se čini
od čovjeka preko umjetnosti svake i književnosti, ima u
hrišćanstvu primati pravila ona, koja daje objavljena
Istinitost i Dobro. Iz početka crkva je odbacala klasici-
zam grčko-latinski, jer nije još sasvijem bila ustanovila
istinitost i vas moral, što izlazi iz Evangjelja. Po tome
se tumače neki požari učinjeni od hrišćana, u knjižnici
u Aleksandriji i progonstva proti klasicizmu Sv. Grgura
pape i ostalijeh crkovnijeh otaca.

Grci, sve što je zla u nagonima materije uopće a u
čovjeku osobito, sve su obožavali. Grci su bili dakle na-
rod optimističan per exceUentiam. Gothe je rekao to ova-
ko: „Megju svijem narodima, koji sanjaju ovaj san života,
nikome se bolje nije snjelo što Grcima". Ali kad se je
hrišćanstvo razvilo i kad je crkva ustanovljena kao čuva-
rica istinitosti i moralnosti objavljene, za što ne uzeti
taj klasicizam i sve mite, kao simbole, s kojijem se po
Ljepoti izrazuje Istinitost i Dobro. Del Castro piše: „Po-
vjesna filozofija, toliko potrebna u općoj pokvarenosti
rimskoj, a za njom hrišćanstvo obilježivši svoju granicu
prema umjetnosti i književnosti učvrsti teoriju o Idealnoj
Ljepoti nazvanoj klasičnoj." *) I baš je tako. Članak vjere hri-
šćanske jest, da je Bog stvorio u dobroti i znB,nosti, da ima
promisao, da ima utjecaj Boga na sva djela dobra (gra-
tia actualis). Ovo dakle sa drugijem teorijama i formama
nekako je u suglasju sa spisima i djelima klasičkijem.
Svuda u spisima grčkijem i latinskijem vrhunaravnost
djeluje s naravnošću; bogovi u Olimpu čine odluke, a
junaci ih vrše na zemlji. Taj klasicizam prikazuje prirod-

') „La filosofia storioa, tanto necessaria nella eormzione universale
dl Borna, e poi 11 cristlanesimo avenđo applicato la sua linea di đe-
maroazione aUa prodnzione delle arti e delle lettere fisso la teoria del
Bello Idoale deito classieo" (Teoria del Bello).

Digitized by VjOOQ IC

S^ 119 -B

ne sile i čovječanstvo, a u jedno na njih božanstveni
upliv. Brda, položaj jednog polja, jedne rijeke, jedna
plodna zemlja, sve to proističe od Jupitra u svezi s ko-
jekakvom ninfom. A ninfe drugo nijesu za nas nego prve
podobnosti — recimo ovako — temeljne ćudi prijedmeta
materijalnijeh i strana različitijeh dijela stvoreiya. Zašto
ne uzeti sve to kao poetski simbol hrišćanske istinitosti
u poeziji i u umjetnostima? I to je crkva učinila. Kad
je divljaštvo u srednje doba Evropom zavladalo, što su
bili manastiri?' Tvornice da se radi, da se čuva, da se
dava na vidjelo klasicizam. U tome je Evropa dužna
crkvi. To se ne da poreći. Književna povjest bilježi nam
dva crkovnjaka, koji su pretjerali ovu istinu, biva glaso-
viti jezuvit Ivan Arduin i otac Joakim Ventura. Prvi
dogje do take sanjarije, da je sve starodavne latinske
spise odbacio kao apokrifne, kao izumljene od kalugjerfi.
XIII. vijeka, samo ne Cicerona, prirodoslovlje Plinija,
georgike Virgilija, satire i poslanice Horacija. A Ventura
naprotiv u ovome vijeku odbaca vas klasicizam i voli
himne crkovne i pjesme u časlovcu popovskome, nego
Pindara i Horacija, razgovore duhovne Sv. Ambrozija nego
razgovore Cicerona i Kvintilijana. Ove apsurde književnici,
i crkovioi i svjetski, jednoglasno odbacuju, te jezuviti usi-
lovaše Arduina da se poreče.

I čovjek izrazuje svoje ideje po estetskijem opra-
vama slikarstvom, kiparstvom, arhitekturom, okretom svo-
ga tijela (igra, mimika), pjevanjem, muzikom, a naj-
više pak svojijem ponašanjem i svojijem običajima i
svojijem jezikom narodnijem, što sve treba da uvijek
uglagjuje, da što savršenije bude. Nauka o lijepom po-
našanju zove se uopće „Galateo'^. Đella Časa piše, da se
tako zove, jer da je srednjijeh vremena bio baš na dvoru
vojvoda od Verone neki dvoranin, imenom Galateo, naj-
izvrsniji čovjek u Italiji radi lijepa ponašanja svoga pra-

Digitized by yjOOQlC

3- 120 -e

ma svakome. Od njega ta strana estetike uze i ime:
„Galateo nije dakle, i ne bi imao biti, nego udžbenik o
dobroti," ') Običaji narodni i jezik narodni najmoćnija su
oružja, da se ljepota idej& izrazi, pošto niti ideja može
stati bez riječi, niti riječ bez ikakve ideje. Progoneći
jedan narod^ da zaboravi svoje običaje i svoj jezik, gri-
ješi se ne samo protiv moralnosti, nego još i protiv
estetici; upravo to je pokriveno divljaštvo. Jer svaki na-
rod i svaki jezik sadrži u sebi raznolike estetične for-
me, koje nema drugi narod ili jezik pav bio i pitomiji.
Ovdje leži uzrok neuspjehu prijevoda. Hajde ti prevedi
na latinski ep Mažuranićev ili na naš jezik Horacija!
Megju jezicima, koji do vrhunca prikazuju savršenost, da
se ljepota izrazi, jesu grčki i latinski. Njihovijem uzo-
rima treba da se svak podloži:

VoB eiemplaria grftecft
Nootmiift versftte manu, versate diorna

pripijevao je Horacij svojijem Rimljanima, a oni su već
bili u ono doba sve grčke elemente popili, tako da se
Juvenal tužio, da nema već latinske narodnosti u Rimu,
već da je sve grčko. Dositej Obradović, srpski filosof,
takogjer piše: „Gdje nema latinskoga jezika, tu nema ni
života". Imao je dakle razlog Pio VI. kad je rekao ono-
me mladiću, da umjetnici i književnici, svi koliko ih je
na svijetu, imaju jedan isti vjeronauk, biva, idealizovati
materijalnost, činiti da se osjeti, da ima nešto vrhuna-
ravno, što utječe na naravnost. Za to umjetnost i knji-
ževnost svaka veli se da popravlja prirodu. Za to stari
Stay mladoga Kunića nije htio nikada da pohvali, dokle
nije rukom tegnuo, da je sve izvore grčke proučio. Kako
ne ćeš, kad ova dva jezika jednom riječi izgovaraju i ono

*) „II Galateo non h daDque, e non dovrebbe essere, che il ceri-
momale đella bontl** (Della CaBa).

Digitized by VjOOQ IC

121

što je dobro i što je lijepo? Belltis po Apianu ishodi od
honellm. Lađa, Venus, tako je nazvana quia venit, jer
ulazi u svakome činu i prijedmetu po Ciceronu. Venus
kod Grka nije ni nebeska boginja, ako nije praćena od
Harita (Milija), megju kojijem je prva „Eufrosine", čista
pamet. Spartanci, najsuroviji megju Grcima, piše Plutarah,
običnu molitvu božanstvu ovako su predavali: „Bože, sa
svijem što je dobro združi ljepotu 1" Sokrat videći svoga
učenika Esenokrata veoma pametna ali neotesana i prem
đivljana u činima, reče mu: „Ksenokrate, prije nego poč-
neš učiti mudroslovlje, žrtvuj i ostalijem Haritama". Du-
brovčani jedini megju Slavenima govore: „lijepo" mjesto
reći: „dobro". „Lijepo si učinio, lijepo si rekao" mješte:
„dobro."

„Ah da bi bilo poučavanje grčke i latinske književ-
nosti vazda osnova svake visoke obrazovanosti!" Ovu je
izreku veliki njemački pjesnik Gottie izrekao u početku
ovoga vijeka. Ali i G5the-ova želja i ona izreka Pija VL
onome mladome slikaru danas su bez ikakva značaja.
Veliki se prevrat dogodio u Evropi u politici, u pona-
šanju gragjanskog i ličnog života, te i u književnosti.
Klasicizam ustupi mjesto romantićizmu. Prvi je poticao
na idealnost, na vjeru i vrhunaraviiost in genere^ a ro-
mantićizam sada ustupi mjesto sentimentalizmu. Književ-
nici i umjetnici nemaju već jedan isti vjeronauk, biva,
ne bude, ne potiču na vrhunaravnost i na slobodu uzetu
u svome pravome smislu, već na neki naturalizam, koji
upravo nije drugo nego materijalizam, ili ateizam, koji
se vješto taji; latet serpens in herba. Ne nukaju već na
slobodu, no na opću moralnu raspuštenost Ako klasici-
zam nije drugo nego idealizovanje materije, kako smo
rekli, romantićizam naprotiv nije drugo nego materijali-
zovanje ideje. Opširnije ćemo o tome govoriti kad dogjemo
svojijem razlaganjem do književnosti našijeh vremena.

Digitized by VjOOQ IC

3- 122 -S

Iza pada političke slobode nalazimo samo, da se
ta književnost docna uvukla u Dubrovnik. Može se reći,
da je jučer klasicizam ovdje umro, a nije još sasvijem
po ostaloj uljugjenoj Evropi, ali već umire. Kako je slo-
boda i vjera in genere megju Grcima i Latinima dala
uzgoj klasicizmu, tako je i klasicizam gojio i tovio vjeru
i slobodu.

Genij, koji izrazuje idealne ljepote, jest slobodan
on ne će da mu se zapovijeda, niti on hoće da zapovije-
da. Odveć duboko reče Bismarck, glasoviti političar naši-
jeh dana, ako je istina da je on to rekao: „Kroz knji-
ževnost grčku i latinsku vrijedi proći za jedan čas, ali
treba je odmah zaboraviti". I baš se sad uči uopće tako,
da svaki mladić, koji škole svrši, do čuda zaboravi kla-
sične jezike. Ja u današnje dane ne vidjeh mladića, da
čita grčke ili latinske spisatelje. Odbaca ih, jer govori
da ih ne razumije, koliko ni sanskrt. Po školama još se
uče ta dva jezika, ali takovijem metodom, da uzbugjuju
mržnju a ne zanos. Predavaju se sa strane filologije, a
ne estetike i filozofije, o kojima učitelj, ma koliko vri-
jedan bio, ne smije ni pisnuti. Ovo je učenje sada
kao koji mu drago obred, koji napominje što je prije
bilo, a ne što jest, i koji se materijalno ili mehanički
izvršuje.

Neka stidljivost ne da, da se u jedan put pometne
klasicizam, nego malo po malo, jer još ima po Evropi
velikijeh naučnjaka, a najviše u Njemačkoj, koji se njime
bave. Spisatelji humoristični, kad upravljaju satiru naši-
jem vremenima, najprije ti spomenu opadanje klasicizma.
Byron u svome „Don Juan" piše, da Don Juan, koji je
simbol raspuštenosti ovoga vijeka, nije učio latinski, jer
mu majka, uzor licemjerstva, nije davala da mu se moral
kvari. A PušMn, veliki ruski pjesnik, piše: „Latinski je
jezik ostario, svi mi smo učili nešto malo tog jezika; on

Digitized by VjOOQ IC

a- 123 -B

(biva njegov Evgenij, prototip raspuštenosti današnje, kao
Bjronov Don Juan) znagjaše toliko taj jezik, da izvali
jedno vale na dnu pisma, ili da rastumači jedan epigraf".
Ova uljugjenost u klasicizmu u Dubrovniku uprav
sasvijem prestade, kad u našijem danima pomriješe Luko
Diego Sorkočević, Vlaho Getaldić, Niko Pucić, Niko Ve-
liki Pucić, Lukša Gučetić i Nikša Gradić. Gradiću
može se ovdje ponoviti epigram, koji je bio štampan
prigodom njegove smrti:

NuDc superesse scias nullum. Ergo siste fremendo:
Ossa jaceut hic ejus, qui ultimus exiitit horom.

Lukša Gučetić i ako nije ništa napisao, bio je
žarki ljubitelj latinske knjige, i kao diplomat austrijski
veličao je dubrovačku književnost po evropskijem dvoro-
vima. Horacija bi svaku godinu jednom pročitao, i sve
tako do smrti. Tako je i pop Kazali, naš pjesnik, svaku
godinu pročitao Taćita, a Luka Sorkočević Lukrecija.

Niko Veliki Pucić jedan je od pošljednjijeh na-
učnjaka. I ako bijaše izučen u svakoj struci književnosti,
kao što svjedoče i mnogi književnici dalmatinski, nije
nikada ništa napisao. To nas sjeća na nekoga rimskoga
naučnjaka, o kojemu piše sv. Avgustin, da je bio naj-
učeniji čovjek svoga doba, i kojemu se za ime ne zna.
Ja sam mnogo godina općio s Nikom Velikijem, te od
njega naučio sve što znam. Ovaj čovjek tumačio je Plau-
ta, Taćita, Livija^ Horacija, poznavao je sve filosofske
sisteme, a u bogoslovje se razumijevao više nego ijedan
suvremeni svjetski književnik. Spomenuta njemačka spi-
sateljica Điiringsfeld napisala je o njemu roman s natpi-
som „Niko Veliki".

Vlaho Getaldić i na samrtnoj postelji pisao je
latinskijeh stihova. Luko Sorkočević toliko je bio vješt
u tome, da ih je večerom u ljekarnici pok. Rafa Šarića sa-

Digitized by VjOOQ IC

a- 124 -B

stavljao i u pero kazivao. Ova je ljekarnica u posljednja
vremena bila upravo akademija zadnjijeh dubrovačkijeh
književnika. Mi se spominjemo u našoj mladosti tijeh
književnika, te smo ih slušali kako na izust izgovaraju
čitavijeh komada iz Virgila, Horaca, Oviđa i Lukrecija,
pa i popova i liječnika, koji bi deklamovali na pamet
klasičnijeh komada na veliko naše udivljenje. Ja znam i
svojijeh ufcidruga, koji su već izumrli, koje bih našao do-
ma u vrijeme školskijeh praznika da čitaju Platona i
Ksenofonta u originalu, i da pišu latinskijeh stihova. Me-
gju ovijem spominjem Frana Grgurevića. Još držim je-
dan rukopis pun njegovijeh latinskijeh epigrama, koji mi
na dar posla s laskavijem latinskijem pristupom koji po-
činje: „Nimium tuum ingenium" i ost.

Kako se je u Dubrovniku učilo od davnijeh davni-
na i koji su se učitelji dobavljali za grčki i latinski kla-
sicizam, mi ne ćemo ovdje navoditi. Upućujemo čitatelje na
spise „0 dubrovačkoj pedagogiji", što izdade u „Slovincu"
Vićencij Adamović, naš sugragjanin, čovjek u velike
zaslužan u raspravama dubrovačkijeh starina i žarki do-
morodac, čije zasluge uvažava naše gragjanstvo.

Megju velikijem tugjincima, koji predavahu klasi-
cizam u posljednja vremena jesu Urban i Fra no Ap-
pendini, Rosani i Lampredi, piaristi; ovoga posljed-
njega i Leopardi spominje u svojijem privatnijem posla-
nicama, gdje govori: „Non so, cosa sia di Lampredi, di-
cono che egli dotto fra i letterati nostri italiani si trovi
a Ragusa, e che ivi sia colto da apoplessia." Kad umrije
mnogi oplakaše u pjesmi njegovu smrt, megju kojijem
N. Andrović u grčkijem stihovima.

Ferić, Zamanja, Radelja, kanonici, bili su uzor
klasicizma a uz ove i Rastić, Kersa, Galjuf, Baro
Bettera, dva brata Stulića, Betondić i Vendramini.
Ti latinisti u književnosti mogu stati u prvome redu.

Digitized by VjOOQ IC

5* 12S ^e

Rado Radelja, kanonik, bio je uzor učenosti i onoga Sto
Francuzi kažu ^bel-esprit^. Rastić i Zamanja, njegovi su*
vremenici, zovu ga: „Dulcis Radelja."

Zamanja, kad izda svoje spise, reče: „Najveća je
moja briga da tebi, o Radelja, omile^:

Impense hoo, Raphael, Deos rogunns
Ut Mo noster, ubi palam per ora
Vulgi inoedere coeperit, Ubellm
Tibi praaoipue plaeere posiii

Po ovome dakle možemo prosuditi, što je imao biti taj
kanonik Radelja!

Appendini spominje nekog mladića Vićencija Torre,
koga Lovro Giromella, vidar iz Karare a u Dubrovniku
nastanjen, posla na svoje troškove da uči Ijekarstvo. Ta-
kogjer i Miha Grgurevića liječnika, koga zove:

Miohael Phoebi, Pieridumq!i6 deoiu.

Tako isto i nekoga Gjura Vuškovića, s pjesmom:

Meme ergo aeternum linguis, jncunde Georgi! itd.

Rastić opet spominje Vendramina ovako:

Vendramine ego aio tuum libenter
Noinen iuserui inclyta, herole! uomen
Laade perpetuo in meis libellis,

0ptimiqu6 toomn sodalM
Salatić, atgue Talierauus
Nec uon Eipri6 perenne in aevmn.

Takogjer i Toma Kersu, o kojemu veli: „Da te nijesam
vidio svojijem očima, da pišeš, ne bih vjerovao, da je
latinski jezik u ovo doba mogao dati ovakove spise:

Non hoc tempore nata credidissem.

I Antuna, sina Luke Sorkočevića, čiju vještinu u muzici
i u latinskoj pjesmi hvali pjesmama faleućinskijem. Luka

Stulića nazivlje:

diserte StaUi
Atqiie idem optim« ApoUinii MMrdof,

Digitized by VjOOQ IC

126

biva, tt latinskijem i italijanskijem pjesmama. Drugovdje
opet pita Rastić svoju pjesmu: ,,A kome ćeš sada već
omiljeti? Sada je spao broj književnika. Tješi se, da ima
još Hidža, Betondić i Baro Betera; dosta je da te om
prime, i da se s tobom naslagjuju":

Est Higja doctoB....... eet egregiiu Betten

Et BetonđioB aeer.

Fra Sabo Slade izreče jednom u senatu: potestur (može
se). Glagol posse (moći) po gramatici ne može imati
pasiv. Nastade žamor megju senatorima i opći smijeh.
Slade nastavi svoj govor. Poslije iznese senatorima do-
kaza, sve što je znao, iz latinskijeh spisatelja, koji su
upotrebljavali ovaku izreku, da su oni začugjeni i stidni
ostali.

Zamanji ne ćemo govoriti. Leopardi i Tommaseo
sa svojijem djelima najbolji su svjedoci, da je Zamanja
bio uzor klasicizma svijeh vremena. Opazićemo, da nje-
gove „Notae ad Teocritum, Moschum et Bionem" i još
neke druge rukopise ponese neki engleski književnik, koji
dogje u Dubrovnik. Možemo ovdje nadodati, da, kad se
Zamanja rodio, krstio ga je njegov stric po materi
Serafin Crijević, domenikanac, povjesničar dubrovački. Pri-
jatelji čestitkama i usklicima željahu dobru sreću u
književnosti djetetu, pa i slavu, koju je već imao njegov
stric. I to se je zbilo. Tako se nešto slično dogodilo i
sadašnjem srpskom pjesniku Zmaju Jovanu Jovanoviću. Pri-
povijeda se, da, kad je bio još dijete, slučajno dogje u
kuću roditelja mu stari pjesnik Milutinović. Ovaj zaiska,
da vidi dijete, i pošto mu ga ukazaše, Milutinović reče:
„Dao Bog i dobra sreća, da ovo dijete ne bude ništa
drugo nego dobar pjesnik u narodu.^'

Faustin Galjuf, koji je

Sorte Baig^uniu, vita ItaluB, ore Lstiniu

Digitized by VjOOQ IC

127

kako on piše, biva, slučajno Dubrovčanin, životom Itali-
janac a jezikom Latinin, zadivi Italiju svojijem stiho-
vima, koje bi sastavljao ex abrupto na putu pred kakvi-
jem prijedmetom dostojnijem pažnje. Tako na primjer, kad
je prohodio kroz Femey, opazi malen hram a na njemu
natpis, da ga je Voltaire podigao, te reče:

EreiisM Deo iemplum Volterriug oniim
Dioitar! Heu! mulibiii quot oeeidere suis!

biva: Voltaire je podigao ovaj jedan hram! Eh koliko je
božijih hramova palo od njegovijeh ruka! — A kad vi-
dje gtob glasovitog Kanove, na kojemu ne bješe njegov
kip, kliknu:

CanoTae turnulo statua ost data nolla. Qui8 ausit?

biva: A ko smije Kanovu naslikati? — U Genovi proho-
deći ispred kipa Hristofora Kolomba napisa:

UnuB erat mundna. Duo Bint alt ill e.^uere.
biva: Bio ja Jpflan Avijpf NpIt hnHn f^vfl nn rft^ft^ i falrn

lii^^— Glasoviti Curier reče Galjufu, da Montesquieu-a
niko ne može premašiti, jer je on u dva francuska stiha
boga Eupida (Ljelja) opisao: „Ko god si, evo tvoga go-
spodara, ili jest, ili je bio, ili će biti", (to jest, da svaki
čovjek ili jest, ili je bio, ili će biti podložan ljubavi).
Galjuf odmah odgovori da se sve to može izreći jednijem
stihom latinskijem:

Qni8qui8 es, en Dominuml Tališ fuit, aut erit, aut esi

Ligurske novine godine 1819. pisale su ovo: „Gagliuffi
uomo, se lo porti in pače Ragusa, vogliam dire h tutto
nostro ciofe d'Italia, e chiunque ha letto Cicerone pro
Archia ne lo concedera di leggieri." Luko StuUć, njegov
glavni prijatelj, kad umrije Galjuf, napisa, da tom smrću
prestade svaka njegova ljubav prama domovini, jer je
umro i Dubrovnik:

Tota Ba^sino plena est mea pagina Inotu.

Digitized by VjOOQIC

a« 128 -B

On je znao koliko je Galjuf vrijedio. Stay u neko doba
uprav umr^e. Velimo „uprav", jer se je bio raznio glas
po Evropi da je umro, a još je bio živ, te Engleska po-
diže mu spomenik u Westminsteru, držeći ga za mrtva.
Kad umrije poslije i Kunić, Galjuf o smrti ove dvojice
u elegiji reče: „Neka Dubrovnik spominje vazda i mene,
koji ih plačem, kad njih dva spomenem":

fremet alma Rh»guM tumultn
Et fleti et flentis nomen ubique sonet

Jezik latinski u doba renesanse toliko se je bio
raširio, da je po Evropi u nekijem djelima dostigao i pre-
stigao gdjegod zlatnu epohu Augustovu. To dokazuje naj-
bolje knjiga, kojoj je natpis: De elegantia latitMe lin-
guae, knjiga odveć rijetka i o dveć pomoffl'afska za na ša
„skladna" vremena. A i grčki jezik, i ako u posljednje
doba nije bio učen koliko latinski, nahodi u Dubrovniku
velikijeh svojijeh obožavatelja. U stara vremena nalazimo
Miha Menčetića, koji imaše laureu u grčkom jeziku;
Sava Zamanju grčkoga pjesnika, Dama Benešu i sina mu
Mata, koji prevede Aristotela, čiji rukopisi izginuše za
trešnje, i Jakoba Bunića. Hrizostom Kalvin, kalugjer na
Mljetu, dogje iz Italije i učini glasovitijeh učenika u grč-
kome, a to Hrizostoma Ranjinu, Vasilija Gradića i Iva
Gjorgjića, kalugjere. Gjorgjić izreče pred papom bogo-
slovski govor na grčkom jeziku. Učenici Gjorgjićevi bi-
jahu Komelij Franceschi i Benedikt Menčetić. U naša se
je vremena proslavio Džono Rastić, ali pošto pročita Za-
manjin prijevod Teokrita, padoše mu krila, da štogod i
on prevede s grčkoga. Antologija grčka bi odavna pre-
vedena na latinski jezik nešto od Kunića, nešto od Stay-a
i ostalijeh, otkle je opet na slovinski prevedoše Betondić
i Hldža. Odvojiše u grčkom klasicizmu još Andrović Niko
i Antun Sodmja, koji potječe od fjorentinske porodice
Soderini, č\ji gonfialonijer, kako rekosmo, pobježe iz Fjo-

Digitized by VjOOQ IC

3* 139 -B

rencije u Dubrovnik. Grčku antologiju prevede i na itali-
janski svukoliku liječnik Miho Dadić, koga i mi poznamo.
Rukopis se nalazi u nekoga staroga dubrovačkoga popa.

Klasične knjige imale su i u neMJem ženama svo-
j ijeh gojiteljic a. Glasovita Cvijeta Zuzerić, naučila je la- l/
tinski klasicizam od Gjule i Nade Bunićeve i od Ma-
rije Gundulićeve. Marija Ranjina poučavala je svoju dje-
cu u Konavlima. Fortis i hrvatski književnik Eukuljević
divili su se, kad su ugledali na Trstenome Mariju Fa-
čendu, koja učaše svoju djecu u italijanskijem i la-
tinskijem knjigama. Još u naše djetinjstvo mi smo slušali
neke gospogje da zbore o istoriji i p književnosti, a u
isto_dobaj;a:elfi-^u.YUXlu. Ja znam jednu (Marija Stuli-
ćeva), koja mi je popravljala pogreške u istoriji, tačno
mi nabrajala godine istorije srednjijeh vremena, s ku-
djeljom u ruci. Takogjer poznam drugu staru dubrovačku
gospogju (Jelena Ranjina), koja se je dopisivala na la-
tinskom jeziku sa svojijem mužem, koji je botuvio u
Beču.')

Na italijanskom jeziku takogjer izagje mnogo spisa
od različitijeh Dubrovčana, kao na primjer, U semo pre-
dominante alla ragione od Marina Bobalića, stari ita-
lijanski spis, o kojemu govori Appendini. Ne govorimo o
spisima diplomatskijem na italijanskom jeziku, izvrsno
napisanijem od Dubrovčana, koji su bili tajnici i doglav-
nici raznijeh vladara, i nahode se po evropskijem arhi-
vima, kao na primjer Frana Zuzerića, Cvijetina brata,
koji je bio doglavnik Urbana VIII.; Vinćencija Bratulića

■) Kike Gačetić bila je žena Lovra Volkasovića (1400), koji
ofltavi sve svoje imai^e koludricama domenikanskijem. Za ta svrhu
Nike tri put pogje u Rim i pred papom Bonifaoijom IX. proslovi
svoju parbu latinski i dobije. Gjule Gudetić, koja nije bila od
vlasteoske porodioe, bila je prijate^ioa Benedikta Moualđi. Mnogo je
pjMama pisala na posteJjji prije smrti, te ih slala ovome MonaldL

Digitized by VjOOQ IC

130

/(Bratutti), Lopttgjanina, koji umrije u Madridu 1680., ko-
jemu španjsM kralj dade vlast da nosi zlatnu ogrlicu
s draguljima, koju on ostavi stdnoj dubrovačkoj crkvi i koja
propade; Marijana Bundića (Bonda), malobraćanina, profe-
sora u Parizu, tajnika pape Siksta IV.; Avgustina Nalješko-
vića (Nale), domenikanca, koji je bio poslan u Pišu, da raz-
vrgne svojom italijanskom rječitošću lažni neki sabor, sa-
kupljen od nekijeh episkopa protiv pape Julija II.; Kli-
menta Ranjinu, domenikanca, koji, kako se kaže u ruko-
pisu poslanicu Stjepana Gradića „fu^ spedito dgj[_sgnato
a Roma per calmare_ Ift bizzarrie di Filip po Triv^ ilzin,
arcivescovo di Ragusa, ed un'altra volta per non entrar
in lega contro il Turco"; Dionisija Remedelli, domeni-
kanca, doktora u grčkome jeziku, poslanika republike kod
ćesarice Marije Terezije; Marka Ranjinu, tajnika pape
Julija n. Začudih se kad opazih u Padovi u „Pra' della
Valle" i njegov kip megju ostalijem glasovitijem Du-
brovčanima.

Kako se svaki gragjanin miješa u državne poslove
u svakoj republici, tako i u Dubrovniku (kako i u Rimu)
politički spisi i spisi tadašnje diplomacije držali su se
kao prvi poslovi, a pjesništvo i nauke i Dubrovčani kao
i Rimljani, zvali su artes leciores. Nauka i pjesništvo bile
su neke zabave uzaludnijeh časova, uprav cxoAt3, biva
dokolica. Što je danas sjediti u kafanama nekoliko sati,
hoditi na posjed, za njih je bilo čitati klasike uglagjeni-
jeh jezika. }To su bile duhovne zabave, a u isto doba da-
vali su i tijelu zgodnijeh zabava7|^0pći sistem strategije
bio je po cijeloj Evropi nemati nigdje ravna puta, za to
su šetnje bile upravo da se tijelo vježba. Poći na noga-
ma u Župu, u Rijeku, i još dalje, bilo je kao sada pro-
šetati se do vrh Pila. U našemu djetinjstvu gledali smo
postarijih ljudi, da čine takove šetnje. Pripovijeda se, da
je Kunić mnogo od svojijeh epigrama sastavio na šetnji,

Digitized by VjOOQ IC

131

pa bi ušao u koju kuću da te epigrame napiše. Pripovqe-
da se, da je bilo i onda kao neko čudo, vidjeti Zamasju,
staroga kanonika već od 70 godina, da ide iz grada u
lov. Bošković jašući na putu sastavio je najveći dio sv^je
pjesme: De Eelipsi. Nije čudo, kad takovijeh primjera
čitamo i u starini. Čitamo da je Sokrat jahao na trsti;
Pascal se je zabavljao šijući crevlje; Rousseau, kad bi
se po samoćama šetao, pleo bi bječve, a Sveti Jeronim
piše Eustakiji, da mu posije u betlemsku samomu svoju
kćer malu Pavlu, obećavajući joj, da će je on učiti u
pisanju i s i\jom hoditi na šeti^u noseći je na ramenima:
„Placebit, si Paulam miseris, docebo eam litteras et por-
tabo eam humeris."

Ljetnjaci bijahu za dubrovačke spisatelje boravište
genija, gdje bi se nadahnjivali. Veći je dio dubrovački-
jeh spisa sastavljen bio po selima. Ljeti bi se svako selo
pretvorilo u akademiju. Sela: Gruž, Rijeka, Zaton, Trste-
no. Župa, Eonavle do polovine ovoga vijeka bijahu uto-
čišta klasičkijeh muza.^) Muze istjerane iza pada Cari-
grada, piše Rastić, pobjegoše na obale Tibera, Ama : i
Brente, ali ne za to da nijesu katkada dolazile da se
kupaju u blato Rijeke, ribarice, ili na krajevima Župe,
mlinarice :

Sftepe lATemni fontibM UmblM,
Saepe aprioo liuenint in Utore Breni.

Kad ne bi bila vele plodna ljetina, putovalo bi
86 do Italije, a kad je bila obilna godina hodilo bi se do

') Priroda je, veli Dante, božga kći, a umjetnost 1 književneit 8U
kćeri prirode i ove treba da nose materine orto. Tako je matorijahii
pobžaj obzoija i okoUee Dubrovnika potieao Dubrovćane na klaii-
ćizam i na ^potu pieanja. Gdje je čist uzduh i krasno i jamo obzo-
rje, veli Gothe, tu su Apolo i Muze. Priroda je nadahla mnoge svjet-
ske i pobožne velikane. Niko bolje, piše Humboldt, nije u hriićanstvu
bio nadahnut od prirode što Vasil^ Veliki, sveti otao istočne erkve u
svoj^em poslanieama.

Digitized by VjOOQ IC

2iipe, Oruža i Rijeke. I^etnjaci i palače Sorkotevića u
Rijeci, gradine Baseljića na Trstenome bijahu znameniti.
Niz obale Umble bijahu palače dubrovačke gospode. U
Rijeci, piše Ferić, „ibi tecta posuere beati patres^ (Pe-
ffUjfšM). Tu se nadahnu Grijević i Džono Rastić. Rijeka
bi pozorište, koje nadahnu pjesnika Kazali, da napiše
„Zlatku'*, a Trsteno Nika i Vida Gučetića da napisu sve
svoje filosofske spise.

Nikhodim u jednom rukopisu ovo: „Kuća Marina
Orsata Sorkočevića bijaše mjesto, gdje su se sakupljali:
Marko Baseljić, latinski pjesnik matematičar, Antun Sor-
kočević, pravnik i književnik, Frano Ranjina, latinski
pjesnik, Savin Zamanja, grećista. Doktor Bratić, liječnik
književnik, Benedikt i Hristofor Stay, poslanik na Porti,
koji ostavi zakonik gragjanskog, kaznenog i crkvenog
prava, plod učenja monaha sa Lokruma(?), koji je pre-
davao pravo u Dubrovniku. Pisala su se razmišljanja o
razgovorima, što se držahu u kući spomenutog Marina
Orsata, kao god i neki španjski roman, te se zgodi u
Hercegnovom a praslijedi u Cavtatu, govor o javnom bo-
goštovju na latinskom, koje bi se imalo dati Grcima, što
bijaše tad prijedmet državni, koji govor da se je poslu-
šao u teškijem zapletima, koje imagjaše s Rusijom republi-
ka, ne bi ova bila došla u opasnost, a Ranjina, njezin ne-
ćak, ne bi bio otišao Katarini. Svi ovi spisi, koji ostadoše
u R^eci, imadoše jednaku sudbinu u provali Crnogoraca
god. 1806*^ — B. Stay prozove akademiju i zbor, koji
se je sabirao u kući Sorkočevića u Rijeci: „Docta co-
hors^ (učena četa).

Po svjedočanstvu stranijeh pisaca čini Se da je la-
tinski klasicizam docnije dospio u Dubrovnik, nego u
Italiju. U nekom akademskom govoru držanom u Italiji,
stoji ovo: „Mi pišući latinski mišljasmo, da ćemo tijem
ugoditi Dubrovčanima, u ruke kojijeh treba da dogju ove

Digitized by VjOOQ IC

133

hartije, jer je u njihovu gradu časni latinski jezik joS u
cvijetu i kiti se novijem miljem, dok kod nas, u Itar
liji, ne znam zašto slabi i opada. ^^*)

I baš u Dubrovniku ostade klasicizam i onaj duh^
koji klasicizam udahnjuje, i pod Francuskom i pod Au-
strijom, dok svi ne izumriješe. Appendini piše Rangonu
Bonifaćgu (Eleg. V. Lib. 1.):

Tu oolis augaitae moenia Vindobonae,

At me đigressam Latiis m tempore ab oris

Eioipit diii pulohra Bagus« sina

Ingeuiomm altrli, fiaecundae paois alamna.

Salve canctarum fortunatissima tellua!

Pa poslije mu piše: „Naš zavod zapremiše bolesni voj-
nici, a mi pribjegosmo u kuću zaslužnoga popa Petra
Zuzerića. Ja i brat mi Frano prebivasmo u sobi ne vele
prostranoj. Tu je on naporom sjedio pišući slovinsku gra-
matiku, a ja bih se šetao mnogo ura po sobi gore dolje,
kao da mi je nešto preko glave, te sastavljao elegija."
— U tijem elegijama iznosi i prikazuje Nika Pucića,
kao mlada čovjeka, koji se pri raspu svoje domovine
bavi matematikom:

Pozzal mihi ta testis eris, quem saora Matheais
Festino haad pignit templa adisse pede.

Pa opet podbada dubrovačku mladost da goji matema-
tičke nauke, to što i danas neki ter neki njemački pro-
fesori ponavljaju, kad obaznaju, da im je koji učenik

Dubrovčanin:

huc niti, vos decet, o juvenes :
Ghetaldi urgent vos eiempla et fama Rogeri.

') „Scrivendo noi ia latino abbiam oreduto dl gratifioar con ci6 ai
Eagusei, aUe mani dei qaali venir debbono gaeste carte, imperoooH
nelU loro citta il venerando idioma latino sta in fiore anoora e si
adorna di nnoTe grazle, mentre fra noi in Italia non so per qiiale fatto
inlangoidisce e viene meno. (Miohele Fernooi: /« fwMnrt Luca$

Digitized by VjOOQ IC

134

Matematički spisi Oetalđića biSe štampani u Ri-
ma 1630. Sedam godišta prije nego Kartezij, Getalđićje
primjenjivao algebru na geometriju. Da je Getaldić još ži-
vio, u Evropi bile bi nastale (piše Italijanac Barbieri)
prepirke izmegju dubrovačkog i francuskog geometra ona-
ko isto, kao što su se bile podigle u XVIII. vijeku izme-
gju Njemačke i Engleske (Leibnitz, Newton), biva, ko je
od njih prvi pronašao infinitezimalni račun (calcolo infi-
nitesimale). Da su Dubrovčani pretekli u izumima još i
tugjince, dokazuje mnoštvo starijeh svjedočanstava, koja
ovdje ne možemo sva iznijeti; dosta je ovo, da je jedan
tugjinac, koji je bio primljen kao član akademije u Pa-
riza (po zakonu akademičari ne mogu biti nego samo
Francuzi) bio Dubrovčanin, Anselm Bandur, kalugjer.

U dnevniku od godine 1507. Gjorgja Geminjaćensa,
starješine reda pustinjaka iz Austrije (Lib. 1. c. 3. pag.
463) nalazi se opis puta preko Jadranskog mora put
istoka: „Die 16 Augusti 1407. prospero ventorum sibilu
nacti habuimus a sinistris Ragusium, Dalmatiae urbem
cultura insignem et sui juriš." Taj isti dnevnik 23. Ju-
nija 1508. govori da bijaše taj grad „magnificentissime
estructa." Bergomate koji je pisao godine 1486. veli:
„Bagusi fra le citta della Dalmazia la meglio fabbricata
e la piil onorevole, i cui cittadini superano i vicini in
ricchezze e virtii, ed ogni altro bene, liberi, ornati di
costumi e di leggi hanno come i Veneziani senato e no-
bili distinti dalla plebe, i nobili govemano e la plebe
non ha punto cura del pubblico." Filip de Diversis
1434. piše ovako: „Dubrovčani, kad pišu, pišu latinski u
poslima državnijem a ne slovinski, (in consiliis et offi-
ciis latine loquuntur non autem sclave). I italijanski
drukčije nego mi, (et in nostro idiomate italico fantur),
što mi do kraja ne možemo da razumijemo (alio idiomate
iilis speciale, quod a nobis intelligi non potest), kruh zo-

Digitized by VjOOQ IC

136

vu „pen", oca „tata", krov „streha", činiti kažu „fakir"
(et sic de caeteris).*) Možda je to bilo latinski što su
govorili a ne pisali, jedno latinski, jedno italijanski za-
miješano sa slovinskijem, što i dandanas čine".

Kad najviše u govoru italijanski jezik upotreblja-
vaju, veli današnji jedan spisatelj, umetnu odmah i izne-
nada po koju riječ slovinsku: „A Ragusa i pi^ fervidi
italiani parlano lo slavo." Grgur Leto (Regno d'Italialll.
1676) piše: „In generale alle donne non h permesso sa-
per la lingua franca." Možda je to bilo italijanski a ne
latinski. I to^e bila, može biti, politika, da ne bi prost
narod, kad bi naučio italijanski, došao u uži dodir s Mle-
čićima, koji su bili okolo u Dalmaciji I baš Dubrovnik
je i danas jedini grad, gdje kako u gradu tako i po se-
lima, svak, i plemić i gragjanin i seljak govori slovinski.
I upravo početnice su bile po školama gramatike latin-
ske i Ćićerončini, biva, davale su se djetetu male Ćiće-
ronove poslanice, da ih čita i da ih po malo prevodi i
to na slovinski jezik. Galjuf to očito syjedoči u svojoj
spomenici : „U školi naški smo govorili — in schola iUj-
rice loquebamur."

Ovaj klasicizam, jedina podloga dubrovačkoga uz-
goja, uvuče još u dubrovačko narječje neke riječi, koje
se uopće u svemu narodu srpsko-hrvatskome ne nahode,
kao na primjer „skladan", biva čovjek uljudan, pitom,

*) Goihe je mišljenja, da francuski jezik n^e drago nego latinski
oni^o kako su ga Rimljani izgovarali. Anson^ piše da Rimljani izgo-
varahu „8* ngesto'nC*' i navagja jedan natpis naroda bogiigi Lađi,
g4j6 ie svako „C" što i „S" :

Tn producta oalo stabili colo, edita eoelo.
biva, salo, solo, soelo. Varehi piše, kad bi nas latinski spisatelji
enli kad njihove spise čitamo, da bi se nskosili i ne bi razanOeli ni
riječi. Grčki jezik, koji pogibe prije latinskoga, zadesi ista sndbina.
Ehraaon iz Roterdama sastavi novu metodu, aU je i ova kao i stan
isinafj^Da.

Digitized by VjOOQ IC

3- 136 -S

moralan u STome ponašanju, riječ veoma filozofska. ,,Ću-
ćeti koga" uopće se prevagja „voler bene" „amare qual-
cheduno" a upravo nije. To dokazuje jedna prosta iglica,
ili šalica, koja se govori kada se čupa cvijet troskota
(margeritina). Tu se govori ovako: „Ćutim te, ljubim te,
hoću ti dobro" pa se to opet ponavlja. Ovdje narod me-
će razliku izmegju ćutjeti i ljubiti. Takogjer, kako re-
kosmo, Dubrovčani baš kao i Grci govore lijepo mjesto
dobro.

U ove dvije riječi skladan i ću će ti analizovanje
vas klasicizam. Sklad znači ravnomjernost i baš klasici-
zam u ravnomjernosti prikazuje Čine vrhunaravne i na-
ravne u isto doba. Hrišćanstvo nije promijenilo nego na-
čela a adjuncta su ista. Bogovi se u poganstvu miješaju
u ljudske stvari a u hrišćanstvu božija promisao sve pro-
pušta. U sitnarijama bogovi zbore zbor na Olimpu a u
Evangjelju: ni vlas od kose ne opada bez volje Oca Ne-
beskoga. U opće govori se: „Bog je naveo ovoga, toga, da
učini to i to" a u klasicizmu taj i taj bog uzima obličje
čovjeka toga i toga, žene te i te, da navede junake na
pobjedu, da se izbave. U hrišćanstvu je ružno strastvene
čine do kraja opisivati (današnji verizam, jer tu živinska
ćud i osjećaj samo kidišu i nije strast nimalo idealizo-
vana), a u klasicizmu kad strast koja mu drago dogje do
vrhunca nastaje metamorfosa u živinu, u kamen, u bilje,
to znači, da se strast ne da dalje opisivati. Ifigenija ide
da se žrtvuje, piše Lessing, grčki slikar očevo lice po-
kriva maramom, i to znači, da se očeva bolest u tom
položaju ne može već slikati („Laokoon").

Ako su radi sklada Muze sadružene, i kćeri su
Apolona, sina Jupitrova, to opet sjeća na Dantovu: „umjet-
nosti unuke božije". Prvo je načelo klasicizma da vrhu-
naravnost zajednički djeluje s naravnošću, veli jedan
pisac latinski, da su ne samo djela ljudska već i prirode

Digitized by VjOOQ IC

3- 137 -e

6mi prirodidjeh sila i tvorenja i bogova zajedno (simbol
je toga općenje kojega boga s kojekakvom ninfom, da
od toga iziđe kojekakav krasan položaj, vidik, kojekakva
rijeka, planina, gaj i ost): „totom prope coelum est
hmnano genere completum, et natura^, i to, kako veli
Propercij (\i\). 4. eleg. 7.) ne dospijeva sve smrću:
Sunt aliqaid miiiies, letam dod omDiii dait.

Tako mi stavljamo, da je prvi i poglaviti uzrok
nestajanju klasicizma sad po Evropi bezboštvo, ili ne-
stajanje božijeg štovanja in genere^ što klasicizam svaki
čas stavlja pred oči. Ovo mišljenje potvrgjuje V. Hugo
kad veli: „Megju napretcima ovoga doba samo me tajno
prepada, o Jezuse! da se tvoj glas malo megju ovom
bukom čuje:

Farmi cos progres, dont notre age se vaiite,
Une eh ose, o Jesus! en secret m' epouvanie,
G* est r echo de U voix, qai va »* afifaiblitant.

(Sićole).

A Gothe još jasnije veli: „Vi zovete mrtvijem jezik
Flaka i Pindara, a baš od obojice izlazi ono što bi u
našemu vijeku moglo za druge vijekove živjeti". Rekli
smo da klasicizam dakle stoji u skladu Istine, Morala i
Ljepote. Ali ova tri elementa imaju jedan prama drago-
me prvijenstvo; Dobro izlazi iz Istine, a Ljepota od
Istine i Dobra zajedno. Gothe potvrgjuje to ovom izre-
kom: „Plam moga pjesništva bio je loš, dokle sam se
protivio onomu što je Dobro, a zaplamta ko zublja, kad
sam izbjegao od zlorada te prijećaše". Renesansa, koja
isklica u Hrišćanstvu (kad je Istinitost bila objavljena u
potpunosti) učini, da crkva prigrli klasicizam u književ-
nosti proti tajnome materijalizmu, koji proviruje u opće
u sadašnjoj književnosti. Što znači promjena vremen&!.
Sad treba braniti ono, što se negda krstima i krstaSki-
jem vojnama tjeralo. Evo na primjer politika hoće, da sad

Digitized by VjOOQ IC

138

postoji još Islam u Evropi radi gorega zla, onaj Islam
koji se je tjerao krstaškijem vojskama. Poganski klasici-
zam, takogjer sa svijem odalečen od prvijeh hrišćana čak
do vremena sv. Bernarda, koji u svoj manastir ne htjede
primiti nikakav spis klasički, — iza kako neznaboštvo
niče po Evropi, bi prigrljen od crkve kao jedina zabava
i naobrazba duha, te se dogodi da priličan broj pogan-
skijeh pisaca nagje crkva u velike u suglasju s hrišćan-
stvom. Da mihi magistrum! Daj mi učitelja, govorio je
sv. Kiprijan, kad bi htio Čitati Epikteta; Morgens spomi-
nje manastir u Francuskoj gdje su kalugjeri preko ručka
(propuštajući samo neke izreke) u trpezariji čitali toga
stoičkoga filosofa. Klasicizam govomištva svetoga Ambro-
zija učini, da se na hrišćanstvo obrati sv. Avgustin. Da
ne idem na dugo red se je ovdje spomenuti pape Pia IX.
i sadašnjega Lava XIII. Prvi je pohvalio Dubrovnik radi
oštroumnoga spisatelja bogoslovja, domenikanca Rosavera.
Lav XIII., papa mnogo izučen u klasicizmu, slavi Du-
brovnik radi njegovijeh klasika a najviše Kunića. Ali da
se klasicizam osladi, treba biti „skladan", skladan u
smislu dubrovačkom. Ovaj smisao niko bolje ne tumači
što Schlegel. Ovaj njemački kritičar piše: „Ko se daje
klasicizmu treba da ima sposobnosti u skladu t j. razlog,
razum, osjećaje, fantaziju, uspomenu i ost, treba da
jedna duševna sposobnost nadjača drugu, i tada se ragja
u čovjeku ono, što Italijanci nazivlju buon gusto (naslada
u djelima klasicizma). Ako je taj buon gusto združen
još s nagonom stvarai^a t. j. da ga i ti izraziš, tad je
genij." Kad je čovjek dobro utvrgjen i uzgojen u Istinitosti
i u Dobru, da nije opasnosti, da će u ponašanju u životu
prekršiti ni vjeru ni moralnost, gdjekad se koji od tijeh
genija bavi pravilima i zakonima same Ljepote (Ljepota
u poganstvu bila je uzeta u istom razredu kao Istinitost
i Moral radi yjeino8ti i božanstva materije yjekoyiečne

Digitized by VjOOQ IC

S* 139 -e

kd i Bog), i tijem se geniji bave sami. Zamanja piše,
da se klasicizam Čini exercitatian6 et imilatume, prvo
vježbanjem sebe samoga po pravilima Istinitosti i Morala,
drugo ogledajući stare poganske klasike; kako slikar,
koji treba da uči crtanje po anatomiji i da po njemu
djeluje, pa zatim da ide razgledati uzore ljepota naslika-
nijeh od starina. Za to je opasno naravne ljepote prikazi-
vati onijem, koji još nijesu uzgojeni ni čvrsti u zakonima
morala i istine. Za to Izraelićani zabranjuju prije 30 go-
dina Čitati u sinagogi neka poglavlja prve knjige Mojsi-
jeve i pjesmu ljubavnu Salamunovu. Takogjer bi i jezuviti,
koji su red u velike zaslužan radi klasicizma, odbacivali
mnoge komade iz klasik&, koji se priregjivahu za mladost,
i tako priregjena klasička književnost zvala se ad U8um
Ddphini^). Nije za to da se ljudi zreli u godinama ni-
jesu bavili čitanjem izraza materijalne ljepote. Zna se da
se je sv. Ivan Zlatousti, patriarah carigradski i dika crkve
istočne i zapadne, bavio Aristofancm i tumačio ga. Amiot,
episkop francuski, koji je imao najvećeg utjecaja u tri-
dentskom saboru, bavio se prijevodom najpomografskijega
grčkoga romana „Daphnis et Chloi^. Rouge, prije nego
ustanovi red trapisti, prevede na francuski Anakreonta.
Massilon, glasoviti episkop i govornik francuski, da bi
jezik francuski doveo do uzor ljepote, stade da dvori
gospogjicu Siniane, unuku glasovite gospogje Sevign^, i s
njom prevede na francuski „de Synodis^^ i tad joj upravi
onu pjesmu glasovitu:

Almons noiu tendrement Elvira:

ko će zlo nama govoriti, evo mu prijedmeta da nas

pretresa, evo mu široka polja,

Poiir qui vouđndt dn međire.

■) Sad se Itampajn klasički spisi u cjelini, jer se zna da sadapja
raepoštenost zaista ae izlazi od uSenia klasika. Raspaitenost ima sada
drage i obilat^e izvore, »tampa se autor grhki i latinski n cjelini,
jer M zna da osim naii5i\iaka, niko ih ne & ditati.

Digitized by VjOOQ IC

3- 140 -e

Fcnelon pak, koji je bio zlo vigjen u opće od francuskog
dvora i svećenstva, morao je osjetiti svu žuč kritike, kad
je turio u svijet Telemaha. Zlobnici ustadoše: kako to da
jedan biskup može opisivati tako živo ljubav ninfe Ka-
lipso s Telemahoml te mu poslaše u Chambrai uhodu da
opajkava njegovo ponašanje. Taj se uvjeri da je Fenelon
uzor naučnosti i poštenja, te se jednog dana baci pred
njegove noge govoreći: „Poslali su me da uhodim što
činiš i govoriš, a sada vidim da su zloba i zavist jedini
elementi praktičnoga života na svijetu; zatvaram ti se u
pustinju i činim se ćertozinom." I tako Fenelenov Telemah
porodi, prvo: uzor klasicizma francuskoga, drugo: mnogo
spisa zlobnijeh i satiričnijeh, treće: i velika pokornika.
Izdanje klasičkijeh spisa, kad su vremena sasvijem ras-
puštena, vazda prouzrokuje sablazan megju čeljadi koja
nije utvrgjena u Istinitosti i Moralu. To se u Dubrovniku
nije moglo dogagjati, gdje su vjera i moralnost bile prvi
elemenat vlade i naroda. Elemenat Ljepote mogao je biti
zabava i naslada duha. Milo mi je ovdje navesti riječi
našega sugragjanina Milana Rešetai-a, koji u pristupu zbirke
pjesnika dubrovačkijeh (Antologija Dubrovačke Lirike)
piše ovako: „U njima ima koješta što se dan danas ne
bi smjelo ni polako govoriti pred poštenijem društvom, a
kamo li u sve glase pjevati! Ali po ondašnjem shvaćanju
to je bilo sasvim drugačije, takove su pjesme vrlo rado
slušala gospoda muška i ženska. U opće Dubrovčani su
voljeli krupnu šalu, pa su je rado i sipali u svoje šaljive
pjesme".^) Hrvatski književnik Kurelac, sakupio je tijeh

*) Sv. Jeronim piše Eastakiji: „Bijedna mene! Kad sam postio
čiuo sam Tulija! iza oštrijeh pokora i ispaštanja grijehš, odmah sam
Piauta premotao preko rvka : post vigUias st lacrtfmaa Plautua au-
mebatur in manus,^ A Rufin, glavni protivnik sv. Jeronima, tttži ga
ovako: »Osim onoga što sam rekao proti njegovu ponašai^a ima i
gorijeh što se ne mogu opravdati. On je u betiemskom manastiru
tumačio Virgila i sve komične pjesnike djeci, koja su mu bila pre-
dana da ih nzgiga u strahu božjem/'

Digitized by VjOOQ IC

dubrovačkijeh pjesama, koje mnogo nađavaju na porno-
grafiju Katulovu. Poslovica latinska veli, da rijetko Ka-
tonom može postati ko Katula izrazuje u stihovima:
Baro eiprjmit Oatonem, qiii veralbu« eiprinit Gatallum.

Ono „raro" baš znači, ako nije čovjek, jali narod „skla-
dan'^. Po onome što smo do sad rekli, regbi, da stari
Dubrovnik za „grb^' svoga klasicizma uze izreke Katula
i Gothe-a. Prvi veli da treba da pjesnik bude pošten i
pobožan u ponašanju, ako nije u zabavnome svome pi-
sanju :

Nam castam esse đecet pium poetam

Ipsuiu, versicalos nihil neoesse est.

a veliki pjesnik njemački piše još bolje:
Dasi die Gotter nicbt zurnen,

„Da se bogovi ne rasrče", biva da se ne prekorači ono
što najprvo zapovijeda Istinitost i Moral.

Lehrea di« Museu ibn (t. j. naućnjaka) gleieh
BeBcheiđen GttbeimuiBBe sprecben.

Uče muze izgovarati svake materijalne ljepote stihovima
tajno. Ono „tajno ^^ znači: ili simbolično u stihovima, ili
u jezicima nepoznatijem prostu narodu, jer materijalna
ljepota sama goni na raspuštenost. Za to su grčki i la-
tinski jezici uprav „aristokratski" u književnosti. U Ho-
meru, po Viku, veliki junaci zbore nekijem jezikom „bo-
žanstvenijem", što narod ne shvaća, a to je „un terso, e
pulito parlare secondo le regole del Bello" po Viku. Za
to i danas, kad je demokratski duh zavladao već i knji-
ževnošću, ko se ne zabavlja spisima u ovijem dvama jezi-
cima — non parla la lingua degli Dei — on. je naučnjak ili
književnik prost s reda, i ne može izaći iz toga reda: on
spada rpi, buljuku pjesnika, naučnjaka, koji se kote. i
roje kako muhe.

Digitized by VjOOQ IC

a- 142 s

Neka se niko ne uzda, da se može isticati kao izuć
i glasovit*) u đanafinjoj navali spisatelja i pjesnika s reda,
ako nije veoma zgodan toliko u izrazu koliko u idejama,
koje se s izrazom u skladu pletu. Ti izući spisatelji budu
na glasu samo za svoga vijeka, ako nijesu shvatili stari
klasicizam i njim se služili po izgledu na Danta, Petrar-
ku, Parini, Manzoni, Schillera, Gothe, Gundulića, NjeguSa
i Mažuranića. U ostalom svi pjesnici i pisci romana, neka
su najviše izvrsni, kao sada ruski, opadaju s vremenom
kad slijede samo verizam. Promijene se prilike društva
i gube vrijednost Walter Scott, kad pročita „I promessi
sposi" prestade pisati romane. „Le mie prigioni" SUvija
Pellica, neka su spis") prigodni, spadaju isto u svjetsku
književnost, jer su Manzoni i Pellico idealizovali one ma-
terijalne zgode idejama vrhunaravnijem, (vjerskijem i
filosofskijem) poput Homera, Pindara i ostalijeh klasika.

Pjesnik, koji pjeva o svemu, biva svaku zgodu, pa
makar bila jedna drugoj protivna, gubi svoju neumrlost
i cijenu megju potomstvom. Kad su Napoleonu I. prepo-
ručivali da nagradi pjesnika Monti, kao velikog književ-
nika italijanskog, car obrne pleći govornicima s uskli-
kom: „Ah! taj pjeva za svakoga". Naš narodni pjesnik
fra Grga Martić izgubio je mnogo, kad se je napjevao
tako, da je pjevao Vukalovića, i Mirka i Filipovića i
Jovanovića, te je igegov klasicizam izgubio moralni ka-
rakter.

■) Nemoj iuno, đ» kakav piiao g reda i loš bude iSiban od kritike.
Kuma kritika je pray» yjeitioa, koja kad opari kog% oetavi mu žig
na 6ela, da odma bude poznat i neka je loš, ističo se glasovit i sTi^
hrM da posna ta kritikovana djela, koja uljegu u broj što se zove
144 mi?ta ngnoHl

*) Kada sa pitali jednom Lamartine, što mu se Sini o „Le ni«
piigioni^ Pemoa, odgovori: U kigiieviiosti i u poMci jednaki m
isgnbljenoj biteL

Digitized by VjOOQ IC

143

Svaki dobar pjesnik, treba da bude skladan po
dubrovačku t. j. treba da sklada istinitost i moralni
karakter s ljepotom izraza, a poslije da pjeva ljepotu
prirode ili neUa lingua degli Dei^ ili tajno, a ne narodu
nego samo onijem koji su već utvrgjeni u istinitosti i
moralu, t. j. neka pjeva aristokraciji moralnoj (pravijem
naučnjacima) jer ljepota tjelesna i u opće svaka prirod-
na ljepota, goni prosti puk na raskoš i putenost. To su
naši pjesnici činili kao n. p. Rastić:

Formosi pueri! csno munera Teatra
Ae tu* pulohra piiella!

Nema dubrovačkog pjesnika, koji nije pjevao lju-
bav i ljepotu. U svakome ćeš spisu naći pobožnijeh pje-
sama na rpe, a uz njih slikaju ti krasotu kakve ljepo-
tice. Na svrhu te Rakle, Zorke, Milke, i nijesu drugo,
nego materijalna ljepota idealizovana, prestavljena kakvi-
jem ličnijem imenom kao Đante-ova Beatrice, Petrarkina
Laura i^ost. Ako pjevaju ličnu ljepotu, umeću ti njezinu
moralnost i sposobnost pameti, kao što zahtijeva klasici-
zam. Appendini n. pr. pjeva ljepotu Jele Bunićke, žene
Đživa Bozdari, kojoj ostade natpis u hramu Gospe od
Milosrgja u zidu, jer je bila najljepša žena svoga vreme-
na. On veli, da je Jele Bunićka što grčka Jelena Tin-

darida:

Đignior haee Helene eat, qufte eam pulefaenima floret,
Tom eiimiis moribua antevolai

Da zaglavimo što rekosmo, mećemo ove izreke kao
načela. Prvo: Hrišćanstvo i klasicizam ne mogu odobriti
sva načela poganstva o umjetnosti i književnosti, treba
da odbace vjekovitost i za to božanstvo materije. S toga
možeš oslagjivati, i živo izrazivati ljepotu, ali ne oboža-
vati je, niti je metnuti u isti red, kao Istinitost i Moral.

I sv. Frano od Asigja, koji, može se reći, učini da
uskrsne duh hrišćanski u srednjem vijeku, bio je pjesnik

Digitized by VjOOQ IC

prost narodni. Pjeva sve prirodne ljepote: Deleetaati me^
Ihmine, in faetura iua (Psalam 91). Pače svoje siromaš-
tvo zove svojom Ijubovcom (la sua donna), tako da bi
ko ne zna cijenio, da svetac pjeva kakvu žensku. Svaka
prirodna ljepota u opće može biti hvaljena opisivanjem
ili slikanjem, ali je ona bez Istine i Moralnosti veoma
opora i pogibna radi prvoga razdora i protivnosti, što se
nahodi megju dušom i tijelom.

Crkva se može isporediti s narodom izraelskijem
koji bježi iz Egipta, ali bježeći nosi sobom sve odore i
sve, što zaplijeni. Tako crkva uze na se umjetnost i kla-
sicizam od pogana onoliko, koliko joj je od potrebe i
koliko joj pristoji, da se resi.

Lijepa je priroda; ona je kao zgrada veoma umjet-
no i veličanstveno priregjena, ali je oporo u toj zgradi
prebivati:

Oixo3d(AiQ Tou x69{Aou xaXT}, TĆ it |i.ev£tv fa(iXov.

Drugo je načelo ono već spomenuto ScMegelovo:
da budeš u književnosti i u umjetnosti klasičan, red je
da sposobnosti duha t. j. razum, uspomene, fantazija,
osjećaj, razlog budu u tebi od iste jakosti i u skladu.

Položaj domovine pak i druge prilike materijalne
i tjelesne potiču na izraz onoga, koji se bavi i nasla-
gjuje u klasicizmu, a toga je bilo u Dubrovniku i u
Dalmaciji, u kojoj položaj, istorijski spomenici i mnoge
druge stvari mogu i dan današnji da potiču našu mla-
dost na umjetnosti i književnosti.

Dalmacija je, piše jedan pjesnik:

Terra đi forti poverl, cui Dio
QwMii ft riposo d'una intensft idea
Đopo le itale pompe ed il greco riso
Ore6 seconda suUMsteaso mare,
Al Bol, neir aere istesao ....

Digitized by VjOOQ IC

S- 146 -e

Drogi je uzrok opadanju klasicizma po Evropi da-
našnji sustav vlada in genere. Sustav centralizacije odu-
zimlje svaku gragjansku slobodu i potpuni razvitak ljud-
skoga duha, koji po naravi treba da osjeća utjecaj fizii-
ki i moralni svoje domovine. Centralizacija to sve kao
rukom čisti. Kad si do kraja izučen u klasicizmu, to
budi u tebi zanos za svoj narod i za svoju domovinu, da
se teško može vjerovati. „Bez sumnje će Tavranin teško
vjerovati — piše d'Azeglio — da je Finlandija dio ige-
gove domovine, Provansalac da je Britanija dio njegove,
Hercegovac da je Transilvanija njegove. Biće možebit, i
izišlo bi razloženjem, ali kao prvi osjećaj bogme ne do-
lazi!^ ^) Negdje u Njemačkoj pitali jednom nekoga oficira,
komu je bilo samo 18 godina: „Kako? Ti si u malo
dana od vojnika postao oficirom? Za što?^ — „Jer sam
svršio sve gimna^jske škole", odgovori oficir. — „Dakle
ti si veoma dobro naučen u grčkome i latinskome klasi-
cizmu?" — „Otkud, odvrati, ne znam ti ni beknuti ni
grčki ni latinski; a da znam, bio bih do sada u okovima
a ne oficir". Ostalo je samo poštovanje prema klasicizmu
i za to se predava po školama kako rdigio uficialia u
nauku o vjeri, ali se je duh evangjeoski u opće udunuo,
duh toliko preporučen od svetoga Pavla: Spiritum nolite
extinguere^) Ovdje vrijedi napomenuti razgovor Kanove

*) „Certamente deve stentare il Taurioo a oreder parte della saa
patria la Finiandia, il Provenzale la Bretta^a, un Erzegoveie la
Transilvania. Forse sar^ e verrebbe fuora ragionanđo, ma per primo
sentimeiito, viva dio! non viene.**

Nazad mnogo godina izašla je u Beča knjiga 8 natpisom Dt«
Oesterreichische LUeratur; u njoj gu vezani poput rasnog ev^eća n
jedna kitu: i Manzoni i Foseolo i Petoft i Mažaranić i Đositcj i Bo-
magnosi i Preradović i Hamerling i Kolar i Miklošićl

^) „Gli antiohi in ogni atto e soritto sentivano Dio, • noi 11 proto. **
(Stari sa a svakom čina i pisma osjećali Boga, a mi popa). — M.
d' AsegUo.

Digitized by VjOOQ IC

S' 146 -e

8 Kohoult-om, poslanikom Napoleonovijem, koji mu dogje
s pozivom carevijem, da krene u Pariz i da uresi taj
prijestdni grad svega carstva. „Kako ja mogu uresiti
vašu domovinu, kad ste vi upropastili moju?" odgovori
Kanova. Kohoult mu tada prestavi, da djela književnosti
i umjetnosti pripadaju cijelome ljudstvu, a ne samo jed-
nome narodu, jednoj domovini. „Istina je, odvrati Ka-
nova, ali su velika djela književna i umjetna
plod jedne zemlje, a druga druge kao voćke, bi-
lje, cvijeće i ost. Isti je zakon i moralni kao i
prirodno-materijalni: prenosi ih u drugu zemlju,
već se plod i cvijeće promijene i prime drugi
oblik. Pošto je navada dobitnika, otkad je svi-
jeta, da pergamene, knjige, odlične rukotvorine
i prijedmete umjetnosti prenose iz osvojenijeh
zemalja u prijestdnicu pobjediočevu; ali se ne
prenose samo ti materijalni prijedmeti nego još
i lica izuća u čemugod; ja ću poći u Pariz, ali
moj genij mora oslabiti u očajanju za domovi-
nom." Genijima prija politika tako zvana del campanile.
Oni ljube narodnost, jer je isti jezik glavni, da ne reče-
mo jedini elemenat narodnosti, ljube megjusobni vez sa
svakom domovinom jednake narodnosti, ali ne da jedna
pobijegjuje druge — po uzoru republikS, stare Grčke, gdje
su samo Delfi, olimpske igre, istmijske, nemejske, sudilište
amficijonijsko cijeli narod vezivali, ili po uzoru Rima, koji
je ostavljao svakome narodu i gradu municipalnu slobodu,
a samo bi im je digao, kad bi se od Rima odmetnuli*).

') Piše Valerij Makgim, da se Perveamn, mali gradić a Etruriji,
prvi odmetnao od Rima, a početka republike. Poglavari urote bjelia
dovedeui u Rim pred senat i upitaše ih: ,,Zašto ste se odmetli?" —
„Bili smo do ju5e slobodni, odgovore, kao i vi, nagon osjećanja sa
slobodom od vas još sasvijem neuniŠteuom, na to nas je natjerao."*
Senat zablenat pusti ih slobodne, i naredi da se t%) gradić vlada svo-

Digitized by VjOOQ IC

Dubrovnik se diiio svojom politiikom slobodom,
to se nalazi istaknuto u svijeh đubrovaddjeh pisaca, pa
i u đalmatinskijeh kao Hektorovića, Kanavelića, i ost,
koji slave slobodu Dubrovnika. Jagić^) navodi rukopis
starijeh legenada napisan starom ćirilicom, koji je Kuku-
Ijević našao u Dubrovniku. U tome se rukopisu nalazi:
„Ovomu našemu gradu Dubrovniku, koji mnoziem gnjev
daje, od mnozijeh nenavigjen, za što raste svaki dan u
jakos, i svoebodi (t. j. slobodi) ne daj (t. j. samo) dan je-
dan veće, nego li drugi dan uz goru, ćuvaj ga Bože od
svakoga zloga osućenja, i sveta gospoja, i sveti Vlasi, ^
koji jesu glave od ovogaj grada. '^ Gragjanska sloboda
vlada, gdje zakon zapovijeda, i gdje ništa ne visi o zah-
tjevu pojedinca ili nekoliko lica, koje su izabrane na
upravu, ne visi, velim, ni kazna ni milost Stroge su bile
kazne vlasteli, kad bi zgriješili proti gragjaninu. Kad bi
mogli iznijeti neki rukopis, koji je kao dnevnik ili zapis
kazni udarenijeh plemićima, teško bi bilo vjerovati. Sva
oholost njihova bila je u privatnom ponašanju prema dru-

jijem zakonima, a da samo pripozna prvijenstvo Rima. Tako jo tn^alo,
dok pučke stranke Eatiline, Spartaka, Ćesara, Pompeja, Krasa, Bm-
ta, Oktavijana ne započeše apsolotizmom prvo na ItaUja pa na eijela
državu. I pod carevima je to tnyalo. Nos legem liabemas et se-
eundum legem debet mori, vikali su Židovi Pilatu, traženi da
smakne Hrista. Od ove slobode postadoše po Evropi „le Gomuni*',
odakle republike itaUjanske i „le Fazioni*' proti papama u Bimii. I
republika dubrovat^ka u spisima svoj^em vazda me6e ovaj naslov „pod
N. N. oarem carigradskijem rimskijem** a oslabivSi Carigrad „pod
N. N. carem rimskijem zapadnijem**, ali je svoju slobodu rev-
no čuvala. Isti Dubrovnik takogjer dade gradsku slobodu Lastova i
Mljeta. Kad su jednom na Mljetu ubiU kneza dubrovačkoga, mnogo
Mlječana bi dovedeno pred senat. ^Eo je nbio kneza?** pitahu ih.
— „Bat** odgovore. — „A ko je držao bat?** — „Svak**, od-
▼ratiše.

*) „Prilozi za historiju književnosti hrVatskoga>srbskoga naroda.**
Zagreb 1868.

Digitized by VjOOQ IC

148

gome, ali su bili snošljivi prama puku, jer je i puk bio
razdijeljen u toliko stepena aristokratskijeh jedan prema
drugomu, i tako prendeva la sua rhincita^ rekao bi Giu-
sti, jedan na drugomu, kao sad „flihrer" ili „kapuro" na
prostu vojniku. Što su bili seljaci i kmeti i kmetstvo, ne
treba napominjati. Ko želi štogod o tome znati, neka
dobavi poučnu i izvrsnu knjigu A. de Ivellio o kmestvu
u Dubrovniku.

Dakle povrijediti prava bilo gragjanina, bilo vlaste-
lina, potpadalo je pod kaznu. U svojoj mladosti spomi-
njem se, da mi je neki stari vlastelin pripovijedao, da je
njegov djed bio zatvoren osam dana u Lovrijencu, jer se
bio usudio javno podignuti štap na jednoga seljaka. Tako-
gjer sloboda republike nagje se uvrijegjena od nekijeh cr-
kovnjaka manastirskijeh, koji su bili potpisali neku tužbu
arhiepiskovu proti vladi republike, dok to nije bio njihov
posao, jer redovi fratara i kalugjera u zapadnoj crkvi ne
vise episkopima, nego samo o Rimu; s toga starješine
manastirske biše pozvane u dvor, da im se izrazi ne-
zadovoljstvo, i oni su morali stati na nogama gologlavi.')

U opće svi gospodari zemaljski i gragjanski puštali
su, da seljaci vrše svoje svetkovine, susvetice, kumstva,
pobratimstva, svadbe, krmine (gozbe za mrtve), krsna
imena"), i ostale svoje srpske običaje, koji su dan da-

*) Die JoviB XXITI mensis Oetobris 1710.

Prima pars eet de termiuando quod debeant voćari P. Praeseu
Abbas Congregaiionis Melitensis, l\ Ministar Provincialis Fratruum
MiDomm, et P. Rector Ckkllogii Sooietati« Jesu videlicet singali šepa-
raiiin, et minime ponantur ad sedeudum ioco BoUto sed iiant sisti de-
tecto capite post eolomnalas, et dići eis fiensus seaatus „disapprov&r
il loro contegao nelia nota mater ia per aver sottoscritto le eonsapute
lettere a favor di Mons. Aroivescovo."

*) Južni Slaveni dijele se a razli(;itA plemena, jer su bili odmah
rasdijeljeiii od Metoiijakijeli i orkovnjjeh dogagjaja, tek su se nasta-
nili n đanaii^e krajeve; i ako su svi jedan jedini narod, razlici-

Digitized by VjOOQ IC

S* 149 -B

našnji negdje sasvijem iskorijenjeni, a opet na nekijem
se mjestima pomeću malo po malo pod sadašnjijem si-
stemom vladanja i stranaka. Bio je dakle u jednu riječ
vršen svaki uvjet, s kojijem su se sklopila od postanka
dva elementa (rimski, i slovinski plemena srpskoga), da
iz njih proisteče puk dubrovački. Dubrovnik je tako po-
stojao kao republika, dok je po Dalmaciji kao u Zadru,
Spljetu i Trogiru latinski elemenat aristokratski sve to
više zatirao elemenat slovinski (plemena hrvatskoga), da
su Dubrovčani nmogo puta prisiljeni bili poći s galijama,
da mire urote proti dalmatinskoj vlasteli ') (v. Engel, Or-
bini), dokle najposlije ne potpadoše pod vlast mletačku,
kojoj podleže najprije Zadar. U Dubrovniku ideja repu-
blikanska umijesila bi duh i vlastelina, i gragjanina, i
seljaka. Zna se, da su svud poslovice praktična filozofija
prosta naroda; dakle onaj, koji je pročitao zbirku poslo-

tijeh porijekla, kako Sto je poznato, biva: plemeua BloveuaČka, hrvat-
vaiska, srpska i bugarska. Svi su imali mai\ie ili vise iste obioaje,
aU kako zgodno priu^eti Bogilić: krsno je ime harakteristika
srpskoga plemeua. U današnje doba gleda se na svaki naČin
8 izvjesne strane utamaniti taj srpski običaj, a najviše a Konavlima.
Po selima su slavljena i četiri doba godine. Kud se pokrstile, obra-
tiše Slaveni te svoje poganske svetkovine u erkovue. Tako slavile JMi-
koljdan (zimu), Gjurgjev dan (prema Ije će), ll^in dan (ljetu),
Mitrov dan (jesen). I danas reku seljaci mjesto: dvoga premalijeća
— ovoga Gjargjeva dana U Konavlima još i sad postoji bogomolja
sv. Mitra (Demetr\)a).

') Moj Ciceron, koji me je pratio a Mleoima, pokaza mi a proftra-
noj sobi gdje se je senat sakup^ao, neka skrovita i neprimjetna vra-
tašca V zidu, kroz koja se jedva možeš provadi, te mi reče, da ta
tajna vratašca, nepoznata narodu, vode u hram sv. Marka. Tako se
prošlog vijeka jednom prilikom skloni senat od očite pogibije, kad
narod rpimioe nasrnu da smakne plemstvo, i kad već užeže malenu
stranu Frokurativa. U Dubrovniku nasuprot narod se nge ustezao, da
zamoli senat, da mu poveća porez na uvoz i izvoz trgovine, čudan
izgled u istoriji ljudskoj, da podanik moli vladu, da ^a bolje podba-
raSi (v. rukopis L. A. Sorkočevića^.

Digitized by VjOOQ IC

^3- 150 -e

vica dttbrovačkijeh; te ih je Daničić sakupio, mogao bi
razabrati kako je, i u kom smislu prost narod smatrao
oblast kraljevsku*), i upliv crkve na nju. Iz te zbirke ne
ćemo, i ne smijemo vaditi primjera.

Umjetni pisci u Dubrovniku slažu se sa poslovica-
ma, da imaju biti javne namjere, osnove i čini jedne re-
publike; a u kraljevstvima da nemaju izlaziti na vidjelo.
I sveto pismo to potvrgjuje: Sacramentum regis abscan-
dere bonum est (Tobias gl. 12, 7), a Gjorgjić u u tra-
gediji „Judita" (prizor 3. akt 1.) piše:

kraljevieh dobro vika
Bofliediti bilo nije:

A hvalit je podložniku
Carska diela pristojnije.
Za to carske zapoviedi

1 kraljevska svaka dil»,
I u stvoru, i u besiedi
Pohvaliti uami je sila.

Bila je opća predaja, da su jezuviti pokretači i osni-
vači stranaka Sorboneza i Salamankeza (pučka i plemićka)
koje su se počele pojavljivati još prije trešnje, a silno
mah preotele u potonje doba, baš kad se osjetila potre-
ba, da se prime u plemstvo i mnoge gradske porodice.')

*) Po Danij^ićevijem poslovleama u Dubrovniku je bilo sve drukčije
od onoga sto piše Balbi (Storia di Venezia). -^ Dogjoše jednom posla-
niei mletački jednom kraljiću istoćnijeh Indija u Pegu, da sklope s
njim trgovački ugovor; ali kad ovaj obazna, da u Mlecima nema kra-
lja, odmah udari u bah, govoreći, da Mlečići ne mogu biti razumiift
stvorenja, već neke poluživotinje, dok nemaju svog kralja.

*) Zna se, da su mnoge porodice srpskoga plemena početkom re
publike ušle u senat, koji je većinom bio pfemena latinskoga. Šećoći
se jednom po okolini Mostara, pokaza mi episkop Bnconić glavica na
zapadu blizu grada, te mi reče, da je tamo za tom glavicom (taka
je u Mostaru predaja) stanovao glasoviti Ovčarević, bogat stokom,
koji se poslije preseli u Dubrovnik, gdje se i okuci; od njega je po-
tekla plemićka porodica Gučetić. Takogjer je predaja u Mostaru, da

Digitized by VjOOQ IC

•B 161 S-

Oto je besputno nagagjanje i sasvijem krivo shvatanje
ondaŠDJijeh prilika, isto kao kad bi se sad reklo da
vlada stvara stranke u narodu. Ovake se presude zovu u
logici: hoe cum hoc, ergo propter hoc (zajedno s ovijem,
dakle s ovoga). Jezuviti su prestavljali klasicizam, njiho-
vo ga je poučavanje u Dubrovniku dovelo do vrhunca
savršenosti; a klasicizam znamo, da podažiže želju za
slobodom. Eto to je vas razlog potvore. — A je li pak
neprestano proučavanje klasika prikladno onoj mržnji,
koja se ne mogaše nikako stišati sve dok se ne istraži
i jedna i druga stranka?!^) Nije zaista! Druga jedna mo-
gućnija činjenica na to je nagonila. Opće bogastvo, te
zavede narod do obijesti i raskoši. Nije trešnja razorila
nego samo materijalne prijedmete, kao zgrade i stvari
od cijene, koje se poslije mogu lasno nadomjestiti. Bo-
gastvo navodi i individue i narode na mlitavost i na raz-
uzdanost. Puna je ljudska istorija takijeh primjera, kako
se gubi i propada moralna veličina jednog lica, kao i
pojedinijeh naroda Atalicis conditionibas^.

To najbolje može posvjedočiti ovaj primjer. Mnoge
stare vlasteoske porodice učine se privržene pučkoj stranci
(Sorbonezima), a zašto? Jer su htjele da se popusti i
uMne stara strogost republikanska, a to je i puk htio,

su Bastići porijeklom od mostarske porodioe Bistić, kao i mnoge
gragjanske porodice dubrovačke. U Mostara Ima džamija nazvana
Šarića, a naokolo stanuju sve Turci prezimenom Šarići.

*) Ko je istom bio ubrojen u plemstvo, zvao se je kao i a Rima :
hotno novus. Jednom upita jedan homo novus njekoga vlastelina
staroga plemstva: „Ama dokle ćete nas zvati: homo novo?-* — »Sve
dokle se razderete" odgovori. Veliko je bilo prezirai^je starijeh ple-
mića (Salamankeza) na ove nove (Sorboneze). Sklopiti s njima bračnu
vezu bilo je zazomo. Stara vlastela tako su prezirala novu, da bi ih
primali u predsob^u — u hlaminam, ili kadkod u kuhinji.

^) Atal, bogati kralj Bitiiuje, ostavi puku rimskome sav svoj imetak.
Iza kako ovaj obogati, nastase stranke Graka; kao i drage za ov^em,
sve dok se snuii republika, a zapoće carstvo.

Digitized by VjOOQ IC

152

koji, nahodeći se bogat, nije mogao tjerati onaj spoljašnji
luksus, kao u Mlecima, jer je taj luksus bio zabranjen od
zakonika*).

Bezduševni gdi Franćezi bieste

S lumamljenim skupom Dubrovčana,

Koji 8U 86 k ujimft priložili

Za vlastdstvo i grad uiilštiti,

I državu poraziti našu.

Ovako piše G. Hidža. god. 1813. U narodnijem pjesma-
ma stranke se zovu ovako: „Vrag iznese Luku i
Gjanluku^^ To je bila posljednja faza dubrovačkoga ži-
vota, faza potrebita, gdje zavlada bogastvo i opće dobro-
stanje. — Kad su vijeće vijećali, ima li se primiti u
Dubrovnik Rus ili Francuz, kad je već bio velik dio za-
ražen idejama francuskijeh enćiklopedičara, ustade stari
senator Niko Pucić — on razriješi gordijski čvor — te
ovako prozbori: „Gospodo, prije nego što stanemo vijećati
ovom, trebalo bi objesiti veći dio gragjana, pa mnoge
i izmegju nas. Francuz nam je na kućnijem viatima, otvo-
rimo mu ih u svu širinu i — svršimo". Ove riječi na-
kon 50 godišta, malo po malo, na dlaku se izvršiše. —
Kad u Rimu izgibe aristokratska stranka Pompejevaca,
te Ćesarevci (stranka pučka) osvojiše palače i kuće, Ci-
ceron, šećući se po Rimu, uskliknuo bi pred svakom od
tijeh kuća: dotnus antiqua! quam dispuri dominaris
domino I To bi i megju nama imao kliknuti, a i kliče
svaki stranac, koji se razumije u povjest. S toga se baš
neki ukloniše još i prije raspa, a megju njima je bio i
Antun Sorkočević. „Kako? zar ih još ima?" .... on bi go-
vorio, kad bi u Parizu čuo spominjati Dubrovčane prije
pada Napoleonova. Ovaj se Sorkočević oduži svojoj do-

*) U sudskom arhivu nahodo se zakoni, kako su imali biti obučeni
različiti razredi gragjana, i kakvo je svak mogao imati duma6e po-
ki^jBivo, po svom staležu.

Digitized by VjOOQ IC

a* 163 -e

movim, napisavši ni Parizu malu povjest Dubrovnika u
aristokratskom smislu, koja je onda strogo bila zabranje-
na od Austrije J)

Ali, bi li samo došao luč do nokata, opet bi složno
vijećale obje stranke za spas svoje domovine, kao n. p. kad
je bila zaprijetila Katarina, kad su dopali pod Francuza.

Da se uvjerimo, da već nije mogao trajati sastav
republike, dosta je pročitati Ferićev spjev PeriegesM. Tu
je izložen grozni i žalosni prizor Dubrovnika. U ono
doba, biva prošloga vijeka, iziđe knjiga politička i poučna
od nepoznata Dubrovčanina. Taj spisatelj može se nazvati
dubrovački Montesquieu. Knjiga je ta prevedena na
francuski po prijevodu italijanskom, a izvorno je bila na-
pisana našijem jezikom. Naznačeno je, da je štampana u
Yverdon-u (?) 1770. „Ovo je djelo bilo napisano izvorno
jezikom dalmatinskijem ili ti ilirskijem, koji je jezik na-
rodni u Dubrovniku, a kasnije je bUo prevedeno na ita-
lijanski od oca Stratika Dalmatinca i štampano godine
1769. u Padovi kod I. Manfredi."*) — Nije s gorega izni-

*) otac iuoćencij Colić bi pozvan Da policiju, da kaže kako je
dubaTio tu zabraDJonu kujigu. On da oslobodi Bebe i svoje znance,
odguTori: „Ke znam; meni je zajmila ona dobra duia, pokojni Mon-
iau:iri.** A Montanari bio je dućandžga, koji bijaše umro prije malo
dana. Ima dosta pringera, kako je pod svakom vladom varana i ćen-
sura i policija. Kad dogje gjenero austr^ski a Bolognu, da čuva pa-
pine zemlje od Earbonaraca, zateČe Rossini-ja, kojemu ne ostigase
vremena da izmakne. Prikaza se gjeneralu, te mu darova svežanj
muzikalnijeh knjiga. Gjenero se obradova, i obeća mu, da de ih
dati kapelniku regimenta, da ih udara. Kapelnik, kad ih razgleda,
odmah poruči gjeneralu, da su „note rivoluzionarie**. Tad gjenerO
naredi da uput utamniče Rossini-ja, ali on već bijaše umakao preko
granici.

') „Cet ouvrage a ^t^ ecrit originalment dans la langue Dalmate,
ou lllyrienne, qui est la langue vulgaire a Raguse, qui, il a ^tč en-
suite traduit en Italien par le Pere Stratico Dalmate, et imprim^
r annee 1769 a Padoue ohes I. ManfređL"

Digitized by VjOOQ IC

164

jeti poglavite tačke iz te knjige. „Kad zavlada samoživost,
zanos za raskoši i za mekoputnijem životom, ne će biti
tada u Dubrovniku gragjana, koji sjaju u posijelima sa
svog otvorena duha, da im je na srcu što i na jeziku;
tad će ostati u Dubrovniku samo prostrani manastiri,
vidjeće se po njemu samo gnusni magazini, dućani pro-
davalaca i krčme ribara i težaka, koji trude za gospodare
ili za tugjince^. Kaže, da raskoš i bogastvo opsjenjuju
puk u monarhijama. Luksus je za monarhije, gdje su svi
isti, biva podložni od svega do svega, a ne gdje svi
mogu reći: ovo je sve moje, kao u republikama. (Luxus
est nć dans les monarchies, il traine avec lui un cortege
dMdćes monarchiques, qui choquent en tout sens les
idćes rćpublicaines). Dalje kaže, da u republikama treba
da je više izvježban razlog i pamet u poslima, nego
buon gusto (Leur raison doit etre trfes exercće, et bien
plus, que leur gdut); to se razumije u onijem republika-
ma, gdje se prvo treba boriti s prirodom, pa i s drugi-
jem zgodama i nezgodama za opstanak, kako je u Du-
brovniku zanešenost za klasicizmom bila zabava a ne
posao, i to u opće kod čeljadi nekijeh godina, po onom
glasovitom mnijenju Ćićeronovu, da u starosti, jer je
umnost dorasla, a snage tjelesne oslabile, treba čovjeku
vježbati svoju umnost, jer priroda na neki način nado-
knagjuje — gdje je manje sile materijalne, tu je veće
umne. (De oficiis, III.). Pa nastavlja, da ta sloboda poli-
tička daje neku oholost gragjanima, koja bi ih mogla
lasno upropastiti; tad bogastvo i oholost Čini, da ne
mogu već odoljeti ni zlu ni dobru, i panu u neke sulud-
nosti, finissent souvent par en juer comme des insen-
sćs, et par le dćtruire de memes mains, qui Font ćleve
plutdt, que de renoncer a quelque misćrable et ridicule
passion). To se dogodi u Dubrovniku, gdje dobrostanje
propade u jedan čas, a preostade neka oholost, koja po-

Digitized by VjOOQ IC

cB* 166 -G

taknu barunicu Dtlringsfeld, da u svom romanu nazove
Dubrovčane najoholijim megju umrlijem („Ragusaner,
die stolzesten der Menschen!").

Nego vratimo se na naš prijedmet. I u političkom
kao i u privatnom dubrovačkom životu proviruje unutraSigi
sklad svijeh vrlina duha, koje treba da se nagju u sva-
kom klasičkom spisatelju, tako, da bi se teško moglo
razabrati: je li život dubrovački sam po sebi navodio
Dubrovčane i poticao ih, da se bolje dadu na nauke klar
sićizma, ili je baš klasicizam imao znatna utjecaja na
život uljugjenijeh Dubrovčana. Po našem mišljenju držale
su se obje ove pojave nerazlučno jedna uz drugu, i po-
dupirale uzajamnom pomoću. Biječ, zvuk, šara, dlijeto,
to su sredstva, kojijem se prikazuje klasicizam (književ-
nost, muzika, slikarstvo, kiparstvo i arhitektura). Riječima
se najbolje tumači Istinitost i Moral — kaonoti što nema
riječi bez ideje, ni ideje bez riječi, a ljepota riječi stoji
do više ili manje vještine piščeve; ali u svakom slučaju
Ljepota ima se podlagati Ideji. To se isto može reći do-
nekle i muzici. Ali ostala sredstva opet odveć ističu
Ljepotu; a Istinitost i Dobro u njima odviše se podlažu
estetskom osjećaju. Pred kipom, slikom, ili zgradom naj-
prije ćeš uskliknuti: „0 kako je lijepo, kako li uzviše-
no!" — a tek poslije, ako si učevan — objavi ti se ideja.
Riječ i zvuk je sredstvo idealno; a ostala sredstva — gore
spomenuta, pobude prije materijalni osjećaj, zato se i
kaže, da plastične umjetnosti navode na raskoš i na me-
koputnost Te se umjetnosti u Dubrovniku nijesu razvile
radi nezgodna položaja i istorijsMjeh prilika, jer se
Dubrovnik imao svaki čas zabavljati i svojijem nezgo-
dama, — trgovinom pribavljati sredstva za življenje i radi
nedaće plodova, a kamo li spavati s uha na uho i spo-
kojno živjeti razvijajući oko sebe plastične umjetnosti. A
kad bi se baš i toga uželio, ili ma bilo što od potrebe,

Digitized by VjOOQ IC

156

dobavljalo se zanatlija i umjetnika svake ruke iz susjedne
Italije, koja je vazda bila rasadnik ne samo Dubrovniku
nego i svoj Dalmaciji. Za sve što se je sagradilo, nasli-
kalo, rukom izrajdilo po obalama Jadranskog mora valja
zahvaliti Italiji. Ako se u Slovinstvu zrcali narodni duh
Dubrovčana, Italijanstvo je opet duh, forma njihove ugla-
gjenosti.

U danaSnje doba mnogijem je u Dalmaciji nekako
mučno ovo pripoznati; ali zaludu, — drukčije se ne može!
Zaista će se načekati neki ter neki, te su uzeli posao za
glavu, da raskopaju svu kulturu italijansku sa obala Ja-
dranskog mora, koja se je dobro uvriježila u gotovo više
od 600 godina u našijem krajevima (dok njemačkog nema
još ni sto godina). Pa na jednu ruku — baš ako ćemo
pravo, zar mi Slaveni kao zreli ne možemo imati potrebe
od nikoga u razvijaiyu književnosti, i u svakom drugom
pogledu ljudskog znanja i napretka? — Sub judice res
est. Ali mogao bi neko reći: „držimo se Nijemaca sad
kad je i vlada njemačka"') — Ah, teško je stara vola
učiti oranju — mi na to odgovaramo. Neka čine naša
braća u Bosni i Hercegovini, koji su još u povoju pogle-
dom na kulturu, ono što je bolje, jer je njemačka kul-
tura i bolja i zgodnija u ovo doba; a mi u Dalmaciji
držimo se samo onoga što je dobro, po primjeru one du-

') „StapikDJe, BAVišena centralizacija vrši se u ouijem narodima, koji
ne prikazuju svoju osobitu ideju, ni osjbitu književnost, lirama tome
Finlangjanin i Poljfk u Rusiji, Dalmatinac i Čeh u žustriji, nemaju
snage da se odvoje kao zrelo vo^e od velikog naroda, s kojim su spo-
jeni. Ali taj veliki nartni red je, da im pripozna pravo življenj:i ne-
kom zasebnom obrazovanosti**. (Carletti : Bussia contemporanea, 1894.)
— „Da jedna prosta obrazovanost pokriva svljeh, to je sličnost odjeće
a ne lic&, svaki čovjek živi više u mislima svojijeh otaca, nego u mi-
slijM svoga vjjeka*' (Cattan«o).

Digitized by VjOOQ IC

a* 157 -B

brovačke djevojke, kad ne htjede ugoditi želji očevoj.*)
Dakle da se vratimo na naš prijedmet. Plastične umjet-
nosti po svojoj naravi više iznose ljepotu, nego li ideal-
nost. S toga nije Grčka uzalud izmislila basnu o Pigma-
lionu.^) Iza borbe Ikonoklasta, kad vasionska crkva u

*) Jedan Dubrovčani u imao dvije kćeri, a ne bio odveć bogat da
uda obedvije. Naumi mlagju poslati u duvne, i zamoU nekog popa,
svog prijatelja, da je uglavi, koliko je bolje da se ne uda i čuva
svoje djevi^nstvo. Pop, da je na to nagovori, posluži se izrekom sv.
Pavla: „Ko daje u brak svoju djevojku dobro Čini; ko ne daje, čini
još bolje" (Kor. gl. 7., st. 38.) Na to djevoj^čica odgovori: „Recite
ćaći, da ću ja učiniti ono, što je dobro, a neka mi sestra učini ono
što je boi je".

') Pigmalion, kako kaže basna, bi kipar, te se zaljubi u mramornu
ženu, koju sam ifitesa. — Slikarstvo, a ioš više arhitektura, prika-
zuju Mealnost, a ideja znamo da natkrilji^e materiju. Kube i svodovi
prikazuju nebesa i svaki zauos ?.a vrbunaravnošću. Ako je unutra tmn-
šasto pod svodovima, prestavlja se — na neki način — mysterium
svake vrbun. ravnosti, koja ovdje na zemlji opsjenji^e umrle. Ako je
svijetlo, prestavlia zakon božiji, koji je svjetlost duha čovječjega : Lex
lux (po Jezusu Sirahovu). Slikarstvo prikazuje samo formu tijela i
crte lic»; a obrnz je jedini izraz duše u nama, dok u kiparstvu sav
struk ne prikazuje drugo, do materijalnu ljepotu, ili snagu flzična.
Kad Ivanu IV. Groznome, ruskom caru, arhitekat sagradi veličanstveni
hram Vasilija Blaženoga u Moskvi, izgubi vid očinji — po nalogu
carevu. Ova zgoda svjetioči, da je taj grozni car u svom neznauj« i
okrutnosti postupao na ovaj način, ne bi li postigao, da se i Rusijom
ne može niko mjeriti u arhitekturi kod ovake zgrade, ne znajući ko-
liko još ima veličanstvenijeh hramova po Evropi. — „KoUko mi samo
golotinja valja motriti, dokle istešem jednu ženu!*' govorio je kipar
Bartolini. „Slikarstvo i kiparstvo davaju jedinstven, kolektivan upeča-
tak, dok riječi u romanu, u pjesmi, davaju upečatak susljedan, i ma-
terijalna prilika uništuje u duhu čitaoca prohodnu idealnu priliku.
Žalo je u latinskoj crkvi dopušteno slikarstvo i kiparstvo, pa i kipovi
poganske -idealnosti, kao tri gole Gracije što se nalaze u sakristiji
Stone crkve u Piši, dok je zabranjeno čitati Daphnis et ChloS, jedini
klasični roman pornografske vrsti." (Carletti). Opaža se, da je u najno-
Tije doba i Rusija počela sljedovati primjer zapadne crkve, uvodeći ,
kiparstvo u svoje hramove.

Digitized by VjOOQ IC

a« 158 -5

drogom svetom sabora nikejskom proglasi članom vjere
Štovanje ikona, istoina crkva ne usvoji kiparstvo u hra-
movima, a latinska crkva prihvati ovaj kanon nikejskoga
sabora u cijeloj potpunosti — primajući i kiparstvo. Ne
samo nezgode prilika i položaja, nego i strogost republi-
kanskog života bijaše dosta uzrok, što plastične umjet-
nosti nigda ne uspješe u Dubrovniku, kao u republici
mletačkoj. Ali zato je ondje trebalo .veće strogosti u vladi,
policija je imala paziti na svaku sitnicu, gdje se puk
radi plastičnijeh umjetnosti raspuštao u moralu, što se
nije nigda desilo u Dubrovniku.^) „A Venise a fallu que
des loix sevćres maintinssent non la purete des moeurs,
que ce gouvemement ne recherchait guferes, mais V appa-
rence de la egalitfe, et rextferieur de la modestie" (Cap.
8: „Interessi e doveri di un repubblicano scritti da un
cittadino di Ragusa").

Ako je dakle moralna strogost priječila razvitak
plastičnijeh zanata u državi dubrovačkoj, opet vlada nikad
nije dala povoda, da se o njoj reče, da je pretjerana u
idealnosti, te se zato vazda držala daleko od svakog mi-
sticizma. Program je bio ovaj: „Narod treba da ima je-
dnu vjeru, a ta će biti rimokatolička, ali što se tiče
unutrašnjijeh posala katoličke crkve, nećemo se u njih
pačati; eto crkve, pa neka se ona gleda, niti ćemo da-
vati kakvu našu sankciju". Kako u programu vlade, tako
i u privatnom životu prolazili su se svakog misticizma.

U megjusobnom općenju taka je bila uljudnost,
taka ubavost, da ih mi sada ne možemo ni zamisliti. Du-

') Mleei su, — može se reći — muzej umjetnosti, koliko su dugi
i široki. Naša narodna poslovica kaže, da Carigrad uprav pokasige
što je svijet u svojoj prirodi, a Mleoi što je ljepota u zanatima: »Ca«
rigrad je sv^et, a Mleci su cvijet". Stroga je bila policija u Mlecima
bi^ zato, da se narod ne bi podao raspuštenosti, jer je gojio uiiyetne
zanate.

Digitized by VjOOQ IC

S- 159 -e

brovnik se može isporediti s malenijem, vrlo Ujepijem
kukcem i u struku života, i u Sarama, i u načinu svoga
kretanja, koji ostane prignječen radi svoje malenosti, kad
se zavrti kolo kojeg zapleta, što se dogodi općijem pre-
vratom u Evropi, — francuskom revolucijom. Da uzimamo
dajbudi nejasan pojam o dubrovačkoj uljudnosti (sklad-
nosti) i prije nego o njoj što spomenemo, navesti ćemo
svjedočanstva tugjinaca. U 10. knjizi piše Marmont izme-
gju ostaloga i ovo: „Stanovništvo teritorija ne dopire do
35.000 duša. Plemstvo, čija starina nadilazi starinu naj-
starijih evropskijeh kuća, uživa vlast od nebrojena vre-
mena. Pojedine porodice jasno dokazuju svoje porijeklo
iz osmog vijeka, suvremene Karlu Velikom, od toga doba
bijahu bogate i moćne. Razumljiv je ponos ove aristo-
. kracije. Ne bijaše nikada kraja srećnijeg, čestitijeg, ulju-
gjenijeg radi mudrosti i veoma raširena blagostanja. Po-
našanje bijaše ubavo u svijem klasama, plemićima, koji
se odgajahu po italijanskijem gradovima, navada visoka
položaja i moći davaše ton i način postupanja velikijeh
gradova. Dubrovačke gospogje mogu se usporediti s naj-
većijem gospogjama Milana. Veliki naučnjaci kao Zama-
nja*) ures su ovoga grada. Ovo je bio onaj srećni puk,
komu smo mi otišli da mu divljački dignemo mir i če-
stitost. Dubrovčani nijesu nikada sačuvali mržnju na po-
jedince, koji su proti svojoj volji vinovnici njihove ne-
sreće; ali grad od nazad 100 godina bijaše rascijepan u
stranke. Svaki se Dubrovčanin nadmetao s drugijem u
aristokraciji. U ovoj su se općenitoj napetosti nevolje,
prouzročene našom nazočnošću, manje osjećale (protivno
od Mletaka), jer je naša nazočnost pobrkala mnoge ste-
pene. Ja sam s njima postupao s najvećijem obzirom,
ali im nijesam mogao povratiti ono, što bijahu izgubili. ^^

■) Kad je ćesar Fruio I. bio n Đubrovnikii počastio je kanonika
Zamanju svojijem pohodom.

Digitized by VjOOQ IC

160

Ba8 radi takove najuglednije kulture i megjusobna
držanja, Tonunaseo — uz mnogo njemačkijeh spisatelja
— opisuje Dalmaciju kao kraj, u kome vlada pravi haos
moralnog svijeta, i u tu svrhu nabraja per enumerationm
partinm sve 8to je protivnosti i antiteza u ovoj pokrajini,
kao n. p.: „Seljak iz Imotskoga i dubrovačka gospogja,
aristokratski saloni dubrovački i surove družine knin-
ske, i osf *) Prestavlja takogjer Karla Natalića jednijem
uzorom čoyjeka jako uglagjena u spoljašnjem držanju i
etiketi. U tome smislu reče jednom prilikom i sam car
Frano I.: „Da imam toliko država u mome carstvu, ko-
liko je plemića dubrovačkijeh, radi njihove uljugjenosti
dao bi svakome po jednu državu, da njom upravlja!^ —
A evo što piše „Wiener Zeitung'^ od g. 1832.: „Kougje
u Dubrovnik pod utjecajem dalmatinskog života, čini mu
se kao da je pao usred neke daleke i izvrsne obrazova-
nosti, koja mu se odasvuda javlja.^ S toga je i pisa-
la baronica Dflringsfeld: „Dubrovnik nije Dalmacija u
smislu kulture, i ako geografski i politički sad za vazda
pripada Dalmaciji" Zgodno je ovdje prenijeti još neke
tačke ove spisateljice, te se odnose na dubrovačku kul-
turu, kao n. p.: „Dubrovčani su dobri i mirni; i ako su
mnogi od njih odlične i originalne glave. Njihova je pi-
tomina — sastavak stranijeh kultura, biva: italijanske
(to se razumije: grčko-latinske), a što Bog d& — i fran-
cuske; ona je proizvod mnogog putovanja, kušaiya i kla-
sičkijeh izučavanja. Može se reći bez i malo straha, da
ni jedan Dubrovčanin ne sliči drugome, neka su svi je-
dnako uljudni, udvorni, svi isto ironični i satirični; ali
bez ikakva prekomjerna zanosa za ičijem. Znadu oni pii-
čati vazda nešto novo, pa išli zajedno i punu godinu da-

') „II TiUioo di Imoiclii, e la dama ragosea, i ealoni aristoeratiei
di Ba^^nta, a le rozze družine di Knin mo.**

Digitized by VjOOQ IC

161

na. Gotovo sva ta njihova pitomina stoji u proSlosti. Du-
brovčani, l^ad god stanuju ili hode po širokom i bajnom
svijetu, reku sami sobom: „ne bi bilo na odmet da već
pogjem sjesti na Pile, da se prošećem po svome stradunu^
da se porazgovorim s mojijem", pa čak i s kojijem
nije — može bit — progovorio ni deset riječi, dok je
bio u svom zavičaju. A što ćete? Dogje, pa tu zasjede
u svome očajanju i dreselju, ali mu se isto čini, da je
u svom (starom) Dubrovniku. Čita tu novine, ali uprav
bez ikakve političke strasti" Ovome još nadostavlja po-
menuta spisateljica: „Što će Časopisi donijeti zemlji, čije
vrijeme još nije opet na redu?!"^) Potvrgjujući ovo, pok.
August Kaznačić nadodaje sa svoje strane, da svaki Du-
brovčanin, koji se zadojio duhom onijeh vremena, i
pri vikao onoj kulturi, ima klicati:

„Budućnost mi bez blaznenja sjaje,
EftDO miso sunea sutrašnjega —
Jadnom slijepcu, koj' ga vidjet ne 6e!"

Još Diiringsfeld prilaže i ovo: „U Dubrovniku se može
prelijepo naučiti: srpski*), italijanski, francuski, i njemački.
Na tijem jezicima Dubrovčani čitaju, te se usavršuju u
pitomini, koja se uprav može nazvati: nadostavak njiho-
ve radikalne domaće pitomine, te im je preostala još iz
njihove prošlosti. Dubrovnik je Babel, ali nema samo ba-
bilonske kule. Pa i ako je grad duboke i uglagjene za-
padne kulture; po unutrašnjoj je naravi prvi grad istočni,
— s njim upravo počinje istočni svijet. Izvan Mletaka ne
poznam nikakva grada s okolicom i zagragjima tako
romantičnijem, kao Dubrovnik. Bim ima privilegije

*) „WaB sollten die Zeitsehriften eintragen in einem Lande, desseu
Zeit noeh nielit wieder sn der Zeit ist?!"

') U originalu: slavisch, ipak na drugom mjestu ova ista spisate-
yioa veli, da se u Dubrovniku latinski pisalo, a srpski govorilo
(Aus Daltnatien HI. str. 6).

Digitized by VjOOQ IC

a« 162 »s

razvalina, i to razvalina čitava političkog svijeta; ali pri-
vatnijeh razvalina toliko materijalnijeh, koliko moralni-
jeh, nema nigdje više što u Dubrovniku. Slikari vele, da
su okolice Dubrovnika kao dekoracije teatra. Može bit,
ali takovi uresni spretovi stoje uzalud, ne prestavlja se
više tu ni komedija, ni tragedija, ni dramatski kakav čin
života privatnoga i gragjanskoga. Dubrovčani sjede pred
kafanama, ili odu na stradun, jer je tu uprav njihovo
padalište (der Stradon ist ja der eigentliche Salon von
Ragma). Po njem se šeću {man stradonirt)^ i ta je šet-
nja kako neko apiatum u prilici micanja, po uru, po dvi-
je, šeću se hitno i strasno; hoću reći, ako se zbilja išta
može u Dubrovniku strasno ljubiti! Sad, kad je njihova
sadašnjost toliko različita od prošlosti, koja se vjera mo-
že imati u kakvu budućnost u Dubrovniku? A kad ne-
ma vjere u budućnost, otkud može biti čovjek hitan,
žarovit?!"

Red nam je primjetiti, da se sve ovake izreke, —
koliko ih je god — tiču jedino onijeh Dubrovčana, koji
su preživjeli pad republike, a ne odnose se nipošto na
sadašnje prebivaoce, koji, gotovo sve došljaci od tamo i
od amo, nastaniše se, i zauzeše njihova prebivališta. To
je puk našijeh dana, koji za sve ovo i ne zna, i ne haje
da zna, koji se, kao i svukud, zadovoljava svačijem, sva-
čemu se smije; puk, koji sve zaboravlja, da se na njega baš
zgodno može primijeniti ona izreka Voltaire-ova: „Naro-
di koji ne znaju nikada razlog onoga, što im se zapovi-
jeda, koji brbljaju o svačemu, tješe se u svačemu, rugaju
se svačemu, sve zaboravljaju."*) — Treba imati na umu,
da će iza ovo desetak godina, kad mine prvi vijek, iščez-
nuti sasvijem i spomen, i sve predaje, a kamo li ne će

') „Peaples, qui ne savent jamaie ia raison de ce, q*oii leur or-
donue, qui murmnrent de tout, qal se coDsolent de tout, se moqttent
de toui, qui oublient tout."

Digitized by VjOOQ IC

163

duh, i doći će doba, kad će se Dubrovnik moći isporediti
sa Spartom, Memfisom i ost., kojijem sva istorijska slava
stoji u tome, da dadu koju dosadnu zadaću na školski-
jem klupama djeci, koja se imaju roditi, kako veli Byron.
Onaj aforizam Nikole Tommasea, koji kaže: „Narod, koji
ne pozna svoju prošlost, dijete je ili suludan, narod, koji
je prezire, narod je izgubljen",*) ne vrijedi dakle za nove
stanovnike Dubrovnika. A za one prave Dubrovčane, koji
još preostaju, dosta je kad rečemo s 6iusti-em

. .4. Bon 81 poohi
Che le oappe foruisce poco panno.

I već minula uljudnost dubrovačka sastojala se u
nekom klasicizmu, biva, valjalo je da bude ponašanje
vjersko i*moralno u skladu s ljepotom forme, ili kako bi
se reklo drukčije, un fatto sociale, biva, da se u zboru
i tvoru nema nikome prigovoriti ništa, što bi mu moglo
uvrijediti kakvu uspomenu ili lični harakter, a sa svijem
tijem kadgod umetnuti — gdje treba — podbok ili epi-
gram, ali uvijek tako, da ti dugo treba proučavati govor
ili čin, da se staviš da je uprav podbok ili epigram, čud-
novatijem pak riječima, koje se još nijesu sasvijem po-
metle, dijelili su se razredi u narodu pogledom na uljud-
nost, biva: Knjiga Zelena*), Podrabak*), Šmiglin*),

') „Popolo, che nou oouosce il »no passftto, h fanciullo o imbeoille,
popolo, che lo sprezza, h un popolo perdnto'*.

*) U Knjigu Zelenu (Libro Verđe) bili su ispiBuii svi gragjuuki
zakoni pod republikom.

*) Dubrovčani su zvali svoje sluge isto kao i Rimljani: pueriy bi-
va djetićima, djevojkama; taj se idiotizam očuvao i do dauas. Rab,
u Btarotlovenskom jeziku znači: sluga. Podrabak je bio sin sluge ili
kakve službenice koja se uda u gradu, a ne vrati na selo otkle je
rodom. Podrabak je bio dakle isto što i latinski libertus^ sin roba
oslobogjena od ropstva.

') Šmigliii, Šmiglinica — bio je naziv sinova i kćeri podrabaka,
to odgovara latinskoj r^eči liberiinua. Ta čeljad nijesu nigda bila do-

Digitized by VjOOQ IC

a* 164 3-

i Vlah*), a riječi: otresen, paprica, čeljade u kom-
preču i ost., kažu više harakter osobe, nego li stupanj
uljudnosti i Ijudskote, u kom je koja osoba odgojena.
Knjiga zelena zvalo se svako lice, koje na dlaku ispu-
nja prema svakome tako zvane eanvenienze sociali^ i osoba,
koja se žicne, kad se drugi ne vlada prema njoj na isti

raslft bi^ đo ukusne pitomine gragjanske. I Horac se čudi, kako se
Mećenat uđostojio da postavi njega svojgem doglavnikom, kad se
• i^im ne može nikako mjeriti ni u držanju ni u morali, — on, koji
je sin jednog libertina („Me libertiuo patre natum!").

') Neki drže, da je „Vlali" riječ ilirska, celtska, i da znači: težak,
rob, (Mor — vlah = Morlaooo = ern, rob, vlali), a neki opet da
ishodi od „vlast" — što je priUčnlje, — jer bi lako moglo biti da
je to ime zapalo vlasnike (Rimljane), stare prebivaoce zemalja (gdje
se sad nabode Srbi i Hrvati) koji u navali ovijeh dvaju plemena, ne
mogući izbječi u primorske gradove i na otoke dalmatinske, zaosti^e
kao Bužnji, da obragjigu za pridošlioe svoju vlastitu zemlju. Doonije
kad ovladaše Turci nekijem krajevima, opet mnogi Srbi i Hrvati biše
prometnuti u red Vlahft, da robuju Turoima, jer nijesu mogli
izmaknuti za vremena preko Dunava i u Dalmaciju iza propasti na
Kosovu. Da n^esu Vlasi isto što i Srbi, jasno svjedoči zakonik cara
Dušana izdan Daničičem, iz kog navodimo neke primjere:

1. Srbin da se ženi u Vlasi, i da ju vodi, i da ti zakoni budu
joj (§ 98).

2. I seU, i ljudi, i Vlasi, i sto dohodi od Vlaha, i od zemskijeh
ljudi Srbin&, da se crkvi uzimaju (§ 98).

3. Vlasi, da sol ne vazmu, a što donese da je polovina crkvi (§ 98).

4. Ljudi, koji orkovne ljude i Vlahe prognali su, da svežuju (§ 99).

Uz ovo je dobro napomenuti, da i u mnogijem mjestima Kranj-
ske sve Italijanee zovu: Vlasima (Latinima). Pa u Po^skoj ima po-
slovica, da je Italijanac mudar, Nijemac trgovac, a Poljak ratoboran
(„Što Vlah, to doktor; Niemec kupee; što Polak, to etman*').

U Dubrovniku zovu u opće Vlasima sve prebivaoce Hercego-
vine, spadali oni istočnoj ili zapadnoj crkvi; tako per 8yneedochen
(pars pro toto) zovu još svakoga hrišćanina istočne crkve bio Grk,
Rus i ost »Vlahom*'. — Vlaška (Valacchia) očito je naseobina Rim-
^ana, jer se tamo i govori nekako latinski. Ima srpskijeh krajeva, n
koj^em Btt se očuvali neki običi^i, kao i crto obrazne ~ što tvo od«v»

Digitized by VjOOQ IC

166

način. Podrabak je niži stupanj, biva osoba, koja se uza
vas galateo još nije sasvijem otresla seljanske ćudi:
osoba, koja mrmoši za svakijem, koja podbocima i sati-
rama odveć u živo vrijegja. U jednu riječ: osoba, koja i
ako ne zaostaje u nauci i gragjanskom držanju, ruga se,
smije ti se u obraz, osoba podruguša. Šmiglin, šmiglinica
je u manjoj mjeri podrugljiva, nego osoba, koja traži u
jaju dlaku, koja pretresa tugje posle, ko je što rekao,
što učinio, gdje je bio i ost., osoba u velike zagledna na
svašto, pa i na stvari nepristojne svome stališu. Biti vlah,
činiti na vlašku, značilo je: nemati nikakve uljudnosti,
nemati prst obraza, fraza koja se još upotrebljava u
ovome gradu.

Ostalo je dakle u mjestu mnogo uglednijeh riječi i
izreka, kao spomenici negdašnjeg lijepog moralnog pona-
šanja dubrovačkog, i ako je stara Ijudskota već sasvijem
propala. Spomenuli smo riječ skladan^ što sad znači samo
biti uljudan u ponašanju s drugijem; ali uprav skladan
je samo onaj čovjek, koji ima u skladu unutrašnju mo-
ralnost s ubavosti spoljašnjom riječi i postupanja. Sva-
kome se lako domisliti, da je dan današnji u opće teško
i preteško naći čovjeka skladna u smislu starom dubro-
vačkom. Za pravo, i u naše doba, (sudeći po riječima),
reklo bi se, da je svak živ uljudan i suviše; a kad tamo:

Si mentisee armato,
* Gon on Lei gelsto.

ntjecKj krvnog srodstva s plemenom latinskijem. „S toga se ovi kra-
jevi jažnoBlavenskt i pokazuju skloni zapadnoj kulturi", veli jedan
spisatelj italijanski, kao i sva plemena slavenska osim Rusa, koji je-
dini nemaju u knri ni mrve latinske primjese.

Još ćemo i ovo nadometnuti, da oko Dubrovnika matere seoske
kad karaju djeeu obično naiiostave: „0 Lacmanine!" (0 Latinine!),
— „Ne valja bit Lacmanin!*' (Non bisogna esser Latino!) Riječ
„Laemanin** potječe, po našem mišljenju, od Latium^ a Latinin je,
kako je več poznato, žitelj pokrigine lAtUum.

Digitized by VjOOQ IC

166

po izreci Giusti-ja. Na riječi skladan osniva se izreka:
„To su vaša skladna usta", koja odgovara italijanskoj
Lei mi adula. Takogjer — po perifrazi — služili su se
Dubrovčani mnogijem izrekama, koje spominju kakav por-
nografičan Čin, n. p. „taj i taj ima Česa činit s onom",
znači: ljubav tjelesnu; „žena u bremenu" — žena kad je
tegotna; „povila je dijete", mješte: rodila je; po selima
pak govore: „našlo se dijete tome i tome", što znači:
žena mu je rodila. — Seljaci oko Dubrovnika, (kao i
Hercegovci) kad god spomenu kakvu gadnu stvar ili
osobu njima mrsku, reku: tamo on, tamo ona. „Petar

tamo on", biva: Petar je moj dušmanin Hercegovci

uz to upotrebljuju još riječi: on, ona, samo za osobu
ljudsku; a: tamo on, tamo ona, za životinje, n. p. „moja
krava tamo ona se otelila!„ Takogjer kažu: „taj drug,
— hajde s tijem drugom", mješte: hudoba, s hudobom.
I tako ima na pretek idiotizama — nalik ovijem — što
su vlastiti samom Dubrovniku, od kojijeh ćemo spome-
nuti još „aprdu", riječ, — kako mi se Čini, — grčka po
svom postanku, ali pokvarena.') Na svaki način valja da
ih je bilo dosta megju bjeguncima iz Epidavra, ne samo
latinskog, nego i grčkog porijekla, dok je ostalo onoliko
čisto grčkijeh riječi još od starina u Dubrovniku. Megju
prostijem pukom kad ko hoće da spomene drevna vre-
mena, reče obično: „Još kad su bili Grci", ili „kad je
Kuljen po svijetu hodio" .... Humoristični pisci naši, pa
i tugjinci, kad opisuju Dubrovčane, koji su podlegli ra-
dikalnoj promjeni iza pada republike, zovu ih obično:

*) Možda je potekla od iicapviojiiai, (toglier via, ukloniti), biva:
odaleči se od m^e! Kad se jednom svratio u svoju domovinu Lam-
pređi, spomenuti profesor književnosti u Dubrovniku, upitan od svoji-
jeh, kakva su Čeljad u Dubrovniku, i koja je i^jihova najveća navada,
odgovori: „čeljad su od aprdu, biva: progji me se, okani me se,
jer im je ta riječ vazda na ustima".

Digitized by VjOOQ IC

a- 167 -e

„čeljad od hvala Bogu", jer u njihovoj radikahioj mir-
noći i očajanju duha, vazda su im te riječi na ustima').
— Što se tiče njihove duhovitosti na posijelima i na
sastancima, što Francuzi zovu e^prit^ i dubokog neosjet-
nog podbadanja što bi Nijemci nazvali WUz, red nam
je spomenuti, da je ta duhovitost, taj atićizam bio od
mnogo sastavina; a najpoglavitiji sastavni dio bijaše kla-
sicizam grčko-latinski, navmut na slovinski jezik, koji su
uzeli od susjednijeh suplemenika Srba, pa ga onda pro-
sijali na svoje sito, i dotjerali analizom mnogobrojnijeh
akademija, koje su od davnijeh davnina ustanovljene
bile u Dubrovniku; i to je sve doradilo, da jezik dubro-
vački nije čisto srpski, nego nešto treće, radi neizbrojni-
jeh idiotizama, koji su u njemu samome nikli i obikli.
K tomu opet mješanija italijanskog, a po štogod i fran-
cuskog (navlastito otkad se uvela enciklopedija i fran-
cuski klasici vijeka Ljudevita XIV.), te taj začin dvaju
jezika daju dubrovačkom govoru neki osobit čar i ha-
rakter, tako, da po priznanju samijeh spisatelja i dan
današnji, nijedan spis humoristični, nijedna komedija, sa-
stavljena u čistom jeziku srpsko-hrvatskom, nije do kraja
zanimljiva, ako nije na dubrovačku napisana. Kad nestade
slobode, i kad propade originalitat, svak je više izjedna-
čen, jer ga je dopala ista mjera i harakter; a pošto je
već nestalo klasicizma, i do danas izumrli svi oni, koji
su bili uzgojeni u onom duhu, nemoguće nam je da do-
kučimo kakav bijaše harakter njihovijeh posijela i me-
gjusobna ponašanja. U ono doba, dok su još bili živi oni
te su uzgojeni u onoj kulturi, odlikuju se posijela kod

') Gosp. Charles Loiseau, Franouz, za svog boravka u Dubrovniku
napisa komediju (vauđeville) pod naslovom: „Hvala Bogu'*, u kojoj
prikazuje sadašnji život dubrovački. Komed\J3» se prestavljala jedno
veČe od mnogo gospode dubrovačke, pred gosparima i gospogjama,
koji 8U bili pozvani na Boirde, Toj komediji bio sam i ja nazodan.

Digitized by VjOOQ IC

3- 168 -e

Mata Šarića, kod Rada Androvića, kod Luka Sorkočevića,
kod Frana Vuletića, — čovjeka na glasu radi izvanredna
pamćenja i neumorna čitanja — kod Betondića, i kod
kanonika Radelje. Ta večernja posijela mogu se zvati
konferencije, ili bolje akademije, gdje se svak
nadmetao u novijem izumima i u književnom pretresanju
te zasijecaše u prijedmet njihovijeh razgovora. Zalud nam
sva muka, mi se ne možemo domisliti kakva su bila ta
posijela. Mnogi stranci, a nadasve naši susjedi iz Dalmar
čije, dohodeći kao novi austrijski činovnici, nastojali su
da se prilagode u posijelima ovoj spoljašnjoj dubrovačkoj
kulturi. Ali što se dogodilo? — Što i majmunima u ba-
sni Ezopovoj. Kad su ovi jednom prestavljali na pozor-
nici kraljeve, baci neko megju njih pregršt oraha, a tvoji
ti majmuni jedan svrh drugoga, pojagmiše se i pobiše,
te tako sadriješe sve one kraljevske grimizne odjeće.
Ovdje vrijedi umetnuti anegdot, ili pače dva, jedan se
tiče Dalmacije, a drugi Hercegovine, dvije najbliže su-
sjede starijeh Dubrovčana. Sad, kad su stari izumrli, a
mi svi usvojili navade hercegovačke i dalmatinske i kul-
turu njihovu a ne našijeh otaca, — jer ona nikako ne
može da se pogodi s duhom današnjeg vremena, opišimo
ih deder cmijem na bijelu, samo da se ne zaborave. U
prvo doba, kad Austrija zavlada Dubrovnikom, neki Her-
cegovac crkve pravoslavne — učevan na hercegovačku —
zasjede jednom u kavani u Dubrovniku, i tu okupi oko
sebe dosta gradske prostadije, te razložeći im o raznijem
stvarima zabrazdi čak i u bogoslovlje. Dva vlastelina sje-
dila su podalje, te čujući te razgovore bez kraja i konca,
reče jedan drugome: „Tako ti! primaknimo se bliže, da
Čujemo argumenata nekijeh, kojijem ime još nijesu iznašli
stari logičari, nego se valja roditi u ovo doba, da budu
barakterizani; u toliko mi ih za sada zovimo: argumenta
ad opankam^ dok ugju u pravila opće retorike. — Bila

Digitized by VjOOQ IC

1«9

soirde n nekoj kući, gdje se mnogo gospode diil»royai9c6
bija^ okupilo^ sve staroga kova, a megju njima bio
jedan činovnik iz Dalmacije, koji, i ako iovjek priliino
uljudan, nagje ipak za zgodnije, — dokle je u Dubrov-
niku boravio — slijediti ovu dubrovaSku kulturu im po-
sijelima kao svoju vlastitu, i zbilja pogje mu donekle za
rukom. Ali jedan moralno-filozofski aksiom govori, da je
dosta malo napiti Čovjeka, ili mu dati kakvu vlast u ruke,
da mu se odmah otkrije prirodna ćud. Tako bi i s njim;
po nesreći malo se više napije tu večer, te mu se stade
omicati nekakvijeh riječi, koje nikako ne mogu da ugju
u pravila stare kulture dubrovačke. Tad A. Kaznačić, koji
je tu bio prisutan, zaupi: „Ecco! levato il sordino, si
conosce allor che suono abbia il violino !'* (Kad se digne
konjic, tad se zna koji zvuk dava vijolin). Ipak, i po sa-
mom priznanju mnogijeh izučenijeh Dubrovčana, ne da
se poreći, da nema po Dalmaciji osob& ukusne kulture i
ponašanja baš dostojna pariškijeh salona, nadasve u Za-
dru, koji je grad najyećma sklon, da goji zapadnu kul-
turu, jer je vazda bio stoni grad svake vlade, koja se u
istoriji tijekom vremena u njemu izmijenila. Pa eto baš i
sam Tommaseo, spomenuvši razne uzroke, te su bili pro-
vodič, da Dubrovnik dopre do stupnja pariške kulture,
pristavlja ujedno, da je bio stoni grad vlade, koja je
imala mjesta u istoriji svijeta. A Renner opet prilaže, da
Dubrovnik umre kad prestade biti stoni grad svoje vlade.
Za dokaz uljudna ponašanja najbolje mogu poslužiti
oni mnogobrojni anegdoti te su ostali u predaji, u koji-
jem oskaču: V esprit francuski i Witz njemački. Ovdje
se ne mogu iznijeti, jer nijesu prijedmet naše radnje; samo
ćemo za izgled spomenuti cigli jedan iz doba današnje
vladavine. Svrati se jednom u Dubrovnik podmaršal au-
strijski Kaboga, koji još iz malahna bijaše otišao u Beč
na službu ćesarevu, te jedan dan pogje u pohode nekoj

Digitized by VjOOQ IC

170

visokorodnoj gospogji francuskoj. Ali ona, — jer nije
bila spravna da ga primi u taj mah — zadrža ga maio
više u predsoblju. Kabogi se dosadi to dugotrajno čekar
nje, te, kad ga na svrhu primi i pričeka, on će ti je po
urogjenoj mu uljudnosti dubrovačkoj ovako osloviti: „Baš
sam gospo — da vam pravo kažem, — na muci, ne
znajući kako ću vas pozdraviti; bio sam smislio jedan
komplimenat, ali ovdje stojeći premišljao sam da iskitim
Sto bolje; pa eto, misleći na bolje, zaboravih i onaj kom-
plimenat što sam imao najprije u pameti!'^ Gospogja se
stavi odmah na čemu je, te odgovori: „Meni se svigjaju
tako uljudni podboči dubrovački, pa baš kad su i meni
samoj namijenjeni; sad spoznajem koliko su zgodni kom-
plimenti, pa bili i satirični!" — Ta ista gospogja na-
redi jedan dan svojoj sobarici da joj nikoga ne pripu-
sti, prije nego se kaže ko je. Zakuca baš taj isti dan
iyeki vlastelin dubrovački. „Ko ste vi?", upita ga soba-
rica. On se odmah dosjeti da je to nalog gospogje, te
da joj pokaže kako joj je u aristokraciji ravan, odgovori
sobarici: „Nijesam došao da ti rečem: ko sam, nego da
te upitam: je li gospogja doma!" Sobarica pogje da javi
taj odgovor gospogji, koja se uput domisli podboku, te
primi tog plemića, pitajući mu tisuću oproštenja. Ova
ljepota općeg postupanja, ovaj klasicizam i u spoljašnji-
jem poslima, a ne samo u književnosti, bi uzrok, da je
vlada dugo očuvala dostojanstvo prema svojijem podani-
cima. Valentin del Lago piše u knjizi Memorie della
Dalmazia (pag. 112): „Pitanje je, kako se desilo, da
se mogahu održati ove podjele i potpodjele megju gra-
gjanima, dok po ostalijem djelovima Evrope iste podjele
buknuše u ustanke i pljačkanja. Dvije su stvari tome do-
prinijele: malen teritorij, po tom svakidašnji odnošaji
megju vladarima i državljanima, i zato mogućnost pobli-
žeg upoznavaoga; razvitak Ijubeznosti i simpatije megju

Digitized by VjOOQ IC

3- 171 -G

pojedincima, a pojedinci svijeh stališa moćno ntjeSu na
vas stališ, koji im pripada. Oospari^) živući uvijek s kme-
tima, sudarahu se u davanu zakona s njihovqem naklo-
nostima, jer svi bijahu lično poznati. Drugi je razlog stu-
panj obrazovanosti, do koga dogjoše više klase, dubrovač-
ki gospari^ koji držahu za zgodno, da se okite ukrasima
i oglavljem obrazovanosti i knjige, a podanici, privućeni
primjerom, držahu za dobro, da dogju do njihova stupnja
pa da se nadmeću. Oo9paH ne bijiAu dakle samo zako*
nodavci nego živi pnngeri a podanici držahu, da će doći
do ideala slijedeći malo po malo gospare. Dubrovnik je
u tome sličan Ateni i Fjorenci, gdje u prkos demokrac^i
vladaše u suštini aristokrac^a prosvjete i inteligencije.
Nalazimo dakle u Dubrovniku slavnu prošlost, koja se
sva oslanja na plodove inteligencije, udružene s blagodati
neodvisnosti; jer Dubrovnik pošto je učinio prvu pogreš-
ku nametnutu nevoljom, sagradivši svoj grad pod sasvijem
negativnijem uvjetima zemljišta, morao je, da se hrani,
da gleda, kako će se uzdržati, pa je morao neprestano
bdjeti na obrani opstanka. Sve ovo moralo je pretvoriti
demokratsku vladu u čisto aristokratsku radi realne
nevolje.'*

Evo u čemu je bila ta klasična ljepota općeg po-
našanja: ubavost forme imala je biti saglasna s moral-
nosti, i s načelima vjere i filozofije; ali samo takO; da
ni jedno ne bude ni više ni manje od drugoga, nego u
pravom i potpunom skladu. Materija je (tu ubrajamo: i
čine, i riječi, i ponašanje — u jednu riječ, sve Sto je
osjetljivo) bila idealizovana, a to baš i jest čist klasicizam.
U današnje doba riječi, čini i ponašanje, ne slažu se ni
iz daleka s unutrašnjijem kakvijem uvjerenjem, niti u opće
s ikakvijem načelom moralnosti. Na prvi pogled zbilja bi
se reklo da su potekli iz kakvog uvjerenja, a kad tamo

*) Ovako u originalu.

Digitized by VjOOQIC

a- 172 -e

isto su kao orasi s dvora pozlaćeni, a iznutra
(vriiimac ipokrizije).

A Sto li bi rekli o moralnosti dnbroTačkoj?! Pri-
nqera ima strahoća božija; ali u ovo malo odmjerena
prostora ne može se kazati ni samo ono, što mi znamo.
Ali knd ćete boljeg dokaza od onog interregnum-a ođ
gotovo osam đugijeh mjeseca, kad je s razdora politič-
kqeh stranaka narod dubrovaiki ostao bio bez vlade; i
ne dogodi se nijedno ubijstvo, nijedna kragja, nijedno
nasilje?! Sudovi, senat, bijahu zatvoreni; a narod? Ovdje
pita Ferić: „Što učini on (puk) tada? Je li zbilja sam
prihvatio uzde vladanja?^ ^)

... aot aliqai8 de plebe animosior arma
Spartacus ia patriam talit . . .

Je li megju pukom ustao kakav novi Spartak proti do-
movini? Ah ne! Kogod si ti, tugjinče, koji ovo čitaš, pri-
znaj, da je ovaj puk: jedini u istoriji ljudskoj!

Qmsqai8 en, agnose« huiio populum, forte nnus in omni
Historia populus . . .

Ovaj je puk bez vlade mimo stajao, i hodio po crkvama,
i molio se svome svetomu Vlahu, da se vlastela smire
megju sobom, da se kakva neprilika ili vražda ne dogodi
na štetu domovine:

. . . popnlofl paiiens, dam foedere deitrae
Pačati jangont Patres, ao soeptra resumant.

Valjalo je čuti pripovijedati o toj moralnosti jednoga
Iva Božovića, jednoga Iva Natalića, jednoga Frana Bu-
nića, i glasovitu Župku Luciju Sambrailo (vulgo: Lucija
Šešanta)*), kao i još mnoge druge.

') „Qiild tnm lile? I^an cepit habenas regiii ipae?"

*) Ora glaioTJta žena spominje se radi žarke ljubavi prema svojoj

domovini. Njoj se nikako ne svigjaie ono udvaranje dobrog dijela

Tkftele novoj vladi iza propasti dubrovačke samostalnosti, te bi ih

Digitized by VjOOQ IC

ITS

Valjalo je njih čuti pripovijedati, đa se razabere,
kolika bijaše javna sigurnost u Dubrovniku, kad bi n. p.
kojekakav nosilac, idući iz Gruža s punom vrećicom ta-
lijera, i ne našavši vrata gradska otvorena, metnuo vre-
ćicu pod glavu, i spavao na putu, sve s uha na uho do
zore, bez i malo straha za život i za novce. Valjalo je
čuti pripovijedanja Božovića, kako je neki aga turski,
dok se povrati s ćabe, ostavio bio na sahranu golema
kesu dukata u riznici republike dubrovačke: „Metni u
taj kut kod prozora — reče mu blagajnik — ja ću je
poslije pod ključ zatvoriti^^ Progju dvije tri godine, aga
se ne vraća; dok na svrhu u neko doba evo ti ga, da
traži blago ostavljeno na sahranu. „Hajde, traži gdje si
ga ostavio", reče blagajnik. I aga nagje svoju kesu baš
u onome kutu kod prozora: niti je ko bio pod ključ za-
tvorio, ni u nju dirnuo.

Ja se spominjem još iz svog djetinjstva nekog starog
Dubrovčanina, kog je bila nevolja nagnala da se iseli iz
kuće, u kojoj je prebivao za punijeh četrdeset godina.
Kad iziđe, ponese, naravno, i sve svoje pokujstvo, ali
ostavi samo kavez i jedno zvonce. Upitan za razlog, od-
govori: „Otragu četrdeset godina našao sam oboje u
ovoj kući, dakle ovo nije moje!" To se razumije, da se
na moralnu strogost imalo više paziti megju vlastelom
i čeljadi obrazovanom, nego megju prostijem pukom. Ko
bi se od pribranijeh oglasio radi koje mane ili nepodob-
nosti, mogao se je nadati satiri, epigrafii ili komediji.

javno na putu grdila i psovala, nazivljući ih izdajicama domovine i
svetoga Viaha. Foiieij« je utamniči. Pošto iziđe, kad god bi susrela
te iste osobe, ovako bi ih pozdravila: „Gospari, ja vam se klanjam,
a ka<i vam se poklouiiu, vi već znate što vam hoću rijet". Molbeni-
oama dobi dozvolu od vlade, da može svake godine, dok je god živa,
za uspomenu kad je bila u tamnici, na Božić poći u tMUiicu i dati
svakomu tunuićaru kruha bijeloga i kafu s mlijekoni.

Digitized by VjOOQ IC

1T4

^0žoiiol Dionol^ — re£e jednom Rastiću pjesnika njeld
drugi vlastelin, na daleko Cnven kao kamatnik i hvalifia
radi golema bogastva mimo ostalu imućnu vlastelu —
„kaži mi, kako bi najbolje mogao raspoložiti svojijem
imanj^n, koje je sve u tvrdu". — Odgovori mu Džono:
„Ako sve te novce razmijeniš u menzaline (ovako se zvao
pod republikom neki sitni novac), i ako podaš po menzar
lin svakomu onomu koji te drži u repu, eto ti si svoje
imanje baŠ divno namjestio!" Ovaj satirični odgovor
zgodan je za svako mjesto i vrijeme, može se primijeniti
bogatašima i hvastavcima'), i ieljadi koja su doprla do
visoka položaja u javnoj službi. — A što pak da rečemo
o uzgoju djece?! Gdje ti je, kad bi otac i mati koliko
gragjanskog toliko i vlasteoskog stališa doveli svoje di-
jete kojekakvoj prostoj osobi, da joj pita proštenje, ako
ju je uvrijedilo, ili učinilo štetu u svom gomnaranju! Gdje
ti je ne dati djetetu zalogaja, ni objedu ni večeri, dok
ne pojede ono, što je zaintačilo*) da ne će ni okusiti, ili
ga poslati u crkvu, pa onda poći za njim, ili raspitati
je li bio. Gdje ti je kad bi poslali čast svome prijatelja

') GlMOviti Seipion Maffei, nazyui: ^il letterato aiuvanale^S re^
jednom nekomu prostoka: „Eht koUko li bi ti pregorio da znaš što
ja znam!" — „Ne bi ništa, — odgovori mu proetak — ali bi istočio
knri iipod grla, da znam eve ono što ti ne znaš!'* „ljudima u veli-
koj vlaeti (pile Ignao^ Oant&), zini m, da ea svi njihovi podložniei
mrienkoeti ; a naeaprot svijem podložnicima, koji evaki čaa paze i
zam^er^jn ojihov^em riječima, i okretima i 5inima, opet ee oni čine
velika eprdi^ itto kao što le čine čovjeku, koji se uspeo na vrk
brd% malahni svi oni, te hode dolje po ravnici, baš kao i on njima;
s toga ima agesta ona Voltaire-ova izreka: „Mioromega, ce nom qui
oonvient a touts les grands (Diidi-Putina, ime koje se pristoji svqem
velikašims).'*

*) Idoitizad su dubrovački ova dva gizgola zaintačitl (poinaditi
se, zabiti što u glavu) i gomnarati (fsdr da moneUo). Gomnar je
d^ete raspušteno, kao i svaki on^j, pa bio i gospodin, koji se odale-
čige od moralngeli pravila.

Digitized by VjOOQ IC

176

ili prijateljici, zato što bi po putu šufinuli iU prekorili
dijete, jer je gomnaralo ili nepristoJBO stajalo u crkvi I

U tome suglasju pazilo se strogo još i na žen-
sko ponašanje i gospogja, i pučanaka, i prostakinj& pod-
jednako, upravo odveć strogo i republikanski prema pri-
likama, u kojijem živimo. Kudjelja, pletivo, švenje i vez
bijaše opće i plemićkama i prostakinjama. Ovdje vai^a
spomenuti još i gjelozije% koje se još nijesu bile sa-
svijem pometle za doba naše mladosti, pa segjUe (nosilj
ke), u kojijem su se nosile žene plemenita roda. U staro
doba, kad bi gospogja hodila pješice, trebalo je da služ-
benica ide pred njom, da joj čini put, a ne za njom:
„običaj posve drukčiji nego u drugijem krajevima^, kako
opaža Razzi. Žene djedova zvale su se gospe od svoji-
jeh ukućana, za razliku od ostalijeh, koje su se prosto
nazivale gospogje; ćaće stari zvao se je djed. Aristo-
kracija se je protezala i do imena. Bozo se zvao u vla-
stele: Noko; Ivan je bio: Dživo; Marin ili Marko:
Maro; Luko i Niko bili su: Lukša, Nikša, i ost. Djeci
se već znalo da o Božiću i Uskrsu imaju poći na po-
klonstvo djedovima i stričevima. Djeca su nosila kratke
gaće pored ostalog gragjanskog svijeta, a poviši mač o
beđri, i vlasulju na glavi, kako je bilo u propisu. „Ova
je nošnja po propisu zakona^, piše Engel, pa nadodaje:
„Vidi se mladijeh plemića tako povijenijeh, njihovo se
lice jedva pozna pod kuštravom velikom vlasuljom. Ništa
nije tugjincu smiješnije od ove maSkarate".*) To se sve

*) Gjelozija (od ital. gelosift) je bilik oftklena pregnMia im nek^Mi
prozorima svake kuće, otkle bi mladioe gledale maSkaraie, gragjanske
igre, i ost Nije bilo tada današ^j^jeh rendesHHmS'd.

') „DieeeB Costume ist gesetzlioh .... Mao u^t jimge Adelige
yon 15-16 Jahren so eingemummt, ihr Gesioht iet onter der kraiuen
groBsen Penicke kaum kenubar. Niehtg ist fiir einen Fremden droUi-
ger als diese Maskerade."* Da je Viktor Alderi bio u Dsbrovnikii,
zanago ne bi bio napisao onoliko pogrda na vlasulju, koju je i s&m u

Digitized by VjOOQ IC

ITC

aalMMti i u poyjesti AppendiBi-ja. Nenadna promjena mo-
ralmjeh običaja usljed političkijeh katastrofa dade obilna
gradiva nmogijem spisateljima našincima i togjincima za
romane, elegije, satire, novele i komedije. To se svud do-
gagja, a navlastito kad kakva monarhija odjednom kao
grom iz vedra neba zamijeni republikansku vladu od to-
liko dug^eh vijekova« To bi provodič pjesmama najnovi-
jeg vremena, kao što je na priliku: „Nedjelja na Brsa-
yam^, klasiina satira, pa „Quadri della Dalmazia" itali-
janskog spisatelja komu imena ne znamo. Taj izmegju
ostalog kaže, da je Dalmacija puna piirodnijeh ljepota,

Đi cui nfttonk lUla Dalmaziu h pia,
Per oompeniiarU fone dello spine
Ghe le lutlate nel cuor la sorte ria;
peroh^ di mali suoi troppo uon peoBi,
M» odda a un dolce delirar di sensi.

Opisuje i Zadar, Spljet, i Kotor; ali od svega toga spo-
menućemo samo ove riječi njegove:

I)i mura forte, e di memorie Žara
Sembra or pasticoio sopra nobil desco:
Di Veneto, di Slavo, e di Tedesco.

A evo kako opisuje ženu dubrovačku u prevratu vijeka i
običaj&:

Ma.oome fior, che langue di sol privo,

Dl aara, e di rugiada aovra il sagBo iguudo,

Gol guardo fisso nel dolor, o schivo,

La Kagusea patrizia del suo crado

di«kliijttv« nosio radi ćelavosti, i s koje je bio udrio na bruka u Školi
s dmgavima, da mn nije ostajalo drage, nego da se i on u neko do-
ba podne rugati samome sebi, i tako ga drugovi ostaviše na miru. —
U književnosti dubrovačkoj Ima lijep latiufiki poem Kunića, kome je
natpis: „CapUoli delV AbaU Oiulio Cšaare Cordara sulla Parrucca
tM Padre Buggiero Bošchavik — Baimundi Ckmichii Bagusini mt-
•io^. Ovig se poem mri>že isporediti sa: „Chioma di Berenioe" Eatula,
•a „Seoehia r^kUa*" !hMsom-ja, i sa „Zvrkom*" (Bieoi;*) Pope-a.

Digitized by VjOOQ IC

a* 177 s

Đestin si la^a, e poioh^ in tntto al rivo
Mal, obe la strugge, non ha in terra scudo,
Di Dio prostrata la pietade implora,
E San Biag^o nel silenzio adora.

To je sve namijenjeno samo onijem ženama, koje
preživješe radikalnu promjenu padom republike, a nipo-
što sadašnjijem. Koji su one odgoj i kakvo ponašanje
udahnjivale djeci svojoj, najbolje bi se moglo razabrati
iz pedagoške knjige, koju sastavi Jelisava, kraljica polj-
ska (nazvana još i „principessa di Ragusa"), za pouku
STome unuku Ljudevitu I., koji bi docnije kralj ugarski
i pogibe u bitci na Muhaču god. 1526.; ali, na žalost,
ta je knjiga sad odveć rijetka. A za sadašnje ne možemo
nego ponoviti izreku nekoga časnoga prodavaoca Maka-
ranina u Dubrovnftu nekoj gospogji sjajno obučenoj, koja
ga je neprilično ružila u njegovu dućanu: „Gospo! ili
govori onako kako se oblačiš ili se obuci onako kako
govoriš!" A zadrugu ljudsku, ne u potpunom razvoju, već
još u povoju, prikazivale su puku dubrovačkom o gra-
gjanskom velikom prazniku, Sv. Vlahu, po objedu četiri
maškare: Bembelj, Turiea^ Vila i Čoraje^ četiri epida-
varska božanstva. Zna se u opće, da je sv. Vlaho bio
svetkovan kao državni praznik i po istočnijem naseobi-
nama, a najviše su pak nastojali, da se bude sjajno svetr
kovati u Mlecima. Dokaz je tome naredba senata {ex Li-
bro Croceo 1463): „qui procuratores (S. Blasii) ex dena-
riis per eos recipiendis, omni et singulo anno mittere
debent Ragusinis Venetiis conmiorantibus usque ad du-
catos XX solemniandi festum S. Blasii ibi Venetiis se-
cundum antiquam consuetudinem." Pa baš i dan današnji
ko se iskrca u Mlecima na obalu dei Schiavani^ prvi
hram mletački što ugleda jest hram sv. Vlaha. Tu su na
dan svetiteljev pjevali Dubrovčani, zajedno s Mlečićima,
pjesmu sastavljenu od Josipa Martinelli, koja počinje:

Digitized by VjOOQ IC _-

a* 178 -Ea

Felioe me, se pari ali' ftrmonia,

Onde risaona intorno,

In oosi lieto giorno

II tempio di Ragusa, ora la mia

Rozza inesperta cotra

Soave tuono erger potesse airetra!

Sva je prilika đa je isprva ishodila sama Turica^
jer je u objavi senata od 6. Februara 1412. ona sama
spomenuta: „de đonando joculatoribus Turicae ippos quat'
tuor." Ova četiri božanstva bila su kao četiri stupa, na
kojijem se naslanjala sva prvobitna ljudska zadruga po
uobraženju poganstva. Turica je riječ grčka po svome
postanku, latinski bi se reklo: Mars^ odatle u nas riječi:
mrs, mrsiti, mrsno i ost. I za pravo u ratnoj obrani i
sastoji svaka ljudska zadruga! Bembelj je bio naslikan
kao čovjek kosmurav vas obložen zmijama, — to je Sil-
van (šumski čovjek). Polubogovi u poganstvu, koji su pre-
bivali po poljima i po gorama, nijesu još bili lišeni upli-
va božanske pomoći, dokle već sasvijem ne ogrezoše u
različitijem strastima. Po Makrobiju zmija je znamenje
božanstva. Vila je Diana (Latona), Svjetlost. Po klasiciz-
mu ovoj svjetlosti materijalnoj bi pridjenuto drugo zna-
čenje, biva: svjetlosti duhovne ili ti zdrava razuma {smso
comune\ Što bi se po Viku („Scienza Nuova") nazvalo
još i: naravna moralnost, koju ima svaka zadruga
ljudska in »tatu primitivo^ ako poslije ne pane u divljaš-
tvo. Čoroje je božanstvo veselja (grčka riječ poslovinčena,
otkle: zor, mah), pridjevak Baha, koji u zadrugama daje
veselje, pri gozbama. S prva ovo božanstvo bi isto što
Sunce, Apolon, koji rasplogjuje maštu i misli ljudske, i
čini bujnijem cvijeće, bilje, i životinje; poslije bi nazvan
još i Bacchus, u smislu: da daje veselje čovjeku isklju-
čivo po lozi. Za to se u pjesmama istočnijeh naroda i
slavi loza, i lozin miris, i cvijet loze. Salamun govori u

Digitized by VjOOQ IC

S- 179 -e

sv. Pismu: „Vineae dederunt ođorem suum, — vineano-
stra fioruit", za to se i žali Matthison, pjesnik njemački,
da u nmjetnijem pjesmama nigdje nije loza pripjevana,
nego samo Bacchus i vino : „NiSta ne može prijatnije
mirisati od tebe, lozin cvijete, koju nije još nijedan smrt-
nik častio pjesmama."^).

Pri završetku klasicizma imamo napomenuti, da je
on od svega do svega, pa ma gdje bilo, posljedica prvog
načela metafizičnoga, koji se u školama učio u Evropi po
Aristotelu (a onda je najviše bila maha preotela Shola-
stika, ili ti Aristotelova filozofija). Aksiom Stagiranina
govori: „Anima forma corporis (duh je forma tijela)".
Svaka tekućina uzimlje formu onog suda, u koji je uli-
vena. Oni su dakle vjerovali i ispovjedali, da materija
(tijelo) uzimlje formu duha, ili ti, (kako smo prije već
više puta rekli), pošto su pojmovi i ideje essentia (sušti-
na) duše, materija je bila na neki način idealizovana, a
to i jest baš pravi klasicizam.

Kad se reče materija, razumiju se tu i čini, i
kretnje, i zgode, a sve treba da ima formu idealnu. Na-
suprot, ako uzmeš da je tijelo forma duše, i da duša va-
lja da podlegne tijelu i njegovijem čustvima i strastima
(kao što uči materijalistična filozofija), onda je to druga
vrsta književnosti, i umjetnosti, i ponašanja, i postupanja
života, koju mi nazivljemo „Romantićizam." U klasicizmu
poganskome i materija je božanstvena i vjekovita, putena
sva nagnuća njezina bijahu dakle obožavana. Kad je cr-
kva primila klasicizam trebalo je prvo da ga progje kroz
rešeto vjere hrišćanske, i to učiniše stari spisatelji crkov-
ni, razabirući, što se može primiti, a što ne. U toj struci
je glasovit, ako nije i jedini, sveti Isidor, španjski epi-
skop sedmoga vijeka, sveti otac crkve latinske, sa svoji-

') „NiehtB kann Ueblioher duften als du, Bluthe des Weiiuitook8,
dM noeh dnroh Lieder kein SterbUcher ehrto!'*

Digitized by VjOOQ IC

180

jem spisom: Ih EHmologia. Podije po izgledu klasi-
ka grčko-latinskijeh, u svakome narodu Evrope izumi-
še pjesnici i ostali spisatelji drugijeh mita i legenada,
pače svaki narod imagjafie ih i sam po sebi vlastitijeh
još od pamtivijeka, tako, da osim mitologije grčke i la-
tinske ima još i mitologija njemačka, pa italijansko-fran-
cuska ispjevana od trubadura, i mitologija slovinska, iz
koje ćemo napomenuti neke glavnije stvari; ali^ samo u
usku krugu književnosti dubrovačke.

Digitized by

Google

I>. SLOVINSTVO.

Megja zidim rodnog«

Gnda moj«g»i
Pnra ie je slft^ianikft

Pjeana spisaU.
Zoiii]j», koja plc^m ja,

Slama zemlja jeet:
Prri jeh je pjeenikl

SlavjaiigkJjeh prah!

Matija Ban.

Pjesma kao i sve ostale umjetnosti i nauke, dijeli
se sveg] i svukud na dvije vrste: na prirodnu i unyetnu«
Zdrav razum (senso comune) vlada prvom naobrazbom
sve dok se razvije umjetna, koja se na italijansku zove:
„civilti — tatto sociale". U našem narodu nema za
to zgodne riječi do u samom Dubrovniku gdje se naziv-
lje „skladnost^, biva, sUad spoljašnji s unutrašnjijem.
Kad se riječ sljubi od svega do svega s pojmom, pona-
šanje s unutrašnjom moralnosti, izreka sa smislom: — to
je klasicizam, o kom smo govorili. Taj je sklad, taj kla-
sicizam krajnja tačka, do koje dopire Ijudskota, otole
se opet vraća u nečemu natrag, svrćući se u romanti-
ćizam, koji je neka subjektivna uljugjenost, a ne objek-
tivna, jer napredak ljudski ne ide ravnijem putem u
beskrajnost, nego se okreće naokolo; s toga baš u neče-
mu ide i natrag, kako zgodno opaža Vico. Jezici su
sredstva^ kojijem se izrazile lljepota, oni su MMfUta mi-

Digitized by VjOOQ IC

3- 182 HB

stantialis svakoga naroda. Gdje je isti jezik, tu je i ista
narodnost Utamaniti jedan jezik, to je utamaniti jednu
formu raznolike ljudske naobrazbe, to je barbarizam, jer
je svaki jezik samo različita forma, po kojoj se razvijaju
istinitost i moralna načela u ljudstvu, a ljepota je ona
koja ih izrazuje, pošto je svaki jezik različito orugje
ljepote.

Jezici su kao haljine, koje čine da poljepša ili po-
grubi jedno čeljade, kad ih različite promijenjuju. Tako
isto svaka izreka, svaki izraz ljudskog izuma i opisivanja
nije već ono, kad se svme s prijašnje forme, te se u
prijevodu vazda iskazuje ili jače ili slabije od originala.
S toga pravo kaže ona poslovica italijanska: traduUore
— traditore (prevodilac — izdajica). Prije nego što re-
čemo dubrovačkoj slovinskoj formi jezika, ponavljajući
one Brankove stihove:

„Oj ti krasni Dubrovčane,
Naš i danas beli dane,
Ta sa pesme iz starine
Pone slave i miline!

red nam je natuknuti štogod o prvijem prirodnijem plo-
dovima dubrovačke pitomosti. — Vuk se tuži, da Dubrov-
čani nemaju nikakve narodne pjesme. Na ovom ćemo
se najprije zaustaviti. Dubrovčani su se dijelili u dva
elementa: rimski i slovinski, sve dok su se stopili
ujedno s općijem nazivom: puk đubrofmiki^ primajući
jedan grb, jedan stijeg (sv. Vlaha), pošto pometnuše i
stijeg sv. Srgja (slovinski), i sv. Zenobija (rimski); ali
ipak ostade i u naprijed na vladi elemenat rimski, kao
uljugjeniji, iz koga je poteklo u prvo doba plemstvo i
veći dio gragjanstva. Tek se elemenat latinski smiješao
s elementom slovinskijem, odmah započe književnost umjeti
na, biva navrtanje klasicizma grčko-latinskoga na formu
jezika slovinskoga. Ko je hajao dakle za proizvode pri-

Digitized by VjOOQ IC

183

rodne, biva za pjesme narodne? Seljanin nije znao ni
čitati ni pisati, nego su te pjesme samo predajom pro-
lazile od oca na sina. Te pjesme — ^ s malom izmjenom
— imale su biti iste istovjetne kao i one, što se danas
pjevaju u našem narodu. Seljaci su pjevali dakle zgode
cjelokupnog naroda, kome su pripadali; i ako su se po-
vjesničari dubrovački sami nazivali nazione ragusea (narod
dubrovački), a sve ostale susjede naokolo sveopćijem ime-
nom nazione slava (narod slovinski). Ali ipak se ne da
poreći, da puk dubrovački nije pjevao u pjesmama na-
rodnijem i državne dogagjaje. Dosta je spomenuti jedan
primjer iz kronike Eusebija Kaboge (lib. III.), pa da od-
mah budemo na čistu. Dogje jednom u Slano grčki car
Aleksij Komnen iz Trebizonde sa sedam galija. Ivelja
Ohmučević-Grgurević gospodski ga ugosti. Car odjedri
put Španje a ostavi u Slanome sina Petra bolesna.
Nakon tri mjeseca stiže glas, da se potopilo brodov-
lje carevo, i da se spasio samo trideset osoba. Petar
Komnen pane u strašno očajanje; ali gaje tješio 0. Frano
Radeljević, malobraćanin, te ga nekako nagovori, da
uzme za ženu Jelu, kćer Ohmučevića. Tome prilaže Ka-
boga još i ovo: „hoc cantationibus, et popularibus canti-
lenis celebratur, et traditur", biva, ovo se pripovijeda i
u narodnijem pjesmama. „Srpsko pjesništvo, piše Matija
Ban, imalo se roditi u ovomu gradu okolo devetoga
vijeka, jer stoji u povjesnici, da su tada Dubrovčani
pjevali junaštva srpskijeh vitezova, ter da ih je jedan
knez neretvanski zamolio, da i njegov narod svojim pje-
smam slave". Kad se promisli, da je radi kuge, koja je
harala u više navrataka, čestijeh ratova, trešnje i drugi-
jeh nezgoda propalo više od polovine i umjetnijeh klasič-
nijeh sastavaka, nije čuda što su se malo po malo gu-
bile narodne umotvorine, koje su visjelo o samoj predaji;
pa ipak su neke preostale još od davnijeh davnina, te

Digitized by VjOOQ IC

184

su sad štampane, kao n. p. pjesma o Vitaljkinji Ani:

. . . zaljubiše se,

U Dju dva vlaateličića mlada:

Mato Škati^^, i Nikša Getaldić.

U napoleonskijem ratovima nikoše same po sebi
mnoge narodne pjesme, koje su već odavna u svijet tu-
rene. Medo Pucić kaže, da su bile sastavljene od seljaka
Marka Kneževića (vulgo: Marko P6rić), iz Obuljena u
Rijeci. Spomenuli smo još od prije, da je dum Gjuro
Ferić mnoge nama veo poznate polatinio, i poslao Miille-
ru, njemačkome povjesničaru. Mnoge je po dubrovačkoj
okolici sakupio Krauss, književnik njemački. Pa je u
najnovije doba zabilježio mnoge i Baldo Glavić, paroh
na Šipanu, a uza nj i priličan broj drugijeh skupljača. I
megju G()the-ovijem pjesmama ima jedna, koju je preveo
s italijanskog po Fortis-u („Hasan-aginica").

U opće što se tiče narodnijeh pjesama, upućujemo
svakoga na posve poučnu knjigu izdanu na italijanskom
jeziku od profesora Melka Lucijanovića, štampanu u
Trstu god. 1896. („Letteratura popolare dei Croati-Serbi").
Narodne poslovice, u kojijem se ogleda prava narodna
filozofija, sakupio je po narodu Vuk Karadžić, a opet je
i Daničić izdao poslovice dubrovačke, koje nagje u ru-
kopisu kod fratara Male Braće. Ali ni u jednoj ni u
drugoj zbirci nijesu sve zabilježene, jer ih ima još sile-
sija u narodu, i sva je prilika da će vremenom iščeznuti
ako se ne nagje marljivijeh sakupljača, da ih otrgnu
vječnom zaboravu. Najvišu zbirku od toliko i toliko ti-
suća poslovica svakoga naroda ima g. Dr. Baldo Bogišić,
glasoviti književnik dubrovački.

Priča ili legenda je čin materijalni, ili istorijski, u
kom se krije moralna, bogoslovna, ili filozofska pouka,
Ko ih ne razumije, čine mu se babuštine, bajke, lakrdije,
i ništa drugo.

Digitized by VjOOQ IC

19S

Vuk je izdao knjigu pripovijedaka sakapljenijeh po
narodu; grehota, da se čitaju samo za uzor jezika, a za
drugo ništa! Vrčevićeve su pripovijetke jedino anegdot-
ske ili šaljive; i ako su i one pravi uzor jezika. Vnjedno
je ovdje napomenuti i narodne priče o Ćosu ili Heru,
izdane Vidom Vuletićem Vukasovićem, Dubrovčaninom iz
Trstenoga, čovjekom poznatijem u književnosti, Badamre
radi arheologije i epigrafije. Dostojno je nekog filozofekog
razmatranja, kako narod odmah sklopi legendu kadgod
poluistinitu, a kadgod sasvijem idealnu za svaku i8torq-
sku zgodu, ka4 nema, ili ne zna pozitivnijeh dokaza. Za
izgled ću spomenuti jednu fantastičnu, baš posljedicu od
onijeh što sam do sad čuo. Jednom odoh na Brgat, pa
me želja povuče da odem i malo naprijed putem, koji
vodi u Trebinje. Namjera me nan^jeri na jedno momče
od petnaest ili šesnaest godina. Bio je seljak trebii^sk!,
crkve pravoslavne. Tu u razgovoru stade da besjedi, kako
je bio u Dubrovniku, te riječ po riječ pade razgovor
nekako na kalugjere i na fratre. „Ja znam, reče, zašto
se oni fratri vaši u Dubrovniku nazivlju fratri od JM#.
Brade^ mati mi je pričala. Hoćeš da ti kažem?" — „A
ti pričaj, dčt'^ ja mu rekoh, te on započe ovako:

„Bila od đavnijeh davnina u sred bijeloga Dubrov-
nika crkva, a na njezinu vrhu sjajao krst kao u vedrim
sunce; njeki svećenici služili tu službu božiju. Bila baš
utjeha i duši i tijelu, jer bi svak ko se krstom krsti,
našao u njoj duhovnu pomoć, a asta i fukara*) komad
hljeba, što su svećenici dijelili narodu od priloga i mi-
lostinja, koje bi pobožne duše namijenile na slavu božiju.
A u gradu bili muž i žena, ne vele zengjili, pa ih spo-
pala djeca, da ih je bilo kao mišadi. Žena bila prava

*) Asta =: bolMtui; fnkara := siromah; zeugiil = bogat; begMi«
■ati = omiliti; jok = na.

Digitized by VjOOQ IC

186

mati sv. Petra*), eto, a šta da ti dalje kažem? — te
sva djecu turi na put, a ostavi samo dva muškića, da
ih goji i žiri kao krmad, da oprostiš, tamo njihl Ćaća
bio boleća srca, te bi u potaji pružio štogod ispod ruke
tigem svećenicima, da hntne tu oturenu djecu. Bogme
dorasli gojni u svakome načinu. Jednom dovede otac
oba ova sinčića doma uzgojena, kojijem mati — prava
hrdoroga i domuza — ne bi bila uskratila ni tičijega
mliijeka, u tu crkvu na svečanost kad je bio dernek,
odjevene kao u gori cvijeće. Tu su baš imali što vidjeti,
vrsnika svoj^eh sve u zlatnijem haljinama, gdje im narod
iskazuje dostojno počitanje, kaonoti božijim namjesnicima.
„Ovo su vam mlagja braća, koju sklonih u ovu bogomo-
lju!" — reče otac onoj dvojici. — „Što? zar su oni
mala brada ov\jeh gospodičića?! — zapita narod. Te
tako ostanu oni za svega svoga života u toj crkvi služeći
Bogu, a kad preminu zamijene ih drugi svećenici; a
narod, kako je bio naučan zvati one prve malom braćom,
tako zove i ostale i dan današnji, a zvaće ih i u napri-
jed sve dok teče svijeta i vijeka, po starom običaju!"
— „^e znam, — priloži mi još ono momče — begenišeš
li ovu moju priču. Jok, je li?l" — „Kamo sreće — re-
koh — da ja mogu mudrovati tako u pričama! Ove mi
božije svjetlosti, volim jednu taku priču nego rpu kigiga
koje mi leže na palogul'' — A! ti sa mnom sprdnju
zbgaš, vigju ja!" I nikako nije mogao da se uvjeri, da

DabroT»5ki i heroegovaSki puk yj6n^6 da je mati sv. Petra bil»
zla i da je 11 dna pakla. Narod je o?o izmislio, da dokaže, kako kog»
Bog izabere za sebe, a izabere ga ne po njegoTijem dostojanstvima
(praedestinatio, gratia gratis data — u bogoslovju). Velik je izgled
tome sv. Petar, glava Hristove crkve, ključar raja, porogjen i ozgo-
|en od matere zločeste. „Non volentis, et eurrentis, sed miserentis est
Đii (riječi sv. Pavla). Narod tako sklopi sva tu bogoslovna teorgu
(de ipratia) a jedna pričo.

Digitized by VjOOQ IC

187

ja zbilja goTorim, te kao na mene nazabaa, otiSte napri-
jed, da stigne kući za vidjela.

Miti su fizičke pojave zaogrnute fantazijom, a le-
gende su istorijske zgode začinjene fantazijom u nestaSici
dokaza i poznavanja uzroka; a u opće se dogodi, da
bude fantastički sastavljena i kojekakva moralna ili bo-
goslovna nauka mjeSte suhopamijeh istorijskijeh dokaza;
tako baš i priča ovoga momčeta n^e drugo do čista le-
genda, koja se kao i sve ostale, može tumačiti po mo-
ralnijem i bogoslovnijem pravUima. Po sreći sam bio
pročitao baš u te dane jednu duhovnu besjedu oca Ven-
ture, u kojoj, uzimljući on za osnov pričicu evangjeosku
s onom, koji hodeći iz Jerusolima u Jerih nastupi na
hajduke, i bi od njih odrt, veli, po riječima Origena,
starodavnog pisca crkovnoga, da je taj čovjek simbol
svega nevoljnoga \jttdstva na ovom svijetu; a onaj, koji
nagjena na putu nosi u gostionicu, da je s&m Hristos,
Spasitelj svijeta. Gostionica je crkva od i^ega postav^e-
na na zemlji, u kojoj Bog liječi i tješi nevoljnike. DaUe
po legendi onaj otac je sam Hristos koji, kad uze na se
ptkt ljudsku, združi se s ljudskom zadrugom. A zadruga
ljudska, koju poznamo po istoriji, i po vlastitom iskustvu,
prava je pravcata mati sv. Petra, koja zavoli samo neki
broj ljudi, koji postanu velikaSi, a druge oturi; ali ih
crkva prima i goji, dok podrastu u njezinu uzgoju, te se
proglasuju da su braća po Bogu svijeh velikaša i obijes-
nika ovoga svijeta. Red dakle sv. Frana Asiškoga nosi u
sebi, u svom osnovu, kao emblem, grb, mikroskopičnu
sliku, da tako rečemo, vasionske crkve Hristove koja pro-
glasuje, da su svi ljudi braća megju sobom, i da nema
razlikosti od čovjeka do čovjeka, i ako su mlagji jedan
prema drugome, jer su se u zadrugu ljudsku uvele mno-
ge razlike ne po prirodi, nego umjetnijem načinom usli-
jed prilika, koje u cvijetu vladaju, te se malo po malo

Digitized by VjOOQ IC

a* IM -B

ujđvrisaSe i prijegjoše u narav ljudsku. A prirodne raz-
likosti uma, jakosti, moralne ćudi, ljepote i ost, opet se
lako suglasuju s unutraSnjijem pravilima te božije gosti-
onice (crkve), — po skladu ljubavi evangjeoske.

Ovo razmatranje vodi nas da po i^emu zaključimo
glavno naCelo uljugjenosti. Umnost, i u opće sva na-
ravna prvobitna ljudska naobrazba jest sintetiina, kao i
prvo stvorenje svijeta, u kom je bilo sve zajedno (haos).
Kao Sto imaju životinje sljepačke nagone u svojijem dje-
lovanjima, i u svijem svojijem ćutnjama, tako ima i čovjek
u svom zdravom razumu (senso comune) neke nagone,
koji bi se zvali fMgoni razloief^a (istinti razionali). To
je miSljeige nekijeh filozofa, a osobito Reid-a (škotska
škola), uz koga i mi pristajemo. Na tome se osnivaju sve
ljepote, idealnosti, vrhunaravnosti, koje se nahode u pri-
rodnijem pričama i popijevkama svakoga naroda. Naravno,
da su svi ti pojmovi i ideje iz početka zamršene s poj-
movima, koje daje materijalna ćutljivost. To sve skupa
nazva Kaiit, koji je drugi Kolumbo na polju filozofije,
„subjektivnijem idejama''. Ljudska pak uljugjenost nije
drugo nego analiza svijeh ideja i pojmova, koje čovjek ima
smiješane in staiu primUipo. Kad ih razdijeli, iziđu raz-
ličite nauke, kao n. p. poezija, moralnost, filozofija i ost
Vrhunac je pitomosti, kad se može spajati zajedno ono,
Sto je analiza razlučila, ali ipak poznati što čemu pri-
pada. Čovjek zapoine dakle sa sintezom, s njom opet i
\ dovršava svoju naobrazbu. Kad je na tome vrhuncu obra
< y^ ^ zovaiHoHi^ tad pozna da narodnost nije vjera, da vjera
^^"^ ni^e filozofija, da filozofa nge poezija, da poezija nije
istorija, i ost, jer uvigja, da različite sposobnosti duha
daju pomoću razloženja različitu nauku na po se.

Dakle još ima po selima narodnijeh pjesama nesaku-
pljenijeh. Nazad malo vremena reče mi seljak u Župi: „Ov-
^e pogibe Crijević u boju proti Bošnjaku Bariću^. Upitali

Digitized by VjOOQ IC

ga otkle to zna, a on mi odgovori: „Pre^juĆer smo tu
bitku pripijevali uz gusle". — Vrijedi priložiti ito Tom-
maseo piše o narodmjem pjesmama u opće u sastavku
štampanom 1844. u 9. i 10 svesku Euganskoga časopisa
u Padovi, prevedenom od Iva Kaznačića (Trst, 1847.):
„Majka je ime sveto kod SrM (V€$ela mu Majka! idioma
mu majka!) Marko Kraljević, koji nikoga ne sluša, po-
koran je slijepo majci. Takogjer sestra, koja se kune
bratom, i žena, koju o vječanju vode mužu toliki svatovi
uz pucanje i pjevanje, čega nema kod nijednog drugoga
naroda. Kroz tri doba prošlo je pjesništvo naroda srp-
skoga. Najprije se pjevaju uspomene iz 14. vijeka, kad
se carstvo Nemanjićd, silno uzdiže iznad grčkoga i pade
pod Lazarom na Kosovu. Iz ovoga doba malo nam je
pjesama ostalo, ali se što se tiče ljepote mogu isporediti
s najboljijem pjesmama grčkijem. Drugo doba prikazuje
Marka, biva narod u sužanjstvu, vinopiju i udvoricu. Treće
je doba velikoga nasilja kad nastade hajduštvo.

Značajno je da narodne pjesme šute o svemu što
što se tiče razlikosti yjer& latinske i grčke. Ko gleda
odnošaje spoljašnje rekao bi da su to dva različita vjero-
zakona; ko gleda unutrašnje običaje porodici i megjusob-
ne odnošaje katolik^ s pravoslavnijem, rekao bi da su
to samo dva različita obreda. Ova je razlika vjerozakona-
velika nesreća i ljuta rana, ali ipak ne toliko koliko se
neki straše a neki nadaju. Crkva se često spominje u
prvoj epohi, u drugoj okovi i tamnice, a u trećoj gora
i hajduci:

Đayori mi krina goro rodna,
Jer i4)eai nikad lama bila,
Jal* bez vnka, jali bez hijdaka!

Vila je genius loci. Priroda je drugarica čovjeku,
ali je Srbin ne obožava, nego se s njom razgovara; go-
vori s ticama, s konjima (Marko sa svojijem Šarcem), s du-

Digitized by VjOOQ IC

brtvom. Ljepotu ljudsku isporegjuje s kakvom prirodnom
^epotom: s cvijetom, sa živinom i ost Kad hoće da pro-
cijeni vrijednost kojega čovjeka, radi dobrote ili ljepote,
veli: „Vrijedi grada Carigrada, bijela Dubrovnika^. Srbi-
ma su Carigrad i Dubrovnik obiini uzori vrijednosti".

Kad smo ovo rekli, pretpostavljamo, da je bila
slovinska književnost i uljugjenost puka dubrovačko-
ga jer jezik slovinski posta, od svega do svega, jezik
opći. A stari jezik latinski osta jezik vlade, jezik držav-
ni*). Koliko su Dubrovčani ljubili svoj jezik, toliko su
ljubili i svoju domovinu; koliko domovinu, toliko i jezik,
— nikada se nije dijelilo jedno od drugoga. Domorodac
(patriota) je bio samo onaj, koji govori cMMravaiki. Po-
slije ćemo govoriti, što je taj jezik dubrovački^ i otkle
ističe, i koji odnošaj ima s jezikom koji sad govore
Srbi i Hrvati. Upravo još i do danas ostadoše u naslje-
gju Dubrovčanima ostaci te isključivosti, samo za svoj
domorodni jezik. I danas se drže kao prave karikature,
kao originali one porodice dubrovačke, koje u kući me-
gjtt sobom zbore italijanski ili njemački. Kad se koji na-
šinac iz prosta puka usudi govoriti sa svojijem domorod-
cem dmgijem jezikom, on mu odgovori s nekom porugom:
„Nemoj zaboravit naški I" (lingua volgare), ili mu reče:
„Brate I ostavi karikature na stranu, govori mi naški 1^
Taj pučki jezik „naSki^, — kakav je uprav bio — ne
poznamo po nikakvijem spomenicima iz starine, do jedino

') Lftiiluki 111 Q op6e zborili u seDfttu, još do početka 15. vijeka.
Koriaaieiu propo^jodniei m. propov^edali senata u Luii r^eč bož^u
latinaki, latinski se govorilo na op^elima i sprovodima znamenitijeh
\)nđj, a slovinski na svakom dragom mjesta. Knkoljević, književnik
lurvatski, nagje a Maloj Braći na staroslavenskome jezika, ćirilloom
pisane, sve priče starodavne, sa malo var^aega one iste, koje ia se
hranile i po ostal^em srpskijem manastirima istočne orkve, od koj^eh
je neke izdao Jagić.

Digitized by VjOOQ IC

po komedijama Držića 16. i 16. y^eka. Svi su ostali
— spisi umjetni na književnom jeziku. To je „naški^
smiješano s tolikom italijanštinom, tolikijem grećizmima,
da se odmah vidi na prvi pogled, da su klasicizam grčko-
latinski i književnost italijanska jedini imali utjecaja na
dubrovačku književnost. U Dalmaciji se još za rana udo-
maći vlast mletačka, i prevlada jezik italijanski, te su
se književnici, koji su gojili duh slovinski, obraćali svi
Dubrovniku; dapače još i dolazili u Dubrovnik kao Turci
na ćabu, i senatu dubrovačkome posvećivali svoje knjige,
kao: Baraković iz Zadra, Dražić i Karaman iz Spljeta,
Zmajević iz Kotora, Hektorović i Pelegrinović sa Hvara;
Kanavelić s Korčule, i ost. Pa kad su Dubrovčani i u
tugju mjestu boravili, vazda su megju sobom „naSki^
govorili. Kad bi Bošković u rimskom liceju «r eath$dra
predavao svoje fizičke i matematičke lekcije, i kad bi se
izdigao iznad razuma svojijeh slušalaca, tad bi mu Kunić
dosta puta presjekao riječ, i ponukao ga, — govoreći mu
naildf — da se snizi do shvaćanja učenik^. Faustin
Galjuf (koji je stanovao, pa i unuro u Italiji!) piše, kako
već spomenusmo, u svojijem latinskijem razgovorima:
Absit a nobis pcUriue linguae contemptusl (da Bog sa-
čuva, da mi ikad pogrdimo domorodni jezik!), pa na-
stavlja: „Nek se domorodnom jeziku dade prvjjenstvo, ali
njegove ljepote nek sinu onda, kad se pruži svečanija
prigoda da se što govori ili piše.'^') Džono Rastić uzvi-
suje kanonika Ferića, što je prvi Evropi priopćio na la-
tinskom jeziku mnogo poslovica domorodnijeh, da pokaže
svijetu koliko je jaka mudrost narodna:

Quae iulerit nostrae sapientia mMcala gentis,

■) „Detur linguaa patriae principatus, ejus tamen ornamenta tune
quideoi enitescant, quum Bolemnior aderit ad đlaserendiun, %t soriben-
dnm ooeauo!**

Digitized by VjOOQ IC

a- IM -s

^ prilaie, đa 6e se Dabrovnik joS više proslaviti, ako
sakupi sve svoje fraze, poslovice i izreke narodne.

Intoro ramino BagusM it gloria ooelo!

Pisali su latinski, latinski državne poslove opravljali, a
vazda se držali Slavenima, po onome starodavnome
stihu, koji su stariji vazda pripijevali mladosti dubro-
vačkoj :

Pronito mi.

Promile vot virei ingenii,

IllyrioMB pulehro vena celobrate Ragogam.

Kad se spomenemo, da je Marin Oundulić, prvi ute-
meyitey jezuvitske crkve i zavoda školskoga (sad bonica
vojniikaX tri godine poučavao u slovinskom jeziku nad-
vojvodu toskanskoga Ferdinanda III. i Ostale zbog njiho-
va saveza s Dubrovnikom, i da su se jezuviti, i ako pri-
došUce iz Ital^e, tako bili pogodili s n^esnijem prilika-
ma, da su „dubrovački^ predavali klasičke nauke, te đa
je O. Dellabella izdao čak i prvu gramatiku slovinsku i
razgovore duhovne u čistomu jeziku dubrovačkomu (dru-
gu gramatiku objelodani kašnje Appendini, takogjer Itali-
janac), i da se je u školi samo naški govorilo, što potvr-
gjuje i sam Ga^uf r^ečima: In sehola iUyrie$ loqueba'
mfnr — nije nam ni malo čudno zašto se prostu puku,
a osobito ženama, zabranjivalo u staro doba učenje ita-
lqanskoga jezika (politika, da narod ne dogje u uzak do-
dir sa susjednigem Mlečićima). Ali po neprekidnom odno-
šajtt s Italijom jezik se italijanski ipak uvuče u gragjan-
stvo, da pogje za rukom svakom pitomom Dubrovčaninu
da ga zna i govori, jer je taj jezik prvi proizvod klasi-
cizma grčko-latinskoga. Italija je bila dakle dojilja, uči-
teljica Dubrovnika i Dalmacije, nigda mati. Ne uzgojiti
se umno u svome jeziku, znači: pogrditi i prezirati svoju
mater. „Da uzgojimo i dovedemo do Idasičn^eh izraza

Digitized by VjOOQ IC

193

svoj jezik, kaže Gothe, treba se učiti jezicima tugjijem;
nigdajie. pozna čovjek. sajTieno. svoj jezik, nego kad je
iz učen u tugjijem jezicima. Koliko god ima jezika, toliko
ima i forama ljepote. Jedna ideja kojamudrago, izrečena
u formama i oblicima drugoga jezika, čini se da je
druga ideja. Mi ne možemo ništa novo izumiti (izuzevši
fizične nauke ab experientiay koje su vazda to novije),
sve je bilo već izumljeno još od pamtivijeka; nama i po-
tomcima ne ostaje drugo, nego tu istinu, koja je jedna i
opća svemu ljudstvu, navmuti na drugu formu (iskazati
drugijem jezikom), da se čini nova; i tako je svijet umjet-
nosti vazda star po istini, a vazda nov po ljepoti, kao i
stari Titan, koga vazda pomlagjuje Zora (Aurora), biva,
svaka nova forma, koja ishodi od različitijeh jezika." Ita-
lijanski je jezik prvorogjeni sin staroga klasicizma, a Du-
brovnik i Dalmacija su najbliži susjedi italijanskog na-
roda. Utjecaj je Italije starodavan, neprekidan i dan da-
našnji, u prkos svijem naporima nijemštine; a poslovica
veli: „susjedstvo je polusrodstvo" (vicinanza di abitazione
mezza parentela). Napomenućemo, kako su Dubrovčani
udesa vali svoj jezik'), koji bi surov primali od svojijeh
susjeda Srba, pa ga uglagjivali na svoju ruku preko mno-
gobrojnijeh akademija u različita vremena, koje su se
zvale akademije: „Orlova", „Ispraznijeh", „Razbomijeh",
„Smetenijeh", „Složnijeh" i ost. One su se bavile ude-
šavapjem metra i jezika. Zadržale su ipak nekoliko gra-
matičkijeh arhajizama, ostataka starog dalmatinskog je-
zika, kojijem su zborila plemena hrvatska. I tako posta
jezik dubrovački, koji se na taj način udesi da na-

') Stari dubrovački Uječnik Antua Radić, kad bi ga mi, ondašnji
učenici gimnazija, pitali, — otkle sn vadili uekijeh tako prikladnijeh
riječi, odgovorio bi: „Primali bi ih na Taboru, sinko (nekadi^nje
pazarište Hercegovaca na Pločama, zagragju Dubrovnika), pa ih
opet surove u gradu izgladili.''

Digitized by VjOOQ IC

194

sljeduje i na se navrće fonne klasicizma grčko-latinskoga.
Za to se V. Zmajević, arhijepiskop zadarski, prvi u Za-
dru zauze, da se preštampaju svi spisi dubrovački, koji
se drže za klasične, za pouku naroda u svjetskijem knji-
ževnijem djelima; takogjer posla u Rusiju glasovitoga
Mata Karamana za preinaku glagolaškijeh crkovnijeh
knjiga, jer se glagolaška litui'gija uvede u Dalmaciju do-
zvolom papa rimskijeh, pošto se ta hrvatska plemena po-
krstiše; i ako ju je crkveni sabor spljetski g. 925. strogo
bio zabranio, ipak se vazda narod borio za glagolicu, a
bori se i dan današnji')^ Vidimo općenitu misao slo vin-
sku nošenu od spisatelja dubrovačkijeh: Gundulića, Gjor-
gjića, Bandura, Aletića, Tudizića, Rajčevića, a nadasve od
Ferića. Dubrovački je senat sebe držao, da je samo ple-
mena latinskoga; i ako su neki povjesničari — vladini-
jem utjecajem, kao n. p. Rastić, pisali italijanski ili la-
tinski, nazivljući svoj narod nazione ragusea, a sve ostale
susjede naokolo: i noatri vidni Slavi^ questa nazione dt-
gli Slavi i ost.; ali taj isti senat ipak se bavio u opće
jezikom narodnijem*), i ako je opravljao vazda svoje dr-
žavne posle latinski.

') Bed nam je spomenuti, da bi francuski krnljevi pri krnnisADJu
u Beims-tt, kad su se zaklinjali, da će po pravdi i zakonu vladati
svojijem narodom, stavili ruku na glagolaško evaugjelje, koje se hrani
u toj crkvi. tom evangjelistai'u mnogo je opazaka filološkijeh izdao
u ovo doba 6iliarfsky, književnik rnski.

') Plemstvo se i gragjanstvo u Dubrovniku još iz rana posloviuilo:
to što plemstvo i gragjanstvo po ostaloj Dalmaciji ne htjede nipošto
i prije mletačkoga osvojenja. Još govore po gradovima u Dalmaciji
i nostri Morlacchi, još je žestoka ta autonomija u Dalmaciji. Dnigov-
dje ćemo govoriti, kako je postala u Dubrovniku, gdje nije prirodna
nego dovedena s dvora. Kao što smo već došle rekli, u Dubrovniku
se mnogo napisalo italijanski i prevelo s italijanskog, ali Dubrovnik
nije nikad dao izućijeh spisatelja italijanskijeh, ni Tomasea ni Pa-
ravi&, kao Dalmacija.

Digitized by VjOOQ IC

195

Senat je poslao 0. Joakima Stulića, malobraćanina,
po slovinskijem zemljama carstva austrijskoga, da kupi
gradiva za svoj rječnik. Andrija Altestić*), Dubrovčanin,
slavni diplomat, čovjek u velike u milosti carice Katari-
ne II., dopustom senata preda caru Napoleonu pismenu
preporuku, da se za svu „Iliriju" podigne u Dubrovniku
akademija naučnijeh ljudi, koji bi priregjivali općenit di-
plomatski jezik. — Ovaj dubrovački jezik toliko se po-
kaza zgodan da izrazi klasicizam grčko-latinsM, da se je,
kad se ono g. 1848. vas narod u opće probudi iz svog
mrtvila, isprva držalo, da je dubrovačko narječje jedino
kojijem se može književno pisati po svemu narodu. Toga
mišljenja bijahu poglaviti književnici hrvatski, megju
kojijem Ljudevit Gaj, kolovogja toga literarnoga pokreta.
Tome se opriječi Stanko Vraz u onoj glasovitoj poslanici,
koju spremi Gaju, napominjući mu, da je dubrovačko na-
rječje bilo dobro skovano da izrazi poetske ljepote, ali
vazda nasljedujući klasicizam grčko-latinski. Napomenu
mu još, da Dubrovčani nemaju nego malo ili nimalo čiste
proze slovinske, da ukupni narod ima: svoju mitologiju,
svoje poslovice, svoje priče, svoje narodne pjesme; a da
je kod Dubrovčana samo odjeća slovinska, a harakter i
obličje svijeh poetskijeh izuma ili grčko-latinski, ili ita-
lijanski (jer su se mnogo bavili prijevodima), i da za to
novi klasicizam narodni ima poteći od narodne mitologi-
je, od poslovica, priča, narodnijeh pjesama i ost, i za
to valja tražiti izvor jezika (jer je dubrovački jezik samo
jedan ogranak), a taj je izvor — jezik plemena srpsko-

') Graljnf piše: „Nos in lye6o rhagusino ante annum aetatis duode-
oimnm ad rethoricam aggregati aemulabamur aequale8 nostros, et
iu primiš Andream Altesti, Ragasinnm, magno vero ingenio, et magno
animo vere admirabilem", biva da se natjecao u školi s ućemoima
svoga razreda, a najvećma s Andrijom Altestićem, Dubrovčaninom, do
čuda veleunnljem i veledušnijem.

Digitized by VjOOQ IC

196

ga. „Treba, — piše Vraz, — iskati onaj čisti, surovi (ne
izglagjeni od akademija) srpski jezik." Vrazovo se zahti-
jevanje do danas i nehotice izvršuje. Čitajući djela: Ka-
radžića, Vrčevića, Pucića, Njeguša i dr., vas narod srpsko-
hrvatski, od Zagreba do Arbanije, svoj stil svaki dan sve
to veće poljepšava, tako da su se od 1848. do danas po-
javili mnogi ukusni spisatelji, kao n. p. Mažuranić, Pre-
radović, Jovanović, Ilijć, Botić, Buzolić, Ban, Kazali, Ka-
značić i episkop dubrovački Vodopić, koji je radi stila
toliko zanimljiv, da ne znaš komu bi dao prvijenstvo po-
gledom na ljepote jezika i stila: episkopu eraogorekome
ili dubrovačkome. Kod ovakijeh izvora s jedne strane, a
sve dubrovačke književnosti s druge, može prelijepo po-
niknuti i gojiti se od potomaka novi klasicizam narodni.
A pogledom na jezik, što je toskanski za Italijance, ka-
stilijanski za Španjce, pariški za Francuze, to je herce-
govački za južne Slavene. Ali narodni jezik dubrovački
zgodniji je vazda za neke gi*ane književnosti, kao n. p.
za novele, za humoristične spise, za komedije, jer je u
njemu mnogo filosofskoga smisla, da se odmah vidi, da
je puk, koji ga je kovao, bio uljugjeniji od ostalijeh. Do-
bro bi bilo, kad bi se stavio koji naučnjak, da prikupi
izreke dubrovačke exclu8ive, i da ih protumači s filosof-
skog vidika. Mi ovdje ne možemo iznijeti mnogo primje-
ra, ali ćemo ih samo pet šest spomenuti za ogled. Za
Dubrovčanina na priliku, nije niko gospodin nego sam
Bog, te govore „Gospodin Bog", možda po italijanskom
il Signore^ čijem Italijanci označuju Boga (Manzoni piše,')
da fra Hristo govori Lovru, da će ga Bog pomoći, a Lo-
vro odgovara: „Si, quello e il Signore davvero"), a ostali
su ljudi samo „gospodari" (pokraćeno „gospari"); jer ri-
ječi na in: seljanin, gragjanin, gospodin, dvoranin, kažu

') Froiii«88i Spofli o. V.

Digitized by VjOOQ IC

a- 197 -G

da su ti pojmovi u bitnosti kojega lica, a riječi na ar.
kažu da nijesu u osobi po naravi, nego priloženi bitnosti
kao: zlatar, gospar, crevljar i ost. Nemoć u Dubrovniku
znači bolovanje. Filosofski tako s tom riječi kažu, da je
život neprestano djelovanje, bolovanje dakle: „ne moći
djelovati", ergo ne moći živjeti. Lero je naziv djeteta ili
mladića raspuštena. I ako je riječ čisto grčka (X^po^, onaj
koji govori ludosti), ipak zgodno izrazuje neslanost nji-
hovu. Još u pjesništvu zovu gdjekad „Lerom" i boga lju-
bavi (Cupido), i tako dokazuju ispraznost i suludnost, ko-
ja se u opće nahodi u zaljubama'). Srčano u Dubrov-
niku znači obilno, jer se obilno dava samo srcem. Tu
me skoro upita jedno dijete dubrovačko, zašto u Dubrov-
niku govore: „jedan milj robe^^ „jedna ura robe^. Prem-
da je „roba" riječ italijanska, meni sijevnu u pameti, da
tu baš prirodno narod mudruje metafizikom, baš ko naj-
bolji ti mudraci i da je to bolje rečeno, nego ono latin-
sko spatium unitis horae. A evo kako:

Mjeriti štogod znači uporediti duljinu, širinu ili te-
žinu, s kakvom drugom duljinom, širinom ili težinom ma-
terijalnom. Kao što su stari Dubrovčani mjeiili dubinu
platna, svite, sukna i ost, na lakat Orlandov, tako
su i prodavali na razlog svake duljine od šake do lakta
Orlandova pred hramom sv. Vlaha'^). Takogjer i duljina
vremena jednoga čina ili djela mjeri se duljinom vreme-
na drugoga čina ili djela. Izraelci u Sv. Pismu mjere
duljinu jedne šetnje sa šetnjom, koju su mogli po za-
konu učiniti u subotu (sabati habšns iter znači u sv. pi-

') Latini «u govorili: Sapere, et omare v%x Deis coneedUur^ bivft,
da 86 samo bogovi mogu zaljubiti u kogagod, a ostati isto pametni;
snludnjak se samo zaljubljuje.

') Zduri bi hodili od dućana do dućana, i uzimali te ngere duljine
(lakat — braccio)y pa s njima pred Orlanda; ako bi koja bila kraća
nego koliko je duljina od šake do lakta Orlandova, dućandž^a bi bio
kaži^jen globom lU zatvorom*

Digitized by VjOOQ IC

198

srnu, da je toliko jedno mjesto daleko od drugoga, koli-
ko što bi Izraelac mogao preturiti puta u subotu, a da
ne prekrši svetost subote). I djela i čini su materijalni,
dakle materija se mjeri materijom; ne može se materija
na nijedan način mjeriti idejom. Prostor i Vrijeme su
sami po sebi pojmori apstraktni, u kojijem nema real-
nosti (ideje subjektivne, forme mišljenja), po mišljenju
većega dijela filosofa. Po prirodnome dakle nagonu Du-
brovčani nahode, da ne mogu zamisliti prostor i vrijeme
bez nečega materijalnoga, a kad su to usilovani izreći,
govore: „ura robe^ (materijalne), „milj robe^ i ost. U
ostalom je narodu takogjer obična riječ: „milj putovanja",
„jedan sabat dana^, čijem narod misli na materijalnost
dana; jer u prirodnome prvom razmišljanju ne nahodi što
je taj prostor, to vrijeme apstraktno (ideje čisto subjek-
tivne). Čudnovato je da Dubrovčani, kad hoće da počaste
u razgovoru svog gragjanina višega od sebe, vazda mu
i ime spomenu n. p.: Gosparu Ivo! Gosparu Niko! Gospo
Ane! Gospogja Mare! Italijanski da se reče: Signor Gio-
vanni! Signor Nicolo! Signora Anna i ost, kazalo bi se
da govoriš osobi tvoga reda, nekako odviše na domaću;
a tamo je u Dubrovniku znak osobita poštovanja. To ističe,
ja mislim, od starina, još od postanka Dubrovnika, jer se
iz Epidavra uvukoše mnoge i mnoge riječi grčke u go-
vor dubrovački. Zvati koga po imenu velika je to čast u
spjevima Homera. Nahodimo u Odiseji svaki čas: „On ga
pozdravi i zazove po imenu."

Ovo je narječje, kako smo rekli, plod mnogobrojnijeh
akademija, crpeno iz hercegovačkoga jezika i nadostavlje-
no starom književnom jeziku dubrovačkome. Taj je jezik
hercegovački baš onaki, kako ga opisuje Sundečić:
„ . . . jezik srpski, . . . zlatni jezik, jezik vila pje-
vačica, jezik sitnih tamburica: gibak, gladak,
zvučan, sladak, bogat, jedar, kr'jepak, vedar; je-

Digitized by VjOOQ IC

199

zik slave, jezik srca..." Mi nadostavljamo s naše
strane da, kad bude taj jezik još bolje izglagjen i izre-
šetan od akademija, kad nastane novi klasicizam po mi-
tologiji narodnoj, po pričama, po poslovicama narodnijem,
i kada se uza sve to upotrijebi još i narječje dubrovač-
ko, i ono što se vadi iz staroga klasicizma dubrovačko-
dalmatinskoga, onda će biti evropski uglagjen jezik u
književnosti našijeh potomaka.

Prikazujući u današnja vremena blago i jezgru na-
rodnijeh pjesama, i u opće svijeh umotvorina našega na-
roda na italijanskom jeziku, J. Ghiudina, književnik
spljetski, divno očitova koliko može jedan jezik da iska-
že krasote drugoga jezika*). A to isto očitova Nijemcima
i Jakob Grimm, koji je podupirao i nukao Vuka na
sakupljanje narodnijeh umotvorina, pošto Herder istin-
skom ocjenom dokaza vrijednost narodnijeh pjesama u
svome biru pjesama: „Die Stimmen der Volker." Dosta
bi bilo, da se priopći u prijevodima samo ono, što su
Vuk i Daničić skupili po svijem srpskijem krajevima. Sve
je to čisto narodno blago. S toga ima mjesta ona izreka
Silvija Pellica u „himni suncu", koju ispjeva okovan u
dnu tamnice Spielberga:

Men U80 a tue pompe,
Lo Slavo non sente:
Si forte, si ardente,
Di luee desir,

kad bi se poezija dijelila u dva razreda, kao što zbilja
ima i biti donekle, u subjektivnu i objektivnu. Karakte-
ristika je svijeh naroda slavenskijeh, da imaju to unutr-
nje nadahnuće (subjektivna poezija). Toliko je to istinito.

') Valja da se svegjer kod toga spomenemo ove Gothe-ove izreke:
„Kad čitamo kakav klasični prijevod, mi smo tad kao onaj, koji gle-
da kakvu ljepoticu na pola zastrta, te mu se budi želja da je vidi
ra^krivenu."

Digitized by VjOOQ IC

200

da svi evropski spisatelji pripoznaju Slavenu, da on sve
ostale narode nadmašuje u misticizmu, dakle i u mašti.
Stvara za to najobilniju mitologiju, pjevati mu je toliko
u naravi, koliko i govoriti. To najbolje dokaza Medo Pu-
cić u svojoj italijanskoj knjizi La poeaia degli Slavi.
Isto predstavlja i Petar Zoranić iz Nina zadarskoga, u
svojijem „Planinama", djelu poetskom per eoceellentiatn,
te bi za to nazvan „Sannazzaro slavo." To se djelo zove
uprav Metamorfosi Slave (g. 1600).

Narod kad pjeva ne traži, da ga niko hvali, ne želi
slave niti mu je potreba; nego kad pjeva uz gusle ili uz
tamburicu, hoće samo da dokaže hladnu izučenu svijetu
kako pravi majstor stvor ljubi svoj (biva: izum svoje
pjesme). Izmegju svijeh zanosa prva mu je pjesma; ona
mu je strast, kojom izrazuje sve ostale strasti bile mo-
ralne kao pobožnost, bile i nemoralne, kao poruga, osve-
ta i ost. Tamburica (uz koju pjeva pjesme lirske), i
gusle, uz koje pjeva i podulje stihove, kad kiti junaštva,
osvete, satire, — to su mu sredstva mješte našega pera,
mješte članaka i anonima našijeh po novinama. Priložiće-
mo ovdje dva anekdotična primjera sa dubrovačkog ze-
mljišta, oba iz Konavala, kraja srpsko-slovinskoga per
excMentia,m. Umrije skoro u Pridvorju, u Konavlima, je-
dan stari guslar, koga su zvali „Kojo", ne znam od koje
porodice, čovjek bogoljuban; guslanje njegovo bilo je vaz-
da zabava seljaka. Pripovijedaju, da se prije smrti jedno
veče, kad je sakupio po običaju porodicu na molitvu,
preko rozarija zaustavi. „Šta ti je gjedo?" upitaše ga.
— „Ah! — odgovori, — treba se kad zaustaviti u molitvi.
De nu! skinite mi gusle, jer mi sad pade na um neka
misao, da je grehota nekako, da mi se otrgne u zabo-
rav!" I tako je brže bolje skiti uz gusle, da je ne bi
s uma smetnuo. — Još se bolja oplete meni u Kona-
vlima; ali taka, da je trudno zaboraviti. Otišao ja sa dva

Digitized by VjOOQ IC

201

mlada fratra Male Braće, sa 0. Ivankom, i 0. Andjel-
kom, dvije eandidiores animae^ — ako se ne varam —
od izgleda svećenicima, i još s mladićem nekijem Lju-
bidragom, u pohode kod nekog Eonavljanina. Pri povrat-
ku valjalo nam je proći kroz krčmu. Tu nas uljudno po-
zdraviše Konavljani koji su na klupama sjedili, te se mi
zaustavimo, da prožugamo s njima. „Umijete li guslati?"
upitah. — „Kako ne!" — odgovoriše — „ali najbolje
gudi onaj ondje, što sjedi u prikrajku!" Tad ugledah
jednoga, gdje se zgurio, nije nas bio ni pozdravio, nego
muklo sjedio i mrko gledao. Oni ga naturiše, da štogod
zapjeva. „Prijatelju! ja mu rekoh, sknpusi štogod na br-
zu ruku, samo da te ne ometamo!" Riječi ne odgovori,
već sjede, te obori oči u tle: sve mislio, mislio, pa na
jednu smislio, te započe; i ovo su stihovi što sam za-
pamtio:

Prv» budi: n» svomu ti h?al»,

MiVi Bože i Bogorodice!

Ja tad ushićen prišaptah 0. Ivanku: „Vidi ti, kako vaz-
da narod počinje svoje pjesme s molitvom!" Pa prosli-
jedi, i zaglavi ovako:

Svešteuiei, božji namjesnici!

16' u krčmu za fratara nije :

Crkvom vlada biskup i popovi,

A vi stojte^Ti vašoj dlšipllnl !

Pošto tako ispjeva, ustade te ode ne pozdravivši nikoga.
Svi se tad zgledaše jedan u drugoga. Mi iznenagjeni od-
mah odosmo, da probavimo podbok, koji i nama i oni-
jem ljudima ode uz nos. Obaznali smo poslije, da se taj
čovjek tako htio osvetiti na guslama radi nekijeh posala
crkovnijeh.*)

') Ko ue će <ia obazna sto uprav prosti i niski puk cijeni i govori
komu god i o cemn god, uek ne pristupa ni u krime ni u kafane.
Za to vlastelin dubrovački reče se^aku, koga nagje da sjedi u prvoj
kafani, koja se bila otvorila u Dubrovniku prošloga vijeka: „Coeče,
čoeče, kako se zoveš? izidi odovle, jer je ovo naš strftiyl*'

Digitized by VjOOQ IC

202

Pregjimo sad na umjetnu slovinsku književnost du-
brovačku, pošto je guslarstvo i u prijedmetima i u svoji-
jem načinima opće, te je isto istovjetno po svemu naše-
mu narodu.

Kad smo ono još iz početka razdijelili književnost
dubrovačku u tri velike epohe, rekli smo, da se prva
epoha ima nazvati „dalmatinsko-čakavska^. Ali to ipak
nije nikakav razlog, da se ove riječi — jer se čakavšti-
na smatra hrvatskijem narječjem — na polju književno-
sti mogu uzeti u onom smislu, u kojemu se, na žalost,
uzimlju dan današnji. Koji je to današnji smisao, vidje-
ćemo pri svrsi naše radnje. A sad, za bolje razumijeva-
nje ove razdiobe, red nam je prije svega ponoviti, da je
zapadna rimska Dalmacija u prvo doba bila zapremljena
od plemena hrvatskoga, a istočna od plemena srpskoga.
Na svaki način još i onda su već bila pomiješana oba
ova plemena istoga naroda, a nekmoli docnije, iza pro-
pasti na Kosovu. Sad su toliko krupno pomiješani, da bi
bila stvar upravo smiješna i strastvena poći iskati —
kako se govori — „materi muža", biva: u kom mjestu
Dalmacije stanuju plemenom čisti Hrvati, u kome pravi
Srbi. Što se tiče Dubrovnika, znamo, da je bio od svog
postanka grad slobodan, kao što su danas sjedinjene sje-
vero-amerikanske države. Od kog su naroda izvorno zau-
zete pojedine države tog saveza, ne može se pouzdano
odgovoriti. Džono Rastić piše:

£xtalit . . .
Liberum ab exordio dia Ragusa caput,
Haec genuit vos, haec eduxit patria tales.

U grad slobodni svak nagrće odasvud. Nije čuda
što su dalmatinski spisatelji zvali dubrovačke Hrvatima
na polju književnosti, kad su ih i Italijanci nazivali Ita-
lijancima. Pa eto i Gioberti u naša vremena, u knjizi
„Primate", meće Dubrovnik megju zemlje italijanske sa-

Digitized by VjOOQ IC

3- 203 »e

mo za to, jer dade mnogo spisatelja latinskijeh otkad
nastade renesansa. Uz to se opaža još i u Rimu, i u
Fjorenci, a nadasve u Padovi na svenaučištu, u Prato deUa
Valle, megju Italijancima još i mnogo kipcva znameni-
tijeh Dubrovčana.^) Polje književnosti razlučeno je od po-
lja političkoga, te je dosta prostranije nego polje narod-
nosti, a vjersko je opet šire od obojega. I u Westmin-
steru Londona stoje neki spomenici Dubrovčana; jesu li
oni bili plemenom Englezi? I u naša su vremena u Paler-
mu podigli spomenik Doderlainu, — kao što oni kažu, —
italijanskom matematičaru a on se tamo vazda prizna-
vao pravijem Dubrovčaninom.

Prva književnost (čakavština) uprav započe s Mar-
kom Marulićem, Spljećaninom, koji napokon i umrije u
Dubrovniku. Slovinska plemena u istočnoj Dalmaciji sta-
jahu pod Vizancijom, te pripadahu patrijaršiji carigrad-
skoj; a kako vjera ima prvi utjecaj u svakoj osnovnoj
književnosti svakoga naroda, tako je i njihova književnost,
istom rogjena, bila stiješnjena, može se reći, u same ma-
nastire kalugjera srpskijeh, te nije obuhvatala u svom
početku do jedino: životopise svetaca, tipike crkovne,
hronike, legende i ost.; a zapadna Dalmacija, spadajući
crkvi zapadnoj, nije bila sa svijem izgubila uzgoje klasi-
cizma grčko-latinskoga, te tako slovinska poezija u ovi-
jem krajevima započe prve svoje oglede po tijem pravi-

') U Novinama Friulskijem od 20 Julija ove godine (1900) stoji:
„Pripovijedao uam je profesor Miagostović da je ovijeli dana pohodio
glasovitu biblioteku S. Đaniele, gdje ga ugodno iznenadi, što nagje
galeriju glasovitijeh Dubrovčana. Čuveni profesor pripovjedi nam, da
je u Monakovu u Bavarskoj otkrio pjesan u heksametrima latinskijem
od Ivana Polikarpa Severiatno iz Šibenika, humaniste XV. vi-
jeka, 8 natpisom Feretreidos, gdje slavi Gvidobalda della Eovere i
njegova oca Frana vojvode od Urbina. Izdanje je od g. 1">22., djelo
je nabavila gradska biblioteka u Trstu. Miagostović ide u Udine da
traži isprava o glasovitom rezbaru Martinu Bota iz Šibenika/*

Digitized by VjOOQ IC

204

lima grčko-latinskijem. A pošto ta plemena slovinska sje-
verne Dalmacije bijahu hrvatska, književnost se takova
imala zvati hrvatskom, uz koju znamo đa pristAJaše i
Dubrovnik, jer se i u njemu pisalo iz prva čakavštinom
ali ne potpuno čistom. Kako su pak Dubrovčani sami
sebe držali; komu li su plemenu pripadali, biva: oni Slo-
vinci, koji se u Dujbrovnik prvi nastaniše ? Kad bi se su-
dilo po književnom pisanju prvijeh pjesnika, mogli bi
pripadati i plemenu hrvatskomu čakavštine radi, ali i po

Isusjestvu svud u naokolo, i po etnografiji, ne mogu biti
drugo nego Srbi.

Utjecaj srpski i brojem prvijeh stanovnika i radi
političkijeh odnošaja, koje su imali sa susjednijem kra-
ljevima, banima, i županima bijaše tako jak, da i u knji-
ževnosti preote mah štokavština i jekavština prije nego
po ostaloj Dalmaciji. I Jagić pripoznaje prevlast srpsku
i moć štokavštine, koja potisnu čakavštinu iz književnosti,
ali ipak veli: „Dubrovčani svoj tip narodni nijesu sma-
trali ni hrvatskijem, ni srpskijem; po njihovu nazoru svoj
jezik su zvali slovinski, i taj ikavski oblik nuka me na
ovaj osjek: Dubrovnik jednako pripada i jednome i dru-
gomu plemenu." Miklošić opet misli, — što je dosta pri-
ličnije, — da se za čakavštinu nije nikad ni znalo u Du-
brovniku, nego da su samo pisali tako, da budu u sa-
glasju književnom s ostalijem dalmatinskijem spisateljima.

Zanimljivo je ono što piše gosp. Dr. Milan Rešetar
u uvodu svoje „Antologije dubrovačke lirike",*) na koji
uvod mi upućujemo naše književnike.

Na svaki način zaslužuje ozbiljna razmišljanja ono
njihovo nazivanje jezika „slovinskijem." Mi ćemo poku-
šati, da to po mogućnosti svojoj dokažemo. Poznato je,
da je Dubrovnik bio od davnijeh davnina i u trgovačkom,

*) III. kolo nSrpike Kiijiž. Zadruge *

Digitized by VjOOQ IC

806

i u književnom savezu s Italijom. Dubrovčani su se na-
vraćali u Italiju više no igdje drugo. Književni italijan-
ski pokret držao je Italiju na polju književnosti kao je-
dan narod, i ako je Italija bila raskomadana od više
stranijeh vlada. Književnici od Đanta, Machiavelli-ja, Fi-
licaje, i od neizbrojnijeh ostalijeh u naprijed u svojijem
spisima nazivahu Italiju, kao zemlju jednoga naroda, i
ako ćemo suditi po mišljenju nekijeh, čak su i same rat-
ne podvige glasovitoga Valentina imale isti cilj, da tu
Italiju sjedine, i nekako su se podudarale s duhom mno-
gijeh Italijanaca još od onijeh vremena. Dubrovčani, u
neprestanom dodiru s njima, upoznali su se s naporima
toga naroda, koji su toliki utjecaj na njih imali, da su
se u neko doba i oni počeli osvješćivati i domišljati, da
i oni spadaju nekom narodu rastrganu od svog postanka,
koji stenje podložan i Nijemcu i Madžaru, i Mlečiću na
zapadu, a Turčinu na istoku, i to potaknu Gundulića, da
rasprostre narodnu ideju, i da reče u svom Osmanu,
da „okolo Dubrovnika na sve strane slo vinska je sva
država." Njegovijem stopama udariše svi ostali. Ta se
ista ideja primi i kod susjeda; a u najnovije doba iza
godine 1848. najviše kod Hrvata i nekijeh Srba, ali sa-
mo pod imenom Ilirstva. Kad ustade Kačić, poče da pje-
va i po stilu i po obliku narodnome; on u svojoj pje-
smarici uprav udari osnov istoriji svega naroda srpsko-
hrvatskoga. Tu pjeva i sv. Savu i Nemanjiće, i Franko-
pana i Zvonimira, i Uroše i Lazara, i Krešimira i Zrinj-
skoga. Kačić je pravi zakoniti nasljednik Gundulića. Nje-
gova je pjesmarica vade mecutn svakoga prosta i učena
čovjeka narodnoga. Dosta je pročitati natpis pjesmarice:
„Eazgovor ugodni naroda slovinskoga." Kad si proči-
tao samo ovaj natpis, dosta je, možeš knjigu zatvoriti, i
kliknuti: questo era un grande uomo! kao što reče tu sko-
ro jedan književnik narodni.

Digitized by VjOOQ IC

S- 206 -B

S jedne strane, gledajući sami sobbm, u kakvom se
žalosnom položaju nahodi danas cjelokupni narod, a s
druge imajući na umu, kako ga je držao Gunđulić i svi
dubrovački pjesnici za njim, vrijedi da ovdje priložimo
epigram nekoga našega prijatelja u Dubrovniku, sasta-
vljen prigodom otkrića spomenika Gundulićeva:

Tri 8U Gundulića: srpski,
Dubrovački i hrvatski;
N nj više se Čuje o srpskom
Govoriti, i o hrvatskom,
Valja da je izmegj* tijeh
Dubrovački gori od svijeh!

Dubrovčani su se dakle držali ogrankom raštrkanog
slovinskog naroda. Ta ideja prevlagjuje u njihovoj knji-
ževnosti. Ideja apstraktna, kako je bila do jučer i „Ita-
lijanstvo"; u tom su dakle pretekli Jtoliko vremena prije
sadašnje, a što Bog da i nastajne narodne spisatelje. Go-
vorimo sad svakoj pojedinoj grani književnosti narod-
ne. Prvo je pjesma umjetna.

Znamo da je Dubrovnik u domaćemu životu
imao isti jezik kao i susjedi mu naokolo, a da se u
prvo doba književnosti bio ugodio čakavštini u Dahna-
ciji, čiji su književnici prvi počeli pisati slovinski po Mi-
klošiću, što isto potvrgjuje i ŠafaHk („Oesch'chte der slch
vifichen Sprachen'^ Prag 1869\ govoreći o Dalmatincima,
da su u opće od plemena srpskoga. Poznati povjesni-
čar Engel kori Zlatarića, što jezik u Dalmaciji zove hr-
vatskijem, te kaže, da je to posve krivo, pošto je taj je-
zik čisto srpski; a da se ime hrvatsko spominje samo
radi toga, što je Dalmacija bila neko vrijeme u politič-
kijem svezama s Hrvatskom radi Ugarske (Oeschichte des
Ungarischen Beiches und seiner Nebenldnder^ Halle 1801,
sv. 3. str. 135). Gebhardi (AUgemeine Weltge8chichte, c. 56.
str. 693) piše, da je jezik naš mehr rtischisch afe croa-

Digitized by VjOOQ IC

a- 907 -B

Hsch [viSe raški^) nego hrvatski]. Zaglavimo s Gajem,
preporoditeljem književnosti hrvatske, koji kaže čisto i
bistro: „Sav sviet znade, da smo mi književnost ilirsku
podigli i uveli; nu nama još niti iz daleka nije na um
palo ikada tvarditi, da to nije sšrbski već ilirski jezik;
pače ponosimo se i hvalimo Bogu Velikome, što mi Her-
vati s bratjom Sferbljima sada jedan književni jezik ima-
mo" („Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska" 1846.
g., br. 31, str. 124).*) Kad smo već na čistu ostali što
se tiče jezika, pogledajmo sad različite strane književno-
sti slovinske u Dubrovniku.

Pjesma se umjetna kao u ostaloj Evropi, a navla-
stito u Italiji, kako je poznato, dijelila u dramatiku, u
epigram, satiru, i u prigodne pjesmice, kao što su: epi-
stole, elegije, epitalamiji, i gozbeni ditirambi. svijem

') Raška se zvaia upravo najglavuija srpska oblast asred prave
Srbije, gdje se danas nalazi Novi i'azar i Toplica: raški je jezik da-
kle isto što i srpski.

^) U istom broju pomenutog lista, spominje Gaj još i ovo što za-
služuje da se iznese na vidjelo u današnje doba: „U koga se je sa-
čuvao čisti jezik ilirski, u koga običaji, ko li nam je j^ona^više gojio
od kolčna narodne pčsme ilirske? U svakom odgovoru naći čete
Serblje i Serbstvo. Kako dakle, da se prepiremo, što je kod Sčr-
baljah narodno što li nije ; kod Sčrbljah, u kojih od oltara do Čobana
ništa biti ne može, što ne bi narodno bilo; kod Sčrbljah od kojih
mi jezik u svojoj mudrosti i u svom bogastvu, i običi^e u svojoj izvor-
nosti učiti moramo, ako hoćemo da ilirski život obnovimo; kod Sčr-
bljah, koji su u svetinji svoga Sčrbstva onaj narodni duh i ono rodo-
Ijnbstvo uzd^ržili, kojim smo i mi u novie doba radi sloge
pod prostranim imenom Ilirstva novim životom uskar-
SDuli; kod Sčrbljah, koji su nama od starine sve sačuvali, a kojim
mi malo ali sasvim ništa glede samoga narodnoga života dati ne mo-
žemo. Dakle onaj, koji veli: da Što je sčrbsko nije ilir-
sko, ili što je ilirsko da nije sčrbsko (naravno u smislu sa-
me narodnosti) — jest ili neznalica, ili neprijatelj sloge izmegju Sla-
vjanah od velike grane Ilirske."

Digitized by VjOOQ IC

St98

ovijem vrijedi da štogod proslovimo. Dubrovnik, kao i
Dalmacija, slijedio je Italijance, koliko u opsegu i sadr-
žaju, toliko nešto i u metrici svojijeh pjesama. Ali ako
Italija ima mnogo epika, Dubrovnik nema nego jednc^a
cigloga — Gundulića; a sva Dalmacija baš nijednoga.
Mnogo se ispisalo o epu Gundulićevu, nije potreba
sve to ponavljati; samo ćemo napomenuti, da nije bez
neke prilićnosti nagagjanje nekijeb našijeb spisatelja, da
je Gundulić isprva napisao dva različita mala epa,
biva, „Hrabrena junaštva Vladislava kralja poljskoga^, i
drugi ep „Smrt sultana Osmana^ pa da mu dogje tek
u neko doba na pamet, da sastavi ta dva epa u je-
dan poveći. Po tome su prvi i posljednji spjevi Os ma-
na biU prije napisani nego li oni od sredine, te dok
je spajao ta dva epa, smrt ga sustiže; i tako se jedino
tumači nestašica nekijeh spjevova u sredini.

Ungetne su se pjesme dijelile vazda u pjesme: bo-
goljubne i ljubavne kao i u italijanskoj književnosti
Vjera i ljubav nadahnuše u italijanskoj knjizi više epa,
kao n. p. Tasso-vu OenMohmme liberata^ ep vjerski per
€XceUmtiain^ koji s toga i počinje sa Canto le armi pie-
tose eđ U eapitano .... (Pobožno oružje pjevam i vogju),
pa Ariostova Orlando jburioso^ koji se osniva na ljubavi,
i počinje odmah s početka: Le donne^ i cavalier^ Varme^
gli amari (žene, vitezove, oružje i ljubavi). Vjerom i
ljubavi, kao svegj, bavi se i sad narodna pjesma i kod
nas i u ostalijem pukovima.

Guslah našega naroda i danas će ti pjevati mnogo
ura: život, rad, i smrt Hristovu, ili Bogorodice, ili sveta-
ca koji su pred narodom više na glasu. I Dubrovnik se
diči Džonom Palmotićem, koji spjeva Kristijadu,
po uzoru latinskog epa pjesnika Vide (Vida). „Dubrov-
nik Ponovljen" Jakete Palmotića s razlogom se ima
uvrstiti megju pobožne epe. Često bi i pobožni trubadu-

Digitized by VjOOQ IC

3* 209 -B

ri*) italijanski pristali uz trubadure svjetske, dapače su
i izreke bile megju sobom slične, kao i forma tijeh po-
božnijeh pjesama narodnijeh. I sv. Frano Asiški,' koji
ustanovi red fratara Male Braće, bio je narodni trubadur,
i on pjeva V amare e la sua donna^ biva, ljubav vrhu-
naravnu, e la sna donna^ biva uboštvo, krepost njemu
najmiliju; s toga kad slikaju toga sveca, uz krst koji on
grli, meću slikari još i Ijuboveu, koja s njim uz krst stoji,
biva, siromaštvo. Pa takogjer i prvi nasljednici sv. Frana
bijahu svi tmbaduri, biva narodni guslari, kao n. p. gla-
soviti fra Jakobon iz Todi, i fra Paćiftko, sastavitelj pjes-
me Dies irae^ koja se pjeva preko latinskijeh liturgija
kad su zadušnice.

Ljubavne pjesme u Italiji dale su prvi uzrok da se
utamani klasicizam grčko-latinski, i da još prije zavlada
romantićizam, biva književnost subjektivna, a ne objek-
tivna ontologična kao što je klasicizam, da nije došla
Renesansa. Klasicizam dakle opijeva samo ljepote objek-
tivne združene sa svakom filosofskom istinom i moralnom,
a u tome spajanju i pletivu Istine, Moralnosti i Ljepote i
stoji klasična ljepota grčko-latinska, koja je veoma trud-
na po onoj grčkoj poslovici: ))xaX£ii:a toc xaX(ž« (trudan je
izraz Ljepote) a lakši „romantićizam", biva izraziti lje-
potu, kako je ti subjektivno osjećaš. Italijanci, prvorogje-

') Trubaduri (italij. trovatori) su uarodui guslari^ pjesnici vi-
teštva u sreiiDJemu vijeku. Domovina im je Provence, u južnoj Fran-
cuskoj, otkle se razviia romantična poezija, nazvana još i proven-
calska. Kasnije se pojaviše i u Španji i po Italiji. Pjevali su viteške
pjesme, n nadasve Karle i Paladine (vitezove) pred narodom i pri
gozbama velikaša, te su se zvali „Charlatones", po tomu „ćarlatani'',
tt današnjem smislu naziv onijeh, koji pred pukom svašta biebeću.
Gr os 8 i spominje u svom romanu Marco Visconti, da su trubaduri
bili dosta puta i fratri i popovi, te cituje još i glasovita trubadura
kauoiAika. Njima su slični bili b<Mrdi, narodni pjevači ^evernijeh. ua-
roda.

Digitized by VjOOQ IC

a- 210 -5

ni sinovi Grk& i LatinA, jedini su naslijedili donekle taj
klasicizam, a najviše u doba kad nastade Renesansa.
Slavenski narodi u opće izrazuju ljepotu kako je osjeća-
ju a ne kako je treba razmatrati objektivno. Svjetlost
materijalna (sunce), i moralna (um) dokazuju tu klasičnu
\jepotu. Taj je smisao imao pred očima Silvio Pellico, kad
je u himni suncu spomenuo:

Men uto a too pompe
Lo ilftvo non sente,
Si forte, si ardeute
Di luee detir,

biva Slaveni imaju subjektivno pjesništvo; a italijanski je
narod smjesa grčko-latinska sa germanizmom. U navali
naroda, koji provališe u Italiju i oboriše već omlitavjelo
carstvo rimsko, ne propade duh klasicizma, a još mnogo
manje hrišćanstvo, nego ti narodi navmuše dub grčko-
latinski na svoj harakter sjeverni. Tako dakle klasicizam
uze drugu formu. Jedan je od najglavnijih haraktera ger-
manskijeh naroda, da je žena jedini ideal, oko koje se
vije ljepota uljugjenosti. Dosta je pročitati Taćita De
Oermania da ostaneš uvjeren: „In femina credunt inesse
aliquid divinum (Drže da u ženi ima nešto božanstveno)"
Žena je proročica i sveštenica*) kod njih, i uzor svake
ljepote i fizične i moralne ; dok Grci i Latini pjevaju
Ljepotu svukud gdje se nalazi i nju obožavaju, bila u
muškomu, bila u ženskomu, bila u svakom drugom ma-
termalnom prijedmetu. Za to ostade ella^ lei za imena
ženska u jeziku italijanskom kao znak najvišega pošto-
vanja, a voij vaus znak manjega poštovanja prema svakoj

*) »Nmh oam uoret eornm ad Marium mUsa legatioue libertfttom
ae sacerdotium non impetrasMot, Buffaoatis infantlbiis •uis oonoideriint
a M datii mutnifl volneribus" (Kad njihove žeue podanstvom k M»-
r^a ne pottigoie slobodu i svećenitvo, zadaviše svoju djeeu i popada-
ti od rana koje zadadoie jedna drugoj) (Fior, kig. m.).

Digitized by VjOOQ IC

211

jakosti i veličanstvu i prema snazi koja se u opće nala-
zi u svakoj zadruzi mnogijeb^). Taj germanski harakter
učini, da kad ti novi narodi prime književnost grčko-la-
tinsku, prionu filosofiji platonskoj, koja uči, da se iz lje-
pote razvija moral i metafizika, biva, da u lijepu ima i
dobra i istinita. Ta filosofija zavlada u Italiji, a najviše
se uvriježi na dvoru Medici; a i bez toga jofi i otprije
se proglasi od Henrik& i Fridrik&, književnijeh careva
nmsko-germanskijeh, koji naigju na žestok otpor sa strane
papa rimskijeh; i ako su borbe papa s tijem carevima
imale druge političke svrhe (što se tiče kiijiževnosti, to
je bilo samo stvar uzgredna). Ali pošto Medici obnove
platonizam, taj se već raširi svukud Knjige Vida i Ni-
kole Gučetića, napisane sve na Trstenome, prožete su
samo čistijem platonizmom. I Dante i Petrarca, oci ita-
lijanskog pjesništva, bijahu platonci. Škole dantesehe, pe-
trarchesche postojahu za mnogo vremena. Dubrovački pjes-
nici, a i oni po Dalmaciji ne pjevaju u duhu slavenskom,
nego u italijanskom, za to i poplaviše svukud ljubavne
pjesme. Pjevati ljubav i kakvu ljepotu bilo je sinonim:
biti književnik, za to ne valja vjerovati da su sve one
Ijubovce našijeh pjesnika bile realne. Zavlada već opća
predrasuda, koja ne opada ni dan današnji, da nijesi pjes-
nik, ako ne opjevaš kakvu žensku ljepotu. Dapače svaki
bi pjesnik uzeo sebi, po izgledu Danta i Petrarke, ime
kakvog realnog lica njemu po simpatiji poznata kao tip

*) Da je zbilja tako, ni^bo^e dokazuje sam jezik njemački. I u
i^emu se sie upotrebljava za osobe ženske, biva ona; a Ste opet kao
počasni naziv Vi, koji je toUko u ^jih maha preoteo, da se civ (ti)
saevijem rijetko čuje i u razgovoru s najprostijim osobama, te im je
to nekako zazomo i spominjati. Uz to se Nijemoi služe sa ate ne sa-
mo za ženske osobe u pluralu, biva za one, nego i za oni i ona, —-
dakle za sva tri roda, č^jem joi veću važnost pripisigu onom prvobit-
nom eie — biva ženskoj osobi.

Digitized by VjOOQ IC

3- 212 -e

svoga estetskoga ideala. Mcgju Dubrovčanima se ističu
kao najbolji u erotskijem pjesmama: Miho Bunić i
Ignacij Gjorgjić radi ljepote i žestine izreka; megju
sadašnjijem pjesnicima našega naroda: Preradović i Sun-
dečić, koji izmegju ostalog ispjevaše i ljubav Mare Lo-
pujke, pa Kazali, koji ispjeva „Zlatku", osim anonimnijeh
crkovnjaka današnjijeh, koji radi ugleda svog čina i do-
stojanstva crkve nijesu mo;.»li pravijem imenom potpisati
svoje erotske pjesme, u kojijem lijepo opijevaju idealnu
ljubav. Te se pjesme ljubavne dijele — kao što ih je
rasporedio sam Petrarca, uzor te škole — u tri razreda,
kao što su i tri naravne mijene u ljubavi, biva: kad čez-
neš za ljubavi, kad je imaš i treće — kad je izgubiš.
Petrarka je uzor za sve te tri vrsti. Dakle harakter sje-
vemijeh naroda i uvogjenje platonizma promijeni stari
klasicizam, biva estetski osjećaj ljepote in fjenere^ bila
ona moralna, bila ideabia, bila materijalna: u sentimen-
talizam neki subjektivni, prvo u poeziji (jer pjesništvom
počinje svaka književnost), pa onda u prozi u ovome vi-
jeku, i osnova drugu književnost, koja se zove „romanti-
ćizam." U staromu klasicizmu bio je estetski osjećaj, koji
je vodio pjesnike da kite ujedno: Istinitost, Moralnost, i
Ljepotu, pošto su ove tri stvari u sebi nerazdjeljivo troj-
stvo a sadašnji ih romantićizam dijeli svaku za sebe').
Crkva se razlogom protivila uvogjenju platonizma, biva
nauci, koja kaže da samo iz ljepote potječe sve što je
dobro i istinito, a kad tamo valja imati još a jiriori isti-

*) Pošto klasicizam hoeo pravila, roinantići^.am ik kao subjektivna
kDJiževnost ne trebuje; u školjiina se daiiaŠDJijora po svijetu ue uci:
ni retorika, ni proHOiiija, ni motafisika, nego da uoeuici nauče luisliti
svojom glavom dava im se mogućnost da u r.vlnjama sami Aobom r.v
zabiru kako je najbolje; te tako radeći ni s repa ni s glave nabreka-
ju koješta. I tako se u školama dava prvi zametak sadašnjemu ro-
mantićizmu.

Digitized by VjOOQ IC

213

nitost i moralnost, da od njih izagje ljepota, te je za to
crkva docnije gojila tilosotiju Aristotelovu (Sholastiku),
koja odgoji u Italiji golema spisatelja Sv. Tomu akvin-
skoga i još mnoge ostale. Besarion, mitropolit grčko-istoč-
ne crkve u 15. vijeku, oštroumni spisatelj, pošto se
združi s crkvom rimskom, i kao prorok dokaza u svoji-
jem spisima sve goleme štete i nesreće, koje će Evropa
trpjeti radi toga što su se crkve razdijelile, stade razlo-
žiti tanko po tanko Platonovu filosotiju i posljedice nje-
zine nauke, te na taj način on otvori oči crkvi vasionoj,
da, i ako je Platon u poganstvu najvećma ortodoksan,
ipak te vodi na praktični neki materijalizam.

Veliki razdor, koji postoji u čovjeku megju du-
šom i tijelom, svjedoče još i starodavni filosofi i pjesnici;
veliko prignuće materijalnosti ne daje nam da vazda
vjerujemo u nerazlučno spojenje ljepote s moralom i
istinom. Sv. Pismo prikazuje dosta osoba presvetijeh i
lijepijeh u licu, ali i osoba zločestijeh, ali isto lijepijeh,
kao n. pr. „Josip bijaše Bogu drag i lijep". Erat autem
Joseph pulchra facie et decorus aspectu. Takogjer bijaše
David pobožan i lijep, a Absalom opet zločest sa svom
svojom krasotom. I o Amonu krivodjelcu se govori: Erat
et ipse valde pulcher (bijaše i Amon veoma lijep). Sv.
Pismo, koje ništa zaludno ne spominje, tijem nas uči da
je ljepota — na žalost — često puta razdijeljena od
moralnosti^). Zato baš i tvrde današnji klasični spisatelji,

') 1 uko je istinito, da kriviue oskvrDjaju i Diste vremenom ljepota,
kako i zdravlje tijela. Sv. Tišmo u L'^salmu 44. prestavlja izvrsnost
budućega Alesije i u tijelu i u duši. Stih 3. veli: Krasan obličjem
luegju sinovima ljudi (sptciosus forma prae iiliis hominum). To
isto pišu i klasični pisci starodavni:

Gratior est pulchro veniens e corpore virtus.

A Poscolo:

. . . L' aurea beltade,
Da cui ebber unico ristoro ai mali
Le uate a delirar menti mortali.

Digitized by VjOOQ IC

a- 214 •&

da ljubav moralna počinje s oči, jer je osjećaj vida naj-
savršenije i nešto srednje megju ljepotom moralnom i
materijalnom, megju ostalijem osjetilima, koji su osim
sluha živinski. Gothe govori, da „sam vid budi u čovjeku
sposobnosti duševne i s njima se spaja", a i Leopardi
se slaže s njim, kad kaže na jednom mjestu:

. . . il caro sguardo!
Sola đegna del oiol oosa mortale.

Vodopić, episkop dubrovački, meće u usta Tužnoj
Jeli ove riječi:

Dnšo, i sree moje!
Moj ov*j«tu gizdaTi!
Odi BU početak
Od naše ljubavi.

Pa eto i stari Dubrovnik, kao što u svemu, tako
nam je baš i u ovome ostavio dokaz svoje klasičnosti. U
nas se još i sad kaže „oni se dvoje gledajti-^^ čijem se
označuje prva čista ljubav, gdje jedine oči djeluju, koji-
jem iskazuju duše jedna drugoj svoje osjećaje. Ovo se
značenje prenosi i docnije kad dvoje zaljubljenijeh po-
stanu muž i žena. „Oni se lijepo gledaju^ u ovom slu-
čaju znači; da se žar prve ljubavi u njima još nije
ugasio.

Od Grka i Latina prignuća materijalna bijahu obo-
žavana, jer je za njih materija bila vjekovita, kao i Bog.
Crkva odbaci tu tačku klasicizma, kao što ne htjede
upotrijebiti ni platonizam, koji na to isto vodi. U srednja
vremena ljubav i vjera blažili su one okrutne narode, i
iyihovo divljaštvo, a pobožni i klasični spisatelji uzimali
bi kakvu realnu ljepotu kao simbol estetike, ili idealne
ljepote, ili kakve kreposti i haraktera svoje narodnosti.
Beatriće i Laura bijahu simboli estetske ljepote Dantu i
Petrarki: a lu mia donna, simbol je siromaštva u pjes-
mama sv. Frana. Različite Ijubovce u Orlandu Ariostovu,

Digitized by VjOOQ IC

215

i TassoToj Oerusalemme lihenUa^ nijesu drugo do razli-
čite kreposti onijeh junaka. Pa i sam Cervantes, kad je
ironički opisivao junaštva Don Kihota, meće mu gnusnu
seljanku, tromu, gadljavu Dulćineju od Toboza, kao ideal
njegova junaštva. Tako svi narodi svode svoj karakter,
svoja djela na jednu osobu, te što se pripovijeda i piše
toj osobi, ima se razumjeti o svemu narodu. IzrtUl^
nadjevak patriarha Jakova u sv. Pismu, nadjevak je svega
naroda'). Quir%te9 se zovu Rimljani po Kvirinu (nadjevak
RomulaX koga zadoji vučica, a sin je boga Marta, i to
dokazuje silovitost i krvoločnost toga naroda.

Englezi prestavljaju sebe u Arturu; Nijemci u Armi-
niju; sjeverni narodi, koji poplaviše Francusku i Italiju,
prestavljeni su u Orlandu, koji je znamen junaštva i
gragjanske slobode: dvije poglavite harakterisUke sredigi-
jeh vremena. Vas se špaigski narod Čita u legendama
Gida; a narod srpski svoja djela, i težiqe, i nan^ere
očituje u legendama o Kraljeviću Marku. Sve ono što se
njemu pjeva, može se primijeniti na čitav narod*). Kalu-
gjeri su ga sahranili; tutnji u njegovu grobu; ima uskrs-
snuti: znači najprije da je crkva toliko zapadna, koliko
istočna, hranila i gojila književnost slovinsku, jer je na-
rod podlegao pod jaram: i^emački, madžarski, italijanski
i turski. Tutnjeti u grobu i uskrsnuti to je sad biće i
ufanje svega naroda srpsko-hrvatskoga.

Kao posljedice tijeh načela srednjijeh vijekova bili
su svi oni obredi, uz koje bi jedan cavaliere (vitez) pri-
stupio megju svoje drugove, kao n. p. blagoslov mača u

') Izrael je onaj koji le bori lilAma jftčijem od lebe. B«i i ura
pojest i poetenak LEnelaoa o^ito dokazive, da je aam Bog o«ioyatolj
toga naroda.

*} Uakn jednoga naroda počinje vazda ni^pr(je na polju kigižev-
noeti i n|jagjenoati ; a poretkom svake književnosti i uljngjenosti joi
i u poganstvu jest kakva yjera i njezino sve6oDstvo.

Digitized by VjOOQ IC

216

crkvi, i ostalog oružja (podloženje junaštva vjeri); izbor
Ijubovce u torneima^ koja bi mu obično bacila mkavicu
u znak, da ga je izabrala za branioca; nošnja na štitu
ili šare ili grba, ili drugoga kakvoga znaka, kako bi
odlučila Ijubovca (podloženje junaštva ljubavi). U tu su
svrhu postojale le corti delV amore po Francuskoj i po
Italiji. Spomenućemo još da i nodi sv Valentina ^\ po
Njemačkoj i po Engleskoj, kao što i svi ostali takovi običaji,
proishode od stare navade Germanaca, biva od poštova-
nja prema ženi. Trubaduri i pjesnici umjetni imali su u
takijem općijem navadama zapadne Evrope izobilno gra-
diva, da sastavljaju Ijubavnijeh pjesama. I ako nije do-
puštala strogost moralnoga života, koju zahtijeraju vlade
republikanske, da se ti rečeni običaji nastave u njihovi-
jem zemljama (jer sloboda republikanska ne da, da se
nijedno ropstvo javno prestavlja, dakle ni ropstvo ljubavi);
ipak je na polju književnosti — kao što je očito i jas-
no, — ta opća struja ljubavi zanijela svuda i republi-
kanske spisatelje, dakle i u Dubrovniku. Ali za pravo i
bez tijeh navada i haraktera germanskijeh, dosta je i
sam položaj jednoga mjesta, gdje priroda očarava svoji-
jem krasotama, da pobudi u čovjeku zanos za kakvom
uzvišenom ljubavi. Za to baš mi i ne poznamo nijednoga
pjesnika srpsko-hrvatskoga, koji nije pjevao kakvu ljubav.
Samo se Antun Kastratović iz Dalmacije, koji umrije
1630. g., jedini usudi pisati protiv ljubavi. Dubrovčani
su toliko još bili petrarcheschi\ i pjevali ljubav i izvorno
i prevodeći, kao n. p. „Amiutu", „Pastor Fido", i tako
predugijeh epa, da se dosadi onome, k(yi se stavi da ih
pročita radi stila i jezika. Dubrovčani imaju dapače u

'; Na 14. FebruM'a je dan sv. Valentina. Običaj je bio (kako piše
W»lter Scott u svojijem romanima) sl»ti u oci sv. Valentina u noći
ljubavne poslanice onome, koga ti ljubi krv i tako bi se porodile
nove ljubavi.

Digitized by VjOOQ IC

S- 217 ^

svome narječju i glagol dudeti koga, koji nemaju ni su-
sjedni Srbi, ni Hrvati; pa čak ni nijedan drugi jezik u
Evropi. I sam jezik francuski, koji je, kako kaže d' Aze-
glio, najbolje sredstvo da se saopće ideje megju ljudima:
„e la lingua la piii precisa, la piii logica, e la piii pro-
filata"; uza sve to nema nego jednu jedinu riječ aimer^
te govore: „j' aime Dieu, ma patrie, mamere, la science,
le vaudeville, les epinards au jus". Italijanci dajbudi
spinać ne stavljaju u isti razred s Bogom, te govore „mi
piacciono gli spinacci". Dubrovčani, prebivaoci prekrasna
zemljišta i zgodna položaja, gdje se dogodilo i dogagja
se dosta romana i Ijubavnijeh katastrofa, imaju izobilno
riječi u svome rječniku ljubavi, s kojijem se igraju izra-
zujući tu strast. U tome poslu bi Hidža jedan od najno-
vijih uzora. Kao primjer spomenućemo:

Oj veselo Vesele, Vesela
I u Vesela Nedjelju!')

Zorna zora, ka je /orioi zor!*)

Utjecaj svakojake moralne ljepote u dubrovačkome jeziku
ima zgodnu riječ cudeti^ koja kaže da ljubljen nečijem
privlači sebi ljubitelja; dok ljubiti znači da ljubitelj ima
utjecaja na ljubljenoga, te ga čini još izvrsnijim; te tako
riječ ćućeti kaže nešto jače od ljubiti. Najviše se ta riječ
ćutim upotrebljava u ljepotama moralnijem. Po izgledu
Grka i Dubrovčani pretvaraju u svojoj poeziji u osobe
maštave : uzduh, sunce, planine, koje se spajaju s kakvom
rijekom, poljem, kao božanstva i ninfe u staroj mitologiji.
Više ili manje to je opće svemu narodu. Svaki položaj

') „Vesela' je bilo obično ime gospogja dubrovaČkijeh, biva n*ig°oi*<^
Letizia**. „Vesela Nedjelja" zove se u crkvi zapadnoj četvrta nedjelja
od korizme (Dominica laetare).

') Zorno po selima dnbrovačkijem zovu: krasno. Zor u opće zotii
svaki zanos, i kad hoće izreći idealnu (jepotu, - v

Digitized by VjOOQ IC ^~^

218

ima svoju vilu, koja uprav nije drugo nego genius lod.
Tako n. p. Dživo Bunić opjeva ljubav brda Srgja s Ario-
nom (Umblom). „Ljubavi Čavalice" popa Squadri s otoka
Koločepa kažu samo brežuljak toga otoka, koji se zrcali
u tihom moru i poragja ljubav megjusobnu. Kazali po-
činje Zlatku s usklikom ljepoti prirode u Rijeci:

Po Hamikim voduna lijupko le razrjeva
Zrak prema^etnoga Bunoa kad zalazi,
I nad i\iim ba^i se, i nad njim zas'jeva,
Ed draže da nigdje r'jeke ne npazi.')

A na drugom mjestu:

Blagi vjetrio koj* prehodi

Zrftk siinčani,
Drage Hnmle tih po vodi

Rano rani.

Razumije se samo po sebi, da stil^ erotskijeh pje-
sama ima biti ukusan, a veličanstven opet stil pjesama
pobožnijeh. Ima dosta pjesama, koje su po ogleda itali-
janskijeh mnogo pomografične; nećemo ih ovdje spomi-
]yati. Kurelac ih je već nekoliko sakupio i izdao u po-
sebnoj zbirci. Takogjer su mnoge i satirične, dosta je
spomenuti „Marunka i Pavicu^ i onu drugu „Marunkove
suze" Ignacija Gjorgjića. U ono doba nije bilo zazor
izdavati tijeh erotskijeh pjesama, i da ih nije trešnja uni-
štila, a poslije nemar pometnuo, mi bi se snebivali, ko-
liko je toga čuda bilo nagomilano u Dubrovniku; a da

') Stari sn zvali Rijeka Arion. Ivan Lueij poyje8ničar (lib. 4,
eap. 4.) piie: „per Tallem oinotam finenz (govori o Trebiinjiei) nolli-
biqae eiitnni habens a terra abaorptnm per occnltoi meatuz in mare
prommpens flnmen Hnmblam antiguls Arionem effieit**. Latinski je
zovu Hnmbla od naie r^ečim ham (brdo). Zato le i ono selo pri
izvora još i danas zove aprav Hamolao, što se izopačilo a K o mo-
la e. Isto tako i kn^ na ovlijem hamsk^em brdima zvao se Zaham-
Ije, a po vladara Zemlja Hercegova, iz čega je poeli|je izttlo
Hercegovina.

Digitized by VjOOQ IC

219

Bog pomože i ono što je ostalo, i originalnijeh i preye*
denijeh. To bijaše opća navada u južnijem stranama
Evrope. U Grčkoj se pod jarmom turskijeh barbara go-
tovo istraži; ostade Italija, ogranak grčke pitomosti, vazda
svjež pomoću papstva, koje Italija uzdrži. tom piše
Burckhardt ovako: „Italijansko je hrišćanstvo osobita
stvar, stroga moralnost bijaše mu uvijek nepoznata. Crkva
razumje, da je garancija njezine eksistencije u Italiji
božanstvena ustanova Petrova Prvijenstva, i po tom prvi-
jenstvo universalne kulture, koje većijem dijelom po^eče
od ovog božanstvenog prvijenstva. Perugjinac bijaše ate-
ista, a slikao je najljepše glave BogorodiciL Papa i For-
narina sjegjahu često uz Bafaela dok slikaše. Papa Lav X.
i Bembo, neobični su prelati, Bondello, pisac pomograf-
skijeh povela, bijaše biskup. Julij II. ide glavom iz Rima
u Bolonju da rasrgjena AGchelangela moli da se vrati u
Rim. Savonarola, tužni fratar domenikanac, kuša da uvede
katolički asketizam; ali njegova lomača ne donese drugo
nego plač. Dok Luter grmljaše u Germaniji, Machiar
velli-eve komedije zabavljahu u Vatikanu.*) Ital^a u
stvari preuze i poprimi hrišćanstvo, jer ima dvije goleme
stvari da podigne proU svijetu, koje ne mogu nikada
biti ubijene: papstvo i pandekte (biva rimsko pravo), koje
će biti osnova svakoga kojegmudrago nastajnog prava,
gragjanskog i privatnog." Uzimljući Italiju kao uzor za-

') Luterani zam le na svrha tijekom vremena n opće pronetn« n
racijonalizMm, a taj opet n materijalizam. „II papato** ^ pile Tomo
Garletti {Rusšia eantempartmea 1895.) — „^ la lola autoriti p«ra-
mente morale^ che ora esitte nelF Europa oecideniale** (papetvo Je
jedina antoritat čisto moralna, Uto sad poetoji n zapadnoj Evropi); a
Gjon opet veli: „Dne aatoritik aneora restano in piedi aseolnte, ina
morale, e Tatra materiaie. II Kremlin, ed il Vatioano, totti d«e refia-
no fedeli a far rimanere intatta Tantoriti*' (ostign na nogama joi
dvije apsolutne autoritati, jedna moralna, a dmga mater^ialna. KremlJ
i Vatikan, oboje ostige viijemo da sa&uva čitavi attorital)*

Digitized by VjOOQ IC

«3- 220 -e

jednički, sve se vlade evropske složiše u književnosti
i u kulturi.

Vazda je bila prva i poglavita razlika megju pjes-
nikom narodnijem i umjetnijem, da prvi nikad ne pjeva
sam sebe, to što drugi čini, spadao on školi klasičnoj,
spadao sadašnjoj romantičnoj; opet s razlikom, da se
klasik kaže kao pasivan, biva opijeva utjecaje što čine
na nj ili strasti ili prilike, dok se drugi prestavlja kao
aktivan, biva kaže ti kako on potiče i budi u sebi ili
kakvu strast, ili koje mu drago stanje svoje duše. „Pjes-
nici su kao tiče, svaka malena buka, svaka im neznatna
stvar čini da pjevaju", — govorio je Giusti. Narodni
pjesnik drži sebe česticom prirode. I priroda pjeva, biva
oglasuje se u svakoj svojoj promjeni kad je uzdrmana,
tako i narodni pjesnici kad osjete radost ili žalost na-
rodnu. Umjetni se pjesnik sjeća svoje ličnosti, i drži se
kao malen svijet sam za sebe. S toga izlaze umjetne
pjesme: elegija, satira, epigram, idil i ekloga. — Kako
je poznato, iza Grka se kao klasični u tijem pjesmama
odlikuju Latini, a nadasve Ovidij. Svi našinci bez razlike,
slijedeći klasicizam grčko-latinski, ostavili su nam i ele-
gija. Zato ne služi ni spominjati, da elegija nije prirodna
duhu slavenskomu: ona je cvijet eksotičan na polju naše
poezije. Nije taka satira, vrsta pjesništva, koja je, — onaka
kakva se sad prikazuje — bila nepoznata Grcima; druk-
čije su oni iskaljivali srce porugom i psovkama, biva u
jambima i u komedijama. Izvor sadašnje satire je čisto
latinski. Satira je riječ etrurska, a znači skup svakoga
voća, što se daje u čast Ćereri i Bahu, — otole izlazi
poznata u pravu rimskomu lex safura^), Dion Kasij piše:
„Satira je pjesma, ne onaka, kako pisaše Lućilij, Horac,

') Lex satura u rimskome pravu znači, da nema puk glasoTftti za
mnogo prijedmeta sve u jedan put, kako je senat hotio, nego za sva-
što na po se.

Digitized by VjOOQ IC

821

Persij; nego je onaka, kao što se mogaše razabrati iz
raznijeh pjesni, kako pisaše Pakuvij i Enij." *)

Satira je toliko bila opća megju Rimljanima, da
poslije izagje po njoj u Evropi jedna vrsta osobita pjes-
ništva i u poeziji i u prozi, po svijem naro<lima, pa i u
našemu. Ona je začetnica dviju poglavitijeh figura retor-
skijeh, biva: ironije i Harknamu. Arhiloh prvi poče da
vrijegja lica svojijem jambima, tako da se neki Likambo,
nemilo napanut, od pomame objesi. Arhilohovijem stopa-
ma ode Lućilij. A uglagjena satira stvor je Horaca, gdje
se pretresaju ljudske mane u zadruzi mnogijeh; i ako
kadgod sam Horae šiba i živa pojedina lica onoga vre-
mena, ugagjajući se republikanskom životu. Njega nasli-
jedi Persij i Juvenal, u čijim je satirama izrugan duh
vremena ćesarizma i stavljen nasuprot staromu duhu re-
publikanskom, koji se onda nije bio još udunuo, kao što
nije sasvijem ni u Dubrovniku još ni do danas.*) Satire
Horaca čitaju se u svako doba i svukud, jer su svud iste
krivine ljudske, dok su ostale. namijenjene samo nekijem
vremenima i mjestima. Ne treba spominjati, da je Džono
Rastić najdostojniji nasljednik Horaca još i po mišljenju
stranijeh književnika. Džonu je napisao poučnu raspra-
vu profesor Broz. Imali su dakle i Grci satiru; ali je
ona udarala samo na lica pojedina a ne uopće na krivde,
mane i smiješne običaja ovoga svijeta in genere. Kako
je poznato, Dubrovčani, Rimljani, Mlečići i ostali^ koji su
živjeli u slobodnijem vladama republikanskyem, nijesu se
ustezali izdavati satira protiv lica. Duh se satirični posve
docna udunu u Dubrovniku, kao što ga ima još i sad u

') Satyra est carmeu, nou qiiomodo scripserunt Lpcilius, HoratiuB,
Persius; sed est, quod coustabat ex variisc^poematibus, giiaie scripae-
runt PacuTius et Euuius."

*) V. satire Pgerka Bunlća „Nedjelja na Brsaljam" i .^Bazgovpri
ribaiaki**.

Digitized by VjOOQ IC

S8S

Mlecima i a Rimu, sa svom vladom pap& od toliko vije-
kova (dokaz su tome Paskvin i Marfario^ koji još po-
stoje u Rimu i do dana danafiigega). U Dubrovniku se
narod d^elio, kao uopće u svijem republikama, u to-
liko razreda: svaki je razred bio aristokratskiji prema
drugomu nižemu; dakle vifii razred, to se zna, pazio bi
mane i krivine lic& nižega reda i u pjesmama ih šibao;
a lica istoga reda opet su mogla, po pravu republikanske
slobode, pretresati u satirama sebi ravne. I tako je sati-
ra služila nekako za upravu moralnosti u narodu. G^j^
kad bi doSla satira do načina Arhilohova. Još su nam
njeki prinyeri ostali pod rukom, kao „Gomnajida^ Đžona
Palmotića. Kad je ovaj bio knez u Pridvoiju u Konavli-
ma, izagje proU njemu gnusna pjesma od nekoga Sorko-
tevića. Kad je pročitao, šećući se pun jeda po gaju ma-
nastira fratara Male Braće, naredi pisaru, da piše ondje
na jabani ono, što mu bude govoriti. Te tako sastavi
g. 1646. (kako drugi Lućilij) spomenutu pjesmu od preko
600 stihova, u kojoj se svom grćinom uvrijegjenog po-
nosa obara na svog protivnika. Ko je rad da obazna
njezin sadržaj, upućujemo ga na rukopisne zaostatke te
layige, koji se još i do sad čuvaju kod mnogijeh u Du-
brovniku.

Od pjesama Andra Gjanpijera Pavlića(Pauli),
vlastelina, koji više slijedi Grke nego Latine u svojijem
satirama (po načinu Arhilohovu), spomenućemo samo
Zvoniae i Satira Dubrovniku^ koja počinje:

OJ po bi6u daDAiDjema

8^6 bai prioti po naiinu,

Dft je vfT\k% DnbroTiiiku.

*) PftikTln jo bio isvM rimikl, koji je latirusoTao prolaznike.
K%d BBrije m „meStar Pitko", poitftviie itiip pred njegOT^em dii6a-
aon, ni koji bi lijepili tvoje Mtire. Otole u ital. jeziku paa^umaia
(nlir»X M »rforio je drugo ngeeto odregjeno u iitu iTrhu, nikojem
bi M katkid lijepili odgOTori ni PiikTinovi pitiiyi.

Digitized by VjOOQ1C

5* 283 -S

Ane Bofiković docnije na tu satiru priloži:

Eftd j' on rekO ovo tiđa,
Dft Sto izrekd ne bi sada?

Opet je malo godina poslije nje njeki sadašnji priložio
pitanje s odgovorom.

Pitanje:

Je 1* ae raapd taj trup tvrđi,

Da te sgadi i da imrdi?

Odgovor:

Sad baš ne znai, Sto je bio :
Al* ti 'e njegov spomen mio!

Što se uopće tiče ovijeh satira, mi ćemo, za bolje
razumijevanje, ponoviti riječi gosp. d.ra Milana Rešetara
u predgovoru njegove „Antologije dubrovačke lirike^: „I
ova je vrsta pjesme došla u Dubrovnik iz Italije, gdje
su se, naročito u Fjorenei, vrlo rado pjevale, pa u i^ima
ima, kao i u italijanskijem, koješta što se dandanas ne
bi smjelo ni polako govoriti pred poštenijem društvom
a kamo li u sve glase pjevati! Ali po ondašnjem shva-
ćanju to je bilo sasvijem drugovačije: takove su pjesme
vrlo rado slušala i najfinija gospoda muška i ženska^.

I pirne pjesme i kolende i episiole su prožete du-
hom satiričkijem; a nadasve epigrami^ koji se kadgod
uzdignu do sarkasma. Kad umrije zlorečni Maro Tudizić,*)
Marojica Kaboga, kanonik arhidjakon, namijeni mu ovaj
epigram za epitafije:

Attentia Satanai auribua obatupnit,
Impia Tndiai onm panderet ora Marinu.

*) Pripovijeda se, da ovij vlastelin, kad je bio na omom, rede popn^
koji mn je čatio molitve pred posteljom: „Mnogo se stra&im pravde
božije radi moga jezika!" Na to mu pop odgovori: „Gosparu! neka
te zato ne bude nimalo strah; jer u gradu, kad bi se pro^ukalo o
komu Štogod zlo, vazda bi svak pit6; a pripovijeda li to gospar Maro?
Kad bi rekli da on govori, ne bi niko vjerovd."

Digitized by VjOOQ IC

a- W4 -6

Antun Kaznačić, J. Bunić, Luko Dijego Sorkočević,
dugo će se spominjati radi svojijeh satira i satiričkijeh
epigrama; a nadasve L. D. Sorkočević, koji ih sve na-
pisa latinski, jer je bio jedan od pošljednjijeh latinista.
Već se udunuo duh satire na grčku, a boj se i na
latinsku. Sad ne ostaje niko osim gospara N. dr. L., koji
se kao odveć skroman čovjek malo ističe u javnosti,
kaonoti kad mu je, — po primjeru starijeh Dubrovčana,
— književno pisanje zabava a ne što drugo i neki odi-
saj, nadasve u ovo žalosno doba bratskijeh zadjevica. On
ima čitavu zbirku satiričkijeh epigrama, koje je sam sa-
stavio i koje kaže gdjekad komu prijatelju.

Satira, bez nadjevaka i imenovanja lica, protivna
duhu onijeh vremena, nije vele bila gojena u Dubrovniku.
Sokratska ironija (biva, kad ti se spisatelj ne da dosjetiti
da je satira, nego tako ozbiljno govori, da bi rekao e je
prava istina) izagje od satire latinske. Tijeh knjiga po
Evropi i u pjesmi i u prozi ima izobilja. Najglasovitije
su „Don Kihot" Cervantes-a, ,,I1 Giorno" Parini-ja,
i „Fra Gerundio" španjskoga Jezuvita Išle. U Dubrov-
niku nema te vrste knjiga, kao ni po ostalom našenj
narodu, osim „Fra Bakonje" Matavulja, spisatelja srpsko-
ga, koja je jedina knjiga humoristična u doba sadašnje
naše književnosti. Neki vele, da iz sokratske ironije iziđe
sadažnji verizam^ počevši od „Don Juan-a" Bjrronova i
Puškinova „Evgenija" do „Kabanice" Gogolja i onijeh
ostalijeh sadašnjijeh romansijera ruskijeh^). Zna se, daje
Zola najpretjeraniji verista na zapadu. Neki tvrde da je
satira u opće moralna, a nadasve verizam, jer budi u
prirodnoj savjesti čovjeka ćutnju, moralni osjećaj, koji

*) Jedftu italijanski spisAtdlj n&^eh vremena (Carletti) piše u knjizi
N^t' ; Rutšia catUemparanea: „Svi pisci veristiČiii, pesimistični i kako li
\ le još zovu, u Evropi^ svi potječu iz Gogoljeve ^Ka banice". To isto
, ' potvrgjiye i Tnrgenjev.

Digitized by VjOOQ IC

226

svaki čas veli, da ono nema biti onako, kako se pripo-
vijeda u opisima verizma bilo u prozi, bilo u pjesmi, i
da bi za to Zola imao biti nazvan: spisatelj moralni
per excellentiam. Ako je to zbilja istina (što je dosta su-
mnjivo, da jest), ta je istina posve relativna vremenima i
mjestima, u kojijem se piše, kao i osobi, koja te knjige
čita, biva glede godišta, položaja socijalnoga, i stupnja
kulture, na kojem se čitatelj nahodi. Kad su se ArhUo-
hove satire pjevale po Ateni, u Sparti su bile strogo za-
branjene. Papa Siksto V. je osugjivao na galiju satiričke
pjesnike; a^papa Benedikt XIV. svojom bi rukom poprav-
ljao sve satire učinjene protiva njemu, pa bi ih ovako
popravljene poslao piscu s porukom, da će ih ovako po-
pravljene bolje prodati^ Ivan Ronge, trapista, pročitao bi
prije mise članke listova ili satire njemu namijenjene.
Upitan za uzrok, odgovorio bi: „Ovo je najbolja praepa-
ratio ad missam^ biva: proždirati i praštati bolje je nego
li samo Bogu se moliti!" Kad je u Austriji cenzura osu-
gjivala neke satirične spisatelje njemačke, u isto je doba
kralj pruski Fridrih II. Veliki rado čitao njihove satire,
govoreći: „A! ovi spisatelji nijesu škodljivi, dokle ne uzi-
maju sto tisuća vojnika, da budu za njih!" Iz ovijeh se
oštroumnijeh riječi Fridrihovijeh najbolje razabire: kad i
gdje može škoditi, kad i gdje li opet koristiti satira.

Najukusnija je poetska forma epigram. Sadržaj mu
može biti: satira, ljubavna pjesma, pjesma pobožna, epi-
talamije, nekrolog, i moralna izreka. Epigram je uz to još
i najklasičnija forma pjesništva. Izvora je čisto grčkoga.
Reklo bi se, da se Latini do Katula i Marcijala nijesu
bavili tom formom, jer je baš najtrudnija. Meleagar iz
Gadare Surijske g. 60 pr. Hr. skupi epigrame šezdese-
torice pjesnika grčkijeh u posebnu knjigu, koju nazva
,, Antologijom." Taj je skup vremenom sve više i više ras-
tao. God. 1813. nagjena je u biblioteci u Heidelbergu

Digitized by VjOOQIC

226

najobilatija zbirka grčkijeh epigrama, koju je sastavio
kalugjer grčki Maksim Planuda. Prijevodom „Antologije^
bavili su se i dubrovački književnici latinski: Hidža i
Betondić ih mnogo prevedoše na jezik slovinski.

Rekli smo, da je epigram najklasičniji oblik poet-
ski: on je kao stožer ili vrhunac poezije kao i oda pin-
darska, s tom samo razlikom, da je sadržaj prvog po-
sve uzak, u ove druge širok. Pindar je pjesnik grčki,
kome piše Horac:

Pindanun qai8qiii8 gtudet aemulari,
Jale, eerftiis ope d^eđalea
Niiitnr pennis . . .
Fervet, immensusgue ruit profundo
PindaruB ore . . •

Epigram sužuje misao i mjeri riječi, koje bi misao baš
tačno izrazile: a to je klasicizam u pogledu ljepote. „Ova
se riječ ima ovdje metnuti a ne draga, ova izreka, a ne
druga^^ : svaki epigramatik tako u sebi razloži. Za to sva-
kako ima biti epigram klasičan u formi; ako baš i nije
kadgod u sadržaju. Oda pindarska nasuprot raširuje glav-
nu misao sa svakojakijem mislima, koje i u daljini imaju
neki odnošaj s glavnijem sadi^ajem; ako i ne baš stricte
logički. I to su oni uzleti {voli poetici): to je Pegas, konj
krilati, na kome jašu Muze. Horac n. p. žali (Oda III.
Lib. I.) da mu Virgil putuje put Atena, i sluti brodu,
koji ga nosi, dobre vjetrove; pa se u jedan čas zaleti i
pjeva smjelost onijeh, koji su prvi počeli morem broditi,
te opet pripijeva sva smiouvstva i izume ljudske, pa kaono
ti klasik, siže do vrhunaravnosti, u koju vjeruje, biva,
da su nad čovjekom neka bića, kojijem treba da se i on
pokori i pokloni. Ujedno napominje, da mi s našijem na-
pretkom, s našijem pronalascima dopiremo dotle, da u
neko doba preziremo vjerozakon i bogove; a tad Bog
udri da kazni, i čovjek se sjeti da su mu vremena naj-

Digitized by VjOOQ IC

227

više nesrećna kad je najviše uljugjen; jer, uljugjen do
kraja, misli da mu je sve dopušteno:

Ooelum ipsnm petimiu sialiitia, neqiie
Per nostmm p»timiir soeliu
Iraouuda Jovem ponere fnlmina !

Ovo je oda pindarska 'pw excetteHtiam. Kad smo
dokazali, da je epigram sve bolji, što je u manje riječi;
a oda pindarska nasuprot, da je sve to ukusnija što
bolje glavnu misao raširuje, priložimo, da su se Dubrov-
čani mnogo bavili epigramom i mnogo ih prevodili. Ku-
nić, Zamanja, Galjuf, koji je epigrame latinske na izust
govorio, a nije ih pisao, jesu poglaviti u starini. Epi-
gramatici gnostični su oni, koji pišu moralne izreke.
Tijeh je u prvo doba bilo izobilja. Demetrići, Nalješko-
vići, Bunići, Babulinovići, Držići i ostali, spadaju megju
gnostike i ako nemaju formu epigramatsku.^) Od tijeh,
osim kanonika Gjura Ferića, megju Dubrovčanima nijed-
noga ne poznamo. Ovaj bi Ferić na svaku narodnu po-
slovicu slovinsku, opću megju pukom, priložio po kakvu
basnu latinsku ili u distisima ili u faleucima. Najglaso-
vitiji je u svemu književstvu evropskom svud i za vazda
u pisanju basana La Fontaine. Niko ne može dostići lje-
potu i prostotu tijeh francuskijeh basana. Ko pozna do-
bro jezik francuski ima se čime zabavljati. U tome su

*) BMna je nporedo 8 prvom ljudskom uljugjenoSću počela na isto-
ka. I Hristos u ETangjelju izvede mnogo pričica, od kojijeh su neke
bile već poznate u narodu, jer se nahode i u Talmudu, a neke isuiti
nove, i tad bi priložio Bvojijem učenicima: Intellexi8H8 haec amniaf
(Mat gl. 13), ili bi oni sami rekli: Ediaaere nohis parabolom hane t
(Luka gl. 8); a kad bi ih protumačio, nadostavio bi, da svaki učitelj
ima biti sličan domaćinu, koji se služi i starijem i novijem posudama,
biya da upotrijebi basne već poznate, ili izumi novijeh, kad ima što*
god da dokaže (Ideo amnis acriba doetus similia est patrifamUiae,
qui profert de thesauro auo nova et veiera). Zakoni prirode imi^ii-
neku sličnost s moralnijem zakonima duše, i na tome se osniva basna.

Digitized by VjOOQ IC

a- 228 -s

posla na glasu još i Lessing u njemačkoj, Pignotti u ita-
lijanskoj i Krilov u ruskoj književnosti. Basnama u na-
šem narodu najviše se bavio Dositij Obradović. Epita-
fijima i epitalamijima malo su se bavili izući spisa-
telji dubrovački.*) To je najveća zabava sadašnjijeh vre-
niMa. Gdje koja elegija, gdje koji epigram izašao bi od
spisatelja našijeh, kako možemo vidjeti u Kunića, u Za-
manje, u Rastića i u slovinskijeh spisatelja dubrovački-
jeli prvoga doba, pa u Appendini-ja, u Pucića, u Kazna-
čića i u Vlaha Getaldića. Idil, vrsta pjesme, u kojemu
se slika prosti život seljački, bio je posve nepoznat du-
brovačk^em spisateljima. Poznali su eklogu, koja nije
drugo nego idil prestav^en dramskijem načinom, biva u
razgovoru, i u tome odvojiše Grci, Latini i Italijanci.
Idil predstavlja čovjeka u prirodi, a ne kakav njegov čin
i zgodu, kad je na visokom stepenu obrazovanosti, gdje
je etiketa, hom ion i ostalo. U književnosti evropskoj zau-
zimlje prvo ngesto „Herman i Dorotea^^ Gothe-a. Rous-
seau se vazda divio idilu u sv. Pismu, koji se zove
„kfljiga Rut^, i često ga je oslagjivao kao i Fontanelle
što se divio knjizi Baruha.*). Sve ove spomenute vrste

*) Valja znati, da su do uašijeh vremena bili veoma rijetki i epi-
taflji i nekrolozi. A danaa?! ... To najbolje opisuje pjesnik Giusti:

Oggi i*iDsacoa Per Dio! la lapide

La eame » Diaoca; Mi fa spavanto;

In laide maiohare Vo* fare un lasoito

Fidia ii ttraoea. Nel testamento:

Non erepa un aaino, D' andar tra i cavoli,

Ghe sia padrone, Seuza il qui giace.

D'andar a) dlavoio Lasoiate 11 prossino

Seuza iserisione! Morire in paee!

*) FontaiMlle bi § prozora zaustavljao svoje znance, te bi ih vazda
pitao: jetu li čitali Baruha. Auerbach, jevrejin, spisatelj njemački,
kad je izdao svoje sentimentAlne priče i novel«*, mislio je, da će svi-
jet okraiiati na bo^e, i da 6e malo po m»lo i&čeznttti ovaj kruti egoi-
zan. On bi pak i nepoznate na putu zaustavljao i pitao, jesu ii Čitali
Ai^fOTe novele. Čudn^eli optinusta za Boga!

Digitized by VjOOQ IC

229

poezije uđešene za predstava, a ne in modum dencripti-
vum^ (izuzimljući epigram i elegiju), zovu se ukupno
dramska djela. Koliko epska poezija, toliko i svaka
druga pjesma može biti dramska. Drami se dijele u po-
božne, ljubavne, i junačke. Satira dobiva ime komedije,
kad je u predstavi. U sv. Pismu kako Sto nahodimo idil,
tako vigjamo i dva uzvišena drama: jedan moralno-po-
božni, i zove se „Knjiga Jobova^, a drugi ljubavni, na-
zvan „Pjesma nad pjesmama.^ I crkva pripoznaje, da se
tu pjeva ljubav vrhunaravna izabranijeh duša s Bogom.
Vasionska crkva baci anatemu u petomu sv. saboru ca-
rigradskom na Todora Mosfestena, episkopa grčkoga, koji
je govorio, da se tu pjeva samo bludna ljubav, i da nqe
stil metaforičan, već da se tu sve ima uzeti u pravome
smislu. Gothe duboldjem razlozima potvrgjuje miš^e^je
crkve. Izvor drame je grčki. Tragedija i komedija
imaju po općoj nauci Atene i Rim za rodno n^esto; ali
Aristotel i Kajo Solin, gramatičar rimski prvoga i dru-
goga vijeka, pišu, da je prva komedija nikla na SićiUji,
a otole da je prešla u Atene s Epikarmom i Formionom.
Tito Livij opet piše, da rimska komedija započe u Etruriji
(versi fescenini); a baš i jest ister (istrione, komed^aš)
riječ etrurska, i znači igrač. Obično su Rimljani doba-
vljali najbolje igrače iz države, koja se i sad zove Istri-
ja. Tito Livij pripovijeda: kad je kuga morila, da se
ublaži srdžba bogova, senat odluči, da istrioni iz Etrur^e
dogju igrati i pjevati svakojakijeh pjesama, da tako puk
veseljem učini reakciju općoj nevolji. Iz predstava tijeh
rimskijeh komedija potekla je riječ persana^ t. j. maška-
ra, koju bi na obraz navukli, da riječi više buče: od p«r
i sofMre^ biva: udarati, zvoniti kroz što'). Tragedija je

') Naši sadaši\ii hnmoriiti kažu, da smo stI baš prave „penone**,
biy»: da nam i usta zvoni ono Sto ne ieži na aron. hOmacIo li •&-
tra"* — piše Giasii — „in oaea di Tizio e Semprouio, bisogna laaoiar
aJl'naoio tittte le proprie idee, ed opinioni, oome ti laaoia 1 ombr^o*
o il paitrano."*

Digitized by VjOOQ IC

^3- 230 EP.

sasvijem izvora grčkoga. Izlazi od riječi tp«y6^ Oarac);
jer kad god bi se bogu Bahu jarac žrtvovao, uvijek bi
se javno pjevale pjesme u slavu toga božanstva. Malo po
malo pregje u običaj, da kogod glasno na samo pjeva, a
drugi da zajedno odgovaraju, pjevajući hvale i djela toga
boga; te po tome se uvedoše u tragediju: lica i hor.
Ne samo junaštva Bahova, nego se još stadoše pjevati
hvale i ostalijem junacima polu-bogovima. Tragedija da-
kle vazda sadrži u sebi plemenita djela, ili djela ljudi
plemenitijeh. Bila je u početku spojena s muzikom i pje-
vanjem. Poslije se oslobodi muzike i ostade govor ritmič-
ni megju licima, a samo je hor pjevao. I tako tragedi-
ja predstavlja visoka moralna djela, biva: borbu jednog
ili više lica s dvije protivne strasti, ili borbu kakvog
plemenitog lica proti suprotnijem prilikama. Hor (koji i
danas postoji u dramima s pjevanjem) tumači ili unu-
trašnje misli glavnog lica, ili ono što mu se dogodilo
prije, a nije bilo predstavljeno, ili što mu se ima dogo-
diti, ili tumači kakve izreke, ili mišljenje naroda. Pred-
stavljanje pak kakve niske strasti i neplemenite naklo-
nosti i potištenog ponašanja ljudskog, zvalo se ko-
medija po grčkoj riječi iKj&[kr^ (selo), biva strasti čeljadi
sa sela, potištene i neuljugjene. Prve grčke komedije bile
su ritmične i u njima se vazda nahodio hor, dok kod
Rimljana spadoše na prostu prozu. U starijem je drami-
ma vazda bio prolog, kao što se nahodi i u svijem du-
brovačkijem komedijama. Red je primjetiti, da su lica
kod Grka bila realna, to je zahtjevala sloboda demokrat-
ske republike u Atenama. Pripovijeda se, da je i s&m
Sokrat bio nazočan predstavi Aristofanove komedije „Obla-
ci", u kojoj se izvrgava ruglu sva Sokratova nauka. U
Rimu već nema realnijeh lica u komedijama, mane ljud-
ske u Plauta i Terencija prikazuju se pod lažnijem ime-
nima; ali ostaje hor, koji se nalazi u svakoj starinskoj

Digitized by VjOOQ IC

3- 231 *e

drami, pa i'^u sv. Pismu, u onoj pjesmi ljubavnoj gore
spomenutoj. Pošto postade hrišćanstvo javna i državna
vjera u Evropi, komične predstave bješe odbačene od
crkve kao pogane. Dosta je čitati sv. Petra Hrisologa,
sv. oca latinskoga, i sv. Ivana Zlatousta, sv. oca grčkoga,
koji pisaše ad hoe proti poganskijem prikasdvanjima; i
ako je sv. Ivan Zlatoust čitao Aristofana i divio se ono-
me klasicizmu. Istočna crkva ostade u svojoj strogosti,
jer grčki klasicizam već u velike iščeze; ali crkva latinska
(jer se megju Rimljane prenese vas klasicizam grčki i
polatini), da uspitomi narode, koji navališe na zapadnu
Evropu, nastavi prikazivanja u hrišćanskom duhu, gdje su
se prikazivali prijedmeti vjere; tako postadoše pobožni
drami, koji su se zvali mtfsteria. Književnost zapadna pu-
na je tijeh spisa dramatskijeh, pa i dubrovačka. Na po-
četku ovoga vijeka već su prestali svukud; samo ne,^ putem
povlastica kraljevskijeh, u Oberammergau u Bavarskoj.
Svako deset godina još se tamo prikazuje s velikom
sjajnošću osuda i propeće gospodina Jezusa Kri-
sta, gdje od svakoga naroda dogje čeljadi, da to vidi.
Tu je još veliko pobožno pozorište cijele Evrope, što je
jedini dohodak, kojijem deset godina može živjeti varoš
Oberammergau. Taj je dram upravo vasionska izložba
Evrope. Zadnja je do sad bila takva jedna predstava g.
1890.; prva za njom biće opet g. 1900. — Što se tiče
dramskijeh i komičnijeh predstava, njima bi bila obilna
književnost dubrovačka, da se ta djela nijesu izgubila.
Luka Antica, Lastovac, koji umrije g. 1688, pravom se
može nazvati dubrovački Menandar. U trešnji su mu po-
ginule sve komedije. Učio je u Rimu, te poslije postao
tajnikom gospodara Vlaške, pa za tijem i republike du-
brovačke. Takogjer poginuše komedije Antuna Sasi-ja>
koga prii>ijevaju stari spisatelji dubrovački, i komedije
Saba GuČetića Bendeviševića, koji umrije 1603. u
Hrvatskoj!

Digitized by VjOOQ IC

S- 232 -G

Dubrovčani drže za obnovitelja i vogju teatra slo-
vinskoga Džona Palmotića, sina Džore, rogjena 1606.
Stjepan Gradić piše, da je Džono kao dijete bio nenairan,
i da je govorio, da često vidi u snu ljepotica neke nat-
prirodne krasote, te da mu ne daju živa mira kad oko
njega igraju i pjevaju.*) To je sve slućelo na što će ovo
dijete izaći, kako će brzo uspjeti u klasicizmu latinsko-
me, da ga poslije upotrijebi u slovinskoj književnosti.
Gundulić ga najviše privoli, da se da na dramatiku.*)
Kad je po ondašnjem običaju trebalo, da se mladost ple-
mićka i pučka zajedno sastaje na odregjenom mjestu,
gdje bi se po nekijem akademskijem zakonima uz ostalo
prestavljale klasične drame, Palmotić je pokazao toliku
darovitost, da bi mu se, dok je bio megju njima, izne-
nada začeo u pameti kakav cio dram, koji bi onda ka-
zivao u pero ostalijem, da ga mogu predstavljati.') Još

<) Ta pojava, da se odveć rano probudi u nekijem izućijem pjesni-
cima ijnbav estetska, prije nego se probudi puteni zanos za ženskijem
spolom, najbolje se očituje u Dantu, koji se zaljubi u Beatriću od de-
vet godina, koja i kad umrije, ostade mu sve jednako ideal estetike.
Zanos ljubavni za jednom plemićem učini čubranovića od prosta
zlatara klasičnijem pjesnikom, jednijem od prvijeh Dubrovčana (Vidi
„Jegjupku*'), a Tassa već pjesnika ljubavni zanos za Eleouorom, nad-
vojvotkinjom od Ferrare, dovede i do tamnice. Što je joŠ Čudnije (ne
bi se ni vjerovalo, da on sam ne piše) Viktor Alfieri još kao dijete
zače ljubav estetsku, u crkvi od osam godina. Tu vidje neke mlagjah-
ne fratre, gdje služe kao djaci u zlatnijem crkovnijem odeždama.
„Njihov obraz" — piše — „kad mi dogje na pamet, budi u meni
zanos za estetikom i dan današnji."

') Prvi dramatičar dubrovački je kalugjer VetranićČavčić na
otoku sv. Andrije, koji izda „Posvetilište Abramovo.''

') Kako Palmotić, tako bi i Galderou na prvi mah sastavljao
ogelijeh stihova predstavljajući na pozornici. Pišu o njemu, da je jed-
nom na dvoru madridskom predstavljao ,, Stvorenje svijeta." Calderonje
predstavljao Adama, a kraj Filip IV. Boga. Galderon je tu na pozor-
nici izmišljao govore, a kralj Filip, ne znajući što će odgovoriti, za-
blenut klikne, predstav^ajući Boga, ovako: „Zaista se kajem, što san

Digitized by VjOOQ IC

S- 233 -e

nam ostaju od njegovijeh spisa samo: „Eneje silazenje u
Elis", „Atalanta", „Ahiles", „Isipila", „Inad Ajasa sa
Ulisom poradi Ahilesovog orui^a", „Jelena oteta", „Pa-
vlimir i Captislava", „Ariodante" (Danica) Ariosta, „Ri-
nald i Annida" Tassov, „Edip" Sofoklov, i „Svevia"
Aleksandra Donata. A. Kaznadć piše o njemu: „Bujna
lakoća priječila je Palmotiću, da se dovine do vrhunca
dramskog poziva, jer je improvizujući veći dio svojijeh
drama, bio prisiljen, da dramske utiske i situacije iza-
bere izmegju onijeh, koji mu u učinjenijem studijima
ostadoše urezani u pameti, kao najsposobnije za efekat,
ili da se zadovolji ropskijem oponašaiigem klasiklL"*) U
jeziku je Palmotić u dramima dosta zaostao iza svojijeh
prehodnika; pa čak i same njegove prijašnje pjesme ne
mogu se nipošto mjeriti u tome pogledu s „Hristiadom",
koju je tek onda turio u svijet, kad je proputovao po
Bosni i Hercegovini, da dobro uporavi u čistom narod-
nom jeziku! Kaznačić na to prilaže: „Ako Dalmatinci ili
kojamudrago druga slavenska grana nagje koji izraz, koji
nije u duhu njihovijeh dijalekata, nek oproste pjesniku,
kao što su Atenjani praštali Pindaru, Kalimahu, Teokri-
tu, dorskijem pjesnicima."") Svakako je Palmotić obno-

•tvorio ovoga kanonika toliko lajava!"* (Oalderon je bio kanonik). Tad
Galderon odgovori ovako u stihovima: „Elanonikl Što je to?" Tad
kralj odgovori: „Što je kanonik, znaćeš sutra, kad te poš^em u lior,
jer 8 tobom već ne ću prestavljati."

*) „L'esuberante facilita fu di ostacolo al Palmotta per tocoare il
sommo della missione drammatica, poicli^ improvvisando la maggior
parte dei saoi drammi, era cestretto a scieglier i coJpi di soena, e le
sitnazioni drammatiche tra qnelle, olie negli studii fatti gli erano ri-
maste impresse, cume le piu papaei di effetto, o a contentarsi di noa
aervile imitazione degli anticlii."

') „Clie se i Daimati ed i Croati, o qQalimqQe altro ramo slavo vi
trovasse alcnn modo di dire non consentaneo alie abitadini dei loro
dialetti, concedano al poeta guella indulgenza, della qnale erano ge-
nerosi gli Ateniensi a Pindaro, a Oallimaeo, a Teoerito, poeti đorioi."

Digitized by VjOOQ IC

a* 234 -s

vitelj teatra dubrovačkoga, s toga se dramatika naša i
dijeli u dvije epohe: prije i poslije Palmotića.^)

Kao što se u Atenama svečane popijevke bogu Ba-
bu vremenom prometnuše u tragediju, tako i svečane po-
pijevke božićnijeh praznika, opće Slavenima i po Rusiji
i po Poljskoj, u Dubrovniku nazvane kolende, dobiše u
neko doba formu dramatsku. One su se pjevale uz bo-
žične svečanosti noću po ulicama od više druga, plemića
i gragjana, pred kućama prijatelja. Postojale su još do-
nekle i pod Austrijom, ali su se danas već pometle. U
opće je kolenda bila dramatska, biva jedan bi pjevao, a
bor odgovarao. Baš sad kad ovo pišem dogje mi pod
ruku jedna kolenda spjevana od Ore, Antuna, Lukrecije,
Luče, Joza, svome dundu gosparu F. A., a počinje ovako:

Ore:

„Slagje je i haruije nego hrana

Koleodati dunda Frana,

£t je do$6 k nam* i Eonala !

Hor:

Velika ti, dundo, hvala! . . .

Antun Kaznačić i Marko Brućre Derivaui
ističu se u posljednje doba kao izući pisci umjetnijeh
kolenada, s njima i dospijeva ova vrsta pjesništva.

Toliko je dramatika bila omiljela starijem Dubrov-
čanima, da su se, — uz ljubavne pjesme — njom često
bavili i prosti pjesnici iz naroda ne samo gragjani, nego
i seljaci. Tako je n. pr. ostao sačuvan: „Plač Arijadne
za Tezeom^, nekoga Joza Zlošila, prosta seljaka s Orašca,
kao i rukopis „Sunčanice", i „Otona kralja" od nepozna-
ta pisca. — „Tirena" Vetranićeva bila je sedam puta

') Palmotić sastavi još dva epu: „Dahovno zarnčenje sv. Katarine
8 Hristom'S i „Slava slovinskijeh kraljeva u Dalmaciji* S koji se nijeiv
nikad itampali.

Digitized by VjOOQ IC

7=^ 236 -B

prikazivana u Dubrovniku, prvi put kad se Đržić vjenCa
sa ženom koja mu donese 30.000 dukata. Prijevod basa-
na Kabrije i „Judita^^ tragedija Gjorgjićeva nijesu na
žalost dovršene. Originalan je neki dram prve epohe, pri-
kazan u Dubrovniku na 22. Februara 1637. pred dvorom
od akademičara „Ispraznijeh", a sastavljen u Župi g. 1636.
(kako se veli u rukopisu), gdje fantastično ulaze kao li-
ca: Epidavar grad, kralj Vila, Sniježnica, Vilenica, Strmo-
gor, kralj Vilenika, Pavlimir kralj slovinsM, redovnik
Srgj i pastiri. Ima mnogo različitijeh drama, kojijem je
natpis „Dubravka^S ali je najbolja Gundulićeva: od sta-
rijih drama spomenućemo Nalješkovićev „Skup Vil&**;
megju vilama sjaje Dubravka (Dubrovnik). Ova Nalješko-
vićeva Dubravka nadahnula je Gunduliću ideju za „Du-
bravku.^ Još i glasoviti Nikola Bunić ostavi mnogo
prijevoda francuskijeh drama. Pasko Primić Latinić
koji umrije 1640., sastavi „Euridiku" dram tragi-komi-
čan. Vlagj Menčetić (Menze), koji umrije 1666., osta-
vi dram „Sv. Justina", ali nedovršen. Tako i Dživo Gu-
če ti ć, koji pogibe u trešnji, ostavi „lo", koji bijaše na-
mijenio u počast Stjepanu Gradiću. Baro B etera, koji
je u trešnji sačuvao blagajnicu zaklada (il monte di pieti),
ostavi „Orontu iz Cipra". Antun Glegjević, koji umri-
je 1728. i koji za svoje satire bi utanmičen, te ih prije
smrti užeže, ostavi i komediji i dva drama: „Juditu" i
„Kristovo porogjenje". „Cid", klasična tragedija Comeil-
le-a, bi prevedena od Petra Boškovića, brata Rugje-
rova, koji umrije navršivši 22 godine. I sšm Rugjer Bo-
šković hvali svoju sestru Anu, koja umrije od 90 godina,
radi sastavka dramskoga „Razgovor pastirski". Takogjer
Lukre Bogašin Budman, koja umrije 1760., ostavi
„Razgovor božični" u dijalozima, pa „Posvetilište Abra-
movo" i „Tobiju". Jozo Betondić s bratom Damom,
baveći se u Stonu 1760., prevede tragediju jezuvita Tucci

Digitized by VjOOQ IC

H^ 236 -S

„Hristos." Gjan Frano Sorkočević, rogjen 1706., mno-
go prevede iz Montesquieu-a, kao i iz Ovida, i iz Moli-
jera, pa dram kardinala Tolomei-a „Sv. Ljudevit Gon-
zaga^, Molijerovu „Psihu", i „Meropu" Maffei-a, uz to i
mnoge drame iz Metastasija; a izvorno napisa „Poklađi
Lastovski", i „Vijeće Potomsko": sve u formi dramskoj.
U prijevodu „Heroida" Ovidovijeh dava podbok onome
Antunu Kastratoviću, koji umrije u Dubrovniku 1630,
i koji sastavi protiv ljubavi djelo nama nepoznato, jer su
se svi spisi njegovi izgubili u treSnji,*)

Dživo Gundulić, koji umrije 1721., ostavi tri dra-
ma: „Radmio", „Raklica", i „Oton"; a Dživo Gundulić,
njegov djed, proslavljeni pjesnik, napisa: „Ariadnu",
„Prozerpinu^, „Galateu", „Dianu", „Armidu", „Žrtvu lju-
bavi", „Ćereru", „Kleopatru", „Adona", „Fillu", „Silva-
na", „PlaSivog ljubavnika" i „Dubravku." I Mare, kći
Bara B etere, udata za Dimitri, koja umre od 90 godi-
na, pokuša dramsku formu u svojijem Ijubavnijem spje-
vima. Frano Getaldić napisa g. 1600. „Dialog megju
Hristom i jednom dušom pobožnom", parodiju „Pjesme
nad pjesmama" iz sv. Pisma.

„Paridov sud", dram Antuna Krivonosića, pohva-
ljen je i od Crijevića. Karlo Belleo, rogjen Italijanac,
koji nastanjen u Dubrovniku kao fratar malobraćanin umre
1580., ostavi mali dram „Razgovor Tassa s jednijem pjes-
nikom." Šiško Menčetić je takogjer radi dramatike
čitan od književnika, jer je bio pjesnik prve epohe. Da-
mo Beneša, koji umrije 1640., mnogo je hvaljen od
istorijografa radi 13 dialoga pastirskijeh, i radi tri knji-
ge epigrama, i jedne knjige svojijeh satira. Da i ne go-
vorimo ni Petru Palikući, rogjenu na Lopudu 1500.,

*) 0yaj SorkoČeyić povede u Bavarska svoga nećaka (sina sestre),
da se ttt pokalngjeri, koji poslije bi episkop Padeibone. S sjim lan-
mr^e losa Gundnlićl

Digitized by VjOOQ IC

a^ 237 •B

ni o Nikoli Bratutiću, Lopugjaninu, episkopu, rogjenu
1564., koji je bio utamničen od pape Grgura XV., ni o
Mihajilu Mondegaju iz Slanoga, koji latinski epigra-
matici samo ogledaše formu dramsku. Red nam je spo-
menuti nadasve Ivana Lukarica, rogjena 1621., episko-
pa, govornika glasovitoga, koji natkrili u retorici i Se-
gneh-ja, po mišljenju samoga pape Klimenta XI. i kar-
dinala Tolomei-a, i koji ostavi pobožne drame: „»Sv. Sta-
nislavu", „Sv. Genovevu", ,.Sv. Margaritu", „Sv. Frana
Borgjiju", „Sv. Apoloniju", i „Mariju Stuart". Timotej
Glegj, malobraćanin, prevede nešto iz Metastasija.

Govorili smo u prvoj epohi i o Šišku Menčetiću, i
o Džori Držiću, i o Mavru Vetraniću Čavčiću, koji prvi
s prijevodom Evripidove „Hekube", postavi osnov dra-
matici u Dubrovniku, i o popu Maru Držiću, koji se
može nazvati prvijem komedijografom dubrovačUjem. Osta-
ju samo ulomci od njegovijeh 7 komedija. Dram iyegov
„Tirena i Adon" bi prikazivan 8 puta u Dubrovniku, kao
što i Frano Lukari, porijeklom iz Srbije, prikaza mnogo
puta svoju „Atamantu".

Malo poslije njega Dinko Zlatarić, pošto se vrati
iz Padove, prevede „Elektru" Sofoklovu, i „Amintu"
Tassovu. Još ćemo spomenuti Nalješkovićevijeh (Nsde)
sedam komedija u stihovima i dram „Olinto i Sofronija^
Vinćencija Pucića (Pozza) za koji* se ne zna, nalazi
li se još gdje u rukopisu.

Najviše imamo preostaUjeh spisa od Nalješkovića i
Đržića: po njima se zna, što je ta dubrovačka komedija;
osim što imamo još koju komediju od neznanijeh, kao
n. pr. „Zlogovomik koristan". U opće je dram (biva pre-
stavljanje sa pjevanjem u stihovima) bio zabava rimska
i premaljetna svijeh plemića. Akademije koje smo već
prije nabrojili, svaki bi čas prikazivale u privatnijem
dvomicama drame svijeh dotadaš^jijeh pisaca dubrovač-

Digitized by VjOOQ IC

k^eh, ili komedije Molijerove, gotovo sve prevedene na
dubrovačka od Tudizića, koje se i sad čitaju. Nije bilo
naobražena gragjanina, ni plemića, koji nije prikazivao u
dvomicama. To su bila velika posijela uz poklade i pre-
ko godine osim ljeta, kad bi gospoda izašla na Ijetnike
po Konavlima, Župi, i Rijeci, gdje su gradili sebi palače,
kako se i sad još vide, osobito po Rijeci. Tad su bila
velika posijela u tijem selima, ili bolje: prave akademi-
je, gdje bi hodili čas u plemića toga, čas u plemića ovo-
ga, te su se tu čitale pjesme, ode i ekloge, od kojijeh
ima ostataka još i na pretek. Po komedijama Držića,
koji je u prozi pisao, i Nalješkovića, koji je pisao u sti-
hovima, mi vidimo, kako se u Dubrovniku govorilo u ono
doba i kako su se vladali u javnom životu. Te komedije
uprav ne prikazuju samo mane i šaljive, smiješne navade
ljudske, nego potpun život gragjanski vlastele i gragjana
sa svijem njihovijem manama. Nahodimo tu nekijeh izre-
ka, koje se više ne upotrebljavaju, kao n. p. u Nalješko-
vića: „ži mi ti!" (živ mi bio ti!), „ži mi ja", „dobre ho-
de!" (buon viaggio!), „dobre sjede!" (buona permanenzal).
„Ali je rabotam?" znači: općim li ja s onom ženom
grešno? Trgovac je u tijem komedijama bio Kotoranin,
kaAav „Tripe, Tripeta" s urogjenom ćudi kotorskom. Čo-
vjek neuljugjen i lukav vazda je bio „vlah." „Kao da te
trijebim iz Vlaha!" (pugjati koga — Nalješković). Lopu-
gjanin pak bilo je u tijem komedijama lice, koje se le-
venta, koje se bani ili znanjem, ili bogastvom. Lopud je
bio uprav malen grad prije trešnje, te je život dubro-
vački (gradski) bio nasljedovan od Lopugjana. Bogat Lo-
pugjanin i onaj, koji je škole prošao, nastojao je da se
stavi uporedo s prvijem književnicima dubrovačkijem, i u
tome naporu izlazila bi i^ eamica. Lopugjani su bili kao
u Francuskoj u minijaturi „Provinciales", dakle oni su
prestavljali vazda Le petit Juan Molijerov, ili Himuncur
lii8 Flauta iU Gothe-a.

Digitized by VjOOQ IC

3- 239 -G

Što se tiče komičnog jezika mi držimo, đa je na-
rječje dubrovačko zgodnije od svijeh ostalijeh narječja
naroda srpsko-hrvatskoga. Ne ćeš?! Uljugjenost je bila
na najviSem stupnju u puku dubrovačkom, kom su razvoj
i analiza ideja i zametaka uma ljudskoga bili veoma
poznati. S toga i ima na pretek fraza i izreka dubrovač-
kijeh i dan današnji.

Tragedija, kakvu je sad imaju obrazovani narodi,
nije bila pcznata u starom Dubrovniku nego samo dram
gdje ulazi bor; jer bor, kako smo rekli, izgovara i misli
i namjere lica koja se prikazuju, i mišljenja i sudove
slušatelja, koji im se od prve po čistu razumu začnu u
pameti, kao i prijašnja i posredna djela lica, koja se ne
prikazuju. U čistoj tragediji, bez hora, to sve govore lica,
ili da drukčije rečemo, sami spisatelji tragedije stavljaju
u usta licima svoje misli. Tragedija bez hora je dakle
jedan od prvijeh prelazaka s klasicizma na romantici-
zam; jer u sadašnjem romantićizmu, bila tragedija, ili
roman ili pjesma, ideje, izreke i sud o nečemu jesu
svojina onoga, koji piše, dakle to su uvijek ideje subjek-
tivne, a ne objektivne. Tragedija je dakle plod novijeh
vremena. Klasični spisatelji i danas kad pišu štogod, da
biidi ideje klasične, biva objektivne, umeću bor, kao
Gothe u „Faustu", Byron u „Manfredu", kao što učini i
Kazali u „Trista Vica udovica", i ostali. Dubrovnik se diči
Matijom Banom, starijem, još življem pjesnikom, koji bo-
ravi u Biogradu. „Mejrima" i „Zrinjski", kao i još neke
njegove tragedije, mogu stati uporedo sa „Francesca da
Rimini" Silvija Pelika, s „Ifigenijom" Gothe-a, i nekijem
dramima Viktora Hugo.

Recimo mimogred, da je prvi dramatičar u svemu
našem narodu vladika Rade sa „Gorskijem Vijencom" i
„Stjepanom Malijem". Gorski je Vijenac dram nad dra-
mima. Njega slijedi i Njegovo Visočanstvo sadašnji knjaz

Digitized by VjOOQIC

3* 240 -G

crnogorski u Bvojijem dramima i epima. U Hrvatskoj se
pak proslavi Dimitrij Đemeter, Grk po rodu. „Teuta" je
njegova radiga. Ali teatar hrvatski i prije Demetra, na-
stojanjem episkopa zagrebačkog Haulika, postiže dosta
uspjeha, jer taj biskup mnogo potroM oko teatra. Najprije
su se tu prikazivali drami čakavski, pa drami Eukulje-
vića Sakcinskoga i Jovana Storije Popovića, koji je bio
prvi od dramatičara srpsMjeh.

U Dubrovniku, poslije Marka Brućre Derivaux i
Nikše pl. Gradića, koji napisa dram „Kosovku djevojku"
i izvrsnu komediju „Djevojku spravljenicu" štampanu na
Getinju („Nova Zeta" god. 1890). niko se već nije bavio
dramatikom.

Kad smo nabrojili glavne vrste slovinske poezije,
ne ćemo već u dugo govoriti o ostalijem granama knji-
ževnosti. Dubrovnik, otkad izgubi svoju neodvisnost poli-
tičku, naravno, da u književnosti pripada cjelokupnome
našemu narodu. Svi spisatelji, koji su živjeli od 1815.
do danas, to su: pop Antun Kazali, Mato Vodopić,
episkop dubrovački, izvrstan u svakoj vrsti poezije, koliko
u pobožnijem pjesmama, toliko u erotskijem i satirički-
jem, pa u elegijama i u ditirambima. On je ukusan još
i u prozi kao pisac novela. Bi izuć i u prirodnijem nau-
kama, a nadasve u botanici. August Kaznačić, liječ-
nik, bijaše na glasu radi svojijeh prigodnijeh pjesama
svake ruke. Kneza Meda Pucića (Orsat Pozza) živo
spomiige narod. Njegova je „Cvijeta" melanhonični ep
sadašigijeh vremena. On je i Byron i Katul dubrovački
Sto se tiče stila.

Spomenuli smo već Nikšu pl. Gradića, posljednjeg
vlastelina, koji se bavio klasicizmom i navrtao ga na
domaću književnost Dr. Baldo Bogišić') i prof. Pero

*) Zikonik je ornogonki najodličnije djelo BogiSićevo, toliko, da
NjtBifikft preftevUeiift u vye6u Berlin* zapita od vlade jedan ^jem*^
ki sakonik na podobn onoga emogonkoga laitav^ena od Bogiii^

Digitized by VjOOQ IC

Buđmani, dva su najizaćija dubrovačka književnika radi
golemijeh djela etnografije, filologije i prava slovinskoga.

Kad smo prikazali već svaku granu književnosti
dubrovačke, za priložak bi trebalo spomenuti, koja su
spoljašnja materijalna sredstva, osim republikanske slobode
i osnova unutrašnjijeh uredaba života gragjanskoga, po-
duprla i stvorila onu pitomost, koja doprije do ljepote
nama već nepoznate. Spoljašnje potpore ove ljepote i
utjecaj koji one imagjahu na njezin razvoj, bijahu: 1. stra-
ni književnici, koji su boravili u Dubrovniku. 2. goleme
knjižnice dubrovačke, i 3. bogastvo dubrćvačko.

Ono što piše Jezus SiraJiov sin u svom zborniku
(u sv. Pismu) učenu čovjeku na po se, može se primi-
jeniti uopće na pitomost jednoga čitava naroda ili koje-
ga grada: Sapientiam omnifim antiquorum exquir$t sa-
piena. biva, ko hoće da bude u pravom smislu naobražen,
ne smije se ograničiti samo na sadašnje spisatelje, pa
ma bili kako pribrani i na glasu u novije doba; nego
valja da uz to pomnjivo prouči i ono, što je još i od
davnijeh davnina bilo mudro napisano. I Horac napomi-
nje, da je velik spisatelj samo onaj, koji navodi čitatelje,
da sami sobom misle i rasugjuju njegove riječi, u čemu
je baš nazadna većina današnjijeh spisatelja, jer pričaju
sve od duška. Toga nema u starijem klasicima, koji u
malo riječi dosta kazuju, jer u njih nema ništa suvišno;
dapače više puta vole štogod i premučati ili samo na-
tuknuti, pa još i nekijem tajanstvenijem riječima iskazati
svoje misli. Oculta proverbiarum exquiret, et in dbseon^
ditis parabolarum conversabitur.

S ovijeh i još drugijeh razloga, od velike su potre-
be starinski spisi, nadasve u današnje doba. S toga i
imaju naobražena mjesta svojijeh javnijeh knjižnica.

Da se pak uljudiš za postupanje u životu, treba da
općiš s bo^jijem od sebe i da paziš navade njihove u

Digitized by VjOOQ IC

942

govora, u ponašanju i ost, jer ćeš inače vazda zaudarati
onom neotesanom prostotom, koje se neke osobe nikako
ne mogu otresti, pošto su u njoj nikle i obikle, pa ma
doprle i do visokog položaja socijalnoga: In medio ma-
gfuUarum ministrcibitf et in cof^ectum praesidis apparebit.
Nije ni to dosta. Da se oplemene lične navade, kao i
domaće ili mjesne, hoće se pregledati malo i tugja
mjesta, i tako se osloboditi mnogijeh predrasuda: In
terram alienigenarum gentium pertransitet. Hoće se uz
to još da naobražen čovjek svme češće i izvan granica
svoga socijalnoga položaja, biva, da opći i s nižijem od
sebe, pa i s prostadijom, kako bi mu svašto bilo jasno
pred očima: Bona enim et mcUd in hominibus tentabit.

Da je na sve te načine stari Dubrovnik dopr'o do
vrhunca pitomosti, ne može se poreći. Mnogo su doprini-
jele velike knjižnice kao i posjet, upravo navala tugjina-
ca, pa plovidba i trgovanje Dubrovčana „na sve bande
i četiri strane", a opet radi malenosti Dubrovnika svaki
je čas bio prosti puk u dodiru i megjusobnom odnošaju
sa svojijem plemstvom, koje je bilo jedno od najstarijih
u Evropi, i toliko uljugjeno i moralno, i književno, i u
spoljašnjem ponašanju, da je moglo stati uporedo čak i
s aristokracijom Pariza i Milana, ako ćemo vjerovati
Tommaseu i Marmontu. S toga se još i danas seljak
dubrovački ne čini strancu da je seljak, ako ga usporedi
s ostalijem seljacima, pa ma bili i u samoj okoUci zem-
lje dubrovačke. Svagdašnji utjecaj plemstva doradi, da
su i prosti zanatlije: crevljari, papučari, šavci, zlatari,
kamenari i ostali u neko doba počeli držati kao zazomo,
ako se ne iznesu srebmijem i zlatnijem posugjem u svo-
jijem kućama i u opće ako ih ne urese raznijem pokuj-
stvom, kao i kad se ne bi ponašali uljudno u govoru,
ne pazili na etiketu i na ostale propise stare skladnosti
dubrovačke. A propos^ evo kako opisuje najnovije prilike

Digitized by VjOOQ IC

243

jedan sadašnji spisatelj (Valentin Del Lago): „Putnik
sad nalazi u Dubrovniku malo preostalog plemstva, koje
ne čini više neko zasebno tijelo, nego privatnijeh poje-
dinaca, od kojijeh nekijem ne polazi za rukom ni da
spase spoljašnjost. Gragjanin i radnik, koje ne treba
nikad zamijeniti sa gragjanino^l i radnikom republikan-
skijeh vremena, pokazuje, da rečemo istinu, neke boljitke,
ali koji se nikad ne mogu nadoknaditi ni 'za dlaku s
ekonomskijem i moralnijem nazatkom, sadašnji seljak
manje obezglavljen nego ostali propašću domovine, živi
odobravajući katkada novom redu stvari, koji mu obez-
bjegjuje šire vršenje stanovitijeh gragjanskijeh prava, a
katkad opet stenje i tuži se na promjene i terete bez
prestanka, koje mu ovaj isti red neprestano nameće. Po
tome u Dubrovniku ne preostaje drugo, nego povratiti se
uspomenama toli slavne prošlosti, zaboravljene dugo vre-
mena, i prihvatiti kao dovoljno i mnogo ono, što se još
u spomenu živijeh drži za manje, i prijatno dočekati ko-
risti sporedne, koje su izbjegle i ostale čitave u njihovoj
velikoj općoj nevolji." Ova naobrazba naravno da je
imala imati jednu stanovitu formu. Naobraženost ljudska
in genere^ kao i prirodne nauke, ima toliko forama, ko-
liko je jezika i navada narodnijeh na svijetu. Običaji su
i navade s neizbrojnijem nuances isto, što i narječja
(dijalekti) jednoga jezika. Isti jezik, iste navade domaće
i gragjanske (više ili manje s kakvom razlikom) sačinja-
vaju jedan narod ili jednu formu ljudske uljugjenosti

Dubrovačka je uljugjenost bila uljugjenost slavimka,
— kako su je oni zvali — i jedan od najboljijeh i naj-
obilatijih izvora uljugjenosti slavenske in genere.

Prvi utjecaj dakle bijaše književnost grčka, koja je
rasla u Carigradu sve do pada ovoga grada, više tuma-
čeći stare klasike, nego li što je sama sobom postigla
na polju klasicizma. Ali se ipak ne može poreći, da je

Digitized by VjOOQ IC

a- 244 •&

bilo i velikijeh spisatelja, nadasve crkovnjaka, koji se
radi bogoslovnijeh spisa zovu sveti oci, kao n. p. Grego-
rij Nazijanski, Vasilij Veliki i Ivan Zlatoust. Eusebij
Ćesarijski nam citira mudrolija iz četiri stotine i više pi-
saca grčkijeh, kojijeh spisi docnije poginuše.

Sv. Gregorij, koga s Vasilijem Velikijem i Zlatou-
stom crkva istočna slavi pod jednijem imenom (Tri sveta
Jerarha), ostavi 158 pjesama i jednu tragediju „Strast
gospoda našego Isusa Hrista^. Sinesij, episkop Eirene,
ostavi 10 pjesama i razgovora platonskijeh.^) Uz njih
pristaju još i vrijedni Temistij, silni Eunapij, i uresni
Libanij, koji ostavi 2000 poslanica. Ostali manje poznati
bili su tumači, od kojijeh je najglasovitiji radi komenata
Homera Eustakij, metropolit u Tesaloniku XII. vijeka.*)
Focij, patnjarah carigradski, u ogromnom djelu „Biblio-
teca" u 300 poglavlja, ostavi životopise i nauke svijeh
spisatelja grčMjeh od starina do njegovijeh vremena. On
dade prvi osnov dan današnji svukud rasprostranjenom
književnom listu.

Zna se, da u Dubrovpik prijegjoše poglavita djela
grčka, nadasve djela svetijeh otaca grčkijeh, u manastire
benediktinske, gdje su se bavili njima kalugjeri prevodeći
ih na latinski ili na slovinski. Docnije još više, kad iza
pada Carigrada književnici grčki utekoše put Italije, kao:
Leoncij Pilato, Teodor Gaza, Georgij iz Trebizonde, Mitar
KalkondUa, Ivan Argiropulo, Ivan Lascari, Besarion, gla-

') Ovi^ grSki episkop V. vijeka imao je povlasticu, da može općiti
sa svojom ženom i pošto sa ga zavladičiil: jedini primjer n erkvi
istočnoj. Ostavi dnhovnijeh rasgovora i 155 poslaDioa. Radi uzora
moralnoga života bi u isto doba kršten i zavladičen kao i sv. Ambro-
sij u orkvi zapadnoj.

^ Vr^edi spomenuti uzgred još i nekoga Trifiodora, književnika
grčkoga, koji sastavi neku drugu Odiseju. U svakoj pjesmi te Odiseje
izostavio je po jedno slovo iz azbuke, a opet u svom tom njegovom
spjevu nema slova s.

Digitized by VjOOQ IC

246

soviti grčki metropolit, i ostali od kojijeh se neki svra-
tiše i u Dubrovnik. Ove grčke manastirske knjige dađoSe
mnoge grećiste, kao n. p. Miha Menčetića, Saba Zamanju,
Dama Benešu i sina mu Mata, Hrisostoma Raiginu, i
Ivana Gjorgjića,*) koji su bili učenici glasovitoga Hriso-
stoma Kalvina, kalugjera književnika italijanskoga, koji
se nastani u manastir na Mljetu, i Komelija Franceschi,
i Benedikta Menze.

Bijeg književnika grčkijeh u Italiju probudi opet
klasicizam i platonizam u Dubrovniku, kao i na dvoru
Medici-ja, koje dvije nauke opet vremenom malo po malo
i u XVL vijeku nagjoše jake potpore u protestantizmu.

Književnost grčka u Dubrovniku doprije do vrhunca
savi'šenosti sa Stay, Kunićem, Dionisijem Remedelli, pro-
fesorom grčke književnosti na universitati u Bolonji, i
Zamanjom. Otvori se dakle bijegom grčkijeh književnika
iz Carigrada velika pučina znanosti, o kojoj je zapadna
Evropa imala malo ili nimalo pojma. Docnije se uvidje
i pripozna, da su Grci mnogo stvari bili izumili prije za-
padnijeh izumitelja, nadasve u fizici. Dosta je spomenuti
Nikifora Gregoras, episkopa grčkoga, velikana u astro-
nomiji.')

*) Ovaj Gjorgjić kad dogje jednom nekijem poslanstvom a Rim pred
papu, govoraše samo grčki; isto kao i Nike Rastić, kad je u parnici
8 papom pred sudom orkvenijem davala svoje razloge samo na latin-
skom jeziku; jer poSto b^ahn oboje odgojeni n grčkom i latinskom
klasicizmu, n dragom im jezika maigkaše ona jačina izraiaja, koja se
zahtjeva a ovakijem prigodama.

*) Ovaj grčki episkop prikaže se na 15. Aprila 1324. cara Andro-
nika III., te a svom govora stade dokazivati, da godišnji tyek sančani
traje 365 dana i četvrt sata; ali da se ima dignati svi^o godište po
18 časova; a to čini a mnogo godišta više dana. Dakle je aprav još
i onda nastojao jedan episkop istočne crkve, da se popravi stari ka-
lendar, kojijem se istočna crkva slazi još i danas. Car ma odgovori,
jer je bio a to doba zapleten a mnogo ratova, da ne može još staviti
roka na tij posao. U to omrije Gregoras. — Papa Gregor^j XIII,

Digitized by VjOOQ IC

246

Od tijeh bjegunaca, po riječima Lucari-ja (str. 170-
171), dogjoše u Dubrovnik mnogi od porodica: Lascari,
Komnena, Paleologa, Kantakuzena. Luccari prilaže još i
ovo: „Republika im naredi da promijene odjeću i odje-
nuvši ih dragom novom i skupocjenom, poslaše ih u
Italiju, snabdjevši ih novcima za put."*) Neki se zadržaše
i stalno nastaniše. „I baš Ivan Laskari, Demetrij Kalkon-
dila, Manvilo Maralo, Pavao Tarkanjota i Todor Spandu-
gin.**^) Ostali književnici u opće bijahu Italijanci, koji su
poučavali Dubrovčane u književstvu, javno ili privatno,
po pogodbi sa senatom za toliko na godište (v. Appendini
Storia di Ragma^ tomo II.). Mnogi od njih pisaše o Du-
brovniku i prilikama u njemu.

Uz to bijahu obilate i knjižnice manastira kalugjer-
skijeh kao god i privatne. Alethy sam, kad dogje iz
Ugarske i nastani se u Dubrovniku, donese sobom 460
knjiga različitijeh spisa. Prvi, koji je u Dubrovniku pre-
davao nauke retorike i filosofije, bio je neki Giovanni
di Ravenna. Najstariji rakopis književnijeh sastavaka
toga Ivana nahodi se sad u Parizu u kraljevskoj knjiž-
nici pod br. 6494. God. 1779. po molbenici Luka Sorko-
čevića bi pregledan, a malo prije toga i od Rugje Bo-

istom na 4. Oktobra 1582. stavi u djelo i usavrši te nauke i digne
tad 18 dana od toga godišta, te se tako taj novi kalendar prozva po
njegovu imenu gregorijanski, kojijem se počne služiti u početku samo
crkva rimo-katolička, pak prošloga vijeka, videći istinitost računa, i
sve crkve protestantske. U današnja vremena, što znamo, jedini se za
to zanze mitropolit srpski Miliail, koji napisa poslanicu (štampanu u
„Zastavi") patrijarhu vasionskome u Carigrad, što misli, ho6e U se
već jednom popraviti kalendar u istočnoj crkvi!

') „Fatto loro dalla repubUca mutar panni, e rivestendoli di altri
nuovi e di pregio, li mandarono in Italia, facendo loro provisione di
denari per viaggio".

') „Bd in particolare Giovanni Lascari, Demetrio Caloondilla, Man-
vilo Marulo^ Paolo Tarc9guota e Teodoro Spandugino*" (Lucari).

Digitized by VjOOQ IC

247

škovića. Taj isti rukopis „Vrhu stvari dubroTaikijeh''
spominje još i Filip de Diversis (Descriptio Bh€^U8ina
pars L, c. 2.*) i Jakob Lucari, a najopširnije pak Tira-
boschi. GoA.7 1356. Beltram Pelliciaro, koji prvi u Mle-
cima otkri urotu Marina Faliera, i koji bi za to upisan
u plemstvo mletačko s platom od 1000 dukata u zlatu
na godište, poče da ozloglašuje poslije mletačko plemstvo;
s toga bi kažnjen progonstvom, i dogje u Dubrovnik da
se u njemu nastani. Taj je mnogo radio, da se Dubrov-
čani sve većma oneprijatelje s Mlečićima u odnošajima
političkijem. Borgomate, Italijanac, koji prestade pisati
god. 1486. mnogo je opširan u spisima, u kojijem veliča
uljudnost i bogastvo dubrovačko. Apostol Ženo, Mlečić,
pišući nekom Ksenofontu Fileliju iz Tolentina, književ-
niku italijanskom, koji se oženi u Dubrovniku, i o Franu,
njegovu sinu, nazivlje Dubrovnik offidna auri $t argenti
(radionica zlata i srebra). Baro Sfrondato, književnik ita-
lijanski, posta g. 1460. tajnikom republike. Kad je u
Dubrovnik došao, bio je udovac s osam sinova i dvije
kćeri, a kad se ponovo u Dubrovniku oženi, opet mu se
od tog novog braka rodi deset sinova i osam kćeri. Za
to se porodica Sfrondato rasplodi po Milanu, po Kremoni
i drugovdje. Unuk pak ovoga Sfrondato, koji je u mla-
dosti svojoj učio u Dubrovniku, posta papom pod imenom
Grgura XIV.; i s toga su bile velike svečanosti po Du-
brovniku. Ovaj Baro Sfrondato umrije 1503. Nakon sebe
je ostavio neke poetske sastavke. Ne valja zaboraviti, da
bi Nikola Machiavelli bio došao u Dubrovnik za tajnika
republike, da nije već prije poziva republike dubrovačke

') Ovaj Diversis, progonjen od republike od Ldke, pregje a Mletke,
i napiše Descriptio Bhagusina in guathtar libris^ jer je od prge
mnogo prebivao u Dubrovniku. Takogjer neki Luka Linda i neki
Oerzi, ti^nik propagande, oba Italijanoi, pisaše o Dubrovniku, prvi u
knjizi De christiana republica^ a drugi n Acta prapagandae fidei, -

Digitized by VjOOQ IC

a^ 248 -B

bio dao riječ općini Qorentinskoj. A da ne, sad bi ga
mjesto Segretario fiorentino zvali: Segretario raguseo,

Prestavljali su klasičnu književnost jezuviti:^) Petar
Lazzari, Ivan Tolomei i Ivan Lupati, koj9 sastavi ep
De curamla tdUtudine^ u kom spominje i njegov posta-
nak ovijem riječima:

Hmo ego penniBoens dootrinae grato severae
Otia Mnaanim feliz, ubi moenibiu altis
Snrgit, et IlljTioas d»t jora £pidi»iini8 in oras.
Eamil Camilli, javni učitelj retorike, ukopan je u hramu
domenikanaca s ovijem epitafijem:

Hic liqiiit Teneranda Guniliiis ossa GamilluB
Hoapes, habe hoo tantam, ooetera fama refert!
Učitelj je bio i Danijel Clario, koji priredi izvorno
izdanje Aristofana g. 1601. Štampar Aldo Minucio na
početku te knjige spominje njegov boravak u Dubrovniku
ovijem riječima: „Danieli Clario, Parmensi, Rhagusii bonas
litteras profitenti".

Bili su u Dubrovniku još i Ivan i Avrelij Amalteo
od 1566-1570. Ovaj potonji zazva još i Nascimbeni-a iz
Italije, koji posveti senatu komentare svoje o Ciceronu.
Petar Assirelli, književnik, veliča Dubrovnik, u kom je
boravio, ovijem stihovima:

Grbe suiun toto pandit Rhagueia nomen
Integra qiiot nullo laesa podore manet
Vive memor đoni div&m, Bhagnsia felix!
Didak Pirro priča uz ostalo o Ivanu Musoniju, da je bio
i ginmasijski rektor: „Qui regis creditam tibi nobilem
juventam (ti koji upravljaš povjerenijem ti mladijem ple-
mićima).^Spominje još i Doma Tatti i Frana Serdonata,
spisatelja italijanskoga, klasična što se tiče stila. I aka-

■) Jezoviti dogjoše, može se reći, od postanka reda n ĐnbroTnil;,
pa5e jedan od prvijeh drugova sv. Ignacija, glasoviti^Nikola Bobadilla,
boravio je nekoliko vremena n Dubrovnika i konadio u manMtira
Bv, Jakoba,

Digitized by VjOOQ IC

S- 249 -E

demija Crmea i Tiraboschi, mnogo preporučuju poučava-
nje u njegovoj stilistici. Ovaj Serđonat pisaše jednom
prigodom senatu: „Vi htjedoste da poučavam književnost
u ovom vašem plemenitom gradu!"*) Filip de Diversis
s Ivanom od Ravene poučavao je 60 učenika u Sponzi
(sadašnjoj dogani). Hvali u velike zavod za djecu ne-
zakonito rogjenu, osnovan u Dubrovniku prije nego
igdje u svijetu, koji su počeli zidati još g. 1434. Još
piše Filip de Diversis, da su se Dubrovčani u ono doba
služili u državnijem poslima latinsUjem a ne slovinski-
jem jezikom: „In conciliis et officiis, et scriptis latine
loquuntur, non autem sclave". Sigismund Malatesta, go-
spodar Rimina, prognan od pape svme u Dubrovnik s na-
mjerom da odatle proslijedi put za Carigrad, te da po-
moću Sultanovom navali na Italiju. Senat ga ublaži, i
lijepo ti ga odvrati od te nan^ere; a da ne, — ko zna
što bi se bilo dogodilo?! . . . Kad se u to doba grad
utvrgjivao prema sjeveru, Malatesta je bio na čelu toga
posla. Lukari piše (knj. 3., str. 181.) o tome: „Njegovi-
jem se nastojanjem Dubrovnik utvrdi sa sjevera i mnogo
se popravi u Stonu. Kad umriješe njegovi neprijatelji,
uze dopust od otaca i povuče se u Italiju."") Neki Horac
Rocei izda za svog boravka u Dubrovniku sastavak itali-
janski Cansideraziani ceUstiali i posveti ga senatu. Lju-
devit Becatelli, arhiepiskop dubrovački, koji bi u saboru
tridentskomu, napisa uz ostala filosofska djela i Moralia
Aristotelis^ a od bogoslovskijeh: Aeta Apoatolarum i
Epistolae ad Botnanos eommmtaria; uz to još i životopis
Petrarke i neku povjest o Dubrovniku, koja se izgubila.

') nVoB .... litterM me in veitn isto nobiliMima nrbe profiteri
▼olnistis!"

') „Per opera sna si fortific6 Ragnsa đalla parte di tramontana, •
•i ripard aisai alle eose di Stagno. Morti i fuoi nemioi, prese lioen-
za dat Pađri, e si ridnsse in Italia.**

Digitized by VjOOQ IC

a- 250 -E

Veći dio svojijeh djela sastavi baveći se na Šipanu.
Odreče se u neko doba episkopata i povrati u Bolonju,
Otole je pisao poslanice poklisarima različitijeh vlada, u
kojijem vazda preporučuje Dubrovnik. Da i ne govorimo
Onofriju, Italijancu, koji bi na čelu gradnje vodovoda i
bunara po Dubrovniku, ni o Flaviju Eborensis glasovito-
mu jevrejinu, pjesniku latinskomu, o kom se mnogo pi-
salo od Erazma^) i od književnika dubrovačkijeh; spome-
nimo još samo, da je Gjorgje della Croce, i ako rogjen
u Dubrovniku g. 1440. od plemićke porodice della Croce,
koja se sasvijem istraži u trešnji, iz malahna bio pošao u
Ugarsku, gdje se zakalugjeri u redu Ćistercijevaca, te da
se u starosti povratio u Dubrovnik noseći 300 velikijeh
knjiga na kvijeru (pergamena) s pozlaćenijem koricama.
Sve do same smrti njegova kuća je bila javna čitaonica,
gdje su se Dubrovčani hodili poučavati. To sve propade
bez traga. Njegovi se spisi još i sad nalaze u Vatikanu,
kao i nije Crijevića, Lampredija, Stjepana Gradića, Nika
i Vida Gučetića, i jevrejina Flavija Eborensis.*) Sjajno po-
hodi Dubrovnik i srpski car Dušan. Svi povjesničari pišu
pričeku i boravljenju njegovu u Dubrovniku, kao god
i to, da je darovao mnogo srpskijeh knjiga i rukopisa
kalugjerima sv. Jakoba na Pločama.^) Poznato je, da je

') Erazmo bijaše k&lugjer iz Roterdama. čovjek svestrano izaSen,
i ako je javno govorio i pisao proti ponašanju ondašnje erkve rimske,
ipak se nije htio pridružiti Lutera i njegovoj nauci. On je bio megju
prvijem u Njemačkoj, koji su nastojali da se otmu zaboravu stari kla-
sični spisatelji groki, te je za njih sastavio još i stari način čitanja
„alla erasmiana", kao i prvu slovnicu grčku u sv^etu. Njegovo je
nsgša^ivlje djelo Elogio ddla pazzia,

') Dogjoše još u Dubrovnik, kako se veli, i Antun de Agli i Joli-
jan Ma£fei i ostali navedeni od Appendini*ja. U poš^ednja vremena
književnici italijanski, koji su poučavali u Dubrovniku, bijahu: dva
brata Appendini, Lampredi i Rosani, vrlo dobro poznati.

') U ratu ruskome protiva Francuzu to sve propade: djelom iz-
goije, dijelom se razgrabi i rasturi na više strana. Ova zgoda nije

Digitized by VjOOQ IC

251

gotovo svaki spisatelj dalmatinski slavio i pjevao Du-
brovnik, i da su mu neki još u pohode dolazili. Ostala
je još jedna poslanica Hektorovića, koja se na ovo odnosi
a počinje ovako: „Ovo piše Hektorović, Hvaranin, pošto-
vanom gospodinu Mikši Pelegrinoviću, vlastelinu hvarsko-
mu, kanceljeru zadarskomu^ i ost. pa nastavlja: „Prigoda
mi se po ovomu napokonjem uskrsenju Pelegrinoviću mili
poiti do onoga slavnoga grada, s kim se mi dičimo, Du-
brovnika, s nekim rodjacima i prijateljima mojim u orma-
nu(?) brigantinu s jednom mrežnjacom pod zapovid našu,
gdi nas biše dvadeset po broju, meu onimi, ki služiahu
i ki služeni bihu. Biše prisidac namimiko prijatelj. Na
ki put vele me potaknu želja, da vidim stare prijatelje i
nove, navlastito neke nigdar ne vidjene. Došavši tamo

primjeni bismo i sdruženi s velikom ljubavi od

one prisvitle i prave gospode, koje, kako je Bog milostivi
gospodstvom darovao, tako je pametim, umjenjem i umi-
Ijenstvom, i blagodarstvom i pravdom i kripostimnaresio.
U kom gradu nadjoh se vesel ne malo, kada vidih,
da je i ondi poznano ime tvoje, jer ispitivan bih dosti
za tebe. „Ljubka"') tvoja, kakono stvar zamirita (zamje-

nova u povjesti; mnogo se puta dogodi po svijeta n ratovima, a n^-
viie radi vjerskog fanatizma. Još i prije kalifa Omara, nžegoše hriS-
ćani jedan dio najgolemije svjetske knji><nioe n Aleksandr^i. I u Rimu
hriSćani zapallše mnogo spisa klasičnijeh, n doba kad je živio papa
Bv. Gregorij Veliki. Tijeh spisa sad nema ve6 nigdje n svijeta. Englezi
pod Eromvellom u vjerskom fanatizmu izgoiješe mnogo crkava kato-
ličkijeb, a a prvom maha još pod Henrikom VIU. izgoiješe svu knjiž-
nica glasovitoga Bakona, gdje sa napisani bili bjegovi fizički izomi
i tako fizika po Evropi pogje a nazadak za čitava tri vijeka. A g^j^
ti je navala Borbonaoa na Rim s vojskama i^jemačkijem za doba pape
Klimenta TIL ? ! Gdje li pak atamai^jenje i poraz sve češke književ-
nosti kad su Nijemci predobili Husite?! Nagjoše se poslije samo neki
ulomci stare češke pjesmarice skriveni na vrba zvonika neke crkve, a
kuta zametnuti, i to je sadašnjijem Česima neprocjenjivo blago.

■) Mibail Pelegrinović iz Hvara napisa ep „Ijubka** bvaQeii od
ki\jiževDika dabrovačkijeL

Digitized by VjOOQ IC

rita) i izvana, koju ti nikad u pridnja vremena složi na-
redno i upisa U Hvaru Staromu na dvadeseti dan

miseca oktobra, sedmoga godišta od Spasenja, vrhu tisuća
petsat i pedeset^ (iz knjige štampane u Mlecima od Frana
Damozio god. 1667.) Nalješković spominje u svoje doba
tri glasovita pjesnika ovijem riječima: „Petar je (Hekto-
rović) sa dum Maurom (Vetranićem) i Dimitrić Nikola.
Mauni lovor vijenac stavi na glavu Uranija (Jevrejin Pirrus
Diđacus broji ga za najvišega .fizika i astronoma onoga
doba), a Petru Talija, a Nikoli Klio". Talija je muza
komedije i svakoga megjusobnoga razgovora; tijem misli
„Ribanje", najklasičnije djelo Hektorovićevo, a Klio je
Muza epa; te se po ovome prosugjuje, da su se izgubila
mnoga djela Dimitrićeva. I sam Vetranić plače smrt nje-
govu ovom elegijom:

• . • Moj Niko gizdavi

GlftB. koji Bi oBtavil, slavit 6e po vas vik,

Za5 Bi njim proslanl slovinski vas jezik!

I Petar Kanavelić, veliki pjesnik slovinski s Korčule,
dogje u Dubrovnik po izgledu prvoga pjesnika dalmatin-
skoga Marka Marulića, Spljećanina, te se u njemu i oženi
Prijevod Guarini-jeva „Pastor Fido" posveti senatu onom
poznatom poslanicom od g. 1688. koja počinje: „Ulu-
strissimis et Excellentissimis Dominis Rectori et Consilia-
riis Republicae Ehagusinae Petrus de Canavellis, nobilis
Dalmata, felicitatem! Faecunda Slavinorum lingua, hoc
unum sit mihi fateri, quod apud vos, excellentissimi Pa-
tres, regina in libera (miratu dignum) urbe servatur".
Zaslužuje spomenuti, da Kanavelić, i ako Dalmatinac, ne
zove ipak jezik hrvatskijem, nego slovinskijem, kao i svi
Dubrovčani.

Da natuknemo štogod i o glasovitijem knjižnicama,
iza kako smo nešto prozborili o književnicima i umjetni-

Digitized by VjOOQ IC

253

cima*). Bonino de Bonini*) je po svoj prilici prvi počeo
štampavati u Dubrovniku. U njemu se rodio te se pot-
pisivao: Boninus de Ragusio. Njega su slijedili i ostali,
vazda iz Italije, sve do Martecchini-ja. Kako manastiri,
tako su isto bile pretrpane knjigama i kuće vlasteoske
kao i glavnijeh gragjana. Veli se, da su malobraćani
prije trešnje imali okolo 3000 knjiga i rukopisa zajedno.
To sve izgorje u požaru iza trešnje. Nastojanjem starijeh
fratara sakupi se poslije još blaga božijega tijeh knjiga,
od kojijeh su neke ostale spašene i do danas. U tome
je poslu najviše zaslužan u novije doba — kako smo
rekli, — 0. Inoćencij čulić, Spljećanin, a prije njega
glasoviti 0. Sabo Slade. Često je još i sad pohagjaju
književnici slavenski bez razlike plemena. Ova je knjižnica
pretrpjela najmanje vandalizma danaSnjijeh vremena, i
ako je i tu mnogo osakaćeno, a što bog da i ponestalo.
Propadoše i knjižnice benediktinske, jer raštrkane tamo
amo, kao što se umanjiše dobrijem dijelom i one jezuvita
i domenikanaca, pošto bi gotovo sve razneseno u navali
francuskoj (govori se, da je tad igrao najveću ulogu 0.
Andio Maslac, Dubrovčanin, veliki pristaša francuski). U
početku vijeka bi raznesena i knjižnica bratstva popov-
skoga, kad vlada francuska ote popovima dubrovačkijem
imanje, koje im poslije Austrija opet povrati. Glasovite

*) Da su u DubroTnik često bili pozivani slikari italijanski, svako-
mu je poznato. Veli se po predaji, da je došao bio i Tioijan, da slika
Mandalijenu u kući Puoića. Jedan od tijeh italijanskijeh slikara, ne
znam koji, hodeći put Dubrovnika razboli se putem i svrne na Hvar
u manastir malobra^ana. Tu za harnost radi gostoprimstva naslika tijem
fratrima „Gospodinovu večeru** koja je slika i danas jedna od najbo-
Ijijeh na Hvaru.

*) U erkvi na Lopudu još se i sad vidi više grobova s natpisom
Bonini ; po tome se može zaključiti, da je tamo negda živjela porodica
toga imena. Eo zna da i naše „Boninovo" nije prozvano po kom od
tgeh Bonini?!

Digitized by VjOOQ IC

a* 264 3-

Bu bile i privatne knjižnice vlasteoskijeh i pnčkijeh kuća,
kao n. p. porodice Gjorgjića, Rada Androvića, a osobito
plemenitoga Ivana Bizzarra. Tijem svijem obogatiše se
opet knjižnice po Dalmaciji i izvan nje, a osobito u Za-
dru. Luko Diego Sorkočevič, latinista, spominje u zbirci
svojijeh epigrama nadasve knjižnicu Bizzarra. Iz arhiva
pak dubrovačkoga vade naučnjaci evropski mnogobrojne
do sad nepoznate dokumente, koji služe da se razjasni
povjest narodna. Majkov, književnik ruski, u tom je poslu
najviše zaslužan. Po njegovoj „Istoriji srpskog naroda", u
kojoj ponaosob govori opširno o Dubrovniku, znamo odno-
šaje ove starodavne republike s banima i kraljevima
srpskijem. Dubrovački se arhiv, naravno, smanji u glav-
nijem svojijem čestima starodavnijem i bi prenesen u
Beč, kao što se u opće i pismene i umjetne starine
svegj prenašaju iz grada osvojena u stoni grad vlade. Svi
gradovi, koji su bili stdni, počevši od staroga Rima, pa
redom za njim do najnovijih vremena, nijesu drugo nego
u većemu dijelu shrane, muzeji, da tako rečemo, odora
različitijeh naroda ili pobijegjenijeh ili prisvojenijeh. Ali
narodna književnost ipak se okoristi, jer mnogijem knji-
ževnicima bi dopušteno, da ugju u te shrane, i da obje-
lodane ono za što se u opće ne bi znalo. Paroh pra-
voslavni u Dubrovniku, Gjorgje Nikolajević, koji
umrije kao mitropolit u Sarajevu, zaslužuje prvo mjesto
kao skupljač srpskijeh dokumenata.^) Njega su sljedovali:

') U duTenom ČMopisii „Srpsko-dalmfttinskom Magazina", koji je
mar^ivo i lupjeino nregjivao pnnijeh dvadeset godina, sačuvao je od
vječne propasti mnoge istorijske spomenike dubrovačke ; ali ef naj-
glavn^e i nigznamenitije djelo Nikol^eviča: „Srpski spomenici, sabrani
trudom Karano-Tvrtkovič Pavla, sveštenika, rogjenog na Tvrikovom
brdu, bai^alučke nabije u Bosni, blizu Jajca". Ova dragocjena ali na
ialoit sad odveć rijetka knjiga, bila je štampana 1840. god. — Kad
je bio izabran u komisiju za uregjenje dubrovačkog arbiva, s velikom
opasnošču bi zavaravao oči stražarima i tajno prepisivao na komadiće

Digitized by VjOOQIC

a- 255 -E

Medo Pucić, Miklošić i Jireček izđajući svaki srp-
ske spomenike iz arhiva dubrovačkog. Uz njih su za-
služni u ovom pogledu još i Daničić, Jagić, Bogišić,
Vučetić, Kukuljević, Kurelac i drugi. U početku
arhiv bi mnogo zanemaren, tako da ga je raznosio svak
ko je prije mogao bez i malo straha i uzmaha. Mi smo
vigjali po kućama nekijem otragu mnogo godišta origi-
nalnijeh knjiga zakona, listina i naredaba senata od g. 1300.
Bog zna otkle je i kako je to došlo u one kuće? Njeki
stari gospar dubrovački mi je pripovijedao, da je on
jednom, ušavši u arhiv, zamaknuo u kut nogom njeki
list, koji se po tlima premetao i gazio, pa poslije da
se prignuo, da vidi što je. Kad što? — Uvjeti i pogodbe
senata s dvorom danskijem radi plovidbe Dubrovčana po
Baltičkom moru!

Kad Miho Pracat, Lopugjanin, pristupi pred će-
sara Karla V., da ugovara s njim, koliko mu drijeva ima
spremiti u pomoć republika, koliko opet sam Miho za
nesrećno zauzeće Tunisa*), i kad Karlo V. htjede tom
prilikom da nagradi Miha za njegove zasluge u ovom

hartije ove znamenite srpske spomenike, pa ih po naročitom izaslani-
ku slao u Srbiju, Jevremu, bratu tadašnjeg kneza Miloša Obreno-
yi6a, koji ih je o svom trošku n svijet turio. Valjalo je da se posluži
ovijem pseudonimom, da potpuno zamete trag, jer su tako zahtijevale
ondašnje prilike.

') Pošto Saraka izradi da se uglavi savez, po kom je republika
imala biti brai^jena od Ugarske, da se tako sasvijem oslobodi od Mle-
taka, Dubrovnik se do skora opet povrati formalno pod zaštitu tursku.
Cezaru austrijskom Karlu V., kao kralju ugarskom to bijaše velika
uvreda, s toga zaprijeti osvetom. Republika da ga ublaži, pošalje mu
veliko mnoštvo svojijeh drijeva u pomoć za nesrećno zauzeće Tunisa,
gdje se potopiše zajedno sa svom vojskom. Otole ona narodna legenda
o trista Vioa udovica na Lopudu. Spada po svoj priliei megju
legende i ono što se priča, da je Karlo dao Pracatu onaj ubrusac, te
se hrani još i sad na Lopudu, koji ne može biti drugo do „labarum**
kakva krsta po starome obredu crkovnome.

Digitized by VjOOQ IC

a- 256 •£

poslu, on odgOTori, da ne može primiti nijedan naslov ni
red vite&ki kao slobodan gragjanin slobodna grada, a
novci da mu ne trebaju, jer je suviSe bogat To bi prije
trešnje. Samo za spomen naveSćemo još jedan primjer iz
posljednjeg doba republike. Kad Ranjina izagje pred ca-
ricu Katarinu n., tu sjevernu Semiramidu, kako je zvahu
enciklopedisti, i preda joj u čast svoj carmen pane^rv-
eum, ona naredi, da mu se d& u ime troška za put 500
rubalja kao poklisaru tugje vlade, po običaju onijeh
vremena. Ali Ranjina, da dokaže carici, kako je dubro-
vačka republika i suviše bogata, povrati sve osim jednog
rublja, koji zadrži samo za spomen da je vidio caricu
slavensku.

Kad se govori o bogastvu dubrovačkom, trebalo bi
ga razmatrati sa dva vidika: koje je bilo bogastvo pri-
vatno, a koje opet državno. obojem kad čovjek čita
povjest dubrovačku, valja da se prodeveti. Htjela bi se
samo za to čitava knjiga na po se; mi ćemo samo mi-
mogred štogod spomenuti, koliko zasijeca u našu radnju.

Izvor bogastva ishodio je prije svega baš od samog
sustava ondašnje vlade, koja imagjaše u sebi prva dva
elementa : jedan aristokratski (rimski iz Epidavra) a dru-
gi pučki (narod slovinski). Pismeni ugovori trgovački u
starijem listinama dokazuju, da su se u opće svi činili
uprav s pukom. Za dokaz ćemo spomenuti ove riječi iz
ugovora od 27. Novembra 1372.: „za sve ove trgovine,
koje bi Jakinjani u Dubrovniku kupili od Dubrovčana ili
Slovina^^ (Vidi: Lettere e cammissioni di Levante vol. a.,
1359-1380, u knjizi „Trgovački odnošaji" od Petra Mat-
kovića, u Zagrebu 1871.). I za pravo, trgovina započe baš
u ono doba, kad se nastaniše u eastel Lave (prvi Du-
brovnik) bjegunci iz Epidavra kad je još bila vlada de-
mokratska. „I zanimahu se trgovinom^ veli rukopis Mat-
tei-ja (koji se hrani u Maloj Braći), te nadostavlja malo

Digitized by VjOOQ IC

267

niže: „dogjoše Murlaci odozdd poviše Neretve, i više ka-
tunara^), megju kojijem bijaše glavar nad svijem, sa sto-
kom."*) Tu spominje Mattei još i ovo: „Pa dogjoše ljudi
Vlasi ili Murlaci. Katunari bijahu bogataši iz zemlje Vla-
ha, i činilo im se poniženje da ih se zove od ovčijeg ko-
ljena i sastaviše zbor i razdijeliše se u plemiće, pučane
i sluge ili katunare od zemlje Vlahl Plemići ne davahu
za pučane svoje kćeri, već dalmatinskoj i kotorskoj go-
spodi, i zato su Dubrovčani dobrohotni prama susjedima
i ljube se srodstvom i ne daju kćeri za pučane".*) Po-
slije, ne znajući kako će megjusobno živjeti, predaše vla-
du više naobraženijem, te tako u Dubrovniku postade
aristokracija sama po sebi, kao što potvrgjuje i Vico i
Machiavelli i svi ostali spisatelji; a puk se dade na tr-
govinu i na brodarstvo, uvidjevši, da je to vladanje bo-
Ijijeh i njemu korisno.*) Ali i plemstvo je ipak imalo di-

') Katunari je nječ grčka pokrarena i znači: graničari.

*) „E eorrevano per i mereati.... veniero đe Murlaoohi đe basso 00-
pra Narenta, e piii Gatonari, fra i qaali era on oapo Bopra tatti, oon
bestiami". „Capo sopra tatti*' imao je biti po pređi^i Vuko Ovčarević,
od kojega je potekla porodica Gnčetiča. U Mostaru se još i danai
pokazuje dolina, otkle je Vnko maknuo sa stokom put Dubrovnika.

') „E poi son venuti homeni Vulasi, Moralaochi. I Catunari eran
riooM venuti da Vulaehia, ed era loro vile cosa esser eiamati di stir-
pe pecorale, e fecero uno sborro, e si divisero in Zentilomeni, popn-
lani, e servitori Catunari de Vulaehia. I Zentilomeni non davan ai
populani le loro fie, ma ai Signori della Dalmazia e di Cattaro, e
pereič i Ragusei son benevoli verso i vioini, e si amano per parente-
la e non dan le fie ai populani/' — Vulaehia n|je Valaeohia, —
Vlaška, nego u opče ptiese dei Vlasi; a Vlasi, Vlahi znamo da su se
zvali Rimljani, koji padoše pod oblast prv^eh nastaiyen\jeh Slavena
po Dahnac^ji, Hercegovini, Zeti, Arbaniji i osi

Za dokaz da je iz početka i puk imao udjela u zakonodavstvu,
najbolje može poslužiti ona formalnost, koja je ostala i do potonjeg
doba republike, biva, da je odluke senata vazda objavljivao puku glas-
nik poviše trijema od Spouze (današnje dogane) pitajući ga: pristaje
li, na što je on vazda pristajao, jer bi mu isto sviJu opreka bila
nsalnđna.

Digitized by VjOOQ IC

"'•m

a. 268 -s

jela i u koristi i u šteti trgovine i brodarstva. Vlastela
su trgovala i po suhu i po moru, a puk je vršio posle i
svoje i njihove; s druge strane je opet puk bio uvjeren,
da on vlada, a da plemstvo rukovodi posle državne mje-
šte njega. Za sve nedaće, štete i nesreće Dubrovnika
puk nije mogao nikad okriviti vlastelu, a to je bilo do-
sta. Docnije se pak radi golema bogastva uzobijestiše i
jedni i drugi, te tako nastaše različite stranke. A propos
evo što tom piše Valentin del Lago u knjizi Memorie
di Baguaa: „Nalazimo da jedan dio stanovništva zahtje-
va kao svoju gotovo apsolutnu vlaštinu uživanje prava
zapovjedi, a drugi da ne nalazi nimalo neumjesno da pu-
sti sobom upravljati, uz garanciju da prvi zadovolji sve
životne potrebe ovoga drugoga, da mu poštuje lična pra-
va i čuva mjesne običaje i navade, toliko štovane po se-
lima. U Dubrovniku nalazimo pojav rijedak u povjesti i
u teoriji ekonomskijeh znanosti, biva da trgovina i pri-
vatne spekulacije uspijevaju uz direktno miješanje vlade.
Dokaz da se malene države dadu lakše vladati nego pro-
strane i gdje su interesi zapleteni. Nikada mu (biva Du-
brovniku) ne bi potreba da prevrne vladu jednom osno-
vanu. K aristokraciji ga dovede samo sušljedstvo fakata;
po tom je dakle ova aristokracija sama po sebi nastala,
i najstarija je u Evropi, i kad Mleci podigoše nazbilj pi-
tanje susjedstvu, senat pozva polumjesec da se postavi
izmegju sv. Vlaha i sv. Marka." ^ Osim uvjeta, po kojijem

*) „Noi troviamo una parte della popolazione avocare a se in bus
proprietik guasi assoliita V esercizio del diritto del comando, e Y altra
parte niilla troyar di meompatibile nel lasojarsi dirigere con garanzia
đi Boddiflfare a qae8ta altra parte a tutti i bigogni di esisteoza, al ri-
spetto dei diritti personali e della conservazione degli uai, e costnmi
locali tanto rispettati nelle ville. Troyiamo a Ragusa un fenomeno
raro nella storia, e nella teoria delle scienze eoonomiche, che il oom-
mercio, e le epeonlazioni private sortano ud effetto favorevole sotto
ringerenza immediata del govemo. Prova, che i picooli stati rlesoono

Digitized by VjOOQ IC

259

je u velike trgovao s okonijem kraljevima i banima, kao
i s Italijom i s Francuskom, kako se razabire iz pisme-
nijeh dokumenata, Dubrovnik je imao uz to još i po-
vlasticu mimo sve ostale vlade i gradove, biva, da može
slobodno trgovati s Turcima, koju mu povlasticu dade
sabor basilejski') nastojanjem Ivana Stojkovića, do-
menikanca, čija se porodica preseli iz Bara u Dubrovnik
g. 1300. Ovaj Stojković, bogoslov, radi svog nastojanja
za dobrostanje i napredak Dubrovnika poregjuje se s Ma-
rojicom Kabogom, s Ilijom Sarakom, s Mihom Pracatom,
i s Nikolom Bunićem. Tijem crkovnijem dopustom on do-
vede Dubrovnik do vrhunca bogastva. Echar piže o nje-
mu : „ Joannes Stojrcus a matre Stojna cum sorore Milica,
apud Hljrricos clara Stoycorum stirpe natus, ut refert

gOTernabiU piil facilmente di quelli di grande estensione, e di inte-
rese! eomplieati. Mai non ebbe bisogno di capoyolgere il regime una
volta stabilito. Air arietocrazia la condusse la etessa suoceesione di
fatti; ed h quindi, che que8ta aristocrazia si h creata da se, ed ^ la
piu antica nell' Europa, e qiiando Venezia spinse stil serio la qaestioiie
del Tieinato, 11 senato chiamo la mezzaluna ad interporsi Ira San
Biagio e San Mareo**.

') Zna se, da sabor basUejski nije bio pripoznat od orkve zapadne,
nego samo iz početka, u prvijem pet sjedniea. Jer kad oci toga tabora
proglasiše, da je saborna vasijonska orkva po oblasti svojoj viša nego
papa, radi stranaka protivnijeb cara i Rimu, taj se sabor razmetne. I
Stojković je bio toga milljei^a, i za to bi Ušen svake časti svoga re-
da, i ako ga je antipapa Felix V. učinio kardinalom, kako te čita na
njegovu grobu u Basileji. Stojković je tad pisao senatu, da se po tgem
kanonima sabora basilejskoga mogu već lako združiti Srbi istočne cr-
kve 8 crkvom zapadnom, preporučujući ujedno, da i s^ senat uzna-
stoji oko toga sjedinjenja; u toliko Stojković pogje u Carigrad da pri-
voli još i cara, da potpiše združenje crkava. Istom on dogje u Cari-
grad, evo ti poslanika pape Evgen^a IV., koji cara nagovaraju da
ne potpiše združenje crkava u smislu otaca u Basileji, nego da dogje
na tabor vasijonski, koji će se sastati ne više u Basileji, nego u
Ferrari, a docnije u Firenci. Car krene iz Carigrada. Svakome su
poznate posljedice toga sabora.

Digitized by VjOOQ IC

a« 260 »B

Alatius^. A ovaj Alacij^) opet piše: „Stojcus familiae
nomen est apuđ lllyricos prope Rhagusium^. Svjedoče
još neizbrojne milostinje, koje je vlada dubrovačka udje-
ljivala (v. razne ,,Srpske Spomenike^) porodicama i unu-
čadi banova srpskijeh, koji su bili pali u siromaštvo iza
dolaska Turaka. Da ne idemo u dugo, dosta je napome-
nuti poslanicu Aleksandra, gospodara moldavskoga, pisa-
nu senatu 18. Junija 1566., koja počinje: „Aleksander
vojvoda pišem plemenitim i mudrim, i svake časti Bogom
dane, knezom i vlastelom dubrovačkijem da zna va-
še vijeće, kako imam kod sebe neke sluge i sirote tri
bratnece na ime: Georgija, Pavla i Stefana, i dvije se-
stre: Katarinu i Mariju. Ovo su praunuci Hercega Stefa-
na, koji je bio vrijeme minuto gospodar Hercegovine a

vaš beg toga radi pošalju rečene sirote Lazara Se-

bišanina, i prose, da im vlastela dubrovačka pošlju kakvu
milostinju^. Potvoren je bio Dubrovnik, da u njemu leži
pusto hercegovačko blago Hercega Stjepana, kao što ima
i u narodnijem pjesmama^ i blago Gjoi^a Brankovića,
despota srpskoga, koje su dali bili na ostavu Dubrovča-
nima; ali je jasnijem dokazima docnije posvjedočeno, da
je sve do pare povraćeno. A kad Stjepan Mali probudi
ovu raspru (v. dopisivanje Stjepana Maloga sa senatom,
koje Bogišić izvadi iz arhiva u Beču), onda Dubrovčani,
— kako piše Ljubiša — da ih smiri s Orlovom, osim
darova Crnoj Gori, pošlju još i njemu (Stjepanu) oružje
Gjorgjevo i sve što se kod njih nalazilo, osim starijeh
srpskijeh pisama (koja propanu u navali francuskoj na
Dubrovnik) i dadu dvjema vojvodama cmogorskijem i sta-

') Oraj je Alacij bio arhimandrit istočne erkve i vrhovni bibliote-
kar u Vatikanu, te napiše povjesnica tijeb sabora zapadne crkve.

*) V. Vnk: „Srpsko narodne pjesme iz Hercegovine (ženske)", L
izdanje n Beča 1866., str. 33., pjesma s natpisom „VladisUv se po-
tariJo**.

Digitized by VjOOQ IC

261

romu igumanu Teodosiju prolazak, i prevezu ih na gje-
miji k Orlovu u Grčku. Svu bi trojicu Turci bili posjekli,
da ih nijesu Dubrovčani poveli, a ne bi se bili smjeli ni
od Mlečića prevesti preko mora.

Zna se pouzdano da su postojale i prije trešnje u
Dubrovniku tvornice svile, vune i fizičnijeh alata, kao i
lijevaonice topova, calda, i više od dvadeset voštami-
ca. U Župi su se kod Mlina gradile opeke još i prije
g. 1200., što najbolje dokazuje neko pismo crkve u Dra-
ču, koja u to doba naregjuje opeke u Župu. Senat šalje
neke Dubrovčane Karlu IX., da počnu i po Francuskoj
podizati tvornice svile. Ivan Lukarić tješi kralja Sigismun-
da, kad je dobjegao u Dubrovnik, i dava mu 915.000
dukata (ondašnji dukat imao je istu vrijednost kao i da-
našnja kruna), i kralj mu vodi u Ugarsku sinove Mata,
Pera i Frana, i postavlja ih banovima Hrvatske i Slavo-
nije. Ohmučević Petar iz Slanoga, španjski admiralj,
održa pobjedu nad Engleskom g. 1596., i tu bijaše 3200
Dubrovčana, koji se bogato nadareni od Španjske povratiše
doma. Od g. 1500. pa sve do trešnje traje zlatno doba
dobrostanja i bogastva dubrovačkoga. Držalo se, da ima
samo na Prijekome 20.000.000 dukata. Tad se spominju
mnogi veliki bogataši dubrovački, a megju njima nadasve
Miho Pracat, rogjen na Lopudu od siromašne kuće g.
1540. Plemićka porodica Gjorgjić stavi ga na škole; najpri-
je je brodio drijevima trgovačkijem koja su bila vlaština
porodice Gjorgjić*). Pracat je bio pravi Rotschild dubro-
vački. Umrije god. 1607. Valentin del Lago piše o ige-
mu (1. c. p. 125):«) „On ostavi svojoj domovini 100.000

') Sv« ono što priče i pjesnici narodni kažu o Pracato i o i^ego-
Toj gušterici, ni^priličnije je ubrojiti megjn legende.

') „£i iMciava alla sna patria 100.000 doppie in oro. 8e il legato
gi avesBe limitato a poolii perperi o zecchini, nessuno ayrebbe posto
in dnbbio l'interpretazione della parola patria, nel senso di laogo di

Digitized by VjOOQ IC

dopija (doppia) u zlatu'). Da se zapis ograničio na malo
perpera ili dukata, niko ne bi bio posumnjao o tumače-
nju riječi domovina, u smislu rodnoga mjesta. Ali svijetle
stvari gledane kroz prismu prevencije, pokazuju se u ne-
odregjenijem crtama: biva u raznijem idejama kojijem se
kvalifikuje ovo ime domovina, i narodnost. Republika,
kvalifikovavši se kao općenita domovina, dospije da se
učini vlasnicom, odatle kip podignut mu u avliji (Dvora)
s natpisom: Michaeli Prazatto^ benemerito civi ex 8. C.
Anno MDCXXXVIlly a s traga: Colapsa maximo ter-
remotu erecta anno MDCCLXXX11L''

Velike kupovine raznijeh dragocjenosti i zemalja,
znamenite trgovinske pogodbe i preduzeća, danak, koji su
u isto vrijeme davali ovome ili onome od obližnjijeh kra-
ljeva i banova u naokolo, troškovi oko tvrgjava i veli-
čanstvenijeh zgrada, kao što je n. p. Sponza (sadašnja
dogana) i ost, sve to najbolje svjedoči da je Dubrovnik
vazda bio imućan grad. To nam još dokazuju ne samo
spisi mnogobrojnijeh književnika, našijeh i tugjijeh, nego
i narodne priče i pjesme hercegovačke, Ko ih čita, često
se namjeri na neka mjesta, gdje se kaže, da kakva odveć
rijetka i znamenita stvar „vrijedi grada Dubrovnika".
Kakva ljepotica u tijem pjesmama: njezina krasota, nje-
zini uresi, prestavljaju se per hiperbolen da vrijede „bije-
log Dubrovnika". „Ni za sve dubrovačko blago" znači u
njima: nipošto, ni pod koju cijenu. A gdje ti je ona po-

naseita. M» le cose lacenti vedute eol prisma della prevenzione, si
mostrano a rifrazioni indetermlnate: cio^ con varle idee con coi si
qualifiea guesto nome patria, e nazione. La repubblica col quaMcarBi
patria generale pervenne a farsene proprietaria, indi la statua iiinalzata-
gii nel foro eol titolo . . ."

*) Ovaj silni novac s dotičn^em kamatama bi postavljen god. 1800.
na banku u Gjenovi. U sve ga bijaše onda 200.000.000 franaka. U
to dogje i osvoji Gjenovu Massena, gjenero francuski, i vas tsg novao
dubrovački bi „inkameran*' od vlade francuske pod Napoleonom.

Digitized by VjOOQ IC

263

znata u narodu briva dubrovačka?! — Nije dosta ni
devet brava, da se nešto dragocjeno sačuva, nego se ho-
će još i deseta — dubrovačka! To je u narodnijem pjes-
mama prešlo već kao u neku poslovicu, a znači što i
oMsa forte u današnjem smislu. Uprav 'se u narodnijem
pjesmama spominje brava dubrovačka nadasve na vratima
od tamnica; ali na to je, po svoj prilici, narodna mašta
prenijela one slučajeve, kad se davalo na ostavu, u shra-
ne dubrovačke, blago i različite dragocjenosti, kao na
tvrdo mjesto, od velikaša i prvaka narodnijeh, bez i ma-
lo straha da će propasti.

Koliko samo dadoše za Bat caru srpskome g. 1333.,
koliko opet za Primorje g. 1398. kralju bosanskom Ostoji
Eotromanoviću — a da i ne nabrajamo druge primjere.
Samo za utvrgjenje Stona potrošiše 12.000 dukata u zla-
tu. Senat potroši 14.000 dukata u zlatu za hram sv. Vla-
ha, koji izgorje g. 1706., a bi popravljen 1715. Znamo
uz to, da su obližnji banovi ne samo srpski, nego još i
italijanski, ostavljali u Dubrovniku oporuke, u kojijem bi
raspolagali svojijem imetkom za slučaj smrti. Renat Anjou,
vojvoda napuljski, ostavi pismene svoje oporuke na Šipa-
nu, koje se preniješe kasnije u Dubrovnik na sahranu,
ali pogiboše u trešnji^).

Svak zna, da se ovo državno bogastvo, osim u
spomenute, trošilo još i u razne dobročinske svrhe, i u
vjerska preduzeća. Lukari spominje u knj. 4., str. 164.,

*) Vidi se još i sad u Sugjurgju njeka omirina s grbom toga Re-
nata, a i^eke zemlje zovu se i danas „lUk Renatovo". Na otoku Ja-
glann kod Sipana prebivali su neki kalugjeri, koji bi dohodili s oto-
ka sv. Andrije; ali, jednom sasTJjem porobljeni od gusara, utekoše i
otok opusti. Otok sv. Andrije darova kalugjerima vlasteoska obite^
GuSetića. Tu se dogodi ono što se priča o ljubavi Mare Lopi^ke g
^jekijem Ljudevitom. Sudska pretraga te zgode upisana je g. 1527.
Nju su uprav braća utopila na ribanju, a taj ^ubovnik nakon godinu
dana poslije te zgode bi rukopoložen za svećenika.

Digitized by VjOOQ IC

364

a uza nj joS i Razzi, da je bilo 300 moći, okovanijeh u
srebru sve do trešnje, u kojoj ih pogibe veći dio^). Sto-
na crkva Rikarda „lavljeg srca^S kralja engleskoga, sa-
gragjena je g. 1192. Crkva domenikanaca 1225.; franje-
vačka 1317.; manastir sv. Klare za 70 dumana (sad voj-
nički arseno) g. 1290.; hram jezuvita i veličanstveni za-
vod školski (sad bonica vojnička) u prvoj četvrtini 18.
vijeka"). Đomenikanski manastir u Gružu bi sagragjen od
1437-1450., troškom bogatoga Marina Biše, Dubrovčani-
na. Porodica Getaldić načini malobraćanima manastir
na Daksi g. 1300. Sve su ostale crkve bile sagragjene o
trošku republike.

G. 1452. republika dade 1000 perpera popu Gjuru
Radovanoviću za nogu sv. Vlaha; jednom grčkom iguma-
nu, koji donese glavu sv. Vlaha, dade 500 dukata u zla-

') Mmiii Eaboga i Gjuro Buči6 prenesoše u Bevelin ostatak toga
golemoga blaga moćnika, iskopana ispod ruševina pomoća 200 radni-
ka. Njeke ostaše razlomljene, te ih vremenom opet okovase n srebro;
8 toga ima sad toliko moći bez imena. Prije je imala povlastica po-
rodica della Croce, da može držati ključeve moćnika; a kad se ova
sasvijem istraži, to pravo pregje na porodica Petrana; ali da zadrži
samo jedan kijuć, a senat drugi. Kad i ovo dospje, preuze kljuć u
XVII. vijeka porodica Tudizića.

*) Zna se po mitologiji, da je Eskulap, bog ijekaistva, bio sin Apo-
lona, boga prosTJete i svake znanosti i umjetnosti. Apolon se slika kao
mladić, a Eskolap, sin mu, kao starac sijede brade. Za boravka će-
sara Frana I. u Dubrovniku, grad bi veličanstveno osvijetljen; tu se
izmegju ostaloga u čast njegovu mogao vidjeti u svjetlosti i ovaj epi-
gram, sastavljen na latinskom jeziku: „Ćesare! ovd|e je sad sin (Esku-
lap) islgerao oca (Apolona); ne gledaj što je sin bijele brade, a otae
nfje; nego svmi se na naravnu pravicu: može li po duši sin isijerati
oca?!** Tijem se pozivao ćesar, da vrati bonicu preuzetu od Fran-
cuia, i da postavi opet zavod školski. Predaja je u narodu (ne znam
koliko istinita) da je ćesar bio naredio povraćenje, aU da je to zapri-
ječila vlada dalmatinska. Najprije je ovaj hram sa zavodom školski-
jem počela bila graditi na svoje troškove porodica Gundulić, pa je tek
posije nastavila republika.

Digitized by VjOOQ IC

a* 265 -B

ta; a Toma de Viatanis, koji donese 1348. lijeva raka
sv. Vlaha, oslobodi svakoga držanstva i gragjanskijeh na-
meta sve do trećeg koljena. Svećenstvo se nije prtilo u
to golemo blago moćnika. Razzi piše (knj. III., str. 176.)
o tome: „Jer bi se moglo dogoditi, kad bi bili a vlasti
klera, da se koji od arhijepiskopa, koji sa avijek tagjin-
ci, usudi da pošalje štogod svojoj domovini, ili kojem
vladaocu svom prijatelju. Ni italijanskijem vladaocima ne
htjedoše darovati ni jedan cigli komad (sv. moći), a pa-
pa Siksto V. pohvali senat; ali naredi da jedan samo
ključ drži arhijepiskop".') U posljednja vremena repu-

*) „GonoiossiaooflMh^ potrebbe Moađere, qiuuido fotsero in podMtik
đel olero, ehe aleimo degli arelTeeeoTi, ehe Mn lempre forestierl, pi-
gliaBse siourtik di muidftre qualelie oosa all» patria gat, o qiiaIolit
prineip« tao unioo. N^ »i prinoipi di Italift non haiino votalo te dono
neppur di ona aola, e papa Siito V. lod6 il lenato; m% impoM eh.%
ua% sola ohiave tenga raroivesooTO". — U popisu, koji m ndini g.
1844., nagjo te, da ima 182 mo^. Koliko ih sad ima — ja ne znaml
Vodi dio oT^eh dosta prooije^joiiljoh moći, — kako piSe Oedren —
primili sa od grdk^eh eareva iz Carigrada. Samo jedan komadić 8v.
Enrta, darovan od Slgepana, kralja srpskoga, (koji darova joi: Žnpv,
Bijekn i Zaton) bili sn založili n Mlecima g. 1375. za 3500 dnkata,
kako piše Banjina, s pogodbom: ako ne vrate do oznaćena roka, da
ga Mledići im%jn pravo zadržali kao svoje. Poslanik dogje n Mletke
s Doveima baš n poš^ednji dan nrećen n pogodbi. Tad senat mletaSki
naredi, da se taj dan zazvoni noćna zdrava Marija pri|je vremena, i
tako se izgovoriše da je minno poš^jedigi dan, te po tome da je reli-
kvija i^jihova. Tako i Spljećani, kako piše Ranjina, poz%jmiše u D«-
brovčana 3000 dnkata i založiSe jedan srebrni kovdeg pozlaćen, koji
Đnbrovćani nikada ne vratiše. Taj kovćeg propade n trešiyi. Krst
Uroša, kralja srpskoga, stajao je isprva n orkvi sv. Petra i Pavla n
Prizrenn. Kad ga Đnbrovćani dobaviše, dadoSe ga u Gmž domeni-
kanoima. Q. 1618. na 3. Maja iz Gmža bi prenesen n grad jer se
dogodi, da jedan fratar otvori krst i ukrade komad Sv. Drva, koji
dade za 10 dnkata Filipa barona de Saponara. Kad nmrije ovaj fra-
tar, Saponara povjeri t%jna vlastelina Tadizića.

Vr^edi spomenati još i treći komad Sv. Krsta fra Bonifaeija
Steiuii, Lopngjanina^ malobraćanina, gvard^ana a Jerosolima. On do-

Digitized by VjOOQ IC

266

blike porodica Sorkočević ostavi stonoj crkvi zađužbinu
u procijenjenoj vrijednosti od 10.000 fiorina, da prihodom
svake godine ukrasuje otare sv. mučenika kotorskijeh
Lavrencija, Petra i Andrije. Austrija poslije „inkamera"
sav taj novac za druge nastajne troškove u istomu hra-
mu, čije je imanje pod nazorom vlade.

Osim bogastva, kojijem su se resile crkve i bogo-
molje, republika prosu nebrojeno blago još i u različi-
te dobrotvorne svrhe. Gdje je riznica Pro redemptione
eaptivorum (za otkup zarobljenika) iz koje su vadili, da
oslobode robove, jer je ropstvo bilo ukinuto najprije
u Dubrovniku! Ovaj iznos bi stavljen na kamatu u
posljednje doba republike.') Zavodi b6nica i nezako-

neie tri komftđa Sv. Enta, i kad bi imenoTan biskapom ito^jsk^em,
daroT* jedan komad erkvi u Stona, a Dabrovnikn komad kamena
fllnči^no otkrnuta od Sv. Groba g. 1555., baš kad je Stefani bio gvar-
dijan. Tni se komad nosio u ophodu (litija) na Malo Uskrsei^e. Dogo-
di se poslije, da je tome biskupu trebalo poći iz Stona u Ugarsko,
— kako smo već pr^e spomenuli — te tako ponese sobom i te ko-
made. Iza njegove smrti nagje se opet u Stonu najviši komad kod
popa Paska Spagnioletti. Senat posade tri vlasteluia da privole toga
popa, da pokloni relikviju republici, a da ^e mu ona davati 12 gro-
šeta na dan, sve dokle je živ. Pop tad na to pristade, ali samo s uvje-
tom, da prelomi taj komad Sv. Drva i da jedan dio za sebe zadrži.
On ostavi tij komadić nekome svome nećaku, a on opet sinu kopila-
nu, dok se na svrhu raznose u najman^je piljke na vise strana (v. ru-
kopis povjesti Mattei-ja).

U gragjenje crkava trošili su opet i srpski carevi od godišnjeg
dohotka, što su primali od republike radi raskopavanja rudnika od
strane Dubrovćana. Tako Uroš U. posrebri otar sv. Nikole u Bari, u
Ital^i; darova još mnogo i hramu sv. Katarine na Sinaju; uz to potvr-
di i darovanje Mljeta ućiigeno od Stjepana Prvovjenčanoga, kome je
prvome senat pisao: „Rat, Mljet carstva ti je I** — biva: daje onda još
vladao srpski zakon na Batu i Mljetu, do potvrgjenja potpune pre-
daje (V. nistorija srpskoga naroda"* od Majkova).

') U naša vremena h^edoše to prenijeti u djeć^e zaklonište. Na-
ćeonik dubrovački knez Bafo Pucić progovori za to sa samcem ćeta-

Digitized by VjOOQ IC

267

Bite djece, pa zavodi javne dobrotvornosti (Pubblica
Beneficenza, Opera Pia) postoje još i sad. Tu je bilo
ogromno blago iz početka uloženo; ali u današnje do-
ba, kad se odbije od onogo što je preteklo sve što se
dava u zajme, što se troši u poreze i u plate dotiinijem
činovnicima, od svakoga fiorina, namijenjena siromasima,
ostaje samo 40 novčića. A gdje su ti pak imanja svakog
brastva (confratemite), od kojijeh se još u dobru životu
održalo samo brastvo popova dubrovačkijeh! Ne treba ni
spominjati, da ima svako od njih svoju tajnu povjest i
svoj tajni roman minulijeh zgoda. Vidi se dakle, da oko-
lo ovijeh razglobljenijeh kosti bivše republike, i domoro-
dac i tugjinac još nahodi, da što oglogje. Svemu ovome
priložimo još i sjajnost grada prije trešnje, i zgrade vlar
steoske i pučke. Bilo je na broju u sve sto i šesnaest
porodica vlasteoskijeh, ako je tačan račun sastavljen od
Meda Pucića („Dubrovnik" 1849. str. 22.)^) koji na jed-
nom mjestu spominje još i ovo: „Da domorodac uzima
ideju staroga Dubrovnika, valjalo bi, da odmah s vrata
od Pila sebi predstavi veliki točnik sa po dva stupa oko-
lo svakoga točka, a na točniku mramornu kubu, pak na
mjesto vojničkog arsenala manastir dumana. Trebalo bi
da zamisli na onom mjestu gdje je Sorkočevića kuća,
crkvu sv. kotorskijeh mučenika, pa sve do zvonika onake
svodove (prokurative), kakvi se sad nalaze samo ispod
dogane i tu različite dućane, a najveće zlatarske radio-

rom. Oyaj ga npnti za taj posao na ministra finano^a. Ministar ma
udvorno odgovori jednom za svegj, — pošto je proteklo dosta vreme-
na, dok je to sve razvidio, — da se već nema o tome govoriti.

') Plemena srpskijeh knezova, koji su nosili naslov „vlastelin du-
brovački'*, bila su ova: Eotromanović, Kristić-Pavlović, Jablanović,
Lović (plemena bosanska); Eosačić, vojvoda sv. Sava; Vnković, voj-
voda spljeiski; Hranlć, gospodar i knez blagi^ski i imotski ; Sanković,
knez Nevesinja; Vlatković, gospodar Helma; Kastriotić, gospodar
Arbanije.

Digitized by VjOOQ IC

5* 268 -B

mce. Valjalo bi, da sebi prestavi, kao da nema onog
prvog reda kuća od „široke ulice" sve do sv. Vlaha.
Trebalo bi, da prestari kip Orlandov od mramora sa
slobodnom zastavom na štapu. Imao bi zamisliti sve
crkve u bizantinskom stilu. Valjalo bi da promisli, da
6tar veliki u stonoj crkvi pokriva potrijemak na če-
tiri stupa, i da je na otaru jedna sv. ikona sva srebrom
okovana, a po zidovima da se bliješte slike iz staroga i
novoga zavjeta, i da je oko crkve hodnik na stupovima,
uz to još da su podnici i unutra po zidovima crkve. Oko
crkve u hodnicima da se šeću gospoda u kratkijem dola-
mama na florentinsku (in lucco), a stariji u širokijem i dugi-
jem rukavima na mletačku, gospogje pak in zendado^ da
je dtar veliki put istoka, a pred crkvom (gdje je sad
mala poljana i kuća Bone) krstionica od bijelog i cr-
venog mramora; (ona nije pala od trešnje, nego austrij-
ski njeki gjeneral zapovjedi, da se razvali, da dobije ve-
će svjetlosti u svome uredu. Bog mu dao vječnu svjetlost
i na onome svijetu!). Valjalo bi da pomisli sve onako
visoke kuće, kako se sad nahode samo njeke na Pusti-
jemi, a najveće u „ulici od tamnica", da su unutra ukra-
šene slikama, a sobe zastrte damaškom i florentinskom
svilom te grede ili štuk (plafond) pozlaćen mletačkijem
zlatom. Valjalo bi jošter da promisli njeke ter njeke sobe
tijeh kuća pokaldrmane: ne mramorom ili žmaltom nego
srebrenijem talijerima. Trebalo bi da zamisli Montovjemu,
Dance, vas Kon6, pa Lapad i Loznicu, kao i vas Lopud,
— prepun kućama, gdje no su sad : ledine, baštine, i po
koja pusta omirina".

To je bogastvo dohodilo ne od poreza zaista, nego
od pomorskoga trgovanja i od naseobina. Plovidba je bila
toliko na glasu, da o njoj pišu gotovo svi evropski spi-
satelji. Veliki pjesnik našega vijeka lord Bjrron meće u
svom epu „Don Juan^ (pj. III.) per syn€cdohen brod

Digitized by V»OOQ IC

2«9

dubrovački mješte svakoga broda („E Laaibro parti per
corseggiare e depredar qualche nave di Bagusa^^ — prije-
vod Rusconi); isto kao što pjesnici uzimlju mel hybleum
mješte svakoga meda, pinus pontica mješte svakoga bora,
i ost. U Engleskoj su se pak bavili njekijem osobitijem
Bačinom gragjenja brodova, i to se zvalo „gragjenje bro-
dova na dubrovačku^.

Povjest spominje još i porodicu Stefanović kao
moguću u bogastvu po trgovini i brodarstvu. Ta se po-
rodica razgrani po Šipanu, po Lopudu i po Dubrovniku.
Jedan njezin ogranak, koji kasnije bi prozvan „Skočibuha^^
imagjaše mnogo i mnogo svojijeh vlastitijeh kuća i pa-
lača'). Iza trešnje, u posljednja vremena republike, spo-
minjale su se u narodu kao više bogate još i porodice
Bunić i Bozdari. U crkvi malobraćana u Rijeci joŠ
se čita natpis „Skaperlenda Bozdari^ na grobu prvog
bogataša te porodice, koji radi svog bogastva bi upisan
i u plemstvo. On je svaki čas govorio: „ovo je moje bo-
gastvo bozi dar"; po tome bi prozvan „Boždar".

Veći dio bogastva propade u velikoj trešnji*); ali
ipak ostaše: zavodi, riznice, naseobine, i silno brodovlje.

'} Jedna od veličanstvenijeh palača, koje sagradi porodica Skoči-
buha, vidi se još i danas „Izmegju tri erkve" nedaleko od sadašnjeg
groblja. Sad je svojina porodioe Bonda. Ovu palaču nijesu isgoijeli
Omogorei; nego kad uljegoše u grušku luku Busi i Englezi, — kako
se pripovijeda — zapovjednik ruskog brodovlja, iz osvete, Sto je se-
nat dopustio da uljegnu u Dubrovnik Francuzi a ne Busi, naredi da
se u nju nanese više bačava katrama, te je tako kriomice zapali.

'} Trešnja na Spasov dan 17. Maja 1520. na 7 ura u jutro, za
vlade kneza republike Petra Sarake, ne obori nego malo ku6a, —
kako piše Banjina. Šteta je bila od 100.000 dukata. Pogibe u sve 17
osoba po gradu i još jedno čeljade u stonoj crkvi. Potresi su tri^ali
20 mjeseca. Tad senat odluči, da se sagradi crkva sv. Spas, koji se
dovrši tek 1536. Predaja kaže, da je i plemstvo (oba spola) za za-
vjet nosilo kamenje, kad se ova bogomolja gradUa. česti potresi opet
se ponoviSe g. 1639.

Digitized by VjOOQ IC

S- 270 -B

te se tako Dubrovnik vremenom opet nekako okrijepi uz
pripomoć đrugijeh vlada evrdpskijeh, a navlastito papi,
koji su poticali, da se Dubrovnik opet ponovi za korist
cjelokupne crkve katoličke, koja je na svemu istoku bila
pomagana samo od Dubrovčana, i materijalno i moralno.

Kad dospje republika, mnoge porodice, do tad sil-
no bogate, padoše od jednom u prepuklo siromaštvo. Mi
smo poznavali u naše djetinjstvo njeku gospogju, koja je
imala 12 službenica, a umrije u skloništu siromaha. Sjeća-
mo se takogjer jedne druge, koja je u svojoj mladosti
pod republikom bila toliko bogata, da su joj čak i su-
dovi od potrebe bili od zlata, pa i ona umrije u bonici
siromaha. Jedan vlastelin, kad već nije imao ni toliko,
da kupi promjenu haljina, oblačio se u njeko odijelo
od svile i od skupocijenijeh svita, koje mu je bilo ostalo
od starijeh još iz davnina. Onijem, koji su se čudili, ka-
ko ide tako lijepo i veličanstveno obučen, vazda bi od-
govarao: E cosa vohte? facdo gala per neccesitd! (Što
ćete? svečano se oblačim za nevolju).*) Ova obrtnost osta-
la je još i sad kao jedina harakteristika Dubrovčana; a
sve su druge sposobnosti duha i ćudi dubrovačke propa-
le za uvijek, jer već nemaju sredstava potrebitijeh za
svoj razvoj.

Ali to blago u opće smanjiše kad i kad kuge i
trešnje, a opet bi gusarstvo i slobodno hajdukovanje oni-
jeh vremena, često poharalo čitava sela ili pojedine po-
rodice. To je gusarstvo i hajdukovanje bilo općenito u
Evropi u one istorijske epohe, kad je vladala moralna

*) EmL Auftrija zapremi Dabrovnik, e&r Frano I. naredi da se
•rakom člann plemstva bez razlike spola, koji bi pao u siromaštvo,
sve dokle je živ, ima davati jedna austrijska lira na dan. To je tra-
jalo do nedavno, sve dok nmrije i posljednji, koji se rodio za doba
republike. Mi znamo jednoga, koji je n siromaštva odbaeio tn potporo,
voleći da mu ko nd^eli štogod na put božiji.

Digitized by VjOOQ IC

& 271 -B

sila (koja mu drago ona bila) u državama stalno osnova-
nijem na kopnu, puštajući silu materijalnu (odmetničku)
da se širi samovoljno samo po pustinjama i po moru,
koje se onda držalo da ne pripada nikakvoj vladi; te
tako postaše gusari i hajduci'). Gusarstvo i hajdukovanje
imalo je biti nadasve megju vojskama, jer nije bilo opće
dužnosti vojne službe u redovnoj vojsci, kao što je sada,
nego je stalo svakome na volju, da se upiše u vojsku,
ako hoće, kao najamnik, uz plijen što ga otme u bitka-
ma. Tako bi se i koji bogataš ili velikaš, kad bi bio
nezadovoljan sa svojom vladom, odmetnuo u hajduke, te
sastavio društvo plaćenika dijeleći s njima oteti plijen.
Ko se nije mogao obogatiti zanatom ili trgovinom, taj bi
se odmetao u gusare ili u hajduke, ili bi se upisao u
vojsku kakve vlade. To bijaše opći običaj onijeh vreme-
na. Vidimo i u povjesti dubrovačkoj jednoga Kabogu,
gdje se odmeće u gusare.

Koliko li je samo Dubrovčanima propalo blaga na
taj način od gusara i hajduka?! Kadgod bijahu gusari

') Poslije vlade proeijeniŠe i more kao avojinu one države, 5ye oba»
le zapljDflkaje. U srednjem vijeku, znajući erkva rimo-katoličlca ^ je
prikladna i pristupačna svakome mjestu i vremenu, uze more i otoke
kao svoju vlastitost; s toga su se otoei i cijenili kao pro^je (feudi)
erkovne, — kao n. pr. Engleska, Sioil^'a i dr., po nekom pravu ^
ris romani, što ovdje ne treba tumačiti (v. Cantii: 8toria universaie,
Medio evo). Posljednji koji se služio t^em pravom bi papa Aleksan-
dar VI. „quando feoe la famosa demarcazione fra la Spagna ed il Por-
togallo"* (Gantii). Poslije i Mleci uzeše sve Jadransko more od Jakina
do Mletaka kao svojinu republike, te je varalo da plaćaju oni brodo-
vi, koji su tuda plovili. Tako i Danska uze (ejeverno more i Ijesnao
Sanđa. Engleska pak pošto osvoji neki dio sjeverne Amerike i Atlant-
skog oceana, metne na svoj grb Dieu etman droit. Stoga se u naŠe
dane dosta puta izustio sam ćesar Frano Josip L, da se Dalmacija
ne može nikad združiti s Hrvatskom; jer bi more tad bilo ugarske,
a ne austrijske krune; i tako sva prava hrvatska Sto se tiče Dahna-
ej|j6 ostaju samo pia đesideria^ ništa drugo!

Digitized by VjOOQ IC

ST2

iU hajduci tajno dogovoreni i s kakvom vladom ondaS-
njom, a gdjekad bi i koje selo tajno ili javno dijelilo Si-
ćar s ovijem odmetnicima, koji bi se dosta puta pridru-
žili i velikijem vojskama, koje su bile vazda pod nijed-
nijem pravilima^). To je najbolje opisao Schiller u svoji-
jem tragedijama („Wallenstein^).

Gdje ti je onda čuveni po Italiji „Giovanni delle
bande nere?!^ Gdje li pak Sanfedisti pod kardiaalom
Buffom, da brane papsku vladu? — napokon gdje su
Crnogorci s Konavljanima u ratu Rusa i saveznika proti
Dubrovniku zauzetu od Francuza!? ... Svi su ovi plije-
nili i gorjeli i bez dozvole vlada i vogja, koji su bili na
vrhovnoj upravi. Sanfedisti su plijenili bez kardinala Buf-

*) Ima ton« mnogo prodiga lUuUjoh atar^eh (takovgoh nm i j«
ŽMto gluiao u sTom djetli\|itYn). Izgoijoio je, — kako se kiio, —
130 ka6a. Konavljani ra se bili pobunili protiva republici, kad im je
bila stavila porez na sd g. 1798. To je uSinila od noTO^e, jer je u
ime republike franouske (Direktorge) komesar Briehe iskao od Da-
brovima te godine 600i)00 franaln, prijeteći, ako ne pristanu, da 6e
Franeuska odmah navaliti na Dubrovnik. — Štete je bilo od crno-
gorskog požara viie milijona fnmaka, 8orkočevi6 ovako piše o tom u
svojoj pojesti: „Ov%i puk (dubrovački) žrtvovaSe, s toga što bijaše
primio francuske Sete kao što se prinudu prijatelji, prama kojijem ne
nau6i nemati po^jerei^a. Ova zgoda ganu cara (Napoleona) i preko
svog poiinka kneza Evgena zataraži od senata da se skrupidozno pro*
cijene gubici. Procjena bi učinjena i odmah poslana u Pariz. Posije
se tome n^e više govorilo, u prkos življem i ponav^an^em molba-
ma**, — Stui R^ečani su mi pričali, da su oni imaU u crkvi jednu
planitn svu zlatom isatkanu, pa da su je u vrjjeme rata sakrili pod ze-
m^n, ali da je više nikad n^esu našlL Ja sam dobro pamtio tu pri-
povjest Bi6e 5-6 godina, nagjoh se jedan dan u Eonavlima u njekoj
bogomolji na Mrcinama. Pop, i on^ koji mi je otvorio bogomo^v,
rekoše mi, kako hrane dragocjenu odeždu crkvenu, te mi ukazaše pla-
nitn zlatom izatkanu, koja se blistaše prema suncu. Ta planita nije
imala ni rukava ni stole, te mi još kazaše, da niko u selu ne zn»
otkle je došla. Tad mi dogje na pamet ona pUmita, o kojoj su mi
piipov^edaU u B^eeL

Digitized by VjOOQ IC

273

fa, Crnogorci bez dozvole vladike Petra. Hodeći put Le-
panta, galije pape oplijeniSe Lopud bez dozvole patrijar-
ha Grimani. Ko je pročitao istorijsku raspravu prof. A.
Vučetića „Dubrovnik za Eandijskog rata 1645-1669.",
zna da je republika mletačka bila u tajnom savezu s gu-
sarima i hajducima dalmatinskijem, da plijene po zemlja-
ma dubrovačkijem. Valja da se zgroziš, kad čitaš tajne
saveze bosanskijeh paša s hajducima, da napadaju na
Dubrovnik, i ako je vazda bio pod zaštitom sultani I

Prvi ogledi junaštva vazda bi se počeli tijem prak-
tičnijem školama vojničkijem bez stroge uprave. Evo što
piše tome prof. Gjuro Carić u svojoj knjizi „Kristof
Kolombo i otkriće Amerike" na str. 72.: „Mržnja, s koje
su često kipjele države (italijanske), gusarenje (KatalanU),
naoružani brodovi italijanskijeh knezova i oružane lagje
protivnika, koji bi sad gusarili na svoju ruku, a sad u

službi kojega mogućnika, sve je davalo prizor

grožnje i straha moru sredozemnomu, ... u ovoj školi
stekao je Kolombo prva svoja iskustva; a nije bez te-
melja, što se misli, da se i sam upuštao u gusarenje".
Da se opre gusarstvu u Moreji, sklopi Dubrovjiik pogod-
bu s Tomom Paleologom, bratom cara Kenstantina XI.
god. 1451., po kojoj je vlada vizantijska imala čuvati od
gusara Jonsko more i more oko Carigrada, a Dubrovčani
da joj za to plaćaju jedan i po po sto poreza na bro-
darstvo (Academia di Vienna 1851. svezak I., tu listinu
izda Eitelberg i na njoj je pečat od srebra). Ovdje vri-
jedi pripovidjeti, kako se republika oslobodi od bey-a
tuniškoga, koji je prijetio, da će poslati gusare da pli-
jene dubrovačke brodove, jer je taj bey bio ukrcao neko
svoje blago na jedan brod dubrovački, pa se on u oluji
utopio i blago propalo. Republika, vidjevši se u nevolji,
posije kapetana Kristića u Tunis. Ovaj je Eristić bio ve-
liki prijatelj nekog derviša, koji je izlazio pred bey-a

Digitized by LjOOQ IC

S- 274 *S

da mu tumači Alkoran. Kao obično, đogje i ovaj put, te
reče bey-u, služeći se prosopopeom proroka Natana: „Tra-
žim sud: jedan čoyjek siromah gonio nešto ulja na ma-
garcu u raspuknutijem mjehovima. Ulje, koje je bilo ne-
koga bega, sve se putem razlije. Ovaj beg, za osvetu,
drugi put prohodeći, rine magarca tog siromaha u vodu,
i on se zaduši. Što zaslužuje taj beg?" — „Veliku kaznu !^
odgovori bey. „Ti si taj čovjek!" odgovori derviš, „ti
hoćeš plijeniti Dubrovčane za osvetu tvoga broda izgu-
bljena. Nadaj se kazni božijoji" Bey preplašen, ne dopu-
sti više da se gusari po aMčkijem obalama na brodove
dubrovačke.

Takogjer piše Allegri u svojijem anegdotima (Aned-
doti, Milano 1873.), kako se jedan Dubrovčanin oslobo-
dio gusara, kad se nahodio na njekom brodu francuskom,
koji je plovio iz Smime put Marsilje. Kad se taj brod
već nije mogao spasti, a da ga ne sustignu gusari, mmar
dubrovački reče kapetanu i svijem ostalijem da se sa-
kriju, a da će on sam ostati gore na krovu. Tako i uči-
niše. Kad se približiše gusari, on stade vikati iz svega
glasa: „Jeda koga za Boga! Primite me na vaš brod, jer
su sad* svi umrli od kuge, a ja sam ostao; ali ću i ja
skapati od gladi, ako me ne nahranite!" Gusari popla-
šeni nijesu htjeli poći na brod, nego mu dadoše na du-
gijem trkljama nešto hrane, a njega ne htjedoše nikako
primiti, te odjedriše dalje.

I ako se sa svijem umanji staro bogastvo i radi
povjesničkijeh zgoda i radi materijalnijeh nezgoda, obrt-
nost ipak ostade harakteristika dubrovačka i dan današ-
nji, kako smo već malo prije spomenuli. Valja priznati,
htio ne htio, da je dubrovačko zemljište, koliko upravo
ima biti uzeto, biva: od Pelješca do Molunta, još i sad
bogatije u novcu od sve Dalmacije. Jedan list italijan-
ski pisaše jednom prilikom: „Mi ne poznamo u Evro-

Digitized by VjOOQ IC

a- 276 3-

pi grad tako malen, a u isto doba tako bogat kao Du-
brovnik". Dakle, prilika bi bila, da grad i ova zemlja
budu i u uresu, i u književnosti, i u zanatima najsjajniji
od ostalijeh; ali sa svijem tijem toga nema više. Leži u
tminama zaborava, dosade i svake nesreće. A zašto? —
Ustupamo riječ dvojici stranaca. Prvi od njih, Nijemac,
piše ovako (prijevod iz „Wiener Zeitung" g. 1893.): „Du-
brovnik pruža znamenitijeh vidika: isto more plače nje-
gove zidove kao što je plakalo zidove drevnog Epidavra.
Ali jaoh! sada plače noge mrča (bogato odjevena). Du-
brovnik se promijenio, izobličio, ne živi više. Veličanstvo
položaja i zlatno sunce što nad njim sjaje, sve, sve nije
drugo nego posmijeh ironije na prolaznost i ništavilo
Ijudskijeh stvari". A drugi, francuski književnik, (Millet:
„Memoires") pita sam sebe: kako su sad tmine i u knji-
ževnosti, tmine u moralnosti, tmine u narodnosti ? na što
opet odgovara: jerbo se svakome sad prikazuje na sred
puta života tugjinac obučen u crnu (gjav6) koji odavna
nije pohodio ove zemlje. „Danas Slaven može reći: na
moj put došao je da zasjede tugjinac odjeven u crnu,
koji mi se činjaše kao fratar, a ovaj je tugjinac demon
politike. On je pohodio Dalmaciju. Sad se ovaj puk
zadovoljava da reče: mi ćemo vam pričati, ako vam se
svigja, lijepijeh pripovjesti (kao ^ što na zdravlje ja ovdje
činim), koje bi nam učinile da zaboravimo sve svoje ras-
pre".*) Progje dakle te posjeti i Dubrovnik hudoba, taj
otac tmina, — princeps tenebrarum harum, i ostavi za
sobom onaj tmušasti uzduh, koji ga opkoljava; i neka je

»Ce 68t a^jourdliui qae le slave peut dire: sur ma route est ve-
nu s' asseoir on etranger veta de noir, qtti me ressemblait oomme on
frere; et oet etranger ce est le demon de la poUHgue, H a visite la
Dalmatie. Or ce peuple se contente dl dire: nous vous raconterons, si
voufl plait, des belles lustoires qae nos qaerelle8 nooB faiflsaient tou-
tes oublier*'.

Digitized by VjOOQ IC

3^ 276 »S

otac svake laži, ipak može istinito reći, kad se opet pii^
kaže pred prijestolje Previšnjega: „A sad sam pak obi-
šao svaki kut zemlje" {Circuivi terram^ et perambulavi
$am Job., c. 2).

Osim obrtnosti, ostalo je još i dubrovačko podneb-
lje, a u zračnom podneblju i u obzomom vidiku presta-
vljene su, kako veli Gothe, i Muze i Apolon. Uz to je
još preostao za pravo i prirodni humor. To sve potače
Milleta da u svome spisu usklikne: „Oh radosti, ovoga
neba! o božiji daru! o pojasu Venere! o ubrusu Iriđe!
Ama po kome čudu je ostao taj humor, ova cigla kap
ambrozije na obali svega balkanskoga poluotoka?! — AJi
to je kap meda na dnu pune čaše grčine!" A sad mogao
bi lako kogod upitati: čemu sve ovo, i što ima posla s
književnošću dubrovačkom. Đeder odgovorimo i na to!

Bogastvo uopće prouzrokuje obijest i nemar, i budi
raskoš; ali u Dubrovniku strogost republikanskog života
ne dopusti, da se bogastvo upotrijebi u što drugo, do
samo u moralne svrhe, biva, u književnost i u vjerska i
gragjanska preduzeća, kao što su n. p. obrane i savezi
s vladarima jačijem od sebe^). vjerskijem prediizećima

') RepubUka je bila uglavila prvi savez za obrana sa Neretljanima.
Orbini piše na str. 28 o tome: „Rat neretljanskijeh Slavena s MleSi-
cima po$e g. 829. pod dužđem Participacijom. Dužd Candiano bio bi
ih potakao kod rta Micalo, kad dogjoše dragi brodovi pod zapovijesti
Dabrov5anina Vida 6obali6a, i ta ostade potačen i mrtav dažd. Ne-
retljani bijaha tada apsolatni gospodari Jadranskog mora i zahtijevahu
da im svaki brod plati gjnmrak, a osobito Mle^ići, jer vigjaha đa
ovi zahtijevahu Dalmacija; dok ih dažd Unieolo 996. sasvijem ne
potn^.** Sa Neretljanima sa i DabrovČani dijelili plijen, — kako
plSe Dakljanin. Dapače i Orbini piše (str. 253-25'^), da neki drugi
Bobalić a pismenoj opornei, koju sastavi pred smrt g. 1326., svjedoci,
da ma je dažan Uroš, kralj srpski, sin Milutina, nazvanoga svetijem,
mnogo tisuća dukata. To silno bogastvo Bobalić steće u premnog^em
ratujem pbdvigama svojigem.

Digitized by VjOOQ IC

277

već smo prije nešto napomenuli. Aristokratska forma ove
republike učini, da ni plemić ni gragjanin ni seljak ne
svmu izvan svoga položaja socijalnoga sa svijem svojijem
bogastvom, i da ga ne troši ni u naprave ni u kakve
druge spoljašnosti. Bilo je propisano, kako se ima nositi
plemić, kako opet gragjanin; nije li se kogod držao tijeh
pravila, znao mu se ukor ili globa, a dosta puta bila mu
je spravna i tamnica^). Nestašica kavana, javnijeh bala
i teatara, navodila je Dubrovčane, da se zabavljaju knji-
ževstvom i u posijelima, kad god bi imali slobodna vre-
mena, a besposlen nije bio niko. Sve ove zabave, kao
bali i teatri i ost. bile su posve privatne. Knjigom su se
zabavljali privatno u različnijem skupštinama neodvisni-
jem od vlade, i to su one mnogobrojne akademije^). Tako

'} Prelsjerani laksas bio je zabranjen i plemićima. Crijević, nazvan
Tuberoo, pokalugjeri se samo 8 toga, sto su mu jednom u senatu jav-
no potkinuli plast, koji je bio malo dulji od opće forme. N^jesu se
mogla vlastela služiti ui naslovima: kneza, markiza i osi, kojijem bi
ih obdarili strani kraljevi, kao n. p. porodice : Bunić, Guietić i Puoi4,
niti 8U se tako mogli potpisivati, do jedini knez, za ngesec dana dokie
bi u dvoru prebivao, koji je mogao nositi znamenja i naslov nUngarico
eavaliere dello speron d'oro**, i to samo, otkad dogjose pod ugar-
ska zaštitu.

*) U tijem se akademijama srpski jezik probirao i uglagjivao do kla-
sične savršenosti uz dobro poznavanje jezika susjedi Bošnjaka i Hercego-
vaca, s kojijem su bili u neprestanom ratnom ili trgovačkom odnošaju,
ili kao posrednici da smire s kraljevima srpskijom krajeve bosanske,
vojvode Helma i sv. Save i ost., koji su u nevolji bježali u Dubrovnik,
gdje su nalazili pribježište i zaštitu. Orbini piše na str. 377.: „Sla-
venski jezik bijaše u c^eni kod hrišćanskijeh vladalaca ondaši^jijeh u
Evropi, pošto su kralj češki, palatinski grof rajnski, vojvoda saski i
markgraf brandenburški, koji su izbornici carstva, dužni da poučavi^u
svoju djecu, kad prispiju u sedmu godinu života, u jeziku latinskom,
slavenskom i italijanskom, kako se vidi u zlatnoj buli ćesara
Karla IV. Karlo IV., kako sam čuo od Hristifora Varševiča, krakov-
skog kanonika i od drugijeh plemića poljskijeh, dade napisati spome-
nutu bulu u jednoj crkvi Praga, sad nazvanoj Slavenska crkva, a o
tome ja prije nijesam ništa znao, dok pišući ne prispjeh na ovu stra-
niou svoga djela."

Digitized by VjOOQ IC

S- 278 -e

je bilo, izuzevši samo opće igre, bale i strijeljanje o svelr
kovinama republike, kao n. p. o Vlasićima i na dan sv.
četrdeset mučenika (marta mjeseca) i ost.*) Književnost
pak nije bila uzeta u onome smislu, kao što je dan da-
našnji, biva kao neki zanat na po se, a ne uzgredno za-
nimanje. U Francuskoj i Njemačkoj zovu sada književnost
zanatom, što najbolje dokazuje, da svak piše da preživi,
kao i svi ostali zanatlije materijalni. Toga u Dubrovniku
nije bilo; starijem se nije moglo ni u snu sujeti, da će
književnost vremenom tako nisko pasti. U našijem vijeko-
vima mijenja se politika u svakomu mjestu i književnost
slijedi politiku; i kako što politika ima mnogo stranaka,
tako ima i romansijera i pjesnika političkijeh u svakoj
stranci. Ima uz to još i bezbožnijeh i socijalnijeh roman-
sijera i pjesnika, baš kao i klerikalnijeh^). Ima ih napo-
kon i ekonomista, a nadasve pak onijeh, koji se bave
materijalizmom i sadašnjijem socijalnijem prilikama ovoga
ili onoga mjesta. Svaki filosofski sistem, kao i razne na-
uke n. p. astronomija, fizika, prirodne nauke i ost, sve
je to razdrobljeno i nametnuto i prostu puku po roma-
nima, pamfletima, listovima i ost. Književnost dakle visi
pokretima socijalnijem, kao što i u opće sve teži na
demokraciju i socijalizam^). Spisatelji grčki i latinski, i

') Na dan 40 bt. mučenika (9. Marta) bila je politička svetkoTina
za spomen onog dana, kada su bila straćena tri plemića od porodice
Zamanja, koji su snovali tajnu urotu pomoću ^<upana bosanskijeh i
Helma. Tad se pred pukom i seuatom besjedilo o slobodi političkoj
na Lužl, pred hramom sv. Vlaha.

') Najglasoviti je romansijer klerikalni jezuvit 0. Antun Bresciani,
rogjen u Ali g. 1798., učenik glasovitoga Cesari-ja. Bresciani umri-
je 1862.

') Pošto se mijenja politika i socijalne stranke čas ojačaju a čas
oslabe, dogagja se, da gotovo svi spisi tijeh mnijenja vremenom budu
zanemareni, a ostaje sam klasicizam, koji ima nepokretna pravila.
Manzoni, Schiller, Gothe, Puškin, Gogolj vazda će se čitati. Što se

Digitized by VjOOQIC

279

Vico (Scienza Nuova) spominju često la lingua degli dei
(jezik bogova), po kojemu treba da se ugladi i usavrši
svaki jezik ljudski (lingua degli uomini). To znači, da je
uprav jedna književnost svegj i svukud, i to ne može
biti nego klasicizam, a lingua degli dei ne može biti
nego onaj jezik, ili oni jezici, koji su najuglagjeniji u
formama i obilati u rječniku, da budu vjerni tumači
svakog razvoja, svake analize i sinteze ideja, koje se za-
meću u pameti ljudskoj. U Evropi lingue degli dei ne
mogu biti upravo nego samo grčki i latinski, na osnovu
kojijeh treba da se svi ostali jezici usavršuju u naobrazbi.

Dohodi samo po sebi, da su stari Dubrovčani, ne
mogući imati materijalnijeh zabava kao danas, bili na
neku ruku prisiljeni da se zabavljaju tijem dvama jezi-
cima, da bi dotjerali svoj jezik srpski, i doveli ga do
one poznate uglagjene forme.

Klasicizam ne stoji samo u bogastvu i uglagjenosti
jezika, biva ne kaže samo ljepotu spoljašnju u jednome
djelu ili spisu (jezik je piscu samo sredstvo, isto što i
kičica slikaru, žica muzičaru, glas pjevaču), nego prikar
zuje još u isti mah i istinitost i moralnost. Dakle u kla-
sičnu spisu imaju se vidjeti igedno spletene sve umne
sposobnosti, biva: fantazija, razloženje, nagon na kojeka-
kvu vrhunaravnost (n. p. u vjeri treba istaknuti utjecaj
koje sile božanstvene; u spomenu ima se uvidjeti istorija
prošlosti), moralnost, naravne ljepote i humor, pa u ne-
koliko još i grdobe, bilo fizične ili moralne (kao Tersit
u Homera, Don Abbondio u Manzoni-ja); ali tako to ima

Teli književiiostj, to isto valja za muziku i slikarstvo. Ni^glaaovitiji
današnji slikari ne izmiš^jajn, nego. crtaju priroda: materijalnii ili
moralna. Govori se, — a ne znam, je li istina, — da se jedan naš
slikar narodni izustio: „Što je Rafael, što Tic^an i ostali?! Oni su
bili odlični samo za onijeh vremena 1" On je opet, ako je to istina,
odličan za našijeh, dokle se svijet opet ne povrati na Hafaele i na
Tio^ane, u jednu r\ječ: na klasicizam I

Digitized by VjOOQIC

H^ 280 rj

biti spleteno, da jedno drži i popunjuje drugo. Takvi su
epi, takve su klasične komedije, takva i sva pjevanja;
protivno od sadašnjeg romantićizma, gdje se ističu samo
njeke sposobnosti uma ljudskoga. To najbolje opisuje
i^eki pjesnik u ovijem stihovima:
.... la 8cuola boreal«
Onde frenar la classioa liceuza,
A cui non basta il bello naturale,
Ha datti inappelUbile sentenza:
Ghe un logno ion tutii gli Đei d'Omero:
Sperif m che tal souola non diea il yero !
Ta elasMca licenza bukne s protestantizmom. Crkva,
koja se brinula za naobraženost pukova, uze klasicizam
preda se, te povjeri redu jezuvita istrijebljenje svega
onoga, što nije saglasno s hrišćanstvom. Koliko je ovaj
red zaslužan za širenje vjere, još je zaslužniji za nauke
klasične, i Dubrovčani ako odvajaju u tome najviše
megju Slovinstvom, dužni su jezuvitima; dapače svi naj-
čuveniji klasični spisatelji dubrovački bili su jezuviti; ali
baš ne samo klasični, nego su bili još i prvi, koji sa
slovinskom jeziku dali pokret i uspjeh. Dosta je spome-
nuti Zuzerića, Dellabellu i Bašića.

U opće cijelo svećenstvo, koliko svjetsko, toliko i
ono po manastirima, ne baveći se materijalnijem poslovi-
ma, stade se zanimati svakom granom književnosti, ne
samo u Dubrovniku, nego i po čitavoj Evropi. S toga i
ima u našem narodu riječ „popovati", koja znači isto što
i mudrovati. Ko hoće opširnije da sazna o književnosti
svećenstva u opće, koliko je ona bila uspješna u Dubrov-
niku, neka pročita drugu knjigu povjesti dubrovačke od
Appendini-ja. Tu će naći silesiju popova i fratara, koji
su ostavili nakon sebe raznijeh sastavaka. Htjela bi se
čitava knjiga, da ih svijeh spomeneš. Osim strogosti ži-
vota po zakonima crkve, imali su još i strogost gragjan-
sku, koja je priječila da se svećenik uzobijesti. Njihove

Digitized by VjOOQ IC

eP' 281 -fe

kuće kao i nošnja bile su posve proste. Novac se njihov
kupio u opću blagajnicu, te se tako osnova brastvo po-
povsko „Sancti Petri in catheđra^, koje je kupovalo kuća
i zemalja; to sve za potporu popovima, kad bi ih snašla
nemoć ili druga kakva nevolja. To je jedino bratstvo
popovsko u Dalmaciji, koje se još i do sad uzdržava sa
svojijem imanjem. Pri padu republike zateklo se 200
privatnijeh i javnijeh legata, namijenjenijeh bogomoljama
i popovima, od kojijeh je veći dio do danas propao..
Padom države, ili ih sami svećenici prodadoše per mo-
dum facti^ ili se pak ne opriječiše, da se proda.

Nauke materijalne ili fizične bijahu loše, kao i u
opće po svoj Evropi u ono doba. Mašta je nadoknagjivala;
ono, što ezperientiii nije bila kadra još učiniti. I kao
što je onda vladala moralna sila, tako su i nauke mate-
rijalne i fizične bile podložne sili moralnoj i idealnijem
naukama.^) Fizični su ser bd^diA zvali „magjije". Vilenici,

') Kao što je materijalizam ar€lubq većN^adrladao spiritaalizam o
morali, tako najprije ostn^i^ flue razložne, ^ile duhovne u politici, i
dadoše ngesto silama mater^alnkem (gvedenstv^, koje je negda držalo
prv^enstvo u političkom ^HMlanjU^ uštapi mjtMto militarizmu, sili ma-
terijalnoj), n (ome smifikl njeki v^spar dubrovački, kad bi vidio voj-
nike, rekao bi: Ecco ika ragion^ (evo jednoga razloga). Sav tv^et
da se drži u redu, ireba da je pu^Vtijeh sila, a ti tamo misU i vjeruj
Ho ho^eš. Tako^f^ ^^.({eduje ki^jiževnost nauka, koje se bave mate-
rijom, kao m^V^i^, fizika, hemija, prirodne nauke, sentimentalizaBi
u opisima mjesto ui^erenja u koješta, verizam, koji je prema sentimen-
talizmu što i ironija prema očitoj satiri. Za to su vlade prijašnje od-
motale svaki pol^t materijain^eh Izuma. Matematičar Herostrat izumi
u staroj GrčkoivjUeke iagje, koje se miču parom; ali grčke republike
to odbace. Di^icijan, car rimski, imajući podiči u Rimu njeki stup,
služio se ma|LH|om. Obilno nagradi izumitelja, ali posije naredi da se
taj spret izu^ljeu odmah užeže i da izumitelj ne nauČi nikoga, jer
kad bi se za\nj oliaznalo, mnogo sv^eta ne bi bilo moglo da zaradi
kom kruha. (^iA se u arhivu senata mletačkoga, da je neko iz Tre-
visa bio dao tl^čan osnov, kako da se kola mogu parom kretati. Sanat
odbaei pismeno % ponudu odgovarajući fiaičara, da svak« vlada ina

Digitized by VjOOQ IC ^^

282

„ma$^^, zvali su se u opće sljedbenici toga nauka i kad-
god bi pali u sumnju, da imaju posla s nečistijem duho-
vima. Tako je bio držan i sam papa Silvestar II., tako
SGhwartz, tako i Bakon Verulamski.

Istorija, pošto je u početku potekla iz predaje, va-
ljalo je da bude legendama u svakome gradu i narodu.
Anahronismi, miješanje lica istoga imena činilo je, da se
pripiše jednom istom licu sve ono, što su Činila različita
čeljad; to se dogagja i dan današnji, jer povjest u opće
još nije otrijebljena kako treba. Pragmatizam, najprije
uveden od Polibija, grčkoga spisatelja povjesti rimske,
sUjegjen je bio malo ili nimalo; a po gotovu ni najmar
nje od pisaca našeg naroda u opće a Dubrovčana na po
se. Za to i prezire Crijević povjest Orbini-jevu Begno
degli Slavi. I za pravo, ko god čita Orbini-ja, valja da
iina mnogo oštroumnosti i opreznosti; jer bi mu inače
sljepački sve povjerovao, kao i Appendini, toliko da iz
koljena slovinskoga proizvodi malo *manje, nego sve je-
zike evropske, kao što mu i Rastić zgodno napominje:
f,Quid te dicam facere in regione Oravosae? Ah režeš
riječi svakojake kao luk, da bi našao sok slovinski, verba
ut caepe trucidas!^

Da zaglavimo: književnost je imala svoj izvor u
klasicizmu, jer Dubrovčani, sve da su i htjeli, nijesu mogli
pismeno izražavati svoje lične i političke misli, kao i sva
ostala mišljenja (to što je sok romantićizma), jer su imali
i prečijeh posala.

U ono doba tako su bili utvrgjeni članovi vjerski
i sustavi politički, kao u opće i u svakoj vrsti naobrazbe,
da se držalo da to ne može biti nikad uzdrmano; ali

pr^đvi^j^ti nft koji način mogn živjeti Djezini pođuiioi, te da bi teko
otteli na frod pute mnogi koč^aši, kiridžije i krčmari. Senat dnbro-
Tački takogjer odloči, da niko ne može doći iz tugjeg n^eata, da tjera
koji mu drago zanat bez dozTole lenata (V. matrikulu ereTQara).

Digitized by VjOOQ IC

S* 283 -e

prvi udarac osjeti vjera od protestantizma, pa književne
nauke od enciklopedije, a politika napokon od prevrata
francuskog. Kad posljedice tijeh triju prevrata dogju do
svoga najkrajnjega cilja u tijeku dva-tri vijeka, opet će
se svijet povratiti u svoje prijašnje stanje, jer napredak
ide u okrug a ne ravnom crtom u beskrajnost, kako kaže
Vico. To još bolje tumači Tomaseo ovijem riječima: „II
progresso umano cammina avanti soltanto per mezzo di
đisinganni^ (ljudski napredak krače naprijed samo s po-
moću razočaranja); po tome treba da najprvo budu „gli
inganni^ (obmane). S toga sve što strahotno čujemo, vi-
dimo i kušamo, sve su to potrebite /os« moralnijeh preo-
kreta Ijudskijeh, kao što su vihori i kataklizmi u svijetu
materijalnomu. „Politički prevrati, stranke i bitke" —
veli Viktor Hugo — „isto su što i vihori i oluje, koje po-
slije raščiste uzduh." Svaka je životinja podložna prevra-
tima svijeta materijalnoga: žestok potres, oluja, zajazenje
nosi sobom hiljada životinja većijeh i manjijeh; a čovjek
osim što je i on kao životinja podložan prevratima svijeta
materijalnoga, još je podložan prevratima i olujama svi-
jeta moralnoga (to su zadruge, vlade, carstva). Da se
svaka uzdrži, treba da zanese hiljadli i hiljadi ljudi, na-
dasve kad propada i kad se osniva. Car Napoleon I.,
kad je u jednoj bici ostalo mrtvo u jedan dan nekoliko
hiljada vojnika, reče njekom generalu, koji je to žalio:
„Ne boj se, u carstvu francuskom noćas ih se toliko ro-
dilo!" „Da uzmemo tvrgjavu Ismail", pisao je Suvorov
carici Katarini, „hoće se da pane mrtvijeh 10.000 Rusa!"
— „Uzmi Ismail na svaki način!" bi mu odgovoreno iz
Petrograda.

Kad bi bio istinit filosofski sistem materijalista,
zaista bi bio čovjek najnesrećnija životinja u prirodi, sa
dva razloga: prVo, jer ga od časa do časa gnjave dva
svijeta, materijalni i moralni; a drugo, jer je svaka dru-

Digitized by VjOOQ IC

c=»- 284 -e

gA Životinja žrtva iz neznanja, a čovjek podliježe i ako
zna. Iz svega ovoga izlazi jasni zaglavak, biva, da su
Dubrovčani dobro Činili, što su književnost uzimali za
zabavu, a ne ludo mislili, da je to zanat s kojijem se do-
biva ili novac ili slava. Stoje pisati? — Pisati je razgo-
varati se s nenazočnijem ili s potomcima. Ali u sva-
kome posijelu mahnita je stvar zahtijevati, da ti dragi;
koji te sluša ili čita tvoja djela, nema ništa odgovoriti,
ili ti u čemu ne prkositi. Mahnita je stvar zahtgevati još,
da će ljudi samo radi tvoga razgovora ili spisa promije-
niti svoju ćud i svoja mnijenja.^)

■) 8t. ATgattiii razmii^ajiići da knjige i ipiiaUlji nijani niSii,
izrede onu tvoja poznato reienion: ,,Ja ne bi ni Evuise^n TJerertOf
da me ne atvrgige u tom vlaet orkve." A Bernardin de Saint Piem
Teli, da je svaki tpit kigiževni kao vuk na puški : ako je pnika
kroata tad pnkne. To lioće reći, ako su n narastaju ona mnijenja, koja
•V i u knjizi, tad kigiga vrijedi štogod, ako pak o čitatelja nema
tyth mn^eoiia, kiyiga laaa nema nikakva il^eci^a.

Digitized by VjOOQ IC

SADAŠNJA VREMENA

Digitized by VjOOQ IC

Peroh^ i\V afflitta rimft, e il flebil ouito
Mi roTochi nua un dl diierto Miua?
£ i capei špana, • avrolta in bmno manto
Or mi mostri la geniil Ragiuia? 1

A. ParaTia.

Mi smo do sada na svaku ruku razmatrali književ-
nost dubrovačku, i put bijaše ravan i bez zapreka, ali
od jednom, baš pri samoj svrsi, valja nam nagaziti preko
osinjaka, da dopremo do povjesti najnovijih dana. Ko se
god uprti u osinjak, treba da bude ispecan, dakle nadaj-
mo se i mi!') dohodimo na vremena:

.... quando immeritae res cecidere Rhagusae
No8traqa6 gens alio niinc debet vi?ere paoto,
Duriš sio Tisom Parois . . .
kako nariče pokojni Niko knez Pucić, pjesnik latinski, u
jednoj svojoj klasičnoj elegiji. Ne treba ovdje pričati po-
vjest raspa domovine, ni iznositi na srijedu sve leleke i
tužbalice tugjijeh spisatelja; dosta je da ponovimo u sr-
cima odjek jeremijada našijeh gragjana, koji preostaSe iz
onog doba, jadikujući do svoje smrti nad oborenijem gni-
jezdom pjesništva, kao i ptica pjevica, kad je postigne
ista sudbina.

■) Neki dubrovački anouim, kad je pročitao ove riječi, posla Stoja-
novidu ovaj epigram:

Ej! ne kaži, gospodine znani,
Osinjaka da ćeš krenut sada:
Udrio si u njega otkada
Začeo si podlistak pobrani .

Digitized by VjOOQ IC

288

U prvom redu spomenućemo onu Androvićevu:

Prima fra tatte, e sopra qaaiite faro
Le lUiriohe oittik la patria mia,

Erge?a il oapo auguBto

Ohe Innga eerie ti pingea đi lustri,
Non mai maochiati da sinistro evento.
Ma aim^! oangiaro i tempi. Invidiosa
Tante felioita mird Fortona,
£ sdegno ne ebbe. Adesso indaruo eerehi
Pili Ragusa in Ragusa. Or d'esaa soio
Laceri Bimulaori in piedi stanno,
Le vnote oase, e le merlate mura
Unico avanzo di citt^ saperba.

pa onu Ivana Kaznačića (g. 1842):

Kad pogledam moju zemlja rodna,
Na i^oj leži sila dašmanina.
Sad djedova gr'jehe nepoznane,
Svojom krv^a praunuci peiti.
Nekad ubviJi, da će moji glasi
Rasrčena Boga umiriti,
I sadružit rastavljenu braća
Svet*jem vezom narodne ljubavi ;
Ali moje bezbojazne misli
Potlaće^jem moja braća prime:
Kano misli nedozrele glave,
Eano sanke bolesna čovjeka.
Domorodne oholast gospode,
Mnog'jeb ljudi ćastoželjne miali
Sva ohvanja moja razorile.
Lakomost i potištena zloba
Samoljubstva nenaravna ladoet,
Svaku moju uništiše nada.
Sad ti živem bez ubvanja, brate 1

Pa Preradović neka reče u ime svijeh narodnjaka pjes-
mom Dubrovniku:

Rim, Atina Sto su svojim bili.

To si negda i ti nama bio:

Jesi r sad joi na pol ono barem?

Digitized by VjOOQ IC

a- 289 -f=;

Beć' ne mogu jer si siusa tuem.

Ti gi bio, to nam poviest piie,
Da si bio, tužno nvigjftmo

Što 8i bio, to 8i sad nam samo ....
Jer što uvigja? ... — Puk novi naseljen od tamo i od
ovamo, a u ono malo urogjenijeh Dubrovčana, bili ostaci
plemstva, bili staroga gragjanstva, opaža se sada njeka
opća „oblomovština", koja je svakoga od nas obuzela
bez milosti i otkupa. Ovo je nova riječ, koja se upotre-
bljava danas od francuskijeh i italijanskijeh spisatelja. Oblo-
movština, piše Tomo Carletti (1. c.) „to je slavenski »pleen^
nova riječ od Oblomova, junaka u romanu Rusa Gonča-
rova. Nije to U dolce far niente Italijanaca; jer ne is-
ključuje neki umni rad; to je hvala Bogu, posljedak
možda oslabljenja osjetljivosti."') Za to ima još i sad
njekijeh ter njekijeh prebivalaca Dubrovnika, koji se ba-
ve i prohode dane mudrujući o prošlosti svojijeh pregja;
s toga ima razlog Dr. Lujo knez Vojnović, kad kaže:
„Narod, koji može nazvati Dubrovnik svojijem, i srkati
čisti zrak ovijeh litica, i razumjeti visoke nauke ovijeh
razvalina; ima dosta popudbine, da njom prevali svoje
sadanje dneve". Pogledajmo najprije plemstvo, koje se
iskorjenjuje u sadašnjijem potomcima. „Velike države, —
veli jedan Italijanac — imaju veliku moć gragjenja, a

') „£ lo spleen slavo, parola nuova da Oblomoff, eroe di on ro-
manzo dol Russo Gonteiarof. Non h il dolce far niente degli Italiani;
peroh^ non esclnde nn oerto tai qual lavoro della mente; ^ il ^Hva-
la Bogu", il prodotto forse dell'indebolimento della sensibilit^.** —
Niko Veliki Pnoić često bi dohodio na izvor r^eke Omble, pa bi
mi rekao: ,,OTaj je izvor simbol svijeh sadašnjijeh prednzeća dn-
brovačk^eh!'' R^eka Ombla ima yiSi izvor i od Rajne i od Dunava i
od mnogo ostalijeh rijeka; ali odmah na izvoru nahodi more, u kojem
§6 gubi. Tako i svi dubrovački pothvati nahode uput protivnu pučinu
udesa, u kojoj iščeznu.

Digitized by VjOOQ IC

290

dosljedno i razgragjivanja".*) Da se uvjerimo, dosta je
vidjeti sadašnju Bosnu i Hercegovinu, i to u nepunijeh
dvadeset godišta. Stranci dohode, te se prodevete od ču-
da radi spoljašnjeg napretka tijeh zemalja (forza edifica-
tiva); a Dubrovnik opet kaže „la forza distruttiva". Nije
prošlo još ni sto godina, a od njegovij^h prebi valaca go-
tovo niko i ne zna: ni što je bilo, ni kako je bilo, niti
haje da to obazna.')

Ovo plemstvo, u vrijeme pada, kao i poslije dokle
su izumrli svi pojedinci iz onog doba, zađobi poštovanje
od svukud pa i od same vlade. Ponavljamo za to riječi će-
sara Frana L, koje je izustio jednom prilikom: „Da imam
toliko država, koliko je plemića dubrovačkijeh, dao bi
svakome po jednu, da njom upravlja!" U književnosti
ističu se mnogi, i u velikoj naobraženosti i u žarkosti do-
morodne ljubavi. Trajnog spomena su dostojni Frano i Pi-
jerko Bunić,^) da i ne govorimo o njihovu ocu Luku,
Antun Sorkočević, dostojni književnik, koji umrije u
Parizu, Lukša Gučetić, braća Ivo i Karlo Natalići,
Luko Diego Sorkočević, Ivo Bizzarro, Niko Pucić
i otac mu Niko. Luko Pucić, matematičar, bio je sbic
Nika {vulgo Niko Veliki) i Meda, koji su dva posljednja
glasovita vlastelina. Lukša Gučetić, Vlaho Getaldić

^) „I granđi stoti hanno unMmmenga forza edifioativa, e distruttiva
anehe per eonse^enza".

') Tu dohodi naj^irije od materijalne malenosti prostora. Kit, slon,
mamut, ne moga ee čak ni stoviti, da su smečlU kakvog kukoa pa
ma bio i najrjegji i najdragocjeniji u prirodopisima. S druge strane to
sve veličanstvo dubrovačko izlazi od forme aristokratske, na kojoj su
bile osnovane i uregjene vlade evropske, pa baš i one, koje su imale
kralja. Poslije prevrato francuskog, vlade su na osnovu demokratsko-
me, otole ona tajna mržnja na sve što je bilo i što je još i sad ari-
itokratsko.

*) Frano Bunić imao je običaj na sv. Vlaha ne izlaziti vas dan
IZ kuće.

Digitized by VjOOQ IC

291

i NikSa Gradić, ljudi posve izučeni u klasicizmu, slu-
žili su Austriju u najvećijem stepenima činovništva.

Onaj senat, koji je kao posrednik držao ravnotežu
megju rasprama svijeh knezova, banova i kraljeva slovin-
skijeh, brojeći ujedno i Hrvatsku, bi uništen na 3. Junija
1808., moćnijem fiat silnoga osvajača i gospodara Evrope.

Čitajući književnu i političku povjest dubrovačku
uvigjamo, da je ovaj senat imao uprav dvije mudrosti; i
ako ćemo govoriti po mitologiji, bio je posvećen najprije
Minervi (mudrosti političkoj), koja nije drugo nego opća
uprava ljudskog vladanja, s toga baš i izagje Minerva
oružana iz glave Jupitrove; uz to je još bio zavjetovan i
Apolonu (naobraženosti književnoj), sa devetero sestara
Muza, biva: u svakoj svojoj ustanovi bio je usavršen u
svijem različitijem granama ljudske naobrazbe, ne samo
književno, nego i umjetno, pa i Dijani (uljugjenoj slobodi
političkoj), pošto je ona po samoj naravi nerazdjeljiva
od Apolona, jer oboje ishode od zajedničke majke Latone,
biva od zdrava razuma, koji je prva svjetlost duha.

Da je tako bilo plemstvo dubrovačko, mnogi i
mnogi svjedoče u staro doba, pa i sami neprijatelji Du-
brovnika.

Ovaj senat, koji se per modum facti nagje po putu
Sarake opet pod obranom ugarskom, da se otrese vlasti
mletačke; senat, koji se hvatao i nemila i nedraga još
od svoga postanka, kao n. p. s Neretvanima, s Carigra-
dom, s Normanima, — nagje se na svrhu u isto doba
megju dvije velike nezgode, biva: megju unutrašnjijem
strankama, pučkom i aristokratskom (Sorbonezima i Sa-
lamankezima), pa megju Busom i Francuzom. Enciklope-
dija, prevrat moralni, koji se stade javljati, pa oholast i
obijest dovedoše do nesporazuma megjusobnog, te tako
podlegoše sili francuskoj. Valentin del Lago piše o tom
ovo: „U očima je Mlečića ova njihova sestra imala

Digitized by VjOOQ IC

292

tri krivice: što nije mogla sebi oprostiti da je pripadala
Mlecima od 1205-1368.; što drži položaj izmegju mletač-
ke državine dalmatinske i Boke Kotorske, uzrok njezine
konačne propasti g. 1816. radi zaobljenja austrijskijeh
zemalja; što je pozvala Turčina da se postavi izmegju
nje i Mletaka. Četvrta pogreška je bila, da je Dubrovnik
bio relativno veoma malena republika, a to je u politici
najveći od svijeh grehova. S toga su njezini savezi s Isto-
kom, s Napuljom, s Ugarskom, sa Srbima, sa Sultanima
imali uvijek svrhu, da se izabere izmegju dva zla
manje!"*)

Kad Napoleon izgubi u Rusiji, i bi uhvaćen, sasta-
nak bečki odluči, pošto Austrija primi Dalmaciju, nekad
mletačku, da Dubrovnik ne može stati u srijedi kao mjesto
neodvisno, i tako bi osvojen vinograd Nabota.*) Milutino-
vić, gjenero hrvatski, uljeze sa svojijem Hrvatima, i da
zauzeće bude zakonito, odredi se, da svi gragjani imaju
posvjedočiti potpisima svoje privoljenje Austriji. Vlastela
ne htjedoše na to pristati s izgovorom, da čekaju odluke

') Per i Veneziani guesta loro sorella avea tre torti: da uon po
tersi perdonare di esser appartenuta a Venezia dal 1205 al 1358; di
occupare ona posizione intermedia fra i possessi veneti delia Đalmazia
e le Boeche di Cattaro, causa della finale sua rovina nel 1815 per
r arrotondamento degli stati austriaci; di avere chiamato il Tureo a
poni fra th e Venezia. II quarto errore era di essere stata compara-
tivamente Kagusa repnbblica molto piccola, che in politica h 11 pee-
cato maggiore di tutti. Quindi le alleanze sue coirOriente, con Na-
poli, coll* Ungheria, ooi Serbi, coi Sultani hanno ayuto sempre lo seopo
di Bcegliere il minor dei due mali!"

') U 8Y. Pismu (knj. 3., gl. 21) piše se, daje Akab, kralj izraelski,
molio njekoga Nabota, da mu proda svoj vinograd, koji je bio u ba-
štinama kraljevskijem, jer kad kralj s prozora gleda svoje zemlje, da
mu smeta vidjeti tugju zemlju u sredini. Nabot ne htjede na to pri-
stati. Tad kraljica Jezabela potvori Rabota kao protivnika kraljeva, i
on bi kamenovan od ist^eh svojijeh sugragjana. Tako posvoji kralj
vinograd Nabota.

Digitized by VjOOQ IC

a- 293 -s

bečkoga sastanka. Milutinović ih svijeh uapsi, metnuvši
na vrata svake vlasteoske kuće po jednu stražu svojijeh
Hrvata.

Mnogi književnici bijahu tad još živi, megju njima
kanonici Radelja i Zamanja, koga jedinoga posjeti ćesar
Frano I. Megju onijem, koji se sUoniše u sela, daleko
od grada, da u njima životare, valja spomenuti nadasve:
Džona Rastića, Betondiće, Stulića i Hidžu.*)

Austrija se pokaže veoma blaga novijem podanicima.
Nijesu bili dužni davati nijednu službu, nikakav porez,
osim carine. Zakoni republike trajaše za dugo, može se
reći do skora, tako da su se i obližnji Dalmatinci, a ne
samo stranci, u čudu i snebivanju pitali: „Je li moguće,
da su ova čeljad pod Austrijom?!"

Dokle su još bile vruće rane, Austrija ih nije htjela
viijegjati: dokle ne izumru svikolici, dokle u praunucima
svaki spomen ne iščezne!

- Za to je trebalo da književnost drijema; slučajno
bi kad ter kad izišli iz štamparije Martecchini-jeve po
koji neznatniji pjesnički proizvodi, kao n. p. pjesmice
maškarata, kolenada i ost., ili su se štampavali kakvi
starinski spisi. Pisalo se i latinski, i italijanski, i naški,
a to sve samo u osobitijem prigodama. Mnogi opet, jer
navikli još iz djetinjstva provoditi sve vrijeme svoga ži-
vota s knjigom u ruci, baviše se sve do svoje smrti raz-
nijem naukama; ali ipak u svemu tome, može se reći, da
nije bilo nikakve vrijednosti.

Austrija zametne novi sistem poučavanja, i to onaj
isti, koji je bila uvela i u Italiji. I to je bilo onda još

') Tad BQ se mnogi književnici preselili iz Dubrovnik«. Bosaver,
đomenikanao, pogje put Italije i umrije u Bolonji; Kosani se vrati u
Rim, a s njim i Lampredi. Doderlain se nagje u Palermu (gdje mu
se i sada kip nalazi), pa još i mnogi drugi. Austr^a pozove u Zadar
Urbana i Frana Appendini, jer Dubrovnik nije više bio glavni grad.

Digitized by VjOOQ IC

3- 294 -S

pir i božić. Nešto je još žlje i gore tambuikalo po anto-
logijama klasicizmu grčko-latinskome i italijanskome.
U Dubrovniku, pa i po Dalmaciji Austrija ukine svako
poučavanje u jeziku slovinskome^). Italiju nije mogla po-
nijemfiiti, pa bogme ni Dalmaciju, koja se za puna četiri
vijeka u pitomosti smatrala kao neki priložak italijansM.
Ni po školama, ni po uredima nije se mogao germanizam
u djelo privesti, jer je Italija vrljala već od god. 1820.;
a da ne vrlja držale su je, — koliko su mogle, — u
stezi i pokornosti: vojske, tamnice i osude, sve do velike
epohe, koja je nastala g. 1848.

Ne ću propustiti, a da ovdje ne spomenem jednog
svoga učidruga, Frana Grgurevića, poslije profesora
na istome gimnaziju. Ovaj je u malo časa bio kadar već
u šestome razredu sasvijem lako sastaviti po njekoliko
epigrama latinskijeh, od kojijeh su se njeki mogli mje-
riti s onijem, koje je po Dubrovniku izdavao Luko Diego
Sorkočević. Ostaje mi još malen rukopis tijeh epigrama
u formi satiričnoj, meni namijenjenijeh. Znam da prvi
počinje ovijem riječima: Ast equidem in nonnullis te sen
tentia fallii (ali te u nečemu vara mišljenje), a drugi
enkomiastični, isto meni namijenjen, počinje: nimirum
tuum ingeniutn .... (doista tvoj um . . . .) On, i kao
učenik i kao profesor nikad nije odustajao od književno-
sti grčke i latinske. Vazda bi ga mogao zateći kod kuće,
gdje čita Platona ili Lukijana u grčkom izvorniku, a Ko-
raca u latinskom. Tu nije bilo potrebe ni rječnika ni
komenata. Grgurević je uprav posljednji grećista dubro-
vački. Takogjer i Zglav, koji se poslije zapopi i umrije
mlad, bio je divno čudo pamćenja: dosta je bilo da jed-
nom pročita, pa da se poslije svega spominje od riječi

') Suho je u Dalmaciji još tinjala njeka književnost u časopisa
„Srpsko-đalmatinskom Magazinu", pisanu ćirilicom, koji sa nregjivali
Dr. Božidar Petranović, brat sadašnjeg episkopa, i Gjorgje Nikolijenć.

Digitized by VjOOQ IC

3- 295 -B

do riječi. 6 jaro Pulić, sin siromašna crevljara, odgojen
uz pripomoć kanonika Kipre, zapopi se i posta doktor
bogoslovlja i profesor. Obdaren častima crkovnijem umrije
u Rimu, a bi ukopan u Dubrovniku, gdje mu je podignut
spomenik nad grobom. Učio je u vrijeme Francuza i
prve godine austrijske vladavine u gimnaziju kao profe-
sor još i pop Ivan Kristić, koji docnije umrije kao
prost župnik u Ošljemu. Prije smrti, kad je već bio iz-
nemogao od starosti, u slamnici njegova kreveta, na kom
je ležao, nagje pomoćnik mu na parohiji Vodopić, koji
poslije postane episkopom dubrovačkijem, diplom doktora
u bogoslovlju. Kad ga Kristić ugleda, stade plakati, kako
pripovijeda sam Vodopić. Takogjer se u matematici ističe
kao znamenit pop Buškaveta, paroh u Vitaljini u Ko-
navlima, koji se dade poslije na cinizam. Antun Kazna-
fiić, Ivan Galjuf, Ivan Matulić, 0. Tomo Tvrtko, gimna-
zijalni upravitelj. Luko Diego Sorkočević, Pijerko Bunić,
Mato Vodopić, Antun Kazali, razveselili bi nas kadgod
svojijem pjesmicama: slovinskijem, italijanskijem i latin-
skijem, a Niko Andrović i grčkijem; ali to sve bijahu
prigodni sastavci, epigrami, elegije i epitalamiji — ili uz
kolende, ili uz maškarate, ili na imendan ćesarev, ili na-
pokon u kakvoj prigodi crkovnoj. To sve bijahu slabi
odjeci ptica pjevačica, kad se svraćaju kad ter kad na
prijašnje leglo, pa puste glas za koji čas, te opet zamuk-
nu, jer vide da je oboreno i da njima nema već tu
opstanka. Dubrovnik se može isporediti sa bogato ureše-
nom gospogjom, koja prevaljuje svoj put života vijekovi-
ma, pa je u jedan Čas snahodi kap po životu (prva epoha,
biva trešnja od g. 1667); iza toga još može živjeti, ali
u zloj koži, te još laži. Dočekuju je na putu razbojnici,
navaljuju na nju već oslabljenu i dižu joj odore; vezuje
i ona tako vezana čeka osudu. Osugjuju je na smrt.
Antun Sorkočević piše, da je tako i ova zemlja čekala

Digitized by VjOOQ IC

a* 296 -e

svoju osudu na bečkom sastanku; kad dohodi oglas mise
a mort — osugjena na smrt! .... Umire; ali mrtvo tru-
plo kaže još njeku ljepotu, koja začarava, kako svako
lijepo tijelo njekoliko ura poslije smrti (druga epoha).
Poslije se truplo raspada, i smrad se proteže naokolo.
To je treća epoha današnja, kad stranke političke davaju
životu Dubrovčana — kako bi rekli na italijansku —
Vnlttmo colpo di grazia,

I tako pogine, da se poslužimo riječima Tomma-
sea: „Grad ostrvS., grad dubrave; grad grčki, rimski i
slavenski; u isto doba prijatelj Polumjeseca i Krsta; ilir-
ska Atena; dalmatinski Mleci; grad diplomacije, matema-
tike i epigrama; grad stapanja sojeva; — jer su Dubrov-
čani na dvoru imali biti poštovani kao Slaveni, a Slave-
ni s dvora, koji silažahu da borave u Dubrovnik, imah
su biti smatrani kao Dubrovčani".') Pogine i golemo bo-

') „La dtti degli soogli, la oittš della seha; oittik greca, romana,
e slava; ad un tempo amioa della Mezza Luna, e deUa Croce; Tilli-
rioa Atene; la dalmata Venezia; la oitta della diplomazia, deUa mate-
matica, e dell*epigramma; la oitta della fusione delle razze; — per-
ch^ i Kagusei aU' estero dovean essev rlspettati come Slavi e gli Sla-
vi esteri, ohe vi discendevano ad abitaroi, dovean esser tenuti come
Bagasei**. — U razvalinama orkve sv. Stjepana n Dabrovnika mogao
80 pročitati ovaj natpis:

Jnnius Gradi Matthaei filius /

Ex Sepulcris Ante

Hane Aedem Positis Jam Pene Vetusta

Te Dirutis. In QQibu8 Etiam Stephani

Begis Bosniae Cujus Uxor Margarita

Hano Aedem Divo

Posuerat. Condita Fuisse Fama

Ferebat In Hoe Sepulcrum Sna

Impensa Faotum

Annuente S. P. Gregorio XIII

Transferenđa curavit

Anno MDCXXXX.

Digitized by VjOOQ IC

3- 297 -B

gastvo, i pomorstvo i trgovina. Teško je sad i pomiflliti
da je ovo onaj isti grad: u koga je vizantijski car Va-
silij ni. pitao 80 dobrijeh pomoraca, da dogju u Cari-
grad upravljati grčkijem brodarstvom; u koga je Karlo
EL., kralj francuski, tražio obrtnika i radnika za upravu
rukotvomica vune, svile i ost; u koga je Ljudevit, kmlj
ugarski, iskao vještaka i zanatliji, da osnuje po Ugar-
skoj tvornica matematičkog i fizičkog alata; u kog su
carevi srpski pitali diplomati i činovnik^ za upravu svo-
jijeh posala izvanjskijeh?! . . . Dogje i njemu svrha, i
umre; ali ne umre u jedan čas oborivši se, nego malo
po malo, ckileći kao žižak, dok se sasvijem ne ugasi!
Priložimo sad riječi Ide barunice Reinsberg, njemačke
spisateljice, kako se nahode u goričkijem novinama Eeo
del Litorale (9. oktobra, g. 1896.): „Isto je more, iste su
hridine oko Dubrovnika, kako su bile i onda; ali Dubrov-
nika više nema! Zidovi i tvrgje su ostale, ona kameiga
još se nijesu razorila, ali Dubrovnik se razorio. Kipovi
njegova sv. Vlaha još ostaju; ali sv. Vlaho nema već što
da brani. Ivan Cmojević u Crnoj Gori i Fridrik Barba-
rossa u Kyffhauseru mogu se još probuditi; ali Dubrov-
nik ne probugjuje se nigda za nigda! Dubrovnik pust,
kao nijedno drugo mjesto, leži sad u muku pokriven
grobnom pločom, kako njeki sveti ostanak, pokriven pro-
zirnom koprenom svoga svijetloga obzorjal"

Pošto se sudbina nije mogla zadovoljiti samijem
padom republike, valjalo je da ovaj grad bude još i
oplijenjen do gole duše; te tako i puk i plemstvo obuze
mrtvilo i nehajstvo, da se oporave, koliko je bilo moguće

Po tome 86 držalo, da je tsi kra^ Stjepan bio ukopan n DnbroTnika
kao gragjanin. Zonara piie, da je taj Stjepan umro n Prapratni, a da
je ta Margarita, žena mu, bila od porodice dubrovačke Della Crooe.
No ono fatna ferebat kaže izyje8no da se ima dvoumiti je li te tako.
Svakako je pripadao gragjanstvu dubrovačkomu.

Digitized by VjOOQ IC

a« 298 s

u ontjem prilikama, te tako sami svojevoljno brljahu u
konačnu propast. Istina našao bi se još po gdjekoji oštar
tak prijašnjeg duha, otresena i slobodna, ali to bijahu
rmri nantes in gurgUe vasto. Reklo bi se, da je baš veći
dio samog plemstva, koje preostade u ovoj prigodi, naj-
prye klonuo i obukao košulju Dejanire*). Njeki opet, koji
su mogli živukati, držali su se još u svome dostojanstvu,
a tako i vas narod rogjen pod republikom. Zato su baš
i pisali Nijemci u fPiefier ZeUung od g. 1832; „Ko do-
hodi u Dubrovnik, nahodi se u polju njeke davne ulju-
gjenosti, koja se u njem javlja odasvud!" Po tome mo-
žemo zakljuiiti, da je Dubrovnik za njeko vrijeme i iza
smrti ostao lijep i uJjugjen; krasan za svakoga tugjinca
koj^ %^ je onda pohodio, kao i svako krasno čeljade iza
smrti, prije nego se stane raspadati.«)

Dd Mleiine Mrriio đei aorti

Spir» im »ura, ohe paee f»Tellft:

Una fona, ohe indaoe a piotik!

piše pjesnik italijanski sadaSnjijeh vremena, Josip Mul-
tedo.

Ali buknu po Evropi kobna epoha g. 1848. Svi na-
rodi ustaju, te zadahnuti načelom narodnosti, teže za svo-

') DeJMiira je bila po basni žena Hre^e (HerkuU), te mu posije
jidnu kofinija začaranu, koja kad je obukao, pobijeeni, i u bjeinilu
pogine. VeUka i slama poTJeet prađjeđoTa pritiski^e i dkvi mnoge
porođioe plemićke po Evropi, baš kao ta košulja Dejanire, te radi
o^a^ja i bjesnila ginu i nestige ih.

*) Poznato je, da osoba silovitom smrti oborena i svaka ljepotica
mrtva, dosta ura poslije smrti kaže još njeku ljepotu kadgod i višu
od obične. To je bUo opaženo od Bjrona, te se tUem služio u svo-
j«€m pjesmama. Isti Byron piše, pošto je san brat smrti, da mi ljudi
eqe6amo najveće naslade gledigu6i osobu nama dragu: kad spava iH
kad je istom umrla. Sveto Pismo potvrgjiye tu fiziološku opasku ovi-
JM i^ečima: „A^juro vos filiae Jerusalem ne suseitetis, nec evigilare
iMiatis dUeotam donec ipsa velit" (Cantioum). - i to, da se uzmog-
ne naslagjivati njezinom ljepotom.

Digitized by VjOOQ IC

299

jijem jedinstvom. I Dubrovčane zanije ovaj opći pokret,
te pristaju uz ostale južne Slavene, na Sto su ih sokolili
domaći kao i ostali pjesnici. Medo Pucić, Ban, Kazali i
Kaznačić kolovogje su toga pokreta. Od dalmatinsldjeh
pjesnika Tommaseo prvi podiže svoj glas iz Italije, te do-
vikuje svojoj domovini:

N^ piti tr» *1 monie e il mur pomro Itmbo
Di tem, e poohe Ignvd« iiole iptrto,
patria mia, iirti; ....

.... £ to, porgenđo Ada

La deitra » lialift, ad Ellade la manea,

In saere le imirai danza ad aaplaiai,

Oh^ in ta, leoonda Italia, Iddio oompota,

Sarbioa itirpe, đelle nmane forma

£ dagli aifatti le divana tampra,

£ miia In armonia gl* impati a il aanno :

Lingna ti di^ di giovanili ardiri

Ustaje Kazali sa remek-pjesmom prepunom rodoljubnog
žara pod natpisom „Plačni razgovor Vile s Velebita s Vi-
lom iz Nevesinja". Oglasuju se i veliki književnici hr-
vatski, kao Mažuranić, Gaj i Preradović, i opijevaju vas
narod južnoslavenski. Kaznačić tad dava oduška svojoj
radosti ovijem stihovima:

Dabrovniie, blago mani I
Zaboiayijen lasTim n'joai;
Za sloTinskog irećn roda
Zagrebačka svim goepoda
MndrozDancim tebe liče!

Biograd tako isto odjekuje, te šalje pozdrav Dubrovniku
uz ostalo i ovijem riječima:

Svake pjeime ilovea kaia,
Svaki jasno slog izlaže
Đnli, kim jeM ta Dubrava.
Jezik, srodstvo sve nas veže:

Digitized by VjOOQ IC

3- 300 -S

FJmj, nek* ti ■* glM rail'jeie
Do (nrodnika dopre iim!

Još i prije g. 1848. spomenuo je bio Pijerko Bimić za-
sluge Dubrovčana, stečene ratujući po Srbiji. Iz te nje-
gove pjesme navešćemo samo ove stihove:

Ako stopit i ja smijem,
Duh aza me je pokojnijeh
On*jeh d|jed», kl za slava
Puka slavnog od Srbije
Ne itediie svoju glava.
Eak* 8* u listim star>m štge,
Frano striko cUeda moga,
Skopa s banom od Savoje
Rateć, srea slobodnoga
Pod Biogradom pogin*o je!

Onda Mažuranić s Preradovićem zajedno uzdiže u pjesmi
Ilirstvo, te veli:

Tebe divna žudi sloga

Ilirak^eh od naroda:

Srbin, Bugar, Hrvat bojni,

Bošnjak, E[ran)ac, i dostojni

Grad Dubrovnik ngesto slavno!

Isti Mažuranić u svome remek-djelu uzimlje prijedmet iz
srpske povjesti; pa i ako Hrvat, cijeni ipak da opijeva
muke i pregnuća svoga naroda; a da ga i ostali knji-
ževni narodi uzmognu razumjeti, stavlja se, da pjeva la-
tinski Marka Kraljevića pa i vas narod srpsko-hrvatski
pod simbolom njegovijem, pa na svršetku veli, kad Kra-
ljević Marko bude proslavljen, da će se Gundulić, umjet-
ni pjesnik, razveseliti u Eliziju, i tako Marko:

.... aetemam vivet saeoola vitam

Hic €h>ndala vester ....

lUjrides mnsae vates, vestergue sacerdos

Gnndolić hie residet (u Eliziju) circum sua tempera laurL

Napokon stavlja Zevsa da dohodi i prorokuje je-

Digitized by VjOOQ IC

301

dinstvo naroda, te da za to junaci hrvatski i srpski ni-
jesu uzalud prolijevali svoju krv!

Non cassiim vestra jfteet cerriee recisnm
Corpus, et immanes Teatri ceoidere labores
Bate, ao magne Pine: Miloši Lassariqtt6 sapremas
Fluxit corde cruor. Neo Zrinius oooidit heros
Gratis ....

Pošto Zevs izreče tu besjedu, Gundulić od tad u
Eliziju neprestano pjeva kao slovinski pjesnik ^per $X'
ceUentiam :

Interea Aoniiu oytharaB imitante sonoras
Gundulić ore oanit, ooepitgue inflare oioutas.

I Dubrovčani šalju svoje čestitke, svoje pozdrave u
toliko poslanica i u Zagreb i u Biograd u isto vrijeme.
„Zora Dalmatinska^' ustaje, da budi narod uspavan,
Kaznačić to isto čini u Dubrovniku sa svojijem listom
„L'Avvenire". Pokreće se još i „Dubrovnik" zabavnik
narodne štionice dubrovačke, koji je počeo izlaziti g. 1849.,
pa na pretrg sve do 1885. Uregjivao ga je najprije Me-
do Pucić, pa za njim: Jozo Bona, D.n Lovro Kukuljica i
D.n Stjepan Skurla, a u potonje doba i pisac ovijeh re-
daka. Luko Zore izdaje 1878. književni list „Slovinac",
u kojem diše jedinstvo naroda. Imaćemo prilike, da još
koju progovorimo o ovome listu.

Iza Mickijevića svukud se širi učenje slavistike:
po Cousin-u, po Ćiprijanu Robertu i po Leger-u. Ivan
Kollar, pjesnik slovački, koji umrije 1852., prorokuje,
da će jezik slovinski u neko vrijeme biti u modi i na
Seni, i na Elbi i na Tibru, da Južni Slaveni imaju sve
vcUne rimske i italijanske, samo im još priloži misticizam,
kc|p nije nipošto svojstvo italijansko, u čem se saglasuju
s Nijemcima.

Uči se i jezik staro-slavenski za leturgjije kao i
glagolaški. Mnogo su se tijem bavili književnici Češki; pa

Digitized by VjOOQ IC

S08

Ifiklottć, Kuki^jević, Jagić, i BerSić, profesur u Zadru; i
ako i dan danafii^ji daju mnoge sy]etlosti o tijem stari-
nama razne listine i epitafiji na grobnijem pločama, koje
vadi g. Vid Vuletić-Vukasović, te u isto doba jasno do-
kazuju, da se pisalo po našijem zemljama: prvo glago-
licom, pa ćirilicom, pa latinicom^).

Sada bi mi već upravo imali nasljedovati njekog
komedijaša, koji iziđe sam na pozornicu, pokloni se slu-
Šaocima, te reče: „Gospodo moja! sad slobodno možete
izlaziti, jer vam dajem na znanje, da su umrla sva lica
u ovoj tragediji; njeko s jednog uzroka, njeko s drugog!^
— Tako su isto i u Dubrovniku nestali svi oni književ-
nici, koji su prestavljali klasicizam i književnost dubro-
vačku, kao i sve porodice megju pukom, koje su prika-
zivale navade i domaću uljugjenost dubrovačku! Ako su

') Da je glftgolica itarfJA od ćirilice, najbo^e 8yjedo5e a daiuš^je
dob« stari nitpiii i listine. I aprav se očito vidi, da ćirilicu sastav-
]Jiyii slova grćka, samo u dragoj formi. Vizantizam, a možda i sami
sv. ćiril i Metodij, jer bijaha na grčku odgojeni, uvedoše je kao
lakia od glagoUoe. Gosp. Vid Vuletlč-Vukasovič kaže, da je vidio
njeke ulomke patarenakog evangjelja napisane ćirilicom; ali da se
odmah može posnati, da pisac u to doba još nije bio sasvijem vj<dt
ćirllskljem slovima, to da umeće na njekijem ngestima i slova glago-
Uoe. Beklo bi se, da je u Dubrovniku ćirilica u opće bila dobro po-
znata, jer je republika imala neprekidni uljeeij srpski, — mnogo veće
nego hrvalskl, a ćirilica je bila opća kod Srba istočne crkve, kanoti
us^od ulgeo^ja grčke visantgske duhovne vlasti. Tu skoro sam gledao
jedna labačenu ploču u igekoj kući s natpisom u latinici. Miustor,
koji je ta slova uklesao, vidi se, da n^e poznavao dobro latinicu ; jer
umeće i on u riječ latinsku ili italijansku po koje slovo ćirilske.
Istina je, da su i igeke starinske knjige hrvatske napisane ćirilicom,
a to se tamači na ovi^ način: da su zapadni Slaveni, a nadasve
Hrvati, naili da je lakSe pisati ćiriUcom nego glagolicom, prvom iz-
vornom azbukom slavenskom.

Po tome se vidi, da su prvi mi^stori, koji su klesali ove javni
napise, imali biti Hercegovci nastanjeni u DubrovniJcu, koji su po-
snavali samo ćirilicu prije nego su doili u Dubrovnik.

Digitized by VjOOQ IC

303

preostala četverica ili peterica iz onog doba, kojijem &e
još vrti po pameti što je negda bilo, oni valja da živu
sami za sebe, skromno — - odvojeni od ostalog svijeta.^)
„Kad navali kao poplavica tugjinština u koje mjesto^ —
veli Gothe u svojijem tJberlegungen — „sadašnjost je,
pa bila kakva mu drago, jedino božanstvo, koje ima
utjecaja, a za prošlost svak haje koliko i za lanjski sni-
jeg!" Onu dakle četvoricu, ili petoricu, koji preostaju,
savjetujemo da često puta, — dokle ih Bog poljubi i
digne s ovoga svijeta, ponavljaju vapeći Bogu do nebesa,
kako jaculatorium cum indulgmtia^ Davidove izreke
psalma 68: „Evo gospode! ja živim kao tugjinac megju
bratstvom svojijem; ja sam postao tugjinom megju sa-
dašnjijem sinovima ove zemlje, domovine svoje": Eodra-
neu8 Jactus sum fratribus meis, et peregrinus filiis matria
meae I

Dakle i ako nemamo već što govoriti o književnosti
i pitomosti dubrovačkoj, kako smo malo prije spomenuli;
ipak ćemo poteptišiti^) još, koji su bili elementi ili sa-
stavine, te stvoriše ova vremena; samo da vidimo, može-
mo li po tome đajbudi naslutiti, ako i ne prorokovati
kakvu novu književnost u budućnosti. U toliko zagazimo
sad u ova vremena. Ovdje bi se htjela enfasi^ mašta
pjesnička, a ne prosto crtanje, kako je ovo naše, jer
gadarije, prkose i komedije sadašnje dosta nam je (dosta

*) Anonim pjeva:

Grad Dubrovnik u Vjekove stare,
Bi oazom sred divlje pustare;
A kada mu novo doba svane:
Tad on isti pustarom postane!
') Ovo nije izreka crkovna, kako bi ko oijenio; nego znaSi da s
njekijem osobama, koje se nalaze u nepovo^nijem priUkama, va^ja i
zažeti oči, i pustiti ih da govore, da im malo oblakša na duSi.

*> B^eč dubrovačka po latinskom temptare, i znači: ogledati
ili pipati.

Digitized by VjOOQ IC

304

i preko brklLl) svaki Sas gledati i slufiati, a kamo li ih
još i opisivati! Ko se uprti u taj posao, treba da uzima
kakvu spo^a&gu nasladu; jer prijedmet u sebi i sadržaj
opisa ne dava pred Bogom nikakve naslade; jedina je
naslada u ovom slučaju opisivati poetski ono, što bi se
imalo iskazati u prozi. Za to ćemo otvoriti Giusti-ja; pa
i ako sadašnje stranke i sve periodične novine bez izu-
zetka^ koje rade u korist pojedinijeh stranaka, ne moga
dati gradiva za kakav ep, nego samo za satiru, i to samo
za kcdmi s puta, ama ne zaista klasičnu; mi ćemo se
ipak usuditi da primijenimo na naše prilike njeke Gia-
ati-jeve riječi iz i^jegova OingilUno:

Col £iTer della Moba, o dei Demonlo,
Ck% il orin M*aoeiiiffft, e li^ mi soaraTenta,
Entro, e lui oseoio in mezzo ti Pandemonio;

Pataria mia, o fiaooola! che spenta
Tanto Ime di te lasci, e oonforti
Ghi nel paeiaAo aogna, e si tormenti^

ViTO lepoloro a un popelo di morti!
InTane, iiiTano dalle bante mora
Spiri mHik negli animi geoniorti!

Ovo je treća epoha za Dubrovnik, — *kako smo rekli, —
epoha kad počinje smrad. Mrtva Iješina bila je još lijepa
za njeko doba; sad nastaje smrad, nastaje raspadanje.
Za to ti, Muzo poetska:

Soorda V ambroela

Del tno ParaMo,

Galsa gli zoeooli,

Turati il naeo

Mom I e tenendoti

Qh la eottana,

Soenđi al motrigllo*)

Dell* empia tana!

Znamo da naše vražde i prem gadni i podli prkosi stra-
naka ne mogu biti poetski opisani:

') motriglio = gnoj.

Digitized by VjOOQ IC

306

Oim^, che Tiere
Maligno e tetro
La easta vergine
Sespinge indietro!
Nata alle vivide
Fonti, alFameno
Rezzo dei laori,
Al oiel sereno;
Di quella bozzima')
Che Ik sMnlogna,
Sente Fingeima
Sohifo e vergogna.

Pošto Dubrovnik već ne živi svojijem životom, tre-
balo je, da se i pored svijeh svojijeh urogjenijeh vrlina
i sposobnosti prilagodi i duhu i običaju i sudbini cjelo-
kupnog naroda, koji se prenu i osjeti da je živ tek od
g. 1848. Lijepi su izgledi bili iz početka, da će biti
znatna uspjeha od ovog pokreta narodnoga, ali na žalost
narod se do skora razdvoji u dvije stranke, utopije se
provrgnu u realnost, teorije narodnosti po uvjerenju i po
iskustvu izgube svu svoju istinu i znamenitost. Stranka
ustanu krvnom mržnjom i zavisti jedna protiva drugoj.
Otole zadjevice, otole nasrtaji, prkosi, i pretrg svake opće
zajednice. Jedna stranka grabi drugoj sve vrline i sebi
ih pripisuje; svaka bi htjela dokazati, da je u njoj samoj
oličen cio narod. Ne služi dakle vapiti Muze Pamasa, da
one sve to opišu, jer bježe od straha i užasa. Ovdje
samo treba otvoriti Danta, i iz toga uzora vaditi slika i
opisa, da začnemo po koji pojam prikladan današnjijem
prilikama našega naroda. To baš nahodimo u XXV. pje-
vanju „Pakla":

. . . due figure miste

In una faecia . . .

Jedan narod u sebi, a dva obličja, i tako razdvojen, da
je sva prilika, da će se obojica vremenom upropastiti,

*) bozzima = mjesto, gdje se baca neoist.

Digitized by VjOOQ IC

306

ako ovako i dalje potraje; jer niti može štogod Hnrat
bez Srba, ni Srb bez Hrvata, kako su uzalud prikričali
često puta i Preradović i Sundečić, dva narodna pjesni-
ka: jedan sa zapada a drugi s istoka. Njihov se glas
na žalost izgubio, kao vox clamantU in deserto:

. . . dtte figure miite

In ona faocia, ove eran due perdati.

Sve je sad drukčije, nego kad je narod ustao bio iz po-
četka jednodušno, i kad su iz Dubrovnika i put Zagreba
i put Biograda letjele čestitke i pozdravi:

Ogni primajo aepetto ivi era oaseo.

Sad su dva; i svaki s&m po sebi bez drugoga toliko
može učiniti, koliko i oni koji se nije ni rodio:

Dtte, e neMon, rimmagiiie pervena
Ora appare di lor . . .

„Kako će u čovječanstvu biti uvijek narodi; tako će u
narodu biti uvijek plemena, i onda se javlja isti zakon
prirode, unitas et varietas (jasni je primjer historija stare
Grčke), u prirodi pak sila centripetalna i centrifugalna.
Za to misao narodna, ako i jest negacija separatizma,
nije ipak afirmacija apsolutne centralizacije." Ovako piše
njeki mladi spisatelj iz Zadra, nazvan „Dd Bogdanov".

Pošto je Dubrovnik bio utočište ne samo svakoga
plemena južnoslavenskoga, već i svakog tugjinskog naroda
naokolo, tako da postade u malenu ono, što su sad u
većemu prostoru Sjedinjene Države u sjevernoj Americi,
nije čuda, što su u novije doba sve žešće borbe i prije-
gonice političke oko toga: pripada li on srpstvu ili
hrvatstvu. Na taj način on postaje pravi Buridanov ma-
garac'). „Dubrovnik čini, — piše Ild Bogdanov — da

^) Ivan Bttriđan, profesor filosofije u Parizn XIV. vijeka postavi
zadaću: jedno magare gladno nahodi se megjn dva snopa s^ena, jedan
mu je na desno, a dragi na Ujevn stranu -- isto daleko, uz to oba

Digitized by VjOOQ IC

3* 307 -B

priča gospodaru, koji je bacio psima golu kost, da vidi,
kako će se poklati, nije više priča, nego povjest!" Tako-
gjer jedan anonim, kad opisuje otkriće kipa Gundulićeva
u Dubrovniku, isporegjuje to čoporu pasa, koji dogjoše
pred kip i zarežaše; ali prisustvo vlade ne dade, da na-
panu jedan na drugoga:

To je slika otkrića
Spomenika Gundalića!

Dubrovnik, kako kaže i Ild Bogdanov, nije mogao biti ni
hrvatski ni čisto srpski. Za naše se oce ne može reći
po ničemu da su bili Hrvati. Zemlje naokolo, koje su
držali u tijeku vijekova, pripadale su banovima i kralje-
vima plemena srpskoga. Ali kako ćemo sad vidjeti, i za-
koni moralni slijede iste pojave kao i zakoni fizični u
hemiji: dva elementa ili plina kad se stope, učine njeki
treći plin, koji kadgod ukaže novijeh svojstava, koja prije
zamiješanja nijesu pripadala ni jednomu ni drugomu.
Tako i ona plemena srpska u većemu dijelu, a štogod i
porodice koje su došle iz hrvatske Dalmacije, pa iz Ita-

enopa još i iste veličine: na koji će se snop magare prignati?! Ak:o
se prigne ili na jedan ili na drugi, svakako kaže tijem da ima slo-
bodnu volju; dakle i životinje jesu slobodne. Ta zadaća, i ako je so-
fizam, dade ipak uzrok, da se o njoj učini mnogo rasprava po škola-
ma u ono doba.

čudnovato je, da u opće mnogo nauka ima njeke članove, koji se
zovu „magareći". — „Proso je magareći most", govori se u matematici
kad učenik dobro nauči, kako se jedan broj podiže na treći uzmnog
po formuli (a -f 6)» = a^ -f 2 a« 6 -f 2 afc« -f b^ U bo-
goslovlju ima Baalamov magarac. Nema legende, koju neće izvesti
bogoslove! i propo^ednici hoc osino freti, Takogjer Virgil piše svo-
mu prijatelju Pedianu, da će jedan stih u Enejidi biti klanac, gdje će
nasmuti mnogo filološkijeh magaraca:

Dic quibus in terris . . .

Tres pateat coeli spatium non amplius ulnas.
Neki tumač Dantov govori, da je magareći most i tumačenje onog stilia:
Pape Satanl pape Satan! aleppe.

Digitized by VjOOQ IC

a* 308 -S

lije, Arbanije, Grčke, i osi, stopiše se ujedno, te učiniše
„Dubrovčane^, koji su se zvali 8tato Raguseo; ali, ne
vele tačno, jer su bile ideje isprva pomućene, nazione
Sagusea. To se sve ima razumjeti samo za grad; a sva
okdna sela bez razlike ostala su čista i prosta od svake
tugje primjese i utjecaja, te su i do dana današnjega oču-
vala svoj urogjeni, prvobitni srpski harakter, Sto se očito
vidi i poznaje po običajima, po govoru, po narodnijem
pjesmama, nošnji i ost I sami pristaše hrvatski, kad
pišu hrvatstvu Dubrovnika, ne mogu naći jasnijeh do-
kaza, te prosto kažu: „Dubrovnik je hrvatski!'' A za što?!
— Za to, jer stat pro ratione voluntas! Ud Bogdanov za
to navagja i sam list „Crvenu Hrvatsku" od 10. Maja
g. 1894., koja ovako piše: „Dubrovčani smo, jer smo ro-
gjeni u negda zvanoj dubrovačkoj državi i tim se pono-
simo; Dalmatinci smo, jer je Dubrovnik u Dahnaciji;

Austrijanci smo u toliko jer smo podanici " Dovle

je sve logički osnovano; sve je logično i jasno; svaka je
tvrdnja popraćena s jednijem jer. Pa slijedi : „ali smo
sinovi hrvatskoga naroda i hrvatskijem jezikom govorimo!"
Pitam ja: gdje je ovdje jer?! — Kad ga nema, odgova-
ramo, znak je, da ga je bilo trudno naći, u povjesti i u
etnografiji. Da su ga mogli naći, ustali bi tad istijem
pravom i Arbanasi, i Italijanci, i Grci, jer jer i njih nje-
kolicinja bila napučila Dubrovnik").

Nego ako igda bude sloge izmegju Srba i Hrvata,
polje toga sastanka i pomirenja imao bi biti Dubrovnik,

') Istina je, da je neki KnSar izdao brošuru („Dubrovčani jesu ii
Hr?ati?"), u kojoj dokazuje da bu Dubrovčani esemHaliter Hrvati; ali
to apada aamo onome vrliovnome političkome načelu njemačkom, po
komu, kako amo dosta puta čitaU po listovima njemačkijem „nieht
nnr Dalmatien, Bosnien und Hercegovina, sondom aucli Montenegro
und so weiter sind kroatische Lander". Kad je bila proslava Boškovi-
čeva u Dubrovniku, bečki su listovi priči^uči o tom nazivali B<^o-
vića Hrvatom: .Er war ei& kroatischer Astron(»n!**

Digitized by VjOOQ IC

309

koji sebe od davnijeh davnina prozove po svojijem spi-
sateljima „narodom slovinskijem^, kao i sva srodna ple-
mena naokolo. Taj naziv „Slovinstvo" kao god i „Ilirstvo"
bio je podan, a podava se još i sad cjelokupnom narodu
od mnogijeh spisatelja hrvatskijeh i srpskijeh.

Da uzmožemo govoriti kako treba o ovome razdvo-
ju megju južnijem Slavenima, treba nam prije svega, —
kako smo već obećali, — izvesti njeka filosofska načela
i političke napomene:

Pita se najprije: može li kakva vlada stvoriti, ili
udahnuti megju svoje podanike njeku stranku?! — Odmah
bez sumnje odgovaramo, da ne može! Svaka se vlada
služi za svoje namjere kakvom strankom, koju nagje u
narodu; ali vlada je ne stvara, niti je nameće, nego je
samo može potajno piriti i gojiti u svoje svrhe!

Pita se: kad vlade imaju svoje sile, kojijem krote
i upravljaju narodima, imaju li opet narodi njeke svoje
sile, kojijem upravljaju i krote vlade?! — Odgovaramo:
imaju! ali te sile treba da se zovu negativne, jer se
samo protive vladi, pa bila baš ta vlada u apsolutizmu
komu hoćeš! Sile vladine se zovu pozitivne^ jer uprav dje-
luju (kako što je u ovome vijeku n. p. militarizam). Sile
su podanika: 1. vjera; 2. narodnost; 3. stupanj naobra-
ženosti, u kojoj se nalaze; i 4. donekle položaj zemlje i
podneblja, u kojem prebivaju.')

') Eftd je Chftteaabriand upitao oara ruskoga Aleksandra L zaHo
ne promijeni etari kalendar, kojijem se služi itto5ua crkva, jer je
u njemu nepriličnost protima općoj naobrazbi i učevnosti evropskoj,
ovaj odgovori smijući se: „Ti oženiš, posto sam prozvan ruski auto-
krat, da mogu sve; u tome znaj da ti mogu, koliko i nijpoti&tenQi
mužik u Ruskoj: sila narodiia mi to ne dopnita, a to je — vjera!"

Digitized by VjOOQ IC

^^ 310 -e

Kako što učiniše sve materijalne nauke silan na-
predak u ovome vijeku, tako ni politika nije ostala na
se. Ona je god. 1848. postala u opće sasvijem drukčija
nego što je negda bila. Prije se spalo s uha na uho, pa
bi u jedan Čas buknuo prevrat. U svakoj državi ima raz-
ličitijeh mnijenja: policija nije mogla niti može na sve
motriti i sve uhoditi. Politika je kao nauka Ijekarstva.
Neka se spriječi svaki uzrok nemoći i uklone nezdravi
sokovi, pa ima nade, da će tijelo unutrašnje ostati zdravo.

Sve stranke političke imaju sad svoje javne klubo-
ve, javne svoje sastanke, javne sjednice, svoje stjegove,
svoje svetkovine. Zna se o svakome, ko što misli. U jed-
noj vladi stranke se mogu usporediti tostima pjanoforta:
vlade igraju i udaraju, pri čem joj služe sve stranke, pa
Čak i sami socijalisti, ako ne u čem drugome, dajbudi u
tome, što propovijedaju, da treba zanemariti i povrći
ideje domovine i narodnosti, potpomažući tijem, da se
bolje učvrsti ideja centralizacije. Parlamenti, sabori, no-
vine, — kako piše Sismondi, — nijesu drugo do para-
rivoluzioni pojedinijeh vlada. Njeki Francuz piše o tome:
Glasovanje puka je srestvo, kojijem se služi politika, da
vidi na Čemu je, i u isto doba na čemu su politička
mnijenja protivna njoj.') Listovi, novine jesu munjovodi
za državu, koje vlade stavljaju da udru: Petra, Pavla,
mene, tebe, samo da ne udre njih! Kao što svakoga uvrš-
ćuju u finke, kad se rodi i umre, tako je svak živ umet-
nut in tanti dicasteri politici. Zadruga je ljudska kao
kakva tekućina, gdje je mješanija plina, vode, taloga i
svakojakijeh kiselina, a vlade su sudovi, koji sve to
uzdrže. Naravna je stvar, da za to svi sudovi treba da

') „Le inffrage du peuple est un moyen, que la politiqi]e emploie
poor fle oalonler elle meme, en ineme tempa les forces contraires dee
penplei. Les journalistes sont de cai&mites pour V Etat"

Digitized by VjOOQ IC

311

budu od tvrda gradiva, da ne puknu. Ta tvrdoća postoji
u oružju; s toga je boginja Minerva (mudrost polititka)
izišla oružana iz glave Zevsove:

Minerva formA uiiiisqae đeoora.

4.
Uljugjenost ljudska sastoji u analizi Dijete shvata
sve zajedno; podraslić sve razlikuje na po se, fito je u
jednom prijedmetu. Prvi razum počinje sa sintezom (shva-
twjem zajedno), pa naobraženost analizuje. Vrhunac je
naobrazbe sve to opet združiti ali — umjetno! Za to
prost narod u povoju naobraženosti uzimlje: vladu, vjeru,
domovinu, narodnost i položaj — sve u jedan pojam.
S toga je baš prvo poganstvo držalo boga jednoga mjesta
za različna od onoga drugoga mjesta. Prvo Evangjelje,
pak uljugjenost, koja polako stupa i napreduje, mnogo
su koristili za napredak razuma ljudskoga, jer potiiu lju-
de, i goje ih da analizuju. A sad govorimo o našemu
prijedmetu.

• Na jednu ruku svaka stranka ima smisla, jer narodi
u povoju naobraženosti shvataju u jednoj riječi zajedno
sve pojmove, koji se u njoj nalaze, i drže, da su neraz-
djeljivi jedan od drugoga. Za to ćemo svakoj stranci
ponoviti onu izreku Araga, koji reče devetnaest vijekova
docnije isto što i stari Plutarah: Forse i co«i, perehi nan
i vero! (možebit da je tako, jer nije istina). „Svaka velika
ideja, koju shvati koji narod, u opće svaka zajednica,
koja postoji u ljudstvu — piše Gothe — dapače i svako
lice, ima obličje jedne geometrične prizme stavljene pred
sunce zdrava razuma. Kad pogledaš na jednu stranicu
toga poligona prikazuje ti se da je istinita; stavi drugu
stranicu na oko, kaže ti se da je smiješna, — latus rt-
dkulum; stavi treću, čini ti se sasvijem moralna; i tako
redom, dok na svrhu ne dogješ do jedne, koja te uvjeri,

Digitized by VjOOQ IC

312

da bi bolje bilo, da nije nikad ni postojala.^ Isti Gothe
prilaže i ovo: „Posljedice realne, što iziđu napokon od
nan\jera i mnijenja političkijeh, budu take, da nikad ne
odgovaraju prvijem programima i težnjama onijeh, koji
su ih najprije začeli i počeli gojiti. Iziđe vazda njeki
deu8 €X machina. Ne bi se bilo nikome ni u snu snjelo,
da će n. p. dogagjaji prevrata francuskog i direktorije
od g. 1792. poroditi bečki sastanak od g. 1815.! Čovjek
ograničen ne zna, koje nevidljive i neosjetljive žice vežu
njegov čin sa svijem silama moralnijem svega ljudstva,
isto kao što i kakva lizična pojava bude vazda uzrokova-
na od skupa svijeh sila i svojstava vasione prirode."

Stranke se dakle najprije zametnu u svakoj zadruzi
ljudskoj, prouzrokovane od sila narodnijeh, koje su, kako
smo rekli, ove: 1. vjera; 2. narodnost; 3. stepen naobra-
ženosti, na kom se nahodi i 4. položaj materijalni. Sve
ove sile skupa imaju utjecaja na ćud i običaje jednoga
puka, isto kao Što i sve sile fizične ukupno djeluju na
svaki pojav i pokret fizični.

Vidi se dakle, da stranke ne mogu biti donesene
s dvora, one se nahode u suštini samoga naroda. Još je
od potrebe primjetiti, da je svaka stranka prigrljena od
pojedinijeh s neizbrojnijem nuance$; jer svako čeljade
samo p6 sebi gleda un lato della qu€stione^ ili jednu ci-
glu stranicu toga oblika, što se zove prizma.

Strasti pak i zanos, fanatizam, osveta, lična mržnja,
zadjevice i prkosi nijesu drugo, do mikroskopi, koji po-
većavaju svaku stranicu toga prizmatskoga objekta, koju
ko zauzme, da na nju gleda. Svakome se dakle može
reći, kad uzveličava svoju stranku: Farse i cosi^ perchi
non i vero!

Obe dvije stranke, i srpska i hrvatska, nastoje se
megju sobom inaditi spisima, riječima i djelima; ali samo
megju svojijem elementima slavenskijem. Od ove jedne

Digitized by VjOOQ IC

S- 313 -B

sile, koja se zove „narodnost", isteUe su droge dvije,
od kojijeh je svaka podaprta i smiješana s drugijem si-
lama, a to su: razlikost vjere, naobraženosti i vlad&, ko-
jijem bi za uhar mogle služiti. Iz ove dvije sile sada
ističe kao u geometriji i^eka treća, koja bi se mogla na-
zvati kod nas u Dalmaciji „dijagonala sil&", jer upućuje
narod na njeku treću stranku, koja se zove „autono-
maška^^

Dalmacija, pa i Dubrovnik, od postanka svog b^ahu
uzgojeni kulturom italijanskom, koja poniknu direcU od
klasicizmi grčko-latinskoga. Ova stranka teži kao dijago-
nala da bodi svojijem putem, kad ne upravlja ni srpska
ni hrvatska. Ona nastade sama po sebi po moralnoj na-
ravi stvari, a nije ni poduprta ni obranjena direete od
nijedne vlade, ni svoje ni strane. Pjesnik Prati reče jedan
put u Đjekom italijanskom saboru: „Mi imamo i dužni
smo da učimo slovinski jezik dajbudi iz zahvalnosti, jer
oni još i danas poznaju i uče naš".') Autonomija dakle
brani staru kulturu ove zemlje, da se ne bi prišu-
mao germanizam i njemačka kultura, koja je jača i u
sadržaju i u svakoj sili spoljašnjoj od slovinske.

Kako se vidi od prve, ova stranka ima pravo u
teoriji; ali koja fajda, kad u praksi upornost ove stranke
prelazi sve granice umjerenosti. Neće da zna za ništa
što je srpsko ili hrvatsko, ni u književnosti ni u kulturi.
Može se isporediti propaloj oholasti starijeh Idalga španj-
skijeh ili legitimista evropskijeh u doba prevrata francus-
kog i Napoleona. Da i ne govorimo o fanatizmu poje-
đinijeh'^), to sve skupa najbolje dokazuje smiješnost ove

') „Noi đobbiamo e slamo obbligati a ttadiar la lingna slava alnie-
no per rieonosoenza, peroh^ essi anoor oggidi oonosoono, e stadiano
la nostra."

') Dokle može doprijeti politički fanatizam, imamo za ni^bo^ do-
kaz slttč^j, koji se desio tt Zadru, kako m čitalo po novinama. Und*

Digitized by VjOOQ IC

314

stranke, da se na nju baš zgodno može primijeniti ona
italijanska poslovica: ,,DaI sublime al ridicolo non vi ha
che un passo" (od uzvišena do smiješna nema nego krok).
Ova je straiika malena brojem, kad se usporedi s drugi-
jem dvjema, i za to vidimo, da u gragjanskom životu,
kao na izborima, na saborima i ost., pristaje čas uz jed-
ne čas uz druge. U jednom mjestu bude sa Srbima, a
u drugome sa Hrvatima, kako zahtijevaju lične strasti ko-
lovogja ili tajne namjere vlade. Cilj je njezin dakle ple-
menit i koristan Južnom Slavenstvu u opće, jer i ako je
germanizam zbilja znatno napredan u naobraženosti, od
njega je ipak strah golem, pošto je ćud njemačkoga na-
roda exclu8ive egoistička, više nego svijeh naroda evrop-
skijeh.

Nijemac duboko osjeća umjetnu i prirodnu ljepotu;
ali je sam po sebi nije sposoban ni začeti ni izraziti.
Sve je klasike Nijemac prorešetao, on je pravi anatom u
svijem umjetnostima i naukama. Dosta je samo kad spa-
menemo, da je o značenju grčke riječi »iiv« jedan na-
pisao četiri goleme knjige, a drugi opet dvije ili tri za
rječicu »$<«. Sve znamenitije knjige, što zna da su izašle,
Nijemac prevagja: ja ne znam, ima li koja, koju nije
preveo.

Zna se kako se početkom ovoga vijeka izrazila ču-
vena francuska spisateljica Stael o Nijemcima. Njihov
filosof Schelling piše: „Nijemci su u filosofiji i u svo-
me jeziku utrli sve razumljive forme, i došli su da mjere
stepen, dokle je pamet njihova doprla, po izrazima. Ako
je izraz spisatelja posve daleko od zdrava razuma pri-

rto tamo i^jeki pop ratonomai, te iza svršene oporuke, zazove ti^'no
jednog klesara, i dade mu pet fiorina, da iza njegova pogreba pogje
n* groblje, pa da pogleda kako je na nadgrobnoj ploči urezan svrše-
tak njegova prezimena: da li n »d ili n ich. Ako bnde u td da zbriše
eni^ roi6i6 na c, pa da pristavi još i obično h.

Digitized by VjOOQ IC

316

rodnoga, tad je filosofija izvrsna. Otkad su Eantovu filo-
sofiju proglasili svijetu, oni su se već odrekli da budu
razumljivi ostalijem narodima i već im je prešlo u krv
da drže, da su oni sami narod izabran, koji može i zna
slobodno hoditi po zavojima ljudske mudrosti i da te
svoje filosofske dogmate nameću narodima, isto kako što
se Izraelci sami cijene da su izabran narod božiji, za to
da mogu utrkavati narode, ako ne materijalnom silom, a
ono spletkama političkijem jali novcem." Sadašnji pisac
italijanski Guglielmo Ferrero veli: „Germanski soj,
ozbiljan, žilav, koji malo haje za nasladu, ali zabavljen
dužnošću, možda će sve osvojiti: i niknuće ostrvići latin-
ski. Sreća što je naklonjen alkoholu. Latinin ima sensu-
alnost, koja njime vlada i koja ga ništi, a Slaven ima
alkohol i sensualnost." *) Već od vremena Julija Ćesara,
njemačke su ženske govorile da su Nijemci nepobjedljivi:
non est Oermanos superare (CommeHt Caes.^ lib. 1.)

Prožeti su idejom općenitog držanstva, svegj su
spravni da se združe pod« upravom kakva velika uma.
„Jedna ideja — piše jedan Italijanac — nikla u Ger-
maniji odmah hoće da se' raširi i obistini, bila to poli-
tička ideja, bila književna, bila kojamudrago druga, i širi
se i nameće podanicima i druge narodnosti s pomoću
obragjivanja tisuća ljudi posve neznatnijeh, koji po sebi
ne bi umjeli ništa iznaći, na koje ništa ne djeluje do nji-
hova dužnost, njihovo muss^ ali oni umiju djelom širiti
stvaralački um nekolicinje: to je TVelt'Oeist Nijemac je
kolektivan, lako sazda političko društvo i njemu se po-
korava." To je baš protivno od Slavena, koji je za sva-
što, ali nikad nije umio da se združi u političku zadrugu

'} „Lft razza germanloa, seri«, tenaee, pooo ooonpate đel piaeer««
m% occupata đel dovere, forse invaderik taito: e flpanteranno iioloiti
laiini. Portuna che h inclinata alFaloool. II Latino ha la MuaaliU
che lo domina e lo annichiliBoe, e lo ilavo ha V aloool e la leofoalitiL*'

Digitized by VjOOQ IC

316

bez stranaka i zadjevica megjusobnijeh.^) Stoji još napi-
sano u komentarima Ćesarovijem (lib. 4.) da „ustupa
samo Svebima (odatle Švabi), kojijem ne mogu biti ravni
ni besmrtni bogovi, a da inače nema na zemlji nikoga,
koga Rimljani ne bi mogli nadvladati.^ ^)

Fichte je govorio: „Ima jedan narod, o kojemu visi
sav ljudski napredak, Urvolk^ — a taj je njemački"
Jedan učenik Schelling-a veli, da Nijemci u sebi nose
vrhunac ljudske naobraženosti. Po Hegelu se JVelt-Ornt
ne sjeti da je slobodan i podlegne jarmu vjerskoga i po-
litičkoga despotisma. Pa u Grčkoj i u Rimu počne se
taj JVeU'Oeist^ to „universalno ja" razvijati u formi ograr
ničenoj; Grci su i Rimljani doduše slobodni, ali joŠ s
iqima zapovijeda nešto vrhunaravno (božanstvo) i cijene
da je to vrhunaravno izvan njih. Dokle se u Njemačkoj
to „universalno ja" sasvijem ne osvijesti i uvidi, da je
ta vrhunaravnost u njemu samomu, i da nije drugo već
razvitak naravnosti. Drugi narodi, pošto je „ja" dobilo
svoje savršenstvo u Nijemcima, gube svako pravo na svoj
opstanak: „universalno ja" treba da ih proguta. Die Nct-
tionen sind rechtlos, ste zdhlen nicht mehr (narodi su
bez prava,' oni se više ne broje).^) Dakle u jednu riječ,

*) Neki naš domorodao piše tvoma sinu: „Moj sinke, spomeni se
da si se rodio sa dva gr^j^a istočna na duši; jedan ti bi dignut na
krštesga a od dragoga te ništa ne može oprati. Drogi je grijeh tij,
što si se rodio Slayjanin."

*) „Sese anis Snebis concedere, quibu8 neo dii quidem inunortalei
pares esse possnni Reliquiun quidem in terra esse neminem, qaem
Romani snperare non possini**

') Njemački narod izvršuje dakle in prasn po nagona svoje ćadi
ono, Sto filosofi njima predstavljaju a teorijama, biva egoizam pantei-
stički, — sve da bade njemačko. To isto vrše i drogi narodi dobit-
nici, ali u mai^jemo stepeno. Dosta je pročitati roman Vemeov „Sinovi
kapetana Granta".

Jednom o Stona bijah nazočan zgodi, koja dokazuje što je ćod
igemačka i a pojedinijem lioima. Dogje o Ston igeki Niijemao potigudi

Digitized by VjOOQ IC

817

kad Germanci i u ratu i inače pokore i svladaju ostale
narode, vide u tom samo stranu moralnu, biva triumf
toga „ja" svemirskoga (Welt-6eist). Za njih je to raspro*
stranjenje Velike Ideje, toga „ja" pantejističkoga.

U cijeloj povjesti, u svijem krvavijem ratovima na-
roda Nijemci ne vide drugo nego sredstvo da se razvije
općenita kultura JVeU-Geista. Ova nauka, da je vrhunar
ravnost i naravnost u sebi ista stvar, ragja pantejizam,
naturalizam i materijalizam, isto pod različitijem imeni-
ma*). ovome piše Carletti (1. c.) „Gdje stoji s kućom
ovo „universalno ja", Bog sam zna. Možebit da stanuje
pod oblacima mistične Germanije, ili u dubinama ruske
izbe^ Tolstojeve. Za nas je realan samo individuum. Cilj
je kulture samo da dovede u sklad sve individualne i
narodne zahtjeve. Dakle za nas u ostavljanju individual-
nijeh, narodnijeh i društvenijeh razlika nalazi se klasići-

zft Heroegovinu. Govorio je sve njemački s onom čeljadi na pnfn;
niko ma ne odgovara, jer ga ne razumije. Tvoj ti Nijemac stade vi-
kati i psovati, i to sve njemački. Ja ma tad rekoli na njemačkom
jezika, da treba da traži konak u Stona do prekosutra, jer prije nema
parobroda za Metković. Kad se Nijemac vidje na nevolji, klikne Sto-
njanima na okolo tačno ove riječi: „Verflaehte Serben! ili cijenite, da
ja ne znam govoriti vašijem jezikom srpskijem?!" Na ove riječi svi
smo se prodevetili. Kapetan parobroda mi reče, da nikada nije vidio
ovakav primjer moralne čudi njemačke: umjeti jezik, a ne htjeti njini
govoriti, dokie nevolja ne na^era!

Bizmark iza pobjede nad Francuskom stane prvi da upotreb-
ljava taj općeniti „Welt-Geist" Hegelov, s namjerom, da se njemački
jezik uvede kao opći diplomatski jezik po svemu svijetu. Slučt^ htjede
da posije prvu notu tako njemački sastavljenu petrogradskom kabine-
tu ; ali mu opet ovaj odgovori na jeziku ruskomu. I tako se on progje
te svoje odluke.

') Ima stara pjesmica njemačka, koja ovako govori: „Ja ne vjeru.-
jem ni u bogove ni u hudobe. Moja vjera stoji jedino u snazi moga
tijela 8 mojom dušom." — U mitologiji njemačkoj mnogo znaČi, da
bog vrhovni drŽi u ruci malj i s njim rastuća sve.

*) Ovako u originalu.

Digitized by VjOOQ IC

318

zam (književnost koja priznaje naravnost i vrhunaravnost
a da ih ne miješa ujedno), a kad ostavite svakomu čo-
vjeku njegove individualne i narodne razlike, imate ljubav
hrišćansku. Tolstoj i drugi s ljubavlju universalnom ko-
smopolitskom i socijalističkom ne razumiju ni znanost ni
umjetnost, kako ih razumijemo mi.^ Evo dakle crkva
hriSćanska, kako Što je u prva vremena za navaj& bar-
barskyeb plemena uzdržavala, s pomoću kalugjera i ma-
Ba8tir&, ostatke klasicizma i spravila prvu kulturu u
Evropi, biće opet usilovana da brani sve bogove staroga
poganstva, koje je nju mučilo i progonilo za tri vijeka,
i da se s Evangjeljem i klasicizmom opire bezbožnoj sje-
vernoj književnosti i njezinom subjektivnom sentimentaliz-
mu, kojega je posljedica romantićizam. U poslanicama
svijeb dubrovačkijeh latinista i grećista koje slabu jedan
drugomu preporučuje se, da se brane od romantićizma, a
isto preporučuju jedan drugomu i italijanski književnici.

Je li koji narod od Nijemca osvojen, i nema li po
nesreći već od prije svoju književnost i naobraženost, ne
boj se, treba da se ponijemči u malo vremena. Na Bal-
tičkom moru, na Rajni od starine i^agjoše Slavene. Hajde
sad reci onijem pukovima, da su im praoci bili Slaveni!
Kad su Franci pod prvom dinastijom Klodvigovaca osvo-
jili Njemačku i ratovali, tad još sigurno nijesu bili sa-
svijem ponijemčeni narodi slavenski; to se najbolje uvigja
po onome, što su se posljednji kraljevi francuski u Reims-u
zaklinjali na jednom glagolaškom evangjelju, koje je bilo
možda upotreb^avano od kojeg plemena slavenskoga,
onda već pokrštena.

Gdje Nijemci uvigjaju opreke, tu upotrebljavaju
sredstva, biva služe se onijem plemenima već odavna do-
bro ponijemčenijem, da rasprostrane svoju ideju Weltgeista.
Tako se sad tumači ovaj napor, da hrvatsko pleme do-
}>i)e prv^enstvo i da se prva asimilacija učini preko ovog

Digitized by VjOOQ IC

319

mediuma, s toga ono: „sondem auch Hercegovina und
Montenegro u. s. w. sind kroatische Lander.'^ Nametati
dakle hrvatstvo, gdje se prije za nj nije znalo, nije drugo
nego graditi most pangermanskoj najezdi.') I stari su
Rimljani imali u svome narodu kao le mot: Orbšm
domare memento; ali su se ipak podvrgli klasicizmu
grčkomu. Grci nijesu ništa uzeli od Rimljana nego vladu,
a Rimljani od Grka sve. Nijemci nameću svoje, a neće
da prime svojstva drugijeh naroda. Klasicizam potiče i
uzdržava ideje slobode, kao lične i državne (otolen U
Gomuni italiane i prve republike srednjijeh vremena u .
navali sjevemijeh pukova). Nijemci stavljaju klasicizam i
njegove ideje pod popret tilologije: za njih je filologija
sve i sva. Otole grozni prizor škola sadašnjijeh. Kad
učenik zna, kako se spreže glagol grčki i latinski u ao-
ristima, u partićipijima i ost., i kad materijalno prevede,
dobija odlično; i ako ne zna, zašto je ono onako izre-
čeno, a ne drukčije, koje se ideje filosofske, koje moralne,
koje političke, taje u tijem komadima prevogjenja.

Gdje pak Nijemac ne nahodi nego samo malene
opreke, odmah sune directe. Za primjer ćemo navesti
ovaj slučaj. Tu skoro berlinsko ministarstvo uništi sasvi-
jem odluke njekoga sabora u državi, kao nezakonite, jer
se na tom saboru zborilo poljački a ne njemački: i ako
se Prusija diči, da je njezin ustav kostitucijonalan per
excelUnUam. Dakle, pošto se sad izmeću na dvor svačije

^) sjedinjenju b Hrvatakom, toliko pripijevuiom, veli uionim:
Hrvati se ttv'jek brinu i žude,
Da trojedna kraljevina bude;
Obeć^juć zlatnog v*jeka ploda,
Kad ta ereća stigne do naroda.
Dalmacijo ! Tjepa tebi dara
Mjesto jednog' imat' dva gospara!
Postala bi arlekinom tako,
Komu dvoje služit* ne bi lako!

Digitized by VjOOQ IC

320

različite ideje, i tako zna se, ko Sto misli; zafito onda i
ideja autonomaška ne može imati mjesta pored osta-
lijeh?!

Tek se od god. 1848. narod južnoslavenski može
uprav uporediti s čovjekom, koji se od jednom prenuo iza
dugotrajna sna (prvi čas života). Poslije stane da se ra-
zabire, da se ogleda, da se kuSa: što je i na čemu je
(drugo doba života), te uvigja da ima u sebi protivnijeh
elemenata, od kojijeh — recimo ovako — boluje. To su:
vjera i različiti stepeni naobraženosti, na kojijem se na-
hode pojedini slojevi naroda. To probugjuje stranke. Pri-
ložimo jofi, da je narod naš još na prvome stepenu nao-
braženosti, kad se shvata sve zajedno u jednoj ideji: i
narodnost, i vjera i uljugjenost (sintesa). Treba još pri-
mjetiti, da je u Evropi već svaki narod, koji je više
uljugjen od našega, prokužio tu krizu, doživjevši žalosni-
jeh prizora radi vjere. Tome su najbolji dokaz: Gvelfi i
Oibelinci, rat 30-godišnji u Njemačkoj, Hugenoti i Lega u
Francuskoj, Kromvel i Stuart u Engleskoj, kao i Poljska
koja je sva ogrezla u krvi — u ranama bez prebola^).

*) Ne može le tumigftti, da Pomaka tad trpi od Rusije ono isto, što
je Bliska negda od Poljske trpjela. Uspensky, ruski spisatelj, piše:
„Kad je papa nukao u XV. vijeku moskovskoga vojvodu, da se združi
8 vladama hriSdanskijem proti Turcima, kralj Sigismund poljski javi
svome poslaniku u Rimu, da je spravan prekinuti svaki savez s Ri-
mom, ako se Rusija združi protiv Turčina s vladama katoličk^jem, i
da de se Po^ska združiti s Turoima. (Gesare Tondini : Uniane đeUe
ehiese^ 1895). Pi^a Inoćene^ m. piše (epistola 126., kuj. 8) : „Kako
je mogude da se grčka crkva vrati jedinstvu i pokornosti Apostolskoj
Stoliei: ona, kojoj Latini ne dadoie nego primjeri propasti i đjel&
tmine u$ meriio ip908 abharreat plus quam ctmea (tako da s pravom
viie zazire od i\jih nego od pasi)?!** Isti Tondini piše na str. 57:
nPapa Pio IX. posla srebrnu medalju onome koji piša o tijem zlopora-
bama, pozivljući se na 8v. Bernarda ,,de Oonsideratione*' i Sv. Leonarda
da Porto Maurizio, koji propovijedigudi na podani „di Navona** bijaše
počeo propov^ed Sa|ju6i u pakao nekoliko papa.** Megju Moskvom i

Digitized by VjOOQ IC

321

Ne mogu dakle ni Južni Slaveni biti bez toga. Ova je
epoha — krisa radi vjere, a narodu se hoće vijek ili po
vijeka dok je sasvijem preturi.

Još treba imati na umu, da sve vlade, bile koje
hoćeš, nastoje kako će se uzdržati i rasprostraniti, te
upotrebljavaju u tu svrhu svakojaka sredstva. Otole izlazi,
da nikakva vjera ne može biti narodna, nego zajednička
cijeloga ljudstva s jedne strane, a s druge svakog čovjeka
pojedinca, osim jedne: a to je izraelska, koja je bila
osnovana od samog Boga u formi narodnoj. Jevrejin, kako
piše Veme: „govorio on francuski, ili ruski, ili španjski,
ili italijanski: on govori svakijem jezikom uvijek je-
vrejski," biva Jevrejin je vazda Jevrejin, ne može biti
druge narodnosti, i ako se svaki čas pretvara i nameće
narodu, u kome živi. Hristos (Mesija) dogje da razdijeli
pravu božiju vjeru (jevrejizam) od narodnosti, koja je
vjeru zamotavala, navmuvši članove vjere jevrejske na
ostale vjere svijeh naroda — što je zadaća Kristove
crkve do konca svijeta. Pošto vjera nije isto što i narod,
1 nijedna crkva bez ereze ne može biti narodna, a blaga
morala Kristova zapovijeda snošljivost: Nesdtis cujua
spiritua estia (ne znate kojega ste duha), što reče onda,
kad su apostoli zahtijevali, da baci vatru na Samariju,
jer je to mjesto bilo druge vjere. Služiti se vjerom za
rasprostranjenje svoje vlade, svoje narodnosti, ili služiti
se narodnošću, da se fanatički juriši vjerom: to je op6a
pogreška.

Narod naš, pošto se osvijesti da postoji, da ™va.
svoj jezik pun estetskijeh ljepota, da je \X]^t^^ -(iSk^vA^

-Xš^

uvigja da je razdijeljen u dvije vjere, dapat^ ^ \,t>-» ^^

ćemo brojiti Muhameda /ire, ^ip se praoci ^\\cv^ ti)^^^

- — : ^ " ^^\iOv^ ^a3^

Jaroslavom ima manastir ^ liaura: ta je ^*«\I^^^ ^ ^^ -^>

koja 86 prikazuje ^^^^oJ^^^^^ kalugjeru, da g,^ ^^ \£\^^
po^ačkijeli. %^r^" Xa /^

Digitized by

Google

322

u navali Islama. Uvigja, da nije nikad bio združen pod
jednom istom vladom, ako ne za malo vremena. To sve
uSini, da se naš narod, i ako je imao jezik zajednički,
nikad nije megju sobom zbližio i upoznao, nego samo za
jedan čas od god. 1848. unaprijed (godine su samo ča-
sovi u istoriji.)

Sve ovo prirodno učini dvije stranke: hrvatsku i
srpsku.*) Ne treba ni napominjati, da vlade, koje imaju
svaka svoju namjeru s ovijem narodom, goje i pire u te
stranke razliku vjere i plemena. Kad se reče razlika
vjere*) i plemena, treb^ znati, da su i to nejasni pojmovi
na polju nauke, ali treba govoriti kako puk govori. Više
od polovine naroda južnoslavenskoga spada istočnoj crkvi,
biva Bugari i veći dio Srba, — ostali spadaju crkvi za-
padnoj, a to su Dalmatinci, Hrvati i Slovenci. Prosti puk,
koji sve shvata ujedno, nije sposoban da analizuje, jer
mu naobraženost nije dotle došla, te ko je vjeran kato-
lik zove se Hrvatom, a Srbinom ko je odan istočnoj
crkvi, te drže da katolik ne može biti plemena srpskoga
ni pravoslavan hrvatskoga. Velim, tako se u opće drži i
govori u puku. Iz toga izlaze oni žalosni, a u isto doba

*) KtA je republika dubrovačka iza trešnje namjeravala da naseli
Hereegovoe po državi i gradu opustjelom, zahtijevala je samo jedno
od njih: da pripozniju prvijenstvo rimskoga pape, a da ostanu u
obredu i zakonima istočne crkve. Oko toga je najviše nastojao Stjepan
Gradić, bibliotekar vatikanski« zajedno s Alaeijem. Jezuviti u Dubrov-
niku (kako se čita u pismima Stjepana Gradića senatu i Nikši Gjor-
gjiču) opomenuše senat s razlogom: da bi seljaci dubrovački, jer
plemena srpskoga, radi solidarnosti sa svojijem srodnicima Hercegov-
cima, htjeli preči is latinskoga obreda u obred katoličke istočne crkve,
te da bi se s vremenom mogao u republici dogoditi raskol i za to
umnožiti stranke. Senat posluša savjet jezuvit&. Od tada Gradić i je-
zuviti ostadoše neprijatelji.

') Jedan Francuz piše, da bogoslovske razlike megju crkvom istoč-
nom i zapadnom imaju česa činiti koliko i astrologija s astronomiijom.

Digitized by VjOOQ IC

a- 323 •&

i smiješni potpisi, koje susretamo po novinama, biva:
„Srbin katolik", i „pravoslavni Hrvat". Ovi pridjevci
označuju neki izuzetak, te se po tome već ne zna, koje
je opće pravilo.

U kakvom su se položaju našli Srbi odmah iza
Kosova, u takvom su i ostali još preko 400 godina. Kako
što su oni negda Rimljane bili satjerali s njihovijeh ze-
malja i prisilili da itn budu kmeti, prozvavši ih „Vlasima" ;
tako su i njih Turci prometnuli u isti razred i s istijem
imenom („Vlasi") — pa bili katolici ili pravoslavni*). Iza
pada Carigrada Turcima je bilo korisnije da u državi
njihovoj bude više pravoslavnijeh nego katolika, s toga
su im uvijek nametali vladike grčke, koje bi Divan ime-
novao; i tako za 400 godišta (što znači dosta) bi preki-
nut Srbima svaki savez sa zapadom.

Mi smo rekli, da megju svijem plemenima slovin-
skijem Srbi posljednji klonuše pod tugjinca, dok se Hrvati
i Dalmatinci prem rano podložiše Ugarskoj i Mletačkoj.
Srbi dakle ostaše i prije i poslije Kosova u svojoj soli-
darnosti, a Hrvati i Dalmatinci prilagodiše se tugjoj kul-
turi.^ Ugri, Mlečići i Nijemci bijahu od njih više nao-
braženi; a na svijetu ima više jakosti sila moralna, nego

*) U Dalmaciji prebivaoci, koji spadaju istočnoj crkvi, zovu katolike
„Bunjevci" po rijeci Buni, koja izvire u Blagaju kod Mostara. Kad
sam ja bio u Blagaju, pripovjedali su mi, da tu bijaše mjesto dosta
naseljeno, toliko, da još postoje ruševine kule hercega Stjepana, i uka-
zaše mi neku suputinu,. koja se proteže do Popova, kojom bi dubro-
vački poslanici i trgovci dohodili u Blagaj. Ead ga Turci osvoje, pre-
bivaooi, srpskoga plemena, svi se gotovo rastrkaše po Dalmaciji, i tu
polatiniše, — kako sad oni govore, — jer su pr^e pripadali istoč-
noj crkvi.

^) Leger, profesor slavistike u Parizu, piše: nlJnis par Torigin et
identit^ de langue, les Serbes et les Oroates avaient M separ^ de
bonne heure par les circonstances politiques et religieuses. (Srbi i
Hrvati, jedni por^eklom i identičnošču jezika rano biše razd^e^eni
političk^em i yjenkyem prilikama)*'.

Digitized by VjOOQ IC

324

materijaliia. Turci pak nijesu imali nikakve kulture. Pod
igima su dakle Srbi mogli sačuvati svoju, baš i ako je
bila istom u povoju. Ostade, istina, bez ikakva većeg
razvitka; — ali ostade. To su: jezik, predaje, priče, po-
slovice, narodne pjesme i ost; ali to sve ipak nije kul-
tura u pravom smislu, to su uprav samo sredstva kulture.
Srbi se mogu isporediti (veli se o Srbima onoga doba)
čovjeku koji ima preizvrsnog alata, ali ne umije zanat,
čežnja njihova za slobodom i pod jarmom turskijem, a
još veće u doba njihovijeh starijeh kraljeva, znamenita
je u istoriji ljudskoj, i može se reći — jedinstvena.

Carevi rimski (ne gleda se sad, koji su to carevi:
ili oni na zapadu, počevši od Karla Velikoga u naprijed,
koji stvoreni od papa proglasiše se obnoviteljima stare
rimske države i vladarima nad „sacrum romanum impe-
rium", ili carevi rimski u Carigradu, nasljednici Konsta-
tinovi), imali su pravo, da mogu potvrditi i okruniti sva-
koga kralja, jer inače ne bi bio zakonit Srpski narod
ne htjede znati za to pravo: htio je biti neodvisan i od
Rima i od Carigrada; te s toga nahodimo u istoriji sv.
Savu usilovana od naroda, da po drugi put okruni brata
svog Stjepana II., koji se od tada zove „Prvovjenčani",
da se zaboravi vjenčanje papino, koje je bilo pet godina
ranije; vidimo još da sv. Sava sam osniva patrijaršiju u
Prizrenu. A gdje ti je pak ona ispolinska borba srpskoga
naroda s Turcima u golom i nerodnom stijenju i hridina-
ma Crne Gore od Kosova do jučer „za krst časni i slo-
bodu zlatnul" Oni vele: „Prvo valja biti slobodan (svoje-
budan) pak onda naobražen!"^)

') Cmogoroi, srptko pleme, u bitkama 8 Turcima đadoše najbolji
pringer te velike istine. Listove crkvene i čitave evoje knjige staro-
davne ispariš za fiSeke, a slova štamparije rastopiše za ubojna gjulad.
Kad je vladika crnogorski Njeguš pohagjao po Rimu bramove i bo||0-
molje, uz ostale svetinje bijahu mu prikazane i verige sv. Petra, Posto
ih razgleda, crkovnjak mu reče da ]e opći adet, da svak ojeluje te
verige. Vladika odgovori: „Nijeobičij umogoraoa gubiti ičije verige !"

Digitized by VjOOQ IC

S- 326 »B

Ovoga vijeka pleme srpsko bi prvo, koje zbaci sa
sebe jaram turski, a kako je još u prvomu periodu na-
obraženosti, shvata zajedno u jedan pojam: i vjeru u
kojoj se nahodi i u kojoj se s Turcima borio za toliko
doba, i onu kulturu istom začetu, ili bolje sredstvo kul-
ture, biva silesiju narodnijeh pjesama, priča, poslovica i
ost., te zove sve to „narodnost srpska" i „književnost
narodnosti srpske".

Pošto se Srbija oslobodi. Vuk je — uprav da re-
čemo — za svega svoga života radio, da iznese sva ta
sredstva potrebita za pravu književnost, koja će istom na-
stati, da utre put njezinu razvoju i napretku. Vuk se dakle
po ništo ne može isporediti s Dantom. N. pr, u Dante-ovoj
Divina Commedia izbija odasvud pojam opće narodnosti
italijanske, koja se ostvari istom u ovom vijeku. Vuk je
bio prost čovjek, i ako se može zvati utemeljiteljem
opće narodnosti južnoslavenske u smislu književnomu.
Proti Vuku ustade Jovan Hadžić i ostali, držeći se jezika
slaveno-srpskoga; jer su hodili za tijem po zahtijevanju
Miloša Obrenovića, koji htjede vremenom staviti pod
svoje žezlo sve Južne Slavene'). Služeći toj ideji, oni su
govorili, da još nije doba, da se sastavi opći rječnik, ni
da se sakupljaju narodne pjesme, priče i ost., nego da

') Obrenović zamišljaše kao u mii^jaturi otlobogjei^em Srb^e prvi
oanov Južnom SlaTeostvu, ali pod Srbijom, — isto kao što i Petar
Veliki ostavi u svojoj oporuci, da se u svijem preduzećima bude snge-
rati na Carigrad. Povjest kaže, da su Rusi težili za Carigradom prije
nego su se i pokrstili 988. U crkvi istočnoj ima i danas jedna svet-
kovina, koja se zove „Pokrov Bogorodičin". Mnogo tisuća velik^eh
lagja ruskijeh iznenada napane s Bosfora na Carigrad. Da se odaleči
taj bič božiji, bi naregjeno, da se odmah zakvasi u Bosfor komad
pokrova sv. Bogorodice. Tek se to izvrši, dogje oluja, i brodovi se
potopiše s vojskama ruskijem, i Carigrad oslobodi. Tako se isto i\je-
kijem čudom potopi i „la invlnoibile armata" Filipa II. španjskoga
na obalama engleskiljem.

Digitized by VjOOQ IC

326

se svako mjesto izvan oslobogjene Srbije služi svojijem
narječjem. I ako je to možda i sam Vuk želio, nije ipak
iznio nego samo onu tradicijonalnu književnost, koja se
nahodi u cjelokupnom plemenu srpskomu, koje se naho-
đilo još ili pod Turcima ili pod Austrijom. On je dakle
kupio: riječi, pjesme, priče, poslovice i zagonetke po
srpskijem krajevima, u koje ubraja i Kotor i Dubrovnik,
označujući vazda gdje je što zabilježio. On nije bio na
onom stepenu naobraženosti, da shvati zajedno pod veliku
ideju narodnosti mnogo plemena, različitijeh u pitomini,
u vladi, u vjeri, — a istog jezika, kao što su bili: Dante,
Machiavelli, 65the, Gundulić, Kačić, Preradović i ostali.
Prvi književnik srpski, koji ugodi Vuku, bio je Su-
botić*).

Buknu i g. 1848. Vuk je onda još živio. On je
dočekao, da se i zapadni Slaveni, biva Hrvati i Slovenci
nagju u narodnoj zajednici sa Srbima, i da se služe nje-
govijem zbirkama srpskijeh narodnijeh umotvorina za
opću književnost južnoslavensku.

Dositij, koji je živio mnogo godišta prije, nema
s Vukom nikakva odnošaja, da bi se na koji način mo-
gli sporediti. Dositij se oda klasicizmu grčko-latinskomu,
kome Vuk nije imao ni pojma. Za ono doba Dositij
bi jedini veliki izuzetak u srpskomu plemenu. Daničić,
Vladika Njeguš i Vrčević nadasve ukazaše svemu na-
rodu, kako se ima pisati, a opet veliki Hrvati: kao Pre-
radović, Vraz, Mažuranić, Jagić i dr. uzgojeni knji-

') PoSto le Južni Slaveni: i Srbi i Hrvati i Slovenci od svog po-
stanka u Evropi zamiješaše 8 Rimljanima, koji stanovahn po dr^va-
ma srednje Evrope, i sad joS mnogi od njih u crtama obrazn^em
nose rimska harakteristiku, kao ome kose gavranove, oči crne, zakneen
nos i osi Mnogi etnografi po tom tamade njihova prignnća na knji-
ževnost latinsko. Armand Silvestre piše: „Gli Slavi del sud hanno
nn gusto pronnnziato per tutto cio che h di essenza latina" (južni
Slaveni imaju izrazit ukus za sve ono što je suštinom latinskoj.

Digitized by VjOOQ IC

3* 327 -S

ževnosti zapadnom s klasicizmom, ukazaše narodu, što se
ima pisati. Srbi daju formu, a Hrvati materiju. Jer, ili
hoćeš, ili nećeš: u formama pisanja i u jačini izražaja prvi-
jenstvo ima narječje plemena srpskoga, biva hercegovač-
ko po Karađžiću i Vrčeviću, crnogorsko po Njegušu, a
nadasve dubrovačko narječje, od starijeh starina izgla-
gjeno po akademijama, koje su surovo primali na Taboru,
kako je govorio pok. liječnik Radić, od svojijeh supleme-
nika Srba Hercegovaca, pošto su bili s njima u nepre-
kidnom odnošaju. S druge strane, ili hoćeš, ili nećeš: Hr-
vati nadvisuju Srbe u klasicizmu, biva u materiji pisanja.

To je sve slutilo na dobro, kad od jednom puknu
stranke! Kad se reče stranke, razumiju se tu strasti
i prkosi strastveni, koji ne daju vidjeti pravu istinu,
nego joj još očito bezoče. Ne služi ni napominjati da se
te stranke pire od dotičnijeh vlada, kojijem je za korist,
da tako bude.

I Srbi i Hrvati svojijem nazivlju dubrovačke spisa-
telje: ako su štampani u Zagrebu, — svi su hrvatski;
ako li pak u Biogradu, — svi su srpski.

Stojan Novaković stavlja Šenou i Preradovića megju
Srbe, a Klaić u „Hrvatskoj pjesmarici" meće Zmaja i
Radičevića megju Hrvate. Sad izlazi u Sarajevu na troske
vladine periodični književni list „Nada". Jedan književnik
našinac mi je rekao, da neće više slati svoje radnje u
taj list, jer mu neke riječi ili ispuste ili promijene. Kad
oii n. pr. upiše: „narod slovinski" ili „srpsko-hrvatski",
upravitelj lista stavi „hrvatski"; gdje on upiše n. pr.:
„ovo je riječ srpska", nagje u listu: „ovo je riječ hrvat-
ska" i ost. Dakle ne samo vjera, već i Apolon i čiste
Muze treba da budu nadahnute i da služe politici, koja
ni u svakom mjestu nije jednaka u isto vrijeme. Užasno
je, kad se neki primjeri i prosto spomenu, a kamo li
kad se stanu potanko opisivati. U Zagrebu iziđe „Osi^*^-^

Digitized by VjOOQ IC

3' 328 -G

s đopimom Mažuranića. Mažuranić u njekom stihu stav-
lja riječ „Srbinjkinja". Tumač ad notatn piše: to je Sun-
čanica^S pa nadodaje još dva znaka:?! To hoće reći: Čud-
ne stvari, da Mažuranić, Hrvat, može zvati Sunčanicu
— Srpkinjom! A još je gore u prostomu puku, a nadasve
kad se djeca opiju strastima tijeh stranaka'). Strasti koje
ishode od tijeh stranaka, zahvatiše: i dućane, i kuće, i
sakristije, — da je grozno i pripovijedati. Svaka ima
i svoje sastanke, svoje izbore, svoje zabave, svoje stje-
gove i svoje kolovogje, i kad te stjegove iznesu: kad se
u jednu riječ iskažu, da pripadaju toj i toj stranci, —
oni su mirni kako pečeni. Vlada trpi i časti sve, stojeći
na svom vrhovnome načelu, kao svud po Evropi, na onom
divide. Može se reći, da je tako svaka država u Evropi
razdijeljena u okruge političke, i u toliko dikastera mo-
ralnijeh (stranke). Kako što ima jedan vrhovni upravitelj
politički i toliko okružnijeh, tako ima i svaki moralni
đikaster (stranka) svoga vrhovnoga upravitelja a pored
njega i okružnijeh u svakomu mjestu, koji čine svoje
pohode po državi; njima se čine večere, gozbe i ost; —
i tako su zadovoljni ili u svojijem koristima novčanijem,
ili u svome dostojanstvu, ili baš u častoljublju i ost
Protokolisti su im svi urednici različitijeh listova. I tako
vlade znaju sve i umiju se vladati.

Iz hrvatske stranke buknu stranka pravaška i na-
rodnjačka. Tome se bilo i nadati, jer stranke imaju, kako

') Pripov^eđali su mi, da jedoom n gimnaziju dubrovačkomu njeko
d^ete nije hljelo izgovoriti (kako je i profesorima i učenicima od
vlade propisano): ,4«zik srpsko-hrvatoki" ; nego reče: Jezik hrvatski**.
Profesor, kano ti čovjek ozbiljan, zaviee mu: „>ie! reci, kako se ima
reci: »srpsko-lirvatski'', ja ti zapovijedam: — neću stranaka!^ Dijete
zamuknu: bogme ne će da reče. Profesor opet ne će da ga pusti, dokle
ne izgovori. Na svrhu izreče ovako: Jezik naški**. To je imalo biti
onda, kad su u gimnaziju nav^ali djecu na stranke srpske i hrvatske,
po čem posije iziđu neke komed^e, a za neku dj^ou i nesreće.

Digitized by VjOOQ IC

S- 329 '€B

smo rekli, svegj i svukađ neizbrojnijeh nuanees, kako i
svft,ka vjera^) i svaki sistem filosofski. Stranka pravaška
bogme ne će nipošto, da bude medium germanizma, ni da
služi onom njemačkom JVeltgeistvL kao narodnjaci. U
tome se suglasuje, — kako se od prve vidi, — sa stran-
kom srpskom. Kako što Srbin hoće da bude Srbin i u
kulturi i u vjeri, tako bi i ovi Hrvati htjeli da budu
Hrvati i u jednom i u drugom. Dovle se nema ništa za-
mjeriti toj stranci. Kako s njima vlada postupa ab alto^
nije potreba govoriti: to vidimo po svagdašnjem iskustvu
prama pojedinijem. Samo ovdje treba da upitamo: stoje
uprav po njihovu shvatanju ta naobraženost i književnost
issentialiter hrvatska? Je li to klasicizam gr£ko-latinski^
$ per conseguenza italijanski, navmut na formu jezika
slovinskoga?! Ako je to, nikud bolje 1 ali čemu onda ono
njihovo anatematizanje na svaki nauk i naobraženost itali-
lijansku, kad je ona za toliko dugijeh vijekova bila jedi-
na dojilja i u Dubrovniku i po Dalmaciji? Kako dakle
nijesu s autonomašima nokat i meso u pogledu kulture?
— Ako pak to nije; onda koja je to kultura slovinska
essenHaliter njihova, a da ne bi bila u isto doba i srpska?
Nijesu li pripoznali i sami veliki književnici hrvatski,
kao Vraz, Gaj, Preradović, Mažuranić i dr., što se tiče
jezika književnoga, da im se treba obrnuti na srpske
izvore, a nadasve na književnost dubrovačku, koja je
prvorogjena kći srpska?! Ne, zaista, radi svoje krivine

') Sv. Avgnstin piše o \jeri: „In dttbiit liberiM, in necesaurlis uni-
t»8, in omnibufl eharitas" (U sumnjiT^em stvarima sloboda, u nažiii>
jom jedinstvo, n svijem milosrgje). Da se ovjerimo, dosta je da se
spomenemo nesuglasica u prvo doba crkve, kao: „de regno millena-
rio**, „de rebaptizandis hereticis", rasprll megju sv. Ivanom Zlatou-
stom i sv. Epifanijem, kad je jedan drugoga kleo; i ako ih latinska
i grčka crkva poštnje oba dva; i zove ih, da su sv. oci; raspr& sv.
VasiUja Velikoga s njek|jem episkopima latinsk^jem, koje on sove da
su naduti »^^ Suo[mx^ x6fifii (oholasti zapadnom).

Digitized by VjOOQ IC

330

Hrvati nijesa mogli razvijati malenu kulturu slovinska,
ili bolje sredstva prave kulture; te s toga su u njih i^ć
davno izumrle u većem dijelu njihove pjesme narodne, i
u opće sve prave narodne umotvorine. Dobro je, da kroz
toliko vijekova odanosti tugjinu, nijesu sasvijem zabora-
vili i govoriti naški. U zao čas, da je još onda bio raši-
ren sistem danaSnjijeh škola. To bi se ipak bilo zaista
dogodilo, da se, — i ako u malenu broju, — nije ra-
gjalo po Hrvatskoj naučnjaka, koji su gojili duh slovin-
ski. Dakle sva ona mržnja pravaša na Srbe nema nikakva
osnova ni u prošlosti ni u sadašnjosti, a još manje ima
razloga za budućnost; nego se svodi jedino na vjerske,
ili bo^e crkvene razlike. Bourdelaux govori: „Si Ton n'y
prend garde, une guerre de religion divient une guerre
de passion^ (Rat je vjerski — rat strastveni). Gdje je
strast, tu se ništa ne vidi. Toliko je to istinito, da će ti
oni u oSi zabezočiti da se u pisanju nikad ne služe sti-
lom, rečenicama i frazama srpsMjeh spisatelja. Pošto je
sve, kako smo rekli, njeki ih zovu: ne „strankom", —
nego „sektom". Sekta je riječ upotrijebljena samo u
vjerskoj povjesti; ali ako pravaštvo nije nikakva vjerska
sekta, ipak se po njekijem odnošajima može prelijepo
isporediti kakvoj vjerskoj sekti. Najprvo; jer je u njoj
najveći broj crkovnjaka; drugo: jer se ne oslanja na ni-
jednu realnost, već sasvijem na idealnosf, za koju misle,
da će se vremenom ostvariti. Ta i sam njezin utemeljitelj
(A. Starčević), nazvan je „prorokom". Goleme poteškoće,
upravo nemogućnosti suprot njoj vojuju. Nema nego sam
Bog, koji to njihovo čudo može učiniti; s toga su na
svoj grb stavili poznato geslo: „Bog i Hrvati!" Dobro im
je rekao njekom prilikom umni Hrvat Maretić, da sa
svijem svojijem naporima „lijevaju iz pustoga u prazno",
— baš kao i Danajide u staroj mitologiji. Svak zna, da
Hrvatska spada pod ugarsku krunu, a ugarska kruna

Digitized by VjOOQ IC

a- 331 -e

pod bečkog Ćesara, te s toga treba da Hrvati, videći
vladine naredbe, svaki dan ponavljaju, kako i popovi na
večernji, psalam: Dixit dominus domino meo . . .

Ovdje je zgodno prenijeti njeke stihove Sundečića,
poznatog propovjednika sloge izmegju razbraćene braće,
Srba i Hrvata, namijenjene bivSem vogji pravaškom:

Samo yubav,

BrMtro, iklađ,

Moga od nM otisnuti

Napast, b'jeda,

Poraz, jad. —

Preslaba je uzdanica

nStaro pravo" — kada

Ja$a mka s ojime drma

S njim po 6efia vlada;

Tek za ono — u šakama

^iaš^ema što je,

Sm'jemo danas ustvrditi:

nOro mi je moje!** . . .

Istina je, da oba dva gospodara nastoje širiti i gojiti
ideju Hrvatstva, ali na što oni smijeraju s ojom? — Ko
to zna! Možda im je ista namjera, a možda i različita.
Zahtjevati sada, da carstvo Austro-Ugarsko postane tri-
lično (Austro-Ugarsko-Hrvatsko); to je bogme i suviše,
kad se ište, da se poda „pravo hrvatsko". A što je to
pravo? Gdje su prava drugijeh plemena; poljačko, češko,
rumunjsko, kranjsko, srpsko i ost., — što ćemo od

njih?! To se zove: nemati nijednu realnu potporu,

nego živjeti o idealnosti; dakle utemeljitelji i propovjed-
nici nijesu publicisti, nego — proroci.

Kad se Poljska g. 1830. poče odmetati od Rusije,
kad se nije bilo navršilo još ni 100 godina od prve
diobe Poljske, a ni 50 od posljednje, i tad je već bila
stvar idealna oprijeti se Rusiji: trebalo je sila proročan-
skijeh, — i zbilja se pojavi Andrija Tovjanski ko Nabi
(prorok). Slovacky mu se odazove i napiše tri epa: „Otac

Digitized by VjOOQ IC

S- 332 -e

Marko^, „San srebrni^ i „Kralj duh". Začara još i Mic-
kiewicza, najvećega pjesnika poljačkoga u ovome vi-
jeku, koji iz Pariza zanese mladost epom „Putnici^S za
koji ep mu digne vlada francuska katedru književnosti
slavenske, osnovanu odavna u Parizu od Cousin-a i od
bana Czartorynsk6ga. Nego kad ne dogje s nebesa legija
duhova, da vojuje za Poljsku, i kad sa Kosciuszkim dogje
finiš Poloniae; tad Mickiewicz dogje sebi, i Bog mjesto
da mu povrati Poljsku, — povrati mu U ben delVin-
telletto.

Krasinski') opet pozdravi svojijem psalmima onoga
Slovačkoga, da on pohita u Galiciju, da blaži seljake
uzbugjene od pjesama svojijeh protiva plemstvu g. 1846.
Dakle, ako je Poljska imala potrebu od proroka, imajući
još onda svu svoju državnu jakost (jer se činilo kao
prirodno nemoguće, da ona vojuje protiv Busiji), koliko
li onda treba proroka naš^jem pravašima, koji nemaju

') Krasinski bio je u opće mržen od Polj^a radi svoga oca Vicka
Kraelnikog, koji oeadi na smrt tri mladića poijačka radi urote proti
Tladl, i ako su bili odr^ešeni od ostalijeh sadaoa kao maloljetni. Ovaj
Krasinski u svomu „Irydion' kaže na živo staru mrži]gu Grka prema
Rimljanima, i isporegjuje je s mržiyom Polljaka prema Rusima. Rim-
Jljani, kad su osvojili Grčku, bili su sasv^em divlji (150 g. pr. Hr.),
toliko, da Mumij, vojvoda rimski u Eorintu, kad je ćuo da se daje
400 talenata za jednu sliku Pfaksitela: oženio je, da je u tome po-
stavu kauva moć božanstvena, i ne h^e je dati, nego je posije u
Rim. Rimljani, nemajući nijedne kulture, uzeše svu grćku naobraže-
nost, da su se u neko doba čak i stidili govoriti latinski; kako piše
Jttvenal, sve se po Rimu govorilo grčki. Sa sv^em tijem Grci n^esu
mogli Rimljane. I sv. Avgustin piše da on kao civis romanus ne voli
spisatelje grčke, ni Homera ni ostale; pa prilaže da je uvjeren, dani
grčkoj 4)^ ^^ omiliti Virgil. Kad se prenese prijestolje carstva iz
Rima u Carigrad, Grci odahnuše, i nije fantazija, da se prvo sjeme
crkovnoga raskola nahodi baš u toj starodavnoj mržnji ovijeh dvaju na-
roda. A ako je pak istina, da su Rimljani porijeklom iz Troje, tad
bi mogli kao „mikrob" uvidljeti još u „Ilijadi*' prvi začetak razdiobe
crkava.

Digitized by VjOOQ IC

a^ 833 -G

nijedne sile lične — ako ne zabrčkati cmijem po bijelu
na listovima, i govoriti, govoriti i govoriti, kao Sto i čine
po parlamentima i po nekomu drugomu svomu proroku
u Dalmaciji?! Nego Starčević je bio dajbudi odvjetnik,
ergo čovjek učevan; ovaj drugi je jedan pop; a Andrija
Tovjanski je bio crevljar. U tome su zaista nafii zanese-
njaci (pravaši) na boljemu stepenu, nego Poljaci.

Mi smo dosta govorili o pravašima, — a za Sto?
Jerbo njihove namjere imaju svu prikazu istinitosti, „Da
nijesam Aleksandar, htio bi biti Diogen", govorio je do-
bitnik maćedonski. Mi, koji nijesmo dobitnici od niSta,
niti vjerujemo, da se koja idealnost može ostvariti, lako
bi se njima prignuli, ako ni za Sto drugo, dajbudi radi
njihovijeh riječi.

Ko bi htio ozbiljno, na osnovu književnosti, a ne
zanesen sljepačkom strasti, proučavati razvitak moralne
i književne naobraženosti naroda srpsko-hrvatskoga, naj-
bolje bi bilo da prouči one komade „Objavljenja" ne-
znanoga spisatelja, koji se nahode u „Slovincu"^). Taj je
sastavak narodu kao jedna Apokalipsa; to je prava po^
vješt budućnosti narodne. I ako je parodija „Božanstvene
Komedije", nije ipak po ničemu nasljedovanje Dante-ova
epa. U tome se sastavku nahode sve forme dubrovački-
jeh spisatelja: tu je zastupljen period književnosti hrvat-
ske (čakavštine), pa srpsko-hrvatske, i čisto srpske. Sva
je prilika po tome, da pisac ima biti kakav Dubrovčanin,
jer nijedan Srbin ni Hrvat izvan Dubrovnika, ne bi
umio onako sastaviti. Dubrovčani su do jučer umjeli pIt
sati i čakavStinom i štokavštinom, jer su proučavali spi-^
satelje i prvoga i drugoga perioda. Dosta je spomenu^

^) Ovaj sastaviik bio je izuzetak megju svijem gađašnjijem spisima,
jer je bio prikazan puku i nekoliko pročitan u Gospi Velikoj s pul;
pita, kao protivan crkvi, od popa Nika Batistlća.

Digitized by VjOOQ IC

& 334 -B

ti 0. Pacifika Radeljevića malobraćanina^), koji je
obiCno pisao Sakavštinom. Antun Kaznačić, Pijerko Bunić,
Antun Kazali, i đr., pisali su još po uzorima drugoga
perioda, dokle, na svrhu, ukazaše Dubrovniku najčišću
formu hercegovaSku posljednji ubavi spisatelji, Medo
Pttcić, episkop Vodopić, pop Pero Franasović, i Vid Vu-
letić-Vukasović, — po uzorima Vuka St Karadžića, Vla-
dike Njegttša i Vuka Vrčevića.

Pošto je to sve dospjelo za Dubrovnik, i pošto ple-
mena južnoslavenska još nijesu našla sebi stalno opće
ime, kojijem će se nazivati, jer se inade megju sobom
radi prvijenstva (uprav svako pleme ili država ima u
neSem njeko prvijenstvo); radi stranaka vlada odluči, da
se ima pisati: ne dalmatinski, ne dubrovački, ne srpski,
— nego hrvatski. Da se hrvatski imaju štampati školske

') ^^^ii j^ ^^^*^ ><^ ▼^ ^"1^^ poznftt, jer nije ostavio ništa itan-
pano od ivoj^eh ^i^a. Kad sam ja popovao u Rijeci dubrovačkoj,
provodio je ivoje dane pišudi. Njemn Hidža povjeri prijevod svega
Virfila, koji bi sada imao biti u Maloj Bra6i. Prevede Ariosta; aU
s« ma neie moralne, koje je nadodao, bo^e nego prijevod. Prevede i
TelMiaha n igek^em poglavljima/

On je imao velik uljeei^ na moj život; on me natjera da se
ne prtim u ništa Sto se ti5e politike; da se zabavljam književnošću.
On bi mi svako jutro poslao po jedan epigram sastavljen u postelji,
od kojijeh se još mnogi kod mene nalaze. Pokojni knez Mato Paci6
bitf je njegov Mećenat. On bi govorio, kad bi mu došle opomene od
staijeiiniii da špiriiuaUB }wmo judicat guemguam ipse autem a ne-
mm€ judieahtr (iovjek koji se bavi stvarima duha ili uma sudi sva-
koga, njega pak niko) po sv. Pavlu. Još je govorio, da se čovjeku,
kad je vrijedan u čemugod, ima poslati na čast štogod ljuto, kao sim-
bol Ijutofti duha, što ima trpjeti od kritičara. Jednom ja nešto bio
Hiepo izradio pismeno, a on meni odmah koSic uaranača ^utgeh,
kao simbol Ijutine, koju ću trpjeti u svom životu, s epigramom, koji
počinje:

Radi tvoje vr^eđnosti,

Plode ove ^utosti

fiaUemo ti odmah mit...

Digitized by VjOOQ IC

336

knjige, biva u onome jeziku, koji znadu samo oni, koji u
Hrvatskoj sastavljaju: gramatike latinske, grčke, italijan-
ske i njemačke, povjesti, prirodopise, zemljopise, aritme-
tike, geometrije, fizike, i ost. Otole izlaze strašni i grozni
prizori. Kako svako mjesto ima svoje narječje, tako i
dijete, koje uči n. pr. latinski, ne znajući narječje tijeh
gospara hrvatskijeh, treba da uči zajedno dva jezika,
biva, n. pr. latinski, i jezik, u komu se njemu predavaju
pravila jezika latinskoga.

„Drugo je nešto potamnilo i u velike oslabilo snage
Slavena; biva nesloga i gragjanski ratovi; postoje istina,
da se nigda ne nalazi, da je ovaj narod bio ujedinjen.
Sjetivši se toga, vladaoci nastojaše da ih oslabe njihovi-
jem vlastitijem silama. Neće se nikad vidjeti da kralju
ili caru, koji je ratovao s ovijem narodom, nije bio u
pomoći dobar broj samijeh Slavena, koji su se boriili
protiv svoga vlastitoga naroda ne inače, nego što su
Činili i sad čine Švajcarci i Grigjonjci"') (Orbini, Begno
degli Slavi, pag. 75). Na ove riječi priloži sve, što se
reklo ovom našem narodu, počevši od one Tanai8que
discors Horaca, do poznate izreke Turgenjeva: „žitak
narod, kojemu treba njemačkog olova da se malo učvr-
sti ^S i do one našega pokojnoga liječnika Messi: nazione
femminea — narod ženski, u smislu: da kako što žena
ima potrebu od oca, muža, brata, da se u čemugod izne-
se; tako i naš narod treba da bude, ako i ne sasvijem

') „Un ftltrft cosa fu, che 08car6, e grandemente inedeboli le forze
degli SlaTi: cio^ la discordia e le loro guerre ciyUi; essendo yero,
cbe non si troTa mai, che que8ta nazione sia stata unita insieme. Del
ohe essendosi accorti 11 Principi, procurarono dl indebolirll coUe loro
proprie torze. Non si Tedra mai, che Re, o Imperatore, che guerreg-
gi6 oon questa gente, non abbia aTuto in suo t^uto un buon numero
degli Btessi Slavi i quali combatteTano oontro loro stesBa nazione, non
altrimenti che non faeessero, ed ora non facciano gU Svizzeri o
Grigionl."

Digitized by VjOOQ IC

336

odan, ono dajbudi nasloiuen na koji drugi narod, ili
s i^jim smiješan. Borbe Crnogoraca i ostalijeh Srba s
Turcima za mnogo vijekova uzdržaše još nješto solidar-
nost Hoće li već od sada postojati za dugo, povjest će
kazati potomcima. Republika je dubrovačka trajala 12

vjekova, a za što? Jer je u njoj bio drugi elemenat

aristokratski, rimski porijeklom, koji je držao u solidar-
nosti Kad ovaj oslabi još i prije prevrata francuskoga,
Dubrovnik se razasu u stranke, i Francuzi ga nagjoše
već uzdrmana. Ruse drži gvozdeni prut autokracije, ali
i to, valjalo bi baš vidjeti, jesu U svi Rusi izvorno Sla-
veni; jer po njekijem etnografima može se to s pouzda-
nošću reći samo za Bjeloruse.

Nazad malo godišta, njeki gospar dubrovački, koji
je živio u Zadru, izda poučnu knjižicu moralnu, napisanu
firancuski, za pouku svomu sinu, s natpisom: „A mon fils
Ivo". U njoj mu govori izmegju ostaloga (u poglavlju
„drianstva prema svomu narodu"): „Pošto je, sinko, pri
tebi s tvojijem porogjenjem narazlučan drugi naravni
grijeh istočni, biva, d'etr$ ni Slave^, — da si se rodio
Slavenin, kloni se svake stranke, jeda li kadgod dočekaš,
da se časom umire ove mržnje vjerske i političke, što
uzburkaše ovaj naš narod južnoslavenski."

I drugi narodi imaju svoje mržnje; jedan prema
drugomu, ali se oslanjaju na povjest^), na veličanstvenu
prošlost, na zasluge, što su svijetu učinili na polju knji-
ževnosti i umjetnosti, i ost., naš je pak podijeljen, jer
mu je razdor prirodan.*) Vjera, narječje, stepen naobra-

') Veme piSe o kapetana Peron-u, koji iskrea na otok' Amsterdam
n mora inđQfkom đTa Engleza i dTa Franenza, koji in ži^eli samot-
ni na tome otoka sa dosta mjeseca; ali su ipak Tazda stali oražani
jedan prama drngoma; i bili bi se abili na svrha, da jedaii brod
engleski n^e doiao akreati ona dva Engleza.

') Marmont piSe a svojijem Memairea (lib. IX.), da kad je bio o
Zadro, stavi Ajeke zem^^ce kao obode: je li kogod što rekao, ili oči-

Digitized by VjOOQ IC

•e 337 -B

ženosti, i sam položaj mjesta njihova prebivališta, daju
uzrok mržnjama i strankama, i različitijem strastvenijem
đogjajima, koji se množe u svakomu mjestu, koliko ih
god ima pod istom vladom.

Zovimo vjeru „v", kulturu „k", zovimo sve doga-
gjaje, što su bili i što će biti, da su nepoznati „x", zo-
vimo vladu ili politiku „p". To „x", biva, ti dogagjaji
imaju biti umnoženi za toliko mjesta koliko ih ima pod
istom vladom, i daju prelijepo jednadžbu (equazione)
algebrajsku: v -}- k = x p. Dakle, koji će biti doga-
gjaji u naprijed, biva, što je to neznano „x"? Odgovor
je: X = -^—

A je li politika ili vlada tomu kriva? Ne! jer kako
smo rekli, ona ih nije učinila; ona ih je našla u narodu,
kao neki njegov originale peccatum. Koja je vlada kadgod
bila, koja se nije družila s onijem, što je nahodila u
svojijem podanicima?! A može li, i u komu biću, hoditi
naprijed književnost današnja? Evo vidimo: svak piše o
politici, svak čita periodične novine političke. Opća mana!

nio protiva vladi francuskoj. Bi mu prikazan jedan pop, kao da muti
narod. Marmont ga osudi na smrt. Poslije se očito dokaza nevinost
toga popa, koji nikad nije nikomu ni drijemd, ni trijesko. Marmont
pozove k sebi te zemljake, da ih upita, kako su to uradili. Jedan
odgovori: „Tako, gospodine! nijesmo mogli nigdje na^i krivea protiva
Tladi, pa smo izmislili." Marmont prilaže, da je on u prirodi ljudskoj
naSao mnogo strašnijeh pojava moralnijeh i fizičnijeh. Veme, fizični
romansijer našijeh dana, koji meće Dubrovnik kao mjesto, otkle kreću
neki njegovi maštavi poleti, veli, da ovaj Marmont „duo de Kaguse"*
potvrgjuje neke njegove fizične pouke, kao n. p. da ima osoba Ijud«
gk^eh, koje' mogu trpjeti velik stepen vrućine, a ne ozlediti se
{Campo di ghiacHd oap. IX): „Fatto inoredibile! se fosse possibile
đabitare della veracit^ dei testimonii! II duoa di Kagusa, ed il dottor
Jung videro un Torco immergersi in un bagno scaldato a 70^ centi-
gradi." (Stvar nevjerojatna, kad bi bilo moguće sumnjati o istinitosti
f^jedoka! Vojvoda od Dubrovnika i doktor Jung vidješe kako je jedan
Turćin ušao u kupelj razgrijanu do 70*).

Digitized by VjOOQ IC

338

Dokle pročita sve novine, nestaje vremena i čovjeku naj-
više besposlenu. Hoće li pak sveštenstvo pribaviti knji-
ževnost i navmuti klasicizam na formu narodnu? Može
biti, da se toga dogagja gdjegod po Evropi; kod nas u
Dalmaciji bogme neće!

Strah me je, da se klasicizam ne vrati opet otkle
je izišao, u manastire, kako u srednja vremena'). Može
li se nadati da će književnost napredovati po školama
sadašnjijem?^) — Ah ne! Vidimo da oni, koji svrše gi-

>) Ne ja, nego Viktor Hugo neka sad goTori: „Kad današnje vlade
dopuštaju udruženja n koju svrhu korisnu po cijelo društvo; valja još
da dopuste, da se mnogo lica udruže da mole Boga, a u tomu se
sastoje manastiri. Pita se, čemu udruživati se da se moli Bog? S toga
što više od polovice ljudskoga društva nije bezbožno, i jer je cijelo
čovječanstvo solidarno sačinjeno kod Boga. Dakle ovi, koji se udru-
žuju da mole Boga, za što ga mole? Baš za to, što ima toliko mili-
jona, koji ga ne mole nikad I"

Staru mitologiju, koja je bila jedna vjera (poganstvo), crkva
uzme kao simbol estetski ideja kosmičnijeh i morahujeh, — i to čini
klasicizam; isto kao što i hrišćanstvo uze kao simbol izreke proroka
i svega svetoga pisma, koje se do slova odnose na narod izraelski.
N. pr. onaj Jerusolim, gdje 6e dohoditi svi narodi, da se poklone
Bogu Jakobovu, simbolično označuje erkvu vasionsku. I to je velika
razlika, koja d^eli hrišćanstvo od židovstva; jer prvo uzimlje simbo-
lično izreke svet^jeh knjiga i proroka, a židovstvo je ostalo i danas
židovstvo, jer to sve uzimlje doslovce (ad litteram).

') Giordano Bruno u svojoj komediji Candelajo veli na svršetku:
„Marfurius Graecarum, Latinarum, vulgarium litterarum doctor egre-
gius", pa se igra s tom riječi egregiua: da učitelj, profesor, doktor
i ost., može biti egregiua; ali treba da bude slobodan u svome pou-
čavanju. Dakle je onda gregiua, biva prostak? Ne može biti ni to,
jer ti današnji profesori, doktori i što ti ja znam, nijesu bogme ^^'
biva prostaci: zn^ju mnogo, i kako se obično reče, znaju tri četiri
•lova. Dakle što ost^e? . . . Izmetnite ono g od gregiua, i nazovimo
•vakoga regius, biva oni uče i ponaS^u se s učenjem, kako im poli-
tika i vlada propisi^u. Uči se klasicizam, jerbo vijekovi od vremena
renesanse im^u još do danas njeko poštovanje spo^ašnje prema sti^
rini; into kao Sto pristojnost i^eka sad čini Židovima, da skinu klo-

Digitized by VjOOQ IC

S- 339 -e

mnazijske nauke, tako zamrze sve jezike klasične, kao i
spisatelje klasične italijanske i svoje narodne, da ih za
svega svoga života neće više ni da otvore.

Ne ostaje drugo za sad, nego samo paljetkovati
iza onoga, što se već utrgalo i po narodu pabirčiti, a
najviše po dubrovačkom narječju, koje iz rana poče zao-
djevati klasicizam formama slovinskijem').

buk križu. Klasicizam ima svoje dogmate kao i \jera. Materijalizam,
i panteistiČki njemački „Weltgei8t'', biva miješanje neograničenostl
(r inf nito) s ograničenosti (il finito) ujedno, ne može dati nego ro-
mantićizam koji nema nepokretnijeh pravila. U kigiževnosti i u umjet-
nostima sad je sve oduševljenje (inspirazione personale), brat prote-
stantizma u vjeri. Fichte je rekao, da je Hristos prvi čovjek u ljud-
stvu u ovome smislu: d& je on prvi prost čovjek, bez kulture, koji se
sjetio, da je u njemu ,,riniinito, ed il finito**, lična ograničenost i
neograničenost; a pošto je to baš „Weltgeist", damu se za to nauka
odmah po svijetu rasprostrla, kano ti poglavita istina.

') Ke ostaje nego ona pametna resistentia pctssiva^ zatvoriti se
kako Bpuž u svoje navade narodne i domaće protiva vihorima tugjin-
stva. ,,Sve kolovogje stranaka, veli Veme, ne mogu uprav biti za
dugo ujedinjeni u onoj slozi, koja dopušta da se učini velikijeh stvari ;
poglavica stranke nema nikad nego sumnjivu moć u rukama''. Stran-
kama se pak mogu ponoviti riječi sv. Pavla u Gralazu: Ouođsi invi-
cem morđeHa- et comeditis, videte ne invicem consumamini (ako se
uzajmice grizete i gložite, gledajte da se uzajamno ne istratite) (c. 5).
Zadaća našinaca bi za sad još bila, kupiti po dubrovačkoj, po ovoj
klasičnoj zemlji: poslovice, rečenice, riječi za prirodne nauke, za na-
uka fizičnijeh, i slijediti u tome stope episkopa Vodopića, Luka Zore,
Vida Vuletića-Vukasovića, Antuna Vučetića, Vicka Adamovića i oata-
Ijjeh, na polju književnome, — pošto je dospjelo ono doba, da ae
može koristiti na političkom. Dospjelo je ono doba, kad 8U gr^^\*dsx
u bratstvu sakupljeni postavljali zakone sudbene za svo^e pou^^^'^\^'> ^
za uspjeh zanata i obrtnosti, kako svjedoče stare mikttlk^iV^ttV« 3^^'^^''
i matrikule crkve na Bosanci od g. 1400., koje aam ^tto\e^*^' ^^"v
spjelo je ono doba, kad je t^petMi Kristić spasao I>\At^^*v O^ *^^4^-
nosti bey-a tuniškoga, fc^j . kapetan eavtatski Kh^vvJt^ »0 ^^*
▼inu od prijetnje sultan^ ivj ivTjkroka, jer je bio gol^t^^ ^ W /t^^^^^^f^
t«na. Da sam ja kupio J'a ^^^ i basne pripovi^f %,\4«'*^ 1^^"^ ^
bila bi se mogla «wtiw/ft P^ ^ -lovinaka mitolos^u^^^^ M^

Digitized by VjOOQ1C

S- 340 -B

A može li ljubav domovine još koga potaknuti, da
dijedi stope otaca? Dubrovčana uprav već nema u Du-
brovniku, a ljubav domovine s druge strane je ideja re-
lativna, kao što je n. pr. i sloboda. Što se ljubi, kad se
ljubi domovina? — Ljubi se stepen kulture primljene
od otaca. Dubrovčanin je negda primao u sintesi umjet-
noj sa ljubavi domovine i ljubav vlade, i narodnosti, i
kulture, u kojoj se nahodio. Vidi se da su ove tri stvari
u sebi razdjeljive').

Evo dovrših opise o naobraženosti i književnosti
moje domovine. Bogu hvala! Ko ih je odobravao: hvala
mu; a ko nije — što ću mu ja?!

inuDrli i vir utmiio, ipak b6 još nahođi po Itogođ. Kad sam čitao
KalješkovićeTO komedije, tnmaS dnbroTački (Bimić) ađ notam piSe na
i^eči „mongjin", da on nikako ne može iznaći, što to značL Onomadne
■am ja otišao kod njeke proste žene, koja mi reče, da je zaboraTila
•taviti »mongin". Upitah je, što to znači, na što mi ona odgovori, da
j« to isto što i „anterija" n Hercegovini; ali s rukavima, duga do
peta i sprijeda sva otvorena.

') Ljubav domovine, kako svak zna, izlazi kao jedno ćučenstvo od
mnogo ideja sakup^eni^jeli zi^edno, i fizičnijeh i monJn^eh (položaj
mjesta i stepen naobraženosti). Može u tome osjećanju biti sastavljena
i ljubav narodnosti, i ^ubav prama vladi, kao kod Engleza i Franeu-
la, i ost.; a može i ne biti koji od tijeh elemenata. Da kod nas lju-
bav prema vladi u sebi objektivno bude isto Sto i ljubav domovine,
koće se da progju kao u geologiji „dei periodi lunghi cosmologici".
Kjeki mladić dubrovački nagje se s brodom u jednoj ostranjenoj luci
engleskoj. Tu se namjeri na njekog Engleza, koji je znao zboriti ita-
lijanski. Kad je taj obaznao, da je on Austrijanac, reče mu, da se tu
« bdnici nahodi jedan njegov „patriof*. EngJez je to rekao po svoji-
j«m idejama; a po idejama dubrovačkijem ^patriot" nije ni Korčula-
mn, nego stranac. Mladić stade da razmišlja ko bi to mogao biti, da
li se kakav mrnar tu nahodi iz Rijeke, s Lopuda, Koločepa, Sipana,
Cavtata, Pelješca i ost Odluči ga poći vidjeti sa svojijem Englezom,
kad li nagje jednoga prosta zanatl^u iz Beča, koji ' nije znao govoriti
■ego iyemački. Nasmiju se jedan na drugoga, zaklimajn glavom oba
dva „patriota" u smislu engleskom, te se odmah rastanu.

Digitized by VjOOQ IC

341

Govore mi, da se mnogo napisalo proti meni; a
Sto? — Ne znam, jer nije moj običaj obavješćivati se o
tomu; ali i ako nijesam ni slova pročitao od svega toga,
što se proti meni piše, znam, da sam se odavno učinio
otučak za take stvari. Ako me kogod upita: a ko su ti,
koji gubave rane na te govore i pišu? — odgovaram: da
nijesam nikada pljuvao, niti ću pljuvati uzgor; jer ko
pljuva nada se, pljuvotina mu pada na obraz. To je moj
udes, da vazda imam protivnika. Da je 0. Pacifik Rade-
Ijević još živ, on bi im i sad ponovio svoju pjesmu, kad
su prvi put bili ustali proti meni g. 1862. i napomenuo
istu izreku: Filii vero Belial desp€X€runt eum, ille vero
diasimulabat se audire (knj. 1. kraljeva, gl. X., st. 27.).
Na tu ruku dakle nije, da se Bogu zahvali, liječima
„Bogu hvala!" — nego se valja podložiti prilikama sa
jaculatorium: „Hvala Bogu!", „Hvala Bogu!"

Da su ovi opisi baš znameniti i po pravilima pisa-
nja, a ne prosti, šugavi feuilletons^ ja bi završio riječima
Puškina: „Hajde, plode mojega uma; prouzroči obične e-
fekte: zlobna tumačenja, mahnitu buku i grdnje!" (Ev-
gen, pj. I.). Ali ne služi, jer me nedavno opomenuo
njeki moj prijatelj, da sam nasrnuo na osinjak odmah
kad sam stupio u javnost

^ «♦» »

Digitized by VjOOQ IC

Digitized by VjOOQIC

Internet Archive Audio

Featured

Top

Images

Featured

Top

Software

Featured

Top

Books

Featured

Top

Video

Featured

Top

Mobile Apps

Browser Extensions

Archive-It Subscription

Save Page Now

Full text of "Dubrovačka književnost"

See other formats