(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Dvijestogodišnjica oslobodjenja Slavonije"

Google 



This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct 

to make the world's books discoverablc onlinc. 

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to enter the pubUc domain. A pubHc domain book is one that was never subject 

to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc 

publisher to a library and rmally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to thc 
public and we are merely thcir custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prcvcnt abuse by commcrcial parties, including placing technical restrictions on automatcd qucrying. 
Wc also ask that you: 

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automatcd queries of any sort to Google's system: If you are conducting rescarch on machinc 
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We cncouragc thc 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpcoplcabout this projcct andhclping thcm lind 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we bclieve a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is stili in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whelher any speciflc use of 
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Googlc's mission is to organizc thc world's information and to make it univcrsally accessible and uscful. Google Book Scarch hclps rcadcrs 
discover the world's books while helping authors and publishcrs reach ncw audiences. You can search through thc full icxi of this book on thc wcb 

at |http : //books . google . com/| 



OPERA ACADEMIAE SCIENTIARUM ET ARTIUM 

SLAVORUM MERIDIONALIUM. 



DJELA 



JUG08LAVEN8KE AKADEMIJE 



ZNANOSTI I UMJETNOSTI. . 



KNJIGA XI. 



I. DIO. 



U ZAGREBU 

TISAK DIONIČKB TI8KAB 

1891. 



bilo, neka vrela sama govore. Time je ko jesta iiejiHliiako. Tomu si« 
ipak izbjei.'i ne da. dok za nj^^kv možda i neznatnije stvari ima 
obilnih vi|V>ti, a za važni;-.' i ziiamnuitiji* \w ima upravu ni>ta. Velikii 
bi si zadiižl»inii >tM\ nni bri/ni i jil^mfiiiti ljudi pu raznim stranama 
našega naroda, koji ovakove >jiiM' i viji*<ii sabiru. da ib prioboe ili 
meni ili nasoj akademiji, .bt ili to lijepo molim u ime m(»je. jos 
više u ime akademije, a najviše ii ime piivijesti hrvatske. 



r Zagrebu dne 20. septembra 1891. 



T. S. 



', 



A. 



Slavonija i drnge bmtske zemlje pod Tarskom. 



T 



ko hoee da brzo uhvati pravu sliku o životu nak^ga naroda pod 
Turskoni prije velikoga rata oslobodjenja, dobit ee jasan putokaz ako, 
si predoci, kako je Slavonija poharana i osvojena od Sulejm'.na I 
sjajnoga i velikoga prosiritelja turskoga earstva. Pocamši od pada. 
Bosne imade Hrvatska dan na dan da se brani od Turaka. I obra- 
nila se. Ali odkad Sulejnianova zvijezda sinu na obzorju Europe^ 
vise se obraniti ne niožt^ Redom padaju gradovi hrvatski na jugu i 
jugozapadu, a pade i Slavonija. Polazeci na mohaeko polje osvoji on 
Srijem i svu zernlju do Osijeka, a iza bitke odvede u sužanjstvo do 
dvije stotine hiljada roblja iz Ugarske i Slavonije (152G). Kada je 
za tri godine polazio da osvaja Bee, na mohar-koni polju prinia Ivana 
Zapolju, jer je vee zemlja do Osijeka bila turška. Tri godine kasnje 
iza nesretnoga boja kod Kiseka (1532) vračala se sva ogromna turška 
vojska u dva traka; s jedne strane sam Sulejman preko Verovitice 
na Požegu, a s druge veliki vezir preko Hrvatske Posavinom. Gra- 
dovi i sela padaju i u plamenu propadaju, a opet na hiljade i hi- 
Ijade odvode Turei roblja iz Slavonije. Tekar na potoku Bosutu pre- 
stadose loviti roblje, jer je odavle vec eareva zemlja, kako veli sam 
Sulejman.* Nije prestajala navala turška niti poslije toga. A koliko je 
naroda i plemstva postradalo u vojni, koju je vodio nesretni Katzianar 
(1537)? Koliko opet nastrada, kada je Slavonija napokon pala pod 
Turke (1541)? 

Stotinu dokaza pruzaju naši spomenici priloženi i prvi put na 
svjetlo izneseni u ovoj knjiži, da je sa lica zemlje izbrisano hrvatsko 
plemstvo Slavonije. Po sto puta odgovaraju koncem 17. vijeka pucani 
Slavonije bivši podanici turški, da nitko izmed njih, sto ljudi mogu 
pamtiti, ne zna tko im je bio nekada krščanski gospodar. Samo 



' Hammer Pungshall: Geschichte de8 osmanischen Reiches III. u dodatku 

ima sultanov dnevnik. 

RASPRAVA O SLAV. 1 



jednom na Dunavu spominju se njekoga Stjepana Ijana. a u Valpov- 
Stini spominju Gereba bana i palatina. Jošte jednom znamo, da je 
biskiip zagrebacki zadržao svoje podanike i pod Turskom u Vaški. 
Ali i to je sve . . 

U Ugarskoj je to drugacije. U srcu Ugarske iizdržala se je pe- 
štanska i još druge susjedne županije pored svega toga, što su i one 
turški sandžak. Županije drže svoje skupstine, biraju svoje pod- 
župane, pobiru dace, vladaju se „po starim zakonima" svojih djedova. 
Županija dijelila je sa pašama i begovima svaku granu vladanja, da- 
pae« Magjar ne priznaje prava Turcima uticati u županijsku juris- 
dikciju. „Turstvo'* nazivlje se u njih, ako se tko obrati za pravdu na 
„poganskoga sudca turskoga". S ponosom veli magjarski historik: 
„Nijedan krščanski narod osmanskoga carstva ne može pokazati 
ovakovih pojava".^ 

Ovakovim pojavima ne ima traga u Slavoniji, jer je narodu od- 
sječena glava — plemstvo njegovo. I ako još na karti od g. 1634 
dolazi požeška, vukovarska i srijemska županija, a o verovitickoj ve(' 
niti spomena ne ima,' opet iz svih naših spomenika biva jasno, da 
nije bilo niti jedne županije, vec sama cista turška uprava. Nije 
moguce, da se ne bi mogli najstariji ljudi prizivani koncem sedam- 
najstoga vijeka niti sjetiti na kakovu kršcansku oblast. Sjecaju se oni 
dobro i po imence svojih turških paša i aga, ali o krščanskim ni 
spomena ne ima, jer ih nije niti bilo. 

U Ugarskoj placaju one županije dace svoje i Turcima i kršcanskoj 
Ugarskoj. Ovakovih dvovlastnih podanika ima ne samo u Ugarskoj, 
vec i u Poljskoj i u mljetačkoj Dalmaciji, a tako je na granicama 
izmed Rusa i Tatara. ^A. na našim granicama — veli suvrenieiiik 
Valvasor — ne ima ovakovih dvojakih podanika, vec je sve ili turško 
ili kršdansko. Mnogo nas to krvi stoji, da nijedan kršcanin ne ima 
nista davati Turcinu, a opet niti oni nama nisu dužni nista davati".' 
Docim kršcanskoj Ugarskoj susjedne pod Turskom županije placaju 
na obadvije strane, u Hrvatskoj namještene su i s turške i krščanske 
strane krvave krajine, da svaki svoje brani, da svaka strana drugoj 
štetu čini i krv ispije. U nas ne može biti, da bude: jedna raja, a 



» Salomon: Ungam in Zeitalter der Turckenherrschaft, Leipzig 1887, str. 
260 i dalje. — 269. 

« Mercator: Atlas minor Amsterdami 1634 pag. 547: Sclavonia, Croatia, 
Bosnia cum Dalmatiae parte. Ovc je uzeto iz stanje Ortelijeve karte, koja je 
izašla 1575, kada je jo&te bila živa uspomena na stare županije. 

* Valwasor: Ehre des Herzogthums Krain, IV. B. str. 7. 



• > 



dva gospodara. Slavonija je sasvim i tisto pod turskom upravom i 
turškim zakonom. I ona ima svoju tursku krajinu, koja je sa našom 
križevackom uvijek u krvi. Zato cemo govoriti o Slavoniji kao 
pašaluku, a napose moramo govoriti o životu na krajini. 

I. 

Veliko turško carstvo u sedamnajstom vijeku prostire se po pre- 
dhjoj Aziji i sjevernoj Africi, obuzimlje u Europi cio balkanski 
poluotok i prodire u srce Europe do Budima njekada glavnoga grada 
Ugarske. Carstvo se je onda dijelilo u dvadeset i dva beglerbegata 
ili vilajeta, od kojih je svaki priličan jednomu kraljevstvu po pojmo- 
vima evropskim. Svaki od beglerbega ima svoju vojsku. Tri beglerbega 
imadu iznimni položaj u carstvu budimski, teraisvarski i bosanski. O 
njihovim prihodima ne raeunaju u Carigradu, jer ih oni troše na 
svoje vilajete, braneči turško carstvo od susjednih krščanskih država. 

Svaki beglerbeg bio je kao i njekadanji bizantinski „strateg" glava 
vojna i upravna provincije. Ima uza se tri glavna častnika, a to je 
Mufti ili veliki sudac, koji na vlas odgovara prvomu častniku u nje- 
kadanjem bizantinskem carstvu, gdje je u svakoj provinciji bio iza 
stratega glave provincije prvi sudac pod imenom ^dikastes". Drugi 
je veliki finovnik bio Rais Effendi. On je kancelar ili državni tajnik. 
Odgovara bizantinskem „kancelaru". Treci je Tefterdar pasa ili ve- 
liki blagajnik beglerbegata. Odgovara bizantinskem ^logothetu"*.* Ovu 
očevidnu slicnost institucija spominjemo radi toga. da vec sada po- 
kažemo, a poslije cemo to i drugim primjerima dokazati, da upravi 
turškega carstva koreni duboko sižu u život i institucije istocnoga 
rimskega carstva. U tom i jeste ključ snage i dugoga turškega ob- 
stanka u Europi. 

Beglerbegovine ili vilajeti opet su se dijelili na „sandžake" ili za- 
stave. Svakomu sandžaku bio je na čelu jedan pasa opet sa svojim 
vijecem. Beglerbeg bosanski imao je pod sobom sedam sandžaka i 
to: herc(»govačkoga, kliskoga, lirkoga, bihačkoga, cerničkoga, požeš- 
koga, zvorničkoga i bosanski pasaluk. Vec prije osvojenja Slavonije 
bila je Bosna kao prednja straža turškega carstva. V\^zir bosanski 
imao u ime časti svoje i obrane carstva do deset hiljada dukata na 
godinu, a imao je pod svojem zapovijedi redovito osam stotina ko- 
njanika. On je bdio osobito onda, ako je sultan odlazio kamo na 



* Sr. Ricaut: Hintolre de Tempire Ottoman livre I. str. 138 — 142 i Kambaud: 
L'empire grec au X. siecle Pariš 1870 str. 200—208. 



bojno polje, da hrvatske vojske no provale ii turško earstvo.' Onda 
je Bosna samo s juga neprestano udarala na Hnatsku. Poslije pada 
Slavonije opasala je poturcena Bosna Hrvatsku i sa istoka jakom 
dobro organizovanoni vojenom šilom. Nije ipak sva Slavonija spadala 
pod Bosnu, jer je srijemska županija kao sandžak spadala pod begler- 
bega budiraskoga.^ 

Sam beglerbeg bosanski Ibrahim pasa Merin))egovid opisa nam 
svoj eijeli beglerbegat (1620), kada je kao maršal vojske osmanskoga 
carstva polazio prema Budimu. Htio je da znade cijelo stanje svoga 
beglerbegata. Opisuje sandžak za sandžakom i to samo s gledista 
vojene snage svakoga sandžaka. S ovoga gledista opisao je i dva 
sandžaka slavonska, koji su podpadali pod Bosnu. Evo njegova opisa : 

Sandžakat Požega ima do petnaest hiljada ljudi za vojsku 
pod upravom paše bosanskoga, koji daje placu spahijama zaimima i 
ostalim ; ali se ipak u vojniekim stvarima pokoravaju pasi kaniškome 
i dižu se pod njegovijn zastavama i pod njegovom zapovjedju. Gra- 
dovi su ovi: 

1. Požega sa susjednom zemljom imat ce kuea do hiljade, a ljudi 
pod oružje više od hiljade. (irad sagradjen kao tvrdjava ima dva ili 
tri topa. Redovito u njem sjedi kadija i sandžak.' 

2. Orahoviea grad zidan, ima lijepe zgrade, ima više od dvije 
stotine dimova. Ljudi ima pod oružjem tri stotine. U njem sjedi 
kadija. Ima i tvrdjavu sa nješto manjega topovlja. 

3. Velika kraljeva grad zidan na dosta velikom prostoru. Dvije 
stotine kuca ima izvana, a isto toliko unutra. Ima pod oružjem oko 
dvije stotine ljudi, ima tvrdjavu i u njoj razne age. 

4. Verovitica jaki grad zidom opasan ima tvrdjavu i nješto malo 
topnictva. Varoš i tvrdjava imadu oko tri stotine dimova, ljudi pod 
oružjem na broju cetiri stotine, imadu age i kapetaua, koji ondj»* 
stalno prebiva. 

5. Slatina mjesto zidano ima i tvrdjavu, koja zajedno sa mjestom 
ima do sedamdeset kuca, a isto toliko ljudi pod oružjem. Ima age. 

6. Vočin mali gradič isto tako zidan kao i Slatina, a ima ljudi 
pod oružje na broju sedamdeset. 

7. Kapošvar istoga svojstva ima ljudi sedamdeset. 



» Antonio Meravino (1514) Genovese u: Sansovino Historia universale deli' 
origine et imperio de Turchi. Venetia 1600, list 16 na dnigoj strani. 

'-* Ricaut Histoire str. 138. 

» Pogrešno se upominje, da je grad ,,pol dana daleko od Biograda". Ovo 
je bez dvojbe pogreška potonjega prepisaČa ili prevoditelja. 



8. Osijek grad na obalama Drave. S ove strane ima jedan toranj 
i u njem jedan top diigačak do trideset pedalja. Varoš može sa 
gradom imati do hiljade kuca. ljudi pod oružje ima na broju dvije 
hiljade. U njem sjedi kadija i kapetan. 

9. Vukovar grad zidan imat ce u svemu zajedno sa mjestom do 
sto kuca, a ljudi pod oružje do sto i trideset. Jedan aga ima u 
gradu. 

10. Brod u carobnom kraju, mjesto ima kuca na broju osamdeset, 
ljudi pod oružjem isto toliko. Onamo dospije kadgod sandžak. Kadija 
prebiva stalno. Daleko je od Požege za jedan dan. 

12. Djakovo ima sliene prilike kao i Brod, ima ljudi osamdeset. 

Slijede sel a, koja imadu u ovom sadžakatu do 10.000 dimova, a 
i ljudi pod oružje daju isto toliko. 

Drugi je sandžakat ili bolje govoreči vojvoda cernički. Prvi put 
sada dolazi pod imenom sandžakata u ovom spisu. Jošte desetak 
godina prije ovoga popisa dolazi medju sandžacima samo Požega.* 
Dapace malo godina iza ovoga popisa veli papinski izaslanik: „u pro- 
vineiji Požege, a u voj vodstvu Cernickom"*.^ Ovaj vojvodat ipak nosi 
naslov sandžaka, a taj mu naslov evo priznaje sam beglerbeg bo- 
sanski. Samo kao glava krajine slavonske turške prema Hrvatskoj 
mogao je vojvoda cernicki dostidi čast paše t. j. generala ili san- 
džaka. Ovaj sandžak ima do pet hiljada dimova rasutili po selima i 
pojedinim kucama seljana, sva su sela tako rasuta, da su jedno dru- 
gomu blizu. Sandžakat ima samo tri tako zvana grada: 

1. Cernik grad zidan sa varosom, imat ce do šest stotina kuca 
a do sedam stotina ljudi pod oružje. Ima i tvrdjava sa njekoliko 
tornjeva i tri komada topova. Ovo je mjesto, gdje najviše puta sjedi 
sandžak. 

2. Bila stina mjesto maleno zidano ima kuca šestdeset zajedno 
s onima, koje su u mjestu, mjesto je jako tvrdo. Age tri ondje 
bivaj u. 

3. Sirač grad zidan veoma jak srednje je veličine. Ima zajedno 
sa mjestom na broju tri stotine kuca, ljudi pod oružje isto toliko.' 

^ Salamon : Ungarn im Zeitalter der Turckenherrschaft ima na str. 235 i 336 
najprije sandžakate u \Tijeme Sulejmanovo, a zatim g. 1610, pak ne ima san- 
džaka cemiČkoga, \e6 samo požeŠki. 

* „Nella provintia di Posega nel ducate Zemic' veli izvjestitelj papinski od 
g. 1629 — 1630. Fermendžin Acta Bosnae eccl. Izadi de u zbirci Monmnenta naSe 
akademije. 

* Ovaj opis štampan je najprije od dra. Račkoga u Starinama XIV. 173 i 
dalje. Talijanski prevodilac očevidno ga je udesio za porabu oblasti mletadkih, 



Ovamo ne spadaju niti pod jedan niti pod drugi sandžakat gradovi 
Gradiska, Jasenovac i Kobaš. Mjesta ova na Savi pribrajaju se Bosni. 

U Srijemii jeste glavno mjesto Hok, u njem sjedi sandžak može 
se reci redovito. ' Ali kako je u Srijemu još znatno mjesto Mitrovica 
ili stari Sjrmiuni, onda i tamo sjedi kadgod. Jošte su tamo Petro- 
varadin i Slankanien kao važni gradovi. 

U našem popisu ne ima niti Valpova grada niti njegova kotara. 
Ovo mjesto bilo je vece od mnogih spomenutih mjesta. Nije spadalo 
na sandžaka požeškoga, vec pod bližnji Pecuh, kako je bilo i u cr- 
kvenom pogledu kadgod, kako cemo vidjeti. Imade dizdara ili kape- 
tana janjif^ira sa četrdeset momaka, a u mjestu je i dvadeset i pet 
spahija u svojim kucama.* 

Izvj(\staj govori samo o gradovima, gdje su namještene turške 
vojske, a sela spominje samo u toliko, koliko mogu dovesti vojske 
pod zastavu pasa. Mi ipak možemo i iz ovoga popisa zaključivati, 
koliko su i sela doprinosila obrani turškega carstva u Slavoniji. Svi 
gradovi u pož(»skom sandžaku jedva mogoše dati eetiri hiljade četiri 
stotine ljudi, a sav je sandžakat davao do petnaest hiljada ljudi, 
dakle je deset hiljada odpadalo na sela. U cerni(-kom ona tri grada 
imadii hiljadu ljudi, a eetiri hiljade daju sela. Naši nam spomenici 
ne kažu, nisu li ovi brojeni oružani ljudi sve sami posadnici janjič^iri. 
Mi mislimo, da nisu upravo svi. U ovom je broju i stalna janjičarska 
posada i svi oni spahije i Turci, koji su sjedili po gradovima, a u 
vojsci služili su kao konjanici. Sama ova dva sandžaka daju bez sri- 
jemskoga do dvadeset hiljada ljudi. Veliki broj sela u Slavoniji po- 
kazuju ovi brojevi vojske. To potvrdjuju i drugi spomenici. Cetiri 
mjeseca iza osvojenja veroviticke i požeške županije ostalo je napu- 
cenih samo sedamdeset sela, ali se broji zapuštenih sela kršdanskih 
na tri sto šestdeset i osam, a cisto turških osamdeset i pet ili ukupno 



jer se navode duljine mjesta od Zadra i Spljeta. Izvjesitaj pisan je talijanski 
1625, jer se na strani 179 spominje „la revisione e descrizione" „del 1624 che 
Mehmet Begh fiol de Mustaj" učini. Slijedeče godine 1626 putuje u Bosnu 
Hrvat Atanasij GrgiČevič i donosi čaru Ferdinandu II. ovo isto izvješče mje- 
stimice neznatno skračeno. GrgiČevič imao je izvijestiti čara o Bosni, pak je 
iiaprosto donesao na talijanskom jeziku ovaj opis beglerbegov. Morao je da 
bježi, jer su Turci doznali, da nije on trgovac, kako se iskazao, več carski 
izaslanik. Tek feto je mogao ovaj opis negdje uhvatiti, pak ga čaru podnosi 
kao najbolji i najpouzdaniji izvjeŠtaj. Starine Xyil. str. 116 — 150. 

* Posjet kod paye 1608 poslanika austrijskoga. Arkiv za povj. jug. knj. IV. 
str. 214—215. 

2 V. popis Valpova. 



cetiri stotine i četrdeses i tri sela.* Po tom je bilo na zemljistu sa- 
danje požeške verovitieke županije 513 dobro napiicenih sela. 

Najviše je „ turških" sela izcezlo iz krasnoga požeškoga polja njih 
šestdeset i jedno na broju, ako se jos k toniu iizme osamnaest iz 
bližnjega Kaptola i iz Velike šest, onda vidjanio, da su zlatno po- 
žeško polje Turci poljodjelei najjače bili pritisniili. Ako je istina ono 
sto MarsigU koncem 17. vijeka pripovijeda: Ja sam opetovano puta 
prošao razne dijelove Turške, pak nišam nigdj(^ vidjao Turke poljo- 
djelei osim u Bosni, gdje su Slaveni prešli na Mohamedanizam i Turke 
naseljene iz Azije u Dobrudži" — onda bismo mogli suditi, da su 
ovuda po selima naseljeni naši bosanski poturiee.- Onda razumijemo, 
da je veliki i znameniti turški grad Požega u vrijeme popisa (1702) iza 
oslobodjenja mogao pokazati jedva sto sedamdeset i jednoga gradjana 
i cetrdeset i dva kuearca, dakle u svemu jedva štogud preko hiljade 
stanovnika. Valjda manje nego 1688, kada je ipak 1800 duša. 

Krščanskih sela opuštjelo najviše u Djakovštini. Sela pustili broji 
se osamdeset i šest, a puste zemlje samih oranica do sedanmaest 
hiljada jutara.* Sto popisnici iza izgona Turaka mogu navoditi po- 
imence zapuštene oranice, koje jošte nisu šikarom obrasle, to poka- 
zuje da je jošte prije velikega rata krščanska raja i ovih 17.000 
jutara obradjivala i znojem svoga lica natapala. Iza Djakovštine imadu 
najviše zapuštjelih krščanskih sela Osijek i Valpovština, a pust je i 
veliki dio izmed Slankamena i Mitrovice, a zatim dolazi kotar ora- 
vicki, Požega i t. d. U blagoslovljeno)* od prirode Slavoniji, kako se 
vidi po ovim ))rojevima nije uzmanjkalo naroda, a imena gora i 'do- 
lina, rijeke i jezera, sela i gradova s\gedoce, da je ovdje sjedio ne- 
prekidno narod hrvatski i u njekim krajevima srpski, da nije bilo 
niti prave turške pasmine, vec samo gdjekoji Turci po zemlji rastreseni. 
Uprava turška još nije bila dotie dospjela, da na tursku prekrsti 
slavonska sela, rijeke i gradove. O tom svjedoce svi naši priloži. 

Da ogledamo u pravu. Turška je uprava sva vi) jena. Na čelu san- 
džakata jest sandžak, što znamenuje zastava, jer hna u boju svoju 
zastavu. Ako su beglerbegije ili vilajeti odgovarali starim bizantinskim 
tematima, kojima su na čelu „strategi", a ono su sandžaci bili stare 
„eparhije". 

• Gl. prilog XIV. Popis Slavonije g. 1688. 

* Citat u Salamona: Ungarn in Zeitalt. d. Tiirck. H. str. 201. Sr. naše pri-^ 
loge i popise: Kaptola, Kutjeva, Vel ike, Kamenakog, GradiŠta 
Brestov ca itd., gdje se poimence spominja turška sela, gdje su sami Turci 
svoje zemlje obdjelavali. 

=» Gl. Priloge: Popis DjakovStine. 



8 

Sandžak bivao jo imenovan i primao svoje pravo na zastavu sa sa- 
moga prijestolja iz onoga najunutarnjijega dijela carske palače, kanio 
je A^jernik i poslanik k j)adisi prorokovu zamjiMiiku samo najvecim p(»- 
citanjem ulazio i sa ceremonijama, koje su posebni zakoni ustanov- 
Ijivali. ' Visokoj časti, koju je pasa dobivao, imali su odgovarati i 
darovi, koji su za prve pasaiuke narasli i do pet hiljada dukata. 
Paše su morali darivati velikoga vezira. koji je od ovili darova imao 
znatan dio svojih prihoda. Cvalo je kujiovanje i prodavanje sandžaka. 
Sandžak nije imao stalne plače iz carske blagajne, pa opet se racunao 
u Carigradu prihod kao stalan. Tako se uzimalo za pasu ])ožeškoga, 
da ima 616.236 ospera, sto bi po našem računu bilo preko deset 
hiljada dukata.^ Sandžak je imao svoje posjede i sela, koja su mu 
radila i plačala. Tako paša požeški ima Veliku,^ Kaševac u oraho- 
vickom kotaru. Duboku i Krnjakovce u kutjevackom kotaru,* a onda 
Sekulince, Meljane. Gjurišice, Riemce, Drenovac, Macute, Smudc, 
Bokane itd. u kotaru vo^inskom i sva bogata turška sela oko I^>- 
žege.'* Imali su posjede i u drugim krajevima svoga spahiluka. V«^c 
sam onaj vijenac vojvodstava (vaivodatus) oko Požege pokazuje nam 
bliziini sandžaka: Pleternica, Gradišče, Kutjevo, Brestovac. Kanu^nsko, 
Kaptol, Velika i poslije izgona Turaka noše sa svojim kotarom ime 
,,voj vodstva", a vojvode su i upravitelji jiašaiih sela i dobara. Od 
jednih posjeda primaju sve kao i svaki spahija, a od chnigili iirimaju 
ono što bi podanici imali samomu čaru davati. 

Kako su bili rasuti posjedi paše požeškoga radio je on jamacnt* 
onako kako pripovijeda putnik 16. vijeka. Begovi i paše, koji imadu 
svoja lena ili posjede dadu kazati svojim vojvodama to jest ui)ravi- 
teljima: Donesi mi toliko od ovoga ili onoga sela. Vojvoda ucini. 
Uzme za pasu i>0.(X)0 ospora, a za st»be 15 — 20.0uO ospora. ako m* 
više.** Paša je dobio svoj(\ pa makar i)roi)ala raja. Odkuda bi inac(^ 
paša razvijao sjaj. komu se evropski putnici ne prestaju diviti. A 
paša, koji je danas u l^ožegi, biti ce valjda za godinu dana gdjegod 
na granicama carstva u Aziji, možda ce pasti u nemilost, pa ce iz- 
gubiti pašaluk. Sve to morao je na umu imati. pak da se o))ognti 



* Hammer: ►Staiitsverfass^ung des osmanischen Keiche8 I. ntr. 80. 

* Hammer: f^taatrtverfassung II. str. 251. Hammer rac^una da ide 50 osp. u 
dukat. V. Hammer (lesich. des osm. R. III. 47*2. 

» Prilog XXVII. Popis Velike. 

* Prilog br. XXX. 
^ Prilog br. XIX. 

« Gerlach Tagel)ucli 1577. kod Ziiikeisena III. str. 1()8. 



9 

kako i gdje samo može. „Ne ima nijednoga ))eglerbega" — veli 
Zinkeiseu — „uijecliioga sandžaka ili sul)ase, koji bi ))io zadovoljan 
sa obilnim svojim prihodima. Pohljepa njihova goni ih na prevare i 
tlacenje, da izmuzu iz sela i gradova sto vise mogii"/ 

Neeuveno bogatstvo mnogo puta na milijune sabrase turški pase, 
u zlatu, sre))ru i drugim dragoejenostima, jer zemalja ne mogoše naku- 
povati, kada su sve zemlje bile careve. Mnogo puta poslao je sultan 
razglaSenome bogatom pasi svome svilenu uzieu. samo da pobere nje- 
gove milijune. ^Inogo puta se je carska blagajna pomogla u velikoj 
nevolji na ovaj ne lijepi način. Ali najviše puta i redovito gledaju 
pahc, da rasiplju svoje ogronme prihode na krasne žene, divne konje, 
zlatne i dragocjene haljine i na stotine svojih robova dvoranika. Tek 
je ideal pašama vrijedan spomena bio poturica Hrvat Kustempasa, sto 
je sve on ostavio blaga i bogatstva pri svojoj smrti (1561). On ostavi: 
1700 robova, 2900 vojenih konja, 1100 deva, 5000 sjajnih haljina 
ili kaftana, 8000 turbana, 1 100 zlatom vezenih kapa, 2900 oklopnih 
kosulja, 2000 oklopa, 600 srebernih i 500 zlatom i dragim kamenjem 
posutih sabalja, 1500 kaciga, 130 parova strimeni, 7060 sabalja sa 
dragulj ima uresenih korica, 1000 posrebernjenih kopalja, 5000 sve- 
zaka knjiga, 78.000 dukata, 32 draga kamena u vrijednosti od preko 
11 milijuna for. i 100 milijuna ospora ili dva milijuna gotova novca 
u srebru, preko osam stotina villa i njekoliko stotina mlinova.* 

Uz pasu jeste namjestnik kiaja. U našim stranama zove se redo- 
vito i u spisima i u pjesmama cehaja. U našim slavonskim spome- 
uicima dolazi po imenu Mehmed cehaja. U kotaru kutjevackom pri- 
pada njemu selo Novoselci,' a imao je jamacno drugih posjeda. Bilo 
je stalno odredjeno, da svi posjedi, koje uživa jedan cehaja, prelaze 
i na njegove nasljednike. a da se ne smiju niti umanjivati niti pro- 
mjenjivati za druge.* Spahije sandžaka imao je sabirati njihov nepo- 
sredni zapovjednik Alaj beg. U našim spomenicima dolaze tek dva 
sela u kotaru velickom Sovinjak i Bankovci, koji pripadaju alajbegu 
požeskonni,'^ Preslatinee u djakovackom kotaru.*^ Ne dvojimo, da ih 
je imao i vise po drugim krajevima pasaluka. Iznad alaj bega svakako 
je aga janjicara, koji je u sijelu sandžaka glava znatne vojene sile. 

^ Zinkciaen Gesch. d. osin. R. III. 135 — 13(). 

* Hamrner Gesch. d. osnuinischen Reiches III. str. 38B. 
•" Gl. Priloge: Popis Kutjeva br. XXX. 

* Hamrner Staat;^verfas«siing I. str. 359. 

* Gl. Priloge: P(»pis Velike br. XXVII. 

* Gl. Popis djakovačkoga kotara br. XXXIX. 



10 

Sto je pored velikoga vezira u velikom divanu čara eestitoga veliki 

aga janjicara, to je i u malom divanu sandžakovom aga janjičara. 

U svima tvrdjavama sjede stalne posade janjičara, njima su na čelu 

dizdari ili kapetani, nad kojima je on aga ili gospodin. Ove čete 

imadu u vrijeme mira da drže mir i red. Oni su stalne posade u ime 

državnoga mira po sandžacima. 

Divan sandžaka ili mali divan sastaje se u svim zgodama, koje 

se tiču cijeloga sandžaka. Eedovito biva u njem deset do dvanaest 

osoba. Pored paše su njegov čebaja, aga janjičanrski, alajbeg, kadija 

ili veliki sudac, miriliva ili pazitelj nad zgradama, glavni hodža i 

odlični spahije iz pasaluka. ' Janjičarski aga i onda ustaje tužbom na 

pasu, kad svi šute i strepe od straba pred pasom, on ustaje i diže 

tužbu prizivljuei na svoga velikoga agu janjičarskoga u Carigradu i 

na carev divan, te mnogo puta krši paši glavu.* Ako i jesu age 

janjičiira važni u provincijama, opet nisu više janjičari onakovi, kakovi 

su bili u vrijeme Sulejmana I. Oni se žene po volji i bave se raznim 

zanatima, da prehrane svoje obitelji. Tako vec izgubiše volju za rat. 

„Ja sam vidio — veli Ricaut — da su mnogi od njih davali obilne 

darove, da ih riješe službe u Ugarskoj ili Kandiji". Dapače imadu 

svoje zamjenike „jamak" zvane najgadnije propalice na smutnju svi- 

jeta i tvrdjava, kamo dolaze.^ Nisu više janjičari Ijuti vojnici, koji 

ne znadu ni oca ni majke, kako kaže naša stara historijska narodna 

pjesma. Čuprilii vezir piše kaurinu Jovi Misirliji: 

Ovo tebi tvrdu \;jeru dajem, 
Da cu skupit po izbor junaka, 
Koji svoje ne imadu majke, 
A za vjerne ljubi i ne znadu, 
Kome no je kuca kabanica 
Mac i puška i otac i majka.* 

Ovo je stereotipno u našim narodnim pjesmama starije dobe za 

oznaku janjičara. Dopunjuje ovu oznaku druga pjesma, koja kaže, 

kako su oni pripravni umrijeti i učiniti strahote ma za što. Dizdar 

udbinjski, t. j. kapetan janjičara, piše primorskomu banu, a ban pri- 

povijeda svojoj kceri, što u pismu kaže: 

Sutra ce mi svatove dovesti. 
Dovesti ce hiljadu svatova: 
Sve junaka sve golih Turaka, 

* ZIatovi(?eva zbirka u na^oj akademiji ima takov ,,divan" opisan u Skradinu. 

* Hammcr Staatsverfassung na više mjesta i Salamon Ungam in d. Zeitalt- 
Tiirckenher. str. 193. 

3 Kicaut Histoire de TEmpire Ottoman liv. III. str. 405 — A06. 

* Bogiši(5 Narodne pjesme iz starih rukopisa str. 28G. 



11 

Koji nema ni oca ni majke, 

Niti brata nit rodjene seke, 

A za ljubil nigda i ne znade. 

Puška sarka i otac i majka, 

A desnica bratac i sestrica, 

Britka sablja previjema ljuba, 

Kabanica kueii kameni ta. 

Komu žao poginuti nije 

Ako li mu ručak ne pripravim, 

Ne pripravim glavitu djevojku. 

Bijeli grad ce sa zemljom sravniti, 

Materi ce oči izvaditi, 

A meni ce ruku odsjeknuti, 

A tebe ce kcerko odvoditi. * 

U 17. vijeku raspui^teni janjicari izlijecu iz tvrdjava, kako cemo 

jos i primjerima pokazati, da taru siromasnu raju. Jednom se spo- 

minju prijave svih kolasa ili zapovjednika vojske iz gradova pože- 

škoga sandžaka stigle beglerbegu kaniškomu, te je trebalo u Požegi 

taj janjičarski smet rastjorati. Tuže se spahije i siromasi. „Mnogo- 

brojna nasilja unistio je u Požegi i rastjerao nevaljalce u Požegi 

Huseinaga sin Alimed agin".^ Ova nasilja prikazuje nam i narodna 

pjesma iz onoga kraja, kada pjeva: 

^.Sinoc dragoj mimo dvora prodjoh, 
Ja joj nazvah dobar večer draga. 
Draga meni nujna odgovara : 
,,^Kakvo nam je dobar večer dragi. 
Kad su nama na konaku Turci? 
Oni istii sto u mene nema: 
Ištu vina od sedam godina 
I rakije od devet godina 
I djevojku lica neljubljenu 
I pogacu nigda nekuvanu 
I konjiča nigda nesedlana. 
Toga istu — sto u mene nema.""^ 

Ovakva je propala janjičarska vojska ili posadna i pjesaci-ka. Ima 

druge vojske narodne iz samoga spahiluka, koja je konjanicka ili 

spahijinska, koja je mnogo veča i o kojoj Turci rado izgovarahu svoju 

recenicu, kada vidise veliku vojsku: „Askar rend derin misal", t. j. 

ima vojske kao pijeska u moru. Ovoj vojsci pristaje ona evropska 

posloviea: „kuda turško kopito zagazi, tuda trava vise ne raste".* 

^ .,Vienac" KaČidu, Zbornik pjesama, u Zadru 1860 atr. 36. 

* Zlatovideva zbirka u rukopisu jugoslavenske akademije. 
' U zbirci „ Matice hrvatske" iz okolice Čagličke. 

* Obad vije o ve rečenice spominje u 17. v. Ricaut Histoire de Tempire liv 
III. str. 407 i 413. 



12 

I u Slavoniji ima (;etiri puta vLse spahinjske vojsko n(»go li po- 
sadne jaiijiearske. I ovii instituciji! spahija primise lijeiii za na- 
predkom Turci iz bizantinskoga earstva, gdje je od davnih vremena 
bio običaj davati u ime vojne služ])e ona seia, na koja je državni 
poglavar po ondašnjem redu imao pravo rabot§. i dažbin^.* Po Moha- 
medovom zakonu pripala je svaka osvojena zemlja ne samo djelomice 
vec citava turskomu čaru. On je razdijelio na ziamete i timare i 
darivao svojim odabranicima. Grčka rijec „pronija" (Trpovota) znacila 
davanje u najara, na obradu. na uživanje, dakle ono sto je bio rimski 
beneficium.^ Turški zijamet znamenovao je vojnifki feudum, dakle 
ono, sto i pronija. Gospodari ovoga feuda zvali su se zaimi, t. j. ono. 
sto su u evropskom svijetu gospoda baroni i grofovi. Dohodci jednoga 
zaima (u našim spomenicima dolazi pisano: Sain, Seliain) ili po- 
sjednika jednoga ziameta bili su najmanje 20.000 ospora i idu do 
99.999 ospora. Cim pridodje još jedna ospora, vec zaim nosi naslov 
paše. U našim spomenicima dolaze mnogi zaimi ili turška gospoda 
baroni tako, da bi ih suvišno bilo brojiti. Laglje je pobrojiti najvece 
posjednike, koji po svome velikom posjedu noše naslov paše. Osim 
valije ili upravitelja — paše požeškoga — imade Hali paša boravec 
u Brodu,' Alia paša u Kaniži,* Haši paša, Ibrahim paša, Kaston paša, 
Alipaša, Hasanpaša, Alaj paša u Djakovštini.^ Svi oni imadu prihoda 
preko 100.000 ospora. Najviše ih je, kako vidimo, u Djakovu, ali 
zato i jest Djakovština iza odlaska Turaka najpustija. 

Timar je znamenovalo imanje, koje su turški sultani davali odlicnu 
vojniku uz pogodbu, da za rat daje po jednoga konjanika na svakih 
3000 ospora. Ako li je timar prerasao 19.999 ospora, onda je tinia- 
riot ili njegov posjednik postao zaim. Ali i to su mogli dostici samo 
oni, koji su iniali pismo od samoga sultana. Bilo je i takovih, kojima 
je davao pismo tek bcglerbeg, oni nisu mogli dobiti veci j)Osjed od 
6000 ospora i nisu se mogh uzvinuti medju gospodu zaime i paša.*' 

Zahni i paše imadu i po više sela, timari tek po jedno. a svili 
onih 85 turških sela podpadalo je neposredno pod pasu požeškoga. 

* ycncHCKH: 3HaHeHne SMsaHTiHckoit h io»cuoc.iaBHHCKOH uponim u 36opuiiKi> 
cTHTeH no C.iaBHHOBi;;^eHHio 8tr. 8 — 13. 

* Novakovič u 8Vojoj razpravi o proniji i pronijarima, Glas srpske akade- 
mije I. str. 75 izveo je i primjerima iz srpskih spomenika utvrdio ono, »U> je 
o tom u spomenutoj gore raspravi dokazao Uspenski. 

' U opisu: Kutjeva selo Gradac. 

* Opis Orahovica selo ČaČinci. 

* Opis Djakovstine. 

« Ricaut Histoire str. 408—410. 



14 

Andrijevcima, Ali Oajic Djakoveanin u Dubovici, Ali BaSic u Du- 
bravniku. Ali Čijajic u Forkuševcu, Alija Jerkocevic u Paki. Kara- 

v 

lovic u Sehovskom ili Soskom dolu, Durniisevie u Bjelaku, Karalovic 
u Tulnici, Karalovic u Mihaljevcima, Mehmed aga Katalic u Kadu- 
movcima, Hasan Čeribasic u Dolu, Teptedarovič u Orljavcu, Turbic 
u Dragi, Zveeic u Hrnjevcima, Svetačovic Kobasanin, Tucekovie u 
Eogolju, Husein Alilagic u Smoljanovcima. Mustajbeg Halilagovie u 
Mrtovlasima, Slivic u Vlasiina, Čengic u Završju. Bakie u Ugarciiua, 
Turbic u Golobrcima, Murkic u Pšenici i t. d. Njeka su iniena cisto 
narodna, a druga su od turških tasti zaima. tefderdara, paša, aga, 
bega Zaimovici, Teptedarovici, Pašici, Agici, Begici i t. d. Naše je 
mišljenje, da su gotovo sva gospoda turška u Slavoniji porijeklom 
Mohamedanci iz Bosne. 

Eekosmo vec, da je u sandžaku bivao divan od koga se je moglo 
prizvati na veliki divan beglerbega bosanskoga. Na ovo vijece prizi- 
vali bi se Turci i kršcani, ali sudbenost bila samo i lih u kadi je. 
On je govorio ii ime svetoga zakona, zato se od njegovih presuda 
nitko ne ima prizivati na kakav visi sud ili divan. A kakav je to 
bio sud kaže nam jasno naša strašna narodna rečenica: „Tko te pr6? 
kadija. Tko ti sudi? kadija. Tko te bije? kadija." Ljjepo govore carske 
odredbe kadiji. On ce paziti, da ne budu pogaženi nedužni mozlimi, 
•da ih opaki sudijini sluge krivo ne ogovore. Tako ve (5e sluge odmah 
kadija odpustiti, drugač ce on biti odpusten. Mi ne trpimo okrutnosti, 
po kojima se bez razloga seljani odsudjuju i dobra se njihova otimlju.* 
I sve tako lijepo dalje. AU kako je kadija sudio, kada je bilo izmed 
kršcana i Turaka? U našim spomenicima naročito se kaže, da su 
podanici imali pravo prizvati na kadiju, ako bi im spahija krivo 
-činio i s njima zlo postupao.* 

Kadija imao je svoj kotar sudački, koji se zvao kaza. Takove su 
kaze bile u Slavoniji u Požegi, Orahovici, Brodu i Osijeku po služ- 
benom popisu, a bio je jedan u Iloku kraj paše i u Mitrovici. Vec* 
se po ovom vidi, da je kadija bio od mnogih mjesta daleko. I pravda 
je ve6 po samoj daljini dosta puta morala trpiti. Kadi daljine ))ili 
su i namjestnici ih mah sudci naibi. Tako eno u Nijemcima u 
Srijemu ima takov „naib" na koga sam car šalje svoje pismo u 



* Hammer: Staataverfassung des osm. Keiches, B. I. 133. 

* Vidi priloge strana 43, gdje kažu seljani o svojim odnoŠajima prama spa- 
hiji: „si quae pecasset iisdem in mala et nuUa tractatione, apel- 
lassent causam ad cadiam'*. 



15 

kojera se kaže: „Nikako so ne smije raditi proti veličanstvu zakona 
i proti niojoj earskoj zapovijedi." ' 

Kadija sjedio je u posebnoj zgradi koja je bila eijeli dan svakoniu 
otvorena od jutra do večera, da sudi, sklapa ugovore i ženitbe, pravi 
testamente, u kratko on je javni notar. Kadija ne ima u ime svega 
toga niti jednoga novfiea plače od države, vec živi samo od onoga 
sto mu narod dade. Zato neka nitko ne misli, da je kadija stradao. 
On dobiva znatne prihode, što se vec odatle vidi, da troškove plača 
ona stranka, koja dobije pravo. Mnogo puta idu Turci od obijesti 
tužiti nedužne kršcane, za to kadiji kršcani dobro plate, dok i Turci 
tužitelji nista izgubili nisu. 

Turški begovi, spahije, vojvode i su])ase natječu se, da obtuže. 
Nijedan prestupak nije umakao Turcima, gdje se radilo o kakvoj 
novcanoj kazni. Ako li tko s drva padne ili s krova, ili u vatri ili 
vodi pogine, moralo se plačati. Ako tkogod iz sela izcezne ili uteče 
moralo se plačati. Ako se na krajini pobiju Turci i kršcani, pa bude 
mrtvih glava, onda bližnje selo plača za svaku mrtvu glavu krvarinu. 
Dogadjalo se dapace da su plačali i za Ijude, koji su u kojoj kuci umrli 
naravnom smrcu. U kratko vele stanovnici ugarskoga sela Szada: 
^kojom god smrtju covjek umre, Turčin prima za to svoju placu**. 
Krvarina plačala se od 5 — 100 talira ili bolje da reknemo opet sa 
stanovnicima jednoga turskoga sela: „Turci uzmu što im raja dade 
— svaki po svojoj mogucnosti." Turci u obče ne paze nego na one 
prestupke, koji ce im donesti novaca.* 

Osim novčanih globa, od kojih žive kadija i svi drugi častnici 
turški, imadu i kazne razne vrsti sve do smrti, koje grozotom 
ispunjuju svako ljudsko srce. Da budemo i ipak Turcima pravedni, 
spomenut eemo, da veliki dio groznih turških kazna imade svoje 
korene u sredovječnom zakonodavstvu bizantinskih careva isto tako kao 
i veliki dio turskoga sudbenoga postupka.^ Bizantinci su na primjer 
tako Ijuto batinjali i na toliko različitih načina, da i največi vještaci ne 
mogu pravo razabrati, kakove su to sve batine bile. Neka bi bile batine, 
vec su ih i Spartanci na stotine dobivali. Ali se je i bičevalo i šibalo, 
dok je živo meso odpadalo, dapače se sa živa čovjeka koža derala.* 

* Vidi prilogH l)r. V. 

* Primjera iz spomenika magjarsko turških donosi Salamon Ungam in Zeit- 
alter der Turckenschaft str. 244—248, koji vrijede i za odnošaje u Slavoniji. 

3 Zachariae v. Lingenthal: Gesehichte des griechisch-romischen Rechts 2. 
Aufl. Berlin 1877 p. 303 o kaznama, 381 o sudbenosti. 

* Zachariae str. 308—309. 



16 

Ovakove šibe i derafina bile sii kao sramotna i stra.sna odsuda na smrt. 
Ss'e sil to Turci nasljedovali od svojih učitelja Bizaiitiuaca, kako cemo 
to vidjeti u tolikim primjerima. Bio je običaj u Turaka uhvatiti 
odlicnije kršcaiie, biskupe, g^^ardijane, trgovce, pa za kakvu god 
pregrešku odsuditi ih na batine. Jadni krscani da im biskupi ili 
gvardijani pod sramotnim batinama ne postradajii, odkupili bi ih. 
Tako je nastala redovita skoro daca koja se zvala deštibani.* 
Biskupi se bosanski tuže, da skoro svake godhie moraju da smognu 
u to ime koju stotinu skuda, a samostani osiromašiše plačajuci odkup 
od ove sramote, kako cemo poslije vidjeti.' 

Izaurijski carevi groze se u svojim zakonima, da ce odsjeci ruke, 
izrezati jezik, izvaditi oci, odrezati nos ili muško udo. Sve to ba- 
stiniše Turci od Bizantinac^. Prispodobimo primjera radi s onim, 

v 

sto je pasa požeski g. KiOO radio u Požegi. „Zenama dao je rezati 
sise, Ijudima uha, nos i jezik; njekoje je žive parao i okolo grada 
na kolač natikao, druge je u kipucu vodu žive bacao ; djecu je bacao 
u tamnicu da od gladi skapaju. Ovako se radilo po cijeloj Slavoniji.* 
Temelj je bizantinski dakako sa dodatkom zvjerskih Turaka. 

Samo u strasnoj kazni nabijanja na kolač čini nam se, da su Ttirci 
originalni. Byzantinci odsijecaju jednim krivcima glavu mačem, druge 
spaljuju u vatri osobito radi vjere, trece proste zločince vješaju na 
vješalima.* Nijedan putnik ne prelazi Tursku, da ne bi opisao groz- 
nega turškega nabijanja na kolač. Mnoge ilustracije po evropskim 
novinama 17. vijeka imale su zgroziti svako krščansko srce od onoga, 
što krščani trpe od groznih Turaka. Nijedan vijestnik ne propušta 
spominjati zloradosti turške, poruge i sramote, koje krščanin jadnik 
pretrpi prije ove smrti i kada več na kolcu izdiše. U vrijeme nemira 
cijeli nizovi krščana na kocima izdišu. Mnogo puta nabili bi na kolač 
krščanina, a pored njega oca, majku, braču ženu i djecu '^ itd. Mnogo 
puta glogov kolač uzeše i na zadnju stranu čovječjega tijela zabijahu, 
dok u zatiljku ne izadje. AH tko bi mogao sve te jade izkazati? 

Najviše puta da izbjegnu strašnim kaznama bježe jaki krščanski 
ljudi u hajduke, kako mnogo puta svjedoči naša stara pjesma. 
Evo kako veli Mijat hajduk: 

» Hammer Staatsverfaaaung I. 265. 

2 Vidi Benli<5ev izvještaj od g. 1655 u FermendžiD : Aeta Bosnae eccl. izadi 
če u .,Monumenta" naše akademije. 

5 Švear: Ogledalo Ilirije IV. str. 437. 

* Zachariae str. 408. 

i> U Sansovinu detaljno opisano list 61—62. Za novijii dobu Bakula I: 
Martini uella missione francescana str. 16. 



17 

Turški zulum doteScao raji, 

Bog visoko, a carje daleko. 

Nitko nama pomoči nedade. 

Ja imadoh lijepe podvornice, 

I livadu zelenil Jabuku, 

Sve mi ote od Duvna kadi j a. 

Tri put idjoh do turskoga suda, 

Sve je meni uzaludu bilo, 

Vlaška vjera ne prija Turcinu, 

Pa ja odoh potražiti pravde, 

U bogaze i tijesne klance, 

Gdjeno sude turške kosovice 

Pa sam Turke sudit naucio.^ 

Krvav ti je život hajdučki, kada narodna pjesma pjeva: 

„Pa on ode u goni zelenu 
Devet godin po gori hodio 
Sa gorice hladnu rosu pio 
Ispod sebe emu zemlju jeo. 
Dok je sebi cetu sakupio."" 

Njihov je život tek u nočno doba. Po vatrama razpoznaju svoje 
drugove. Tako na primjer Nikola Višnjic, kada odvodi Hajkunu dje- 
vojku, vidi vatre u gori, pak ih ide poznavati „il' su turške il' mojih 
drugova" i nalazi kod prve Ivu kapetana, kod druge Petra Mrko- 
njica, kod trece Luku bajraktara, kod četvrte Komnen bajraktara, a 
kod pete Smiljanica Iliju — sve poznati junaci iz narodnih pjesama 
17. vijeka.^ U zimsko doba počivaju hajduci ili kod roda ili kod dobrih 
prijatelja, ali mnogo puta nastradaju od izdaje.^ Mnogo puta stradaj u 
od prkosne smjelosti, osobito ako se pokažu Turcima u odijelu i oružju 
onih turških junaka, koje su pogubili. Tako na primjer ne da Mijat 
harambasa Marijanu u Livno i veli mu: „Obuko si toke čitari(5a i 
jecermu Poprženovica, svietle nože bega Vrabkovida i košulju Bojagic 
Alije."^ Mnogo puta od Turaka grozno nastradaju i velike muke trpe. 
Mnogo puta prelaze na krscansku stranu, da se kao u skoči osvecuju. 
Ali mi ne imamo da govorimo o uskocima, koji su izvan Turške, 
vec valja da govorhno o hajducima u Turskoj, napose u Slavoniji. 

O slavonskim hajducima veli noviji izvjestitelj iz naroda po na- 
rodnoj tradiciji. „Nekadašnje slavonsko-sryem8ke hajdučke čete bijahu 



* Pjesmarica „ Matice dalmatinske" str. 25(). 

• Vienac .,Kačiču" str. 24. 

• Vienac ,,KaČiču" str. 30. 

* Kako hajduci zimuju, o tom osobito karakteristična pjesma u Pjesmarici 
Matice dalmatinske str. 210. 

^ Pjesmarica Matice dalmatinske str. 241. 

RASPRAVA O SLAV. 2 



18 

ovako ustrojene. Ljudi, koji su se dali u hajduke, pobjegli su u goru 
na zabitna lako nepristupna nijesta. Tu bi se njih 12, 20 — 30 dru- 
gova dogovorom skupilo u jednu ^etu, izabrali bi sebi vodju haram- 
bašu. Ovaj je iinao pravo upravljati četora, zapovijedati svakoniu 
četniku i cetu predvoditi. Svaki četnik morao je slušati harambasu. 
Plijen su dijelili pod jednako, samo je harambaša dobivao za dva 
četnika, duplo od svakoga plijena. Udarali su samo na Turke. Sa- 
stajali su se po danu u zakuticima, nocu su išli cetovati ili napa- 
dati Turke, koje su i danju putujuce napadali."^ Ovo su dakle 
osvetnici krščanski za muke pretrpljene. 

Moramo se i to pitati: Da li su ovi hajduci sacuvali štogod misli 
za slobodu i krščanski život. Da li su hajduci kakvi takvi plamecki nade 
pritisnutomu i pogaženomu kršcaninu slavonskomu ? Da li barem oni 
u svom srcu noše ono, što rekoše njihovi predji poslanicima Ferdi- 
nandovim g. 1530: „0h koli željno očekivasmo, da nas Kristovom 
pomocju oslobodite, rado bismo se u vašu zemlju preselili, da se 
ovoga tiranstva oslobodimo".* Rade li u savezu s bra(foni hrvatskom 
za slobodu podjarmljene raje? Jeste, upravo u Slavoniji možemo po- 
kazati i dokazati sa suvremenim izvorima, da su hajduci borci za 
krst častni i slobodu svoga naroda. Jeste, upravo su hajduci glavna 
podpora svakoj kršcanskoj vojsci, koja se je dizala na Slavoniju. 

U vehke sudjeluju slavonski hajduci u velikom ratu, komu je bila 
povod propast turške vojske kod Siska (1592), a svršio se mirom 
u Zitvi (1606). Do onoga rata ne ima spomena o kakovoj vojni na 
Slavoniju, od kada je pala kroz pedeset godina, pak ne ima spomena 
ni o djelima hajduka slavonskih. God. 1596 izdade car Rudolfo proglas 
na Bosnu i sve susjedne zemlje, neka se dižu na oružje svi kao jedan 
čovjek, da zataru strašnu Mohamedovu neman. Car veli, da je poslusao 
njihova izaslanika viteza jeruzolimskoga Franju Antona Bartuča. „Dokle 
mi sa vladarima krščanskim vojujemo proti strašnomu i vječnomu ne- 
prijatelju i vi valja da se složite, da stresete sa sebe jaram strašni i 
sramotni".' O te vidno je, da na ovaj poziv skaču na noge junaci hrvatski 
u Slavoniji. Pr\i kolo vodi Vid Kovačevic u Vrhovcu gradu (1596), 
koji otimlje Vrhovac i pod njime pogiba. Za njim se spominje Franjo 
Ilic, koji je sa dvije hiljade uskoka popalio Požegu. A kada je (1599) 
pro valila hrvatska vojska pod Petrom Erdedom, eto uz njega Luke 



* BogišKS Zbornik BadaSnjih pravnih običaja. U Zagrebu 1874 str. 616. 

* Kuripešičev izvještaj, Rad jugosl. akad. LVI. str. 163. 
' LopaŠič: Acta confiniaria I. str. 195. 



19 

Sen6evi6a, koji bijesni na Turke od Požege do Osijeka. A kada udara 
u Slavoniju Gjuro Zrinski, eto opet uz njega brace Marka i Mate 
Lepsanovica, koji osvoje više gradova i iz njih izbaviše više sužanja 

v 

krščanskih. Iza mira u Zitvi ne ima glasa niti slavonskim hajducima, 
dok opet ne počme slavno svoje vojevanje ban Nikola Zrinski (1663) 
eto opet uz njega Tome Sarica sa šest stotina momaka.^ I opet ne 
ima spomena o slavonskim hajducima, dok ne započe veliki rat 
oslobodjenja. Onda opet oni zaigraše kolo tako jako, da i najpri- 
straniji strani pisci moraju priznati, da se je Slavonija oslobodila i 
pomocu samoga naroda. O tom cemo još govoriti pripovi- 
jedajuci sam rat za oslobodjenje. 

II. 

Govorili smo o gospodi i o njihovom upravljanju i sudovanju, a sada 
valja da govorimo o podanicima kao hraniteljima turške vojske 
i turške gospode. Spomenusmo govoreči o postanku ziameta i timara 
ili turških spahija, da su Turci inštituciju ovih vojnih feuda primili 
od Bizantinaca. Isto tako od njih primiše i podaničke odnošaje. Vec 
sam naslov odredaba „kanuni raja" pokazuje na uzor bizantinski 
iz koga su Turci črpali.'^ Vec u vrijeme bizantinskoga carstva zovu 
se seljani siromasi (TucvTiTs;), a to i jesu bili, jer je slobodnoga se- 
Ijaka vec sasvim bilo ne stalo, kada je vrijedilo u carstvu feudalno 
načelo: „nulle terre sans seigneur" iU kako vidjamo u Slavoniji: 
svako selo ima svoga gospodara. „ Iza propasti bizantinskoga 
carstva — zaključuje Zachariae — ostaju isti pravni odnošaji zemljištni 
pa makar i uz njeke modifikacije i nadalje sve do dana današnjega. 
Turškim osvojenjem promijenio se je odnošaj državnih posjeda, 
crkvenih dobara, vojnih feuda i posjeda velikaša. Crkvena dobra 
dobile su redovito mošeje kao vakufi; sva druga dobra razdijeliše 
sultani svojim miljenicima i vojnieima kao novim spahijama. Odno- 
šaji seljaka ostaju isti, oni samo izmjeniše gospodara.^ A o seljanima 
srpske države zaključuje Novakovic ovako: „Kad se — veli on — 
različita mera nešto u raboti, a nešto u dažbini svede na jedno, izaci 



* Švear: Ogledalo Ilirije IV. od 423 i dalje po suvremenim bilješkama ili 
analima poŽeškoga samostana, za koje vele, da su propali g. 1842 u velikom 
požaru Požege. 

* Hammer: Staatsverfassung I. str. 180. 

^ Zachariae von Lingenthal: Geschichte des griechiseh-romischen Rechts 2. 
Aufl. Berlin 1877 str. 234 i dalje raspravljajuči o „vofiog yfa}Qytx6g'', a naro- 
čito zaključak o ve študije na str. 262. 



20 

ce, da čitluk sahibijski — kmeti upravo su ostali pod istim 
rabotama kroz turško vreme pod kojima su se nalazili 
pod srpskom upravom u XIV. veku."* 

Turci su dakle samo prihvatili i obdržavali stare zakone. A ka- 
kovi su ti zakoni? Kako ih provode? Najprije nam valja ogledati 
zakon. Turci su zadržali u glavnom stare zakone glede posjeda, kako 
nadjoše u bizantinskom earstvu a i u srpskoj državi, gdje su pre- 
vladali greki agrarni zakoni. Samo Bosna zadržala je svoje baštine 
od djedova, a u drugim dijelovima carstva tek po milosti sultanovoj 
i mnogo puta kradom postaju prave baštine, da posjed prelazi od oca 
na sina i da ostaje obitelji. Kršcani podanici vise su vlastnici zemlje 
svoje, nego što su njihovi spahije. Naši seljani slavonski nazivlju 
svoje zemlje ^baštine*** mnogo vecim pravom nego što bi mogli 
njihovi gospodari svoje selo, komu su gospodovali, baštinom pozvati. 
Krščanski podanici mogh su svoje zemlje medju sobom izmijeniti, 
prodati i ostajale su kao bastma njihovoj djeci, samo dakako uz po- 
godbu, da priznaju svoga spahiju gospodara. Pri prodaji valjalo je 
paziti, da privoli spahija, komu je kupac platio „tapiju" ili taksu u 
ime prenosa zemlje na sebe i svoju djecu. Spahija mogao je zemlju 
svomu podaniku oduzeti i drugomu pokloniti, ako li ju je za tri 
godine ostavio pustu. Nije mu smio oduzeti, ako je podanik zemlju 
obradjivao i svoje dace namirivao. Nije opet kr&canin podanik smio 
odbjegavati svoje zemlje, a spahija mogao ga je dovudi na staru zemlju 
makar iza petnaest godina. 

Kršeani placaju redovito desetinu i harač. Desetina ide go- 
spodam, a harač ih „carovina" ide čaru za uzdržavanje njegove 
vojske. 

Desetina imala se platiti najprije od svake vrsti žita i voea, 
a zatim i od povrtelja, od konoplje i lana. Ne samo od žitka, vec i 
od blaga davala se desetina. Veliko blago volovi i konji bili su 
izuzeti, ali zato se davala u naravi od koza i ovaca, a od svinja plača 
se redovito u gotovom novcu. Pašarina plača se napose. Mlinarina 
je takodjer u desetora dijelu. Osobito su u cijeni desetci od pčcla u 
medu ih vosku. Od deset kablova ide jedan spahiji, od sto deset. 
Car Sulejman uredio je, da spahija još od svaka trideset i tri mje- 
rova primi jedan. Taj suvišak zovu salarija, a plačala se samo od 
pšenice, jeema, hrži, zobi, proje i vina. 



* Novakovid Stojan: Pronijari i ba&tinici. Glas I. arpske akademije atr. 44. 
' Gl. naše priloge osobito: popis Male VlaSke br. XXXV. 



22 

Kanižu, te je na zapovijed kaniškoga beglerbega ustajala, kada je 
trebalo udariti na Hrvatsku i druge susjedne krščanske zemlje. Harač 
nije bio glavarina, kako se vidi iz naših popisa, vec upravo carska 
zemljarina, jer se plačalo od sesije ili „baštine". Harac nije bio ve- 
liki, ide od 1 for. 20 dan. do 6 for. ili do jednoga dukata, ali su 
strašni haraflije i ukupitelji njegovi, pred kojima su više puta krš- 
čanska sela izpraznila. U ovaj carski danak brojila se i gradnja oko 
gradova i priprava kola i svega potrebnoga za vojsku se više puta za 
njekoliko dana hoda, gdje je mnogo puta skapao gospodar i blago 
njegovo. I pred tom strašnem „earevom dacom" odbjegala je više 
puta raja sa svojih selišta. 

Velika je nesreča bila za jadnu raju, što su se ove dace u defteru 
popisivale u jednu „summu", to jest sveukupno što ima dobiti car, 
a isto tako što imadu dobiti spahije, koji su u ime stalne svote za- 
konom odredjene do jedne ospore imali uzdržavati sebe i svoje ko- 
njanike. Ili bila dobra ili zla godina oni su iskali svoje, a sva sila 
turška slijegala je na raju, da istisnu, što se imalo podavati.* 

Ovo je bila careva daca, a sada da ogledamo dacu za spahiju. Da- 
vala se u naravi i u novcu. Spahija imao je dobiti sve gotovo u svoju 
kucu, gdje je obitavao. Kako vidjesmo, oni obifno stanuju u grado- 
vima, te je raja morala uvoziti na njekoliko sati daljine. A kakva je 
bila ta desetina u naravi, to nam svjedože Kapomjani seljani bliž- 
njega sela od Ladimirovaca. Oni vele: „Svaki seljanin, koji je imao 
svoj plug, imao je spahiji usijati dva jutra žita kogagod. Ovo bi žito 
poželi i izmlatili i dovezli bi mu sve o njegovem kruhu i soli, a kada bi 
se radnje svršile, dobili bi u znak priznanja likov (mercipotum) vina." 
Mi znamo, da nije svaki seljanin imao c\jele sesije ili 24 jutra, \e6 
i pol i manje, a evo ipak mora svaki da uzore dva jutra i posije i 
požanje i izmlati i gotovo doveze. Ovo je svakako više od desetine. 

Po zakonu u ime desetine imao je davati raja dva tri ili četiri 
težaka na godinu. Ved u gornjem popisu imade ih pedeset na godinu, 
a bilo ih je i stotinu. Ovaj broj rastao je i bio je strašan, ako je 
gospodin spahija imao svoje zemlje kraj grada, u kojem je obitavao. 
Seljani su iz daleka morali dolaziti na radiye svake vrsti. Tomu na- 
lazimo primjer u Djakovštini, gdje su „davaH težaka po stotinu, indi 
po sve godište u zimi i htu nigdi ne pristavši svetke, zime, kise, 



> Salamon: Ungam str. 182—188 sa viSe primjera iz Ugarske. 

> Ql priloge str. 43. 



24 

Koliko su spahije varali svoga čara, jer su po starim popisima davali 
stanoviti broj konjanika, kao da su im dohodci uvijek jednaki, koliko 
puta se je njih desetorica pravdala za jedno selo, a napokon u vojsku 
nijedan nije prispio, kako se tuži tefterdar Ani pod vladom Ahmeda I. 
(1603 — 1617)!* A tko ce opisati sva nasilja i prevare prema jadnoj raji? 
Koliko puta prodao je jedan spahija svoje selo za ovu godinu jednomu, 
a ovaj drugomu, a onaj opet trecemu, pak onda trojica navališe na 
selo, da im desetinu i sve dace dade. Kako li eno od dviju triju 
težaka narastoše u ime desetine njih cijela stotina. Toga nitko nije 
bilježio. Kolika li su jošte druga nasilja unali jadni kržcani pretrpjeti, 
to cemo u drugom dijelu ove razprave jos potanje pripovijedati. 

Od občega pravila imade i izuimaka. Tako njeka sela na Dunavu 
valja da služe kod prevoza i mostova. Oni ne prinose drugih daca. 
Izuzeti su i oni, koji su na krajini, koji plaeaju iste one dade, koje 
i Turci, ali zato vojuju zajedno s Turcima na krscane. O njima go- 
vorit cemo napose, kada budemo govorili o krajini. 

O carini u Slavoniji malo ili bas ni malo ne imamo podataka. Tek 
na mostu osječkom i kraj Petrovaradina spominju se prihodi carinski. 
Pavao Rovinjanin pripovijeda za takova emina u Makarskoj, da je 
placao čaru trideset hiljada reala na godinu. „Nikako toga nišam mogao 
vjerovati" — veli on — „nego mi vele, da je istina. Može se ipak 
razumjeti, jer ne pobiru samo dacu od prolazne robe, ved im krscani 
od svake kuce imadu davati po tri, četiri do pet reala. Osim toga 
svaki za svaki posao, koji učini valja da plati isto tako.' Ovakovi emini 
spominju $e u Osijeku i u Petrovaradinu.^ Kakove su prihode imali i 
koliko su plačali turskonm čaru u ime dobivene carine, toga ne znamo. 

„Sajmovi" ili „pazari" spominju se u vise gradova. Tako na pr. 
u Osijeku veliki Ilijinski sajam.* Imade i nedjelnih sajmova samo ne 
znamo, da li su upravo morali podanici u grad spahijin nositi na pro- 
daju, kako je to poslije bivalo u Slavoniji.^ Ipak se može zaključiti, 

* Hammer: Staatsverfasaimg str. 191. 
« Starine XXIII. str. 19. 

* Gl. priloge Osijeka i Petrovaradina. 

* Sr. priloga br. II. 

* Vrijedno je spomenuti njeke ustanove za DjakovStinu (1725) : 

6. Sva Djakovi^tina može dobro znati, da od sada nikomu ne imadu kakvu 
marvu prodati, ve<^*e mesaru jali kasapu gosposkome, za neka varos može u 
svako vrime od godi^ta i vojniki s putniki mesa imiti, a kasap bude, kako se 
marva procini, platiti svakoma prež svakoga spričanja. 

7. Da se ne ima nikome drugome prodati med, vosak, vino, rakija, vece 
samo gradu gosposkomu, a bude se svekoliko plačalo po onu činu, kakovo 
drugi budu prodavali i kupovali. 



26 

uce fratri.* Vjerujemo da su ih učili fratri, da budu složni, ali zato 
nisu fratri stvorili zadrugu, kako krivo misli Pavao Eovinjanin. Svi 
naši spomenici Slavonije pokazuju nam zadrugu u punom cvijetu. u 
svima bilježi se gospodar kuce, a pored njega oženjena braca i sinovi.* 

Knezu je bila dužnost bditi nad zadrugom. Sve pravde dolaze naj- 
prije pred kneza. Knez je imao pravo zadrugu razdijeliti, . kako nam 
svjedoči spomenik iza dobe turške, ali i od toga pravnoga posla pri- 
maše spahija svoj dar jednoga vola. Ako ne bi knez spahiji toga 
posla prijavio, dobio bi sto batina i dao bi uza to svoga vola.^ 

Knez je imao po starom običajnom pravu miriti radi rana i mrtve 
glave, gdje po starom običaju slavenskom sudi dvanaest dobrih ljudi, 
dok uvrijedjeni primi ubojicu na pomirbu u ime Boga i svetoga Jovaua. 
Turci nisu sprečavali ovih sudova osobito u zabitnim krajevima, samo 
su svoju globu pobirali. Ako se nije našao krivac u selu, trebalo je da 
jamči cijelo selo. Turci su na pr. dopuštali, da kršcani sami sude 
svojim vješticama, zato se uzčuvao upravo za sud vještica običaj 
pradavnih vremena — sa utapanjem u vodi.* 

A kakvi se osobiti poroči mogli zavladati u našem narodu pod 
pritiskom mnogih zločina samosilne turške uprave? Toga nam spo- 
menici ne kazuju, ali možemo naslucivati, da su se razvile krivo 
kletve, jer Turci drže vec u 16. vyeku, da je prisega samo stvar 
savjesti. Rodila se „osveta", da se uzmogne oduprijeti turskoj sili, 
te je iz turške dobe ono tumačenje „svjeta od svjeta" da je „sveta 
osveta". Razvijala se kradja i otimačina djevojaka posvečena staro- 
davnim zakonima. Razvilo se mnogo moralnoga zla u narodu, koji 
premnogo puta strepi od turške nepravde i u strašnjoj strepnji ne- 
promisljeno zlo tvori. 

* Ibidem str. 23. Ovc nas opominje na onu teoriju o „zadmgi", da je po- 
stala u turško doba i da nije stara slavenska institucija. Sr. CaMOKBacoBi* : 
HcTopiH pycicaro npasn I. str. 141 — 2. Mi se s tim mnijenjem ne slažemo. 

' Sr. priloge, u popisu dolazi obiČno : fratres uzorati i filii uxorati, a iza toga 
dolazi popis blaga i zemalja. 

' Kada se bude koja ku<5a diliti, da se zove knez od sela i dva druga s njime 
pametna Čovjeka, koji mogu bez svakoga mita jati dara pametno razdiliti, več 
prije za gospodu vola izabrati po navadi običaja, ter ako knez ne 
bi toga uČinio, da prime na dar sto palica i svoga vola dade gospodi za biršag. 
Bakičev rukopis u prepisu (tačka 28) u jugosl. akademiji. 

* Sr. Bogišič: Zbornik običaja str. 561, 565, 582 — 3. K tomu primjere krŠ- 
čanskoga sudovanja u vrijeme turško u Ugarskoj. Salam on: Ungam str. 249- 
Naročito za sud o mrtvoj glavi sr. Fortis: Voyage en Dalmatie I. str. 9C), 
gdje je kod bivših turških podanika upravo onakov običaj, kakav se u Bogi- 
šičevu zborniku spominje, da je danas u Hercegovini. 



2S 

Ogledajmo pojedine gradove. Najviše nam je podataka ostalo iz 
onih tainnih vremena o Požegi. Svi putnici dive se krasnomu požeškomu 
polju, u kojem ima osim grada samoga mnogo turških i krščanskih 
sela.* Cvalo je ovo polje vec u rimsko doba, pak i posije u doba 
hrvatsko. Gotovo je nevjerojatno, kada nam turški povjestnik g. 1532 
kaže, da je Požega imala cetrdeset do pedeset hiljada, a te su ju 
godine Turci popalili.* Ali to nam donekle potvrdjuju još putnici i 
domači svjedoci sedamnajstoga vijeka, kada veli jedan, da je grad 
mnogo veei bio, kako to pokazuju razvaline zidina, a grad da je vec 
onda bio (1660) velikim dyelom razvaljen.^ Drugi nam opet kaže, 
da je Požega mnogo veča od Broda, da imade četmaest mošeja.* 
Po službenom turskom popisu imala je Požega (1624) do hiljadu 
ku(Sa, a isto toliki broj vojnika. To pokazuje, da je bilo u gradu 
mnogo Turaka, kad ih je toliko ustajalo za čara na vojsku.^ 

Godine 1688 brojila je Požega 1806 duša. To je bilo neposredno 
iza izgona Turaka. Ovoliko je dakle bilo samoga krščanskoga pu- 
čanstva u vryeme turško, koje se spasilo.^ 

Grad se je razvio u ravnici naslanjajuci se na gore. Bio je u 
17. vijeku otvorena varoš, a tako mu je položaj uz brdo, da se niti 
utvrditi ne može. Brda nad njim tako gospoduju, da bi ga mogao 
kamenjem s brda uništiti. Kraj grada je malena tvrdjava na visokom 
okruglom 6unu gospodujuci nad gradom. Grad je razdijeljen u dva 
dijela, koji se zovu turški i krščanski. Talijanskom putniku svidja 
se grad. Veli, da je prosto gradjen (alla rozza), što mu vjerujemo, 
kada znademo, kako vi su turški gradovi.^ 

Sjetimo se samo onoga zakona turskoga, koji je zabranjivao kršca- 
nima i židovima graditi vede kuce, nego što ih grade Turci, a oni 
vole stanovati u manjim kucama i kolibama. Žalibože imat cemo se 
više puta sjecati onoga zakona kalifa Omera, da kršcani ne smiju 
graditi crkava niti samostana, niti da ne smiju svojih crkava po- 
pravljati. Oni koji u susjedstvu s moslimima žive, smiju svoje kuce 

* Izvješče Dunewaldovo od 16. oktobra 1687 veli: Dieaes schSn gelegene 
Posseckher Feld begreift in sich ziemlich viel Dorfer theils von Christen theils 
von Ttireken bewohnt werden. 

* Hammer Gesch. d. osm. R. III. str. 120 po Dželalsadi i Pečevi. 

* Nikolič u kanoničkoj viziti g. 16(30: quae olim civitas sat grandis fuerat 
uti apparent vestigia murorum, sed ex magna parte diruta. 

* Pavao Rovinjanin: e la cittžl piil grande de Brod ha 14 moschee . . . 

* Starine XVII. str. 146. 
« Gl. Priloge br. XIV. 

7 Bonini: Caprara 1688. str. 42—43. 



30 

Ako i nije Požega cvala pod Turcima i nije mogla cvasti, opet 
je bila po svome teritoriju velika. Nije opet bila toli velika, kako 
jedni kazaše, da je pod nju spadalo dvije stotine sela, a drugi čak 
četiri stotine. Ovo je previAe i za županiju požešku, koju su jamačno 
razumjevali oni pisci, kada Požegi pridavahu pod vlast tolika sela. 
Požega je bila i pod Turskom priznata za grad. Ona nije niti pod 
Turskom imala drugoga gospodara do li samoga sultana. 

Obseg grada bio je daleko preko zidina gradskih. Na gradskom 
zemljištu bila su sela Drškovci do dvadeset i-asaka udaljeni, malo 
mjesto od četiri kuce, pol sata na jug bilo je mjesto Komušina sa 
sedam kuea, opet pol sata odaljeno je selo Seoci sa trinaest kuea, 
a za č^tvrt sata na istok bili su Vidojevci opet sa trinaest kucii, a 
pored njih su Arslanovci sa dvanaest kuea, a na zapad napokon 
Emovci sa osam kuea. Stara je tradicija u ovim selima, da nisu to 
sela u početku bila, vec sastavni dio grada Požege. Ali mogucnyi 
Turci pokupovaše zemlje gradske i prisvojiše si tako i ova sela na- 
selivši se u njima. U vrijeme turško donosila su ova sva sela u 
„s u m m u" požešku. Kako vec vidismo Turci pod imenom „sumina" 
preuzeše riječ starih dicatora u ovim stranama, a pod tim se razu- 
mjevala ukupna porezovina jednoga grada ili mjesta, koja se imala 
davati u carsku blagajnu, pa bilo više ili manje stanovnika. 

Kada se promisli koliko je pustoselina po drugoj Slavoniji, onda 
se mora reci da je oko Požege cvalo poljsko gospodarstvo. Na brdima 
grada cvalo je vinogradarstvo u cijelo vrijeme turskoga vladanja. 
Vlastnici vinograda bili su i Turci, jer naši Turci piju vino i rakiju. 
Ta samo na naše krajiške Turke, med koje idu i požeški, pristaje 
ona stara poslovica: „piju kano Turci".* Od zanata cvali su najviše 
krznari, jer ih popisuju dvadeset i šest, što uzamši prema broju 
gradjanskih kuea čini, da je svake desete kuce vlastnik bio krznar. 
To nam pokazuje i na narodnu nošnju, te možemo reci, da se je 
onaj narod onako nosio, kako se i sada nosi, a da nije iniao nošnje 
današnjih Bošnjaka. 

Iza krznara najjači su kožaii, što je naravno, ima ih deset gospo- 
dara kuea. Da je gotovo vas narod u opancima, to nam pokazuje, 
što popisuju samo jednoga čižmara, komu je i pridjevak Cižnuišija. 

* Lopašid u : ,,Dva junaka" str. 124 spominje u Vidovcih g. 1687 o ve turške 
gospodare vinograda : Der\iS spahija hodža pože^ki, Alija Muharenovid, Mehmet 
Durmiševi<?, HuRain spahija, Husain Sofid, Alija Budarovid, Ahmet Ha8i<5. 
Pri popisu (1702) spominju se u Vidovcima vinograda samo na Šest kopali, 
ali uza to pustoseline u obče dva puta vi&e nego li cijele obradjene zemlje. 
Yidi se dakle, da su ovdje tečajem slijedečih ratnih godina vinogradi propali. 



32 

U jednom kutu staroga grada nalazio sam tri komada topova bez 
kola, a jedan je dug trideset i šest pedalja nelijep, učinjen od samih 
Turaka, jer je na njem turški nadpis. U ovom gradu moglo je biti 
do tri stotine kuca, izmed kojib je deset katoličkih. Mošeja ima 
osam." * Znamenit je osjetki presjajni most, koji je bio dug osam hiljada 
pet sto pedeset i tri koraka, a sedamnaest koraka širok.* Poslije 
oslobodjenja jeste u gradu smjesa svakojakoga naroda, dosta Niemaca, 
po vjeri ima kalvina, koji su bili Magjari, dočim su u Tarošu bili ka- 
toliei, pomiješani sa pravoslavnim kršcanima. U turško doba koncem 
17. vijeka bilo je u varoši od blata i drva učinjenih do dvije hiljade 
kuea. Varoš je bio tik do grada. Na daleko na zapadnu stranu prema 
Djakovu puno je pustih sela, koja se nisu mogla naseliti. Što bi 
danas jadna raja posadila, to bi sutra turški konji izgaziU i uništili. 
Vojna cesta spajajuea Osijek sa Biogradom nije bila prilika za na- 
seobu, vec je s jedne i s druge strane bilo mnogo puta kroz duže 
vremena samo trkalište za pustopašne turške i tatarske konje. 

Petrovaradin sam po sebi nije bio grad sa gradjanstvom, koje 
bi imalo kakova preimuttva. On je bio upravo turški dobro utvrdjeni 
tabor, pak je to i poslije ostao. Iz ove jake tvrdjave bdiU su Turci 
nad južnom Ugarskom i Erdeljem. Ovdje se vidjaju lijepe zgrade 
tečajem ratova razvaljene. Izmed ostalih bila je ovdje divna krščanska 
crkva sa krasnim slikama svetaca, bogorodice i Isusa Krsta, ali iz- 
bodene i osakacene od kopalja i handžara turških vojnika.' 

Sto su rimskim taborima bile canabae, to su Petrovaradmu bili 
Karlovci, koji su u vrijeme popisa (1702) po broju pučanstva veci 
od Požege. Puni su trgovaca i obrtnika, imadu veliki posjed od preko 
pet hiljada jutara, porez placaju kao i varošani turskomu eminu ili 
porezniku u Petrovaradin. Njihova je briga bila most na Dunavu i 
postave drvene pod osam topova varadinskih postavljati. Karlovce su 
Turci pri odlazku sasvim popalili i porušili. Ostadoše ipak dvije krasne 
crkve, jedna katoli^-ka porušena, a pravoslavna crkva ostade cijela, 
sa lijepim slikama i prekrasno oslikanom kupulom. Slike su apostola 
od mozaika, a tako i Isusova i bogorodifeina. I ovdje nakaziše slike 
turški vojnici strijeljajuci u oči i u prša svetaca. Princ Eugen poznati 



* Izvještaj Atanasije Georgic«a (Grgičeviča) na čara Ferdinanda H. Starine 
XVII. str. ia4. 

- Hammcr G. d. o. R. VI. str. 123. 

3 Bonini: Caprara (1688) 8tr. 115. 



34 

Kaprarin pripovijeda. a mi pripovijedamo za njim, ali samo zato, da 
se vidi, kakova je tradicija o tijelu svetoga Ivana bila god. 1688. 
Kada su krščanske vojske osvojile Budim, digoše kaludjeri tijelo sv. 
Ivana u jedan samostan svoj blizu Mitrovice, gdje se i sada nalazi 
ali se potajno diii. Ne dadu ga vidjeti nijednomu katoliku, da im ne 
oduzmu ovo dragocjeno blago, a opet i zato, jer da se na glavi vide 
strižene vlasi, kako običaju strici franjevci. Ovo bi imao biti po tradiciji 
katoličkoj pravi Ivan Kapistran a krivi car Lazar u Eavanici. * Značajna 
je ova pripovijest radi neugasive zavisti izmed katolika i pravoslavnih. 

Kada su Turci bili gospodari obiju obala Save onda su njihovi gradovi 
Gradiška i Brod obuzimali obadvije obale. Samo tako može se 
razumjeti ona stara tradicija brodska, da su Brodjani nekada orali 
sve zemlje do ispod bosanskoga brda Vucjaka.' Tako je Mitrovici 
odgovarao s prijeka Šabac, Zemunu Biograd. Mnogo puta se 
ovi gradovi u krvavim bojevima spominju, ali nikad nitko nije si dao 
malo truda, da nam poda o njima ma kakvu sliku u turško doba. 
Tekar posUje izgona Turaka kazuje nam Marsigli, da je u polju sri- 
jemskom mjesto pusto, ali puno starina, ostanaka starih zidova, ka- 
menja sa nadpisima, a mjesto da ljudi nazivlju Mitrovica, kao da ce 
reci Mitrov grad. Kada malo pogledaš sve ovo mjesto moraš se uvjeriti, 
da je ovdje cvala jedna od najvecih rimskih kolonija. Toliko je puno 
ovdje svakojakih rimskih ostanaka. On nalazi jošte razvaUne zidina 
stare palače još dosta visoke, a u sredini ulazi se u podzemlje kao u 
kakvu crkvicu, koja ima po strani u zidinama grobnice. Povedi zidovi 
sa obkopima vežu Mitrovicu sa Petrovcem. ' Slična su udesa i gradovi 
na Dravi Valpovo i Ve rovi t i ca. O Valpovu ipak znamo da je u 
njem sjedio komandant sa četrdeset posadnika, a u gradu da je živilo 
dvadeset i pet spahija. Stari grad iz krščanske dobe držali su Turci 
sa ogromnim podzemnim tamnicama, ali ga nisu niti povečavah niti po- 
Ijepšavah.* O Verovitici ne znamo niti toliko. Nisu ovo niti bili gradovi 
sa starim povlastima gradova, kao što su bih recimo Požega i Osijek. 

Ovo je jadna slika gradova Slavonije. 

in. 

Slika o upravi Slavonije u turško doba ne bi bila podpuna, da 
ne podademo napose sliku o ustroju Krajine i o životu na 

* Boniui: Caprara str. 108. 

* Brlič: Uspomene na stari Brod II. str. 4. 

» Marsigli: Description de Danube La Haye 1744. Tem. II. str. 45 — 46. 

* Gl. priloge opis Valpova. 



36 

istok u Slavoniji ne ima više krajine. Samo u ovom zapadnom dijeiu 

postoje sela, koja izkazuju, da nisu davala nikakve „rabote", jer su 

služila proti kršdanima na rijeci Ilovi.* 

I u Bosni možemo pogadjati, dokle je dosegnula medja krajine. 

Tomu nam ključ podaje jedna narodna pjesma. Sastavlja se svatba 

Bajagic Omera i dižu se svi junaci s krajine. Bilo je to u vrijeme 

Mustajbega ličkoga. Prelazi se preko Bišca i Ripča na polje bilajsko, 

pa ce reci Omerova majka: 

Pod Bilajem konak konačite 

Bilajci su starosidioci 

Od tud neceš svata nijednoga.* 

Stara dakle Bosna ne bi spadala u krajinu, ved samo turška Hr- 
vatska. Ovako je u 17. vijeku, ali u 15. bilo je drugačije, kada je 
tek pala Bosna. Onda je ondje bila krajina. „Protiv Ugarske i Vlaške 
je vojvoda nikopoljski — ovako govori Mihajlo ostrovički (oko god. 
1490) — i njegov pomočnik vojvoda vidinski. Protiv Hrvata i Koru- 
tanaca vojvoda bosanski i njegov pomočnik vojvoda sitinski (biti 6e 
sitnički) i tako dalje po krajinama svuda je obsadjeno carstvo." 

Ako i jeste koncem 15. vijeka druga krajina, dok Turci dalje ne 
osvojiše, opet je krajinski sustav ostao i za buduce vjekove, jer Turci 
malo ili nista ne reformiraju. Što dalje pripovijeda naš svjedok, vri- 
jedi i za 17. vijek. „Ovi isti vojvode", veli on, a vrijedi za nove 
sandžake u tako zvanoj turskoj Hrvatskoj i Slavoniji — n^iivaju sve 
krajine i tako znadu, šta se radi i u kojem kraljevstvu. Koji izmedju 
njih pogodi zgodno vrijeme, da može zarobiti Ijude, pošalje poslanika 
k c^ru moleči, da može uletiti u krščanske zemlje. Car im tu molbu 
uvaži i odpusti poslanike kuci, a poslanici kada imadu dozvolu, odmah 
dadu u svakom mjestu izvikati imenujuci vojvodu, pa govori: bit čete 
odvedeni u gornje predjele, pa čete dobiti dosta muškoga i ženskoga 
spola i drugog svakog blaga. "^ Onda se dižu čete, razlijecu se po 
krscanskoj zemlji i vracaju se s plijenom kuci, ako li ih medjutim 
kršcani ne sustignu. 

Ovako je bilo sve dotle i na granicama Hrvatske, dok su se oci 
naši branili samo iz gradova. Medjutim osvojiše Turci i gradove od 
Klisa sve do Drave. U nje namjestiše svoje posade janjičare, a po 
selima opustjelim od hrvatskih stanovnika namještahu Vlahe, koji su 



* Vidi priloge : Večinski, ponjeŠto kutjevaČki, požeški, breste vaČki, vrhevaČki, 
kamenski i male VlaŠke. 

* U zbirci „ Matice hrvatske" II. pjesma Mehmeda Kolakeviča. 
' Glasnik srpskog uČenog društva XVIII. str. 173 — 174. 



37 

pod oružjem imali da služe za onu zemlju, koju dobiše. A tko su ti 
Vlasi? Kuripešic opisujuci svoj put po Bosni veli, da su ondje tri 
naroda, prvo su stari Bošnjaci katolici, kojima su Turci ostavili vjeru. 
„Drugi su Srbi (Surflfen), koje zovu Vlasi, a mi ih zovemo Cigani 
(Zigen) ili Martolozi (Marcholosen). Ovi dolaze iz Smedereva (Schme- 
drau) i Biograda (griechisch Weissenburg)." * Da su ih cigani nazi- 
vali, to je jamacno samo iznimno bilo radi njihova nestašna života. 
Stalno im je ime Vlaha i Martoloza. Martoloz poteklo je jamač-no od 
greke riječi ap[7.apTti>Xoc, koju su Turci primili od Grka i znamenuje 
njima kršdanskoga stražara na krajini.* Sami Vlasi spajaju oba ova 
imena u Mertovlasi t. j. Vlasi stoječi na turškim stražama i vojujuci 
na kršcane.' Kada u 17. vijeku Luka Imbrišimovic piše: „U takovom 
žalostnom stanju žive sadanji kršcani, da ce morati ili po- 
stati Vlasi, ili se svoje vjere odreci, ako im odkud pomoč 
ne dodje", onda je ocevidno htio reci, da ce i njegovi vjernici 
katolici postati turški stražari proti kršdanima iliti turški vojnici. 

Korak po korak uz napredak Turaka napreduju s njima i Vlasi. 
Još u 17. vijeku napreduje ova seoba. Kada ratno vijece obavještuje 
čara Ferdinanda 11. (1638), da Turci utvrdjuju Cetin, vele i to, da 
se je do sto i dvadeset turških i vlaških kuca namjestilo u Velikoj 
Kladuši.* Turci se šele u gradove, a Vlasi po selima. Ali nisu niti 
u gradovima sami Turci. Jednom zagovava Vlahe general Herbenstein 
(1598) i veli da nisu tako nevjerni. Oni da ce izrufiti Pakrac i Veliku, 
čim se primakne naša vojska, oni da sačinjavaju vecinu posade. „Tvrdje 
bi se ove" — veli on — „ako se predobiju mogle i držati, jer ce ih 
podupirati Vlasi hranom i oružjem".* Kada su se drugi put iz Like- 
preporučali, da predju na našu stranu, preporuča ih senjski kapetan 
Frankol (1605), jer da su „oni Turcima Liku do sada uzdržali".*' 

Vlasi imadu svoje vojvode. Kada je vladika Raislav htio da predje 
(1596) na našu stranu, stoji uz njega Miloš vojvoda i Bogdan aga, a 
onda jusbaša, odabaša, vešlibaša, harambaša i mnogi knezovi.'' Imali 
su i svoga glavnoga vojvodu, kako nam svjedoci narodna pjesma. 
Maljkovica Stjepana Ijutoga poturicu odlikova Mustajbeg lički najprije 



» Rad jugoslavenske akademije LVI. 8tr. 162. 

• Diefenbach: Volkerkunde Ost-Europas II. 114. 

« U Maloj Vlaškoj nazivlju jedno selo „Mrtovlasi '. V. prilog Male Vlaške. 

* Lopaši($: Acta confiniaria II. str. 364. 

* Lopašič: Acta confiniaria II. str. 197. 

• Lopašič: Acta confiniaria I. str. 266. 
' Lopa&ič: Acta confiniaria I. str. 214. 



38 

da mu Ijude bajraktar, a kada se je osobito odlikovao u jednom 
pohodu na kršcane, onda veli pjesma: 

„Mustaj beg ga dobro darovao, 
Pripe njemu od zlata eelenku: 
„„Kad je tako Maljkovič Stipane 
Viiše neces nositi bajraka. 
Eto t' citluk na Vučicu mome 
Eto tebi deset kuda kmeta. 
Ja cu tebi kulu naciniti 
Dosti s' bio agin bajraktaru. 
Sad ceš biti krilo od sve Like, 
Eto t' vladost na svoj ličkoj raji, 
Svom ceš ličkom upravljati rajom, 
A testo ceš begom vojevati. 
Sto ti rečeš Mustajbegu svome, 
To ce tebe beže poslušati. 
Kog posičeš, za toga ne pitam. 
Nek svi čuju po Lici Ličani.""* 

Vlasi u našoj slavonskoj krajini ne placaju desetine niti rabote, vec 
samo carski harač, a odslužiti imadoše na rijeci Ilavi proti Hrvatskoj. 
„Neque decimas aut labores gratuitos dabant, stabant qua confiniarii 
habendo vigilias ad fluviolum Ilova"*, ili „contra christianos pugna- 
bant", ili „servitia militaria praestabant". Sto ovdje naši spomenici 
nepobitno dokazuju, da Turci i s Vlasima zajedno sačinjavaju tursku 
krajinu proti Hrvatskoj, to nam pokazuje i narodna pjesma. Digli se 
glavni turški junaci na krajini i onda veli: 

„Za njim' drma tri sta konjanika 
Pola Vlaha, a pola Turaka, 
Vlah i Turčin naporedo skaču."* 

Nije zato niti njima cvalo življenje, jer ih turški age i spahije ipak 
pritiskahu i da polaze na vojnu i da njima placaju, rade i službuju.* 
Dapače strašni pritisak od Turaka i kršcana s naše strane silio ih, 
da se šele iz turške krajine u krajinu hrvatsku. 

Ovako dolazimo da govorimo o životu na Krajini, kakav je bio 
neposredno prije velikoga rata za oslobodjenje u sedamnajstom vijeku, 
a propratit cemo to sa slikama, koje nam podaju narodne pjesme 
one dobe. Onu bolnu rečenicu : „0 krajina krvava haljino, krvav bio 
ko te zavrgao" tumači lijepo pjesma mohamedovska : 



1 Iz zbirke ^Matice hrvatske" pjesma XXI. Mehe Kolakoviča. 
' Tako se redovito ponavlja poČam&i od str. 74 nadih priloga. 
• HOrmaon: Narodne pjesme H. str. 397 — 398. 
^ Sravni naSe priloge osobito XXXV. o maloj Vla&koj. 



39 

^Ovaka jo krvava krajina: 
S krvi rueak, a s krvi večera 
Svak krvave zvarke zalogaje 
Nigda bijela danka za odmorka."* 

Iza najgroznijih dogodjaja vapi pjesma mnogo puta zdvojnini glasom : 

„A sto eemo, takva je krajina/ 
S obadvije strane osiguravahu se najprije jakim gradovima. U 16. 
vijeku bio je obieaj, da vsu na krajini grad gradu davali znakove 
lumbardama i mužarima, da iz susjednih gradova uzmognu sto prije 
u pomoč priteci ononni gradu, od koga su culi pueanje.* Ovako je 
bilo na strani turskoj i krscanskoj. O kršcanskom zazovu pjeva na- 
rodna mohamedanska pjesma: 

„Viknu bane, a spomenu Mata: 
„„Hajd Ivane upali topove!"" 
Pali Ivan Vranka i Zelenka, 
Pa za njima dvanaest lumbarada. 
Kad na Zadru pukoše topovi, 
Svaki znade po kamen kotaru, 
Da je larma kod Zadra kamena 
Te sa kule pukose mužari. 
Po ^'ardacim deru zembereci 
A po stražam puse kaljunovi."* 

S turške je strane isto tako: 

„Sad s Kladuse drmnuše topovi, 
Na Cazinu b jelu odpukose 
Pa na Krupi opet odpukose 
Sva s' uzjari serhat i krajina."* 

Drugi put opet, kad je krščanski neprijatelj vec provalio: 

„Brže brate na gornje tavane 
Gdjeno leže gvozdene prangije. 
Prangijama podaj vatru živu. 
Kad ispalis gvozdene prangije 
Ti se vrati u donje odaje. 
Pa ti bajrak uzmi s civiluka, 
Iznesi ga na rosnu livadu. 
Nek se kupe pod bajrak junaci." 
Pripali mu gvozdene prangije. 
Ode vesak niz tursku krajinu. 
Sve palanka palanku doziva, 
Sabrase se brda i doline. 
Časom pade stotina drugova.* 

* Hormann: Narodne pjesme Mohamedovaca I. str. 294. 

* Smičiklas: Poviest hrvatska II. dio str. 9G. 
' HdrmaDii : Narodne pjesme .II. 315. 

* Hormann: Narodne pjesme II. 208. 

^ Hdrmann: Narodne pjesme str. 5 — 6. 



40 

Nije dosta bilo obrane od gradova, vec se moralo uciniti sto gušeih 
straža na mjestinia pogibeljnim i da budii jedna od druge ne daleko. 
Zvali se eardaci kucice na cetiri stupa. Rijec dolazi od perzijskoga 
čartak (čar znaiuenuje 4) odatle turška c-ardak, sto stoji na četiri 
stupa.' Sama riječ pokazuje, da su naši po primjeru Turaka pravili 

v 

„čardake", pak zato i rabe ovu tursku rijee. „Oardaci — veli Val- 

varov — zvali su se takove kueice od drva na tri ili četiri stupa 

kao gnijezdo sokolovo, komu se je moglo dospjeti samo sa skelama. 

Onaj koji straži na čardaku, ima da puea, čim vidi, da dolaze Turei. 

Na taj glas lete svi iz bliža i daleka na onu stranu, odakle se culo 

pucanje."^ S ovim suglasno pjeva narodna pjesma. Govori ban zadarski : 

^.Ja ne mogu kotar sačuvati, 
Cesto Turei trču na Kotare, 
Eobe. pale, tesku žalost grade 
Siču momke, odvode divojke 
Gone voke, a siču težake, 
Pale naše kule po kotaru." 

Da se uzmognu braniti, prave čardake po savjetu Jovana Mitroviea, 

koji prema turškim prilikama svjetuje, da prave čardake i 

„Podigoše mlade Kotorane, 

Izved(» ih u planinu bane. 

Obaraju siču u planinah, 

Sve dan po dan za pun nijesec dana, 

Dok na stazali pogradi čardake." 

I onda veli Jovan: 

Trideset smo metnuli čardaka 
Sad upiši triest harambasa 
Svakom podaj po triest družine 
Nek čuvaju u gori čardake. 

Svakomu harambasi daje po trideset konopaca pa veli: 

^Ako r Turčin prež oglasa prodje 
Vi^iaj sel)e i svoju družinu." 

Onda izabire momke: 

„Sve po oku i po mrku brku, 
Koji znadu pusku odapeti 
I na pusci niisan ufatiti. 
Na zapetu pusku udariti. 
A za golu sablju prifatiti."' 

Još i sa čardaeinui nije bilo dosta sigurnosti. Trebalo je paziti i 

na klance, kroz koje se martolozi Turei i Vlasi mogu provlačiti. 

* Popovi(5: Turške riječi. Glasnik srp. uč. dr. 5f* atr. 248. 

* Valvasor: Ehre des Herzogthums Krain IV. sv. knj. XII. str. 115. 
' Iz zbirke „ Matice hrvatske" IG. pj. Mehe Kolako>'ida. 



41 

Tako je jednom njeke posjede na krajini Fausto Vrančic imao da 

dobije, te se je radilo o tom: hoče li se zatvoriti klanci.* Črni su 

to klanci, zato ih narodna pjesma zove „ klanci jadikovci" po vise 

puta. Evo jednoga puta: 

„I)o zorice da se sastanemo 

Kod studene vode Žeravice 

Viš onoga klanca jadikovca, 

Gdjeno niajke jadikiiju sinke, 

Udovice cvile zarucnike, 

A sestrice bracu oplakuju."' 

Upravo ova opreznost, da se zatvori svaki putic i svaki prolaz, po- 

kazuje nam, koliko je bjesnilo bilo u turških martoloza. Oni svaki 

čas provaljuju u krščanske zemlje, da robe i kradu i odvode momke 

i djevojke. Suvremenici bilježe na stotine takovih provala u godinama 

podpunoga mira.^ Upravo iza dužega mira dopomognu se do boljega 

blagostanja kršdanska sela, a to Turcima ne da mirovati. Evo što 

poručuje krcmarica turška uhodnica ličkomu Mustajbegu: 

-Mustajbeže što se od vas radi? 
Sto vas do sad na kotare ne ima, 
Evo ima za sedam godina. 
Kako agu izgubiste svoga 
Moga pobru Glumca Osmanagu. 
Vaši puti travom zarastošc 
A bunari listom zapadoše. 
Kotorani mamur* i zendjili** 
Po kotaru ušiv usijali. 
Rodila im bjelica pšenica, 
Kud rodila bolje sazorila. 
A podraslo nmogo djevojaka, 
Zbijaju se mo))o po kotaru, 
Zetelice kicene djevojke. 
Da ih vidiš lički Mustajl)eže, 
Kad izidju, pa zanju pšenicu, 



* LopaSič: Acta confiniaria I. str. 158. Isto tako sa strane turške veli se o 
begu bosanskom: „und von Cladosch will er mit 80 phftrdten die weg und 
bfiss venvachten''. Ibidem str. 182 — 183. Gl. i Lopaftič: Grad BihaČ str. 67, 
gdje se nabrajaju straže „u Sum ah i klancih", da Biščani mogu težati zemlje 
sve do Zavalja. 

* Pjesmarica Matice dalmatinske str. 174. 

* Mittheilungen des k. k. Kriegsarchivs 1885. Heft II— III. str. 153—179. 
Tdrckennoth und das Grcnzwe»en in Ungam und Kroatien wiihrend der sieben 
Friedensjahre 1575 — 1582. Gledaj i Valvasor Ehre des Herz. Krain IV, str. 
115 i na mnogim mjestima. 

* Siti i pijani. 
** Bogati. 



42 

Sve se b jele kao labudice. 
Tu bi tvoja zadobila vojska. 
Kotorani mamur i zeiidjili, 
Izisli su beže na stanove* 
Zbijaju se na zbojeve ovce 
Ovce blece, mali janjci kme^^, 
Krave ri^u, a volovi biitu. 
Jutro rano u radjanje sunca 
Pastirice kad izjave ovce, 
Zapjevaju kod njih pastirice, 
Dologaju djeca kod goveda, 
Popijevaju starci pod oklinci 
Pod oklinci kod mladih teocft. 
Po kotam crkve ispravili, 
A zvonike na njih podignuli, 
Sastaju se svake nediljice, 
Vavik idu crkvi namastiru, 
A ti beže ni mukajet nisi. 
Digni beže svu široku Liku, 
Hodi meni u kotare sidji 
U nedilju koja prva dodje, 
Na Duboko Jablanici crkvi. 
Tu ce sajam biti na Dubokom 
Tu ce saci obadva kotara, 
Mlogo biti vezenih kočija 
U kočijah lipih divojaka 
I gospoja kotarskih srdara. 
Tu bi tvoja zadobila vojska.^ 

Kao da odgovara ovoj babi izdajnici Kuna Asan aga kninski kupi 
svoje krajišnike, pak im kaže: 

„Ja i bogom draga djeco moja 
Poči cemo niz kotare ravne, 
Ici cemo kotar porobiti 
Na kotaru lijepa roblja ima: 
Skoro jesu mlade dovedene, 
A djevojke niesu izljubljene. 
Sad je roblje u najljepse doba, 
Pak mi cemo roblje zarobiti, 
U carevu zemlju izvoditi, 
Pak cemo ih skupo prodavati.* 

Imade i manjih feta i s jedne i s druge strane, koje idu samo 
da porobe, pa da odvedu ljudi ili blaga. Ove čete veli Valvasor, da 



* Ljetnici — gdje osobito blago pase. 

» U zbirci „Matice hrvatske" pj. 58 Mehmeda Kolakovida. 

> Vienac Kačiču prigodom stogodiSnjice njegove str. 95. 



43 

rijedko pale.^ Ovakova je četa i ona u narodnoj pjesmi, gdje tri 

glavna junaka turška idu : 

„Sa Udbine na kamen kotare 
Ni u jednog pare ni dinara, 
Da s' napije na Udbini vina. 
Svili eetu u kamen kotare. 
Ne bi r oni stogod zadobili, 
Makar Vlaha našli kod volova, 
Da ga dadu za mjesinu vina"*.' 

Nisu samo s turške strane dodijavali na krajini hrvatskoj, vec i 

8 naše strane dodijavaju mnogo Tureima i u ve(5im vojnim zboro- 

vima i u četama. Tri godine prije velikoga rata oslobodjenja (oko 

1680) piše kaimakam pase požeškoga „švoj kolikoj gospodi po kraini 

horvatskoj." „Nikoliko vas terete raju buduci vire jedne, ter to cinite, 

a dobro znamo, da to vi ne sinite sa znanjem velike gospode, mi 

znamo vas ki ste glave, ali otvorite oči, zasto se bojimo, necemo 

moči dati djevapa (odgovor) vasoj velikoj gospodi, zato dajte mir 

raji, kako smo i mi dali za zinnis, a na lito čegova sabla onoga ee 

i raja."' Prema ovomu bistorijskom svjedočanstvu evo sto kaže pjesma 

muhamedovska : 

Zacvilila ispod kraja raja. 
Raja cvili u begluk mehani. 
Pa se moli Liki Mustajbegu: 
Sladki beže ljubimo ti ruku, 
Daj oko nas ti postavi stražu, 
Nek vam raja podfaca litinu. 
Vec se zulum podniti ne more 
Od djidije Vida Karlovica. 
Cesto trče medju vasu raju. 
Pa izsice kod pluga težaka, 
A otira ispod pluga v6ke, 
A otima krave od telaca, 
A odjavi ovce od janjaca. 
Ako stražu postaviti neces 
Sva ce vaša odustati raja 
Pod principa uskočiti kralja."* 

» Valvasor: Ehre des Herz. Krain IV. str. 115. 

' Hdnnann: Narodne pjesme II. str. 473. 

• Prepis u zbirci gosp. Radoslava LopaŠiča. U PoŽegi oko 1680. Sr. i na&ih 
priloga br. FV., gdje susjedni kapetani nalažu njeke danke podanicima biskupa 
zagrebaČkoga u VaSkoj — jedinim podanicima, koji na turskoj krajini u ime 
priznanja staroga gospodstva podavaju jošte i u turško doba biskapu zagre- 
bačkomu. 

^ Iz zbirke ,, Matice hrvatske*' : Pjesma iz Ostro vica Bečira Isl&moviča. SliČan 
primjer ima i u Hormanna I. str. 25, da ne može biti: Jedna raja, a dva 
gospodara''. 



44 

Ovo trpi raja u malom ratu, a jao si ga i pomagaj raji, ako se 
kraj njezinih sela valjaju velike sultanove vojske. Onda ne staje raje 
i njihovih jadnih sela kao pljeve na vjetru.' Ako i to nije, raja valja 
da doprinosi za svaki rat svega što ima, kako svjedooe tolike zgode, 
cime se opet lijepo slaže narodna pjesma: 

„A na raju tain navalio 
Na torove — ovce i ovnove 
Na podrume — debele volove 
Na begluke — ječam i pSenicu 
Na knezove — vino i rakiju 
Da sanose Krki na obalu. 
Kad u jutro bio dan osvanu, 
Gleda aga Krki na obali, 
Ide raja sa eetiri strane. 
Zbija s' tain za nedilju dana."* 

Ostanimo medjutim kod svakdanjega na krajini maloga rata. U 
vječnom ratu procvase mejdani, ali pored njih ratna lukavost sa 
nevjerom, a iza nevjere dolazi grozna okrutnost i sužnjevanje. Mejdani 
cvali su na krajini. Spomenut eemo da je takov veliki mejdan bivao 
izmed Hrvata i Turaka g. 1544. U vrijeme kratkoga primirja pred- 
lože mejdan mlada gospoda hrAatska. Na mejdanu sudjeluje do dvije 
stotine vitezova s jedne i druge strane.^ A poznato je kako je Ni- 
kola Zrinski htio da bije mejdan sa Mehmedpašom bosanskim, ali 
mu je to zabranio kralj Ferdinand L* Ovakovih bezbrojnih mejdana 
pjeva nam i narodna pjesma, tako da ne ima mejdana, jedva bi i 
bilo krajiskih pjesama. Mejdani su stereotipno jednako opjevani. 
Najprije se udara kopljem, onda sabljom i tako dalje. Napokon se 
uhvate u kostac, pak se nosaju Ijetni dan do podne. Jednom se 
dapače svrsava: „pa zaspao jedan na drugome"*.*^ Mejdan najveci 
izmed Halila i Filipa Madžara obsiže do dvije stotine stihova.** Svi 
su mejdani najbombastit-nije oslikani, a skoro svi jednako. Po tom 
zaključujem, da nase narodne pjesme mohamedovske u mejdanske 



* Gledaj priloge br. XXIV i br. XXV u osječkom kotaru i Valpovštini, 
gdje je mnogo sela nestalo u posljednjem ratu. Za Ugaraku a vrijedi i za Sla- 
vonija: Salamon: Ungarn in Zeitalter der T(irekenheiT8chaft atr. 203 navodi 
za to primjera. 

* Iz zbirke „Matice hr\'at8ke'* : Pjesma IG. Mebmeda Kolakoviča. 
' Istvanfii : Historia Huugariae Coloniae 1724 p. IGi). 

* Dr. Steinvventer: Eine Episode aus dem Leben des Grafen Niclas von 
Zrini u programu gimnazije marburške g. 1881). 

* Hormann: Nar. pjea. II. 202. Mejdan izmed Halila i Ilije Kotarca. 

* Hormann I. str. 491 stihovi 15%— 1755. 



46 

pjesme meču opise iz stanjih pjesama. Svi su tako obilno opisani, 
da ne možemo ovdje podati primjera. 

Niti mejdan ne obavljaju Turci viteški bez lukavosti i prevare. 
„Turska nevjera" ta je riječ kroz dvije stotine godina svakorau na 
ustima. Osobita im je lukavost, da se preobuku u haljine susjednih 
hrvatskih vojnika. „Ovi ljudi" — veli suvremenik Valvasor — „pre- 
oblaee se u haljine raznih naroda, govore razne jezike, kriju se i po 
sumama, a poznavaju sve staže i puteve, te prodru kadgod i u 
Krajnsku."^ I narodna pjesma ima po sto puta takova preoblačenja 
i kršcanina u turško i Tureina u krščansko odijelo. Najčudnija mi 
se učinila preoblaka Budaline Tala, gdje se obukao u popa, a svoje 
drugove Turke za djake. Tale služi liturgiju i vjenčava, a Turci mu 
dvore, dok on ne migne, da se siječe.*' 

Prva je posljedica ovim pohodima, da nahvataju roblja, zato valja 
da gledamo sužnje i sužnjevanje njihovo, odkupe grozne, a okrut- 
nosti još grozovitije, koje se danas mnogomu eine i nevjerojatne. 
Lov na Ijude traje neprestano i s jedne i s druge strane. Kada 
Senjani hvataju Turke i Zidove zagovara ih kancelar Rudolfa II. 
Faustin Vrančie, da moraju imati svoju zaslužbu na onim strašnim 
stražama. Pa što je zato, ako i kršcane hvataju, ta to su Vlasi grcke 
vjere, za koje nije šteta, da ih hvataju.* Nadvojvodi Karlu opet treba 
za momaricu ljudi, pak traži na hrvatskoj krajini, neka mu šalju, 
koji imadu sužanja turških i vlaških, da ih meče na svoje galije,* 
eemu odgovara evileca mohamedovska pjesma, koja više puta pjeva 
sužnjevanje na galiji.* 

Glavna je stvar s jedne i druge odkup. „Ako tkogod od naših 
bude sasužujen" — veli Valvasor — „batinjaju ga Turci tako dugo, 
dok ne obeca tako velik odkup, da ce ga jadnik jedva smoci. Bati- 
njanje biva ovako. Povale ga potrbuške na klupu, a dvojica sa Ije- 
skovaf ama s jedne i druge strane biju ga od glave po plecfima i sve 
dolje do peta. Kada su ga na jednoj strani dobro izbili, okrenu ga, 
pa opet od glave po obrazu, prsima, trbuhu i opet do nogu. Ovaj 
postupak ponavlja se dan na dan, pa na siromašnom covjeku rastr- 
gaju po deset i dvadeset i stotinu palica, jer čim se jedna raskida, 
uzimlje se druga. Svaki dan ide sve na više i na gore. Zatim ga 

> Valvasor IV. str. 115. 

* Hormann II. str. 171 — 173. 

* Lopa§ič: Acta confiniaria g. 1590. I. str. 161. 

* Ibidem str. 154. 

* U zbirci „ Matice hrvatske', pjesma Mehmeda Kolakoviča. 



46 

okuju u željezo teško petnaest do dvadeset funata. Ovako izmučen 

čovjek obeca odkup mnogo puta veei, nego sto je cio njegov imetak. 

Mjesto sebe metne svoga taoea, a on ode prosjačiti u krščanstvo 

noseči oko vrata svoje verige, da ga svijet znade i da mu se smiluje. 

Malo bolje radilo se i na našoj strani.* 

Ako i Turci ucjenjuju jednoga čovjeka na tri hiljade talira, koji 

se tek nada, da ce ga izbaviti bastina od njegova ujaka,* opet tuže 

se Turci mnogo puta na ucjenu hrvatsku, da uzimlju od siromaha 

čovjeka ono česa ne ima, vec mora da izprosjači.' U narodnim 

pjesmama dakako da ide sve na tovare blago. Teška je dakako 

tamnica sužnju. Tako svili Mrdanagic Mujo: 

„Žarko sunce jesi V obasjalo, 
Jesi r našu Liku ogrijalo, 
A i moju u Kaduču kulu, 
I u njojzi ostarilu majku, 
Je r mi mati jošte u životu, 
Spominje li Muju jedinoga? 
Evo tvoga u tamnici Muje, 
U tamnici brinjskog kapetana 
Sve dan po dan dvanaest godina, 
Vec na meni koža izpucala, 
Po puklinah* porasla mašina, 
Več je meni gvoždje dodijalo. 
Meni halka vrata priglodjala, 
Na gole se žile oslonila, 
Bukagije noge prežuljale 
Na gole se kosti oslonile." 

Velik je silnik Mrdanagic Mujo, pa ga kapetan ne pusta, nego uz 

največu ucjenu, kada ga je Mujo zaklinjao, neka ga za Boga ucijeni. 

Kapetan mu veli: 

Jutros ču te Mujo uciniti, 
Ako mogneš dati dugovanje. 
Pustit ču te do Raduča tvoga, 
Hoš mi dati ti za svoju glavu: 
Gotovine stotinu dukata, 
Zlatan čurak ličkog, Mustajbega, 
Desnu ruku gazi Cejvanage, 
Dug dolamu Vrcič bajraktara. 
Dati kalpak Tale Ličanina, 



* Valvasor: Ehre dea Herzogth. Krain IV. str. 7 — 8. 
' LopaŠi^i: Acta confiniaria I. str. 297. 

' Mnogo primjera u „Starinama" XI. i XII. od dra. BaČkoga: Dopisi iz- 
medju krajiških, turških i hrvatskih Častnika u Sisku. 

* Pukotine na koži. 



47 

Zlatna puca dizdareva sina, 
A čelenku Gjulic bajraktara, 
Ledenjake Maljkovic Stipana, 
Kakvih pušak na svoj Lici ne ima." 

Teško ce dobiti ledenjake Maljkoviceve misli Mujo, ali nece biti 

tako teško dobiti niku Cejvanaginu: 

Nece aga ruke požaliti 

Odrizat ce iz ramena ruku 

Za svog pobru Merdanagic Muju."^ 

Ovo su najstrašniji zahtjevi od krščanske strane po mohamedovskim 

pjesmama. Jošte su Turci grozniji. Historijska je istina da su sa 

kapetana Stjepana Sorica, kada ga uhvatiše u Ribniku, najprije živu 

kožu derali, a zatim ga nabili na kolač* To su mnogo puta činili, 

kako svjedoči hrvatska narodna pjesma. Senjanin Tadija skupio četu. 

Kada dodjoše u goru, dade oderati živa ovna devetaka i jarca od 

sedam godina: 

„Oba živa oderao brava, 
Pa ih pusti u jelovo granje, 
Grana dime, stoji dreka jarca, 
Ovca čuti i ne pusta glasa. 
Tada reče Kotorac Ivane: 
„„0 Tadijo našoj četi glavo, 
Zašto pusti žive oderane?"" 
Progovori Senjanin Tadija: 
„„ Vidite li moja braco draga, 
Kakova je muka na živini, 
Još je veča muka u Turaka, 
Kad našega uhvate junaka, 
Koji može muku podnijeti, 
Da ošuti moja braco draga, 
Ka' oderan ovan kroz planinu. 
Koje r muke otrpit ne može. 
Od mene nm Bo^om prosto bilo. 
Nek se vrati Senju na krajinu.""^ 

Turci glavne svoje dušmane nabijaju na kolač, pošto su ih Ijuto 
izmučili : 

„Tale uzja(ha) junačkoga bana 
Pa ga bio pletenom kandžijom 
Dok on nadje trnovoga kdca. 
Pa je bana na kolač nabio 
Okrene ga do Janoka grada: 

» Iz zbirke „ Matice hrvatske * br. 20. pjesama Mehe Kolakoviča. 
» Brušeni : Storia dltalia. Torino 1680. lib. XVI. pag. 53. 
• Pjesmarica „Matice dalmatinske" str. 178. 



48 

„Gledaj bane do Janoka grada 
Kad ce tebi indat* dolaziti.""* 

Više puta dolazi u mohamedanskim pjesmama kao osobita muka, 

da oko zasužnenog junaka dadu zaigrati kolo djevojaka. Tako da je 

Zadranin ban stastavio kolo, kada je kanio dati pogubiti turskoga 

junaka Omera Hrnjičica. Ban veli: 

^Dobavit cu dilber Angjeliju 
Iz Primorja sestru Smiljanica, 
Kad posadim sjeci Hmjičica, 
Natjerat cu triest djevojaka, 
Nek uhvate kolo oko njega, 
Nek Omeru smrcu opjevaju. 
Na sramotu svoj butun krajini."* 

A zašto je ban dopremio i dilber Angjeliju ? Hotio Omer da ju otme, 
pak mu se ban ruga. Mi smo više puta u ovoj raspravi imali prilike, 
da kažemo, kako su Turci lovili djevojke na šilu, pak tako biva i na 
krajini. Ali ovdje biva mnogo puta s voljom djevojke i turške i krš- 
čanske, koje svu lukavost upotrebljuju, da se dovinu svoga junaka. 
Ljubav vjere ne poznaje. Tako govori banova k6i po mohamedovskoj 
pjesmi svomu ocu: 

„Meni kaže Gavranova Mitra: 
„„Gospojice bjelogrla Janjo 
Sto miluješ Duždevic Mihajla? 
Da ti Turke vidiš krajišnike. 
Pa da vidiš sokola Halila, 
Namah bi te uhvatila zima; 
I njegova Tankovic Osmana 
Tresla bi te troljetna groznica; 
I njihova Nuka bajraktara 
Odmah bi te zaboljela glava.""' 

Otmica djevojke jeste na dnevnom redu u krajiškim mohamedovskim 
i krščanskim pjesmama, a od otmica radjaju se mejdani sa obadvge 
strane. Malo ima pjesama, gdje se ne bi pjevala otmica djevojke, a 
gotovo i ne ima pjesme ob otmici, da ne bi bilo mejdana. 

Ako mohamedovske pjesme toliko puta pjevaju, kako je krščanska 
djevojka čeznula za njihovim junakom, to je od oholosti, koje je pun 
svaki odličniji Mohamedovac prema kršcaninu. I jesu Turci toliko 
kiceni, da su mogli smutiti kršcansku djevojku. Turčin na konju 
udivljuje Evropejca. „Ne ima Ijepšega pogleda" — veU Busbek — 

* Pomoč. 

' Hdrmann: Narodne pjesme II. str. 328. 

> Hdnnann: Nar. pjes. II. str. 42, a tako isto i na strani 191. 

' Ibidem str. 61. 



49 

„nego što je turški vitez na konju, ako na kakovoni kapadočkom 

sirijskom ili kakovom drugom konju izjasi, kojega orraa sva sjaje u 

zlatu, srebru i dragom kamenju. On sam obu^-en u sjajnu odjedu od 

zlatne ili srebrne tvari, lahke ili teske svile ili od kakve druge tvari, 

ali sjajne grimizne ili plave boje. Sa obadvije strane nosi toboce, u 

jednom je luk, a u drugom bojadisane strelice, obadva prekrasno 

radjena, kako ih podaje zemlja Parta. Iste je radnje i štit, koji nosi 

na lijevom ramenu i podoban da zaprijeci udarce od mafa ili buzdo- 

vana. U desnoj ruei nosi spahija — ako možda nece da mu bude 

slobodna — lahko koplje, zeleno bojadisano. Oko pasa obavio kratku 

dragim kamenjem posutu sablju, na sedlu mu visi buzdovan."' 

Koje čudo da je to narodna pjesma jos više uzvisila. Najsjajniji 

je primjer, kako je obucen Halil u svojem mejdanu sa Filipom Ma- 

džarinom. Pjesma pjeva: 

„Pa se stane Halil oblačiti 
is^^ajnapreda gace i košulju. 
Pa obuče džemedana zlatna, 
Na prsim mu bjehu upleteni, 
Upleteni almas kamenovi. 
Pa obuče tri gječerme zlatne 
Zlatna puca s obadvije strane. 
Pa obuče crvene čakšire: 
Na čakširam od srme su kovče, 
Kuda svovi tud gajtani zlatni. 
Pa obuče crvenu dolamu 
Od crvene mljetačke kadife, 
Kuda ^vovi tud gajtani zlatni, 
Svilenim se pasom opasao: 
Pa na pleci toke oblačio. 
Same toke od četiri oke, 
Sve su toke od suhoga zlata. 
Na dva rama dva kanata zlatna 
U kanatim almas kamenovi. 
Pa na glavu kalpak nataknuo. 
Na kalpaku dva direka zlatna. 
Na jednonie bijaše direku 
Bija^e nm ptica prepelica. 
Od zlata je ptica izljevana 
Pa na kalpak udari čelenke 
Sve čelenke od suhoga zlata itd. 

Niti naš suvremeni svjodok ne slika junaka i ne može ga oslikati 
bez oružja sjajna, a niti narodna pjesma. Mi dijelimo oružje od ju- 
naka, jer je oružana najdragoc^enija riznica od djedova svakoga 

> Bu8bequii: Epistolae III. p. 245 u Zinkeisen IH. str. 169. 

BASPRAVA O SLAV. 4 



50 

spahije. Sjetimo se samo spomenute vec oružane velikoga vezira 

Eustena. Krasote i dragoejenosti u oružju tolike su u turških spah^ja, 

da ih jedva i najbombastienija narodna pjesma ponješto pretjenije: 

Pa po pasu bensilah opasa, 
Za bensilah puške zadjenuo. 
Kake su mu puške u silahu? 
Nit kovate nit tekidovate, 
Sam' od suha zlata izljevate, 
Pa od gvoždja nigdje nista nema 
Osim c^jevi i plamnih tabana, 
Ostalo je sve od suha zlata, 
U dva cv'jeta dva kamena draga. 
Pa pripasa sab^ju dimiskgu: 
Sve joj kore u zlato sahte, 
Uz kore mu opletena guja, 
Na balčak mu naslonila glavu, 
Zinula je baš ko da je živa. 
Pa on uze pušku džeferdaru 
Od dva grla od četiri zrna, 
Niz pušku mu dvanaest karika, 
Svaka paflta od suhoga zlata. 
Pa dohvati koplje s čiviluka : 
I kakvo je koplje kostolomno, 
Do pol kopija u krv ogreznulo. 
Od pola je kožom opšiveno, 
A koža je od Ijutoga vuka, 
Nasred kopija utegnuto zlatom, 
Na vrh kopija od medjveda glava, 
Kopljem makne a glava mu zjevne. 

A kakvi su konji njihovi? I za to imamo historijsko svjedočanstvo. 
„ Vec kao ždrijebe" — veU suvremenik — bude konj uzgojen i njegovan 
skoro kao dijete. Ljubeznim riječima priučava ga gospodar na svoj 
glas, a tako i njegov gojitelj. Vrat i grivu kite mu svakojakim fea- 
rojlijama, da ga občuvaju od zUh upliva i čarojlija; batine i biča 
gotovo nikada ne rabe. Nemiran i oporan konj rijedkost je u 
Osmanlije. Kad mu spahija migne, prikloni koljeno k zemlji, da ga 
laglje uzjaše. čim gospodara vidi, ved hrže od veselja. Konji se 
hrane prema naporu, aU se ne prehranjuju. Mogu više podnesti nego 
li krščanski. Konj je urešen u zlatnu i srebernu ormu tako, da je 
orma više puta više vrijedila nego U najdragocjeniji konj.* 

Uzamši ovaj opis preda se možemo redi, da narodna pjesma mo- 
hamedanska prema ovom vjemom historijskom opisu jedva pretjerava 
kada pjeva: 

1 Bassano u zbirci Sansovinovoj list 72 i 73 i Busbeck 167—169. 



51 

„Ode svoga timariti gjogu 
Mlakom vodom i raki-safunora. 
Dobro gjogu timar učinio, 
U sundjer mu vodu pokupio, 
Previ cebe, a sedlo mu baci, 
Udario rahta na djogata, 
Niz raht mu je sto i dvadest kita, 
Svaka kita od suhoga zlata, 
Pa ^a pokri puli abaijom: 
Abaija zlatom izvezena, 
Na unkašu bjehu mjesecovi 
Od suhoga nacinjeni zlata. 
Zauzda ga gjemom studenijem 
Od suhoga ispletena zlata 
I rešme su kite opružene 
Zlatne kite niz obraze gjogu, 
Na prsim mu danica zvijezda, 
A na čelu sjajna mjesečina, 
U mjesecu alem kamenovi".* 

Mnogo su turška gospoda držali do svojih „kula i gradova" i 
mnogo ih puta opijeva narodna pjesma. U Lici ne samo da su Turci 
sačuvali stare gradove, koji su propali tek poslije pod našom voj- 
ničkom upravom, vec i oni gradiše.* Tako je bilo i u Pounju, gdje 
se drže nmogi gradovi obilni prostorom i jakim tomjevima.' I u 
slavonskoj krajini drže se njeki gradovi, kako svjedoče naši popisi.* 
Turci vole graditi visoke kule makar ne i široke, kako je eno onaj 
Turčin u svetom Gjurgju u kutjevačkom kotaru od materyala stare 
razvaljene crkve sebi sagradio kulu na tri kata, a u svakom katu 
tek jedna soba i jedna komora.* Narodna pjesma to osobito kiti po 
više puta. Evo jednoga takova kicena opisa: 

„Hajde malo još naprijed podji, 
Ti ceš vidjet još sedamnaest kula, 
Jedna kula po na jandan sama, 
Ponajviša i ponajljepša je, 
Iz nje fošci sa (retiri strane. 
Prekrivena Umom bijelijem 
A safari tenecetom žutim, 
I na kuli od zlata eelenka, 
U celenci dragi kamenovi, 

' HdrmanD: Nar. pjesme I. str. 472. 

* Lopašič: Acta confiniaria III. str. 45. Opis Like od biskupa Glaviniča. 

* Valvasor: Ehre des Herzogthums Krain sv. IV. str. 8 i dalje. 

* Gl. priloge: Vočin, Brestovci, Kamensko, Vrhovac i Mala VlaSka. 

* Priloži o Slavoniji str. 179. 

♦ 



52 

Iz njih liju mavi plamenovi, 
S žarkijem se zavadili suncem. 
Oko kule kamena avlija, 
Na avliji gvozdena kapija. 
To je kula Orlanovic Muja".* 

Sjaj spahija na našim stranama tek je odsjev onoga velikoga sjaja 
koji je razvijao sultan, veliki vezir i drugi velikasi turskoga carstva. 
Sjaj polazka sultanova u Drinopolju (1683) ne ima primjera u historiji 
svih vjekova.* Šator velikoga vezira kraj Beca slika nam kralj Ivan 
Sobjeski, da je toliki po prostoru, kolik je prostor grada Varšave ili 
Lavova, da je proskrbljen kupalištima, vrtovima, vodometima dapace i 
malim zvjerinjakom.* I svi redom vijestnici 17. vijeka dive se sjaju 
turskomu. Ali iza ovoga čarobnoga sjaja opažaju suvremenici i oeevidno 
propadanje carstva. Naš pjesnik pjeva kao svjedok u prvoj poli 17. 
vijeka: Svioni su njih šatori, stoli zlatni na kieh sjede, riba u moru, 
ptica u gori jestojske ih slijedom slijede. Na trpezah vrhu sag& duge 
i obilne gostbe eine pijuc dokle svies i snaga od vina im svim 
pogine. Ter pod zlatom dokle sjaju u napravah bez procjene, ne- 
prijatelje pozivaju, ne na bienja neg na pliene.* Što naš pjesnik u 
početku 17. v. to engleski diplomat Ricaut (u drugoj poli 1670) 
potvrdjuje. „Spahije u sjaju i razbludu utonuše i bježe od boja, a 
u vladi ne ima nista pristojna, nista poštena, nista pohvalna."*^ 

Napinjanje za sjajem radjalo je propast cijelih porodica. To po- 
tvrdjuje i naša narodna pjesma, koja veli za Bošnjake: 

„Kada idu na carevu vojsku, 
Sve prodaju luke i cifluke, 
A u zalog daju bijele kule, 
Te kupuju rahte i hatove*".^ 

Na krajini su propadali i od velikoga pijanstva, koje je medju 

našim krajišnicima cvalo više nego li igdje drugdje u turskom 

carstvu. To nam svjedoci narodna pjesma. Sin znamenitoga Glumca 

Osmanage propao, propio sve svoje dostojanje: 

„A vrlo je bio ogolio. 
Na njem nista od odila nema. 
Na njenm su od abe cukšire, 
Kroz eakšire propala kolina, 



* Hormann: Nar. pjesine L str. 259. 

* Haminer: Geschichte des osm. Reiches VI. 8tr. 383 — 387. 
3 Ono Klopp: Das Jahr 16H3 str. 219. 

* Gundulid: Osman pjev. III. stih. 50—55. 

» Ricaut: Histoire de Tempire Ottoman livre III. str. 401—406. 

* Honnann: Nar. pjesine I. str. 59. 



53 

A na plečih od abe dolama, 
Kroz dolarau pleča propanula, 
Na glavi mu fesic kapa mala, 
Kroz kapu mu percin ispanuo. 
Sto je momku svijetlo oružje : 
Za pasom mu dvije pužke male 
Puške male pala okovana." 

Samo mu je ostao ocev glasoviti konj, koga bi mu htjeli odkupiti, 

ali on ga neda. Mati mu je sakrila krasno oeevo odyelo, da ga ne 

propije. Sada mu ga daje, da može poči u vojsku sa Mustajbegom. 

Taj propalica komu je otac imao „čitluki agaluk", a on sve propio, 

komu je ostala samo kula i konj, ipak još ima „agaluk". On imade 

^trideset nefera". Majka mu veli: 

„Leti sine niz Udbinu sadji 

Biloj kuli čauš Delalije, 

Pa mi kaži čauš Delaliji: 

Nek ti nadje Osman bajraktara, 

Nek ti digne trideset nefera, 

U tebe je trideset nefera. 

Nek ih svedu bilu dvoru, tvomu." 

Stari dedo čauš Delalija suzama dočeka spominjuci se oca njegova, 

pa kaže: 

„Fala Bogu i današnjem danu 
Kad smo sebi agu docekali 
Svojim agom na kotare poči." 

Osmanbegovica od sakritih pred sinom novaca smogla je da obuče 

sabrane nefere. Ugostila ih je i predala im bajrak Osmanbegov. 

Gospodja iz kule izlazi: 

„Bajrak nosi u desnici ruci, 

A u livoj kajiš i talambas, 

Bajraktaru bajrak poklonila 

Dedi (caušu) dade kajiš i talambas".* 

I četa prodje na hrvatske krščanske strane, kakono su tolike od- 
hodile. Kada je sve propalo, onda gledaj da se spasiš četovanjem. 
Ovaj put se Osmanbegov sin četovanjem spašava, ali opet biva i to, 
da u četovanju mnogi rodovi propadoše. Propadaju i s drugih raz- 
loga. Osobiti običaj darova i darivanja ubija materijalno i paše i 
begove, jer svatko tko može iste „gospodske darove", a to su 
upravo darovi orijentalni. Jednom Mustajbeg lički obečaje onomu, 
koji mu nadje brata Melimed bega: 

„Reko dati stotinu čifluka, 
Keko dati zlatan kat haljinu, 

' Iz zbirke ,,]Matice hrvatske'' Pj. 54. Mehe Kolakoviča. 



54 

Eeko (lati dvije puške zlatne, 
Reko dati sablju okovanu, 
Sto sijete oklop na junaku, 
I goluba konja iz podruma. 
Reko dati Beguminu mladu 
Beguminu da mu bude ljuba." ^ 

Svatovi i svatovski darovi ubijahu materijalno Turke i krš<5ane. 
Svatovi idu na krajini kao četa, jer su na krajini obično „krvavi 
svatovi". Za to ima primjera u stotinama pjesama. Ne ima svatova 
u Turaka begova bez utrke, a kod svake su utrke znameniti darovi. 
Ako je i danas običaj, da „gjuvegija daruje starom svatu konja po- 
krivena čohom",* šta je tek bivalo u ono staro vrijeme objestnoga 
begovstva. A kakovi su tek vezeni darovi u ono doba, gdje se toliko 
radilo sa zlatom na svili. A koliki je bio broj svatova? A koliko se 
pojelo za jedan tjedan „kada svati leže jednu teftu dana". Pa i 
kršcani nasljeduju Turke. I ovi slave kroz nedjelju dana sa zastavama 
i sviralama, ubijaju se darovima, a časte se i oni po osam dana.* 
Njekoliko godina poslije odlazka Turaka (1725) napinjao se biskup 
djakovački da svoj narod izbavi od ovoga strašnoga običaja. On 
odredi ovako: „A kada se bude koji ženio, ter darovi sa svom 
svatbom budu više stali od četiri aliti pet forinti, biršaga plati go- 
spodi dvanaest forinti i paličje primi, koja svatba ne ima više trpiti 
od jednoga ručka prež svatova, kola, bubnja i svirala, zašto da dru- 
gačije učini, bude gospodi biršag platio od for. 12 i paličje ima na 
poklon".* Ovako je jednom i Petar vladika morao prokleti one, koji 
slave po starom krstno ime, kada mu sami Črnogorci tužiše : „Turci 
kuda prodju, ostane barem stoka u planini, a krstno ime kuda prodje, 
ne ostavi ni mrvu hljeba ni kaplju vina."* 

Svatbeni običaji materijalno i moralno oštecuju Turke i kršdane. 

Turci kite svoje djevojke divotno, a za njima se poslije povode i 

kršcanke. Nije mohamedanska pjesma več upravo krščanska, gdje 

je sjajno upravo na istočnu oslikana Ijepota djevojka Ajkuna bega 

Filipoviea. Ovako cjelovita i skladna opisa ne nadjoh u nijednoj 

mohamedanskoj pjesmi. Pjesma pjeva: 

„Cura mlada od petnaest godina, 
U pasu je tanka i visoka, 
A u licu bijela i rumena, 

1 Homiann: Nar. pjesme I. str. 369. 

« Ibidem I. str. 592. 

3 Fortis: Voyage eu Dalmatie str. 105 i dalje. 

* Rukopis Petra Bakiča o Djakovštini 1725. Ruk. jugosl. akademije. 

* Nenadovič: O Cmogorcima. U Novem Sadu 1889 str. 38. 



55 

Kao da je do podnevi rasla 
Prama tihii suncii proljetnome. 
OH su joj dva draga kamena, 
Obrvice morske pijavice, 
Trepaviee krila lastavice, 
Usta su joj kutija seeera, 
Bijeli zubi dva niza bisera, 
Rusa kosa kita imbrisima. 
Dva solufa dva končala zlata, 
Dva obraza dva djula rumena. 
Glavna cura i od sebe liepa 
A suviše roda gospodskoga, 
Pa na curi i odielo čudno: 
Jedne uši, a troje mendjuše, 
Jedila glava, a tri islivana, 
Jedno grlo tri drobna djerdana, 
Jedan joj od skrli meržana, 
A drugi je od drobna bisera, 
Treci djerdan od suhoga zlata, 
Koji joj je od skrli meržana, 
Onoga je cura povezala 
Povezala po bijelu vratu. 
Udrilo je jedno po drugorau 
Kao krvca po bijelu sniegu. 
A koji je od drobna bisera, 
Onoga je cura popustila 
Tamam dolje do bijelih dojka, 
A koji je od suhoga zlata, 
Još je onog niže popustila. 
Popustila ispod svilen pasa, 
Pa djevojku kuca ispod pasa, 
Djerdan kuca, mene srce puca".* 

Ne pjeva se samo dražestna Ijepota, vec i skupocijeni nakiti i 

lakoma pohota. Ne puca samo srce zaljubljenu Mohamedancu junaku 

vec i mladoj djevojci kršcanskoj svakoj srce i duša čeznu za onom 

Ijepotom i bogatim uresima. Ova pohlepa proždire ne za decenija 

vec za cijele generacije ne samo materijalna dobra, vec mnogo puta 

i lijepe zakone krščanskega morala. Turci preko toga razuzdani prema 

jadnoj raji pri svakim svečanim zgodama u kolu izvode svoje „tur- 

čije" koje moralno ubijahu jadnu raju. Pjesma pjeva o Halilu: 

„Kolo vodi turčije izvodi, 
A sve Janju štipa za ručicu, 
A staje joj nogom na nožicu, 
A meče joj glavu na ramena, 



* „Vienac'* KaČiču str. 70. 



56 

Vjetar puše, solufiina njiše 
Pa on miježa brke i solufe."* 

Ove javne razbludne običaje prihvatiše žalibože i kršcani, kako 

nam svjedoee dobri i pošteni svjedoei u Slavoniji u 18. vijeku. 

IV. 

^Slavonijo zemljo plemenita, vele ti si liepa, uzorita, nakicena ze- 
lenim gorama, obaljanu četirim vodama na priliku zemaljskoga raja", 
ovako zapjeva plemeniti Matija Relkovie prije stotinu godinu.* Ali 
ima rad cega i da plate odkad Slavonijom Turein zavlada. „Ja- 
bukam se zato lome grane" — veli on — „jere vodke daju izabrane". 
Za podrug viek Slavonijom vlada i naseli Turke iz Azije.' Plodne 
zemlje zapustiše, liepe lože vinjage postaše. Ne samo zemlja vec i 
običaji se pokvarise. „Jer dok tako skupa prebivaše turške kuce i 
kršcfanske vaše, dok se žene s bulami poznaše, dok se djeca s Tu- 
radma igraše, dok se rekoh zajedno vladaše, dotle Turci zao izgled 
daše. Običaje liepe ostaviše, a poganske pomalo primiše. Kad se 
Turad skupi na divanu, ni vašima oni ne zabrane. Kad 
Turkinje stanu igrat kolo, i vaše se djevojke u h vate 
jal kod Muje jal njegove Fate. Od onda je ašiluk postaOj od onda 
je postalo psovanje, prelo, kolo i ašikovanje. Od onda je postalo ča- 
ranje, vještičiluk i bulsko varanje". „Kako se je turški po- 
miešao, u vaš jezik tako u niša o, da i sada u polak Slavonije 
Jok valha" služi mjesto „nije", a „istersum'* namjesto „ako če", 
„baksum" „kano" znamenovat hoče, „brašnenici" govori „zaira" i 
ostalih mlogo riči više, koje kad bih htio spominjati, ne bi mogle 
u 've knjige stati."* 

I u svatbenim običajima nazire on, kako primiše zle običaje od 
Turaka. Tako „ mlada kada se za tebe udade, onda ruho kod tebe 
prodade i svatovim marame podili, a za tebe skoro ne ostavi, što 
bi samo prostrla po slami. A nij' treba da podili dare, pak da tebi 
ona čini kvare i jere Turci tako običaju." Što „skupljaju tri- 
deset svatova, pak pojedu za nedjelju dana svoju hranu za godinu 
dana, što ti nosiš crljena barjaka, pak običaj sliediš od Tu- 
raka." „Što djevojku samu zatvorite, pak vam sjedi sama u komori, 
nego samo pustite djevera, da joj služi i nju razgovara, to vi 
turške sliedite adete".^ I u samoj kuči, neimaš u sobi stolice 

* Hormann: Nar. pjesme II. str. 69 — 70. 

« >L A. Relkoviča djela. Vinkovci 1875 str. 281. 

* Ibidem str. 285. 

* Ibidem str. 286—287. 

* Ibidem str. 328-331. 



57 

ni u klici čestite police „neg po turški na zemlju sjedete pak 
onako na zemlji jedete."* 

Evo jasna sjedocanstva pedeset godina iza izgona Turaka iz Sla- 
vonije kako se je u krščanski život našega naroda umiješalo turških 
oljičaja. Slavonija pala je u isto vrijeme pod Tursku kada i Ugarska, 
a oslobodila se u isto vrijeme, kada i Ugarska, pak opet u Magjara 
takovih ostanaka ne ima. „Docim kod drugih naroda, ako se i mrze. 
izmed gospodujucega i pokorenoga naroda, dok tako dugo zajedno 
žive, kao sto su živili Turci i Magjari, ostavlja taj zajednički život 
tragova u životu, običajima dapače i u jeziku, to mi se ne možemo 
osim propalih sela i gradova i nješto nemarnosti u gospodarstvu 
kazati: ovo nam je ostavina od Turaka."* 

Ovako govori magjarski histoiik, koji je ovu dobu na osnovu 
mnogih spomenika na tanko proučio. Da se Turci ne mogoše po- 
miješati sa Magjarima, koji su im po jeziku svakako prije braca 
nego li Arapi i Perzijanci, tomu je jasan razlog, jer Turci ne po- 
znaju nikakve narodnosti, njima je koran njihova proroka sve na 
svijetu, tko vjeruje u koran, taj je Turcinu brat. Koran im daje za- 
kone ne samo, kako ce poštovati Boga i nauku po proroku donesenu, 
vec im daje zakon, sto imadu jesti i piti, kako se imadu prati, kako 
se imadu vladati u državi, obitelji i u društvu. Zakon im je i u toni, 
kako ce se pozdravljati, zakon im je, kako ce se odijevati. Zakon im 
je, da im je kršcanin dušmanin a ne po Bogu brat, da je kaurin 

— ne^dst — mnogo puta „pseto", a u narodnim pjesmama naših 
Mohamedovaca kadgod jest kaurin i „svinja". 

Turci okruženi svetinjom svoga zakona nadunuše se do mrke i 
grdne oholosti. Oni uvijek ratuju, ali samo vjerni moslim može vo- 
jevati za mohamedansku \jeru, a svaka je vojna za \geru Mohame- 
dovu. „ Turško je rastenje podobno moru — veli Mihajlo Ostro vicki 

— koje ne ima nikad mira, nego se sve jednako talasa, koleba i mice : 
pa ako se u jednom predjelu stiša, u drugom udara u svoje bregove 
i lupa."' Ovaj \jecni rat — jedina umjeca turskoga plemena biva na 
kršcane, a u tom ratovanju izvršuju njihovi podanici kršcani od pri- 
like onu zadacu koju i volovi, koji voze tursku hranu i krupne topove. 

Cijelo turško pleme uvijek ratujuci ili na rat spremno bilo je kao 
jedna jaka neodoljiva vojska, a prema njima je svako njima pokorno 

» Ibidem str. 345. 

* Salamou : Ungarn im Zeitalter der Turckenherrschaft, Leipzig 1887 str. 225. 

• Po prevodu Janka Šafafika u Glasniku društva srpske slovesnosti knj. 
XVIII. str. 181. 



58 

krščansko pleme kao stado ovaca bez oružja i mogiiee obrane. U 
takovom je stanju svaka asimilacija nemoguca. A kako je turško 
carstvo bilo razdijeljeno na spahiluke, na timare i zaime, gdje spahije, 
timari i zaimi posjeduju imanja i kmetove, ali ih ne mogu predavati 
svojim sinovima, nije se mogao razviti niti odnošaj redoviti izmed 
gospodara i podanika, kakav je bio u zapadnoj Europi. 

Pored svega ovoga vidjamo u našem narodu dosta običaja 
koji su zajednifki Mohamedovcima i kršeanima. Ima 
dapace u Muhamedovaca krščanskih, a u kršdana mohamedovskih 
navada. Odakle je to? Znade se, da su naši Mohamedovci najvecim 
dijelom potomci onih bogomilskih velikaša i plemiča, koji su godine 
1463 kada je palo kraljevstvo bosansko u jedan mah prihvatili vjeru 
Mohamedovu. I samoga nesretnoga kralja Stjepana 'dvoje djece pri- 
hvati vjeru prorokovu, tako da poslije umiruci u Rimu (1478) pod 
okriljem papinim kraljica Katarina nije imala komu ostaviti kraljevstvo 
bosansko, vec ga ostavila papi rimskomu.* 

Bosanski poturice zadržaše svoje imanje i svoja stara prava na 
kmetove, kako su ih imali i pod kraljevima bosanskim. Turci svagdje 
drugdje najprije poklali plemstvo, a sultan biva gospodar njihovih 
imanja.* Bošnjaci imadu izniman položaj u osmanskom carstvu, da im 
imetak prelazi od oca na sina. Oni postadoše glavna uzdanica turskoga 
carstva proti Hrvatskoj i njemačkom carstvu. Oni brzo procvatu u 
carstvu i digoše se do najvecih časti. Njihova sreča mamila je mnoge 
sinove našega naroda, da se poturce. Vec koncem petnajstoga vijeka 
i pocetkom šestnajstoga cvate Ahmed Hercogli paša i ispunjuje 
svojim djelima povijest turskoga carsva od 1480 — 1515, a taj Ahmed 
nije nitko drugi nego Stjepon sin hercega Kosace. Još za života 
herceg Ahmedova prva mjesta u sultanovom divanu zauzimlju 
Ahmed-zade i Mustaf-paša. Prvi je Bošnjak a drugi glavom Maksim 
Cernojevic, koga slavi naša najveca narodna pjesma starije dobe. I 
kašnje kroz sav šestnajsti vijek uspinju se sultanu do koljena. 
Alipaša, Dominijpaša, Ferhadpaša, Caušpaša, Sinanpaša, Ibrahimpaša 
a izmed svih Mehmed Sokolovic ponos turskoga carstva.' Po njima 
svima upoznavao je svijet snagu turskoga carstva u šestnajstom 
vijeku. 



^ Theiner: Mon. Slav. Mer. I. 509 — 511 ima njezinu oporuku. 

* Ricaut : Histoire str. 173. da je njihova glavna politika : ,,de ruiner entie- 
rement Tancienne noblesse'*. 

3 Mijatovid : „Pre tri sta godina" u Glasniku srp. u^. društva knj. XXXVI 
str. 1G6— 170. 



5» 

Oni i njihova sreča ufiniše, da je naš narod više poturica davao 
carstvu, nego li ijedan drugi od krščanskih naroda u Europi. Oni 
su „zatočniei" (zataznici) turskoga carstva: „Qiiesti stanno in 
Bosna dove sono huomini valentissimi i quali fanno vivere 
trionfalmente il Turco . . . questi sono hoggi chiamati 
Serviani e Chervate".^ Jezik slavenski ili bolje hrvatski ili 
srpski jest onaj „kojim govore janjičari". Tako svjedofi isti 
suvremenik da turška vojska iza sretna boja tri dana i noči jede, pije 
i veseli se čineci „zdravice" (facendo strauizza).' Oni uznesoše 
jezik hrvatski i na sultansko prijestolje, kako pripovijeda Bassano: 
„ Sultan se razlikuje od ostalih velikih vladara i tirne, što oni misle, 
da je treba govoriti mnoge jezike, on misli, da je dosta da znade 
svoj jezik i slavenski koji on mnogo cijeni i razumjeva i kojim 
se služi zato, što ga mnogi narodi govore".' Dapače se vjerovalo 
da je turški polumjesee i zvijezdu prihvatio sultan tek od onda, kada 
je dobio Bosnu, jer da je to bio grbovni znak kraljeva bosanskih. 
Naši poturice Mohamedovei ne odmetnuše se dakle od svoga jezika, 
a mi cemo kušati pokazati, da niti svojih narodnih običaja 
sasvim ne zapustiš e, premda su tako suprotivno svomu moha- 
medanskomu zakonu radiU. Umni engleski diplomat Ricaut živuci 
kroz duže vremena u Carigradu obavješeuje nas, da je u Turaka do 
sedamdeset kojekakvih sekata.* Izmed svih je za nas najzanimivija ona 
„koja miješa čudnovato krščanstvo sa mohamedanstvom, 
to su najvecim dijelom vojnici, koji bor a ve na grani- 
cama Ugarske i Moravske. Oni čitaju u jeziku slavenskom 
novi zavjet, koji pri maju iz Moravske ili iz Dubrovnika. 
Oni piju vino u mjesecu posta, koji zovu Ramazan. Oni 
misle, da je prorok Mohamed onaj duh utješitelj, koga 
je Isukrst svojim učeni ci m a obecao. Bogomili bo- 
sanski s vi su od o ve sekte.-* 

Ovako Ricaut. Mi nalazimo ovomu ujegovom svjedočanstvu sjajnih 
potvrda u mohamedovskim pjesmama bosanskim iz sedamnajstoga 
vijeka. Evo kako se miješa svetkovanje mohamedansko i krščansko. 
Mustajbegovica piše Halilaginici s kojom se je „na snu posestrila" : 



^ Bassano u Sed sovina Historia universale de Torigine et imperio deTurchi 
8tr. 63—64. 
« Ibidem str. 53. 
» Ibidem 1. 67 i 68. 

* Histoire de 1'itat present de Tempire Ottoman Amsterdam 1670 str. 288. 
» Ibidem p. 322—323. 



60 

„Ja sam rekla Mustajbegu svome, 

Da cu ici u prvu nedilju, 

Da (?u saci lugu jošavskome 

Do svetinje do vode Markovea. 

Onde eu se s tobom sastanuti 

I sestrinstvo naše utvrditi, 

Jer su nam se dva goda zgodila 

Jurjev danak i hadžinski bajram."^ 

Nije samo u prošlosti vecf i danas „Gjurgjev dan i Ilinj dan prava je 
narodna svetkovina za mohamedovski narod. Tada je velik teferid, kolju 
se janjci, izilazi se na zelen te se provode svakovrsne narodne igre".' 

Danas ne nalazimo kuma kod svatbe Mohamedovaca^ ali u sedam- 

najestom vijeku spominje se kum. Tako kada je budalina Tale ulovio 

sestru Stojanovu veli: 

„Kum ce biti Selim Alajbeže, 
Dva djevera dva Beširevica, 
Djuvegija od Orašca Tale".* 

Dogadjalo se dapače kumstvo izmed Turčina i kršeanina. U Ko- 

zličica bilo sedam sinova od Izlam Turkinje, a sedam ih je od Vla- 

hinje. Kršeanin Drskovic Nikola iz Staparja kumovao im je: 

„To im beže nije jabandžija 
Vec im kume sa kamen kotara 
Sa Staparja Drskovid Nikola. 
Oni su se kumovali s njime 
Tri unuka strigo Kozličina." 

A kada su mu poslije Kozličiei bili nevjerni, govorio Dizdarevic 

Meho : 

„Kako su ti soja nevirnoga, 

Sad ce kuma privariti svoga. 

Ja da sam se s njima kumovao, 

Nevjere im ne bi ucinio, 

Volio bi glavu izgubiti, 

AT se tako ne bi ni kumovo." 

Gadnu svoju nevjeru još i sam Kozlif*id Aliaga ovako očituje 

ubijajue kuma Drskovica. 

^Čuj me kume ne uzdaj se u me 
Ja ti jutros pomoči ne mogu 
Drž se kume, eto mene na te.^ 



* U zbirci „ Matice hrvatske" IX. pjesma Mehmeda Kolakovica. 

* Honuann: Narodne pjesme Mohamedovaca. Sarajevo 1888 sv. I. str. 592. 
» Ibidem str. 590—593. 

* Pjesmarica „]Viatice dalmatinske" str. 207. 

*► Zbirka „Matice hrvatske" 17. pj. Mehmeda Kolakovi^fa. GL i Marjanovič 
Hrvatske narodne pjesme, Zagreb 186-t str. 154. 



61 

A što da rečemo o javnom običaju gdje piju vino kao i kršcani 
a još bjesnije od krfecana? 

Vec Eicaut prirajecuje o Turcima „kako su uvjereni, da nije mo- 

guce piti vino umjereno", te se čude, kako Englezi, Francezi i Ta- 

lijani unj vodu prilijevaju.' A sto da mi tek kažemo o našim Mo- 

hamedovcima. Tu po stotinu puta biva i biva toliko puta, koliko je 

mohamedovskih pjesama, kako se na pr. kaže: 

Eedom časa na okolo hoda 
Kano ptica od grane do grane." 

Ali ako Turei i Ijuto piju, oni su opet farizeji himbeni, kakovih 
na svijetu vise ne ima, kako nas opet uvjerava Ricaut. Po narodnoj 
pjesmi sastaje se njih šestdeset u mehani, časa ide od ruke do 
ruke. Dodje pismo Mustajbegu ličkorau, nitko ga ne zna proeitati, 
idu tražiti hodžu, da im pismo protumači. Ide hodža, a Mustajbeg 
veli „dajmo rastavimo tolu" t. j. maknimo čase i flaše, jer je „mrska 
tola našem efendiji".* Ovako isto pripovijeda sekretar poslanstva 
carskoga Prandsteter, kada su došli u pohode Alipaši u Dok (g. 1608). 
Lijepo ih je paša počastio. Prandsteter hvali črno srijemsko vino, a 
Turci da su pili šerbet. „Bili bi i oni rado pili vino, ali je bio na 
objedu veliki hodža Halibi Effendi".* 

Gdje nije trebalo hiniti, piju Turci kao bijesni. Sve krčmarice 
krščanske hrvatske glavne su posestrime svih turških junaka. One 
redovito razvijaju svoju vražju bablju lukavost, da spase turške junake 
na štetu kršcana. Jednom nam se raskriva koprena, koja prikriva ovu 
čudnu tajnu opakih žena krščanskih. Glasoviti Mujo Hrnjičic ima 
posestrimu krčmaricu Pavu kod Skradina. Kada se iza dugoga vre- 
mena opet prikaže. Pava ga lijepo pozdravlja, pa mu kaže: 

„Pava pare nema ni dinara 
Kako tebe nema do Skradina".* 

Ali i piju Turci, kako kršcani ne piju. Omer Hrnjičin preobukao 

se u srdara kotarskoga i dospio do Angje krčmarice, kod koje se 

umiluje sa lijepim riječima: „Zdravo Angjo pozladena grano, kraj 

moga se srca uvijala, baš ko svila oko kite smilja". Zatim pije naj- 

prije prvu času i razbije ju, jer je premalena. Opet pije drugu od 

litre, pa i nju odbaci. Napokon prihvati času od pola oke, pa i nju 

razbije kunuci ju, što je premalena. Na to pomisli krčmarica: 

* Ricaut: Histoire etc. atr. 393. 

* HormaDn II. str. 323. 

» Zbirka „ Matice hrvatske" br. 54. Pjesma Mehmeda Kolakoviča. 

* Arkiv za povjestnicu jugoslavensku knj. IV. str. 215. 

* Hormann: Nar. pjesme II. str. 259, 



62 

„Mili Bože vražijega pica 
Vražjeg pica u ovog srdara. 
Ja kako sam krčrau ispravila, 
Ja ga 'vakog dotekala n^jesam, 
Miitlak srdar nije iz Primorja, 
'vako nije pice u serdara, 
Vec je Turčin iz krajine turške, 
Ovako je pice u Turaka."^ 

Kada su Mohamedovci ovako volili slijediti običaje svojih djedova 
nego li zakon prorokov, onda su valjda i staro vjerovanje iz pra- 
davne dobe takodjer držali. I jesu. Znamenito je prastaro vjerovanje 
otaca naših iz poganske dobe, da se Ijudskom krvlju kod temeljnoga 
kamena utvrdjuju zidanice takove za vjekove. Pa to vjeruju i naši 
Turci. Mehmed Sokolovic gradi most na Drini, a daje gradnju Mitru 
neimaru. Što je Mitar kroz dan sagradio, to je nješto kroz no<5 razo- 
rilo. Obrati se Mitar svojoj vili posestrimi, a ona ga svjetige: 

„Vec pošetaj niz polje zeleno, 
Te uhvati Stoju i Ostoju 
Te uzidaj u cupriju kulu 
Stat ce tebi na Drini duprija." 

Ovo evo živo spominje na gradnju Skadra, gdje je sačuvan ostatak 

vjerski iz pradavne poganske dobe. Medjutim još se muti Drina, te 

Mitar svjetuje Mehmeda Sokola: 

„Ti nijesi Drinu darovao, 
Vec nasiplji na cupriju blago. 
Pa ti uzmi srebrenu lopatu, 
Pa ti daruj tu premutnu Drinu." 

Još Mitar da bradvu nasadi: 

„Mitar siječe vitku omoriku. 
Iz omore krvca udarila, 
Iz omore nješto progovara: 
Osta danas na Drini cuprija, 
Osta danas osta do vijeka."* 

I turške junake prate vile u svim važnim zgodama života. Kada 

se Hrnjičid Osmer uspeo na Kunaru planinu, da podje tražiti baba 

i amidžu i babova hitra bajraktara, njisnu njemu djogat kod jezera, 

zadrma se zeleno jezero, izidjoše dvije posestrime, pa ga pitaju, kuda 

je svoga gjoga zamučio i daju mu svjeta.' Nebrojeno puta pomaže 

vila turskomu junaku proti kršcanskomu. U sred boja pomocu vile 

vara turški junak i predobiva. 

* Hormann: Nar. pjesme II. str. 303. 
« Ibidem I. str. 70—71. 
' Ibidem II. str. 9. 



63 

Vile su glasnici slobode od davnih vremena. Ona i Turke zove, kada 

im kršcani odvode roblje: 

„Byela je klikovala vila 

Sa Iviea izvrh Gaeku ravna." 

Ona pripovijeda, kako Pivijanin Bajo odvodi ovce, krave i volove, 

konje i kobile, a pohvatao i roblje: 

„Gole, bose goni po kamenju, 
Gologlave po žarkomu suncu. 
Kako ti je futi neobično, 
Kako krave i teoci riču. 
Kako ovce i jaganjci bleje, 
Kako roblje Činarica pišti, 
TJ majci bi zaplakalo čedo, 
Iz kamena suza bi udarila." 

Ovo su zbilja vilinski glasovi, koji i probudiše turskoga junaka, 
da spašava blago i zarobljenu bracu.^ Ako ima vila posestrima, ima 
i pobratima i izmed Turaka i krš(fana. Ivan Senjanin je pobratim sa 
najglavnijim turškim krajiškim junacima.* Najzanimivije je svakako 
da budnu krščanska krčmarica, pop i turški junak pobratimi i po- 
sestrima." Naravno je, da u mohamedovskim pjesmama pobratim pop 
i posestrima krčmarica pomažu turskoga junaka proti krščanima. 

Ako su naši Mohamedovci i držali njeke stare hrvatske običaje i 

pored novoga Mohamedova zakona, neka nitko ne misli, da nisu 

vjerovali svoju \'jeru. I kako ih oduševljava u najstrašnijem času. 

Tako n. pr. Mumin aga u najkrvavijem boju viče: 

„Juriš braco moja družbo draga, 
Dženetu se otvoriše vrata. 
Blago onom svakomu junaku, 
Koj pogine danas na mejdanu".* 

A drugi put opet slično: 

„ Blago onom svakom muslomanu 
Ko pogine na dugu mejdanu 
On ce Tako pred Boga izici 
Bog ce njemu grijehe oprostiti . 
Tako kuran turški eitab kaže 
S toga Turci od kavge ne bježe.*^ 

Kad su uhvaceni od kršcana, svagda vele, da vole glavu izgubiti 

nego svoju vjeru prevrnuti. Ne ima primjera niti u našim krščanskim 



* Ibidem 11. str. 545. 

« Ibidem II. str. 242. 

» Ibidem II. str. 121—122 i 126. 

« Ibidem II. star. 369. 

» Ibidem I. str. 291. 



64 

pjesmaraa da bi muškarac vjerom prevrnuo, dofim ima toliko primjera, 
gdje se kršeaiiin poturcio. Jošte valja dobro razlikovati vjeni „po- 
turice" od vjere onoga Mohamedovca, koji je zaboravio ili zaboravlja, 
da su mu stari kršeani bili. Oini mi se da necu pogryešiti, ako 
reeem, da jošte i u sedamnajstom vijeku živi ovo osjecanje u naših 
Mohamedovaca. To lijepo kazuje naš svjedok Grgičevid (1626), kada 
veli: „Turci koji obradjuju zemlju rijedki se nalaze, koji 
govore turški jezik: dapaee da se neboje vatre, skoro 
svi bi se učinili kršeani, jer dobro znadu, da su nji- 
hovi stari bili kršeani".* Cim su više dolazili sa kršdaniraa 
u sukob, tim je to osjecanje življe i jaee moralo biti, jer ih kršeani 
najvole pozdravljati sa „gadna poturico". 

Najsjajniji primjer groznoga poturiee u 17 vijeku jest Maljkovic 
Stjepan. On nam je upravo prototip pravoga poturiee. Zbog jedne 
pljuske od svoga gospodara u kotaru odlazi u Turke, dolazi s Tur- 
eima na svoga bivšega gospodara i zakolje starca i ženu mu i tetiri ^ 
sina, a kei ode u sramotu sa Turcima. Za nagradu dobije od bega 
udbinjskoga čelenku i zapovjednietvo nad ličkom rajom.* Gdje god 
treba ne samo vojevati vee Ijuto klati i djevojke otimati, svagdje se 
spominje Maljkovic Stjepan. Krvave su krajiške pjesme, a najkrvavije 
one, gdje junakuje Maljkovic Stjepan. Pa kad mu u strašnom boju 
i njekoliko sinova pokolju, još ne plače. Njegov poglavica Mustajbeg 
kao da ispituje njegovu vjeru pita ga: je li mu žao sinova, a on 
grozno odgovara, da nije, zato ih je rodio, vee žali što ne dostigoše 
svoga cilja, da im kršeani utekoše, te ih ne porobiše. I tako dalje, 
koliko se samo o neljudskom srcu pomisliti može. 

V. 

Mohamedovcu propisivao je njegov sveti zakon predan od Boga 
proroku u koranu, kako da se vlada prema kršeaninu. D 
koranu nisu samo zakon i vjera vee i zakoni života, a jedne i 
druge sam je Bog kazao proroku Mohamedu. Ovako je božji zakon, 
što govori prorok u koranu: „Ako se sukobite sa nevjerni- 
cima sijecite im glave, dok ih niste strašno porazili. 
Preostale baeite u verige, a kad se rat dovrši, poklo- 
nite ih ili prodajte ih. Tako neka bude. Ne prestanite, 
dok ne polože oružje i vama se ne pokore"".' 

1 Starine XVII. str. 128. 

« Zbirka „Matice hrvatske", Pjesma XXI. Mehmeda Kolakoviča. 

» Korali u prevodu od Ullmana, Leipzig 1881, 47 sura str. 437 — 8. 



68 

vlada pitala : kada je samostan gradjen i tko je gradio erkvu i samo- 
stan. Oni vele: „Ne može se kazati, tko ga je gradio, ali kada se 
znade, da su vladaoci Srbije bili gospodari ovih strana, a pod 
Turčinom je bilo zabranjeno dizati nove samo- 
stane, njeki ga je od tih knezova osnovao".^ 

Kada se u zemlji jednoj kroz sto pedeset godina nije snijela sa- 
graditi nijedna nova crkva, a popravljati su se smjele samo e^rskom 
dozvolom, onda je naravno, da crkve krščanske sa svojim tornjevima 
nisu bile onakovi putokazi prosvjete i krščanske pobožnosti, kao što 
je to u drugim kršdanskim zemljama. Putnik od god. 1629 — 1630 
po Slavoniji kazujuci nam, da su s ve crkve po toj nesretnoj 
zemlji stare, a vecim dijelom i bez krova, daj^ nam zagledati i u 
unutarnjost crkve. On veli: „Djecu krste vodom blagoslovljenom u 
nedjelju ili u onaj cas kada treba. Svi krste po kucama ili 
na poljima, jer im crkve nisu za to prilicne".* „Malo 
imade župa" — veli drugi — „koje bi imale crkve, gdje 
se služi služba božja i obavljaju svetotajstva, nego se služba božja 
redovito služi na g r o b 1 j i m a ili u kucama katolika, koje su 
rastresene. I sama župa više puta je i dan hoda udaljena, a do nje 
valja prolaziti mnogo puta pol dana izmed Turaka i šizmatika"".^ 

„Ima župnika" — veli ocevidac Pavao Rovinjanin 1640 — „koji 
ima duhovnu brigu nad četiri ili pet sela, odredi svim petim selima, 
da ee biti služba božja na poljani zgodnoj za sva sela. U jutro diže 
se narod, da dodje na odredjeno mjesto. U sred livade po- 
digao župnik oltar i odsluži službu božju, a iza službe sjedne 
narod, da potroši svoj doneseni objed, kao kod nas kad idu na pro- 
štenja."* Svi izvještaji jednodušno govore u 16. i u 17. vijeku, da 
kršcani u nijednoj crkvi samostanskoj niti župnoj ne drže svetotajstva, 
jer se boje, da im Turci ne prevale i sveto otajstvo ne pogrde. 

„U svima spomenutim župama" — veli vizitator Slavonije Petar 
Nikolic 1660 — „nigdje se ne čuva sveto otajstvo, a 
tako u cijeloj Turskoj, uiti u samostauima radi pogibelji, 
jer se Turci prečesto u crkve naše zalijecu, pak da ne učine kakovu 
sramotu svetemu otajstvu."*^ 

* Starine VIII. str. 9. Miklošič: IzvjeŠtaj o manastirih na Friiškoj gori. 

* Fermendžin: Acta Bosnae eccle8ia8tica u rukopisu izači če u ,,Monumenta" 
naše akademije. 

' IzvjeŠtaj biskupa Benliča g. 1655. Fermendžin: Acta Bosnae etc. 

* Pavao Rovinjanin: Izvještaj o Bosni priobčio Zlatovič. Starine XXIII. 
str. 18. 

» Vidi priloge br. VI. str. 10. 



70 

8U i od kamena stare sacuvane, ali najviše ih je odkrito i viSe ih 
je skromnih od drva.* 

Ova slika crkava pokazuje nam Slavoniju tursku, kako ju je gazio 
od Biograga do Osijeka bijesni turški i tatarski konjanik, a na za- 
padu satirao ju bijesni krajisnik, a tek u sredini može ponječto po- 
činuti krščansko srce. Ova slika kaže nam, koliko je pretrpilo krš- 
čanstvo za dva vijeka ne uživajuci slobode svoje vjeroizpovijesti. 

Premda su Turci u sedamnajstom vijeku donekle popustili od svoga 
fanatizma, kakav je cvao u prijašnja dva vijeka, opet oni ne prestaju 
da kršcane tiranstvom i lukavoštju zalude i na svoju vjeru prevedu, 
te „je pravo čudo" — veli Eicaut — „da još toliko ljudi ima, koji 
kršcansku vjeru ispovijedaju. Premda Turci prividno ispovijedaju, da 
oni podnose sve vrsti vjere, to im opet njihov zakon dozvoljuje, da 
prisile Ijude na različite načine, da prime njihovu vjeru. Ne može se 
nista pomisliti, čime se Turci ne služe, da kršcana svakoga prema 
njegovoj osebujnoj naravi ne navedu, da se poturči. Srebroljubne za- 
dobiju blagom, taste i pohljepne za častima mame izgledom na velika 
dostojanstva, a plašljive i slabe prijetnjom i šilom. Ako li se dogodi, 
da koji kršcanin prihvati tursku vjeru, dužna su mu i djeca ispod 
četrnajste godine, da slijede u vjeri svoga oca. Svi koji govore proti 
zakonu Mohamedovu, ili koji i ne misleci za pravo ili pijani reknu, 
da če se poturčiti, ili koji su obležali jednu tursku ženu, dužni su, 
da se poturče ili da umru kao mučenici".' 

Turci svakom prigodom gledaju da si učine prozelite. Lijep slučaj 
dogodio se Pavlu Rovinjaninu. Obučen u fratarsko odijelo ne daleko 
od glavnoga trga u Sarajevu sretne sa svojim pratiocima turskoga 
softu ogromnu Ijudinu sa turbanom na glavi. „Ovaj je bio prvi, koji 
mi učini, da me je smrtni znoj probio, kada je stao pitati : tko sam i 
odkud sam. Moji pratioci vele, da sam sin jednoga krščanskoga tr- 
govca iz Biograda, da sam na naukama u Italiji, a sada da idem po- 
sjetiti svoj rod." Njegovi pratioci zlovoljni kažu mu: neka se mič^, sto 
ima on pitati, a Turčin mu tri puta dovikne: „Poturči so papaz". 
Drugovi mu protuniačiše, „da to obično Turci čine, kada sretaju krš- 
čanina, pa tirne misle po svome zakonu da dobivaju podpune oproste 
od grijeha".' 



' Vidi priloge br. VI. 

2 Ricaut: Histoire de Pempire Ottoman 1. I. atr. 198— 20(5 i liv. 11. str. 258. 
— Sr. i Luigi Bassano u zbirci Sansovino : Dell' origine et guerre de Turchi 
liv. 61. 

3 Starine XXXIII. str. 36. 



72 

dala, pak je on to mogao dokazati, morala je postati njegova žena.' 
Naravno da se morala poturčiti. 

Tnrci su polazili i u lov za ženama, koje se sakrivati znale u ri- 
tove i šume. Više puta se dogadjalo, da su ih Turci varkom izmam- 
Ijivali iz ritova i šuma vičuci u nočno doba: „Kate, Mare, Bare 
izidjite, nista se ne bojte, otišao je prekleti poganin." Koje su izišle, 
one zarobiše. A kada kadija tako lahke ruke dosudjuje neudate 
ženske, izmisliše oci način, da svoje kceri što prije udadu. U nočno 
doba vode svoje kceri od sela do sela, dok ne nadju momka kato- 
lika, 8 kojim bi fratar u nočno doba djevojku vjenčao.* 

Udate ženske nije mogao tako lasno kadija dosuditi pohlepnomu 
Turčinu. 

Po narodnoj predaju lovili su Turci i mlade lijepe žene, kakoka- 

zuje ova pjesma iz čagličkoga kraja: 

Kad se Pavo na vojnicu sprema, 
On doziva svoju milu majku: 
Dodji k meni moja mila majko! 
Pričuvaj mi previjernu Ijubu, 
Rano njojzi večerati daji, 
Još ranije u ložnicu šalji, 
Zatvaraj mi na kapiji vrata, 
Zatvaraj mi na čardaku vrata, 
Da ne dodju tati Budimljani, 
I odvedu previjernu Ijubu." 

Premda je majka tako radila, opet ju odvedoše Turci.' Mnogi histo- 
rijski čini potvrdjuju ove pjesme. Skoro je bio običaj, da janjičari, 
iz gradova izliječu i uz drugi plijen i krščanske žene hvataju, da 
ih obljube, pa dakako i poturče. 

Ne samo djevojke trebalo udavati, da ih Turci ne otmu, vec i 

momke mlade trebalo ženiti, jer Turci momke mlade odvode 

u janjičare, kako tužno pjeva narodna pjesma : 

„Oni našu djecu noše 

Kan da mladu travu kose".* 

Tko če ovu žalost opisati, tko li izmjeriti sve posljedice za moralni 

život našega naroda u Slavoniji, gdje se ovako mladjahni momci 

žene, da ih ne uzmu Turci u janjičare, a mlade djevojke za nedorasle 

dječake udaju, da ne budu turške bule i robinje u haremu. Svi 

izvjestitelji natječu se krščanskem sučuti, da oslikaju grozote turške 

» Ibidem str. 231. 

2 Antunovič Ivan: Razprava o Bunjevcih i Šokcih. U Beču 1882 str. %. 

3 Zbirka „ Matice hrvatske" iz Čagli<5koga kraja. 
* Ibidem. 



74 

Trnje bode, a koprive žare, 
Junaci se i od sebe mame".* 

Ovo još drastičnije predstavlja nam stara historijska pjesma du- 

brovačka, kada iza velikoga boja turškega i krščanskega pripovijeda 

da su Turci previse roblja pohvatali: 

„Tu mi roblje jeptino bijaše: 
Djevojka je po dukat mi zlata, 
ADada snaha za polugrošicu 
Udovica za petnaest para, 
Puštenica za deset novaca, 
A dva starca za pečena jarca".* 

Ovako je sa sužnjevima pohvatanim u vrijeme rata ili mira u 
susjcdnim krščanskim zemljama. Ali bio je u turskom carstvu po- 
sebni grozni danak, koji kršcani plačaj u u d ječi. U 
šestnajstem vijeku polazi svake pete godine carski komisar od sela 
do sela i od varoši do varoši, da bira momke mlade, zdrave i krepke 
od 10 — 12 godina. Komisaru je bilo zapovjedjeno, koliko momaka 
da dovede iz koje pokrajine. On je sam izabirao po volji. Mogao je 
od jednoga oca više sinova lijepih i zdravih pobrati, a kod drugoga 
nije uzeo ni jednoga, ako su djeca slaba bila. Što je sve jadni otac 
bio pripravan žrtvovati, da si dijete spasi, koliki sakriše svoju djecu, 
kakva se tude sila cinila, koliko se komisari obogatiše, a koliko je 
jadna raja pretrpila boli i jada trgajuci se od svoje djece?' Bio je 
u šestnajstem vijeku u drugoj poli taj danak ponješto jenjao, jer 
su Grči, Armenci, Zidovi i drugi narodi radi koristi davali svoju 
djecu dragovoljno u janjičare, a Tatari dovodili svake godine u Cari- 
grad više od dvadeset hiljada ruskoga roblja najviše momaka za 
janjičarske škole i djevojaka za hareme gospodi turskoj.* 

Nije ipak sasvim prestajao ovaj grozni danak niti u 17. vijeku. 
Kršcani u Turskoj i u susjcdnim zemljama gledahu da spase djecu svoju, 
da im vjeru kršdansku održe. U Mingreliji bojom nacrtaju sveti krst 
svojoj djeci na ruci, a u Srbiji vec pri krštenju na čelu i to sokom 
takovira njekoga bilja, da se to nikako ne da oprati. Ako bi se po- 
slije momak poturčio, to bi morao na čelu nositi znak svoje vjere 
na sramotu svoga bijeloga turbana.*^ Ovaj običaj mogao je biti i u 



* Zbirka „Matice hrvatske" iz Čagličkoga kraja. 
' BogiŠič: Narodne pjesme str. 326. 

' KuripeŠičevo izvjeŠče Rad jug. akademije LVl. str. 1G3. Gl. i Mijatovid u 
Glasniku XXXVI. str. 190—193. 

* Ricaut: Histoire de Vempire str. 200 i dalje. 

* Idem str. 207. 



75 

Slavoniji jer je u njoj ova nevolja vladala. U pocetku 17. vijeka do- 
11686 novi požeški paša Kara Mustafa Cunic zapovijed iz Carigrada, 
da pošaljo iz Slavonije dvije stotine momaka i isto toliko djevojaka 
u Carigrad. Paša počeo da sabire, ali se narod pobuni. Tek iza 
krvava boja izmiri se snjima novi paša tako, da pošalje sultanu to- 
liko dukata dara, koliko bi imali slati momaka i djevojaka. Veli se, 
da se je paša iza ovoga ustanka izmirio i pobratio s glavnim 
krščanskim vodjom Ivanom Ilicem, da je popuštao kršcanima, zato 
da su ih zlovoljni Turci obadvojicu otrovali.* Drugi put nalazimo 
g. 1667 ovu suvremenu bilješku: „U vrijeme ovoga provincijala 
Jurašica de Zajezda dodjoše Turci Acsamogliani nazivani t. j. kato- 
ličkih dječaka lovitelji poslani od svoga čara, te mnogo njih odve- 
doše uz preveliki plač i jauk tužnih kršcana"".* 

Nije nam ostalo nego ova dva spomena za 17. vijek, da su Turci 
mladu i krepku krv našega naroda odvodili iz Slavonije, da pomlade 
svoju obumirucu snagu. Nije nam niti treba mnogih svjedofanstva, 
kada imamo jedno, da je janjičarski svakdanji govor bio hrvatski, 
kako vec spomenusmo. „Pricaju ljudi" — veli dobro Mijatovic — „da 
je bio nekakav starac, koji je životnu svoju snagu obnavljao i život 
svoj bez kraja produžavao sisajuei od vremena na vrijeme krv mladih 
i zdravih momaka. Ovo je upravo sto je i Turška činila."' Ovo na 
vlas potvrdjuje Rieaut groznem slikom njihova sramotnega sodomit- 
skoga grijeha. Ljubovne zgode izmed momaka u njihovim zavodima, 
na dvorovima njihovih velikaša, na samom carskem dvoru, medju 
janjičarima tumaee nam, da Turci premda imadu puno žena, ipak 
ne imaju djece.* Turci bi bili doist^ sami od sebe usahnuli kao i 
mnogi drugi barbarski vojeni narodi, da se krščanskem krvlju od 
dana do dana ne pomladjivahu. 

VI. 

Ovoliko o turskom proselitizmu. A kako se vladaju prema 
kršcanima, koji ostadoše vjerni svojoj kršcanskoj 
vjeri? Za ovo bi nam dosta bilo da spomenemo, što govori svjedok 



* Švear: Ogledalo Ilirije sv. IV. str. 441 — 2. Ovo je po kazivanju Luke lilija 
crpao Švear iz anala samostana požeškoga, koji su izgorili god. 1842. Bilješka 
Iličeva u njegovu rukopisu o Slavoniji. Svojina „ Matice hrvatske". 

' FermendŽin: Acta Bosnae ecclestastica g. 1667. Izači 6e u ^Monumenta*" 
naše akademije. 

* Glasnik sv. XXXVI. str. 190. 

* Bicaut: Histoire liv. II. str. 367 i dalje na više mjesta i u I. knjiži. 



76 

16. vijeka, a traje dotle, dok Turci gospodovahu. „Ako kršcanin 
jašeci na konju sretne muslomana, valja da sadje s konja, stane, 
prikloni glavu i da mu se klanja. Ako to ne bi htio, bude batinom 
baeen s konja. Carski kurir ili glasnik može kršcaninu uzeti konja 
i jašiti ga, dok ga ne umori, da ga onda vrati kršcaninu, koji je 
medjutim pješke bježao za njime, da konja opet u svoje ruke 
dobije".* 

Turci potisnuše kršdane iz njihovih crkava, kako vidismo, i sebi 
ih prisvojiše. Nije im niti to dosta, vec sprefavaju i proti carskim 
odredbama sve krščanske obrede i obifaje. U pocetku sedanmajstoga 
vijeka (1618) morao je sultan proti njihovim nasiljima izdati slije- 
decu potvrdu prava krščanskih: „veziru bosanskemu Skenderpaši i 
sandžacima zvornickomu, srijemskomu, požeškomu, muhačkomu, pe- 
f ujskomu , hercegovačkomu , kliskomu , lickomu, smederovaf komu. 
Neka je svima znano, da su fratri iz spomenutih predjela poslali u 
ovu prestolnicu molbu i tužbu govoreči : Mi kao hodavci hodamo od 
mjesta do mjesta, kud stanuju naši sljedbenici — cafiri — po sta- 
rinskem običaju po crkvama, manastirima i pazarištima i svojim 
vjernicima propovijedamo evangjelje po starinskem običaju, nukamo 
ih na službu carsku i na pokornost prema visokim naredbama, pre- 
poručamo im, da se brinu samo o svom poslu. Na ovaj način mi 
postupajudi i ne radeci nista proti carskim naredbama i suviše 
imajuci carsku povelju („Ahdname") i mnogobrojne prejasne odredbe 
po kojima postupamo, a protivno ne radimo. Ovo naše ponašanje 
ne moguci gledati ni podnijeti kojekakvi zlikovci kao što su tef- 
terdari, tatari, emini, spahije, janjicari, softe i 
ostali zločinci stadoše od toliko crkava uzimati danke. 
zabranjuju svetkovanje nedjelje i drugih svet- 
kovina, mrcvare i ubijaju puk, koji u strahu i žalosti 
k nama se utiče. Sada ištu od nas badžu i gjumruk od 
hrane potrebite nama za vlastiti život i od od ječe 
za halj in e, ko je kupujemo po vašarima. To se ovim 
fermanom zabranjuje".* 

Citajuci ovaj ferman, tko da se ne sjeti gorkih riječi umnoga 
engleskoga diplomata, koji je svojim očima gledao kršcansku pokoru 
u turskom carstvu, kada kaza : „ne ima lukavosti ni okrutnosti, koje 
ne bi oni činili, da učine kršcane siromašne i prezrene, a život da 



• U zbirci Sansovina: Deli origine 1. 33 str. 1. 

3 Zbirka Zlatovičeva u rukopisa jngosl. akademije prevedeno s turskoga. 



78 

bio dakle pristup k oltaru. Godine 1607 prvi put se sporainje ova 
nova daca. Turci se groze, ako im se ne plati, da ce sve fratre po- 
ubijati. O Požežanima se pripovijeda, da su morali svoje fratre odkupiti 
sa hiljadu talira. Pokuctvo i zemlje prodadoše, da Turke namire.* 

Ova daca bila je donekle neredovita. Ako su bili svecenici uzmakli 
u šume, kako je mnogo puta bivalo, onda su mislili, da ne moraju 
plačati, jer ne obavljaju svečano službu božju. Turci mudri počrau 
umovati, da fratri bježe sa svojim pukom u šumu, da se proti 
Turcima Bogu mole. U 17. vijeku uvedu stalnu i redovitu dacu za 
pristup oltaru.* Batinic opisuje, osobiti ceremonijal kako se je taj 
danak predavao. „Tri gvardijana izadju pred novog vezira u habitih 
i u velikih kapah. Napred stupa fojnički noseči Muhamedov list 
Ahdnamu i važnije fermane, a za njim idu druga dva noseči svaki 
po voštenu svijecu od litre oli od pol oke, dočim njihove sluge noše 
odrta ovna sa rogovima, glavu sladora od dvie oke, te na pladnju 
dvanaest hljebova i toliko safuna. Vezir pregledav fermane uzme 
džulus, koji ukupno iznosi 1300 groša. Uzev od vezira bujruldiju, 
da im je slobodno vršiti vjerozakonske čine, teslim teskeru (primku) 
i četiri binjiša (duge kaftane) odu njegovu cehaji (tajniku) i dadu 
mu na tevsiji osam hljebova i toliko safuna, te još davši čaušlar agi 
25 groša podju kuci dajuc lokmanom i ostalim poslužnikom darove 
u novcu. Uz isti obred bio je džulus predavan i novom sarajevskom 
muli."' 

v 

Nigdje se ne spominje da bi džulus plačali i pravoslavni. Čini se, 
da je u njih drugačije. „Njihov patriarka" — veli Gerlach — mora 
svake godine da plača sultanu po dvije hiljade dukata kao za slo- 
bodu vjere i svoga stališa; ali osim toga i svaki sveštenik, koji je 
pod njime (peckim patriarkom), mora turskomu čaru da plača svake 
godine neku svotu po zasluzi svojoj."* Nalazimo posvjedoč^no, kako 
metropolita pobire od prvoga vjenčanja dvanaest, od drugoga dva- 
deset i četiri, od trečega četrdeset i osam akčeta, pa i od fratara 
godišnje dvanaest akčeta; sve je to on stao bez prava pobirati od 
katolika. To je jamačno pobirao i od svojih vjemika. Ako se uzme, 



» Švear: Ogledalo Ilirije str. 443 — i44 po starom požeSkom franjevačkom 

Ijetopisu. 

• FermendŽin: Chronicon Bosnense. Starine XXII. str. 49. 

» Batinič: Djeiovanje Franjevaca sv. II. str. 145—6 po rukopisu arkiva foj- 

niČkoga. 

* Izvadak u Mijatovičevom članku: Pre tri sta godina. Glasnik XXXVI. 

str. 213. 



84 

osobito u samostanu našickom. „Nije manji progon ov^je u Sla- 
voniji" — veli službeni izvjestitelj — „nego sto je bilo u prvo doba 
krščanstva". Odvedoše u verigama našicke fratre. Najviše da je trpio 
otac Simon. * Ali neka govori Simon. On pisa pismo u Rim propagandi, 
u kojem slika svoje neprilike. „Mnokrat otio sam pisati vašemu go- 
spostvu, ali niesam mogao od vellika progona i napasti, kojem nas 
muce i strova, koje patimo od Cirila patriarke vladike, kako bude 
ova persekutia durati joste do tri godišta, znajte vaša gospostva, d& 
se nece moči katolik u Bosni i u Slavonskoj i Ungarii odaržati. 
Sadanji vesir koji posadi Cirila patriarku, na to ufati nas tri sacer- 
dota i darža nas od mladoga božiča do kandelore na ledu i sniegu, 
da nam su spali nokti od prsta od nogu; gvozdje na ruku i na 
grlu ; po jedanput s ledom vode pismo i po malo kruha črna uzesmo ; 
jesmo gdi nabijaju na kolje Ijude, a druge pod palicama more, a 
treče sieku, koje sam podpomagao pred smrt s ispovedju i ponu- 
kovao, da umiru veselo i sam sam bio odlučio karvahu proliti, ah 
nektiše nas gubiti, nego naopako saopače konopcem svezali biuči 
strangom po žila i pod kollienu govoreči : ti si obratio od 
Dunava do Kaniže kam o ti popovi i biskup od 
R i mp ap e?^ 

Evo kako se u mržnji na Rimpapu sdružiše patrijarka i naj- 
okrutniji Turci. Patriarke su plačali velike danke, pak su na- 
stojali, da ubiru i od katolika. Turci su opet pazili, da im se tudja 
vlast a naročito papinska i carska preko katoHckih \jernika ne ušu- 
Ijaju. Pazili su da njihovi podanici katolici ne plate „harača" čaru 
ili papi, zato paze na katolike. Primjer nam je Fabian Vidoc koga 
je biskup zagrebacki poslao u Vaisku, da ondje njegove vjernike 
ogleda. On pripovijeda: ^Sigetvarski zahimi, spahije i age kada za- 
euše, da sam ja u Vasku sv. Martin hodil i da su se vsa okolo 
sela onde k meni skupila l)ila, moj dohodak na veliko zlo razvrgoše 
i velikim zlom mene obnesose, ter me n e v e r n i k o m i izdaj- 
n i k o m t u r s k o g a c ara imenuva.se. Dogovor ucinišo, ter kaj- 
niakama, koteri je u Sigetu največi jioglavica, na zlo navrkaše. Koteri 
za menom u Tur))et nemilosrdne Turke posla, a ovi hižu pritisnuše, 
ladicu mi razbise, kaj sam gde malo dobra imel. to mi sve uzeše, 
knjige mi porazdiTa.se, a Hstove pokui)i!se i mene listnii zajedno u 
Siget odpeljase i kajmakamu me u ruke dase. Med ostalimi listmi 

• Fermendžin: Acta Bosnae ecclesiastica 1G35. Tza(5i 6e u .,Munumenta" naŠe 
akademije. 

2 Ibideiu: KvJ.') 11. nmja. Pismo na propagandi. 



i vašeg gospodstva list najdoše, koteroga kada procitaše, mnogo mi 
zla izgovorile, na kolač me odsudise i da sam turške zemlje i ce- 
stitoga čara turskoga izdajnik rekoše, a neveruvaše, da sam u Vašku 
hodil zaradi vere nase rimsko-katolicanske, nego da sam ja onamo 
hodil zaradi haraca. I s takovemi rečmi mene siromaka na težku i 
strašnu smrt odsudise. Milostivi Bože ! gospodine dragi kad me pro- 
kleti Turki iz divana na dvor kajmakanov izpeljase, tako strašno i 
nemilo na mene vikaše i kricaše, da mi od strašnoga krica jezik 
zanemel, e nemogah reči progovoriti. Nije mi tako teško bilo smrti 
fekati, koju su mi bili prisudili, koliko mi je mučno bilo njih lajanja 
i psosti poslušati ; ar kakono psi naučili se na vuke lajati, ovako ze 
vseh stran na me su kričali. Jedni su kričali : med led ga vrgnemo 
i tak ga umoremo, drugi su vikali: u kulu ga zatvoremo, ter ga 
gladom i žedjom pogubimo na peldu i navuk vsem izdajnikom tur- 
skoga orsaga".* 

Medjutim se Vidoc izbavio sa odkupninom, koju su sirotui kršcani 
od Turaka pozajmili. 

Nije niti otae Simon pogubljen, vee morade platiti i on i njegova 
dva druga dvije tisuce i petnaest škuda. „1 sada u Sarajevu" — 
veli on — „od Turaka uzimamo na kamate i zalažemo bracu i ro- 
dike; a popovi i fratri iz Sriema pobjegoše. Koi od suda iz Rima 
dodju, oce da su gospodari i kada vide suprotivštine tako bieže".' 
Na slične načine zadužiše se i propadose toliki samostani. Pri koncu 
17. vijeka dugovao je svaki, a gdjekoji i po više hiljada dukata. 
Godine 1679 izl)raja ot. Franjo Sudic Varadinac dugove od deset 
samostana bosanskih na 38.000 imperiala, što su u ovakovim zgo- 
dama da spase ])raeu svoju i samostan u Turaka uz kn^ave kamate 
posudjivali. ^ 

Mnogo su franjevei pretrpili od Turaka, ali malo manje u 16. i 
17. vijeku od pravoslavnih patriarka i vladika. „Takav postupak 
naših vladika i patriaraka nikako se pravdati ne da"* veli dobro 
Ruvarac* Koje čudo da se franjevei prikazuju kao najoštriji pro- 
tivnici svoje rodjene pravoslavno braee u spisima svojim. Koje čudo, 
da ih u tolikim svojim pobožnim spisima, koHko je meni poznato 
nikada niti bračom u kristu ne zovu, vec uvijek gotovo porugljivo 



* Priloga br. I. 

* Fermendžin: Acta Bof*nae etc. g. 1G35. 

' Nišam mogao dobiti ovoga djela. U izvadku donosi Xedič: Stanje redo- 
države str. Gl — G4. 

* O pedskini patriarcima str. 1\). 



86 

^šizmatici''. I to je donio Mohamedanizam. Mohamedov vjerozakom 
jest ubojica narodnosti veli jednom dobro Salamon. Turčin je brat 
sasvim nesrodnomu Arapinu, a nebrat mnogo bližemu Magjaru.^ Duh 
mohamedanizma učinio je da je srpski pop prije smatrao za svoga 
brata Grka nego li fratra, a fratar valjda vidjao radje Talgana kao 
brata, nego li rodjenoga brata Srbina. Duh Mohamedanizma rodio 
je „Šokce" i „Vlahe" kao dva naroda. 

VIL 

Kakvaje mogla biti crkva katolička i pravo- 
slavna u ovakovim prilikama, kakav li je život naroda 
po jednoj i drugoj vjeri? Kada se je mogla uvriježiti i kada je pro- 
drla vjera Luterova i Kalvinova u Slavoniju. Najprije va^ja da se 
pitamo: da li je izmed naroda bila onakova mržnja, kakova je bila 
izmed vladika i biskupa, izmed popova i fratara. 

„Šizmatici bili su" — veli Grgitevic — „vrlo dobri 
i prijateljski s katolicima prije uveden j a novo g a 
koledar a, a poslije toga vrlo su im protivni, a 
opet da dodje do oslobodjenja sudjelovali bi".* 
Ovo zlatno svjedocanstvo potvrdjuje nam se i time, što se katolici 
kroz pedeset godina bore proti novomu koledaru, hoče da zajedno 
slave svete blagdane sa svojom bracom. 

Kada su fratri u Bosni htjeli uvoditi novi koledar, branili su im 
to Turci podpucivani od pravoslavnih, kao da tobože fratri hode da 
uvedu njeku novu vjeru. Ta je smutnja najviše se tičala svih skupa u 
Olovu, jer su se čudotvornoj majci božjoj olovskoj klanjali katolici, Turci 
i pravoslavni. Kada su fratri dokazivali, da ce slaviti veliku gospojnu 
za deset dana prije, nego što je bilo onda po starom koledaru, do- 
zvole napokon Turci, da neka bude. Ali ako majka božja ne učini 
ona obicna čudesa, koja eini na taj dan, onda nece smjeti uvesti 
novoga koledara, a fratre ce stici Ijuta pedepsa. Oni ponesoše majku 
božju, a ona ucini obično čudo. Tako je uveden u Olovu novi 
koledar. • 

Godine 1628 dakle upravo iza pedeset godina obecaju tek kuriji 
da ce „ispitivanje o gregorijanskom koledaru što prije urediti.* A 

» Salamon : Ungarn im Zeitalter der Tilrckenherrschaft str. 226. 
2 Starine XVII. str. 121. 
» Starine XVII. str. 128. 

* Fermendžiu: Acta Bosnae ecclesiastica g. 1628. Izači 6e u ^Monumenta*" 
akademije. 



88 

milostinju. Zato papa odlu^uje da biskup bOvsanski ne samo u Bosni 
providja svetotajstvima, vec po svim onim stranama nevjernika.* 

Kako je sto godina trebalo iza pada Bosne, dok se je odlucilo/da 
u samoj zemlji sjedi biskup ovoga puka, tako je proslo sto godina 
iza pada Slavonije, da se je po^-elo raditi, da eijela Slavonija — ili 
zemlja izmed Save i Drave, ovako ju zovu najviše puta papinski i 
carski izvjestitelji — (1630) dobije jeduoga biskupa. 

Odmah u potetku rodilo je to velikim smutnjama i sablaznima, 
kako svjedoci Petar Masareclii barski nadbiskup pregledajuci po od- 
redbi rimske stolice Slavoniju. Nisu pomogle niti bule, koje su pro- 
glašivale fra Alberta smederovskoga biskupa biskupom eijele zemlje 
izmed Save i Drave. On predlaže neka se ostavi Srijem do utoka Drave 
biskupu smederevskomu, Podravina neka bude ))iskupu pecujskomu, 
a ostala Slavonija neka l)ude, da se utisaju nemiri, zajedno sa samo- 

v 

stanima Nasicama i Velikom pod upravom bosanskom.' Čini se da 
je sada opet sve mirovalo i ostalo pri starom o])ičaju i zakonu sve 
do godine 1647. Zavadise se radi Slavonije biskup bosanski Marijan 
Maravic i biogradski Marijan Ibrisimovic. Propaganda odluei, da se 
nijedan od njih ne pai-a u Slavoniju, vec da ju upravlja Pavao Po- 
silovie biskup skradinski kao apostolski vikar. Maravic pohlepan za 
vlascu i novcem utece se pod okrilje Ferdinanda III. i dobije po- 
velju, kojom ga car imenova biskupom bosanskim ili djakovackim sa 
svima pravima spadajucim ovoj ))iskupiji izmed Save i Drave (1650).^ 
Carski dvor prisili tako kuriju, da, je biskupa Posilovica odazvala. 
Nije ipak Maravic niti dobio niti posjeo svu Slavoniju, jer još i 
biskup biogradski drži jedanaest župa u Sriemu, a u Podravini ce- 
tiri.* Nije niti onoga dijela Slavonije u svoju biskupiju dobio, koji 
je pripadao od Nasica na zapad biskupiji zagrebackoj, a pod koju 
su spadala sa cijelim obsegom svojim dva jedina samostana Slavonije 
Nasice i Velika. To je Maravic i sam priznavao biskupiji zagrebackoj.^ 



* Fermeiidžiii : Acta Bosnae eccl. Consultatio in cousistorio secrcto super 
episcopata Bosnensi 1573. 

* Izvjestaj Petra 31assarechia nadbiskupa barskoga o Slavoniji. Fermendžin : 
Acta Bosnae eccl. veli pod tačkom 7. : ».Che si crea vescovo fra li duoi fiumi 
Sava e Drava". Ovako je glasila inJtrukcija. 

^ Vidi priloga br. III. 1G50 4. septembra. 

* Batiui('*: Djelovanje franjevaca II. str. IIG — IID. 

* Godine l»Ur» obavlja on kanonit^ku vizitu, koju ovako sam opisuje: ,,Haec 
est visitatio Ecclesiarum Dioecesis Bosnensis et par ti s Episcopatus Za- 
grabi en si s in regno Slavoniae sub imperio turcico existentis". I kada za- 



89 

Pored sve ovc protekcije sa earskoga dvora koju je evo obilno 
dobivao od Ferdinanda III., koji ga je i oniin darivao, eega ni sam 
nije imao, ipak nije bio Maravic priznat u Slavoniji. Uzalud se napinje i 
Ferdinandov nasljednik Leopold I. odniah c*ini je nastupio vladanje, da 
pred kurijom riniskom protestira, sto se ne daje Maravieu vlast u 
Slavoniji u biskupiji djakova(''koj, da se tirne ruši starodavno pravo 
i njegovoga kraljevoga veličanstva.^ Uzalud je sve to, kada fratri 
nece biskupa bosanskoga vec vole Benlica biskupa biogradskoga, 
komu rimska kurija (1669) dozvoljuje, da može stanovati i u samo- 
stanu Velikoj u Slavoniji.^ 

Rasle su svadje izmed fratara bosanskih i slavonskih. Ove iste 
godine (1659) ucini se veliki razdor medju njima radi izbora pro- 
vincijala. Slavonci su htjeli. da se izbor obavi u Velikoj. Bosnjaci 
su se izgovarah, da je tamo na onoj strani „bila voiska i tada bio 
na onoj strani Nikola Zrinovic, mogao je biti suspet ali sumlja". 
Zato nafiniže veliki kapit6 u Fojnieu ali „otci prekosavac-ki ne 
moguci se pogoditi odu psujuei i pogrdjujuei i komisare i ostale 
otce od Bosne i odu. Prikosavci ucinise kapitO u Velikoj i ucinise 
ministrom o. f. Ivana Drujicanina."^ 

Ovaj razdor probudio je napokon i ))iskupiju zagrebačku, da se je 
stala i ona brinuti za svoja prava, te imenova bez dvojbe ponukana 
na to od slavonskih fratara svojim vikarom u Slavoniji Petra 
NikoHca, koji obilazi Slavonijom i čini izvjestaj. Kojim duhom 
dise vikar biskupa zagrebackoga vidi se po tom, da se u izvjescu 
ruga biskupu Benlieu tada vec biskupu bosanskomu, koji drži Dja- 
kovo za rezidenciju svoje biskupije „a sav svijet zna, da je to 
krivo." A jois liolje pokazuje namjere i misli vikarove i franjevaea 
slavonskih, kada vikar dolazeci vec blizu Osijeka nalazi njeke ostanke 
zidinš,, pak ne zna sto je, več se domišlja, da su to „znakovigranice 
biskupije zagrebacke." Ovakovo izvješče podpisuje i tadanji provincijal 
fratara Franjo Ogramič i ijotvrdjuje svojim pečatom.* 

Medjutim traje ova pravda i dalje sve do osvojenja Slavonije i 
poslije jos njekoliko godina. Biskup bosanski Nikola Ogramič htjeo 



redjuje fratra iz ovoga kraja uvijck dodaje „Zagrabien8is dioecesis". Glasnik 
biskupije djakovačke god. 1887 br. VI. str. 104 i dalje u vise brojeva cijela 
relacija. 

» Theiner: Mon. Slavorum merid. II. p. 143. 

' Fermendžin: Chronicon Bosnae. Starine XXII. str. 42. 

' Kronika Diibocaniua u rukopisu akademije od Zlatovi(?a prepisana. 

* Vidi priloga br. VI. 



90 

bi poslije osvojenja ne samo Slavoniju pod svoju vlast, ved dapa^« i 
sve one krajeve, koje su Hrvati Tureima oteli. Strašna i mnogo puta 
ogavna pravda teče i izmed Sima i Beča. Sada se opet otimlju fratri 
izpod vlasti biskupa zagrebačkoga. Biskup zagrebački siže svojim do- 
kazima ea u srednji vijek, a fratri mu odgovaraju da su kroz sto i šest- 
deset godina samo oni nosili terete i muke trpili vršeči svetu službu 
božju.* 

A kakav je bio život biskupa u Slavoniji i Bosni. „Biskup" — 
veli Benlic u svom izvještaju na propagandu (1655) — „da sigurno 
uzmogne svu svoju biskupiju pregledati i izbjeci nasilju turskomu, mora 
najviše potajno i po nodi putovati. Cesto puta kada se na Turke 
namjeri, pretrpi sramotu i dobije batina. Da njihovo bjesnilo utažiti 
uzmogne, prisiljen je, da se sa novcima spasi. Tako za sigurnost 
svoga života i da uzmogne vršiti svoju pastirsku dužnost, svake go- 
dine valja da plati puno novaca. U ova vremena rata izmed Turaka 
i Mlefana jedva može da obstoji u svojoj biskupiji. Biskupski stol 
ne ima nikakovih prihoda, sadanjemu biskupu ne daje propaganda 
nista, pa zato mu manjka i za svakdanje potrebe života."* 

Biskup ne ima stalne stolice, vec sjedi u kojem samostanu najviše 
puta u Olovu. Franjevci mu moraju davati od svake župe po tri talira, 
Računa se, da je dobivao 240 talira, kada je imao Bosnu i Slavon\ju, 
a uživao je još njeke pristojbe. Samostani su mu plačali još poslu- 
žitelje i konje, koje je trebao za svoje puteve.^ 

Medjutim čini se, daje biskupu bilo uvijek pomanjih sitnih prihoda, 
pa se je prilično nabiralo. Opet je i čast mamila taste Ijude, da i iz 
mirnoga krščanskega svijeta polete na ovo strašno ali i častno bi- 
skupsko dostojanstvo. Da čujemo još jednom don Simona doduše u 
verigama i u najgroznijem položaju, ali opet slika gorku situaciju i 
one, koji se iz vana otimlju za biskupiju. On veli: „Koi od tuda iz 
Rima dodju, oce da su gospodari, a kada vide suprotivštine, tako 
bieže. Koju korist učini Dalmatin Petar Katic, biskup od Prizrina, 
s koga izgubi(še kršcani) tisucu škudi, a on obogati svoie rodiake; 
a takodjer fra Alberte* i ovi od Antibara**, koi učini bogate svoje 

> Veliki rukopis sa svima prilozima: „De limitibus episc. Zagr.", u zbirci 
naše akademije (1G89— 1761). 

* IzvješiSe Benlidevo u Fennendžin Acta Bosnae eccl. 1655. Izadi 6e u „Mo- 
Dumenta'' akademije. 

3 Batinič': Djelovanje franjevaca II. str. 117 — 118. 

* To je isti onaj fra Alberte, koji je kao biskup smederovski hoteči bisku- 
po vati (1626) u Slavoniji proiizrokovao silne sablazni. 

** To je Petar Alassarechi, kojega izvjestaj o stanju crkve u Slavoniji (g. 
1630) več spomenusmo. 



92 

rana i zamazana. Svetotajstvo posljednjega pomazanja nije u obilju 
ili od neznanja ili od nemarnosti župnika."* 

Ovo je črna slika župnika i župa i fratara i svjetovnih svečenika. 
Valja znati, da je bilo upravo u najžaiostnije vrijeme, kada su na- 
pokon u Rimu stali raditi, da se osnuje biskupija. Upravo ovaj čovjek 
to je pekretao, a evo nije vidio samostana fratarskih Velike i Našica. 
U ovoj sliei ipak ima puno istine, kada se uzme, kako je bilo onda 
u drugim krajevima pod Turskom. Evo što pripovijeda biskup Ko- 
lonie g. 168b dakle koncem 17 vijeka u svojoj relaciji: Bio jedan 
župnik kroz dvije godine bez misala, a da ipak njegovi župljani 
ne budu bez službe božje, prepisao si je jednom misu za pokojne, 
pak ju je citao i pjevao na sve nedjelje i na sve blagdane u godini. 
Pozvan na odgovor izjavi, da je toliki siromah, da si nije mogao 
misala kupiti. Trudio se, da dobije kakov misal, ali badava. Tekar na 
velike molbe dobije jedan misal. ali samo na tako kratko vrijeme, da sije 
misu za mrtve mogao prepisati. Drugi opet nije čitao mise cijele go- 
dine, jer nije imao kaleža ni patene, samo sto je izprosio u susjeda 
posvečenih hostija, te je upotrebio za pricest svojih vjernika, aH 
mnogo puta nije dobio, pak su siromašni ljudi umirali bez posljednje 
utjehe. U županiji Arvi gdje ima puno tek obracenih katolika, skoro 
u svima župama dijele hostiju, da ustede, na četvero, jer hostije treba 
ca iz Poljske dopremati, jer ne imaju niti u onoj niti u susjedne dvije 
županije niti jednoga željeza za oblate, da si prirede hostije. Siro- 
mašni ljudi primajuci samo četvrtinu hostije moliše, neka im se dade 
pri pričesti cijeli Isukrst. a ne tek četvrtina.' Ovako doslovce službeno 
kardinal Kolonic o svecenicima katoličkim u Ugarskoj, koji su do 
jufer bili pod Turcima. 

A kako žive ti župnici i popovi i fratri, kaki su im prihodi i da li 
su toli siromašni? Imam žalibože samo o jednoj župi prihode na- 
znacene, ali l>iti ce svuda manje više takvi. Kuea župnička ima jednu 
sobu i kuhinju, zatim ima staju i vrt, sve je plotom opleteno. Kolikogod 
je osoba u kojoj kuci, toliko župnik dobije groša. Svaki oženjeni 
daje jednu drvenku žita. Kada ide o božiču sa križicem, daje mu 
svaka kuca jedan dinar, jednu svinjsku kraeu, barilo (vina ili rakije) 
i jedan hljeb kruha. Pri krstu, ako je muško. dobiva pet dinara, 
jednoga kokota i dva hljeba kruha; ako je žensko pet dinara jednu 



» Fermendžin: Aeta Bosiiae eccl. 1629 — 1G30. 

« Relacija Koloniceva o stanju u Ugarskoj g. 1688 u c. k. dvorskoj biblio- 
teci br. ruk. 8653. 



93 

kokoš i dva kruha. Od vjenčanja dobiva četiri groša, ako je vjereniea 
djevojka dobije još za dar dolamu.' Od pokopa dobiva, ako se blago- 
sliva samo na groblju šest dinara, ako se pak od kuce sprovodi 
dvanaest dinara. Kada dodje kositba, priprave mu sijena koliko treba. 
Svaka kuca daje mu voz 'drva. Zemlje dobije koliko može zasijati, 
a tako i livade. Osim toga zasiju mu vjemici tri jutra pšenice^ 
jedno hržulje,* jedno zobi, on daje sjeme, a oni sve urade, on 
primi cisto zrno. Napokon u gotovom svake godine dvanaest forinti. ^ 
S ovim prihodima mogao je župnik živiti život pristojnijega seljaka. 
Ako se uzme trošak na pristojne haljine i na nasilne gostbe turške, 
napokon i prinos samostanu ako je fratar, jedva ce se u njega naei 
novca, da kupi knjige, koje su u ono doba još veoma skupe bile, a 
i daleko su gradovi odkud bi ih mogli dobiti. 

v 

Zupnici su svuda fratri po Slavoniji u Posavini, tek dva tri svjetovna 
popa,* a tako i u Podravini i u Srijemu. Ne ima primjera, da bi 
puk iskao popove, a ima dosta da ištu fratre. Eno kako iz Dalmacije 
izvještuju u Eim. Biskupi sjede po gradovima, a nikada ne izlaze 
medju svoj puk, koji je pod Turcima. Tako i župnici po župama 
samo u vrijeme žetve prodju i pobiru, pak se povuku u gradove. 
Narod zove fratre za sveta otajstva, a oni dolaze.* Ovako nam slicno 
javljaju iz Srijema. U strašnom progonu blizu Iloka dva su samo- 
stana propala Kloštar i Vocin. U posljednjem samostanu nabiše 
gvardijana na kolač. Eazbježali fratri u nočno doba prolaze po selima, 
da daju kršcansku utjehu. Poslije toga dolaze njeki popovi, ali su 
tako nemarni, da narod jatomice prelazi na pravoslavje, zato narod 
opet moli neka im dadu fratre. • Upravo nije istina, sto govori 
izvještaj papinskoga izaslanika od g. 1629 — 30, da narod voli i moli, 
neka mu se dadu popovi. 

Sva je dakle zasluga fratarska a i krivina, u koliko se mogu 
okriviti, da li je bilo i koliko kršcanskoga života medju njihovim 
vjernicima. Svi su pak vjemici ili seljani ili trgovci izvrgnuti naj- 
strašnijim progonima osobito u vrijeme rata. Svi izvjestitelji divo s(* 



» Strophiolum po Du. Cangeu: pallium virginale — dolamu? 

* Spelta mj. Spelt. 

* Vidi priloge br. VII. 

* Vidi izvještaj Xikoli(:ev: Priloge br. VI. 

* Jerolim Liiei<$ biskup Drivasta ovako izvješčuje kongregaciji u Rimu. 
Fermendžin: Actii Bosnae eccl. 1638. 

* Ibidem g. 1034 30. juna pismo iz Iloka u Rim. Fratre mole: Ilok, Ljuba, 
Sot, Brkaaovo, BaČinci, Selena (!), Kalotiuci, Gibara i IliggeC). 



96 

Kada je ovako jadno svecenstvo pravoslavno koncem 17. vijeka, 
onda ce i o puku i^jegovu vrijediti što Gerlach pripovijeda koncem 
16. vijeka. ^Manjina samo zna „ofe naš" i ^vjerovanje" ; vele: 
„„kako ce čovjek to da nauči, kad mu valja tri do cetiri mjesecA 
sprovesti u polju pored volova ili kad mu valja dan i noc, rano 
zorom i kasno u mrak kulufiti i mučiti se!?"" Ali ipak svi oni 
znaju, da ima jedan Bog, da je njegov sin Isus Hristos, koji je 
radi nas postradao, raspet i uskrsao, pa ce biti uskrsnuce mrtvih, i 
da ima život vječni. ' 

Kako vidjesmo nisu niti katoliei na mnogo višem stepenu od ovih 
pravoslavnih. Ali ako i jesu slabi i jadni pojmovi o naukama vjere, 
opet je žarka Ijubav vjere, kakve malo gdje u svijetu imade. Tomu 
su nmogo doprinosih i popovi pravoslavni i fratri, što se zajedno 
patiše i veseliše sa svojim narodom. Zna se za pravoslavne popove, da 
su takvi bili, a drugaeiji nisu niti mogh biti, kada su malo više obra- 
zovani od svojih vjernika. Ali takvi su bili i fratri. Evo jedne zgode 
koja se zgodila pred samim papinskim izaslanikom Pavlom Rovinja- 
ninom. Došao Pavao u Krapan, a bile su poklade. Narod zaigrao u 
kolo, a bogme fratri zaigraše junački u kolu. „Vidjeh i igru kralja" 
veli Pavao. Ali se čudi, što mu se dogodilo da vidi fratre u kolu. 

Tomu se ne čudi onaj, koji u dušu pozna tadanje prilike u našem 
narodu „franovci su onoga vremena" — veli njihov plemeniti po- 
vjestnik „živjeli u njijtješnjem odnošaju sloge i Ijubavi pored puka, 
kojemu su bili učitelji, upravljat^lji i prijatelji pravi. Oni su sa 
svojim narodom dijelili radosti i žalosti. Čudi se spisate^ što je 
vidio da redovnici u kolu igraju. Izbor kralja obavljao se o mladom 
Ijetu. pokladah krstovu imenu i o božiču. Svemu tomu sudjeluju 
fratri kao sinovi iz puka i pravi pučki prijatelji".^ 

Živuci ovako popovi i fratri ne samo da ne zatirahu vec gojiše 
narodne običaje a i predsude i stara vjerovanja. U tom se sastaju, 
kako vec pokazasmo i s Turcima. Evo tomu lijepa primjera. „U pro- 
vinciji Požegi u vojvodstvu Cerničkom — pripovijeda papinski iza- 
slanikl629 — 30 — imajedno drvo nazvano „Lippa" na jednom pustom 
mjestu, gdje se svake nedjeljo iza mladoga mjeseca saberu u vehkom 
broju Turci i krsčani sa zavjetnim svijecama i drugim stvarima. 
Župnik bližnji u ime milostinje, koju ondje sabere, reče im misu. 
Oni se kianjaju onomu drvetu i cjelivaju ga, kao da bi bilo kakovo 

' (ilai^nik XXXVI. str. 211. 

2 Zlato\i(5 u .starinama XXITI. str. 5 tekst Pavla Ro^^njana i bilješka izda- 
vateljcva. 



97 

sveto tijelo. Vele, da drvo čini eudesa i lijeci one, koji čine zavjet 
Bpomenutoinii drvetu. Njekoji ozdrave, a njekojima se povrati bolest 
po vremenu. Ovi neredi radjaju se od tiranije turške i od neznanja 
upravitelja ovoga puka."* 

Evo oko ove „lipe" 17. vijeka sabiru se Hrvati svih vjera. Nije 
nam nitko priobcio, ali je sigurno, kada je vjera tako živa još u 
ono doba, da su po pričama puškini stari bogovi poganski oblijetali 
i posjeeivali ovo sveto drvo. A kada uzmemo sto isti pisac kaže: 
„da ima u Slavoniji puno vještica, koje taj posao uce od Turkinja", 
pak se sjetimo onoga sto kaza Relkovic, da je od miješanja naših 
žena s Turkinjama postalo „caranje, vješti^iluk i turško varanje", 
onda nam se otvara pogled i na onu T-udnu pojavu, gdje arapske 
prife postaju prave narodne pripovijesti našega ženskega i djetinjega 
svijeta. 

Isto su tako o čudesima i cudesnim stvarima jednako uvjereni Turci 
i kršcani. Nepobitno je na pr. da je Gajbija fudotvorae i prorok 
živuci u Staroj Gradiški bio Muhamedovac. Njemu je, veli se, slao i 
Kara Mustafa veliki vezir prije polazka svoga na Beč, a on mu pro- 
rekao, da ce propasti. Poslije kada su ga pitali, gdje ee biti medja 
turškega carstva, da je odgovorio: „Gdje ostanu moja ledja, ondje ce 
biti turška medja." Kršcani voleci čudesa i proroctva vele, da se je 
potajno znamenjem sv. križa služio. U vrijeme kuge, koja je mnogo 
puta po našem narodu nemilice barala, kojoj bi kuci na vratima za- 
bilježio sveti križ, ta bi se oslobodila od kuge. To nam bilježi knjiga 
spomenica župe starogradiške, ne znamo da li od suvremenika.* Cude- 
sima matere božje u Olovu klanjaju se svom pobožnošdu kršcani ka- 
tolici, klanjaju se i pravoslavni, a prisiljeni su klanjati se i Turci.* U 
nočno doba na golim koljeninia polaze u vrijeme gospina dana žene 
turške, da se poklone cudotvornoj gospi i da ju zaprose za milosti.* 

Pavao Rovinjanin ne prestaje pripovijedati, koliko se čudesnih 
stvari dogadjalo na njegovoni putu kroz Dalmaciju, Bosnu i Slavo- 
niju. Tako čine i drugi koji nješto natanje pripovijedaju. U poznavanju 
pravih zakona vjere slabo su napredovali Turci, nisu ih upravo pre- 



* Fermendžin : Acta Bosnae occl. 1629 — 30. Ob ovom drvetu pisao je Tonko 
Mamavii^ u svojem životu sv. Augiiatina Kazotia biskupa zagrebaČkoga. 

* Sr. Hič: O 8taroj GradiSki u Nevenu g. 1853. br. 29. Njegov rukopis 
(svojina „ Matice hrvatske".) str. 49 — fM). 

* Starine XVn. str. 119—121. Di alcuni miracoli de B. V. d'01ovo pisano 
1626 od Grgičeviča. IzvjeStaj na čara Ferdinanda II. 

* Starine XXIII. str. 28. Puto vanje Pavla Kovinjana 1640. 

RASPRATA o SLAV. 7 



98 

tičali ni kršcani jedne i druge crkve. Ovo je moglo biti samo na 
korist starim ob i čaji m a narodnim. Koliko je samo ostrina 
zakona Mohamedova dopuštala, goje Turci svoje stare narodne 
običaje, kako vee pokazasmo. Pravoslavni popovi ne stoje više od 
svoga naroda u prosvjeti. Tek malo vii^e poznavaju zakona vjere. 
Obavljajuci mnoge svete čine u kucama vjernika spajaju dapače 
crkvene obrede sa narodnim običajima/ Kako vidismo fratre i u 
kolu i pri starim narodnim običajima, niti oni ne zapustaju narodnih 
običaja. Narod naš pod Turskom sačuvao je na ovaj način običaja 
starodavnih slavenskih, koji su znameniti za poznavanja prvotnoga 
života slavenskoga svijeta. Ovi običaji kao davne svetinje ispunjuju 
sve slasti života, koliko ih može uživati jadna raja u svojim sirotniui 
kolibama oko žarkoga ognjišta, okružena od velikoga i sitnoga blaga, 
od koga vadi svoju svakdanju hranu. Nije nam moguce oslikati sve te 
narodne običaje, kako ih sirotna raja provodi od poroda pa do groba 
i kroz sve dobe godina svoga mukotrpnoga života. Samo to spominjemo 
da običaji u dvie tri črte opisani u 16. vijeku* nalaze svoju stalnost i u 
17. vijeku, kako mi več spomenusmo. Isto to prikazuje nam Portis 
u 18. vijeku/ a potvrdjuju Ilič, Vuk i drugi ca u ovom našem vi- 
jeku. U ostalom mi smo se na to obazreli slikajuči život na krajini. 
Sva nastojanja za visim životom sto ih je mogla razviti teško pri- 
tisnuta krščanska raja jeste u samostanima obiju crkava. 
Nije naša pisati historiju tih samostana, več samo da pokažemo, kako 
su oni bili jedina kulturna središta raje obiju crkava. Ogledajmo 
najprije katoličke samostane. Kada se franjevcima župnicima pred- 
bacuje, što toliko od naroda skupljaju, „oni se opravdavaju — veli 
nadbiskup barski Petar Massarechi papinski vizitator u Slavoniji g. 
1630 — „to činimo vele da živimo i da uzdržajemo samostane. 
Treba priznati i priznati če nam i onaj, koji nije samostanima pri- 
jatelj, da su njeki u takovom redu, da se mogu porediti s onima u 
Italiji gledajuči na marljivi rad franjevaea i pobožnost povjerena njima 
puka. Vrijedi i to spomenuti za potomstvo. Velika je vladala vjera i 
odanost prema crkvi u onim starim krščanima, koji su sagradili ove 
crkve i samostane. A koliko se opet trudiše kršcani, da ih ovako u 
starom sjaju uzdržaju pod teškim jarmom turškim."* 

^ Tylor : AnfUnge der Kultur I. pod naslovom : Dic Uberlebscl in der Cultor 
1—160. 

* Gledaj lijepe izvadke u Glasniku srp. učen. druš."- XXXVI. str. 200 — ^201. 
» V()yage en Dalmatie Bcrne 1778 I. str. 65 i dalje. 

* Fermendžin: Acta Bosnae eccl. (1630). Sada u rukopisu, kako več spo- 
menusmo. 



100 

franjevci šaljii bradu svojii u Italiju, kako voc spomenusmo. Jednoin 
obracaju se na čara Ferdinanda 11, da im na isti na(Mn iistupi 
trideset mjesta u samostanu njihova reda u Ljubljani.' Da H su sto 
dobili, ne znam. 

Da nisu fratri i u tudjim skolama izgubili osjecanje za svoje na- 
rodne osebujnosti, vidi so najbolje po tom, sto kao svetinju čuvaju 
svoje staro bosansko-cirilsko pismo, kojini pisu knjige i pisma.* 
Valja znati, da su fratri pjevali sve, što se kod katoličke mise pjeva, 
najprije latinski a onda hrvatski, (i. 1658 razlažu svetoj stolici, kolike 
su radi toga neprilike, kako misa u zimsko i kisovito doba predugo 
traje. Znade se, da je puk sav pod vedrim nebom, a neprijatelji ne 
prestaju vrebati. Sada mole fratri, neka im „bude dosta misiti samo 
u pučkom jeziku".^ Što su dostigU, toga ne znamo. Valjda nista, kada 
latinština sve vise preotimlje mah, eenm se i oni moraju pokoravati. 

Sličnim načinom rade i samostani pravoslavni, kojih vise 
ima nego H katoličkih. Odkada je god. 1557 osmanska visoka porta 
obnovila patriarkat pečski, može se reči, da se je hierarkija srpske 
crkve donekle pomirila s turškim carstvom. Ne velimo tiuje, da se je 
i srpska raja izmirila sa silnikom turškim. AH opet moramo i to 
spomenuti da su pravoslavni krščani u turškim vojskama prednja 
četa, koja ima da pustoši krščanska sela. Oni su pored Turaka 
„desno krilo" turško na krajini. U turško doba iza obnove patriarkata 
uredjuje se „mala Maska" u sandžakatu požežkom — o čem smo 
imali prilike govoriti — osni vaju samostan Remete kraj Oraho- 
viee, gdje je stao sjediti „metropolita požeški" t. j. vladika pravoslavni 
za požeški i cernički sandžakat.^ 

Mnogo znatniji je onaj prekrasni vijenae srpskih samostana, koji je 
u najljepšim i najdražestnijim uvalama i na krasnim humovima ukrasio 
i onako krasnu frušku goru. Nisu ti samostani postali u turško doba, 
več su srpske zadu/bine iz one dobe, kada su evatuča srpska gospoda 
i vladaoei „voleči carstvu nebeskomu"" mogli podiči ove krasne spome- 
nike svoje krščanske pobožnosti. Samostani Krušedol, Remete, Opovo, 
Vrdnik, Jazak, Bešenovo. Šišatovac, Koveždin, (ijipsa, Pribina glava, 
Beočin i Bakovac tako daleko sižu preko turške dobe, da prije stotine 



* Fermendžin: Acta Bosnae eccl. G. 1628. U rukopisu. 

* O tom na mnogo mjesta u histerijama franjevaca u Zlatoviča i Batiniča, 
koje \e6 spominjasmo. 

' Fermendžin: Acta Bosnae eccl. 1G58 15. jan. U rukopisu. 

* LopaSič : Dva junaka hrvatska str. 120 imade njeke podatke oČevidno na 
osnov u svoje bogate zbirke o pravoslavnoj crkvi. 



101 

godine poglavari njihovi ne znadu pravo kazivati, tko ih je osnovao. 
Iz odgovora svih njih teče, da se s ponosom sjecaju srpske gospode, 
koja 8U ih u dane svoje slave osnovala. 

Vec u 16. vijeku kazuje (ierlach, sto niu je govorio starac sve- 
čenik u Biogradu: „da ima manastira. u kojima je po 100 — 150 
kaludjera, svi oni rade kakve zanate. te se hrane, ili ohradjuju njive 
i vinograde, srjeno kose, voee njegujii itd. Nego nisii nikada svi na 
skupu, vec jedni dodju, drugi odu. Ovdje ne iniaju nikakvu školii, 
nego iraajii jednu preko Save u Ugarskoj u nianastiru Hopovii. Imaju 
škoiu i u nianastiru sv. Nikolaja, tu se uce citanju i pisanju".^ 

U ovo njekoliko črta oslikan nam je život i radnja u samostanima 
fruškogorskim u 17. vijeku. Vec sama brzina koj6m bečki dvor 
imenuje biskupa srijemskoga odmah g. 1688 pokazuje nam, da je 
ovdje nadjena ve<* biskupija srijemska sa stolicom u Opovu. Leopold I. 
našao je vec Longina Raica kao biskupa pravoslavne crkve, pak ga 
ostavlja u biskupiji.^ Ne kaže mu se upravo biskupska stolica u 
Opovu, ali se kazuje u dekretu njegova nasljednika,' a biskupija se 
nazivlje: „srijemska sa (stolnom) crkvom sv. Nikole u Opovu". 

Veci ugled fruškogorskim manastirima od same biskupije daju 
svete moči srpskih sveti ljudi. Krušedol je bio grobnica tohkih od- 
ličnih Srba, a Ravanica sabirala je valjda ja^*e Srbe, nego li čudotvorna 
olovska majka ))ožja katolike, ili barem toliko. Kolika je slava kneza 
Lazara, vidi se po tonie. sto su im katolici vrlo zavidni za tu slavu.* 
Imade medjutim i drugih sv. moči, ali nisu u tolikoj slavi. Kadgod 
narod bježi, najprije gledaju da spase svete moči, tako je moralo 
putovati i tijelo Lazarevo,^ a tako i drugih svetih.'' Gjelivajuci svete 
moči svojih nekadanjih gospodara i svetaca narod i bez pisanih spo- 
menika u srcu svomu ponavlja svu staru povjestnu slavu. 

Manastiri su jedine skole narodne. Evo svjedok u 16. vijeku kaže, da 
tamo u Biogradu. krasnem gradu na Savi i Dunavu, ne ima nikakve 
škole, a da je skola u Opovu u Srijemu. Tako su bile u 17. vijeku škole 
u manastirima, gdje su se poducavali oni, koji ce biti kaludjeri. U 

» Glasnik XXXVI. atr. 213. 

* „Eunde!n Longinum Raich in praefato pa štor ali munere 
Authoritate nostra re^ia reliquendum. Fiedler n Archiv f. o. Geseh. 
37 8V. atr. 122. 

» Ibidem str. 124. 

* Bonini: II conte Caprera kada se sponiinje »v. Ivan Kapistran gl. kod 
opisa grada I loka. 

* Rad akad. knj. 07. Itr. 57. 

* Ruvarac: O pecskim patriarsima str. 91. 



102 

samostanima pisale su se knjige crkvene. Ima takovih knjiga u sri- 
jeiuskim samostanima od najstarijih vremena. Knjige pisane rabe 
svecenici po narodu, kao da ne ima jošte štampe, kako je bUo i u 
srednjem vijeku. Prerijedki su ljudi u samostanima, koji bi razumje- 
mjevali drugi nego svoj jezik i crkveni.* Opet su kaludjeri visoko 
iznad popova, od kojih mnogi ni pisati ne znadu. Narod voli kalu- 
djere. I u ovom pogledu pokazuje se evo srodnost u osjecanju izmed 
katolika i pravoslavnih. 

Završujemo ovaj clanak o odnošajima kršdanske vjere s opisom 
prvoga svečanega tijelova g. 1688 u Osijeku, kako nam ga opisuje 
sekretar Kaprarin Bonini, koji ga je pripravio i vodio. Bonini i je- 
zuita Gašpar Franz poduzmu, „da podadu prikaze obreda rimskoga 
puku u Osijeku, gdje su bili katoliei pomiješani s pravoslavnima, a 
bilo je dosta zasužnjenih Turaka, koji su se u gradu nalazili. Na 
procesiju pozove svu vojsku, a maršal dao lijepo očistiti sve ulice, 
te ih je nakitio sa mnogo zelena granja, a mjestimice bili su uči- 
njeni oltari. Iza odpjevane službe božje u vecoj mošeji učiniše obhod, 
komu je prisustvovao maršal, svi drugi generali, ofieiri svi vojnici 
i puka veoma mnogo. Koliko je bila divna pobožnost ovih seljana 
katolika, a takodjer i — šizmatike Grka — pravoslavnih, koji su ni- 
čice padali, kada je mimo njih prolazilo svetotajstvo, toliko je na 
drugu ruku udivljenje sužanja Turaka. Napinjahu se, da vide ovaj 
sveti čin toliko, da su se na krovove uspinjali, samo da vide. Katoliei 
vikli su bili slušati jednostavnu misu na potajnim mjestima cesto puta 
u šumama od koga siromaha svečenika, koji slabo podučen bez kakva 
književnega obrazovanja nije mogao niti znao podučiti, vec samo pri- 
proste stvari. Šizmatiei vikli su vidjeti svoga popa ili kaludjera, gdje 
nehajno posvečuje komadie črna kruha netečnim obredom, diviše se 
odijeiima svečenika. Bili su sabrani svi kapelani vojske pri sprevodu. 
A kada krščani čuše vec zaboravljene glasove zvonova i trubalja, a i 
lijepo skladno pjevanje, jer su bili pozvani svi muzici, što ih je vojska 
imala, onda je udivljenje i veče bilo,^ Slobodna shtva krščanskoga 
bogoslužja jeste evo prvi veliki dobitak tužnim krščanima poslge 
oslobodjenja ispod turškega jarma. 



' Najljepši prino8 za histerija friiškogorskih samostana jest IzvjeStaj od g. 
1772 podastrt hrvatskem namjestničkom vije(5u priobčen od Miklošiča. Starine 
VIII. 1 — i dalje. Gl. i naše priloge br. XXXIX. 

« Bonini : Caprara 1688 str. 75—80. 

^ 



B. 

Rat oslobo^jeiija (1683—1699). 

Veliki rat za oslobodjenje ugarskih i hrvatskih zemalja ispod jarma 
turskoga započeo je proti volji čara Leopolda i njegova dvora. Nji- 
hovi pogledi politifki i sva nastojanja išla su za tim, da paze na 
Francesku, da ne štetuje kuca habsburška, ako se dogodi skora smrt 
Karlu n. kralju španjolskomu. Prema Turskoj vapi bečki dvor ne- 
prekidno samo za mir. Ye6 godine 1680 izvijesti iz Carigrada mlje- 
tafki poslanik senatu. „Pri mojem odlasku iz Carigrada bilo je po- 
uzdanje izmed čara i Turške veoma dvojbeno i nesigurno. Obzirom 
na zlu volju velikoga vezira i drugih ministara smijem ovdje pred 
senatom izreči, da se ne boje Turci saveza eareva s Pojjskom i Ru- 
sijom, da bi odmah navalili na čara. Turci su pohlepni za Ugarskom. 
Draži ih ono bogato tlo, lijepi položaj i ugodno podnebje. Jošte ih 
osobito draži, isto car hoče mir pod svaku mogucu cijenu da pro- 
duži. A kao da je i nebo proti tomu. Za petnaest mjeseci poumreše 
čaru cetiri poslanika, koji su svi imali da rade o produženju mira".* 

U ime mira na istoku bio je oglasen g. 1681 šoprunski sabor, 
u kojem je pao] desetgodisnji teški i donekle okrutni absolutizam u 
Ugarskoj i Hrvatskoj. Ugarska opet dobije svoga zakonitega glavara 
palatina, a Hrvatska svoga bana. I protestantima dadoše znatnih 
povlastica. S istim Mirkom Tokoliem placenikom Ljudevita XIV. 
htjedoše da se na svaki nioguci način nagode, ali im nije pošlo za 
rukom. U slavu pomirbe s obnovom ustava u Ugarskoj i Hrvatskoj 
dade Leopold napokon caricu Eleonoru Magdalenu okruniti za kra- 
Ijicu ugarsku i hrvatsku (9. dec). 

Bečkomu dvoru cinilo se, da stalni poslanik u Carigradu ne šalje 
prave vijesti. Pasa budimski svjetovao im, neka pošalju posebnoga 
poslanika, da ugovore o produženju mira vašvarskoga. Oni to odmah 
prihvacaju i odluce poslati grofa Alberta Caprara sa sjajnom pratnjom, 

* Barozzi e Berchet, Turchia t H. p. 235. 



104 

14. jun. 1682 oprosti se novi internuncij i njegovih osamdeset i dva 
pratioca svi u turskoni odij(»lu sa carskira dvorom i sa gradom Becom. 
Sedamnaest ladja zajilovi Dunavoni. Nitko nije slutio, kako ce se 
jednom kuci povratiti. Ve(* ii Biidimu potamuiže Caprari sve nade, 
da ce biti mira. Sve je spremno za rat, a on ide po mir. „ Mnogo 
je gore — veli Caprara — nego sto si vi u Becu predstavljate." 
„Sve je spremno za veliki rat. Sam veliki vezir izici ce, vec stigoše 
zapovjedi u Biograd, da se prave mostovi na Savi." A Caprara bez 
novaca i darova, bez obecanja i ponude za blagohotni mir, prodje 
u Carigrad, gdje ga svatko pita: Ato nam niidjate za mir. On 
mora sam o sebi reci : „Ja sam ovdje kao svezanim rukama i zatvo- 
renim ustima."^ 

Medjutim su poslanici grofa Mirka Tokolia jo^; prije polaska e^r- 
skoga intemuncija iz Beca imali svečanu audienciju u sultana (9. 
jan.). Ponudise sultanu veliki tribut, ako prihvati i proglasi TOkolia 
kraljem Ugarske. Sultan i veliki vezir obecaše sve mogude pomoči. 
Caprara srete vračaj uče se več poslanstvo u Sofiji i doznade za osnove 
turške i Tokolieve. „(ilavno bi bilo — porucuje on — da najprije 
Jakom šilom buntovnike u gornjoj Ugarskoj do noge potučete." Ali 
Tok5li nadmudri becki dvor. On ponudi, da če se pokoriti, ako mu 
dozvole, da može uzeti za ženu Jelenu Zrinsku udovu Rakovčevu. 
Oženio se i dostigao svoju toli vruču zelju. Dobio toli mu dragu ženu 
žarku mrziteljicu kuče habsburške, on dobi njezine bogate i da- 
leke posjede kao jaki oslon za buduču samostalnost svoju. Šarao je 
medjutim i odlazio pasi budimskomu tobože radi mira, a ono mu je 
namjera bila, da se s Turskom sto jače sveže. 

U Beču su vjerovali u mir, jer su ga vruče želili. Jedva ih je ponješto 
smeo Caprara, koji viče bez prestanka „spremajte se na rat, jer je mir 
ne moguč, veliki vezir hoče pod svaku cijenu rat."* Car si dade izvije- 
stiti od ratnoga viječa i od svojih tajnih viječnika. Svi su jednoga mni- 
jenja, da car mora s Franceskom u rat. Rat s Francezkom da je nužda. 
Čaru da je poznato, da kralj franceski hoče gospodstvo nad Europom, 
a tomu je najprije potrebno, da sruši kuču austrijsku. Zato da on diže 
bunu Tokoliovu u Ugarskoj. Na zapadnu stranu da se radi o carskoj 
kruni, a na istoku o njekoliko ugarskih županija. Zato da neče nitko 
čaru zamjeriti, da radje na istoku nješto odpusti, cega njegovi precyi 
nisu posjedovali, nego U da metne na zapadu sve na kocku. 



• Ouo Klopp: Das Jahr 18G;J. Graz 1882 str. 105—150. 



105 

Dok su ovako u Bečii diplomatizovali, izvjese Tiirci na visokoj 
porti u Carigradu dne 6. augusta turški rep. To jož nije navjestaj 
rata, ali za stalno je, da ce se sultan dici prema Drinopolju. Veliki 
vezir Kara Mustafa napokon predobio sultana Mohameda za veliki 
rat, koji bi imao obnoviti staru slavu osmanskoga carstva. Jamacno 
nije sultan Sulejman slutio, da Kara Mustafa sada kani novo carstvo 
na zapadu osnovati. Nevidjenim sjajem diže se sultan s vojskom 
prema Drinopol^ju (6. oktobra).* I prije su sultani izlazili sjajno, ali 
ovako jošte nisu. Grozni Kara Mustafa znao je ugoditi slabemu svomu 
gospodam. 

Tekar sada počelo se u Becu uvidjati, da je rat s Turskom neiz- 
bježiv, kada je Caprara javio: „da nade za mir ne ima". Pa jošte i 
sada stranka mira prema istoku na čelu joj španjolski poslanik Borgo- 
maneiro hoče na šilu mir s Tokoliem, pa da mu dadu sjevernu Ugarsku 
kao samostalnu kneževinu. Na žalost vjernih svojih prima I^eopold 
u svefanoj audijeneiji poslanike TokOlieve, od kojih je jedan kao 
dobar inžinir preslikao utvrde Beča i okoline njegove, te ih glavom 
odnio Kara Mustafi. Ovako se je Tokoli koristio onom slijepom po- 
hlepom za mirom bečkoga dvora, a koristili se i Turci, da se dobro 
spreme. 

Na srecu svega krščanskega svijeta sjedio je u ovo doba na pa- 
pinskoj stolici papa Inocent XI. od roda Odescalchi. U mlade dane 
svoje služio je i sam pod oružjem u Poljskoj vojujuci na Turke. 
Poslge ode u svečenike i uspne se do papinske časti (1676). Po- 
božan i svet, radin i odlučan, ništeci zloparabe, a radec-i oduševljeno 
za dobro čovječ^instva razkrilio se svojim blagim duhom nad cijelom 
Europom. Prancesku miri i hoče da nagovori na mir cijelim ugledom 
svoje papinske moči, Poljsku trudi se dovesti u savez s carem i 
kraljem Leopoldom, a svu novčanu zalihu svoju, kardinala i ugled- 
nika rimskih sprenia i salje u Beč. Njemu podje za rukoni, da je 
sklopljen savez na obranu i navalu izmed bečkoga dvora i Poljske, 
kojoj je tada bio na čc^lu slavni pobjednik Turaka Ivan Sobjeski 
(31. marta 1683). Nepouzdanje izmed obiju saveznika razbijao je 
samo on. U njegove ruke položise dva kardinala, jedan u ime Leo- 
poldovo, a drugi u ime Sobjeskoga svečanu prisegu, da ce vjcrno 
čuvati savez i braniti jedan drugega. Papa je pozivao i druge kr- 
ščanske vladare, čara ruskega, knezove njemačke i Veneciju, da stupr 
u savez.' 



» Uammer: Gench. d. osm. Ileidien VI. ntr. :W8— .'JST. 
« Ono Klopp: Das J. U'm. 



106 

Isti dan, kada je car Leopold s kraljem poljskim savez sklopio, 
krene sultan Miihanied IV. sa velikim vezirom Kara Mustafom na 
čelu svoje sjajne i ogromne vojske iz Drinopolja, gdje su se sa zi- 
dina grada vec dva mjeseca vijali konjski repovi napereni prema 
Ugarskoj, da se znade, kamo smijera sultanova vojna sprema. Pre- 
raskošna sjajnost sultanova i velikega vezira imali su biti kao predigra 
onim sjajnim triumfima, kojima su se za stalno nadali. Što nije dostigao 
Sulejraan I. da osvoji Beč i Njemacku, to je sada mislio dostici Kara 
Mustafa snivajuci sladke sanke zajedno sa svojim gospodarom sul- 
tanom, kako ce nadkriliti sve velike vezire i sultane svoje predšastnike. 
Po 250.000 vojske sa 300 topova krene prema Biogradu. 1. maja u 
Biogradu predade sultan velikemu veziru još nevidjenom počasti ve- 
liku zelenu prorokovu zastavu i imenuje ga serashirom ili vrhovnim 
maršalom s neograničenom vlasti. Muhamed ostane u Biogradu sa 
svojim haremom, da u slasti eeka lijepe glasove. Kara Mustafa po- 
vede vojsku prema Osijeku, kamo je stigao 7. juna.* 

Strašni neprijatelj dospje dakle vec blizu tadanjoj Hrvatskoj. 
Hrvati ne znajuci kojim ce putem dalje kretati morali su biti na straži, 
da ga puškom u ruci do<^*ekaju. Ved koncem godine 1682 znali su 
oci naši, da velika pogibelj prijeti našemu kraljevstvu i objave to 
kralju, zato ne šalju vec spremljene vojske pomocne kralju na 
Tokolia.^ Odsele cijele zime samo oko jedne misH sastaje se cijelo 
kraljevstvo, kako ce se obraniti od neprijatelja. Ban neka preuzme 
vojvodstvo. Njegova brata Franju šalju u susjedno austrijske zemlje, 
da dobiju municije i druge ratne spreme, a hrvatska vojska da ce 
biti Jaka susdržati i veliku tursku vojsku i biti na obranu austrijskih 
zemalja".^ FranjoErdedi bude u susjednim zemljama sjajno primljen. 
Slave ,.heroičku nakanu" Hrvata i „neka Bog blagoslovi kraljevstvo 
hrvatsko, da uzmognu satrti neprijatelja" i daju ])omoci.* Hrvati se 
obrate i papi, staromu svoniu savezniku i zaštitniku „na ime svega 
svoga naroda i kraljevstva hrvatskega" i zamole ga pomoči. On im 



• Velike su razlike glede broja turake vojske kod hiatorika. Caprara brojio 
je turaku vojaku na 160.000 vojnika ne računaju<?i ameta i trhonoSa (Caprara 
kod Kloppa atr. 187 — 188.) Zinkeiaen G. d. o. K. VI. str. iK). uzimlje broj 
koji i mi po najboljim auvrenienim piscima. Mitheilungen des Kriegsarchivg 
IHKS II — III. atr. 58 broji upravo: 310.800 ljudi, a aa trhono&ama i ametom 
raznim i sa Tokolovom vojakom raČunaju na 40().(KK). Mi poznavaju^i pretje- 
ranoati kod brojenja turake vojske oatajemo tako u sredini. 

2 Zem. ark. Protocollum regni 18. novembra 1682 atr. 376. 
» Protocollum 1683 26. febr. Acta Congr. br. 15. 

* Ibidem 24. marta str. 401. 



108 

60.000 ljudi vele da je taj jedan dan pohjeglo iz Bofa. Seljaei 
opet iz )3ližiijih sela na hrpe dobježali ii Bik-. Tko bi bio kadar 
opisati sve sniutnje medju bjegajucini narodom. D. jiila prevede 
vojvoda lotarinski vojsku kroz grad i namjesti se kod Tabora. Za 
tri dana navije.^tase razžareno nebo sa jugo-istoka, da s one strane 
u plamenu propadaju sela i gradovi. Za dva dana gorila sii vec 
becka predgradja. Tri dana iza toga bio je vec grad Beč posvema 
obsjednut (17.). 

U gradu je zapovijedao grof (ivido Starenberg sa dvadeset i dvije 
liiljade momaka. Turci medjutim ne obsijedahu grada po pravilima 
ratne umjece. Premda su imali mnogo topova, opet sn radili manje 
s njima, a više sabirali svoje sile oko kopanja podzemnih lagiima. 
U tom je bila svjetski slavna njihova snaga ratovanja. ('im su sen 
podzenmim prohodima dovukli do zidina gradskih, podpalili bi lagum, 
a čim bi opet lagum u zrak prasnuo i zida stogod razvalio, poletili 
bi na j uriš preko one razvaline, a onda bi opet njekoliko dana mi- 
rovali, dok ih opet prasak drugega laguma nije zvao na novi juriš. 
Posada, gradjanstvo, djačtvo, u grad dobjegli seljani, a nada svima 
viteški zapovjednik grof Emest Rudiger Stahremberg junački su 
svaku provalu doeekivali, nadajuci se sigurnoj pomodi od vojske 
careve i saveznika kralja poljskega. Stahremberg pošiljao više puta 
glasnike vojvodi Lotarinškomu, da mu jave o stanju vojske i grada 
i da ištu što bržu pomoč. 

I med Turcima javljala se velika zlovolja. Iza četrdeset dana 
obsijedanja mrmljali i bunili se janjičari, da uisu više dužni ostati 
pod ovim gradom. Sultan teško cekajuci i ne dočekavši glasa o padu 
Beea pošalje svoga cauša pod Beč. Veliki vezir podvostrucie napore 
svoje, izdijelio darove medju janjičare, nepokorne dae biti i šibati, a 
malodušne svojom rukom ubijao. Svaki drugi, tre('i dan bio sada 
prasak laguma i strašan juriš. Turci su mnogo vojske izgubili kod 
ovih juriša a i kršcani do šest hiljada. Cauš morade se vratiti i bez 
vesela glasa sultanu u Biograd. 

U Beču opet zavlada bijedno stanje od bolesti i drugih nevolja. 
Krščanskem požrtvovnošcu tješio i pomagao nevoljnike vrijedni biskup 
Bečkega Novega mj(»sta grof l^eopoldo Kelonic, keji je unisae u 
grad, da vrši ovu svetu kršcansku zadaču. Kao da je čarobnik, smože 
znatnu svetu nevaca, da nahrani sirote i vojsku. Njegom svojom 
oko bolestnika mecuci na kocku vlastiti život prepriječio razvitak 
kužnih bolesti, koje bi bile oborile snažne ruke branitelja i otvorile 
vrata carske prijestolnice. Medjutim prevlada u gradu zdvojnost. 



109 

Ulice trebalo verigama prevezivati i pretrpavati i nove prokope i 
šanceve pripravljati, da budu spremni, kada vanjski zidovi padnu. 
Gradjanstvo vec bilo sklono, da se preda. 8. septembra objavljahu 
vec vituljace s tornja sveto^^a Stjepana, da je vec grad u skrajnoj 
pogibelji, a na lističu papira dobije vojvoda Karlo Lotarinski od 
Stahremberga zdvojan glas: ne gubite vremena milostivi gospodine. 
U najtetem času jave ispod Kalenberga znakovi dolazecu poljsku 
vojsku, a sa Leopoldberga stala se vijati velika crvena zastava 
8 crvenim križem. Od radosti Bec se uzrujao, a po svim crkvama 
pjevalo se u slavu božju. 

Kara Mustafa nadao se, da ce Beč pasti prije spojenja carskih i 
njemačkih vojska sa kraljem, zato je ostavie Dunav slobodan. Sada 
je bilo prekasno da to zaprijeci. Morao je da se upusti u bitku. 
Cijeli dan 12. septembra bijesnila je na beckim poljanama jedna od 
najkrvavijih svjetskih bitaka, dok pod večer u divljem bijegu ne 
odlijetaše sva turška vojska. Iza sebe ostavi sjajne šatore* i u njima 
ratnu blagajnu sa kojekakvih desetak milijuna, tri stotine i sedam- 
deset topova i bezbrojne zastave i repo ve, blaga na mnogo liiljada 
komada, a bojno polje pokrivalo deset hiljada Turaka. Kralj poljski 
na čelu krščanskih vojska unidje u Beč, gdje ga u crkvi sv. Stje- 
pana pozdravi propovijednik s riječima: Bio je čovjek poslan od 
Boga ime mu je Ivan. Drugi dan prispije i car Leopold, da slavi 
slavlje svojih vojska.^ 

Bec je spašen, a spaseno je i krščanstvo propala je osnova Kara 
Mustafina, da u Becu u srcu Europe osnuje novo osmausko carstvo. 
Kara Mustafa bježao glavom bez obzira isto tako naglo, kako je 
prvo sporo napredovao. Njegovi paše ipak ne izgubiše glave, vec re- 
dovito i polagano uzmicahu prema Ugarskoj. Da je bilo na volju 
befkoga dvora, bile bi pale u vodu sve osnove oduševljenoga krščan- 
skega svijeta. Becki dvor bio je za mir, koji je Turcima ozbiljno 
ponudio." Na srecu nisu Turci nista na tu ponudu odgovorili. Istom 
poslije nove znamenite po))jede kršcanskoga oružja kod Parkanya 
(8. oktobra) i bezuspješne ponude za mir prevlada i u Becu misao, 
da se rat nastavi i da se s pomocju božjom podje osvajati krščanske 
zemlje od Turaka. 

* Ne »pominjemo mnogih djela, več samo dva, koja se dopunjuju: Das 
Kriegsjahr 1G83. Mittheilimgen des Kriegsarchivs II— III. Cijeli svezak. Zatim 
več spomenuto djelo: Ono Klopp: Das Jahr 1683. 

« Ono Klopp 1G83 str. 342 donosi znamenita ovu ponudu za mir. 



110 

Tekar u mjesecu novembru mogao je raletaCki poslanik javljati 
radostne vijesti republici o svojim razgovorima s carem Leopoldom. 
Car da mu pripovijeda osobitim veseljem o uspjesima Hrvata, koji 
vec pritisnuše tursku posadu u Kaniži.* Razvijao na dalje svoju osnovu, 
kako ce se imati razoriti osjeoki most, koji su Hrvati bili spalili pod 
Zrinskim prije dvadeset godina, ali iz blizih šuma mogoše ga Turci 
opet izgraditi. Sada valja uništiti te sume, da mosta Turci više ne 
uzmognu izgraditi. A onda drugi put: „Car je odlučio da rat na- 
stavi i da opet osvoji predjele u Ugarskoj otete mu od Turaka. 
„Napokon upoznao je svoje vlastite interese."* A za malo dana iza 
toga (5. decembra) imao jo mletacki poslanik da javi u ime beekoga 
dvora, da je odlučio nastaviti rat, da satre tursku šilu. Papa da 
vruce želi sdružiti sve krščanstvo u ovu svrhu. Da se djelo nastavi 

v 

treba savez izmed čara, Poljske, Španije, republike Venecije, velikoga 
vojvode Toskane i viteškoga reda malteškoga pod protektoratom 
papinim. 

Iza dugih pregovora došlo napokon do ugovora svete lige izmed 
čara, kralja poljskoga i Venecije pod papinim protektoratom (5. 
marta 1684). Ugovornici se vežu, da bez občega suglasja nijedna 
strana ne ima s neprijateljem ugovarati, a još manje mir učiniti, 
savez je samo proti Turcima ; svaki saveznik ima sa svojom vojskom 
sa svoje strane da rat vodi; predobite zemlje neka budu onomu, 
koji ih predobije. Punomocnici saveznik^ tri kardinala položiše pri- 
segu pred papom, koga priznaj u zaštitnikom ovoga saveza. 

II. 

Kada se je u tajnom vijecu bečkom o tom raspravljalo, kuda 6e 
se kretati vojna god. 1684, zagovarahu jedni, da se najprije očisti 
sjeverna Ugarska, drugi da se najprije udari na Osijek i razvalivši 
most da se presijeku sveže turskoga carstva sa Ugarskom. Onda tek 
da se može navaliti na Budim. Ali se je tomu prigovaralo, da Turci 
mogu iz Bosne i Vlaške provaljivati, a da mimoidju Osijek. Zato od- 
luče da budu dva raištta: jedno u Ugarskoj, a drugo u Hrvatskoj.' 



* Contarini: Storia della guerra di Leopoldo I. tom. I. str. 229. Pripovije- 
dajuči o junaČkim djelima Hrvata veli : „Rimase allora Canisa quasi per ogni 
parte bloccata prendendo Croati tutti i castelli che la cignevano". 

* 28. nov. veli : che finalmente Pimperatore conoscera il suo proprio interease. 
Contarinov izvjeStaj od 28. novembra. 

^ Contarini I. str. 279. 



112 

Tiiraka te su tefderdaru bosanskemu pla(^ali zemljarinu. Po tako?im 
pogodbama obradjivahu oni i polje Zemunika. Sam grad Zemunik stajao 
pust i prazan od prošloga rata. Prohtjedne se uglednomu Turčinu 
Durak Begovicu, da posjedne Zemunik kao djedovinu svoju. Bududi 
da; je sam morao da podje u vojsku sultanovu pod Beč, preda to 
svomu bratu Hasanu, koji predje u Zemunik sa sto pedeset Turaka, 
razvije na gradu svoju zastavu i posjedne zemlje. Videči jadni seljani, 
kako im otimlju zemlju, pošalju uglednika svoga harambašu Vuka 
Ljutida, da ode zaklinjati Hasan bega neka ih pusti u miru. dok 
pokupe Ijetinu, kada su oni platili ovogodišnju dacu do slijededega 
Gjurgjeva dana. U mjesto odgovora saspe Hasan Vuku kuburu u 
njedra. Vuk pogibe, ali se bra(^a njegova kotarani spremiše na od- 
mazdu. Navale na Turke i sve ih sasijeku, pokolju i bule i djecu 
tursku. 

Republika se sva užurkala, dala hvatati svoje nemirne tobože po- 
danike, u koliko joj ne utekoše, darivala pasu bosanskoga i druge 
turške uglednike, neka ne javljaju toga u Carigrad. Ako vec imadu 
javljati, neka jave po istini. Prvoga poslanika u Carigradu uputiše, 
neka kaže, da su Turci krivi. Sve im bilo za ludo. Sultan iz Jedrene 
zapovijeda, neka mu republika toliko pošalje svojih podanika, koliko 
je na Zemuniku poginulo Turaka. Poslanik odkupi napokon sebe iz 
tamnice i republiku iz neprilike sa sto šestdeset hiljada dukata. 
Naši kotarani medjutim prešavši u Hrvatsku spasiše se od Turaka i 
od svojih gospodara Mlecana. 

Cim su culi, da su Turci pod Bef^om potučeni, složiše se s bračom 
svojom u Hrvatskoj, vratiše se u kotare i digoše bracu svoju na 
oružje. U brzo osvojiše Plavno, Vranu, Ostrvicu, Obrovac, Benkovac, 
Skradin i sve zemlje, koje su prije posjedovaH. Njihova braca od 
Klisa i Spljeta zauzeše važnu kulu Zadvarje. Sdružiše se i sa svojom 
bracom rajom turskom i poharaše i popališe sve turško tako, da 
su se Turci morali u svoje kule i gradove zatvoriti. Bosanski paša 
obracao se na republiku, ona odredi, da se kazne vodje ustanka. 
Bojala se republika, nece li se napokon sva sila turška na nju 
oboriti. * 

Sav strah republike razbijali su glasovi iz Dalmacije, da je jedva 
Kniu i Sinj s ovu stranu dinarskih planina u turškim rukama ; a 
drugo je sve oteto iz turških šaka.^ Venecija kolebajuči se od straha 

» Contarini I. 249—251. Lebret: Geschichte von Venedig IV. str. 608—610. 
Zlatovic: Franovci str. 146 — 147. 

-^ Ljubic: Pregled str. 284 po izvješču Donatovu od 2. jan. 1684. 



113 

izmed mira i rata obradova se, kada joj dodje u Veneeiju poslanstvo 
Hrvata njezinib podanika, koji joj objavise, da sii svi vjerni podanici. 
Iskahu joJste, da se i republika zajedno s eareni zarati, a da če joj 
dati pomoči i s veseljem poči ii rat. Poslanstvo obdare, a govornika 
upisu u zlatnu knjiga plemiča mletačkih.^ Toliki narod, toli hrabar, 
željan krsčanskoga života, podavajuči se republiei , to, je razbilo 
sumnje i zle slutnje onih, koji nisu bili za savez s carem i Poljskom. 

Na prolječe 1G84 posalje republika u Dalmaciju za glavnoga pro- 
veditura generala Dominika Moeeniga, da bude uz nase junake glavni 
vojvoda. Za malo vremena padnu mnoge manje kule. Turei odbjegoše 
sa ženama i djecom, a Hrvati stupaju na njihova selista i kule. 
Franjevci čiste turške džamije i blagoslivljaju ih za crkve krščanske. 
Oni dovode iz gorskih zbjegova svoj puk u ravna polja i varoše i uz 
veliko odusevljenje naroda pjevaju slavu i hvalu Bogu za veliku 
milost njegovu.* 

I na moru i na kopnu dostigose Hnati znatnih uspjeha. Na moru 
razbiše turške ladje i na njima zaro))iše do milijun forinti i mnogo 
robe zlatom i svilom vezene. Na kopnu u slozi s bračom svojom 
iz Hrvatske navale na tursku Liku. Moeenigo dade im i topova 
njekoliko, da mogu gradove biti. Njekoliko kula izmed njih znatni 
Graeac razvale, a petnaest hiljada Turaka poljubi crnu zemlju. Ota- 
pajuči se snijeg s brijegova i prodiruče vode zapri^ječiše ovoga puta 
osvojenje Like. Mnogo hiljada pohvatana blaga bio je dar, koji do- 
nese ova vojna našim junacima. 

Oeistivsi ovako okolo Knina zemlju, da mu pomoč iz Like ne uz- 
mogne do('*i i zatvorivsi sve prelaze gradu, stanu i sam grad obsi- 
jedati. Turške čete, koje su hrami u grad donosile, budu razbite i 
sasječene, a grad pozovu na predaju. Turški beg zapovjednik odgo- 
vori im upravo junački, da je odlučio braniti se sa svojih osam 
stotina janjičara do posljednje kapi krvi i da jednoga od njih znade, 
da je voljan na predaju, rasjekao bi ga na toliko komada, koliko 
ima vojnika u posadi. Žene i djecu odpremi odmah iz grada i ne 
pitajuči, sto če se s njima dogoditi, kada padnu krsčanima u ruke. 
Hr\^ati slabo obskrbljeni bojnim spravama iskali su jos topova od 
Mlečana, ali ne dobiju, jer su Mlečani za sada volili očistiti primorje 
od Turaka. Knin ostade Turei ina. 

U Veneciji bili su nezadovoljni sa Močenigom. Največu graju dizase 
senator Petar \'alier. Njega izaberu vojvodom za Dalmaciju, a Moče- 

> Theatnim curopacum T. XII. str. 613. 
« Zlatovič: Franovci 8tr. 147 — 148. 

RASPRAVA O SLAV. 8 



114 

niga odazovu. Zajedno sa princom Parme Aleksandrom Farnesom 
na četrnaest brodova odplovi novi vojvoda ravno prema Erceg Novomu 
u kotorske vode. Ustankom susjednih plemena krščanskih mislio je 
da ce brzo ovaj grad oboriti, more od Turaka očistiti i krepkih 
novih branitelja republiei pribaviti. Susjedna črnogorska plemena 
rado pristanu s bracom svojom, da grad s kopna biju. U otvorenom 
boju na kopnu potuku Turke. Jedanaest sela turških, na koja se 
Erceg Novi naslanjao, plamenom izgori. Turci valjajuci i bacajuei 
s brda kamenje uzmicahu pred progonecim ih kršcanima. Ostane 
sam jaki grad, koji je s mora bilo brodovlje. Posada turška provali 
na kopnu, ali bude suzbita. Samo raspršeni ostanci spasoše se u grad. 
Nepovoljni vjetrovi na moru nedadoše uspjeha brodovlju, koje je 
moralo uzmaknuti. Zima se primicala, vojna se svrši.* 

Medjutim su Hrvati u banovini pod svojim banom Nikolom Erdedom 
i generalom grofom Jakovom Lesleom započeli osvajanje Slavonije. 
Mjeseca jula diže se hrvatska vojska iz Gjurgjevca prema Verovitici.' 
Turška posada zapali varoš, raskrije u gradu krovove s kuca i stane 
gruvanjem topova naviještati u susjedne turške gradove, neka im 
dodju u pomoč. Paša slavonski sabere vojske više hiljada i utabori 
se dvije milje od Verovitice kod Slatine. Hrvati doznavši to krenu 
nocju, da se u rano jutro stvore pred taborom turškim. Razbiju 
tursku vojsku, a hiljadu Turaka ostane na bojnom polju. Naši zarobe 
mnogo roblja i vrate se s mnogo . zastava turških pod Verovitieu. 
Videči Turci slavodobitnu vojsku hrvatsku i ne moguci se nadati 
više pomoči, predadu se na milost, da mogu slobodno iza(5i i da po- 
nesu sa sobom, sto tko može pod rukoni podržati.' 

Iza sto i pedeset godina turskoga gospodstva zagospodova opet u 
pustom i Jakom gradu ban hrvatski. Sjajnom pobjedom otvorena je 
provala u Slavoniju. Ali na velika osvajanja nije bilo moguce niti 
pomisliti, dok ne padne Budim, koji su Hrvati dan na dan oč^kivali, 
trpeči i stradajuci u mocvarama Podravine.* Leslie morao je štediti 
svoju vojsku, da prema potrebi prodje na pomoč pod Budim. I 
bude pozvan, ali zaludu, jer Budim ostade u turškim rukama. 



» Boethius I. Th. 8tr. 318—322. Contarini I. 8tr. 353—355. Lebret IV. str. 616. 

* Pismo bana Erdeda od 7. jula 1684 veU o Verovitici: „intra biduum aut 
ad sumrnum triduum ad nostras diveniet manus". Bisk. zagr. arkiv. Epistolae. 

» Boethius B. I. str. 301. Contarini I. str. 295 i 298—299. 

* 1684 19. sept. piše ban Erdedi iz tabora u BarČu biskupu zagrebaČkomu 
Borko viču : ,,Nos hic de die in diem feliceni Budae expugnationein ardentibus 
votis praestolamur, alias in taUbus terminis versamur ita ut vix aliqua manufl 



116 

Dravi dug 1 100, a preko Drave osam hiljada koraka, sav je od hra- 
stovine, na dvanaevSt koraka je širok, tako da troja turška najsira 
kola mogu jedna pored drugih prolaziti." Samo ga jedan dio popali. 
Ali da svoje djelo dovrši i da tvrdjavu osvoji i da dalje osvaja 
Slavoniju, svemu torau trebalo vojne pomoči, koje nije dobio.* Leslie 
pod jesen oboli i ode s bojišta. 

U isto vrijeme vojevao je na Uni ban Nikola Erdedi. Vec prije 
godinu dana snovao je, da udari na turške gradove na Uni, a 
naroMto na Kostajnicu i Bihac „da zauzmemo ono sto cemo moči 
čuvati i od neprijatelja braniti, kako sada branimo zeralju našu na 
Kupi, tako bismo onda lahko branili na Uni/* Sada kao da se ban 
bojao osvojiti najprije Kostajnicu, a da prije ne predobije najprije 
Dubicu, koja bhzu utoka Une imade prelijep položaj, a bogata je, 
puna je naroda, ima jaku posadu i teske topove. Čini se, da je i krš- 
čansko stanovnictvo osobiti strah od Turaka osvojio više u Dubici 
nego igdje drugdje, jer nikada glasa od sebe nedadoše, dok su iz 
svih drugih gradova trkali potajni glasnici do banova dvora, da ja- 
vljaju o Turcima i da zaprose, neka samo dodju.' Ban se zato od- 
važi upravo na Dubicu. 

Ljeto je bilo, a Una rijeka inace dosta velika i brodiva Ijetnom 
sušom tako opala, da ju je bilo moguce na konju pregaziti. Hr- 
vatski konjanici pregaze vodu na ocigled Turaka, koji su ih pucanjem 
iz topova i pušaka nastojali smesti. Voda im je konju do sedla bila. 
Iza njih držeči puške u visu predju pješaci sa njekoliko gubitaka od 
vode i turških topova. Navala na grad bude strašna i krvava. Svaka 
se k\u*a branila. Turke Hrvati pod mac okn^tahu. a kršcane primahu 
pod svoje okrilje. I ako tvrdjavu zašticenu Unom nije bilo moguce 
predobiti bez bojnih topova, bace u nju vatru i bude skoro 
sva plijen plamena. Turci ju moradoše ostaviti. Medjutim diže se 
sva krajina turška i sabere u jednu jaku vojsku. Da ih bolje dočeka, 
predje ban opet na našu stranu. Turška vojska odvaži se preči rijeku 
i navaliti na Hrvate, ali bude sva razpršena i u vodu natjerana. 
Sedam turških zastava kao ratnu trofeju posla ban dvoru na dar. 

i Po izvješčima T^eslieti u Mittheiluugeu des Kriegsarchivs 1885. IV. str. 
240—244. 

2 Pismo bii^kupu zagreb:ičkomu Borkovi(5ii 1G84 15. maja. Bisk. zagr. arkiv. 
Epistolae. 

' U pismu banovii od 17. marta hW) biskupu zagrebac'komu : ,,uprav od 
Dnl>icc nigdar ni je dan krščen ik ni s nami koreapondiral 
a od drugih svih g r a d o va i m am o co rr e s po n d e n ciu**. To je 
pismo kao naknadno opravdanje. Bisk. zagr. ark. Epistolae. 



118 

Ksenofont znao Perzijance varati. Njekoliko stotina krščanskih sela 
primi vojvoda hrvatski pod svoje okrilje, a papa rimski veseleči se 
napredku Hrvata posla im na dar novaca i svoj papinski blagoslov.* 

Ovako svrši ne velikim uspjehom ratna godina 1685. Cijele zime 
god. 1685 — 6 spremao se carski dvor samo na jednu vehku i odlučnu 
vojnu na osvojenje prijestolnice Ugarske grada Budima. Sva je 
Evropa opet usplamtila kao ono nekoč u vrijeme križarskih vojna 
za slavu svetega križa. Plemeniti sinovi svih naroda natjecu se da 
svojem krvlju krščanskim zemljama dopomognu, da se spase ispod 
teškoga turškega jarma. Carska vojska narasla do sto hiljada, a u 
tom je bilo njemačke pomocne vojske do trideset hiljada, Hrvata do 
deset hiljada najviše konjanika. Dva glavna vojvode Karlo Lotarinški 
i izbomik knez Max Emanuel bavarski kretahu na čelu oduševljenih 
krščanskih vojska, ter se pokažu na ogled gradu Budimu dne 18. 
juna. Paša budimski nakrcao u grad živeža, praha i olova, koliko je 
trebalo za 16.000 njegovih izabranih vojnika za dugo vremena. 
Zidove grada lijepo ispravio, a da budu lijepši jošte ih i pobijelio. 
Kada je pred gradom ugledao kršcansku vojsku opomene svoje, da 
vjerno čuvaju ovaj najjači i posljednji bedem polumjeseca, kršcani 
da su vec mnogo puta Budim osvajali, ali ga ipak osvojiti ne mo- 
gose. Sve živo i , snažno u gradu morade služiti vojsku i raditi oko 
obrane. Iste žene dobiše zgodna mjesta, da strelicama odbijaju ne- 
prijatelja. Preko dva mjeseca gruvalo stotinu carskih topova i izmje- 
njivali se mnogi juriši, dok su krščanske vojske prevalile preko zi- 
dina gradskih i krvavim bojem na ulicama budimskim završile slavno 
osvojenje grada (2. septembra 1686). Budim pade iza sto četrdeset 
i pet godina turškega gospodstva. U krščanstvu primi se taj glas 
kao znak boljih i sretnijih vremena, a u Carigradu u divanu sulta- 
novem prevlada gorčina i zdvojnost. Budim je bio doduše po redn 
istem deseti izmed gradova turškega carstva, ali je bio Turcima 
„kuea svetega boja, krajni bedem izlama u Evropi, osmanskoga 
carstva ključ i ključanica."* 

Prema ovomu velikemu svjetskomu dogodjaju jest ono, što ove godine 
učiniše Hrvati maleno, ali ipak častno. Cim je zima popustila, ode ban 
u Beč, da javi kod dvora zaključke sabora glede vojevanja. Ban zatraži 



» Boethius II. str. 230. Theatrum europaeum XII. 937 i XII. 941—942. 

2 Osim poznatih djela Hammer-Purgstalla, Zinkeisena, Kloppa, Fessler- 
Kleina ima II. svezak Mittheilungen des k. k. Kriegsarchiv 1886 sav posvečen 
ovomu osvojenju na temelju novih izvora osobito ratnoga arkiva. Sravni i Mo- 
numentii Vaticana Hungariae II. 2. 188G. 



119 

i od pape pomo(?i, a on mu je daje „da jedan toli plemenit i junački 
narod uzmogne dobrom srecom vojevati na zajednickoganeprijatelja",* 
Hrvatski vojvode Ivanovic, Vojnovic i barun Makar poletiše iza pada 
Budima prema Peeuhu, tu varos osvojiše i pripravise tako Ljudevitu 
Badenskome osvojenje Pecuha. Car i kralj Leopold eijenio je toliko 
ovo djelo hrvatske vojske, da se je posebnim pismom zahvalip saboru 
hrvatskomu, koji je opet ponosit radi te pohvale metuuo kraljevo 
pismo u knjigu kraljevstva.* Kada su Turci htjeli da opet osvoje 
Veroviticu, ter Funduk paša sa tri hiljade konjanika i pjesaka dospio 
pod Veroviticu, poleti vojvoda Makar samo sa polovicom toliko Hrvata 
i razbije ga tako jako, da je jedva sam glavom na golu konju u 
spavacoj haljini utekao.^ Nije niti manje sreee bio ban Nikola 
Erdedi osvojivši u krvavu boju Kostajnicu.* 

U Dalmaciji upravo procvate ove godine krasna sreča Veneciji 
junačtvom Hrvata. Sa deset hiljada Hrvata krenu general Jerko 
Cornaro i vitez Stojan Jankovic prema jakomu Sinju. Jankovic ulovi 
ženu i sina paše sinjskoga, a paša morade predati grad na veliku radost 
Venecije, kojoj su Turci još samo iz Knina mogli Dalmaciju uznenii- 
rivati i uznemirivaU su ju, ali budu suzbiti. Osvojenje Sinja ovjenca 
jošte Jankovic pohodom u Bosnu do Livna, koje je popalio i mnogo 
kršcanskoga puka pod vlast principovu dovep/ 

Najveci i najslavniji ratni dogodjaj , osvojenje glavnoga grada 
Ugarske stoji svakako kao prvi na vidiku prod cijelom Europom i 
donese kuci habsburžkoj sveobcu vjeru u srecu njezina oružja. U tu 
srecu uzme vjerovati i slobodni Dubrovnik. On se utice pod 
protektorat kuce habsburžke. 

m. 

Iza sjajne godine pobjed^ kršcanskoga oružja godine 1686, gdje 
je vec cijeli krščanski svijet najplemenitije sinove svoje pošiljao u 
boj, poraslo je pouzdanje u snagu kršcanskoga oružja na sve strane. 
Svi učestnici misliše samo o napredku slave krščanske, o oslobodjenju 
naroda stenjucih pod turškim jarmom. I narod hrvatski stoji sav 
pod oružjem od jadranskoga mora do Drave, nadajuci se uharnoj 
budučoj godini. Upravo zato oslobadja kralj Hrvate od teških i te- 
retnih primanja vojske na zimske stanove „g 1 e d e c na n e i z- 

» Monumenta Vaticaim II. 2 str. 47. 
« ProtocoUiim Rcgni febr. lt3S7 str. 449. 
» Boethius II. str. 339. 

* Theatrum europaeum XII. 1031. 

* Boethius II. Htr. 73. 



120 

iiijerne zasluge stališa i puka kraljovstva hrvat- 
skega — kako veli kralj — radi njihove stare i 
iivijek stalne vjernosti i zasluga ste ceni h osobito 
u o v i m t e s k i m burnim v r e m e n i m a".^ Nijedan narod pod 
žezlom Habsburga nije prinosio tolike krvne žrtve, nijednomu nije 
dana ova velika polaksiea glede primanja vojske na zimske stanove. 
Da se vidi, kolika je to polaksiea, spomenut eemo, žto se tada iskalo 
za carskoga vojnika. Osim slobodna stana imalo mu se dati za porciju 
svaki dan dva funta kruha, jedan funt mesa, pol vrča vina ili eijeli 
piva, za konja sest funti sijena, poreija zobi ili slame, a na mjesec dva 
forinta u gotovom. Uzmite jošte ona nmoga nasilja razuzdane sol- 
dateske, pak čete razurajeti plat i lelek onoga kraja, kamo je vojska 
nastanjena, a srotno uzdisanje onih, koji su se toga zla izbavili.* 

Upravo u onaj cas kada je dana ova kraljevska povelja saboni 
hrvatskomu, snovao je becki dvor o napredku ratovanja i oslobodjenja 
krščanskih zemalja sve do Dubrovnika, mislilo se na osvojenje Bosne 
i Hercegovine. U ovo doba boravio je na beckom dvoru poslanik 
republike dubrovacke, koji je donio carskomu dvoru tribut od pet 
hiljada zlatnika. Dubrovnik ima da ))ude slobodan pod pokrovi- 
teljstvom kralja ugarskoga i hrvatskoga. Dubrovnik se nada, da ce 
osvojenjem Bosne i Hercegovine tek moči sinuti nova sre(*a njihovoj 
republici. Vec od pocetka ovoga rata osobito od onoga vremena, kada 
je Venecija stupila u svetu ligu, strepio je Dubrovnik za svoju slo- 
bodu. Iste godine (1684 20. augusta) vidjamo u Becu dubrovackoga 
poslanika Rafu Gucica, gdje ugovara pokroviteljstvo čara i kralja 
Leopolda nad republikom dubrovackom. da bude onako pod pokro- 
viteljstvom kraljeva ugarskih i hrvatskih, kako je i njekada bila. 
Becki dvor pomagat ce repu))liku u nevoljama i primi t ce ju u po- 
godbe mira, kada se bude o miru radilo. Spanjolski poslanik Borgo- 
inaneiro bio je u ime republike pred dvorom kao jamac vjere i 
odanosti dubrovacke.^ Do sada je to bila kao tajna, sada iza osvo- 
jenja Budima izlazi na javu. Becki dvor fakticno preuzimlje pokro- 
viteljstvo nad Dubrovnikom. 

* ^Intuitu interne ratae a Regni nostri Croatiae Statibus et Incolin aervatae 
aemper avitae fidelitalis et inultifarium praesertim his adhuc diirautibua diatur- 
biorum temporibus« praestitorum servitiorum". Originale niedju aktima zein. 
arkiva i u ProtocoHum 1G87 p. 451 i 461 proghiženo u aaborskoj sjednici od 
4. febniara. 

* ProtocoUum Regni 1G84 11. decembra str. 417. Zera. ark. 

3 Gelcih et Tlialloezv: Diplomatarium relatiouum reipublicae Raguainae. 
Budapest 1887 str. G8G— 6S9. 



121 

Becki dvor ponalje pukovnika Coradina nokada podanika mletac- 
koga, da bude carskim ministrom u Dubrovniku. Venecija je uzrujana 
radi toga koraka becke vlade. Ona se je nadala, da ce osvojenjem 
zemalja oko Dubrovnika pasti i ova republika kao zrela jabuka njojzi 
II krilo, a Dubroveani boje se toga doista, pak si zato tražise i do- 
bise čara i kralja Leopolda za protektora.* 

Mlecani uznemireni navaljuju na becki dvor neka ini kažu, kakov 
8U ugovor iicinili s Dubrovnikom, a dvor im odgovara: nije vi^e u 
ugovoru nego li sadanji obseg vladanja Dubrovnika.* Ali kada mletacki 
poslanik vidi i euje, kako se nadaju na dvoru osvojenju Bosne i Herce- 
govine, ne vjeruje. On ne prestaje dokazivati l)eckoj vladi, kakva je 
Ijuta nevjera Dubrovnik, kako su uvijek bili turške uhode, kako ce 
razvaliti svojom nevjenmi svetu ligu i tako dalje.' Svaki cedan iza 
nove godine kao na j uriš lete strijele na becki dvor proti Dubrovniku. 
Ipak nisu uspjeli. jer su na bei'kom dvoru sada cvale sladke nade, 
kako ce slijedece godine napredovati opet carsko oružje narocito 
prema Bosni, a onda i prema Dubrovniku.* To sa strahom ispovi- 



^ Mletacki poslanik Coruaro u poslanici od 12. jannara 1687 izvješčuje: ,.I1 
ministro Ragusco si tratiene tiittavia a que9ta Corte con gl'accennati maneggi, 
che per quello ricavo versano neirottener la prottetione di S. M. C. dall^ap- 
prensioni e dalle gelosie in che li constituiscono PArmi vicine 
della S(erenita) Vlostra) et il dubbio loro di qualch'improviso 
tentativo sulla libcrtU della loro Re puhlic a. Hanno pero pagato 
il tributo solito per il pa89{ato) come dovuto ai Rd d*Ungharia che consiste 
in V. m. onghari . . con oflerta di dar anco quello che corrispondono a Turchi, 
quando le vicine Armi di S. M. ne permettino il modo versando 
anco nelle sugeationi per 1'Erzegovina et esser inclusi nella Pace 
quando sij per succeder con Turchi " 

Šalje se Coradiui za ministra. ».Prommete airincontro ITmperatore di lasciar 
nel medesimo stato di liberta Ragusei e solamente goder il titolo di 
prottetione come per Tavicinamento di Truppe Cesaree a quella 
parte doveranno dipender le rissolutioni dallc congiungenze delle Cose . . (Be<5ki 
tajni arkiv. Dispacci sv. 1B3.) 

2 Cornaro u poslanici od 28. februara, kaže odgovor ministra: „uel trat- 
tat o non esser di piu inserito, che quant'abbraccia il presente 
atato e dominio de Ragusei". Ibidem. 

' Ibidem : ,,h o i n s i n u a t o s e m p r e la loro dubbia fede e grinconvenienti 
che si conosce dover produrre dalPanimo et ardire che pretenderebbero per 
confonder la bnona armonia et intelligenza tra Principi Col- 
legat i*. 

* Ibidem veli Cornaro: ..ho in tutti gTincontri discreditato le 
procedure de Ragusei . . . ma dentro Tinteresse opposto i^ facile questa 
corte ad abbraciar vaste speranze ..." I onda opet: ,,rivagliendo i pen- 
sieri sulla Bossina..." 



122 

jedaju evo sami Mlečani, premda s druge strane njihov poslanik 
Cornaro mora priznavati, da carski dvor vjerno drži pogodbe pora- 
zumka sa Venecijom.* 

Kada se je ovako vec o novoj godini mislilo na osvajanje Slavonije, 
Bosne, Hercegovine itd. onda je lahko razumjeti, da Turci nisu 
mogli uspjeti sa svojim ponudama mira. Veliki vezir pismom iz 
Velikoga Varadina obrati se na predsjednika ratnoga vijeca Hermana 
Badenskoga, ali ga ovaj odbije najenergicnije predbacujuci Turcima, 
kako su uvijek radili proti božjemu i Ijudskomu pravu, kako su u 
vrijeme mira više osvajali nego li u samom ratu, a tko bi pobrojio, 
što sve oni u ratovima spališe i uništiše." I sam car Leopold piše 
zabrinutomu prijatelju svomu fra Marku Avianu : „Istina je što se 
glasa, da Turci mir prose, ali ja ih necu saslušati."' 

Nije se dapače ove godine niti po zimi prestalo ratovati. Barem 
se cetovalo i u vecim skupinama. Tako je baron Orlic razbio jednom 
i u vodu Dravu bacio do osam stotina Turaka, kada su bili prešli 
preko osjeekoga mosta.* Drugda opet zajedno sa Makarom oteo 
Sigecanima veliko blago, što je dobro došlo carskoj vojsci, koja je 
u onim stranama više puta Ijuto stradala.^ Osobito slave suvremenici 
ovakove manje ali odlucne bojeve pod vodstvom bana hrvatskoga. 
Turci su bili prodrli u manjim četama Hk do Plaškoga vec prvih 
dana marta mjeseca. To prisili Hrvate, da se saberu u vece vojske, 
do pet hiljada banske i krajiške vojske, te ih opet razbiju. Padoše 
turški znameniti ljudi zapovjednici Zrina i Novoga i mnogo plijena 
Hrvati odvedoše. Suvremenik veli: „da je ovaj poraz jedan od naj- 
znamenitijih, što su ih ikada Turci pretrpili od naroda hrvatskoga".* 

Medjutim se spremio i veliki rat. Još prije rata velikoga naumi 
paša bosanski osvojiti Sinj, koji su Turci prošle godine izgubili. 
Vec na početku mjeseca aprila slijegalo se pod grad do šestnaest 
hiljada vojske bosanske. Grad se branio junacki, premda je mnogo 
trpio, jer su Turci dobili Mlecanina inžinira, koji je prošle godine 
kremio vjerom i stupio njima u službu. Turci jurišahu vec na raz- 
valjene zidine, da provale u grad, ah budu suzbiti. Za stalno se 



» Fiecller: Relationen II. Bd. Wien 1867 8tr. 289. 

* Roder Ludvig v. Baadeu 8V. II. str. 4. 
» Klopp C: Das Jahr 1883 str. 4()7. 

* Boethius sv. III. str. 23. 

^ Theatrum europaeum sv. XIII. str. 11. 

* ,,Che si coraputa una delle piu memorabili, che giammai riceveasero i 
Turchi della nazione Croata*. Contarini I. str. 638. 



123 

nadahu obsjedjeni pomoči od generala Comara i viteza Stojana Jan- 
kovicA. Obadvojica saviše pod svoja krila vas krščanski oružani narod 
Dalmacije do četrnaest hiljada momaka. U rasu najvece pogibelji 
pokazaše se na višinama Sinja, a Turei se odmah spreme u bijeg. 
Ali ih Jankovic stizaše i [)od mae okretaše. Slijedeci dan na samo 
Markovo mogla je sva krščanska vojska u Sinju pred likom matere 
božje zapjevati Tebe Boga hvalimo.^ 

Vojska bosanska krene prema Biogradii, gdje je veliki vezir sabirao 
vojske iz svega osmanskoga carstva. Gorko je primio veliki vezir 
vijest, da vojska bosanska dolazi ispod Sinja, koji je badava tako 
dugo obsijedala. Da iskali svoj jad dade desetak Hrvata, koji su 
Turcima bili pali u ruke na sve moguce muke kroz njekoliko dana 
mučiti i ubijati.* Nije time povecao turške vojske ali je barem mogao 
misliti, da ce zaplašiti kršcane, koji bi slijedili primjer brace svoje, 
Vojska velikoga vezira bila je u ovaj cas, na brzu ruku sabrana jaka 
do fetrdeset hiljada, te je pomalo prelazila prema Petrovaradinu. 

Carske vojske sabirahu se dosta polagano. Medju vodjama bilo 
je dosta svadj^, dok ne preoblada misao glavnoga vojvode Karla Lo- 
tarinškoga, da krocu prema Osijeku. Prešavši Dravu kretaše šestdeset 
hiljada sjedinjene vojske prema Osijeku. 18. jula nadju se pred gradom, 
gdje je medjutim turška vojska na otvorenom polju ucinila utvrdjcni 
tabor i na utvnlama njegovim namjestila šestdeset topova. Ver sli- 
jedeci dan udart* carevci na neprijatelja, ali uzmakoše sa gubitkom 
od hiljadu momaka istim putt»m prijeko u Ugarsku. I veliki vezir 
predje po po{)ravljenom osjeckom mostu na ugarsku stranu. Iza 
manjih podrazivanja namjeste se carevci napokon izpod brda Har- 
šanja, a prema njima po broju jednaka turška vojska. 12. augusta 
bila se je velika bitka, koja nosi ime druge mohacke bitke. Turci 
budu poraženi. Veliki vezir pobježe. Iza sebe ostavi sav svoj bogati 

* Theatrum europaeum sv. XIII. 8tr. 43 — 44. 

' IT bečkom tajnoni arkivu pod .,Turcica" ima 25. maja iz Budima izvjeŠče 
jednoga pouzdanika, koji je na tursku obučen proboravio od 9. — 13. maja u 
Biogradu. Pripovijeda o pripravama velikoga vezira, izbraja vojske, a ostatak 
da je iz Bosne: „I)a dove raccont4i sia venuta la nuova a Belgrado, li primi di 
maggio esser stato levato con gran vergogna da Turcbi Passedio 
diSeimche fCiassediato 20giorni con 15 m. Turchi; Tebe poco 
prima havevano man dato al gran Vesier a Belgrado dieci Persone di quelli 
principali Morlaccbi, cbe 8'erano sottomessi al Dominio Venetiano, li quali 
per ordine del gran Vesier dovevano morir in poehi giorni con diverse crudeli 
e barbare morti per esempio de gli altri . . ." 



124 

tabor. Osam hiljada Turaka pade, dvije hiljade naši uhvatiše i za- 
dobiše do osamdeset topova.^ 

Iza bitke svjetovahu se vojvode, sto da urade. Njeki su bili za to 
da sva vojska predje Dravu i osvoji Osijek i Slavoniju i da napre- 
duju prema Biogradu. To je bila i misao beckoga dvora, kako se 
vidi iz proglasa čara Leopolda sto ga je izdao dne 6. septembra 
stalisima i redovima Bosne, u koju se onda razumjevala i Slavonija. 
„Javljeno mi je — veli c^r — preko mnogih, kako se 
želite oslob oditi od turskoga jarma. Sada Vam je 
prilika iza mnogih poraza izmed kojih je najneznatniji 
o II a j kod o s j e C k i h m o s t o v a. Nada se, da im se sada daje 
prihka domoei se stare slave svoga naroda s pomocju earskom i 
drugih krščanskih vladara. Neka se dižu, a on im obecaje da ce ču- 
vati njihove povlastiee vjeru i slobodu.* 

Ovoga se je bojao i veliki vezir, zato se sustavi sa svojom vojskom. 
U vijecu vojnom prevlada medjutim mišljenje kneza lotarinškoga. 
koji je razlagao, kako ))i veliki vezir utvrdivši Osijek njima zadao 
pod ovim gradom puno muke. vezir da bi samo prešavši kod Petro- 
varadina Dunav pošao prania Erdelju i utvrdio ga, vojska bi njegova 
gladom izmerila Jegar, a Tatari poplavili i popalili sjevernu Ugarsku, 
zato ee on poči prema Erdelju, a proglasit ce da ide na Temešvar.* 
To bude primljeno. Generalu Dunevvaldu zapovijedi da predje u 
Slavoniju sa deset hiljada vojske i da se sdruži s banom Nikolom 
Erdedom.* Ovako je lukavštinom veliki vojvoda prisilio vezira, da mu 
je izveo veliki dio svojih vojska iz Slavonije. 

I)unewald da se uzmogne sdružiti s hrvatskem vojskom kretaše prema 
Turanovcu, ali veoma polagano, jer se je tlo od silnih kisa tako omek- 
žalo, vode velike izašle, te je naj veča neprilika bila sagraditi most preko 
Drave. Bojao se i Turaka, da iz Sigeta ne prevale, zato posalje grofa 
Nikolu Lodrona sa hrvatskim konjanicinui, da prodju lijepo do pod 
zidine Sigeta, da vide, krece U se neprijatelj. Lodron je svoju zadaeu 
sjajno riješio, te je u to vrljeme vojska prešla preko Drave u Slavoniju.* 

* Bitka je mnogo piita opisana, a najbolje u Mittheilungen des Kriegsarchivs 
1889 III. Bd. str. 105-107. 

^ Biskupski zagr. arkiv u odjelu „Epistx)]ae" 1687. 

^ Katona historia critica Toni. XXXV. str. 384. Kantemir: Geschichte des 
osmanischeu Reiches II. Theil str. 540. 

* 8r. Mittheilungen des Kriegsarchivs 1880 III. Bd. str. 1(^7. Contarini I. 
G77 veli: ^e coU unione delli Croati sopraintendere alle rive del Dravo e 
fugare intieramente da quelle vicinanze i Nemici". 

^ Contarini I. str. 081. 



125 

Slavonija osim one strane prema Hrvatskoj bila je u srcu turskoga 
carstva na sjeveni, jngu i istoku opasana drugim turškim zemljama 
i jakim rijekama, zato Turei nisu mnogo utvrdjivali gradova. Tek su 
pazili, da sacuvaju one, sto su ih ondje našli. Tako je na primjer 
velika i bogata Požega bila slabo utvrdjena.* 

Prvi grad gdje su se dne 10. septembra sastavile naše vojske bio 
je Vucin, više od naravi nego li od ruku ljudskih utvrdjen. Stara 
kula naslonjena je na brdo s jedne strane, a s druge su strane zidovi 
opasani obkopom. Turški zapovjednik stoječi pod zapovijedju paše 
požeškoga dobi od svoga poglavara poniku, da ce ga dati ustrijeliti, 
ako se preda. Zato na poziv da se preda nije niti odgovorio. ^aši 
stanu grad biti iz topova, da razvalinama zidova zatrpaju jame i po- 
ravnaju si put u grad. Vec četvrti dan videči padati zidine svojih 
utvrda javiše Turei, da ce se predati. Kada je imalo doci do pre- 
daje, aga na čelu svoje čete dočeka ih, da se brani. Tako uovom 
navalom moradoše naši da prevale u grad. Turke razoružaše i ba- 
ciše u tamnice, odakle su izvadili stradajuce krščansko roblje. Maleni 
Vučin pade. Važan nni je pad radi toga, jer su sada sigurniji bili 
Verovitica i (TJurgjevac i mnoga sela hrvatska u ravnoj Podravini.* 

Dtlnewald tek sada dočeka hrvatsku vojsku. Nije je doveo sam 
ban Nikola Erdedi, jer je bio obolio, vec ju dovede hrvatski voj- 
voda grof Ivan Draškovic. Sada sdružene carska i hrvatska vojska 
podju uz Dravu prema Osijehu. Sustave se pred Valpovom gradom, 
na kojem se vijala crvena zastava u znak, da če se braniti do po- 
sljednje kapi krvi. Pozvani da se predadu odgovoriše ponosito, 
neka najprije osvoje Osijek, a onda neka i njih pozovu na predaj u. 
Tko zna da li je valpovački aga znao, što se medjutim dogodilo 
u turskom carstvu, da je vojska več svrgla bila velikoga vezira 
Solimana i prisegla Siavuš paši, pod kojim su se vojske kretale 
prema Carigradu. 

Aga valpovački uze pucati iz topova; da dade znak susjednim 
tvrdjavama, da mu je pred gradom neprijatelj. Pucanje se culo i u 
Osijeku, a k tomu se još konjanici hrvatski pomoliše pred Usijekom. 
Imali su da vide, neče li Valpovu velika pomoč do(*i. I Turei iz 
Osijeka na glas topova izaslaše svoje konjanike, da razvide, gdje je i 
koliko ima neprijatelja. Cim spaziše naše konjanike, nesta ih bez 
traga. Kada donesoše turški kcmjauici glase, da dolaze prednje straže 

' Sr. Bonini Girolanio : Dell operazioni delle Amii Cesarec fatte nella Schin- 
vonia e nella Servia »otto Tanrio Ky>^ str. 11. 

* Contariiii I. str. «>HG— OHI. Theatriim europaeiim sv. XIII. str. 33. 



126 

velike krščanske vojske, hvatao je tko je što imao i muško i žensko 
8ve pobježe iz Osijeka. Zapovjednik grada sa dva paše zabranio 
odlaziti i zatvorio vrata grada. Ali strava je bila tolika, da su 
ljudi preko zidova na konopcinia se spuštali, svoje stvari izbacivali, 
skakali i bježali sa ženama i djecom ne znajuei ni sami, gdje ee se 
sustaviti. Slijedeci dan još prije zore pri sjajnoj mjesečini bježao 
zapovijednik i preostala vojska u najvecem neredu. Spremiše lagurae 
pod zidine, do sedam ih sgotoviše i prahom napuniše, ali ih zabo- 
raviše zapaliti. 

Jedan seljak donese glas našoj vojsci, što se u Osijeku dogodilo. 
Hrvatski konjanici poletiše, da posjednu prazni grad. Nadjoše prazan 
grad i u njemu pedeset i dva topa, mnogo hrane i vojne spreme 
tako, da se dosta velika vojska tirne mogla za duže vremena uzdržati 
i obraniti. Sada se tek domisliše Turci. da bi trebalo lagume pod- 
paliti. Jedna teta vrati se prema Osijeku, ah pobježe pred našim 
konjanicima glavom bez obzira. Razumijemo, da je na dvoru bečkom 
ovaj sretni dogodjaj prouzročio veliko veselje. „Ovako pade'*, veli ftlle- 
čanin Comaro, „mjesto toli znamenito, koje je bilo cilj posljednje 
vojne, koga nisu bile u stanju osvojiti velike vojske. Sada dostiže 
to jedan mah vojni zbor bez velikih sprema, bez odpora veoma lasno." 
Sada se nije više branilo ni Valpovo vec se preda na milost. (30. 
septembra.) ^ 

Iza kako se je vojska odmerila, krene prvih dana oktobra prema 
Požegi. Sada tek nastaje smutnja medju osmanskim elementom u 
cijeloj Slavoniji, a naši odlucuju, da na mahove osvoje svu Slavoniju. 
Posadi osjeckoj ostade da vojuju uz Dunav krema Vukovaru, Iloku 
i Petrovaradinu, na čelu je posadi grof d' Aspremont. Ostalu vojsku 
vodiše Diinewald i Draškovic prema Požegi. Vojujudi jedni s istoka, 
drugi sa zapada sastali bi se napokon pred Biogradom i time bi 
bila Slavonija sva oslobodjena." Naravno da je velika nada bila, da 
ce sam narod krščanski dizati oružje, da se ispod turškega jarma 
izbavi. Dapacc pouzdanje u narod sokolilo našu vojsku, da je u tako 
kasno doba u početku mjeseca oktobra kretala prema Požegi. 

* Theatrum europaeum XIII. str. 34 i 35 Contarini c. 1. Po izvjeŠču samoga 
Dunewalda javlja republici Comaro u dvije depeže od 5. oktobra iz Obem- 
dorfa. 

2 Contarini I. G90 veli iza pada Osijeka : „Si propose di sgombrare i Turchi 
dalla Schiavonia, cosiche si ritirassero oltre i confini del Savo, per consecu- 
zione del quale iutento si considerarono necessarij i possesi di Petervara- 
dino, di Oreovizza e di Possega, Piazze che in quella Provincia an- 



127 

Uz put osvojiše Oraovicu, a turška posada sretno uteče u gore, 
ostavivši iza sebe dosta hrane i municije sa pomanju posadu. Odavle 
krenuše naše vojske preko brda u požeško polje. Kada se je naša 
vojska vec spuštala iz gore, upoprijeei joj se paša požeški sa hiljadu 
ljudi, ali videči da se vec spuštaju na ravnicu, uzmakne prema Po- 
žegi. Progonjeni Turei uzniakoše u gore, a što je moglo uzmicati 
pobježe prema Savi progonjeno od naših konjanika.^ 

Progoneci Turke predstavi se našoj vojsei otac Luka Imbrišinovic. 
Vec od prije cinio je on znamenite usluge carskoj vladi. Sada ga 
vidjamo na čelu naroda kršcanskoga, koji 6e oružjem u ruci poma- 
gati i na dalje osvajati i osvojeno osigurati. On janifi carskim voj- 
vodama, da je iza Turaka toliko ostalo hrane, da može do tri hiljade 
vojske u ovom kraju prezimiti. Vec sto osamdeset godina nije bilo 
u ovom kraju carske vojske, veli on pozdravljajuc vojsku. Niti sam 
Diinewald, koji se rado u svojim izvješcima hvali, ne zna kazivati, 
kako je osvojio Sirač, Kamengrad, Belustenu, Pakrac i Kraljevu Ve- 
liku. Turci su bježali ne samo pred carskom vojskom, vec i pred 
osokoljenim narodom. 

U ovom gornjem dijelu Slavonije nije ostalo Turaka do Gradiške, 
koju je imala uza svu Posavinu da osvoji banska vojska pod Nikolom 
Erdedom. To spominje sam I)unewald u svojem izvješcu, ali ba- 
nova izvješca ne nadjosmo.* Ali zato spominje nam narodna pjesma 
banovo i narodno vojevanje. Ona nam predocuje premda koješta po- 
brkano vec po samoj naravi narodne pjesme, kako je narod u onom 
boju sudjelovao, jer postavlja narodne junake kao glavne osloboditelje 
Slavonije. Pjesma veli: 

Druga vojska Slavonijom krece 
S njom upravlja Bane gospodine 
I mladjahni Lesle generale 
Sa Slavonci po izbor junaci, 

corche fossero le principali, erauo per6 di debili ripari fortiticate, perloche si 
reudevano assai agevoli i loro acqui8ti, e in tale maniere sottraendoai i a u d- 
diti Cristiani al Tiranico giogo de'Turchi, sariano divenuti 
mezzi opportuui aijch'e8ai per ultimarne 11 disegno, e ai veni- 
vano a dilatare le frontiere del Dominio Cesareo sine al Bel- 
g r a d o. 

* Izvješče Diinevaldovo od IG. oktobra u c. k. arkivu ratnoga ininistarstva. 
DepeSa Coniara republici od 26. oktobra piše po istom izvješ<5u. 

* Sr. Dunewaldovo izvjeŠ<?e od IG. oktobra. Contarini L str. 691: „9olleci- 
tando le restanti Truppe del Bano a congiunerai seco per tale impresa" (t. j. 
sa Diinovaldom). 



128 



Med njima je silui Matijevic, 
Mladi Divie i siedi Oklješa, 
Franjo Ilie i vrli Marjanac 
I Pinojtie od sela Petrova. 
Oni Turke proganjat umjedu 
Tjerajuc ih od grada do grada, 
Matijevic uze Veroviticii, 
Grad Stražeman mladjani Divieu, 
Okljosa je Raic pridobio 
I 11 Sagu junak vei^erao, 
Bielu Stinu Ilic ugrabio, 
Marjanac je u Suboeku došo, 
A Pinojtie u Pakraeu stao, 
Da u bjeloj on osvane Stini. 
Rešetare uzeše junaci 
I sa banom silnu Kost aj niču 
I sa Leslom bieloga Osika, 
Grad Požegu, Gradišku i Kobas, 
Pleternicu, Našice i Erdud, 
Grad Varadin, Ilok i Šarengrad, 
A i druge slavonske gradove 
Osvojise Slavonci junaci, 
Osvojise zemlju oeistiše.* 



* Ovo je izvadak iz pjeame: Turški »edmogodiŠnji rat i Slavonci 
od god. 1G83 — l<i90 u knjiži Luke Ili<5a OriovČanina: „Lovorike** (1874) 
str. 78 — S^. Ili(^ bilježi u noti 2. : „Ova je pjesma izpisana iz pjesmarice gosp. 
Ive {^ljivari<f*a, postara u Oriovcu, koji je istu od svoga otca baštinio, i iz koje 
sam viSe pjesama u moju sbirku primio". Prispodobio sam ovu pjesmu sa Ka- 
čičevom o oslobodjenju Beča i nasao sam, da je ova naša od KaČideve i 
drugih pjesama za onu dobu sasvim samosUilna. 

Pjesma Iliceva nije toliko umjetna koliko su KaČideve, koje slijede svoje 
izvore vjenio. Ona vi$e nasljeduje narodnu pjesmu. Najprije pjeva poziv sul- 
tanov na vojsku (1 — 13). A kada se Turci dižii (14 — Ifi) svjetuje ih Gajbia 
prorok, neka ne idu, jer <:e svi izginuti (17 — 24). Turci ipak idu (25 — 30). Car 
Muhamed piše zatim pismo velikomu veziru Mustafi prijeteči mu (30 — 15). 
On diže vojsku i dodje do JJeca (45 — 50). Mustafa vezir piše branitelju Beča 
knezu Starenbergu prijete(^'i opet njemu (51 — 65). Starenberg daje knjigu čaru 
Leopoldu, a ovaj odmah piŠe kralju poljskomii molei^i ga za pomoč (67 — 79). 
Zatim se u kratko pjeva u njekoliko stihova i dolazak poljskoga kralja, koji 
se niti po imenu ne spominje i vojevanje i poraz Turaka (80 — 95). Iza toga 
prelazi se preko svega rata, pak se odmah spominje osvojenje Budima (llK) 
do 105). Iza toga veli pjesma: razdijeliše se vojske, da ganjaju Turke iz gra- 
dova. „Jedna vojska Ugarskom putuje" i osvaja gradove, a to pjesma opet u 
kratko spominje u tri redka (110 — 113). Sada postane pjesma obŠirnija sa 
uvodom : Druga vojska Slavonijom kre<?e i bavi se do kraja Sla vonijom (113 — 225). 

(tlavni su junaci po mudrosti svojoj Imbrisim sokole ili Luka ImbriSimovid, 
zatim Ivan Sekula, t^kodjer historijska osoba, Marko Orijovac, Ilič, Oklješa, 



130 

zaira i laguina, a osobito uiioga dana, kada su potuceii fifellitt 
i Hercegovine, kada su htjeli dovesti pomoči gndii'.^ Pmm 

našega naroda osvojen je P]n-egnovi.^ 

To nam sam narod u svojoj pjesmi posvjedociye kada pjeu: 
^Ukolin.' Novoga sa sve strane iia t-etiri 

Dobri vitezovi, 
S jediie ga strane biju Maltezi i Papelini, 
S druge strane biju Laemani i Talijani 

Dobri vitezovi. 
S tre('-e ga strane biju Hrvati iz Dalmae^e, 
A i»red vratima stoj(» samovoljni Peražtani 

Njihovi konšije"*.* 
Oslobodjen je nekadanji krščanski grad. ključ Hercegovine, aii jt 
skovana i jedna jaka karika u onim verigama, kojima je VenMfli 
kanila opasati nas slavni J)ubrovnik. Narod nas vojevao je dušomi 
tijelom za krseanstvo. za krsc-anski život svoj i svoje braee. Drogi 
su iztieue ovu istu ideju koristili se krvlju njegovom za svoje po- 
litieke svrhe. 

Ali vratimo se strahu J)rine\vaIdovu, koji je bio sasvim opravdaL 
jer su Turei lirzn iza njegova odlazka bacili u Bosnu na ziniOTaiye 
eetiri hiljade Tatara. Naravno da su zauzt^li njeka mjesta s oiiu stnun 
Save, koja su l/di ostavili u onom prvom strahu. Vec koji dan iza 
odlazka carske vojske banu.M^ Turei do Pozege, ali budu na srei-n 
suzbiti.* K tonni joste kako je Sava rijeka l)ila u njihovim rukanu, 
bilo im je lasno živjeti na raeun naših zemalja. 

Dok je ovako nedovrseiio t)sialo osvojenje zapadne Slavonge, nije 
niti posadi iz Osijeka jjosIo za rukom (»svojiti svu zemlju izmed 
Drave i Dunava. a napose ne jake gradove na Dunavu. Turcima 
ostao je u ruci vas I)ujiav do lloka. t(^ su mogU dovoziti hrane i 
vojne poujoei u sve one gradi)V(% doeim je vas Srijem od Tatara 
bio u proslom ratu tako opljaekan, <la je i sam narod ondje stradao, 
a kamo h da uzdrzava earsku v<»jsku.'' 

* Zlatovic: Franovc-i str. 15(K 

' Theatrum euroju^um XIII. ntr. 45 — tO. 

' BogiSid: Narodue pjesnic Htr. 173 i Btr. 179 opet u drugem metru: „Za 
njima su maltiške galije i uezvani vrli raiialini, Fiorentinci i vrli Nijemci — 
Arbanasi i mladi Hrvati*. 

* Depeša Cornara republici od (>. decembra veli : .,Ben hamio Turehi pressi- 
diati Duovameut^i alcuni hiochi di qua della Saua prima abbandonati, e che per 
marcanza di truppe non »i sono potuti H()8t(jnere. Verso Possege qualche par- 
tita di cavilleria inimica s^h inoltrata |>er »correr, ma fti ribattuta''. Dispacci 
u taj. ark. 1687 G. decembra. 

* Dunewaldovo izvješče od 10. novembra iz Požege. 



132 

Soldateska carska vladala se tako, da nisu susjedni kršdani upravo 
plamtili od želje, da dodju pod carsku vlast. Iza Dtlnewalda ostao 
zapovjednikom carske vojske general Dinghen po preporuci samoga 
Dfliiewalda.^ O njemu i o njegovim vojničkim zapovjednicima dola- 
ziše črni glasi. Mnogi narod pobjegao je u Bosnu. Tako ima pravo 
naš izvjestitelj mljetački poslanik, kada se porugljivo sjeca onoga 
proglasa čara Leopolda, koji smo i mi spominjali. Car je obecavao 
onomu narodu, ako se podade pod krščanske zastave da 6e im se 
čuvati njihova sloboda, da ce mirno i slobodno uživati svoja dobra.* 
Dvor opet šalje nove komisare. I ti dolaze badava, kako ce nam 
opet živim riječima kazati klasičan svjedok naš Luka Imbrišinovid. 
„Mi živimo" — veli Luka Imbrišinovie 24. februara 1688 — „u 
strašnoj pogibelji, jer se neprijatelj u sve vecem broju skuplja u 
Gradiški, pak se čuje, da svima silama o tom radi, da carsku vojsku 
odavle protjera. Doista ako dodje, maknut ce ju odavle, jer vojska 
ova ne radi, da sačuva, vec da raspe krščanski svijet. U toliko je 
rasuto vec ovo krščanstvo, ne imajuci nikakvih sredstava za življenje, 
da mu ne preostaje, vec da se ili Turcima preda ili skapa od gladi 
ovdje ostajuci, a to ne bi bilo trebalo da budne, jer je bilo hrane 
obilno ostalo stranom od kontribucije seljana stranom od žitka tur- 
skoga. Eadi nemarnosti carskega vojnika čami do dvije hiljade našega 
jadnoga krščanskega svijeta obojega spola u rukama Turaka .... 
Službenici carski ovdje u Požegi postavljeni odnesoše bezprimjernom 
drzovitostju iz crkava što je za naše potrebe bilo. To i nije čudo 
kada su glavni službenici luterani, kalvini i druge vrsti heretici". 
Luka se bije u glavu i pita se: „zašto je on kroz tri godine po 
turskom carstvu uhodio i na kolač bio osudjeu, a bože što je sve 



* Sr. izvješ(5e Dunewaldovo iz Verovitice. 

* Cornaro 20. decembra republici: „Rimasto il Generale Dinghen in Schia- 
vonia al Comando di quelle Truppe in vece di Dinevalt ch^s'^ portato alla 
propria Časa per curarsi da qualche sua indisposizione. Del medesimo anco 
pervengono continue indolenze di violenze et estoraioni a quei Popoli, contro 
le buone massime d^abitar i Cristiani partirebbe con il buon trattamento al 
partito Cesareo; anzi havendo la Mta. fatto publicar un Diploma ch'in- 
vitta i Popoli a ricoverarsi sotto Tlnsegne Chriatiano con pro- 
messe di casciarli pacifico il possesso de loro beni e falcoltk, 
tali violenti procedure de Capi e delle Militie producoro contrario TefFetto, 
che desertando il Paese s^allontarino et infinita Gente si sij riti- 
rata in Bossina, come viene avvisato. Si rinforzano per5 gPordini per remedio 
e riparo agl'inconvenienti, come pare s*^ ispedito un nuovo commissario a queU& 
parte per ricavar anco maggiori informazioni e cognizioni del Paese". 



134 

da ce car štititi Apafija od Turaka i Erdelju useuvati sva prava 
njegova. Veliku kontribuciju imali su platiti gradovi Erde^ja za ui- 
državanje vojske. Erdelj je bio pokoran.^ 

Od gradova u sjevernoj Ugarskoj predao se Jegar na milost, a za 
malo nedjelja i znamenita tvrdjava Munkaf, koju je branila Jelena 
žena Tokolieva kri Petra Zrinskoga upravo junački. Iza strašnoga 
poraza Turaka zdvoji Tokoli i pisa si ženi, neka šalje jednoga svečenika 
papi u Rim. Neka papi javi : ako ishodi za njega dobre uvjete u pomirbi 
sa carem Leopoldom, da ce i sam biti katolik i raditi za katoličku 
vjeru. Taj list dospije u ruke njegova podvojvode bijesna protestanta, 
koji je sada rastepao i posakrio hranu i spremu ratnu, da uputi 
gospodju Jelenu, da joj ne preostaje drugo, nego da kapitulira. Ona 
to i ucini uz povoljne u\^*ete osiguravši svojoj djeci očinska imanja.* 

Becki dvor žurio se, da mu ova bojna slava donese i osobitih političkih 
koristi. Cim su stigli n^ beeki dvor glasovi, da je vojska izvojevala 
kod Haršanja sjajnu pobjedu pozovu primasa, palatina, kancelara i druge 
velikase u Beč na dogovor. Za dvanaest dana iza bitke (24. aug.) 
vidjamo ih vec sa carskim ministrima na konferenciji. Isti dan pro- 
glašen je zajednički sabor za Ugarsku i Hrvatsku na 18. oktobra. Vec 
se je znalo, za čim poglavito ide dvor. Valja da se uzakoni nasljedstvo 
u muškoj loži. Neka novi kraljevi u teškim okolnostima ne budu pri- 
siljavani primati i prisizati kapitulacije, ko je poslije ne mogu držati. 
Drugo je bilo, da se dokine el. 31. zlatne bulle Andrije H., po kojem 
je slobodno svakomu plemiču dici oružje na kralja, ako vidi, da kralj 
krši zakon. Ovaj članak dizao je mnoge bune u Ugarskoj, a na njega 
se pozivao i Petar Zrinski u svečanu spisu upravljenu na čara 
Leopolda. Leopold naumi zatim okruniti svoga starijega sina Josipa 
za kralja ugarskoga i hrvatskega. 

Hrvati pozvani na taj sabor sastanu se (dne 3. okt.), da izaberu 
poslanike i da vijecaju o poslovima kraljevstva. Vec prije toga umiri 
ih posebnim pismom Leopold, da ce sva mjesta u novije vrijeme osvo- 
jena, koja su pripadala prije Hrvatskoj, podpasti pod bansku vlast.* 
AU zato su pokazivali njeki čini, da se to ne kani učiniti. Sabor 

* Katona historia critica sv. XXXV. str. 390 — 408. Fessler-Klein av. IV. 
atx. 440—442. 

« Fessler-Klein sv. IV. str. 455-456. 

' Protocolluin Regni 1G87 str. 461 na instrukciju poslanika JelaČiča i PataČiča 
odgovara Leopold: „Quautum authoritatem et Jurisdictionem Ba- 
na le m attinet C. reg. Majestati non esse alienum, quin locanoviter occu- 
pata antehac Regno Croatiae incorporata penes idem Regnum 
manere po s si nt". 



136 

Stališi primiše propoziciju, da muška loža habsburžka iinade na 
krunu ugarsku i hrvatsku nasljedno pravo, i da se dokida flanak 
31. zlatne bulle Andrijiue. Zatim se prešlo na gravamina Uiti tegobe 
najprije Ugarske, a onda Hrvatske. Kada se je i to kraju dovelo, 
moglo je doci do krunisanja starijega sina Leopoldova Josipa za 
kralja ugarskoga i hrvatskoga. Bude okrunjen naj večini sjajem dne 
9. decembra, kako vee davno nije bilo.* Nikada još nije habsburška 
dinastija toliko slavlje slavila nad nezadovoljnoni Ugarskom, koliko 
taj dan. Novim nasljednim zakonom nadao se Leopold, da su za 
uvijek umrle one teške i sramotne kapitulacije, koje su toliki njegovi 
predšastnici morali primati i na nje prisizati, da ih poslije ne drže. 
Ukidajuci opet onaj clanak iz zlatne bulle mislili su, da je zaeepljeno 
ono vrelo, iz koga je poticalo toliko buntovnoga bijesa proti dina- 
stiji, da su svi neprijatelji kuce habsburške uvijek nalazili savez- 
nika u nezadovoljnim buntovnim Ugrima. „Dapace može se sada 
s veeim razlogom ustanoviti samostalno (carsko) vladanje" — veli 
umni Mle^^anin Cornaro poznavajuci dobro misli dvora — „te ce u 
buduce biti privilegija s t al i ša samo je dna varava 
sjena.* Kako li jo divno pogledao ostrim duhom svojim umni 
Mle^anin u historiju Ugarske i Hrvatske slijedccoga 18. vijeka. 

Iza ovoga sjajnoga sabora u zimsko doba, kada su vojske počivale 
u zimskim stanovima počela je opet diplomacija presti svoje osnove, 
snivalo se na beckom dvoru o novim pobjedama slijedece godine. 
„Ako ikada" — pisa 24. januara glavni carev prijatelj Marco d' Aviano 
samomu Leopoldu — ,,to je ovaj put potrebno, da se carska vojska 
rano nadje na bojnom polju. Ako se to dogodi, to ce nadajmo se 
brzo Biograd osvojiti, a timo ce pasti Srbija i Bosna, osigurat ce 
se posjed Ugarske, Slavonije i Erdelja a slijedit ce pod carsku vlast 
Moldavska, Vlaška i Bugarska."^ Mislili su, da su narodi krščanski 
u susjednim zemljama toliko uzneseni za slavu kršcanskoga oružja, 
da treba samo da se približi krščanska vojska. Mljetačka diplomacija 
najosjetljivija od svih pobojavala se napredka carskoga oružja, ako osvoje 
Bosnu i Hercegovinu, da ce biti na štetu njihove repubhke.* Mle- 

da je stekao pomilovanje i dobio ovu Čast, ali da su mu konfiskovana bila 
mnoga dobra. Tajni arkiv bečki. Dispacci g. 1G87. 
» Katona XXXV. p. 431. 

* Fiedler: Relationen u: Fontes r. austriacarum sv. XXVII. str. 274. 
^ Ono Klopp: Das Jahr 1883 p. 417 ima u prevodu pismo Avianovo. 

* Več 10. novembra 1687 piše Cornaro republici: „il fine principale sij di 
pregiudicare alPinteresse di V. E. con insinuar faciltii aUa callata in Bossine 
et in Albania correspondenze che tenghino deli invitto de Popoli, e che šolo 



138 

se okolnosti promijenile. Malo dana iza toga pronosili se po na- 
rodu glasovi, da dolazi KarafiFa, da vodi sa sobom krvnike i njeko- 
liko kola strojeva za muke. „KarafiFa je dostigao sve sto je htio. 
Erdelj se odvrgao sasvim od Turške i poklonio čaru Leopoldu. Nije 
trebalo mučila, jer „tko bi se usudio usprotiviti Karaffi", kako reče 
grof Bettlen, pisae onih dogodjaja."^ 

Medjutim se približavalo proljece, trebalo je misliti na napredak 
vojne u ovoj godini. Beeki dvor poslao je bio na jauke iz Slavonije 
posebnega komisarn. Kako vec spomenusmo, imenovao grofa Franju 
Ivanovica velikim županom požeškim i virovitičkim, a varašdinskoga 
generala maršala grofa Oapraru vrhovnim zapovjednikom sve vojske 
izmed Dunava, Drave i Save (29. febr. 1688).' Slaba je bila sva 
obrana zemlje, kada Turci po svoj zemlji izlijecu i dan na dan na- 
rod ubijaju i u roblje odvode. Naroda biva sve manje. a što ga 
ostaje trpi, stražne muke. „Ako li nam skoro pomoč ne dodje" — 
piše Luka Imbrišimovic biskupu zagrebackomu — „ znajte da je uza- 
ludno, sto smo se do sada mučili".^ Luka je dobro znao sve spreme 
turške i pogibelji, koje jošte prijete njegovu narodu. Znao je on, da 
se u Gradiški spremilo do sest hiljada Turaka, da navale na Oernik 
i Požegu. 12. marta krene ih tri hiljade na Cemik, a isto toliko na 
Požegu, ali na sreeu budu suzbiti, dakako uz veliki gubitak naroda 
onih krajeva. 

Narodna neprekidna tradicija proslavila je ovaj sretni dogodjaj 
slaveči Luku Imbrišimovica, da je on narod digao na junačku 
obranu. Na njegov poziv: 



1 Fesaler-Klein IV. 457—462. 

- Bonini (Jirolamo : „Dciroperazioni deU^armi Cesaree fattc nella Schiavonia 
e nella Senia sotto Taniio 1688." Bonini je bio tajnik Kapranin i dobro nas 
obavje§tuje, ako oduzmemo, što svoga gospodara kuŠa opravdati za njegove 
uespretnosti. Ovdje pripominjemo i to, da je mjesec dana prije t. j. 27. ja- 
nuara kralj javio banu Nikoli Erdedu, da je zapovjedničtvo carske vojske izmed 
Dunava, Drave i Save predao Leslieu, a preporuČa banu, da ga sa svojom 
vojskom podupire- Valjda se je Leslie pokazao nesposobnim. Vidi: Saborsku 
Acta br. 13, 27. jan. 1688 u zem. ark. 

* „Turcae per totum teritorium libere et sine laesione cum notabilissimis 
damnis afflictae Christianitatis continuo excurrere non cessant . . . et genten 
afHictam partim occidendo partim in captivitat^m abducendo qualibet ferme 
die . . . Status igitur hujus atUictae Christianitatis, quae jam exiguo continetur 
numero, est miserimus et si breui aliqua auxilia pro reducedendo hoate non 
submittentur, certo sciat s. d. quod vanum est nos hucusque laborasae.** Bi- 
skupski zagr. arkiv. Epistolae. 11. marta 1688. 



139 

„Čulo se je od Save do Drave 
I Diinava do rieke Ilave." 

Luka ne zdvaja, vec se pripravlja ua boj: 

„Vee on svlaci misničko odilo 
I oblači od mejdana ruvo. 

I udara na Turke : 

Udri sokol na turške šatore, 
Na satore i pospane Turke, 
Skaču Turci snani i pospani, 
Skacu Turci aF utec ne mogu. 
Šuma gusta, a pečina tvrda, 
Britka sablja za salu ne znade. 
Pogibose Age i spahije, 
Janjičara ni broja se ne zna."* 

Ove provale turške i joi5 prije opažana sabiranja Turaka kod Gra- 
dižke sklanjali su bečki dvor u početku ove godine i prije početka 
velike vojne, da bi se inialo najprije udariti na Gradišku, da bi se 
onda lasno napredovalo velikoni vojnom i osvojila Bosna. Dapače 
mislilo se, da se mora Gradiska prije osvojiti, nego što se podje na 
Biograd.' 



• nič : Lovorike Zagreb 1874 str. 90 — 92 imade ovu narodnu pjesmu, ali krivo 
meče ovu provalii u god. 1889. On je i mene zaveo te sam u Povj. hrvatskoj 
II. str. 221 metnuo u tu godinu. Poslije mene je isto tako metnuo Ix)pašid : 
Dva hrvatska junakii str. 156 u tu godinu. Ali nije tako, jer u godini 1689 
ne imaju niti Theatrum europaeiun, niti Contarini, niti Boethius takove pro- 
vale. Znamenitu prevalu tursku u martu god. 1688 ima Bonini sekretar ko- 
mandujučega generala Caprare na str. 22—23. Ali on ju meče na 22. marta. 
Ovdje je oče vidno pogreSka u datumu, te ima biti 12. marta, žto se potvrdjuje 
neprekidnom tradicijom u Požegi držeči oni Grgurevo (12. mart) kao dan oslo- 
bodjenja Požege. I Contarini II. 59 — 61 imade veoma detaljno ovu obranu, 
dočim »lične zgode u godini slijedečoj ne ima. Contarini spominje „narodnu" 
obranu, ali ne spominje imena Lukina. To nista ne Čini, jer Contarini piše po 
izvjefičima carskih zapovjednika, a oni su volili samo svoja djela izvješčivati. 

• Kada je kralj javio banu da je imenovao Capraru i preporučio banu, da 
ga podupire, zapovijeda mu, da svoju vojsku namjesti i koncentrira kod Gra- 
diške. (Acta sab. br. 13. 27. jan. 1688.) O tom nas obavješčuje i Comaro, 
kada piše republici dne 7. marta: „E ritornato il Co. Salebergh ch^essendo 
stato in quelle parti (u Shivoniji) in qualitate di Commissario per supplir 
airoccorrenze e per ritratare cognitioni delli turchi stessi e siti, rifferisce la 
facilitj\ agrauanzamenti et altri progressi parti (colari) per ringre8s5 
in Bossina, quando si occupi Gradiska, la quale si deve cre- 
dere sij per esser la misura delle prime operazioni di que8ta 
Campagna per tener in pošto importante verso la Sava, e sti- 
mato il piCi opportuno anco per di Ik passar verso Belgrada. 



140 

Kako je maršal Caprara vršio svoju dužnost, da pripravi velikim 
vojskama i velikoj vojni puteve, to nam po gotovo on sam kaže. 
Najprije krene uz Dunav, da ogleda gradove, pokuša osvojiti Ilok, 
ali bude suzbit, te je skoro i sam zaglavio. Krene zatim prema 
Požegi, da se sabere zajedno sa hrvatskom vojskom, pak da pokuša 
udariti na Gradišku.' Tako su njeki mislili, ali su mu krivo činili 
podmecue mu velike misli. Prošlom vojnom bila je sva Drava sa 
svojim podruejem u carskim rukama, a Sava je ostala u rukama 
turškim. Kostanjevica, Gradiška, Brod. Sabac i Mitrovica glavni i 
najjaci gradovi na Savi stoje u turškim rukama. Nije bilo moguce 
niti mosta ueiniti po mnijenju Caprare, van da Hnati provale u 
Bosnu i da mu omoguce ueiniti most. Tako je mislio sam Caprara, 
ali nije pravo tomu vjerovao.* 

Ono malo tvrdjavica u Slavoniji bilo je jadnomu narodu naslon i 
podpora, da u svojim jadnim selima barem donekle siguran smije 
prebivati. Caprara odluci sve slabije tvrdjavice razvaliti. Tako dade 
razvaliti Cernik (14. maja), zapali narodu kuce, a narod baci prema 
Požegi tobože u sigurnije mjesto. Zalostnu sliku toga naroda, koji 
ne zna kuda če sklonuti glavu. slika nam sam tajnik Caprarin. Teško 
je bilo narodu ostaviti na takov naein ocinsku kuču. Zalostnu i pre- 
zalostnu sliku podaje nam taj jadni narod u Požegi. Množina kola 
natovarenib miješaju se amo tamo, jedni se penju na brda, a dnigi 
kreču po stazama. Chrdje vidiš ženu na natovarenu konju, drugu gdje 
na pleeima nosi dvoje djece, tamo dalje opei vidiš eovjeka. gdje 
nosi l>olestna oca. a drugi opet majku slabu i svu izvan sebe od 
tuge. Nježua i mala djeciea placu. a malo veči razbiše si hodajue 
po kamenu slal>e nožiee.' 

Ovako l>ez glave razvaljivati i ne skrbiti za to. gdje češ i kako 
češ opet narod smjestiti, to je mogao einiti eovjek l>ez srca i bez 
pameti. Da je Caprara )>eznano radio, to su več i suvremeniei s ogor- 
čenjem zabilježili. .Razoriti ivrdjave. to če reči. da najlaglje uzmognu 

* Egli i Caprara: di Isi «od Osijekat s incaminava a Pošlega per scortar e 
npivnder aleune Truppe di qaei vicini Pre»idij. ma for^e con piii medhato 
oggetto e dis^egno di qiialcbe tentadTo saUa Gradiška . . . Cornaro repabllci 
23. maja 168S. 

* Havendo li Turchi Castagnovicza, Gradišča, Brodi, Sabatz e 
Mitrovizza Piazze dominand Tuna e Taltia ripa dal deno Dume doo pote- 
>-ano • Caprara • in modo alcono disceadere per fabricare il ponte, e :*e bene al 
deno d^alouni pareva. obe li Croati entrando nella Bossnia pote:^ 
sero fare noiabile diversione. Bonini-Caprara str. 4;>. 

* Bonini-Caprara str. 44. 



142 

telje. Hochkirchen je sa austrijskim četama, a Zrinski „sa cv^jetom 
plemstva hrvatskega", koji je sam uzdržavao. Njih dvojica združeni 
sa grofom Ivanovieem, koji je k njima prispio „sa požeškim Hrva- 
tima", razbiše do dvije hiljada Turaka kod Broda tako, da ih je 
malo živih iznijelo glavu i oslobodiše dosta kršcanskoga rob\ja. Brod 
je bio u njihovim rukama. Diže se Horsan paša bosanski sa osam 
hiljade vojske, da im otme ovo mjcsto, ali bude suzbit sa gubitkom 
od dvije hiljade ljudi. Ali sada evo im stigne zapovyed, da ostave 
ovo mjesto i da se združe sa vojvodom Badenskim.* 

Narod oboružan pod grofom Ivanovieem imao da se ovdje brani 
na Savi, a vojvoda badenski krctaše prema Sisku i Petrinji, gdje je 
pod banom bio logor Hrvata, kojih je bilo do devet hiljada. Sabiruci 
vojske i krecuoi pomalo dospiju sdružene vojske tekar 12. augusta 
na Unu kraj Kostajnice. Na protivnoj obali rijeke Une stala je jaka 
turška vojska, da našima preprijece prelaz. Nisu Turci nit' slutiti 
mogli, da ee naša vojska njima na oeigled prelaziti Unu. Ali dok 
su s brda Djeda gruvali topovi, poeelo je pod okriljem topovskih 
zrna najprije konjanictvo prelaziti. Bila im je voda do strimena, 
a pod samim Badenskim padne konj ranjen od zrnja neprijateljskoga. 
Neprijatelj potegne se natrag tražeci naslona na susjednoj gori. U 
to. predje i naša pješadija. Naši podju zatim za neprijateljem koji 
se je na visu od brda namjestio. I naši se na protivnoj višini uzmu 
namiještati. U to navale Turci urnebesnom halabukom, ali budu 
potuceni i baeiše se u divlji bijeg. 

Preostala posada kostajnifka videči da je odkinuta od svojih i 
da mora propasti, predade se na milost, da slobodno prodje bez 
oružja i bez prtljage kakve. Hrvati preuzmu posadu u Kostanjevici. 
Sada krene naša vojska progoneci neprijatelja tako brzo, da je vec 
21. augusta mogao princ pisati čaru o svojoj vojni. Ovdje se spoji 
sa narodnem vojskom, da krene prema Brodu, koji su Hochkirch i 
Zrinski bili vec prije ove vojne osvojili. I tako redom padoše svi 
gradovi na Savi do Broda ali svi popaljeni, kao i sela oko njih. 
Sto je bilo kršcanskoga puka, sve to poklaše ovoga puta Turci, što 
nije prije uzmaklo u šume, gore i u Slavoniju.* 

Sada je naš jadni puk morao pomno pristajati uz radnju, da spoji 
Brod 8 obiju strana Save i tako da spoji Bosnu sa Slavonijom. Do 
Broda vojevao je i ban Hrvatski Nikola Erdedi. Odavle vrati se 

* Contarini n. str. 65. — Theatrum eiiropeum Xin. str. 277. — LopaSič: 
Dva junaka str. 155. 

» Roder II. str: 77—80. Contarini II. 8tr. 66. 



143 

kuči, da na rijeci Uni brani Hrvatsku. Ovdje održa sjajnu pobjedu 
nad bodanskom vojskom Muhameda Jovanovica, ali Bihaea ipak nije 
niogao ban da predobije. Me^jutim paša bosanski boječi se napredka 
naše vojske, da ne donese pomoči Biogradu, sakupi jaku rojsku od 
petnaest hiljada ne daieko od Broda kod Dervente. Ljudevit Ba- 
denski ostavljajuč posadu krene samo sa tri hiljade konjanika na 
bojno polje, gdje nadje vec Turke poredane. U središtu ima deset 
hiljada pješaka, a na obadvije strane pet hiljada konjanika. Ne 
moguci vec uzmaknuti iipusti se princ u bitku (5. septembra) i 
razbije n^prge konjanictvo a onda i pješactvo. Do šest hiljada padne 
janjičara i do dvije hiljade bude ih zarobljeno. Može se reci, da u ei- 
jelom ovom dugom i velikom ratii nije s manjom šilom sjajnija po- 
bjeda izvojevana. Oetrdeset turških zastava prodje kao sjajna ratna 

v 

trofeja u Bec. Iza toga predadu se Brcka, Sabac i druga mjesta na 
Savi. U sve gradove dodje carska posada.^ 

Na dan bitke od Dervente spremao se posljednji udarac na 
Biograd, a slijedeci dan (6. septembra) vec se je vijala carska za- 
stava na ovom po svom položaju divnom gradu.' Padom njegovim 
otvaraju se tek vrata carskoj vojsci i carskoj politici na balkanski 
poluotok. Njegovim padom tek možemo reci, da je oslobodjena 
Slavonija, jer je palo ono glavno stecište velikih vojska turških. 
Njegovim padom prosinula je tek prava nada krš(fanskim narodima, 
da im dohizi osloboditelj. 

I na beckom dvoru porastu sada krila nada do divne lahkovjernosti. 
Odmah iza bitke kod Dervente dobije Badenski pismo od čara Leopolda 
gdje mu javlja, da je zapovjodio izborniku bavarskemu, neka mu pet 
do šest hiljada vojske dade u pomoč, da uzmogne prevaliti u Bosnu. 
Medjutim neka šalje covjeka u Sarajevo, koji bi poiskao tamo naj- 
uglednije Ijude, „pa da se s njima dogovori, ne bi li oni ne samo 
u Bosni vec* i u Srbiji i u Dalmaciji u utvrdjena mjesta uveli carske 
posade. To da im se može s pocetka reci samo lijepim načinom, ako 
bi se pako branili — sto car Leopold nevjeruje, da bi moglo biti 
— onda im neka zaprijeti šilom i strogošcu". Iza ovoga naivnega pisma 
čara Leopolda, dolazi Badenskomu drugo sa spomenicom španjolskoga 
poslanika, gdje mu se veli, „neka ne osvoji samo Bosnu vec i Herce- 
govinu i Dalmaciju, da car preteCe Mlečane, koji su Sinj osvojili". 
Lijepo im na to odgovara Ljudevit Badenski, da mu je izbomik 

» Roder II. 8^—87. Contarini II. 77—78. 

' ^lithcilungen des Klriegsarchiva 1889 III. sv. str. 112 — 115. 



144 

bavarski poslao šest hiljada ljudi samo zato, da pojača posade, a da 
bi za osvojenje ovih prostranih zemalja jedva dostajalo trideset hi- 
ljada vojske dobro spremne i s puno novaca. Sarajevo da je otvoreno 
mjesto, u „kojem se niti mafka sakrila ne bi". Žali, što ne može 
priraiti tako častnu zadacu, a „nece da carsku vojsku dovede u pod- 
punu propast". Iz Beča jošte ne prestaju navaljivati. Car mu piše 
„što se ne može „ Marte" neka dostigne „Arte".* 

Princ badenski još prije svršetka vojne udari na Zvomik, da sveže 
novo osvojene tvrdjave bolje sa Srbijom. Ovamo se bila povukla 
bosanska vojska. Getiri turške pukovnije pješaka i njekoliko eskadra 
konjanika odavle su izlijetali, da naše uznemiruju. Iz Zvomika sa 
Drine rijeke mogli su udarati i u Srbiju i u Slavoniju, zato taj grad 
trebalo dobiti. Carska vojska udari, mnogo turške vojske pogine, 
mnogo uzmakne, što je preostalo, moralo se predati na milost, da 
mogu grad onaj ostaviti. Ode do četiri hiljade ljudi prema Sarajevu. 
Sada je bila Slavonija ne samo oslobodjena vec i za buducu zimu 
osigurana od turških navala.* 

I Venecija vojevala je ove godine sretno ne samo u Negropontu 
nego i u Dalmaciji pomodju naroda hrvatskoga. Venecija dobila je 
na svoju stranu i narod črnogorski, koji je sa svojih visokih i ne- 
predobitnih brda zadavao straha susjednoj Albaniji. Veneciji znamenito 
pomognu Črnogorci kod Ercegnovoga, da ga je mogla osvojiti. Sada 
se digne na nje Sulejmanpaša sa osam hiljada momaka. Dovuče se u 
Cmugoru, da pali njihova jadna sela. Cornaro pošalje Crnogorcima 
pomoč i poraziše do noge Turke. Turci izgubiše do sadamdeset 
zastava, do hiljadu šest stotina pokri ih bojno polje, a topovi i 
šatorori turški i mnoge spreme njihove dopadoše Crnogorcima u 
ruke. Sulejman potegne se najprije u Podgoricu, a odavle u Skadar 
ostavljajuci Crnogorcima susjedne zemlje, da odvode iz njih silni 
plijen i roblje.^ 

I u sjeveru Zagorja dalmatinskega valjalo je jošte svaliti posljednji 
kamen smutnie turške za mletacku Dalmaciju. Grad Knin bio je 
jošte u turškim rukama na veliku napast primorskih gradova i sela 
puka hrvatskoga. U gradu je zapovijedao Ataglic paša bivši prije 
zapovjednik Stolnoga Biograda, a sada paša bosanski. Grad opasan 
sa više zidova na uzvisenom brdu mogao se je dugo držati, a došla 
mu je ponioc i od paše hercegovackoga, koji je pošao na Drniš, da 

1 Roder II. 87—88. 

« Koder II. str. 90. — Contarini II. 79. 

8 Boethius VI. sv. str. 438. — Contarini II. str. 120. 



145 

tirne od Knina odmakne nasu vojsku. Ali ga Hrvati haiiietom pobijii. 
Sada stanu general mleta(!-ki Cornaro i vojvoda Stojan Jankovic grad 
sve vise opasavati i razvaljivati, dok ga na ']\mh ne otese (11. sep- 
tembra). Samoga pasu sa pet aga i do hiljadu i osam stotina turških 
vojnika zarobise. Sada padne i Vrlika i Zvonigrad. Zagorje dalma- 
tinsko bude cisto od Turaka. 

Vec se približavalo vrijeme jesensko, kada više nije moguee rato- 
vati. Ovoga Ijeta pokusaju i Dubroveani, da si osvoje Trebinje i 
Popovo, ali čini se bez uspjeha. Zato odluci Venecija, da te zemlje 
predobije i tako da Dubrovnik stisne sa svih strana. Vojske mle- 
tafke moradose najprije da osvoje Norin i Ciklut, da mogu dospjeti 
do Trebinja. Dok su se mletacke vojske u zimsko doba prebijale, da 
dospiju do Trebinja i Popova polja, ova mjesta i jos njekoliko susjednih 
občina primaju pokroviteljstvo carsko i budu priznati za carske po- 
danike.* Medjutim prisili zima na veliku žalost republike mletacku 
vojsku, da predje u zimske stanove.* Ovako se opet spasi Dubrovnik, 
da ga Venecija nije zadavila, za čim je išla cijele ove godine. Još 
je trebao jedan jači udarac, da Bosna i Hercegovina budu careve 
zemlje, a Dubrovnik da postane glavno mjesto trgovine za sve careve 
zemlje na veliku stetu republike.' 

Republika mletacka pored svih pobjeda nije dakle ipak zado- 
voljna posvema. Na carskom opet dvoru bečkom vlada slava i veselje 
veliko. Turci ponisteni spremaju se, da prose mir skromno i po- 
nižno upravo onako, kako su ga Habsburgi prije stotinu i toliko go- 
dina znali prositi. Ali tko ce ih sada u Beču ozbiljno posUisati, 
kada se vec nije niti mislilo, da bi stogod bilo carskomu oružju ne- 

1 Mittheilungen des Kriegsarchivs 1888 II. Bd. S. 18 na temelju Ragusana 
acta u C. k. Uijnom arkivu god. 1(>88. 

2 Contarini II. str. 121. ..convcnisse ridurle aUi qiiartieri d* Inverno con 
grave di^piacere della Kepublica, a cui rincresceva, che rimanessero annidatii 
Turchi in Trebigne e nelle Terre del circonstante Pae«e.'' 

^ Cornaro piše iz Be6i skoro u svakoj svojoj depeši o Dubrovniku i o po- 
gibelji napredka carakoga oružja. U depeši od 30. maja ove godine veli naj- 
ja^nije, što su dobro raziimjeli u Veneciji: „Devo in oltre rifltetter alle mo- 
leste coHcguenze, qiiando succedesse agrimperiali d^eatender i con fini sin 
ai stati contigui d i V. E., mentre col commodo e dipendenza 
di Ragusi potendoai stabilir quellaCitt^ di negotio et&quella 
parte incaminarai le mercantie della Bosflina e delle stati Če- 
sa re i (che non la.sciarebbero li Mercanti di promover con ogni stadio) resta- 
rebbe aperta una gran porta al pregiudizio et al interesse essen- 
tialissimo della S. Republica". 

RASPRAVA O SLAV. 10 



146 

moguce. Sada se ozbiljno bave car i ministri pitanjem, gdje bi iraali 
odsjeci granice carstva: da li kod Trajanskih vrata ili u Carigradu. 
Sada se nije smjelo više dvojiti o tom, da ce osvojiti staro greko 
carstvo, da ce careva neumrla zasluga biti sjegurno sjedinjenje obiju 
erkava. Sada se za stalno uzimalo, da ce gospodstvu turskomu biti 
kraj za sve vijeke.' 

Nije malo tomu opojnomu veselju doprinosilo, sto su stizali gla- 
sovi i pisma od Srba i Bugara, da ce se listom ustati za čara i nje- 
gove krščanske vojske. Jedan od glavnih ljudi, koji se kao cudan 
pojav vija vec kroz dvadeset godina izmed krščanskih i turških 
oblasti, jest Srbin Gjorgje Brankovid. On je glavni glasnik kršcana kod 
bečkoga dvora. Govori sve jezike, koji se govorahu tada u Po- 
dunavju. Vec god. 1883 dade mu becki dvor baronstvo. On dovede 
poslanstvo srpskih i vlaških ljudi pred Leopolda umah iza pada 
Biograda obecavajuci, da ce se sve listom dici na Balkanu, ako dodje 
carska vojska. Vele, da je Gjorgje obecavao do trideset hiljada ljudi, 
da ce dici na oružje. Car Leopold povisi ga na grofovstvo sa na- 
slovom Podgoricki, a u diplomi dade mu to uvjerenje, da se potvr- 
djuje u nasljedstvu svojih djedova (20. septembra).* Sam Arsenije 
Černojevic pecki, srpski patriarka obracao se čaru Leopoldu, neka 
pomogne njemu i njegovu narodu iza pada Biograda.* Svi glasovi i 
vijestnici govore o vrucoj želji kršcanskoga svijeta, da hoče krščanski 
da žive. U samom našem narodu bila je živa vjera, da je sada Tur- 
cima odzvonilo. Naš narod pjeva ove godine: 

Tebi slava i fala, Bože i blažena gospe, 
Vi ste nas pomogli, pomozite i u napredak, 
Vazda nam dajte dobice suprema neprijatelju 
Klete Turke da ceramo i iz Evrope izagnamo.* 

* Maildth : Geschichte des osterreichischen Kaiserstaates 8v. IV. 8tr. 230 ima 
izvadak iz spomenice grofa Quintina Jorgera ozbiijna državnika i savjetnika 
Leopoldova, koji ova pitanja raspravlja. 

* Taloci: Lažni Brankovimi u Ljetopisu Matice 8q)ske sv. 159 str. 72. 

» To pripovijeda Raič : Istorija IV. str. 128—131. Ilarion Ruvarac : O pecskim 
patriarsima str. 87 to pobija i navodi, da se je patriarka obradao na careve 
ruske Ivana i Petra, od kojih je i odgovor dobio. Mogao se je patriarka obra- 
titi i na ruskoga čara tražeči spasa svuda, gdje je mislio, da se nači može. 
I sam Euvarac odmah za tim navodi, da se je Arsenije i na papu obratio. A 
da je tražio carsku zaŠtitu, svjedoČi nam dobro upučen suvremenik : „wie dann 
der Bisch o f von Bulgarien und Servien einige Deputirte an die kai- 
serliche Generalitat abgefertigt, den kaiserlichen Schutz verlangt". Boethius 
sv. rV. str. 204. Taj biskup nBugarske i Srbije" nije mogao biti drugi, nego 
Arsenije Čemojevi<5. 

* Bogišič: Narodne pjesme str. 177. 



148 

čine čudesa. Oni nece mira. Sve vijesti iz Beta javljaju, da po tom 
Karlo Lotarinški nece ove godine dospjeti na Rajnu".* 

Bečki dvor se ipak odvažio na dvostrani rat, premda veoraa tesko. 
Veliki dio carskih vojska kretao je na Kajnu, dok su još turški 
poslanici boravili u Beču. To je Turke i sklonulo, da ne popuštaju. 
Karlo Lotarinški iraao je da bude na Rajni vojvoda. Ono malo vojske 
što je još preostajalo, imao je da vodi na Turke Ljudevit Badenski, 
koji se je u prošlom ratu toliko odlikovao. Sva njegova vojska, kada 
se sabere, nye se mogla veča računati da ce biti, nego U kakovih 
dvadeset i pet hiljada ljudi. 

Sto je malo bilo carskih vojska, torau su imali doskočiti krščanski 
narodi ustajuci na krvnoga svoga neprijatelja. Pribježište jadnoj 
raji imala je biti poglavito ravna i plodna Slavonija. Ali kako ce 
da pribjegnu u Slavoniju, kada narod odanle bježi pred silovitim 
vojničkim upraviteljima. Digao se je grof Franjo Ivanovic i obratio 
na kralja, neka zaštiti ovaj narod od nasilja njegovih vojnih oblasti, 
da ne bježi natrag u Tursku. Kralj izdade pravu privilegiju (11. juna) 
svemu narodu, katolicima i pravoslavnima poimenc^ „Srbima (Rasciani) 
Hrvatima i Vlasima", da slobodno ulaze u sela i gradove. Koji 
su u vojničkim častima, potvrdjuje ih. Pozivlje i druge sposobne, da 
k tim vojnim službama pristupe. Za tri godine oprašta od svih po- 
davanja i zemaljskih tereta one, koji sada sjede u Slavoniji, a tako 
isto i sve one, koji bi došli, od dana kada dodju. Od desetine su 
prve godine sasvim slobodni, druge godine placaju dvadeseti dio, trece 
petnajsti. Kralj se dakako nada, da ce se pridružiti njegovim vojskama 
„ složno i jedinstveno na obče dobro, pak da ce pobiti i satrti strašnoga 
neprijatelja kršcanskoga imena, da ce za njega, za kucu i ognjište, 
za žene i djecu svoju s Turcima junački vojevati." Ovaj privilegij 
proglašen je i na jeziku hrvatskom.^ 



' Ono Klopp : Das Jahr 1883 str. 442 i dalje. Pisac ima pojedinosti ob ovoj 
alijanciji, koje su nove i zanimive. 

2 Ovaj privilegij u konceptu u komorskom arkivu u Beču. Priobčuje 
se ratnomu vije(?u i ugarskoj dvorskoj kancelariji. U dopisu se veli, da je zato 
izdan, da dodje više naroda u Slavoniju. Nalaže se, da se izda i u „ilirskom" 
jeziku. Štiimpan je i od Fiedlera u Archiv f. 6. Gesehichte sv. XXXVII. str. 
119 medju prinosima: Beitriige zur Union. Ovomu privilegiju nalazimo dobar ko- 
mentar u R()der II. str. 27 — 33. Ljudevit Badenski piše čaru Leopoldu 19. juna, 
kako bi dobro bilo, da se Slavonija krščanskim narodom naseljuje, ali primje- 
čuje: „allein Sie von denen jenigen, so bereits darijber gewohnt, widerumb ab 
geschroktt, indeme selbe lieber darvon und in Feindts landt lauffen wollen 
alas weiters von denen Dreissigen, Inspektom und Cameral bedienten so hart- 



152 

ševca. Dugo vremena izmicao je carski vojvoda bitei, dok ne bude 
prisiljen na nju kod Batoc-ina (30. augusta), gdje je Turke upravo ha- 
metom potukao. Samo silna kisa i nastajuea noc spasise Turke od 
posvemasne propasti. Osim tri hiljade palih na bojnoni polju ostaviše 
preko stotinu topova, do hiljadu deva i svake vrsti robe i živeža, sto 
je carskoj vojsci veoma dobro doslo. 

Upravo radi nestašiee hrane i drugih sprema morao se Badenski si- 
liti, da krece napred i da sto prije opet navali na neprijatelja. Kod Niša 
opet dodje do bitke (24. sept.). S mnogo maujom vojskom izvojevao 
presjajnu pobjedu. Deset hiljada Turaka ostane mrtvih na bojnom polju, 
a hrane za vojsku nadje, da ju je raogao time prehraniti puna cetiri 
mjeseca. Vojske carske posjednu sve klance Balkana, a sam Badenski 
krene prema Vidimu, koji iza bitke osvoji. Prisili zatim i vlaškoga 
vojvodu Brankovana, da prizna protektorat earev i da uzdržava carsku 
vojsku. Pikolominiu dade jedan zbor, da udje u Staru Srbiju, što 
on i sjajno obavi. Narod ga pozdravljao kao svoga spasitelja. * 

Ove pobjede iniale su uspaliti Srbe i Bugare za čara i carsku becku 
vladu. Medjutim u ove slavne i velicajne dane dolazilo i smutnje. 
Nije mala smutnja sto je vojvoda dao uhvatiti Gjorgja Brankoviea. 
Još nije niti zapocela vojna, vec je Ljudevit Badenski izvijestio čara, 
kako Brankovic razasilje pisma po narodu, da se nazivlje despotom 
Srbije, Mizije, Bugarske, Tracije, Srijema i svih zemalja od Osijeka 
do Carigrada, a da je i u dogovoru sa vlaskim vojvodom. Car 
mu mudro odgovara, neka ga onako na lijepo u sigurno spremi.* 
Istina je bila. da se je Brankovic proglasivao nasljednikom starih 
despota srpskih i pozivao narod „radi snabdenija pravoslavnije nase 
vjere i radi izbavlenija naroda nasego Serbo bosanno i bulgaroslavno 
slavenskago jazika" da se kupe pod njegovu zastavu.^ Sam patriarka 
Cernojevic, svecenstvo i veliki dio naroda rado se odazvao ovakovu 
sladku glasu, da dobije gospodara svoje krvi i \jere. Kratko im bilo 
veselje. Na lijepe rijeci namami Cijorgja k sebi Badenski, uhvati ga i 
dade ga odvesti u Bec (7. novembra),* odakle je poslije odveden u 
Eger, gdje je uz penziju živio do 1711 god. Da se je narod srpski 
time smutio, to je naravno, a da to nije bilo na korist carevoj po- 
Htici, to je jos naravnije. 

» MittheiluDgen des Kriegsarchivs 1889 Bd. III. str. 111)— 12G. Još detalj- 
nije u Mitth. od g. 1888 II. Bd. str. 116—158 pod naslovom: Die Kaiserlichen 
in Albanien od kapetana Grbe. 

2 R«)der II. Beilagen str. 74-78. 

' Pismo u apomenutom Ljetopisu Matice srpske str. 74 — 75. 

* Koder II. str. 17G. 



150 

svomu raladjahnomu sinu, da ih odnese earu Leopoldu.^ Da su 
Hrvati zbog ove pobjede ponosno dizali glavu, to je naravno. Vite- 
zovic napisa ob ovom boju „novljanficu".* O nijednoj pobjedi u ovom 
dugom ratu nije progovorio i sabor hrvatski vecim oduševljenjem. 
Gdje je bilo Hrvata i u stranora svijetu, radovali su se. Tako se 
na primjer sačuvao spomen, da su i Talijani slavili ovu pobjedu 
8 usklieima: živio ban hrvatski, živili prehrabri Hrvati.* 

Dok je ovdje banska vojska sretno vojevala, diže se krajiška 
hrvatska vojska pod generalom Herbersteinom, da osvoji Liku, na 
koju su u ovaj čas vrebali Mlečani. Glavni glasnik med narodom 
našim, da se diže na ovu vojnu bio je pop Marko Mesic. Pored 
njega spominju se Kneževic i Došen, Jerko Rukavina i Dujam Ko- 
vacevic.* Na Mesicev glas odazovu se Senjani, Podgorani, Brinjani 
i Otočani. Kao drugi Kapistran ide s krstom u ruci pred našom 
vojskom.* Da ih Mlečani ne preteku, kretala je vojna od Senja i 
Karlobaga najprije na Novi (15. juna), koji se odmah predade, a 
drugi dan predadu se Bilaj i Ribnik. Ovdje se nadjoše naši sa 
Stojanom Jankovičem, koji je bio u službi Venecije, zato ga Hrvati 
nisu u ovaj čas upravo rado gledali. Kada se je Ribnik predao, do- 
djoše odmah glasnici iz Vratna, Grebenice i Široke kule, da se pre- 
daju. Iza toga predadu se iza malo oklijevanja Bilaj i Budak pa i 
Ijuti inače Perušič, gdje je Marko Mesič odpjevao zahvalnu misu i po- 
krstio mnoge Turke, jer su tanio Turci ostali ne hoteči ostaviti svoju 
staru postojbinu.' Za deset dana osvojena je Lika. 

Trebalo je jošte osvojiti i Krbavu. Ona ima samo dva grada Bunic 
i Udbinu. Bunič sami Turci zapališe i slegoše se zajedno sa svojom 
bračom iz drugih gradova Like u Udbini, da je brane do posljednje 



* Contarini II. str. 155 — 156. Boethius sv. IV. str. 918. Protocollum Eegni 
u zem. arkivii g. 1889 str. 483 vele stališi : da je što palo Sto zarobljeno „8eptem 
milila'' a dvadeset zastava da nosi u BeČ mladi grof Petar Draškovič. 

* Vitezovič: Kronika svega sveta vekov I. izdanje, kod god. 1689 kazujuč 
o tom boju da je izašla: „novljanČica, ku j a spisah". To su prvi za- 
metci novina hrvatskih, §to do sada znademo. 

' U rukopisu jugosl. akademije : Chronologia Collegii Illyrico-Hungarici od 
g. 1559—1752 ima kod god. 1689 str. 260—263 opis slavne pobjede hrvatske 
kod Zrina grada, koja završuje: „Itali per publicas plateas altissimis vocibus 
exclamabant: Viva il bano di Croatia, vivano li corragiosissimi Croati . . ." 

* V. Czomig: Ethnographie des Kais. Oesterreich sv. II. str. 175 — 6. 

* Rukopis o Lici u jugosl. akademiji za god. 1689. 

* Mesič sam piše: „Kada je vazeta Lika i Krhava došal je general karlo- 
vaČki z menom skupa u Perušid ... a Turci Što su ostali u PeruŠiču da če 
se krstiti ..." Lopašič : Dva hrv. junaka str. 44. 



161 

kapi krvi. Počme obsijedanje grada (3. jula). Nije ga bilo tako lasno 
dobiti na juriš, van da se gladom izmori. Najprije im nestane vode, 
a naši im zatvoriše i zatrpaše sve studence izvan grada. Morali su 
vec krv volovsku i konjsku piti, kojom su si i kruh mijesili, sve 
čekajuci pomodi. Ta im nije stigla. Morali se predati, ali da slobodno 
prodju (21. jula). Uz put se povadili Turci i naši. Turci budu po- 
klani svi do trideset ljudi. ^ Na Udbini ostane naša posada, a Mlečani 
sada opet utvrdjuju Zvonigrad i Strnicu, da si obcuvaju zemlje od 
svojih saveznika. I Knin utvrdjuju, da ga občuvaju od saveznika svoga.* 

Ova sumnjičavost Venecije prema bečkomu dvoru nije bila bez 
razloga. Becki dvor litio je da se širi svojom vlasti do mora. Tomu 
je, tako smijemo reci, davao puno povoda i sam naš tužni narod, koji 
premda pogažen i satrt pod igom turškim, ipak nosi slutnju u srcu 
svome, da bi najbolje bilo, da bude zajedno s bracom svojom. S ovu 
i s onu stranu Velebita osjecaju, da su jedno. Za to Stojan Jankovid 
i Ilija Smiljanic vojuju na obadvije strane. Ne ima u ovom puku 
misli kakve politifke. Sva mu je misao u pjesmi njegovoj, kojapjeva 
osjecanje njegovo, srce njegovo. Ovo osjedanje preobladalo je i mo- 
hamedance Učke, te se pokrstiše, da žive s bracom svojom. I Lika 
se evo oslobodi i pokrsti i napuči narodom iz susjednih mjesta. 
Nije više dospjela pod Tursku. 

Treba da ogledamo i bojno polje glavne careve vojske, u Srbiji. 
Carske vojske sabirahu se veoma sporo. Kada je Ljudevit Badenski 
9. juna prispio u Biograd, nadje tamo tek dvije regimente. Novca 
bilo malo, a vode velike izašle. To je jedno i drugo sprecavalo sastanak 
vojske. Tekar polovicom jula mogao se krenuti Badenski na čelu 
od dvadeset i četiri hiljade. Prvi sukob bio sa T5k5liem, koji je imao 
započeti boj. Ispadne mu tako nesretno, da su u Beču glavu izgubili 
bili i svjetovali, neka ostavi nješto pješadije pod zidinama Biograda, 
a sa konjaničtvom neka se povuče s ovu stranu Save i Dunava.^ 

Znalo se je u Beču, da je med Turcima izašla fetva, da za spas 
carstva sam sultan ima da izadje na bojno polje. Sultan Soliman 
krene s vojskom, ali se sustavi kod Sofije. Redžeb paša kao seraskir 
na čelu od četrdeset hiljada povede vojsku i utabori se kod Kru- 

* Lopašic: Aeta Conf. III. str. 449 — 458 ima veoma krasno originalno iz- 
vjeŠ<5e, koje »e u glavnem slaže, ali donekle i popunjuje aa rukopisom naŠe 
akademije o Lici. U na^iem akad. rokopisu spominju se i poimence familije, 
koje su se pokrsti le. 

* Contarini II. str. 157 i 196. 

3 MittheOungen des Kriegsarchivs 1889 III. Bd. str. 120. 



166 

i manastiri carski, velike i krasne crkve pisane zlatom, zapustješe i 
žrtvenici i oltari sveti. Gdje se je prinosila nekrvna žrtva, tamo se 
sada kote zvijeri ne(!'iste i divlje".^ Od kosovskoga strasnoga poraza 
nije srpski narod stigla veea nesreča, nego li ovaj prelaz na zemljiste 
ugarsko i hrvatsko. Stara Srbija opustila je, da bude novom otač- 
binom Amauta, ona postade sprijeckom srpskomu plemenu, da ne 
uzmogne u buduce tako lasno segnuti prema egejskomu i jadranskomu 
moru. Ondje nestaje otacbine Srba, ovdje opet budu tako rasuti, 
da si ne mogu stvoriti „svoje" otacbine. Srbi se nadaju joste po- 
vratku u staru otačbinu, a nada se evo i bečki dvor. Koliko su te 
nade varave bile, to mi danas znamo. Onda nije mogao nitko toga 
znati, pa niti Arsenije Cernojevic pravi zlokobnik srpskoga naroda. 

Iza Srba uzmicahu i carske vojske. Ljudevit Badenski uzmakne u 
Erdelj, da tjera odanle Tokolia. Niš padne, a Turci pod velikim ve- 
zirom vijaju se pod Biograd. Padne i Biograd, a strah od pada 
ovoga grada zaplaši i sam Beč, odakle se ljudi spremaju na bijeg, 
dok je vlada dala popravljati bedeme gradske.^ Gradovi u Slavoniji 
bili su zapušteni, bez popravaka, bez spreme za obranu, sve u pustoj 
nadi, da više nikada neprijatelj nece ovamo provaliti. Medjutim nastane 
i jesensko doba, sve se nade saberu u jedno, da ce kise jesenske za- 
prijeciti napredak neprijatelja u onim močvarnim mjestima. Napokon 
„bude svima nada volja svemogucega Boga", kako piše onih daua 
mletački poslanik.* 

Sada odlučiše carevci, da ce braniti samo Osijek, Siget i Budim, a sve 
ce druge tvrdjave izmed Save i Drave razoriti i zapaliti, da se u njih 
neprijatelj ne ugnijezdi. U Osijeku zatvori se vojvoda de Croy, koji je 
iz razvalina Biograda sretno živu iznesao glavu sa jedva tri hiljade 

* Atanasije djakon (1691 — 1699). Vtoroe zapuštenie izdano od Sre(?koviča. 
Spomenik V. srpske akademije str. 32. 

« Ono Klopp: Das Jahr 1683 p. 468—169. 

' Iza pada NiŠa a joS za obrijedanja Biograda piše Cornaro republici : „Con 
riflesso lacrimevole devo humiliare, che la prosperit^ de successi passati in- 
spirft ima cosi dannosa confidenza negl'ammi, che rimangono tutte le piazze 
di qua da Belgrado totalmente neglette senza riparationi e senza 
provedimenti. Queste considerationi rendono piil intenso e dolore e timore di 
que8ta perdita, perche rappresenta con horrore della fantasia Timagine degP 
esagerati pericoli. Conosciuti dalla prudenza delPImperatore vien detto, ch^habbia 
rilasciato ordine a Comandanti di diffendersi fin alPestremit^, mk uel Sistema 
infeliee tutte le speranze sono poste nella avanzata staggione: che con la Pi- 
oggia in Paese paludoso potrebbe costringer Tinimico a ritirarsi o perire. 
Disppacci u tajnom arkivu u BeČu od 8. oktobra, a 15. oktobra iza pada Bio- 
grada veli poslanik : ,,tutta la confidenza sta riposta nella onmipotente volont^''. 



157 

ljudi. ^ Medjutim padne sva Slavonija i svi gradovi. Sto su naroda 
sabrali fratri, pak da se med brdinama Velike obrane, to je bila 
sva obrana Slavonije.* A kada se pražalostna istina uzme, da se 
oviida Vlasi sdriižiše s Tnreiina na katolike, onda nam se time i 
povečava nesreča našega tužnoga naroda u Slavoniji.^ 

Osijek se je održao iza svih navala Tiiraka, iza duge i teske 
obsade.* Održala se i Verovitica, a sve drugo propalo. Koliko je na- 
roda ovoga puta izginulo, kada je bježao iz Slavonije, kako je pro- 
živio on strasnu zimu. Toga svega nitko nam nije zapisao. 

Pored ovih velikih nesrecfa, gdje je toliko našega naroda nastra- 
dalo, cisto nas želja mine pripovijedati junačtva otaca naših u ovoj 
godini. Sto je sada pomagalo, da je Luka Jmbrišinovic hoteci isto- 
dobno sa napredkom carske vojske u Srbiji napredovati u Bosni 
osvojio za čas Lešnju vrlo jaki grad kraj Banjaluke.*^ Što da pripo- 
vijedamo pojedine sretne provale hrvatske vojske. Samo to možema 
iza ovih strašnih poraza s utjehom spomenuti, da hrvatska vojska 
nijednoga grada izgubila nije.^ Isto su tako sretna bila naša braca 
u Dalmaciji. Pod Nikšicem razbili vecu tursku vojsku i samoga 
pasu ulovili. Poslali ga u Mletke, gdje ga u verigama prikazali 

svemu puku.' 

VIII. 

I^ečki dvor ne bi bio smio niti pomisliti na mir iza ovih teških 
i sramotnih poraza. I opet je mislio. Nagonih su ga na to saveznici 
na zapadu. Mi smo svi propali, govorahu oni, prema sili Francoske* 
ako se car s Turskom ne pomiri. Cijele prošle godine nije dvor tur- 
ških poslanika puštao iz Komorna. Sada ih opet dopreme u Pottendorf 

' Qiiello 9'e potuto unire delle reliquie della sfortunata Campagna, s^attrova 
verno Es8ek e Valkovar sotto il CommaDdo duca di Croy, ma cib non pu6 
ascendere a 3 mil. huomini. 8i pensa d'abbaDdoDare tutto ci6, cb*^ tra Sava e 
la Drava fortificare Essek, Darda, Zighet e Buda e demolir molfaltre neces- 
sarie fortczze, per non ricader nel errore di voler troppo abbraciare e pocco 
rittenere. Comaro rcpublici. Dispacci 22. oktobra. 

2 Theatrum europaeum XIV. str. 1030. 

^ Lopaši6 : Dva lirvatska junaka str. 158. 

* Contarini II. 248. Ono Klopp : Das Jabr 1883 p. 470—471. 

* Theatrum europaeum 1. c. MletaČki poslanik piše o tom 30. juia: „aqui- 
stato Lismia stimata da Turchi la piti forte di quella Provinzia et i Christiani 
con niuua perdita u'hanno fatto una cousiderabile preda". — A to potvrdjuje 
opet 10. augusta. 

^ C/Outarini II. str. 247 — 248. „Nella Croazia — veli on — intanto succeduti 
jI (]ue'yaziouali molti rimarcabili tentativi ..." 
^ Ibidem. 



158 

u misli, da de ipak doci do mira. Posebni poslanik prodje u Carigrad. 
Pregovori se vuku kroz njekoliko mjeseci. Sustezala ih je Frduceska. 
činilo se napokon na sredu, da je umro sultan Soliraan II. a na- 
slijedio ga njegov mladji brat Ahmed (22. juna 1691) koji je kao 
i stariji mu brat mnoge godine sproveo iza zlatne rešetke. Hoče li 
on mir? Može li takav čovjek da podje novim putem? Naravno je 
da ne može.* 

Dok su se ovi pregovori vodili, nisu Hrvati prestajali vojevati, vec 
su se izkrvarili u samo zimsko doba u manjim i vecim bojevima. U 
mjesecu januaru u pusto zimsko doba podje Topal paša bosanski 
prema Novomu sa šest hiljada ljudi, u kojem je bila mala posacja. 
Iza dvodnevnoga juriša osvoji grad, a od naših vojnika samo trojica 
živi iznesu glavu. To prisili bana Nikolu Erdeda, da je podigao 
svu svoju vojsku i k sebi pritegao i krajišnike. Jedan odjel hrvatske 
vojske udari na Novi i zatvori Turke u tvrdjavi. Da spase Novi, 
digne se opet jaka turška vojska, ali ju ban (5. febr.) razbije. 

Kada Turci ovdje nisu uspjeli pokušaju da osvoje onaj sjevero 
zapadni kut Slavonije, koji je bio u hrvatskim rukama. U Velikoj u 
onom lijepom sklopu brda saberu se požeški fratri, a jamačno 
njima na čelu Luka Imbrišinovic s toliko naroda, da su se mogli bra- 
niti i od velike turške vojske. Više puta Turci navališe, ali svaki 
put ih fratri s pomodju svoga naroda odbiju. Ovi opetovani porazi 
paše bosanskoga razjare portu. Svrgnu ga i postave Mustafu pasu 
vezirom bosanskim, a ovaj se nadje u brz čas sa dvadeset hiljada 
vojske kod Banjaluke. Ban Nikola Erdedi sabrao u svom gradu 
Zelini sabor hrvatski, da odredi najstrožije, kako ce se u banov tabor 
sabirati vojska, kuko ce se u to ime sabirati dace, kako svako tko 
je dužan na ustanak, valja da se spremi. Tko ne dodje, plačat de 
silne globe. Vidi se u svima odredbama silna zabrinutost. Plemiče 
vezane valja dovesti pred bana, ako bi se sustezali poci.^ Tko ce 
zamjeriti bolnu banu Erdedu, kada u ovo gorko doba ziraskoga vo- 
jevanja uzdiše: „ Velike me nevolje taru zbog novca i hrane. Kada 
jednu stvar proskrbim, deset se drugih neprilika rodi. Vlasi u ovaj 
čas traže, neka im se proglase slobode, koje im kralj dade, da tri 
godine ne daju nikakovih daca. Sit sam vec, rad bih se oslobodio 
ovih nevolja, krvi bih rado dao, da mogu pomoči, ali ne mogu, a 
starost me pritište i iste odmora, a ne naprezanja.* Ban je spasio 

» Ono Klopp: Das Jahr 1883 p. 472—476. 

* ProtocoUuin Regni 1091 str. 496. 

* Biskupu zagrebaČkomu Mikuliču pismo 8. februara iz Zeline. Bisk. ark. 



160 

višini zaštieen s lijeve strane Dunavom, a s desne dosta jakom po- 
noraom strminoni. Carski vojvoda morade navaliti na Turke, da ne 
bude sasvini opasan. Tako dodje odmah slijedeci dan do znamenite 
bitke. U tri sata po podne zapocme, a joste se nije noc hvatala, kada 
je bila dovršena. Sam veliki vezir, osamnaest paža, sto vecih sto 
manjih zapovjednika i dvadeset hiljada turške vojske ostane na bojnom 
polju. I carska vojska imala je ranjenih i mrtvih preko sedam hiljada. 
Osim sto pedeset i četiri topa pao je earevcima u ruke sav bogati 
logor sa deset hiljada šatora. Ostanci turške vojske pobjegnu prema 
Biogradu. Mnogi se skupili u hajdueke čete, da uznemiruju svijet, 
samo da se prehrane. Sam Badenski pisao čaru, da je ova bitka najkr- 
vavija bila ne samo cijeloga ovoga rata, vec i cijeloga onoga vijeka. * 

Velike su posljedice bitke slankamenske za naš narod. Ljudevit 
Badenski prodje u Ugarsku, da osvoji Veliki Varadin, a vojvodi knezu 
Du Oroyu i banu Erdedu ostavi bojno polje izmed Save i Drave. 
U one dane, kada se je spremala bitka slankamenska, osvoji hrvatska 
vojska Novi.' Sada je mogao ban Erdedi da napreduje uza Savu 
istim putem, kojim je prije cetiri godine zajedno sa Ljudevitoni 
Badenskim slavodobitno vojevao. Druge vojske hrvatske kretahu od 
Verovitice, koje je vodio smjeli i junacki barun Makar. Turci uzmi- 
cahu, a Makar posjedne Požegu i sve okolne gradove bez ikakva gu- 
bitka, jer su Turci bježali glavom bez obzira. Turci se ipak sabirahu 
na Savi, da brane Brod i Gradisku, to u tako jakom broju, da su 
na carskum dvoru vec o tom razmišljali, ne bi li najzgodnije bilo 
zapustiti Slavoniju, kada je nije moguce obraniti.' 

Tekar u mjosecu oktobru bacise Hrvati Turke iz Broda i Gradiske. 
Joste se je ipak držao Pakrac, kojega se posada nije htjela predati, 
nego samo na castan način, da slobodno prodje sa zastavama. To im 
ne dopustise. Tekar iza jurisa nase vojske predadu se na milost i 
nemilost dne 17. oktobra. Time je tekar Slavonija oslobodjena od 
Turaka tako, da vise nisu u njoj zagospodovali.* 

» Koder II. 38G— aiH). Mittheil. d. Kriegj^archivs im) III. Bd. str. 136—138. 

« Depeša mletačkoga poslanika Veniera od li). augusta veli: „Dalla parte 
della Croatia havevaii le tnippe del Paese espiignato Novi Caatello di qualehe 
rimarco nel Conline Ottomano". 

3 Z^IletiK^^ki iH)slanik Venier piše republici dne i), septembra: ,,E facile che 
s'abbandoni tutto il Paese trk la Sava e la Drava per la diffi- 
coltil di custodirlo dalle scorrerie de Tartari, che gia erano 
comparsi in nuniero d i tre mili a vicin airessercito et havevan rapito 

qiialche foraggiere*. 

* Theatrum europaeum sv. XIV. str. 19. Contarini II. 21»7— 298. Dispacci 
Veniera iz Beča od 25. oktobra i 11. novembra to sve potvrdjuje. 



168 

pustio, da Turci unidju u Vranograč.* Tako je i pored junactva 
banova Hrvatima ova godina takodjer ostala neplodna. 

Slijedece godine 1697 prije velikoga boja imali su Hrvati da osvoje 
Bihač, koji je bio najbolje utvrdjen. bio je glava gradova na turskoj 
kr^'ini, prijetio s jedne strane Lici i Krbavi, a s druge osvojenim 
gradovima u banskoj krajini. Banska i krajiska vojska imale su £a- 
jedno da rade. Dalmatinski HrAati pod Posedarskim i Jankovidem 
imali su da udare u Bosnu, da gradu ne uzmogne pomoč stici. 
Banovci i Varaždinei imali su udariti prema Grmeč planini, Bilaju 
i Kamengradu. Guido Starenberg iz Osijeka i pukovnik Kiba imali 
su u Posavini zabaviti bosanske vojske. Ovako bi se prije velikoga 
ratii imala satrti Bosna. Pni izadjoše krajišnici pod Auerspergom, a 
tek poslije njega dodje ban sa svojom vojskom. Njekoliko dana bili 
su Bihac zajednicki iz topova i srtali na nj u bijesnim jurišima, ali bez 
uspjeha. Nesloga nastane medju vojvodama. Ban oboli i ostavi bojno 
polje. Za malo dana ostave i druge sjedinjene vojske Bihac (6. 
jula) bez ikakva uspjeha. Tko bi pobrojio sve obtužbe, koje su sada 
dizali jedni na druge. Nijeraci obtužuju l)ana i njegovu vojsku, a 
ovaj opet njih. Bihac ostane i nadalje turški za veliku napast 
Hrvatskoj.* 

Glavnu carsku vojsku imao je i ove godine da vodi nesretni vojvoda 
saksonski Fridrik August, a pridan mu je mlad maršal princ Eugen 
savojski. Na srecu bude vojvoda izabran za kralja poljskoga. Ostane 
sam kao glavni vojvoda princ Eugen, a prema njemu je opet 
sultan Mustala II. vijajuci se od Petrovaradina kroz juznu Ugarsku, 
dok se ne sukobiše 11. septembra kod Z en te. Ovdje se udare 
vojske. Bitka pocmo o podne i svrsi se o zapadu sunca podpunim 
porazom Turaka. Joste sunce nije htjelo ostaviti dana, da svojim 
sjajnim okom vidi podpuni triumf krščanskih vojska, pisa Eugen 
čaru. Sinovi raznih naroda natjecahu se„ da cudesima hrabrosti 
proslave krščansko oružje. Gubitci neprijatelja biU su neizmjerni. 
Preko dvadeset hiljada, a med njima i veliki vezir i ve6ina paša 
ostade na bojnom polju. Deset hiljada od njih bude nagnano u mo- 
čvare Tise, da se u njima zadave. Malo je Turaka uteklo, a mnogi 
u bijegu izgubise ^riave od nasib konjanika. Sultan sam stoječi blizu 
bojišta vidje podpuno rasulo svoje vojske i uzmace još iste nodi 

» Pismo banovo biskupu SeliSenču od 30. decembra o. g. veli: „quod loči 
commendaa« vel per inuigilantiam aut per interessentiam amandatos jam antea 
exinde Turcas sni in al>sontia intrare permiserit . ." Bisk. zagr. arkiv. Epistolae. 

« Lopasič: Bihac i biliaC-ka krajimi. Zagr. IGiK) str. lOG— 110. 



172 

Karlovci tečajem ratova razvaljeai nisu mogli primiti poslanike 
velikih diiava niti njihovih sjajnih pratnja. Izvan grada u barakama 
i šatorima namjeste se poslanici, a u sredini izmed njih sagradjeaa 
je v\jecnica od drva. Glavno je načelo, da svaka od krščanskih vlasti 
napose ugovara, a samo u prepomim pitanjima da drugi sudjeluju. 
Ijuta zima tiskala ih, da svoj posao pospjesuju. 26. januara 1699 
hude mir podpisan. U članku IV. odredjena je ravna linija od utoka 
Tise u Dunav pak na utok Bosuta u Savu, da bude granica izmed 
naše i turške zemlje. Dalje bi imala teci granica (čl. V.) rijekom 
Savom do utoka Une, a dalje uz Unu rijeku. ^ Po tome ostaje Turskoj 
veliki dio Srijema i njeki gradovi na Savi. 

Ali čijgmo hrvatskoga glasnika Pavla Vitezovica, koji nam javlja 
gorko euvstvo Hrvatske. ^Tamo je — veli on u ime Hrvatske — 
o meni a bez mene raspravljano. Moradosmo mi pobjedi- 
te\ji naša mjesta i plodne zemlje neprijatelju ustupiti. Predadosmo 
tvrc^ju kraj grada Kostajnice, gdje je lasno prelaziti, jer je Una 
mala, a onda Dubicu njekada stolicu županije, Jasenovac sijelo sta- 
roga roda Zempčeja, gdje Una u Savu utiče. Dadosmo Gradišku. a 
Doboj slavni grad plemena Berislavica gubi našu posadu, Brod na 
Savi razvaljuju, a srgemska polja do Slankamena sasma oteše Hrvatskoj 
i barbarskom earstvu predaju". Poznati učeni grof Marsigli izlazi 
sa U^rahim efendijom da uredi granice, a Vitezovic mu dovikuje u 
ime Hrvatske: ^Nisam vikla podavati svoje zemlje bez krvi, a sada 
tolika mjesta, tolike zemlje, skoro polovieu kraljevstva puštam ne- 
prijatelju. Ovaj mir ne može potrajati dugo. Hrvatskoj neka barem 
budu nade, da če joj Turška skoro morati predati ključe od Jajca 
grada**.* 

Več stotinu godina prije oslolK>djei\ja ne miruju najplemenitiji sinovi 
našega naroda čamečega poil turškim jarmom, l^ni obilaze papu i 
kraljeve evropske moleči i zaklinjuči u ime razapetoga spasitelja. da 
osloboile naroile )>alkanskoga poluotoka. Sami narodi nesmjedoše niti 
pomišljati na to. da če se vlastitom snagom ikada osloboditi. Kako 
da i pomiš^ja na to narod razoružan od vjekova. a jedini mu sinovi 
s oružjem u ruei hajduei njegovi prevrčuči po pustim gorama evile 
radi gorke sudbine svoje. Kako da pomišlja narod, kojega sela na 



^ GhilLiiiv: Diplomati^lied Handbueh. Noenllingeo 18^5 II. Th. str. 2i>3 
do 214. 

* Riiter: Plonmtis Crodiiae saecula duo str. S5— 86 i i»l — ^^. Sravni i Acta 
Kibor^k:! llKKi 4. jan. br. ± 



173 

na jednom izčezavaju sa lica zemlje, kako mu se primaknu Ijuti 
turški haračlije. 

Istom pod konac sedamnajstoga vijeka kada je plemenitomu papi 
rimskomu Inocentu XI. pošlo za rukom uspaliti krščanske narode 
za ideu kršdansku, s pomocju svega krščanstva oslobodi se veliki 
dio i hrvatskoga naroda ispod turskoga jarma. Naš se narod nije 
dakle sam svojom snagom oslobodio. Da se je sam oslobadjao, morala, 
bi ga prosinuti idea narodnoga jedinstva, kada je stajao sav pod 
oružjem od črnogorskih brda do ravnoga Podunavja. On ipak slavi 
jednodušno svoje Jankovice i Smiljanide, Meside i Imbrišimoviče, 
Iliče i Divide, Marijance i Matijevice, Erdede, Draškoviče, Kegleviče 
i Makare, a slavi ih isto tako jednodušno sva krščanska Europa. 
Oni oslobadjahu bracu svoju, da ne budu više stada turška, vec da 
s njima zajedno uzmognu živjeti život krščanski. 




Gdje je sto. 



A. Slavon^a i droge hrvatske zemlje pod Turskom. 

Stmu 

Uvod 1 

I. Turška uprava i upravne oblasti 3 

II. O podaničkim odnoSajima i o gradovima 19 

III. O ustroju Krajine i o životu na Krajini 34 

IV. Turška vjera i običaji prema krŠ<$anskoj vjeri 56 

V. Kako se vladaj u Turci prema krSčanima i o turskom proselitizmu 64 
VI. Kako se vladaj u Turci prema krŠ^fanima, koji ostadoŠe vjemi svojoj 

krščanskoj vjeri 75 

VII. Kakva je bila crkva katoliČka i pravoslavna 86 

B. Bat oslobodjenja (1683—1699). 

I. Priprave za rat i obsijedanje BeČa 103 

II. Ratne godine 1684— 1086 110 

III. Prvo oslobodjenje Slavonije 1687 119 

IV. Posljedice ovoga oslobodjenja u pogledu drŽavnom i stanje ta- 

danje Slavonije • . . . 133 

V. Katovanje god. 1688 i pad Biograda 141 

VI. Ratovanje god. 1689 147 

VII. Ratovanje god. 1690 153 

VIII. Ratovanje god. 1691 157 

IX. Vojevanje i unutamji odnošaji u Hrvatskoj od 1692 — 1696 . . . 161 

X. Konac rata i mir karlovaČki 167