(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Grad Karlovac opisan i orisan"

Google 



This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct 

to make the world's books discoverablc onlinc. 

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct 

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc 

publishcr to a library and rmally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing lechnical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfivm automated querying Do nol send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout thisproject and helping them lind 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatcver your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
becausc we believc a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any speciflc use of 
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Scarch means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders 
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web 

at |http: //books. google .com/l 



n 



M 



<5 



H 



A 



M 



n 



M 



n 



M 



4 



M 



n 



M 

> -f <f 



•f > > 



V/?. 



t 



V. 



l't 



9 



I 

1^ 



L * 



. • 



Grad Karlovac 

OPISAN i ORISAN. 



1^. STR6HAL, 

WVN»TEU Kn. VELIKE HE«LNE GIMNAZIJE u KARLOVeU I SLAN 

DOPISNIK J^)005LAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI 

u ZAGREBU. 



CUENA 5 K. 



KARLOVAC 1906. 

TISAK M. FOOINE, A TROŠAK PIŠČEV. 



7)3 



,A(1 oonsilium do republica dandum priinum ost nosso rompublicam". 

Cicero. 



/^p/50^-p'^ 



KJ y^ 



sadržaj. 



I. PovJMtirada Karlovca i ostalih mjesta, koja 
spadaju u današnju općinu Jrada Katlovca. 1. Du- 

bovac str. 1., 2. Rarlovac str. 8., 3. Svarča str. 20., 
4. TuraĐJ str. 24., 5. KamenslLO str. 27., 6. Hrnetić 
str. S2., 7. Ostala pomanja sela u podrudju današnjega 
Karlovoa str. 36 od str. 1.— 87. 

li. Svećenstvo i cricve na danaSnjem teritoriju 
Jrada Karlovca, l. Rimo-kaloličiEo svećenstvo i crkve 
•tr. 3&^ 2. Protestantsko svećenstvo i crkve str. 53.. 
8. Ordko-istoĆno ili pravoslavno svećenstvo i crkve 
•Ir. 56., 4. Karlovačka izraelitićka bogoitovna općina 
str. 68. od str. a&— aa 

ili. Kirlovaćka Jrobija. 1. Kimo-katoličkastr.Bl., 
2. Pravosllmio groblje str. 64., 3. Mojsijevaćko grob- 
lje str. 66. , od str. 61.— OBL 

IV. Karlovaćko vladičanstvo od str. 07.— 78. 

V. Škole u Karlovcu. Pučke škole: 1. Pučka 
ikoU u Dubovou str. 74., 2. Pučka dječačka ikola u 
Karlovcu str. 76., 3. Viia djevojačka škola u Karlovcu 
str. 79., 4. Pučka ikola u Turnju str. 84., 6. Pučka 
ikola a Hmetiču str. 86., 6. Pučka škola u RaiLovou 
i na Baniji st 89., 7. Škola u Jelsi str. 90., a Srpska 
osnovna ftola str. 91., Gradska glasbena škola str. ^. 
Srpska uiHteljska škola u Karlovcu str. 98. G. kr. ka- 
detska ikola str. 96., Kr. velika realna gimnasija u 

Karlovoa str. 99. od str. 74.— 108. 

VI. Vojska I voJnISkI zapovjednici u Karlovcu. 
a) Redovna vojska str. 107«, b) Karlovačka gradjanska 
garda str. 190., o) Vojno*YeteraDsko druitvo na Ba* 

niji kraj KarloToa str. 124. od str. 107.— IIL 

VII. Uprava grada Karlovoa ođ str. 18B.-148. 

VIII. Zajednički uredi. 1. Poitanski I bnojavni 
ured u Karlovcu str 144^ 2. Kr. poremi ured a Kar* 
bTou itr. 148i 8. Glavna triđesetnioa n Kariovoa atr. 

151*1 4 Kr. flnandjalna etraia str. 182. , , . • , . od elr. 14i-U8» 



IV. 

IX. Zemaljske oblasti. 1. Kr. kotarska oblast u 
Rarlovou str. 154., 2. Kr. kotarski sud u Karlovcu str. 
159., S. Ured povjereništva za uredjenje seljačkih za* 
druga u Karlovcu str. 164., 4 Gospodarstveni ured 

imovne opdine slunjske str. 167 od str. 154.— ITDi 

X. Privatni uredi I posjed. 1. Dohodarstvena 
komora dobara kneza Alberta Thurn-Taxisa na Baniji 
kraj Karlovca str. 171., 2. Zemljišna zajednica ^imov- 

ne opdme banijanske** str. 174 od str. 171.— 175. 

XI. Ceste, željeznice 1 mostovi u Karlovcu . od str. 176.— I8i 

XII. Život I zanimanje Karlovčana od str. 185.-192 

XIII. Neki zaslužr^l (odlični) Karlovčani. 1. Mak- 
similijan ^Vrbovao RakitovaČki str. 193., 2. Franjo pl. 
TUrk od Karlovca grada str. 196., 3. Vjenceslav Tur- 
kovid str. 200., 4. Dane Banjanin str. 205., 5. Filip 
Reiner str. 211.. 6. Dr. Ivan Krapac str. 213., 7. Ra- 
doslav Lopašić str. 215, 8. Dr. Milivoj Srepel str. 219., 

9. Dragojla Jarnevideva str. 222. od str. 193.-225 

XIV. Jezik, knjiga 1 umjetnosti u Karlovcu. 
1. jeziku i pismu karlovačkom str. 226 , 2. Književ- 
nost u Karlovcu str 228., 3. Umjetnosti: a) Slikar- 
stvo u Karlovcu str. 273 , b) Kazalište u Karlovcu str. 278. od str. 226.-281 

XV. Društva u Karlovcu od str. 282.-327 

XVI. Zdravstveni zavodi i uredbe. 1. Gradska 
javna bolnica str. .^28., 2. Kupališta u Karlovcu str. 

333., 3. Ljekarno str. .338. od str. 328.-345 

XVII. Novčani zavodi od str. 343.-35;: 

XVIli. Tvornice I mlinovi od str 354.-37i 

XIX SvratiSta 1 kavane od str. 379.-3« 

XX. Karlovčani svjetski putnici od str. 389— 89( 

Dodatak od str. 399.-4« 




1. Povjest irada Karlovca i ostalih 

mjesta, koja spadaju u današnju 

općinu irada Karlovca. 



1. DUBOVAC. 

iVljesto Dubovac, koje leži na zapadu današnjega Karlovca, 
mnogo je siarije od grada Karlovca. Mjesto Dubovac 
razvilo se početkom 14. vijeka na toliko, da je dobilo već go- 
dine 1339. svojega pjsebnoga župnika. 

Kada je grad Dubovac sagrađen, nije poznato, ali svakako 
najkasnije več u 14. vijeku, kada je bilo posagradeno u Hrvat- 
skoj više gradova radi invazije turske u Evropu. Misli se da- 
pače, da ga je sagradio kralj Bela IV. god. 1236. Prvi su gospo- 
dari grada Dub}vca bili, koliko posve sigurno znademo, Su- 
dari. Porodica Sudara porijeklom je iz Slavonije. Neki su se 
članovi iz ove porodice već prije no je ova porodica postala 
vlasnicom grada Dubovca odlikovali i obavljali razne velike 
službe, tako je bio Petar Sudar ban hrvatski, a Mirko Sudar 
biskup erdeljski. Sudari postali su gospodari Dubovca i susjed- 
noga Oraca po svoj prilici godine 1385., koje su godine postali 
po nalogu kralja Ljudevita i vlasnici Oaze, Duge rese, Zamo- 
stanja, Vinice i Radonje (kraj Vojnića?) 

Oko godine 1440. založiše Sudari grad Dubovac, Oradac, 
Oazut Dugu resu, Zamostanj^ Vinicu 1 Radonju Antunu 

I 



Blagajskomu, koji zalog potvrdi i kralj Sigismund. Ovaj 
zalog prenese brat Antunov Ivan Blagajski godine 1442., 
izuzevši Radonju, na Stjepana Frankopana, sina bana 
hrvatskoga Nikole uz uvjet, da imade porodica Frankopana gor- 
nji posjed vratiti Šimunu Sudaru ili njegovu bratu Jakovu Sudaru, 
ako bi isti željeli otkupiti gornje posjede uz isplatu 2aloga. 
Ugovor između Ivana Blagajskoga i kneza Stjepana Frankopana 
skopljen bi u Senju 17. veljače 1442. Godine 1449. postadoše 
Stjepan Frankopan i njegov sin Bernardin neograničeni vlasnici 
grada Dubovca. Kralj Matija potvrdi godine 1481. posebnom 
poveljom Bernardinu Frankopanu pravo vlasništva nad gradom 
Dubovcem. Bernardin Frankopan bio je vlasnik i gradova Ozlja 
i Ribnika. 

Ozaljski Frankopan! bili su vlasnici Dubovca do godine 
1562., koje je godine predao posljednji potomak ozaljske loze 
Frankopana, Stjepan, svoje gradove medu njima Dubovac i 
Ozalj svojoj sestri, Katarini, supruzi hrvatskoga bana i sigetskoga 
junaka Nikole Znnskoga. OJ godine 1520.— 1529. bio je vlas 
nikom grada Dubovca zet Bernardina Frankopana, Orgur Štef- 
ković, koji je dobio grad Dubovac kao miraz, kada se je vjenčao 
sa Bernardinovom kćerkom Veronikom. Kasnije dade Bernardin 
Frankopan zetu Štefkoviću vinićki kaštel kod Belaja kraj Kar- 
lovca mjesto Dubovca, koji pridrža dalje za sebe. 

Nikola Zrinski, postavši po supruzi Katarini, vlasnikom 
grada Dubovca 1562., zadrži ga sve do svoje smrti 1566. Po- 
slije njegove smrti dopadoše grad Dubovac i grad Ozalj nje- 
gove sinove Đuru i Nkolu. Nu budući da se je njihov otac 
Nikola, ratujući s Turcima, zadužio, založiše, da dugove očeve 
podmire, braća Đuro i Nikola Zrinski ugovorom, napisanim u 
• Čakovcu hrvatskim jezkom godine 1577., grad Dubovac sa va- 
rošom pod brdom, sa selima Gazom i Jelsom, pa zemljištima u 
Hrnetiću Gašparu Šubiću Peranskomui njegovim šino« 
vima Ivanu i Stjepanu uz pridržanje prava otkupa. 

Radi neprestanih turskih provala u Hrvatsku odlučeno bi, 
da se sagradi na utoku Korane u Kupu nova kiajiška tvrđava« 
Stoga je morala vojna oblast otkupiti nužno za ovu tvrđavu 
zemljište i stupi u pregovore sa braćom Đurom i Nikolom 
Zrinskima. Dok su još pregovori trajali, započe se sa gradnjom 
tvrđave godine 1579.| koja bi prozvana po utemeljitelju njenom 



nadvojvodi Kartu ^»Karlovcem«. Brada Zrinski otkupiše opet 
Dubovac od Oašpara Šubiča Peranskoga i prodadoše ga državi 
ugovorom od 7. ožujka 1582., sklopljenim u Beču za kralja 
Rudolfa II. U ime državnoga erara potpisao je ugovor tadanji 
potpaltin i poznati povjesničar Nikola Ištvanfi. Nu porodica 
Zrinski niji bila nikada isplaćena potpunoma, pa si je stoga i 
dalje svojatala pra/a na grad Dubovac, premda je grad Dubo- 
vac sa varošom pod brdom, pa židovskim varošom, selima 
Oazom, Jelsom i Zagradom došao u faktični posjed vojnoga 
erara god. 1582. Grad Dubovac posjedovao je kuću na Kupi, 
a drugu na cesti prema Karlovcu, gdje su bile dvije dašfare za 
krčmaienje. Oranica je imao u Dubovcu 43 rala, a u Rakovcu 
40 rali, sjenokoša je imao na 113 kosaca, vinograda pod gradom 
na 80 kopača, a u Straži na 30 kopača, šume 3Q rali i 2 rala 
močvare. Mnoga ova zemljišta su uživali purgari dubovački, 
stanovnici židovskoga varoša, Oaze, Jelse i Zagrada, a zato su 
morali gospodarima dubovačkim davati težake, urbanijalni činž 
u gotovom novcu i u viktualijama Najviše su bili Oažani 
opterećeni. 

Kao Ito su imale porodice Frankopana i Zrinskih, dok su 
bile vlasnice Dubovca, za upravitelje tako zvane potkneze, tako 
imadaše i vojni erar, dotično generali, svoje upravitelje većinon 
Nijemce ili Slovence. 

Poslije nesretne smrti hrvatskoga bana Petra Zrinskoga 
potpadoše pod upravu austrijskih generala i imanja Švarča i 
Zvečaj. Austrijski generali radili su odmah, čim je vojni erar 
došao u posjed Dubovca, da Dubovac potpane i u građanskim 
parbama pod jurisdikciju regimentikoga suda, dok nijesu glede 
toga ishodili i carsku naredbu godine 1712. 

Kada je bio u Karlovcu godine 1763. uveden vojnički magi- 
strat, potpade i Dubovac pod upravu karlovačkoga vojničkoga 
magistrata. Kada su se nadalje godine 1768. proširile mede krajiš- 
koga područja, izgubi Dubovac mnogo svoga posjeda i podlož- 
nika, što bijaše ustupljeno švaračkoj kumpaniji. Što je preostalo 
još zemljišta, to je vojni erar ili rasprodao ili darovao karlo- 
vačkim i dubovačkim purgarima. I tako ostade gradu Dubovcu 
samo nešto bašće i šume u neposrednoj blizini grada. 

Kada je godine 1778. bio grad Karlovac povišen na čast 
slobodnoga gradai predana su mjesta Dubovac i Oaza gradu 



Karlovcu, a stanovnici Dubovca 1 Oaze postadoSe slobodnim 
građanima u smislu hrvatsko ugarskih dižavnih zakona. 

Za sedmogodišnjega rata (od 1756.— 1763) služio je grad 
Dubovac za tamnice, kasnije bio je barutanon. Oodine 1809. 
smjestiSe Francuzi, koji su postali gospodari Hrvatske do Save, 
U grad Dubovac svoje skladiSte oružja I dZebane, a godino 
1610. uredi bI u gradu Dubovcu stan francuski Intendant barun 
Vlenney, namjesnik marSala Marmonta. Kada su Francuzi 
otJSli iz Hrvatske (mjeseca kolovoza 1813.), bude opet smjeStena 
u grad Dubovac barutana, koja osta ondje do god. 1837., kad 



SI. 3. Mjesto Dubovac sa sjevero-zapadne strane. 

no postade gospodarom Dubovca grof Lava] Njgent, koji je 
sazidao barutanu vojnomu eraru na zgodnijem mjestu u Borlinu 
nedaleko lujzinske ceste. Oodine 1S42. htjede grof Laval Nugent 
ustupiti grjd Dubovac bosanskim fratrima za sjemenište, ali kad 
oni nijesu mogli za to dobiti dozvole iz Rima, ostade on i na- 
dalje vlasnikom dubovačkim. Poslije grofa Lavala Nugenta bio 
je vlasnikom grada Dubovca c. i kr. pukovnik grof Artur Nu- 
gent, od koga je kupio zajedno sa imanjem Kaštelom kraj Hr- 
netića grad Dubovac Rudolf Leon. 



6 

Kada je grsid Dubovac stao na očigled propadati, zamolila 
je gradska općina karlovačka Rudolfa Leona, da joj proda taj 
stari spomenik Karlovački. Gradska opčina je kupila 1806. grad 
Dubovac i dala je grad popraviti. Osim toga je posadila lijepi 
nasad uz grad Dubovac i uz cestu do grada Dubovca. 

Orad Dubovac imade svoje ime od dubova ili hrastova, 
kojih imade dosta na dubovačkom brijegu. Dubovčani imadahu 
već rano svoga plemenskoga suca, koji je sa starješinama i pri- 
stavima krojio pravdu svojoi braći »purgarimac po starom za- 
konu i običajima. Oni imadahu i svoj posebni pečat, koji je 
pokazivao položenu šaku. Do danas su sačuvana dva pečata, 
jedan od godine 1550., a drugi od godine 1666. 

Dubovčani pobrinuli su se već rano i za obuku svoje 
mladeži. Već godine 1550. izabrale đaka ili žakana Ivana, da 
im podučaje djecu u knjizi. Stoga nije čudo, da je bilo u Du- 
bovcu uvijek dosta pismenih ljudi, tako zvanih »žakana ili đaka«. 
Među njima bio je najviše na glasu žakan Šimun Zlatinčić 
sredinom 16. vijeka, rodom iz Oaze, koji je radi svoje opće 
naobrazbe postao i sucem županije zagrebačke. Od nj*ga po- 
tječu mnoge savremene latinske i hrvatske (glagolske) listine 

Dubovački purgari zna*i su si svoju slobodu osjegurati 
raznim kraljevskim i banskim pismima i poveljama, koje su ču- 
vali još do godine 1777. 

Dubovac bio je na glasu i radi trgovine, trgovao je sa 
Primorjem i sa pokupskim i posavskim krajevima, a na glasu 
su bili i njegovi nedjeljni i godišnji sajmovi ; mjerilo se je tada 
sve na dubovački kupljenik (metreti, quarta Dubovacensis). 
Imali su kraj Kupe i svoju mitnicu za pobiranje kraljevštine, 
godine 1563. bio je harmičarom ondje žakan T o m o Dijani- 
žević. 

Mnogo su napretku Dubovca smetale provale turske u 
Hrvatsku, tako osobito godine 1524., 1540. i 1578. Na sam ve 
liki petak godine 1578. spališe Turci mjesto Dubovac, dapače 
jurišahu i na sam grad Dubovac. Otada se više ne podiže Du- 
bovac. Kada je bio od god. 157Q.— 1582. sagrađen grad Kar- 
lovac, preseli se množina Dubovčana u sjegurniji i prikladniji 
grad Kariovac. 

Godine 1668. brojilo je mjesto Dubovac još 80 kuća, a iza 
grada 10 kuća, a sto godina kasnije imalo je u svem 37 kuća. 



■1 



Kra] gndi Dubovca stajala Je sva do najnovijega vremena 
crkva sv. Mihajla, koja se već spominje u starim pismima od 
godine 1501., ali Je bez dvojbe mnogo prije sagrađena bila 
(god'ne 1339.) Iz ove je crkve preneseno Jedno zvono u crkvu 
sv. Barbare u predgrađu, koje zvono, sudeći po podobi, potiče 
Iz 13 ili najkasnije 14. vijeka. Ova Je crkva bila iupnom dubo- 
vačkom crkvom do godine 1713. Mjesto nje postade od ove 
godine Župnom dubovačkom crkvom crkva Majke bolje sni- 
jeZne, koja je bila podignuta god. 1669. Crkva sv. Mihajla slu* 



Žila je u c r- 
kvene svr- 
he sve do 
god. 1783. 
Ove godi- 
ne pretvo- 
rena je u 
skladište za 
bojne spra- 
ve, a fran- 
cuski inten- 
dantConta- 
den učini 
je 1811. ko- 
njušnicom. 
Poslije toga 
bi posvema 
napuštena. 
Danas se 



SI. 4. Grad Dubovac. 



od nje vide 
samo raz- 
valine. 

U naj- 
novije vri- 
jeme stao 
se Dubo- 
vac poljep- 
Savati. NaJ- 
IjepSa zgra- 
da je danas 
u Dubov- 
cu pivova- 
ra dioničar- 
skoga druš- 
tva, u kojoj 
se osobito 
nedjeljama 
praznici- 



ma sakuplja mnogo svijeta. Ne daleko u Žorovici u zgradi, 
kojoj je bila prije vojarna, podignuta je u najnovije doba ko- 
žama karlo\ačka, koje su vlasnici dioničari. 

Podno dubovačkoga brijega nalaze se danas sva karlo- 
vačka groblja. 

Opčinsici ured dubovački bio je smjeSten, košto se priča 
u kuci, gdje je danas nanovo podignuta kuda Šikatancova, a 
neko vrijeme u kuĆI, koja je danas vlasništvo Dra. Vinskoga 
(u Zdenčnoj ulici). 



8 



2. KARLOVAC. 



r^a prostoru, gdje je danas grad Karlovac, bile su prije nje« 

gova osnutka same bare i močvare. Neprestane turske 

provale u Hrvatsku izazvale su potrebu gradnje nove tvrđave, i 

to baS na močvarnom poluotoku između rijeka Dobre, Kupe, 

Mrežnice i Korane. 

Mjeseca travnja 157Q. dozvoli porodica Zrinski, da se sa< 
gradi na njezinu zemljiStu nova tvrđava. Gradnjom se je zapo- 
čelo mjeseca srpnja 157Q. (13. srpnja). Gradnjom je upravljao 
glasoviti tada graditelj Mati ja Gambon. Nova tvrđava dobi 
u čast svoga osnivača nadvojvode Karla, brata cara i kralja 
Rudolfa II, ime Karlovac (njem. Karistidt). Na tvrđavi radilo je 
sila radnika većinom iz Kranjske. Kod gradnje tvrđave bilo je 
raznih neprilika. Najveća su bili Turci, koji su htjeli na svaki 
način prepriječiti taj posao. Stoga je postavio tadanji vojsko- 
vođa Ivan Fernberg straže od Karlovca sve do Petrove 
gore, da čuvaju radnike od navala turskih. Druga je nevolja bi!a 
poplava u mjesecu studenom 157Q., koja je mnogo štete na 
dovrSenim već radnjama prouzročila. Uza sve te neprilike bila 
je tvrđava već mjeseca rujna 1580. za skrajnu nuždu dovršena. 
Prve kuće, koje su u tvrđavi podignute, bile su : toranj za po- 
hranu praha, oružana, skladište za čuvanje hrane, pekama, ge- 
neralski dvor i bolnica. Imeđu godine 1582. i 1589. podignuti 
su oko tvrđave prvi bedemi i iskopane jame. 

Tvrđava je sagrađena na šest kutova, a na svakom je kutu 
imala bedem ili bastaju. Ove se bastaje isprva zvahu: 1. Kranj- 
ska bastaja, 2. Grofa Josipa Turna, 3. Koruška bastaja, 4. ba- 
staja Andrije Auersperga, 5. bastaja Nikole Zrinskoga i 6. nova 
bastaja. U tvrđu vodila su samo dvoja vrata, tako zvana ban- 
ska vrata ispod glavne straže prema Baniji (kraj današnje 
kadetske škole) i tako zvana turska vrata prema Rakovcu ; 
treća vrata kraj današnje Bergerove i Lahove kuće učinjena su 
kasnije. Ulice Imale su ravni pravac. U sredini tvrđave bio je trg 
sv. Trojice (paradni trg, sada Jelačićev trg), trga sv. Josipa (sada 
Slrossmayerova trga) nije isprva bilo. Kuće Imale su se graditi 
u 24 jednake četvorne rpe. Tvrđava je opsizala okolo na okolo 
1170 rifi. Gradnja tvrđave stajala je 845.000 forinti, što je za 






f: 


> 




/'^ 


CB 


' 


-aC 


^1 


•a 


,4 


S 
o 



V 



I 



to 

ovo vrijeme bilo vrlo mnogo. Oodine 1585. započelo se grad- 
njom mosta prei<o Kupe. 

Nadvojvoda Karlo postavi prvim poglavarom karlovačke 
tvrđave i zapovjednikom krajiške vojske vojskovođu Ivana 
Fernberga, koji je boravio većinom u Karlovcu. Čim je bila 
tvrđava gotova, uljeze u Karlovac vojska. Malo iza toga useliše 
se u Karlovac i civilni stanovnici. Prvi civilni stanovnici dođoše 
u Karlovac iz Dubovca. Oodine 1585. poslije pobjede turske 
kod Ostrožina doseli se nešto pučanstva iz Ostrožina i Stenič- 
njaka u Karlovac. I obližnji plemići, bojeći se Turaka, sagradili 
su u Karlovcu nekoliko kuća, da se u njima zaklone u slučaju 
novih turskih provdla u Hrvatsku. 

Da ojača vojnički duh u Karlovcu, dao je nadvojvoda Karlo 
kao kraljev namjesnik Karlovčanima razne povlastice, koje potvrdi 
kralj Rudolf II. posebnom poveljom u Pragu 24. svibnja 1581. 

Izvan tvrđave nije bilo dozvoljeno nikomu graditi kuće. 
Koncem godine 1588. uvedeni su poveljom u Karlovcu nedjeljni 
sajmovi i d\a godišnja sajma, na imendan nadvojvode Karla, 
28. siječnja, i 13. srpnja u spomen dana, kojega se je dana 
počela graditi karlovačka tvrđa. 

Nadvojvoda Karlo sazida još prije smrti u Karlovcu pr\^u 
crkvu sv. Trojice i namjesti ondje posebnoga župnika. 

Karlovačka vojnička p3sada izađe brzo na glas sa svoje 
hrabrosti i junaštva. Godine 15Q2. dovede poturica Hasan Pre- 
dojević jaku tursku vojsku, koja se ogleda pred samim Kar- 
lovcem sa vojskom Karla od Burgova, sina nadvojvode Ferdi- 
nanda. Turci potukoSe kršćane 27. rujna 15Q2., ali ne zauzeše 
Karlovca. Oodine 1594. provališe Turci opet sa 16.000 vojske pred 
Karlovac i stadoše ga opsjedati. Ali zapovjednik Auersperg sa 
svojom junačkom posadom odbi neprijatelje. Iza ove provale 
dođoše Turci pred Karlovac još godine 1598., 1601., 1623., 1627. 
i 1672. Turci raširiše pomalo svoju vlast malo ne sve do Kar- 
lovca; narod preko Kupe stenjao je pod turskim jarmom. Stoga 
se sada stala učvrštivati karlovačka tvrđa, dogotovljeni su bili op- 
kopi i zgrade na samoj tvrđavi, postavljene su bile palisade u šancu 
i iskopane dublje jame. Na prijedlog carskoga inžinira Stiera 
prionulo se uz gradnju tornja usred grada za skrajnji uzmak 
vojske. Taj toranj bio je dogotovljen istom godine 1683. i služi 
danas kao zvonik franjevačke crkve. 



12 

Kada su hrvatski ban Petar Zrinski i njegov Šurjak Krsto 
Frankopan zasnovali urotu protiv cara i kralja Leopolda, sazida 
Petar Zrinski u obližnjoj Švarči dobro utvrđeni grad, u kojem 
je i stanovao, a Krsto Frankopan nastani se u Novoni gradu 
na Dobri. Odavle su utjecali na Kariovčane, ne bi li ih pobu^ 
nili. Kada se je ušlo u trag buni, napusti general Herberstein 
7. travnja 1671. vojsku protiv Švarče, koja razori do temelja grad 
ŠvarCu. 

Oodine 1686. sazidao je general Herberstein od materijala 
svaračkoga grada generalsku zgradu (sadanju c. i kr. kadetsku 
Školu), crkvu sv. Josipa, glavnu stažamicu kod gradskih vrata I 
visoki toranj.. Dvije si kuće bana Petra Zrinskoga u Kariovcu i 
jednu Krste Frankopana prisvoji general Herberstein, ter se i 
nastani u jednoj kući bana Petra Zrinskoga, pridržavsi si i nje- 
govo pokućtvo. 

Orad Ksriovac zatekoše i razne nevolje. Najveća su bili 
nevolja Turci, koji su grad Karlovac uznemirivali u 16. i 17. 
vijeku. Druga su nevolja bili česti požari. Prvi požar dogodi 
se 1585., kada je izgorjelo 14 kuća. Godine 15Q4. izgorio je 
čitav grad, koji se je opet lijepo iznova podigao. Oodine 1612. 
(12. travnja) izgorio je po drugi put čitav grad osim nekoliko 
kuća u istočnom kutu tvrđave. Ovaj je put buknula vatra u ge- 
neralskoj zgradi. Osim ovih velikih požara bilo je sila manjih. 
Treća nevolja bili su česti potresi u Kariovcu. Jedan od naj- 
žešćih potresa bio je godine 1700., koji je mnogo štete u Kar- 
lovcu počinio. Četvrta nevolja bile su česte poplave. Više puta 
je voda odnijela sve mostove na Kupi, Korani, Mrežnici i Dobri 
i učinila štete u samom gradu. Osobito velika je bila poplava 
1. studenoga 1730. i 2Q. svibnja 1775. Peta je nevolja bila kuga, 
koja je ponovno puta harala po karlovačkom pučanstvu, tako 
godine 1625., 1645. i 1646. (Metlika je ovih godina od kuge 
sasma opustjela), 16Q1. (od 1. rujna do 30. studenoga). Ove je 
godine podignut kip Bogorodice na trgu sv. Trojice i crkva 
Majke božje sniježne u Dubovcu, kamo ide svake godine 5. ko- 
lovoza ophod iz grada na uspomenu kuge. Posljednji put je 
kuga harala u Kariovcu godine 1733. 

Sve te nevolje su umanjile broj stanovništva u Kariovcu. 
Sioga su kariovački generali napučili grad novim stanovniš- 
tvom. 



13 

NajveČa naseoba dogodi se god. 1645., kada se doseli u 
Karlovac 3<>0 njemačkih porodica. To su bili zarobljenici za tri- 
deset godišnjega rata iz gornje Njemačke, poznati su bili u Kar- 
lovcu pod imenom iŠveda«. 

Oodine 1738. utvrđen je Karlo/ac iznova po odredbi 



II 
li 

« 



generala Walisa. Ove godine uređeni su i popravljeni be« 
demi, Sanci i grabe, a godine 1739. poloZen ]'; temelj za grad* 
Bkl zid. 

Ma da i nije bilo dozvoljeno izvan tvidave zidati kiiie, do 
bivali su Ipak pojedinci dozvolu, da si mogu kuću sagraditi I 



14 

izvan tvrđave. Prva kuća izvan tvrđave bila je podignuta god. 
1584, godine 1615. bilo je već izvan tvrđave više kuća, a od 
godine 1640. spominju se u listinama razne kuće na prostoru 
oko sv. Barbare. 

Uprava je bila u Karlovcu posvema vojnička. Istom 6. pro- 
sinca 1763. uveden bi magistrat u Karlovcu, a sastojao je od 
načelnika i šest starješina. Magistrat zvao se: >c. kr. magi- 
strat glavne krajiške tvrđe Karlovca«. Prvim na- 
čelnikom bio je vrlo imućan građanin i trgovac Ivan Gutte- 
rer. Karlovac je ta Ja brojio, ne računajući vojske, nešto preko 
20D0 duša, a imao je godine 1765. u tvrđi 246 kuća, u pred- 
građu i židovskom varošu, pa na Gazi 199 kuća, a u Dubovcu 
38 kuća. 

Carica i kraljica Marija Terezija odredi kraljevskim otpi- 
som od 9. kolovoza 1776., da se hrvatsko Primorje sa gradom 
Rijekom i sa cijelim onim krajem, što je na desnoj strani Karo- 
linške ceste ujedno sa gradom Karlovcem, sastavi u novu žu- 
paniju, tako zvanu »s e v e r i n s k u« sa sjedištem u Ševe* 
rinu na Kupi, pa da se spoji sa ostalom Hrvatskom i podčini 
kralj, hrv.-slav.-dalm. namjesničkomu vijeću. Za grad Karlovac 
napose odredi, da se podigne na čast slobodnoga i kraljev- 
skoga grada. 

Povjerenstvo, koje je imalo predati grad Karlovac od vojne 
oblasti građanskoj upravi, sastalo se je u Karlovcu 18. stude- 
noga 1777. Kod te predaje predano bi građanskoj Hrvatskoj: 
1. u tvrdi 247 kuća sa 1111 stanovnika, u predgrađu 178 kuća 
sa 982 stanovnika, na Oazi 28 kuća sa 157 stanovnika i u Du- 
bovcu 39 kuća sa 167 stanovnika, ukupno 490 kuća sa 2417 
domaćih stanovnika (ne računajući vojske). Od ovih stanov- 
nika bilo je 60 trgovaca, 190 obrtnika, 146 poljodjelaca i 146 
težaka. 

Zemljišta je predano i to: 1. što su građani posjedovali: 
99Vs jutra oranica, 34 jutra Sume, 327« jutra sjenokoše i vi- 
nograda na 325 kopača, 2. što je dopalo magistrat (općinu) 
karlovački: 122 jutra zemljišta. Karlovac se je protezao prema 
lomu od ušća potoka Rakovca do kapele sv. Križa na karo- 
linškoj cesti u Dubovcu (kraj sadašnjega rimo-katoličkoga grob- 
lja), pa karolinškom cestom do mede općine novigradske, odavle 
preko Jelse do Kupe i Kupom do utoka Korane, pa gore Ko« 



IS 

nnom do u§čs potoka Rakovca. Kod predate priznano je kar- 
lovačkim građanima, da mogu za gradnju Icuća iomiti kamen 
pod Belajem i u Vinicl, a pijesak voziti iz vojničkoga područja 



)d crkve sv. Krlia u Dubovcu. Konatno predana je za grad- 
u gradanake bolnice svota od 18S9 for. 41 novi. I zaklada 
iolilorovi sd 1000 for. 



16 

Ovo povjerenstvo nije dovršilo posvema predaje grada 
Karlovca od vojne uprave građanskoj upravi radi turskoga rata, 
pa je stoga car i kralj Josip II. odredio godine 1781. novo po- 
vjerensivo, koje je predaju definitivno uredilo. Zaključak po 
vjerenstva potvrdio je kralj Josip II. posebnom rezolucijom. 

Istom Josip II. izdao je 8. listopada 1781. kraljevsku po- 
velju, kojom se grad Karlovac podiže u red slobodnih i kra- 
ljevskih građbva. Ovom poveljom dozvolio je kralj Josip II. razne 
slobode i povlasti gradu Karlovcu u 19 točaka. Slobodu grada 
Karlovca uzakoni državni sabor u Budimpešti u zak. članku 
30. godine 17Q]. 2a Leopolda II, a zajamči Karlovcu istu slo- 
bodu i kralj Franjo II. posebnom poveljom 1. ožujka 17Q9. 

U povelji Josipa II. dozvoljen bi gradu Karlovcu posebni 
grb ! pravo pečata crvenim voskom. 

Time što je Dubovac, predgrađe i Oaza pripojena tvrdi i 
što je u ovako određenom opsegu podignut grad Karlovac na 
čast slobodnoga i kr giada, riješeni su bili građani izvan tvrđe 
tlake, koju su plaćali i davali sve do sada vlasteli dubovačkoj i 
novigradskoj. 

Karlovčani su birali prvi put ustavno gradsko poglavarstvo 
18. veljače 1778., dok je vef 15. prosinca 1777. genaral grof 
Samuel Ojulaj svečanim načinom izjavio, da se grad Kar- 
lovac predaje građanskoj Hrvatskoj i da je nezavisan od voj- 
noga zapovjedništva. 

Kralj J3sip II. posjetio je tri puta grad Karlovac. Prvi put 
posjeti Karlovac još za života svoje majke kraljice Marije Tere- 
z'je 27. travnja 1775., obilazeći kao kraljević sve austrijske na- 
rode i pokrajine, da ih upozna. Kraljević Josip zabrani svaki 
sjajni doček. Nastanio se u erarskoj kući (prije je bila ta kuda 
vlasnost potpukovnika Kovačiča, a sada je u njoj pisama uprave 
c. kr. kadetske škole). Pregledavajući vojsku, razgovarao se sa 
vojnicima i neke je dukatima nadario. Drugi put posjetio je 
Karlovac već kao kralj 3. svibnja 1783. I ovaj put zabranio je 
Josip II. svaki sjajni doček, u susret je pošao pred kralja samo 
glavni zapovjednik grof Samuel Ojulaj i to do mosta. Kralj je 
sišao s kola i unišao u grad pješke. Odsjeo je u gostioni k 
»orlu«. Po odredbi Josipa II. sagrađena bi ove godine nova 
oružana, koja i sada stoji. Treći put posjetio je kralj Josip 11, 



u 

grad Karlovac 25. lipnja 1786. u oČI turskoga rata« te ie raz- 
gledao svu ratnu spremu. 

Prigodom tursicoga rata od 1778.— 1790. posjeti 18. travnja 



17S9. grad Karlovac glasoviti austrijski vojvoda general Laudon, 
doCim ga je već 24. lipnja 1788. posjetio tadanji nadvojvoda, 
a kainijl kralj Franjo (II.) 



Od kada )e bio Dubovac %po\tn sa Karlovcem, određeno 
je bilo, da se drži u Karlovcu pet godišnjih sajmova, i to: na 
Miholjice (8. svibnja), na Vidovo (15. lipnja), na Jakovlje (25. 
srpnja), na Miholje (2Q. rujna) i na Tominje (21. prosinca). 
Osim toga bilo je određeno, da se nedjeljni sajmovi prenesu 
od subote na petak. 

Car i kralj Franjo upustio se mjeseca travnja 1809. u rat 
sa Napoieonom. Taj rat svrši nesretno po kralja Franju. Bečkim 
mirom 14. listopada 1809. morade kralj Franjo ustupiti Napo- 
leonu Kranjsku, bjelaški dio Koruške, Solnograd i dio građan- 
ske i vojničke Hrvatske od Save pa do mora. Tako potpade i 
grad Karlovac pod Francuze. Francuzi pod generalom Deizonsom 
uđoše u grad Karlovac 28. studenoga 1809. Francuzi nijesu si 
stekli isprva radi surovosti nekih časnika ljubavi u Karlovcu. 
Te surovosti nesta, čim je bio imenovan dekretom od 25. pro- 
sinca 1809. vrhovnim upraviteljem Ilirije, t. j. novo dobivenih 
pokrajina francuskih, maršal Marmont Središte francuske Ili- 
rije bilo je u Ljubljani. Carskim dekretom, izdanim u Tuilleriama 
15. travnja 1811. određena bi nova uprava u čitavoj Iliriji, a 
tako i u francuskoj česti Hrvatske. Maršala Marmonta nasljedio 
je kao upravitelj Ilirije grof Bertrand, Jkoji je 10. rujna 1811. 
posjetio i Karlovac. Ovoga nasljedi mjeseca ožujka 1813. maršal 
Junot, a ovoga nasljedi Touche vojvoda od Otranta mjeseca 
srpnja 1813. Nu Francuzi se ne održaše dugo u Karlovcu. Slava 
i moć Napoleonova stade silno padati poslije nesretne Napoleo« 
nove vojne god. 1812. na Rusiju. Godine 1813. započe veliki 
rat za slobodu protiv Napoleona, u kojem je i Austrija sudje- 
lovala. Taj se rat zlo svrši po Napoleona. Austrijske čete pro- 
valiSe u francusku Hrvatsku, vodio Ih je general grof Laval 
Nufgent, koje zaposjednuSe 21. kolovoza 1813. Karlovac. Za ge« 
neralom Nugentom stigne 22. kolovoza u Karlovac zapovjeda- 
jući general Radivojević. Karlovčani dočekaše veselo austrijsku 
vojsku. Do bitke između Francuza i Austrijanaca nije sada ni 
došlo u Hrvatskoj, jer su Francuzi prije dolaska austrijske vojske 
pobjegli iz Karlovca. 

Nu nade Hrvata, koji su potpadali pod francusku IlirijUi 
da će biti pripojeni materi zemlji, ne ispuniše se. Francuska 
Hrvatska bila je pripojena guverneru Ilirije, generalu barunu 
Lattermannu u Ljubljani i njegovu namjesniku za francuski dio 



10 

Hrvatske, viceguvefnerii geHeralu Ojiirkovit^u, koji je doSao u 
Karlovac 13. rujna 1813. i preuzeo upravu francuske Hrvatske. 
Austrijski viceguverner Ilirije ostade u Karlovcu do 19. stude- 



noga 1814., te bi premjeSten tada na Rijeku. Hrvati obratiSe se 
ponovno puta na kralja Franju predstavkama I molbama, da 
apoji nekadanju francusku Hrvatsku sa materom_xemljom, Istom, 



20 

kada je kralj Franjo posjetio mjeseca lipnja 1818. sa kraljicom 
Karolinom Karlovac, krenu to pitanje na bolje. Ipak proteku 
opet četiri godine, dok se vruća želja Hrvata ispuni Kraljevskim 
reškriptom izdanim u Badenu 5. srpnja 1822. dozvoli kralj Franjo 
spojenje nekadanje francuske Hrvatske sa materom zemljom. 

Početkom godine 1903. pripojena su gradskoj karlo/ačkoj 
općini prije samostalne općine švaračka i banijanska, pa je tako 
grad Karlovac, koji je prije godine 1Q03. brojio oko 6000 ljudi, po- 
narastao na 12.248 ljudi. 



3. ŠVARČA. 

jVla jugu grada Karlovca, a na jugo-istoku grada Dubovca na 
brijegu, koji se proteže od Dubovca do rijeke Korane leži 
staro mjesto Švarča. Mjesto Švarča se dijeli: u Doljnju Švarču 
na Senjskoj ili JozeFinskoj cesti, koja je udaljena od Karlovca 
jedva dva kilometra, u Oornju Švarču povrh Doljnje Švarče 
prema Dugoj resi i u Malu Švarču prema rijeci Korani povrh 
Rakovca. 

Švarča se spominje već vrlo rano. Najstariji gospodari 
Švarče, koliko danas znademo, bili su gorički knezovi Babonići 
već u 13. vijeku. Stjepan Babonić, ban Slavonije, darova je godine 
1313. knezu Jurju, sinu Hozeja. Knez Juraj i njegovi potomci, 
koji bijahu od godine 1313. gospodari švarački, prozvaše se 
Severšići od švarče (ie Svarcha) ili Svarački. Gospo- 
dari švarački posjedovaše lijepo vlastelinstvo na Švarči, a ima- 
dahu svoje posjede na Oazi i u Kamenskom i mlinove na Mrež- 
nici, a međašili su sa vlastelom dubovačkom i iza Vučjaka sa vla- 
stelom od Dobre (novigradskom). Porodica plemića Severšića 
Švaračkih bijaše mnogobrojna. Jedan po imenu Ivan, sin Ivana 
Urdunga od Švarče, ostavi za spas svoje duše svoj posjed u 
Kamenskom tamošnjemu pavlinskomu samostanu (oko godine 
1413.). Budući da je bila porodica Severšića mnogobrojna, to 
se pojedine loze ove porodice nazivlju i posebnim imenima, 
kao Radešići, Kralići, Maleci itd. 

Budući da su bili Švarački plemići feudarci grada Stenič* 
Ujaka (na jugoistoku od danainjega Kirlovca)| itoga, kada j« 



s 

■ 

1 

E 
i 



22 

postao godine 1456. Martin Frankopan gospodarom zemalja 
grada Steničnjaka, dođoše Svarački plemići pod pokroviteljstvo 
porodice Frankopanske. Stjepan Frankopan Ozaljski podignu 
na ŠvarCi novo vlastelinstvo, koje zapisa za 2000 dukata bradi 
Ivanu i Stepanu Oušiču. Među Svaračklm posjednicima nalazimo 
oko godine 1572. osim pomenutoga Stjepana Frankopana i Ni- 
kolu, Jurja i Krstu Zrinske te nekoga Stjepana Ladomira. Stari 
vlasnici Svarački plemići SeverSići imali su još uvijek svoje po* 
sjede u ŠvarCi. 

Godine 1574. darovaše Juraj I Nikola Zrinski svoj dvor i 
posjed u ŠvarCi Senjaninu Andriji Tadioloviću za vjernu njegovu 
službu. Godine 1627. darova kralj Ferdinand II. imanje Doljnju 
ŠvarCu svomu savjetniku Atanasiju Georgiceju, porijeklom Grku 
i hrvatskomu književniku, kao nagradu za njegova poslanstva u 
Tursku i Poljsku. Budući da je imao Georgiceo grdnih neprilika 
s tim posjedom, prodade ga 1631. Ivanu Draškoviću, tadanjemu 
gospodaru grada SteniCnjaka za 1400 forinti, a ovaj proda ovo 
imanje kapetanu karlovaCkih konjanika Gašparu Jankoviću. 

Gašpar Janković zamijeni svoje imanje na ŠvarCi sa ima- 
njem tadanjega bana hrvatskoga Petra Zrinskoga »Dolom« ^Ka- 
štel jem) kraj KraSića. Oko godine 1660. podignu ondje Petar 
Zrinski dobro uCvršćeni grad. Kada je bila otkrivena urota Zrin- 
sko-Frankopanska, razori karlovaCki general Herberštein grad 
ŠvarCu do temelja. 

ŠvarCa postade, od kada bi podignuta kariovaCka tvrđa, 
znamenitom i sa strategiCkoga gledišta. Od godine 1610. bila 
su stalno namještena na ŠvarCi po 2 časnika sa 50 momaka 
kao straža. 

Car i kralj Leopoid I. pokloni jedno imanje na SvarCi god. 
1681. Ivanu i Junu Delivuku, mužu Kate, kćeri Franje Severšića, 
kojim izumre godine 1666. muška loza te stare plemićke šva- 
raCke porodice. Ovaj posjed prodadoše godine 1740. Marjana i 
Kata Delivuk Franji KuSeviću, suprugu Jelene, kćeri Kaline. Na 
ŠvarCi bilo je tada više plemićkih porodica, koji su bili po svo- 
jim ženama u rodbinstvu sa starom porodicom Severšića, kao 
Delivuki, Dubkovići (kojih imade i danas na Švarči), Erhoti, 
Fundurulići, Hrastovski (kojih imade i danas na Švarči) i Stan- 
kovići. Osim ovih nabavio si je lijepe posjede u Gornjoj Švarči 
i vlastelin Lipe (nedaleko Bosiijeva) Vuk MihaCević. 



as 

Oodtne 17M./9. prodidole svi gore pomenuH plemiđ svoje 

posjede na SvarSI vojnomu eraru, pa bi tako Švar£a odcjepljena 
od provincijalne Hrvatske i utjelovljena Krajini. Vojni erar po- 
sagradl ondje više vojničkih zgrada. Do godine 1895. bila je n« 
švarči bafi na Istom mjestu, gdje je jednom stajao grad Petra 
Zrlnskoga kr. domobranska vojarna, iz koje se domobranci ise- 
liSe 1895. u novo sagrađenu vojarnu u Karlovcu na marvin- 
skom trgu III tako zvanoj Omajni. Od vojničkih zgrada prodao 
je vojni erar jednu zgradu sa više nuzgrada 1807. zagrebač* 
komu trgovcu Severitiskomu, koji je ondje podigao tvornicu 
platnene robe. 



SI. 12. Rakovac 

Kada se je pod nadzorom majora Struppia izgradila {oko 
godine 1780.) poštovna cesta tz Karlovca u Vojnić i u Ban- 
sku Krajinu, te prosjekla Malu Svarču, podiglo se uz cesta od 
potoka Rakovca do Male Švarče mjesto Rakovac, a iza Male 
Švarče pa do utoka Mrežnice u Koranu selo Mostanje, u koje 
posljeduje mjesto naseli se već godine 1718. više pravoslavnih 
porodica, a kasnije se te porodice većinom iseliše U TuSilović. 



24 



4. TURANJ (prije Križanićev Turanj), 



Povrh rijeke Korane nedaleko utoka Mrežnice u Koranu po- 
digao se je stari grad Turanj. Orad Turanj gradio se 
odmah, čim je bila kariovačka tvrđa podignuta. ZapoCelo se je 
gradnjom godine 1580. Nadzirao je gradnju kapetan Juraj Kri- 
žanac i brat njegov Oašpar. Orad bio je dovršen godine 1584. 
i prozvan po zaslužnoj braći Josipu I Oa^paru Križaniću »Kri- 
žanićevim turnjem«, kako se je zvao sve do 18. vijeka. Turanj 
bio je sagrađen u strogo strategičke svrhe protiv Turaka. Stoga 
je bila ondje od početka uvijek smještena vojnička posada sa 
svojim zapovjednikom. Prvi njen zapovjednik bio je pomenuti 
već kapetan Juraj Križanić, rodom iz Jelse kraj Dubovca. U to 
vrijeme podignuta su i obadva mosta u Tumju preko Vrežnice 
i preko Korane. 

Orad Turanj bio je prvotno građen u obliku četverokuta 
na dva kata, opasan je bio na okolo palisadama, među kojima 
i gradom bile su staje za vojničke konje. Isprva bio je pred 
gradom drveni čardak, iz kojega se je ulazilo mostom n gor- 
nji sprat. 

Poslije vojna Hasana Predojev'ća (1592) rašire Turci svoju 
vlast do Tumja. Sada je dolazilo vrio često do većih i manjih 
bojeva pod samim Turnjem između Turaka i kršćana, tako su 
godine 1615. Turci popalili kuće pod Turnjem, a od godine 
1637 -1652 , dok je bio general Vuk Frankopan, bih je nepre- 
stanih sukoba kod Turtija između Turaka i kršćana. Pod samim 
gradom porazio je ametom Juraj Frankopan 6. rujna 1656. više 
hiljada Turaka pod zapovjednicima Ibrahim pašom od Požege i 
Mustaj begom od Bišća. Tu je Frankopan pohvatao silu živih 
odličnih Turaka, među njima samoga Mustaj bega. 

Mirom u Kariovcima 169Q. primiriše se i ovi naši krajevi. 
Sada nastojahu generali i kapetani raširiti svoju vlast po novo 
dobivenim krajevima. Najpohlepniji je bio Turanjski kapetan 
Rambsc hussel, koji si je silom podložio više kuća u Ste- 
njičnjaku, Hutini i Vojniću, premda je te krajeve naselio na 
novo grof Ivan Drašković. Stoga nastade više godišnja pravda 
između Rambschiissela i grofa Draškovića, koju završi kralj 
Leopoid I. godine 1700., dosudivši prisvojene zemlje i kuće 



udovt Marijt Magdaleni DraSkovIiHcl. Nu I kasnije Imalt su gro- 
fovi DraŠkovidi pravdi sa kapetanima Turanjskim. 

Spomena Je vrijedno, da ]e karlovaEki general grof Kario 
Auersperg naselio pismom od 29. srpnja 1700. hrvatske poda- 
nike iz gorskoga kotara, naročito iz današnjega delnifkoga kotara, 
u pusta mjesta gospoStlje stenitnjafke, u Knezgorici i oko Tre- 
binje. U selo Vukmanič naseli grofica DraSkovIdka godine 1714. 
također podanike hrvatske Iz delni(!koga kotara, koji onamo do- 
nesoSe i svoje posebno delničko narječje, koje se je međutim 
do danas prilično promijenilo. Nu i ovo selo prisvojiše si TuHlnj- 



Sl. 13. Turani. 

ski kapetani kao i druge Dra5kovi(;eve zemlje i Sume u Petrovoj 
i Babinoj gori, tako i selo Vojnič, Bukovicu, Zastenje itd. 

Posljednji nsEcIi pravoslavne stanovnike u Tu5ilovi(^u, po 
Mostanju i Turnju godine 1718. luranjski kapetan barun Kulmer. 
U ovim mjestima naselio je vef godine 1680. kariovački general 
Herberstein katolike. Kada se je gradila ces'a iz Karlovca preko 
Vojnitfa u drugu bansku Krajinu (1780) iseli se viSe pravo- 
slavnih porodica iz Mostanja i Turnja u TuSilovid 

Prigodom reorganizacije Vojne Krajine za vojvode Hild- 
burghausena godine 1746. dokinuta bi turanjska kapetanija. U 



20 

gradu Turnju je odsele najprije stanovao zapovjednik krajiSIce 
husarske pukovnije, a od godine 1786.-1791. po jedan stop- 
ski časnik. 

Oodine 17Q1. bi osnovana u gradu Turnju tvornica sukna 
pod upravom slunjskoga pukovnika Kazimira, a malo niže grada 
uz Koranu (gdje je danas SljepCevićev mlin) podignuta bi go« 
dine 1793. tvornica koža. Sukno i koža iz ovih tvornica up> 
trebljavala se za krajišku vojsku. Oodine 1793. dobio je grad 
Turanj današnju podobu. Obje ove tvornice obustaviše svoj rad 
godine 1799. 

U gradu Turnju nastani se sada štopski liječnik u gornjem 
katu, dočim se dolje nastani krajiški šumski direktor. 

Kada se je stalo u 19. vijeku ozbiljno raditi oko naobrazbe 
časničkoga podmiatka, uvedena bi u grad Turanj pukovnijska 
tkko zvana matematička škola za odgoj časnika slunjske i ogu- 
linske regimente, iz koje se razvi godine 1872. pripravni tečaj 
od dviju godina za c. kr. kadetsku školu, koja se je imala otvo- 
riti u Zagrebu. Od školske godine 1877./8. ne zove se ova 
škola više pripravnim tečajem već prvim i drugim razredom 
c. kr. kadetske škole. Početkom školske godine 1878./9. presele 
se ova dva razreda kadetske škole iz Turnja u Karlovac u sa- 
danju zgradu c. kr. kadetske škole. Od godine 1878. služi ova 
zgrada u vojničke svrhe; obično su ondje smještene po dvije 
kumpanije vojnika. 

Od svih porodica, koje još i danas živu u Turnju, Me- 
kušju i Zastanju (Zastenju), najviše se je istakla porodica Kri- 
žanića, keja je dala austrijskoj vojsci mnogo vrsnih časnika i 
junaka, a porodila je u 17. vijeku i učenjaka na glasu kanonika 
Jurja Križanića, koji je zanesen idejom sveslavenskom pošao u 
Rusiju, gdje ga je zateklo sibirsko progonstvo, u kojem (u To- 
bolsku) je napisao u nekom sveslavenskom jeziku više knjiga, 
od kojih je najzanimivija njegova slavenska gramatika. 



xt 



5. KAMENSKO, 



^a fstoku od Kariovca malo iza utoka Korane u Kupu na 

desnoj obali Kupe diže se danas maleno seoce Kamensko, 
t će imati u svem oko 40 kuca i oko 400 stanovnika, ko]i 
avi poliodjelcl. 

Nema dvojbe, da {e bilo mjesto, koje se danas Kamensko 
e, več vrio rano napučeno. Neki misle, da je na mjestu, |dje 
lanaSnje Kamensko, bila rimska naseobina Aruplum, jer. ae 
i danas kopajuđ nađu u Kamenskom stare zidine u zemlji, 
■0 oruđe i rimski novci. 

NaSe listine o Kamenskom dopiru do početka 13. vijeka. 

I vlasnik Kamenskoga početkom 13. vijeka bio je neki Hvala 

O o r i c e (jugo istočno od Kamenskoga). Kad je Hvala umr'o 

pctomaka. darova hrvatski ban Stjepan Kamensko svome 

|aku Caku. Čak napusti darovanu zemlju, stoga kralj Bela 

razdijeli Kamensko u dvoje godine 1261., pa darova jedan 

prepoStu Cazmanskomu Petru i njegovu bratu, magistru An- 

^ a drugi dio bradi Ivanu i Marku Pavkovićima, sinovima 

kovoje od Gorice, za njihove vojničke zasluge. Prepošt Petar 

rat mu Andrija kupili su već prije oko Kamenskoga zemljiSta 

O.). 

Kasnije postado$e vlasnici Kamenskoga knezovi Babo- 
!L Stjepan (koji je bio ban čitave Slavonije), pa Ivan i 
loslav Babonić darovaše posebnom poveljom, izdanom u 
đu Steničnjaku (jugoistočno od Kamenskoga), dne 8. rujna 
1. posjed Kamenski svomu vjernomu službeniku Jurju, sinu 
Bfa, i njegovim sinovima. Njihovi nasljednici bijahu plemići 
»injski. (Trebinja na jugo istoku od Kamenskoga). Ovi pro- 
k^ oko godine 1369. Kamensko knezu Stjepanu Frankopanu, 
I bijaSe tada vlastelin u gradu Steničnjaku. 

Udova Stjepana Frankopana Katarina utemelji godine 1404. 
lostan Pavlinski u Kamenskom, i to u čast Marije Sniježne 
» svoju zadužbinu i zadužbinu svoga pokojnoga supruga, 
nostan dala je kneginja Katarina o svom trošku urediti, osim 
a zapisa samostanu god. 1405. jedan svoj dvor kraj Kupe. 
aj se samostan doskora vrio obogati darovima vlastele i 
Sna. Prvi glavar samostana, komu je zabilježeno ime, bio je 
> godine 1408. prior Demeter. Ivan Ivanov Vrduk, jedan od 



28 

pređa porodice SeverSića 1 vlastelin SvaraČkI, pokloni Pavllnclmi 
svoja zemljišta u Kamenskom (1405.), a godine 1454. kupi prt5r 
Ladislav za samostan posjed u Zakuplju na lijevoj obali Kupe. 
Godine 1462. zapisa plemić Blaž Vestarič od Korane sa svojini 
sinom Petrom samostanu Kamenskomu svoje imanje u škvo^ 
Cevu polju, Kućaru i Žerjavinovu blatu. U isto vrijeme zapiaaSe 
i drugi plemići svoje zemlje na lijevoj obali Korane Pavifncima, 
Kada je plemić Marko Molingar godine 1473. otiSao u svetu 
zemlju, darova samostanu Kamenskom svoj posjed u Skakavcu 
(u današnjim Fratrovcima) povrh Ozlja prema Brlogu. 

Oko godine 1460. izle2e se pravda između kameOskih Pav- 
lina i zagrebačkoga kaptola radi pobiranja desetine od kmetova 
na posjedima kamenskih Pavlinaca. 

Turci zadadoše mnogo jada i Pavlincima. Godine 1445. 
postrada pavlinski samostan sv. Petra na Zlatu u Petrovoj gori. 
Odanle utekoše Pavlinci u Kamensko, a imanjem ovoga zapu- 
štenoga samostana upravljaše od godine 1448. prior kamenski. 
Dozvolom pape Nikole bude onaj pavlinski samostan na Zlatu 
godine 1451. definitivno spojen sa onim u Kamenskom. Malo 
iza toga provalili su Turci i u Kamensko, popalili selo Kamen- 
sko i mnogo štete učinili Pavlincima. 

Ali ne samo Turci već i domaći ljudi činili su štete Pav- 
lincima. Stoga se Pavlinci 1504. potužiše papi Juliju, koji za- 
povjedi biskupima, da narod najprije opomenu, pa ako opomene 
ne bi koristile, da pojedince i isključe iz crkve. Najveći protiv- 
nici kamenskih Pavlinaca bijahu plemići u Otoku (danaSnjem 
Mekušju) i na Oriici (niže Graca preko Kupe), jer su oni imali 
svoju crkvu sv. Jakova na Oazi i svoje popove glagolaše, do- 
čim su bili poznati* kamenski Pavlinci kao latinski redovnici. 
Najgroznije se poniješe ovi plemići nedjelju poslije uskrsa go- 
dine 1535., kada je plemić Matija Brcković navalio sa svojini 
drugovima iz Otoka u crkvi na svećenika, dok je shižbu božju 
vršio, na Matiju Hrvata i oružanom ga rukom ubio. Rimski papa 
dao je stoga posebnom bulom nalog župnicima u Radonji 
(današnjem Vojniću), Steničnjaku, Fuku (današnjem Vukmaniću), 
kod Majke Božje (današnjem Velemeriću), na Gorici, Oazi, Jaski, 
Šipku, Petrovini i kod sv. Ilije (današnjem Tušiloviću), da pro- 
glase pomenute zlotvore u crkvi pred narodom izopćenicima iz 
rimo-katoličke crkve. 



30 

I 

Poradi neprestanih navala iur$kih moradoSe negdje između 
godine 1570. i 1573. ostaviti privremeno i kamenski samostan 
Pavlinci. U to vrijeme pobjeie i mnogo naroda iz Kamenskoga, 
1e se naseli u Ugarskoj u županiji željeznoj i ondje osnovaše 
mjesto Stinac. Oenerai Pavlinskoga jeda Stjepan od Trnove 
dade u zakup godine 1576. čitav posjed kamenski generalu 
hrvatske Krajine Ivanu Auerspergu. Od generala koji su u za- 
kupu držali Pavlinski posjed, spomena je vrijedan Andrija Auers- 
perg i Juraj Lenković. U Kamensko smjestiše generali stražu, 
vojnika, koja je brojila 20 i više vojnika sa jednim časnikom. 
Otnerali karlovački postupali su sa Pavlinskim posjedom u 
Kamenskom kao sa svojim vlasništvom, tako porušiše jedan dio 
zidina samostanskih, pa podigoše od kamenja kamenskoga tako 
zvana turska vrata prema Rakovcu. 

Oodine 1613., kada je bio napušten grad Steničnjak, useli 
se u posebni dvor u Kamenskom gubernator steničnjačkih po- 
sjeda Baltazar Vojnovič. 

Kada su poslije mira u Kariovcima godine 1699. prestale 
provale Turske u Hrvatsku, preuzeše opet Pavlinci svoj posjed 
u Kamenskom, ali koja razlika između njihova sadanjega posjeda 
i negdašnjega. Mnogo zemljišta prisvojiše si razni zapovjednici 
krajiški, a ono, što osta/iše Pavlincima, bijaše pusto Dok su 
držali karlovački generali u zakupu posjed Pavlinski u Kamen- 
skom, podigoše godine 1627. Pavlinci nov samostan na sjegur- 
nijem mjestu u Sveticama. Međutim spalo je selo Kamensko na 
15 kuća, koje su potpadale pod župu sv. Jakova na Oazi. Oko 
godine 1684. popravljena je crkva u Kamenskom, te su u napre- 
dak dolazili više puta u godini Pavlinci iz Svetica u Kamensko i 
ondje misu služili. Zasluga su si stekli za popravljenu crkvu u Ka- 
menskom karlovački auditor barun Vergucz, koji je podigao jedan 
oltar u crkvi i darovao druge urese, zatim turanjski kapetan grof 
Petar Drašković, koji je podigao u crkvi oltar sv. Križa, napokon 
podigoSe oltar sv. Nikole članovi lađarskoga ceha u Karlovćfu. 

Oodine 1699. jako postrada od žestokoga potresa Pavlinski 
samostan u Sveticama. To je bilo razlogom, da su se na neko 
vrijeme Svetički Pavlinci preselili u Kanensko. Oodine 1707. 
određena je opet stalna rezidencija kamenska ; prvim priorom bi 
izabran Ciprijan Vrbanić, i od te godine bio je samostan kamen- 
ski formalno odijeljen od svetičkoga. 



91 

Samostan kamensld stade opet napredovati. Pusta kamen* 
^emljiSta naslaniSe Pavlinci godine 173Z novim Icmetovima 
Bosfljeva. Tada dođoSe u Kamenslco porodice Priselac, Dok- 
1, JMarković i druge. 

Počeli se javljati novi dobrotvori samostana, kao grofica Bar- 
a Šdonija Ddišimunovi^a, rođena Peranska (1 7! 2.), pa turanj- 
kapetan grof Ernest Paradeizer (1760.) 

Pavlinci bijahu dobri gospodari, bavili ss osobito vrtlar- 
Nn i vo6u'stvom. Najplemenitije voćke u karlovačkom kotaru 
iCu joS iz njihova vremena. Osim loga bavili su se i zna- 
iću, bilo je u samostanM viSe puta i učenih disertacija (1760.) 

Od godine 1749.-1767. sasvim je obnovljena samostanski 
ada i crkva na novo ukusno uređena. Ovako je lijepo na- 
dovao kamenski samostan do kralja Josipa II., koji je stao 
lostane dokidati. On ukinu godine 1786. i samostan kamen- 

Zemljišta samostanska utjelovi Krajini, a samostan i neSto 
I pri!uva za budućega kamenskoga župnika, koji onamo dođe 
godine kasnije (178Q.) od sv. Jakova na Oazi, kada je ondje 
>nl dvor izgorio, a crkvu i groblja Kupa podrovala. Župnik 
doUo samo jedan dio samostana za stan, ostalo se upotrebilo 
magazin Svaračke kumpanije i za stan časnika. 

Tako ostade do najnovijega vremena, samo što se je kas* 
s vojniStvo odselilo iz samostana. Od samostana ostao je do 
laa samo jedan dio za stan župnikov tik do crkve. Obnov- 
it u 18. vijeku crkva dosta je prostrana i lijepa Imade danas 
Žrtvenika, Blažene djevice Marije, sv. Nikole i ranjenoga 
sa. Kad je bio samostan Pavlinski dokinut (1786.) u Kamen- 
mi, odnesene su odavle mnoge dragocijenosti. 

J6S i danas obdržavaju se od davnine poznata hodočalća 
proitenja u Kamenskom na Veliku (15. kolovoza) i Malu 
lipodu (8. lujna), kamo dolazi te dane narod iz cijeloga kotara 
lovačkoga. Na ulazu u crkvu nalazi se napis: »D. O. A. Kmt 
iiszkense Coenobium O. S. P. P. E. Fundatum 1404. Per Turcam 
na tom 1570. Caepit reaedificari 1749. Terminatum 1767.€ 

Spomenut ćemo joS, da ima na Bucalićevoj ledini pod bri« 
pm iza Kamenskoga vrdo kisele vode, koju su nekoC ljudi 
lp sada Je vrelo zapuSteno, voda zaudara po sumporu, a imada 
i sastavine kao jamniCka i luinjska kiselica« 



32 



6. HRNETIĆ. 



j^^jesto Hrnetić zvalo se je prije Brod kod Kupe ili Brodari 
^^^ (u 14. i 15. vijeku). 

Hrnetić je lijepo seoce na lijevoj obali Kupe. Historijskih 
podataka imademo o Hrnetiću malo. Pozitivno znademo, da je 
ovo selo postojalo već početkom 14. vijeka i da je imalo svoju 
posebnu župnu crkvu sv. Martina. U sedamnaestom vijeku 
bila je neko vrijeme pripojena župi hrnetičkoj i župa rečička. 
Znademo i to, da je općina hrnetićka imala godine 1668. i svoga 
posebnoga školnika ili žakana, koji je poučavao djecu u čitanju, 
pisanju i računstvu. 

Stanovnici mjesta Hrnetić bili su većinom kmetovi ozalj- 
ske gospoštije, i to najprije porodice knezova Babonića (do go- 
dine 1325.), zatim porodice knezova Frankopana (od 1398. — 
1544), Zrinskih (od 1544— 1670.), gradačke komore (od 1671. 
—1725.), grofa Rajmunda Perlasa (oJ 1725.-1766.) i grofa Teo- 
dora Batihyanya (od god. 1706.) 

Nu pored ozaljske gospoštije bilo je u području župe hr- 
netićke još nekoliko gospoštija. Fočetkom sedamnaestoga vijeka 
spominje se mjesto Kaštel kao vlasteosko imanje. Najstariji 
Vlasnici ovoga imanja bili su Patačići. Naročito spominje se 
pl. Pudentiana Barbara Patačić. U rukama porodice Patačića 
ostade ovo imanje do početka 18. vijeka, kaaa ga kupiše gro- 
fovi Perlas. Oodine 1766. kupi ovo imanje sa gradom Ozljem 
od grofova Perlas grof Teodor Batthyany. U rukama grofova 
Batthyany ostade Kaštel do 1. rujna 1820., kada ga je prodao 
Antun Josip grof Batihyany karlovačkomu građaninu pravoslavne 
vjere Anastaziju Košticu. Ovaj ga je prodao godine 1825. mar- 
šalu grofu Lavalu Nugentu. U njegovoj porodici ostade Kaštel 
do godine 1890., kada ga je prodao grof Artur Nugent sada- 
njemu vlasniku Rudolfu Leonu. imanje Kaštel imaae u svem 
899 jutara i 564|~f zemljišta većinom oranica, li /ada i Suma, vi- 
nograda imade 9 jutara 138j~|^. 

Malo ne u isto vrijeme, kada i imanje Kaštel, spominje se 
vlasteosko imanje Drežnik. Prvi vlasnici ovoga imanja bili su 
Hranilo vici (u 17. vijeku). Oodine 1766. postade viasnik^^m ovoga 
imanja grof Teodor B^tthyany U porodici grofova Batthyany ostade 



ovo imanje do godine 1820. Kasnije je ovo imanje preSlo u 
ruke raznih vlasnilca, Icao u ruke karlovačkoga veletršca Franje 



a 
•i 
t 

E 

s 



Scidit, taUm u ruke vellkogi lupana Josipa Bunjevci, nadalje 
u nikt iupanljikoga tuca KukovKa, od koga kupi ovo Imanje 

t 



c. kr. Ženijski m^jor Josip Pfeifinger. Sada je ovo imtinje vlas- 
ništvo kr. velikoga župana požeškoga Dra. Nikole pl. Jurkovića. 
Ovo imanje imade preko 200 jutara zemljišta, većinom livada, 
nešto šuma i oranica. Uz vlasteosko imanje Drežnik, podiglo 
se je i selo Drežnik, koje broji 482 stanovnika, koji su svi se- 
ljaci, a po vjeri rimo-katolici. > 

U samom Hrnetiču bilo je također u 17. vijeku vlasteosko 
imanje, koje je uživao . kapetan Karoly Mormian sa svojom su- 
prugom Marijom Josipom Terezijom, rođenom pl. Kirchmayer. 
Poznati karlovački general Ivan Josip fierberstein bio je kum 
jednoj kćeri Mormianovoj. Pomenuti KaroIy Mormian sagradio 
je po svoj prilici u Hrnetiću vlasteoski dvor sa kulom, koji je 
postojao sve do godine 1882. Kasnije se rušila zgrada za zgra- 
dom, dok nije bila posljednja opeka otpeljana god. 1905., da 
bude temeljem kući kovača Bartakovića na: Selcu. Ovaj dvorac 
prešao je tečajem vremena u vlasništvo kaštelskih gospodara. 
Dok su bili gospodari ovoga dvorca grofovi Nugenti, posjećivao 
je ovaj dvor 'i ban hrvatski grof Josip Jelačić. 

Na Selcu bila su dva vlasteoska imanja u 17. vijeku. Jedno 
su uživali pl|tmići Jelačići. Udajom Judite Jelačić za Baltazara 
Magdalenlća pie$lo je ovo imanje u ruke porodice Magdalenića. 
Vlasteoska kuća bila je na mjestu, gdje je danas kuća mjernika 
Bčhma. 

Drugo vlasteosko imanje bilo je plemićke porodice Kraja- 
čića. Danas t^ Imanje ne postoji kao posebno, već potpada 
pod imanje Drežničko. 

Današnji oblik dobilo je mjesto Selce u 18. vijeku, kada 
se je uz novo uređenu zagrebačku cestu posagradilo više kuća. 

Uz Kupu stale su se graditi već u 17. vijeku kuće, a u 18. 
vijeku podiglo se od karlovačkoga mosta do mjesta Selca više 
kuća uz zagrebačku cestu na cinženim zemljištima grada Ozlja 
i imanja Drežnika i Kaštela, koje novo mjesto prozvaše Bani* 
jom, jer je potpadalo pod upravu hrvatskih banova, a ne pod 
upravu karlovačkih generala. 

U Pokupju bio je u 17 vijeku također vlasteoski dvor I 
vlasteosko imanje. Gospodari ovoga imanja bili su isprva ple* 
mići Vojhovići, & kasnije Domitrovići. Kćerka pokupskoga vla« 
itelina Domitrovića imenom Kristina udala se za mahićanskoga 
vlastelina Dragovanića. Od ovoga vlasteoakoga dvorca nema 



danas viSe ni kamena, na kamenu a postojao je sve do sfodlne 
1902. Sadanji je vlasnik ovoga vlasteoskoga imanja Rudolf 
Leon. Pokupje broji danas 188 stanovnika, koji su svi seljaci 
i rimo-katolici. 

Na desnoj obali Kupe preko Hrnettća dizalo se staro vla- 
steosko imanje Jelsa. Gospodari ovoga imanja bili su dugo 
vremena plemiči Levačid. Sada su vlasnici ovoga imanja Ma- 
vrini ili Frljanići (seljaci). 

Danas se dijeli Jelsa u Jelsu veliku i Jelsu malu. Svi sta- 
novnici u Jelsi su danas seljaci. Jelsa mala posve je mlado 



SI. 16. Kafitel. 

mjesto. Podignuto je prigodom gradnje lujzinske ceste i leil 
uz ovu cestu. U Karlovcu je poznato ovo mjesto i pod Ime- 
nom D r e n S a k. Tako je prozvano po vlasniku kuće, koja leži 
tik do lujzinske ceste. Stanovnici Jelse svi su rimo-katolici, a 
imade ih 560. 

Stanovnici svih pomenutih mjesta bave se gospodarstvom 
I poljodjeljstvom. U novije vrijeme njeguje se u Hrnetiću i u 
Drežniku medu seljacima nastojanjem nekih gospodarskih sve* 
ćenlka voćarstvo i vrtlarstvo. 



36 

7. OSTALA POMANJA ^ELA U PODRUČJU 

DANAŠNJEGA KARLOVCA. 

I jsim pomenutih već mjesta valja još neka mjesta istak- 
' ^^ nuti, tako: 

1. U području staroga grada Karlovca: 

a) selo Bori ili B o r 1 i n. Selo se je podiglo prigodom 
gradnje lujzinske ceste. Ovdje si je sagradio kuću general Vu- 
kasović uz lujzinsku cestu preko ceste od; današnje Lukšićkine 
kuće. Danas je vlasnikom nekadanjega Vukasovićeva posjeda u 
Borlinu Matija Sladović ml. Otac Matije Siadovića kupio je 
ovaj posjed zajedno sa posjedom u Modrušpotoku od društva 
lujzinske ceste, koje je društvo bilo poslije smrti generala Vuka- 
sovića vlasnikom obiju imanja. 

Ovo selo leži uz lujzinsku cestu. Odlikuje se izvrsnom pit- 
kom vodom. Karlovčani rado prave malene izlete u Borlin. U 
Borifnu imade po prilici do 100 stanovnika, koji su svi rimo-katolici. 
U najnovije vrijeme doselilo se nekoliko Bugara u Borlin, koji 
se bave u veliko vrtlarstvom. 

b) selo Vučjak. Ovo je selo vrlo staro, leži na brdu po- 
vrh grada Dubovca iza tako zvane Kalvarije. Danas broji ovo 
selo 202 stanovnika, koji su svi seljaci, a po vjeri rino-katolici. 

2. U području stare općine banijanske, i to : 

: a) Selo Brod arci. Selo bit će vrlo staro, leži na desnoj 
obali Kiipe, imade danas 194 stanovnika, koji su po zanimanju 
seljaci, a po vjeri rimo-katolici. 

b) Selo Brdo sa kapelom iv. Margarete. Ovo selo leži 
na povisokom obronku brda na desnoj obali Kupe. Imade da- 
nas 24Q stanovnika, koji su po zanimanju svi seljaci, a po vjeri 
rimo*katolici. 

c) Selo Novak i. Ovo selo leži na lijevoj obali Kupe na 
zapadu od Hrnetića Broji 260 stanovnika, koji su po zan ma« 
nju seljaci, a po vjeri rimo katolici. 

d) Selo O r a d a c. Ovo selo leži na sjeveru grada Karlovca 
na lijevoj obali Kupe. Selo Gradac spominje se već rano u 
listinama, pa nema d/ojbe, da je vilo staro. Danas imade 257 
stanovnika, koji su svi seljaci i rimo-katolici. Žene iz ovoga sela 
bave se pranjem rublja, što ga donaSaju iz Karlovca. U Kar- 
lovcu su poznate na.bolje kao pralje. 



37 

3. U području stare opčine SvaraCke spomenuti valja: 

a) Selo MekuSje. Ovo se selo nalaz! na brežuljku na 
desnoj obali Korane. Prije se je ovo selo zValo Otok. Danas 
je to najveće selo u području proširenoga grada Kariovca. Da- 
nas broji ovo selo 634 stanovnika, koji su syi rimo-katolici, a 
po zanimanju seljaci Imade ovdje i bogatih porodica, kao pl. 
Kriianići i pl. Plemići, koje porodice Šilju svoju djecu i u vi- 
soke škole. Bilo je iz ovih porodica i nekoliko znamenitih i 
glasovitih muževa, od kojih je na svjetski glas do§ao poznati 
panslavista Juraj Križanić (u 17. vijeku). Stanovnici ovoga sela 
bave se mnogo mljekarstvom. U Karlovcu su najbolje poznate 
mljekarice iz Mekušja. 

Godine 1733. kušalo se u blizini ovoga mjesta podići tvrđu, 
ter se je poslom i započelo, ali kada je 1. studenoga 1733. od- 
nesla silna poplava svu građu, odustane se od ovoga posla. 

b) Z as ta nje. Ovo selo leži prema jugu od grada Kar- 
lovca. Imade do 300 rimo-katoličkih stanovnika. 

c) Mosta nje. Ovo se je selo podiglo uz cestu, koja 
vodi u Vojnić i u staru Vojnu Krajinu. Imade do 400 stanov- 
nika, većinom rimo-katolika, nekoliko porodica imade i grčko- 
istočnih. 

d) U d b i n j a. Selo kraj Karlovca, imade do 200 sta- 
novnika. 





@s^ 




■^^ 




■®5^ 



II. Svećenstvo I crkve aa daaašnjem 
teritoriju irada Karlovca, 



1. RIMO-KATOLIČKO SVEĆENSTVO i CRKVE, 

I eritorij današnjega obnovljenoga i proširenoga grada Kar- 
lovca potpadao je od vajkada pod arcidakonat gorički (pro- 
zvan po Gorici, mjestu na jugoistoku današnjega Karlovca, ne- 
daleko staroga grada Steničnjaka), a pod biskupiju dotično nad- 
biskupiju zagrebačku. 

Rimo-katolici obavljali su svoje crkvene obrede u starija 
vremena na slavenskom jeziku u arcidakonatu goričkom, a nc- 
ročito u karlovačkom kotaru. Slavensko bogoslužje, koje su 
braća Ćiril i Metod uveli medu Slavenima, širilo se je i medu 
katoličkim Hrvatima. Borbe Hrvata u Dalmaciji za slavensko 
bogoslužje od 10.— 13. vijeka dobro su poznate, pa kada se je 
činilo, da će se slavensko bogoslužje kod Hrvata morati po- 
svema dokinuti protiv njihove volje, nastade u tom pitanju 
preokret. 

Malo iza zlatnoga vijeka bugarske književnosti za cara 
Simeona (f Q27.) pojavi se ondje krivovjerna sekta bogumilska, 
koja se raširi preko Srbije u Bosnu, a odavle počela se širiti u 
13. vijeku i u Hrvatsku naročito u Senjsko-modrušku biskupiju. 
Tu krivovjernu sektu volio je narod osobito stoga, što je svoj 
nauk naučala u narodnom jeziku. Za to doznaše i rimske pape, 



3g 

! oibiljno zabrinute u ivoje katolike u Bosni I Hrvatsko}. 
I dozvoli papa Inocentije IV. godine 1248. senjskomu 
'U rilipu opet slavensko bogosluije u cijeloj njegovoj 
iji, a godine 13N. protegne tu dozvolu i na biskupiju 



a 



irvati poprimiSe u svojoj crkvi knjige sv. Cirila i Metoda- 
cnjige su napisane jezikom, koji se je govorio u 9. vijeku 
lijenju nekih učenih ljudi medu macedonskim Bugarima, 
ko Soluna, rodnoga mjesta braće Ćirila i Metoda, a po 



40 

mhijeniu drugih učenih ljudi među moravskim i panonsidm SU« 
venimlt, gdje su sv. braća djelovala (za moravskoga kneza Rasti- 
slava i blatanskoga ili panonskoga kneza Kocela). Prvi učeni 
ljudi zovu taj jezik starim bugarskim jezikom, a drugi starim 
slovenskim jezikom. 

Hrvati mijenjali su prema svomu jeziku cvaj jezik u svo« 
jim knjigama čas više, a čas manje, sačuvavši ipak u glavnom 
karakter prvotnoga jezika. 

Iz susjedne senjske biskupije raširilo se je slavensko bogo- 
služje u arciđakonat gorički i u župe današnjega grada Kar- 
lovca. Pismom su se služili glagolskim, koje se razlikuje od 
pisma glagolskoga staroslo venskoga (starobugarskoga) time, što 
ima hrvatsko glagolsko pismo više oblik uglati, a starosloven- 
sko oblik okrugli. 

Naobrazba svećenika, koji su se u crkvi služili slavenskim 
bogoslužjem, bila je vrlo jednostavna. Stariji svećenik uzeo bi 
k sebi prema svojim imućtvenim prilikama po jednoga ili više 
dječaka, koji bi mu obavljali isprva kućne poslove i dvorili ga 
u crkvi. Ove dječake naučio bi čitati i pisati. Dok su oni bili 
kod starijega svećenika, zvali su se d i j a c i ili ž a k a n i. Oni, 
koji su se odlučili posvetiti svećeničkomu zvanju, prepisali su 
si crkvene knjige za svoju porabu. Stoga i većina crkvenih 
starohrvatskih knjiga potiče od ovakovih žakana. Kad se je koja 
župa ispraznila, natjecali su se ovakovi žakani, dakako ako su 
imali propisane godine (barem 24 godine) i ako su dobili po- 
tvrdu od svoga svećenika, da su upućeni u sve crkvene po- 
slove. Ovakove svećenike zvali su »popovima glagolašima« za 
razliku od svećenika latinskoga obreda. 

Nu svi dijaci ili žakani nijesu postali svećenicima ili s raz- 
loga, što nijesu dobili mjesta ili što nijesu osjećali volje za sve-, 
ćeničko zvanje. Ovakovi su postali onda obično općinski pisari, 
pa od njih potiču mnogobrojne starohrvatske listine. 

U Dubovcu bili su oni i prvi učitelji mladeži. Takav je 
bio već godine 1550. Ivan dijak. Zatim su bili oni harmičari 
na kupskoj mitnici kao Tomo Dijanižević (1563.), a bilo je i 
učenih dijaka, koji su bili vješti i latinskomu jeziku. Osobito 
se je istakao Šimun Zlatinčić, rodom iz Oaze, a vlasnik kuće u 
Dubovcu, koji je napisao mnogo latinskih listina i hrvatskih, na* 



pistnih prekrunom glisoHcom. On }e dapače radt svoje uCe« 
nosti postao sucem županije za^bafke. 

Nekojim popovima glagolaSima u crkvama danaSnjega pro- 
širenoga grada Karlovca znademo i za imena, tako se pominju 
za crkvu sv. Jakova, koja je bila na utoku Korane u Kupu, ovi 
popovi glagolaSt: 1. Pop Juraj Brckovif Mikanić od god. 1530. 
—1560-, koji je imao svoje posje:le i kuće na Oazi i u Du* 



Si. 18. Župna crkva Majke Božje Snlježne na Dubovcu, 

bovcu, 2. Juraj Kapusovič od 1560.— 156S. t kasnfje 3. kapelan 
Juraj Žalković, a za crkvu sv. Maittna u Hrnellču ovi: 1. Pop 
Petar škrlac od godine 1529.— 1555. i 2. Pop Orgur Jankovič 
oko godiae 1585. 

Kada je bila podignuta u Karlovcu (u tvrdi) crkva sv. Tro- 
jice (1580.), namještena su bila u gradu Karlovcu dva katolički 



4) 

ivedenikai jedan latinski (župnik) za časnike i strance, a drugi 
(kapelan) za domaće pučanstvo. Neposredno prije no preuzeSe 
tupu sv. Trojice (god. 1658.) Franjevci države bosansko« hrvatske 
sv. Križa bili su svjetovni svećenici i\dihalj Pulčević (od godine 
1612.— 1649.)i koji je bio i vicearciđakon gorički i protonotar 
apostolski, i Nikola Tribunac (od god. 1649—1658.), rodom iz 
Dubovca, latinski svećenici, dočim je bio pop Šimun Stanić 
glagolaš. 

Od kada su počeli i u Hrvatskoj podizati škole Isusovci 
i od kada je bilo za hrvatsko svećenstvo osnovano sjemenište 
u Bolonji i kasnije ii Beču, postojahu popovi glagolaši u arci- 
dakonatu goričkom, kamo je spadao i Karlovac, sve to redi, 
premda se glagolski misali nalazijahu u pojedinim župama sve 
do godine 1740. 

Sada da ogledamo rimo katoličke crkve na teritoriju da« 
naSnjega proširenoga grada Karlovca, i to: 

A.) One, koje su tečajem vremena porušene bile : . 

a) Crkva sv. Jakova na utoku Korane u Kupu. Ta je crkva 
podignuta vrlo rano, svakako piije godine 1334. U župu crkve 
sv. Jakova spadala su sela Oaza i Otok (današnje MekuSje). 
Crkvu je ovu podrovala Kupa godine 178Q. tako, da je postala 
neuporabivom. Budući da je istodobno izgorio župni dvor ove 
crkve, stoga bude ova župa dokinuta. Oaza potpade pod dubo- 
vačku župu a Otok (Mekušje) pod župu Kamensko. 

b) Crkva (kapela) sv. Antuna na prostoru sadanjega fra- 
tarskoga vrta. Kod ove crkve bilo je najstarije karlovačko groblje. 
Ova crkva podignuta je još u 16. vijeku. Potpadala je pod kom- 
petenciju župe sv. Trojice, a razorena je godine 1740. prigodom 
popravka bedema, Sanceva i graba na strani grada, zvanoj Škarpa 
ili Olasija. 

c) Crkva (kapela) sv. Florijana na prostoru nekadanje stre- 
ljane (danas vojarne za vojničku glazbu), uz koju je bilo drugo 
karlovačko groblje, iza kako je bilo napušteno staro groblje 
kod sv. Antuna (1740.). Ovu je crkvu sagradio po zavjetu pošt- 
meštar karlovački Nikola Herman oko godine 1680. Poslije ve- 
likoga požara od 12. travnja 1692. popraviše i obnoviše ovu 
crkvicu Karlovčani po zavjetu. Radi kompetencije ove crkve pre- 
pirahu se dugo vremena župnici dubovački sa Franjevcima. 
Crkva je bila razorena godine 1790., a misa se nije u njoj slu- 



44 

žila već od godine 1788. Groblje je ostalo na tom mjestu do 
godine 1820., dapače vojnike su ondje pokapali do 1. veljate 
1821., dočim je bilo za civilne mrtvace otvoreno groblje u Du- 
bovcu 1. studenoga 1820. 

d) Crkva sv. Josipa na danaSnjem S'rossmayerovom trgu 
pred zgradom današnje kr. kotarske oblasti. Ovu je crkvu sa« 
gradio neSto prije godine 1680. karlovački general Josip Herber- 
stein od grade razorenoga grada Petra grofa Zrinskoga na Švarči 
i novcem zaplijenjenim na imanjima Zrinsko-Frankopanskim. 
Crkva bila je građena vrlo ukusno u podobi rotunde. Godine 
1689. utemelji Josip Herberstein kao prior malteškoga reda za 
Hrvatsku i Ugarsku dozvolom velikoga meštra malteškoga ko- 
mendu kod ove crkve, zapisavši joj oporukom nekadanje imanje 
Franko pansko u Novigradu na Dobri i imanje Lemberg u Ko- 
ruškoj. Budući da nije bilo nakon smrti grofa Josipa Herber- 
stćina nijednoga člana malteškoga reda u Hrvatskoj, stoga po- 
vjeri sinovac zakladateljev grof Ferdinand Herberstein opskrbu 
bćneficia kod ove crkve karlovačkim Franjevcima uz godišnju 
nagradu od 550 forinti iz dohodaka Novoga grada na Dobri, 
Franjevci imadu za to svake godine odslužiti 468 misa, među 
ovima 61 pjevanu sa isto toliko litanija (blagoslova, večernica) 
i držati četiri njemačke propovijedi. Godine 1745., prodadoše 
malteški vitezovi Novigrad barunu Stjepanu Patačiću. O /oga za« 
pade sada dužnost patronata nad crkvom sv. Josipa, t. j. morao 
je crkvu popravljati i plaćati Franjevcima 550 for. na godinu zi 
vršenje gore opisane službe božje. Godine 1768. prešao je No- 
vigrad u vlasništvo državnoga erara, pa su Franjevci dobivali 
gore rečenu nagradu iz državne blagajne. Godine 1778., kad je 
grad Kariovac proglašen slobodnim kr. gradom, prešla je uprava 
Herbersteinove zaklade u ruke grada Kariovca, te od toga vre« 
mena isplaćuje gradska blagajna Franjevcima gornju nagradu. 
Nu ova lijepa crkvica ne održa se dugo. Već godine 1788. po* 
stala je magazinom za barut i strjelivo, a kasnije podrumom i 
magazinom vojničkoga živeža, napokon godine 1790. postade 
prostom krčmom, dok ne bude po naredbi magistrata god. 1833. 
porušena. Od godine 1788. obavljaju se mise, dotirane iz Herber- 
steinove zaklade, dozvolom duhovne oblasti u crkvi sv. Trojice. 

e) Crkva sv. Mihajla na Dubovcu kraj staroga grada. Ova 
je crkva sagrađena godine 1339., bila je do godine 1713« župna 



crkva dubovaSka. Isprva je bila pod pokroviteljstvom dubavafke 
vlastele, a od 1778. potpala je pod gradsku Karlovačku općinu. 
Od godine 1713.— 1783. bila je ova crkva podružnicom novo 
sagrađene cikve (IS69.) Majke Božje Sniježne. DubovaČki saj- 
movi obavljali su se dugo vremena oko crkve sv. Mihajla. Go- 
dine 1783. pretvorena je ova crkva u skladište za bojne sprave, 
a koncem godine 1811. u konjušnicu. Jedno zvono ove crkve 



SI. 20. Crkva sv. Barbara. 

preneseno je u crku sv. Barbare u karlovačkom predgrađu, jedan 
kamen sa žrtvenika sa natpisom: >I595, Ivan Jarag3vić( (valjda 
dubovtčki župnik) zazidan je u žrtvenik ranjenoga Isusa, do£lm 
se je drugi sa godinom 1524. nalazio joS prije nekoliko godina 
u vinogradu karlovačkoga građanina i dobrotvora Nikole Šeb^ 
tića (u ladanjem vlasništvu piaca ove knjige), a velUd žrtvenik 



46 

ove crkve kupio Je lipniCki župnik za svoju kapelu sv. Petfa^ 
Crkva je posvema porušena prije nekoliko godina. 

f) Crkva sv. Magdalene stajala je na raskrižju današnje 
ZdenCne ulice i lujzinske ceste. Ova je crkva bila dugo vre- 
mena podružnom crkvom crkve sv. Mihajla. Razorena je prigo- 
dom gradnje lujzinske ceste godine 1810. Mjesto nje i cricve 
Ranjenoga Isusa podignuta bi uz novo sagrađenu lujzinsku cestu 
nedaleko župnoga dvora nova crkva Ranjenoga Isusa 1819. 

g) Crkva Ranjenoga Isusa bila je na mjestu, gdje je današ- 
nje rimo-katoličko groblje tik do Karolinške ceste. Ova je crkva 
bila podružna crkva sv. Mihajla. Porušena je bila godine 1817., 
prije no je na ovom mjestu osnovano današnje groblje. 

h) Crkva sv Jelene negdje u Zagradu iza grada Dubovca. 
Ova se crkvit spominje kao podružna crkva sv. Mihajla godine 
1683. Kod i|je imadahu dubovački župnici 20 jutara šume. Da- 
nas joj nema ni traga. 

1) Kapela blažene djevice Marije sedam žalosti (B. V. Do- 
iorosae) stajala je na starom groblju hrnetićkom sa zapadne 
strane župnoga dvora ne daleko Kupe. Ovu kapelu spominje 
godine 1704. hrneUćki župnik Halovanić u svom podnesku na 
zagrebačkoga biskupa BrajKovića te veli, da je drvena, omazana 
i Okrečena izvana i iznutra, isto tako da imade omazan i oicre- 
Ceh svod, da iniade jedan žrtvrnik blažene djevice Marije sedam 
žalosti, koji da je bojadisan i po2laćen, da imade koiuš, koji 
stoji na tri drvena stupa i povrh koruša da je drveni toranj. 
Ova je kapela porušena oko godine 1752. za hrnetićkoga žup- 
nika Jurja Lukšića. Tada bijaše prenesen i kip Blažene djevice 
Marije sedam žalosti u župnu crkvu sv. Martina. 

B.) Crkve, koje danas stoje: 

a) Crkva Majke božje sniježne u Dubovcu. Ova je crkva 
prvotno sag[rađena bila od drva godine 1669. na istočnom boku 
dubovačkoga brijega. Godine 1683. je iznova zidana i obnov- 
ljena. Od godine 1713. jest župnom dubovačkom crkvom. Cr- 
kvene matice sižu do godine 1672. U župu dubovačku spadaju 
ova mjesta: Borlin (na lujzinskoj cesti), predgrađa karlovačka: 
Omajna (marvinski trg), Šranjga (tako prozvano po harmidi 
koja je stajala na mjestu, gdje je danas zgrada karlovačke šte- 
dionice), židovski varoš (tako prozvan po trgovcima) i Oaza, 
RakovaCi Švarča gornja i doijnja, Udbina, Mostanje, Mrzlo poljti 



47 

SIrmic, Zagrad I VuSjak. U cijeloj dubovaikoj 2upl bilo je kon- 
cem godine 1904. rimo katolilca 49Q4, grčl<o-istočnjaka (pravo- 
llavnih) 306, um'jala 3, protestanta 6 i mojsijevaca 184. 

Župnici dubDvački, za koje znademo bili su ovi: od 1550. 
—1552. pop Tomaš, od 1552.— 1562. pop IV^ilialj, plebanuS 
i kapelan pop Orgur Horvatič, god. 1595. J aragović (?), 
od 1650.-1657. Malija Boričak, od 1657.-1665. pop J u- 



Sl. 21. Ktptia Ranjenoga Uuu. 

raj Crnčić!, 1(65.-1669. opet Matij'a Boriiak, od 1668. 
—1683. Stanialav Štibljak, od 1683.-1689. Petar Ra- 
dovU, od 1689.-1696 Petar Tomašii;, od 1696—1702. 
Franjo Oluhf ić, od 1702.-17I5. IVIatija IMarkulin, od 
god. 1715.— 1728 Matija Malović, od 1728.-1736. Ivan 
MaleiK od 1736.-1737. ErnestPreiern, 1737. Nikola 



48 

Oregorič, od 1737.-I758. Luka Cellč, od 1758.— I77t. 
Josip Znika, od 1771.— 1782. Antun Jaklić, od 1782 — 
1789. Vuk Ćollč, od 1789.— 1809. Franjo Lovinčič, od 
1809.-1840. Nikola HanzJć, od 1840.--1855. I van Pav- 
leSić, od 1855.-1869. Ma ti ja Zupčić, od 1869.— 1887. 
Ivan Mašek i od 1887. do danas Vj ekosl a v Hegedić. 
Župni dvor današnji sagradio je nekadanji maire francuski Josip 
Šporer godine 1817., dočim je stari župni dvor bio bliže žup- 
noj crkvi nedaleko današnje pivovare. 

b) Crkva sv. Barbare u predgrađu na uglu današnjih ulica 
Ounduličeve i sv. Barbare Ovu crkvu sagradiše karlovački puš- 
kari god.ne 1684. Godine 1775. izgorjela je. Do ove godine 
ima!a je svoje posebno groblje, na kom su kasnije kuće posa- 
građene. Oodine 1787. podignuta bi ponovno ova crkva. 

c) Crkva sv. Franje Xaverskoga u gornjoj Švarči. Ova 
crkvica postajala je već za župnika Luke Celića godine 1737., 
isprva je bila drvena i jed/a za 10 ljudi dostatna. Ood. 1752. 
sazidana je iznova i proširena ova crkvica darežljivošću gra- 
đana, napose Ivana Paveka. Oodine 1844. udario je grom u 
toranj ove crkvice, a god. 1851. ponovno je popravljena nastoja- 
njem župnika Pavlešića. 

d) Kapela Ranjenoga Isusa kraj lujzinske ceste, nedaleko 
župnoga dvora, sagrađena bi u prošlom vijeku, kada su bile 
crkve sv. Magdalene i stara crkva Ranjenoga Isusa (1819.) po- 
rušena. Ograđena je ta crkva godine 1830. 

e) Kapela Svih Svetih na groblju rimo-katoličkom u Du- 
bovcu. Ova kapela sagrađena je bila 1870. materijalom stare 
dubovačke bolnice. 

f) Kapela sv. Ivana Nepomuka u Rakovcu pred kr. realnom 
gimnazijom. Sagrađena je god 1854., pošto je bio kip Ivana Nepo- 
muka na početku marvinskoga trga nedaleko rakovačkoga mosta 
porušen. Kapela imade natpis: Divo loanni Nepomućeno, Regi- 
minis Sluiensis patrono, curantibus ejusdem regiminis officia- 
Kbus sacrum saceilum hoc dictum ac 16. Maji 1854. benedic* 
tum extat. 

Bilješka: Crkve pod točkom b, c, d> e i f spadaju pod 
Župu dubovačku. 

g) Crkva sv. Trojice u gradu. Ova je crkva osnovana go« 
dine 1580. i postala je odmah župnom crkvom za kariovaika 



49 

tvrdu. Od 1560. godihe do 1658. upravljali su ovom župom 
svjetovni svećenici, a godine 1658. preuzeše župu sv. Trojice 
Franjevci države bosanslco-hrvatske sv. Križa. 

Godine 1658. i 1659. sazdan bi dio samostana, koji bi 
dio dogotovljen istom godine 1689. God. 1699. dozvoljeno bi 
Franjevcima bulom pape Klementa IX, da si sagrade u Kan- 



Sl.;21 Kapela sv. Krli^a kfftj i'akovajikih vrftta. 

lovcu potpuni samostan. Sama crkva pregrađivala se je vi!e 
puta od godine 1672. DanaSnji bi toranj podignut godiTte 1663. 
po generalu lierbersteinu. Oodine 1692. postrada od polara I 
ova crkva. Vatra je bila tolt jaka, da su se stara zvona rastO' 
pila. DanaSnja zvona nabavljana su polagano od god. 1739.— 
1814, Crkvu je posvetio 6. srpnja. 1823. zagrebački biakup 

4 



52 

još dva, i to sv. Nikole i Ranjenoga Isusa. Od godine 1404.^ 
1786. upravljali su ovom župom oci Pavlinci. Matice krštenih 
dosižu do godine 1734., vjenčanih do godine 1735., a mrtvih 
do godine 1765. Stanovnika broji 3651 rimo-katoh'ka i 24 grčko- 
istočnjaka. Pod ovu župnu crkvu spadaju ova sela: Gradac, 
Husje, Kobilić, Mekušje vojničko, Mekušje provincijalno, Mo- 
stanje, Švarča, Turanj i Vodostaj. 

m) Crkvica sv. Doroteje i Nikole na Švarči, koja potpada 
pod župu u Kamenskom. 

Prema tomu bilo je na današnjem teritoriju grada Kar- 
lovca 9 porušenih i 13 crkvi, koje još stoje. 

Osim svjetskih rimo-katoličkih svećenika bili su na današ- 
njem teritoriju grada Karlovca još i neki redovi, i to: 

a) Pavlinski red u Kamenskom od godine 1404.— 1786., 
odlikovali su se učenošću, propovijedima i gospodarstvom. U 
Kamensko došli su Pavlinci iz obližnjega Pavlinskoga samostana 
sv. Petra na Zlatu u Petrovoj gori, gdje se bijahu nastanili pod 
priorom Grdošem 1309. Osim toga imali su Pavlinci svoj samo- 
stam i u Sveticama kraj Karlovca. 

b) Franjevački red države bosansko- hrvatske sv. Križa. 
Ovaj je red došao u Karlovac 1657., a godine 1658. preuzeše 
župu sv. Trojice. Prvi gvardian bio je Bonifacius de Ragusa. 
Između godina 1658. — 1669. sagrađen je dio samostana franje« 
vačkoga. bulom pape Klementa IX. dozvoljeno bi godine 1699. 
Franjevcima, da si u Karlovcu sagrade formalni samostan. 

Barun Verguz, zapovjednik tvrđave, kupi neka polja i livade 
i pokloni ih crkvi sv. Florijana. Polja i livade uživali su Fra- 
njevci uz dužnost, da dohocima uzdržavaju kapelu, groblje i 
odsluže 156 sv. misa u istoj crkvici za pokojnike porodice Ver- 
guzijeve kao i za sve one, koji počivaju u groblju sv. Florijana. 
Arciđakon barun Patačič oduže ovu crkvicu Franjevcima ujedno 
sa fundacijom i preda sve to dubovačkomu župniku. 

Godine 1783. (24. listopada) preuzeše Franjevci nastavu u 
latinskimi školama. 23. travnja 1824. započela su predavanja u 
samostanu iz pedagogije, koje je držao o. Atanasij, ravnatelj puč* 
kih šKola u Karlovcu. Isprva su bila 63 slušatelja, a do konca 
ih ostade samo 33. Škole su držali Franjevci do po prilici 1861. 

c) Piaiiste (fratres piarum scolarum). Ovi su bili pozvani 
godine 1764. po vrhovnoj vojnoj oblasti u Beču u KarlovaC| 



b3 

da uče mladež latinski i njemaSkl jezik, raSunstvo I moral na 
temelju katekizma. Na samu pepelnicu godine 1765. doSao je u 
Karlovac provincijal austrijskih piarista Nicefor Deltel, koji se je 
nastanio u franjevačkom samostanu, dok je vijećala posebna 
komisija (od 25. veljače do 5. ožujka) pod predsjedanjem gene- 
rala B5cka od 16 lica. Na temelju ovoga vijećanja sklopljen bi 
ugovor između Piarista I vojne oblasti. Piariste dođoše u 
Karlovac mjeseca listopada 1765. i otvoriše ovdje najprije nje- 
mačke, a zatim latinske škole. Ovdje ostadoše do godine 1783« 



2. PROTESTANTSKO SVEĆENSTVO i CRKVE. 

IJrotestantska ili nova vjera širila se je u Hrvatsku iz Kranj- 
ske, gdje je bio najžešći njen pobornik Ivan Ungnad, barun 
koruški, vrhovni kapetan konjaničkih četa za doljnju Austriju, 
Štajersku, Kranjsku, Korušku i Hrvatsku. Ungnada zateče zato 
i nemilost kralja I cara Ferdinanda I., pa morade iz austrijskih 
zemalja u Wurtemberg, gdje je osnovao u Urachu i TibingI tis- 
kare glagolsku, ćirilsku i latinsku za širenje protestantskih 
knjiga. 

Najviše pristaša steče nova vjera kod popova glagolaša 
oko Ribnika i Ozlja. Hrvatski prijevodi protestantskih knjiga, 
izrađeni po Antunu Dalmatinu, Štipanu Istrijaninu i Juri Zve- 
CICU. a štampani u Tibingi, širili su se i u karlovačkom okolišu. 
Izrično se spominju ozaljski pop Stjepan Stepanič i završki pop 
(sv. kriški) Ivan Kolonić kao prve pristalice nove vjere u Hr- 
vatskoj. Najžešći zagovornik protestantizma u ovim krajevima 
bio je pop Grgur Vlahovid, rodom iz Ribnika (oko godine 
1570) Njega su radi toga progonili katolički svečenici, na čelu 
im ljubljanski biskup, a podupirali su ga pomenuti već Ivan 
Ungnad i sam tadanji ban hrvatski Petar Erdodi. Osim ovih 
našao je on priznanja i u krajiškoga generala Ivana Len- 
kovića i u sina sigetskoga junaka Jurja Zrinskoga, koji je 
osnovao za širenje protestantskih knjiga na svom imanju 
u Nedjelišću u Medumurju posebnu tiskaru za cara i kralja 
Maksimijana U. Vlahović je znao vatrenom svojom riječi upravo 



54 

začarati sluSatelje. Oodlne 1563. dojmila se )e njegova rijeS 
tako sluSatelja, da je s mjesta primilo u Cesargradu do 250 ljudi 
od njepa salcramenat, i da gfa je podupirao u tom sam tamoš- 
nji IcatoliCki župnik. Pored Vlalioviča isticao se je kao revni 
propovijednik nove vjere Petar Lukić, rodom iz Trga Icraj 
Ozlja. 

Kranjski i Štajerski staleži ishodili su, da su bili namjeSteni 
protestantski propovijedači i po Krajini. Ovi su se nadali, da de 
nova vjera prodrijeti i u Tursku, pa da če za nju predobiti ne 
samo pravoslavne več i iste muhamedance. Stoea su se prote- 
stanske knjige Štampale i ćirilicom, a na prevađanje protestan- 
skih knjiga nagovorio je pomenuti Vlahović žumberačkogapopa 
Ivana. 

Osim ovih protestanskih propovijednika poznati su nam 
joSte pop Martin Orgić (oko god. 1560.) u Črnomlju, koji je 
djelovao u krajevima oko Kariovca godine 1574., Juraj Juričić 
(t 26. lipnja 1578.) i Tomo Jagonič (oko god. 157Q.) 

Stoga nije mogao ni osnovatelj kariovačke tvrđave nad- 
vojvoda Kario mimoići želja i zahtjeva karlovačkih protestanata, 
premda je bio sam gorljivi katolik, pa im je dozvolio razne 
vjerske povlasti i slobode, dapače dozvolio, da se u Kariovcu 
namjeste dva propovijednika protestantska, i to jedan njemački 
za gospodu i časnike, a drugi hrvatski za puk. Isprva su oni 
propovijedali riječ božju narodu u kući krajiškoga generala, dok 
ne dadoSe god. 15Q7. tri pokrajine Štajerska, Koruška i Kranj- 
ska sazidati protestantima u Karlovcu posebnu crkvu. 

U Kariovcu su naučali novu vjeru Antun Novomješćanin 
(Napolitanus), kamo je došao iz Črnomlja, odakle je bio izagnan 
(oko god. 1582). Malo iza njega god. 1584. postaviše stališi 
kranjski karlovačkim propovijednikom nekadanjega katoličkoga 
svećenika Sebastijana Schemnitzera. Od god. 15Q0.— 15Q2. bio 
je protestanskim propovijednikom u Karlovcu prije katolički pop 
Grgur Žitarić. U Kariovcu su boravili i glasoviti protestantski 
propovijednici Bartol KnaffeI, Bartol prozvan Simplicius i Ivan 
Znojišek. 

Nu protestantima ne bijaše dugoga opstanka u Hrvatskoj 
i u Karlovcu, jer su bili izvrgnuti koncem 16. vijeka i početkom 
17. vijeka progonstvu od strane nadvojvoda dapače i samoga 
cara i kralja Ferdinanda II. Već god. 1599. zabranjeno je bilo 



generalu Jurju Lenicovidu namjeStati za časnike nekatolike, a 
god. 1605. određena )e bila posebnim saborskim zaključkom 
opća potjera po Hrvatskoj za protestantima. Uza sve te nepo- 
gode imali su protestanti u Karlovcu još svoju posebnu crkvu 
godine 1645. Iza ove godine ne spominju se više karlovački 
protestanti. 



3. ORČKO-ISTOČNO ili PRAVOSLAVNO SVEĆEN- 

STVO i CRKVE. 

■Pravoslavno pučanstvo selilo se raznim zgodama u Hrvatsku. 

U Karlovcu se nastaniše pojedinci ved malo iza osnutka 
karlovačke tvrde. Najstarije porodice pravoslavne u Karlovcu bile 
su već godine 1585. Nikole Vukanovića i nekoga Popovića. U 
većem broju stadoše se pravoslavni seliti u Karlovac poslije 
mira u Karlovcima (16Q9.), t. j. cikada je osvojena bila Slavo- 
nija I Lika. Oni se nastaniše većinom u predgrađu pred tvr- 
dom, pa je stoga bio i prozvan današnji Zrinski trg »vlaškim 
placom«. Kao trgovci ističu se pravoslavni istom u drugoj po- 
lovici 18. vijeka. U gradsko zastupstvo izabran je bio prvi od 
pravoslavnih god. 1764. trgovac Petar Popović. 

Godine 1761. počeli su pravoslavni u Karlovcu sakupljati 
darove za podignuće svoje crkve. Međutim imali su kapelicu sv. 
Nikole u privatnoj kući u predgrađu, te su je više puta pre- 
mještali iz jedne kuće u drugu. Odmah u početku imali su u 
Karlovcu paroha i kapelana, pa se spominje već god. 1769., da je 
pravoslavni kapelan ispovijedao bolesnog^a generala Mikašinovića. 
Godine 1782. zatvorena je bila pravoslavna crkva u Karlovcu u 
privatnoj kući, ne zna se s koga razloga, premda je već od 
15. listopada 1781. postojao patent tolerancije kralja Josipa II. 
Godine 1783. odlučiše pravoslavni, da će graditi crkvu u Kar- 
lovcu, ali im ne dozvoli kr. ugarsko namjesničko vijeće, jer je 
bio broj njihov premalen za podizanje crkve po smislu edikta 
tolerancije. Godine 1784. dobiše ipak zamoljenu dozvolu. Premda 
su imali pravoslavni svoju crkvu i svoje svećenike u Karlovcu, 
ipak $u morali najavljivati slučajeve poroda^ vjenčanja i smrti 



»0 

katoličkomu Župniku, Sto se ]e moralo unijeti u katoličke matice 
<u samostanu oo. Franjevaca), pa stoga bi bili morali i propi- 
sanu Stolu plaćatii ali je nijesu u istinu nikada plaćali. 

Nakon dozvole, da si mogu u Karlovcu sagraditi crkvu, 
IzabraSe pravoslavni mjesto za novu crkvu kraj stare pošte (na 
mjestu, gdje je sada Pureblova kuca). Ali budući, da se u ono 
vrijeme držalo to mjesto malo vrijednim i zakutnim (premda je 
to mjesto sada naj'jepše u cijelom Karlovcu), prodadoše oni 
ovo mjesto u predgrađu i kupiše u tvrđi kuću od Ferdinanda 
,Bulija.7a.3000 for. i 12 cekina. Kuća bi porušena i temelj crkvi 
udaren 12. travnja 1784. u prisutnosti vladike Jovava Jovanovića. 
Crkvu posvema dogotoviše godine 1786., gradio ju je u slogu 
renesanse neki Štiler, a živopisao ju je slikar Arsa Todorović. 
Crkva je stajala 30.000 forinti. Posvećena je ova crkva bila 
9. svibnja 1803. za vladike Petra Jovanovića Vidaka. Oodine 

1808. proglašena je ova crkva za parohijalnu; do ove godine 
smatrala se filijalnom parohije u Tušiloviću. 

Za francuske vlade dobivao je plaću pravoslavni paroh iz 
gradske blagajne na godinu 1500 franaka, koliku i katolički 
župnik, drukčije ga plaćala crkveno školska pravoslavna općina. 

Imovinom crkvenom upravlja sada po>ebni odbor srpsko 
pravoslavne crkve no školske općine na temelju statuta od godine 
1868., koji je potvrđen i od konzlstorije 27. s'ječnja 1872. 
broj 542. 

Ova je općina sagradila godine 1848. dvokatnu kuću na 
uglu samostanske ulice i Jelačićevu trgu, u kojoj je zgradi da- 
nas smještena srpska ženska učiteljska škola sa vježbaonicom, a 
godine 1882 sagradi drugu dvokatnu ku(5u na uglu samostan- 
ske i rakovačke ulice, na mjestu, gdje je jednom bila pravo- 
slavna bogoslovija. 

Karlovačka pravoslavna parohija, kamo spadaju i obližnja 
mjesta, kao Duga resa i Jaska, broji danas oko 800 duša. 

Matica pravoslavne crkve siže do godine 17Q3. Svećenici 
bili su od ove godine: Danilo Maslić, od god. 1793.— 1796., 
Lazar Polojac god. 1797., kapelan Vaso Vujaklić od god. 1797. 
— 1801 , dva kapelana Vaso Vujaklić i Pavle Mejić od 1802.— 

1809. Oodine 1809 postadoše obojica parosima, i to Pavle 
Mejić do 24. siječnja 1824. (koga je dana umr'o), a Vaso Vu- 
jaklić do 27. listopada 1825. (koga je dana umr'o), Qd_27. listo- 



»7 

■i 



SI. 24. Parohijalna crkva sv, Nikole. 



98 

padi 1825. do 1. veljaCe 1820. bio ]e administrator Marico Ma 
đerCIć, od 1. veljače do 1. prosinca 1826. administrator Jovai 
Slavnić, prota Budački, od 1. prosinca 1826. do 22. ožujka 185Q 
paroh Jovan Djaković, od 23. ožujka 1859. do 1. travnja 1862 
administrator Luda Mandić, od 2. travnja 1862. do 20. travnj; 
1895. paroh Nikola Begović, od 21. travnja 1895. do 30. travnj; 
1898. administrator profesor i katiheta rakovaCke realne-gimna 
zije Adam Muždeka, od 1. svibnja 1898. do 1. prosinca 1900 
administrator Mile Qrubor i od 1, prosinca 1900. do danas pa 
roh Dušan Knežević. 



4. KARLOVAČKA IZRAELITIČKA BOGOŠTOVNA 

OPĆINA. 

I Pojedine izraelitičke porodice stale su dolaziti u Karlovac ve< 

početkom 19. vijeka. Prve su porodice amo došle Wels 
sova i Breyerova. 

Do godine 1850. nastanilo se je već u Karlovcu toliko po 
rodica izraelitičkih, da se je ozbiljno stalo razmišljati o tom, d; 
se za grad i okolicu osnuje posebna bogoštovna općina i da si 
ocijepi od zagrebačke. 

Po nalogu županije zagrebačke a pod predsjedanjem nad 
rabina zagrebačkoga L. R9kensteina konstituirala se u istini 
karlovačka izraelitička bogoštovna općina 26. prosinca 1852. 

Područje karlovačke izraelitičke bogoštovne općine obu 
hvaća : 

a) iz županije zagrebačke: grad i kotar karlovački, pa ko 
tare Jaskanski, Vrginmost i Pisarovinski ; 

b) cijelu županiju modruško-riječku, izuzevši kotar sušački 

c) cijelu županiju ličko- krbavsku. 

Troškove oko općinske uprave podmiruju članovi općine, koj 
plaćaju stanoviti prinos prema svojim imućtvenim prilikama. Dana: 
imade u cijeloj općini 165 pc rodica, koje plaćaju svoje godišnj< 
prinose u ukupnoj svoti oko 9.000 kruna. 

Općina imade svoga predsjednika, koji zastupa općini 
prema vanjskomu svijetu. Prvi predsjednik karlovačke izraelitičk( 



boKoltovne općine bto Je Eduard lederer. Sada Je predsled- 
nikom Dr. Miroslav Stem, kr. zemaljski zdravslveni savjetnik I 
vitez reda Franje Josipa 1, 

BogoMovn^ (inp obavlja rabfn ili propovijednlk- Prvi pro- 
povijednik i vjeroučitelj bjg je Atiron Rei?h od; ,23. listopada 



SI. 25. IzraelitičkI hram u Karlovcu. 

1853. do 1. svibnja 1876., kojega je dana umr'o Njega'nasljedi 
rabin Dr. S. Oeibhaus od 1876. do 17. rujna 1883. Od godine 
1883. do lipnja god. 1896. obavljao je bogoslovne £ine u ovoj 
općini natkantor Julije Jo$efovi(!, Mjeseca lipnja 1896. izabra 



00 

karlovačka izraelitiSka bogoStovna opčina propovijednlkom I 
vjeroučiteljem rab*na Dra. Oavru Schwarza. koji osta u Kar- 
lovcu do 1. veljače 1Q01., t. j. dok ne posta srednjoškolskim 
vjeroučiteljem u Zagrebu. Od 1. kolovoza 1901. do 31. srpnja 
1Q03. bio je ovdje propovijednikom Dr. Jakov Drobinski, koga 
zamijeni iste godine sadanji rabin Dr. Bernhard Sik. 

Isprva je imala ova bcgoštovna općina svoj hram u pri- 
vatnoj kući u Florijanskoj ulici kuče broj 220. Godine 1870. 
pristupilo se je gradnji današnjega hrama. Zemljište bude kup- 
ljeno u današnjoj Šebetićevo] ulici od posjednika Vidalia i Ko- 
štica za 2000 forinti. 

Hram su gradili graditelji Ljudevit Kappner i Ernest MOhl- 
bauer. Ove godine bio je predsjednik općine trgovac Filip Reiner, a 
odbornici: Makso Blauhorn, Makso Heinrich, Josip Weiss, Ignjat 
Hafner i Samuel Fr5hlich. 

Hram se je sazidao prinosima općinara. Veće svote su 
poklonili u tu svrhu: Njegovo ces. i kralj, apostolsko Veličan- 
stvo Franjo Josip I. 200 for., gradsko poglavarstvo karlovačko 
118 for., Irgovac Eduard Lederer 200 for., Bernhard i Jakov 
Ledercr 200 for, Samuel Weiss iz Zagreba 100 for., Filip Pulzer 
iz Zagreba 200 for., Emanuel Prister iz Zagreba 200 for, barun 
Rotschild 100 franaka, Filip Reiner 100 for, Heinrich Neufeid 
100 for., Makso B'auhorn 100 for, Heinrich OrunwaId lOOfor.^ 
Makso Heinrich 50 for., Dr. Miroslav Stern 50 for., Josip Weis5 
50 for., Sigmund Poilak 50 for. itd. 

Hram bio je otvoien i posvećen svečanim načinom 6. rujna 
1871. Zastupane su bile kod toga svečanoga čina sve mjesne 
oblasti i vojnička glazba, osim toga pridoSle su deputacije raznih 
izraelit'Čkih bogoštovnih općina. 

Ova bogoštovna općina danas lijepo napreduje i znala si 
je steći svojim radom općenito priznanje. 

Matica ove bogoštovne općine poCimlje sa 15. rujna 1853. 
Od ovoga dana do 11. srpnja 1905. rodilo se u području ove 
bogoštovne općine 849 ljudi, vjenčanja se obavilo 157, i to prvo 
17. siječnja 1854 a posljednje 19. srpn'a 1905., umrlo je od 1. 
siječnja 1854. do 9. lipnja 1905. 347 ljudi. U gradu Karlovcu 
bilo je 5. kolovoza 1905. 320 izraelićana. 




J^^^ 




^*-3j 



'^. 



^ -iv-- 



•i/*- 



Karlovačka iroblja. 



N 



" • 



1. RIMO-KATOLIČKA: 

a) u župi d u bovačkoj bila su ova groblja: Najstarije je 
bilo do grada Dubovca oko crkve sv. Mihajla od 14. vijeka do 1783. 
Otkada je napušteno groblje kod sv. Mihajla, osnovano bi za 
Dubovac drugo groblje oko crkve blažene djevice Marije Sni- 
ježne. U ovom se je groblju pokapalo do godine 1820. Poslije 
ove godine zakapalo se samo još rijetko kada u ovom groblju. 
Danas se još ondje nalaze dva spomenika, jedan od Franciske 
Duquenois od 17. lipnja 1842., a drugi od Marije Ljudevite 
Vakanović od 9. listopada 1844. Za karlovačka predgrađa (Oazu, 
Židovski varoš i Šranjgu) postojalo je posebno groblje uz crkvu 
8v. Barbare od god. 1684.— 1775. Za Švarču i Mostanje postoji 
od godine 1737. groblje uz crkvicu sv. Franje Ksaverskoga, 
koje je prošireno bilo godine 1821. 

b)u župi karlovačkoj (sv. Trojice). Najstarije grob- 
Ije, koliko pouzdano znademo, bilo je u današnjem franjevač- 
kom vrtu uz crkvicu sv. Antuna, valjda od 1579.— 1740. Prij« 
Ovoga groblja, veli se, da je bilo starije groblje u tvrdi iza sa- 
mostana, na četverokutu od nove pravoslavne kuće do kavane 
Secesion, pa odavle do kr. kot suda, nadalje odavle do kuć€ 
Kodjanovc i od kuće Kocijanove do nove pravoslavne kuće. 



c) Zajed tiiCka groblja za dubovačku i kari 
vačku župu. Od godine 1680 — 1820. postojalo je groblje 



3 

I 



lukadanjent školskom Vrtu (koji je ilillJullot oko ebdlne 1890 
Ui crkvu iv. Florijam. Oodine 1820. (1. studenoga) otvotenoj 



Sada jedino građansko karlovačko groblje u Dubovcu. Godine 
1820. prikupljeno bi joŠ ovomu groblju jedno jutro vrta, koji 
je pripadao bolnici, koja je na tom istom mjestu bila. 

U novom groblju imade nekoliko lijepih grobnica, kao 
grobnice porodice Tfirkove, Vranyczanyeve i Turkovičeve. Osim 
toga imade i vrlo lijepih spomenika. 

d) vojničko groblje. Vojničko groblje bilo je več 
jednom u 16. i 17. vijeku na ovom istom mjestu, gdje je i da- 
nas, t j. u Dubovcu ispod sela Strmca. Kasnije, kad su navale 
turske postajale sve rede, pokapali su i vojnike u karlovačka 
groblja sv. Antuna, sv. Florijana i sv. Barbare. Kada su ta 



SI. 27. Pravoslavno groblje u Dubovcu* 

groblja tiflpuStena bila, obnovljeno bt nekadanje stafo vojničko 
groblje u DuboVCu i otvoreno 21. rujna 1824., jer je bilo novo 
otvoreno dubovačko groblje premaleno, a da bi se mogli u njem 
I vojnici pakapatl. 

e) u župi hrnetičkoj. Najstarije groblje hrnetitfko bilo 
je na. istom mjestu, na kojem je I danas, ali je bilo puno manjei 
Kada je zavladao kralj Josip U. (1781.] i kada je odredio, da 
■e imadu sva groblja maknuti iz blizine crkve, pa po moguč« 
noBtl smjestiti Izvan sela I gradova na zabitnija mjesta, podig- 



64 

nuta biše dva groblja za Hrnetič. jedno ža stanovnike onkraj 
Kupe na brežuljku preko župnog) dvora, na zemljištu nekoga 
Budačkoga Karicvčanina, a za stanovnike ovkraj Kupe na kraju 
zemljišta do Kup: iza župnoga dvora. Kada je kralj Josip il. 
umr*o (1790), zakapali su Hrnetićanci svoje mrtvace na staro 
groblje tik crkve sv. Martina, jedno s razloga, što podijeljena 
groblja ne htijahu imati, a drugo što je novo hrnetićko groblje bilo 
jako povodnji izvrženo. Podjedno proširiše svoje groblje. Go- 
dine 1802. ogradiše svoje groblje i više puta ga navažahu. 

Osim ovoga groblja postojalo je neko vrijeme i groblje uz 
crkvicu sv. Margarete već od vajkada i uz crkvu sv. Triju Kralja 
na Baniji. 

f) u župi kamen skoj. Oroblje postoji od godine 1404. 
po prilici 600 koraka od crkve u Kamenskom. 

Osim ovoga groblja postoji još groblje uz crkvicu sv. Do* 
roteje i Nikole u švarCi. 

g) u negdašnjoj župi sv. Jakova n^ Oazi. U 
ovoj je župi postojalo staro groblje nedaleko utoka Korane u 
Kupu na mjestu, koje se i danas zove Jakovčak, i to od po«* 
Četka 14. vijeka do godine 1700. 



2. PRAVOSLAVNO OROBLJE. 

l-^ravc slavni stanovnici karlovački pokapali su svoje mrtvace 
po prilici sve do pod konac 18. vijeka u katolička groblja. 
Kada se je broj pravoslavnih porodica umnožao, osnovali su 
svoje posebno groblje na mjestu, gdje se i danas nalazi, i j. u 
Dubovcu podno brijega i sela Strmca. 

Vrio je vjerojatno, da su pravoslavni karlovački stanovnici 
osnovali svoje groblje već godine 1784., t. j kada su počeli i 
svoju crkvu graditi. Ali posve se pouzdano znade, da je po- 
stojalo godine 1793. 

I u ovom su groblju podignute u novije vrijeme lijepe 
grobnice. Najljepša je grobnica kapetana Paukoviča Među osta* 
lim spomen cima nalazi se ovdje i spomenik srpskoga pjesnika 
i kariovačkoga vladike Lukijana Mušičkoga. 



3. MOJSIJEVAČKO GROBLJE; 

f Jvo je groblje otvoreno godine 1816. nedaleko vbjničkogd 
^^ groblja i pravoslavnoga Između moj sijeva čko ga i vojnič- 
koga groblja pokapali su se jednom uznici, nu to je groblje u 
novije doba napuMeno. Oroblje leži u Dubovcu podno sela 



SI 28 MojsljevaČko Eroblje. 

Strmca. Prvi mojsijevac, koji je bio u Karlovcu pokopan, bio }e 
neki Is. Breyer, a pokopan je bio 1Q. listopada 1816. 

Prva parcela za n'ojsijevačko groblje kupljena je od općine 
SvaraČke godine 1816, Dne 5. srpnja 1887. proSireno je ovo 
groblje time, što je izraelitiCka bogoštovna opčina 300" priku- 
pila za svoje groblje od iste općine Svaračke, 21. listopada 1891. 
prikupila je opet izraelitlika bogoStovna općina od Svaračke 





66 

bpčfne za svoje groblje 46[j^ zemljišta. Groblje je gruntovno 
iinesenb na društvo Chevra-Kadiša. Ovo je društvo religioznc- 
hunianitariio. Pravila ovoga društva potvrđena su otpisom kr. 
zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, od 26. svibnja 
i8Ql. br. 1732. Godine 18Q2. za društvenoga predsjednika Dra- 
jg^utina Bečka sagrađena je lijepa mrtvačnica u grčkom stilu. Do 
17. kolovoza 1905. imade u tom groblju pokopanih 277 mrtvaca. 

Ovdješnji mojsijevci nijesu u opće žalili ni novaca ni troška, 
samo da svojim mrtvacima Sto dostojnije i ljepše prebivalište 
urede. 

U novije vrijeme stali su se i u ovom groblju podizati 
lijepi ali čedni spomenici. Razne porodice, kao porodice Rei- 
nerova, Kramerova i dr., upravo se natječu, da ukrase ovo 
groblje. 

* 

Primjedba. Protestanti, dok ih je više bilo u Kariovcu 
u 16. i 17. vijeku, nijesu imali svoga posebnoga groblja, nego 
su pokapali svoje mrtvace ili u katolička groblja ili su ih od-^ 
vazali u druga mjesta* 





,^<^ ^ 



.^ j<^B>'VQhj. Si^ 




""^^ "" ^'^»(^^ " ' " '^^ 



IV. Karlovačko vladičaastvo. 

U^ravoslavni doseljenici iz Bosne naseljivahu se po Hrvatskoj 

već od početka 16. vijeka, bježeći pred turskim zulumom. 

Kada je srpski patrijarka Arsenije Črnojević prešao sa 36.000 
porodica preko Dunava u Ugarsku i Slavoniju iz Raše, Albanije 
i Hercegovine potvrdio je kralj Leopold ponovno 11. prosinca 
1690» razne povlasti i slobode, dane pravoslavnim doseljenicima^ 
naročito im dozvoli, da se mogu povratiti u stari svoj zavičaj, 
ako ondje mir nastane* 

Dne 4. ožujka 1695. potvrdi kralj Leopold opet privilegije 
pravoslavnim doseljenicima i priopći ih po ugarskoj dvorskoj 
kancelariji stališima i redovima Ugarske i Hrvatske, potvrdivši 
podjedno vladike, što ih je Črnojević postavio. 

Sada istom po!ima neodvisna hierarhija istočne crkve u 
naSim krajevima. Prvim vladikom karlovačkim i zrinskopoljskim 
imenovan bude Stevan Metohijac, ali ne dođe nikada amo. 
Mjesto njega bude imenovan vladikom Atanasije Ljubojević go- 
dine 1696. i ostade vladikom do godine 1712. On podigne ma- 
nastir Komogovinu i osnuje ondje vladičansku stolicu za karlo- 
vačko i zrinskopoljsko vladičanstvo, dočim je već prije počeo 
graditi svoju stolicu u Lici u mjestu Metku. Njega nasljedi 
1713. kao vladika karlovački u crkvenom saboru u Krušedoin 
izabrani Danilo Ljubotina. Pod karlovačkoga vladiku spadahu 
pravoslavni oko Karlovca, Žumberčani (u koliko nijesu bili po- 
unijaćeni), zatim pravoslavni oko Ogulina, Otočca, u doljnoj 
Lici, oko Kosinja i u Primorju. Osim toga pripala su po za- 



68 

ključku sabora u KruSedolu god. 1713. karlovačkomu vladici 
mjesta Trebinja, Utinja, Steničnjak, Slavsko polje, Kirin, To- 
piisko, Perna i krajevi oko Oline na imanjima grofa DraSkoviča 
i zagrebačkoga biskupa. Do godine 1721. prebivao je vladika 
Ljubotina u Oomirju. Oodine 1721. premjesti Ljubotina svoju 
rezidenciju u Plaški, sagradivši ondje drvenu kuću za vladičan- 
ski dvor, a plašćanska općina dala mu je zemljište za dvor i 
bašću. Ovaj stari dvor bio je na istom mjestu, na kojem je i 
sadanji, a povrh njega bila je stara drvena crkvica sv. Bogoro- 
dice i kraj nje parohijalna kuća. Plaški (prije se je to mjesto 
zvalo Plaše) staro je mjesto i sjelo županije, koju su kasnije 
dobili Frankopani. Ovdje su imali jednom Pavlinci svoj sam3- 
stan sa crkvom sv. Nikole, dočim je bila župna crkva sv. Stje- 
pana. Osim grada Frankopanskoga bilo je ovdje i više plemić- 
kih dvorova Ljubotina bio je vladikom do godine 1739. Od 
godine 1739.— 1744. bilo je karlovačko košto 1 kostajniCko vla- 
dičanstvo podvrgnuto unijatskomu vladici Teofilu PaSiću. Nu 
nade se, koje su gojile vlasti o PaSiću, ne ispuniše, jer je bio 
Pašić čovjek slaba značaja i raskalašen, pa stoga nije ni mogao 
unaprediti unije, radi koje ga i vladikom postavtše. On je bio sa 
vladičanstva skinut i umr'o je u zatočenju u Lavovu. 

Poslije Teofila Pašića nadođe treći karlovački pravoslavni 
vladika Pavao Nenadović, rodom iz Budima. On je bio vladi- 
kom od godine 1744.— 1749. Kao vladika učinio je vflo mnogo 
za svoju episkopiju. Oodine 1746. utemeljio je u Plaškom Školu 
na trošak župnih crkvi. Nadalje je držao školu u Žaluzini kod 
Otočca, gdje su karlovačke vladike izobražavali svoje đakone. 
Osim toga zamolio je vladika Nenadović kod bečke vlade: 
1. da se srpske privilegije proglase i uvedu u karlovačkom ge- 
neralatu, 2. da bude Sibima dozvoljeno graditi i popravljati 
crkve, 3. da se povrati pravoslavnoj crkvi Žumberak, 4. da se 
svećenici pravoslavni ne zatvaraju radi manjih prekršaja po su- 
dovima i 5. da se pravoslavni svećenici pripuštaju delinkven- 
tima i da im se dozvoli vjenčati katolikinje, ako se udavaju za 
pravoslavne. Ovoj je molbi bečka vlada i donekle zadovoljila. 

Nenadovićevim nasljednikom na vladičanskoj stolici bio je 
Danilo Jakšić. Rodio se 1715. u Kom. Moravicama od seljačkih 
roditelja. Svoju naobrazbu stekao je u samostanu gomirskom. 
Za Pašićeva vladikovanja bio je paroh u Sjeničaku. Kada }e 



69 

vladika Nenadović polao na sabor godine 1743-, ostavi mjesto 
sebe kao eksarha Jakšića, da upravlja vladifanstvom. Oodine 
1749. postao je administratorom, a godine 1751. vladikom kario- 
vaekoga I severinakoga vladi&anstva. Pod njegovim vladičan- 
stvom prošireno bi karlovačko vladiCanstvo na svu nekadanju 



SI. 29. Nova kuća crkvene pravoslavne općine. 

bansku i karlovačku krajinu, pa na Primorje sve do Trsta. U 
Trst se je doselilo sredinom 18. vijeka mnogo pravoslavnih 
porodica, osobito Grka. JakSiif se je do dvadeset godina borio, 
da predobije za pravoslavnu crkvu opet Žumbeiak, ali nije uspio, 



70 

]er je rimska crkva već jaki korjen ondje zahvatila. Inače je bio 
Jakšić vrlo uman, uzoran i krepostan svećenik, koji je mnogo 
dobra učinio svomu narodu. On je sazidao u Plaškom stolnu 
crkvu »vavedenlje bogorodice« i osnovao vladlčine dvorove, 
koji bijahu posvema dovršeni istom godine 1780. Nadalje je on 
o svom trošku podigao četiri narodne učione. Napokon njego- 
vim nastojanjem sagrađene su i neke crkve, kao u Debelom 
Brdu, Komiću, Kosinju, Dabru, Vrhovini, Sudačkom Itd. Umr'o 
je naglo 27. siječnja 1771. u Plaškom, gdje bi i pokopan u 
svojoj zadužbini, u novoj plašćanskoj crkvi. 

Jakšića nasljedi kao vladika Josip Stojanović (od 1771.— 
1774.), a ovcga Petar Petrović, koji je nakon desetgodiSnjega 
boravka u Plaškom bio premješten godine 1783. kao vladika u 
Arad. Sv. sinod izabra 2. studenoga 1783. njegovim nasljed- 
nikom Jovana Jovanovića. On je upravljao ovim vladičanstvom 
samo dvije i pol godine, jer se je omrazio i narodu i svećen- 
stvu. Sam je nastojao, da se makne iz Plaškoga. Ta mu se želja 
ispuni, kada se je ispraznila stolica (1786.) bačkoga vladike. 
Poslije njega postade karlovačkim vladikom Genadije Dimović. 
Prije je bio dugo vremena vojnički svećenik, pa je mnogo po 
svijetu hodao uz generala Ljubibratića. Vladikom postade već 
ko starac i ostade vladikom u Plaškom sve do svoje smrti 20. 
prosinca 17Q6. Umre u 86. godini svoga života. Poslije smrti vladike 
Oenadije Dimovića ostade ovo vladičanstvo 16 mjeseci nepopu- 
njeno. U to je vrijeme upravljao arhimandrit gomirski Joanikije 
Milojević ovim vladičanstvom kao administrator Dne 15. ožujka 
1798. izabran bi po s'nodu Stevan pl. Avakumović, grgetečki 
arhimandrit, za karlovačkoga vladiku. On ne ostade dugo kar- 
lovačkim vladikom, jer je bio 30. srpnja 1801. premješten na 
temišvarsko vladičanstvo, gdje je i umr'o 25. lipnja 1822. Kada 
je vladika Avakumović prispio u Plaški, ne svidje mu se odmah 
u prvi čas u Plaškom. Vele, da je rekao: »Ta ovdje ne bi ni 
medjedi živjeli !« Odmah se sasvijem preseli u Karlovac, gdje si 
najmi stan za sebe i za pisarnu u kući trgovca Malivuka. U 
Karlovcu dao se je i instalirati. Već 1Q. Lstopada 1798. pođe u 
Beč, a upravu vladičanstva povjeri mladomu (27. godišnjemu) 
svećeniku Mojsiji Mijokoviću, koji je postao na božić iste go- 
dine arhimandritom samostana Rakovca. Nasljednikom Avaku- 
movićevim postade grgetečki arhimandrit Petar Jovanović VIdak, 



n 

On je bio učen i naobražen čovjek. Kad je mitropolit (patriarha) 
Stratimirović godine 1794. otvorio u Karlovcima bogosloviju, 
bio je on među prvim učiteljima na novoj bogosloviji. Kao 
novo izabrani vladika karlovački bio je instaliran u Plaškom 
29. rujna 1801. On se je mnogo brinuo za naobrazbu puka, 
napose mladeži. Sam je u Plaškom osnovao 1802. »Kliričeskaju 
Školu c, u kojoj je sam predavao sa svojim protodakonom Pav- 
lom Hadžićem. U jeseni 1814. ot^^orio je u Plaškom i tako 
zvanu »Slavenoserpsku školuc Dne 28. studenoga 1806. bio 
je kao vladika premješten u Vršac. Narod karlovačkoga vladi- 
čanstva žalio je za vrlim ovim vladikom. 

Petra Jovanoviča Vidaka nasljedi Mojsije pl. Mijoković. 
habran je bio za karlovačkoga vladiku u 27. godini svoga ži« 
vota mjeseca siječnja 1837. On se je također brinuo oko podi- 
zanja osnovnih Škola. Kliričeska ^kola u Plaškom prestade od- 
laskom vladike Petra Jovanoviča VidaVa. Godine 1809. mirom u 
SchOnbrunu (14. listopada) potpade cijelo karlovačko vladičan- 
stvo pod vlast Francuza, a time je ovo vladičanstvo prestalo biti 
član srpske donjo karlovačke mitropolije. 

Na poziv nove vlade pođe vladika Mijoković sa svima 
protoprezviterima u Karlovac, gdje su 24. prosinca 1809. pri- 
segli najsvečanijim načinom u karlovačkoj crkvi pred francus- 
kim generalkomandantom, Cara St. Čirom, vjernost caru Na- 
poleonu I. Napoleonov zamjenik u kraljevini Iliriji, maršal 
IMarmont, odredio je odmah, da se urede plaće pravoslavnim 
svećenicima poput plaća katoličkoga svećenstva i da se po- 
dignu škole. Ali vlast francuska prestade već 25. kolovoza 1813., 
te ne izvedoše Francuzi mnogo toga, što su namislili učiniti u 
Hrvatskoj. Narod je novomu caru austrijskomu ponovno pri- 
segao vjernost 4. listopada 1814. pred određenim povjerenicima. 
Vladika Mijoković pođe ljeti iste godine u Beč, gdje je prisegu 
položio novomu caru. Iz Beča se je povratio kao tajni savjetnik 
Njegova Veličanstva, donesavši podjedno zlatne križeve nekim 
protama. Za francuske vlade dobio je veliki orden »Počasne 
legije« godine 1810. 

Pogrješku je učinio vladika Mijoković, što je namještao 
odviše svećenstva, a narod ih nije mogao uzdržavati osobito 
triju nerodnih godina (1815., 1816. i 1817.). Narod je radi gladi 



li 

bježao rpimice u Slavoniju i u Srijem na zaradu, a s rijirrte 
otiđe i dosta gladnih svećenilca. 

Pred smrt udarila ga kap, umr'o je u PiaSkom 14. pro- 
sinca 1823. u 54 godini života, pokopan je u plaščanskoj crkvi 
19. prosinca 1823. kraj vladike Jakšića. 

Vladiku Mijokovića nasljedi na vladičanskoj stolici Lukijan 
MuSicki, rodom je bio iz Temerina u Bačkoj. Isprva je bio 
samo administrator vladičanstva, jer se je njćgovu imenovanju 
protivio mitropolita Stratimirovič. Istom 20. srpnja 1827. bude 
potvrđen za karlovačkoga vladiku. Mušicki bio je svakako je- 
dan od najdarovitijih i najučenijih karlovačkih vladika. On je u 
Ptaškom osnovao većinom o svom trošku centralnu školu za 
40 đaka, u kojoj se je školi učio slaveno-srpski jezik i ćiriKca. 
Oodine 1824. zavede bogosloviju u Plaškom, koja je trajala 
dvije godiae. U Plaškom je popravio vladičine dvcre većinom 
o svom trošku. Oodine 1830. prenese rezidenciju svoju iz Plaš- 
koga u Karlovac, premda je imao dosta neprilika, dok mu je 
to bilo dozvoljeno, jer mu je smetao u tom njegov lični pro- 
tivnik mitropolita Siratimirović. Pitanje je ovo riješio sam kralj 
u prilog Mušickomu. Istodobno prenio je Mušicki u Karlovac 
iz PlaSkoga i bogosloviju, u koju su se primali đaci iz plaš- 
ćanske preparandije. Bogosloviju je smjestio u kuću, gdje da- 
nas stoji nova kuća srpske pravoslavne crkveno školske općine 
u Rakovačkoj ulici. Ovaj zaslužni muž umr'e u Karlovcu 7. 
ožujka 1837. Pravoslavna crkveno školska općina karlovačka 
podigne mu na karlovačkom pravoslavnom groblju lijep spo- 
menik kao proslavljenomu srpskomu pjesniku i slavenskomu 
rodoljubu. 

Njegov nasljednik Eugen Jovanović (od god 1838. — 1852.) 
stolovaše također u Karlovcu, gdje je i umr'o i gdje je i po- 
kopan. Eugen Jovanović bio je također poznat sa svoje uče- 
nosti. On je izdao u Beču staroslovensku gramatiku i crkveno 
pravo. 

Kasnije vladike premjestiše stolicu karlovačkoga vladičan* 
stva opet u Plaški kao u staro sijelo vladičanstva i jer da je 
Plaški više u sredini vladičanstva no Karlovac. U Plaškom su 
stanovale vladike Sergije Kaćanski od god. 1858.— 185Q., Petar 
Jovanović, koji je bio prije mitropolita kneževine Srbije, od god. 
1859.— 1865., Lukijan Nikolajević cd god. 1865.— 1873., Teofan 



73 

Živicović od god. 1874.-1800. i danaSnji vladika Oeorgije Orujić 
od god. 1801. do danas. 

Karlovačke vladike imaju naslov, »episkop gornjo-karlovaCki 
plaščanski, kostajniCki, lički i krb&vski te primorskih gradovac. 

Zakonima od godine 1868. uređeni su dohoci vladilce i 
svećenstva. Prema naredbi crkvenoga sabora od 26. srpnju 1871. 
postoji uz vladiku u Plaškom eparhijsko zastupstvo i crkvena 
školska uprava. Crkvena uprava podijeljena je u konzistoriju i 
u administrativni odbor. 

Glasom diplome kralja Leopolda od god 1695. karlovačko 
vladičanstvo stoji u svezi sa srpskim patrijarhon (mitropolitom) 
u Karlovcima. Karlovački vladika je član srpskoga sinoda i 
crkvenoga sabora, koji upravlja crkvenim i školskim poslovima 
i u karlovačkom vladičanstvu. 

Cijelo vladičanstvo imalo je god. 1Q00.: 144 parohije, 131 sve 
ćenika i 5 kaludera. Broj ljudi bijaše 333.830, crkvi bijaše 185, kofe- 
sionalnih škcia bilo je u svem 5 (u Dubici, Jasenovcu, Karlovcu, 
Kostajnici i Petrinji), 1 učiteljska škola u Karlovcu i 1 samo- 
stan u Oomirju. 





^^ 



"^(^ 



w^ 



V. Škole u Karlovcu. 

PUČKE ŠKOLE. 

1. PUČKA ŠKOLA u DUBOVCU. 

I^učka je škola u Dubovcu bila bez dvojbe najstarija škola 

na današnjem teritoriju grada Karlovca. Ova škola je tako 
stara, da joj ne možemo ni približno početka označiti. Učitelji 
u toj školi bili su tako zvani žakani ili dijaci, a zvali su ih 
Dubovčani »školnicimac. 

Škola ova nije bila stalna i redovita, već bi je osnivali 
pomenufi žakani, kada bi ih općina pozvala ili prema želji rodi- 
telja. Ovaki žakan, kada bi otvorio školu, dobio bi od općine 
školske prostorije, stan i nešto zemljišta. Roditelji, koji su slali 
djecu u školu, plaćali su sami učitelja neznatnom mjesečnom 
nagradom od 20 krajcara (cvanzige) za svako dijete. 

Od dubovačkih školnika spominje se napose žakan Ivan, 
koji je godine 1553. osnovao ovdje svoju školu. U toj školi 
učilo se čitati, pisati (glagolski) i računati. 

Ovakova neredovna po žakanima otvarana i zatvarana 
škola potrajala je u Dubovcu, dok nijesu u gradu Karlovcu 
preuzeli nastavu u svoje luke Franjevci (1658.). Od onda nijesu 
osjećali Dubovčani potrebu, da za svoju djecu drže posebne 
školnike, već su svoju djecu slali u školu Franjevcima, I tako ne- 
stade ove puik^ škole po prilici oko godine 1670. 



75 

2. PUČKA DJEČAČKA ŠKOLA u KARLOVCU. 

^u crna dvojbe, da su se karlovaCk! generali pobrinuli odmah 
i£a osnutka karlovačke tvrđe i za nastavu. 

U Karlovcu bit će da su bili prvi učitelji isluženi podčas- 
nici. Istom kada su godine 1657. došli u Karlovac Franjevci, 
preuzeše oni u svoje ruke prvu nastavu kod djece, te je ima- 
đahu u svojim rukama do godine 1758. Za godinu 16QI. spo- 
minje se, da je tik vrata samostanskih postojala škola, u kojoj 
da je obučavao Franjevac Ladislav Tiquici 40 učenika. 

Godine 1764. došli su u Karlovac Piariste, koji su mladež 
obučavali ne samo u počeci. na, već i latinski i njemački jezik, 
te udarili temelj kasnijoj gimnaziji. 

Kada su godine 1783. ostavili Piariste Karlovac, preuzeše 
Franjevci u svoje ruke opet svu školsku nastavu. Pučka škola 
u Karlovcu imala je tri razreda do godine 1820., koje je godine 
bila proširena na četiri razreda ili godine, i to na dva prva 
razreda, drugi i treći razred. Učitelj trećega razreda bio je pod- 
jedno ravnatelj škole. 

Osnova za karlovačku pučku školu bila je jednaka osnovi 
ostalih krajiških trorazrednih pučkih škola, te osta takovom do 
godine 1855. 

Ove godine (1855/6.) prestade razdioba prvoga razreda u 
dvije godine, već je s\aki razred trajao po jed.iu godinu, a 
škola je imala četiri razreda i zvala se je glavnom normalnom 
školom. Pored hrvatskoga jezika učio se je već u ovoj školi i 
njemački jezik. 

Školska zgrada nalazila se u to vrijeme u Rakovačkoj ulici 
(jednom vlasništvu porodice Koturove i Ivana Vončine, danas 
vlasništvo nasljed.iika Ivana Dvornika). Odavle se preseli ova 
škola u oružničku ulicu, u prvanju djevojačku školu 1874. 

Franjevci bijahu učitelji ove škole sve do godine 1865. 
Prvi svjetovni učitelji bijahu na ovoj školi Antun Kovačić, poJ- 
jedno ravnatelj, Vinko Blažeković, Janko Tomić i Ljudevit Tom- 
šić. Ova škola imala je i tako zvanu opetovnu ili produžnu 
obuku za one, koji su jur svršili pučku školu, a nijesu stupili 
U srednji zavod. Pored svjetovnih učitelja bio je jedan Franjevac 



n 

vjeroučitelj ove Škole i jedan nuzuSitelj za risanje i jedan za 
pjevanje, koji je bio podjedno gradski organista. 

Ood. 1867. (13. lipnja) preuze ravnateljstvo ove škole 
mjesni župnik i gvardijan Franjevac otac Đuro Novak. 

Dne 22. lipnja 1867. posjetio je ovu školu tadanji ban 
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Josip Šokčević 22. i 23. listo- 
pada 1867. posjetili su ovu školu školski savjetnik Dr. Franjo 
Rački i nadzornik pučkih škola Janko Jurković. 

Godine 186Q. posjeti ovu školu Njegovo cesarsko i kra- 
ljevsko apostolsko Veličanstvo Franjo Josip I. 

Školske godine 186Q./70. preuze upravu ove škole vjero- 
učitelj otac Ambroz Kostanjevac, a malo zatim (12. listopada 
1869.) gimn. ravnatelj Ignjat Bartulić. Ove je godine odredilo 
gradsko poglavarstvo, da se mladež poučava i u glazbi. 

Godine 1873. imenovan bi privremenim ravnateljem ove 
škole Davorin Trstenjak, koji je bio ravnateljem dječačke i dje- 
vojačke škole do 2. veljače 1877., kada posta ravn. učiteljem 
ove škole Vinko Đlažeković, dočim je Davorin Trstenjak ostao 
samo ravnateljem više djevojačke škole. 

Dne 12. svibnja 1877. posjetila je ovu školu Njegova ce- 
sarsko kraljevska Visost nadvojvoda Albrecht. 

19. lipnja 1832. posjetio je tadanji ban Ladislav grof Pe- 
jačević ovu školu. 

Školske godine 1884/5. preseli se ova škola iz zgrade u 
oružničkoj ulici u drugi kat samostana otaca Franjevaca, gdje 
je bila dotada smještena kr. velika gimnazija. 

Dne 25. lipnja 1887. posjetio je ovu školu predstojnik 
vladinoga odjela za bogoštovlje i nastavu Dr. Stjepan Spevec. 

Dne 4. lipnja 1888. obaviše vjeroučitelji ovomjesnih škola 
ispit pred biskupom Franjom Gašparićem, koji je u Karlovac 
došao, da obavi sv. sakramenat potvrde. 

Dne 1. srpnja 1889. posjeti ovu školu ban Dragutin grof 
Khuen Hedervžry u pratnji vladinih odjelnih predstojnika Da- 
nila Stankovića i Dr. Stjepana Spevca, te velikoga župana za- 
grebačkoga Stjepana Kovačevića. 

Dne 12. veljače 1892. posjeti ovu školu novi odjelni pred- 
stojnik Dr. Izidor Kršnjavi, koji tom zgodom izjavi prijeku po- 
trebu gradnje novih pučkih škola u Karlovcu. 



s 

I 

a 
SS 



78 

Dne 24. i 25. listopada 1893. posjetiše ovu školu kr. zem. 
vladin povjerenik za grad Karlovac Miloust Smodić i kr. žup. 
školski nadzornik Petar Maričić. 

Dne 21. srpnja I8Q5. bio je umirovljen ravn. učitelj ove 
Škole Vinko Blažeković, pošto je punih 30 godina služio na 
njoj. Kao ravn. učitelj ove škole zamijeni ga dosadan ji učitelj 
Josip Schneider. 

Početkom školske godine 18Q5/6. preseli se ova škola 
iz Franjevačkoga samostana privremeno, dok bude posvema do- 
građena nova zgrada, u zgradu, u kojoj je dosele bila viša dje- 
vojačka škola. 

Početkom školske godine I8Q6/7. preseli se ova škola u 
novu vrlo ukusno sagrađenu zgradu na Rakovačkoj cesti. Dne 
2. rujna 18Q6. bila je svečana posveta nove zgrade. Gradnju 
zgrade izveli su graditelji Reiss i Colussi. Qradnja nove zgrade 
sa novim namještajem stoji 70.000 forinti. 

Dne 4. prosinca 189Q. posjetila su 22 učiteljska priprav- 
nika IV. tečaja zagrebačke učiteljske škole, predvođeni svojim 
ravnateljem Karlom Maticom i profesorima Ivanom Brixy-]em, 
Tomislavom Ivkancent i Stjepanom pl. Jarićem, te učiteljem vjei« 
baonice Josipom Kirinom, ovu školu. Prisustvovali su obuci u 
III. i IV. razredu. 

Dne 16. travnja ]002 pregledao }e ovu školu kr. vladin 
odjelni predstojnik Armin Pavić u pratnji kr. zemaljskih školskih 
nadzornika Franje Kreme i Antuna Cuvaja. 

Dne 24. studenoga 1902. posjetiše opet pripravnici IV. te- 
čaja zagrebačke učiteljske škole, predvođeni svojim ravnateljem 
Karlom Maticom i profesorima Ivanom Brixy-jem i Ferdom 
Hefflerom, te učiteljem vježbaonice S Šmidom, ovu školu, gdje 
su prisustvovali obuci i razgledali zavodske zbirke i pro- 
storije. 

Budući da je naredbom kr. zem. vlade, odjela za unutarnje 
poslove, od 30. listopada 1902. br. 85.917. proširen teritorijalni 
opseg grada Karlovca time, što su ovomu gradu pripojene su- 
sjedne upravne općine Banija i Švarča, stoga su koncem školske 
godine 1902/3. napuštene pučke škole u Rakovcu i Baniji, a 
učenici pomenutih škola uškolani 1. rujna 1903. u karlovačku 
dječačku pUčku školu. 



79 

Od školska god. 1903./4. uškolavaju se prema tomu u karlo- 
vačku pučku školu djeca iz mjesta: Karlovca, Rakovca, Udbinje, 
Mostanja, Mekušja, Švarče gornje i doljnje, Strmca, Zagrada, 
Banije, Selca, Drežnika i Oraca. Tom zgodom pridDŠla su iz 
Rakovca dva i iz Banije dva učitelja na ovu školu. Broj usko- 
lane djece bio je preko 400, skoro 500. 

Dne 8. lipnja 1904. posjetio je ovu škola zagrebački nad- 
biskup Dr. Juraj Posilović, koji je dao pitati u svim razredima 
nauk vjere. 

Do konca školske godine 1904./3. ostalo je u ovoj školi 
453 učenika, a djelovali su ovi učitelji: Schneider Josip, ravn. 
učitelj, Topljak Stjepan, vjeroučitelj, Bach Đuro, Doležal Franjo, 
Ojuriševič Petar, Kolman Josip, Leskovarjanko i Pećnjak Makso, 
učitelji, te učiteljica Vanda Majtinger. 

Uz ovu pučku školu postoji šegrtska škola, koja je dosele 
izdala svojih devetnaest godišnjih izvještaja. 

Ova pučka škola imade lijepu učiteljsku i učeničku knjiž- 
nicu i razne zbirke učila. 



3. VIŠA DJEVOJAČKA ŠKOLA u KARLOVCU* 

l^rva djevojačka škola sa tri razreda osnovana bi o gradskom 
trošku u Karlovcu god. 1765. Pored ove škole osnova voj- 
tlička oblast god. 1775. na prijedlog generalnoga nadzornika barurta 
Žiškovića drugu djevojačku školu za kćerke vojničkih roditelja. 
Frv! je učitelj u ovu školu došao iz Ogulina i imao je mje« 
sečne plaće 15 for. i 30 for. godišnje stanarine. Njegova su- 
pruga je poučavala djevojčice u ženskom ručnom radu uz mje- 
sečnu nagradu od 4 for. U gradskoj djevojačkoj Školi bili su prvi 
učitelji Franjevci i bila je smještena u. magistratu (prizemno). 
Budući da je bio polazak vojničke djevojačke škole vrlo slab, 
spoji se ona godine 1815. sa gradskom (civilnom). Ovako spo- 
jena djevojačka škola ostade i nadalje prizemno u magistratu. 

Iz magistrata preseli se ova škola u oružničku ulicu i tu 
ostade do godine 1874.| kamo se je kasnije smjestila dječačka 



škola, A djevojačka se siiijesti u datlašnju Haiiptfeldovu kUću ti 
Školskoj ulici. 

škola je oVa imala isprva tri razreda, prvi i'azred dijdio se u 
dVa odjeU niži i viši t trajao je dvije gddine. Ojdine 1824. po 
lazilo je ovu školu 137 učenica. 

Godine 1855. pretvorena je ova škcia u četvero-razrednu 
školu, ali prvi je razred trajao cd sada saitio jednu godinU. Od 
godine 1855.— 1861. bio je u ovoj školi nastavni Jezik nje- 
mački jezik. 

Vrli kiirlovački načelnik Dr. Ivan Šimunić ishodio je go- 
dine 1872., da se je ovoj četvero-razrednoj djevojačkoj školi 
pridodao posebni tečaj ili razted za ručni rad. Za taj razred 
imenovana bi posebna učiteljica D.agojla Lopašićka. U ovaj 
razred primale su se učenice, koje su svršile dobrim uspjehom 
četvrti razred. Odmah prve godine upisalo se je u taj razred 
35 učenica. Taj razred ostade još samo školske godine 1872/3. 
Nastojanjem istoga gradonačelnika, a dozvolom kr. zemaljske 
vlade, odjela za bogoštovlje i nsstavu, od 29. listopada 1873. 
br. 4608. osnovana je bila i otvorena o gradskom .troSku viša 
djevojačka škola i to isprva od šest razreda. Peti razred otvo« 
ren bi 1. studenoga 1873., a šesti 1. listopada 1874. 

Prvi učtelji bili su osim pomenute učiteljice Dragojle Lo- 
paSićke još Davorin Trstenjak (od godine 1874. ravnatelj ove 
škole), Janko Tomič, Augus in Pernar (vjeroučitelj) i profesor 
c. kr. realka Đuro Fridrich (za risanje škol. god. 1874./5.) 

Dne 1. listopada 1875. otvoren bi sedmi razred, a 1. listo- 
pada 1876. osmi razred. Tako postade potpunom ova viSa dje- 
vojačka Skoja. 

Već 29. svibnja 1874. zasnovano bi gospojinsko druStvo 
sv. Vjekosla/a za podupiranje siromašne mladeži karlovačkih 
pučkih škola. 

4. listopada 1876. imenovan bi za ovu školu posebni vje- 
roučitelj, sadanji sveučilišni profesor Dr. Ferdo Belaj. 

Do početka školske godine 1876./7. bila je i dječačka 
pučka škola pod upravom istoga ravnatelja. Ove se godine po- 
svema odijel', te bi za dječačku školu imenovan 2. veljače 1877. 
Vinko Blažcko/ič ravnajućim učiteljem. 

Ravnatelji ove škole bili su, u koliko je poznatOi od god. 
1824.— 1833. franjevac o. Atanasij Zajc, od 1833.— 1834. o. Hd* 



SI 

sostom Fogh, od 1834.— Id53. lokalni ravnatelj SkoIa o. Josip 
£inanuel Podvinsky, od 1853.— 1858. o. Romuald Šuler, od 
1858.— 1861. o. Roman Teslen, od 1861. -1866. o. Ivan Žibral, 
od 1866.-1868 svjetovnjak Antun Kovaiiic:, od 1868.-1870. 



SI. 31. Dr. Ivan ŠImunU. 

0. Dure Novak, od 1870. "1874. gimnazijski ravnatelj Ignjat- 
Battulić, od 1874.-1888. Davorin Trstenjak i od 1888. do da- 
ni Vjekoilav DomInkovIČ. 

Dne 20. olujka 1882. posjetio je ovu Školu kr. vladin 

e 




82 

odjelni predstojnik Ivan Vončirla, a 10. lipnja 18d2. tadanji ban 
Ladislav grof Pejačević. 

Godine 1882. zaključi gradsko poglavarstvo prirediti sje- 
nokušu, zvanu Florijansko groblje, za školski vrt. Za taj si je 
vrt stekao velikih zasluga tadanji rž^vnatelj Davorin Trstenjafk. 
U tom je vrtu sagradila općina i krasan pčelinjak. • 

Odredbom kr. zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje i 
nastavu, od 14. srpnja 1887. obdrZavao se je u ovoj školi i u 
školskom VI tu voćarski tečaj, koji je polazilo 26 ljudi. Teoriju 
voćarstva predavao je učitelj rakovačke pučke škole Matiji Vr- 
banić dva sata na dan, a praktično poučavao u školskom vrtu 
po šest sati na dan Davorin Trstenjak. Taj se je tečaj obd.- 
žavao koncem mjeseca kolovoza i početkom mjeseca rujna. 

Dne 25. lipnja 1887. posjetio je ovu školu kr. vladin odjelni 
predstojnik Dr. Stjepan Spevec. 

U praznicima 1888. premješten bi sa ove škole ravnatelj 
Davorin Trstenjak u višu pučku školu u Kostajnicu, a na njegovo 
mjesto dođe iz Petrovaradina ravnatelj Vjekoslav Dominković. 

Dne 1. srpnja 1889. posjetio je ovu školu ban Cragutin 
grof Khuen Hedervdry u pratnji vladinih od^elnih predstojnika 
Danila Stankovića i Dr. Stjepana Spevca, te velikoga župana 
zagrebačkoga Stjepana Kovačevića. 

Gradsko poglavarstvo karlovačko dozvoli dopisom od 6. 
studenoga 1889. br. 8169., da se zajednička knjižnica dječačke 
i djevojačke škole razdijeli i da si svaka škola u buduće uprav- 
Ija svojom posebnom knjižnicom (učiteljskom i učeničkom). 

Dne 22. ožujka 1890. zaključilo je gradsko zastupstvo, da 
se nova škola gradi na sajmištu do Senjske ceste. 

Na jubilarnoj izložbi 1891. odlikovana je bila ova Škola 
Velikom kolajnom za žive pčele, diplomama priznanicama (3) za 
ienski ručni rad, za razno povrće i za nacrt školskoga vrta« 
16. studenoga 1891. predala je gradska općina gradnju nove 
školske zgrade graditeljima Colussiu i Reissu. 

Dne 12. veljače 1892. posjetio je ovu školu novi vladin 
odjelni predstojnik Dr. Izidor Kršnjavi. 

Nova školika zgrada bila je dovršena godine 1893. i po^ 
svećena 4. listopada 1893. svečanim načinom. Od 6. listopada 
1893. otpočela je školska obuka u novoj zgradi. 



d3 

Dne 25. listopada 1893. posjeti ovu Skolu kr. vladirr po- 
vjerenik za grad Karlovac Miloust Smodič u pratnji kr. Župa- 
nijskoga Skol. nadzornika Petra Maričića. 

Naredbom kr. zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje I na- 
stavu, od 19. kolovoza 1894. br. 12.123. određuje se, da se u 



a 

> 

ti 



viSe t-žzrede dJevojaSkih Skola uvede nauSrla OsttoVd privreme- 
noga Ženskoga liceja u Zagrebu. 

Oodhn 1895. bi otvorena uz viSu djevojačku Skolu ženska 
afruCna ikola (12. rujna) sa dva teCaja, jedan za rubenlnu, a 
drugi u krojenje. 



64 

Dtie 3. prosinca \&99. posjetili sb ovu Skotu pripravnici 
zagrebačke učiteljske škole sa svojim ravnateljem Karlom Ma- 
tico th i profesoritiia T. Ivkancem, I. Brixy-jem i S. Jarićem, te 
iičit^ljeni vježbaonice J. Kirinom. Oni su prisustvovali obuci u 
sViiii razredima, a jedan pripravnik držao je predavanje o čo- 
vječjem tijelu. 

Dne 15. travnja 1902. posjetio je ovu Školu kr. vladin 
odjelni predstojnik Armin Pavić u pratnji kr. zemaljskih Školskih 
nadzornika Franje Kreme i Antuna Cuvaja. 

Poradi spojenja upravnih općina Banije i Švarče sa gra- 
dom Karlovcem (1903.) dokinute su bile pučke škole na Baniji 
i u Rakovcu koncen školske godine 1902./3., a školski obveza- 
nici (djevojčice), koji su se uškolovali u onim školama« usko- 
luju se od škol. godine 1903.^4. u ovM školu. Radi velikoga 
broja djece imadu sada redovno prva trji razreda paralelke. 

Dne 9. lipnja 1904. posjetio je ovu školu nadbiskup zagre- 
bački Dr. Juraj Posilović i uvjerio se o uspjehu učenica iz na* 
uka vjere. 

Danas službuje u ovoj školi trinaest redovitih učiteljskih 
sila i tri vanredne. 



4. PUČKA ŠKOLA u TURNJU. 

ffjvdje je pučka škola postojala od godine 1846. Uprava ove 
^^ škole potpadala je pod nadzor c. kr. Vojnoga zapovjed- 
ništva (c. kr. General Comande) u Zagrebu. 

Uz ovu školu postojao je mjesni školski odbor sa mjesnim 
školskim nadzornikom. Krajiške škole, koje su potpadale pod regi- 
mentu (ili okružje), imale su i pukovnijski školski odbor kod dotične 
regimente, kojemu odboru bio je na čelu stručnjak, tako zvani 
okružni (pukovnijski) školski nadzornik. Takovim školskim nad- 
zornikom bio je za ovu školu više godina poznati hrvatski pi- 
sac Mijat Stojanović. 

Pr/i učitelj ove pučke škole bio je podčasnik Blaiić, ro- 
dom iz Mekušja, koji je službovaD kao privremeni učitelj od 
godine 1846.-1848, pa od 1850—1858. sa godišnjom plaćom 
od 66 forinti, slanom u naravi i sa nešto zemljišta. 



85 

Školske godine 1848./Q. i 1840/50. bila je obuka u ovoj 
Školi prekinuta radi rata, jer je morao pomenuti učitelj Blalid 
u rat. 

Od godine 1858.— 1862. služio je na ovoj školi kao pri« 
vremeni učitelj podčasnik Pavao Križanić, rodom iz Zastanja, sa 
godišnjom plaćom od 141 forinta, stanom u naravi i sa nešto 
zemljišta. 

Od godine 1862. do 1864 službovao je ovdje mladić An- 
tun Vučić kao privr. učitelj sa godišnjom plaćom kao i Pavao 
Križanić. 

Oi godine 1864. do 1866. službovao je ovdje mladić Josip 
Latković, rodom iz Turnja (jelaša), kao privr. učitelj sa istom 
godišnjom plaćom kao i Pavao Križanić i Antun Vučić. 

Od godine 1866. do 1867. služio je opet podčasnik Pavao 
KriZanić kao privr. učitelj sa istom plaćom kao i prije. 

Od godine 1867. do 1868. služio je na ovoj školi kao 
privr. učitelj mladić Tomo Križetić, rodom iz Kamenskoga, sa 
godišnjom plaćom od 188 forinti, stanom u naravi i sa nešto 
zemljišta. 

Od godine 1868. do 1881. službovao je ovdje ispitani I 
pravi učitelj Josip Latković. Iste je godine bio kratko vrijeme 
namj. učiteljem ove škole Marko Vein. 

Od godine 1881. do 1895. službovao je ovdje pučki uči- 
telj Nikola Pavlić sa godišnjom plaćom od 500 for. i sa od- 
nosnim doplacima. 

Od godine 1895. (6. rujna) do danas službuje na ovoj 
školi pravi učitelj Janko Šćulac sa godišnjom plaćom od 400 
forinti i sa odnosnim doplacima. 

Danom 1. siječnja 1903. prešla je ova škola, posto su se 
upravne općine Švaračka i Banijanska spojile sa gradom Kar- 
lovcem u jednu općinu, pod upravu grada Karlovca. 

Školu ovu polazi sada redovno preko 100 d.ece. Prosto- 
rije školske nijemu vef odavna odgovarale tolikomu broju. Isto 
tako je bio i stan učiteljev tijesan i posvema nezdrav. Stoga 
nije čudo, da se je već dugo vremena tražilo od mjerodavnih 
faktora, da se što prije sagradi nova školska zgrada. Ova 
opravdana želja ispunila se istom ove godine. Sada se dovr- 
šuje nova školska zgrada, koja će zadovoljavati svim zahtje- 
vima škole. 



86 

Zabilježiti valja, da je dne 16. kolovoza 1877. izgorjela 
zgra()a pučke škole. Tom zgodom izgorjelo je 7 kućnih brojeva 
u Turnju, i to kuće od raskršća uz cestu, koja vodi u Ka« 
mensko. 



5. PUČKA ŠKOLA u HRNETIĆU- 

I I Hrnetiću spominje se već rano pučka škola, koju su po- 
^^ državali tako zvani žakani u 17. vijeku. Pouzdano se znade, 
da je takva škola ovdje bila 1660. Nu ta škola brzo prestade. U no- 
vije se )e vrijeme svojski zauzeo hrnetićki župnik Ivan Mašek, da 
osnuje modernu pučku školu u Hrnetiću. U tom nastojanju 
uspje pomoću prijatelja svoga tadanjega školskoga nadzornika 
za pučke škole i hrvatskoga pjesnika Stjepana Ilijaševića. Godine 
1858. imala je općina Banija lijepi prihod od vinotočja i župnik 
Ivan Mašek ishodi, da je općina Banija odredila za gradnju 
nove škole 6666 forinti. Odmah se je započelo sa gradnjom. 
Škola je bila sasvim dovršena godine 1859, stoga bijaše u je- 
seni iste godine i otvorena. Prvim učiteljem bio je Aleksander 
Ribarić. 

Školska je zgrada jednokatnica, ulaz joj je sa zapadne 
strane. Razizemlje je stan učiteljev, a u prvom se katu nalaz^ 
dvije prostrane školske sobe. Zgrada leži uz općinski put, koji 
vodi u Drežnik i Baniju, nedaleko crkve i župnoga dvora. 

Škola je obospolna. Prve se je godine upisalo 46 djece. 
Školske godine 1861/2 bio prvi put otvoren treći razred. Ri- 
barić je službovao na ovoj školi do 31. srpnja 1870 Njega za^ 
mijeni Mijo Spol jar (od 1870.— 1872.), zatim Adolf Korenić (od 
1872. do lipnja 1873.), koji se je sam iz samokresa ubio. Ove 
godine bi udaren temelj mjesnoj školskoj knjižnici. Korenića 
zamijeni učitelj Julije Bradna (od 1. X. 1874. — 16. X. 1880.), 
koji je od sušice umr'o. 

Školske godine 1874./5. stegnuta bi obuka u ovoj školi 
samo na prvi razred, koji je polazilo 52 djece. O pokladama 
godine 1875. bila je na Baniji kod »Krunec priređena zabava sa 
ton.bolom u korist siromašne djece hrnetićke škole. Ova zabava 



87 

doprinese čistoga prihoda 290 forinti. Tom zgodom je začla- 
njeno 28 učenika ove šicole Icao doživotni članovi društva sv. 
Jeronimsicoga. 

Dne 28. rujna 1876. zalcljučeno bi radi prevelilcoga broja 
djece (lOT), da se u šicolsicoj godini 1876/7. drži samo polu- 
dnevna obuka, i to za II. i III. razred prije podne, a za I. razred 
poslije podne. Iste godine bude ova škola upisana kao uteme- 
Ijiteljni član hrv. pedagogijskoga književnoga zbora. 

Riješenjem visoke kr. zemalj vlade, odjela za bogoštovlje 
i nastavu, od 17. lipnja 1875. br. 1Q03. uvrštena bi ova škola 
u treći plačevni razred sa godišnjom učiteljskom plaćom od 
500 for. 

Dne 13. svibnja 1878. posjeti ovu školu 17 zagrebačkih 
pripravnika sa tadanjim ravnateljem preparandije Ljudevitom 
Modcem i kr. županijskim školskim nadzornikom Ivanom Fili- 
povićem. 

Školske godine 1877./8 otvoren bi i četvrti razred. Stoga 
bi zaključeno u sjednici mjesnoga školskoga odbora od 27. 
prosinca 1877, da se obuka obavlja u obje školske SDbe, a da 
budu djeca pod nadzorom učiteljevim, da se spoje obje sobe 
vratima. 

Radi sve to većega broja školske djece zaključeno bi 7. ko- 
lovoza 1879. u sjednici mjesnoga školskoga odbora, da se na- 
mjesti na ovoj školi još jedna učiteljica. 

Dekretom kr. žup. škol. nadzorništva od 5. listopada 1880. 
br. 6Q3. namještena bi radi bolesti učitelja Bradne na ovoj školi 
namj. učiteljica Milica Sajfertova, koja je ovdje ostala i nadalje 
i po smrti učitelja Bradne do definitivnoga popunjenja učitelj- 
skoga mjesta. 

Dne 30. rujna 1881. nastupi u ovoj školi službu novo- 
imenovani učitelj Franjo Oalić. Od školske godine 1881./2. 
ustrojeno bi na ovoj školi mjesto p3du!!itelja, koje dobi namj. 
učiteljica Milica Sajfertova. Ova započe obuku u I. i II. razredu 
16. studenoga 1881 , a imenovana bi pravom podučiteljicom 1. 
travnja 1882. 

Dne 17. rujna 1883. zahvali se na službi Milica Sajfertova, 
a nju nasljedi Anka Štajdoharova. 

Dne 6. rujna 1886. obavljena bi po biskupa Oašpariću sv. 
potvrda, koja se u Hrnetiću nije obavljala već 45 godina. 



Dne 5. listopada ~1 888. premjeSten bi ravn. učitelj Franjo 
Oalić iz Hrnetića na novo osnovanu puCicu šicolu na Baniji, a 
za nasljednilca bi mu postavljen Josip Horvat. Isto tako pre- 
mještena bi 6. stuđencga 1888. Anka Štajdoharova na Baniju, a 
njezino mjesto dobi učiteljica Julka Mikonova, koja je dosele 
bila na Baniji. 

Josipa Horvata zamijeni već 3. veljače 1889. učitelj An- 
tun Demartini, koji je umr'o 25. lipnja 1889. Njega zamijeni 
hamj. učitelj Eduard Prugovečki. 

Učiteljica Julka Mikon udala se godine 1889. i nju zami- 
jeni učiteljica Slava Šomek. Istodobno imenovan bi ravn. učite- 
ljem ove škole Vid Cenčić, koji je amo došao iz Lokava mjesto 
namj. učitelja Eduarda Prugovečkoga. 

Dne 10. travnja 1893. dobio je dopust bolesni ravn. učitelj 
Vid Čenčić, a učiteljica Slava Šomek držala je od toga dana 
do konca škol. god. poludnevnu obuku. 

Dne 29. lipnja 1894. umr'o je u Zagrebu ravn. učitelj Vid 
Cenčić. Za školsku godinu 1894./5. imenovala je kr. zemaljska 
vlada ravn. učiteljem ove škole Petra Ojuriševiča. U praznicima 
1895. bila je učiteljica Slava Šomek pridijeljena Banijanskoj školi, 
a mjesto nje bila privremeno postavljena učiteljicom supruga 
učiteljeva Julka Ojurišević- Mikon, koja je već prije udaje službo- 
vala na ovoj školi. 

Za školsku godinu 1896./7. imenovana bi namj. učiteljicom 
ove škole Sofija Knoblochova, a ovu zamijeni u praznicima 1897. 
prava učiteljica Ružica Sabljak, koja je ovdje službovala do 
konca travnja 1898 Dne 26. rujna 1898. postavljena bi kao na- 
mjesna učiteljica u ovoj školi Dragica Mikšić. 

Dne 3. studenoga 1898. doveo je ravnatelj srpske učitelj- 
ske škole u Kariovcu Petar Radulović sa profesorom Đurom 
Olibonjskim i vjeroučiteljem Lambertom Oolovskim četvrti tečaj 
pripravnica, da prisustvuju obuci u ovoj školi. 

U praznicima 1902. premješten bi na vlastitu molbu ravn. 
učitelj Petar Ojurišević sa ove škole na dječačku nižu pučku 
školu u Karlovcu. Mjesto njega bi privremeno namješten kan- 
didat pučkoga učiteljstva Ljudevit Topljak na pučkoj školi u 
Hrnetiću, a poslije njega 10. prosinca 1902. Konrad Leustek. 

Dne 1. siječnja 1903. pripojene su bile upravne općine 



•9 

Banija i SvarCa gradu Karlovcu, tako dospije i ova Škola pod 
upravu grada Karlovca. 

PoCčtlj^m školske godine 1003/4. ostavila je svoje služ^ 
beno mjesto učiteljica Dragica Mikšić, mjesto koje bi odmah 
privremeno namještena Jelisava Rožman kao namj. učiteljica. 

Mjeseca veljaSe premješten bi na ovu školu Josip Rehović 
iz Krapinskih Toplica kao ravn. učitelj, dočim bi odavle pre- 
mješten u Kutinu učitelj Konrad Leustek. 

Dne 8. lipnja 1904. posjeti ovu školu prigodom dijeljenja 
sv. potvrde posvećeni biskup Dr. Ivan Krapac. 

Škola ova imade lijepi školski vrt, učiteljsku i učeničku 
knjižnicu i svoj posebni barjak. 



6. PUČKA ŠKOLA u RAKOVCU i NA BANIJI, 

l^učka škola u Rakovcu započela je školske godine 18I9./20. 

U Rakovac bude premještena iz Slunja, gdje je započela 
već školske gDd. 1765./6, i gdje je bio prvi učitelj neki Schinzel. 

Čim je došla u Rakovac, dodan joj bi Četvrti razred, koji 
je trajao dvije godine. 

Prvi ufttelji rakovačke pučke škole bili su podčasnici, nu 
doskora se je vojna oblast pobrinula, da namjesti na ovu školu, 
koja se je zvala »Muster-Normal-Hauptschule«, što bolje uči- 
telje. Učitelje pozivala je dapače iz Kranjske i Štajerske. Na** 
stavni jezik bio je u četvrtom razredu njemački jezik, dočim je 
bio u prva tri razreda nastavni jezik hrvatski, ali učio se je i 
njemački jezik kao poseban predmet. 

Iz ove pučke škole razvila se kasnije (1851/2) niža realka 
I velika c. kr. realka u Rakovcu (1863/4) 

Školske godine 1863./4. bi posvema odijeljena pučka škola 
od rakovačke c. kr. realke u Rikovcu i uveden bi u sve raz- 
rede hrvatski jezik kao nastavni, ali njemački se je jezik i na- 
dalje učio kao poseban predmet. 

Ova je pučka škola bila na glasu dugo vremena, pa su 
mnogi Karlovčani voljeli slati svoju djecu u Rakovac u školu 
no u svoju pučku školu u Karlovcu. 



00 

Kada ]e bila ORČina SvaraCka pripojena (1903.) općini 
grada Karlovca, dokinuta bi i ova Škola Učitelji bili su pre- 
mješteni u karlovačku mušku pučku ško*u, a učiteljice u kar- 
lovačku djevojačku SkoIu. Djeca, koja su ovu školu polazila, 
uškolana su u karlovačke škole. 

f'osljedni učitelji na ovoj školi bili su: Filković Andrija 
(ravn. učitelj), Kolman Josip, Ferić Ida i Prejac Marija. 

Pučka škola na Baniji osnovana je bila godine 1888. Po- 
stojala je ta škola do godine 1902, t. j. dok se nije upravna 
općina Banija pripojila gradu Karlovcu. Od školske godine 
1902/3. premješteni su učitelji i učiteljica sa banijanske škole 
na karlovačke škole. Is'o tako su djeca, koja su polazila ovu 
Školu, uškolana u karlovačke Škole. 

Posljednji učitelji ove škole bili su: Doležal Franjo, ravn. 
učitelj, Pećnjak Makso i učiteljica Šomek Slava. 



7. ŠKOLA u JELSI. 

|-<udući da se nijesu mogla uSkolati sva djeca u pomenute 
^^^ dosele škole, naročito se nijesu mogla uškolati djeca iz 
mjesta Jelse velike i male, Brda, Brodaraca i Vučjaka, odlučila 
se je gradska općina karlo/ač'<a, da za ovu djecu sagradi novu 
Skolu u Jelsi. 

Školska je zgrada osim nekih neznatnih radnja dovršena, 
te imade nade, da će školska obuka započeti u ovoj školi već 
školske godine 1905./6. 

Nova školska zgrada zadovoljava svim zahtjevima mo- 
derne Škole. Sagrađena je nedaleko Kupe nasuprot sela Hr- 
netića. 



91 



8, SRPSKA OSNOVNA SKOLA. 



Wrpska osnovna Škola posto]! u Karlovcu od godine 178). 
^^ Uzdržavala se ova škola ispr/a novcem, što su ga karlo* 
vadd Srbi sakiipljali medu sobom još od godine 1761. Od ove 
godine započim.a crkveno školska pravoslavna općina u Kar« 
lovcu. Škola je ova bila u privatnim kućama, a uiitelja ili ma- 
gistora uzimala je općina uz pogodbu. 

Kada su Srbi podigli svoju crkvu (1786 ), počeli su ozbilj* 
no o tom raditi, da si sagrade i školsku zgradu. Qodine 1704. 
počeli su sakupljati milodare za školsku zgradu, te već prve 
godine sakupiše 1861 For. 33 novč., darovavši neki po 200 for, 
drugi po JOO for., treći po 50 for, a neki po 25 for. i manje. 

« 

Oodine 1803. ostavio je oporučno karlovački trgovac Simo 
Skeledžić svoju kuću ovomu fondu. Kuća se je prodala za 
12.510 for. i novac koriste nosno uložio. Iste je godine ostavio 
istomu fondu petrinjski trgovac Stanko Kunić svotu od 1500 for. 
I tako je taj fond narasao do konca godine 1803 na 18.712 for. 
50 novč. Od ovoga je novca kupljena za školu kuća za 9000 
for., a ostatak kapitala narasao je do godine 1810. na 13.778 for. 
Nu ove je godine ovaj novac radi državnoga bankrota u Au-' 
striji izgubio više od dvije trećine svoje vrijednosti, pa je vri- 
jedio samo 4003 for. 12 novč Ali ova crkvena općina ne klonu 
ztto ipak, već i taj ostatak kapitala podignu do godine 1846. 
na 19.614 for. 29 novč, i sazida godine 1847 i 1848. lijepu 
dvokatnu zgradu na Jelačićevu trgu za školu na istom mjestu, 
gdje je bila srpska školska zgrada i to novcem od 41.006 for. 
33 novč. Općina je upotrebila za gradnju cve zgrade I novac 
nekih zaklada, kojima je upravljala. Ovaj je zajam općina malo 
po malo otplaćivala, dok ga nije opet posvema isplatila. 

Od učitelja, koji su djelovali na ovoj školi, samo su neki 
poimence poznati. Vrlo se hvali kao marljiv i valjan učitelj neki 
Jefrem Lazarević, koga je općina pogodila godine 1811. za 300 
forinti godišnje plaće. Osim ovoga uči.elja poznati su još ovi 
učitelji: Vladimir Krasić, službovao od 30. rujna 1876. do 2. 
travnja. 1890., koga je dana umr'o. Isti je poznat u srpskoj književ- 
nosti kao plodan radnik. Nikola Šumonja od 24. kolovoza 1890. 
do K rujna 1895. i Lazar Borđoški od 1, studenoga 1895. do 



92 

I 

danas. Od godirte 1000. imade ova Škola dvi]e učiteljske sile 
(učitelja i učiteljicu.) 

Oodine 1818. propisala je općina za svoju školu ove 
uče/ne predmete: pjentje (pojanje) katehizis, bibliju, aritmetiku, 
slavensku gramatiku, kaligrafiju i načela u čitanju njemačkoga 
jezika. 

Kada je godine 1875. u Karlovcu osnovana srpska uči- 
teljska Škola, pripojena je ova osno/na škola učiteljskoj školi 
kao vježbaonica, ter od onda stoji pod neposrednom upravom 
učiteljske škole. 

Naredbom kr. zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje 1 na- 
stavu u Zagrebu, od 4. kolovoza 1881. br. 2018. dobila je ova 
škola pravo Javnostt. 



Osim ovih škola bilo je i privatnih škola, kao privatna 
škola gde Valjačke u Pekarskoj ulici (u danaSnjoj'IDutzmanovoj 
kući), zatim Julije Novačićke za djevojke, koja je više godina 
potrajala u Karlovcu, privatna škola gđica Polčevih u Rakovač- 
koj ulici (u današnjoj kući pisca ove knjige), privatna škola gdice 
pl. Vistarini za strai^e jezike (osobito francuski i talijanski jezik) 
i konfesijonalna mojsijevačka škola. 



GRADSKA GLAZBENA ŠKOLA. 

i Tradski načelnik Dr. Ivan Šimunić, koji se je zauzeo za 
^^ sve, Sto bi mo?lo podići ugled i dobar glas grada Kar- 
lovca, osnovao je godine 1873. gradsku glazbu. Kapelnik grad- 
ske glazbe bio je Prarjo Vanišek. Ostao je kapelnikom samo 
jednu godinu. Njega zamijeni V. Hausmann. On je bio kapel- 
nikom tri godine, jer je godine 1877. gradska glazba raspuštena. 
Te iste godine osnovana je mjesta gradske glazbe gradska glaz- 
bena škola. 

Učiteljima glazbene Škole bili su izabrani V. Hausmann i 
Franjo Forštik. Nu doskora bio je riještn službe V. Hausman, 
a na mjesto njega izabran V* 3- Vilhar, koji je bio poJjedno i 
ravnatelj glazbene škole* 



93 

Godine 1882. primljen je za učitelja glazbe u ovu školu joS 
i Dragutin Unger. 

Kada je Vilhar otišao iz Karlovca, bila je neko vrijeme 
ova škola bez ravnatelja, dok ne bude takovim izabran po karlo- 
vačkom gradskom zastupstvu kapelnik grada Bakra, Dragutin 
Honza 1896. 

Oodine 1900. umr*o je učitelj Franjo Forstik, a mjesto 
njega bi izabran učiteljem glazbe Vaciav Žalud, inače solicitator 
kod odvjetnika i javnoga bilježnika Dr. Bruna Durrigla. 

Oodine 1901. imenovan bude Dragutin Honsa kapelnikom 
53. c. kr. pukovnije u Zagrebu, te ostavi ovu školu. Njegovo 
mjesto dobi sadanji ravnatelj Ivan Horvat. 

U ovoj se glazbenoj školi poučaje u ovim glazbenim in* 
stru Tientima : u guslama, čellu, contrabasu, fruli, klarinetu, u opće 
u limenim instrumentima, pa u pjevanju. 

Učenika i učenica imade redovno 70 do 80. 

Nad ovom školom vodi nadzor posebni po gradskom za« 
stupstvu izabrani glazbeni odbor od 9 lica, komu je sada pred-^ 
sjednikom veletržac Makso Heinrich. 

Glazbena škola bila je isprva smještena u gradskoj zgradi 
u Pekarskoj ulici (u sadanjem »Nadin domu^), odavle se je 
premjestila godine 1897., pošto je gradska općina prodala ovu 
kuću obrtničko-radničkom društva »Nadi«, u gradsku kuću 
»grad Zagrebe na uglu Haulikove i Pekarske ulice. Odavle se 
premjestila god. 1904. u nekadanju pučku školu u Rakovac, gdje 
se i sada nalazi. 



SRPSKA UČITELJSKA ŠKOLA u KARLOVCU 

Wrpska učiteljska škola otvorena je 23. studenoga 1873. sve* 
čanim načinom. Osnovana je na temelju § 91. uredbe za 
srpske narodne škole od 1872. godine, koja je uredba dobila i 
previšnju sakciju 17. srpnja 1872. u Budimu br. 17.565. 

Učiteljska je ova škola bila isprva obospolna, t. j. primani * 
su bili u nju i mladići i djevojke. U prvom početku nije se 
tražilo od učenika i učenica, koji su željeli biti primljeni u ovu. 



04 

učiteljsku školu drugo, no da su sa dobrim uspjehom svrSili 6snoV- 
nu školu. Učiteljska je škola imala dva tečaja ili razreda, t. j. trajala 
je dvije godjne. Pored ovih dvaju razreda postojao je još tako 
zvani »pripremni (pripravni) razred« za one učenike i učenice, 
koji, ma da su i osnovnu školu svršili, nijesu imali dovoljne 
spreme za učteljsku školu. O/aj je razred tr;«jao godinu dana. 

Budućih da srpska učiteljska škola u Karlovcu nije bila ravna 
U. spremi učenika i učenica ostalim ovozemaljskim učiteljskim ško- 
lama, stoga tje na poticaj hrv. slav.dalm zemaljske^ vlade u Za- 
grebu zaklju{io srp. prav. narod školski savjet u Karlovcima, da se 
od školske godine 1878./9. ne primaju ni u ovu školu učenici 
i učenice, koji nijesu svršili ili nižu gimnaziju ili nižu realku ili 
višu pučku školu (građansku školu sa osam razreda) i da se 
obuka proširi na tri godine ili razreda. Podjedno bio je doki- 
nut i pripremni (pripravni) razred. 

Ovako je ova učiteljska škola postala u kvalifikaciji svo- 
jih učenika i učenica posve ravnopravna ostalim učiteljskim ško- 
ia/na u Hrvatskoj i Slavoniji. 

Kada je srpska muška učiteljska škola u Pakracu prestala, 
prešlo je mnogo učenika u karlovačku učiteljsku sokolu, pa je 
stoga bio ovaj zavod pretvoren po malo u posvema mušku 
učiteljsku školu. 

Tako je bilo do godine 1894., t. j. dok nije bila ponovno 
otvorena srpska učiteljska škola u Pakracu. Na zagovor srpsko- 
pravoslavne crkveno školske općine u Karlovcu, a na prijedlog 
i molbu tadanjega učiteljskoga zbora karlovačke srpske učitelj- 
ske škole cdredio je školski savjet U Karlovcima, da se od škol- 
ske godine 1894./5 ne imadu u ovaj zavod primati više učenici 
nego samo učenice; učenici, koji su još bili na zavodu, da 
imadu poste|)eno po svojim razredima svršiti u Karlovcu uči- 
teljsku školu. Ovako postade ovaj zavod čistom ženskom uči- 
teljskom školom. Mušku učiteljsku školu imadu Srbi u Hrvat- 
skoj i Slavoniji od školske godine 1894./5. u Pakracu. Od škol. 
gojdine 1B93/4. proširena bi i karlovačka učiteljska škola na 
četiri razreda ili Četiri godine. 

Dozvolon kr. zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje i na- 
stavu, u Zngrebu od 29. kolovoza 1894. br. 12.728 i školskoga 
savjeta u Karlovcima od 30. kolovoza (II. rujna) 1894. mogu 
)>oU2iti ovj učiteljsku školu i rimo-katolikinjei ali mora joSt« 



os 

svaka posebice moliti dozvolu kod kr. zemaljske vlade preko 
ravnateljstva učiteljske Škole. Naredbom kr. zemaljske vlade, 
odjela za bogoštovlje i nastavu, od 7. lipnja 1898. br. 7428. 
dozvoljeno je i učenlcama rimo-katoimjama, da kao redovne 
uEenIce prave sve ispite koSto i ispit zrelosti. U nauku vjere 
podufaje uCenice rimo-katoliklnje za to određeni po nadbiskup- 
skom duhovnom stolu u Zagrebu vjeroučitelj, koga hononV^ju 



SI. 33. SrpskA uSlteljska Škola u Karlovcu. 

uCenice putem ravnateljstva zavoda, a nadzire ga nadbiskupski 
povjerenik (podarcidakon kolara karlovačkoga). 

UCenlce, koje poloZe ispit zrelosti u ovoj učiteljskoj Skoll, 
dobivaju ^stu kvalifikaciju kao i učenici i učenice na ostalim 
temaljtklm učiteljskim Školama, tcr se I u jednakom svojstvu 
nain|eSti}u. ~ 



go 

Uz uEiteijsku školu postoji i pučka Škola kao vježbaonica, 
koja stoji pod upravom i nadzorom ravnateljstva učiteljske 
škole. 

Učiteljska škola smještena je od pDčetka svog^ u zgradu 
srpsko-pravoslavne crkveno školske opčine karlovačke. Buduči 
da je ova 'zgrada zidana za privatne stanove, a ne u školske 
svrhe, posve[ je razumljivo, da ove prostorije ne 7adovoljavaju. 
Željeti bi bilo, da ovaj zavod dobije što prije svoju posebnu 
zgradu, u kojoj bi se mcgao i iritemat za uferice podići. 

' Najve6i školska vlast za ovu školu kao što i za ostale 
srpske (konfesionalne) zavode je Školski savjet u Karlovcima, 
komu je pi|edsjtdnik patriarha Oe orgije Branković. 



' C KR. KADETSKA ŠKOLA. 

I jstrojstVo današnjih kadetskih Škola potječe iz najnovijega 
^^ vremena. Istom za ratnoga ministra baruna Kuhna godine 
186Q prioniulo se ozbiljno u Austro-ugarskoj monarkiji uz leor- 
ganizaciju vojničkih obrazovališta. I 

Mjesto starih kumpanijskih i pukovnijskih škola, u kojima 
se izobrazivao časnički podmladak za pješačke pukovnije, podig- 
nute biše kadetske škole, koje isprva imadahu 2 razreda sa 
dvogodišnjim pripravnim tečajem, a kasnije 4 razreda bez ika** 
kova pripravna tečaja. Prve kadetske škole osnovane su bile 
već godine 1869. u Beču, Pragu, Brnu itd. U Hrvatskoj bi 
osnovana prva u Zagrebu godine 1874. Prvim njenim koman- 
dantom bia j«t major UILmaiisky (od 1874.— 1878.). Zagre- 
bačka kadetska škola imala je isprva 2 razreda. 

U Tumju kraj Karlovca postojala je tako zvana krajiška pukov* 
nijska matematična Škola do god. 1872., u kojoj su se naobrazivali 
mladići za časnike krajiških pukovnija. Godine 1872. bi doki- 
nuta ova škola, a mjesto nje bi uveden u Turnju školske god. 
1872./3. pri|)ravni tečaj za kadetsku Školu, koja se je iiHala otvo- 
riti u Zagrebu. Kada su prvi pitomci školske godine 1873/4. 
BvrSilj taj dvogodišnji pripravni tečaj, prešli su školske godino 
1874./5. u prvi razred c. kr. kadetske škole u Zagrebu, 



Ovaiicovih dvogodišnjih pripravnih teCaja bilo je podig- 
nuto viSe u Hrvatskoj i Slavoniji, kao u Bjelovaru, Oiljeku, 
Oto£cu, Kamenici itd. Školske godine 1877./8. bili su svi do* 
kinuti osim ovoga u Turnju, koji se međutim nije u napredak 
viSe zvao pripravnim tečajem, već prvim i drugim razredom 
kadetske Škole, dofim se je predaSnji prvi i drugi razred u Za- 
grebu prozvao trećim i četvrtim razredom. 



Poretkom Školske godine 1878/9. preseli se prvi i drugi 
razred kadetske ikole Iz Tumja u Karlovac u sadanju zgradu, 
neko£ u zgradu generala Herberstelna, u kojoj je bila smjeStena 
do godin« 1873., t j. do razvojačenja Vojne Krajine, kailovaCka 
gencnd komanda, a od godint 1873.— 1878. 2eniJsko raviutelj- 
•tvo (Oenle-Dlrectlon). 



98 

Prva dva razreda kadetske škole u Karlovcu zviUa su se 
od školske godine 1818./9. »Filiale der Agramerlcadet- 
tenschule zu Karlstadt«, a njihov komandant bio je ka- 
petan 23. pješaCI^e pukovnije Moj šija Tučkorić. 

Godine 1877. određeno bi, da pitomci kadetskih škola ne 
imadu u buduće nositi uniformu svojih regimenta već jednoličnu 
uniformu, i to u pješačkim kadetskim školama uniformu pješačke 
pukovnije br. 1., koja nosi ime Njegova cesarskoga i kraljev- 
skoga apoštolskdga Veličanstva Franje Josipa I, a da se razli- 
kuju od ostale momčadi pomenute pukovnije, da imadu nositi 
zlatom izvezenu vrpcu na onom mjestu na ruci, na kojem nose 
jednogodišnji dobrovoljci svilenu vrpcu. 

U takovoj uniformi izađoše pitomci zagrebačke kadetske 
škole prvi put na Tijelovo 1877. 

Oodine 1878. doživje karlovačka filialka zagrebačke kadet- 
ske škole neiščekivani doživljaj. 

Kada je brigada generala Zacha kod Bihaća mjeseca rujna 
1878. postradale prijeđoše Turci na više mjesta austrijsku gra- 
nicu i krenuše prema Karlovcu. U Karlovcu nastade, kada se je 
o tom pročulo, prava strava medu pučanstvom, jer u gradu ne 
bijaše nikake vojske. 

Da umiri kapetan Tučkorić pučanstvo, oboruža sasfna ko 
da u rat ide svoje pitomce i ono nekoliko vojnika, što je bilo 
u Karlovcu, te krene sa natporučnikom i profesorom kadetske 
Škole Kramarić^ sa svojom četom u susret Turcima prema 
Turnju, a odavle j^ravcem prema Vojniću. Nu sjutradan dođoše 
već sa granice dobre vijesti, da su Turci potisnuti natrag u 
Bosnu, a kapetan se Tučkorić vrati, sa svojom četom u Kar- 
lovac. " r • ^ ^ 

Ovako podijeljena (u Karlovcu 2 razreda, a u Zagrebu 2 
razreda) ostala je kadetska škola do velikoga zagrebačkoga po- 
tresa 9. studenoga 1880. Budući da je bila zgrada, u kojoj su 
bila smještena ova dva razreda u Zagrebu (u Novoj vesi), po- 
tresom na toliko oštećena, da su se morali pitomci odmah ise« 
liti, stoga bude određeno, da se preseli i treći i četvrti razred 
u Karlovac. Od onda je cijela kadetska škola pod jednom upra- 
vom i u jednoj zgradi, a aove se »K. und k. Kadetten- 
• chule zu Karlstadt«. 



99 

Komandanti kadetske škole bili su do sada ovi: 1. Major 
Ullmanškjr (od 1874.— 1878. u Zagrebu), 2. Major Thal- 
hejm (od 1878.— 1881., f 30. Xn. 1881., u Zagrebu do 9. XI. 
1880., zatim u Karlovcu), 3. Kapetan Maiwerth (od 1882. — 
1885. u Karlovcu), 4. Major i oberstlt. V i k t o r i n S t e i n b r e- 
cher (od 1885.— 1891. u Karlovcu), 5. Major i oberstlt. Garl 
KarI (od 1891.— 1894. u Karlovcu), 6. Major i oberstlt Čari 
Ordssi (od 1894.— 1899. u Karlovcu), 7. Major i oberstlt. 
Eugen Pdschmann (od 1899.— 1904. u Karlovcu) i 8. Ma- 
jor Aleksander Vidulović (od 1904.—) 

Zgrada c. kr. kadetske škole temeljito je u novije vrijeifie 
popravljena. Ova sada zadovoljava koli s pedagoško didakti^ne 
strane toli i sa zdravstvenoga gledišta. Kraj zgrade je lijepo 
uređena bašća. Pitomci se obučavaju u svim predmetima, koji 
se obučavaju u četiri viša razreda realke, a pored toga i u 
strogo vojničkim predmetima. Od školske godine 1904./5. po- 
djeljuje se obulca u nekim predmetima u hrvatskom jeziku. 



KR. VELIKA REALNA GIMNAZIJA u KARLOVCA. 

I Janašnja kr. velika realna gimnazija u Karlovcu nastala je iž 

^^^ prvotna dva zavoda, iz kr. velike gimnazije u Karlovcu i c. 

kr. velike realke u Rakovcu. Stoga ogledajmo ta dva zavoda 

najprije, kako su se razvijala prije spojenja u današnji jedan 

zavod. 

Po dobi je stariji zavod gimnazija. O gimnaziji počelo se 
je u Karlovcu raditi već godine 1764. Ove godine bio je pri- 
livaćen od vrhovne vojne oblasti u Beču prijedlog zapovjeda- 
jućega jg[enerala u Karlovcu u to vrijeme, baruna Bocka, 
da se pozovu Piariste(fratrespiarumscolarum) u 
Karlovac, da uče mladež latinski i njemački jezik, računstvo i 
moral na temelju katekizma. Piariste dođoše zbilja mjeseca 
listopada 1765. u Karlovac. Oni se smjestiše u jednom dijelu 
vojničke kasarne i otvoriše ondje najprije njemačke, a poslije i 
latinske škole. Ravnateljstvo školsko zvalo se je: »Com- 
missio piarum scolarum Carolostadiensium<i 



100 



V I 



Ovomu ravnateljstvu bijahu podčinjene sve škole u karlovačko 
krajini. Ovako ostade u Karlovcu do mjeseca srpnja 1783., kad< 
se moradoše Piariste preseliti iz vojničke kasarne u privat.ii 
kuću, za koju je plaćao stanarinu školski fond. Osim toga im^l 
su Piariste drugoga godišnjega dohotka 1604 for. 48 kr. Ov; 
promjena uvrijedi Piariste na toliko, da otidoše za uvijek i: 
Karlovca. 

Sada povjeri bojno vijeće (24. listopada 1783.) nastavu t 
pučkim (u kojima su već i prije imali) i u latinskim školama 
Franjevcima. Franjevci doseliše se u Karlovac koncem godin< 
1657., a godine 1658. preuzeše i župu sv. Trojice. Čim bi Fra 
njevcima povjerena nastava u latinskim školama, izabraše odmal 
između sebe tri učitelja za normalne (pučke) škole, a jednog] 
za pivi gimn. razred. Ovomu prvomu razredu pridodan bi 1784 
dragi, a godine 1785. treći lazred. Obuka se je držala u refek 
toriju i u samostanskim ćelijama. Pojedini su učitelji dobival 
godišnje plaće 150 for., a dižavna se je uprava osim toga ob 
vezala, da će namaknuti ovoj školi sve, što bude potrebito. 

Oodine 1792. dozvolilo je vojno zapovjedništvo, da se tro- 
razredna gimnazija u Karlovcu postepeno podigne na potpuni 
gimnaziju sa 6 razreda. Gimnazija je naime potpadala u te 
vrijeme pod nadzor voj.noga zapovjedništva u Zagrebu, koje j< 
učitelje imenovalo i isplaćivalo kod vojne blagajne u Za 
grebu. 

Potadi tijesnih prostorija u samostanu otaca Franjevaca 
podignut bi u to doba u samostanu drugi kat, koji je služic 
Uh u školske svrhe. 

Kada je godine 1809. i grad Karlovac potpao pod Fran 
cuze, nastale su i u karlovačkom školstvu veće promjene 
Upravitelj francuske Ilirije, maršal Marmont, izdade 4. srpnji 
1810. naredbu, kojom se škole u novoj francuskoj provincij 
Iliriji uređuju i razvršćuju u primarne (normalne, pučke;, gitr.' 
nazije i liceje. Karlovac je dobio novo uređenu po francuskom 
sistemu gimnaziju i licej. Prefekturu (nadstojniStvo) gimnazije 
dobio je franjevac Karlovčanin, o. Krisostom Fogh. Vrhovni 
nadzor karlovačkih škola prede sada od zagrebačkoga vojnoga 
zapovjedništva (c. kr. generalkomande) na vrhovni ilirski gube^ 
nij u Ljubljani, kod kojega je bio namješten i posebni školski 
referent (generalni školski intendant). 



IM 

Pomeiutl maHSal Mvmont osnovio je za mtadltfe, koji su 
htjeli stupiti u franjevački red u francuskoj Iliriji, i bogcsloviju 
u karlovačkom samoitanu. 

Kada EU Francuzi mjeseca kolovoza 1813. otišli iz Kar- 
krvca, nestade opet liceja i bogoslovije, a gimnaz'ja sa raz- 



reda dobioblik, kaki je imala prije dolaska Francuza. Sada je naime 
poučavao opet u svakom razredu po jedan učitelj sve propi- 
sane predmete, samo od god. 1816.— 1821. pouCavali su stru- 
kovni učitelji svoje predmete u raznim razredima. 



T02 

Po glavnom predmetu latinskom jeziku, zvala se )e gim- 
nazija »latinskom školom« i dijelila se: 1. u gramatiku 
(dvije godine, današnji prvi i drugi razred), 2. u sintaksu 
(dvije godine, današnji treći i četvrti razred), 3. poetiku (jednu 
godinu, današnji peti razred) i 4. retoriku (jednu godinu, 
današnji šesti razred) ili u prva četiri razreda »gramatike« i 
posljednja dva »humanita tis«. 

Najviša školska oblast za karlovačku gimnaziju bila je od 
godine 1813. — 1816 i nadalje u Ljubljani, kao i za francuske 
uprave, od godine 1816.— 1822., (t. ]. do spojenja krajeva ovkraj 
Save sa ostalom Hrvatskom) c. kr. tršćanska gubernij^ u Trstu, 
a od god. 1822. dalje školsko ravnateljstvo za Hrvat^u i Sla- 
voniju u Zagrebu. 

Godine 1834. uveden bi na karlovačkoj gimnaziji kao 
obligatan učevan predmet i madžarski jezik i za nj namješten 
posebni učitelj Taj se je predmet obučavao do školske godine 
1847./8. Sada se je počelo više nastojati oko učenja hrvatskoga 
(ili kako su ga onda zvali »ilirskoga jezika«). Nu to nastojanje 
ostade samo do konca školske godine 1851./2. Ove je godine 
bila reorganizovana karlovačka gimnazija. Školske godine 1852./3. 
dokinut bi V. i. VI. razred i uveden bi kao nastavni jezik nje- 
mački jezik, i tako posta od stare potpune šestorazredne gim- 
nazije mala četvero razredna gimnazija u Karlovcu. 

Njemački jezik ostade nastavnim jezikom u karlovačkoj 
maloj gimnaziji do školske godine 1860./1. Poslije ove godine 
uveden bi i u karlovačku gimnaziju hrvatski jezik kao nastavni 
jezik. Sada je bilo već osim Franjevaca i učitelja svjetovnjaka. 
Franjevci postajali su kao učitelji sve to redi u karlovačkoj 
maloj gimnaziji. Tako ostade karlovačka gimnazija malom gim- 
nazijom sve do školske godine 1877./8. Od školske godine 
1878./9. do školske godine 188I./2. bila je postepeno proširena 
na veliku gimnaziju sa osam razreda. 

U samostanu oo. Franjevaca postadoše sada prostorije 
za veliku gimnaziju kud i kamo premalene. Stoga se je u Kar- 
lovcu godine 1882. ozbiljno potaklo pitanje o gradnji nove 
gimnazijske zgrade. Iz razloga štednje pristalo se je konačno 
na to, da se dogradi iza zgrade c kr. realke nova zgrada U 
Rakovcu. 



103 

Sada da vidimo, kako ]e nastala c. kr. velika re alka u 
Rakovcu i kako se je razvijala prije svogfa spojenja sa kr. gtm- 
niazfjoTn u jedan zavod. 

Već carica i kraljica Marija Terezi} a, a još više nje- 
zin sin Josip II. izdavali su ponovne naredbe, da se hrvatski 
narod u Slavoniji i postojaloj Vojnoj Krajini, koji je za vre* 
mena turskoga gospodstva i turskih navala na naše krajeve u 
kulturi zaostao, podiže shodnim načinom u kulturi, pa su 
stoga austrijski generali stali podizati u svim većim mjestima u 
Slavoniji I Vojnoj Krajini trorazredne pučke škole. Nastavni 
jezik bio je u tim pučkim školama hrvatski, ali učilo se je i 
njemački. Pod strogom vojničkom upravom napredovale su te 
Škole vrlo dobro, premda su bili učitelji tek obični isluženi 
pcdCasnici. 

Prva takova trorazredna pučka škola bila je za slunjsku 
pukovniju, kamo je spadao i Rakovac, osnovana godine 1765. 
u Slunju. Ovdje ostade ova trorazredna pucka škola do godine 
1819. Ove godine bude premještena iz Slunja u Rakovac, jer 
se je preselio već za francuske uprave Stop slunjske pukovnije 
iz Slunja u Karlovac. 

Iste godine (školske godine 181Q./20.) pridodan bi ovoj 
trorazrednoj pučkoj školi tako zvani »četvrti razred«, koji 
je trajao dvije godine, a otvarao se je svake druge godine. 
Nastavni jezik bijaše u četvrtom razredu njemački jezik. Od 
godine 1819. zove se raVovačka pučka škola »Muster-Nor- 
mal-Hauptschule«. Nakon uspješno svršenoga četvrtoga 
nun'eda mogli su biti učenici odmah primljeni u višu realku 
(Oberrcalschule). Rakovački učenici, koji su nastavljali nauke, 
polazili su najradije višu realku u Štajerskom Gracu. 

Od školske godine 1851./2. nazivlje se taj četvrti razred 
»nižom nesamostalnom realkom« i traje ko i prije 
dvije godine, ali dijeli se u dva godišnja tečaja ili razreda, koji 
su se svake godine otvarali. Od školske godine 1861./2. raši- 
rena bi niža realka na tri razreda, a od školske godine 1858./9. 
do 1863./4. pripojena je bila ovoj nižoj realci i učiteljska škola 
(preparandija) od dva godišnja tečaja ili razreda. Učiteljski pri- 
pravnici, koji su vedinom svršili samo pučku školu, a neki već 
i služili kao učiteljski pomoćnici, polazili su većinom sa realcima 



U)4 

obulcu, ali su pored predmeta propisanih za realku uSili \ol 
didaktične i pedagoške predmete. 

Školske godine 1863./4. proširena bi ova niža realka na 
višu realku od šest razreda i zvala se c. kr. velika realka 
u Rakovcu (k. k. Oberrealschule z.u Rakovac), i to 
tako, da je bio školske godine 1863/4. otvoren čet/rti razred, 
školske godine 1864./5. peti razred, a školske godine 1865./0- 
šesti razred. Školske godine 186374. bi posvema odijeljena pučka 
škola od realke, a naredbom c. kr. general komande u Zagrebu 
od 25. rujna 1864. bi premještena učiteljska škola iz Rakovca 
u Petrinju. 

Školske godine 1871./2. proširena bi ova vi^a realka na 
sedam razreda. Od školske godine 1869./70. uveden bi na ovoj 
realci i i^pit zrelosti, i to poglavito s razloga, da ne moraju 
absolvirani rakovački realci praviti prijamni ispit, žele li biti 
primljeni u koju cislaitansku tehniku. 

Nastavni jezik bio je sveudilj na rakovačkoj realci nje- 
mački jezik, dočim se je hrvatski jezik učio samo kao poseban 
predmet. Od školske godine 1870./1. učila se je na hrvatskom 
jeziku i povjest i religija. Godina 1874. određeno bi^ da se 
imade uvesti hrvatski jezik kao nastavni i za ostale predmete, 
nu to ipak ne bi posvema provedeno naročito ne u realnim 
predmetima. Stoga bi školske godine 1878/9. za generala 
Philippovića određeno, da se imade polovica predmeta (religija, 
hrvatski jezik, povJ€st i zemljopis) obučavati hrvatskim jezikom, 
a polovica predmeta (realni predmeti) njemačkim. Tako ostade 
ova realka do utjelovljenja Vcjne Krajine materi zemlji (1883.) 

Zgrada, koja je bila godine 1819. podignuta za tako zvanu 
»Muster-Normal-Hauptschule« tik do ceste u sada- 
njem botaničkom vrtu, srušena bi, a mjesto nje podignuta god. 
1863. dvokatna zgrada (prednji dio sadanje zgrade). 

Vrhovna školska oblast za c. kr. realku rakovačku bilo je 
glavno vojno zapovjedništvo (c. kr. general komanda) u Zaj^rebu 
do godine 1883., t. j. do pripojenja Vojne Krajine materi zemlji. 
Od godine 1883. vrhovna je školska oblast i za ovaj zavod kr. 
zemaljska vlada u Zagrebu. 

Budući da su se Karlovčani godine 1882. najviše iz raz- 
loga štednje odlučili, da će dogradili iza postojale c. kr. velika 



J05 

realke novu zgradu i buduči da su privoljeti, da se realka i 
gimnazija spoji u jedan uCevni zavod, u taico zvanu »kr. ve« 
liku realnu gimnaziju u Rakovcu«, bude karlovačka 
kr. velika gimnazija i rakovačka c. kr. velika realka spojena 
.Školske godine 1882./3., kada je preSao iz Karlovca u Rakovac 
prvi razred pod imenom »I. realno-gimnazij ski razredo 
doiim su svi ostali razredi prešli iz Karlovca u Rakovac ikol- 
ske godine 1883/4. Isprva (sve do godine 1895./6.) bila su 
prva četiri razreda realno-gimnazijska, dočim su bili od V.— 
VIH. razreda odijeljeni realni i gimnazijski razredi. Dugo je 
trebalo naporna i ustrajna rada, dok je zavladao u tom svoje 
vrsti jedinom zavodu u A u stro- Ugarskoj monarkiji jedin« 
stveni duh. 

Time, što se je dozidala nova zgrada iza zgrade stare 
c kr. realke, nije se mnogo postiglo, jer nakon ovoga do- 
zidavanja zgrada s pedagoško -didaktičnih razloga ne zado- 
voljava. 

Naredbom kr. zemaljske vlade, odjela za bogoštovlje i na- 
stavu, u Zajrebu od 7. lipnja 1895. br. 7.555. propisana je za 
prva četiri razreda ovoga učevnoga zavoda nova naučna osnova, 
po kojoj su samo prva dva razreda realno gimnazijska, dočim 
se od trećega dalje dijele razredi u gimnaz'jske i realne. Na- 
redbom od 16. rujna 1897. br. 15.333. uvedena bi u realne 
razrede (od 5. do 8.) osnova, koja je propisana za hrvatsko- 
slavonske realne gimnazije, uređene prema previšnjem riješenju 
od 19. rujna 1894., po kojoj traje i realni odio ovoga zavoda 
osam godina, t. j. imade osam razreda (1. i II. realno-gimna- 
zijski), dočim je za više razrede gimnazijske ostala u glavnom 
u kreposti naučna osnova propisana visokom naredbom od 30. 
kolovoza 1886. br. 9454. 

Nakon ovih promjena uče danas na ovom učevnom zavodu 
realci i gimnazijalci neke predmete zajedno, kao nauk vjere, hr- 
vatski jezik, njemački jezik, zemljopis, povjest i filozofijsku pro- 
pedeutiku (u tim se razredima drže i realci gimnazijske osnove) 
u svim razredima, u kojima se uče ovi predmeti, dočim mate- 
matiku (od III. — V.) i fiziku (u III. i IV. raz.) samo u nekim 
razredima. Ostale predmete uče posebice gimnazijalci po gim- 
nazijskoj osnovi, a realci po realnoj osnovi. 



100 

Povodom spojenja okolnih općina (Švarče i Banije) sa 
gfradom Karlovcem odredila je visoka kr. zemaljska vlada otpi- 
som od 20. siječnja 1903. br. 648, da se ovaj zavod imade 
od sada zvati: »Kr. realna gimnazija u Karlo vcuc. . 

Ravnatelji bili su, u koliko se je moglo doznati: 1. u gimna« 
ziji :o. ChrysostomusFoghod 1810. — 1834. podjedno gvar- 
dijan i administrator župe nutarnjega grada i cenzor knjiga, o. Josip 
Emanuel Podvinski podjedno ravnatelj dječačke i djevojačke 
škole u Karlovcu od 1834.— 1853., o. C h e r u b i n H o rv a t i d 
od 1853.— 1857., o. Barnabas Palyuk 5kol. god. 1857./8, 
o. Cherubin Horvatić od 1858.— 186Z, o. Pavao Bo9- 
njak od 1862.— 1864., Cherubin Horvatić škol. godine 
1864./5, Josip Ko St ić (svjetovnjak) od 1865.— 1868., Ignjat 
Bartulić od 1868.-1884. (28. veljače). 

2. u realci: Franz Potosčhnigg (Oberlehrer) od 
1819.— 1830., Emerich Antolich (Oberlehrer) od 1830.- 
1850., Johan JanuSkovec od 1850.-1853., Franz Ra- 
do čaj od 1853.-1863., Franz Vaniček škol. god. 1863/4. 
(I poljeće) privr. ravnatelj, Martin Sekulić škol. godine 
1863./4. (11. polječe) privr. upravitelj, Dr. Ferdinand Pechc 
privr. ravnatelj od 1864.— 1868., Sigismund Š oštar ić pl. 
Letovanićki od 1868—1875., Dn Matija Kliment Uh- 
lirž od 1875.— 1877., Vi ktor Lipež od 1877.-1884. 

3. na kr. realnoj gimnaziji: Viktor Lipež 1884. — 1892, 
Dr. Matija Kliment Uhlirž od 1892.-1895., Rudolf 
Strohal od 1895. do danas. 



Posljedni direktori (nadzornici) pučkih škola u karlovačkom 
generalatu sa sjedištem u Karlovcu bili su : Ivan S a b 1 j a k do 
1809., Franjo Jurjevi ć za francuske vlade od 1810.— 1813. 
i za austrijske uprave od 1813.— 1826. Franz de Paula 

Julius Fras (od 1826.-1844.), Philipp Mikoević (od 
1844.— 1853.), Johan JanuSkovec (pd 1853.-1864.) i St^ 
fan Miholek (1865.). 




"""^^ 



''^df^ 



IS^ 



VI. Vojska i vojaički zapovjednici u 

Karlovcu. 



a) REDOVNA VOJSKA, 

|V|eprestane turske navale na Hrvatsku u 16. vijeku uma- 
njile su s jedne strane ugled i moč hrvatskih banova I 
velikaša, a s druge strane prisihie austrijske vladare, da na me- 
dama svoje države urede stalnu vojsku, i tako su hrvatske čete 
doSle pod vrhovni nadzor dvorskoga bojnoga vijeća u Oracu. 
Hrvatski seljak postade vojnikom, koji se je neprestance vježbao 
u oružju 1 koji je morao biti uvijek spreman, da suzbije turske 
navale. On od države nije dobivao drugo no oružje i odoru i 
samo u slučaju rata plaču. Kada nije neprijatelj prijetio, obra- 
đivao je svoje polje i tjerao gospodarstvo. Područje, u kom je 
bio hivatski seljak uvijek spreman na rat i obranu zemlje, zvalo 
se je Vojna Krajina (Militar Orenze). Vojna Krajina dijelila se 
isprva u: 1. hrvatsku vojnu Krajinu sa sjedištem u Karlovcu, 
2. slavonsku vojnu Krajinu sa sjedištem u Varaždinu i 3. pri'- 
morsku vojnu Krajinu sa sjedištem u Senju, 

Na čelu vojničke uprave za cijelu gornju Krajinu (hrvat- 
sku) stajao je glavni zapovjednik (Oeneral-Obrist der Crobotl- 
schen und Meergrenzen). Karlovačka (hrvatska) Krajina, koja je 
sizala isprva do Kapele« imala je isprva dvije velike kapetanije, 



108 

i to: 1. kariovačku i 2. slunjskožuir beračku, te četiri malene 
kapetanije i to : 1 . u Križanić Turnju, 2. u Bariloviću, 3. u Tou« 
nju i 4. u Ogulinu. Primorska Krajina imala je dvije kapetanije, 
i to: 1. u Senju i 2. u Otočcu. 

Najjača vojnička posada bila je u Kariovcu kao u glavnoj 
hrvatskoj tvrdi. U karlovačkoj vojsci bilp je raznovrsnih četa, tako: 

1. arkibusirska konjanička četa, u kojoj su slu2ili po izbor 
hrvatski plemići, te su bili tjelesnom stražom generala. Ova je 
četa uvedena godine 1580, brojila je 100 momaka, a zapovje- 
dao je njome general. Isprva su nosili viteško odijelo s oklo- 
pom i odlikovali su se svojim junaštvom. 

2. dvije kumpanije hrvatskih huzara (od godine 1578.) 
svaka od 50 momaka. Ovi su se konjanici odlikovali osobito 
junačkim držanjem, ubojitim oružjem i narodnim odijelom. Oni 
su vršili isvrsno i poštovne poslove. 

3. regularna pješačka vojska, koja je sastojala od njemačke 
čete i hrvatskih strijelaca, prozvanih haramija. Haramije bili su 
dobri vojnici i čuvali su vrlo oprezno zasjede i klance, a uve- 
deni su godine 1589. 

4. martolozi uvedeni su početkom 16. vijeka protiv turskih 
martoloza, koji su poput kasnijih bašibozuka plijenili i harali, 
do česa su došli. Martolozi bili su doskora dokinuti i mjesto 
njih bili su uvedeni žumberački i ogulinski uskoci, većinom 
novodoseljeni sljedbenici grčko-istočne vjere. 

5. venturini i mazoli bili su neka vrst narodne garde. U 
ovu četu venturina bili su popisani u gradovima Kariovcu, Se- 
nju, Ogulinu i Otočcu građani sposobni za vojničl^u službu. 
Godine 1701. brojila je ova četa u Kariovcu 42 momka. Mazoli 
bili su unovačeni seljaci. Oni su gradili krajiške utvrde, pravili 
mostove, sjekli drva i t. d., a bili su u defenzivi i dobri vojnici. 

Troškove za vojsku u hrvatskoj (karlovačkoj) krajini pod- 
mirivale su dugo vremena pokrajine austrijske KoruSka i 
Kranjska. 

Tečajem dugotrajnih turskih ratova u 16. i 17. vijeku po- 
stajale su škole u Hrvatskoj sve rede, stoga je i naobrazba kra- 
jiških časnika bila dosta malena, bilo ih je dosta i nepismenih. 

Tako je bilo, dok nije godine 1746. vojvoda Hildburgs- 
hausen reformirao Vojnu Krajinu. Hrvatska i primorska Krajina, 
koje se odsele redovno ^vahu Karlovačkom ICrajinomi razdije- 



109 

Ijene biSe odsele u tri pjelačke pukovnije, i to : u slunjsku, 
ogulinsku i KCku sa 4000 momaka i jednu konjaničku sa 800 
momaka. Kada je bila konjanička pukovnija dokinuta, ustrojena 



1 

3 

I 

S 

I 

iS 

s 






bi joSte Četvrta pjcIaSka pukovnija u OtoScu. Odsada bijahu 
hrvalakc krajiike Cctc poavema lajednaCcne sa ostalim carskim 



Zapovjedništvo slunjske pukovnije bilo je od gdd. 1746.-^ 
1768. u Bariloviću, od godine 1768. — 1810. u Slunju, a od 
1810. do razvojačenja Vojne Krajine u Karlovcu. 

Zapovjednici karlovačke Krajine, dolično generali karlovački, 
bili su redomiceovi: 



Tek. broj | 


• 

Ime generala 


Bio general 

od godine do 

godine 


Što se je znamenita dogodilo? 


1 


Ivan Ferenberg (Fern- 

berg) 12 Auera na rijeci 

Adiži 


od 
1678. 

do 
1679. 


Branio je Milan od Francuza. 1546. 
postade plemićem. 1666. dovede u 
Ugarsku 3 čete iz Tirola, a 2 iz Ko- 
ruške protiv Sulejmana U. Ston 
postade senjskim kapetanom. 22. V. 
1678. pobije Turke u Drežniku na 
Korani, a 13. VII. 167a ood Du- 
bovcem. Radio je uz nadvojvodu 
Karla Štajerskoga najviše oko po- 
dignuda kariovc^ke tvrdje. 


2 


Ivan Vajkard barun 
Auersperg 


od 
1679. 

do 
1680. 


Radio je mnogo na utvrdama kar- 
lovačkim. 


8 


Jobst Josip 

grof od Turna i Križa 


od 
1680. 

do 
1689. 


Uhvatio 1561. kod Novoga na Uni 
Huzref pašu, koji se je otkupio za 
20.000 dukata. 1672. utiša kod KrS- 
koga seljačku bunu. 1669. potukao 
kod Perudiča Turke. Kao f^eneral 
karlovački bio je silovit, te se stoga 
hrvatski stališi i potužiSe na nj u sa- 
boru 1686. 


4 


Andrija barun Auers- 
pbrj 


> ■ • - 

od 
1689. 

do 
1693. 


Uz hrv. bana Tomu Erdodija po- 
tukao je 22. VI. 1693. Turke kod 
Siska 1 zaplijenio bogato odijbTo 
Hasana Predojevica, oa koga dade 
učiniti misno odijelo (sada u Ljub- 
ljani). 



111 



^mmi 



o 

l-l 



9 



Ime generala 



^ o 

£ O ® 

a c s 

bCo o 
^o tete 



Sto se je znamenita dogodilo? 



Juraj Lenkovlć od 
Podbriježja 



od 
1593. 

do 
1001. 



Vrlo hrabar i odvažan general. 1594. 
ote Turcima Petrinju, Hrastoviou i 
Goru, popalio je Hiliae i donesao ve- 
liki plijen u Karlovac. 1596. bi po- 
ražen od Turaka pod Klisom u Dal- 
maciji, ali si osvjetla lice u Slavo- 
niji, porazivši Turke. Naseljivao je 
pravoslavne žitelje iz Bosne po Hr- 
vatskoj, osobito u Gumirju, Vrbov- 
skom 1 Komorskim Moravicama, a 
neke i u Karlovcu. 



6 



Vid Kisel barun od fu- 
zije (njem. Kaltenbrunn 
nedaleko Ljubljane) 



od 
1601. 

do 
1609. 



Potukao Turke pri sv. Jurju kod 
Ostrodca. Sa Senjanima nije lijepo 
postupao, radi Česa ga opomenu 
kralj Rudolf 11. (H307.) Za doseljene 
pravoslavne žitelje u Gomirju i 
okolici ishodio je godišnju potporu 
od 200 for. od Kranjske pokrajine« 



Vuk barun ElienberJ 



od 
1609. 

do 
1614. 



Za turskoga rata izgubio u Ugar« 

skoj lijevu nogu, kasnije se služio 

drvenom. Istaknuo se u borbi med 

senjskim uskocima i Mlječanima 



8 



Adam grof Trautmaris 
dorf 



od 
1615. 

do 
1617. 



9 



Marguard Eck barun 
od^Huniersbacha 



10 



Gotfrid Stadel 
ili Stadler 



a 



Rudolf barur) Paar 



od 
1617. 

do 
1618. 



od 
1618. 

do 
1622. 



od 
1622. 

do 
1626. 



Ratovao jo s Mljočieima, te poginuo 
i u ratu s njima 7. VI. 1617. 



Odlikovao se u ratu mljetačkom. 



Hrvati mu podjelišo radi zasluga za 
kraljevinu Hrvatsku indigenat 



Bio je komendator i veliki glavar 
malteSkoga reda. 



iiž 



I ■« 



113 



1 

• 

• 


Ime generala 


Bio general < 

od godine do 

godine 

1 


Što se je znamenita dogodilo? 


• 






panska i upokori pristade Zrinskoga 
i Fraukopana. Uživajući potpuno 
povjerenje kralja Leopolda L, postao 
je vrlo moćan u Hrvatskoj, Bio i'e 
bezobziran i silovit. Kao malteSki 
vitoz poduze l(W). vojnu na Turke 
i poture više puta Turke. 1689. 
osvoji Liku i Krbavu. Njegovo mr- 
tvo tijolo bilo je pokopano u raci 
crkve sv. Josipa u Karlovcu. Kada 
je ova crkva IK^l poruSena bila, 
prenošena bi nadgrobna njegov« 
ploča u crkvu sv. Trojice i uzidana 

u zid. 


15 


KarI Eugen vojvoda od 
eroy-a 


od 
1(W9. 

do 
1694. 


H)S9. borio sp s Turcima kod NiSa. 
1H9(). otjera Turke ispred Osijeka. 
Ote Turcima nešto zemljišta u Kr- 
bavi i kasnije osvoii u Slavoniji 
Brod i Gradišku 


16 


Franjo Karlo grof 
Auersperg 


od 
16iM. 

do 
1701. 


Na glasu general, sudjelovao je u 
raznim bitkama sa Turcima. 


17 


Hanibal Alfons Emanuel 
knez Porcia 


od 
1701. 

do 
1709. 


1704. bio je poklisar na dvoru rus* 
koga cara Petra Velikoga u Moskvi* 


18 


JOšip grof l^abata 


od 
1709. 

do 
1731. 


1716. potjera Turke ie Perne i Vo^* 

nića. U njegovo doba radilo se le 

mnogo uredjenju Krajine. Sam je 

mnogo radio oko unije. 


19 


Franjo grof Stuben- 
berg 


od 
1731. 

do 
1740. 


1731. umiri pravoslavne doseljenike 
po imanjima zagrebačkoga biskupa. 
Vojevao je s Turcima, Kod Mekusj'a 
pokušao učiniti nove utvrde, koje 
je voda porušila. 


20 


Ivan Juraj jirof Her- 
barstoin 


od 
1740. 

do 
1744. 


Vojevao je u Italiji 1744., a /a na« 
Bijednoga rata u Bavarskoj i GeikoJ. 

• 



8 



114 



O 



21 



Ime generalni 



Vojvoda Fridrik Josip 
Maria Hildburghausen 



^ o 

£ « © 
Sac 

tco o 
o (£tc 



što se je znatneDita dogodilo? 



od 
1744. 

do 
1748. 



Reformirao Krajinu (1746.). U na- 
sljednom ratu bio nesretan, bio je 
potučen u bici kod Rossbacha 1757. 



22 



Leopoid barun Scher 
zer 



od 
1748. 

do 
1754. 



1751. pobune se Ličani, koje je brzo 
upokorio. 



23 



3envenuto grof Pe 
tazzl 



od 
1754. 

do 
1763. 



24 



Filip Levin barun Beok 



od 
1768. 

do 
1768. 



Sudjelovao je u raznim bitkama u 
sedmogodišnjem ratu. Bio je izvr- 
stan general, i'odizao je dkole i tri- 
jebio hajduke. 



25 



26 



27 



2H 



Franjo barun Preis 



od 
1768. 

do 
1771. 



Venceslav Kleefeid 
barun od Hnojeka 



Samuel grof Gjulaj 



od 
1771. 

do 
1777. 



od 
1777. 

do 
1786. 



Barun de Vins 



od 
1786. 

do 
1790. 



2S). V. 1775. provalila je voda kod 

novih vrata u tvrdju i poplavila je 

cijeli Karlovac. 



Istaknuo se za pruskoga rata. 



Za njegova generalata spoji kralj 
Josip II. sva tri hrvatska gene- 
ralata karlovački, banski i varaš« 
dinski u jedan pod imenom hrvat- 
skoga vojnoga zapovjedništva. Ge- 
neral de Vins se radi toga preseli 
u Zagreb mjeseca travnja 1787., 
gdje je od tada ostala general ko* 

manda. 



r 

115 



o 
u 

9 

te 


Ime generala 


Bio general 

od godine do' 

godine 


Sto se je znamenita dogodilo? 


» 


Ivan irof ErdOdy 


od 
171K). 

do 
1791. 


Za njegova kratkoga generalata 
odijeljena hi u upravi banska Kra- 
jina, dočiiii Ro je upravljala zajed- 
no karlova(^ka i varaždinska Kra- 
jina do godine 1823. Malo iza na- 
stupa generalske ^asti postade ba- 
nom hrvatskim. 


)0 


Grof Kaunitz od Ritt- 
berga 


od 
1791 

do 
1799. 




BI 


Chernett v. Chernell- 
hasa 


od 
1799. 

do 
1807. 




8 


Barun Hiller 


od 
1807. 

do 
1809. 


— 


• 


Lattermahn 


1809. 


Za njognva geniTulatu osvojide 
Francuzi Hrvatsku ovkraj Save, 
to jo držaso u svojoj vlasti do 

1818. 



Francuski generali bili su u Karlovcu: grof Carra St. 
Cyr (od 1809—1810.), barun Del z on (od 1810.-1812.) koji 
ostavi ovo mjesto, da povede 13. zbor u Rusiju, gdje pogine 
24 listopada 1812., barun de Pouraliy (1812) i barun Jea- 
lin, koji pobježe iz Karlovca 17. kolovoza 1813., kada je za- 
Euo, da se primiče austrijska vojska. 

Iza toga postade generalom Pavao pl. Radivojević. 
(od 1814.— 1829.), za koga se opet ujedine hrvatski generalati, 
karlovački, banski i varaždinski sa trajnim središtem (geneneral 
komandom) u Zagrebu. 



116 

KsidA je bila Vojna Krajina razvojačena, pripade momCad 
karlovačkoga okiUžja stranom 53. zagrebačkoj pukovniji, stra- 
hom 79. otočkoj,; dok nije bila uvedena od 1. I. 1883. nova pje- 
šačka pukovnija br. Q6. u gradu Karlovcu, od koje su tri bata- 
Itjuna u Karlovcu, dočim se jedan nalazi u Nevesinju u Herce- 
govini. Na čelu pukovnije jeste pukovnik. Momčad ove pukoV- 
n.je smještena je u staroj vojarni na Jelačićevu trgu i u novoj 
vojarni, podignutoj god. 1 596. na sjevero-istočnoj strani pro- 
menade. 

Osim redovite pješačke pukovnije br. 96. nalazi se danas u 
Karlovcu još 26. domobranska pješačka pukovnija. Dva batalijuna 
ove pukovnije t)9rave redovno u Karlovcu, a jedan u Gospiću. 
Momčad ove pukovnije bila je smještena od 1874. — 1895. u 
erarskim zgradama na Švarči, a od 1895. u novo sagrađenoj 
domobranskoj vojarni na marvinskom trgu ili u domobranskoj ulici. 
Napokon imade u Karlovcu i nešto topništva i nešto oružništva. 

Najinatnije vojničke zgrade u Karlovcu pored pomenutih 
triju vojarna jesu : zgrada c. k. kadetske škole (u kojoj su zgradi 
jednom stanovali karlovački generali). Oružana (Zeughaus, jedna 
od najstarijih zgrada u današnjoj tvrdi na Jelačićevu trgu), 
pekama na Strossmayerovu prije Josipovu trgu, časnički ka- 
sino i blagovaona sa c. kr. nadopunidbenim kotarskim zapo- 
vjedništvom iza ljekarne »k crnom orluc na uglu Vijećničke i 
Generalske ulice te Jelačićeva trga, zgrada ravnateljstva (ko- 
mando) c. kr. kadetske škole na uglu Markezijeve ulice i Jela« 
čićeva trga, zgrada, u kojoj stanuje pukovnik 96. pukovnije, na 
uglu Markezijeve i Rakovačke ulice, zgrada posadnoga zapo- 
vjedništva (Stations Commando) na uglu Vijećničke i Rakovačke 
ulice i zgrada c. kr. vojničke bolnice. U gradu Turnju prebivaju 
rednovno po dvije satnije c. kr. karlovačke pješačke pukovnije. 
Na Dubovcu postoji od godine 1837. kraj Lujzinske ceste voj- 
nička barutana, koju je sazidao maršal grof Laval Nugent 

Karlovačke krajiške čete sudjelovale su, počevši od 1618. 
do danas u ovim ratovima i bitkama (u koliko nije spomenuto 
već prije kod karlovačkih generala): 

1. U 30godišnjem ratu 1618., 2. u prvoj lipskoj bitki 1631.| 
3. u bitki kod Lutzena 1632., 4. u bitki kod Nordlingena 1634.| 
6 u bitki kod Huksara preko Vesere 1639.| 6. u Češkoj kod 
Bešina 1646., 7. u Pomeranskoj 1659., 8. u turskom ratu 1663.| 



117 

0. u Nizozemsko] 1674., 10. u turskom »tu 1683., 11. u tat- 
ikom ratu pod velikim senjskim kapetanom Teuffenbachom 
1716.) 12, u tunkom ratu pod vicekomandiintom u Kostajnici, 



Matačitfem, I pod vicekomandantom u Zrinju, Paramlnskim, 
1717., 13. u turskom ratu 1737., 14. u turs'tom ralu 1739., 
15. kod Suhaja u Češkoj 25. V. 1742., zatim kod Leitmeritza, 



118 

16. u Italiji pod generalom Herbersteinom 1744, 17. uProvenci 
kod Nizze 1746 , 18. u OenueSIcom osvojiše klanac Bochettu 
pod pukovnikom Dillisom 1747., 19. u sedmogodišnjem prus- 
kom ratu, gdje se pod vodstvom Laudonovim kod Lobositza 
istaknuSe 175&., 20. u bavarskom nasljednom ratu 1778, 21. u 
turskom ratu 1788., 22. u francuskom ratu 1792. i 1799., 23. u 
ratu sa Napoleonom 1805, 24. Ood 1809. u Italiji sudjelovala 
su 2 batalijuna' slunjske (karlovačke) pukovnije u bitki kod 
Sacile i na Piavi. Jedna satnija sačinjavaše posadu u maloj gor- 
skoj tvrđavi Predil (u isto vrijeme slično 2 satnije Oguiinaca u 
Malborghettu), koju je tako junački branila tečajem triju dana 
proti jednoj cijeloj četnoj diviziji Francuza, da se to djelo u 
našem vojništvu slavi kao ono Leonide u Termopilama ili Zrin- 
skoga u Sigetu. 25. Od godine 1809.— 1813. sačinjavaše mom- 
čad karlovačke (slunjske) pukovnije zajedno sa ogulinskom 
»drugu hrvatsku pukovnijuc u vojsci Napoleona I. 
Prvu hrvatsku pukovniju sačinjavahu Otočani, koji su 1812. u 
bitki kod Borodina sudjelovali i radi osobito hrabroga vladanja 
bili od Napoleona I. napose odlikovani. 26. Godine 1814. 
sudjelovahu dva batalijuna kod osvpjenja južne Dalmacije. 27. 
Godine 1835. sudjelovahu odjeli karlovačke (slunjske) pukovnije 
kod suzbijanja turskih zuluma kod Tržeca i Velike Kladuše. 
28. Godine 1836. sudjelovahu 2 batalijuna i karlovački pučki 
ustanak u boju kod Izačića. 29. Godine 1848. sudjelovaše prvi 
batalijun proti revoluciji u Bergamu, zatim kod obrane Peschiere 
i u bitkama kod Goita i Volte, a treći batalijun u banovoj 
vojsci u Ugarskoj u bitkama kod Velencze i kod osvojen ja 
Beča. 30. Godine 1849. sačinjavao je prvi batalijun karlovačke 
pukovnije posadu Mantue, a drugi i treći batalijun sudjelovao 
u banovoj »južnoj vojsci« u Ug irskoj napose u bitki kod Tapio- 
Bieske. Godine 1848. i 1849. odlikovani su bili ovi časnici : i to 
redom željezne krune: satnici Hassek i Maravić, križem za za- 
sluge: pukovnik Nikola pl. Mudrovčić, potpukovnik Nikola pl. 
Bunjevac, satnici Kotas, Glavaš, Blagaić, Emanuel IVlaravić i 
Martin Kovačević, te natporučnici Pukšec, Josip Mudrovčić i 
Ivan Fudurić. 31. Godine 1859. sudjelovao je jedan batalijuna 
Italiji u boju kod Varese i Castenedola, a jedan batalijun kod 
Malegnana i Soiferina. Ove su godine bili odlikovani križem za 
zasluge: natporučnik Pajo Jugat i poručnici Franjo Stipić, Milan 



110 

Vliaie i Anlun Mu\6. Oodfne 18M. nije karlovačka pukovn(]s 
sudjelovala u ratu, već je sačinjavala posadu u Istri. 32. Za bo> 
aansko-hcrcegovaCke okupacije 1678. spadala je momčad karlo< 
vačkoga okružja djelomice 99. ^agreba^oj pukovniji nadvoj* 



vode Leopolda, a djeiomice 70. otočkoj pukovniji grofa Jelačiča. 
Prva (53.) pukovnija sudjelovala je u bitkama kod Rogolje (Va- 
car-Vakufa), kod Jajca, kod Velečeva i kod osvojenja Ključa, a 
druga (79.) sudjelovala je u bitkama kod Doboja, kod Žegara, 



120 

Kriiova i kod osvojenja Bihaća. Iste godine 1878. aud)eicva!a 
je i karlovačka 26. domobranska pjeSačka pukovnija sa sva tri 
batalijuna kod okupacije Bosne i Hercegovine, i to I. batalijun 
obsjedao je Veliku Kladušu, U. batalijun bio u okršaju kod 
Prosičenoga kamena, a III. batalijun bio u bitki kod Bihać-Žegara 
i kod Izačića. Od momčadi domobranaća odlikovano je 5 momaka 
sa srebrnom kolajnom za hrabrost. Karlovačka 26. domobranska 
pješačka pukovnija je u opće jedina domobranska pukovnija u 
zemljama krune sv. Stjepana, koja se je sa neprijateljem borila. 
Od karlovačke (slunjske) pukovnije odlikovano je za hrabrost 
pred neprijateljima od god. 1848.— 1878. u svem 188 momaka, 
i to 9 sa zlatnom i 109 sa srebrenom kolajnom. Osim toga par- 
ticipira kao dio 53. zagrebačke i 79. otočke pukovnije još u 
razmjeru na odlikovanja za hrabrost, i to na 12 zlatnih i 239 
srebrenih kolajna. 



b) KARLOVAČKA GRADJANSKA GARDA. 

l^ada je grad Karlovac postao godine 1781. kr. i slobodnim 
^ gradom, počelo se je ozbiljno o tom raditi, da se u gradu 
Karlovcu osnuje posebna građanska ili purgarska garda. Naj- 
prije se ovakova osnovala u Dubovcu kao dubovačka kum- 
panija. Oko godine 1800. ustrojiše karlovački građani, na čelu 
neki njemački majstori, građansku četu ili gardu, koja je brojila 
180 momaka. Ovom je četom upravljao gradski kapetan. Prvi 
njen četnik bijaSe gradski kapetan P o g a č n i k. 

Budući da je svakim danom u to vrijeme prijetila sve to 
veća opasnost od Francuza, stoga bijaše ova građanska garda 
po nalogu vlade god. 1803 povišena na četiri kumpanije, od 
kojih je svaka imala po 250 momaka, ne računajući amo šarže. 
Tako pomnoženoj građanskoj gardi zapovijedao je gradski kapetan 
Kreč, a njegovim je zamjenikom bio gradski fiskus Pa u li ć. 
Odijelo imali su četnici kao što su ga imali i tadanji njemački 
časnici. 

Sama garda odijevala se je kao hrvatske pukovnije, t j. 



U1 

Riomfiad Inula ]e plavo odijelo sa crijenitn rubom, uske hlaCe I 
visoke C12me. Karlovačka ^ađanska garda Imala Je i svoju po- 
sebnu glazbu. Prvu građansku gardu uvježbao je kapetan Ptii- 



t 



ček, koji je službovao kod Strassoldove p'jkovn'je, koja je onda 
bila u posadi u Karlovcu. 

PaliČka, koji je bio rodom Čeh, zavoljeli su osobito 



122 

KarlovSani, pa su ga i u raznim zgodama odlikovali, najpaCe 
kad je bio car i kralj Franjo proglašen 1804. austrijskim carem. 
Ovaj su dogođaj Karlovčani proslavili vrlo svečano. 

Od kasnijih četnika osobito se Ističu gradski kapetani Mirko 
Lopašič (1827.), Dragutin pl. Klobučari« (1833.) I Marko Mll- 
čić (1840.) 

Ova je četa oBavljalafu slučaju rata' (n. pr. 1809.) I noćne 
straže, kada je druga redovita vojska u rat poSla. 

Koliko su Karlovčani držali do ove svoje građanske garde, 
vidi se najbolje odatle, što nijesu nijednomu ni građaninu ni 
strancu dozvolili, da tjera budi kaki obrt, ako^nije bar nekoliko 
godina služio u ovoj gardi. 

Za francuske ^e vlade prestala ova četa. Čim su Francuzi 
otišli, opet se nanovo ustroji. Sada je imala i drukčije odijelo. 
Svi su imali i momci i časnici bijele hlače, visoke čizme, plavi 
frak sa sjajnim pucetima i crvenim ovratnikom, na glavi su no- 
sili visoku caku, koja je odozgo bila širja no dolje. Svi su 
momci imali puške i sablje o pasu, dočim su šarže imali samo 
sablje. Svi su si morali odijelo sami nabaviti, dočim im je oružje 
nabavljala gradska opčina. 

Građanska se je garda sastajala pred gradskom vijećnicom. 
U svečanim zgodama najprije su visoki vojnički dostojanstve- 
nici pregledali građansku gardu, a onda Istom ostalu redovnu 
vojsku. Ona je u počast davala uvijek salve prje no ostala 
vojska. 

Godine 1837. (4. svibnja) izradi Qya građanska garda i 
svoja nova pravila (statute), koje je kr. namj. vijeće odobrilo 
istom II. listopada 1843. pod br. 36 8Q2. Ova odobrena pravila 
bila su javno na vježbalištu pročitana pired cijelom građanskom 
četom i po svima članovima čete potpisana.' 

Pravila su bila sastavljena na njemačkom jeziku, kojim se 
je i zapovijedalo. Dijele se u 24 artikuU ili paragrafa. Sada je 
četa sastojala od momčadi, redovno tnju kaprala, koji je svaki 
imao svoj vod (Zug), jednoga narednika, jednoga podčasnika i 
jednoga kapetana te četnika. 

U društvenu blagajnu uplaćivali su od godine 1837. mje- 
sečno svaki momak po 5 krajcara, kapral 10 krajcara, narednik 
15 krajcara, podčasnik 40 krajcara, kapetan 45 krajcara i četnik 
I forintu. Od službovanja kod građanske čete nije se smio ni 



123 

jedan karlovački stanovnik (od godine 1837.) oslobodili, osim 
da je platio u društvenu blagajnu '100 for. Godine 1837. brbjila 
je ova četa zajedno sa časnicima 161 člana. Zapovjednikom 
glazbe bio je Oton H a u s k a (kapelnik), a predvodio je glazbu 
Franjo Amon (Regiments-Tambor). 

Godine 1840. nabavila si je ova četa i svoj posebni bar- 
jak. Posvetu barjaka obavi četa 8 rujna 1840. u crkvi sv. Tro- 
jice. Kumom barjaka bio je poznati hrvatski rodoljub grof Janko 
Drašković sa suprugom, a prisustvovale su ovoj svečanosti sve 
civilne i vojne oblasti. 

Ovaj se barjak čuva još i danas kod karlovačkoga pogla- 
varstva. Barjak je od bijele svile. Na jednoj je strani izrađen 
grb grada Karlovca, a nad njim je izvezen hrvatski natpis 
»Ljubav domovini«, a na drugoj je strani grb kralja Fer- 
dinanda I., a nad njim je izvezen opet hrvatski natpis »Vjer- 
nost kralju«. Na barjaku se nalaze i dvije vrpce, jedna od 
bijde svile sa zlatom izvezenim natpisom »Cohors civ. ca- 
rolostad. 1840«., a druga od plave svile sa srebrom Izveze- 
nim natpisom »Pro rege et patria«. Bod barjaka (vršak) 
jest mjeden, te imade na prednjoj strani sliku sv. Trojstva, a na 
stražnjoj sliku sv. Florijana. 

Početkom godine 1848. narasla je ova građanska garda na 
6 kumpanija, od kojih je bila jedna na Oazi, jedna na Baniji, 
jedna na Dubovcu, jedna u Židovskom varošu, a dvije u tvrdi. 
Nu još iste godine nestade ove građanske gardi. 

Mjesto građanske garde osnovana bi (1848) narodna 
garda Prvim zapovjednikom narodne garde bio je trgovac 
Hinko Davila. Momci i časnici narodne garde nosili su 
narodne surke, na glavi modre kapice sa hrvatskom trobojni- 
com i sablje oko pasa. Ova se je narodna garda razišla god. 
1850., kada su sasma nove političke prilike nastale. 



124 

3. VOJNO-VETERANSKO DRUŠTVO NA B^^IJl 

KRAJ KARLOVCA. 

t Ivo je društvo osnovano u najnovije vrijeme osobito na- 
stojanjem Daniela Lenharda, Josipa TonCića, Mirka Ko- 
zine, Ivana Žibrata, Malcsa Pržibila i Malcsa Knoblocha. 

Nastojanjem pomenutoga Danijela Lenharda sakupi se 
12. veljače 18Q8. u kući Ivana Žibrata više isluženih podCasnilca 
na dogovor, da osnuju »Vojno- veteransko društvo« u Karlovcu 
(na Baniji). Istoga dana izabran bi privremeni odbor, koji je 
imao prema pravilin^ sličnoga društva u Zagrebu izraditi pra- 
vila za ovo društvo. Zemaljska vlada, odio za unutarnje poslove 
odobri predložena pravila riješenjem od 8. studenoga 1900. 
broj 62.804. 

Odmah, čim je ovo društvo dobilo potvrđena pravila, za- 
moli 6. prosinca 1900. Njegovu cesarsku i kraljevsku Visost 
Prejasnoga gospodina Nadvojvodu Franju Ferdinanda, da mi- 
lostivo preuzme pokroviteljstvo nad ovim društvom. Njegova 
se cesarska i kraljevska Visost odazove ovoj molbi i prime svo- 
jim listom od 18. prosinca 1900. br. 554. pokroviteljstvo nad 
društvom svojih vjernih i hrabrih isluženih vojnika. 

Čim je društvo počelo raditi, odmah stade prikupljati no- 
vac, da osnuje svoju posebnu glazbu. Kada je društvo saku- 
pilo dovoljnu svotu novaca, nabavljeni su bili glazbeni in- 
strumenti. 

Svrha je ovomu društvu: 1. podupirati bolesne i izne- 
mogle članove, 2. uplaćivati određenu svotu za podmirenje po- 
grebnih troškova i 3. po mogućnosti podupirati udove i siročad 
umriih drugova. Redovni članovi društva postaju isluženi ili 
otpušteni vojnici. 

Uniformu mora si svaki član sam nabaviti. DruStvena uni- 
forma jest : crn okrugao šešir s bijelom perjanicom i srebrnim 
gajtanom sa žirom (žirkama); kapa poput kape kod vojničkih 
časnika sa srebrenim gajtanom i ružom sa slovima »V. D.<, 
umjesto puceta žuti granat; hlače tamnoplave, kabanice po kroju 
vojničkom od modre tkanine; bluza je tamno modra na ruka- 
vima iskićena. Nošenje uniforme je dozvoljeno samo prigodom 
korporativnih izlaza. U takvim zgodama nose članovi ()ri|štv^ni 



1Ž5 

• • - ■ • 

i sablje u crnim svjetlom kožom preodjevenim i žuto okovanim 
koricama sa mjedenim drškom, pripasak imadu od crne kože. 
Olazba izlazi samo u svečanim prilikama. 

Društveni barjak u narodnim bojama imade na obje 
strane sliku Njegova Veličanstva u ornatu ugarsko-hrvatskoga 
kralja. 

Prvim zapovjednikom ovoga društva bio je Josip Tončić, 
sada je zapovjednikom Željko Žibrat. 



Bilješka: Neko vrijeme bilo je u Karlovcu fortifikaciono 
okružno ravnateljstvo (Fortifikations-Distrikts-Direction), kojemu je 
bio na čelu kapetan Vincenz pl. Apfaltern (1826 ), koje se je 
kasnije prozvalo genie i fortifikaciono okružno ravnateljstvo 
(Oenie und Fortifikations Distrikts Direction), kjjemu je bio na 
čelu Franjo Bržezina pl. od Birken th ala, vitez parma- 
zaniskoga Konstantinova i Ojurgjeva reda, inžinir major i forti- 
fikacioni okružni ravnatelj (1833.), Petar pl. Džesy, major 
(1838.) i koje se napokon pozvalo c. kr. genie direkcija (građev- 
no ravnateljstvo), kojoj je bio na čelu kapetan Hieronim 
pl. Rozvadovsky (1852.), maJDr Albert Czirka (1854.), 
major Franjo Weiss pl. od Schl eu s s en burga (1861.), 
kapetan Miloš Komadina (1864), Ladislav Kupei- 
wieser (1870.), kapetan Ferdinand W elk (1871.) i Fra- 
njo Banovski (1875.) 




/ N 



.^^ 



iJi)^^ 



J^^ 




■"šS 



■^(^ 



VII. Uprava irada Karlovca. 



I I prava grada Karlovca bijaše isprva posvema u vojničkim 
^'^ ruicama. Kralj Rudolf II. podijeli gradu Karlovcu poseb- 
nom poveljom, izdanom u Pragu 24. svibnja 1581., razne slo* 
bode i povlasti. Svaki vojnik, koji si je u Karlovcu sagradio 
kuću, postao je vlasnikom iste sa pravom nasljedstva. Kada bi 
se ovakove kuće prodavale, imao je karlovački vojnik prednost 
pred ostalim kupcima. Kada bi poslije smrti kojega Karlovčanina 
(vojnika) zapala njegova nepokretna imovina rođaka, koji nije 
bio posjednik u Štajerskoj, Kranjskoj ili u ostalim saveznim po- 
krajinama ili koji nije služio u Krajiškoj vojsci, morao je takav 
svoje vlasništvo, stečeno baštinom, prodati kojemu karlovačkomu 
vojniku, ili, ako toga nije htio učiniti, morao je uzeti u kuću 
toliko vojnika koliko mu je odredio zapovjednik tvtde. Pred 
tvrđom nije bilo isprva nikomu dozvoljeno graditi kuće ili vo- 
ćare i vrtove nasađivati. 

U gradu Karlovcu pazilo se pod vojničkom upravom 
mnogo na red i čistoću. Od godine 1672. nije bilo dozvoljeno 
držati u K.iriovcu (u tvrdi) živad, marvu i svinje. Karlovački 
građani nijesu smjeli kupovati živež preko kupskoga mosta već 
sve na graJskom trgu. Roba i živež prodavala se uz cijenui 
ustanovljenu od vojničke oblasti. Na sigurnost i čistcću pazili 



127 

iu na trgu profozi, koji su dobivali 2"/« u ime regata od pro- 
dane robe. Al(0 se je Sto prodavalo pred gradom (tvrdom), pri- 
liadao je regal generalu kao vlasniku dubovaCkoga grada. Ovdje 
ie na red pazio tako zvani Pfleger (upravitelj) dubovaCki. Od 
godine 1690, nije smio nitko nakon mirozova (Zapfenstreich) 
vikati i povlačiti se po ulicama. 



I 
i 
s 
I 



Buduči da je bilo u 17. vijeku uvijek u Karlovcu dosta 
zarobljenih Turaka, koji su bili porazmjeSteni po karlovačkim 
kućama, stoga je bilo godine 1684. najstroie zabranjeno gra- 
danima Turke na svoju ruku otpuStati, a profozi dobiSe strogi 
nalog, da paze na Turke. 

Povlasti, Što su ih dobili prvi naseljenlci karlovaCkI, Izgu- 
bile tu tečajem vremena svoje prvotno znamenovanje ( vrljed* 



12^ 

nosi U 17. vijeku raspolagahu već Karlovčani svojom nepo- 
kretnom imovinom u tvrđi sasma poput neograničenih vlas- 
nika. 

Izvan tvrde počele su se također dosta rano kuće graditi. 
Prvi je dobio dozvolu, da si smije kuću sagraditi izvan tvrde 
već godine 1584. neki Juraj Vignjević. Godine 1615. bilo je u 
predgrađu već više kuća. Ovdje su mogli Karlovčani graditi 
kuće, ne samo ako je na to privoljela vojniška oblast, nego ako 
su privoljela i dubovačka i novigradska vlastela, kojoj su morali 
zato davati tlaku i cinž prema urbariuma. Ove ku'će smjele su 
se graditi jedino od drva, da se mogu prije porušfti u slučaju 
neprijateljske navale. 

Kralj Ferdinand III. dao je gradu Karlovcu godine 163Q. 
novih povlasti. 

Budući da je uprava gradska zadavala vojničkim oblastima 
svakim danom više posla, uvedeni su bili na prijedlog refor- 
matora slavonske Krajine, generala baruna Engelshofena, u Hr- 
vatskoj vojnički komuniteti u Karlovcu, Oto!cu, Oospiću, Ogu- 
linu i Brinju. Oblasti ovih vojnih komuniteta bijahu njihovi 
magistrati. U Kariovcu je uveden magistrat 6. prosinca 1763. 
Ovaj komunitetski magistrat je sastojao od gradonačelnika (BQr- 
germeister), od pravosudnoga izvjestitelja (koji je bio podjedno 
zamjenik gradonačelnika u slučaju potrebe), zatim od komuni- 
tetskoga upravnika, koji je obavljao političko-ekonomske i druge 
javne poslove, od jednoga magistratskoga vijećnika kao i grad* 
skih delegata. Ovima bijahu pridijeljeni pomoćni organi i sluh 
benici. 

U Karlovcu imao je isprva gradonačelnik i vijećnik svaki 
po 300 forinti na godinu plaće, tako zvani sindik (pravosudni 
izvjestitelj i komunitetski upravnik) imao 600 for. na godinu, a 
šest starešina (gradski delegati) svaki sa plaćom od 93 forinta 
20 kn Čitavo poglavarstvo sa slugama i noćnim stniarima 
stajalo je na godinu 1833. for. Ovaj se je magistrat zvao: >c 
kr. magistrat glavne krajiške tvrđe Karlovcac 

U ovo doba bili su stanovnici predgrađa otkupljen! od 
vlastelinstva dubovačkoga i novigradskoga, te su time bili rije^ 
Seni feudalnoga odnošaja i mogli su biti zastupani u gradskom 
vijećUi koje je bilo sada osnovano. 



12^ 

Pod kompetenciju gradskog^ magistrata spadali su svi 
upravni i sudbeni poslovi u prvoj molbi; samo nijesU u konl- 
petenciju magistrata spadali vojnici. Redarstvena vlast ostala je 
i nadalje u rukama placmajora. Oradski načelnik sazivao je 
gradsko vijeće po dva puta u mjesecu u sjednice. U svečanim 
je zgodama nosio na civilnom odijelu zlatni službeni lanac oko 
vrata. Na lancu visjela je zlatna kolajna, na koju su bile ure- 
zane hrastovim vijencem okružene riječi: »C. kr. magistrat 
glavne krajiške tvrde Karlovca« (njem. jezikom). Ostali gradski 
činovnici nosili su propisano službeno odijelo. U ovo doba 
ustrojili su karlovački građani i građansku četu, koja je posto- 
jala sve do godine 1848. 

Oodine 1763. bio je grad Karlovac proširen, ove naime 
godine pripojena su mu bila sela Gaza i Mura. 

Takva je uprava bili u Karlovcu, dok nije kraljica Marija 
Terezija odredila 5. rujna 1777., da se pDradi trgovine grad 
Karlovac predade čim prije građanskim oblastima. Na temelju 
iz/ještaja predajnoga povjerenstva, koje je stiglo u grad Kar- 
lovac 18. studenoga 1777., proglasi general grof Samuel Qjulaj 
15. prosinca 1777., da se grad Karlovac istim danom predaje 
građanskoj Hrvatskoj i da je grad Karlovac u buduće slobodan 
i kraljevski grad, pa da se imade urediti po domaćim zakonima 
poput ostalih slobodnih i kraljevskih gradova. 

Institucije gradske razvile su se kod nas jedne po uzoru 
italskom, a druge po uzoru njemačkom. Već uli. vijeku raz- 
vio se ustav primorskih osobito dalmatinskih gradova po uzoru 
slobodnih gradova italskih, te su po uzoru ovih gradova stekli 
takove uredbe, koje su kasnije trajale više vijekova. Od 13. vi- 
jeka dižu se slobodni i kraljevski gradovi i u nutarnjosti zema- 
lja, koji su najviše privilegija dobili iz dobe kralja Bele IV. 

Iz države Karla Velikoga raširi se naime feudalna vlast i u zem- 
lje krune sv. Stjepana. Prema tomu potpadali su i u Ugarskoj 
i u Hrvatskoj svi neplemići i pojedine općine pod vlast vlaste- 
osku. Pojedine veće općine (osobito zaslužne) opraštali su kra- 
ljevi od vlasteoske podložnosti i podjelivali im osobite povla- 
stice i sloboštine, stavljajući ih neposredno pod svoju vlast. 
Ovakove općine, koje nijesu na svom opredijeljenom zemljištu 
potpadale vlasteoskoj sudbenosti već neposredno sudbenosti 
kraljevoj i koje smatrane kao peculium s. coronae regnl 



130 

s pravom zemaljskoga stališa uživaju na svom podruCJM terifo- 
rijaina prava jednaka plemstvu (vlasteli), zvale su se »slobod- 
ni kraljevski gradovi«, (civitates liberae regiae). 
Kraljevski zato, što su se smatrali kao krunska imovina, te su 
isprva plačali porez, zvan census reg i us, neposredno kralju, 
a slobodni zato, što su bili izuzeti ispod Ifeudalne viasti. 

Grad je Karlovac tako od posvema Vojničkoga mjesta eVo 
bvako odmah postao kraljevskim slobodnim gradom. Prvo 
ustavno gradsko pogftavarstvo bi izabrano 18. veljače 1776., 
kada bi izabran prvim ustavnini gradskim sucem Ivan Outterer 
od Guttenfelda (inače trgovac i vtlo imućan građanin), dosada- 
nji načelnik vojnoga magistrata. Kraljevsku povelju, kojom bi 
faktično povišen grad Karlovac u red kraljevskih i slobodnih 
gradova izda istom kralj Josip II. poslije smrti svoje majke kra- 
ljice Marije Terezije 6. listopada 1781. Ovom je poveljom dobio 
grad Karlovac sva prava, kao i ostali tadanji kr. i slobodni gra- 
dovi u Ugarskoj i Hrvatskoj, koja glase: 

1. Grad Karlovac stiče sva prava slobodnih gradova u 
Ugarskoj i Hrvatskoj, te se uvršćuje u četvrti stališ sa mjestom 
i glasom u državnom saboru, koji će ga u zakoniti i poslije re- 
dovito pozivati. 

2. Magistrat sa svojim građanstvom smatra se plemićem 
ugarske krune. Građani stiču pored ostalih plemićkih povlasti i 
oprost daće kod mitnica na međi sa nasljednim austrijskim po- 
krajinama. 

3. Tko imade posjed u gradu, bio on plemić ili vojniki 
plaćat će porez zemaljski. 

4. Grad će vršiti u svojem području poput vlastele kra« 
Ijevska prava (jura regalia). 

5. Na čelu grada bit će poglavarstvo, u kojem će biti sU' 
dac i šest starješina. Od ovih posljednjih jedan će biti načel- 
nikom (consulom), a drugi kapetanom. U gradskom vijeću (za« 
stupstvu) bit će 24 zastupnika. Upravne poslove obavljat će bi- 
lježnik sa podbilježnikom, odvjetnikom, pučkim tribunom, bla- 
gajnikom i sirotinjskim skrbnikom. Nadležnost bit će ista kao i 
kod drugih slobodnih gradova, prizivat će se na tavernika. 

6. Grad će vršiti kod velikih zločinaca kaznu smrti Qu% 
gladii). 



131 



7. Pod gradsku nadležnost ne spadaju vojničke zgrade ni voj- 
nici ; Isto tako nijesu mu podložna vojna zapovjedništva i zapovjed- 
ništvo slunjske pukovnije. 

8. Oradska uprava bit 
će pokroviteljem katoličkih 
tupa u tvrdi sv. Trojice i 
u Dubovcu 

, 9. Vojnička se jurisdilc- 
čija ograničuje samo na ne- 
koliko zgrada, koje slule u 
vojničke svrhe. 

10. Građani imadu ži- 
vjeti u dobrom sparazumku 
sa zapovjedništvom vojske, 
naročito u ratno doba i 
valja da vojsci pomažu, 
kada ustreba. 

U. Na sigurnost u 
gradu pripazit če kapetan 
pomoču pandura. 

IZ Orad će nositi sve 
terete kao i drugi slobodni 
gradovi i plaćat će porez. 

13. Imetak građana, 
koji umru bez zakonitih 
baštinika, baStini gradski 
fiscus; naprotiv kod ple- 
mića i kod ljudi, koji su 
se ogriješili o veleizdaju ili 
tievjerstvo, baStlni imetak 
kraljevski fiscus. 

14. Gradski opseg od- 
redit Će kraljevsko povje- 
renstvo, koje će izlučiti iz 
gradskoga područja glaslju 

(Sanceve) prema potrebi. Sve ostalo potpast ^e pod gradsku 
nadležnost 

15. Qrad mole odrediti, gdje hoće, ttijesto u godISnje I 



SI 41. Naslovni Iltt povede 

kralja Josipa II. sa njegovim 

pečatom. 



132 



i nedjeljne sajmove. Dohodak od sajmova može upofrebiti na 
svo]U-.korist, ali ne smiju se sajmovni dani mijenjati. Sajmovne 
pristojbe odredit će se naknadno. 

16. Privatni posjed vojnika u gradskom poJiiičju potpada 
pod juHsdikciju gradsku. 

17. Cijene živeža određuje gradsko poglavarstva, a te ci- 
jene vrijede i za vojništvo. 

18. Može se udariti namet pod uvjetom, da bude građa* 
nima uvijek slobodan uvoz vina za vlastitu potrebu. 

19. Kao znak stečene samostalnosti na temelju povelje 
i za obranu građanstva protiv inih vlasti dobiva grad svoj grb 
i pravo pečata sa crvenim voskom (poput magnata). 

Gradskoj je općini bilo dozvoljeno ubirati pristojbu samo 
od one robe (žita), koja se je na malo u Karlovcu prodavala, 
a nipošto od robe, koja je Karlovcem prolazila ili u Karlovcu 
na skladištima ležala. Osim toga imala se gradska uprava bri- 
nuti za valjane mjere i vage. 

Od godine 1778. do 1809. bile su ove službe kod karlo- 
vačkoga magistrata: 

1. služba ili čast suca. Sudac je bio glavom magistrata. 
On je imao zadaću paziti na to, da se sve naredbe točno vrše, 
vršio je sudbenu vlast, predsjedao je u gradskom vijeću i iz- 
vješćivao je vijeće o gradskim poslovima, Čuvao je gradski pe- 
čat, morao je imati jedan ključ od ladice, u kojoj se čuvaju 
gradska privilegija košto i jedan ključ gradskoga arkiva, jer je 
on bio dužan čuvati gradska pra/a i mede. Osobito morao je 
paziti na mir i red u građanstvu. 

2. služba ili čast konzula. Konzul se odabire između 
šest starješina (senatora) prigodom restauracije magistrata' On 
imade paziti na Čistoću grada, imade paziti na mjere i cijene na 
trgovima, na tarac, zidanje kuća itd., da ne bude prijevare, da 
se ne događaju Čedomorstva, da se vojnici, koji idu na dopu&t 
kući, ne zadržavaju u gradu, da se domaći sinovi uče zidarski 
i tesarski posao, da se ništa ne učini na štetu zdravlja, da su 
zdenci zdravi, nadalje ima paziti na mostove, učiniti sve po- 
trebno prigodom poplave, paziti na crkve i bolnice i na druge 
gradske javne zgrade, brinuti se, da bude uvijek u gradu do- 
voljno opeka i vapna itd. 



133 

3. SluZba I SaGt gradskoga kapetana. Ovu East do- 
biva također jedan između izabranih senatora. On pazi na javnu 
sigurnost On imade u gradu u pomcć zato tako zvane kaprole. 
Prigodom svečanosti imade građansku četu izvesti. U slučaju 
nužde imade zamoliti od karlovačke generalkomande vojničku 
asistenciju. Mora pregledavati osobito u nočno doba krčme, 
gostione I kavane. Prosjake i klateže imade otpremiti u zavi- 
čajnu op<5inu. Imade pratiti sa naoružanim građanima zločine^ 
koji su na suri odsudeni, na stratište. Na 

gradske šume imade paziti, pri čem mu 
pomažu lugari. Napokon imade ukonačitl 
vojsku prigodom prolaza' vojske. 

4. Služba Ili čast notariuSaivice- 
notarJuSa. Ove odabire magistrat iz- 
među ljudi vještih državnim zakonima. Iza- 
biru se između ljudi, koji ne imadu sveze 
sa magistratom. NotariuŠeva je dužnost 
voditi urudžbeni zapisnik, ekspedirali ma- 
gistratsku korespondenciju, čuvati arkiv i 
sva gradska pisma. U gradskom vijeću 

vodi on zapisnik, koji imade u narednoj ^' ^"^ ^'^^ *'****■ ' 
sjednici pročitati i tek onda se zapisnik "*'"• K""**** •^'"■'°^"' 
pređaSnje sjednice odobrava ili popravlja- 
Sve ekspedicije imade predočiti sucu prije no ih otpoSalje. No- 
tariuS mora koncem godine izvijestiti također kraljevski konsl- 
Hum (viječe) u Zagrebu o svom radu. VlcenotariuS imade u 
svim tim poslovima pomagati notariušu. VicenotariuS imade raz- 
lučiti gradske spise u troje : a) upravne, b) sudbene i c) gospo- 
darske. 

5. Služba ilr čast ftskališa i vicef iskališa. FiskaliS 
imade paziti, da nijedna javna povrijeda zakona ne ostane ne- 
kažnjena. On imade postupati protiv onih, koji se ne če po- 
koriti gradskim naredbama. Mora se brinuti za siročad i ubo- 
gare. Ako bi se tko nedostojno ponio u gradskom vtječu, imade 
tiscališ protiv njega postupati. Imade paziti, da se ne povrijedi 
pravo u nijednom pogledu. 

VicefiskaliŠ imade fiscališu u svem pomagati. Osobita je 
njegova dužnost okrivljene braniti i na to paziti, da ne bude 
tko ne sasluSan odsuđen. 



134 

6. Služba ili čast camerariuSa t perceptora. Ca« 
merarius ima utjeravati porez. Olavni porez davao je grad Kar- 
lovac u ime ratnoga poreza (800 for. na godinu), zatim od trga, 
lađa i vina stranoga. Pomagač camerariuša bio je perceptor. 
Obojica imala su blagajnu u redu držati i račune polagati grad- 
skomu sucu. 

7. Služba ili čast vođe puka tako zvanoga gradskoga 
f iscusa. Čast ova povjeravala se čovjeku umnomu i dobromu 
govorniku. Ovaj je pazio, da se građani pokoravaju gradskim 
službenicima, ali da i oni postupaju zakonito prema građanima. 
On je bio prisutan u gradskim sjednicama i imao pravo prigo- 
voriti zaključcima vijeća. On je imao paziti na račune I do- 
hotke gradske. Nadalje imao paziti, da li se brine grad za crkve, 
bolnice i siročad. Nadalje je njegova dužnost bila paziti na 
gradske međe, u opće na sve, gdje bi grad mogao trpjeti ka- 
kovu štetu. 

8. Služba ili čast curatora pupilov i špitala. Ove 
u istinu dvije časti obavljao je u Karlovcu jedan čovjek. Cura- 
tor pupilov imao se brinuti, čim dozna, da je umr'o otac djece, 
da se istinski inventar imovine njegove sastavi i da se djed Sto 
prije skrbnik nađe. Nađeni skrbnik morao je točne račune o 
dohotku i potrošku imetka siročadi podnositi curatoru pupilov 
i brinuti se za valjani odgoj dotične djece. Kao curator Spitala 
morao se brinuti, da bolnica ne samo itnade neku stalnu svotu 
imovine, nego i u tom, kako će se ta imovina povećati, osobito 
imao se brinuti, da se svote, koje $e oporukom ostavljaju u 
korist bolnice, koristonosno ulože. 

Osim ovih glavnih službenika bilo je i nižih, kao kance- 
listi, čuvar vijećnice ili purkulab i janitor. 

Svi ovi službenici zaprisizali su se prije nastupa svoje 
službe po stalnim formulama. 

Budući da su se i u Kariovac doseljivali stanovnici iz 
Bosne, tražio je gradski magistrat od njih prisegu vjernosti. Pri- 
sega je ova glasila: 

»Ja N. N. prisižem na živoga boga, bogo-divurodicu i sve 
svece božje, da ja rimskomu caru i lastovitomu najmilostivne- 
Semu kralju, vu kojega ja sada orsag došao jesam, vsu vemost 
i dužnu pokornost vsigdar vu svih mestih i prilikah iakazuvali, 



139 

Kjemu harmice I vse ostale daće verao prez vaake okomljivostt 
vu vsih trgovačkih prlllkah marljivo davati, vu turski orsag ni- 
kada vlSe se povmuti, s nildm nlkakovc korespondencije drZati, 



I 
1 



{oS manje pineze kraljevstva ovo^a vu neprijateljsko kraljevstvo 
iznašati, stoj ostali tulikajSe cei! rod poleg svoje mogućnosti 
pod ovo carstvo. prepeljati i dovabiti i povse do smrti moje vu 



136 

kraljevstvu ovom veren prebivati želim i hoću. Tako ml bog 
pomozi, diva bogorodica i sveti evangelium. Amen!< 

Grad Karlovac dobio je zatim novih pDvlastica od kralja 
Franje I. god. 1799. 

Promjene su nastale u gradsko] upravi okupacijom ovih 
krajeva po francuskoj vojsci (1809.). Orad Karlovac dobio je 
definitivno u smislu carskoga dekreta od 15. travnja 1811. grad- 
sko viječe od 20 vijećnika sa mairom i dva adjunkta. KarlovI^ 
koga mairu imenovao je sam car Napoleon kao i u drugim ve 
ćim mjestima Ilirije: Ljubljani, Trstu, Zadru i Dubrovniku. 

Prvi karlovački maire bio je imućni i ugledni trgovac, do- 
jakoSnji gradski senator, Josip Šporer, rodom iz Broda na Kupi, 
prvi adjunkti bili su dojakošnji gradski kapetan Mirko LopaSić 
i veletržac Jakov Čop (Tschopp), a tajnikom municipija francus- 
komu jeziku vješti Ivan Virendels. 

Poslovi gradske uprave bili su administrativni, financijalni 
i redarstveni. O tečaju uprave imala se je izvijestiti svakoga 
mjeseca intendencija civilne Hrvatske u Karlovcu. U redarstve- 
nim poslovima imao se je karlovački maire sporazumjeti sa 
šefom žandarske eskradrone u Karlovcu. Od godine 1812. vo- 
dili su maire i matice rođenih, mitvih i vjenčanih, a mogli su 
sklapati i civilne brakove. 

Kod oblasti u francuskoj Hrvatskoj uvedeni su dekretom 
od 1811. francuski zakoni: civilni code Napoleon, code penale, 
code civilnoga procesa i trgovački zakoni. Isto tako uvedeni su 
godine 1811. novi porezi, zemljarina i lična tecivarina. 

Francuska uprava ostade u Karlovcu do 20. kolovoza 1813. 
Odmah poslije toga uvede banski namjesnik zagrebački biskup 
Maksimilijan Vihovac u gradu Karlovcu prijašnju municipalnu 
upravu. 29 kolovoza 1813. uspostavljen je stari magistrat sa 
sucem Josipom Žerjavićem i ostalim časnicima. U mjesecu stu- 
denom i prosincu 1813. konstituirala se je u Karlovcu župa- 
nijska skupština redova i stališa nekadanje francuske Hr- 
vatske. 

Ali tako ne ostade dugo. Orad Karlovac sa Hrvatskom 
ovkraj Save ne bi podvrgnut vladi hrvatskoga bana i sabora, 
nego bi podvrgnut guverneru austrijske pokrajine Ilirije, gene- 
ralu barunu Lattermanu u Ljubljani i njegovu namjesniku, viče- 



W7 

guverneru za nelcadanji francuski dio Hrvatske generalu Ojur- 
koviću u Karlovcu. 

Pomalo se uvađahu u Karlovac austrijski (njemački) za- 
koni, kao oni glede javnoga nasilja. Carskom naredbom od 

3. kolovoza 1816. pretvoren bi karlovački vicegubemij u c kr. 
kapetanat i podložen c. kr. guberniji u Trstu. Karlovac je izgu* 
bio svoju autonomiju i slobodu, a mjesto ustavnoga magistrata 
uvedena bi magistratski oblast sa administrativnim djelokrugom. 
Osim toga uvedeni biše razni porezi i njemačke uredbe, a slu2- 
benim je bio jezikom njemački jezik. 

Kada je nakon mnogih molba i tužbi od strane Hrvata 
napokon reškhptom od 5. srpnja 1822 dozvolio kralj Franjo I. 
spojidbu nekadanje francuske Hivatske sa materom zemljom, 
obavi komesar predstojnik ugarske komore grof Josip Mailath 
obnovu magistrata u Karlovcu 1. studenoga 1822. Sada je bila 
i karlovačkomu magistratu povraćena prvanja vlast, kaku je imao 
prije okupacije francuske. Od sada pa do godine 1850. bili su 
namješteni kod karlovačkoga magistrata ovi činovnici i službe- 
nici: I. Gradski sudac, 2. gradski načelnik, 3 gradski kapetjjn, 

4. osim pod br. 2. i 3. još četiri senatora (vijećnika), 5. veliki 
bilježnik (Ober Notar), 6. podbiiježnik (Vice-Nolar), 7. registra- 
tor, 8. veliki fiškal (Ober Fiscal), 9. maleni fiškal (Viče Fiscal) i 
podjedno exactor, 10. pučki tribun, 11. blagajnik, 12. protustav- 
nik, 13. curator siročadi i bolnice sa 1 pristavom, 14 4 kance- 
lista i 2 diurnista, 15. gradski fizik, 16. gradski kirurg, 17. grad- 
ska primalja, 18. tržni nadzornik, 1Q. kaštelan i 20. vratar. U 
gradsko viječe birala se po 24. zastupnika. 

Privremenom banskom naredbom od 19. kolovoza 1851. 
glede uprave općinskih poslova u gradovima i trgovištima 
s magistratom uređen je novi pos'upak i za upravu grada Kar- 
lovca. Glavna načela ove nove uprave bila su ova: Općinu 
(grad) zastupa općinsko vijeće u vršenju općinskih dužnosti i 
prava. Članove općinskoga vijeća odabire općina iz svoje sre- 
dine. Izbornici izabirali su općinsko vijeće tako, da su u Kar- 
lovcu bili podijeljeni u dva izborništva, i to prema količini po- 
reza tim načinom, da je na svako izborništvo otpadao jednaki 
porezni iznos. Svako je izborništvo tada odabiralo jednak broj 
općinskih zastupnika. Izborništva se dakle nijesu ravnala prema 
broju izbornika, nego količini poreza, što su ga izbornici plaćali. 



138 

Org^ani gradske općhe bili su: gradski načelnik, gradsko za- 
stupstvo i magistrat Gradskoga načelnika odabiralo je općin« 
sko zastupstvo apsolutnom većinom svih općinskih vijećnika 
(u prisutnosti dviju trećina općinskih vijećnika) na tri godine, a 
pofvrdio ga ban. Magistrat bio je izvršujući organ općine, te je 
bio pod nadzorom općinskoga vijeća. Magistrat je bio nepo- 
sredna upravna oblast općinskih poslova i općinskoga imeUca. 
Nadzor nad upravom gradskom pripadao je županiji zagrebač« 
koj. Ona je imala pravo uvida u spise, u račune i u nikovod* 
stvo magistratskih poslova. Banska je vlada imala pravo grad- 
skoga načelnika i svakoga člana magistrata od službe otpustiti 
ili zabraniti mu službovanje. Ona je imala i pravo raspustiti 
gradsko vijeće i oduzeti magistratu sve ili pojedine grane mjes- 
noga redarstva i druge javne povjerene mu poslove. 

Ovo je uređenje uprave potrajalo do godine 1861. PreviS- 
njom odlukom od 16. siječnja 1861. odobren bi »hfaputak za 
privremeno uređenje županija, slobodnih kotara, slobodnih i 
kraljevskih gradova, povlaštenih trgovišta i seoskih općinac. 
Ovim naputkom bi određen broj činovnika i gradskih zastup- 
nika u gradu Kariovcu, kaki je bio godine 1848. Sada postade 
grad Karlovac košto i di'ugi gradovi hrvatski samostalan muni- 
cipij. Djelokrug mu se proširio, jer je samostalno vršio poput 
županija ne samo političku upravu nfego i sudstvo. Zakonom od 
28. veljaCe 1874. o sudačkoj vlasti odlučeno bi sudstvo od 
uprave. 

Novi zakon o ustroju gradskih općina u kraljevinama Hr- 
vatskoj i Slavoniji iziđe 28. siječnja 1881. Ovim zakonom pro- 
tegnuto bi prvi put aktivno izborno pravo za gradsko zastup- 
stvo na sve općinare (i muške i ženske), dočim pasivno izborno 
pravo imadu samo opčinari zavičajnici muškoga roda. 

Gledom na poslove javne uprave vršilo je gradsko pogla 
varslvo po ovom zakonu djelokrug upravnih oblasti pcve molbe 
za cijelo područje gradske općine. Nadzor nad upravom grad- 
skom imala je kr. zemaljska vlada budi neposredno budi preko 
svojih organa. Nu nadzor i zadaća njena bila je više negativne 
naravi, t. j. ona je imala samo nastojati, da se zapriječi sve. Sto 
bi se protivilo zakonima i općim interesima države. 

Ovaj zakon bi nadopunjen zakonom od 5. veljače 1886. 
institucijom vrhovnoga načelnika za glavni grad Zagreb i grad- 



139 

8kih velikih župana za ostale gradove. Oradski je veliki 'Zupan 
predstavnik eksekutivne vlasti, te kao takav vrSi nadzor nad 
poslovima gradske samouprave i nad javnom upravom prene- 
senom u djelokrug gradskih poglavarstva. Ovim zakonom ure- 
den bi molbeni tečaj gradova tako, da se svi gradovi osim Za- 
greba i Osijeka u predmetima prenesenoga djelokruga I u po- 
slovima poreznim podređuju županijskoj oblasti, odnosno župa- 
nijskomu upravnomu odboru, dočim su u poslovifna naravnoga 
djelokruga ostali neposredno podređeni kr. zemaljskoj vladi. 

Napokon zakonom od 21. lipnja 18Q5. uređene su gradske 
općine u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji onako, kako su jol 
i sada. Po tom zakonu (§ 2.) grad Karlovac utjelovljen je za- 
grebačkoj županiji, ter je podređen zagrebačkoj županiji u po- 
reznim i u svim upravnim poslovima, koji nijesu podvrženi ovim 
zakonom kr. zemaljskoj vladi. Grad se Karlovac može služiti na 
svom uredovnom pečatu svojim grbom. Orad Karlovac imade 
svoj posebni statut odobren otpisom kr. zemaljske vlade, odjela 
za unutarnje poslove, od 7. srpnja 18Q6. br. 37.686. Poslove 
gradske općine obavlja gradsko zastupstvo, gradski načelnik i 
gradsko poglavarstvD. Broj članova gradskoga zastupstva bio je 
za grad Karlovac do god. 1Q03. 20. Aktivno i pasivno pravo 
izbora imaju samo muškarci, i to u dva izborništva. Slulba 
gradskih zastupnika traje 6 godina, a vrše svoju službu bes- 
platno. 

Zakonom od 22. prosinca 1Q02. proširen bi grad Karlo- 
vac, jer su mu bile pripojene općine Švarča i Banija. Od go- 
dine 1903. bira se prema toma zakonu zastupstvo od 30 čla- 
nova u tri izborništva, prvo izborništvo izabire 12, drugo 12, a 
treće 6 zastupnika. 

Danas imade gradsko poglavarstvo ove činovnike: 1. na- 
čelnika, 2. tri vijećnika, 3. gradskoga inžinira sa 2 pristava, 
4. gradskoga fizika, 5. gradskoga kotarskoga liječnika, 6. grad- 
skoga veterinara, 7. gradskoga blagajnika, protustavnika i bla- 
gajničkoga oficijala, 8. ravnatelja gradske pisarne, Q. redarstve- 
noga povjerenika, 10. tržnoga nadzornika, 11. gradskoga ofici- 
jala i 12. baždara. 

Prošireni grad Karlovac imade po posljednjem popisu pu- 
čanstva, ne računajući amo vojske, 12.248 stanovnika, od kojih 
pripada staroj općini karlovačkoj 555Q stanovnika, općini bani- 



140 

janskoj 3191 stanovijtjc i općini švaračkoj 3498 stanovnika. Ku6 
imade u prpSirenom gradu Karlovcu 1280, od kojih pripada 
staro] općini karlovačkoj 443 kuće, općini banijanskoj 367 kuća 
i općini Svaračkoj 470 kuća Površina proširenoga grada Ka^ 
lovca iznosi 77-3079Gkilometara, od kojih zaprema stara općina 
karlovačka 7-903ir|kilomctar. općina banijanska 21-5015rBcHo- 
metara i općina švaračka 47'8033l~'kilometara. 

Dosadanji gradski načelnici bili su u Kariovcu: 1. Ivan 
Outterer (od 1763.— 1778.) i gradski sudac (od 17.78.— 1783.), 
2. Juraj ParčetIĆ, gradski sudac (od 1783.— 1787.), 3. Ignjat Ba- 
bić, gradski sudac (od 1787. -1791.). 4. Ivan KovaCić, gradski 
sudac (od 1791.— 17?^.). 5. Barun Josip Diettrich, gradski sudac 
(od 1792.-1795), 6. Ivan Kovačić, gradski sudac (od 1795.— 
1802.), 7. Josip Žerlavić, gradski sudac (od 1802.-1807). 8 Jo- 
sip Peterle, gradski sudac (od 1807.-1808.). 9. Ivan KreC, grad- 
ski sudac (od 1808.— 1812.), 10. Josip Šporer, maire municlpa- 
liteta (od 1812.-1813). 11. Josip Žerjavić, gradski sudac (od 
1813.-1815), 12. Franjo Oerled, predsjednik magistrata (od 
1815.— 1822.) i gradski sudac (od 1822,-1828.), 13. Ivan Nep. 
Kreč, gradski sudac (od 1828—1836.), 14. Mirko LopaSić, grad- 
ski sudac (od 1836.— 1838.), 15. Dragutin KlobuCarić, gradski 
sudac (od 1838.— 1841.), 16. Maksim PiSkorac, gradski sudac 
(od 1841.-1848.), 17. Josip Smendrovac, gradski sudac (od 
1848.-1851.), 18. Ivan Obradović, gradski načelnik (od 1851.- 
1857.), 19. Ivan Vončina, gradski načelnik (od 1857.— 1861 ). 
20. Josip Zupčić, gradski načelnik (od 1861.— 1862.), 21. Ivan 
Obradović, gradski načelnik (od 1862—1868), 22, Eduard Mi- 
halić. upravitelj magistrata (od 1868.— 1871.), 23. Dr. Ivan Ši- 
munić, gradski načelnik (od 1871.— 1876.). 24. Đuro KranjCić, 
gradski načelnik (od 1876.— 1881.), 25. Janko Štancer, gradski 
načelnik (od 16. VIII. 1881. — 29 VI. 1885), 26. Vfktor Uzo- 
rinac. upravitelj magistrata (od 30. VI. 1885. — 12. III. 1886), 
27. Dr. Antun Jordan, gradski načelnik (od 13. III. 1886. — 
31. XII. 1889.), 28. Janko Štancer, gradski načelnik (od I. I. 
1890. — 31. X. 1893), 29. Miloust Smodić, kr. vladin povjere- 
nik i upravitelj magistrata (od 1. XI. 18W. — 31. XII. 1895.)» 
30. Josip Vrbanić, gradski načelnik (od 1. I. 1896. — 28. II. 
1903.) i 31. Dr. Ivan Banjav!ić, gradski načilnik (od 1. III 
1903. do danas.) 



Sadanji načelnik Dr. Ivan BanjavSid rodio se je u Batilo- 
vi<!u u postojalo) Vojnoj Krajini 1844. od oca krajiSnika. Nakon 
dovršene pui^ke škole stupi u Karlovačku gimnaziju Škol. god. 
-I856./7. Ovdje svrši nižu gimnaziju sa nastavnim jezikom nje- 
mačkim, ter prede Školske godine I860./I- u riječku gimnaziju. 
Nakon dobro poloSena ispita zrelosti (1864.) pode na pravnu 
akademiju u Zagreb i zatim na sveučilište u Gradac, gdje svrSI 
pravne nauke (1868.) i položi stroge ispite. Od god. 1859. Sko- 



Sl. 44. Dr. Ivan BanJavČlć. 

lao se vlastito) mtici. Nakon dovršenih nauka posveti se od> 
vjetništvu. Svoju odvjetničku pisarnu otvorio je u Karlovcu god. 
1874. Oodine 1887. izabrao ga je grad Karlovac svojim narod* 
nim zastupnikom za sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dal- 
macije, te ga kasnije takovim još izabrao redomice tri puta (1892., 
1897. i 1901.). Oodine 1903. izabrao ga je proSirent grad Kar< 
lovac svojim načelnikom. Sada radi o električnoj rasvjeti, voJo- 
Vodu i kanalizaciji za grad Karlovac. 



142 



Tariffa moztovine. 



koje poleg viBzokoga Czeszarzko knlyevskoga U:yrichko-Horvatslce 
Aprila 1816. pod N. ^ van danoga, y Obdetsavati Zapovedl- 

pisEane na Znanje 



1^ 
tarjffa placzovine. 

Dersave RavnJteliztva pod Danom 16. y 25. tekuchega Meszecza 
loga Odluchka a za ovaj Czesz. Kraly. Warash KarloVacz pre- 
lajusze, ter naitnre: 



vJ)^ 




^ŠS" 



"^(gi^^ 



VIII. Zajednički uredi. 



1. POŠTANSKI i BRZOJAVNI URED u KARLOVCU. 

f|rad Karlovac bio je već za rana u poštovnom saobraćaju 
^-^ sa ostalim svijetom, i to: 1. preko Metlike i Novoga mjesta 
sa Ljubljanom, 2. preko Jaske i Zagreba i hrv. Zagorfa sa Šta- 
jerskom, napose sa Njemačkim Gracem i 3 preko Slunja I Ogu- 
lina sa hrvatskom Krajinom. 

U prvanje vrijeme, sve dok nijesu bile željezničke pruge pro- 
metu predane, nijesu imale pošte samo zadaću, koju danas imadu, 
naime da otpremaju pisma, tovare i novčane pošiljke, već su 
one posredovale i putnicima putovanja« Stoga su uz ceste, ko- 
jima je prolazila pošta, bile gostionice, koje su putnicima pru- 
Zale noćišta i hranu. 

U hrvatskoj Krajim' uvedene su nanovo bile poSte godine 
1579. po zaključku Bruckskoga sabora i bile su javne. Nadstoj- 
nikom poJte bio je za hrvatsku Krajinu imenovan Nikola Anto- 
lović. Već godine 1580. bio je u Karlovcu poštar neki Janko 
Strdbl. Protiv poštara bilo je često tužbi, tako i protiv karlo- 
vačkoga poštara Strdbla godine 1582., da je nemaran, da ne- 
redno dolazi pošta u Jasku, gdje je bio poštarom nelci Preiner. 
Ali i kasnije bilo je nereda kod pošte, dok nije bolji red kod 



145 

krajiških poSta uveo karlovaSki general Josip Herberstein. On 
je ishodio Icod bojnoga vijeća u Beču, da je dozvolilo nared- 
bom od 13. veljače 1670., da se mogu pošiljke otpremati osim 
redovitih dana još utorkom sa tako zvanom talijanskom poStom 
u Karlovac i u karlovačku Krajinu. Oodine 1676. uveden je 
novi poStovni red, kojega su se morale strogo držati sve poSte 



SI. 45. Poštanski I brzojavni ured u Karlovcu. 

od Karlovca do Ptuja. U Krajini obavljahu poStu Isprva konja* 
nici (Reltpost). 

Od karlovačkih poVara hvali se kao valjan poSfar počet- 
kom 18. vijeka Matlja Premožiil (u VaniSeka se zove »PrimoriĆ«). 

Naredbom austrijske kancelarije od 26. srpnja 1716. ure* 
dene su bile definitivno poSte u karlovačkoj Krajini. Od godine 

1Q 



146 

1750. plaćao je od obična pisma primatelj 8 krajcara, doSim pre^ 
datelj nije ništa plaćao, samo za listove u Italiju, Tirolsku i u 
gomjo austrijske provincije plaćao je predatelj 6 krajcara, a 
primatelj 8 krajcara. Prtljaga, koju nije mogla konjanička poš^a 
sobom ponijeti, otpremala se kolima u ijednu jedanput. Od 
godine 1783. uvedene su i posebne poštanske postaje; razmak 
od jedne postaje do druge bio je najmanje po jednu njemačku 
milju ili po 2 sata, a katkada i više. 

Na lujzinskoj cesti bile su ove postaje: Netretić, Severin, 
Vučinić selo, Skrad, Delnice, Mrzla vodica, Kamenjak i Rijeka. 

Od Karlovca do Zagreba : Jaska, Rakov potok i Zagreb. 

Od Karlovca do Ljubljane: Netretić, Metlika, NeustadI, 
Tref fen, P5sendorf, St. Marein i Ljubljana. 

Od Karlovca do Petrinje: Vojnić, Vrginmost, Olina i 
Petrinja. 

Od Karlovca do Senja: Generalski stol, Josip dol, Jeze- 
rane. Žuta lokva i Senj. 

Od Karlovca do Zadra preko Žute lokve : Otočac, PeruSić, 
Oospić, Medak, Sv. Rok, Mali Halan, Obrovac, Smilčić I 
Zadar. 

Do godine 1804. bile su pošte u rukama vojnoga erara, 
koje je davalo u zakup poštu pojedinim zakupnicima pošte, koji 
su je preuzimali posebnim ugovorom na više ili manje godina. 
Ovakovi zakupnici pošte zvali su se poštari ili Postmeisteri. 
Godine 1804. preuze u svoje ruke pošte kr. ministarstvo ko- 
munikacija, koje je davalo u zakup i nadalje pošte sve do 
konca godine 1852. U Karlovcu držao je zakupnik pošte po 2 
činovnika (controilirender Post Offizier i Expeditor) i jednoga 
listonošu. Do godine 1840. po prilici bio je karlovačkim post- 
meisterom Mihael Schvveitzer, a kasnije Netretićki posjednik 
Nikola Stanisavljević do godine 1852. 

Od 1. siječnja 1853. nije davalo više u Karlovcu ministar* 
stvo komunikacija pošte u zakup, već je namještalo samo svoje 
činovnike, koji su rukovodili poštu. Prvim upraviteljem poStan« 
skoga ureda u Karlovcu bio je Franjo Kratschmer, kojega zamijeni 
kasnije Emanuel Vurdelja, a ovoga Rajmund Stipić, koji je 
umr'o u Karlovcu 1886. Njega zamijeni današnji nadzornik po^ 
štanskoga i brzojavnoga ureda u Karlovcu Žiga Poglayen pli 
Leyenburg. 



147 

Brzojavni ured bio je uveden u Karlovcu 24. ožujka 1854. 
Prvim upraviteljem ovoga ureda bio je Antun Moser, iza njega 
Josip Hajek i Cajetan Fasanotti, a iza ovoga Vinko Schutz, a 
iza ovoga od 1872. Stjepan Lazar, koji ostade ovdje do go- 
dine 1885. Na njegovo mjesto dođe upravitelj riječkoga brzo- 
javnoga ureda Aleksander Ritter, koji ostade ovdje do godine 
1887., t. j. dok ne bijahu poštanski i brzojavni uredi spojeni 
u jedan ured. 

Od godine 1883. potpadaju poštanski i brzojavni uredi 
pod kr. ministarstvo trgovine i obrta. 

Kuća, u kojoj je bila isprva pošta smještena u Karlovcu, 
nalazila se je u Rakovačkoj ulici, gdje se danas nalazi nova 
kuda pravoslavne crkveno školske opčine. Kada je ova kuća iz- 
gorjela koncem 18. vijeka, preseli se pošta najprije na glavnu 
promenadu u kuću sadanjega vlasnika Ravnikara tik do Velike 
kavane, a godine 1844. u kuću na Josipovu trgu (danas Stross- 
mayerovu trgu), koja je danas vlasništvo udove Prolnik, odavle 
godine 1855. u susjednu kuću kasnijega vlasnika odvjetnika 
Dra. Novotnoga, gdje ostade do godine 1866. Odavle se pre- 
seli u kuću Pavlekovićevu (sada Gase Devića) na uglu Šimu- 
nićeve i Vijećničke ulice, gdje se i danas nalazi. 

Brzojavni se ured nalazio u Oundulićevoj ulici u kući 
Kleščićevoj (u drugoj kući od sv. Barbare prema Vlaškom placu, 
sada Zrinskom trgu). 

Kada su ova dva ureda spojena bila (1887.), premjesti se 
brzojavni ured u zgradu poštanskoga ureda i od onoga se vre- 
mena zovu spojeni brzojavni i poManski ured »kr. poštanski i 
brzojavni ured u Karlovcu«. 

Spomenuti jošte valja, da je u najnovije vrijeme ovaj ured 
spojen telefonom koli sa ostalim svijetom toli i sa privatnicima 
i uredima u Karlovcu. 

Danas imade ovaj ured 16 činovnika, 5 listonoša (podCi- 
novnika), 7 podvornika, 1 brzojavnoga nadziratelja i 2 dostav* 
Ijača brzojavki. 

Brzojavnim i poštanskim činovnikom može danas postati 
mladić, koji je sa uspjehom položio ispit zrelosti na kojoj sred- 
njoj školi i brzojavni i poštanski tečaj kod kojega ravnateljstva 
pošte i brzojava u Ugarskoj ili Hrvatskoj i Slavoniji. 



148 



2. KR. POREZNI URED u KARLOVCU. 



f Trad Karlovac kao vojnička tvrđa dobio je razne povlasti i 
^"^^ slobode. Medu ostalim povlastfma dobio je prava, da 
njegovi stanovnici nijesu morali plaćati poreza, ali zato su morali 
biti svi sposobni za vojničku službu vojnici i morali su se 
barem u mirno doba sami uzdržavati. Tako međutim nfje bilo 
po cijelom današnjem teritoriju grada Karlovca. Nekadanja op- 
ćina banijanska morala je davati tiaku i ostale podavke (tako 
zvani cinž, piliće, jaja itd.) ozaljskoj vlasteli, a stanovnici Du- 
bovca, Židovskoga varoša i Oaze morali su isti porez plaćati 
vlasteli dubovačkoj i novigradskoj, nekadanja općina Švarča 
plaćala je, dok nije bila uređena karlovačka vojna Krajina, slič- 
ne podavke vlasteli švaračkoj. 

Vlastela pako su plaćala državi porez ili su o svom 
trošku uzdržavali vojničke čete. Vlastela su podjedno/obavljala 
sve javne službe, počevši od banske časti, te su ih seljaci 
(kmetovi) zvali »zemaljskom gospodom«. Osim toga 
plaćao se i od svakoga dima ili ognjišta porez u novcu, tako 
zvana »dimnica«, redovito 3 for. na godinu od ognjiSta. U 
ratno doba plaćali su seljaci dimnicu mjesto u novcima u teža- 
cima i u podvozu. 

Kada je bio grad Karlovac (1778.) podignut u red slo- 
bodnih i kraljevskih gradova, odredio je kralj Josip II. (1781.) u 
svojoj kraljevskoj povelji u točki 3. i 12. da imade svatko, tko 
imade posjed u gradu Karlovcu, pa bio on plemić ili vojnik, 
bez razlike plaćati zemaljske poreze. 

U gradu Karlovcu utjerivao je sada poreze magistrat po 
svojim organima, naročito po kamerariusu i perceptoru, dočim 
su izvan grada utjeravala poreze i nadalje vlastela. Utjerani po- 
rez slao se je u zemaljsku blagajnu u Zagreb. Osim redovitih 
poreza plaćala se vlasteli i karlovačkim zapovjednicima tako 
zvana lađarina (već od godine 1700.), koji su lađarinu odmje« 
rivali obično po svojoj volji. Stoga je i bilo ponovnih tužbi 
protiv lađarine osobito onda, kada je na Kupi trgovina evala. 
U to vrijeme bile su uređene i gruntovne knjige za grad Kar< 
lovac. 

Tako je bilo do dolaska Francuza u Karlovac, Za francuske 



149 

vlade upravljalo je dohocima od državnoga poreza u francuskoj 
Hrvatskoj porezno ravnateljstvo u Trstu. Olavni poreznik kod 
karlovačke intendancije zvao se je Frankovič. Ovomu bijahu 
podvrženi poreznici u kantonima i pobirači poreza u pojedinim 
municipijima. Nadzornikom francuskih mitnica bio je u Karlovcu 
Martin ville, a blagajnikom Mikelli. 

Poslije odlaska Francuza (1813.) ubirao se je porez kao I 
prije godine 1809 i slao se je do godine 1816. u Ljubljanu, a 
od godine 1816.— 1822. u Trst u tako zvanu gubernijsku bla- 
gajnu. 

Kad je bila godine 1822. Hrvatska ovkraj Save pripojena 
opet materi zemlji, pa sve do godine 1850. pobirala je gradska 
općina porez od karlovačkih stanovnika i slala ga u zemaljsku 
blagajnu u Zagreb, dočim je po seoskim općinama utjeravala 
porez kr. županija (varmeđija) po svojim organima, (po percep- 
toru i kontroloru), koji se je porez također otpremao u zemalj- 
sku blagajnu u Zagreb. Tko nije poreza platio, dobio je u op- 
skrbu prema porezu stanoviti broj vojnika. 

Prigodom Bachova sistema (apsolutizma) reorganizovani 
su bili porezni uredi (1850), te je bio i u Karlovcu ustrojen 
c. kr. porezni ured. Taj se je ured nastanio u kući modruš- 
potočkoga vlastelina Matije Sladovića (sada vlasništvo trgovca 
Dragutina Bečka) u Riječkoj ulici. Odavle se je preselio u tvrđu 
u kuću Ivana Reichherzera (sada Melhiora Lukšića) u RakovaC- 
koj ulici. Ondje je bila smjeStena i na novo uređena gruntov- 
nica, kojom je upravljao kasniji karlovački odvjetnik Dr. Ivan 
Novotni. Ovaj ured potpadao je pod nadzorništvo zagrebačko. 
U ovo vrijeme bio je nadzornikom kod c. kr. poreznoga nad- 
zorništva u Zagrebu Vukasović, prije upravni časnik u Petro- 
varadinu, a blagajnikom karlovačkoga poreznoga iireda Franjo 
Klofutar, protustavnikom Oktavijan Lopašić. 

Kada je bio ustav povraćen narodima Austro-ugarske mo- 
narkije (1861.), reorganizovani su bili opet porezni uredi. U 
karlovački porezni ured plaćali su građani i vanjske općine, koje 
su spadale u djelokrug ovoga poreznoga ureda. Porez su od- 
mjerivali sami porezni uredi, ter slali svoje registre na pregle- 
danje i odobrenje kr. financijalnomu ravnateljstvu u Zagreb. 
Tada je bio poreznikom u Karlovcu Dragutin Somošy, a pro- 



150 

tustavnikom Julio Kerleža i od godine 1865. dalje poreznikom 
Matija Rubin, a protustavnikom Blaž Rossi. 

Godine 1873. bili su porezni uredi na novo reorganizo- 
vani. Sada je bilo povjereno općinama pobiranje poreza. Porez 
se je odmjerivao na temelju valovnica. Porezi su bili tako zvani 
kućarina, zemljarina, tecivarina 1., 2., 3. i 4. razreda i kamatni 
porez. Godine 1876- stupi u krepost još opći dohodarinski pri- 
rez na kućarinu, zemljarinu, tecivarinu i kamatni račun, a malo 
iza toga porez na lov, na puške i vojno oprostne takse. 

Kada je kupila karlovačka štedionica kuću, koja je bila 
jednom vlasništvo društva Lujzinske ceste od posjednika Josipa 
Kovačića (1875.), premjesti se porezni ured iz Reichherzerove 
kuće u zgradu Karlovačke štedionice, gdje se i danas nalazi. 

Kada je bila Krajina razvojačena 1872., osnovan bi za 
neke susjedne krajiške općine krajiški porezni ured u Karlovcu, 
koji se je smjestio u zgradi sadanje c. kr. kadetske škole. Po- 
reznikom ovoga ureda bio je Matijević, a protustavnikom Živ- 
ković. Taj je porezni ured djelovao do godine 1880. Ove se je 
godine spojio sa civilnim poreznim uredom u Karlovcu. 

Potanje ustanove o organizaciji kr. poreznih ureda u kra- 
ljevinama Hrvatskoj i Slavoniji sadržaje po kr. ugar. ministar- 
stvu financija izdani naputak o službenom osoblju kr. poreznih 
ureda od god. 1893. 

U kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji prema tomu naputku 
postoje 34 porezna ureda, i to : u ličko-krbavskoj županiji 3, u 
modruško-riječkoj 4, u zagrebačkoj 6, u varaždinskoj 3, u bje- 
lovarsko-križevačkoj 4, u požeškoj 4, u virovitičkoj 4, a u sri- 
jemskoj 6. Kr. porezni ured u Karlovcu podčinjen je nepo- 
sredno kr. financijalnomu ravnateljstvu u Zagrebu, a posredno 
kr. financijalnomu ministarstvu u Budimpešti. 

Neko vrijeme (1884) bilo je u Karlovcu i porezno nad- 
zorništvo. Nadzornikom bio je J o s i p B 1 a g a i ć. 



151 



3. GLAVNA TRIDESETNICA u KARLOVCU. 



\/eč carica i kraljica Marija Terezija odredila je 5. rujna 1777., 
da se u gradu Karlovcu uvede carinski ured pod Imenom 
glavna tridesetnica. Od 16. vijeka već postojala je obič- 
na mitnica (Mauthhaus) na Dubovcu, a od početka 18. vijeka 
u Karlovcu u kudi, gdje se danas nalazi zgrada karlovačke šte- 
dionice. Ova je kuda kasnije porušena bila, te za francuske vlade 
sazidana onakova, kakova je danas. Zidao ju je malre francus- 
koga karlovačkoga municipaliteta Josip Šporer, koji ju je kas- 
nije prodao društvu Lujzinske ceste. 

Glavna tridesetnica smjestila se je u susjednu kuću, koju 
je Istodobno, kada i Šporer prije spomenutu zgradu, sazidao 
karlovački odvjetnik Štefanac i koja je kasnije bila dugo vre- 
mena vlasništvo modrušpotočkoga vlastelina Matije Sladovića, 
a danas je vlasništvo trgovca Dragutina Bečka. 

Poslije francuske uprave u Hrvatskoj i poslije spojenja 
Hrvatske ovkraj Save sa materom zemljom (1822.) bili su činov- 
nici tako zvanih tridesetnica podijeljeni u Hrvatskoj u tri okružja 
(distrikta), i to: karlovačko, riječko i varaždinsko okružje. Na 
čelu svakoga okružja bio je tako zvani kr. tridesetnički i solar- 
skl nadzornik (konigl. Dreissigst- und Salz-Inspector). Pod kar- 
lovačkoga nadzornika potpadali su ovi uredi tridesetnica: 1. u 
Oblaju, 2. u Korlatu, 3. u Kostajnici, 4. u Dubici, 5. u Pro- 
slčenom kamenu, 6. u Zavalju, 7. Modroj gredi, 8. u Pečen- 
cima, Q. u Maljevcu, 10. u Bregani, 11. na Metličkom mostu, 
12. u Severinu i glavna tridesetnica u Karlovcu i 14. trldeset- 
ničkih podružnica u Kranjskoj. 

Tridesetnički su uredi obavljali poslove, što ih danas obav- 
ljaju carinarski, solarski uredi i financijalna straža. U Krajini bili 
su uvedeni godine 1795. 

Glavna je tridesetnica postojala u Karlovcu do godine 
1862. Posljednji predstojnici karlovačke glavne tridesetnice bili 
su : Andrija Repesch, Antun Trexler od Lindenaua i Josip Šošta- 
rić pl. Letovanićki, otac kasnijega ravnatelja c. kr. realke u Ra- 
kovcu Šišmana Šoštarića pl. Letovanićkoga. 

Godine 1850. preselila se glavna tridesetnica iz kuće Ma- 
tije Sladovića u tvrđu u kuću Cirkinu (sada Strzalkovskovu), 



152 

gdje je ostala do godine 1862., te se je tada zvala glavna čari- 
nara 2. razreda (Ic. Ic. Hauptzollamt 2. Clase). 

Kod glavne tridesetnice namješteni su bili redovno : 1. 1 ti- 
desetniic ili nadtridesetnilc, koji je bio podjedno predstojnik 
ureda, 2. 1 kontrolor ili protustavnik, 3. 1 revizor, 4. 1 prisiav, 
5. 1 tridesetnički vježbenik i 6. 1 pisar. 

Kod podređenih karlovačkomu nadzorniku tridesetniCkih 
ureda namješten je bio redovno po jedan tridesetnik i katkada 
sa protustavnikom i sa jednim passualistom. 

Carina se je utjeravala osobito od prekomorske i strane 
robe. Organe, koji su imali paziti, da se ne kriomCari roba, 
podvržena carini, (po prilici današnji financijalni stražari) zvao 
je narod u Karlovcu »ribereiterima«. 



4. KR. FINANCIJALNA STRAŽA. 

l^ada su dokinuti bili (oko godine 1862.) tridesetnički uredi, 
^ uvedeni su po Hrvatskoj i Slavoniji posebni carinarski i 
solarski uredi, u svem 12 carinarskih (u Zagrebačkoj županiji 2, 
i to u Zagrebu i Sisku) i 4 solarska ureda i uređena bi kr. li- 
nancijalna straža. 

Propisi o ustrojstvu i službi kr. financijaine straže sadr- 
žani su u knjizi pod naslovom: »Zbirka na ustrojstvo i službu 
kraljevsko - ugarske financijaine straže odnosećih se propisa, 
naputaka i naredaba. U Budimpešti 18Q5. Iz kr. ugar. državne 
tiskare«. 

Financijalna straža stoji isključivo pod raspolaganjem fi- 
nancijaine oblasti. Ona je određena, a) da prepriječi kriomča- 
renje i prestupanje financijalnih zakona i propisa, b) da ulazi u 
trag prekršiteljima tih zakona i propisa kaošto i protuzakoni- 
tomu ili protupropisnomu postupanju izvršujućih financijalnih 
ureda i organa, c) da financijaine urede i organe podupire u 
njihovu uredovnom postupku i d) da u slučajevima zakonom 
ustanovljenima na poziv nadležne oblasti u svom kotaru pomaže 
izvrSivati javnoj sigurnosti namijenjene odredbe* 



193 

Osoblje njezino sastoji se iz natpovjerenika i povjerenika 
financijalne straže, osim toga iz priglednika, nadsiražara i stra« 
žara, koji spadaju u stalež momčadi financijalne straže. 

Nadzornik financijalne straže nalazi se u Zagrebu, povje- 
renika imade u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji 21, i to u 
Olini, Karlovcu, Sisku, Zagrebu, Bjelovaru, Križevcima, Varaž- 
dinu, Brodu na Savi, Novoj Gradišci, Oospiču, (jedan natpo- 
vjerenik), Senju, Mitrovici, Rumi, Vukovaru, Zemunu, Županji, 
Osijeku, Virovitici, Ogulinu, Sušaku i Požegi. 

Karlovačko povjereništvo imade sedam razdjela, i to: 
1. u Karlovcu, 2. u Jaski, 3. u Krašiću, 4. u Sošicama, 5. u 
Kaljama, 6. u Vivodini i 7. u Ribniku. Na čelu svakoga raz- 
djela je priglednik, a njemu je podčinjeno 3—7 nadstražara do^ 
tično stražara. 



^^■^4^^^^ 




Jks 




•^^" 



■^(^ 



-^ 



IX. Zemaljske oblasti. 



1. KR. KOTARSKA OBLAST u KARLOVCU. 



f Tradom Karlovcem upravljale su vojničke oblasti prei 
^-* »Militar Orenz Rechten fur das KarlstSdter und Vm 
diner Generalate od godine 1751, premda se je način upra 
više puta mijenjao , sve dok nije postao godine 1781. gr 
Karlovac kr. i slobodnim gradom. Od tada se je u gradu K 
lovcu upravljalo prema povelji, koju je gradu izdao kralj Jos 
II., kao u drugim kr. i slobodnim gradovima u Ugarskoj 
Hrvatskoj (sr. Timonovu knjigu, njemački prijevod »Ungarisc 
Verfassungs und Rechtsgeschichte 1902.« str. 723. 1 si. I Vire 
silovu »Das Staats Recht des Konigreichs Ungarn vom Stan 
punkte der Geschichte und der vom Beginn des Reiches I 
zum J. 1848. bestandener Landes Verfassung« II. sv. str. 37 
375., III. sv. str. 127., 136. i 139.). 

Stara švaračka općina upravljala se i poslije godine \H 
po vojničkim oblastima, jer je ostala pripojena karlovačkoj v 
noj Krajini, dočim je stara banijanska općina potpadala p 
upravu civilne Hrvatske, t. j. pod upravu bana hrvatskoga, I 
jemu su bile podčinjene u upravi županije. Općina banijans 



1S5 

potpadala ]e pod županiju zagfrebiCku I to u dkružje (kotii) 
prekokupskl. Na čelu okružja bio je veliki sudac, koji je ne 
samo upravljao političkim kotarom nego je vrSio I sudačlcu 
vlast Njemu uz bok stajao je podsudac ili maleni sudac. 

Tako je bilo do godine 1848., 1 j. do vremena, kada je 
bio dokinut i kod nas feudalni sustav i nestalo povlastica po- 
jedinih stališa i kada je bila proglašena jednakost svih držiiv- 
Ijana. 

Carskim patentom od 4. ožujka 1849., kojim bi ustanov- 
ljen državni ustav za cijelu austrijsku carevinu, određeno bi 



SI. 46. Kr. kotarska oblast u Karlovcu. 

načelno, da se pravosuđe imade odijeliti od uprave. PolItiCka 
uprava u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji uređena bi nared- 
bom ministarstva unutarnjih poslova od 12. lipnja 1850. Prema 
ovoj naredbi razdijeljena bi Hrvatska i Slavonija u šest župa- 
nija (zagrebačku, varaždinsku, križevačku, riječku, osječku i 
požeSku), a ove u kotare. Županija zagrebačka imala je 6 ko- 
tara: Zagreb, Samobor, Sv. Ivan, Sisak, Jasku i Karlovac. Na 
Čelu kotarskih oblasti bili su podžupani. Kotarske oblasti bile 
su vlast prve molbe (prve instancije) u političkim poslovima. 



150 

Ove nove c. kr. političke oblasti stupile su u Život 1. si]e8i 
nja 1851. 

Ova upravna perioda nije imala dugoga životi^ Jer bi car« 
skim patentom od 31. prosinca 1851. dokinut ožujski ustav od 
godine 1849. i u cijeloj monarkiji uveden apsolutizam i njime 
bi određena posvemaSnja reorganizacija političke uprave 

Temeljna su načela ove nove organizacije političke uprave 
sadržana u naredbi ministara nutarnjih posala, pravosuđa i 
financija od 19. siječnja 1853., izdanoj na temelju carskoga rij^ 
Senja od 14. rujna 1852., kojom se obznanjuju previSnje odluke 
uređenju i uredovnoj djelatnosti ureda kotarskih, vlasti okruž- 
nih i mjestodrStva, o uređenju vlasti sudbenih i nacrti sistemi« 
zovanih plaća i nadnevnih razreda, a tako i o izvedenju ustroj- 
stva i organizacije. 

Kotarski ured bila je najniža vladarska oblast u kotaru u 
svim poslovima upravnim i pravosudnim, koji nijesu izrično 
pridržani, drugim vlastima ili organima, te je podčinjen u po- 
gledu tečaja poslovnoga i molbenoga viSoj vlasti prema vrsti 
posla ili političkoj ili sudbenoj ili financijalnoj. 

U djelokrug kotarskoga ureda spadali su svi poslovi unu- 
tarnje uprave, nadalje je vršio kotarski ured kaznenu I gradan- 
sko-pravnu sudbenost u prvoj molbi kao sud inokosni, a bio 
je i oblast financijalna u povjerenim mu poreznim poslovima. 
Njemu bili su podređeni i porezni uredi u kotaru. Kotarski 
predstojnik morao ih je nadgledati. On je bio odgovoran u 
cijelu upravu kotara i imao je disciplinarnu vlast na cijelim či- 
novništvom kotarskoga ureda. Ovako je bilo u prvoj molbi 
opet spojeno sudstvo sa upravom. 

Ova organizacija provedena je bila naredbom ministarstvt 
unutarnjih posala, pravosuđa i financije od 3. lipnja 1854. o 
političkom i sudbenom ustrojstvu kraljevina Hrvatske i Sli- 
vonije. 

Po ovoj su organizaciji sačinjavale kraljevine Hrvatska i 
Slavonija upravno područje mjestodrštva u Zagrebu. Ovo se je 
upravno područje dijelilo u pet županija, i to: zagrebačku, va- 
raždinsku, riječku, požešku i osječku. Zagrebačka županija imda 
je 14 vanjskih i 1 gradski kotar, i to: bosiljevačkl, modruipo- 
točki, karlovački, jaskanski, pisarovinski, sisački, moslavački, 
velikogorički, samoborski, stubički, zagrebački, dugoselskli aveio- 



157 

anski, vrbovački i grad Karlovac. U gradu Karlovcu bili su 
Dlitički poslovi povjereni gradskomu magistratu. 

Kada je bio cesarskom diplomom od 20. listopada 1860. 
Dvraćen ustav kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, izrađena bi 
[)va osnova o političkom uređenju u Hrvatskoj i Slavoniji, 
>]a je dobila i kraljevsku sankciju 16. siječnja 1801. i stupila 
dmah u život kao »Naputak za privremeno uređenje županija, 
obodnih kotara, slobodnih kraljevskih gradova, povlaštenih 
govišta i seoskih općina u kraljevinama Hrvatskoj, Slavoniji i 
»almaciji. 

Po ovoj osnovi bila je Hrvatska i Slavonija razdijeljena na 

!dam županija, i to: križevačku, zagrebačku, varaždinsku, 

ječku, požešku, virovitičku i srijemsku. Županije dijelile su se; 

okružja, a okružja u kotare. Ustrojstvo županija bilo je malo 

e posve jednako onomu prije godine 1848. 

Osim upravnoga djelokruga imale su naime županije u 
/ojim rukama i sudbenu vlast. Županijski suci i sudački organi 
lunicipalnih vlasti po kr. slobodnim gradovima i slobodnim 
otarima izvršivali su u području svoga kotara onu sudbenost, 
oja je dotada spadala na gradske delegovane kotarske sudove, 
^vo ustrojstvo ostade do godine 1870., kada biše zakonskim 
lankom XVII. uređene na novo županije. 

Županija je bilo sada sedam, koje su se dijelile u kotare, 
d kojih nije smio ni jedan manje brojiti od 16 000 du^a. Na čelu 
otarskim oblastima bio je kotarski sudac, koji je bio odgovo- 
in velikomu županu za upravu cijeloga kotara. Prigodom ove 
»organizacije bila je opet uprava sa sudstvom spojena. Kra- 
evski i slobodni gradovi obavljali su i prigodom ove organi« 
acije sve poslove političkih oblasti za opseg dotičnoga grada, 
i nijesu stajali ni u kakovoj svezi sa županijama. 

Nu ni ova se organizacija dugo ne održa. Zakonom od 
5. studenoga 1874. ob ustroju političke uprave u kraljevinama 
Irvatskoj i Slavoniji nastala je opet nova organizacija političke 
prave. Ovom je organizacijom politička uprava posvema odlu- 
ena od pravosuđa. Građansko područje kraljevina Hrvatske i 
lavonije dijelilo se sada na 8 županija, i to u : zagrebačku, 
ječku, varaždinsku, križevačku, bjelovarsku, osječku, požešku i 
ttkovarsku. Županije dijelile su se u upravne kotare, koji su 
t. zvali »podžupanije«! koje su u prvoj molbi vrSile politiSka 



158 

i 

upravu kao i gradska municipija, doSim je u druj^oj molbi vrSila 
istu kr. zemaljska vlada. U svem je bilo 20 podžupanija. Upra- 
vu podžupanija u Zagrebu, Rijeci, Križevcima, Varaždinu, Bjelo- 
varu, Osijeku, Požegi i Vukovaru obavljali su veliki župani, a 
onih ostalih podžupani. One prve bile su podžupanije prvoga 
razreda, a druge podžupanije drugoga razreda Zagrebačka žu- 
panija imala je četiri podžupanije, i to : zagrebačku (prvoga raz- 
reda), karlovačku, sisačku i jaskansku (drugoga razreda). 

Budući da je spojenjem Krajine (godine 1885.) materi 
zemlji narasao teritorij i pučanstvo Hrvatske i Slavonije, po- 
trebna je bila opet nova organizacija političke uprave, koja je 
bila provedena zakonom od 5. veljače 1886. ob ustroju župa- 
nija i uređenju uprave u županijama i kotarima. 

Po ovoj posljednjoj organizaciji razdijeljena je Hrvatska i 
Slavonija u osam županija, i to : zagrebačku, modruško-riječku, 
ličko-krbavsku, bjelovarsko-križevačku, varaždinsku, požešku, vi- 
rovitičku i srijemsku. Županija zagrebačka imade ove upravne 
kotare: u Dugom selu, Dvoru, Olini, Jaski, Karlovcu, Kostaj- 
nici,, Petrinji, Pisarovini, Samoboru, Sisku, Stubici, Sv. Ivanu 
Zelini, Velikoj Gorici, Vrgin mostu i Zagrebu. Po ovoj je orga- 
nizaciji također posvema odijeljeno sudstvo od uprave. 

U područje današnje karlovačke kotarske oblasti spadaju 
upravne općine : Draganić, Dugaresa, Jaškovo, Novigrad sa sje- 
dištem opć. ureda u Netretiću, Ozalj, Rečica i Ribnik. Na čdu 
kotarske oblasti stoji kr. kotarski predstojnik, kojemu su dodije- 
ljena dva kot. pristava, jedan nadinžinir, jedan inž. pristav, je- 
dan kot. liječnik, jedan kot. veterinar, dva kot. šumara i jedan 
akcesista. 

Od gore spomenutih općina pripadala je prije spojenja 
Vojne Krajine materi zemlji općina Dugaresa Vojnoj Krajini 
kao i općina Švarča (koja je početkom godine 1903. pripojena 
gradu Karlovcu). 

U Vojnoj Krajini potpadale su ove dvije općine Slunjskoj 
regimenti, i to 10. kompaniji ili tako zvanoj švaračkoj kompaniji, 
te su njin.a upravljale vojničke oblasti, dotično vojnički či- 
novnici. 

Kada se je počelo godine 1872. raditi o tom, da se Vojna 
Krajina posvema razoruža i da se Sto prije. pripoji materi zcim 



• - » 

159 

i 

Iji, uvedena bi godine 1873. civilna uprava u Vojnoj Krajini. 
Cijela Vojna Krajina bi podijeljena na 151 upravnu političku 
općinu, 32 kotara i 7 gradova. 

U Rakovcu bila je c. kr. kotarska oblast za Barilovićki 
kolar od godine 1873—1884., t. j. do spojenja Vojne Krajine 
sa materom zemljom. Te su godine prešle agende rakovačke 
c. kr. kot. oblasti dijelom na kr. kot. oblast u Karlovcu, a dije- 
lom na kr. kot. oblast u Vojniću. 

Kr. kotarska oblast, dotično kr. podžupanija smještena je 
bila u raznim zgradama. Najprije u Florijanskoj ulici (u danaS- 
njoj Stakićevoj kući), zatim u Riječkoj cesti (u današnjoj Be- 
ckovoj kući), kasnije u RakovaCkoj ulici (u današnjoj kući Mel- 
hiora Lukšića), zatim u magistratu, iza toga u Samostanskoj 
ulici (u današnjoj Leonovoj kući) i napokon na Strossmayerovu 
trgu, gdje se i danas nalazi, u nekadanjoj kući grofa Petra 
Zrinskoga. 



2. KR. KOTARSKI SUD u KARLOVCU. 

IJrvi suci bijahu karlovačkim građanima vojnički časnici, i to 
u građanskim parnicama sami, a u kaznenim i u inim 
važnim prijepornim parnicama u vijeću, u kojem je bilo neko- 
liko nižih vojničkih službenika. Osude je potvrđivao general ili 
njegov zamjenik; potvrđene osude proglasile su se javno i bile 
su javno izvršene. Zločince, osobito žene, sapeli bi u tako 
zvane klade pred župnom crkvom. Na to su se ponovno tužili 
svećenici, osobito karlovački Franjevci. 

Novi sudovnik izdao je za grad Karlovac karlovački ge- 
neral Herberstein 16. srpnja 1672. Na čelu suda bio je regi- 
mentski sudac (Regiments-Schuldtheiss). Uza nj je bilo nekoliko 
prisežnJka i pisara. 

Redarstveni propisi bili su vrlo strogi. Od god. 1672. zabra- 
njeno je bilo pod prijetnjom globe od 6 do 10 dukata držati u 
gradu guske, patke, svinje i krave. Tko je htio držati volove, 
morao je plaćati na godinu 3 dukata za čišćenje, jer su ulice 
morale biti uvijek posve čiste Tko je bio zatečen« da ima krivu 



160 

mjeru ili vagu, kažnjen je bio globom od IO dukata. U opće 
pazilo se vrlo na čistoću i sigurnost Na to su pazili tako zvani 
profozi. Neki su nam i poimence poznati, kao Juraj Vukasović 
godine 1677. i Stjepan Miković godine 16Q3. 

Kada je bio grad Karlovac godine 1778. podip^nut na čast 
kraljevskoga i slobodnoga grada, prešla je sudbena vlast od 
vojništva na gradsko poglavarstvo, koje je imalo pravo glasom 
točke 6. kr. povelje za zločince i kazne smrti (jus gladii); re- 
darstvene poslove imao je obavljati gradski kapetan pomoću 
pandura. Budući da je sudačka vlast prešla na gradsko pogla- 
varstvo, stoga se i ne zove od godine 1778. — 1851. predstojnik 
gradskoga magistrata načelnikom već gradskim sucem. OradsU 
sudac imao je uza se posebno vijeće. Članovi toga vijeća zvali 
su se senatori (najmanje petorica). Proti osudama karlovačkoga 
suda moglo se je prizvati na županijski sud. 

Za francuske uprave bili su i sudovi u Hrvatskoj, koja je 
potpadala pod Francuze, reorganizovani, i to dekretom od 15. 
travnja 1811. Od godine 1812. nalazimo u Hrvatskoj u svakom 
kantonu tako zvanoga »mirovnoga sucac i 11 tribunala u cijeloj 
francuskoj Iliriji. Najviše sudište za Iliriju bio je apelacioni sud 
u Ljubljani. 

U Karlovcu bio je smješten mirovni sud i jedan tribunal 
(sudbeni stol). Ovaj sudbeni stol imao je predsjednika (neka- 
danjega podžupana Oerlecia), dva suca ili vijećnika (prvi vijeć- 
nik bio je nekadanji županijski sudac Antun Zdenčaj), tri pri- 
stava i glavnoga državnoga prokuratora (Luka Ljubić, Križev- 
čanin, vrlo vješti pravnik). Mirovni sudac bio je nekadanji grad- 
ski senator Josip Žerjavić. Mirovni sudac i članovi sudbenoga 
stoga nosili su u službi crnu togu kao službeno odijelo. 

Mirovni su suci sudili u stvarima vrijednim do 100 fra- 
naka, zatim u redarstvenim i kaznenim poslovima manje vrsti. 
Oni su također izvršavali odsude tribunala. 

Karlovački sudbeni stol sudio je u građanskim prijeporima 
i u kaznenim predmetima, podjedno je riješavao u drugoj molbi 
odluke mirovnih sudaca. 

Glede političkih zločina, razbojstva na cestama i imitovanja 
državnoga novca sudio je posebni vojnički sud u Karlovcu, 
kojemu je bio predsjednikom zapovjednik hrvatske žandar« 
merije. 



Idi 

Raspre između vlastele i kmetova, kada nijesu h^dt 
davati tlake ili ine daće, rješavao je mirovni sud ili sud* 
beni stol. 

Državno je redarstvo uređeno bilo već prije u francuskoj 
Iliriji naredbom od 13. siječnja 1810. Redarstvo bilo je povje- 
reno glavnomu vojnomu zapovjedništvu. U Karlovcu upravljao 



SI. 47. Kr. kotarski sud u Karlovcu. 

je redarstvenim poslovima geiieral Čarra ši. čyr. Njemii bio je 
podčinjen glavni redarstveni povjerenik za civilnu Hrvatsku. 
Tu službu vršio je u Karlovcu neki Musld Za sigurnost i javni 
red brinula se je osobito francuska žandarmerija. Vrlo stroga 
je bila francuska uprava sa razbojnicima, zločincima i vojnim 
bjeguncima. Takovi zločinci bili au vješani pred svojim kučama, 

U 



l62 

Osim toga bila je općina odgovorna za sve opačine i Štete, 
što su se dogodile u opsegu dotične općine. 

Poslije odlaska Francuza od god. 1813. — 1815. prešla je 
sudbena vlast u ruke gradskoga suca, kako je i bila prije oku- 
pacije francuske. Nu budući da nije bila Hrvatska na desnoj obali 
Save pripojena materi zemlji, košto se je očekivalo, vpć je bili 
podvrgnuta guverneru austrijske Ilirije u Ljubljani i budući da 
je karlovačkomu magistratu bila oduzeta sudbena vlast, ustrojen 
bi u Karlovcu početkom godine 1815. posebni zemaljski sud 
za građanske i kaznene parbe (sudbeni stol), koji je bio pod- 
činjen u drugoj molbi ljubljanskomu (do 1816.), a kfsnije trš- 
ćanskomu prizivnomu sudištu, a u trećoj molbi bečkomu naj- 
višemu sudu. Tako ostade u Karlovcu do godine 1822. (II 
studenoga), t j. do spojenja Hrvatske na desnoj obali Save 
materi zemlji. Sada je dobio karlovački magistrat u svoje ruke 
svoju prvanju vlast i sudbenost, pa je stoga bio i dokinut kar- 
lovački zemaljski sud, koji je bio uveden za austrijske uprave. 
Za kotar kariovački (prekokupski) postojao je od godine 1821 
— 1853. posebni sud, dočim je sudbene poslove u gradu Kar- 
lovcu vršio gradski sudac, predstojnik magistrata. Od godine 
1853.— 1874. spojena je bila sudbena vlast sa upravnom, te ju 
je vršila za grad Kariovac i kotar karlovački kr. kot oblast a 
Kariovcu, dotično od godine 1853.— 1861. c. kr. kotarski oblast 
u Karlovcu. 

Istom zakonom od 21. studenoga 1874. o ustrojstvu su- 
dova prve molbe odijeljeno je bilo sudstvo sasma od uprave, pa 
bi stoga opet uspostavljen kr. kot. sud za kotar karlovački i grad 
Kariovac u Kariovcu. Kada je bila Vojna Krajina pripojena materi 
zemlji, izdan bi novi zakon 3. kolovoza 1884., kojim se nado- 
punjuju zakonske ustanove o ustrojstvu i nadležnosti sudova u 
kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. 

Ovi su zakoni bili nadopunjeni zakonom od 31. prosinca 
1891., kojim se nadopunjuju zakonske ustanove 
ob ustrojstvu sudova i zakonom od 31. siječnja 1893.« 
kojim se nadopunjuju i preinačuju zakonske 
ustanove o ustrojstvu sudova. 

Kada se je počelo raditi o spojenju Vojne Krajine sa ma- 
terom zemljom, izrađena bi za godinu 1873. osnova o uređenju 
civilnih sudova u Vojnoj Krajini, po kojoj bi uređeno 28 kottt^ 



r63 

skih sudova za cijelu Vojnu Krajinu, 6 sudbenih stolova prve 
instancije, i to u Gospiću, Ogulinu, Petrinji, Novoj Oradiški, 
Vinkovcima i Zemunu. Kao druga instancija bio je c. kr. kra- 
jiški odjel banskoga stola, a kao treća c. i kr. odjel stola sed- 
morice sa sjedištem u Zagrebu. 

U Karlovcu (Rakovcu) bio je od god 1873.— 1884. c. kr. krajiški 
kotarski sud za kotar Barilovićki, koji je potpadao pod c. kr. 
krajiški sudbeni stol ogulinski. Kada je bila Vojna Krajina pri- 
pojena materi zemlji, dokinut bi ovaj krajiški kr. kot. sud, a 
agende njegove prešle su što na kr. kot. sud karlovački, što 
pak na kr. kotarski sud u Krnjaku. 

Karlovačkomu kr. kotarskomu sudu podčinjeni su mjesni 
sudovi: 1. u Dragan iću za upravnu općinu draganićku, sa 
18 prisežnika i nadležnošću do 60 kruna, 2. u Dugoj resi 
za upravnu općinu Dugu resu, sa 8 prisežnika i nadležnoSću 
do 60 kruna, 3. ujaškovu za upravnu općinu Jaškovo, sa 
12 prisežnika i nadležnošću do 60 kruna, 4. u Karlovcu za 
općinu karlovačku (kamo spadaju od godine 1Q03. pored grada 
Karlovca još prvanje upravne općine Banijanska i Švaračka), sa 
80 prisežnika i nadležnošću do 200 kruna, 5. u Netretiću 
za upravnu općinu Novigradsku, sa 24 prisežnika i nadležnošću 
do 60 kruna, 6. u Ozlju za upravnu općinu ozaljsku, sa 18 
prisežnika i nadležnošću do 60 kruna, 7. u Reci ci za upravnu 
općinu Rečicu, sa 12 prisežnika i nadležnošću do 60 kruna i 
8. u Ribniku za upravnu općinu ribničku, sa 18 prisežnika i 
nadležnošću do 60 kruna. 

Temeljne propise o organizaciji mjesnih sudova sadržaje 
zakon od 3. listopada 1876. o mjesnim sudovima i postupku 
pred njima. 



164 

3. URED POVJERENIŠTVA ZA UftEDJENJE SELJAČ- 
KIH ZADRUGA u KARLOVCU. 

f Ivaj se ured nalazi u Udbinjj u zgradi, u kojoj je. bilo op- 
^"^ Ćinsko poglavarstvo Svaračko do konca godine 1902, t j. 
dok se nije upravna općina švaračka pripojila gradu Kariovcu. 

Ovaj je ured osnovan na temelju § 6. zadružne novele od 
30. travnja 1902. U podruEju kraljevina Hrvatske i Slavonije 
nalaze se tri takova ureda, i to u Sunji, Vinkovcima i Kariovcn. 

Ovaj se je ured doselio u Karlovac 1. rujna 1903. sa clj^ 



SI. 48. Ured povjereništva za uređenje seljatklh zadnigi 
u Karlovcu. 

Hm svojim službenim aparatom iz Ogulina. Agende ovoga ureda 
obavlja kr. kotarski predstojnik Franjo šaban. 

Karlovačkomu povjereniku dodijeljeni su ovi kotari: ogu* 
linski i crikvenički iz županije modruSko-rije£ke, te karlovaW, 
jaskanski, pisarovinskl, velikogorički i grad Karlovac fz županije 
zagrebačke. Do 1. srpnja 1905. zaposlen je bio povjerenik ovoga 
ureda I u kotaru brinjskom iz županije liCko^ktbsvske. Buduđ 
da je sada svoj posao u ovom kotaru dovršio, preSli su po> 
slovi, koji se tiču seljačkih zadruga, u ruke kr. kotarske oblasti 
u Brinju. 

U kompetenciju karlovačkoga povjerenika za uređenje se* 
l]:ičkih zadruga ne spadaju samo redovite 1 potajne diobe 



uirvgt, već I svt razlazi zadruga kao I r}eSavan]e otpremnine 
pojedinih zadrugara. U tu svrhu pridijeljena su mu Četiri grun- 
tovna mjernika, koji su od rana proljeća do kasne jeseni zapo- 
sleni izmjerivanjem posjeda mnogobrojnih zadruga, koje su se 
prijavile, da se provede njihova zadruina dioba. Oodlne 1905. 
poslovali su ovi mjernici u ovim krajevima : mjernik Mitan Da- 
bič u Odri (u kotaru velikogoričkom), mjernik Milan Cvijanović, 
kr. gruntovni£ar u gradu Karlovcu, u kotaru karlovačkom, u 
Kra&iču (u kotaru jaskanskom), u Oencralskom stolu, Tounju, 
Josip dolu i Zagorju (u kotaru ogulinskom), mjernik Petar Ba- 



SI. 49. Isti ured povjereništva sa Istočne strane. 

bić u PlaSkom (u kotaru ogulinskom) i mjernik Napoleon Plnter 
u Drežnici (u kotaru ogulinskom). 

Nar<jd se vrlo dobro odazivlje povjereniku u njegovu radu, 
pa bi za ogromno ovo područje trebalo svakako znatno viSe 
mjernika, kada bi se htjelo udovoljiti što prije mnogobrojnim 
molbama i zahtjevima stranaka, kojima danomice upravo jurišaju 
na povjerenika. 

Popriječni broj zadruga, koje se tečajem jedne godine iz- 
mjere, iznosi 160—180 zadruga. Zadružnom se novelom traži, 
da se provedu i onake diobe, gdje nije nagodba među stran- 



166 

kama uspjela, a to otegoćuje znatno mjerniCkl posao. Prije ove 
novele iznosio je broj izmjerenih zadruga na godinu uz jednaki 
broj mjernika (četiri) oko tri stotine, tako da je svaki u go- 
dini izmjerio po prilici 75 zadruga, dočim sada izmjeri 40—45 
zadruga. 

Diobne troSkove plaćaju stranke. Za sada plaćaju samo 
diobne predujmove. Kada budu jednom radnje za koji politiSd 
kotar posvema dovršene i zaključene, obračunat će se sa stran- 
kama konačni troškovi. Kod uračunavanja troškova uzimlju se u 
račun površine, koje su dopale pojedinoga učesnika zadruge i 
broj čestica. Popriječno dolazi na jedno jutro izmjerene zemlje 
3 laiine troška. Dakle troškovi su u upravnom razmjeru sa ve- 
ličinom posjeda pojedinih zadruga. Svakako su za 40 — 60 po- 
stotaka manji nego li troškovi običnih civilnih mjernika, a osim 
toga su radnje, koje su izvedene pod nadzorom povjerenika za 
uređenje seljačkih zadruga, preciznije i mnogo se prije dovrše. 

Spomenuti valja, da postoje dvije vrsti zadruinih dioba, 
kod kojih se postupak provedbe jedan od drugoga bitno razli- 
kuje. Postupak kod potajnih dioba (a tih je najviše) sasvijem je 
brz. Stranke se već unaprijed odriču prava utoka, pa kada je 
diobni aparat gotov, izlaže se javno tečajem 15 dana radi even- 
tualnih prigovora, ali ovi su ograničeni i rje^^va ih sam za- 
družni povjernik. Proti njegovu riješenju ne ima više utoka. 
Odmah iza toga šilju se diobni operati na gruntovnu provedbu. 
Ovaj se postupak temelji na naredbi kr. zemaljske vlade, odjela 
za unutarnje poslove, od 16. prosinca 188Q. br. 47.318. 

Znatno je teži postupak kod redovitih, prisilnih dioba, 
koje se imadu provesti na temelju §§ 2Q.— 49. zakona od 9. 
svibnja 188Q. o zadrugama, jer se taj postupak može povlačiti 
u tri instancije, kod zadružnoga povjerenika, kr. županijske 
oblasti i kr. zemaljske vlade, pa treba više puta i nekoliko go- 
dina, dok se jedna diobna parnica posvema dovrši. 

U Karlovcu poslovat će ovaj ured još nekoliko godina, 
dok dovrši sve zadružne diobe u gore spomenutim političkim 
kotarima, a dodijelit će mu se još naknadno zadružne diobe u 
političnom kotaru slunjskom i vrbovskom iz modruško-riječke 
županije. 



167 

4. GOSPODARSTVENI URED IMOVNE OPĆINE 

SLUNJSKE. 

I J slunjsku imovnu općinu spadaju ove kumpanlje a sada 
upravne opčine: 1. Lađevac (sada Slunj) sa 41 se- 
lom, 1322 kuće i 8847 stanovnika, 2. Vališselo sa 27 sela, 
1173 kuće i 8832 stanovnika, 3. Krsti nj a sa 23 sela, 903 
kuće i 5602 stanovnika, 4. Vojnić sa 24 sela, 9Q3 kuće I 
I 5548 stanovnika, 5. Blagaj, sada Veljun, sa 21 selom, 
839 kuća i 5531 stanovnikom, 6. BudaCki, sada Krnjak, 
sa 27 sela, 825 kuća i 4776 stanovnika, 7. Po loj, sada Per- 
jasica, sa 29 sela, 686 kuća i 3945 stanovnika, 8. B ari lo- 
vi ć sa 32 sela, 927 kuća i 6220 stanovnika. 9. Vukmanić 
sa 22 sela, 1036 kuća i 6853 stanovnika, 10. Š var ča, sada Du- 
garesa, sa 32 sela, 866 kuća i 6652 stanovnika i 11. Marln- 
d o 1 sa 3 sela, 77 kuća i 424 stanovnika. 

Cijela imovna općina slunjska imade prema tomu 281 seloi 
9647 kuća i 63 230 stanovnika (prema popisu od godine 1895.) 

Imovna se općina slunjska prostire na 2072 ćetvornih milja 
IH na 1166 četvornih kilometara. Međe su joj sa juga Bosna, 
sa zapada ogulinska regimenta (imovna općina), sa istoka I. 
banska regimenta (imovna općina) i sa sjevera Kupa i dio pro- 
vincijalne Hrvatske i grad Karlovac. 

Osamljen je preko Kupe na sjevero-zapadu predjel Marin- 
dol, koji međaši sa Kranjskom i provincijalnom Hrvatskom. 

Krajevi, kuda se prostire današnja imovna općina slunjska 
bili su prije provale turske dobro napučeni, bilo je tu I lijepih 
gradova, kojih ostanci još se i danas vide, kao Slunj, Kre- 
men, Mašvina, Furjan, Cetin, Petrovac, Klokoč, Otmić, Šlivnjak, 
Krstinja, Mrsinj, Budački, Crkvina, Skrad, Blagaj, Poloj, Perja- 
sica, Barilović, Belaj, Strijelac, Samograd, Gorica, Dubovac, 
Zvečaj i t. d. Ali neprestane navale turske rastjeraše narod iz 
ovih krajeva i ovi krajevi opustješe. 

Kada je nadvojvoda Karlo osnovao i podigao tvrđu karlo- 
vačku, pa kada su pomalo ovi krajevi opet dolazili u ruke au- 
strijske, počeli su generali karlovački ozbiljno o tom raditi, da 
ove krajeve napuče. Godine 1711. uvedena bi gornjo karlovačka 
Krajina, koju je organlzovao godine 1746. vojvoda Hildburg- 



168 

hausen. Ove )e godine bila osnovana slunjslca regimenta (da« 
naSnja imovna općina slunjska). Godine 1747. određene su ovoj 
regimenti točno međe i opseg. 

Svoje je ime dobila ova regimenta od stare gradine Slunj, 
po kojoj je dobilo ime i mjesto, koje se je kraj ove gradine po- 
diglo. Mjesto Slunj bilo je dulje vremena i sijelo slunjske 
regimente, kamo je preneseno god. 1768. iz Baiilovića; iz Slunja 
bilo je preneseno za francuske vlade u Karlovac. 

Regimenta imala je broj 4. od godine 1748. Zakonom kra- 
lja Franje 1. »temeljite uprave za karlovačku i t. d. vojnu gra- 
nicu« uređene su imovinske prilike stanovništva. § 1. ovoga za- 
kona postao je svaki krajišnik za uvijek vlasnikom negibiva 
imetka, što ga je od vojne uprave dobio kao dar uz uvjet, da vrši 
krajiške vojničke dužnosti. Privatnih šuma krajišnici nijesu imali, 
jer su one bile vlasništvo vladara. Pašnjaci po § 16. istoga za- 
kona bili su zajednički ili općinski. 

Svaka je krajiška kuća morala uzdržavati vojnike, za sva- 
koga vojnika, dok je služio, dobivala je kuća 12 forinti ni 
godinu. 

Za uzdržavanje i gradnju cesta, za uređivanje rijeka I po- 
toka, za isušivanje močvara i bara, za uzdržavanje Suma, za 
siječnju, slaganje i vožnju drva raznim uredima, za gradnju i 
uzdržavanje javnih zgrada i za ine nepredviđene potrebe morali 
su Krajišnici od svakoga jutra oranice ili livade badava davati 
na godinu jednoga težaka na dan i pol dana vožnje (volove 
ili konje). 

Osim toga su plaćali krajišnici slunjske regimente od jutra 
oranice i livade za prvu vrst 20 novč., za drugu vrst 16 novč., 
za treću vrst 12 novč., od vinograda 1 fon, a od vrta I voć- 
njaka 30 novč. poreza. Krajišnici živjeli su u zadrugama. 

Budući da nijesu imali krajišnici šuma, to su svoje potrebe 
u drvima namirivali iz kraljevskih (carskih), kasnije prozvanih 
državnih šuma. 

U novije vrijeme kušalo se je pitanje šumsko više puti 
urediti, tako zakonom od godine 1852., koji je vrijedio za kra- 
ljevinu Hrvatsku i Slavoniju istom od godine 1857. 

Zakonom od godine 1860. izdan je propis o uređenju 
šuma i o uređenju šumarske službe u Vojnoj Krajini. 



IM 

Po ovom propisu Imale su državne Sume podmirivati: 
1. građevna drva za sve javne i državne građevine, 2. potrebiti 
građevna drva za općinske, Školske I crkvene zgrade, 3. ogri- 
jevna drva za sve krajiSke javne oblasti i 4. građevna i ogri- 
jevna drva za ku<5nu porabu krajiških porodica, koje su u za- 
druzi živjele ili koje su vojnike davale i uzdržavale. 

Zakonom od 8. srpnja 1871. otkupljene su ove povlasti 
tako, da je imovna općina slunjska dobila u ime svojih pravo- 



u2ilnika polovicu svih Suma, koje se nalaze u podrufju ove 
imovne općine (piije regimente), a druga je polovica ostala 
državi. 

Zakonom od 11. srpnja 1881. uređeno je i pitanje uživa- 
nja imovno-općinskih šuma. Na temelju ovoga zakona vlasnici 
su ovih Šuma : 1. općinski, župni uredi i škole i 2. pravoužitne 



170 

porodice krajiške, koje u zadrugama živu ili koje su davale i 
uzdržavale svojevremeno vojnike. 

Imovne opčine uređene su zakonom od 15. lipnja 1873., 
koji je zakon nadopunjen zakonom od 11. srpnja 1881. 

Otkupom šumskih povlasti (1871.) dobila je imovna op- 
ćina slunjska 24.658 rali 1118|~p šuma, koje se nalaze u da- 
našnjih 13 političkih općina, i to u općinama: Slunj, ValiSselo, 
Veljun, Krstinja, Vojnić, Barilović, Perjasica, Vukmanić, Švarča, 
Dugaresa, Krnjak i djelomice u općinama Generalski stol i Mo- 
druSpolok (Marindol). 

Ove su šume procijenjene na 2,036.1 Q5 for. 99 novt 

Veći dio imovne općine slunjske potpada pod županiju 
modruSko-riječku, a manji dio, i to općina ŠvarCa (koja je od 
godine 1903. pripojena gradu Karlovcu), Dugaresa i ModruS- 
potok pod županiju zagrebačku. U području ove injovne općine 
nalaze se tri kotarske oblasti, i to u Karlovcu, Vojniću i Slunju. 

Ovaj je posjed preuzela imovna općina slunjska po nalogu 
c. kr. glavnoga vojnoga zapovjedništva u Zagrebu od 12. pro- 
sinca 1874. Predaja bila je potpunoma dovršena 16. veljaie 
1875. 

Sada upravlja imovnom općinom slunjskom gospodarski 
ured u Rakovcu, koji potpada pod nadzor kr. zemaljske vlade 
u Zagrebu. Na čelu je ovomu uredu šumarnik, koji imade dva 
šumara, jednoga u Rakovcu (sada nije mjesto popunjeno) i 
jednoga u Vališselu. Kotarska šumarija rakovačka imade 23 lu- 
gara, a ona u Vališselu 20 lugara. Osim toga namješten je kod 
gospodarstvenoga ureda u Rakovcu jedan kancelista i jedan 
pisar 

Gospodarstveni ured imovne općine slunjske smješten je 
u Rakovcu u vlastitoj kući, na glavnoj cesti (koja vodi u Vojnić)* 
uz koju se kuću nalazi vrlo lijep vrt od ceste do Korane. 




-=w 



^^^^ 



"^^^ 



X. Privatni uredi i posjed. 



1. DOHODARSTVENA KOMORA DOBARA KNEZA 
ALBERTA THURN.TAXIS-A NA BANIJI KRAJ 

KARLOVCA. 

( |vaj je ured središnji ured dobara ili gospoštije, Sto ih je 

^^ knegfinja Jelena ThurnTaxis, sestra blagopokojne carice i 

kraljice Jelisave, kupila u Hrvatskoj godine 1872. i 1873. za 

svoga onda malodobnoga sina Alberta kneza Thurn-Taxisa, i to : 

1. Oospoštije Grobnik, Brod na Kupi i Ozalj od grofa 
Gustava Batthydny-a (1872.) i 

2. Gospoštiju Zelin-ČiCe od grofa Stjepana Erd6dy-a(1873). 
Ove Gospoštije imadu: 



Gospoštija 


Zonoljižte, koje 
se obradjujo 


Šuma 


Zoinljišta, 

koja se ne 

obradiuju 


Ukupno 


Grobnik-Brod 


1674 jutra 


42.081 jutr. 


452 jutr. 


44.207 jutr. 


Ozalj 


1016 jutara 


1.341 jutr. 


35 jutr. 


2.392 jutr. 


Zelin-Čiče 


5361 jutro 


12.355 jutr. 


630 jutr. 


18.346 jutr. 


Ukupno 


8051 jutro 


55.777 jutr. 


1.117 jutr. 


64.945 jutr. 



172 

Od godine 1888. jest vlasnik ovih posjeda knei Atbert 
Thurn-Taxis, koji se je vjenčao u srpnju godine 1890. sa kće^ 
kom nadvojvode Josipa nadvoj vol k' njom Margaretom Klemen« 
tinom. 

Do godine 1903. bijaSe ova komora u potpunom smislu 
središnji ured za sve gospoštije kneza Thurn-Taxisi u Hrvatsko] 
u poslovima ekonomičnim, financijalnim, juridičnim i tehničkiin, 
te bijahu kod ovoga ureda u Karlovcu namjeSteni jedan ravna* 
telj, dva blagajnička činovnika sa potrebitim pomoćnim osobljem 
i jedan inžinir sa jednim inžinirskim pristavom. 

Šumarska služba bila je odijeljena odmah iz poCefka od 
ovoga ureda, te se je obavljala za gospoštije Orobnik I Brod 
po šumarskoj komori u Lokvama, kojoj je bilo podčinieno 7 
šumskih okružja ili ureda, a za gospoštije Zelin Čiče i Ozalf po 
šumskom uredu u Lekeniku, kojemu je bilo podčinjeno 5 ittm- 
skih okružja. 

Od godine 1903. uprava ovih gospoštija doZivje neka 
promjenu u tome, što je šumska komora u Lokvama dobda u 
svoje ruke i upravu dohodarstvenih poslova za gospoStiju Orob- 
nik i Brod, te se od onoga vremena zove lokvarski ured >i u m- 
ski i dohodarstveni ured«. 

U povodu toga je kod karlovačke dohodarstvene komdre 
broj činovništva umanjen za jednoga blagajničkoga činovnika^ a 
u Lokvama povišen za jednoga blagajničkoga činovnika. 

U Lokvama podigla je šumska komora prekrasno uređenu 
parnu pilanu, koja je prije nekoliko godina izgorjela. Osim toga 
je podigla ondje i nekoliko kuća. 

Od posjeda kneza Thurn-Taxisa najstarija je gospoštija 
Orobnik. Orobnik je starodrevni grad, koji se nalazi na strmom 
brežuljku nedaleko grada Rijeke, od Lujzinske ceste, od sda 
Čavala, udaljen je po prilici 3 kilometra. Orobnik se je u po- 
vjesti hrvatskoj istaknuo osobito za provale Tatara u Hrvatsku 
god. 1242. Na grobničkom polju, koje se je proteglo prema 
sjevero-istoku samoga grada, potukli su Hrvati Tatare. Kralj hrvat- 
sko -ugarski Bela IV. nadario je stoga Orobničane raznim povla- 
sticama i plemićkim poveljama, koje još i danas imadu neke 
Orobničke porodice. 

Ni grad Ozalj nije mnogo mladi od grada Orobnika, na- 
lazi se na rijeci Kupi nedaleko Karlovca. U sačuvanim listinama 



m 

Spohiinje se grad Ozalj već polovicom trinaestoga vijeka, kada 
bijaše u vlasti kralja Bele IV. 

Zrinski grad u Brodu na Kupi ili kako ga danas Brođani 
naprosto zovu »grade, sagrađen je u obliku četverokuta na dva 
kata. Ispod krova crne se okanca, a na pročelju otvori za pu&ke 
i topove. Kada je grad sagrađen bio, ne zna se točno, ali sva- 
kako mnogo prije godine 1670. Poslije urote protiv bečkoga 
dvora (1671.), kojoj su bili na Čelu Petar grof Zrinski 1 



SI. 51. Dohodarstvena komora dobara kneza AlberU 
Thurn-Taxis-a na Baniji kraj Karlovca. 

Šurjak mu Franjo Krsto Frankopan, potpali su mnogi 
gradovi i dvorovi roda Zrinsko>Frankopanskoga, a medu njima 
i Brod, kariovačkoj Krajini. Brođani su se tom zgodom junački 
borili jedan cio dan protiv njemačke vojske. Malu četu vjernika 
Zrinsko-Frankopanskih sokolio je tamošnji tadanji župnik ju raj 
Pipinić. Nakon žestokoga otpora podlegoSe oni premodi nje- 
mačke vojske. Oodine 1725. dobi grof Rajmund de Villana 
Perl as grad Ozalj s« Grobnikom i Brodom u zamjenu za svoja 
fmanja u Siciliji i Abruzzima, koja »u prodana »novima Franje 



174 

Rakocija, zeta Petra grofa Zrinskoga. Pomehuti Perlas prodad^ 
godine 1766. Ozalj, Orobnik { Brod grofu Teodoru Batthyiny-u, 
a od njegovih nasljednika kupila je iste gradove mjeseca rujna 
1872. pomenuta kneginja Jelena Thurn T3xis. 



2. ZEMLJIŠNA ZAJEDNICA 
4MOVNE OPĆINE BANIJANSKE« 



O 



<va zemljišna zajednica postoji od godine 1870. Pravilnik 
za ovu zemljišnu zajednicu uređen bi 15. listopad« 1901 



SI. 52. Zgrada Imovne općine banijantke na Baniji. 

i potvrđen od kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, 
dne 11. svibnja 1903. br. 24.441. 

Nastala Je ova zemlJiSna zajednica od raznih općinskih pri- 
hoda, kao pristojba, globa i t d., te je bila spojena do godine 
1870 sa upravnom općinom bantjanskom. Kada se je ova zem- 
IjiSna zajednica »Imovne opčine banijanskec odcijepila od uprav- 
ne općine, prenesena je imovina ove zajednice n« 70 koća (do* 



i75 



10 na 70 kučevlasnika), koje su godine 1870. na Baniji po- 
jale. 

Danas posjeduje ova ZemljiSna zajednica u poreznim pp- 
ama Baniji i Hrnetiču 2 jednokatne kuće i 1 kovačnicu, te 
jutara i 609Q^ zemljišta većinom šuma (do 32 jutra), ora- 
a (do 18 jutara), livada (ISV^ jutra) i pašnjaka (7 jutara), 
im toga posjeduje 17.471 K 30 fil. uzajmljenih i hipotekamo 
eguranih te regalno odštetnu glavnicu od 6400 kruna. 

Prvim predsjednikom (glavarom) ove zemljišne zajednice 
je banijanski trgovac Mijo Balaš, sada je njenim predsjed- 
om ljekarnik Gustav Modrušan. 

Budući da ova Zemljišna zajednica ne odgovara pravoj 
si, t j. pravoužitnici ne bave se poljodjelstvom i gospodar- 
Dm, stoga su zamolili pravoužitnici kr. zemaljsku vladu, da 
tvoli, da se nekretnine ove Zemljišne zajednice prodadu, a do- 
eni novac da se na jednake dijelove razdijeli među pravou- 
n'ke. 

Imovinom upravlja odbor od 6 lica, koji se od pravoužit- 
a izabire na tri godine u glavnoj skupštini. Glavna se skup- 
la sazivlje svake godine mjeseca studenoga, te se u njoj 
ibire odbor od 3 lica, koji imade svake godine pregledati 
une Zemljišne zajednice. 






s 



XI. Geste, željeznice i most 
Karlovcu. 

tarodrevnih cesta danas nema viSe u K^ovcu. 



dakako jednom postojale, nu tečajem vremeni 
ih nove. 

Ceste, koje danas vežu grad Karlovac sa ostali 
jesu ove: 

1. Karolinška cesta ili stara cesta. Ovu je cesi 
kralj Karlo VI., otac kraljice Marije Terezije, od ko| 
1 ime. Gradnjom se je zadoCelo godine 1726. Duga 
i vodi iz Karlovca preko Dubovca, Novoga grada 
Vrbovskoga, Ravne gore, Staroga laza (najviSl vrh 
koplja, Fužina, Zlobina, J^eje i Bakra do Rijeke. C 
sagrađena s razloga, da se trgovina od Podunavlja 
hrvatsko Primorje. Gradnja ceste ne pokazuje nikakt 
vJeStine, jer imade premnogo naglih strmina, radi 
nikada prikladna bila za veći promet, već se je rol 
na konjima i mulama prenosila. Ovakav se je na( 
zvao turmarenjem, a ljudi, koji su na ovaki naSin pi 
zvali su se turmiri. Piigodom gradnje ove ceste nas 
uz ovu cestu, osobito u Vrbovskom, Ravnoj gori, 
koplju i Sungeru mnogo katolika Primoraca, Sloven 
dočim su bili pravoslavni potisnuti sa ove ceste. 



SI. 93. Poietak lujilml« Mit* u KuIotcu. 



17« 

2. Ccstt iz Zagreba do Karlovca izgrađena je na novo i 
mnogo prikladnije godine 1750. Godine 1754. sagrađen bi stalan 
most preko Kupe mjesto prijašnjega mosta na pontonima po 
zaključku hrvatskoga sabora. 

2. Josipova cesta od Karlovca do Senja. Ova cesta je bila 
sagrađena između godine 1770.— 1779. pod nadzorom^ majora 
Struppia troškom od 3(8.000 for., jer nije nimalo zadovoljavala 
starija cesta Karolinška. 

4. Poštovna cesta u Vojnić i u bansku Krajinu preko Ra- 
kovca građena bi istodobno sa Josipovom cestom. 

5. Najznamenitija i najljepša je cesta Lujzmska cesta od 
KarUvca do Rijeke. Ova je cesta upravo umjetničko tehničko 
djelo. Cestom Karolinškom i Josipovom ne mogahu se 
dovažati veći tereti do mora, valjalo je stoga graditi novu cestu. 
Zasluga si za ovu cestu stekoše dva Hrvata, biskup Maksimiii* 
jan Vrhovac, rođeni Karlovčanin, i general barun Filip Vuka- 
sović. Gradnju ceste, na kojoj se je radilo od 1804. — 1809. 
rukovod o je pomenuti general Vukasović. Cesta je dugačka 
18 milja i široka 26 stopa, prolazi najljepšim krajevima u čitavoj 
našoj domovini, od Karlovca preko Stativa, Netretića, Prilišća, 
Vukove gorice, Severina, Vrbovskoga, Moravica, Skrada, Zalesine, 
Delnica, Lokava, Mrzle vodice. Jelenja, Grobničkoga polja. Ča- 
vala, Svilna, Orehovice do Rijeke. Najviši je vrh Ravno podolje 
povrh Mrzle vodice 2936'/^ stopa nad površinom morskom. 

Lujzinska cesta postade vlasništvo dioničarskoga društva, 
u kojem bijahu članovi knezovi Lichtenstein, Diettrichstein, 
Estenhdzy, te grofovi Erdodi, Harrach i Bathhyani. Društvo 
imalo je svoga centralnoga ravnatelja u Beču, koji je dva puta 
na godinu nadzirao cijelu upravu ceste u Hrvatskoj i rjeSavao 
kao posljednja instancija sve podneske činovnika ove ceste. U 
Karlovcu bio je namješten lokalni (mjesni) nadzornik. Lokalno 
nadzorništvo bilo je smješteno u društvenoj zgradi, u današnjoj 
zgradi karlovačke štedionice. Pored nadzornika bio je u Kar- 
lovcu namješten računovođa, jedan inžinirski pristav i jedan 
oficijal. Lokalni nadzornik imao je pregledati svaki mjesec upra- 
vu cijele ceste i rješavao je kao prva instancija sve podneske 
Činovništva ove ceste. Računovođa pregledavao je sve račune o 
troškovima i dohocima ove ceste. U Bakru (Hundsbergu), u 
Lokvama, u Moravicama (Dobri) i u Modruipotoku nainjeSteni 



179, 

su bili inžiniri, dotično inZinirski pristavi, Icoji su svaki sa svo- 
jim distriktom upravljali. Dohoci ceste dolažahu od malta ili 
harmica. Malta imađahu pet glavnih i to u Stativama, Severinu, 
Delnicama, Orehovici (za riječku cestu) i u sv. Josipu (Meji) za 
bakarsku cestu, pa više manjih, kao u Vukovoj gorici, Močilama, 
Vučinić selu, Skradu, Zalesini, Sopaču, Maloj vodi, Osoju, Jelenju 
i Kamenjaku. Kod velikih malta bili su namješteni činovnici, a 
manje malte davalo je društvo u zakup. Pod nadzorom svakoga 
inžinira, dotično inžinirskoga pristava, bilo je Q— 10 cestara, koji 
su imali brigu i pasku svaki po prilici na pol milje ceste. 

Društvo lujzinske ceste imalo je i svojih kuda i posjeda 
uz cestu, tako u Kariovcu, Boriu, Stativama, Netretiču, Modruš- 
potoku, Vukovoj gorici, Severinu, Delnicama, Sopaču, Maloj 
vodi, Mrzloj vodici, Osoju, Jelenju, Škrbutnjaku, Kamenjaku, Za- 
gradišću, Orehovici, Hundsbergu (kraj Bakra) i komad zemljišta 
na Sušaku. 

Od Jelenja do Bakra učinjen bi posebni trak ceste naknad- 
no, koji je širok od Bakra do nešto povrh Meje (12 numera, 
^/^ milje) kao i ostala lujzinska cesta, a od Meje do Jelenja uži. 

Radi bolje trgovine sagradilo je društvo lujzinske ceste nak- 
nadno još nekoliko trakova ceste, kojima je spojilo lujzinsku 
cestu sa drugim cestama ili sa nekim mjestima, tako je izgrađen 
trak ceste od Netretića do ispod Modru špotoka, kojim je tra- 
kom ceste spojena lujzinska cesta sa starom cestom, koja je vo- 
dila preko Metlike i Novoga mjesta u Ljubljanu, i time je na** 
vrnulo društvo lujzinske ceste trgovinu iz Kranjske na svoju 
cestu. Nadalje takov je trak ceste od Kupjaka do Ravne gore. 
Tim je trakom ceste spojilo društvo svoju cestu sa Karolinškom, 
dotično navrnulo trgovinu iz sela Sušice i trgovišta Ravnegore 
na svoju cestu. Napokon takav je trak od Sungera do Sopača 
povrh Lokava. Tim je trakom ceste spojilo društvo lujzinske 
ceste opet Karolinšku cestu sa svojom cestom, dotično navrnulo 
trgovinu iz trgovišta Mrkoplja i sela Sungera, a donekle i Fu- 
žina na svoju cestu i time učinila pristupačnima prometu ve- 
like šume, što no leže između Ravne gore, Mrkoplja, Delnica 
i Lokava, ter šume na Bijeloj Lasici. 

Kad je bila željeznička pruga od Kariovca do Rijeke god. 
1873. prometu otvorena, nastojalo je društvo lujzinske ceste, da 
se riješi ove ceste, osobito kad je morala u zimi od godinf 



i8ib 

1875. na 1876. silne troSkove namiriti oko prokapanja snijegiti 
Osoju i Lepenicama. Svoje činovnišlvo raspusti godine 1876. 
u jeseni i poproda sve svoje kuće i posjede u bescijenu ; defi- 
nitivno preuze u svoje ruke ovu cestu zemaljski erar godine 
1881. 

Vrijedno je spomenuti, da je već godine 175Q. vlada dala 
urediti rijeke Savu, Dravu i Kupu. Pregledao je ove rijeke sa- 
vjetnik Rab sa sucem zagrebačke županije Josipom ŠpfSićem i 
inžinirom Stipanovićem i izradio posebnu osnovu. Rabovu 
osnovu kušao je kasnije (god. 1768.) provesti nadstojnik građe- 
vina u Trstu Fremont, koji je imao u Karlovcu svoga inžinira. 
Ovaj posao preuze bačko brodarsko i trgovačko društvo, koje* 
ga bio je članom poznati karlovčanin zagrebački biskup i 
hrvatski rodoljub Maksimilijan Vrhovac. 

Ovo društvo namisli učiniti rijeku Kupu brodivom do sela 
Broda na Kupi. Da se obiđe slap kod Ozlja, namislilo je kod 
Mahična zakrenuti rijekom Dobrom do povrh Stativa, a odavle 
učiniti prorov (tunel) do Ladešić drage, koji bi spajao Kupu sa 
Dobrom Taj bi prorov stajao prema osnovi u ono vrijeme 
1.650.000 forinti. Od Broda do Rijeke namislilo se sagraditi 
novu cestu, kojom bi se izvažala roba dopremljena po Kupi iz 
Broda do mora. 

Na toj se je osnovi radilo najviše godine 1798. Ali do- 
skora se je dokazalo, da je ta osnova nepraktična i vrlo skupa. 
Članovi društva izgubili su tim podhvatom oko pol milijuna 
forinti. 

Posljedica neuspjeha ovoga pothvata bijaše, da se je prio- 
nulo uz gradnju lujzinske ceste. 

Kada su se stale graditi u 19. vijeku željeznice u Austro- 
ugarskoj monarkiji, nije ostao ni grad Kariovac dugo bez že- 
ljeznice. Najprije se spojio grad Kariovac željeznicom sa Za- 
grebom. Društvo Južnih željeznica otvori prometu prugu Za- 
greb- Kariovac godine 1863. i podignu privremeni kolodvor na 
Baniji kraj Kariovca. 

Za veliku i svjetsku trgovinu osjećala se je sada potreba, 
da se izgradi željeznička pruga Karlovac- Rijeka. Na ovoj pruzi 
započelo se je raditi 1868. Pruga je ta vrio skupa, jer se uspi- 
nje na velike brdine i opet spušta u nizine. DovrSena je bila 
godine 1873. i predana prometu 1. listopada 1873. Prugu- je 



181 

ovu gradila država. Isprva naSlo se je viSe pog:r]'^aka Već 8. 
prosinca 1873. baci bura cijeli vlak kod postaje Meje u grabu. 
Tom zgodom poslrada nekoliko ljudi. Stoga trebalo je naknad- 



1 



no sagraditi jake zidove uz prugu, da brane vlakove od bure, 
a u gorskom kotaru drvene ograde, da čuvaju prugu od sni- 
ježnih zameta. 



182 

Pruga ova prolazi vrlo interesantnim krajem. Od Karlovca 
zakreće u nekadanju Vojnu Krajinu, te prolazi mjestima Dugom 
resom, Generalskim stolom, Tounjem, Josip dolom, Ogulinom i 
Oomirjem i izlazi kraj Vrbovskoga u stari provincijal. Provin- 
cijalnom Hrvatskom ide od Vrbovskoga, Komorskim Moravi- 
čama, Skradom, Delnicama, Lokvama, FuZinama, Li£em, Fla- 
šama, Mejom i povrh Bakra do Rijeke. Od Vrbovskoga do 
Rijeke imade preko 20, Sto većih što manjih prorova (tunela), 
od kojih je najveći prcrov Kupjački između Skrada i SuSlce. 

Godine 1881. otkupila je država prugu Zagreb Karlovac 
od društva Južnih željeznica. 

Željezničkom prugom od Karlovca do Rijeke stradala je 
trgovina u Karlovcu. Karlovac bio je dugo vremena sfovarlite 
robe, koja je dolazila za Primorje amo iz Slavonije, Banati, 
Bačke i cijele Južne Ugarske. Time prestade biti, od kada je 
prometu predana karlovačko riječka pruga. 

Za Karlovac bilo bi sada poželjno, da se što prije Željez- 
nicom spoji sa Vrginmostom i sa Kranjskom (Novim mjestom). 
Ovim dvjema prugama mogao bi Karlovac na novo oživjeti I u 
trgovini. 

Novi vrio ukusni i udobni kolodvor podignu ravnateljstvo 
kr. ugarskih državnih željeznica na istom mjestu na Baniji, gdje 
je bio i stari kolodvor, od godine 1901.— 1903. Pored glavne 
zgrade imade ovdje i nekoliko pomanjih zgrada, od kojih valja 
napose spomenuti zgradu za skladište raznovrsne robe i gri- 
jaonu vlakova tik do Kupe. U glavnoj zgradi nalazi se u dvima 
dvoranama ukusno uređena blagovaonica. 

U gradu Kariovcu u Rakovačkoj ulici u kući gosp. JMei- 
hiora Lukšića nalazi se mjernički ured kr. ugarskih drZavnih 
željeznica. 



Prvi most na današnjem kariovačkom teritoriju gradio se 
preko Kupe godine 1585. Gradili su ga radnici iz krajeva pre- 
kokupskili pod nadzorom županijskoga suca Andrije Despoto- 
vića. U isto vrijeme podignuta su obadva mosta na IMostanju, 
jedan preko Mrežnice, a drugi preko Korane. 



m 






184 

Sva tri ova mosta izgfrađena su bila isprva od drveta, te 
su trebala neprestanih popravaka« Istom u najnovije vrijeme 
učinjeni su željezni mostovi sa kamenitim babama. Najprije je 
bio renoviran most u Karlovcu preko Kupe (1884.) a zatim 
oba dva preko Mrežnice i Korane (1897.) 

Pored ova tri mosta nalazi se jaki kameniti most preko 
potoka Rakovca u Kariovcu, koji je bio sagrađen oko godine 
1770. Kad se je gradila željeznička pruga od Karlovca do Ri- 
jeke (od 1869.— 1873.), podignut bi preko Kupe jaki željezni 
most za promet željeznicom. 

Vrlo bi potreban bio jošte most preko Kupe od Dubovca 
do sela Drežnika. Tim mostom dobio bi vrlo mnogo Dubovac, 
a selo Drežnik i obližnja mjesta kao Hmetić, Novaki, Kaštel i 
Pokupje bi upravo procvala. 




u^X^ 




''^ 



'^(i^ 



1^ 



XII. Život I zanimanje Karlovčana. 



i im je bio grad Karlovac podignut, preuze zadaću kranj- 
skoga grada Novoga mjesta. Karlovac je naime postao 
mjestom, odakle je vojska dobivala novac, hranu i odijelo. On 
je postao i glavnim skladištem i opskrbilištem za gornju hrvat- 
sku Krajinu. Nije stoga ni čudo, da su se Karlovčani već za 
rana počeli baviti trgovinom i obrtom. 

Osobito su se Karlovčani istakli kao valjani trgovci i ko- 
rabljari, a trgovali su žitom, solju i grahom. Trgovina se je 
razvila osobito u predgrađu, stoga i prozvaše taj dio grada 
Oažani, koji su bili većinom obrtnici (lončari) i poljodjelci, ži- 
dovskim varošem ili trgovačkim dijelom grada. Već prije osnutka 
grada Karlovca bilo je na glasu ladarstvo na rijeci Kupi. La- 
đama na Kupi promicala se je trgovina između mora i Kranjske 
s jedne strane, a posavskih i pokupskih krajeva s druge strane. 
Bilo je na glasu ladara, tako već godine 1581. neki Leonhard 
Jurić. Nije stoga čudo, da su karlovački ladari već rano bili 
poznati u svijetu. U 17. vijeku složili su se u bratstvo ili ceh 
sv. Nikole, te su zato kasnije dobili i posebnu povlast (1706.) 
papinskom bulom. Sastanke svoje držali su u župnom dvoru. 
Godine 1680. urediše dohotke za zajedničku bratsku ladicu 
(blagajnu), te su si podjedno izabrali svoje glavare, kapitana i 



i8d 

bilježnike^ koji su upravljali lađarskim poslovima na Kupi i Savi. 
Imali su i svoje propise. Tko ih je prekršio, bio je kaZnjen 
obično globom u korist ladarske ladice (blagajne), a ako nije 
mogao globe platiti i zatvorom. Najugledniji bijaSe lađarski ka- 
petan Ivan Juraj pl. Zmajlović. 

Ladari su nekoliko puta i nastradali, osobito kada su pri- 
godom turskih ratova za vojsku prevažali hranu, topove i strje- 
Ijivo, tako osobito godine 1717. i 1738. Mnogo je smetala na- 
pretku karlovačkih ladara velika brodarina i obalarina. Sto su je 
morali plaćati vlasteli gradova Steničnjaka i Rečice, grofovima 
Nadaždima i kasnije Draškovićima, zatim zagrebačkim bisku- 
pima kod Pokupskoga i kaptolu zagrebačkomu. Bilo je napokon 
i medu časnicima i takovih, koji su utjerivali od karlovačkih 
ladara kojekakve dade. Poradi toga potužili se ponovno puta 
Karlovački lađari kod raznih oblasti. Ladarstvo je cvalo u Kar- 
lovcu sve do godine 1860. 

Kao trgovci izašli su Karlovčani na glas već u prvoj po- 
lovici 17. vijeka Sva moguća vlastela kao Zrinski i Frankopani, 
pa bogati karlovački generali kupovahu robu i sve potrepštine u 
karlovačkim dućanima. Osobito je bio na glasu karlovački trgo- 
vac Bartol de Fedrigi, rodom Dalmatinac ili Istranin. 

Od karlovačkih obrtnika valja spomenuti lončare (na Oazi), 
zidare, kovače, čizmare, krojače, tkalce, puškare, sabljare, bra- 
vare, zlatare, mesare, stolare, kramare itd., koji svi imađahu 
uvijek dosta posla i zaslužbe. Osobito su se istakli karlovački 
zlatari, kod kojih su naručivali crkveno posude i nakite zagre- 
bački biskupi kao umni biskup Mirko Eszterhazi. Glasoviti je 
bio i karlovački arkibusir Dominik Tomašić, koji je pravio bis- 
quit, koji je trajao do 25 godina. 

Pomalo spajali su se obrtnici u bratovštine ili cehove. 
Najstariji je bio ceh lončarski, koji je bio spojen u bratovštinu 
»tijela Isusova«, koju je bratovštinu potvrdio papa Klement IX. 
godine 1668. Godine 166Q. izdalo je vojno zapovjedništvo pra- 
vila za karlovačke cehove, kakva su bila u običaju i u drugim 
hrvatskim gradovima. U 18. vijeku bilo je već više takovih ce- 
hova u Karlovcu, kao ceh zlatara, sabljara i kovača; već godine 
1693. uređeni su carskim patentom cehovi tesar$ki, kovački, 
radnički i zidarski. 



167 

Broj cehova narasao je na Jedanaest, a u svakom cehu 
bilo je spojeno nekoliko obrta. Kraljica Marija Terezija izdala je 
21. rujna 1767. novi red za cehove u čitavoj karlovačkoj kra- 
jini, po Icojem su redu bili svi obrtnici u Krajini spojeni od 
1. svibnja 1773. u jedan zajednički ceh, ali uz ovaj zajednički 
ceh postojali su i prvanji posebni cehovi, ter su dobili 6. kolo- 
voza 1774. joS svaki napose svoja pravila. Svaki je ceh irtiao 
svoju posebnu škrinju i zastavu, držao je svake četvrt godine 
skupštine, u kojima su izabirali po dva cehmeštra. Ovi pako 
izabrani po posebnim cehovima cehmeštri izabirali su među 80» 
bom po dva cehmeštra za glavni zajednički ceh. 'Olavni ceh 
čuvao je povelje. Dužnosti majstora i kalfa naznačene bijahu u 
dvadeset članaka. Svi se cehovi moradijahu na Tijelovo pokazati 
kod svečanoga ophoda pod svojim barjacima u najsvečanijem 
odijelu. Godine 1777. bilo je u Karlovcu 194 majstora, a svih 
obrtnika ukupno 431. Mnogi su obrtnici izučili svoje zanate na 
račun vojnoga erara daleko od domovine, većinom u Beču. 

Veliki se zajednički ceh raspade, kada je bio Karlovac 
odijeljen od Krajine (1778). 

Poslije biogradskoga mira godine 1739. procvala je u ve- 
like trgovina u Karlovcu. Kraljica Marija Terezija osnova go- 
dine 1754. radi promaknuća trgovine u Beču pdsebnu dvorsku 
oblast imenom c. kr. dvorsko trgovačko vijeće (Hofkomerzien- 
rath), te mu je podvrgla cijelo Primorje. Ovo se je Primorje 
smatralo kano posebna pokrajina i imalo u Trstu svoju po< 
sebnu zemaljsku oblast, imenom trgovačka intenden- 
z a. Tršćanska je intendenza podupirala svojski karlovačku tr- 
govinu. 

Godine 1776. sagrađen bi u Karlovcu solni magazin, a u 
Dubovcu magazin za živež. Jako su promicale trgovinu u Kar- 
lovcu novo sagrađene ceste Karolinška, Josefinska i Lujzinska, 
poštovna cesta u Vojnić i nova cesta u Zagreb, pa još sveu- 
dilj i rijeka Kupa. Najviše se je prodalo žita od godine 1805. — 
1809. Toliko se je uvozilo u Karlovac i izvozilo iz Karlovca, da 
nije bilo u okolici karlovačkoj dovoljno podvoza. Stoga su došli 
u Karlovac iz Beča (barun Reinisch) i iz Zlatnoga Praga podu- 
zetnici za podvoze. Za konje ovih poduzetnika sagradi erar če- 
tiri velike staje, svaku ža sto konja, u ZveCaju, Tounju, Mo» 
druši i na Vratniku, 



\- • 



}88 

Ta] veliki promet i tr^fovina urodi velikim blagoatinjem u 
gradu Karlovcu. Dohoci gradski bijahu veliki, gradake blagajne 
bile su pune. Orad Karlovac plaćao je tada najveći porez lod 
svih gradova u Hrvatskoj i Slavoniji. Ovo blagostanje urodilo 
je i nekom preuzetnošću. Osobito su stari Karlovčani zavoljeH 
igru na karte. Igralo se u veliko na hiljade, a bilo je i objeanih 
ljudi, koji su desetačama lule palili. Novac, Sto je kod ignuiji 
na karte pao pod stol, taj se nije podizao. 

Na Kupi bilo je redovito toliko lađa, da se nije vidjeli 
od silnih lađa ni voda, bila je sve jedna do druge. Uz cesta 
od Karlovca do Dubovca s jedne i druge strane bio je uvqeic 
smješten materijal raznoga drva, koji se je imao otpremiti 
k moru. 

Ovo blagostanje potraja po prilici do godine 1860. Od 
tada trgnu trgovina u Kariovcu u nazadak, osobito od gpffine 
1873., kada je bila prometu predana kariovačko-rijeCka željez- 
nička pruga. Od tada je prestao Kariovac biti srediSte trgovine. 
Velika se roba sada samo preveze mimo Karlovca. 

Danas u Kariovcu podržavaju najviše trgovinu godiSnji i 
nedjelni sajmovi, na koje se još uvijek dotjera velika množini 
raznovrsne marve. 

Isto tako je i obrt u Kariovcu u posljednje vrijeme pio, 
jer ne mogu mali obrtnici odoljevati velikoj konkurenciji ra^h 
tvornica. 



Dok se je ovako živjelo u gradu Kariovcu, živjeli su se- 
ljaci, koji danas spadaju u gradsku kariovačku općinu, posve 
drukčije. 

Seljaci prvanje upravne općine švaračke bili su vojnid 
košto i drugi krajišnici, koji su morali uvijek spremni biti, di 
pograbe oružje protiv neprijatelja. Seljaci pako prvanje općine 
banijanske živjeli su kao kmetovi pod feudalnim gospodstvom 
vlastele. 

Ma da je bio seljak iz nekadanje švaračke općine (Svi- 
račke kumpanije br. 10. za krajiške vojničke uprave) vojnik, i 
onaj iz nekadanje banijanske općine vlasteoski kmet (do 1848.)^ 



ipak vezalo ih je njihovo narječje (jezik), običaji i način 
života. 

Seljaci iz prvanje banijanske i karlovačke opčine morali su 
davati polag urbariuma vlasteli tlaku i ine podavke (kao činž, 
piliče, jaja itd.) 

Seljaci u današnjem proširenom gradu Karlovcu bavili su 
se najviše poljodjelstvom, zatim njegovanjem marve. Tečajem 
vremena razvilo se vrtlarstvo i voćarstvo najbolje u Hrnetiču i 
Drežniku. Nema dvojbe, da su si u tom najviše zasluga stekli 
neki hrnetićki svećenici. U Mekušju zanimaju se seljakinje naj- 
više mljekarstvom, a u Gracu pranjem karlovačkoga rublja. 

Od domaćih životinja njeguju karlovački seljaci najvećma 
goveda i perad (osobito kokoši, manje pure, guske i patke). 
Konja imadu karlovački seljaci malo, najviše u Drežniku i 
Mekušju. 

Vinogradarstvom se karlovački seljaci bave malo, jer vino- 
gradi uspjevaju samo iza Dubovca prema Kalvariji, a ti su vi- 
nogradi većinom vlasništvo karlovačke gospode. Ovi su vino- 
gradi regenerirani. Kod obnavljanja vinograda upotrebljavali su 
se isprva stranci; danas se već u taj posao razumiju i domaći 
seljaci. 

U novije vrijeme počeli su karlovački seljaci mnogo puto- 
vati u Ameriku radi privrijede. 

Seljačka kuća imade redovno oveću sobu i kuhinju ; gra- 
đena je iz drva i pokrivena slamom. Redovno nema dimnjaka, 
već se dim hvata posebnim košem, koji se nalazi povrh ognji- 
šta i odavle odilazi na tavan. Pored ove glavne kuće nalazi se 
uz seljačku kuću staja za blago i sjenik, a katkada još posebna 
komora. Uz seljačku kuću je dvorište i gumno, a često puta i 
tako zvani kal (bara, gdje se blago napaja). 

U novije vrijeme grade karlovački seljaci ljepše i veće kuće 
sa dvije i katkada više soba, pokrivaju kuće katkada i crijepom, 
te prave na kućama i dimnjake. 

Hranom su se prije hranili posve lošom, crnim hljebom 
i ono, što im je zemljište pružalo. Rijetke su bile seljačke kuće, 
u kojima se je osim velikih praznika jelo meso. D^nas, kada 
se rad seljački više cijeni, a osobito od kada su seljaci stali pu- 
tovati u Ameriku, hrane 9e i 8el|aci bolje« 



190 

Čim o proljeću okopni snijeg pa do kasne jeseni rade se- 
Ijaci marljivo od zore do mraka. Posao svoj zaslađuju narod- 
nom pjesmom, koja se još uvijek goji, osobito među sdja- 
kinjama. 

Zabava seljaci imadu vrlo malo. Q crkvenim proštenjima 
(osobito u Kamenskom) mladež pleše. Kod plesa gude seljad 
iz Stati/a. plesovi seljački počimaju, čim se služba božja <vrSi 
i traju redbvno do noći Po noći kod seljaka nema redovno 
plesova. Kada nema plesova, a to je obično, sastaju se nedje- 
ijpm i praznicima poslije podne seljaci na hladovitom kakom 
mjestu, pa ili pričaja stari razne doživljaje jli pretresuju sadanje 
prilike, koje obično ne odobravaju, dočim hvale prvanji nafin 
života. Katkada se nade i medu seljacima dosetljiv čovjek, koji 
onda zabavlja svojim šalama, više puta i krupnim, cijelo druS- 
tvo. Djevojke i mlade snahe udalje se od ovakova dniStva, pa 
zapjevaju pjesmu. 

U jeseni i zimi imade neSto više zabava kod seljaka.^Mla- 
deZ rado žanje liti po noći. Kod ovoga noćnoga posla pri 
^ajnoj mjesečini imade zabave i veselja. Zabavom smatraju se- 
ljaci i tako zvano peruSanje kukuruze, kod kojega se posla ta- 
kođer sabere mlade čeljadi muškoga i ženskoga roda, pa Jma 
Sale i zabave dosta. U zimno doba obično su prela. U veće 
)(uće, gdje imade više družine, sabire se mladež iz susjedstva^ 
te se uz preslicu ili stan zabavlja. 

Odijelo bilo je prije i kod muškaraca i žena vrlo Jedno- 
stavno. Muškarac nosio je u ljetno doba samo košulju (rabafu), 
gaće i modri prsluk (lajbek) sa dosta velikim okruglim iz svjctle 
mjedi pucati ma. Na nogama r.osio kopice (čarape) ifi krpe^ a povrh 
njih opanke. Na glavi nosio crn šešir (krljak) iz surova tnfleri- 
jala, a na lijevom boku torbu. Po zimi pored toga Još kaput (ka- 
lju), a mjesto opanaka katkada i čizme (dokolenke). Žene su 
imale ljeti samo košulju dosta kratku (opleće ili oplećak), lorila 
(bijelu haljinu od pasa do iznad nožnoga stopala) i zastor (pre* 
gaču), a samo prigodom svečanih zgoda, kad su polazile k tdutti 
božjoj ili u grad, imale su modri prsluk (lajbek) koje kako'tsM- 
ćen šnorama i pucetima. Na nogama nosile su opanke HI cipele 
(postole), koje su obukle na Stumfe (čarape). Na glavi su nosile 
rubac Zimi su povrh ovoga odijela imale kožur, koji je bio b 
nutarnje strane podstavljen janjećom kožom. Mjeito itumfa no« 



101 

lile su zimi tako zvane I a C i c e, t. j. iz toplijega i debljega ma- 
erijala čarape, Icoje su i neSto dutje bile, a na laCicama nosile 



SI. 56. Seljaci Iz dAnaSnJefa podruma jcada Karlovca. 

■a natiCke ili Skrpetlj'tne (posv« niske čarape, sapletene iz de* 
)tle ov£je vune), a na natiCke obukle su opanke. — Zastor I 



192 

krila imadu tako zvanu o p š i c u, kojom se sveže opleče^ a 
povrh opšice dolazi pas. Nu tečajem vremena stale su žene 
mijenjati odijelo. Mjesto kožura počele su osobito djevojke no- 
siti gradske haljetke, tako zvane surke, a starije žene osobito 
imućnije dugačke (podstavljene vunom) kabanice zvane bi- 
njuše. 

Već od vajkaja nosile su djevojke i mlade snahe o vratu 
radi nakita o koncu nanizani džundž i škude i tako zvani 
šmizljin, t. j. pantliku ili vrpcu. Džundža ima viSe vrsti: 
drepani džundž ili koralde drepanice (iz bojadisa- 
noga stakla), belooške (iz koralja crvene boje), koral diče 
(džundž bez boje), crne koraldice (za žalost, od kamena). 
Crne koraldice nose se na modroj vrpci. 

U novije vrijeme nose djevojke o vratu nanizani zlatni 
novac od 10 ili 20 kruna mjesto starih škuda (po 2 for.) 

Djevojke se drukčije češlju no žene udate. Djevojke imadu 
u kosama trak tako zvani splitač, kojim vežu kose oko gUve. 
Olavu obično pokrivaju tupcem, ali ne uvijek. Mjesto rupca 
nose djevojke (i mlade snahe) tako zvanu pečicu prigodom sve- 
čanih zgoda (nedjeljom i blagdanima), t. j. fino bijelo platno 
kojekako izvezeno. Udate žene imadu uvijek na glavi rubac, 
ispod ovoga rupca nalazi se manji. Taj manji rubac sa čeSljem 
i uplitnjakom (nešto prede) pravi tako zvane roge, po kojima 
se udate žene prepoznaju. 

Muškarci seljaci iz područja grada Karlovca nose u novije 
vrijeme obično hlaće (pantalone), osobito u zimsko doba. 

Odijelo (bijelo) tku žene. Tako zvana gospodinja naike 
obično toliko platna, koliko njena porodica treba. Pored svoga 
seljačkoga platna kupuju karlovački seljaci i dosta finoga platna 
u gradu. To fino platno upotrebljuju samo za svečane zgode. 

Muškarci obavljaju u zimi poslove, kojih ne mogu radi 
poljskoga posla obaviti u ljetu, tako si zimi prirede sve poljsko 
oruđe (grablje ili zupce, roglje ili vile, žlice, gajbe ili krletke, 
metle, kolca za djecu). Kolari prave zimi kola itd. 





XIII. Neki zaslužai Karlovčani. 



1. MAKSIMILIJAN VRHOVAC RAKITOVAČKI. 



L^odio se je u Karlovcu 23. studenoga 1752. od oca Alekse, 
^ koji je bio konjanički kapetan u Karlovcu i majke Anto- 
nije, rođene Znika. Porodica Vrhovčeva nastanila se rano u 
Karlovcu. Djed našega Vrbovca Juraj Vrhovac bio je kaprol i 
mesar u predgrađu, te je morao plaćati 50 funti izcvrtoga loja 
kao godišnji navadni regal dubovačkoj vlasteli. Kuću je imao 
na uglu kraj gostione »k Orlu« (danas »Hotel-CentraU) nasu- 
prot franjevačkoga samostana, gdje je danas srpska učiteljska 
škola. 

Prve je škole učio Vrhovac u Karlovcu kod Franjevaca i 
Piarista, koji su osnovali u Karlovcu baš onda gimnaziju. Dalj- 
nje je nauke učio u Oracu, kamo mu je bio otac premješten. 
Ovdje je na sveučilištu učio i pravo. Po očevoj želji prekinu 
nauke i posveti se po volji očevoj vojništvu. Ali od malih nogu 
gojio je osobitu volju za svečenićki stalež. Stoga napusti voj- 
ništvo i pode u Zagreb, gdje ga prime biskup Oaljuf u sje- 
menište. Ovdje se je osobito odlikovao u naucima i uzornim 
svojim vladanjem. Na brzo dođe na glas i kao izvrstan govor- 
nik. Upoznavši njegovi glavari u njem prekrasne sposobnostii 

18 



194 

poslaše ga u Beč u hrvatski kolegij, da se usavrši U svojim 
naucima. Ovdje postade doktorom filozofije. I ovdje se doskora 
uvjeriše o prekrasnim duševnim sposobnostima Vrhovčevim, pa 
ga poslaše visoki njegovi zaštitnici u Bolonju, da ondje dovrši 
teološke nauke. Ondje položi sa odličnim uspjehom doktorat 
teologije i vrati se 1775. kući. 

Oodine 1775. bio je zaređen za svećenika po biskupu Ga- 
Ijufu, a prvu misu odsluži 1. siječnja 1776. Odmah postade 
suplentom u bogoslovnom zavodu i propovijednikom, a za 
kratko vrijeme i podrektorom i profesorom retorike u sjeme- 
ništu, te suplentom teologije u akademiji. 

Oodine 1784. postade Vrhovac rektorom po kralju Josipu 
II. osnovanoga generalnoga sjemeništa za Hrvatsku i Slavoniju 
u Zagrebu, a kad su bili godine 1786. premješteni iz Zagreba 
kao i iz drugih sjemeništa svi klerici u centralno sjemenište za 
Ugarsku, Hrvatsku i Slavoniju u Peštu, postao je Vrhovac rav- 
nateljem ovoga zavoda. 

U isto malo ne vrijeme postao je Vrhovac i kanonikom 
zagrebačkim, bilježnikom biskupske konzistorije, a malo kasnije 
i profesorom teološkoga fakulteta u Pešti. Nu tu nije ostao 
opet dugo, jer ga je kralj Josip II. imenovao 21. kolovoza 1787. 
biskupom zagrebačkim (poslije smrti biskupa Josipa Oaljufa). 

Sada započe pravi rad Vrhovčev. On se je najprije po- 
brinuo za valjani znanstveni i ćudoredni odgoj svećenstva. Pu- 
tovao je mnogo po svojoj biskupiji i zanosio narod svojom 
riječju na bogoljubna djela. Podizao je škole, poljepšao stolnu 
crkvu u Zagrebu i sagradio novo sjemenište. Podupirao je hr- 
vatsku knjigu i hrvatske pisce. Osnovao svoju tiskaru i štampao 
u njoj djela hrv. pisaca. Za siročad podigao je u Zagrebu siro- 
tište, te mu oporukom ostavio 55.000 forinti za uzdržavanje. 
Oodine 1804. doveo je u Zagreb milosrdnu braću, te je darovao 
za njihovu bolnicu 10.000 for. 

Oodine 1794. darovao je u ratne svrhe 4000 for., a god. 
1795. ustrojio je o svom trošku od svojih slobodnjaka posebnu 
četu od 206 momaka. Isto tako pripomogao je državi za fran- 
cuskih ratova (god. 1805. i 1809) Uz generala Filipa Vukaso- 
vića ide glavna zasluga Maksimilijana Vrhovca, da se je otpo- 
čelo gradnjom lujzinske ceste, i time si je zasluga stekao u 
rodno mjesto Karlovac. 



105 

Dakako da šu se zasluge Vrhovčeve znale I cijeniti. Već 
godine 1792. postao je kr. pravim tajnim savjetnikom, 1808. 
dobio je komanderski krst reda sv. Stjepana, 1809. postao je 
banskim namjesnikom, 1810. dobio je od kralja Franje I. imanje 
Rakitovec, radi fesa bi prozvan Rakitovački, a 1815. bi odliko- 
van zlatnim civilnim počasnim križem. 

Ovako postade Vrhovac pomalo prvim čovjekom u Hr- 



SI. 57. Maksimlilian Vrhovac Rakitovački. 

vatskoj. Bogat i učen bio je svigdje dobro paien. Oodine 1810. 
organizovao je vojsku od 18.000 vojnika, sam je opremio šva- 
dronu husara i 700 momaka. U njegovu su se dvoru sastajali 
vojvode, knezovi, grofovi i učenjaci. 

Zauzet za hrvatsku knjigu radio je o jedinstvenom knji- 
ževnom jeziku I pravopisu, pa je glede toga pitanja dopisivao 



106 

sa prvim slavenskim filolozima, kao Bartolom Kopitarom i Josi- 
pom Dobrovskijem. Da je bio na visini tadanje znanstvene nao- 
brazbe, pokazuje nam i njegova okružnica od 26. lipnja 1813. 
na podređeno svećenstvo, u kojoj pozivlje svoje svećenstvo, da 
mu sakuplja po narodu riječi, rečenice, poslovice, narodne pjes- 
me, rukopise, listine i knjige. 1 sam je bio hrvatski književnik. 
Napisao je nekoliko bogoljubnih djela u kajkavskom narječju. 
Od svjetovnih njegovih proizvoda najzanimivije je »Plesopesem 
pri došešću vu Zagreb Nj. Veličanstva Ferenca I. i Karoline 
27. den klasna 1818.«^ To je narodno kolo sastavio, ter se je 
plesalo u čast kralja Franje I. i njegove supruge Karoline. 

Za grad Zagreb stekao si je Vrhovac još i time zasluga, 
što je uredio perivoj Maksimir, koji je dobio i njegovo ime. 

Dne 1. siječnja 1826. proslavio je svoju zlatnu misu. Malo 
iza toga pade mu kap, baš kada je bio na saboru u Požunu. 
Poslije nije bio više pravo zdrav. U prosincu 1827. obolio je 
od groznice i poslije šest dnevne bolesti umre 16. prosinca 
1827. u 79. godini života. 

Oporukom nadario je crkve, župe, sirotišta, bolnice, a naj- 
većma stolnu crkvu u Zagrebu, kojoj je ostavio 60.000 forinti i 
3050 dukata. Mnogo je ostavio i siromasima. Svoja imanja Stu- 
bicu, Rakitovec i Oolubovcc ostavio je grofovima Sermageima, 
koji su mu bili po majci rođaci. Pokopan je vrlo sjajno 22. pro- 
sinca 1827. Pogreb je vodio biskup Alagović. Njegovi memoari 
i silna korespondencija nije do danas proučena. 



2. FRANJO pl. TURK OD KARLOVCA ORADA. 

p^ranjo pl. Tiirk od Karlovca grada danas je prvi čovjek u 
Karlovcu i po imetku svojem i po ugledu, što si ga je 

znao steći svojim rodoljubljem, svojom blagohotnošću i prijaz- 

nošću napram svakomu. 

Rodio se je 4. travnja 1836. u Karlovcu od oca Franje i majke 

Katarine, rođene JakSić. Otac njegov rodio se u St. Oodhardu 

u Ugarskoj i došao je kao mladić od dvadeset godina prilično 



197 

praznoruk u Karlovac. Mati bila mu }e pravoslavne vjere iz po- 
rodice JakSiča u Kostajnici. Njezini roditelji imali su kuću u 
Zagrebu i jednu u Karlovcu (broj 333 ) na uglu današnje Sebe* 
tičeve i Ounduličeve ulice. 

Otac bio mu je vrlo vješt trgovac, otvorio je u kući br. 333. 
trgovinu god. 1834. Kako je baš u ono vrijeme evala trgovina sa 
drvom, prionu on uz ovu vrst trgovine. Godine 1835. oženi se 
i priženi kuću broj 333. U trgovini bio vrlo sretan. Drva (les) 
kupovao je u Slavoniji i izvažao ga u Trst, a odavle slao ga u 
Italiju, Francusku, Englesku itd. 

Iz ovoga braka porodio se kao najstariji sin današnji Fra- 
njo pl. Tiirk. Franjo Turk polazio je prve škole u Rakovcu, 
gdje je svršio tadanju nižu nesamostalnu realku. Iza toga svršio 
je trgovačku školu u Ljubljani. 

Čim je svršio u Ljubljani trgovačku školu, odmah stade 
ocu pomagati u trgovini, koja je bila već vrlo razgranjena. 

Franjo Tiirk imao je još jednoga mlađega brata Kamila, 
koji je također polazio školu u Rakovcu, a trgovačku školu na 
Rijeci. Ovoga otac posla u Trst, da mu ondje nadgleda posao. 
U Trstu je Kamilo Tiirk doskora postao veletržac prvoga reda. 
Osim brata Kamila ima Franjo pl. Turk i sestru Ivanu, koja je 
udata za dvorskoga savjetnika Danbachya u Zagrebu. 

Tako se je Franjo pl. Tiirk bavio trgovinom u velike u dru- 
štvu sa svojim ocem i bratom Kamilom. Godišnji promet trgo- 
vine bio je od Vi milijuna do 1 milijuna forinti. 

Otac Franje Tiirka nije u svom blagostanju nikada zabo- 
ravio sirotinje i opće korisnih zavoda i institucija Nema u Kar- 
lovcu društva ni zavoda, koga nije Franjo Tiirk st. obilato nov- 
čano potpomogao. Karlovčani bit će mu uvijek zahvalni, što je 
osnovao zakladu od 10.000 for., od koje se kamati daju kao 
stipendija jednomu valjanomu i siromašnomu mladiću, koji je pri- 
padnik grada Karlovca. 

Za mnogobrojne zasluge, što si ih je stekao Franjo Tiirk 
st. za opće dobro dobio je od Njegova c. i kr. apostolskoga 
Veličanstva ugarsko plemstvo sa naslovom od Karlovca grada 
(24. listopada 1877.). 

Franjo pl. Tiirk poJao je posvema stopama svoga plemeni- 
toga oca. Kada je trgovina pala u Karlovcu, napustili su Turki 
trgovinu i počeli od god. 1866. kupovati imanja. 



198 

Danas je Franjo pl. TOrk vlasnik ovih imanja: 1. Novi- 
grada na Dobri na karolinško] cesti po prilici V/^ sata 
pješke prema zapadu od Karlovca. Prije se je zvao Novigrad 
»Dobrome. Najstariji vlasnici ovoga grada, koliko pouzdano 
znademo, bili su Frankopani (od godine 1398.— 1671.). Kasnije 
dobio je Novigrad kariovački general Herberstein (god. 1676), 
a od njega baštinio Novigrad malteški red, koji ga je držao do 
godine 1746. Poslije bili su vlasnici Novigrada Patačići, u čijem 
posjedu ostade do godine 1809., t. j. do dolaska Francuza. 
Orof Bartol PataCić prodade ga tada uz posve neznatnu cijenu 
svomu odvjetniku i kasnijemu francuskomu mairu Mirku Hara- 
minčiću. Rođaci njegovi Špišići Japranski, koji su baštinili iza 
Haraminčića Novigrad, ne održaše se ondje, već ga god. 1877. 
na javnoj dražbi kupi hrvatski zemaljski erar, a od erara ga 
kupi Franjo pl. Tiirk, koji je na novo uredio i popravio ovaj 
grad. 

2. Svetice na sjevero-zapadu od Karlovca po prilici 
27} sata od Kariovca. Ovdje je bio mnogo godina samostan 
Pavlinaca. 

3. H r a s t j e nedaleko Svetica prema zapadu i 

4. Po kup je nedaleko Ozlja. 

Najljepše i najveće imanje je imanje Novigradsko, koje 
imade pored grada još nekoliko pomanjih kuća i tri mlina 
na Dobri. Sva ova imanja imadu oko 1700 jutara zemljišta, 
većinom oranica, livada, šuma, pašnjaka i 30 jutara vinograda 
(u Hrastju i Novom gradu). 

Prije više godina (po prilici prije 20 godina) kupili su Fra- 
njo pl. Tiirk, Kamilo pl. Tiirk i Vjenceslav Turković imanje 
Kutjevo kraj Požege, svaki Vs imanja. Ali je doskora Vjenceslav 
Turković otkupio od braće Tiirka cijelo imanje. 

U javnom se je životu istaknuo Franjo pl. Tiirk prije svega 
kao gradski zastupnik rodnoga svoga grada Kariovca. Ovu je 
čast vršio preko 30 godina. Nadalje istaknuo se i kao narodni 
zastupnik grada Kariovca na saboru kraljevina Hrvatske, Slavo- 
nije i Dalmacije od godine 1875.— 1887. U saboru isprva je 
pripadao narodnoj stranci. Prigodom afere grbova istupio je iz 
narodne stranke (1883.), ali se nije priključio nijednoj stranci. 
Na zajedničkom ugarsko- hrvatskom saboru u Budimpešti bio je 
zastupnikom od godine 1875.— 1881. 



IM 

U PeStanskom ]e saboru preporučao reguladfu Kupe. Po< 
sljedica te njegove preporuke bila je, da je u Karlovac došlo 
posebno izaslanstvo iz BudimpeSte, u kojem su bili general 
TOrr, grof Appony, grof Secheny i vi$e Iniinira, koji su uz 



SI. 58. Franjo pl. Tllrk. 



Kupu putovali iz Karlovca u Sisak. Tadanji ministar trgovine 
Pecliy uvjeravao je i poslije Franju pl. Turka, da će bez sum- 
nje doči do regulacije Kupe. Nu Pechy je umr'o i tako ostade 
sve pri starom. Međutim prije dvije godine proučavali su to 



200 

pitanje opet Inžiniri i BudimpeSta, koji su iz nekoliko dana bo- 
ravili u Karlovcu. 

U zemaljskom saboru u Zagrebu predložio je u korist 
grada Karlovca, da zemlja preuzme troškove oko uzdržavanja gim- 
nazije karlovačke. Tim prijedlogom uspio je istom godine 1882. 
za odjelnoga predstojnika Ivana Vončine, kada se je realka ra- 
kovačka i gimnazija karlovačka spojila u kr. realnu gimnaziju. 
Nadalje je u proračunskom odboru predložio, da se Rakovac i 
Banija pripoje gradu Karlovcu (1884.). Nu taj je prijedlog u 
saboru pao, jer je protiv njega bila tadanja saborska oporba. 

Franjo pl. Tiirk ženio se je dvaputa. Prvi put se ženio za 
Herminu rođenu barunicu Vranyczany. Iz ovoga braka imao je 
troje djece: Elviru, udatu za Miroslava grofa Kulmera, Beatu 
udatu za Milana grofa Kulmera (f 18Q1.) t Aurela. Sin Aurel 
bio je vlasnikom imanja Kerestinec, (od 1892.-1904), koje se 
nalazi na cesti iz Rakov potoka u Samobor. Ovo je imanje pro- 
dao godine 1904. zagrebačkim posjednicima: Kronfeldu, Mul- 
leru i Spitzeru. Drugi put ^e je ženio za sadanju svoju su- 
prugu Otiliju pl. Tiirk. Iz ovoga braka imade tri kćerke : Otiliju, 
udatu za baruna Oskara Trebersburga, posjednika u Ugarskoj, 
koji živi u Oracu, Alicu, udatu za baruna Josipa Ldwenthala u 
Beču, vicesekretera kod ministarstva trgovine, i Ivanu, koja je još 
u roditeljskoj ku6. 



3. VJENCESLAV TURKOVIĆ. 

\/jenceslav Turković rodio se je 28. rujna 1826. u Kraljevici 
od oca Ivana Stjepana Turkoviča i druge njegove supruge 
Marije, rođene Jakovčić. U ono je vrijeme bila Kraljevica (Por- 
tore) carskom bojnom lukom, ali je podjedno i tjerala dosta 
veliku trgovinu, osobito drvenim produktima. 

Otac Vjenceslavov, Ivan Turković, tjerao je također pva- 
kovu trgovinu i bio je brodovlasnikom i posjednikom u Kra- 
ljevici. Uživajući u Kraljevici ugled i naobražen kao malo tko 
ondje, postade distriktualnim sucem, koju je čast vršio punih 



201 

30 godina. Istodobno je bio i papinskim konzulom. Za francuske 
uprave u ovim krajevima (od 1809.— 1813) bio je maire Kra- 
ljevice i Bakra. 

Vjenceslav Turkovič polazio je pučku školu u Kraljevici i 
u Novom, gdje mu je bio učiteljem Vončina, otac pokojnoga 
predstojnika vladinoga odjela za bogoštovlje i nastavu, I/ana 
Vončine. Kako je Vjenceslav Turković kod ovoga učitelja u No- 
vom stanovao, sprijateljio se i s njegovim sinom Ivanom. Iza 
toga polazio je gimnaziju u Senju. Nu budući da su imućtvene 
prilike očeve trgnule sada u nazadak, napusti godine 1842. škole 
i pođe u Karlovac k starijemu svomu bratu iz prvoga braka Ivanu, 
koji se je u velike bavio trgovinom dužica iz hrvatskih, slavon- 
skih i bosanskih šuma. 

Trgovina sa dužicama evala je u to vrijeme vrlo dobro, 
pa su tu trgovinu tjerale i druge znamenite porodice kao Vra- 
nyczanyeva, Cioltina i Davilina. Sva je ova roba kaošto i silni 
tovari žita i kukuruze dolazila u Karlovac rijekom Kupom, a 
odavle se otpremala lujzinskom cestom na Rijeku ili Bakar ili 
cestom preko Kapele u Senj. 

Vjenceslav Turković oženio se mjeseca studenoga 1849. 
sa Ivanom Amšeiovom. Ova je ženidba bila razlogom, da je on 
još iste godine započeo sam svoj posao, stekavši si veliko tr- 
govačko iskustvo u kući svoga brata Ivana. Trgovao je sa du- 
žicama i raznim žitom. U poslu bila mu je desnom rukom su- 
pruga Ivana. 

Marljivim i ustrajnim radom napredovahu mu poslovi u 
toliko, da je već godine 1856. posjedovao vlastitu dvokatnu 
drvenu kuću u ulici sv. Barbare u sredini, gdje se danas stječu 
kuće Barakova i SljepCevićeva, koja je izgorjela prigodom veli- 
koga požara godine 1866. Godine 1858. složi se sa Franjom pl. 
Turkom st, da kupuju zajedno šume, izrađuju dužice i pro- 
davaju ih. 

Godine 1859. kupi i uredi si kuću u tvrdi, u kojoj je cijeli 
svoj ostali život stanovao. Poslovi pod tvrtkom Tiirk i Turković 
vrlo su dobro napredovali, tako te je početkom šezdesetih go- 
dina slovila ova tvrtka kao jedna od prvih u drvarskom poslu, 
osobito od kako je stovarištu ove tvrtke u Trstu stupio na čelo 
sin Franje pl. Turka st, Kamilo. 



202 

U ovo )e vrijeme počeo Vjenceslav TurkovIČ uf}ecatl u 
društveni i političici život gfrada Karlovca. On Je bio članom 
svih tadanjih društava u gradu Karlovcu, a njegova kuca po- 
stade središtem duševnoga pokreta. U njegovu su kuču dolaiili 
Perkovac, Miškatović, iVlrazović, Vončina, Torbar, KurelaCi pa i 
sam biskup Strossmayer. 

Društveni život muškaraca bio je u ovo vrijeme usredo- 
točen u čitaonici. Godine 1864. izabra ga Čitaonica svojim pred- 
sjednikom, pa je tada poduprt Drom. Ivančevičem, Tmskijem i 
Hauskom podupirao društvenost u gradu Karlovcu vanrednim 
koncertima i zabavama. U njegovoj su se kući slavila pravi 
slavlja prigodom koncertovanja guslačice Weisserove i pjevačica 
Mallingerove i Murske. 

Osim toga je putovao mnogo po svijetu, već god. 1862. 
bio je na izložbi u Londonu, a osim toga putovao je mnogo 
po Francuskoj, Njemačkoj i Italiji. Stoga nije čudo, da je nje- 
gova riječ mnogo vrijedila, kada ga u ovo vrijeme izabraše u 
gradsko zastupstvo. 

Godine 1864. i 1865. nalazimo ga u najtjesnijem društvu 
u Jamnici sa biskupom Strossmayerom, Mrazovićem, Miškato- 
vičem, Josipom pl. Vranyczanijem i dr. On je bio jedan od 
prvih osnivača društva »Zore«, komu je bio i predsjednikom 
god. 1868. 

Godine 1865. bi od grada Karlovca izabran narodnim za- 
stupnikom u sabor trojedne kraljevine. U saboru pripadao je 
tadanjoj oporbi. Ovaj je mandat nakon dviju trogodišnjih peri- 
joda iz vlastita nagona prepustio početniku, mladomu poborniku 
i izvrsnomu govorniku Dru. Milanu Makancu. 

Godine 1868. započeo je uz svoje redovite šumske po- 
slove graditi i brodove jedrenjače, i to u svom rodnom mjestu 
Kraljevici, pa je već mjeseca prosinca 1868. bio porinut u more 
prvi njegov brod »Grad Karlovac« uz veliko slavlje i u prisut- 
nosti tamošnjega gradskoga izaslanstva. Iza toga je izgradio 
brodove »Strossmayer«, »Kraljevica«, »Trojednicac, »Tri sina« '| 
>Tri brata«. Na tim brodovima bili su sami domaći pomorski 
kapitani i domaća družba. 

Međutim su ga šumski poslovi vodili neprestance u razne 
krajeve Slavonije i Ugarske, a kasnije i u velike Sume VojiKi 



m 

tne. Tim ]e načinom dolazio u neprektdnf dodir sa raznim 
posjednicima Suma i vlastelom. 

Buduči da je bio Vjenceslav Turicović osobiti Štovatelj 
ličkoga staleža i budući da je mnogo općio sa časnicima 
r. vojsice, stoga nije čudo, da njega IzabraŠe prigodom bo- 
ike okupacije predsjednikom odbora u Karlovcu za njegovanje 



SI. 5Q. Vjenceslav TurkovIĆ. 



enlh vojnika. Tu je on čast trm radije primio, što su i nje- 
a dva starija sina bila pozvana kao dobrovoljci u vojničku 
bu, a vršio ju je toli savjesno, da ga je Njegovo Veličan- 
■ odlikovalo svojim previSnjim priznanjem. 

Kada su koncem sedamdesetih godina stupila u posao 
(e TOrk i Turković I njegova dva starija več odrasla sina, 



204 

razgranio se ]e posao ove tvrtke ]o§ vi!e na tržiStlma u Trsti 
Beču i po Francusko]. 

Godine 1882. kupio je u druStvu sa braćom Tdrkima pV 
mčko imanje Kutjevo. Dominium ovaj opsiže preko 25 000 b 
tastralnih jutara, od kojih je bilo do 20.000 jutara hrastove 
bukove šume. Zapuštenost ovoga posjeda, pa udaljenost od svi 
prometnih točki, bez željeznica, cesta i većih rijeka zadavala j 
prvih godina novim vlasnicima velikih briga. Oospodarski 
zgrada nije bilo, pa se je isprva moralo upravo u bescijenu b 
najmljivati zemljište seljacima. Godine 1886. prodadu svoje dij< 
love braća Tiirki, a mjesto njih preuzmu kupom njihove d^ 
love (*/j,) dva starija sina Turkovićeva. 

Od te godine nasta preokret u ovom vlastelinstvu. Sad 
se je velikom energijom započelo raditi oko gospodarstva č 
štenjem polja i livada, dizanjem gospodarstvenih zgrada, nabi 
vom potrebnoga nareda i sađenjem vinograda i voćnjaka. Oiii 
toga podignute su parne pilane, gospodarstvene tvornice Zesh 
u velike bi osnovano marvogojstvo i sve grane naprednoga 
racionalnoga gospodarstva. To je bilo dakako skopčano i s 
velikim naporom i sa velikim investicijama. Danas slovi ov 
vlastelinstvo na daleko i široko po svijetu radi svojih nasacfa 
šumskih kultura, uredaba i produkata, te u potpunoj mjeri u 
služuje svaku pažnju stručnjaka. 

Vjenceslav Turković pratio je prvih godina sa velikim inb 
resom i razumjevanjem razvoj ovoga vlastelinstva, pa se jCj 
njegovu napretku veselio tim više, što je ovako odrZao i^^ 
koju je prigodom kupa zadao, da je odlučio ovo vlastdinst« 
podići na uzorni stepen gospodarstva i da ga ne kani safl 
iscrpsti možda u spekulativne svrhe. 

Početkom devedesetih godina poče poboljevati od iivCai 
bolesti, a kada mu je godine 1893. umrla čestita supruga, |i! 
gorša se još i više njegova bolest. Samo uz veliku njegfl' 
pasku uzdržao se na životu do 30. travnja 1902. Pokopan ]ei 
dubovačkom groblju u vlastitoj grobnici. 

Vjenceslav Turković bio je čovjek plemenit, blag ali 
i pošten do skrajnosti, pravi čelik Primorac, kojim se je porij 
uvijek ponosio. On bijaše vatren rodoljub, u govoru 
han, u poduzećima energičan, a u porodici uzor oca i su| 
On je bio pristupačan modernomu pravcu napretka i 



205 

zttia, a uz to ostao pravi demokrat. U sretnom je braku živio 
une 44 godine, našavši suprugu, koja je bila prava čuvarica 
orodičnih svetinja i sjajna i brižna majka svoje djece. Uza to 
aviia se je gospodarstvom, jer je Vjenceslav Turković naku- 
ovao tečajem godina više nekretnina. Kano odlučna rodoljupka 
ije zaboravila nikada ni na dužnosti spram javnoga života, 
pram rodnoga grada ni spram siročadi. Njena gostoljubiva 
uća bila je uvijek svakomu otvorena. Društvo sv. Vjekoslava 
a potporu siromašne školske djece uvijek će se sa zahvalnošću 
ječati svoje prve i mnogogodišnje predsjednice. Kakva je bila 
>na I požrtvovna i darežljiva, takav je bio i on. Nije bilo dru- 
tva ni rodoljubiva i čovjekoljubiva poduzeća u Karlovcu košto 
j širom naše domovine, koje on ne bi izdašno podupr'o. 

Vjenceslav Turković ostavio je petero žive djece, tri sina 
dvije kćeri, koji danas svi u odličnim društvenim pozicijama 
iivaju tradicije pokojnih roditelja koli u radu toli u ozbilji i 
načajnosti. 



4. DANE BANJANIN, 

veletržac u Karlovcu. 

I Jane Banjanin rodio se 15. prosinca 1817. u najsiromašnijem 
^"^ kraju Like u selu Jošanima od siromašnih ali čestitih Krajiš- 
fica, i to od oca Maksima i majke Marije. Dane imao je jošte 
ctero braće i dvije sestre. 

: Dane je polazio pučku školu (trorazredu) tako zvanu tri- 
|idku (Trivialschule) u Udbinji, koja je bila ovamo premještena 
iPodlapca već godine 1811. Polazio je ovu školu do godine 
K9. Godine 1834. bio je vježbenikom u kumpanijskoj pisarni 
; Udbinji. Selo Jošani bilo je u ono vrijeme postaja natporuč- 
dočim je bilo selo Udbinja postaja kapetana 5. kumpanije, 
je potpadala pod ličku pukovniju sa svojim središtem u 
liću. 

Poradi valjana vladanja i marljiva rada zavolio je Danu 
lito njegov kapetan Leopoid Filipović^ otac čuvenih kasnije 



206 

generala baruna Franje i Josipa Filipovića. Kada se je Dane 
povjerio svome kapetanu i rekao mu, da bi želio kuda u budi kaku 
trgovinu, ne bi li danas sjutra mogao koristiti svojima, odobravao 
mu je kapetan, dapače nagovarao oca njegova, da vodi sina u 
Karlovac, gdje je bila onda jaka trgovina, i da ga dade ondje 
u kaku trgovačku kuću. Otac se nije mogao isprva odlučiti na 
taj put, veleći, da ne će moći naći u Karlovcu za svoje dijete 
mjesta, kad ondje nikoga ne pozna. Ali ga kapetan brzo pri- 
miri i reče: »Ne brini se ti za to, za nj će se bog pobrinuti. 
Ako mu ne nadeš u Karlovcu mjesta, ti ostavi dijete na žitnom 
trgu u Karlov :u, uzet će ga koja dobra duša, a ti putuj kućile 
Otac posluhnu kapetana i sudbina Danina bi odlučena. 

Otac pođe sa djetetom godine 1835. u Karlovac i prispje 
onamo 5. svibnja. Ali dakako o mjestu za njegova sina ni go- 
vora. Pitaj ovdje, pitaj ondje, ali nitko ga ne htjede primiti u 
svoj posao. Otac sada učini ono, što mu je kapetan Filipović 
kazao i ostavi dijete na sred karlovačkoga žitnoga trga, pa mu 
reče: »Sinko, puštam te na ovom trgu, kako mi je pred tobom 
kazao tvoj kapetan. Bog te neka vodi i upravlja na dobre pute. 
Odje stupiš u službu, budi pošten, vjeran, poslušan i marljiv, 
tako ćeš svoju sreću postići. Evo ti jedna cvanciga (66 filira), 
dok u službu stupiš, više nemam, ta znaš, da smo Siromasi!« 

Tako se rastadoše otac i sin, otac ode kući, a sin ostade 
na trgu u Karlovcu, ne poznavajući nigdje nikoga. Tu ostade, 
dok ga ne pozove neki mali kariovački trgovčić imenom Rade 
Perić i upita ga, zašto ostade za onim graničarom? Dane njemu 
sve plačući ispriča, kako je i što je. Radi se sažali dijete, pa 
mu reče: »Ne plači, sinko. I mene je tako otac doveo u Kar- 
lovac, pa sam se sastao sa kruhom. Hoćeš i ti, kada imadeš 
dobru volju. Ostat ćeš kod mene, dok ne dobiješ službe fc 

Dane Je badava četiri dana tražio po Karlovcu mjesto. 
Kada ništa ne nađe, ode lađom u Sisak, a kada ni tu ništa ne 
nađe, ode pješice u Zagreb. Ovdje se namjeri na trgovca St^ 
vana Krestića, oca kasnijega zagrebačkoga odvjetnika Nikoie{^ 
Krestića. On ga uputi, da uči zanat, jer da svaki trgovac traS 
od momka, koga primi u svoj posao, i neko jamstvo, a da za q 
nema tko jamčiti. Krestić mu zbilja nađe mjesto kod bravanj 
Oerstlera. Kod Oerstlera ostade Dane par nedjeljai učeći turi 



207 

skl zanat. Nu Dani doskora dodija teSki bravarski posao, pa 
pismom potuži Radi Periću u Karlovac. 

Baš u to vrijeme upita trgovac Vaso Barako (otac Koste 1 
ana Baraka) Perl<5a, gdje je onaj momak iz Like, Sto ga je 
c ostavio na karlovačkom trgu, i reče, da bi on sada ba£ trebao 
3va momka u svom poslu. Perić dokaza Baraku sve, što se 



SI. 60. Dane Banjanin, 

veletriao, 

logodilo sa Danom 1 Barako ptsa Krestl<fu u Zagreb, da mu 
nah otpravi u Karlovac Danu. 

Krestrč posla odmah Danu u Karlovac i on stupi u trgo- 
u kod Baraka II. srpnja 1835. Barako ga uputi u posao i u 
ovaŠku korespondenciju. Za nekoliko mjeseci dade Barako 
ni 40 for. godiSnJe pUće radi dobroga vladanja I lijepoga 



208 

napretka, a nakon godine dana poJigne mu godišnju plaču na 
130 for. 

Nu doskora se odluči Dane Banjanin, da će započeti tr- 
govački posao na svoju ruku. Imao je dobra prijatelja u Vaši 
Baraku, a u banatskim žitnim trgovcima veliko povjerenje. On 
je 1. ožujka 1841. objavio, da počinje žitnom trgovinom na 
svoju ruku. U trgovini bio je ne samo vrlo marljiv nego i vrlo 
sretan. Štogod bi poduzeo, u svem bi uspio, a uz to živio vrlo 
skromno. 

Svojim je dobročiniteljima bio zahvalan. Kada je njegov 
prvi karlovački dobročinitelj Rade Perić godine 1849. osiromašio, 
primio ga je u svoju kuću i pomogao mu je djecu opskrbiti. 
Za kapetana Filipovića, koji ga je uputio u Karlovac, ostavio je 
zakladu od 500 for., da se za nj u crkvi čini spomen i da se 
obnavlja grob njegov i njegove supruge svake godine. 

Prema rodu svome bio je vrlo darežljiv, silu svojih rođaka 
dao izučiti zanatu i trgovini, a neke i iškolao. Za zasluge nje- 
gove, što si ih je stekao, podupirući sirotinju odlikova ga Nje 
govo Veličanstvo naš car i kralj 13. ožujka 186Q. zlatnim križem 
s krunom za zasluge. 

Kada je godine 187Q. Lika i Krbava stradala s nerodice i 
povodnja, pritekao je Dane Banjanin velikom novčanom svotom 
narodu u pomoć, i tako je spasio od gladi cijelu političku op- 
ćinu Udbinjsku napose mjesto njegova rođenja Jošane. Za Jo- 
šane mnogo je dobra u životu učinio, tako je god. 1880. kupio 
ondje i poklonio parohijalnu kuću za stan svećeniku, a godine 
1881. darovao 4000 for., da se obnovi crkva. Iste je godine 
osnovao zakladu od 1000 for, da se kamatii daju za nagradu 
učitelju, što će djecu učiti crkvenomu pojanju. 

Oodine 1879. osnovao je dvije zaklade, i to jednu od 1000 
for., a drugu od 6000 for. Kamati prve imaju se davatf kao 
potpora dvojici učenika gospićke gimnazije, a kamati druge 
imaju se opet davati kao stipendija dvojici učenika iste gimna- 
zije pravoslavne vjere. Radi ovih njegovih djela odlikova ga 
Njegovo Veličanstvo naš car i kralj 1881. viteškim redom Franje 
Josipa 1. Na uspomenu toga odlikovanja darova Banjanin karlo- 
vačkoj sirotinji 500 for. 

Banjanin podupirao je i književnike, tako je godine 1891. 
svom trošku izdao knjigu tadanjega pravoslavnoga kfltlhde 



na c. kr. realci u (Čakovcu, a sadanjega mitropolite u Doljnjoj 
Tuzli, Nikole Živkovića »Istorija hrišćanske crkvec i Krasićev 
prijevod Kelerove knjige: »Novo vaspitanje, osnovi pedagogij- 
skih ideja Freblovih«. 

Zadnje je godine svoga života sproveo mirno u Karlovcu, 
gdje je i umfo 12. lipnja 18Q1. 

Dane Banjanin oženio se 25. studenoga 1849. sa Julkom 
Mileusničevom iz Senja, koja mu je 5. XI. 1850. porodila jedinca 
sina Aleksandra, ali koji je preminuo 25. V. 1858. I tako ostade 
Banjanin bez potomstva. 

Sva njegova djela preteče njegova oporuka od 23. veljače 1891. 
Ostavivši rodu svojemu obilatu ostavštinu, osnovao je za opće 
dobro više stipendija i zaklada pod imenom Danila i Julke Ba- 
njanin, kao : 

1. 10 stipendija po 400 for. na godinu za učenike grčko- 
istočne vjere do svršetka njihovih nauka. 

2. 2 stipendije po 300 forinti za dva mladića, koji će učiti 
bogosloviju. 

3. 1 stipendiju po 500 forinti na godinu za učenika grčko- 
istočne vjere, koji polazi gimnaziju u Gospiću ili u kom dru- 
gom mjestu do svršetka njegovih nauka. 

4. 2 stipendije po 200 forinti za djecu, koja stupe u Gos- 
pićku gimnaziju ili drugi koji srednji zavod, a rođeni su u 
selu Jošanima. 

5. 12 potpora djeci iz Jošana po 25 forinti svakomu na 
godinu za školske potrepštine. 

6. 3 stipendije po 100 forinti za djecu iz političke općine 
udbinjske, koja polaze budi koju srednju školu. 

7. 6 potpora po 24 forinta za grčko-istočnu djecu, koja 
polaze osnovnu školu u Karlovcu i 

8. 1 stipendiju po 600 forinti za mladića njegova roda, 
koji je proglašen punoljetnim, kada svrši nauke, da si otvori 
posao ili trgovinu ili uredi ma kakovo zvanje. 

Nadalje je ostavio 3000 forinti, da se četiri puta u godini 
od kamata služe zadušnice za njegove roditelje, njega i njegovu 
suprugu u crkvi u Jošanima. U zadružnoj kući u Kariovcu 
ostavio je četiri dućanske prostorije pravoslavnoj crkvi u Kar- 
lovcUi da se za godišnji prihod tih prostorija služe četiri put u 



210 

godini zadušnice za nj, za njegovu suprugu i za njegova brata 
Stanka. 

Nadalje je osnovao joS ove zaklade: 

1. jednu od 4000 forinti, da se kamati daju ovdješnjim si- 
romašnim djevojkama grčko-istočne vjere kao miraz prigodom 
udaje. 

2. jednu od 10.000 forinti, da se kamati daju mladim 
ovdješnjim ljudima grčko-istočne vjere, koji kane otvoriti trgo- 
vinu i koje predloži ovdješna crkveno-Skolska pravoslavna 
općina. 

3. jednu zakladu od 10.000 forinti, da se polovica kamata 
podijeli na badnjak sirotinji grčko-istočne vjere, a polovica siro- 
tinji ostalih vjeroispovijesti. 

4. jednu zakladu od 2000 for., da se kamati daju kao na- 
grada učitelju (učiteljicama) grčko-istočne vjere, naročito za pou- 
čavanje u pojanju i u čitanju crkvenih knjiga. 

5. jednu zakladu od 10.000 forinti, da se kamatima iškola 
mladić njegova roda, koji se odluči posvetiti onomu duhovnomu 
obredu, po kom može postići episkopsko zvanje. 

6. jednu zakladu od 6000 forinti, da se kamati kao sti- 
pendija dadu jednomu ovdješnjemu učeniku grčko istočne vjere. 

7. jednu zakladu od 2000 forinti, da se kamati kao na- 
grada podijele svake godine ovomjesnomu parohu. 

8. jednu zakladu od 6000 forinti, da se kamati kao sti- 
pendija daju dvima mladićima gornjo kariovačke episkopije, 
koji će učiti bogosloviju. 

9. jednu zakladu od 3000 forinti, od koje kad naraste na 
6000 forinti, imat će se kamati davati najsiromašnijim sveće- 
ničkim udovicama u gornjo karlovačkoj biskupiji. 

10. jednu zakladu od 3000 forinti, da se kamatima nagra- 
đuju ovdješnji vatrogasci, koji kod požara nastradaju. 

Konačno je ostavio 2000 forinti Matici srpskoj, 2000 fo- 
rinti pravoslavnoj crkvi u Senju, 3000 forinti za kapelu na pra- 
voslavnom groblju u Kariovcu itd« 



2ii 

1 FILIP REINER, 
veletriac u Karlovcu. 

r^ilip Reiner rodio se u Humpolcu u Češkoj godine 1826.' od. 

siromašnih roditelja. U Hrvatsku je došao kao dječak od 

13 godina. Trgovinu je izučio u Sisku, a sluiio je kao trgo- 

vački pomoćnik u Daruvaru, Osijeku i napokon u Karlovcu. 



SI. 61. Filip Reiner, 

veletriac. 

Oodine 1852. utemeljio je u društvu sa jednim svojim drugom 
samostalnu trgovinu na mjestu, gdje je kasnije bila sagrađena 
^zadružna ku<5a< (Bundeshaus). Od godine 1858. vodio je trgo- 
vinu sam za se pod firmom »Filipa Reinera«, koja 1 sada po* 
' *toji, I to na Baniji, a kasnije u karlovačkom predgraiSu, 



212 

Filip Reiner mnogo se je zanimao 2a napredak i procvat 
grada Karlovca. On se je gradu Karlovcu priljubio kao rođeni 
njegov sin, podupirao je zborom i tvorom svaki plemeniti pod- 
hvat u gradu Karlovcu. On je bio jedan od prvih članova uf^ 
meljitela vatrogasnoga karlovačkoga društva, a isto tako i neka- 
dašnjega streljačkoga društva, kojemu društvu bio je i predsjed- 
nikom više godina. 

Radi njegova požrtvovnoga rada za dobrobit grada Kar- 
lovca odlikovalo ga je ponovno puta karlovačko građanstvo, te ga 
je izabralo u gradsko zastupstvo. Kao gradski zastupnik vršio 
je revno i savjesno i čast odbornika sirotinjskoga povjerenstva. 

Čitave decenije bio je na čelu mojsijevačke bogoštovne 
općine kotara karlovačkoga. Za ovu općinu stekao si je upravo 
besmrtnih zasluga, njegovom baš zaslugom podignut bi u Kar- 
lovcu mojsijevački hram. Ova je zgrada jedna od najljepših u 
Karlovcu, te je u istinu pravi nakit grada Karlovca. Mnogo si 
je zasluga stekao, što je on baš najviše radio o tom, da se 
karlovački Mojsijevci izjednače u narodnom pitanju sa Hrvatima. 
Baš stoga je mnogo radio o tom, da se napusti posebna kon- 
fesionalna mojsijevačka škola u Karlovcu, jer je bio uvijek toga 
uvjerenja, da će pučka škola, osnovana na narodnoj podlozi, 
mojsijevačku djecu najjače privesti u kolo Hrvata i da će zatrti 
nesnosne konfesionalne razlike i protivštine kod karlovačkih 
Mojsijevaca. 

Osobito se je isticao velikom svojom darežljivošću napram 
siromasima. On je bio članom mnogih zagrebačkih, a gotovo 
sviju karlovačkih dobrotvornih i u opće korisnih društava. 

Premda nije svršio nikada trgovačke škole, bio je ipak vrlo 
vješt trgovac, bio je vrlo dobro upućen u knjigovodstvo i ver' 
ziran u bankovnim i financijalnim poslovima. Baš radi toga gt 
izabraše upraviteljem filialke zagrebačke eskomptne banke u 
Karlovcu, koju je čast on mnogo godina vršio na najveće za- 
dovoljstvo sviju stranaka. Više je godina bio i zastupnikom za- 
grebačkoga paromlina u Karlovcu. Općio je mnogo i sa hrvat* 
skim književnicima, osobito ga je prijateljstvo vezalo sa pjesni- 
kom »Osvetnika« Fra Grgom Martićem, koji ga je također tt 
velike štovao. 

U Karlovcu je odgojio i vrlo čestitu porodicu sa svojom 
suprugom Terezijom, rođenom Ldwy. Jedan mu je sin odvjetnik 



213 

u Karlovcu i gradski zastupnik, drugi veletržac u Karlovcu i 
veleindustrijalac u Zagrebu, a treći mu je sin inžinir. Čestitu 
njegovu suprugu poznaje vrlo dobro sirotinja u Karlovcu. Ona 
je već mnogo godina blagajnicom društva sv. Vjekoslava, t. j. 
društva za potporu siromašne školske djece. 

Spomenuti valja joSte, da je osnovao posebnu zakladu od 
10.000 for., od koje se zaklade kamatima imade nagrađivati karlo- 
vački rabin, u koliko ga ne bi mogla plačati karlovačka bogo- 
Stovna općina mojsijevačka. 

Umr'o je ovaj čestiti karlovački građanin godine 1898. 



6. Dr. IVAN KRAPAC, 

posvećeni biskup biogradski i smederevački, kanonik zagrebački, 
arciđakon kalnički, vitez reda željezne krune III. razreda itd. 

I^odio se IQ lipnja 1843. u Karlovcu od oca Nikole, koji je 
^ bio ovdje krojač. Pučku trorazrednu školu svršio je u 
Karlovcu koncem školske god. 1853./4, Godine I854./5. upisao 
se je u karlovačku gimnaziju. U prvom gimn. razredu izgubi 
oca, te mu postade skrbnikom karlovački trgovac Antun Ćuk. 
Školske godine 1857./8. svršio je četvrti gimn. razred. Ovdje 
su mu bili učitelji Franjevci otac Barnabas Paljuk (ravnatelj), 
0. Eugenije Kaim, o. Florius Frank, o. Bernardo Osrcdkar, o. 
Viktor Mihajlović, o. Jakov Meško, a u prva tri razreda Herubin- 
Horvatić (ravnatelj). 

U peti se razred upiše na Rijeci školske godine 1858./0. 

Ondje je svojim kratkotrajnim učiteljevanjem probudio Fran 

Kurelac u mladeži ljubav do hrvatskoga jezika. Imao je ondje 

nekoliko svojih vatrenih i revnih učenika, a kasnijih književnika, 

kao Dr. Ivana Dežmana, Budu Bud i savI j evića Pri* 

jedorskoga, Ivana Fiamina, Mati ju Baštijana itd. 

Ma da i nije bio Dr. Ivan Krapac učenik pokojnoga Frana Ku- 

relca, ipak je njegovo sjeme preko starijih drugova palo i na 

KrapCevu dušu, te i njega zagrijalo ljubavlju k narodu i jeziku 

hrvatskomu. Ovdje je Krapac svršio peti i šesti gimn. razred. 

Nakon svršenoga šestoga gimn. razreda pređe godine 1860. u 

zagrebačko sjemenište, gdje ostade do godine 1866. Svećenikom 



bio je zaređen 22. srpnja 1806. 1 malo Iza toga postade kape- 
lanom u Sisku. U Sisku ostade do godine 1869., koje je godine 
{ upravljao Župom u Sisku. Iste je godine bio premjeSlen u 
Zagreb kao prvi kapelan sv. Marka, gdje ostade do konca go< 
dine 1870. Dne 26. prosinca 1870. postade župnikom u Sveti- 



SI. 62. Dr. Ivan Krapac 

čama nedaleko Karlovca (gdje su nekada Pavline! svoj samostan 
imali). Ovdje si je znao steci svojim radom opće priznanje I 
ljubav u narodu i poštovanje medu drugovima. Nije stoga čudo, 
da je bio imenovan 15. svibnja 1877. podarcidakonom Iipnl{- 



.*•> 



215 

koga kotara. Oodine 1878. postade župnikom u Bregima kod 
lvani6i. Mjeseca rujna 1880. postade župnik u župi sv. Petra u 
Zagrebu i ravnatelj nadbiskupskoga orfanotrofija. Još iste godine 
bio je imenovan bilježnikom nadbiskupskoga ženidbenoga suda. 
Oodine 1883. mjeseca listopada postade arkivarom, protoko- 
listom i registratorom nadbiskupske pisarne. Oodine 1887. iza- 
bran je bio zastupnikom narodnim u sabor kraljevina Hrvatske, 
Slavonije i Dalmacije. Osim toga biran je tri puta gradskim za- 
stupnikom u gradsko zastupstvo zagrebačko. Dne 19. lipnja 
1890. imenovan je kanonikom. Oodine 1896. položio je u PeStI 
doktorat iz crkvenoga i rimskoga prava, ter je bio promoviran 
na čast doktora »canona«. Ne mnogo iza toga imenovan bi 
prosidonalnim eksaminatorom za pravničku struku i arcidako- 
nom kalničkim. Dne 7. srpnja 1896. imenovan je bio po Nje- 
govu Veličanstvu biskupom biogradskim i smederevačkim. Iste 
je godine dobio i red željezne krune III. razreda. 

Odje god je bio biskup Krapac, svagdje je ostavio za 
sobom najbolji glas radina i savjesna čovjeka. Osobito si je 
znao steći ljubavi kod sirotinje. On se je držao uvijek one: 
»Neka ne znade ljevica, što daje desnica!« Mnogu je već siro- 
tinjsku suzu svojim obilnim darom oti'o i mnogu je sirotinju 
utješio! Kao dobri sin nije zaboravio nikada ni rodnoga svoga 
grada Karlovca. Nedavno je primio pokroviteljstvo nad karlo- 
vačkim vatrogasnim društvom i sjetio se društva lijepim darom. 



7. RADOSLAV LOPAŠIĆ. 

l^adoslav Lopašić rodio se je u Karlovcu 20. svibnja 1835. 
^ od oca Mirka, tadanjega gradskoga suca karlovačkoga i 
majke Magdalene, rođene Dobrilović. Kao nejako dijete izg;ubi 
godine 1838. oca, a godine 1843. i majku. Tako ostade u osmoj 
svojoj godini bez oca i majke. Odgajao ga je polubrat (od prve 
žene očeve) Ladislav. 

Za rana već je dolazio u karlovačku čitaonicu, gdje je 
upoznao sve odličnije ljude, koji su u ono vrijeme riječ vodili. 



210 

Ovdje se je oduSevIjavao za Ilirske davorije^ ter ih i sam rado 
pjevao. 

Oodine 1847. stupi u karlovačku gimnaziju. Godina 1848. 
dojmila se jako i mlađane duše Lopašićeve. Ove godine pošao 
mu stariji brat u rat u Italiju i ondje poginuo na bojnom polju. 
Nakon svršenoga drugoga razreda obolje i proboravi godinu 
dana na porodičnom imanju Hrčiću kraj Bosiljeva. U to vrijeme 
počeo je čitati knjige. Najradije je čitao »Razgovor ugodni na- 
roda slovinskoga« od Andrije Kačića. Već onda se je namjerio 
na Valvazorovo djelo : »Elire des Herzogthums Krain«, te je i 
ovu knjigu vrlo rado čitao. Od srpskih pisaca najvolio je čitati 
Obradovićeva djela, osobito njegovo djelo >Život i priključenija 
D. Obradoviča«. 

Nakon jednogodišnjega boravka u Hrčiću prijeđe u za- 
grebačku gimnaziju. Nu i tu mu je bolest mnogo smetala u 
naucima. Nakon dovršenih gimnazijskih nauka upiše se godine 
1856. u pravoslovnu akademiju u Zagrebu. Ali ne ostade ondje, 
već se odmah poslije upisa vrati kući na imanje u Hrčić. 
Ovdje se je bavio gospodarstvom, a samo kano za odmor i 
knjigom. 

Sada se je počeo Rade baviti pitanjima o prošlosti svoga 
rodnoga kraja i grada Karlovca. Stade sabirali stara pisma i 
poče dopisivati sa povjesničarom Ivanom Kukuljevićem Sakcin- 
skim. 

U bosiljevačkoj općini znao si je toliku ljubav steći, da 
ga je ondje narod godine 1860. izabrao svojim načelnikom. Nu 
ove časti nije dugo vršio. Napisao je neki Člančić u Nar. no- 
vine o gladi u bosiljevačkoj općini, pa je bio stoga po nalogu 
bana svrgnut sa časti načelničke. On se je toga radi potužio 
tadanjemu velikomu županu zagrebačkomu Ivanu Kukuljeviću 
Sakcinskomu. Kukuljević mu pomogne, te bude izibran u zagre- 
bačkoj županijskoj skupštini 14. veljače 1861. za pristava seve- 
rinskoga kotara, gdje je bio sucem Dr. Josip Vranyczany, Radin 
dobar prijatelj. 

Kada je umr'o godine 1866. kotarski sudac severinski Dr. 
Josip Vranyczany, postade Lopašić njegovim nasljednikom. Po- 
stavši Lopašić kotarskim sucem u Severinu, brinuo se je baš 
očinski za svoj kotar, osobito se je brinuo za pučke škole. 
Kao sucu bila su mu otvorena vrata u razne arkive, pa je on 



217 



sve spomenike svoga kotara koSto t susjednih kotara već onda 
sabrao. 

Sada je počeo LopaSlć raditi književno. Prve njegove rad- 
nje *0 karlovačkim generalimac i lO postanku Krajine« IzaSle 
su godine 1801, u »KarlovaCkom vjesniku«. Godine 1863. i 1864. 



SI. 63. Spomenik Radoslava Lopašića u Karlovcu. 

imSIc su u >Q]asono§if njegove pomanje radnje, kao »O Tomi 
ErdSdu banu*, »O porazu Udbinskom«, »Smrt Herberta Auers- 
l>wga«, »Tomo MiklouSić, pisac hrvatski«, »Bitka kod Siska 
godine 1492.« i >GeneraI Lenković u Klisu«. Godine 1865. izađe 
u Leptiru njegova radnja ^^Zrinski i Frankopan na stratištu«. 



218 

Njegova sasvim samostalna radnja »Cetin« izaSla je u » Knji- 
ževniku c 1866. 

Oodine 1871. bi imenovan Lopašić podbilježnilcom župa- 
nije zagrebačice, te se preseli u Zagreb. U Icolu Icnjiževnika pri- 
onu on joS marljivije uz knjigu. Godine 1874. izađe u »Viencu« 
njegov članCić »Severin«, a 1875. člančić »Orad Karlovac«. Od god. 
1876.— 1883. napisao je više članaka u »Viencu« o gradovima, 
mjestima i rodovima oko Kupei Une, kao: »Bosiljevof, »Dubo- 
vac«, »Ogulin«, »Barilovič«, »Lipa«, »Kamenske«, »Bihać«, 
»Žumber^k«, »Jastrebarsko«, »KrižanićTuranj«, »Novigrad na 
Dobri« itd. 

Godine 1877. izabran bi Rade Lopašić u odbor »Matice 
hrvatske« kao gospodarski potpredsjednik i ostade kao takav 
do svoje smrti. Godine 1879. izdade »Matica hrvatska« njegovu 
prelijepu knjigu »Karlovac. Povjest i mjestopis grada i okolice«, 
u koju knjigu je mnogo truda i mara uložio. Za ovo djelo 
odlikova ga njegov rodni grad Karlovac zaCasnim građanstvom. 
Ovu je knjigu Lopašić napisao prigodom tristogodišnjice po- 
stanka grada Karlovca. 

Godine 1889. proslavi Radoslav Lopašić dvjestogodišnjicu 
oslobođenja Like i Slavonije knjigom »Dva hrvatska junaka — 
Marko Mesić i Luka Ibrišimović«, koju izdade »Matica hrvatska«. 
Godine 1890. izdade »Matica hrvatska« vrlo lijepu i poučnu 
knjigu Lopašićevu : »Bihać i bihaćka krajina«. 

Dok je ovako revno radio za »Maticu hrvatsku«, nije za- 
boravio ni na Jugoslavensku akademiju. Od godine 1884—1889. 
izdade akademija tri debele knjige njegove pod naslovom: 
»Spomenici hrvatske Krajine«' (I. knjiga od god. 1473.— 1610, 
II. knjiga od godine 1610.— 1693. i IIL knjiga od godine 1693. 
—1780. sa dodatkom). Ovo je danas najznamenitija zbirka za 
povjest hrvatske Krajine. Akademija ga za zasluge njegove za 
znanost imenova godine 1883. svojim članom dopisnikom. 

Osim toga je Lopašić izdao u akademijskim starinama 
svoje priloge »za povjest urote Petra Zrinskoga i Franje Fran- 
kopana«, »za povjest Hrvatske u 16. i 17. vijeku«, »o tržačkim 
Frankopanima«, »o protestantima u Hrvatskoj«, »o povjesti Sla- 
vonije u 17. vijeku«, »o hrv. gardama na dvorovima u Dražđa- 
nima i Potsdamu« itd. 



tl9 

Koncem mjeseca veljače 1891. bi Lopallč umirovljeni a 
25. travnja 18Q3. umre u Zagrebu. Iza njegove smrtf naSla se 
je velika književna ostavština dosele još neStampana. Akade* 
mija izdade njegovu knjigu »Hrvatski urbari« istom posije 
smrti njegove. Ti urbari sižu od godine 1436. do pod kraj !?• 
vijeka. 

U njegovoj književnoj ostavStini nalaze se ove njegove 
radnje: »Hrvatski spomenici« (od godine 1280.— 1600.), »Po- 
slanice hrvatske 15. i 16. vijeka«, »Habsburški spomenici (od 
godine 1517. — 1600.)«, »Hrvatski spomenici 17. vijeka«, »Pisma 
zagrebačkim biskupom upravljena u 17. vijeku«, »Spomenici 
grčko- istočne crkve u Hrvatskoj i Slavoniji«. 

Poslije njegove smrti izdala je « Matica hrvatska« lijepu nje- 
govu knjigu )»Oko Kupe i Korane. Mjestopisne i povjesne 
crtice«, koju je popunio Emilij Laszowski. 

Kada ogledamo ovaj književni rad Lopašičev, pa kada se 
sjetimo, da je bio opterećen i svojim službenim poslovima, 
moramo priznati, da je Lopašić za kratka svoga života zaista 
mnogo napisao. Njegov rad nam je tim miliji, što ga je napisao 
iz čiste rodoljubive pobude. 

Grad Karlovac podigao je u najnovije vrijeme svomu za- 
služnomu sinu dostojan spomenik, koji se nalazi na najljepšem 
mjestu šetališta. 



8. Dr. MILIVOJ ŠREPEL. 

L^odio se 8. studenoga 1862. u Karlovcu, gdje mu je otac 
^ bio gradski blagajnik. Gimnaziju učio u Karlovcu (od I.— IV. 
razreda) i u Zagrebu (od V.— VIII. razreda). Sveučilište polazio 
u Zagrebu, gdje je položio ispit za srednjoškolskoga učitelja 1884. 
i doktorat filozofije 1886. Kao gimnazijski učitelj službovao je 
u Zagrebu, dok ne bi imenovan 21. listopada 1889. izvan- 
rednim, a malo kasnije i redovitim sveučilišnim profesorom za 
latinski jezik i književnost na kr. sveučilištu u Zagrebu. 

Dr. Milivoj Šrepel jest bez sumnje jedan od najdarovitijih 
i najradinijih Hrvata, koji su se u novije vrijeme istakli. Već 



320 

od svoje dvadesete godine bavio se ozbiljno knjigom. Svoj Icnji- 
ievni rad započeo je u Viencu, a svoj znanstveni rad svojom 
raspravom u izvještaju Icr. zagrebačke gimnazije 1886. »Akcenat 
i metar junačkih naših pjesama«. 

Ma da je i bio Šrepel profesor latinskoga jezika, ali njegov 
naučni rad bio je namijenjen podjednako i proučavanju latin- 
ske knjige i jezika, košto i proučavanju hrvatske, pače i opće 
slavenske knjige i njihovih jezika. 

Od godine 1887. svake godine izdao je po jednu ili više 
znanstvenih radnja, tako: Ocdine 1887.: »Kornclije Tacit«. Iste 
je godine izdao »Odabrane pjesme Zmaja Jovana Jovanovića« 
s uvodom; godine 1888. »O pomještanju vremena i načina u 
glavnim rečenicama latinskoga jezika« i »O cilju i metodi latin- 
ske sintakse«; godine 188Q. »Tacitova manja djela«, god. 1890. 
»Analogija u sintaksi gramatičkih padeža latinskoga i hrvatskoga 
jezika«, »Latinski izvor i ocjena Kašićeve gramatike«, »Apulejeva 
priča Amor i Psiche«, »Skup Marina Držiča prema Plautovoj 
Aululariji«. U ovoj radnji htjede pokazati, kako je Držić izradio 
ovu komediju prema ovoj latinskoj. Kasnije se je dokazalo, da 
je »Skup« izrađen prema jednoj talijanskoj komediji. Iste je go- 
dine napisao i uvod u odabrane pripovijetke Nikole Tordinca i 
uvod u Preradovićeve Izabrane pjesme, što ih je izdala »Matica 
hrvatska«. Godine 1891. napisao je »O postanju latinskoga b im- 
perfekta i b futura«, »O najstarijoj lirskoj i epskoj poeziji latin- 
skoj s komparativnega gledišta«, ter popularnu radnju »Pjesnički 
prvaci u prvoj polovini XIX. stoljeća«. 

Godine 1892. stade se baviti ozbiljno hrvatskim latinistima. 
Ove je godine izdao ove svoje radnje: »O Patricijevoj poetici« 
i »O Vrazovoj kritici«. Godine 1893. izdade radnje: »Ivan Bo- 
lica Kotoranin, latinski pjesnik« i »O latinskoj poeziji Junija 
Restija«. Iste je godine otpočeo izdanjem Bogovićevih pjesama 
(od 1893. — 1895.), preveo je Institucije rimskoga prava i napisao 
»Povjest rimske satire«. 

Radi zasluga njegovih za znanost imenova ga Jugoslaven- 
ska akademija 12. prosinca 1893. svojim pravim članom u raz- 
redu historičko-filologičkom, gdje brzo postade i predstojnik 
ovoga razreda i odabran bude u razne odbore, kao u odbor 
za izdavanje starih pisaca hrvatskih, u odbor za sabiranje spo- 
menika tradicionalne literature i u odbor za galeriju slika. 



221 

Od ovoga vremena posvećuje on vrlo mnogo vremena i 
rada Jugoslavensko] akademiji. God. 18Q4. napisao je knjigu "O 
ruskim pripovjedačima", godine I8Q5. napisao radnje >0 Ari- 
stotelu« i >Stay prema Lukreciju-:. Oodine 1896. priredio je izda- 



SI. 64. Dr. MillvoJ Šrepel. 

nje Oundulićeva djela »Suze sina razmetnoga«, n godine 1807. 
piSe o Ciceronu i izdaje Gradu za povjest hrvatske književnosti. 
Oodine 1898. napisao je knjigu: >Rimska književnost i latinski 
jezik«, a god 1899. rasprave; »Humanista ŠižgoriĆ«, »Hrvat prvi 



222 

gramatik talijanskoga jezika, Puškin i hrvatska književnost, te 
radnje, kao: O iivotu i radu Antuna Nemčiča, Uvod u oda- 
brana Puškinova djela, Klasična filologija, Preporod u Italiji u 
15. i 16. stoljeću. Godine 1900. napisao rasprave: »Sigetski 
junak u povjesti hrvatskoga pjesništva« i »PreŠernov utjecaj na 
Stanka Vraza«, a godine 1Q0I. svoju studiju o Marku Ma- 
ruliću. 

Pored ovoga zaista opsežnoga znanstvenoga rada pisao je 
vrlo mnogo i u Vienac, osobito do godine 1893. (razne knji- 
ževne obznane). Nije stoga čudo, da je toli ogromni rad Šre- 
pelov počeo zlo djebvati na tjelesno njegovo zdravlje. Šrepe! 
počeo je poboljevati već godine 1901. Stoga od cvoga vremena 
manje radi. Uređivao je i nadalje »Gradu za povjest hrvatske 
književnosti«, Sto je izdaje Jugoslavenska akademija. Posljednja 
njegova radnja, što ju je sam napisao, bila je ocjena o Marko- 
vićevoj estetici (u XII. knjizi Nast. vjesnika). 

Za zasluge, što ih je Šrepel stekao u opće za slavensku zna- 
nost i knjigu , imenova ga imper. akademija nauka u Petrogradu 
svojim članom dopisnikom. Kao sveučilišni profesor obavljao 
je školske godine 1896./7. čast dekansku na mudroslovnom 
fakultetu. 

Strven napokon bolju podlegao je dugotrajnoj bolesti i 
umr'o u Zagrebu 23. veljače 1905. 

Šrepel je ostavio iza sebe najljepšu uspomenu u hrvat- 
skom narodu kao čovjek, kao profesor, kao rodoljub i kao na- 
učnjak. Grad Karlovac može se ponositi ovim svojim odličnim 
sinom. 



9. DRAOOJLA JARNEVIĆEVA. 

■ Jragojla Jamevićeva rodila se u Karlovcu 4. siječnja 1812. 
^^^ Roditelji njeni imali su kuću u današnjoj Zagrebačkoj ulici, 
nedaleko kupskoga mosta. 

Rano joj umre otac, a mati joj ostade udova sa šestero 
nejake djece. Po običaju tadanjem dade je u školu, koja 
]e odisala njemačkim duhom. Stoga je rano posegla za 



223 

njemačkim knjigama. Baveći se knjigom i uklanjajući se svijetu, 
doskora obolje. Godine 1839. potraži lijeka u Štajerskom Oracu. 
Ovdje jednom opazi Dragojla Jarnevtćeva na nutarnjoj stijeni 
zvonika na gradskom brijegu Schlossbergu ove hrvatske stihove: 
»Zdrav mi svaki bratac bio, — Koj je godjer roda moga, — 
Kom' je jezik ovaj mio, — Koji me je razumio, — Sva mu 
sreća doSla od Boga!< Ti se stihovi dojmile u stranom svijetu 



SI. 65. Dragojla Jarnevićeva. 

duboko duSe Dragojllne i ona propjeva svoje prve stihove na 
hrvatskom jeziku, ter ih napisa pod gore navedene retke. Ovi 
su stihovi glasili: »llirkinja 'e ovdi jedna, — Koja jezik ovaj 
razmi, — Premda ona tebe ne zna, — Vendar joj je kruto 
drago, — Da je naSla ove riječi, — Kojim srce svoje lije£ll< 
Illrldnja li Kariovca. 



ili 

Kada je ovaj odziv na gornje stihove pročitao pjesnik 
fvan Trnski, koji je u ono vrijeme boravio u Oracu i koji je 
one stihove napisao, stade se propitkivati za tu liirkinju iz Kar- 
lovca, dok ne dozna za nju. Trnski se je u ovo vrijeme bavio 
već hrv. pjesništvom, pa doznavši, da se Jarnevićeva bavi nje- 
mačkim pjesništvom, stade je nagovarati, da se posveti hrvatskoj 
knjizi, stade joj nabavljati hrvatske knjige, gramatike i rječnike 
i ona zaista propjeva još godine 183Q. hrv. jezikom u »Danici« 
br. 31. pjesmu »Želja za domovinom«. 

Iz Oraca otide iste godine Jarnevićeva u Trst, a odavle u 
Mjjetke. Iz Trsta se javi pjesmom »Domovini« (1839.), a iz 
Mljetaka pjesmama »Cvijetak prijateljstva« i »Kraj jeseni« (1839.) 

U ovim je gradovima poučavala žensku djecu» dapače neka 
grofica htjede s njome ugovor sklopiti na 6 godina, da joj od- 
goji kćeri, a neki je engleski lord nagovarao, da pođe s nje- 
govim kćerima najprije u Aleksandriju, a onda u Englesku. Nu 
slabo je zdravlje prisili, da se je vratila godine 1840. u Karlovac, 
gdje je živjela kod majke ili pak polazila svoga brata Josipa, 
koji je bio župnik. 

U to vrijeme izašle su njene pjesme : »Moje cvijeće« (1840.), 
»Molba na proljeće«, »Moj sanak< i »Cvijet za njegovu sliku« 
(1842.) i pripovijetke: *Domorodne povijesti« (1842.) 

Kada su joj mati i brat Josip umrli, proda ona i njene 
sestre kuću i svoj posjed u Karlovcu i stade opet poučavati 
odličnije djevojke karlovačke. U ovo vrijeme izdala je pjesme: 
»Nova žetva« I »Vještica« (1843.), »Moj Ijubovnik« (1845.) i 
»Banu Jelačiću« (1850), pa pripovijetke: »Prevareni zaručnici« 
(1853), »Prijateljice« i »Sudbina« (1854), »Prsten« i »Ljepota 
djevojka« (1858.), »Plemić i seljan« (1860), »Marija Margareta« 
(1862.), »Tuđe spletke« (1864), »U vojničkoj Krajini«, »Pepelari«, 
»Ljubav i prijateljstvo« i roman »Dva pira« te drame »Veronika 
Desinićeva« i »Marija, kraljica ugarska«, obje u 5 čina i pisane 
stihovima. 

Dragojlu Jarnevićevu posjećivali su u Karlovcu razni hr- 
vatski književnici i odličnici, kao barun Kušlan, Žužel, dubo« 
vački kapelan Adolfo Veber itd. 

Zadnje je godine svoga života sprovela uza svoju neća* 
kinju suprugu karlovačkoga pekara Cesarcai koju je i odgojila« 



U kud tjubita Je red, dsto^ti i itedljivosf, a bifaie vjeSta sva- 
komu kućnomu poslu. 

Knjizi se je^tovatsko] posvetila svom duiom. Baijt Je us« 
pjda u pripoviJeflBna no u pjesmama. Cijelim svojim književ- 
nim radom nastojala je prodičiti i unaprijediti svoj narod i svoju 
domovinu. 

Umrla je u Karlovcu 12. ožujka 1875. u 63. godini života. 
Ona je bila jedina Hrvatica, koja je u ono doba sastavljala 
samonikle plodove lijepe knjige. 

Svoja djela objelodanila je u Nevenu, Leptiru, OlasonoSi, 
NaSe gore listu, Dragoljubu i Hrvatskom Sokolu. Osim toga 
napisala je ona više pedagoško didaktiCnih članaka u Slav. Pe- 
dagogu i Napreticu i ostavila u rukopisu crticu >Moje učitelje^ 
vanjec, veselu igru »Bojažljivi Francekt u 2 čina i niz od preico 
80 pjesama raznoga sadržaja. 




1A 



""'^^ 



'^(i^ 



~^^ 



XIV. Jezik, knjiga i umjetnosti u 

Karlovcu. 



1. O JEZIKU i PISMU KARLOVAČKOM. 

Jezik, kojim su govorili u 16. vijeku stanovnici današnjega 
proširenoga grada Karlovca, košto pokazuju listine, štam- 
pane u Lopašićevoj knjizi »Karlovac«, a napisane u Dubovcu, 
Oazi i Mekušju (od godina 1550., 1557., 1560. i 1563.), bio je 
Čakavski dialekat ikavskoga izgovora, koji se nije mnogo razli- 
kovao od današnjega čakavskoga narječja, koje se govori u 
Primorju napose u Vinodolu. Pismom su se služili glagolskim, 
i to hrvatskom uglatom glagolicom, kakovom su pisane crkvene 
knjige u biskupiji senjskoj, krčkoj i u opće hrvatske primorske 
listine. 

U 17. i 18. vijeku mijenjao se je taj jezik time, što je pri- 
mao neke osobine kajkavskoga narječja, košto se vidi iz listina 
u Lopašićevoj knjizi »Karlovac« od godina 1648., 1684. i 1705., 
napisanih u gradu Karlovcu. U 17. vijeku napuštaju po malo 
Karlovčani glagolsko pismo i poprimaju latinsko pismo. 

Razlog, što su Karlovčani u svoj stari dialekat čakavski 
poprimali osobina kajkavskih^ imademo tražiti u tome, što se je 



I 



227 

poslije turskih navala u Karlovac doselilo dosta porodica iz su- 
sjedne Kranjske i što se je u Hrvatskoj u ono vrijeme u opće 
više i radije pisalo kajkavštinom no čakavštinom. 

Dialekat međutim, kojim se govori u gradu Karlovcu, nije 
posve jednak danas dialektu, kojim se govori u Hmetiću, Jelsi, 
Zagradu, Vučjaku, Drežniku, Švarči, Turnju i Kamenskom. 

Ova su sela sačuvala jači karakter čakavski u svom govoru 
no Karlovčani, i to ne samo u oblicima nego i u naglasu. 
Imade još i danas riječi i oblika, u kojima se u gore pomenu- 
tim selima naglasuje posljednji slog, što je bez sumnje osobina 
čakavska, dočim što takova ne nalazimo u gradu Karlovcu. 

Pomenuta sela govore danas smjesom čakavsko -kajkav- 
skoga narječja, u kojoj je čakavština jača od kajkavštine, samo 
upitnu zamjenicu ne kažu »ča< nego »kaj«, a u Karlovcu go- 
vore smjesom čakavsko-kajkavskoga narječja, u kojoj je kajkav- 
ština jača od čakavštine. 

Potanko sam obrazložio jezične osobine grada Karlovca i 
njegovih sela u svojoj radnji : Jezične osobine u kotaru karlo- 
vačkomc, koju je radnju štampala Jugoslavenska akademija u 
Zagrebu u 146. i 148. knjizi Rada. 

Narodne pripovijetke, pripovijedane posve točno u karlo- 
vačkom današnjem narječju, štampao sam u II. knjizi svojih na- 
rodnih pripovijedaka godine 1901. 

Današnje narječje kariovačkih sela malo ne posve je jed- 
nako narječju stati vskomu, kojim su ispripovijedane pripovijetke 
narodne štampane 1886. na Rijeci u I. knjizi mojih narodnih 
pripovijedaka. 

Pored ovoga glavnoga narječja govori se u Kariovcu I 
Štokavskim narječjem. Tim narječjem govore ljudi školovani i 
pravoslavni doseljenici. 

Od hrvatskih književnika pisali su svoja djela narječjem, 
koje se govorilo u karlovačkom kotaru, pjesnik i ban hrvatski 
Petar grof Zrinski (živio od 1621.— 1671.), koji je naučio ovo 
narječje, boraveći dulje vremena u Ozlju, Kariovcu i na Švarči, 
i poznati panslavista Juraj Križanić (živio u 17. vijeku), koji se 
je rodio u Otoku, t. j. u današnjem Mekušju, te je naučio ovo 
narječje već kod kuće. 

Nadalje su pisali ovim narječjem jošte Franjo Krsto 
Frankopan (f 1671.) u svojoj knjizi »Oartlic ;a (as 



2M 

kratiti« i njegova sestra i supruga Petra grota Žrinskoga Ka- 
tarina u molitveniku: »Putni tovaru š iz nimškoga na 
lirvatski jezik istolmaCen. 

Svi ovi književnici (osobito Juraj Križanić) mijenjali su 
karlovačko narječje amo tamo i prema drugim tirvatskim na- 
rječjima, da im knjiga dobije općenitiji karakter. 



2. KNJIŽEVNOST u KARLOVCU. 

TISKARE. 

1. Prva tiskara otvorena bi u Karlovcu početkom dćVet* 
naestoga vijeka. Otvorio ju je Gašpar Weitz, jedati od po- 
tomaka Ivana Weitza, koji je otvorio početkom osamnaestoga 
vijeka tiskaru u Zagrebu. Prije toga vremena štampaH su* Kar- 
lovčani svoje knjige vani, naročito u Zagrebu. Ov^ je tiskara 
postojala kao vlasništvo Oašpara Weitza do godine 1%22. Ove 
ju je gčdine prodao Ivanu Nep. Prettneru. 

2. Državna tiskara osnovana bi za francuste vlade ^odfne 
1809. Poznata je bila pod naslovom »civil i m ilita'ršdli^o 
knjig pritiskanje«. Postojala je do godine 1813. 

3. Tiskara Ivana Prettnera i kasnije tisk^rir naslled- 
nika Ivana Prettnera (posljednjega vlasnika Adolfa Prettnera) 
od godine 1822. do godine 1889. Ova je tiskara izdaVala od 
godine 1826.— 1884. koledar u njemačkom jeziku, tako zvani 
»Karlstsidter Schreib Kalender« sa obilnim katkada 
posve lijepim literarnim prilogom, više puta i sa ilustradJMia, t^ 
više godina iislt »Pilger« u njem. jeziku. Bik) je u ovom listu i 
hrvatskih pjesama. 

4. Tiskara Abela Lukšića, koja bi osnovana godine 
1861. U Karlovcu ostade samo par godina, iz Karlovca se pre- 
seli u Beč (1865.) 

5. Tiskara Dragutina Hauptfelda, koji otvori u 
Karlovcu tiskaru godine 1889. Ova tiskara radi i danas. 

6. Tiskfta R L Weisera, koji otvori tt Karlovcu tistura 



9f» 

godae .1000. I ostade ovdje do godine 1902., ko|e u}egodin» 
preselila u Zagreb. 

7. Tiskara M. Pogine, koji Je več prije Imao maleni tis- 
karski stroj, ali tiskaru uredi pravo Istom godine 1903. 

KNIŽARE. 

1, Prva uređena knjiZara u Karlovcu bila je Ivana 01- 
lardi*a, osnovana oko godine 1840. Oflardi ]e bio vlasnikom 
ove knjižare po prilici do godine 1864. 



SI. 60. Tiskara I knjigovežnica M. Pogine. 

2. Iza Oilardia uredio je godine 1864. novu knjižaru Gu- 
stav Ascherfeid, koji je bio vlasnikom ove knjižare do 
godine 1878. 

3. Poslije Ascherfelda otvori knjižaru Ivan Sagan 
(1878.), i to najprije u Ljekarničkoj ulici u kud Tuškanovoj, 
kasnije u vlastitoj kuci na Jelačitfevu trgu. Ova knjiUra postoji 
i danas. 

4. Godine 1886. otvori knjižaru Jakov Reich, koju 
preuze već godine 1888. brat njegov Lisander Relch. 



330. 

Isprva ]e bila ova knjižara smjeStena kod sjevero-t8toCnos:a utazi 
u tvrđu na poCetku RakovaCke ulice, u današnjoj kui5i Laciiovoj, 
prije Zimmermannovoj. Kada je ovu kuću godine 1897. kupio 



I 



sadanjl viasnik~od jalcova Zimmermanna, dotično od njegovih 
baStinika, preselio se je Reich'^u kuću gde Ritonke na uglu 
Magistratske i RakovaCke ulice. Ova knjižara postoji i danas. 



231 

KNJIGOVEŽNICE. 

1. Prvu knjigovežnicu otvorio je brat knjigotiskara Ivana 
Frettnera Albert Prettnerveč oko god. 1830. i ova je knji- 
govežnica potrajala do godine 1894., koje godine preuze je 
M. Fogina. 

2. Kada je Oilardl osnovao u Kariovcu prvu knjižaru 
(oko 1840.), osnovao je podjedno i knjigovežnicu, koja je po- 
trajala do godine 1864. 

3. Poslije Oilardija uredio je uz knjižaru i knjigovežnicu i 
Ascherfeld. Ova je knjigovežnica potrajala do godine 1878. 

4. Godine 1878. osnova uz knjižaru knjigovežnicu i Ivan 
Sagan» koja još I danas postoji. 

5. Godine 1886. osnova uz knjižaru i knjigovežnicu Jakov 
Reich, koju preuze ujedno sa knjižarom u svoje ruke godine 
1888. njegov brat Lisander Reich. Ova knjfgovežnica po- 
stoji i danas. 

6. Godine 1894. otvori knjigovežnicu M. Fogina, uz 
koju uredi godine 1903. knjigotiskaru. Ova knjigovežnica postoji 
I danas. 

KNJIŽEVNICI : 

A) Od početka do godine 1860. 

1. Prvi književnik karlovački je Juraj K riža n ič (iz 17. 
vijeka) iz Otoka (danas Mekušja) u području današnje općine 
grada Karlovca. Istaknuo se je u Rimu kao književnik. Glavni 
svoj rad književni napisao je u zatočništvu u Sibiriji u gradu 
Tobolsku. Na glas je izašao kao prvi propagator ideje knji- 
ževnoga panslavizma. 

2. Petar grof Zrinski (od 1621.— 1671.) na glasu junak 
I vojskovođa, ban hrvatski. Istaknuo se je osobito svojim epom 
»Opsidom sigets.kom« u 15. pjevanja Ovo je djelo slo- 
bodni prijevod originala madžarskoga, što ga je napisao brat 
njegov Nikola. 

3. Katarina grofica Zrinski izdala je molitvenik god. 
1661. »Putni tovaruš iz nimškoga na hrvatski 
jezik istolmačen«. 



232 

4. Franjo Krsto Frankopan (f 1671.) napisao 
zbirku što izvornih, fito prevedenih iz talijanskoga jezika pje- 
sama, što ih je napisao nadvojvoda Leopold Viiim, sin cara 
Ferdinanda II., što pak narodnih pod naslovom »Q a r ti i c (vrtić) 
za čas kratiti«. 

5. Josip Sipuš, karlovački trgovac Živio je u drugoj 
polovici 18. i početkom 1Q. vijeka. Napisao je knjigu : »Temelj 
žitne tergovine polag narave i dogodjajev. U Za- 
grebu, u biskupskoj štampariji 1796. u osmini, strana 116. 

6. Lukijan Mušicki rodio se 1777. u Temerinu u 
Bačkoj, umr'o je kao karlovački vladika 1837. u Karlovcu. Kao 
pjesnik istaknuo se odama, u kojima se je povodio za latinskim 
pjesnikom Horacijem (u klasičnim metrima). Pjevao je srpski i 
slavenosrpski. 

7. K ris os tom Fogh bio je franjevac u Karlovcu, pro- 
fesor matematike i fizike na gimnaziji i na liceju (za francuske 
vlade), neko vrijeme ravnatelj karlovačke gimnazije (od 1810.— 
1834). Izdao je godine 1817. u Karlovcu djelce »Theoria de virga 
stereometrica tum cylindrica seu quadrata tum cubica auctore 
Chrysostomo Fogli, definitore et philosophiae lectore«. Umr'o 
je u Zagrebu 26. X. 1834. u 57. godini života, a pokopan je na 
Dubovcu. 

8. l\lirko (Imbro) Lopašič (f 1838) Obavljao je u 
Karlovcu razne službe, bio je neko vrijeme gradskim kapetanom, 
a zadnjih godina svoga života (od 1836—1838.) gradski sudac. 
Pisao je karlovačkim narječjem. Bio je prigodni pjesnik. Od nje- 
govih duševnih proizvoda su štampani ovi: 1. Pisma velikome 
Francie Maressalu od Marmond. Ispevana po jednom Karlov- 
čanu 1810. (prigodom Marmontova boravka u Karlovcu 2. rujna 
1810.) 2. Preporod grada Karlovca dana 20. Velikomašnjaka u 
letu 1813. doživljen. 3. Pisma na čast velikog bojnovodje njih 
izvišenosti g. Pavla Radivojevića vu Karlovcu gradu 1813. ispe- 
vana. 4. Pisma, koju ispiva gradjanin Karlovčan narodnomu 
domu svoje sviti osti cesarske Franje I. na dan 12. miseca Ve- 
ljače 1816. 5. Pisma njih. veličanstvu cesaru i kralju Ferencu 
na dan 1. studena 1822. vu Karlovcu alduvana. 6. Pozdrav Hr- 
vatov karlovačkih svomu velikomu domorodcu g. biskupu za- 
grebačkomu Maksimilijanu Vrbovcu u Karlovcu dana 5. klasna 
1823. učinjen (govor). 7. Preuzviš. i prečast. gosp. Aleksandru 



M MagofM iMifloDm iMttihi cMt.. ritald h. d. M: od IbpMiio 
p. tu u KMovcu na 25. ^^na 1830. po KirlovčanHi. S Ifjmii 
fanriieflotti g. Trancu jbironu Vl*ti6u na dan 23. Roi^jalea^hiD 
n «tet bmsku u Zagrebu vpeljavanja 1832. 

A. Dr. Juraj NabiaC, prlajednik sudb. stola aagr^NiClB 
iupaid}e i prvi fizik grada Karlovca. Živio je u prvoj polovld 
19. vijeka. IsMmuo ae je kao elegantni latinski pjesnik, oebbilo 
pfesmom 1822. prigodom spojenja Hrvatske ovkraj Save m 
mneroRi zemijoni. 

10. Daniel Rastić (od 1794.— 1853) za onda kadet 
n Karlovcu, a poslije junak na glasu i general u Oospiću, Jttain- 
pao }e u Kariovcu u štampariji kod OaSpara Weitza 1811. knji- 
gu: 'Regulament zaderiavanja muštranja i manovre piiakali, i^d 
1. Kolovoza 1701.« u osmini str. 565. Kod izrađivanja ovet knjige 
pomagali su Rastiću i neki njegovi drjgovi. Oodine 1853L .po- 
slao je barunom. 

11. Šporer (Spor) Juraj Matija. rođen u iCaifavon 
od nekadanjega francuskoga maira Josipa Šporera. Već kab.me- 
didnar u Beču pokušao je godine 1817. izdavati u Beču »Hr* 
vakke novinec, pri kojih bili bi mu poma^^ali Antun MHianović 
i Dr. Aleksander Praunsperger. Kada se je povratio kući u'ICir- 
ImaCi izdao je pod pseudonimom Matica Jurja uz pripomoć 
Mirka Ivaniševića godine 1823 »Almanak ilirski za god. lB23.c 
smilje se: je nastanio na Rijeci kao liječnik, te je svoja djela 
Hampao što u Zagrebu, kao tragediju u 5 čina »Kastriota Sken- 
derbergc 1849, što na Rijeci, kao dramu u 5 čina »Car Munt 
IL 1 repubUka dubrovačkac 1861., glumu u 3 čina i^Uek za 
obfeateu ienu< 1857. i tragediju ^Ediposc 1858. (sve kod lEr- 

-cole Rezze), Ito u Trstu, kao »U slavu Jelačiću banuc. Ikm^o 
je-m Rijeci 1883. 

12. Franjo Julije Fras bio je ravnatelj (nadzornik) 
Ikola karlovačke vojne krajine od 1822.— 1844 i člah raznih 
ofiCBih društava. Napisao je knjigu : »VoUslšndige Topograpkie 
der KarlatSdter Militiigrenzec 1835. 

13. Mirko (Imbro) Antolić bio je učitejjem i ravna- 
Idftm u maloj realci (tako zvanoj Hauptschule) u Rakovcu 
n pvvioj polovici 19. vijeka. Napisao je više knjiga, kao: 1. Ue- 

'tperselznqg der im zweiten Theile der far die 3. und 4. Klaase 
«! NMmal- and Hauptschulen in der k. . k. Staaten voigeicMe- 



234 

benen deutschen Sprachlehrc flber dle Regeln der Rechtschrei- 
bung als Beispiel vorkomenden Wdrter (Mali njemačko- hrvatski 
rječnik za djecu). Karistadt bei 1. N. Pretfner 1838. u osmini 
str. 34. III. izdanje 1847. str. 46.. 2. Abecedar za detcu 1847.. 
3. Mali katekizam s pridavkom od četirih poslednjih i s doda- 
njem svetog sakramenta pokore i oltara. Za potrebu dece u 
elementarnim ili početnim školam Senjske biskupie. U Karlovcu 
kod Prettnera 1848. u osmini str. 31., 4. Male pripovesti za 
vježbanje u hžrvatskom čitanju (s nemačkoga preveo). U Kar- 
lovcu kod I. N. Prettnera 1848. u osmini str. 49. II. izdanje u 
Zagrebu 1851. i 5 Slovnica nemačkoga jezika. 

14. Ign jat Č i vi ć Ro h rski, ci kr. kapetan a kasnije 
general, napisao je u Karlovcu knjigu : »Basne i kratke pripo- 
vesti (s kamenorezi). U Karlovcu kod I. N. Prettnera 1844. u 
osmini str. 370. 

15. Janko grof Drašković (od 1770.— 1856.), poznati 
rodoljub i mecena ilirske književnosti, izdao je u Karlovcu svoju 
brošuru: »Dissertacija aliti razgovor, darovan gospodi poklisarom 
zakonskim. U Karlovcu 1832.« 

16. Kundek Josip bio je svećenik, neko vrijeme i u 
Karlovcu, kasnije pošao kao misionar u Ameriku, gdje je i 
umr'o. U Kariovcu izdao je godine 1832. knjižicu; »Reč jezika 
narodnoga« kod I. N. Prettnera. 

17. M. Radić izdao je u Karlovcu tiskom: »Dnevnik 
predstavljanjjh teatralnih u Kariovcu pod ravniteljstvom narod- 
nog podpirateljnog karlovačkoga društva«. 1840. 

18. Martin Nedić, franjevac iz Bosne i poznati hrvat- 
ski pisac, izdao je u Kariovcu godine 1840. svoju knjižicu: 
»Prigovor izmedj vila«, a već godine 1835. svoje djelce: »Raz- 
govor, koga vile ilirkinje imadoše u pramaletje godine 1835.« 

19. Janko Pavlešić, onda dubovački župnik, a kasnije 
zagrebački biskup, izdao je štampom: »Prigodni govor, kada 
preuzv. g. Josip Šrott posv. biskup biogradski temeljni kamen 
sirotišta i bolnice karlovačke blagosivao je«. U Kariovcu pri 
Ivanu Prettneru 1844. u četvrtini str. 6. 

20. Ivan Mažuranić(od 1814.— 1896.), onda odvjet 
nik i sirotinjski otac u Kariovcu (od 1840. -1848.), kasnije ban 
hrvatski. U Karlovcu napisa svoja najbolja djela, popuni Oun- 
dulićeva Osmana 14. i 15. pjevanje i napisa svoje remek djelo 



299 

ep »Smrt Smail age Čengića«. U Karlovcu kod I. Prettnera fz- 
dade štampom god. 1848. svoj politički spis : »Hrvati Magjarom. 
Odgovor na proglase njihove od ožujka mieseca i travnja 1848.« 
u osmini str. 20. 

21. Pavao Stoćs (od 1806.— 1862.). poznati hrvatski 
pjesnik Jzdao je u Karlovcu kod I. N. Prettnera 1848. pjesmu: 
»Vila iz kupske stiene Josipu Jelačiču banuf. 

22. Pored djela pomenutih književnika izašla su u karlo« 
vačkim tiskarama Oašpara Weitza, u državnoj tiskari za fran- 
cuske uprave i u tiskari Ivana N. Prettnera još ova djela, ko- 
jima nijesu pisci zabilježeni: 

a) Dekret carski, kojim se naredjuje, da austrijanskl obćeni 
zakonik gradjanski od 1820. i u karlovačkom okružju držati se 
ima. Na čit listu. 

b) Katekizmus u svih francuskog cesarstva cirkvah upe* 
Ijan. U Karlovcu 1812. u civil- i militarskom knjig pritiskanju. 

c) Molitvena knjižica, vu kojoj zadčržavaju se molitve ju- 
terne i večerne s vnogemi litaniami i molitvami tak za žive kak 
za m^rtve kruto hasnovitemi i takajše s pridanemi Normalskemi 
i drugemi popevkami i molitvami, koje pri sv. maši navadne su. 
Vu Karlovcu pri I. N. Prettneru 1829. u maloj dvanaestini str. 
260. (drugo izdanje), prvo izdanje u Zagrebu 1820. 

d) Rat škanjca sa orlovi, pesma staroga sliepca Čire. U 
Karlovcu 1814. u osmini str. 5. II. izdanje 1815. u dvanaestini. 

e) Šoštar karlovački, koledar, između god. 1855.— 1860. 

f) Viza za duše u vicah moliti. U Karlovcu 1827. u dva- 
naestini str. 9. 

g) Zavjetek popevkih duhovneh, med kojemi nahadjaju^e 
osebne popevke za pobožne putnike marianske. U Karlovcu pri 
I. N. Prettneru u dvanaestini str. 118. Jedno izdanje u Zagrebu. 

h) Življenja utvčrdjenost (Lebensversicherung) na jednom 
arku njemački i hrvatski. U Karlovcu 1833. 

i) Pokojnom počitanejšem Mirku Lopašiću već si. županiah 
si sudb. prisedniku i slobodnog kr. varaša Karlovca začast- 
nomu sudcu pri ukopnoj misi pevano 31. Prosinca 1838. U 
Karlovcu kod I. Prettnera 1838. u četvrtini. 

j) Razstanak s presveti, si. žup. varaždinske gosp. Mirkom 
Lentulajom novonaimenovanim administratorom si. kr. menb. 



j&itda i druitva čitaonice kariovačlce pređsednilcom, a,pp druStvu 
rečene čitaonice. U ICarlovcu Icod Prettneca 1845. u četvrtini. 

k) SprachObungen in der deutschen und kroati&cben Spra* 
che nebst einen deutsch-kroatischen Wdrterbuche. — Karlstacit 
1623. bei Prettner u osmini stn 260. 



B) Od godine 1860.-1886. 

U ovo doba otvori pored stare Prettnerove tiskare novu 
tiskaru Karlovčanin Abel Lukšić, te stade oko sebe skupljati hr- 
vatske književnike. , 

1. Abel Lukšić rodio se je u Karlovcu 1828. od 
imućnih roditelja. Isprva se je posvetio vojništvu, te je sudje- 
lovao u raznim bitkama u Ugarskoj godine 1848. Kasnije je 
pr^Sao k financiji za činovnika, ali kako je bio nemirna duha, 
napusti brzo službu, te se stade upuštati u razna poduzeća, 
dok napokon ne otvori sasma novo uređenu tiskaru u Karlovcu 
god. 1861. Sada započe on pravo svoj književni rad. Započe izda- 
vati »Olasonošuc. Godine 1861. izađe 21 broj u četvrtini, a 
godine 1862. 70 brojeva u četvrtini, a od 71.— 104. na čitavom 
arku. U takovom je obliku »Glasonoša« i daije izlazio. Glavni 
.i;adnik'kod Glasonoše bio je mladi pjesnik i klerik Josip Eugen 
Tomić, koji je kasnije (1863.) istupio iz sjemeništa i sam preu- 
zeo uredništvo Glasonoše. Pored Tomića pisali su u Glasonošu 
joSie Ivan Tmski (pjesme Kriesnice), Jovan Sundečić, Radoslav 
Lopaiić, Dr. Ivančević (pod imenom Ivan Čević, osobito zago- 
netke) itd. Godine 1865. preseli se Lukšić u Beč, gdje }e i dadje 
izdavao Glasonošu i osnovao novi list >Slavische Blštter«. Oba 
dva Usta je uređivao mladi pjesnik August Šenoa, te je u Gla- 
sonoši j>riopćio i prvu svoju povjesnicu Zlatni krsti novelu 
Turopoljski top. Glasonoša prestade izlaziti godine 1865. 
Sa listom Slavische Blitter nastojao je Lukšić upoznati strani 
svget . naročito Nijemce sa Slavenstvom. Šenoa je u tom listu 
referirao o hrv. literaturi i prevodio narodne pjesme košto i 
neke pjesme Vrazove i Preradovićeve. 

Već prije je Abel Lukšić izdavao u Zagrebu kod Lj. Gaja 
(1861.): »Obće poslovne novine za Hrvatsku, Slavoncu i Dal- 
macijuc u četvrtini 9 brojeva. Još iste godine (1861.), pošto je u 



Kufovcu osnovao svoju tfskaru, izdavao je u Kariovcu : >Obće 
koristni poslovni list« u Četvrtini godine 1801. II brojeva, a 
godine I802."35 brojeva. Nadalje je godine 1862. izdao dva 
broja, a godine 1863. tri broja lista: >Slovo i slika, mjeseCnl 
list za procjene i oglase na polju knjižtva i slikarstva« u četvr- 
tini. Nadalje je LukSić u Karlovcu o svom troSku izdao jo3 
ove knjige: 1. »Prorok, pučki koledar. Ljetopis za godinu 1803. 
sa slikama«, u četvrtini str. XXXII. i 54. 2. >Vilinskl darovi. 
Zabavno poučna knjiga za domaće krugove. Prvi četverogodll' 



SI. 68. Abel Lukšić čita GlasonoSu. 

nji svezalcf u Četvrtini str. 68. 3. >Maminovac listonoSin lU 
poStarskl pametar za godinu 1863.« u osmini str. 12. 4. »Na- 
rodna knjižnica sv. 1. Sbirka životopisah slavnih jugoslavenskih 
tmiževah. Životopis Ivana Mažuraniča« u osmini str. 15. — 
sv. n. >Vršidba od Jovana Sundečičac u osmini str. 24. — 
sv, III. >Sveobće izložbe za obrtnost i ratarstvo, napisao Dr. 
JoaTp Vrahjican« u osmini str. 152. U Zagrebu je izdavao neko 
vrijeme list: »Agramer Nachrichten«. 



23d 

Iz svega se vidi, da je Abel Lukšić mnogo poduzeo i 
mnogo htio učiniti za napredak hrvatske knjige, nu žah'bože 
nije uspio, kako je želio. Mi smo mu ipak zahvalni i na onom, 
Što je učinio. U njegovoj kući u Karlovcu i Beču sakupljali su 
sejrado književnici i umjetnici i hrvatski i slavenski. Glasoviti 
ruski guslač Srečenski i češka pjevačica Zadrobil bili su nje- 
govi gosti. 

Lukšić je vrlo mnogo putovao svijetom, proputovao je 
malo ne cijelu Evropu, bio je u Aziji i Africi. Na tom putu 
pribavio si je veliko iskustvo, naučio devet evropskih jezika, 
govorio i pisao upravo klasički francuskim i njemačkim jezikom. 
Odlikovan je bio više puta. Godine 1848. bio je odh'kovan rat- 
nom kolajnom. Prigodom svjetske izložbe u Beču godine 1873. 
bio je namješten kod hrvatskoga odsjeka, te je tom zgodom bio 
odlikovan zlatnim križem sa krunom. Od ruske carice dobio je 
počasni prsten sa briljantima prigodom deputacije 1867. 

Za bugarskoga kneza Aleksandra Battenberga živio je u 
Sofiji u Bugarskoj i ondje bio glavni urednik kneževa organa- 
Knez Aleksander Battenberg zavolio ga je na toliko, da je bio 
čestim kneževim gostom. 

Podupirao je svaki književni pothvat, tako je bio uteme- 
ljitelj »Matice hrvatske« i »Jugoslavenske akademije« u Zagrebu, 
a bijaše i članom »Konkordije«, društva književnika i novinara 
u Beču. 

Tečajem vremena potrošio je svoj imetak, te je pod zad- 
nje morao i stradati. U Karlovac je češće došao. Podulje je 
boravio u Karlovcu dvije godine prije svoje smrti. Već se onda 
tužio, da teško diše i govorio, da ide na Rievieru, jer da mu 
ondje najvećma prija zrak. Umr'o je na Rijeci 16. kolovoza 
1901. u 73. godini života. Mrtvo njegovo tijelo bilo je preve- 
zeno iz Rijeke u Kariovac, te pokopano 21. kolovoza 1901. u 
porodičnoj grobnici u Dubovcu. 

Oženio se je tri puta. Prvi put za Ivanu pl. Bedeković, 
drugi put za udovu Cvijić, a treći put za Anu Karal, koja ga 
je i priživjela. Iz prvoga braka imao je kćer Marijanu, glumicu 
u Kdlnu, i sina Pierra, parobrodarskoga kapetana u Biogradu. 
Iz drugoga braka imao je sina Aimć-a, koji služj kod ameri- 
kanske ratne marine i kćeri Abelinu i Alisu» 



239 

2. Duro Klaritf rodio se 6. travnja 1838. u Sisku. 
Kao dje£arac došao je u Karlovac, gdje je izuCio trgovinu kod 
udove RadeSićke. Kada je taj trgovački posao preSao u ruke 
Jefte Vukovića, ostade Kiarić i kod njega u službi. Da vidi svi- 
jeta, otide, kada je izučio trgovinu, u Trst, gdje se nije bavio 
samo trgovinom, već je učio razne jezike i proučavao, koliko 
mu je vrijeme dopuštalo, razne znanosti. 



SI. 69. Duro Klar!£. 

Nakon dviju godina vrati se opet u Karlovac i stupi u 
sluibu kod Šimuna VidalJa. Godine 1863. preuze trgovinu 
*k Slunjaninu« na svoj račun. Malo Iza toga (24. travnja 1864.) 
oleni se za KarlovČanku, gospođicu Tereziju Anzičevu. Godine 
1868. napusti trgovinu u Karlovcu, te se preseli u Zagreb, gdje 
je postao Činovnikom novo ustroje ne tvornice duhani« 



240 

Oodtne 1872. bio je pozvan u Rumunjsku, da tamo sudjeluje 
kod uvađanja monopola duhana. O/dje je doskora svojim tru- 
dom i znanjem postigao čast ravnatelja u Jašu i Bukareštu. 
Godine 1684. prijeđe k novo uređenomu turskcmu monopolu du- 
hana, gdje je bio 15 godina ravnateljem glavne tvornice duhana u 
Carigradu; sada je tehničkim savjetnikom glavnoga ravnateljstva 
istoga monopola u Carigradu. 

Iz sretnoga braka imade Klarić četvero djece, jednoga sina 
i tri kćeri. Dvije kćeri su mu udate, jedna u BukareStu, a druga 
u Beču, sin mu je ulanski časnik u austrijskoj vojsci, dočim mu 
je najmlađa kćerka još neudata i živi sa roditeljima u Cari- 
gradu. 

Đuro Klarić odlikovan je viteškim redom Franje Josipa I., 
komanderskim redom Međidije, kolajnom za znatlje i umjetnost 
turskoga carstva i redom rumunjske krune. On je u Carigradu 
općenito poznat kao vrli rodoljub, on je potpredsjednik austro- 
ugarskoga dobrotvornoga društva, predsjednik austro-ugarske 
škole i predsjednik dalmatinskoga dobrotvornoga društva. 

Književne radnje Đure Klarića poznate su u Karlovcu, Za- 
grebu i širom domovine. Već u šezdesetim godinama priopći- 
vao je svoje pjesme u »Danici ilirskoj« i u »Naše gore listu«, 
u kojem je bila štampana 1861. njegova pjesma »Karlovačko 
pjevačko društvo pod Ozljem«. Surađivao je u tadanjim karlo- 
vačkim listovima, kao u Karlovačkom vjesniku, što su ga ure- 
đivali D. Acurti i Š. Vabković i koji je izlazio godine 1861. u 
tiskari Prettnerovoj u osmini u 52 broja str. 208. Isto je tako 
pisao u LukŠićeva »Glasonošu« i u obnovljeni »Karlovački 
vjesnik«. Sto ga je počeo na novo izdavati i uređivati pučki 
učitelj Ljudevit TomSić, kada je A. Lukšić otišao u Beč, u Pret- 
tnerovoj tiskari. U Tomšićevu je vjesniku bila malo ne u sva- 
kom broju po koja pjesma ili članak iz Klarićeva pera. Kada je 
prestao izlaziti Tomši(^ »Karlovački vjesnik« (1865.), počeo je 
Klarić sam izdavati »Putnika« sa »Vilom«, ali jednomu i dru- 
gomu nije bilo dugoga života. Godina 1867. i 1868. izdavao je 
Klarić ilustrovani »Slavjanski jug« u osmini, koji je doživio 
tamo tri sveska, jer je morao radi premalenoga broja pretplat- 
nika prestati izlaziti. Svoje je pjesme sabrao u zbirku pod na- 
slovom »NaSinke«, od kojih je prva sveska izašla u Prettnero« 
yoi titfkari u Karlovcu godine 1867., a (kuga sveska u Gajevoj 



a4i 

tiskiri u Zagrd>u godine 1868. Od čestHari »Srcec, Sto ga Je 
Klarić namislio izdati u tri sveske po 100 čestitalca u svakoj 
svesd, izaSla je samo prva sveska sa 100 raznih Cestitaka. Nje- 
gov melodramski pjesmotvor »Pjesnik i glazbenike, Štampan kod 
Pireltnera, bio je u svoje vrijeme vrlo cijenjen. 

Sijaset pjesama i političkih članaka iz Klarićeva pera imade 
u raznim hrvatskim listovima od godine 1860. — 1872., i j. do 
godine, koje je ostavio domovinu. Iz BukareSta i Carigrada pi- 
sao je po koju pjesmu za TomSićev »BrSijanc i po koji Članak 
u razne novine. Posljednja mu je radnja, koju je napisao u Ca- 
rigradu, »Potres u Carigradu 10. srpnja 1894.c, a Štampana je 
u Zagrebu u AIbrechtovoj tiskari. 

3. Stjepan Ljubo je Lopašić rodio se u Karlovcu 
od oca IMirka Lopašića i majke Magdalene, rođene Dobrilovld 
IMirko LopaSić bio je dva puta oženjen. Njegov pjesnički i knji- 
ževnički dar kano da je prešao na njegovu djecu iz drugoga 
braka, na Stjepka i Radoslava. Stjepko bio je vrlo genialan čo- 
vjel^ samo se nije mogao nigdje smiriti ni podati ovećoj radnji. 
Od njega imade vrlo mnogo pjesama, mnoge su se izgubile ili 
se danas ne zna, u koga se nalaze. 

Prve pjesme Stjepkove izađoše u Lukšićevu »OlasonoSi«, 
u Kr^ićevu >NaSe gore listu« i u »Viencu«. Znade se, da Je 
Stjepko ispjevao i jednu romantičnu dramu. Sam Stjepko izdao 
je godine 1862. »Leptir«, za koji mu je priredio Preradović 
svoje »Prve ljude«. Preradović volio je osobito Stjepka, a tako 
i drugi hrvatski književnici, kao Dr. Lj. Oaj, Ivan Kukuijević 
itd. Karlovački umjetnik Vjekoslav Karaš naslikao je Stjepln u 
naravno] veličini. Ova je slika vrio dobro uspjela, te se takmi 
u umjetaičkoj izradbi sa Karasovom slikom Omer paSe. 

S^epko LopaSić službovao je u Kariovcu kod gradskoga 
poglavarstva kao bilježnik i konceptualni činovnik, dok ne bude 
naredbom bana Šokčevića 1862. otpuSten iz gradske službe. 
Iz Karlovca poSao je na porodično imanje Hrčić kraj Bosiljeva, 
gdje je proboravio preko 13 godina. Od Rijeke do Karlovca 
poznavalo ga sve, a poznate su bile i njegove prigodne pjesme^ 
kao ona o »Krpelj brdu«, koja je išla u sto prijepisa od ruke 
do ruke i koja je poznata pod imenom »Milkin grob«. Unu'o 
je u Karlovcu 1879. 

Primjer njegove poezije neka bude pjesma »Milkin. grobt, 

10 



242 



Milkln itrob. 

Na Krpelju, kršnom brdu, 
Na kamenu stoji tvrdu, 
Stoji stari Tovunj grad, 
Više njega klisurina. 
Niže ponor i pećina, 
Tam' romoni vodopad. 

Ide Milka, da dočeka 
Svoga draga s nedaleka, 
I obiđe gradski rt: 
Da se ljubi na sastanku. 
Da se vjeri na rastanku, 
Rastat će ih samo smrt! 

Na Krpelju, kršnom brdu — vodopad (v. 1—6.) 

Ide Milka sama često 

Na ljubavno ono mjesto 

I nazivlje: »Dragi moj! 

Vrati mi se, skoro vrati! 

Bojim se, da sazna mati 

Za posi jedni cjelo v Tvoj«. 

Na Krpelju i t. d. (v. 1—6) 
Ide Milka suze roni, 
Bijeli list u ruci poni : 
»Nevjernice, tako ti!? 
jurve sad on drugu ljubi: 
Proklet bio, grom ga ubi ! « 
I iščezne — Milke ni 



Na Krpelju, kršnom brdu, 
Na kamenu stoji tvrdu. 
Stoji stari Tovunj-grad: 
Nema više klisurine 
Ni ponora ni pećine, 
Ravnica je tuda sad. 
DoSo Mađar sina*), mjeri. 



^) BiAat » siel^a (Bosiljevo). 



243 

Željeznicu vtuda peri, 
Niš mu radi kao rob: 
Digne lagun Iclisurinu, 
Strovali ju u nizinu 
I zakopa — Milkin grob. 

Spjevao Stjepko Lopašić. 

4. Edo Zvonimir Asanger rodio se 1837. u Kar- 
eu od oca tesara. Nakon dovršenih gimnazijskih nauka bude 
nljen u Josefinsku liječničku akademiju. Nu medicina mu 
\ prijala, ali tim više učenje slavenskih jezika i literatura, te 
icuskoga i talijanskoga jezika. Godine 1859. stupi kao do- 
voljac u pukovniju nadvojvode Sigismunda i kao takav dobi 
»itki kod Magente srebrnu kolajnu za hrabrost. Poslije rata 

|e nekoliko godina sa svojom pukovnijom u Zlatnom 
gu, gdje je marljivo proučavao češku, poljsku i francusku 
raturu i općio mnogo s češkim književnicima. Nu baš to 
govo učenje i literarno općenje nije bilo ni najmanje po 
ji njegovim poglavarima, pa se je on stoga kao c. kr. na- 
nik naužio dosta gorkih dana. Napokon bi otpušten od 
ske. 

Iz Zlatnoga Praga vrati se Asanger kući u Karlovac, gdje 

dobio pisarsko mjesto kod gradskoga poglavarstva, ali ga 

;odom prve reorganizacije gradskoga poglavarstva izgubi. 

ovoga dana, pa sve do svoje smrti, koja ga zateče 18. trav- 

1875. u 38. godini života, radio je Asanger u pisarni 
cojnoga karlovačkoga odvjetnika Dra. Vjekoslava Gvozda* 
rića. 

Asanger bio je čovjek vrlo darovit i vrlo naobražen. Isprva 
pojavi pod imenom >Asan age« već godine 1858. u Narod- 
1 novinama, gdje je prevodio Puškinove pjesme. Kad se je 
tio iz Praga u Kariovac, izdao je godine 1863. štampom kod 
ttnera knjigu: Hrvatski glumac. Sbirku pomanjih inojezičnih 
ma. Svezak I. Dva pobratima. Crvena i modra kesa. Otac i 
. Prevodio je iz raznih slavenskih jezika i iz francuskoga 
30vijetke, te ih priopćio u »Glasonoši«, »Naše gore listu« i 
iencu«. Posljednja književna njegova radnja bila je prijevod 
rgenevljeve pripovijetke »Otci i djeca«, štampane u »Vienpu« 
^3. Asanger je marljivo proučavao hrvatski jezik i boraveći ^ 



Ž4i* 

među narodom poput Kurelca, pomno je bii|eiio riječi i fraze. 
Velilcih si je zasluga stelcao i oko dobrovoijačidh kazališnih 
predstava u Karlovcu. 

5. Dragojla Lopašić, rođena Waldherr, rodila se 
7. siječnja 1838. u Beču, gdje je polazila pučku, višu djevo- 
jačku i učiteljsku školu. Godine 1855. položila je ispit za uči- 
teljicu glavnih škola u Beču. 

Do godine 1858. bila je privatnom učiteljicom u Beču. 
Nu ove se godine preseliše njeni roditelji u Zagreb i ona 
s njima. Ovdje stade marljivo učiti hrv. jezik, te položi na muš- 
koj učiteljskoj školi god. 1860. ispit iz hrvatskoga jezika. Qod. 
1864. otvorila je u Zagrebu privatnu školu, u kojoj je pouča- 
vala djevojke u francuskom i njemačkom jeziku te ženskom 
ručnom radu. Ovu školu napusti godine 1872., kada je dobila 
mjesto učiteljice na novootvorenom razredu za ženski ručni 
rad u Karlovcu, iz koga se razreda postepeno razvi viša djevo- 
jačka škola. Na višoj djevojačkoj školi službovala je do godine 
18Q5., Jcoje bi godine umirovljena. Danas živi u Karlovcu kao 
udova Slobodina Lopašića, arkivara kr. županije zagrebačke. 

Književni svoj rad započe knjigom: »Praktični način za 
brzo i lahko učenje francuskoga jezika, polag glasovitog načina 
Dr. Ahna. Dio I.« U Zagrebu kod D. AIbrechta 1863. u osmini 
str. 198. Drugo izdanje ove knjige izađe u Karlovcu 1877. Go- 
dine 1882. prevela je iz francuskoga pripovijetku za odrasliju 
mladež »Romain Kalbris« od Hectora Malo ta, a godine 1884. 
»Maleni rječnik (Vocabalaire fran^ais)« od Karla Pidtza. Osim 
toga prevela je nekoliko manjih priča za mladež, koje su izaSle 
u raznim listovima. 

Spomenuti valja, da je Lopašićka kao učiteljica ženskoga 
ručnoga rada izvela i umjetničke slike, kao godine 1864. 3lUcu, 
koja predstavlja, kako se Nikola Zrinski i njegovi junaci u Si- 
getu ^aprisižu. Ova je slika bila odlikovana na prvoj hrv. iz- 
ložbi u Zagrebu 1864. srebrenom kolajnom. Vrio je dobro us- 
pjela i slika, koja prikazuje biskupa Strossmayera kao utemelji- 
telja Jugoslavenske akademije (iz god. 1873.). Obje slike kupio 
je biskup Strossmayer; ovu drugu poklonio je samostanu milo- 
srdnica u Đakovu, gdje se još i sada nalazi. 

6. Herubin Horvatić rodio se 4. studenoga 1826. u 
Varaždinu. Bio je redovnik franjevac i dulje vremena gimn. 



pnkmt VmmMllu Mirioveu. Uim'o |t 1>- tMIktr^ 1872: u 

KvtMcik Bwlo se )t mnogo ktiJigMi; IsiMđtt'oMtftfgh'iiipliM^ 
je n izvfeitalu karloviCke gimnazije 1A57.: »KurzgdtlMle Oe- 
idilchie det Kirbttdfer OymnMlumsc. 

7. Ignjat Bartulić rodio se u Jasenovcu 11. sijeChja 
1830. SltfZbovto je kao srednjolkolskl učtteli u Osijeku I Senju, 
a kao ravnatelj u Poiegi i Karlovcu (od 1868.— 1882.) Umr'or 
Je 1801. Napisao je viSe znanstvenih I pedagoSUh rasprava, 
tako : Niz članaka iz meteorologije vt Nevenu, OospoditfriHMn 
lialu I Sedmici. Nekoliko narodnih pjesama u raznim perififdIC- 
Mm HstOvima. — Malu fizikalnu raspravu u izvjeltaju senjske 
gimnazije 1850. (na njem. jeziku). — Raspravu iz meteoiiol(qtf|e 
II* Kr^HeVfilku 1864. — Prirodoznanstvenu raspravu u izvj^taju 
kr: pdželke gimnazije 1866. — Fizikalnu raspravu u pmgrtffltt 
kr. kariovaCke gimnazije 1870. — Niz članaka iz astronomQe''u 
Vlencu 1870. — Pedagogijsku raspravu u izvještaju kr. karlo- 
vačke gimnazije 1871. — Pedagogijsku raspravu u izvjeMaju kr. 
karlovačke gimnazije 1873. — MatematiCnu raspravu u izvje- 
iiafu kr. karlovačke gimnazije 1875.— Malu raspravu o hrvat- 
skim glagolima VI. razreda u izvještaju kr. karlovačke gimnadje 
1879. — Pitanje gimnazijalno 187Q. (u Obzoru). U rukopisu se 
ilaito : Prijevod Hoferove fizike za niže razrede gimnazije s oso- 
bNbn obzirom na ludžbu i Bockov »der Mensch« (prQevod). 

8. Nikola Živković rodio se u Meminskoj u Hrvat- 
8kx>} 18. prosinca 1839. Bio je pravoslavni vjeroučitelj najprije 
(1802/3.) u pučkoj školi u Crkvenom boku, a kasnije na reald 
i reidnoj gimnaziji u Rakovcu do godine 1894. Sada je mitro- 
polita u Doljnjoj Tuzli u Bosni. Napisao je dvije školske knjige: 
EJtnrgiku ili nauku o bogosiuženju sv. pravoslavne crkve 1 
lalorQu hriSćanske crkve. Obje su knjige štampane ćirilicom. 

9. J o s i p J a g u n i ć, iz Prilipja kraj Jaske u Hrvatskoj 
OHvfo od 1831.— 1891.), bio svećenik i srednjoškolski učitelj u 
Rakovcu, Vinkovcima i Karlovcu. Napisao malen članak u iz« 
v]e!laiu karlovačke gimnazije 1881.: Pravopis etimologlčki, eufo- 
idčk] i hrvatske Školske knjige. 

la Kurelac Fran (od 1810.— 1874.), poznati hrvatski 
fBokig; izdao je u Karlovcu kod Prettnera pjesmu : »Čestitanje 
Kailov&mom prilikom nove godine 1860. od prijateljah i prija- 



246 



teljlc umjetnosti glumačke u Karlovcu Igrajućih«, 1860. u četvrtini 
str. 7. i knjigu »Recimo koju« u kojoj sabra svoje misli o jeziku 
hrvatskom. 

11. Dr. Eugen Kvaternik, poznati hrv. političar, izdao 
je godine 1862. kod Abela LukSića knjižicu: »Njekoliko riečih 
mojim nazlobnikom i ozloglasite! jem« u osmini str. 16. 

12. Aleksander Fabkovič (od 7. V. 1827. — 6. V. 
1905., pisao se Skender Vabković), onda pučki učitelj u 
Karlovcu,, uređivao i izdavao sa D. Acurtiem god. 1861. »Kar- 
lovački viestnik«. Osim toga je preveo i izdao iste godine Bez- 
dykova Drotara, veselu igru u tri čina. Od godine 1861. — 1864. 
uređivao je u Karlovcu »Večernji list«. 

13. Ivan Trnski (rodio se 181Q., sada jošte živi), po- 
znati hrv. pjesnik i književnik, štampao je kod Abela Lukši6i 
u Karlovcu svoje pjesme: »Kriesnice. Milošte dragoj nesudje- 
noj« u šesnaestini str. 116. Osim toga pisao je mnogo u Luk- 
šićeva Glasonošu. 

14. Medo Pucič (Orsato Pozza od 1821.— 1882.), po- 
znati pjesnik i učenjak, potomak stare grofovske dubrovačke 
porodice, izdao je u Karlovcu kod A. Lukšiča »Pjesme« 1862. 
u osmini str. 227. 

15. Jovan Sundečić, poznati pjesnik i književnik, štam- 
pao je u Karlovcu kod A. Lukšića 1863. prijevod Alfierove 
tragedije »Saul«. 

16. Martin Sekulić(t 1Q05.) bio je mnogo godina pro- 
fesor u c. kr. realci u Rakovcu, član dopisnik Jugoslavenske akade- 
mije, član pedagoško književnoga zbora u Zagrebu i narodni 
zastupnik u zemaljskom saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i 
Dalmacije. Napisao je u Radu Jugosl. akademije ove radnje: 
Fluorescencija i calescencija (knj. 15.), Polarna zora kao uči- 
nak zemaljske munjine (knj. 20), Iztraživanje sunčane duge 
(knj. 23.), Fizika atoma i molekula (knj. 26.), Burnjak. Izumio 
i preračunao M. S. (knj. 27.), Uzrok munjotvornoj sili (knj. 41., 
50. i 58 ), O ledenoj dobi sjeverne polutke naše zemlje (br. 64.) 
U izvještaju rakovačke realke 1878. napisao je raspravu: Ele- 
mentarni nauk o harmoničnom titranju. 

17. Đuro Šebišanovič profesor rakovačke i ravnatelj 
zemunske realke (do 1886). Napisao je 111. i IV. knjigu Životinja, 
što ih je izdalo društvo sv. Jeronima i u izvješću rakovačke 



247 

realke 1878. raspravu : O porleklu naSe domaće ili pitome zvje- 
radi (canida) i takovih glodavaca (glires). 

18. Mijo Brašnić bio je učiteljem u rakovaCkoj realci 
a kasnije u vinkovačkoj gimnaziji. U izvještaju c. kr. realke 
rakovačke 1874. napisao je raspravu »Županije u danaSnjoj Hr- 
vatskoj, Slavoniji i vojnoj Krajini od 1102.— 1301. 

1Q. R u d o 1 f Z e m 1 j i ć bio je učiteljem na kr. gimnaziji 
karlovačkoj, a kasnije na zagrebačkoj. Napisao je u izvjeStaju 
kr. gimnazije karlovačke 1877. raspravu: Mahnitost careva iz 
obitelji Julijo Klaudijeve, opisana na caru Neronu. 

20. J o s i p V i t a n o V i ć službovao je kao srednjoškolski 
učitelj u Rakovcu, Osijeku i Zagrebu, a kao ravnatelj u Osijeku 
i Vukovaru. Danas živi u Zagrebu. Kao učitelj c. kr. realke u 
Rakovcu napisao je u izvještaju ovoga zavoda 186Q. raspravu: 
»Kratak nacrt pravca i značaja književnosti njemačke poslije 
smrti Schillerove (1805)«. 

21.Joh. Max Hintervaldner napisao je kao profe- 
sor c. kr. realke u Rakovcu u izvještaju istoga zavoda godine 
1869. i 1870. ove rasprave: »Das Wichtigste uber Lebensweise, 
Anatomie, Verbreitung und Vorkommen der Falter nebst prak- 
tischen Anieitungen zur rationeilen Erwerbung, Behandiung und 
Aufbewahrung derseiben«, — »Ober Sprachunterricht, insbe- 
sonders uber die Zvvecke und Forderungen des grammatlschem, 
— Beitrag zur Flora Karistadts, Beitrag zur Flora Petrinjas, 
Beitrag zur Insecten Fauna Karistadts. 

22. O s to ja Mrako V i ć bio je kratko vrijeme učiteljem 
na realci u Rakovcu, gdje je i umfo. Napisao je u izvještaju 
istoga zavoda raspravu: »O izofantah plohe« 1875. 

23. Nikola Begović rodio se 1. prosinca 1821. u selu 
Begovićima, koje onda potpadaše pod drugu bansku Krajinu. 
Učio je škole u Kostajnici, Sunji i Plaškom, gdje je bio u epi- 
skopskom klerikalnom učilištu osposobljen za učitelja. Godine 
1842. i 1843. bio je učitelj srpske osnovne škole u Kostajnici. 
Oodine 1844. bio je rukopoložen za đakona, a godine 1845. 
proizveden za svećenika. Kao takav službovao je u Petrinji, za- 
tim u Perni, a od godine 1862. u Kariovcu, gdje je i umr'o 
20. travnja 1895. 

Kao književnik radio je mnogo. Napisao je više priloga za 
istoriju narodne crkve, zatim više popularnih članaka o srpskoj 



24a 

pravoslavnoj crkvi, srpske crkvene besjede, radio je i na polju 
lijepe knjige originalno i u prijevodima, pjevao je pjesme, bavio 
se pitanjima leksikografskim i etnografskim. Jedno od glavnih 
njegovih djela je djelo »Život i običaji Srba graničara««. 

24. Ivan Žibrat rodio se 18. svibnja 1828. u Samoboru 
u Hrvatskoj. Bio je mnogo godina redovnik franjevac i više go- 
dina gimn. vjeroučitelj u Karlovcu. Umr'o je 15. lipnja 1905. 
Napisao je u izvještaju kariovačke gimnazije 1869. lijep članak: 
»Oiacopone da Todi i njegovo doba«. 

25. Ljudevit T o m § i ć rodio se godine 1843. u Vinici 
na međi Kranjske i Hrvatske. Već kao dječak pisao je kratke 
slovenske pripovijetke u list »Školski prijatelj«, što ga je izda- 
vao poznati slovenski rodoljub A. Einspiler. Oca je izgubio go- 
dine 1856., pa se je stoga i teško školao. Kao učenik niže gim- 
nazije u Ljubljani pokrenuo je među svojim drugovima list 
»Vneti Slovenec«, a kasnije litografisanu »Torbicu«, u koju su 
pisali učenici cijele gimnazije. Baš ovaj list »Torbica« bijaSe 
razlogom, da su Tomšića isključili iz IV. gimn. razreda kao 
mladica opasna po mir i red. Za Tomšiča zauzeše se tada od- 
lični muževi, kao otac slovenskoga naroda Dr- Janes B!eiweis. 
pa mu bi dozvoljeno, da na istoj gimnaziji položi ispit za IV. 
razred na njemačkom jeziku. 

Nakon položena ispita za IV. gimn. razred pošao je Tomšič u 
Zagreb, gdje je stupio u zagrebačku preparandiju godine 1863. 
i koju je svršio sa odličnim uspjehom godine 1865. Da je 
mogao Tomšić u Zagrebu živjeti, bio je suradnikom »Narodnih 
novina« i morao se je mnogo baviti privatnim poučavanjem. U 
Zagrebu izdavao je kao učiteljski pripravnik svoju »Torbicu«, u 
koju su pisali hrvatski, slovenski i srpski đaci. Kada je svršio uči- 
teljsku školu, postao je pučkim učiteljem u Kariovcu. Ovdje je 
pokrenuo godine 1865. list »Kariovački vjesnik«, ali taj se list 
nije mogao održati. Pod istim je naslovom već prije njega iz- 
davao takav list u Kariovcu njegov predšasnik, pučki učitelj 
Skender Vabković, u društvu sa D. Acurtijem. Kada nije tim 
listom uspio, pokrenuo je omladinski list »Zlatni orasi«. Kao 
omladinski pisac i urednik omladinskih listova stekao si je 
Tomšić najviše zasluga, najbolje nam to potvrđuje njegov »Brš- 
Ijan«, što ga je uređivao punih 16 godina u Zagrebu. 



M 

Od ostalih nj^ovih otniaditnkih spisa spomena su vri* 
|edna ova djela ; Metodička mjera za puk i djecu (3 izdanja), 
Djetinji vrtid (3 izdanja). Sv. braca Ćiril i Metod kao uspomena 
na godišnjicu Metodove smrti. Naša zemlja ili dvanaest razgo- 
vora sa djecom, Darak marljivoj djeci, PoCetnica hrvatske po- 
vjesti (3 izdanja), Izvorne pripovijesti sa slikama (2 sveska), 
Lov na lavove, Zabavno- pou£ne crtice. 

Uz omladinsku knjigu brinuo se je Tom^ić i za puk. Oo- 




Sl. 70. Ljudevit Tomšić. 

dine 1877. osnovao je u Zagrebu »Pučke novine«, časopis za 
gospodarstvo, obrt i narod. Ove su novine izlazile tri godine. 
Kako je bio TomSić marljiv, naučio je i stenografiju, te je 
bio od godine 1879. član stenografičkoga bureau-a u hrv. sa- 
boru. Osim toga bijaše tajnik kod prvih učiteljskih skupStina i 
tajnik učiteljskoga društva za grad Zagreb i okolinu. 



Shnnfi fviloovmiini radom smr^o jt n Zjjgrebii 2dl trtv* 
0)1 1902. ti 59. gocfini 2mitL 

26. Ernest Kramberger rodio se je n Stafini n SU- 
vofif|i 23. fqe£ii}a 184X Sht&ovao je kao srednjoškolski nfitelj 
ti Os^eku, Pohtgi i Karlovca, a kao ramalel] a ^elofani i 
Oofpi6i. Napisao je u Karlovcu: Ob opGva mnzike i poezqe 
na naia osjećanja, čuvstva i naobrataije, a izvjeStaju kr. kario- 
vadce gimnazije 1874 — U kojem odnoS^a bijaše Ciceron 
prema Pompeju i Cezaru? u izvještaju kr. karlovačice gimnazije 
1878. — Humoreske: Uprošnjak, — Doktor Medidnović 1881. 
f Žablja republika 1882. u Viencu, zatim humoreske: »Grbavo! 
traljavo i Smetenjad u Narodnim novinama 1882. — Članke 
povjesne u Viencu 1880. i 1881.: Požega, Virovitica, Orahovica i 
Upik« Nadalje je napisao u geografskom njemačkom listu »Glo- 
bus« (Braumschwefg) etnografske oveče rasprave, kao: Die 
Karstflfisse in der Umgebung von Ogulin, Streifereien durch 
Slavonien, Pakrac und Lipik im Westen des Požeganer Comitats 
i Daruvar im Westen des Požeganer Comitats. 

Danas još marljivo radi na književnom polju. Sada žive u 
Zagrebu kao umirovljeni gimn. ravnatelj. 

27. Josip Podgoršek rodio se u Ponikvama u Šta- 
jerskoj 25. kolovoza 1845. Službovao je kao srednjoškolski uči- 
telj u Celju, Ljubljani, Mitrovici, Rakovcu, Zemunu i Zagrebu. 
Sada živi u Zagrebu kao umirovljeni profesor. Napisao je knjigu: 
Oblici njemačkoga jezika (Karlovac 1891.). Osim toga napisao 
je vile članaka o metodi naučanja hrv. oblika i ocjenio Marnove 
njem. vježbenice (u Hrv. učitelju i Napretku). 

28. Marko Mikšić rodio se u Turnju u Hrvatskoj 8. 
svibnja 1847. Službovao je kao srednjoškolski učitelj u Petrinji 
I Rakovcu (Karlovcu). Danas žive kao umirovljeni profesor u 
Zagrebu. Napisao je: Nešto o pokradenoj množidbi i djelidbi 
cijelih brojeva 1875. — Nešto o determinantih (u Hrv. učitelju 
1878.). — Povjest descripti/ne geometrije (Hrv. učitelj 1879.). — 
Metoda o naučanju descriptivne geometrije (Hrv. učitelj 1880.). 
— Oeom. mat. ekskurzije 1879. — Sistem dese. geometrije (Za- 
greb 1880.). — Orafično računst/o (Zagreb 1881.). — Bilješke 
meteorološke 1882., 1883. i 1884. u Karlovcu (Rakovcu) te 1885. 
I 1886. u Petrinji. — O uspostavi brodarenja na Kupi (Nar. 
novine). — O uzrocih svibanjskih mrazova (Nar. novine). — 



U|dtva li mfeiec tti vrijeme? (Nar. novfne). U obrtniku napitao: 
Na Sto treba paziti, osnivajuć obrtnu SIcolu ? — Pletnja Icoif ra. 

— O graditeljstvu. — Rad 8 pilom izrezaCom (1885 ) — Prilozi 
k radu s pilom IzrezaCom. — O kukuruzi. — O glinenom po- 
sudju (1886). — I novcem se prenaSaju kužne bolesti. — Uza- 
jamnost gradj. učione i više obrtne Škole. — Obrtni red prema 
obrtnoj naobrazbi nekad I sada (1887.). — NeSto o kolendaro 
(Balkan 1886.) — O začetku i naravi sanje (Balkan 1887.) -* 
Nove vrsti geom.-sfer. mjesta (Petrinja 1886.). — U novije vri- 
jeme napisao : U Nast. vjesniku : Poređenje piramide I Čuna 
(knj. II.). — Napomena o kosokutnom sferičnom trokutu (knj IV.), 

— IMetoda u mjerstvenom risanju i u opisnom mieretvu na 
mflenijskoj izloibi u Budimpešti 1896. (knj. V.) - Prilog kni- 
pomenl o kosokutnom sferičnom trokutu (knj. V.). — U Nar. 
novinama : Rijeka kao svjetska luka i u g^arsko- hrvatski trgovaCM 
cmporij (1890). — Mjesne i prirodne prilike grada Kariovca I 
okolice (1889). — Značaj toka rijeka (1893.). — U Agramer 
Zeltnng-u: Die Orenzbahn (1894) — Die Auswanderung nach 
Amerika (1902.) — Ein Ausflug nach Du^aresa (1896.) — Das 
Karistadler Koranabad (1893., 1896. i 1898.) — Preveo je IMen- 
gerovo: »Mjerstveno likoslovlje« i napisao Četveromjesne loga- 
ritmičke tablice (1901.) Osim toga imade njegovih dopisa u 
Nar. novinama, Agramerzeitungu, Vijestima druStva hrv. inZInIra 
i arhitekta u Zagrebu, Svjetlu itd. 

29. Rudolf KruSnjak rodio se u Varaždinu 17. travnja 
1848.9 a umr'o u Dugojresi 1889. Službovao je kao srednjoškol- 
ski učitelj na Rijeci, u Zagrebu i Kariovcu (Rakovcu). Napisao 
Je u izvještaju kr. realke zagrebačke: O vulkanizmu (1875.) I u 
izvještaju kr. gimnazije kariovačke: O fosforescenciji bilja (1876) 

30. Davorin Trstenjak rodio se na Krčevinama u 
Štajerskoj 8. studenoga 1848. Oimnaziju je učio u Varaždinu, a 
uCttdjsku SkoIu u Zagrebu. Oodine 1872. postade učiteljem u 
pučkoj Školi kariovačkoj. Oodine 1 873. p ostade ravnateljem novo 
osnovane vISe djevojačke Škole u Kariovcu, gdje ostade do go- 
dine 1889., dok nije postao ravnateljem viSe pučke Škole u 
Kostajnici, odavle bi premjeSten prije nekoliko godina u viSu 
pučku Skolu u Gospiću u istom svojstvu. Svoj književni rad 
zapoCeo je u listu »Pučkom prijatelju«, Sto ga je izdavao Dra- 
guHn Jagić. Iz članaka, Sto su u ovom listu izaSli, postala je 



352 

prva njegova knjiga »Zdravoslovije«, i ]. nauk, kako mora naS 
seljak živjeti, djecu odgajati, kuću graditi itd. Godine 1880. iza* 
dote njegove »Putne uspomenec, t. j. putopisne slike sa puta 
p3 Hrvatskoj, Kranjskoj, Štajerskoj i Italiji. Iste je godine izdao 
i knjigu »Dobra kućanicat, koja je prevedena kasnije i na bu- 
garski jezik. Oodine 1882. napisao je pripovijest za mladež 
»Savka i Stankot, što ju je izdao Hrvatski pedagoSko- književni 
zbor u Zagrebu. Isti je zbor izdao godine 1883. njegovo djek) 
»Školski vrt na seluc, a godine 1885. djelo: »U radu je spast. 
Oodine 1887. napisao je djelo: »Rane i meleme, crtice iz života, 
koje je izdala Matica hrvatska. Toliko je radio u Karlovcu. 

Ali i kada je otišao Trstenjak iz Karlovca, radio je mvljivo 
na književnom polju. Oodine 1891. izdao je knjigu: »Dobar 
ktitfariik«, kao dopunjak svojoj knjizi : »Dobra kućanicac. Iste 
joi godine izdao je djelo: »Mladi učitelje. Društvo sv. Jeronima 
izdalo je 4 sveske njegovih »Pticac. Oodine 1895. izdao je Hr- 
vatski pedagoško-književni zbor njegovo djelo: »Ljubičrce#. cr- 
lice za odraslu mladež, a godine 1896. izdala je knjižara F. Su- 
pana u Zagrebu njegovu knjigu »Igre«, koja je prevedena na 
bugarski jezik«. 

Oodine 1897. izdao je opet Hrvatski pedagoško-književni 
zbor njegovo djelo : »Život i rad Ivana Filipoviča«. Pored toga 
je napisao još više djela, kao: »Slike iz Švicarske« (nagradila 
Matica hrvatska), »Prirodopisna obuka u pučkoj školi«, »Po- 
sljedice dobra i zla«, »Srčike«, crtice za mladež itd. Osim toga 
napisao je Trstenjak više raznih članaka u Vienac, Napredak, 
Smilje i u druge listove i školska izvješća. 

31. Srećkojurandić rodio se na Rijeci 21. studenoga 
1852. Kao srednjoškolski učitelj službovao je u Požegi, Bjelo- 
varu, Karlovcu (Rakovcu) i Rijeci (Sušaku), sada službuje u Za- 
grebu. Napisao je godine 1883. u izvještaju karlovačke gimna- 
zije raspravu : Kratak nacrt povjesti rimske književnosti. 

32. Severin Brozović rodio se na Rijeci 8. siječnja 
1854., umr'o 14. srpnja 1886. Službovao je kao srednjoškolski 
učitelj na Rijeci, u Osijeku, Požegi, Bjelovaru, 2^grebu, Kar- 
lovcu i Rakovcu. Napisao je rasprave: »Marko Polo i njegovo 
putovanje« u izvještaju kr. realne gimnazije bjelovarske 1879. — 
»Nešto ob uplivu zemljopisnoga položaja na razvoj ljudski« u 



J. 



253 

izvještaju tcr. karlovačke gimnazije (1882.). — »Čemu da učimo 
povjest?€ u izvještaju kr. realne gimnazije u Rakovcu (1886.). 

33. Nikola Priča rodio se u Korenici u Hrvatskoj 7. 
prosinca 1853., a umro u Karlovcu 17. studenoga 1903. Služ- 
bovao je kao srednjoškolski učitelj u Petrinji, Zemunu i Ra- 
kovcu (Karlovcu). Napisao je u izvještaju kr. realne gimnazije u 
Rakovcu raspravu : O odnošaju između molekularne težine i 
gustoće plinova (para) 1883. Prije smrti priredio je hrvatsko iz- 
danje Woldržichove Zoologije za više razrede sa prijateljem prof. 
Mojom Medićem, koja je knjiga izašla vladinom nakladom. 

34. Janko Tomić rodio se u Zaboku u hrv. Zagorju 
28. travnja 1842. Gimnaziju je učio na Rijeci, u Karlovcu i Za- 
grebu, gdje je svršio i učiteljsku školu godine 1865. Oodioe 
1867. položi ispit za učitelja građanskih škola (viših pučkik škola). 
Nakon dovršene učiteljske škole bio je odmah namješten kao 
učitelj na pučkoj školi u Karlovcu. Kada je bila otvorena u 
Karlovcu viša djevojačka škola, bio je on ovdje imenovan uči- 
teljem za jezikoslovno-povjesnu skupinu. Umirovljen je bio god. 
1895. Književno je počeo raditi, kad je došao u Karlovac Već 
godine 1866. izda knjigu »Torbicu«, zbirku omanjih pripovije- 
daka. Kasnije napisao mnogo toga, kao: »Hrvati«, crtice iz hr- 
vatske povjesti«, »Mali zemljopis Hr\ratskef, »Sijelo za zabavu i 
poukut (tri knjige), »Pripovijesti iz grčke povjesti«, »Pripovijesti 
za mladež« itd. Mnogo je truda uložio u svoju knjigu : »Hrvat- 
ska stilistika«, koju je izdao godine 1875. Umr'o je u Karlovcu 
18. listopada 1902. 

35. Ivan Steklasa rodio se u sv. Rupertu u Kranjskoj 
10. listopada 1846. Služio je kao srednjoškolski učitelj u Kar- 
lovcu (Rakovcu), Požegi i Zagrebu. Napisao je : Car Klaudij II. 
i njegovo doba, u izvještaju kr. karlovačke gimnazije (1872.) — 
Putovanje Przevalskoga u središnjoj Aziji, u izvještaju kr. karlo- 
vačke gimnazije 1879. — Kralj Dmitar Zvonimir prema Karan* 
tencem za investiturne borbe, u izvještaju kr. realne gimnazije u 
Rakovcu 1884. — Sjeveroistočna morska putovanja sjevernim 
ledenim morem s osobitim obzirom na Nordenskjdidovo 1878. 
—1880.9 u izvještaju kr. realne gimnazija u Rakovcu 1885. 
Zeniljc^ i statistiku austro- ugarske monarkije (nakladom kr. 
zenMil}. vlade). Danas živi kao profesor u Zagrebu. 



254 

36. Alfred O'rešković rodom iz Karlovca, bio je 
srednjoškolslci učitelj u Osijelcu. Štampao je godine 1883. svoj 
prijevod pripovijetice Alphonsa de Lamartinea »Oraziella« i napi- 
sao pripovijetlcu iz novijega vremena Icariovačlcoga »Dubovačica 
kraljicac (u Pozoru). 

C)Od godine 1886. do danas. 

1. Dr. Milan Nemičić rodio se je u Petrinji 2. svib- 
nja 1844. Srednju školu učio je u Karlovcu i Zagrebu, gdje je 
svršio gimnaziju 1862. Od godine 1862.— 1867. polazio je medi- 
cinske nauke na nekadanjoj c. kr. Josefinskoj akademiji u Beču, 
gdje je bio 18. travnja 1868. promoviran na čast doktora medi- 
cine. Dne 1. svibnja 1868 nastupi službu c. kr. pravoga nad- 
liječnika, a godine 1873. postade pukovnijskim liječnikom. Oo- 
dine 1878 bijaše prigodom okupacije Bosne i Hercegovine mo- 
bjlizovan, ter je sudjelovao u tri okršaja, i to kod Izačića, Bi- 
haća i u Pećimu. Oodine 1879. prešao je iz vojničke službe u 
građansku u Vojnoj Krajini, i to u svojstvu c. kr. glavnoga 
okružnoga liječnika za okružje ogulinsko-slunjsko. Ood. 1883. 
izabran bi (29. kolovoza) gradskim fizikom za grad Karlovac. 
U tom je svojstvu službovao do godine 1904., koje je godine 
bio umirovljen. Sada živi u Karlovcu. Od godine 1894. član je 
kr. zemaljskoga zdravstvenoga vijeća, te mu pripada kao takovu 
naslov »kr. zemaljskoga zdravstvenoga savjetnika«. 

Oodine 1886. bio je u Parizu i proučavao ondje u Pa- 
steurovu zavodu način liječenja preventivnoga i Ijedžbenoga 
postupka protiv ljudske bjesnoće. — Kao gradski fizik obavljao 
je tečajem više od 10 godina i službu gradskoga bolničkoga 
primariusa. Za njegova fizikata sagrađen je paviljon za zarazne 
bolesti, adaptovana kuća pokojnoga Janka Modrušana, da se 
mogu bolje odijeliti bolesnici, nabavljen raskužni stroj, uređena 
mrtvačnica i park za šetnju bolesnika. 

Literarni rad Dra. Nemičića rasijan je po raznim njemačkim 
medicinskim listovima i u »Vjesniku«, što ga izdaje zbor liječ- 
nika u Zagrebu. Od ovih spomenut ćemo samo neke, kao: 
Izvještaj proučavanja njegova o bjesnoći kod Pasteura u Parizu 
(u Vjesniku 1886.), — Die Enzyme in ihrer Wirkung auf pa- 
thogene Pflanzenzellen (Virulente Bakterieni — u Wiener Allge- 



255 

le medicinische Zeitung I8QI.): Članak *0 lijeCcnju trbuSne 
llnec (u Vjesniku). 

Najveću i neprolaznu zaslugu stekao sj je Dr. NemiCić za 
Isku medicinsku literaturu svojim djelom : »Ljekarski rje£nik, 
lačko-latinsko-hrvatski«, koji je izaiao 1898. nakladom kr. 
iljske vlade u Zagrebu i koji je danas već posvema ras- 



S1.71. Dr. Mllan Nemiać. 



2. Olibonjski Dorde rodio se^2d. listopada 1S40. u 
boni u BaCkoj, gdje je polazio osnovnu školu I dva raz- 

realke. Zatim je polazio Četiri razreda u novosadskoj gim- 
i i dva razreda učiteljske škole u Somboru (od 1857.— 185Q.) 
ine 1859. bi postavljen pomoćnim učiteljem na srpskoj 
ivnoj Školi u Somboru, odakle prijeđe godine 1860. u 
n tvojstvu na osnovnu 3kolu u Stari BeCej u BaCkoj. . 



256 

Ovdje postade pravim učiteljem, te ostade ovdje do godine 
1876. Za revno svoje službovanje dobio je godine 1867. i 1869. 
svaki put nagradu od 100 forinti ; godine 1870. bi poslan od 
srpskoga narodno-crkvenoga sabora u Karlovcima u Dražđane, 
da prouči višu pedagogiju i da prouči ustrojstvo njemačkih 
pučkih, građanskih i učiteljskih škola, te je radi toga proputo- 
vao malo ne cijelu Njemačku. 

Godine 1865. napisao je pozorišnu igru za djecu »Zlo 
detec, koja se je iste godine predstavljala u Starom Bečeju. 
Oodine 1876. bude postavljen za učitelja više djevojačke škole 
u Novom Sadu, gdje ostade do godine 1881. Ove godine bi 
postavljen od narodno crkvenoga školskoga savjela profesorom 
u srpskoj učiteljskoj školi u Karlovcu, gdje je službovao do 
godine 1901., koje bi godine umirovljen. 

Osim pomenutoga djela napisao je jošte: >Qlmnastičke 
igre«, koje je djelo nagradila Matica srpska. Nadalje je preveo 
s njemačkoga jezika knjigu »Vaspitačica^ (1880.) i napisao ^Pri- 
povetke za decu« (1895.) i djelo ^»0 konju« (1884.), te više čla- 
naka u školske listove. 

Oodine 1866. postao je članom Matice srpske, a godine 
1880. i članom književnoga odjela iste Matice. Danas živi u 
Karlovcu. 

3. Manojlo Orbić rodio se je 19. prosinca 1844. u 
Širokoj Kuli u Lici. Gimnaziju je svršio u Srijemskim Karlov- 
•cima, a bogosloviju u Plaškom. Kao učitelj srpske osnovne 
škole u Karlovcu bio je rukopoložen 16. lipnja 1868. za đakona 
i zatim za svećenika. God. 1870. izabrala ga je karlovačka eparhij- 
ska skupština za člana eparhijske uprave. God. 1875. postade kati- 
hetom i profesorom u srpskoj učiteljskoj školi u Karlovcu. Za 
revnu i uspješnu njegovu crkvenu i školsku službu odlikovan 
je bio godine 1882. crvenim pojasom, a priznavao mu je nje- 
gov trud i narod, birajući ga od godine 1890. za poslanika na 
srpski narodno crkveni sabor. Godine 1892. odlikovan bi po- 
časnim naslovom protojereja, a srpska crkveno-školska općina 
u Karlovcu izabrala ga svojim predsjednikom. Umr'o je na ve- 
liki petak 1898. 

Kao srpski književnik istaknuo se svojim djelom »Karlo- 
vačko vladičanstvo«, koje je izašlo u tri knjige od 189 h— 1893. 
u Karlovcu. 



4. Franjo Val I a rodio se u Olinl u Hrvatskoj 184a 
!bovao je kao srednjoškolski učitelj 31 godinu u Riakovcu 
riovcu). Napisao je u izvjeStaju rakovaCke realke članke: 
Md o povjestniCkom životu historije (1876.) i Velika realka u 
ovcu, njen iivot i djelovanje od 1863.— 1881. (1882.) Zatim 
tapisao: »Ocjenu Pechanove povjesti hrvatske književnosti 
r. učitelj 1884.); — Srednji vijek, 4 sveske, i to godine 1891., 
i^ 1894. i 1896.; — Novi vijek, 2 sveske, i to godine 1899. 
00. nakladom Matice hrvatske i Francusku revoluciju 1901. 

5. Vladan Arsenijević rodio se 22. siječnja 1848. u 
ioj Vojnoj Krajini banatskoj u mjestu Deliblatu. Umr'o je 
studenoga 1900. u Karlovcu kao profesor srpske učiteljske 
^ Gimnaziju je učio u Požunu i u Novom Sadu, a sveuCi* 
t u Budimpešti, gdje je proučavao prirodne znanosti. SluZ- 
aH je počeo na gradskoj realci u Novom Sadu, gdje je sluZ- 
IO od 1871.— 1875. Iza toga bi izabran profesorom srpske 
eljake Škole u Karlovcu, gdje je službovao do svoje smrti. 

Kao književnik radio je Arsenijević mnogo. Isprva je pre- 
k> pripovijetke, novele itd. iz ruskoga i njemačkoga jezika, 
nije je radio na pedagoškoj i stručnoj literaturi. Napisao je : 
ologiju za učiteljske i više djevojačke škole«, »Botaniku po 
le Bari« i »Zoologiju po Oskaru Šmitu«. Nu najviše je radio 
sakupljanja riječi, kojih je nakupio preko 50.000. Sakuplja- 
gnđu za ovaj svoj veliki rječnik, nakupovao si je silu 
I«. Pred smrt svoju poklonio je svu svoju biblioteku Matici 
ikoj, učiteljskoj školi u Kariovcu i srpskoj velikoj gimnaz^'i 
[ovom Sadu. Silnu onu gradu za rječnik pokloni Srpskoj kr» 
lemiji nauka u Biogradu. 

6. Mijo Vamberger rodio se u Dragotincima u šta« 
koj 18. rujna 1851. Službuje kao srednjoškolski učitelj 26 
ina u Kariovcu (Rakovcu). Zavolio je osobito stenografiju. 
tom polju počeo već književno raditi kao sveučilišni đak 
t 1877. svojim člancima u Jugoslavenskom stenografu, kao: 
atsko sveučilište i stenografija, Stenografija i mišljenje, Ste- 
nflja, pazljivost i pamćenje, Stenografija I pedagogija, pa 
«nsldm jezikom pisanim člankom : Kozmopolitizem in Ijubezen 
domovine. Oodine 1881. ocijenio je 11. izdanje iMagdićeve 
|t »Hrvatska stenografijaf u Hrv. učitelju. 



2to 

Kada je počeo godine 1805. opet izlaziti Jugoslavenski 
stenograf i glasnik, napisao je Vamberger u nj opet nekoliko 
članaka, kao: O početku i razvitku stenografije u Hrvatskoj« 
Školstvo u Hrvatskoj, Kultura kod Hrvata i Slovenaca, Hrvatski 
salon, Ivan pl. Zajc, Hrvatsko kazalište, Jugoslavenska akademija 
i ocijenio III. izdanje Magdićeve »Hrv. Stenografije« te radnju 
Franje Novaka: Začetne okrajšave v slovenskem debatnem 
pismu«. U Magdićevu Stenografu ocijenio je jednu Novakovu 
radnju (1897.) i napisao članke : Senefelder i Oabelsberger (i89Q.) 
i Berlinski zaključci (1903.) 

Osim ovih stenografskih radnja napisao je jošte u izvje- 
štaju karlovačke gimnazije 1880. pedagošku radnju: Pabirci iz 
Kantove i Spencerove pedagogije. U Viencu godine 1898. je 
izašla njegova studija o slovenskom pjesniku A. Aškrcu i crtica 
»Bez imena u grob«. 

7. Vladimir Kras i ć rodio se godine 1851. u Salki, u 
Hrvatskoj, u malenom seocu kraj samostana Orabovca. Isprva 
se učio u samom ovom samostanu, nu budući da je bio daro- 
vit mladić, spremi se i položi prijamni ispit za učiteljsku Skelu 
u Pakracu. Ovu školu svrši s odličnim uspjehom godine 1876. 
Iste još godine bijaše izabran za učitelja vježbaonice kod srpske 
učiteljske škole u Karlovcu, gdje je ostao sve do svoje smrti. 
Književno je počeo raditi u Karlovcu. U raznim srpskim listo- 
vima napisao je mnogo pedagoških članaka i više djela razli- 
čita sadržaja, kao: Opis manastira Orahovice, prilog k istoriji srp- 
ske crkve (1885.), Gimnastika za mušku i žensku decu u srp- 
skim osnovnim školama (1881.), Narodne pripovetke, Srpske 
narodne pesme, starijeg i novijeg vremena (1880.) itd. 

Kao književnik bio je općenito priznat i cijenjen. Matica 
srpsk*a štampala je neke njegove radove u svome »ljetopisu«. 
Umr'o je u Karlovcu od sušice 22. ožujka 1891. 

8. Vjekoslav Dominković rodio se u Moroviću u 
Srijemu 1852. Malu je realku svršio u Mitrovlci, a učiteljsku 
školu u Zemunu. Od godine 1872.— 1875. slušao je nauke 
na pedagogiju u Beču i dva semestra pedagogiju i filozofiju na 
sveučilištu. U Beču je položio i ispit za učitelja građanskih 
škola. Službovao je kao pučki učitelj u Mitrovlci i Petrovaradinu 
(kao podučitelj), zatim kao građanski učitelj na mitrovačkoj 
realci i na građanskoj školi u Petrovaradinu, gdje je postao i 



25Q 

ravnateljem 1883. Odavde dođe u Karlovac 188Q. kao ravnatelj 
više djevojačke škole. Piše o hrvatskom školstvu u »Allg. deut- 
sche Lehrerzeitungc i u >Ung. p3d. Revuec. Prije je pisao u 
časopise >Ung. Schulbote> i u »Paedagogium«. Od hrv. listova 
piše u »Napredakc i »Školu«. Osim toga napisao je knjigu: 
»Orađani i škola«. 

9. Ivan Fiucek rodio se u Zagrebu 7. veljače 1842. 
Bio je bogoslov u Zagrebu, nu kao bogoslov četvrte godine istupi 
iz sjemeništa, pa je polazio dvogodišnji tečaj u zagrebačkoj 
realci, da se usposobi za realnoga učitelja. Kasnije položi ispit 
za učitelja građanske škole i ispit za opć. bilježnika. Kao uči- 
telj službovao je u Kravarskom, Šćitarjevu i od godine 1878.— 
1895., i j. do svoje smrti, na višoj djevojačkoj školi u Karlovcu. 
Za mladež je napisao : Grad Zagaj ili bog svojih ne zapušta. 

10. Dr. Antun Kovačić rodio se 22. srpnja 1854. u 
Mariji Gorici, u selu hrvatskoga Zagorja, od oca seljaka. Go- 
dine 1868. stupi u zagrebačku gimnaziju, dobivši kao siromašan 
učenik stan i hranu u franjevačkom samostanu. Sedmi i osmi 
razred gimnazije svrši u sjemeništu, te položi ispit zrelosti kao 
eksternista na zagrebačkoj gimnaziji godine 1876. U zagrebačkom 
sjemeništu započeo je svoj književni rad. Godine 1874. u 
Viencu izašla je njegova pjesma »Na Sutli«, godine 1875. pjes- 
ma »Zorana«, a godine 1876. pjesme »Noli turbare circulos 
meos«, »Junak Žeravina« i -»Hrvoje Hrvatić«. 

Nakon položena ispita zrelosti upisao se je u pravni fa- 
kultet na zagrebačkom sveučilištu (1876.) Od sada se je Kovačić 
sam školao, pišući u odvjetničkim pisarnama u Zagrebu. Go- 
dine 1878. oženio se je sa učiteljskom pripravnicom Milkom 
Hajdinovom. U ovo je doba napisao pripovijetku iz đačkoga 
života: »Ljubljanska katastrofa«, štampanu u almanaku đačkoga 
društva »Hrvatski dom«, zatim roman »Baruničina ljubav«, štam- 
pan prvi put u Vijencu 1878., a drugi put na Sušaku. 

Godine 1879. štampao je u sušačkoj Slobodi svoje: »Li- 
stove iz Bombaja«, satiru na političke prilike onoga vremena. 
Iste je godine izašla u almanaku »Hrvatski dom« njegova pjes- 
ma »Metamorfoza«. Godine 1879. štampao je u almanaku »Hr- 
vatska« pripovijetke: »Seoski učitelj« i »Ladanjske sekte«. Iste 
je godine izdao travestiju (parodiju) na Mažuranićev ep Čengić 
age pod naslovom »Smrt babe Čegićkinjec. 



2db 

Godine 18dl. postao je odvjetnički perovođa u Km'Iovcu 
U pisarni Dra. Ivana Banjavčića, a kasnije u Zagrebu u pisarni 
Dra. Lavoslava srama. Godine 1882. Štampao je u Sušaku svoj 
roman »Fiškal«. Godine 1886. štampao je u »Balkanu« svoju 
humore sku »Zanovjetalo«, a malo kasnije svoj satirički roman 
»Među žabari«, u kojem opisuje život malograđana. Budu45i da 
su tadanji Karlovčani sadržaj ovoga romana na sebe protegli, 
obustavio je daljnje izdavanje ovoga romana. 

Godine 1887. položio je doktorat prava, a godinu dana 
kasnije dobio je pravo odvjetovanja u Glini. Godine 1888. iz- 
dao je u Viencu svoj najveći i najbolji roman »U registraturic. 
Osim ovih njegovih djela nalaze se u Viencu od 1882.— 1888. 
mnoge njegove pjesme, kao : Lirski zvuči, Na raskršću, Mučenik, 
Sveznalica, Nekad i sada, Dvoličnikom, Kameleonu, Ana Cesar- 
gradska, Gajbija, Zadnja riječ, Rđavom kljusetu. Uzvišenoj majci, 
Roman protuhe i uspjela crtica »Smetanje posjeda«. 

Godine 1889. obolio je od pošaline, te je iste godine (11. 
prosinca) umr'o u Stenjevcu. Iza smrti ostavio je u rukopisu 
neke svoje radnje, kao: pripovijetke Crvenkapa, Demagog, Ma- 
tematičar, Tri Sofije i Mrtvi živim mrtvacima (satira) te dramu 
Doktor od knjiga (većinom nedovršene). 

11. Ljudevit Rossi rodio se je u Senju u Hrvatskoj 
godine 1850. Gimnaziju je učio u Karlovcu. Neko je vrijeme bio 
brzojavnim činovnikom na Rijeci, koje je mjesto napustio i 
posvetio se vojništvu. Danas je kr. domobranski satnik u Kar- 
lovcu. Napisao je u Viencu više članaka, kao: Jadransko more 
1872., — Hrvatsko primorje s bilinskoga gledišta 1877., — 
Slike iz prirode 1877. i 1878., — Božića pećina 1878., — Na 
kordunu 187Q. — Matica hrvatska izdala je u svojoj knjizi 
»Novovjeki izumi« njegovu radnju »Ubojito oružje« 1883. U 
»Spomenici hrv. planinaiskoga društva« izašla je njegova radnja: 
»Dr. Josip Calasancij ŠIoser, životopisna crta« 1884. U alma- 
naku »Velebitu« (2. knjizi), što su ga izdali hrv. sveučilišni slu- 
šatelji u Beču godine 1876., izašla je njegova radnja: »Svjethi* 
canje mora«. U »Hrvatskom planinaru« napisao je radnje: Uz- 
laz na Rudilisac i Ozeblin u Krbavi 1900. i Nekoji manje po- 
znati uzlazi u južnoj Hrvatskoj 1QOO. Kritike i književne obznane 
pisao je u »Glasnik hrv. naravoslovnoga društva« 1886. Napo- 
kon sabr&o je u svoj hebarij 15000 raznovrsnih biljka u 150 



Mifca ir formata vdikogi arka većinom iz Hrvatske; a nelto 
e drugih lorajeva Evrope. 

11 Ivan Krst. Cerovski rodio se 1852. u ZagrebUi 
|e ]e svrifo sve ikole i godine 1874. bio zaređen za svece- 
a. Kapelanom \t bio 4Vt godine u Dolnjoj Zelini kod gla- 
rtloga gospodara i pučkoga pisca Dragutina Stražimin, a 
I godinu u zagorskim Selima. Oodine 1881. postao je fup- 
:om u Hmetiću, a 1892. podarciđakonom karlovačkoga kotahi 
iedjedno nadbiskupskim povjerenikom kod ispita iz riMo-kai 
doi vjere li kr. realnoj gimnaziji i učiteljskoj Školi u Karlovcu; 
i^e m 12 godina bio je predsjednikom karlovačice gospodsir- 
rpodruinice. Ove godine slavi dvadeset i pet godiinjicu 
)0a Zupnikovanja u Hrnetiću, pa je stoga pristupio kao Član 
Mdfitelj svima karlovačkim društvima. Napisao je 1889. knj^: 
birka korisnih pouka u kućanstvu i gospodarstvu €, koju Je 
litvo sv. Jeronima u Zagrebu izdalo i nagradilo. 

13. DuSan Lopašić rodio se 10. studenoga 1852. u 
riovcu od oca Slobodina, za onda gradskoga činovnika u 
rlovcu, i od majke Magdalene, rođene Mišćin. U školu počeo 
iđ u Karlovcu godine 1860, a godine 1862. ode u Za- 
^ gdje je gimnaziju dovršio g. 1873. Godine 1874. upiše se 
> eksterni slušatelj u šumarsko-gospodarski zavod u KriZev- 
M| gdje je bio i predsjednikom đačkoga književnoga društva 
hig«. Oodine 1874. poče u Viencu objelodanjivati August 
noa njegove prinese, a malo kasnije poče Lopašić objeloda- 
mrtl svoje prinose i u sušačkoj Slobodi. Oodine 1879. izda sa 
DiiL Antunom Kovačićem i Nikolom Kokotovićem almanak 
[nratsknt, Oodine 1881. stupi u uredništvo »Slobode« na So- 
m. Međutim izašle su ove njegove knjige : Tisuć i jedna hod 
"^evod), Zimzelen (pripovijetke za našu mladež), Jaglaci (pri- 
idjeHoe za hrvatsku mladež), Lipino cvijeće (pripovijetke za 
adež L i H. dk>). U primorskoj tiskari izdao je Oavro Orfln- 
Et njegov prijevod Turgenevljeva »Dima«. Godine 1884. za- 
»Se n Prettnerovoj tiskari izdavati tjednik »Svjetlo«, koji je 
ijske godine 4. veljače morao obustaviti. Sada izdaje tjednik ' 
)tsaonoiti«. Oodine 1802. priredio je povjest dru&tv^ »Zore«, 
» ju je tiskom izdao tiskar Hauptfeld. Lopašić je napisao i za 
izaliSte: »Dolazak Hrvata«, »Osnutak grada Karlovca«, »Pq- 



^2 

krSčenje Hrvata« i u slavu Mihanovičevu »Liepa naSa domo- 
vina«. Ovi 8U igrokazi bili i prikazivani u Karlovcu. 

Lopašić se je najviše bavio novinarstvom. Njegovih pri- 
nosa književnih, kao pjesama, novela, kritika, esseya, podlistaka, 
političkih i gospodarstvenih članaka imade skoro po svim naSim 
novinama, kao u Slobodi (sušačkoj). Hrvatskoj lipi, Vragoderu, 
Srijemskom Hrvatu, Hrvatskoj, Viencu, Hrvatskoj domovini, 
Svjetlu itd. 

U Srijemskom Hrvatu objelodanio je i svoj roman »Dva 
prijatelja« i »Uspomene na Ivana Perkovca«. U Slobodi su izašla 
njegova »Apokrifna pisma« i »Karlovačke arabeske«. U Svjetlu 
su izaSle njegove »Uspomene na Dra. Antu Starčevića«, »Us- 
pomene na Frana Folnegovića« i »Oko lujzinske ceste«. U Hr- 
vatskoj domovini izašle su njegove »Političke pjesme u prozi«. U 
Hrvatskoj su izašla njegova »Pisma iz pakla«. 

Od novela pored onih, što su izašle u Hrvatskoj Lipi i 
Viencu, uspjele su mu »Braća«, (u almanaku Hrvatska), Sretna 
li zlata (u Svjetlu), Žudijska grofica Moroin, Zadnji Oabaji, Ka- 
petan Žerovica itd. Osim toga izašao je i jedan svezak šaljivih 
pjesama pod naslovom »Koprive«. 

O njegovom pjesničkom radu izrekao je svoj sud August 
Šenoa u Viencu 1874. i 1875., o njegovom novelističkom radu 
rekao je svoju Jovan Hranilović u beogradskom Kolu, a o no- 
vinaru Lopašiću bilo je dosta govora prije dvije godine, kada 
se je pročulo, da je umr'o. 

14. Franjo Josip Cpt. Ivančić rodio se 26. travnja 
1854. u Varaždinu u Hrvatskoj. Izdavao je u Karlovcu dva 
naboina lista: Dušobrižnik, glasnik za katoličke propovijedi (od 
1896.)iRužičnjak(od 1896.) Osim toga napisao je molitvenik 
»Slava Bogu a mir Ijudem«. Bio je dulje vremena franjevac 
u Karlovcu, a sada se nalazi u samostanu samoborskom. 

15. Petar Radulović rodio se u Tomaševcu godine 
1852. Gimnaziju je učio u Karlovcu i u Požunu, gdje je polo- 
žio ispit zrelosti. Sveučilište polazio je u Oracu i Pragu. Na sveu- 
čilištu posvetio se proučavanju pedagoških predmeta. Oodine 
1875. bi imenovan profesorom na srpskoj učiteljskoj školi u 
Karlovcu, gdje je doskora postao i upraviteljem. Ovdje je slut' 
bovao do godine 1902., koje je bio godine umirovljen. 



Nfegov Je rad posvećen t) l^epc^ knJIiL Amo fdu n)egovl 
ovi ; »Lepa julat, koje je djdo nagradio tadanji odbor srpske 
ledine sa 20 dulata, i roman »Bez oca i majkec (1881.), te 
mitski spjev »fkonijac, koje je djdo Matica srpska prolle 
Hne Uampaia u svom Ljetopisu, b) naud. Amo idu nj^fovl 
ovi: Logika za Ikolu i samoukf, naročito za uCH^e (2. 
inje 1803), Psihologija za Školu i samouke, naroCito za 
lelje (1891), Didaktika i metodika za učitelje i ufl- 
ike inipravnike kao i za sve, koji se školom bave (1891.) 
•ka nsiodna osnovna škola (didaktika i metodika 1870.) 

16. Stjepan Senc rodio se 28. srpnja 1855. u Vinkov- 
m u Slavoniji. Službovao je kao srednjoškolski učitelj u Vin- 
tima, Rakovcu i Zagrebu. Sada je ravnatelj doljnjogradske 
inazije u Zagrebu. Napisao je u izvještaju vinkovačke gimna- 

dvije radnje: »Kako valja čitati na gimnaziji pjesnike ?c 
V. i »Osvrt na stogodišnji razvitak gimnazije vinkovačkec 
n. Troškom Matice hrvatske izašao je nje^fov prijevod : De- 
alenovili izabranih govora, Plutarchovih Životopisa glasovitih 
n i Rimljana i Xenofontovih Izabranih spisa (ovaj posljednji 
evod izradio je zajedno sa Kuzmićem). Nadalje je sastavio 
nke: »Svjetska literatura u hrv. prijevodima rimske knjl- 
nostic i » Svjetska literatura u hrv. prijevodima grčke knjiZev« 
itic. Osim toga je napisao nekoliko književnih obznana i ocjena. 
pisao je i školsku knjigu : Latinsku vježbenicu za više razrede. 

17. Josip Schneider rodio se u Zagrebu IO. oZuJka 
(6. Službuje u Karlovcu kao pučki učitelj od godine 1875. 
nas je ravn. učitelj muške pučke škole u Karlovcu. ICnji- 
no ie počeo raditi već godine 1875. Napisao je ove radnje: 
U Školi prijatelju: O veličini našega planetnoga sustava 1875. 
ik; ito ga dišeno 1875., Voda, što ju pijemo 1875; 2. u Hrv. 
idju: Kruh, što ga jedemo 1878., Kakaovac i čokolada 1879., 
Ićani prah 1879., O vodi zdenčanici 1880., Prva ili početna 
nijopisna obuka u pučkim školama 1880., Oradska opetovnica 
lOvi obrtni zakon 1885., Može li se ručna radnja uvrstiti 
iđU uCevne predmete dječačke pučke škole 1885., Mobilizo- 
ii učitelj i vladina naredba 1885, Zemljovid u naših školah 
ML; 3. u Krš&inskoj školi: Čega bi nam trebalo u zemljo- 
noj obud (1904.), Zornost u zemljopisnoj obuci (1904. 
905.) 



2H: 

18. Rudolf Strohal rodio se u Lokvama u Hrvatskoj 
5. travnja 1856. Gimnaziju je svrSio s odlikom na Rijeci (1874), 
a učiteljski je ispit za srednjoškolskoga učitelja položio godine 
1880. Službovao je kao srednjoškolski učitelj u Osijeku, Rijed I 
Rakovcu, a kao ravnatelj u Bjelovaru i Rakovcu (Karlovcu ) 
Njegov književni rad je namijenjen: a) znanosti. Amo Mu 
njegove radnje: 1: Kako se pravi aorist u raznim indoevropskim 
jezicima s osobitim obzirom na aorist slavenski poimence hrvat- 
ski (u izvještaju riječke gimnazije 1881.), 2. Osobine današnjega 
riječkoga narječja (u izvještaju riječke gimnazije 1883.), 3. Naj- 
starija hrvatska goticom štampana knjiga, što no se nalazi u 
knjižnici franjevačkoga samostana na Trsatu kraj Rijeke (u iz- 
vještaju riječke gimnazije 1884.), 4. Osobine današnjega stativ- 
skoga narječja (i to glasovi, oblici, sintaksa i naglas, u izvještaju 
kr. realne gimnazije rakovačke 1887., 1888., 1880., 1890. i 1891.) 
5. Osobine današnjega riječkoga narječja (Rad Jugosl. akade- 
mije knj. 124.), 6. Jezične osobine u kotaru karlovačkom (Rad 
Jugosl. akademije knj. 146. i 148.), 7. Osobine današnjega 
lokvarskoga narječja (Rad Jugosl. akademije knj. 152), 8. Oso- 
bine današnjega delničkoga narječja (Rad Jugoslav. akademije 
153.), 9. Neke dialektične osobine iz trgovišta Vrbovskoga (Na- 
stavni vjes. XI. knj.), 10. Osobine današnjega ravnog orskoga 
narječja (Rad Jugosl. akademije knj. 162.) ili. Mrkopaljski dia- 
lekat (Nast. vjes. knj. XIV.) — b) školi. Amo idu njegove 
radnje: 1. Ocjena Divkovičeve staroslovenske gramatike (Hrv. 
učitelj 1884.). 2. Hrvatska slovnica (1893.) i 3. Relkovičev satir 
(izdanje od 1894.) — c) Hrv. folklori. Amo Idu njegove 
radnje: 1. Hrvatskih narodnih pripovijedaka knjiga I: Narodne 
pripovijetke iz sela Stativa (na Rijeci 1886.), knjiga II.: Narodne 
pripovijetke iz grada Kariovca, sela Lokava, Delnica i trgovišta 
Vrbovskoga (U Karlovcu 1901.), knjiga III : Narodne pripovijetke 
iz grada Rijeke, trgovišta Mrkoplja i Ravne gore, te sela Broda 
na Kupi i Oštarija (u Kariovcu 1904.), 2. Narodni ženidbcni 
običaji u Stativama (Pobratim), 3. Preveo nekoliko narodnih 
litavskih pripovijedaka iz Schleicherove litavske čitanke (u Brš- 
Ijanu 1876. i u Pučkim novinama 1877.), 4. Narječja u današ- 
njoj modruško-riječkoj županiji (Nast. vjes. XIII. knj ), 5. Narod 
hrvatski u današnjoj modruško-riječkoj ili ogulinskoj županiji 
(1904.) i d) beletristici. Amo idu njegove radnje : origi- 



tutoe, ku: >M<H pnH n»ialesf, »Velika SpH|t u Llpi<, >Oro2tta 
smrt jednoga Hrvata u AmerlcU, >Put jednoga hrv. seljaka u 
Ameriku i natrag«, >Konac djelo krasi«, »Lijepa Jele«. »Ivan 
Nađen«, >DobrJ Ivica« itd., prevedene, kao Tisuča duSa, roman 
u 4 knjige A. Ptsemskoga (Nar. novine 1886), Lessingove 
drame: Miss Sara Sampson (18Q3.), Misogyn ili neprijatelj iena 
(1895.) i Philotas (18Q5.); — pripovijetke: Wo1demar, Stijena, 
Hanza Heilinga, Lijepa Boresko, Vjesnica smrti, K<5erka buntov- 



SI. 72. R. Strohal. 



"**ca, Nezaboravno putovanje, Potrebito i suvišno, Čavlar u Pa- 
^'Zu, Opsjedanje grada Amazija, Pril<aze na putu kroz grad, 
^UHiverov put u zemlju Liliputanaca, Vjerni Miro, Na bijegu 
(od M. Jokaja), Šala Potemkinova itd. Osim toga napisao je i 
uredio koledar: Karlovački SoStar za god. 1905. i 1906. 

19. Hinko pl. Davila rodio se godine 1858. u Krapini- 
Mladost je sproveo na Skarićevu imanju u Zagorju kod kr. 



206 

Icoi suca velikolaborskoga Eduarđa pl. Halpera Sigetskoga, 
koji je bio njegov tetak i koji ga je k sebi uzeo kao svoje 
dijete. Ondje je svršio pučku školu i privatno nižu gimnaziju, 
a ispite pravio na zagrebačkoj gimnaziji. Nakon toga (1872.) 
posvetio se Ijekamištvu. Ljekarničku je praksu svršio 1875. 
Godine 1880. pošao je na sveučilište u Qradac, gdje je položio 
sva tri stroga ispita s odlikom i polučio diplomu i čast magistra 
pharmacije (1882.). Već od rane mladosti rado je čitao historij- 
ske romane Augusta Šenoe, a kasnije romane Šandora Ojai- 
skoga. 

Svoj je književni rad započeo feljtonima već u Zagrebu, 
nu intenzivnije počeo je raditi istom u Karlovcu. Odavle je slao 
u »Hrvatsku« i »Hrvatsku domovinu« podliske, većinom histo- 
ričke reminiscensije. Kada je godine 1899. bio ovdje pored starijega 
lista »Svjetla« osnovan još drugi lokalni list »Karlovački glasnik«, 
sudjelovao je Hinko pl. Davila mnogo kod njega, ispunjavajući 
njegove stupce crticama, podliscima i putopisom »Sa puta u 
Pariz«, koje je djelo i naposeb otisnuto. Ovdje košto i u po- 
menutim zagrebačkim dnevnicima pisao je pod pseudonimom 
H. Zagorski. U Karlovcu je zasnovao prvo svoje oveće djelo: 
»Zagorska ruža« (1899.), historičku pripovijest iz XV. vijeka, za- 
tim djelo: »Teški dani« (1900) historičku pripovijest iz dobe 
cetinjskoga sabora. Velik dio radnje zbiva se na Dubovcu i 
u Ozlju. Iste je godine (1900.) izašla u Viencu njegova pripo- 
vijest »Mara Polovićeva«, u kojoj je pokazao posljedice iseli- 
vanja naroda iz karlovačkoga okoliša u Ameriku Godine 1901« 
javio se sa pripovijetkom »Na jezerima«, gdje se je pozabavio 
našim divnim plitvičkim biserom. Iste je godine izašla njegova 
pripovijest »Na zaselku^ u Viencu. Posljednja njegova oveća 
radnja jest »Igračka valovlja«, pripovijest iz francuskoga doba u 
Hrvatskoj. Glavna radnja se opet zbiva u Kariovcu. Sada živi 
kao ljekarnik u Stubici dolnjoj. 

20. Dr. J o s i p H o h o 1 a č rodio se u Križevcima 1857. 
Danas službuje kao kr. kotarski predstojnik u Kariovcu. Napi- 
sao je više stručnih rasprava u pravničkom časopisu »Mjeseč- 
niku«, što ga izdaje pravničko društvo u Zagrebu. Među ovim< 
su znatnije: 1 Uređenje seljačkoga posjeda i regulacija zadruž- 
nih odnošaja u kraljevinama Hrvatskoj, Slavoniji i bivšoj Voj- 
noj Krajini obzirom na hrv.-ug. pravo i urb. Marija Terezijanski 



snr 

()89il). 2. ygtmHb sudovanje u odnoSafu spram srrađanskfm 
s Ja^K A Icaznenom s druge strane^ te za to suđovan}e nadležne 
oblasti (189&), 3. Pdtreba nekih reforma kod postupka upraviilh 
oblasti (1808.), 4« Razmatranja ob ugarskom građanskom braka 
(1809.)i 5. Pojam upravne općine, odnoSaj ove spram drZavne 
vlasti, — vrsti istili, — te njiliova organizacija« 6. Odgovara li 
đanaSnje osposobljenje upravnih činovnika duhu vremena, ako 
ne, kakovo bi od njih valjalo traZiti osposobljenje (1809) 7. Of- 
fice national du commerce exferieur (1900.), 8. Upliv forme dr- 
Zave na razvoj upravnoga prava, — naposeb razvoj istoga u 
austro- ugarskoj monarkiji (1900), 9. Humanistička naolirazba 
da li je od prijeke potrebe za pravnički staliS (1902), 10. O 
komasaciji zemljišta (1903.) i 11. Kulfurno-socijalni zadaci nallh 
seoskih i gradskih općina (1905) itd. 

21. Dr. Artur Oavazzi rodio se 14. listopada 1861. 
u Spljetu u Dalmaciji. SluZbovao kao srednjoškolski učitelj u 
Zag^u, Gospiću i Rakovcu, a sada službuje na Sušaku. PfSe 
rasprave geografske na hrvatskom, njemačkom i talijanskom 
jeziku. Jugoslavenska akademija izdala je ove njegove radnje: 
Vranako jezero u Dalmaciji (u Radu br. 95.), Konstante srednje 
dnevne temperature zraka za hrvatske postaje (Rad br. 113.), 
Temperatura vode u prelaznom sloju Vransko(;a jezera (Rad bn 
151.), Rijeke u Hrvatskoj, dio prvi: Areal porijeCja. Osim toga 
napisao je španjolsku gramatiku i priredio za škole zemljovid 
sjeverne i južne Amerike. 

22.Janko Leskovar rodio se u Valentinovu kraj 
Pregrade 12. prosinca 1861. Oimnaziju je polazio u Za- 
grebu i Karlovcu, a učiteljsku školu u Zagrebu. Kao pučki 
ttCitelj (od 1881.) službovao je u Valpovu, Šljivoševcima, Humu 
(na Sutli), Krapinskim Toplicama, Krapini i Karlovcu (od 1900.) 
Matica hrvatska izdala je dvije njegove knjige : Propali dvori, 
pripovijest (1896.) i Sjene ljubavi, pripovijest (1898.) Dionička 
tiskara u Zagrebu izdala je : < Katastrofu« (dvije pripovijesti pod 
skupnim imenom). Njegove manje pripovijesti štampane su u 
Vieticu, Nadi, Životu, Domaćem ognjištu i Sijelu. 

23. Milena Sajvert Pokupska rodila se u sv. Ivanu 
Zelini 186Z Godine 1880. svršila je učiteljsku školu u Zagrebu. 
Svoju sluZbu započela je kao namj. učiteljica na pučkoj Školi u 



Hmetiću, gdje }e postali i pravom učiteljicom. 2^poi!eta jelenji« 
ievno raditi godine 1682. u Obzoru pod pseudonimom »Po- 
kupska«. Poslije bila je suradnica nekih ctolmatinskih listova, 
kao: »Hrvatske«, »Seljaka« i »Ekonomiste«. Pored toga pisala 
je u karlovačko »Svjetlo« i u zagrebačke listove »Obzor«, 
»Vtenac« i »Prijatelj naroda«. Istodobno je pisala pripovijetke 
za koledare »Danicu« i »Bistrički koledar«. U Zadru je izašla 
njena knjiga »Sedam glavnih grijeha«, a društvo sv. Jeronima u 
Zagrebu izdalo je njenu pripovijetku »Okove«, u kojoj je obradila 
narodnu priču o okovima u crkvi sv. Adargarete kraj Hrnetića. U 
najnovije vrijeme prihvatila je jugoslavenska akademija za svoj 
zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena njenu radnju: 
»Hrnetid Narodni život i običaji«. 

24. Dr. David Kovačević rodio se 22. travnja 1864. 
u Smiljanu u Hrvatskoj. Službovao je kao srednjoškolski učitelj u 
Zagrebu, Zemunu i Karlovcu. Napisao je ove radnje : Rasprave »o 
dvjnaestiercu« (u Viencu), »o hrvatskoj metrici« (u Viencu), — 
Književna kritika u Francuza (u Viencu), — Ocjena Francuske 
vježbenice za srednje škole od Dr. j. Adamovića (u Nastavnom 
vjesniku I. knj.), — Hypolite Taine, književna studija (u Pro- 
svjeti), — Francuske narodne priče (prijevod u Pobratimu), — 
Neke Coppće-ove pripovijetke (prijevod u Prosvjeti), — Poštuj 
učitelje (prijevod s talijanskoga u Pobratimu), — Francuski jezik 
(prijevod u Pobratimu), — Izvještaj o kongresu za modeme 
jezike na svjetskoj izložbi godine 1Q00. u Parizu (u izvještaju 
Jer. realne gimnazije zemunske), — Izvadak iz govora na kon- 
gresu u memoarima kongresa. Osim toga napisao je više dopisa i 
omanjih člančića u raznim listovima. 

25. V j e k o s I a V Č o p rodio se u Gerovu u Hrvatskoj 
1866. Svršio je učiteljsku školu u Zagrebu 1886. Službovao je 
kao pučki učitelj u Ozlju i Novom (vinodolskom). Ispit za više 
pučke škole položio je 1895. Od godine 1896. službuje na višoj 
djevojačkoj školi u Karlovcu. Napisao je knjige za mladež: 
Ruže i trnje. Priče za mladež i Plemenita osveta. 

26. Dr. Ivan Scherzer rodio se u Vinkovcima u Sla- 
voniji 23. rujna 1866. Službovao je kao srednjoškolski učitelj u 
Požegi i Rakovcu. Oodine 1900. prijeđe u Dubrovnik, gdje i 
danas službuje na c. kr. nautičkoj školi. Osim nekoliko poma- 



260 

n}fh članaka napisao je u Nastavnom vjesniku ove radnje: »M. 
A. Reljkovičeva : Postanak naravne pravice«, »Bilješke o Relj- 
kovičevu Satiru«, >Joso Knnpotić Ličanin«. »Reforma obuke u 
njemačkom jeziku«, »A. Kanižlića Sv. Rožalija i Kamen pravi 
smutnje velike«, »Luka Ilić, Oriovčanin«, »Josip, sin Jakoba od 

0. Čevapoviča«, »P. Kanaveloviča : Sveti Ivan, biskiip Irogirskic, 
»Nabožna djela L Dorđića«, »Tumačenje Satira M. A. Reljko- 
viča«, »Bilješke o St. Vrazu«, »I. Kavanjina, Bogatstvo i ubo- 
štvo«, »Život M. A. Reljkoviča«, »Atribut u junačkim narodnim 
pjesmama Vukova zbornika«. Jugoslavenska akademija štampala 
je njegovu radnju: »O Dositeju Obradoviću« (u Radu br. 134) 
Osim toga je napisao nekoliko književnih obznana. 

27. Dr. A I e k s a n d e r P i s a r e v i ć rodio se u Irigu u 
Slavoniji 25. kolovoza 1867. Bio je srednjoškolski učitelj u Ra- 
kovcu, Zagrebu i Sarajevu. Neko je vrijeme bio učHeljem ma- 
džarskoga jezika na sveučilištu u Zagrebu. Umr'o je u Sarajevu 
1904. Preveo je Sofoklovu Elektru i Antigonu (jampskim osmer- 
cem), koji je prijevod izašao u srpskom listu »Stražilovu«. Osim 
toga je preveo Eshilova Prometeja u Ljetopisu Matice srpske 
(u stihovima). U madžarskom jeziku napisao je raspravu : »Kako 
je preradio Petar grof Zrinski iz madžarskoga jezika na hrvatski 
jezik Zrinijadu svoga brata Nikole«. Napokon je napisao više 
književnih obznana u Nast. vjesniku. 

28. Vatroslav Canjuga rodio se 13. travnja 1868. u 
Koprivnici u Hrvatskoj. Službovao je kao srednjoškolski učitelj 
u Zagrebu, Rijeci, Bakru, Zemunu i u Karlovcu. Napisao je: 

1. »Na obranu električne rasvjete« tiskano u Narodnim novinama« 

2. »Električno i plinsko svjetlo« tiskano u Vijestima inžinira i archi- 
tekta u Zagrebu. 3. Micrococus phosphoreus (Nar. novine.) 
4. Električne struje u čovječjem tijelu. (Nar. nov.) 5. Napredak 
u Rdntgenovoj tehnici (Nar. nov.) i 6. Nešto o selenu i upliv 
njegov na razvoj znanosti. (Nar. nov.) 

29' Stjepan Lukić rodio se u Brodu na Savi 20. si* 
ječnja 1868. Gimnaziju je svršio u Osijeku, a sveučilište (pravo) 
u Zaffrebu. Službovao je kao kr. sudb. pristav u Brodu, jaski, 
Novoj gradiški, Mitrovici, Osijeku, Kostajnici i Karlovcu, a sada 
u Vinkovdma. Kao sveučilišm' đak naučio je ruski te prevodio 
c^cta znamenitih ruskih književnika. Preveo je od F. M. Doato- 



270 

jevskoga »Zapiske iz mrtvoga doma«, izašlo najprije u Obzoru, 
a kasnije posebice preštampano. Nadalje preveo roman Šćedrina 
Saltykova »Gospoda Golcvljevi« (izašlo u Viencu), pa roman 
Mihajlova (Šellera) »Stara gnijezda« (izašlo u Nar. novinama). 
Nadalje preveo zajedno sa 1. Oojtanom »Pučke pripovijesti« od 
grofa Lava Tolstoja (izdalo sv. Jeronimsko društvo), nadalje je 
preveo od istoga pisca »Moć tmine« (u Obzoru). Od Vsevoloda 
Oaršina preveo je »crtice«, o kojih je crtica »Zapisci vojnika 
Ivanova« preštampana iz Vienca u posebnu knjigu. Od kneza 
Oolicyna preveo »Ne ubij« (odgo/or na Kreutzerovu sonatu, — 
izašlo u Viencu, a kasnije preštampano u posebnu knjigu). Osim 
toga preveo je nekoliko crtica od Turgenjeva, Oogolja i 
Cehova. 

Originalno napisao je nekoliko crtica, kao »Manuscripta« 
(u Viencu), »Svršetak«, »Zemička«, »Mušica«, »U spise«, »Ka 
kavica« (u Nar. novinama). 

30. Dr. David Bogdanović rodio se 14. svibnja 1869. 
u Brodu na Savi u Slavoniji. Služio je kao srednjoškolski uči- 
telj u Zagrebu, Bjelovaru, Zemunu, Petrinji, Požegi, Osijeku i 
Karlovcu. Napisao je ove radnje: Poraba vremena za prošlost 
u istoričnim radnjama Vuka Stef. Karadžića (Nast vjesnik knj. 
Vil.), Poraba participa i glagolskih adveraba za prošlost u isto- 
ričnim radnjama V. St Karadžića (Nast. vjesnik knj. Vili.), Vri- 
jednost naše narodne poezije za obuku u jeziku materinjem 
(Hrv. učitelj 1894), Pisma M. A. Relkovića (Vienac 1896.), 
Nešto o paklu u hrv. književnosti (Vienac 1900.). Osim toga 
napisao više književnih obznana u Školskom vjesniku, što izlazi 
u Sarajevu, i pomanje bilješke u Listku Vienčevu. Preveo je iz 
talijanskoga od de Amicisa »Prijatelji iz vojničke Škole« (Nar. 
novine 1902.) i za Pobratim članke »Svetovit« (1895.). »Perun« 
(1895.) i »Torquato Tasso« (1890.). Oodine 1905. putovao je 
Slavonijom, da prouči tamošnja narječja. Posljednja mu je rad- 
nja »Crtice iz slavenske mitologije« (u Pobratimu). 

31. S t j e p an Š i r o I a bio je nekoliko godina pučkim 
učiteljem u Karlovcu. Uređivao je u Kariovcu pedagoški časopis 
Školu od 1896.— 1902., t j. dok nije iz Kariovca bio premješten 
u Zagreb. Osim toga izdao je nakladom knjižare Ivana Sagana 
u Karlovcu više što originalnih što prevedenih knjiga, kao : U 
domaćem svijetu, slike i pjesmice, — Ousarski dvor, -r- Otkri- 



271 

veno blago, — Novi Saljivdžija, — Novi Robinzon, — Pleme- 
nita osveta, — Na bijegu, — Pomorska bitka, — Niama, — 
Bjegunac, — Novi ljubavni listar, — Čestitar itd. Osim toga 
uredio je »Karlovački ilustrovani koledar Nadu za godinu 1808.« 
i napisao >U dokolici« i »Miraz«. U Zagrebu je priredio za 
pučke Škole geografijski atlas. 

32. Martin Kuzmić rodio se 1. listopada 1868. u Hr- 
vatsVom selu u Hrvatskoj. Službovao je kao srednjoškolski uči- 
telj u Karlovcu i Zagrebu. U Nast. vjesniku je napisao više 
radnja, kao: Protagora prethodnik Kanta (VIII. knj.), Bilješke o 
nekim mjestima Cic^ronova Lelija (VIII. knj ), Platonovi sofizmi 
u prvoj knjizi Države (VIII. knj.), Sitni sintaktični prilozi (IX. 
knj.), Horat. Carm I. 1. (IX. knj), Komentar Aristotelovoj poe- 
tici (knj. XI., XII. i XIII.) i više književnih obznana. 

33. Ratković Petar rodio se 19. ožujka 1870. u Ma- 
šiću u Slavoniji. Bio je gimn. učitelj od 18Q6.-~1Q04. u Kar- 
lovcu (Rakovcu), te je ovdje napisao za Nast. vjesnik književnu 
obznanu: »Dr. T. Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili 
srpskoga jezika Zagreb 18QP.« (u VIII. knj.). 

34. Josip Absac rodio se u Karlovcu 25. ožujka 1867. 
Pučku je školu učio u Rakovcu, a šest gimn. razreda u Kar- 
lovcu. Nakon toga pošao je u bečku višu veterinarsku školu, 
gdje je svršio prvi tečaj, ali morao je nauke prekinuti radi bo- 
lesti. 

Godine 1888. stupio je u vojničku službu kod 13. top- 
ničke pukovnije u Zagrebu, gdje je postao računarskim pod* 
časnikom I. razreda Poslije svršene vojničke službe postao je 
vježbenikom kod gradskoga poglavarstva karlovačkoga. Godine 
1894. izabran bi na prijedlog tadanjega vladina povjerenika Mi- 
lousta Smodića po gradskom zastupstvu gradskim oficijalom. 
Nakon spo jenja gradske karlovačke općine sa susjednim opći- 
nama švaračkom i banijanskom (1903.) izabran bi Josip Absac 
ravnateljem gradske pisarne. Kao književnik istaknuo se je Ab- 
sac knjigom : »Spomenica na dvadeset i pet godišnji obstanak 
dobrovoljnoga vatrogasnoga društva karlovačkoga«. O njegovim 
zaslugama za vatrogasno društvo bit će kasnije govora kod 
ovoga društva. 

35. Dr. Vizner Branimir rodio se 30. rujna 1871. u 
Samoboru u Hrvatskoj. Bio je ovdje nekoliko godina gimn. 



27Ž 

učitelj (od 1900.— 1904.) Napisao je više pripovijedaka i novela 
u raznim časopisima. Osim toga napisao je epsku pjesmu >Je- 
remija« i nekoliko pjesama. ' Prevodi također iz stranih lite- 
ratura. 

36. Dr. Franjo Zagoda rodio se 23. listopada 1871. u 
Samoboru u Hrvatskoj. Službovao je kao srednjoškolski vjero- 
učitelj u Bjelovaru i Karlovcu. Napisao je pored pomanjih čla- 
naka u Katoličkom listu rasprave: »Tolstojeva ispovijed« 1902. 
i »Kršćanska društvena i gospodarska nauka« 1903., a na latin- 
skom jeziku: »De schismate Photiano« (1900.) 

37. Dr. O a V r o S c h w a r z rodio se u Nadudvaru u 
Ugarskoj 13. prosinca 1872. Bio je rabin u Karlovcu, sada je 
mojsijevački vjeroučitelj za srednje škole u Zagrebu. Napisao 
je »Povjest Židova« u dvije knjige. Književno radi i na madžar- 
skom i njemačkom jeziku. 

38. Zvonimir Turk rodio se 16. prosinca 1875. u Oe- 
rovu u Hrvatskoj. Bio je izvrstan učenik kr. realne gimnazije u 
Rakovcu (Karlovcu). Kao gimnazijalac pisao je pjesme i dobre 
članke u Pobratim, Svjetlo i druge hrv. listove. Umr'o je kao 
osmogimnazijalac 29. travnja 1894. 1 njegova sestra Milica Turk 
pjevala je pjesme i slala ih u Pobratim i druge hrv. listove. I 
ona je međutim umrla. 

39. Dr. Dragutin Šaše I rodio se 31. siječnja 1876. na 
Banij.i kraj Karlovca. Oimnazijske je nauke svršio u Karlovcu, 
A sveučilište (pravo) u Zagrebu. Napisao je knjižicu: I. Tews 
»Pučka naobrazba i gospodarski razvoj naroda. Dozvolom 
pisca preveo Dr. Dragan ŠašeI«. 

40. J o s i p I va k i ć rodio se 18. ožujka 1879. u Vinkov- 
cima u Slavoniji. Sada službuje kao gimn. učitelj u Karlovcu. 
Napisao je: »Nauk o zavisno složenoj rečenici« (u Nast vjes- 
niku knj. Xllf.) i »Iz našeg sokaka« (novele, pripovijetke i akva- 
reli) 1905. 

41. Đuro Kopač rodio se u Zagrebu 19. travnja 1870^ 
aada je tržni nadzornik u Kariovcu. Književno radi, piSući 
gospodarske članke u Oospodarski list, Obzor i Agrarno* 
Tagblatt. 

Bilješka: Ne spominju se književnici, koji su u Karlovcu 
neko vrijeme živjeli, ali nijesu ovdje književno radiH, 



2. UMJETNOSTI. 

a) SLIKARSTVO u KARLOVCU. 

I Iz glazbu i pjesmu njegovalo se u Karlovcu i slikarstvo. 
^^ Glavni predstavnik ove umjetnosti bio je Vjekoslav 
Karaš, koji se je rodio u Kariovcu 19. svibnja 1821. od slro- 
maSnJh roditelja. Otac mu je bio krojač, a imao je osim naSc^a 



51.173. Vjekoslav Karaš. 

umjetnika )oS šestero djece. Škole je uCio u Karlovcu do Ses* 
tiaeste godine. Doskora pokaza osobitu volju za slikarstvO) po* 
mažući slikarima i bojadisarima soba. 

Godine T837. svratio je pozornost općinstva na s^ kad« 
je kao samouk izradio uljenim bojama sliku >Ce2arova IjcSlna 

18 



274 

na lomačic po nekom starom bakrorezu, pa ju je javno na lu- 
triji izigrao. Za njega se stade osobito zanimati umirovljeni pu- 
kovnik Franjo Kos od Kosena, rođeni Čeh, i stade razmišljati, 
kako da ga dadfe izobraziti za slikara. Kos upozori hrvatske 
rodoljube godine 1838. u Danici ilirskoj na Karasov slikarski 
talenat i umoli biskupa Haulika košto i druge odličnike, da 
pomognu Karasu. 

U povodu-' toga ustroji se u Karlovcu posebni odbor, u 
kom su bili Dragutin Klobučarić, Nikola Vranyczany, Antun 
Čop i Antun Pfeiffinger, pa je taj odbor osigurao Karasu pot- 
poru na tri gbdine, da može učiti slikarstvo u Italiji. 

Još prije no je Karaš pošao u Italiju, izradio je (1838.) 
dvije slike, jednu bogorodicu sa spavajućim Isusom, a drugu sa 
probuđenim. 

Oodine 1839. otišao je Karaš u Italiju, i to najprije u 
Mljetke a kasnije u Fiorencu. Ovdje su mu bili učitelji glaso- 
viti Dalmatinac Franjo Salghetti-Drioli i Sicilijanac Meli. U Fio- 
renci bio mu je zagovornikom austrijski poslanik grof Revicki, 
komu je prerisao Madonu od Lorenza di Credia. 

Oodine 1841. ostavi Karaš Fiorencu, te pođe najprije u 
Perugiju, zatim u Asissi, Orvietto i najposlije u Rim, da ondje 
nastavi svoje nauke. Tuj htjede učiti kod slavnoga Overbecka 
slikarstvo, ali ga ovaj ne uzmognu primiti, pa stoga je polazio 
ondje školu nekoga holandeškoga slikara, od koga poprimi 
mrki i tamni način slikanja. 

U Rimu ostade do godine 1848. Ondje je izradio više 
slika, među ostalima i sliku Rimljanke s gitarom, koja se sada 
nalazi u zagrebačkom muzeju. Ovdje se je mnogo bavio i glaz- 
bom, osobito je volio flautu. U Rimu je Karaš mnogo stradao. 

Oodine 1848. povratio se je Karaš u Hrvatsku, gdje po- 
stade učiteljem risanja u početnim školama u Zagrebu. Ovu je 
službu napustio godine 1852., te otišao po naputku nekih ro- 
doljuba u Bosnu, da ondje snima okoh'ce, stare spomenike i 
ikone. U Sarajevu se namjeri na bosanskoga valiju mušira 
Omer pašu (poturčenoga Hrvata iz Ogulina Mihajla Latasa), 
koji. je kod njega naručio svoju sliku. Ondje je izradio po sta- 
roj slici sliku bosanskoga kralja Tottiaša, zatim više slika raznih 
paSa i nacrtao je više okoliša. 



Nakon svoga povratka u Zagreb Izradio Je vrlo lijepo 
aliku OmerpaSe, kofa je po svoj prilid njegovo nii^bolje umjet- 
ničko djelo 1 koju mu je poslao u Carigrad. 

Što u Zagrebu Sto u Karlovcu izradio je vifie slika, od 
kojih su najpoznatije »Vila oduševljava mladoga OundullA na 
pjevanjec, »OproStaj sereZana od porodicec, »Djevojka Iz Ogu- 
linac, »Izioienje Mojsijevo na Niluc (jednom svojina karlovačke 
čitaonice), »Bogorodica s Isusom c (u kariovačkoro magistratu), 
»Djed i unuk« (po Preradoviću) itd. U svem je ostavio do 40 
slika 1 ruicrta. 

Pored slikarstva bavio se Karaš mnogo i glazbom. On je 
uglazbio vrlo mnogo pjesama, kao Topalovićevu »Ah slučaju 
gvozdeni«, Preradovićevu »Laku noć«, Kukuljevićevu »Prtd 
Orobnikom starim« itd. 

U Zagrebu i Karlovcu živio je vrlo teSko, stoga ga Je 
biskup Strossmayer pozvao, da izradi slike biskupa đakovačkih. 
Nu toga posla nije dovršio, jer je obolio. Bolest ga prisili, da ae 
je povratio u Karlovac, gdje se je utopio u Korani 5. arp* 
nja 1858. 

Pored Vjekoslava Karasa bavili su se slikarstvom u Kar- 
lovcu još neki muževi, kao: 

Matija Schieder rodio se je 5. veljače 1807. u Ka- 
slelnithu u Tirolskoj. Došao je oko 1850. u Hrvatsku, te Je na« 
slikao mnogo slika u raznim crkvama u Hrvatskoj, osobito u 
gorskom kotaru. Oodine 1852. nastanio se je trajno u Karlovcu, 
te Je udao jednu od svojih kćerka za karlovačkoga krznara Se- 
ljana, a drugu za c kr. kapetana Vrbanića u Zagrebu. Bavio ae 
osobito historičkim slikama. U Karlovcu se nalaze od nj^ga 
u crkvi sv. Trojice dvije velike slike, i to : » Marijino uzaiaiće«, 
koju Je učinio godine 1864. i »Raspeti Isukrst«. U crkvi u Vuk- 
manlću nalazi se njegova slika »sv. Antun,« u crkvi u Vdemeriću 
njegova slika »sv. Rok«, u crkvi na Trsatu njegova slika »40 mu- 
Coilka«, u crkvi u Krašiću njegove slike »Križni put«, u crind u 
Redd njegove slike »Križni put«. Umr'o je 20. svibnja 1801. u 
Karlovcu. 

Nu njegova umjetnost ne sastoji samo u ovim slikama, 
nego Imade od njega još nebrojeno malenih kopija, po^ 
trtta 1 t d. 



276 

Fridrich Harherlić živio je ttinogo godiha u tĆaf- 
lovcu. Poznat je bio radi svojih slika po raznim crkvama u 
okoIiSu karlovačkom. Među ostalim slikao je slike po zidoviitia 
u crkvi u Katnenskom. Umr'o je u Karlovcu oko god. 1860. 

Vatroslav Zupančić rodio se 24. svibnja 1816. u 
Karlovcu. Pučku je školu polazio samo deset mjeseci, i to u 
simostatiu kod otaca Franjevaca. Razlog, što je tako kratko vri- 
jeme pučku školu polazio, navodio je često puta sam, naime 
što da ga je u desetom mjesecu njegova polaska škole njegov 
Učitelj otac Nikola odsudio na kazan, da mora u košari punoj 
kopriva cijeli po dana<golonog sjedjeti. Ova mu se kazan tako 
zamjćri, da ne htjede više škole polaziti. Kasnije je stupio u 
bfi|flički posao, te je neko vrijeme kao šegrt polazio nedjeljom 
gl^ovniću (šegrtsku školu). Već kao šegrt pokazivao je veliku 
volju za risanje i slikarstvo, te se je tečajem vremena sve sam 
u slikarstvu na toliko uvježbao, da je slikao slike svetaca za 
razne cikVe, kao sliku za žrtvenik crkve sv. Margarete (filijalne 
crkve župe hmetićke), za crkvu sv. Franje Xaverskoga u gor- 
njoj Švarči, za crkvu sv. Barbare u Karlovcu, za cfkvu u Lu- 
kovdolu kraj Severina itd. Osim toga imade od njega mnogo 
svetačkih slika po privatnim kućama u Karlovcu i izvan ^Kar- 
lovca, kao slike Isukrst sa križem. Blažena djeVica Marija ša 
Isukrstom u naručaju, sv. Nikola, sv. Sava itd. Osim t(^ slikao 
je rado i stare zgrade i gradine. Jedna od takovih slika je ^INca 
7. u ovoj knjizi. Nadalje rado je razne rezbarije upravo vještaSki 
izveo, kao jednu krletku sa starim gradom Dubovcem. Izfadk) 
je osim toga lijepe naslove nad dućanima i na grobovima. Od 
kamena je izradio kip Nikole Zrinskoga, sigetskoga junaka. Na- 
pokon bio je vrlo dobar praktični zubar i revan gojitelj razno- 
vrsnih ptica (osobito pjevica). (Jmr'o je u gradskoj bolnici 1. 
travnja 1898. 

Držim, da je u toga čovjeka bilo mnogo sposobnosti, ili 
nijesu bile ove sposobnosti odgojivane i njegovane, kako bi 
valjalo. 

Jakov Šašel rodio se 25. srpnja 1832. u župi Kapeli u 
Koruškoj, gdje mu je otac bio puškarski meštar. Kasnije mu se 
otac preseli u Ljubljanu. Pučku je školu svršio u Ljubljani, pa 
je nakon dovršene pučke škole stupio u nauk k ocu. Postavši 
puškdrski kalfa, proputovao je gornju i doljnju Austriju^ Ko- 



377 

ru§ku i Tirol i radio je kcd najznamenitijih u ono vrijeme puš- 
karskih meštra. Već se je onda bavio mnogo rezbarijom (gnt- 
veur). Vrativši se kući godine 1852. u Ljubljanu, prikljuCf ^e 
misiji pokojnoga o. Knoblochera, pa otide s njim u Afriku, gdje 
je ostao 2 godine. Svoje je doživljaje opisao u knjizi : »Bifder 
aus dem Oriente, vv^rend der Reise in Egypten, Nubien und 
Sudan in den jahren 1853. i 1854.c Ova knjiga imadei ilustracije, 
koje je on sam izradio. Za ovaj svoj putopis bio je odlikovan na 
izložbi u Zagrebu 1864. i na izložbi u Budimpešti 1896. Bu- 
du6' da se je misija Knoblocherova izjalovila, jer je ve6*na pra- 
triaca oboljela i umrlaodžutegroznice, vratio se Šašel u domovinu 
i nastanio se u Novom mjestu kao samostalan meštar. Ovdje 
je bio neko vrijeme na g^imnaziji učitelj risanja. 

\z Novoga se mjesta preseli godine 1857. u Karloyac. 
Ovdje se upozna sa fra Prokopom, koji se je bavio slikarstvom, 
te se uza nj usavršivao u ovoj umjetnosti. Pored slikarstva 
bavio se i svojim zanatom. Jednu krasnu pušku, što ju je u 
ono vrijeme izradio, poslao je Njegovu Veličanstvu, koje mu 
je izrazilo svoje priznanje i dalo 500 for. na dar. Za zagrebačku iz- 
ložbu (1864.) izradio je dvije lijepe puške, za koje je bio 0(1^- 
kovan srebrnom medaljom. Isto tako je bio odlikovan za svoje 
puške na izložbama u Beču (1873.) i u Budimpešti (I8Q5.) Izu- 
mio je također strašilo za tate (Diebsalarm). Slikao je najvi&e za 
crkve i rimo-katoličke i pravoslavne, zatim portrete za privatnike. 
Od većih slika spomena je vrijedna »Grad Karlovac«, »Djed i 
unuk«, »Dolazak Hrvata« itd. Posljednji portret, što ga jje izradio, 
bio je portret oca gvardijana Aurelija Knafelja. Umr'o je 28. 
ožujka 1Q02., ostavivši iza sebe dva sina, Jakova (župnika u Ma- 
hičnom) i Janka (župnika u Maruševcu). 

Hugo Lukšić rodio se u Karlovcu 1864. Slikarstvo je 
učio u Monakovu od godine 1884. — 1887. Danas se bavi sa^^o 
za zabavu slikarstvom, naročito portretima. 

Ljudevit Reicherzer rDdio se 16. prosinca 1879. 
u Varaždinu. Nakon dovršenoga šestoga gimnazijskoga raz- 
reda posvetio se je Ijekarništvu. Bavio se je mnogo slikarstvom. 
Od njegovih slika poznate su: »Sajam na Jelačićevu trgu« i 
»Sajam na marvinskom trgu«. Oodine 1903* otputovao je u 
Ameriku. 



278 



b) KAZALIŠTE u KARLOVCU, 



|-^rve vijesti o kazalištu u gradu Karlovcu stižu nam iz konca 
18. vijeka. Godine 1798. složilo se je prvo društvo dile- 
tanta u Karlovcu, te je predstavljalo osobito Kotzebueove drame 
na njemačkom jeziku u topničkom depozitoriju na šancu. Dali 
se je štogod i na hrvatskom jeziku predstavljalo, nije nigdje 
zabilježeno, ali po svoj prilici da nije, jer je bilo jedno kazalište 
pod okriljem vojnih oblasti, a drugo jer je bilo stanje hrvatske 
knjige onda vrlo nepovoljno. Ovo je društvo diletanta predstavljalo 
do godine 1801. Ove se je godine razišlo, jer su se članovi 
ove kazališne družine povadili medu sobom. 

Za francuske se vlade u Karlovcu porodi iznova želja u 
Karlovčanima za kazalištem. U to se je vrijeme ponudio riječki 
veletržac i karlovački građanin Ljudevit Adamić, koji je poklonio 
građu Rijeci staru kazališnu zgradu 17. srpnja 1810., te mu Riječani 
iz zahvalnosti prozvaše jedan trg i jedan nasip u more njegovim 
imenom »piazza Adamichc i »molo Adamich«. da će sagraditi o 
svom trošku u Kariovcu kazališnu zgradu i u njoj veliku go- 
stionu. Karlovčani prihvatiše njegovu ponudu sa velikim vese- 
ljem. Adamić htjede sagraditi kazalište na ostancima crkve sv. 
Josipa na Josipovu trgu (sada Strossmayerovu trgu), te j* tražio 
za gradnju kazališta jošte prostor od 24 hvata širine i 10 hvati 
duljine prema glavnoj straži (t. j. danas prema bašći c. kr. ka 
detske škole). Podjedno je Adamić tražio koncesiju na trideset 
godina pod uvjetom, da bude dozvoljeno u kazališnim prosto- 
lijama davati i plesove. 

Gradnja je kazališta zapela m]pTwo o mjesto, gdje se imade 
kazalište graditi. Magistrat je kariovački mislio, da bi valjalo 
kazalište graditi na zemljištu trgovca Seidla naprotiv gradske 
vijećnice (na današnjem posjedu Ravnikarovu), drugi su opet 
mislili, da bi valjalo kazalište graditi kraj kuće tadanjega posjed- 
nika Demetra Musulina (sada Pureblove velike kavane) na pro- 
menadi, jer da se ne smije dirati u svetinje crkve sv. Josipa. 
Budući da su uza sve to zagovarali gradnju kazališta na Josi- 
povu trgu i intendant Vienney i general Deizons, odredi maršal 
Marmont 9. rujna 1810., da se gradi kazalište kariovačko na 
Josipovu trgu i da imade pomenuti Adamić kazalište dovršiti 
u roku od dvije godine i javnosti predati. 



27Q 

Dok su se Karlovčani prepirali o mjesto, gdje će graditi 
kazalište, počeo je Adamič graditi na SuSaku veliku trokatnu 
kuću naprotiv mosta preko Rječine ispod trsatskoga brijega. U 
gradnju ove kuće (koja joS danas na Sušaku postoji) uložio je 
Adamić silne novce, jer je morao mnogo trsatskoga brijega is- 
krčiti i odvesti u more. Gradnja ove kuće na Sušaku, pa što 
su trgnule novčane prilike Adamićeve u nazadak, razlogom bi, 
da nije u opće do gradnje kazališta ni došlo. 

Poslije' Adamića nije se javio više nitko, da bi o svom 
trošku gradio kazalište u Karlovcu. Ma da i nijesu imali Kar- 
lovčani kazališta, ipak su bili uvijek veliki prijatelji kazališta. 
Kazališna društva njemačka i talijanska često puta su gostovala 
u Karlovcu, te ovdje sve do godine 1840. kazališne predstave 
priređivala. 

Kada nijesu mogli Karlovčani osnovati u Karlovcu narod- 
noga hrvatskoga kazališta, potaknuše baš oni prvi misao, da se 
takovo osnuje u Zagrebu. U karlovačkoj čitaonici predložio 
je I. studenoga 1839. prvi Antun Vakanović, da se kupi Stan- 
kovićeva kuća na Markovu trgu u Zagrebu za kazališnu zgradu, 
i to na 600 akcija po 50 forinti. Karlovčani se sami zadovoljiše, 
da su počimali osnivati diletantske družine, koje su priređivale 
predstave najprije u prostorijama karlovačke čit:ionice, a kasnije 
u prostorijama »Zorin doma«. 

Od godine 1848. pominju se ovakove diletantske družine. 
Od godine 1848. — 1853. spominju se ovi diletanti: Dadić N'kola, 
Dr. Dražić Miroslav, Japid Nikola, Ivančević Milan (za djetinje 
uloge), Dr. Ivančević Nikola (obično šaptalac), Janković Matija; 
Klešić Abel (za komične uloge), Krčelić Josip Kunić Jovan, Lopa- 
šić Stjepko Ljuboje, Lukšić Josip, Pale Žiga, Šepović Pajo, Šopp 
Hinko, Travei Nikola, Dr. Vranyczany Jos'p i gospođe, dotično 
gospođice: Moritz Mirka, dvije Spleitove, dvije Šoppove, Kra- 
varSćan i Milatović. Kazališne su se cedulje štampale u tiskari 
Prettnerovoj, a raznosio ih je Tone Bedić. 

Od godine 1858. — 1862. pripravljali su kazališne predstave 
OVI diletanti : Asanger Edo Zvonimir (bio je neko vrijeme voj- 
nik u Italiji I u Pragu), Bošković Svetozar, Dr. Dražić Miroslav, 
Oervais Đuro, Heinrich Albert, Hudela Janko, Dr. Ivančević 
Nikola, Janković Matija (šaptalac), Katkić Ninko, Klarić Đuro, 



380 

Krkljuš Ferdo, Kunić Jovan, Lukšič Abel, Mikić Mijo, ModniSan 
Janko, Pale Mirko, Petrović Ivo i gospođe, dotično gospodke: 
Moritz Mirka, Vencina Ivana, udata Kunić, pl. PreSem Adela, 
Ribarić Minka, udata MiliCević, Tischauer Vjekoslava, Oast, udala 
Vukić i Car. 

Od godine 1866.— 1880. priređivali su kazališne predstave 
(tiletanti : Asanger Edo Zvonimir, Bošković Svetozar, Dr. Draikf 
Miroslav, Frdhlich Josip, Frohlich Mavro, Frančišković Gustav, 
Hudela Janko, Janeković Josip, Kappner Kamilo, Kappner Vilim, 
Keifić Mijo (84. godišnji starac), Klarić Đuro, Korais Dragutin, 
Kpvačić Ivan, Kunić Stevan, Lukšić Blaž ml, Lukšić Melhior, 
Medur Aleksander, Modrušan Janko, Orešković Alfred, Pabst, 
Pale Mirko, Pintarić Janko, Ritonia Slavoljub, Roksandić Lavo- 
slav, Saić, SljepCević Dušan, Stefanović Tomo, Trstenjak Da- 
vorin, Todorović Vaso, Wagner Dragutin, Wolf Dragutin i 
gospode, dotično gospođice : Dražić Julija, Lopašić gđa, Lopa- 
Sić Danica, udata Polić, Leopoldina Hengl, udata Modrušan, 
Sofija Beidinger, udata Ritonia i Bošković Sidonija, udata Prpić 
(kasnije udova pukovnika). 

Od godine 1880.— 18Q0. priređivali su kazališne predstave 
ovi diletanti: Bach Đuro, Benić Josip, Baldi-Moses Kohn, 
Btagaić Kamilo, Bubaš Đuro, Buneta Dragutin, Hermann Dra- 
gutin, Horvat Fr., Mažuranić Srećko, Mencin Josip, Purebl Jo- 
sip ml.. Prašnički Aleksander, Ribić Josip, Šilovinac V., Šrepel 
Eugen, Turković Petar, Turk Aurel, Žugčić Janko i gospođice: 
Kranjčić, Bermann, Skavić, Lopašić, Tuškan Jelka, Leustek, Mi- 
hičlć, Oaćeša, Horvat P., Orešković A., Radovanić, pl. Vistarini 
Kamila, Štancer Anka, Jelene Marija, Čanić J., Žugčić, Domiček 
Jelka, Sabljak, Bach, Boben, Čilić, Ivančević-Brava. 

Od godine 1890.— 1Q00. priređivali su ovi diletanti pred- 
stave : Baidinger Ljudevit, Badalić Svetozar (pučki učitelj), Cvetko 
Franjo, Fischer Dragutin, Fischer Josip, Frankl Pavao (gimn. 
učitelj), Fflrst Dragutin, Haffner Aleksander, Hauptfeid Dragutin, 
Hermann Filip, Hoffmann Kamilo, Inhof Bartol (gimn. učitelj), 
Jakolić Mijo, Jugović Stevan, Jiinker Bertold, Kaufmann Slavo- 
ljub, Korais Nikola, Leibler L., Lukšić Aladar, Lukšić Ljubo, 
Maraković Milan, Medur Aleksander, Merk Đuro, Miler Ivan, 
Minichreiter Artur, Netter pl. Ognjan, Poš Slavoljub, Pustak 
Franjo, Polanzer Eduard, Polanzer Vojko, Schroif Ferdo, Štefa- 



281 

nović Mitjenko, Šavom, Šimecki Slavoljtib, Širola Stfepan i 
gospođice: Tomičić-Pinter, LukSić Dragica, Bajerle Anka, Po- 
lanzer Milka, Polanzer Sida, Blauchom Ženika, Benković Matilda, 
Kentner Gizela, Jenewein Vjekoslava, Lanović Irma, Oerstman 
Hermina, Sačer Danica, Vrbanić Ivana. Tončić Marija, šaše! 
Polonija, Brezarić Anka, Domiček Jelka, Domiček Marija, Losert 
Marija, Šomek Vjekoslava, Šomek Marija, Jugović Anka, Neu- 
mann Hermina i Hrska Marija. 

Pored toga dolazile su u Karlovac razne kazališne dru- 
žine, kao: Ćirićeva, Lazičeva, Protičeva, Femenova, Stojkovi- 
ćeva, Iličičeva itd , košto i pojedini članovi narodnoga zemalj- 
skoga kazališta u Zagrebu, te ovdje dulje ili kraće vremena pri- 
ređivale kazališne predstave. 




i^!X^ 




XV. Društva u Karlovcu. 



1. KARLOVAČKO »ILIRSKO ČITANJA DRUŠTVO« 

ili NARODNA ČITAONICA. 

I jne 1. ožujka 1838. razaslali su proglas na karlovačko gra- 
^"^^ danstvo Dragutin Klobučarič, Antun Vakanovič, Ambroz 
Vranyczany, Ni<ola Vranyczany, Mavro Klobučarič, Aleksander 
Musulin i Antun Accurli, kojim pozivlju sve prijatelje knjige, 
znanosti i umjetnosti, neka se prikupe u ovo novo društvo. 

Oba\je§čuju o tom svojen naumj i mecenu ilirske knjige 
grofa Janka Draškoviča, koji im na njihovo pismo vlastoručno 
odgovara i upućuje, da najave svoju nakanu gradskomu magi- 
stratu, da izbjegnu kojekakvim neprilikama. 

Članarina bila je na godinu 6 forinti i 4 forinta upisnine. 

Prvi ravnatelji karlovačke čitaonice bili su : Dragutin Klo- 
bučarič, Antun Vakanovič i Ambroz Vranyczany, kojima su 
bili pridodani savjetnici: Nikola Vranyczany, Mavro Klobučarič, 
Aleksander Musulin i Antun Accurti. 

Prvu sjednicu držalo je ovo društvo 12. travnja 1838., u 
kojoj je bio izabran prvim ravnateljem Dragutin Klobučarič, 
blagajnikom Nikola Vranyczany, a bilježnikom Ljudevit Ma- 
čečevlč. 



Ml 

Dne 21. lipnja 1838. potvrdio je karlovaikl magistrat 
'0 društvo. Ravnatelji JEit^onice karlovačke bili su od njena 
>eetka (IS38.) pa do njena rsipusta (I8Q7.) hlitorijiklm redom 



74. Potpis kralja Franje Josipa 1. prigodom posjeta 
narodne čitaonice 1869. 

I: Dragutin KlobuCari(5 (od 1838.-- 1842), Antun \'akanović 
142), Mirko Lentulaj (predsjednik druSlva od 1843.— 1845.), 
ikso Plikorac (od 1845.— 184<l.), BiaZ Friderik Švagel (pred- 



384 

sjednik druStva od I847.--lfi50)*), Franjp Šmit (od 1849.- 
1850), Nikola Vranyczany (od 1851.— 18S6.)f Janko Ovozdano- 
vić (od 1856.- 18»7), Aleksander Musulin (od 1857.— 186O0, 
Ivan Vončina (od 1860. — 1861.), Antun Živojnović (1861.), 
Janko Ovozdanović (od 1861.-1862), Mijo Boben (od 1862.— 
1864). Vjenceslav Turkovič (od 1864.— 1865.), Dr. Nikola Ivan- 
Cevfč (od 1865.-1866.), Dr. Josip pl. Vranyczany I Dr. Miroslav 
Dražlč (1866), Antun ŽIvojnovIč (od 1867.-1868), Dr. Miro- 
slav Dražlč (od 1868.-1871), Dr. Ivan Šimunid (od 1871.- 
1872), Milan barun Vranyczany (od 1872.— 1873), Dr. Nikola 
Ivančevič (od 1873-1874.), Franjo pl. Turk ml. (od 1874.- 
1876.), Gustav Findeis (od 1876.— 1878.), Josip PurebI, Janko 
Štancer, Dr. Ivan Banjavčić, Ljudevit Eisenhuth i Nikola Strmac 
(do 1897.). 

Radi velikih zasluga za karlovačku čitaonicu bude Mirko 
Lentulaj, koji je bio predsjednik čitaonice od 1842—1845., 
imenovan pokroviteljem čitaonice. 

Oodine 1846. spojila se je Narodna čitaonica sa tako zva- 
nom »Karlovačkom dvoranomc (kazinom). Rad toga 
promjenila su se pravila, koja je odobrilo Njegovo Veličanstvo 
i putem intimata kr. ugarskoga namjesniStva poslalo karlovač- 
komu magistratu, pred kojim su ova pravila pročitana u sjed- 
nici od 11. kolovoza 1846. i pod brojem 1822. ubiljeZena. 

Osobiti zaštitnici Narodne karlovačke čitaonice bili su grof 
Janko DraSkovič, podžupan Josip Bunjevac, predsjednik mjen- 
benoga suda Mirko Lentu laj i Nikola Vranyczany. Orof Janko 
Drašković dolazio je glavom u skupštine ove čitaonice, ter je 
mnogo doprinesao i svojim savjetom i svojim ugledom, da se 
je čitaonica u kratko vrijeme lijepo razvila i opći ugled stekla. 
U karlovačkoj čitaonici bio je učinjen prvi poticaj za osnutak 
narodnoga ilirskoga kazališta u Zagrebu, kada je Antun Vaka- 
nović predložio 1. studene^ 1839., da se kupi u Zagrd>u na 
Markovu trgu Stankovićeva kuća za kazalište na 600 akcija po 
50 forinti. Kada se je radilo o ovom kupu u gradskoj vije6iid 
zagrebačkoj 27. ožujka 1841., došlo je onamo do trideset Kar- 
lovčana, medu ovima izaslanici Čitaonice Ambroz Vranyczafly 
i Antun Vakanovtć. 



*) Isnimno zvali se predsjednici, uz koje bio i laTlialelj. 



Dne 20. kolovoza 1848. oko 11 Sati prije podne posjetio 
karlovačku Narodnu čitaonicu ban Josip JelaCić. On se je 
sao vlastoručno u knjigu spomenicu i postao Članom Čitao- 
e. članovi Čitaonice primiše ga velikim oduševljenjem i po- 
ni&e mu srebrni pokal. Kad ga htjedoše imenovati počasnim 
>jjm Članom, odgovorio im je, da on želi biti članom, koji 
ća, a ne počasnim članom. 



SI. 75. Zgivda „Grad Zagreb**. 

Oodine 1863. poslala je Čitaonica posebno odaslanstvo u 
infcu, da pozdravi biskupa Strossmayera, koji se je ond|e 
azfo. 

Prigodom svoga boravka godine 1869. u Karlovcu posje* 
Je Njegovo cesarsko i kraljevsko apostolsko Veličanstvo car 
nilj Franjo Josip 1. i Narodnu (itaonlcu, gdje je bio dipaC« 



266 

i doručak. Tom je zgodom upisalo Njegovo Veličanstvo vlasto- 
ručno u knjigu spomenicu na jednom posebno u tu svrhu ka- 
ligrafski urešenom arku svoje ime, a čitaonica je sve moguće uči- 
nila, samo da svoga premilostivoga vladara što sjajnije i dostoj- 
nije podvori. 

Čitaonica je karlovačka bila preko pedeset godina središte 
društvenoga života u Karlovcu, priređujući glazbeno-deklama- 
torne zabave i plesove. Ona je podavala svojim članovima i 
obilnu duševnu hranu, držeći raznovrsne političke dnevnike i 
osnovavši Ijjepu knjižnicu. Ona je bila napokon i najjači budić 
svih patriotiCnih misli i pobuda. 

Tečajem se je vremena ipak preživjela. Razgranjeni kava- 
narski život, pa razna druga društva u Karlovcu, koja su prire- 
đivala zabave i plesove, zadali su ovoj staroj Čitaonici smrtni 
udarac. Broj članova postajao je svakim danom manji, dok se 
nije koncem godine 18Q7. ovo društvo sasma razišlo. 

Svoj je lokal imala Čitaonica isprva u kući danas bašti- 
nika Bunate na uglu Šebetićeve ulice u ulici sv. Barbare, a 
kasnije dugo vremena u gradskoj zgradi »grad Zagreb«. Kad 
je društvo »Zora« podiglo svoju vlastitu zgradu godine 18Q3., 
preseli se onamo. 



2. STRJELAČKO DRUŠTVO u KARLOVCU. 

Wtrjeljačko je društvo u Karlovcu postojalo već početkom 1Q. 
vijeka, koje se je razišlo prigodom dolaska Francuza u 
Karlovac godine 1809. Na novo se je ovakovo društvo ustrojilo 
u Karlovcu godine 1848 Odmah su se upisala 24 člana uteme- 
meljitelja u ovo društvo (11. svibnja 1848.) 

Svrha je društvu bila zabava i strijeljanje strjelicama. Još 
iste godine i848. izabra ovo društvo svoga nadmeštra i pod- 
meštra strjeljačkoga, zatim tri savjetnika, tajnika, blagajnika i 
nišanitelja. Strjelačkim nadmeštrom bude izabran Franjo Schmidt, 
a podmeštrom Stjepan Toth ; savjetnicima budu izabrani Ljude- 
vit Kappneri Mirko Inče i August Deutscber, privr. tajnikom 



2d7 

Budimir Jurjević, blagajnikom Franjo Soher, pivar u Dubovcu 
i niSaniteljem (strjeljačkim učiteljem) Ivan Ludvik. Svi ovi čas- 
nici osim posljednjega sačinjavahu odbor, koji je imao pravila 
sastaviti. 

Jezik, kojim se je opčtio, b:o je hrvatski jezik, samo iz- 
nimno mogao se je upotrebljavati i njemački jezik. Godišnji pri- 
nos za svakoga Člana bio je 4 forinta u siebru. S^cupStine su 
se sastajale isprva u kuci blagajnika Franje Sohera u Dubovcu 
u današnjoj kući Bastijančićcvuj, a odborske sjednice prema 
odredbi strjeljačkoga nadme£tra. Dne 9. srpnja 1848. odrZl 
društvo svoju glavnu skupštinu u Dubovcu u kući Franje So- 
hera i pode korporativno k službi božjoj. U ovoj skupštini biSe 



SI. 76. Strjcljano. 

primljena društvena pravila, koja bijahu podastrta gradskomu 
poglavarstvu na odobrenje. 

Od godine 1850. priređivalo je ovo društvo svake godine 
po jednu plesnu zabavu u pokladama. Od gcdJne 1848.— 1873. 
obavljale su se vježbe u strijeljanju iza kuće Franje Sohera na 
Dubovcu i pucalo se je odozgo dolje. Godine 1834. postao Je 
nadmcštrom Nikola Vranyczany mjesto Franje Schmidta, koji se 
je preselio u Zagreb. 

Doskora se poče ozbiljno misliti, da se podigne na akcije 
posebni dom za' ovo društvo. Prijavilo se je 112 akcionerai 
akcija stajala 50 forinti. Dakako da nije svih 112 isplatilo svojih 
akcija, ali zato su neki uzeli i isplatili po dvije i više akcija, 



2^ 

kao: barun Nikola Vranyczany (6 akcija), barun Mflan Vrany- 
czany (4 akcije), Franjo Turk ml. (2 akcije), Filip Reiner (2 ak- 
cije), Jakov Lach (2 akcije), Janko Modrušan st. (2 akcije), Janko 
Modrušan ml. (3 akcije), Antun Piretschnig (3 akcije), Ljudevit 
Kappner (2 akcije), Vjenceslav Turković (2 akcije), IVlijo Balaš 
(5 akcija), Franjo Lach (2 akcije), općina Banija (4 akcije), Er- 
nest MĐhIbauer (2 akcije), općina grada Karlovca (20 akcija) i 
Jakov Zimmermann (2 akcije) itd. 

Pristupilo se je gradnji ove zgrade godine 1873. na zem- 
ljištu nekadanjega Florijanskoga groblja. Zgradu je sagradio gra- 
ditelj Ernest Mfihibauer pod nadzorom tadanjega podmeštra 
Mije Balaša. 

Nova je zgrada bila otvorena svečanim načinom 10. kolo- 
voza 1873. Pokroviteljem ovoga društva bio je onda Nikola 
barun Vranyczany Dobrinović, a podmeštrom trgovac Mijo 
Balaš. Kod otvorenja zgrade bila su prisutna 92 društvena člana. 

Premda je društvo imalo sada svoju posebnu zgradu, nije 
se ipak dugo održalo. Broj članova je brzo padao, troškovi sii 
rasli, pa se je stoga društvo razišlo godine 1878. 

Zgrada je dopala gradsku općinu, koja ju je ustupila neko 

vrijeme gimnastičkomu društvu » Po kupskom sokolu «, a groblje 

je upotrebila za školski vrt Ovaj je školski vrt u novije vrijeme 

opet napušten. Danas je u ovoj zgradi smještena vojničk 

glazba. 

Ovo je društvo odlikovao svojim posjetom godine 1850. 

ban barun Josip Jellačić u pratnji pukovnika Antuna barun3 
Jellačića i Ivana Dragollovicsa, potpukovnika Oaja Rodicha I 
Nikole Bunievca od Nicolaevića, majora viteza Hartlicha i kape- 
tana Petra Stipanovića, koji su svi svoj posjet vlastoručno za- 
bilježili u društvenu knjigu spomenicu. 



3. VATROGASNO DRUŠTVO u KARLOVCU. 

f Jrad je Karlovac stradao mnogo od požara. Odmah iza 
^^ osnutka tvrđave karlovačke dogodila se je nekoliko 
puta velika vatra. Godine 1585. izgorje u Karlovcu 14 kuća, a 
godine 1594. izgorje malo ne cijela tvrđava. Jefdva Sto se je 



2M 

^d maio oporavio^ od ovoga poZara, izgorje opet veći dio 
grada godine 1604. Veliki se požar dogodi 12. travnja 1692. 
Ovaj put je buknula vatra u generaliji (bio je tada generalom 
vojvoda Croy), te je malo ne čitav grad izgorio osim nekoliko 
kuća kraj danaSnje vojničke bolnice. U 18. vijeku izgorjelo je 
predgrađe sa crkvom sv. Barbare godine 1775. Ali i u 19. vi- 



Sl. 77. Otlllia pl. TGrk. 

Hu bijahu poveći požari, kao mjeseca rujna ld45. Dne 12. 
listopada 1866. uniStio je požar Čitavu sadanju Šebetičevu ulicu, 
Oundulićevu ulicu i jedan dio ulice sv. Barbare. Jedina crkva 
^V- Barbare ostala je poStedena. Godine 1878. izgorje iza vo- 
jarne u nutarnjem gradu 42 kuće. Zadnji veliki požar bio je 
l^oncem ožujka (29.J 1895., kada je postalo žrtvom požara preko 



200 

20 kuća. U kratko od godine 1871.— 1896. porodio se je 
Karlovcu 62 puta požar, ne računajući amo pomanje vatre. 

Svi ti mnogobrojni požari ponukaše gradsko zastupstv 
da je ono sporazumno sa c. kr. mjesnim tvrdavnim zapovje 
ništvom uredilo' redgašenja vatre 22. listopada 1806, 
Odmah bila je''izabrana uprava (ravnateljstvo) od 12. povj 
renjka. 

Dne IO. svibnja 1871. nastojanjem tadanjega gradskoga n 



51. 78. Ernest Mahlbauer. 

Selnlka dra. Ivana Šiniunlća ustrojio se dobrovoljni vitr( 
gasni zbor po prijedlogu kapetani cjelovaCkoga druitv 
Ferdinanda Jergi<5a. 

Načelnik dr. Ivan Šimunić Izdao je u povodu toga T 
svibnja 1871. poziv na građanstvo, da pristupe u ovo human 

*) Ved za francuske vlade bio je izdan 28. veljaSe 1818. vatrogui 
t»d. Glavni pg«M kod golenja bio je povjeren vojsai i narodno] straik 



an 

tarno'druStva Tomu se pozivu građanstvo odazove i Izabra 
privremeni odbor. Dne 3. lipnja 1871. podnesena bijahu pravila 
kariova£koga vatrogasnoga društva vladi na odobrenje, koja pra- 
vila odobri kr. zemaljska vlada svojim otpisom od 27. lipnja 
1871. broj 5522. Koncem srpnja 1871. izabraše prvo zapovjed- 
ništvo karlovačkoga vatrogasnoga druStva. 

U jeseni godine 1871. prispješe nove vatrogasne sprave^ 
u kojima je uvježbao karlovačke vatrogasce cjelovački kapetan 
Ferdinand Jergić koncem godine 1871. 



Si. 7Q. Josip Absac 

Prvi vojvoda vatrogasnoga društva bijaše Emest Mdlilbauer, 
te je ostao na Ćelu društva do godine 1879. Odlikovao se je 
osobito kod poZara godine 1878. 

Dne 1. veljaCe 1873. priređen bi u dvorani Narodne Sita- 
onice prvi vatrogasni ples. Dne 7. srpnja 187Z istakle se je 
prvi put vatrogasno društvo, kad Je buknula vatra u kuci Ra- 
dovIćK lu OazL 



Vairogasd vježbahu se isprva obično na gombaMtu c kr 
realke u Rakovca, dok ne bi godine 1875. podignuta otrdlkli 
gradske općine drvena penjačna stijena po graditelju L. Kipi^ 
neru na mjestu, gdje se i danas nalazi (nedaleko gifađdcogi 
kupališta.) 

Društvena se blagajna podijdila u dvije blagajne, u glttviitt 
i potpornu. U tje{pvjeibi je vježbao izvršujuće članove pMfesor 
c kr. realke Loeffler. 

Pokrovitelj ovoga druStva bio je biskup dr. JO(stp Junt 
Strossmajrer. 

Dne 11. kolovoza 1875. brojem 14.036. potvrdila je kralj, 
zemaljska vlada nova društvena pravila. 

Dne 8. i Q. rujna 1877. proslavilo je ovo društvo posvetu 
svoga barjaka. Kumovala je barjaku supruga karlovačkoga vele- 
posjednika Franje pl. Tfirka, Otilija pl. Tflrk. 

Godine 1879. (4. svibnja) izabran bude mjesto Emesta 
MiQhlbauera vojvodom Lavoslav Roksandić. 

Godine 1881. podignu vatrogasno društvo nadgrobni spo- 
menik svomu osnovatelju dr. Ivanu Šimuniću ; posveta spome- 
nika obavljena bi 23. listopada. 

Vatrogasno se društvo osobito istaknu kod požara na 
Senjskoj cesti 22. svibnja 1881., kad je izgorjelo 5 kuća. 

Dne 13. studenoga 1881. obavilo je vatrogasno društvo 
posvetu spomenika svojemu izvršujućemu članu, književniku i 
pjesniku slovenskomu i gimnazijskomu profesoru Valentinu 
Mandelcu, kojemu je spomenik podigao slovenski narod. 

Dne 9. srpnja 1882. bude izabran kapetanom vatrogasnoga 
društva tadanji gradski načelnik Janko Štancer, koga zamjeni 
2. rujna 1883. gradski mjernik Alfred Kappner u ovoj časti. 
Alfred Kappner vršio je tu zadaću do 3. svibnja 1885. Dne 
4. svibnja 1885. bude izabran kapetanom posjednik Antun 
Benić 

Godine 1886. (1. i 2. svibnja) bio je veći požar u Lađar- 
skoj ulici. Vatra je nastala u kući Ferde Krizmana i raSiifla se 
na susjedne kuće do željezničkoga mosta. Tom je z^pdom iz- 
gorjelo u svem 7 kuća. 

Dne 4. svibnja 1886. izabran bi kapetanom ovoga društva 
Ivah Veber. Godine 1887. povisilo je gradsko poglavarstvo 
svoju subvenciju ovomu društvu od 380 for. nr 600 for« n* 



m 



s 

a 

I 



294 

godinu. Ivan Vd)er se zahvali na Časti kapetana 3. svibnja 1889. 
Buduđ da se nQesii mo^^ flanovi draStva sloZiti u izboru no* 
voga kapetana, stoga je vodio upravu druStva potkapetan Alek« 
sander Medur od 4. svibnja do 15. rujna 1889. U vanrednoj 
sjednici od 15. rujna 1880. izabran bi druStvenim kapetanom 
svjettoslikar Hinko Krapek, koji je tu čast obavljao do 3. svib- 
nja 1897. 

Dne 4. i 5. svibnja 1896. proslavilo je ovo druStvo dva- 
deset i pet godišnjicu svoga opstanka svečanim načinom. 

Od 4. svibnja 1897. do danas je kapetanom društvenim 
ravnatdj gradske pisame Josip Absac. 

Pod vještim vodstvom sadanjega zapovjednika (kapetani) 
Josipa Absaca oživjelo je na novo ovo druStvo. U nj^ovo 
$u vrijeme nabavljena najmodernija gasila. 

Rad zasluga njegovih za karlovačko vatrogasno druStvo 
izabra ga ono svojim začasnim članom, a radi njegovih zasluga 
u opće za vatrogastvo izabra ga i vatrogasno društvo u Krapini 
•vojim začasnim član Dm, dočim ga hrvatsko-slavonska vatro- 
jgasna zajednica u Zagrebu izabra svojim odbornikom. 



: 4. PRVO HRVATSKO PJEVAČKO DRUŠTVO 

:^ZORA«. 

I janaSnje pjevačko društvo »Zorac razvijalo se je polagano, 
*"^^ dok se je složilo u uređeno društvo. Početak društva mo- 
žemo tražiti u umjetnom pjevanju, što su ga izvađali neki mladi 
ljudi u stanu Dragojla baruna Kušlana Zabfatskoga već godine 
1854. svake nedjelje po tri puta od 7. do 9. ure u večer. Pje- 
vali su se umjetni četveropjevi, a podučavao je društvo i nad- 
zirao njegove pokuse kariovački kapelnik Oton Hauska. 

Kada se je godine 1858. vratio iz Beča u Kariovac Janko 
ModruSan, koji je bio ondje član glasovitoga pjevačkoga dru- 
štva (Wiener Manner Oesang Verein), sakupio je oko sebe pri- 
jatelje pjevanja. Sastajali su se u gostioni Šulcovoj u Šimuni- 
ćevoj ulici i vježbali se. Ovo je društvo doskora omiljelo veoma 
karlovačkomu općinstvu. 



295 

Druitvo Izradilo je I pnvIU prema pravilima bečkoga p]e- 
toga druStra, koja su I od oblasti potvrđena bila. Prvim 
isjednlkom ovoga pjevačkoga druStva bio je Izabran velepo- 
Inlk Antun Čop, a lehnl£klm ravnateljem kapelnik Oton 
iska. Društvo je Članovima priređivalo kvartalne koncerte, 
m toga je društvo sudjelovalo kod svih javnih svečanosti. 



Doskora se druStvo uvjeri, da ne zadovoljavaju [druStvena 
rili, pa stoga izradi nova pravila'driištva^karlovaekih pjevaCa, 
1 su imala 16 točaka i koja su potvrđena bila od namjes- 
:og» vijeća kraljevina hrvatske, Slavonije i Dalmacije 9. svib- 
1861. 



' Oodine 1864. zamoli đruStvo Narodne Cflaonice kariova&e 
pjevačko druStvo, da sudjeluje kod zabava. Sto ih kani prirecHfi 
t>pćinstvu. Jaiini životom započe raditi ovo društvo istom go- 
dine 1866., kada je Đuro Klarić pozvao pjevače 15. siječnja u 
gostionu k »Slozic Dne 28. siječnja 1866. sazvana bi glavna 
skupština, u kojoj je bio izabran upravni odbor, a predsjedni- 
kom Antun Čop. Prvi put stupi društvo u javnost zabavom dne 
29. travnja 1866. Osim toga sudjelovalo je društvo 1 koS sveča- 
nosti proslave tristogodišnjice Nikole Zrinjskoga Sigetskoga dne 
7. i 8. rujna 1866. Godine 1867. izabran bi društvenim pred- 
sjednikom mjesto Antuna Čopa, koji se je na toj časti zahvalio, 
mladi Janko Modrušan, koji osta predsjednikom samo do 5. ko- 
lovoza 1867. Mjesto njega bude izabran predsjednikom karlo- 
vački trgovac Mirko Palle. Prigodom svečanoga dočeka plašćan- 
skoga vladike Lukijana Nikolajevića u mjesecu rujnu 1867. 
sudjelovalo je i ovo pjevačko društvo kod ove svečanosti. Dne 
3. studenoga 1867. priredi ovo društvo javni koncerat u korist 
postradalih Ličana. 

Za godinu 1868. izabran bi predsjednikom društvenim vele- 
posjednik Vjenceslav Turkovič. Od ove se^ godine zove ovo 
pjevačko društvo »Zora«. Dne 31. svibnja 1868. bi posvećen 
vrlo svečanim načinom društveni barjak. 25. lipnja 1868. izabran 
bi novi predsjednik Ninko Katkić i zaključeno bi, da se uvedu 
novi društveni znakovi. Iste godine izabra društvo svojim pokro- 
viteljem biskupa Ivana Kralja. 

Dne 13. ožujka 1869. sudjelovala je »Zora« kod dočeka 
Njegova Veličanstva našega premilostivoga kralja Franje Josipa I. 
u gradu Karlovcu. Dne 17. prosinca 1869. sudjelovala je »Zora« 
kod koncerta, što ga je priredila Narodna čitaonica u korist po- 
gorelaca u Glini. 

Za godinu 1870. izabran bi predsjednikom tadanji gradski 
fizik Dr. Miroslav Dražić. Dne 19. ožujka 1870. priredi »Zora« 
u slavu imendana Njegove preuzvišenosti biskupa Josipa Jurja 
Stros$mayera kao svoga počasnoga člana koncerat. O uskrsu 
priredi »Zora« izlet u Sisak. 

»Zora« si je međutim pribavila i protivnika naročito u 
gradskom kapetanu Rudolfu Fabianiu. On je tako daleko pošao, 
da je ishodio raspust toga društva 2. lipnja 1870. Nu na molbu 



d^tUvenih« datiova^ tt|H9vljeiui m iiovogt bana Beđekovićirbiide 
jo^t usppstavljeoo društvo »Zora« 17. travnja 1871. 

Za gpdinu 1872. izabran bi predsjednikom Petar M| A. 
Lul^id Prigodom otkrića spomenika vladiki Lukijanu MttUc* 
komu pjevala je »Zora«. 17. kolovoza 1873. na dubova&kom 
pravoslavnom groblju. Dne 7. i 8. rujna 1873. posjeti 4}jeHa£ko 
zagrebačko druStvo »Kolo« svoje drugove, dcuštvo »Zoru«. 
Oodine 1874. izabran bi predsjednikom Lavoslav Roksandid 
Ove je godine sudjelovala »Zora« kod svečanoga otvorenja 
sveučilišta. Tom su se zgodom sastala pjevačka hrvatska druStva 
u Zagrebu ^i položen bi temelj današnjemu pjevačkomu savezu. 

Dne 21. travnja 1875. pjevala je »Zora« pjesmu tužaljku 
i^a grobu hrvatskoga književnika i otadžbenika Ede Zvonimira 
Asangera. 1875. izabran bi predsjednikovi ^Zore« gostioničar Ivan 
Vukić. Dne 14. kolovoza 1875. priredila je »Zora« koncerat u korist 
raje u Bosni i Hercegovini. Dana 12. i 13. rujna 1875. sudjelovaše 
»Zora« kod posvete barjaka pjevačkoga društva »Jeke« u Samo- 
boru, a 7. rujna priredila je koncerat u proslavu 25godišnjice 
biskupovanja Josipa Jurja Strossmayera. 22. studenoga priredi 
u prostorijama Narodne čitaonice Concert soiree. 

Kada je bilo godine 1876. osnovano u Karlovcu društvo 
sv. VjekosUva za potporu uboge školske mladeži, priredi i 
»Zora« koncerat u korist ovoga društva. Dne Q. listopada 1876. 
sudjelovala je »Zora« kod svečanosti proslave 800 godišnjice 
krunisanja kralja Dmitra Zvonimira. 

25. veljače 1877. izabran bi predsjednikom društva Dra- 
gutin Turkovid, pošto je već od rujna 1876. sve poslove vodio 
Đuro Bach, kada se je naime prvanji predsjednik Ivan Vukić 
zahvalio. 12. svibnja sudjelovala je »Zora« kod svečanoga do- 
čeka Njeg. cesarsko kraljevske visosti nadvojvode AIbrechta, koji 
je toga dana u Karlovac prispio. Iste je godine sudjelovala 
»Zora« kod posvete barjaka pjevačkoga društva »Vile« u Va- 
raždinu. Dne 8. i 9. rujna 1877. prisustvovala je »Zora« sve- 
čanosti posvete barjaka vatrogasnoga društva u Karlovcu. 

Dne 25. veljače 1878 umre prvi pokrovitelj i dobrotvor 
društva »Zore« biskup Ivan Kralj. Prigodom njegova pokopa 
u Zagrebu otpjevala je »Zora« dvije pjesme. 13. i 14. srpnja 
1878. sudjelovala je »Zora« kod proslave 300godišnjice opstanka 
grada Karlovca. Iste je godine »Zora« sudjelovala kod sve^ijip^ti 



li probavo jn^jelatt austrfiske v6j^^^ Bosnu. 16. kolovoza iza- 
bran bi pr^sjtdnttom druitva Oragtitfn pl. Markovi^ po^in- 
panijsld p^vođau 31; kolovoza sudjelovala je »Zorat kod 
fveCanogfa dočeka nadbiskupa i kardinala Josipa Mihalovfća. 

- ' Dne 24. travnja 1879. sudjelovala je »Zora« kod sveCa- 
Hdsti u spomen dvadeset i pet godišnjice vjenčanja Njihovih VelK 
Čanstva kralja i kraljice u korist poplavom postradalih Posavaca 
i'Potisaca. Kod ove svečanosti pjevala je i gđa Leonija BrOckl, 
rod. Boben.' Iste je godine društvo učinilo izlet u iĆraljevicu, 
Senj i na otok Krk. 

Dne 25. siječnja 1880. izabran bi novim predsjednikom 
pavprin Trstenjak, ravnatelj djevojačke škole. Ove je godine 
učinilo društvo izlet u Ljubljanu (16. svibnja) i prisustvovalo 
7., 8. i 9. rujna Vrazovoj svečanosti. Dne 8. pro^sinca priredi 
koncerat u^ korist za potresom postradale Zagrepčane. 

.Dne 8. siječnja 1882. izabran bi predsjednikom prof. Ernest 
Kramberger. Dne 2. veljače priredi društvo koncerat u slavu 
hrvatskoga skladatelja Ivana pl. Zajca, kojemu je prisustvovao 
svečar sa porodicom, te kojom ga zgodom društvo odlikova i 
počasnom diplomom. 26. ožujka priredi šaljivi koncerat u Jaski, 
učini izlet u Metliku i sudjelovalo kod slave 20godišnjice pje- 
vačkoga društva »Kola« u Zagrebu te napokon kod posvete 
veličajne prvostolne crkve u Đakovu. 

Godine 1883. u mjesecu lipnju priredila je »Zora« uz pri- 
pomoć zagrebačkih glumaca nekoliko kazališnih predstava. Oso- 
bito je dobro uspio koncerat s plesom 31. prosinca 1883, kod 
kojega se prikazivao »San i java Kraljevića Marka« u živim 
slikama. Poslije prof. Krambergera bio je društvenim predsjedni- 
kom Dr. Antun Jordan, a iza njega Janko Modrušan. 

Dne 1. i 2. lipnja 1884. slavila je »Zora« 25godišnjicu 
svoga opstanka. Kod ove slave prisutna su bila 24 vanjska 
društva i do četiri stotine pjevača. Olazbena je zabava bila po- 
slije podne 1. lipnja, kod koje je bilo do 3000 ljudi. 

Čim je stupio u društvo »Zoru« sadanji predsjednik »Zore« 
Vilim Reiher, nastahu u njem sasma novi dani. On je smišljao, kako 
će što bolje zabaviti karlovačko općinstvo. On je pozivao razne 
umjetnike, da zabave Karlovčane. Godine 1885. učini »Zora« 
izlet na Plitvička jezera. 



m 

13. ivtbntt 1885. laibran bi VIttm Rethcf pnd8|ednl!F<>*> 
ovo^ dniStvi te ostade takovim do danas. U tjednici o'd 6. 
Icdovoza 1885. prerađena su druStvena privila, koja su na odo- 
brenje poslana kr. zemaljskoj vladi. Oodine 1885. izabra ti 
»Zora« i novoga pokrovitelja Vladimira baruna Vranyczany-a 
Dobrinovića, veleposjednika u LadreCu, a rođena KarlovCmlha. 

14. oZujka 1886. predloži predsjednik Relner, da si drultvo 
osnuje svoj posebni Iiram. Nova pravila bila su potvrđena otpi- 
som kr. zemaljske vlade od 29. rujna 1867. br. 52728. 

Dne 14. siječnja 1888. priredi >Zora< u druStvu s Naro((- 
nom titaonicom sjajan koncerat u proslavu tristogodiSnjice po- 
roda hrv. pjesnika Ivana Franjina Ounduliifa. 



SI. 82. VMIm Rclner. 

12. rujna 1888. poklonilo se je druSlvo >Zora< Njegovu 
c. kr. apoStoLskom Veličanstvu Franji Josipu i. u Bjelovaru pri- 
godom vojničkih vjeiba. Tom je zgodom izjavilo Njegovo Veli- 
čanstvo svoje priznanje predsjedniku Reineru. Godine 1888. 
osnovan je gospojinski zbor »Zore*. Dne 2. prosinca 1888. 
priredila je >Zora< u proslavu čelrdesetgodiSnjice sretnoga vla- 
danja Njegova c kr. apostolskoga Veličanstva sjajan kon- 
cerat u korist zavoda za odgoj gluhonijeme djece u 
Zagrebu. 

Dne 1. srpnja 1889. sudjelovala je *Zorac kod dočeka 
bana grofa Khuen Hedervarlja, a 9. veljače 1889. prisustvovala 



je tZora« Mduinlcamt zt bltgopotojnoga :kral)evldt .Rudolfi 
Godine 1990. i stupio je pred javnost jEenski zhor »Zore«. 

irZora« je ishodila, da je glasoviti Slavjanski sasvolom pjevtC- 
Icom družinom dne 12. oiujl^a 1890. koncertovao u Karlovcu. Me 
je/godjne t Zora« sudjelovala kod otkrića spomenika . nesnibi 
Andriji KaCi^u MioSiću u Makarskoj. Iste je godine ufiinila ^Zoft« 
lakođer izlet u Ljubljanu, Bled i Postojnu. U Izubijani . doCeki 
»Zoru« odbor Čitaonice na čelu sa Dn Bleiweiso,m. Ove je 
godine bio odlikovan druStveni predsjednik Vilim Retner crno- 
gorskim redom Danilovim iV. stepena. 

Dne 2. veljače 1891. u sjednici Saveza hrv. pjevačkih dru- 
štava izabran bi pi;fdsjednik društva »Zore« Vilim Reiner pot- 
predsjednikom centralnofifa odbora »Saveza hrv. pjevačkih dru- 
štava«. Dne 17. lipnja 1891. sudjelovala je »Zora« uz ostala 
druStva kod dočeka afrikanskoga putnika Požežanina Dragutina 
Lermana, kida je u Karlovcu posjetio neke svoje znance. Isto 
je tako »Zora« dočekala na kolodvoru braću Dalmatince 24. 
kolovoza 1891., kada su se Karlovcem provezli na »jubilarnu 
izloibu« u Zagreb. 27. rujna 1891. sudjelovala je »Zora« kod 
otkri6i spomenika preporoditelju hrv. knjige Dru. Ljudevitu Oaju. 

Godine 1892. pristupilo se ozbiljno k gradnji »Zorin- 
doma« i gradnja bi^ povjerena graditelju Đuri Carnelutti-u za 
37.000 forinti. Dne 1. svibnja 1892. bio je položen svečanim 
načinom temeljni kamfn. TroSak za izgradnju »Zorin-doma« 
prekoračio je znatno pog4>denu svotu,. ter je prekoračio i svotu 
od 60.000 forinti. 

»Zorin dom« bi otvoren 27. studenoga 1892. svečanim 
načinom. Na ovu svečanost bila su ppzvana sva pjevačica hrv. 
druStva i prijatelji »Zoret. 

Zgrada »Zorin-doma« zadovoljava današnje prilike karlo- 
vačke u svakom pogledu. Društvo »Zora« napreduje svakim 
danom bolje pod vrlim svojim predsjednikom Vilimom Reine- 
rom. Nema svečanosti javne u Karlovcu, kod koje ona ne bi 
prisustvovala i koje ne bi ona uveličala. 



5. OBRTNfČKO-RADNrČKO DRUŠTVO »NADA* 
u KARLOVCU. 

Jedno od najradinijih i najkorisnijih druStava u KarTovcu jest 
svakako Obrtničko- radničko društvo >Nadac. Oyo druStvo 
nije sfaro, Islom mu imade 18 godina. Dana 14. koldroza 1887. 
sastalo se db 40 karlovačkih obrtnika u JelaČićevoj f>*l6l, te lU 



SI. 83. »Nadinflomf. 

ozbiljno progovorili osnutku druStva, kakovo je sada druSivo 
>N«d«<. OdmAh je bio izabran privremeni odbor, i to predsjed- 
nikom August FrančiŠković, potpredsjednikom Lavo- 
lit V Štef a n, blagajnikom Nikola BareSić, blasajničklm 
»RT Marko Horvat 1 odbornicima Ivan Dui^ 



Ovi je gospodarska podružnica počela odmah ozbiljno 
raditi i potnagati u gospodarstvu seljake, osobito članove. Čla- 
novi su dobivali od nje raznovrsnoga sjemenja, mlade bikove i 
junice za oc^goj, raznovrsne voćke itd. 

Da pokaže gospodarska podružnica i uspjeh svoga rada, 
priređivala je i izložbe, tako je priredila : 

L u kući baruna Dragana Vranyczanya od 20.— 24. kolo- 
voza 1880. izložbu raznovrsnoga žita. Izloženo je bilo 208 izlo- 
žaka od 70 izložitelja. 

2. od 92.— 30. listopada 1881. izložbu povrća i raznovr- 
snoga žitnoga sjemenja. Izloženo je bilo 305 izložaka od 00 
Izložitelja itd. 

Najbolje izloške nagradila je dukatima. 

Predsjednici podružnice bili su: 1. Mažuranić Vladimir, 
podžupan, 2. Kovačević Stjepan, podžupan, 3. Cerovski Ivan 10*^ 
župnik u Hrnetiću, 4. Labaš pl. Ladislav, kr. kot. predstojnik, 
5. Winkler Aleksander, kr. kot. predstojnik, 6. Vukovac Dragu- 
tin, kr. koL predstojnik i 7. Dolački Aleksa, župnik kod sv. 
Petra na Mrežnici. 

Ova je gospodarska podružnica imala isprva oko 200 čla- 
nova, kasnije je broj sve više rasao, dok nije pod konac do- 
stigao i broj od 750 članova. To je baš i razlogom, da su se po- 
jedine općine odlučile odijeliti od ove gospodarske podruž- 
nice i namislile osnovati svoje posebne gospodarske po- 
družnice. 



KARLOVAČKA OBRTNIČKO-GOSPODARSKA 

IZLOŽBA GODINE 1884. 

■Početkom mjeseca ožujka 1884. osnova se centralni odbor u 
gradu Karlovcu, da priredi još iste godine u Karlovcu 
obrtničko gospodarsku izložbu. Predsjednikom odbori bio je 
Dr. Ivan Banjavčić. 

Nakon što se je odbor valjano spremio, odredi, dk će se^ 
izložba otvoriti u prostorijama ' c Narodne čitaonicet (u^^tt^đl* 



305 

Črad Zagreb). U ovom su poslu poduprle ovaj odbor oblasti, 
napose karlovačko gradsko poglavarstvo, kr. podžupantja karlo- 
vačka, upravna općina švaračka i banijanska, košto i razni karlo- 
vački mogućnici, osobito Njegova jasnost knez Thurn-Taxis i 
karlovačka štedionica. Mjeseca lipnja 1884. dozvoli kr. zemaljska 
vlada, da se ova izložba može još iste godine prirediti. Stoga 
bi zaključeno, da se ista otvori od 28. rujna do 15. listo- 
pada. 

Izložba bi podijeljena u tri odjela: 1. obrtnički, 2. gospo- 
darski i 3. odio za ženski ručni rad. 

Dne 28. rujna u 10 sati pošla je posebna deputacija od 
7 lica, koju je predvodio Dr. Ivan Banjavčić do gradskoga na- 
čelnika Janka Štancera, koji je bio i pokrovitelj ove izložbe, i 
po izaslanika kr. zemaljske vlade košto i po izaslanike trgovačke 
komore iz Zagreba. Vladin izaslanik bio je Josip Eugen Tomić, 
a izaslanici trgovačke komore iz Zagreba bili su Orahor, Krešić, 
Devide i Winkler. 

Kad su ovi odličnici sa deputacijom došli u prostorije 
Narodne čitaonice, gdje je bila ova izložba, proglasi predsjed- 
nik Dr. Ivan Banjavčić izložbu otvorenom i tom zgodom za- 
hvali se Njegovu Veličanstvu našemu premilostivomu kralju. 
Na što je zasvirala gradska glazba carevku, a iza toga otpje- 
valo je pjevačko društvo »Zorac jednu pjesmu. 

Na ovoj izložbi bilo je izloženo: 1. razno povrće, žitarice 
i sjemenje, 2. razno voće, 3. pčelarske košnice, med i razni 
predmeti iz voska, 4. slastice i raznovrsna pića, 5. željezna 
roba i kotlovi, 6. predmeti od kože i razne krznarske radnje, 
7. krojačke radnje, 8. ženske ručne radnje, 9. ure, 10. kola, 
11* vlasuljarski predmeti, 12. peći, opeke i staklo, 13. slike i 
risarije, 14. nadevene ptice i sisavci, 15. rezbarski i stolarski 
radovi i 16. sapun. 

Porota je dosudila: 1. za najljepše povrće, žitarice i sje- 
menje 7 nagrada, dotično priznanja. Prvu je nagradu (priznanje) 
dobio Davorin Trstenjak za prekrasno i mnogovrsno povrće 
u školskom vrtu. 

2. za najbolje voće 1 1 nagrada, dotično priznanja. Prvu je 
nagradu (priznanje) dobio Josip Volf iz Draganića za prekrasne, 
fine i raznovrsne jabuke. 



306 

3. za pčelarenje, med i vosak 4 nagrade, dotično priznanja. 
Prvu je nagradu (priznanje) dobio školski vrt više djevojačke 
Škole u Karlovcu. 

4. za najbolje slastice i raznovrsna pića 6 nagrada, dotično 
priznanja. Prvu je nagradu (priznanje) dobio c. kr. kapetan Ni- 
kola Družak za izvrsno i vrlo fino vino, graševinu od 1883. 

5. za najbolju željeznu robu i kotlove 7 nagrada, dotično 
priznanja. Prvu je nagradu (priznanje) dobio Jakov ŠašeI za 
lijepe puške i za vrlo shodna strašila protiv tatova. 

6. za najbolje predmete od kože i razne krznarske radnje 
1 1 nagrada, dotično priznanja. Prvu je nagradu (priznanje) dobio 
Vilim Brajković za prekrasne torbe i kovčege. 

7. za najbolje krojačke radnje 2 nagrade, dotično prizna- 
nja. Prvu je nagradu (priznanje) dobila Rozalija Plavetić za 
krojačku robu. 

8. za najbolje ženske ručne radnje 58 nagrada, dotično 
priznanja. Prvu je nagradu (priznanje) dobila učiteljica više dje- 
vojačke škole Dragojla Lopašić. 

9. za najbolje ure 1 nagradu, dotično priznanje, Tomi Hor- 
vatinčiću, uraru, za krasnu i dobro sastavljenu uru sa slikom 
»Dolazak Hrvata na jugc i sa glazbom, »Frankopankac. 

10. za najbolji kolarski, kovački, tapetarski i ličilački posao 
3 nagrade, dotično priznanja. Prvu je nagradu (priznanje) dobio 
Nikola Brajković za prekrasni kolarski posao. 

11. za najbolji vlasuljarski posao 2 nagrade, dotično pri- 
znanja. Prvu je nagradu (priznanje) dobio Slavoljub Maretić za 
vrio krasne razne vlasuljarske predmete. 

12. za najbolje peći, opeke i staklo 3 nagrade, dotično 
priznanja. Prvu je nagradu (priznanje) dobio Vjenceslav Turko- 
vić za unapređivanje industrije pećarske i glinene struke. 

13. za najbolje slike i risarije 1 nagradu (priznanje) Ružici 
Sch5nwaldovoj za slikarije na drvu. 

14. za najbolje nađevene ptice i sisavce 1 nagradu (pri- 
znanje) ravnatelju više djevojačke škole Davorinu Trstenjaku. 

15. za najbolje rezbarije, tokarije, stolarije, užarije i ščetke 
15 nagrada, dotično priznanja. Prvu je nagradu (priznanje) do- 
bio Josip Adžija za razne krasne rezbarske radnje« 



307 

10. za najbolji $apun 2 nagrade, dotiCno priznanja. Prvu 
je nagradu (priznanje) dobio Antun Bunjata za vrio krasan do- 
maći sapun. 

Izložba je bila zaključena svečano dne 1Q. listopada. Tom 
je zgodom držao ravnatelj djevojačke škole Davorin Trstenjak 
praktično predavanje o umnom pčelarenju. Osim toga bile su 
razdijeljene izložiteljima nagrade i diplome. 



7. DRUŠTVO ZA TJELOVJEŽBU POKUPSKI 

SOKOL . 

I Ivo je društvo osnovano godine 1885. Prvi društveni pred- 
^"^^ sjednik bio je sekundarni liječnik gradske bolnice Dr. Lju- 
devit Harazim. 

Prvu je skupštinu (malo društvo 6. lipnja 1885., u kojoj 
bi izabran privremeni odbor i predložena biše društvena pravila. 

Dne 10. srpnja 1885. imao je odbor prvu sjednicu, gdje 
se je odredilo glede odijela društvenih članova. 

Orad Karlovac ustupi društvu svoju zgradu, nekadanju 
Strjeljanu, (sada je u njoj smještena glazba Q6. c. kr. pukovnije) 
na deset godina, da se mogu u njoj društveni članovi vježbati. 
Učiteljem gimnastike bude izabran Aleksander Bahorić. 

Društvo se je stalo lijepo razvijati, svojim članovima pri- 
ređivalo je plesne zabave, na koje je bila pozivana i ostala 
publika. 

Godine 1887. zahvali se predsjednik (starješina) Dr. Ljude- 
vit Harazim na časti, a izabran bude mjesto njega takovim 
prof. Mijo Vamberger. 

Iste si godine nabavi društvo svoj društveni barjak. Ove 
je godine položio iz gimnastike privr. društveni učitelj A. Ba- 
horić učiteljski ispit pred povjerenstvom u Zagrebu sa veoma 
dobrim uspjehom. 

Dne 20. svibnja 1888. pode društvo u Metliku na poziv 
Dolenskoga pevskoga društva u Rudolfovu. Iste je godine prisu- 



308 

stvovalo ovo druStvo kod proslave 25godtšnjice Ljubljan- 
skoga Sokola u Ljubljani. 

Godine 188Q. izabran bi nakon odlaska Aleksandra Baho- 
Hća iz Karlovca društvenim učiteljem (prednjakom) Škandalski. 
Ove godine bude izabran veleposjednik i veletržac na Rijeci 
Slovenac Josip Oorup prvim začasnim članom «Pokupskoga 
Sokola €. 

Dne Q. i 10. lipnja 188Q. prisustvovalo je 20 članova »Po- 
kupskoga Sokola« kod proslave razvića barjaka Dolenjskoga So- 
kola u Novom Mestu. 

Iste se je godine prof. Mijo Vamberger zahvalio na pred- 
sjedništvu (starješinstvu), a mjesto njega bio je izabran starje- 
šinom kr. poštanski i brzojavni činovnik Aleksander Omčikus 
(18. lipnja). 

Dne 7. i 8. rujna 18Q0. zastupano je bilo društvo kod 
ustanovne svečanosti Celjskoga Sokola po posebnoj depu- 
taciji. 

Oodine 1891. izabran bi prednjakom (vođom) gimn. uči- 
telj Franjo Bučar. Iste je godine bilo društvo zastupano po 
svom vođi na II. Svesokolskom sastanku u Pragu. 

Od godine 18Q2. do godine 1Q02. prestalo je ovo društvo 
djelovati. Mjeseca travnja 1Q02. započe iznova svoj rad. Izabran bi 
odmah privremeni društveni odbor sa predsjednikom Drom. 
Bozom Vinkovićem, odvjetnikom i narodnim zastupnikom u sa- 
boru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. 

Za gombalačku dvoranu izabrana bi gombaonfca u višoj 
djevojačkoj školi, koju u tu svrhu ustupi gradsko poglavarstvo 
i zastupstvo ovomu društvu. 

Prvu glavnu skupštinu držalo je obnovljeno ovo druStvo 
4. Itpnja 1Q02. U toj skupštini bi izabran novi upravni odbor 
sa predsjednikom (starješinom) Drom. Bolom Vinkovićem, a 
vođom je bio izabran Slavoljub Reputin. 

Istodobno su predložena kr. zemaljskoj vladi nova pravila, 
koja su i odobrena bila. Novim učiteljem tjelovježbe bude iza- 
bran godine 1003. Ferdo Fezerinac. Isti bude dozvolom kr. ze- 
maljske vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu, postavljen i uči- 
teljem gimnastike za mladež kr. realne gimnazije u Kariovcu, a 
malo kasnije i za pripravnice srpske učiteljske ikole. 



I 



109 

Obnovljeno druitvo »Pokupsld Sokol c radi sadt neumornoi 
vježbe se obavljaju redovito, a i javne su produkcije u tjelo« 
vježbi zavedene, od kojih je vrlo dobro uspjela posljednja 
29. lipnja 1905. Nabavljeno je i više novih, posve modernih 
sprava. 

Spomenuti joS valja, da imade društvo »Pokupski SokoU 
u najnovije vrijeme i svoju podružnicu u Stativama, kojom 
upravlja tamošnji pučki učitelj i revni član »Pokupskoga Sokolac, 
Mijo BlaSković. Stativska podružnica imade i svoje prostorije. 

Evo ovako obnovljeni »Pokupski Sokol« radi požrtvovno 
i uspješno na korist ljudskoga zdravlja, pri čem si je nesum- 
njivo najveću zaslugu stekao njegov sadanji starješina Dr. Bozo 
Vinkovič. 



8. DRUŠTVO ZA POLJEPŠANJE ORADA KAR- 

LOVCA. 

l^ada su se u drugim gradovima počela osnivati društva za 
^ poljepšanje naših gradova, nikla je i u duši naše vrle 
sugrađanke gospode Terezije Reiner godine 1886. misao, da se 
i u gradu Karlovcu osnuje slično društvo. Ovu je misao oso- 
bito zagovarao umir. pukovnik Josip Adžija, koji se je nastanio 
u Karlovcu. 

Kada je ta misao zaokupila veći broj karlovačkih građana, 
pozva tadanji upravitelj karlovačkoga magistrata Viktor Uzorinac 
posebnim dopisom sve prijatelje te misli dne 2. ožujka 1686. 
na dogovor. Na taj dogovor bili su pozvani : Adžija, Aleman, 
Dr. Banjavčić, Dane Banjanin st., Badovinac, Barako Košta, 
Beck, BruckI, Crnković, Eisenhuth, Janko Modrušan, Paulić, 
PurebI, Reiner Filip, Roksandić, pl. Tiirk ml., barun Dragan 
Vranyczany i Žugčić Stjepan. 

Na. tom dogovoru zaključiše prisutni, da će osnovati dru- 
štvo za pDljepšanje grada Karlovca. Na ovom dogovoru bio je 
i izabran odt>or, da što prije sastavi pravila društvena. Pravila 
je sastavio gradski inžinir Alfred Kapner, koja su biia kr. ze- 



310 

maljskoj vladi na odobrenje poslana. Kr. ih zemaljska vlada po« 
tvrdi otpisom od 15. travnja 1886. 

Dne 16. lipnja 1886. držana je prva glavna skupština ovoga 
društva, koja izabra upravni odbor, predsjednikom umir. pukov« 
nika Josipa Adžiju, I. potpredsjednikom Ivana Brflckia, II. pot* 
predsjednikom Gustava Findeisa, blagajnikom Lavoslava Rok- 
sandića, a tajnikom Josipa Paulića. Osim toga bili su u odbor 
izabrani: Čop, Košta Barako, Beck, Balaš, Eisenhuth, Jušeg, 
Dr. Ovozdanovič, Jelene, Dr. Jordan, Kappner, Rašić, Šašel, 
PurebI, Reiner, Trontl i pl. Tflrk. 

Najrevniji su bili odmah u prvom početku predsjednik 
Adžija i tajnik Paulić. 

Započelo se je sa poljepSanjem grada na šetalištu, i to na 
najživahnijem dijelu od Velike Kavane do Zorin-doma. Ovdje 
se je nasadilo raznoga cvijeća, raznovrsnoga stabalja, osobito 
razne vrsti crnogorice i na sred šetališta namjestilo se kip 
Flore, a nedaleko od nje meteorološku kućicu. Kasnije bi kip 
Flore premješten bliže prema Zorin-domu, a meteorološka kućica 
pred Lachovu kuću (prije Zimmermannovu) pred Rakovačkom 
ulicom. 

Osim toga je društvo nasadilo lijepe nasade pred kućama 
Bergerovom i Reinerovom pred ulazom u Rakovačku ulicu, za- 
tim nasadilo je vrt oko kapelice sv. Križa na Rakovačkoj cesti. 
Nasadilo je lijepe nasade uz put, koji vodi na gradsko kupa- 
lište, na Zrinjskom trgu, uz Kupu itd. Velike si je zasluge steklo 
ovo društvo oko poljepšanja staroga grada Dubovca, posadivši 
uz staru (Karolinšku) cestu pa uz put, koji vodi do stare gra- 
dine od stare ceste lijepe nasade, a uz samu gradinu nasade 
crnogorice. Isto tako uredilo je društvo put, koji vodi od Luj- 
zinske ceste mimo crkve Majke božje Sniježne do stare gradine. 
U novije je vrijeme posadilo društvo i lijepi drvored uz Lujzin- 
sku cestu do Borlina. 

Godine 1895. poklonio je u korist ovoga društva barun 
Dragan Vranyczany svoj vrt na Riječkoj cesti. Na ovom mjestu 
sagrađen je o gradskom trošku krasan staklenik i uređen stan 
vrtlara. Društvo je stoga izabralo baruna Dragana Vranyczanya 
svojim prvim počasnim članom. 

Društvo si je steklo zasluga i time, što je smjestilo na svini 
hladovitim mjestima u gradu i izvan grada klupe. 



311 

DruKveni predsjednici bili tu od poSetka drultvi ovi; 
imirovljeni pukovnik Josip Adžija od 1886.— 1894., 2. umi- 
l}enl major Nikola Strmac od 1804.— 1896., 3. ravnatelj vile 
vojaCke škole Vjekosiav Dominković od 1896.— 1897., 4. od- 
nik Dr. Edo Lukinić od 1898.-1902., 5. tr^fovac Melbior 
dUć od 1902.— 1904. i 6. umirovljeni pukovnik Petar Vukovlć 
1904. do danas. 



. HRVATSKO UČITELJSKO DRUŠTVO ORADA 

KARLOVCA i OKOLICE 

ivo je druStvo osnovano godine 1875. i nastalo je iz pod- 
odbora centralnoga odbora za priređivanje II. opće ud« 
ike skupštine, koja se je obdriavala u Petrinji (1874.) 

Na čelu ovoga pododbora bili su karlovački učitelj Davorin 
tenjak i rakovački ravn. učitelj Tomo Jergović. Ova dvojica 
vale 7. svibnja 1875. učiteljstvo iz Karlovca, iz Vojne Krajine 
trlovaCke podžupanije na sastanak. U ovom sastanku sastaviSe 
livena pravila i odabraše odbor, komu je bio na čelu tada- 
profesor c kr. rakovačke realke Dr. Petar Tomić. 

Svrha je društva, da Siri opću i strukovnu naobrazbu svo« 
Clanova, da promiče interese Škole i učiteljstva grada Kar- 
ea i okolice I da širi među narod dobre i valjane knjige. 

Da se ova svrha polučiti može, drži se svake godine 
vna skupština, drže se sastanci i uzdržaje se druStvena 
IZnka. 

Društveni članovi jesu četverovrsni, i to: 

1. začasni. Takovim može biti samo onaj, koga izabere 
vna skupština radi vanrednih zasluga, Sto si ih je stekao za 
> društvo Ili u opće za školstvo. 

2. utemeljitelji. Takovim m ože postati svaki neporo- 
i Čovjek, koji plati jednom za uvijek 20 kruna na jednom ili 
iva godišnja obroka po 10 kruna. 

3. pravi. Takovim postaje svaki učitelj i učiteljica grada 
lovca I okolice bio u službi ili u miru, ako plati jednu krunu 
anine i svake godine jednu krunu Članarine. 



312 

4. podupiratelji. Takovim mole postati svaki nepo- 
ročan čovjek, koji doprinosi novčani prinos u društvene svrhe 
po volji. 

Začasni članovi, utemeljitelji i pravi članovi imadu odlučni 
glas u glavnoj skupštini i u svim društvenim sastancima, a po- 
dupiratelji imadu samo pravo savjeta. 

Društvom upravlja u glavnoj skupštini izabrani odbor od 
osam lica, i to predsjednik, potpredsjednik, tajnik, blagajnik, 
knjižničar i tri odbornika. Poslije profesora Dr. Petra Tomiča 
bili su društveni predsjednici uvijek pučki učitelji. 

Članovi mogu dobiti zajam do 100 kruna. 

Na sastancima se vode rasprave, koje se tiču škole, i drže 
se predavanja. U glavnoj se skupštini drže pored ostalih redov- 
nih posala predavanja i rasprave o školi. 

Društvo je izradilo nova pravila, koja su bila prihvaćena 
u glavnoj skupštini, držanoj u Karlovcu 5. listopada 1894. i 
koja je pravila potvrdila kr. zemaljska vlada, odjel za unutarnje 
poslove, otpisom od 20. listopada 18Q5. br. 33.Q28. 

Društvo u svakom pogledu lijepo napreduje i zadovoljava 
posvema svojoj svrsi. 

Godine 1Q00. proslavilo je ovo društvo svečanim načinom 
dvadeset i pet godišnjicu svoga opstanka, te je tom zgodom 
izdalo i svoju spomenicu. 

Od osnutka svoga do danas držalo je ovo društvo svake 
godine glavnu skupštinu i proljetni sastanak, na kojima su pre- 
tresivana razna pedagoška i staleška pitanja. Čitano je u svem 
37 rasprava i držano više stručnih predavanja. 



10. TRGOVAČKO TAMBURAŠKO DRUŠTVO 

>HRVATSKA«. 

f fvo je društvo započelo svoj rad 12. lipnja 1886. Svrha je 
^"■^^ društvu njegovanje domaćega glazbenoga instrumenta 
»tamburice«. Zborovođom bio je izabran učitelj glazbene škole 
u Kariovcu Franjo Forštik, koji je imao članove društvene vjež- 
bati u tamburici. 



%9t 

Dniitva ]• lijepo napredovalo lako^ da if looi^o priraditf 
već 2. listopada I8861 koncerat Dne 23. sijpenjit 1887. o^bri« 
je dniSlvo svoju glavnu sicupitinu. 2. travnja 1887. priredi* drw 
Stvo i drugi koncerat s plesom. 

U glavnoj skupštini od 2. siječnja 1888. zaključeno bi, da 
se druStvo u buduće zove »TamburaSko druitvo li^ 
vatskac i da se ispusti iz naslova društva riječ »trgovačkoc. 
Nu kasnije se je od toga opet odustalo. U jeseni godine 1888. 
učini druStvo izlet na Rijeku i SuSak. Godine 1889. uveden bi 
i gospojinski zbor u ovo društvo. Društvo je redovno svake 
godine po nekoliko koncerata priređivalo, neke sa pfesonn 

Oodine 1891. sudjebvalo je društvo kod sastanka svih 
tamburaških zborova u Zagrebu (8. rujna). Izlete pravilo j^ 
druStvo sada sve to češće. Odsele je druStvo priređivalo im 
samo koncerte sa plesom nego je i sudjelovalo kod zabava 
ostalih karlovačkih društava i kod svečanih zgoda. 

DruStvo stalo se osobito lijepo razvijati godine 1803. tako, 
da je moglo pomagati i druga tamburaška hrvatska dniltvSi 
Oodine 1897. stade ovo društvo padati, t. j. broj članova po- 
stajao je od dana do dana manji, dok nije samo od sebe pre^ 
stalo. Danas to društvo postoji još samo po imenu svomu. 

Predsjednici društveni bili su : Lavoslav Roksandi^ kaya- 
liar, Ljudevit Eisenhuth, nadinžinir, Dr. Stanko TkalaCi lo*. javni 
bUježnik i odvjetnik, Josip Vrbanić, ljekarnik i Vladimir Purebl, 
trgovac 



11. BICIKLISTIČKO DRUŠTVO ^^NAPREDc. 

ffjvo je društvo osnovano u Karlovcu godine 1890. Svrha je 
^^ bila ovomu društvu, da promiče biciklistički Sport Dnt» 
Stvo je isprva lijepo napredovalo i imalo je nekoliko bicikli- 
stiCUb utrka. 

Prvim predsjednikom društva bio je svjetloslikar karlovaCU 
Hinko Krapek, koji je bio I pravi organizator druStva. Pod njim 
Je druStvo lijepo napredovalo. Iza njegova odlaska iz KajiEJioiHt 



.. c 




314 

• 

postao ]e društvenim predsjednikom Dragutin Herman. Ovoga 
zamjeni u toj časti Icarlovački odvjetnik Dr. Bozo Vinković, a 
ovoga opet Mijo Balaš ml. 

Ovo druStvo nije imalo dugoga života. OduSevljenje, 
koje je bilo Isprva za biciklistički šport, pomalo je stalo jenjati 
i stoga se je druStvo god. 1901. samo od sebe raziSlo. 



IZ KARLOVAČKO DRUŠTVO ZA ZAŠTITU 

ŽIVOTINJA. 

i jvo je društvo započelo svoj rad godine 1894. Pravila su 
^^ društvena odobrena 29. kolovoza 1894. 

Svrha je društvu, da štiti životinje osobito domaće od 
zlostavljanja i da nastoji o tom, da se sa životinjom postupa 
dobro i blago. Nadalje svrha je društvu, da nastoji o rasplođi- 
vanju ptica po šetalištima, perivojima i gajevima u području 
grada Karlovca i okolice, i to ptica, koje su korisne po gospo« 
darstvo, u kratko da podigne ptičarstvo. 

Društvo je započelo odmah ozbiljno raditi, a zamolilo je 
i gradsku općinu košto i okolne općine, da ga u njegovu na- 
stojanju podupru. 

Među prvim radovima ovoga društva nalazimo, da je po- 
metalo na raznim mjestima kućice, u kojima se hrane ptice. 
Društvo je odabralo svoje pouzdanike, koji imadu zadaću oso- 
bito prigodom vašara, da pripaze na postupak sa životinjama. 

Predsjednikom društva jest trgovac Julijo Ivančić, koji se 
ozbiljno brine za napredak i procvat društva. 



13. SRPSKO PJEVAČKO DRUŠTVO u KARLOVCU. 

Wvrha je ovomu društvu, da njeguje i širi srpsku pjesmu i 

pravoslavno crkveno pojanje. 

Društvo imade svoga sveca pokrovitelja ili zaštitnika u sv. 
velikom mučeniku Đurđu, kojemu u slavu pjeva 23. travnja na 



IHurg^l, i ni veSer toga dint priređufe tvoflm Ciinovlina prija« 
feljsko ve£e, kojom se prilikom reZe krsni kolač. 

Članom druStvenim može biti svatko, tko je navrilo 18. 
godinu Svota i neporočna je značaja. Članovi se dijele na: 
a) pjevače, b) pomagače, c) osnivače i d) počasne. Pomagač |e 
onaj član, koji plaća godiSnji prinos od 4 krune, osnivač je 
onaj član, koji plati svotu od 60 kruna. Počasnim članom mole 
biti samo onaj, koga druStvo izabere takovim poradi osobnih 
zasluga po druitvo. 

Pjevači su dužni marljivo I točno polaziti pjevanje, te su- 
djelovati kod svih druStvenih produkcija. Tko ne zadovoljava 
ovim dužnostima, globi se svaki put sa 10 f Ilira. 

Imovina druStvena sastoji u: a) prinosima članova, b) ĆMr 
rovima, c) čistom dobitku od zabava, što ih priređuje druitvo 
u svoju korist, d) kamatima glavnice i e) pjevačkim globama. 

Društvom upravlja odbor, koji odabire glavna skupltlna. 
Odbor sačinjavaju : predsjednik, šest odbornika i dva zamjenika, 
od kojih barem četvorica moraju biti pjevači. Odbor se bira na 
godinu dana. Ženske se ne mogu birati u odbor. Predsjednika 
bira skupština, doCim odbor odabire iz svoje sredine tsjnika, 
blagajnika i arhivara. Predsjednika zamjenjuje u slučaju bolesti 
ili dru(;e zapreke najstariji po godinama odbornik. 

Odbor odabire dva društvena člana, koji sa zborovođom 
(učiteljem pjevanja) sačinjavaju tako zvani »tehnički odbort. 
Ovomu je zadaća, da određuje programe za zabave, izlete itd., 
u opće da određuje, kada, što i gdje će se pjevati. Članovi teh- 
ničkoga odbora biraju se između pjevača. Tehničld odbor stvara 
zaključke u sporazumku sa upravnim odborom. 

Društvo se obvezuje, da će svake godine prirediti svojim 
članovima dvije zabave, na koje mogu doći pjevači besplatno^ 
a ostali članovi uz eventualno primjereno snižene cijene. 

Društveni su znak srpske narodne gusle unakrst sa 
krstom. 

Pravila ovoga društvja potvrdila je kr. zemaljska vlada, 
odjel za unutarnje poslove, godine 1899. broj 47.070. 



14 DRUŠTVO ZA POTPORU SIROMAŠNIH 
UČENIKA KRALJ. VELIKE REALNE GIMNAZIJE u 

KARLOVCU. 

Kuduči da je danaSnja kr. velika realna gimnazija u Karlovcu 
^"^ nastala od prvotna dva zavoda, i to iz c. kr. velilce realke 
u Rakovcu i kr. velike gimnazije u Karlovcu, košto je to razlo- 
ženo u poglavlju V. u posebnom članku, stoga su postojala i dva 
društva za potporu siromašnih učenika, i to jedno društvo za 
potporu siromašnih učenika kr. velike gimnazije u Karlovcu, a 
drugo za potporu siromašnih učenika c. kr. velike realke u 
Rakovcu. Prvo je osnovano bilo godine 1867., a drugo go* 
dine 1874. 

Kada su se ova dva zavoda spojila u jedan, u današnju 
kr. veliku realnu gimnaziju, nijesu se ova dva društva spojila u 
jedno, već su i nadalje postojala svako za sebe. Dugo se je 
o tom radilo, da se spoje, što je napokon i učinjeno godine 
1905. 

Članovi jednoga i drugoga društva bili su dvovrsni, ute- 
meljiteljni i prinosnici. U društvu za potporu siromašnih uče- 
nika kr. gimnazije karlovačke plaćali su utemeljitelj ni članovi 
jiednom za uvijek 20 forinti (40 kruna), a u društvu za potporu 
siromašnih učenika c. kr. realke rakovačke 5 forinti (10 kruna), 
dočim su članovi prinosnici plaćali u prvom društvu 2 forinta 
(4 krune) na godinu, a u drugom društvu 1 for. (2 krune) na 
godinu. 

U zajedničkom društvu, koje je nastalo 1905. spojidbom 
gore pomenutih starijih društava, plaća član utemeljitelj 40 kruna 
jednom za uvijek, a članovi prinosnici 2 krune na godinu. Čla- 
novi utemeljitelji ovih starijih društava priznaju se kao takovi i 
u novom društvu. 

Po posljednjem iskazu blagajničkom od 1. lipnja 1905. 
imalo je društvo za potporu siromašnih učenika kr. gimnazije 

karlovačke svotu od 13.628 K 66fil., 

a društvo za potporu siromašnih učenika c. kr. 

realke rakovačke svotu od . 13.510 K 78 fil. 

Oba društva zajedno svotu od 27.139 K 44 fil. 
Ova je svota prešla $ada u vlasništvo novoga društva. 



Društvo podupire učenike: 1. knjigama, 2. odijelom, 3. 
obućom, 4. lijekovima i 5. iznimno novcem, po prilici u ukup- 
nom iznosu oko 1000 kruna na godinu. 

Društvo priređuje svake godine o pokladama ples, koji je 
poznat pod Imenom »realnoga plesa«, u korist društvene 
blagajne. 



15. GOSPOJINSKO DRUŠTVO SV. VJEKOSLAVA 
ZA POTPORU SIROMAŠNE DJECE PUČKIH ŠKOLA 

u KARLOVCU. 

I lavno se je već osjećala potreba ovakova društva u Kar- 
^^^ lovcu. Pitanje o osnutku ovakova društva pokrenuo je 
ponovno puta pokojni sada pučki učitelj u Karlovcu Janko 
Tomić. Napokon zauzeše se svojski učiteljski zborovi djevo- 
jačke i dječačke pučke škole u Karlovcu, dok mu i ne udariše 
temelj 29. svibnja 1874. 

Malo iza toga osnova se gospojinski odbor, koji stade 
ozbiljno i revno raditi oko napretka i procvata ovoga društva. 
Predsjednice ovoga društva bile su Ivana Turković, gro- 
fica Salis-Sevis, Te rezi ja barunica Vranyczany i 
Adela Vrbanić, a blagajnica Terezi ja Reiner. Sve ove 
odlične gospođe zajedno sa gospođama odbornicama vršile su 
preuzete časti sa najvećom ljubavi i požrtvovnosti. 

Društvo priređuje svake godine u oči božičnih blagdana 
tako zvano božično drvce sa zgodnom predstavom. Tom zgo- 
dom nadari društvo ubogu školsku mladež sa odijelom, obu- 
ćom i jelom. Ali i tečajem školske godine brine se društvo za 
ubogu školsku mladež. Nabavlja joj knjige i sav školski po- 
trebiti pribor, a najsiromašniju djecu, osobito onu, koja da- 
leko stanuje, prehranjuje o podne u zimsko doba u toploj 
sobi. 

Svake godine, na dan sv. Vjekoslava kao zaštitnika škol- 
ske mladeži, t. j. 21. lipnja, drži društvo svoju glavnu skup- 
Stinu. 



316 

Društveni je dohodak popnjeCno na godinu oko 3800 
kruna. Za odijelo, obuću, prehranu, knjige i ostali Školski pri- 
bor troši društvo na godinu popriječno oko 1500 kruna. 
Društveni je imetak iznašao koncem školske godine IQ04./5. 
glavnicu od 31.479 kruna 54 fillra. 



SI. 85. Ivana TurkovlĆ. 



16. DRUŠTVO SVETOGA SAVE u KARLOVCU. 

Wvrhi je ovoga druStvs, da podupire siromašne i valjane uče- 
*^ nike i učenice pravoslavne vjere, koji polaze kariovačke 
škole. Ovu svrhu vrši ovo društvo, dijeleći učenicima i učeni- 
cima školske knjige, odijelo 1 novčane potpore. 



3tt 

Člinom ovoga drultvt mole biti svaM Srbin i Srpkinja u 
Austro-ugarskoj monarkiji, koji )e navrSio 20. godinu Života i 
koji je inače neporoCan. 

Članovi su druStva dvovrsni, i to: a) utemeljitelji, koji 
plate u jedan put ili u pet godina 30 forinti (60 kruna) i b) n- 
dovni Clanovii koji se obveZu, da će plaćati godiSnji ijrinos od 
2 fon (4 krune). ; 

Sredstva, kojima dolazi o/o dniStvo do svoje svi;b(^ jesu: 

a) svi prilog članova utemeljitelja, 

b) svi prilozi redovnih članova, 

c) čist prih3d od svetosavskih besjeda i drugih zabava, 
koje druStvo priređuje, 

d) dobrovoljni prilozi članova i nečlanova i 

e) razni zapisi. 

Od ovih prihoda može društvo samo jednu petinu potro- 
šiti za potporu učenika i učenica, dočim će se osta|o ulagati 
u društveni fond, od koga se kamati mogu potroSiti u rečenu 
svrhu. 

Društvom upravlja odbor, koji se sastoji od predsjednika, 
potpredsjednika, blagajnika, pero vođe i pet odbornUca. Ovaj 
odbor bira glavna skupština na godinu dana; predsjednika i 
potpredsjednika bira skupština tajno, ceduljama, do<!im ostali 
članovi odbora mogu biti birani aklamacijom, ako to zahtijeva 
većina prisutnih članova. 

Odbor polaže račun o svom radu glavnoj skupStini, koja 
odabire svaki put po tri lica, da pregledaju društvene račune. 
Olavna se skupStina sazivlje svake godine prve nedjelje mjeseca 
listopada. 

Pravila ovoga druStva odobrila je kr. zemaljska vlada, odjel 
za unutarnje poslove, 14. lipnja 1893. br. 23.714. 



17. POGREBNO DRUŠTVO SIROMAŠNE ZA- 
DRUGE u KARLOVCU. 

f^vo je druStvo osnovano oko godine 1880. Nova druStveni 
^^ pravila potvrdila je kr. zemaljska vlada, odjel za nutarnje 
poslova svojim opisom od 18. studenoga 1896, bt. 48i290. 



^26 

Svrha je ovomu društvu, da potpomaže novčanom pot- 
porom svoje teško oboljele članove, a u slučaju njihove smrti 
ili smrti njihovih zakonitih žena i udova da olakoti namirenje 
pogrebnih troškova stalnom novčanom pripomoći i podavanjem 
svijeća oko odra te mrtvačkih kola za ukop. 

Ovo društvo preuzimlje na zahtjev nečianova i uz plaću 
uređenje mrtvačkoga odra, čuvanje mrtvaca i priredbu sprovoda 
i pokopa. Društvenim članom može postati svaki samostalan i 
neporočan stanovnik grada Karlovca i okoliša bez razlike dobe 
i vjere, ako plati upisninu od 15 forinti Aa jednom ili u dva 
obroka tečajem dotične godine. Oodišnji prinos je od oženjena 
člana 2 for. 40 novč. (4 K 80 fil.), a od neoženjena ili udovca 
1 for. 20 novč. (2 K 40 fil ). Pored redovitih članova ima i 
članova utemeljiteljnih, koji plate jednom za uvijek 50 forinti 
(100 kruna). Utemeljiteljni članovi dobivaju prigodom smrti 
svoje ili svoje zakonite supruge sve ono, što i drugi redoviti 
članovi. 

Svi su redoviti članovi dužni korporativno prisustvovati 
kod pogreba preminuloga društvenoga člana Isto tako imadu 
prisustvovati i poslove pogrebne obavljati i kod plaćenoga po- 
greba. 

Na čelu je društva predsjednik, kojega zamjenjuje u slu- 
čaju bolesti potpredsjednik, a upravlja društvom odbor od 12 
lica 1 perovode. 

Društvo je u novije vrijeme lijepo uznapredovalo. Naba- 
vilo vrlo lijepa pogrebna kola i svu opremu za mrtvački odar, 
te zadovoljava svim opravdanim zahtjevima. Kod pogreba su 
članovi uniformirani, a isto tako i konji, koji voze mrtvačka 
kola. 



18. PODT^UŽNICA HRVATSKOGA TRGOVAČKOGA 

DRUŠTVA .MERKUR«. 

pnrvatsko trgovačko društvo »Mcrkurt razvija svoju djelit- 
^ ' nost u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, a sjedište mu 
je u glavnomu gradu Zagrebu. Društvu je ivrha: 



U 

k) ilkstojati oko sbitkovne i opće duSevne naobrazbe avd- 
Clanova ; 

b) promicati interese trgovadcoga staleSa; 

c) posredovati kod namjeStenja trgovačkoga osoblja; 

d) osnovati i uzdrZavati blagajnu za podupiranje bolesnih 
•kudnih Članova; 

e) osjeguravati druHvene ClanoVe proti nezgodi; 

f) osjeguravati druStvene članove za slučaj starosti i invi- 
letai njihove udove za slučaj obudovljenja i siročad za slučaj 
roćenja ; 

g) priređivati javne zabave u korist promicanja druStvenlh 
Istaka i 

h) izdavati vlastito društveno glasilo. 

Plavila ovoga druStva potvrdila je kr. zemaljska vlada, odfo 
unutarnje poslove, otpisom od 28. prosinca 1903. broj 
M6. 

Podružnica društva »Merkur« ustrojila se u Kariovcu 8. si- 
nja 1809. Prvi privremeni starješina (predsjednil() bio je ovoj 
IruZnici trgovac Đuro OaSparović, te ostade takovim do 23. 
£aja 1901. Njega zamjeni u toj časti knjigovođa karlovačke 
Jlonice Vjekoslav Dutzman, koji ostade predsjednikom ovoj 
Iruinici do 24. studenoga 1901. Njegovim bi nasljednikom 
bran trgovac Rudolf Jelene, koji ostade predsjednikom do 
alječnja 1903. Ovoga bi dana izabran predsjednikom karlo- 
iice podružnice društva »Merkurc trgovac Nikola Šašek, koji tu 
\ joi i sada oba\ Ija. 

Č'anovi društva jesu: a) začasni, b) dobrotvori, c) ute« 
IJiteljii d) podupiratelji, e) prinosnici i f) redoviti. 

ZaCasni su članovi oni, koje glavna skupština na prijedlog 
jora kao takove izabere radi osobitih zasluga, Sto su ih 
Idi za promicanje društvenih interesa. 

Članovi dobrotvori su oni, koji uplate u društvenu bla- 
nu na Jedan put najmanje 300 kruna. 

Članovi utemeljitelji su oni, koji na jedanput ili tečajem 
tie godine uplate u društvenu blagajnu 150 kruna. 

Ppdupirateljni članovi potpomaZu društvo godišnjim prfno- 
B od 16 kruna. 

Ghmovi prinpsnid plaćaju u društvenu blagajnu godiiiije 
twxti -te ne imaju drugih ni prava ni duZncsti, osim ito mogu 

■ U 



M 

pripadati mirovinsko} zaldadi, Icoja <^e se ustrojiti posebnim 
štatutpm. ,1 

Članovi navedeni pod a^ mogu biti pripadnici svalcoga 
staleša. 

Redoviti članovi mogu biti samo ti^ovaičlci jpomoćnici, (Ei- 
noVnici novčanih i itidustrijalnih zavoda, namještenici i namje- 
štenice u trgovačkim poduzećima i trgovačko-strukovno osob- 
lje inih poduzeća. 

Redoviti članovi imadu odmah položiti upisninu od 2 K. 

Redoviti se članovi dijele u dvije skupine, i to: 

a) I. skupinu, u koju spadaju oni članovi, koji u smislu 
zak. čl. XIV. 1891. nijesu obvezani na pristup k okružnoj bla- 
gajni, te 

b) II. skupinu, u koju spadaju na upitni ustup obvezani 
članovi, no ovima je slobodno pristupiti i skupini I. 

Članarina je za članove I. skupine 36 kruna na godinu, 
a za članove II. skupine 24 krune na godinu. 



10, DRUŠTVO »CHEVRAKADIŠA« (SVETO DRU- 
ŠTVO) u KARLOVCU, 

I |vo izraelitičko društvo imade posve religiozno-humanitami 
^^^ karakter i stoji pod vrhovnim nadzorom izraelitičke bogo- 
štovne općine. 

Društvo je osnovano u novije vrijeme. Kr. zemaljska vlada 
odjel za unutarnje poslove, otpisom od 26. svibnja 18Q1. broj 
1732. potvrdila je društvena pravila. Svrha je ovoga dfuStva: 
a) podupirati siromašne, b) pribivati kod bolesnih, c) pokapati 
umrie' izraelićane, d) čuvati onaj dio oficijelne službe božje, koji 
je namijenjen spasu duša i e) upravljati zakladama. 

Čim koji član društva oboli, dužnost je svakoga člana 
društva, da posjeti bolesnika i tako ga utjeSi. 

kada je društvenomu predsjedniku najavljeno, dt Je kod 
bolesnika nastupila agonija, imade predsjednik poslati vile Cit* 
nova bolesniku. Ako bi agonija dulje potrajala^ odredi pred« 



32$ 

^ediiik i^fiSu obveztfatim rfedom, t to (M) danu po Jednoga, a 
po noći po dva druStviena Slana, koji irtiadu ostati kod boles- 
nika ili u njegovo] blizini. 

Što se imade tiCiniti član ti ovoga druStva; iniadis sfe UCfnM 
isto i Članovima njegove porodice, t j. supruzi i sitiovimji od 
13. do 24. godine, a kćerima od 12. godine do udaje. 

Kada San umre, imade društvo podići mrtvaca, odredM 
mu stražu, oprati ga po vjerozakonskom obredu, obući ga I 
poloiiti u lijes. Nadalje imade odrediti vrijeme sprovoda I mje- 
sto za grob. Napokon imade se pobrinuti za pogrebni otiredi 
za red kod sprovoda i pokopa, te za sve, što je potrebno kod 
sprovoda. Sve to učini društvo siromašnim članovima badava, 
a bogatim na račun porodice. 

Ako se imade mrtvac iz zdravstvenili razloga odmah pre- 
nesti u mrtvačnicu, imadu nadzirati prijenos mrtvaca dniltvenl 
organi i ondje čuvati mrtvaca (po 2 čovjeka), dok se ne 4K>kopa. 

Vrijeme za pogreb mrtvaca dojavljuje svim druitvenim 
članovima društveni sluga, koji tom zgodom nosi uza se dru- 
Itvenu Skrabicu za milodare. 

Porodica mrtvaca može podići pokojniku na groblju ka- 
menit spomenik prema religioznim zahtjevima izraelitičke vjere, 
DruStvo se imade brinuti, da se moli 4 puta u godini za pokof 
duše mrtvaca prigodom službe božje u tako zvanoj ;»haskari«, 
obdržavanoj u hramu. 

DruStvo imade nadalje upravljati njemu povjerenim za* 
kladama. 

Članom društva može postati svaki izraelićanin (mojsijevac), 
koji stanuje u području karlovačke izraelitičke bogoStovne op- 
ćine i koji imade u njoj pravo glasa, ako uplati po odbora 
f dnsitvenom određenu mu prema imućtvenim prilikama uplsnidii 
|^~od 10 — 50 kruna i ako se izjavi pripravnim uplaćivati redovite 
I- četvrtgodišnje prinose od 2 K 50 fil. 

[ Siromasi se opraštaju od upisnine i četvrtgodišnjih pri- 

nosa, ako se obveZu, da će obavljati službe, dvoreći bolesnike 
1 čuvafađ mrtvace. 

Draitvom upravlja društveni odbor, koji izabire glavna 
^akopitina. Odbor imade 6 članova te 2 revizora. Predsjednika 
đrailvenogi teabfa? također glavna skupština. Svi se fuitfcdonari 
na tri godine. 



324 

Predsjednikom je društvenim bio od postanka ovoga dru- 
štva karlovački trgovac Mihael Breyer do 11. ožujka 1883., t j. 
dok nije umr'o. Iza njega bio je predsjednikom trgovac Makso 
Blauhorn do 1. travnja 1888. Od ovoga dana do danas jest 
predsjednik ovoga društva trgovac Dragutin Beck. 



20. DRUŠTVO GRAĐANSKE ČITAONICE u KAR- 
LOVCU. 

I^^onukom umirovljenoga kr. kot. predsjednika Jaroslava Riedia, 

Ivana Sabljaka, Filipa Dubravčića i Ljudevita TuSkana sa- 
stalo se više karlovačkih građana i činovnika na dogovor glede 
osnutka nove građanske čitaonice. Već kod prvoga sastanka 
konstituirao se je privremeni odbor, kojemu je bila zada6i, da 
sastavi društvena pravila, i to predsjednikom bi izabran Jaro* 
slav RiedI, potpredsjednikom Ivan Sabljak, tajnikom Ljudevit 
Tuškan, a blagajnikom Juraj Petrak. 

Kada su bila pravila sastavljena, sazvao je privremeni pred- 
sjednik Jaroslav RiedI glavnu skupštinu na 18. prosinca 1905. u 
kuću svratištara Ljudevita Šroifa u svratištu »Central«. 

Na ovoj su se skupštini pravila pretresla i prihvatila, te 
izabran ponovno isti odbor, komu je predsjednikom izabran 
ponovno Jaroslav RiedI. 

Sada imade ova čitaonica dvije lijepe sobe u svratištu 
»Central«. Ona drži sve domaće listove i više stranih, u svemu 
33 listova. Članarina jest u mjesečnim obrocima 60 filira i 1 
kruna upisnine, dočim je utemeljiteljni prinos jednom za uvijek 
50 kruna. 

Koncem godine 1Q05. brojila je ova čitaonica 122 člana. 
U slučaju da se ovo društvo raziđe, imade se sva društvena 
imovina predati gradskomu poglavarstvu u Karlovcu u pohranu 
sve dotle, dok se opet ne osnuje slična građanska čitaonica u 
Karlovcu. 

Bilješka. O veteranskom se društvu govori u poglavlju 
VI. u članku 3. 



325 



21. CEHOVI u KARLOVCU- 



l-^ored trgovine cvao je u Karlovcu, košto je spomenuto u 
XII. poglavlju, I obrt. Več za rana počele se udruživati po- 
jedine vrsti obrtnika u bratstva (društva), tako zvane cehove. U 
Karlovcu poznati su bili ovi cehovi : 

1. Lađarski ceh. Ovaj je ceh osnovan u 17. vijeku, a 
zvao se je »bratstvo sv. Nikole«. Oodine 1706. dobili su 
za taj naziv i posebnu povlast papinskom bulom. Još početkom 
19. vijeka zvao se je ovaj ceh plemenitim za razliku od 
ostalih karlovačkih cehova. 

2. Lon carski ceh (na Oazi). Ovaj ceh bit će tako 
star kao i Lađarski, a možda još i stariji, a zvao se je »brat- 
stvo tijela Isusova«. Ovaj je ceh potvrdio papa Kliment 
IX. 1668. 

3. Tesarski ceh (drvodelni) uređen bi carskim paten- 
tom od godine 1693., spojio se posvema sa velikim cehom go- 
dine 1896. 

4. K o V a č k i ili ognjeni ceh uređen bi istim carskim pa- 
tentom, a karlovački general knez Hanibal Porcia potvrdio je 
3. svibnja 1709. za ovaj ceh povlastice, što ih imađaše kovački 
ceh u Zagrebu. Spojio se sa velikim cehom god. 1896. 

5. Radnički ceh uređen bi također istim carskim pa- 
tentom. 

6. Zidarski ceh uređen bi istim carskim patentom. 

7. Zlatarski ceh složio se u bratstvo u 18. vijeku. 

8. Sabljarski ceh nastade također u 18. vijeku. 

9) Krojački ceh postojao je kao posebno bratstvo več 
u prvoj polovici 18. vijeka. 

10. Postolarski ceh nije mlađi od krojačkoga, te se 
i on spominje već u 18. vijeku kao posebno bratstvo. 

11. Veliki ceh bio je zajednički ceh svih pomenutih 
cehova, uređen je bio posebnom poveljom carice i kraljice Ma- 
rije Terezije od 21. rujna 1767., premda je u istinu već postojao 
od godine 1696., košto pokazuje popis imena (imenik članova 
ovoga ceha). Ovaj je ceh bio za cijelu karlovačku vojnu Kra- 
jinu sa sjedištem i središtem u Karlovcu. Ovaj ceh prestade 
godine 1778., kada je grad Karlovac bio u upravi odijeljen od 



S26 

ostale vo}ne Krajine. Nadalje je postojao u Karlovcu ovaj ceh 
posebice za grad 'Karlovac, a posebice za ostalu vojnu Krajinu, 
i drZao se i nadalje svih toCaka (20) povelje carice 1 kraljice 
Marije Terezije- Dobio sam na o^led sliku ov(^a ceha Iz 1& 



SI. 86. Barjak rakovačke podružnice Otočkoga ceha. 

vijeka. S jedne strane slike narisano je oruđe tesarsko i odozdo 
potpisani Michael Schummann von Eerfurt aus Preussen i Emst 
Seldler aus Sachsen, a s druge strane slike narisano je oruđe 
zldarsko i odozdo potpisani: Josepf Heinz aus Brfin in MSitren, 



327 

Paul Leischoss von Siglos In Ungam, Anton Kunert von Leu* 
sen in Bdhmen, Vinzenz Salzer von Sombor in Ungarn, Kbnrad 
Huhn von Frankfurt am Main i Johann HSndI von Ofen in 
Ungarnc. Podno slike 8 jedne i druge strane nalaze se ova 
imena (tiskana) »Marcus v. Herchelich, Herbert, Vaterc 

12. OpanCarski ceh nešto je mlađi od ostalih cehova, 
postojao je kao poseban ceh do godine 1896., kada se je spojio 
sa velikim cehom 

13. Pekarski ceh. Godine 1828. (29. veljače) spojio je 
kralj Franjo I. posebnom poveljom broj ^, koja imade kra- 
ljevski pečat, dimnjačare, kovače, tesare, kamenare, zidare, vodare, 
cestare i krovce u jedan ceh u Karlovcu, te odredio 29 articula 
ili točaka, kojih su se morali držati. Povelja je pisana latinskim 
jezikom. 

Kralj Ferdinand I. na prijedlog tadanjega generala banske, 
varaždinske i karlovačke Krajine i podjedno bana hrvatskoga 
feldmaršalleitnanta Vlašića dozvoli posebni ceh za otočku 
krajišku pješačku pukovniju br. 2. posebnom poveljom od 8. 
lipnja 1838, pod koji je ceh potpadala i švaračka kumpanija. 
Dne 16. veljače 1852. dozvoljena bi podružnica ovoga ceha u 
Rakovcu. Povelja imade 21 artikul ili točku, pisana je njemač- 
kim jezikom. 

Svi ovi cehovi imali su i svoje posebne barjake. 




^^<^ 






"^ 




XVL Zdravstveni zavodi i uredbe. 



1. GRADSKA JAVNA BOLNICA. 

1^ ariovčani imali su jednokatnu gradsku bolnicu na Dubovcu, 
^ na današnjem rimo katoličkom groblju, gdje je danas 
mrtvačnica i kapela Svih Svetih, već početkom 19. vijeka. Nu 
ova bolnica nije zadovoljavala ni najprimitivnijim zdravstvenim 
zahtjevima. Stoga se je u prvoj polovici 19. vijeka ponovno 
puta naglasivala potreba nove bolnice i ubožnice. 

Novomu ovomu potrebitomu zavodu udari temelj karlo- 
vački građanin Nikola Šebetič, koji je oporukom ostavio sav 
svoj imetak u svrhu, da se na njegovu zemljištu, što no leži 
uz Lujzinsku cestu, podigne gradska bolnica i ubožnica. Nikola 
Šebetić je umr'o godine 1845 i povjerio karlovačkoj čitaonici, 
da izvrši njegovu posljednju volju. 

Gradnjom se je nove bolnice započelo godine 1846. tim 
više, što se je našlo u Karlovcu osim Nikole Šebetiča dobro- 
tvora, koji pokloniše u tu svrhu dosta velike svote. Odmah u 
prvi mah pokloniše najmanje po sto forinti ovi karlovački rodo- 
ljubi : Accurti Antun, Assanger Josip, Barako Vasilije, Burg- 
staller, pl. Bunjevac Josip, Davila Hinko (200 for.), Duquenois 
Vjekoslav (1000 for.), Fabek Andrija, Oaspari Josip, Hackl Dr^- 



329 

gutin (200 for), pl- Hartmtnfif, biskup zagrebački JtraJ HauKk 
(500 fon), Kun{5 i Malivuk, Lukšfć Petar, MartiniĆ Pompej, 
MHmiz Ivan, MiliČevM Mihajlo, Musulin B. {200 for), MShl- 
bauer Vinko, PavleSič Janko (župnik dubovaCki, kasnije biskup 
zagrebački), Pfeifinger Antun, PiŠkorec J. i Makso (300 for), 
Pavletić Antun, Radakovič Vaso, Reichherzer Ivan (150 for.), 
Resmann Petar, Savinšek Andrija (200 for.), Seidl udova CUa« 



(200 for.), Simić Ivan st, Smendrovac Josip, Sladović Matija, 
pos\ečeni tiskup zagrebački Schrott (400 for), Trifić Oabrijel 
(200 for), Tot Stjepan, Tschopp (Čop) Anlun (300 for), TOrlc 
Franjo (300 for.), TuSkan, zagrebački kanonik, Weiss Armin, 
Viđale Simun, Vranyczany Ambroz ml. (300 for), Vranyczany 
Ambroz st, ceh pekarski, veliki ceh i zidarski ceh 



330 

Osim toga vrlo tnnogl darovaSe razne manje svote ispod 
100 forinti. 

Talco se je odmah u prvi mah salcupila svota od 19.243 
forinta 40 novč. 

Ovom svotom izgradiše Kariovčani godine 1846. današnju 
bolnicu na jedan Icat. Cijela je gradnja stajala 20.703 forinta 
15 novC. 

Sada je bila zgrada gotova, ali nije bilo nikakova namje- 
štaja za nju, a novaca nije bila Stoga se složi gošpojinski od- 
bor, koji sakupi raznih ručnih radova, bijuterija i slika, pa pri- 
redi ples sa tombolom u korist bolničtoga namještaja. Na čelu 
odbora bile su gospođe Petronila Bernardić, supruga gradona- 
čelnika, Josipa Šoštarič, supruga protustavnika kr. tridesetnice i 
Jelena Musulin, supruga trgovca. Rukovodio je poslove ove 
zabave Antun Pfeifinger kao blagajnik bolničkoga odbora. 

Predmeta za tombolu bilo je 226, a čisti prihod ove za- 
bave bio je 1668 for. 31 novč. Ovcm se je svotom nabavio 
najpotrebitiji namještaj. Osim toga sakupile su pomenute go- 
spode 67 plahti, 6 vanjkušnjica, 102 ručnika, 1 stoln'ak, 5 ubrusa, 
4 pokrivala, 2 strunjače, 3 slamnjače, 5 vanjkuša i 1 posvema 
opremljeni krevet. 

Godine 1847. ostavio je oporukom Mirko pl Haraminčić, 
vlastelin novigradski, 4200 for. karlovačkomu magistratu pod 
uvjetom, da se kamati uručuju upravi bolnice svake godine i 
da se na stanovnike novigradske uzimlje obzir kod primanja u 
bolnicu. 

Iste je godtne ostavio kariovačkoj bolnici 200 for. Vatro- 
slav Jarnević; Godine 1848. dade i novo ustrojena karlovačka 
štedionica u tu svrhu svoj prinos od 200 for. 

Međutim su pridolazili još uvijek novi prinosi karlovačkoj 
bolnici i ubožnici. Naknadno darovaše barem po 100 forinti 
ovi rodoljubi : Martinić Liberat (600 for.), Ma^dić Mate, Pleiweiss 
Valentin (6 potpuno opremljenih kreveta), Tschopp (Čop) Antun 
(1000 for.), Nehroni Jotras (300 for.), lutrija 1859. trudom Dra. 
Ivančevića 881 for. 65 novč., Dr. Nikola Ivančević, Piršeit Jakov 
(587 for. 51 novč.), Resmann Matija (105 for.), odbor bolnič- 
koga plesa 1863. (250 for.), Vranyczany Ambroz, Oliva Lovro, 
župnik iz Broda (155 for. 22 novč.), Mihalić Mirko, odbor bol- 
ničkoga plesa 1862. (373 for.), 1864. (220 for.), 1865. (340 for.), 



1868. 011 .Ibr. 67 novC). 1869. (263 for.), Valjak Terezlja /525 
for), Musulin Aleksander (180 fon), Vranić Franio (210 {pr.)i 
bolnički ples 1870. (320 for. 55 novC), 1871. (337 for. 60 novC). 
Unguari (500 for.), Brava Makso (128 for. 30 novf.), Burg- 
staller Pavao (500 for), TOrk Franjo ml. (160 for), Ladjevlć 
OJoko (200 for.), Udjević Lazar, bolnički ples 1872. (363 for. 
90 novč.), gradska općina (400 for.)*), bcinički ples 187J. (373 
for. 52 novč), gradska općina (362 for. 30 novč.)^, bolnički 
ples 1874. (383 for.), Mcder Eduard (220 for.), gradska općina 
(442 ioT. 2|9 novč.)*;, bolnički ples 1875. (372 for.), gradska 
bivSa Štedionica (1757 for. 50 novč., svoj dobitak), gradska op- 
ćina (368 for. 11 novč.)*), Boroević (150 for), gradska općina 
(379 for. 40 novč.)*;, bolnički ples 1876. (274 for. 58 novč.), 
barun Vranyczany Nikola (5000 for), bolnički ples 1877. (168 
for.), gradska općina (314 for. 60 novč)*), bolnički ples 1878. 
(151 for. 25 novč), biskup Kralj Ivan, bolnički ples 1879.: (230 
for«), Mileusnić Kata (200 for), gradska općina (284 for. 50 novč. 
1458 for. 30 novč.)*), Njegovo Veličanstvo car i kralj Frai^ojo- 
sip I (400 for. god. 1880 ), kardinal Mihajlović, knjeginja Thurn- 
Taxis, bolnički ples 1881. (317 for. 50 novč), TOrk Franjo it 
(300 for.), gospojinski odbor 1881. kod tombole (1068 fon 30 
novč.), gradska općina (287 for. 52 novč.)*), Ivana Resmann 
(125 for). kazališne predstave (650 for), bolnički ples 1882. 
(286 for. 60 novč.), 1883. (296 for. 40 novč), gradska općina 
(286 for. 60 novč.)*), Barako Košta, (gradska općina (2000 for), 
Vončina Ivan (500 for.), gradska općina (250 for. 60 novč.)*), 
bolnički ples 1884. (262 for. 42 novč.), Smat Ana (106 for.), 
Piričnigg Antun (200 for.), TOrk Franjo st. (564 for. 50 novč 
za deset kreveta), Turković Vjenceslav (282 for. 25 novč. za pet 
kreveta), Resmann Petar, gradska općina (341 for. 90 novč.)^, 
Banjanin Dane (282 for. 25 novč. za pet kreveta), mlada go- 
spoda, prihod od plesa 14. I. 1885. (153 for. 17 novČ.) itd. 

Pored ovih prinosa bilo je prinosa manjih od 2—100 for. 
vrlo mnogo. 

Tima je prinosima narasla glavnica bolnice opet na toliko, 
da se Je stalo pomiSljati na dogradnju drugoga kata. Ova do- 
gradnja bude izvedena godine 1883. 

Ovako dogradena bolnica bila je svečanim načinom bbh 
goalovljena 6. prosinca 1884. u prisutnosti Dr. 'Kailivode Fal« 

*) Toliko je nosila pietarina. 



332 

kenstefnskoga, odsječnoga savjetnika kr. zemaljske vlade i ze- 
maljskoga praliječnika, Janka Štancera, bolničkoga ravnatelja, 
Janka Modrušana, bolničkoga podravnatelja, Franje Turka st, 
Franje Tiirka ml , Vjenceslava Turkovića, Ivana Mašeka, župnika 
dubovačkoga, Dra. Milana Nemičića, gradskoga fizika, Dra. Jo- 
sipa HavIiCka, grad. bolničkoga liječnika, Dra. Ivana Banjavčića, 
Daniela Banjanina, Ojoke Ladjevića, Stjepana Kovačevića, pod- 
župana, itd., itd. 

Naknadno je otkupljen susjedni posjed Janka ModruSana, 
Tahije i Tominca, gdje su naknadno sagrađene i pregrađene 
zgrade razizemne za kužne bolesti. 

Danas imade karlovačka bolnica krasnu dvokatnu zgradu 
i tri razizemne zgrade. Uz zgradu se nalazi prostrano dvorište 
i krasan vrf. 

Bolnicom i ubožnicom karlovačkom upravlja posebno rav- 
nateljstvo, koje odabiru utemeljitelj ni članovi bolnice. 

Prvi je privremeni odbor sastojao od članova: Piškorca 
Maksimilijana, gradskoga suca (kao ravnatelja), Hackia E. I., 
JOrka Franje, Daville Hinka, Modrušana Janka, Kunića Andrije, 
Musulina Mihajla, Josipa Biščana, Antuna Bišćana, Stjepana 
To ta, Mihajla Keršića, Antuna Tschoppa (Čopa) kao protustav- 
nika i Antuna Pfeifingera kao blagajnika. 

U mjesecu veljači 1846. bi izabrano i prvo ravnateljstvo. 
Izabrani su bili : Antun Pfeifinger kao ravnatelj, Franjo Amon, 
Đuro Badovinac, I. C. Kovačić, Josip Bišćan, Ivan Reichherzer, 
Ivan Lukinić i Petar Resmann kao blagajnik. 

Od strane karlovačke čitaonice pridijeljeni su bili Janko 
Pavletić i Ivan Mažuranić (kasniji ban hrvatski i glasoviti pjes- 
nik, koji je baš tada ispjevao svoj ep Smrt Smail-age Čengića). 

Kada je bila 1. studenoga 1846. posvećena i blagoslovljena 
po župniku dubovačkom Janku Pavlešiću zgrada i kapela, po- 
čeli se odmah primati u bolnicu i ubožnicu bolesnici i ubogari. 

Utemeljiteljnim članom bolnice postao je svatko, tko je 
platio 50 forinti. 

Danas imade bolnica jednoga primarnoga i jednoga sekun- 
darnoga liječnika, te upravitelja bolnice i dva pisara. 

Nadalje imade 9 lica za podvorbu bolesnika (među njima 
7 časnih sestara milosrdnica), a za ostalu službu 7 $e$tara, 4 
sluge, 4 služavke i 1 stolar. 



-1 -1 

333 

Svake godine se izmijeni preko 2000 bolesnika u ovoj 
bolnici. 

Pored ove gradske javne bolnice postoji već od osnutka 
grada Karlovca i vojnička c. kr. bolnica u istočnom dijelu tvrđe. 
Tečajem vremena bila je pregrađivana, dok nije dobila današnji 
oblik. Danas imade ova zgrada dva kata i zadovoljava potpu- 
noma svojoj svrsi. 



2. KUPALIŠTA u KARLOVCU. 

a) ORADS'<0 KUPALIŠTE NA KORANI u KARLOVCU. 

I Joglavarstvo kr. i slobodnoga grada Karlovca podiglo je prije 
nekoliko godina o gradskom trošku kupalište na rijeci Ko- 
rani. Gradska općina nije štedjela ni novaca ni truda, samo da 
bude ovo kupalište sagrađeno prema svim modernim zahtjevima« 
Trud i trošak gradske općine nije bio badava, jer možemo 
mirne duše reći, da je gradsko kupalište na Korani ponos i 
dika grada Karlovca Malo imade velikih gradova, puno većih 
no je naš Karlovac, koji se mogu ponositi sličnim kupa- 
lištima. 

Rijeka je Korana zdrava i ljekovita voda. Razni su kemički 
stručnjaci svojim analizama dokazali, da imade u Korani joda i 
željeza, i to baš u tolikoj mjeri, koliko je najzgodnije, da dje- 
Ijuje uspješno na zdravlje čovjeka, koji se u njoj kuplje. 

Gradsko kupalište ne pruža samo jamstvo čovjeku, koji 
se ovdje kuplje, da se kuplje u zdravoj i ljekovitoj vodi, ono 
mu pruža još i sve drugo, što si čovjek samo poželjeti može, 
kad se okupa. Nalazi se ondje i elegantna restauracija tik uz 
obalu Korane. Ova je zgrada sagrađena u švajcarskom slogu, 
osobito se ističe njena veranda. Sa verande prekrasan je pogled 
na cijelu obližnju karlovačku okolicu. Nadalje spomena je vri- 
jedan ondje prekrasan park. U ovom parku naići ćeš na naj- 
raznovrsnije drveće, osobito mnogo imade u njem crnogoricc 
Da je taj park toli lijepo, ukusno i upravo bogato uređen^ ni^- 



3^ 

vei5a zasluga Ide prvanjega gradskoga naSelnika Josipa Vr- 
banica. Uz park nalazi se i kuglana, u kojoj se mogu kupaliSni 
gosti po milcj volji zabavljati. 

Mi od srca želimo dobar uspjeh gradskomu kupaliSfu na 
Korani i želi .no, da se potpunoma Ispune one nade, Sto ih je 



gojilo gradiko poglavarstvo karlovaSko, kad je u to poduzet 
uloiilo tutiku glavnicu. To Ce bi!l po naSem mnijenju istom 
onda posve niogU(5e, kad gradska općina provede valjanu ki- 
tialliaclju grada, jer će ae tada grad preporoditi novim Zivot(»ii 



335 

abit it svojim prirodnim krasotama I strance, da u nj zalaze 
la se u njem nastane. 

KoSto već rekosmo, najviSe si je zasluga stekao oko ure- 
rtja gradskoga kupališta prvanji naCeinik grada Karlovca, jo- 
' VrbanJd 



Josip Vibaiiif rodio se od ugledne [rorodice u Zagrebu 
14., gdje mu je otac bio odvjetnikom. Škole je polazio u Ža- 
bu. Kasnije se je posvetio Ijekarn Sivu, nu Ipak je uz to pri- 
no nastavio gimnazijske nauke I polcžio Ispit zrelosti na 
;rebaik3j gimnaziji. Nakon polo2ena lipita zrelosti poSao jo 



na sveučilište u Beč, gdje je također stekao akademički slepeti 
magistra pharmacije i podjedno udovoljio svojoj vojnoj duž- 
nosti kao jednogodišnji dobrovoljac. Svršivši nauke, povrati se 
u domovinu i stupi kao magisler pharmacije prij: 25. godina 
u ljekarnu Franje Šesta (nekada Mederovu). Godine 1892. uze 
ovu ljekarnu u zakup, a iza smrti Franje Šesta postade kupo- 
prodajnim ugdvorom vlasnikom ljekarne >k Crnomu orlu*. 



SI. (JO. Josip VrbanlĆ. 

Dne 25. sluđenoga 13^5. Izabra ga karlovačko gradsko zastup- 
stvo svojim načelnikom, koju je čast obavljan do 1. ožujka 
1903. Nema dvojbe, da je Vrbanič pokazao kao gradski načelnik 
uvijek mnogo dobre volje, da podij;ne grad Karlovac, kojf ga 
je odlikovao I izabrao svojim načelnikom. 



§37^ 

h) VOJNIČKO KUPALIŠTE NA KORANI u RAKOVCU. 

I Ja se udovolji vojničkim propisima od godine 1873., prema 
^^^ kojima se imade, gdje to dozvoljavaju mjesne prilikle, upri- 
ičiti za vojnike kupalište, sklopljen bi na temelju odluke vb|- 
loga zapovjedništva u Zagrebu od 24. lipnja 1873. M. L bl'Oj 
iTll. između građevnoga ravnateljstva u Karlovcu i švaračke 
>pćine ugovor. U smislu ovoga ugovora ustupljuje SvaraCka 
)pćina besplatno vojnomu eraru už Koranu prostor, što no se 
lalazi po prilici 500 koračaja iznad turbinskoga mlina, na mj(&- 
;tu, gdje su se jednom ubijali (vješali) veliki zločinci, da si 
nože ondje podići kupalište za vojnike, tako zvanu »Oarnisons- 
K:hwimmschule<, uz uvjet, da u redu drži put, koji vodi od 
rlavne ceste do kupališta i da plati možebitne štete vlag^nicima, 
coje bi oni kao susjedi mogli pretrpjeti. 

Kupalište bi podignuto godine 1874. Podignuta bi drvena 
)araka na pilotima, koja je imala 15 kabina, gdje su se posje- 
ioci kupališta mogli svući, jednu splav 16 metara dugačku i 35 
netara široku, jedan bazen za neplivače i jednu kolibu za stražu 
podjedno blagajnu. Budući da se nije ovo kupalište osjegu- 
alo protiv poplava, stoga se je morala cijela grada u jeseni 
prevesti u vojno skladište na Zrinskom trgu i u proljeću opet 
lamjestiti. 

Budući da je ovakovo premještanje i neprestano namješta- 
ije kupališta bilo odviše skupo, podignuti biše naknadno piloti 
lad najviši vodostaj i prošireno bi kupalište na 36 kabina, te 
podignuta suša na mjestu, u koju se imade smjestiti preko zime 
ive ono, Sto je povodnji izloženo. Ali uza sve to pokazuje ovo 
oipalište deficit, jer je godišnji trošak na kupalište oko 900 K^ 
I primitak jedva 700 kruna. Stoga se sada radi o tom, da se 
iredi na ovom mjestu posve moderno, trajno kupalište poput 
{radskoga kupališta. 

U ovom se kupalištu svake godine poučava poprijeCno 
B60 vojnika i 30—40 civilista u plivanju uz pristojbu od 4 K. 

Popriječno posjeti ovo kupalište na godinu 6500 ljudi, 
coji plaćaju i 5000, koji ne plaćaju. Za svako kupanje plaćaju 
rojm'ci i časnici 6 f ilira bez rublja, 10 f ilira sa rubljem, a ostali 
filira bez rublja, a 20 filira sa rubljem. Pored toga mogu se 
franke pretplatiti ili na mjesec dana ili za cijelu godinu. 

82 



336 

t 

Budući da za sada ne imade posebnih odjela za 
mušlcarce, a posebnih za ženske, stoga se prije podne u ovom 
kupalištu kupaju gospode, a poslije podne muškard. 

Cijelo vrijeme, dok se u ovom kupalištu može kupati, od- 
ređeni su za nadzor kod kupališta: 1. jedan poručnik kao upra- 
vitelj , 2. jedan pod^asnik kao blagajnik, 3. tri podCasnika kap 
učitelji plivanja i 4. dva infanterista kao podvornici. Za svoj 
trud dobiva momč^ malenu nagradu. 

Nesreće se već davno ovdje nijesu nikakve dogodile, 
premda je ovdje voda vrio duboka, jer se od strane vojne uprave 
sve radi, da bude publika kod kupanja posve sigurna. 



3. LJEKARNE. 

a) LJEKARNA »K CRNOM ORLU« u KARLOVCU. 

f |va se ljekarna nalazi u tvrđavi na uglu trga JelačićeVa i 
^"^^ Ljekarničke ulice. Ova je ljekarna najstarija u gradu Kar- 
lovcu. Ona postoji od početka 18. vijeka. Imade u ljekarni i po- 
magala, koja potječu još iz 17. vijeka, tako jedan mužar, u kom 
8U se tukli lijekovi, imade natpis: »Mathias Landmann hat mich 
(ge)gossen. Klagenfurt 1692.C 

Vlasnici su ove ljekarne bili u 18. i početkom 10. vijeka N« Šimu- 
nić i kasnije Matija Šimunić. Od Matije Šimunića kupio je ovu lje- 
karnu Matija Meder, koji ju je namr'p Eduardu Medeni. Ovaj 
ju je ostavio svome magistru farmacije Franji Šestu ^godine 
1865. U njegovim rukama ostade do njegove smrti 1894. Od 
njegovih baštinika je kupi sadanji vlasnik Josip Vrbanid 

Sadanju zgradu, u kojoj se nalazi ljekarna, sagradio je 
godine 1856. ljekarnik Eduard Meder. Ljekarna imade realno 
pravo. 

Pripovijeda se još i danas u Kariovcu, da je supruga Sta- 
rijega Šimunića (?) došla jedne zimske nedjelje svečano odje- 
vena iz crkve i da je, kako je bila gladna, uzela iz lonca jedan 



3» 

Itiiim^lr; ui da ga nijie mogla progtitnuti i odmah da se je srušila 
mrtva na zemlju. U onom su je svečanom odijelu 1 pokopali. 
Budući da je bio joS£onda obiCaj, da su mrtvace kod sprovodi 
otkrivene noStti, opazio je grobar, da rmade ova gospoda o 
vratu skupocijetli biser. U noći otkopa grob i otvori lijes, te 
stade sa mrtve skidati biser. Budući da nije mogao bisera ski- 



^ SI. 91. ljekarna >k crnom orlu« u Karlovcu. 

nutf, stade mrtvoj okretati glavu i vrat i pri tom joj porinu 
onaj krumpir iz vrata I gospoda ožive. Orobar se uplaSi i po- 
bj'g'iC) * ona se nekako izvuče iz groba I pode ravno kući. 
Dugo je trebala uvjeravati ljude, da nije mrtva i da joj dadu u 
hladnoj zimskoj noći skrovISte. 



340 



1 , 

Ljekarna je ova vrlo lijepo uređena i odgovara pdsVenii 
modernim zahtjevima. 

Firma »k crnom orlu« potječe još iz dobe, kada je bila u 
Karlovcu vojnička uprava. 



b) LJEKARNA :^k ZLATNOM LAVUc 

I jva se ljekarna nalazi u zagrebačkoj ulici, nedaleko kup- 
^^"^ skoga mosta u nekadanjoj kući Ristovičevoj (kasnije 
Skendrovićevop, a sada Milovana Oparnice iz Vojnića. 

Ova će ljekarna biti dosta stara. Godine 1828. postojala je 
i njen vlasnik bio je neki Hrska. Ljekarna imade realno pravo 
košto i sve starije ljekarne. Iza lirske bio je mnogo godina 
vlasnikom ove ljekarne Valčić. Od Valčića ju je kupio Ha- 
merschmied. U njegovim je rukama bila do godine 1873., 
kada ju je kupio ljekarnik Gustav Findeis. Prije nekoliko 
godina kupio je ovu ljekarnu od Findeisa sadanji nje i vlasnik 
Lavoslav Stepa n. 



c) LJEKARNA »K SV. ĆIRILU i METODU« NA BANIJI. 

f |va je ljekarna osnovana godine 1862. Dozvolu, da istu 
^^ osnuje, dobio je sada pokojni A. E. Katkić. Katkić je 1Q 
godina upravljao ovom ljekarnom, dok se nije tgođine 1881.) 
preselio u Zagreb, gdje je i danas njegova udova vlasnica lje- 
karne »k SV. Mariji« na Kaptolu. 

Katkić je prodao ovu ljekarnu godine 1881. nekomu Ni- 
jemcu Schmidingeru. Ali ovaj se do$kora uvjeri, da mu posao 
nikako ne ide, pa je stoga nakon tri mjeseca prodao istu lje- 
karnu ljekarniku Brodskomu iz Križevaca. Ovaj nije dugo uži- 
vao ove ljekarne, jer mu je kr. zemaljska vlada ljekarnu latvo- 



34^1 

I, I to 8 razloga, Sto se llekarna bez dozvole Icr. zemaljske 
ade prodati III prenijeti na drugo lice ne moie, a on takove 
)zvoIe niti je molio niti dobio. Toga radi raspisan bi natječaj 



1 ovu ljekarnu. Natjecala su se trojica, ljekarnik iz Jaske Hrži(5, 
•karnik Brodski, koji je ovu ljekarnu več kupio, i svršeni ma- 
ster farmacije Simeon pl. Sladoević. Od ove trojice dobio ju 



342 

}e Simeon pl. Sladoević. Sladoević upravljao je ovom ljekarnom 
do godine 1887. Puteni koncesije prodao ju je ove godine Dm. 
Adolfu Fodoru, liječniku u Varaždinskim toplicama, gdje mu je 
i otac bio ljekarnikom. 

Budući da je bio Dr. Fodor slab i boležljiv, a osim toga 
mu je i supruga umrla, prisiljen bijaSe, da ovu ljekarnu napusti. 
On ju je putem koncesije kr. zemaljske vlade prodao sadaš- 
njemu vlasniku Gustavu Modrušanu, koji ju je preuzeo godine 
1889. (1. ožujka). Modrušan je svojom marljivošću i poirtvov- 
noSću podigao ovu ljekarnu na dobar glas. 

Spomenuti valja jošte, da ova ljekarna, kada je dobio Kat- 
kić koncesiju, da je otvori, nije bila u ovoj kući, u kojoj se 
danas nalazi, nego u kući preko ceste, u današnjoj kući Mili- 
hramovoj. Godine 1864. bila je naime na Baniji velika vatra, te 
su sve kuće na desnoj strani do današnje kuće Kolačevićeve 
izgorjele. Istom kada su nove kuće posagrađene, premjestio je 
Katkić svoju ljekarnu u kuću, u kojoj se danas nalazi i koja je 
danas vlasništvo Gustava Modrušana. 





XVII. J\lovčani zavodi. 



1. KARLOVAČKA ŠTEDIONICA. 



I l^i^o ^6 Jc osjećala u Karlovcu potreba novčanoga zavoda. 
Istom godine 1872. bi ovakav novčani zavDd u Karlovcu 
utemeljen pod imenom »Karlovačka štedionicac 

Inicijativa poteče od modrušpotočkoga vlastelina i velepo- 
sjednika Matije pl. Sladovića i tadanjega karlovačkoga načelnika 
Dra. Ivana Šimunića. 

Prvotna pravila biše promijenjena godine 1886. prema no- 
vomu trgovačkomu zakonu. 

Prvim predsjednikom ovoga novčanoga zavoda bio je iza- 
bran godine 1872. barun Milan Vranyczany, potpredsjednikom 
Janko Modrušan, a knjigovođom Antun Maljevac. 

Prvotna dionička glavnica iznosila je 30.000 forinti, a godine 
1875. povišena je bila na 50.000 forinti. 

Nakon godine dana umr'o je (1873.) prvi krtjigovođa An- 
tun Maljevac, a malo kasnije (godine 1874.) zahvalio se je na 
svojoj časti i prvi predsjednik Milan barun Vranyczany, 

Oodine 1875. izabran bi predsjednikom Karlovačke šte- 
dionice Franjo pl. Tflrk, koji to časno mjesto još i danas za- 
prema. 



344 

Oodifte 1878. Izabran je bio Janko ModruSati upravljaju- 
čim ravnateljem, a godine 1806. Dragutin Hepnann drugim nv« 
nateljem. Nakon smrti Janka ModruSana godine 1901. ostade 
Dragutin Hermann jedinim ravnateljem, ter ovu shiibu i da- 
nas vrši. 

Godine 18Q7. slavila je Karlovačka Štedionica dvadeset i 
pet godišnjicu svoga opstanka. Iz izvjeStaja, Sto ga je ovom 
zgodom objelodanila, razabire se veliki napredak ovoga naSega 
domaćega zavoda. Godišnji promet, Sto ga je imio ovaj zavod 
prve godine u iznosu od 900.000 forinti, narasao je do godine 
1897. na' I8V3 milijuna forinti, a po posljednjem iskazu od go- 
dine 1904. narasao je dapače na 57 milijuna kruna. Štedni 
uloSci iznosili su prve godine 140.000 forinti, a sada su narasli 
glasom iskaza za godinu 1904. na 37« milijuna kruna. Dionice, 
koje su prvotno isplaćene bile sa 200 krofia, vrijede danas 
650 kruna. 

U svem se dakle vidi veliki napredak ovoga novčanoga 
zavoda, pa stoga i uživa Karlovačka štedionica ne samo lijepi 
glas širom naSe domovine nego i izvan granica naše do- 
movine. 

Ali Karlovačka štedionica ne samo da potpdmaže trgovinu 
i okolno seljačtvo, već je vrlo mnogo uradila i u hunranitame 
svrhe. Prigodom proslave svoga dvadeset i pet godišnjega op- 
stanka osnovala je zikladu od 2000 kruna, od koje se zaklade dopi- 
tuju kamati svake godine kao nagrada služinčetu, koje najdulje i 
najvjernije služi istoga gospodara u gradu Karlovcu. Ositn toga 
svake godine daje u razne dobrotvorne svrhe i raznim huma- 
nitarnim zavodima i društvima poveće svote, te je u to ime 
izdala od postanka svoga do danas preko 32.000 kruna 

Od prvotnih utemeljitelja ovoga novčanoga zavoda (od 
godine 1872.) živu danas samo četvorica, i to Franjo pl. Tflrk 
ml., Mijo BalaS, Makso .Heinrich i Petar M. A. LukSić. 

Karlovačka se je štedionica isprva nastanila u Sljepčevi- 
ćevoj kući na uglu ulice sv. Barbare i Šebetićeve. Kada je ku- 
pila sadanju svoju zgradu od Kovačića, u kojoj je bio smje- 
šten ured nadzorništva c. kr. poveljenoga društva lujzinske 
ceste do godine 1876., pa kada se je to društvo raziSlo i luj- 
zinska se cesta predala državnomu eraru, smjestila se je \\ 
svoju zgradu. 



Zgradi KariovaCke Štedionice jett iedna od na|l)r|đlh 1 
nafsdidnlje građenih Icuča u Kaiiovcu. Kui!u ovu sagradto ^ 
imJrc francuskoga karlovačkoga municipaiitcta Jos'p Šporer oko 



3 



1 



godine 1812. Kuća se ova nslazi na najprometnijem mjestu, 
gdje ae stječu tri ceste, riječka, senjska i preko marvinskoga 
tr^ rakovačka, a s druge je strane Zrinjski trg i zagrebačka 



340 

■ 

cesta. Zgradu je ovu sagradio pomenuti Josip Šporer na mjestu, 
gdje je bila stara karlovačica mitnica (Mauthhaus). 

Danas jesu članovi ravnateljstva: Franjo pl. Tflrk (pred- 
sjednik), Ljudevit Eisenhuth, Makso Heinrich, OaSo Devf^ Du- 
San Sljepčević, Ivan Turković i Rudolf Jelene. Članovi nadzor- 
noga vijeća jesu : Mijo Balaš, Samuel Kramer i Petar M. A. 
Lukšić. Činovnici jesu : Dragutin Hermann (ravnatelj), Vjekoslav 
Dutzmann (knjigovođa), Slavo Balaš i Aladar Lukšid 



2. PUČKA ŠTEDIONICA u KARLOVCU. 

I I Karlovcu osje6ila se je potreba, da se pored Karlovačke 
^^ štedionice osnuje joS jedna štedionica. Toj potrebi dosko- 
čilo se je godine 1895., kada se je utemeljila Pučka štedi- 
onica. 

Pučka se je štedionica smjestila u lijepoj novo sagrađenoj 
palači karlovačkoga veletršca i veleposjednika Vilima Reinerana 
ulazu u tvrđu sa sjevero zapadne strane. 

Štedionica ova unovčuje mjenice, prima štedne uloške, 
daje zajmove na hipoteke i dragocijenosti, kupuje i prodije 
svakovrsne vrijednosne papire i srećke. 

Dionička glavnica jeste 125.000 kruna ili 2500 dionica po 
50 kruna. Oodišnja je dividenda 4 K po dionici. 

Predsjednikom štedionice je: Vilim Reiner, a članovi rav- 
nateljstva jdsu : Josip Jerusalem, Alfred Kappner, Edmund Kol- 
mar, Dr. Oustav Kornitzer, Dr. Stjepan pl. Miletić, Oustav Mo- 
drušan, Nikola Šimecki, Josip Vrbanić, Julije Weiss (iz Karlovca) 
i Julije Weiss (iz Zagreba). U Nadzornom vijeću jesu: Vatro- 
slav Farkaš, Dragutin Ravnikar, Melhior Lukšić i Robert 
Reiss. 

Činovnici jesu: Mirko Steiner (ravnatelj), MiUvoj OrSanIć 
(blagajnik), Većeslav Žalud i Ivan Ribić. 



347 






v^^ 



3. KARLOVAČKA POMOĆNICA. 



I Ja se i ljudima, koji raspolažu sa manjom uStednjom, pruii 
^"^^^ prilika, da mogii koristonosno ulagati svoje pomanje pri- 
šteđnje, osnovano je u Kariovcu novfano društvo pod imenom 
»Kariovačka pomoćnicac godine 1872. 

Članovi istoga društva ulaZu svakoga tjedna od 1 do 20 
kruna tečajem jedne periode, koja traje pet godina ili 260 tj^ 
dana. Članovi mogu uloženi novac uz vrlo povoljne uvjete 
uvijek podignuti. Nakon svršene periode, t. j. nakon pet godina, 
dijeli se dobitak razmjerno prema ulošku među članove. ČUn, 
koji je novac pozajmio i p'ačao 67o kamata, po odbitku njt- 
gova dobitka, tako zvane dividende, ne pla6i kamata više no 
2^/a od pozajmljena novca, koji se kamati troše na razne po 
trepStine (na tako zvani upravni trošak). 

Karlovačka pomoćnica djeluje vrlo blagotvorno u grada 
Karlovcu. Mnogi si u Karlovačkoj pomoćnici uštedi lijepu svo- 
ticu, koju si možda ne bi nikada uštedio, da nije Karlovačke 
pomoćnice i da se nije obvezao ondje svoj nedjeljni prinos 
plaćati. 

Svoje društvene prostorije imade ovo društvo u zgradi 
karlovačkoga magistrata prizemno. 

Ravnatelj ovoga društva je trgovac Ivan Lach, podravnatdj 
trgovac Kamilo Badovinac, a odbornici: Samuel Arvaj, trgovac, 
Matija Dejak, pekar, Makso Heriinger, trgovac, Dragutin Haupt* 
feld, knjigotiskar, Josip Kovačić, gostioničar, Aleksander Medur, 
gostioničar, Janko Medunić, gostioničar, Josip Mohović, brtja£i 
Eugep Pavlović, činovnik kariovačke građanske pivovare, Nikola 
Preč, mesar. Dragan Ravnikar, trgovac i Milan ŽugSić, pekar. < 
Knjigovođa društveni jest Mijo pl. Philippović. 

Oodine 1904. iznosili su ulošci članova 458.532 krune, a 
dobitak članova iznosio je 36165 kruna 78 f ilira, upravni trošak 
iznosio je 6.453 krune 67 f ilira. 






i49 
4. ŠTEDNA i PRIPOMOĆNA ZADRUGA NA BANIJI. 

I |va je zadruga započela svoje djelovanje 1. rujna 1882« 
^•^^ Ova zadruga prima gotov novac od svojih članova, te 
ga ulaže na kamate, pak odatle kao i od novca nabavljena za- 
jedničkom vjeresijom uzajmljuje svojim Članovima potrebit no- 
vac uz što povoljnije uvjete. 

Svaki član dužan je uplatiti najmanje jedan dioni uložak 
od 50 forinti (100 K). Dioni uložak može se uplatiti najednom 
ili u nedjeljnim obrocima u najmanjem iznosu od 1 krune. 

Pravila ove zadruge unesena su u registar za društvene 
tvrtke odlukom kr. sudbenoga stola u Zagrebu od 1. rujna 1883. 
broj 8.158. 

Sada imade ova zadruga 600 članova sa 2 do 200 dionih 
uložaka. 

Prvi upravljajući odbor ove zadruge (1882.) imao je ove 
Članove: Stjepana Kovačeviča, tada podžupana u Karlovcu, kao 
predsjednika. Janka Adiešića kao potpredsjednika, Antuna Beni6i, 
Dragutina Huzinu, Tomu Markuša, Ivana Našica, Nikolu Stani- 
savljevića, Nikolu Skendrovića, Đuru Skendrovića, Ljudevita Sla- 
dovića i Đuru Klipu kao knjigovođu. 

Sadanji odbor ima ove članove: Gustava Modrušana ka3 
predsjednika, Nikolu Šimeckoga kao potpredsjednika, Josipa 
Carast, Matiju Dejaka, Franju Ferkovića, Franju Jakičića, Ignaca 
Kordiša, Ferdu Milihrama, Andriju Petruniča, Janka Ratkaja, Jo- 
sipa Skendrovića, Janka Zajca i Đuru Klipu kao knjigovođu. U 
nadzornom su vijeću : Franjo Dejak, Slavoljub Sladović i Nikola 
Vuksan. 

Dioni ulošci iznosili su koncem godine 1904. svotu od 
391.464 krune. 



5. SRPSKA KREDITNA BANKA i ŠTEDIONICA. 

^|odine 1899. osnovali su Srbi u Kariovcu »Srpsku kreditnu 
^^ zadrugu c. Kada je ovaj zavod pokazao dosta snage i 
Zivotai osnovali su Srbi 1903. zavod sa širim djelokrugom 



35d 

pod imenom »Srpska kreditna banka I Sfedionfcac i fo Ha 
dionice. 

Taj si je zavod u kratko vrijeme stekao povjerenje i ugled 
koli kod vjerovnika toli kod dužtilka. 

Ukupni promet godine 1904. bio je 6,654.453 K 70 fil, 
dividenda afccionarima bila je 77o« u dobrotvorne svrlie i za 
nagradu činovnicima razdijeljeno je za ovu godinu 357 K 39 fiL 
Temeljna je glavnica 100.000 kruna. 

Ovaj se je novčani zavod smjestio u Sljepčevićevoj kući na 
ug^ Šebetićeve ulice i ulice sv. Barbare preko ulice od kuće Bu- 
netine. 

Predsjednikom ovoga zavoda jest veletriac Jovan V. Ba- 
rako, članovi upravnoga odbora jesu : Emil Oredelj,. Nikola Du- 
baić, Mile Kuga, Branko Ladević, Čeda Miličević i DuSan Mi- 
Ijušević. Članovi nadzornoga vijeća jesu: Milan Miličević (pred- 
sjednik), Lazar Bordoški i Jovan Maiković. 



6. PODRUŽNICA PRVE OPĆE ČINOVNIČKE ZA- 
DRUGE u BEČU SA SJEDIŠTEM u KARLOVCU. 

f |va je podružnica štedno i predujmovno registrirano društvo 
^"^^ s ograničenim jamstvom. Svrha je ovomu društvu, da 
prima od svojih članova uloške u gotovom novcu, pružajući im 
tim načinom priliku, da ušteđeni novac koristonosno ulože, i da 
daje pomoću uložaka i zajedničke vjeresije članovima preduj- 
move uz najpovoljnije uvjete, nadalje da obavlja ošjegurateljne 
poslove za centralu u Beču i da u opće unapređuje gospodar- 
stvene interese svojih članova. 

Ova podružnica započe svoj život 8. lipnja 1876., kojega 
dana održa prvu svoju skupštinu. U ovoj skupštini bi izabran 
odbor sa predsjednikom Krstom Šrepelom. 

Društvo se je ovo stalo lijepo razvijati, osobito od kada 
(1879.) mu postade predsjednikom sadanji zaslužni predsjednik 
pr. Miroslav vitez Stern. 



3^1 

Ne samo da druStvo potpomaže svoje članove u nevolji 
predujmovima, nego i centrala u Beču učinila je mnogo za 
svoju podružnicu u Karlovcu. Ona daje stipendije valjanoj djeci 
siromašnih karlovačkih članova, daje potpore bolesnim člano- 
vima, besplatne kupke onima, koji takove trebaju itd. 

Po posljednjoj bilanci, koja je zaključena 31. prosinca 1904. 
bila je društvena aktiva K 14.317 22, dočim je pasiva K 9 40445 
u dionim ulošcima, K 4.253 02 u štednim ulošcima, a K 659*75 
preostade kao čista dobit. Ova se je dobit razdijelila u ime 57o 
dividende medu članove. 

Štedni ulošci nose također y/o kamata. 



7. KARLOVAČKA OKRUŽNA BLAGAJNA ZA POT- 
PORU BOLESNIKA. 

IVI a osnovu zakonskoga članka XIV. iz godine 1891. o podu- 
piranju obrtnih i tvorničkih namještenika u slučaju bole- 
sti kaošto i na osnovu naredbe kr. zemaljske vlade, odjela za 
unutarnje poslove, od 30. ožujka 1892. br. 15.459., kojom se 
određuje sjedište i područje okružnih blagajna za potporu bo- 
lesnika, osnovana bi u gradu Karlovcu ova okružna blagajna, 
koja započe svoj rad 1. lipnja 1893. U područje ove okružne 
blagajne spadaju: grad Karlovac i politički kotari karlovačkii 
jaskanski, pisarovinski, vrginmosni i glinski. 

Članom ove okružne blagajne za potporu bolesnika jest 
bez obzira na spol, dobu i državljanstvo svaki obrtni i tvor^ 
nički namještenik, koji se nalazi u području ove okružne bla- 
gajne. 

Svaki je poslodavac dužan po njem namještene i na osi- 
guranje ob zezane namještenike za 8 dana, od kada su nastupili 
zanimanje, kod blagajne najaviti, a u istom roku također prija- 
viti istup dotičnih namještenika. 

Svaki je član dužan uplaćivati svoj nedjeljni prinos, koji 
se određuje prema njegovoj nadnici (3 filira od jedne krune); 



353 

Članovi, koji mjesečno dobivaju plaću, niogu svoje prinose mje- 
sečno uplaćivati. 

Ako je osigurani član poradi bolesti nesposoban za pri- 
vredu, ne plaća ni on ni njegov poslodavac nikakih prinosa. 

U slučaju bolesti ili nesreće (najdulje za vrijeme od 2& 
nedjelja) pruža ova okružna blagajna svojim članovima: 

1. besplatnu liječničku pomoć (najdulje 20 nedjelja). U slu- 
čaju poroda besplatnu primaljsku pomoć i možebitnu liječiiičku 
pomoć ; 

2. lijekove i potrebite sprave za liječenje; 

3. hratibinu, ako bolest pravi člana nesposobnim za rad i 
ako traje preko tri dana ; 

4. članovima porodice, koji sa osiguranim u zajedničkom 
kućanstvu živu, liječničku pomoć i lijekove, ako je član u to 
ime za polovinu povišeni članski prinos doprinosio i 

5. u slučaju smrti pogrebnu pripomoć. 

Hranbine ne dobiva onaj član, koji oboli vlastitom to'v? 
njom (tučnjavom ili razuzdanim životom). 

Okružnom ovom blagajnom upravlja ravnateljstvo, u koje 
se odabiru ^/^ između osiguranih članova namještenika i Vs ^ 
među osiguranih poslodavaca, koje izabire glavna skupština 
kaoSto izabire ona i nadzorni odbor i obranički sud. 

Na čelu ravnateljstva je predsjednik i potpredsjednik« 

Svake druge godine istupa Vs ravnateljstva, pa onda bira 
glavna skupština nove članove u ravnateljstvo, a može ponovno 
izabrati i one, koji su istupili. 

Olavna se skupština sastoji: 

1. od izaslanika, koji se izabiru između osiguranih čla- 
nova na Seat godina, i to ako broj članova dosiže 300, i^bire 
se 30 izaslanika, ako je broj članova od 300—600, izabire se 
45 izaslanika, ako je broj članova od 600—900, izabire ae 60 
izaslanika, ako je broj članova od 900— 1200, izabire se 90 iza- 
slanika; od svakih daljnih 100 članova izabiru se po 3 izasla- 
nika Više od 300 izaslanika ne može se birati. 

Izaslanici biraju se glasovnicama u skupštinama, sazvanim 
po povjerenicima obrtne oblasti. 

2. od izaslanika, koji se po poslodavcima na šest godina 
odabiru. 



353 

Zastupnici 'se poslodavaca izabiru u tolikom broju, đi 
u glavnoj skupštini jednu trećinu glasova, 
ladzor i Icontrolu nad blagajnom vodi u Karlovcu obrttiil 

,» prve molbe. 

Do konca godine 1904. izdala je ova okružna blagajna od 
oga osnutka na hranbinu 35.113 K 60 fil., na bolno opskrbni 
Aak 44.898 K 30 fil , na lijekove 26.796 K 24 fil., na pogrebe 
)12 K 24 fil., na primaljske nagrade 197 K 09 fil. itd. 

Ova okružna blagajna imade i svoje činovništvo, po jednoga 
igajnika, protustavnika i liječnika. Sada je smještena u Kar- 
icu u Šimunićevoj ulici kuće broj 5. 

Godine 1905. imala je ona ovo ravnateljstvo: predsjednika 
udevita Težaka, potpredsjednika Franju Demšara i članove 
mateljstva : Franju Bajuka, Dragutina Jaklića, Stevu Jakulića, 
ma Oeilhofera, Ladislava Jovanovića, Dragutina Zimu, Alberta 
igda, Josipa Kučišca, Dragutina Repaka i Oašpara Strahinšćaka; 
nadzornom odboru jesu : Rudolf Knobloch, Stjepan Hoffmann, 
]o Lucijanić, Stjepan Zagorac, Adolf Hermann i Janko 21ajc, 
B obniniCkom sudu : Albert Ordešić, Milan Bakšić, Eduard 
im, Ivan Ordgel, Petar Cindrić, Stjepan Miketinac, Nikola 
^brenić, Janko Tomašić i Petar Dren. Činovnike imade : Ivana 
ipca kao blagajnika, Franju Schiiliera kao protustavnika i 
i. Ivana Haslingera kao liječnika. 





XVIII. Tvoralce I milaovi u Karlovcu. 



I^rve su tvornice bile osnovane, koliko danas pouzdano zna- 
demo, na teritoriju današnjega proširenoga grada Karlovca 
na Tumju pod upravom slunjskoga pukovnika Kazimira, i to: 

1. državna tvornica sukna. U ovoj su tvornici radile dj^ 
vojke i oni mladići, koji su bili nesposobni za vojničku službu. 
Ova je tvornica bila podignuta godine 1791. u erarskoj zgradi 

2. državna tvornica koža na mjestu, gdje je danas Sljep- 
Cevićev mlin, koji je nedavno posve izgorio. Ova je tvomia 
bila ' podignuta godine 1793. Produkcija obiju ovih tvornici 
upotrebljavala se je lih za krajišku vojsku. Nu obje tvornice 
prestadoše godine 1709. raditi jedno radi neukosti radnika, i 
drugo, Sto si je mogla krajiška vojska iz vana jevtinije nabavljati 
kožtf i sukno. 

3. U prvoj polovici 19. vijeka otvorili su neki Karlovčani 
ako ne tvornice, a ono radionice cigara u Karlovcu, koje su 
potrajale po prilici do godine 1850. Tako je osnovao ovakovu 
radionicu cigara neki Mali/uk na šetalištu Marije Valerije o 
današnjoj kući Ravnikarovoj, nadalje je takovu radionicu cigan 
osnovao u Zagrebačkoj ulici tik do mosta u današnjoj Janda- I 
tovoj kući neki Mavrin, a na Baniji u danaSnjoj MiliCe^ćevoj 



355 

kući Dominik LukSid U ovo su vrijeme bile i cigare u Kar- 
lovcu znatno jevtinije, 100 komada dobrili cigara stajalo je 
25 krajcara. 

Danas postoje na teritoriju proširenoga grada Karlovca 
ove tvornice, dotično mlinovi : 



1. PRVI HRVATSKI MLIN NA ČIGRE u KARLOVCU. 

|x|a lijevoj obali Korane diže se kraj veličanstvenoga kotan- 
skoga slapa nedaleko mjesta Rakovca četverokatni mlin 
na čigre (turbine), a pokraj njega i druge potrebne zgrade kao 
zgrada za stan ravnateljev i uredske prostorije. 

Ovaj je mlin sagradilo neko belgijsko društvo godine 
1849., pa ga stoga još i danas zovu »belgijskim mlinomc. po- 
dine 1862. izgorio je ovaj mlin posvema. 

Već godine 185Q. kupila je taj mlin porodica Pongrat^eva. 
Ona ga je dala godine 1863. iznova sagraditi i sasma moderno 
urediti. 

Mlin imade dvije juval-čigre u jakosti od 240 konjskih 
sila sa 6 velikih mlinskih kamena i 17 valja. Na godinu može 
samljeti do 700 vagona pšenice, koja se dovaža većinom iz 
Banata u vrijednosti od milijun kruna. U mlinu je zaposljeno 
redovno do 40 radnika, koji rade danju i noću. Osim toga 
imade i viSe činovnika, kojima je na čelu ravnatelj. 

Oodine 186Q. odlikova svojim visokim posjetom ovaj mlin 
Njegovo cesarsko i kraljevsko apostolsko Veličanstvo car i 
kralj Franjo Josip I., kojom zgodom dopratiše kralja 30 konja- 
nika-serežana sa crvenim plaštima. 

Većina se brašna izvaža iz ovoga mlina po Hrvatskpj i 
Slavoniji koSto i po ostalim zemljama Austro-ugarske monarkije. 
Najfinije se brašno izvaža osobito u Englesku i Škotsku ali i u 
druge evropske države. I 

Radi svoje solidne i dobre radnje odlikovan je bio pvaj 
mlin na raznim svjetskim izložbama, kao u Londonu godine 



3W 



in 



35d 

1862., u Cjelovcu godine 1865., u Parizu godine 1867., u BeCu 
godine 1873. raznim diplomama priznanicama, a godine 1891 
počaEsnim diplomama na zagrebačkoj izložbi. 

r Sada je vlasnilcom ovoga mlina Gustav vitez P o n g r a t z, 
koji je poznat u Hrvatskoj kao vlasnik raznih industrijalnih po- 
duzeća. Ravnateljem je ovoga mlina od godine 1886. Dragutin 
Račić. 

Mlin ovaj posjeduje više jutara sjenokoša, koje se protežu 
od Rakovačke ceste do Korane. Do mlina ^odi s Rakovačice 
česte sjenovit drvored. 



2. TURANJSKI MLIN. 



l^a utoku Mrežnice u Koranu ispod grada Turnja podignuo 

je kariovački građanin Janko Orašin godine 1838. veliki 
mlin na istom mjestu, gdje je bila godine 1793. podignuta tvor- 
nica koža za krajišku vojsku, koja je ondje postojala do go- 
dine 1799. 

U rukama porodice Orašinove bio je ovaj mlin do godine 
1864. Ove godine kupio ga kariovački veletržac Petar Sljepčević, 
koji ga je na novo prema modernim zahtjevima uredio godine 
1880. U rukama Petra Sljepčevića bio je ovaj mlin do n}egove 
smrti 1896. Ove godine preuze ga u svoje ruke sin Pdrov 
Dušan Sljepčević, koji je bio vlasnikom istoga do godine lOOi 
Godine 1904. kupilo je od Dušana Sljepčevića ovaj mlin đo- 
ničarsko društvo. 

Mlin se nalazi na vrio zgodnom mjestu uz glavnu oeihi, 
koja vodi iz Kariovca u Vojnu Krajinu, a tik njega nakud w fe- 
Ijeznička stanica Mostanje. 

Na godinu izmelje preko 250 vagona raznovrsnoga ttn 
U mlinu je zaposleno do 20 radnika, koji rade danju i noČtL^ 



izgorio 



*) U mjesecu je studenom godine 1905. ovaj mlin posvema 

0. 



\:. ■ "i 



SI. 97. TuranjskI mlin. 



SI. 98. TuranjskI mlin poslije požara. 



360 

Pored ovih mlinova postojali su u Karlovcu )oS neld mli- 
novi^ tako: 1. Mlin na Korani ispod danaSnj^a gradskoga ku- 
pališta i posjeda Krallova, gdje se danas siromaSniji slojevi kar- 
lovačkoga pučanstva kuplju. Ovaj je mlin bio posjed crkve sv. 
Barbare. Uživali su ga od godine 1765.— 1783. od Piariste, te 
im je unosio čistoga prihoda na godinu 309 for. 48 krajcara. 
Danas se od toga mlina joS opažaju samo ostand slapa. 

2. U prvoj polovici 19. vijeka podignu mali mlin sa jed- 
nim kotačem karlovački posjednik Wezmar pod Borlom ne da- 
leko Kupe, pribirajući vodu sa Borla. Nu radi razmirica, koje 
su nastale među Wezmarom i njegovim susjedom Matijom Sla- 
dovićem, modrušpotočkim vlastelinom, prestade taj mlin raditi, 
jer mu je Sladović odvrnuo vodu od mlina. 

3. Prije no je Janko Orašin godine 1838. podigao u Tur- 
nju veliki mlin, imao je tako zvanu vodenicu, L j. mlin na la- 
đama, na Korani. Kasnije je kušao sa takovim vodenicama ra- 
diti na Korani pomenuti Wezmar, kada nije sa mlinom pod 
Borlom uspio. 



3. ORAĐANSKA PIVOVARA i TVORNICA SLADA 

u KARLOVCU. 

l^ada su se u raznim gradovima u Austro-ugarskoj monarkiji 
^ stale osnivati pivovare, nije ni grad Karlovac zaostao u 
tom pogledu. 

U Karlovcu bila je prva pivovara osnovana već početkom 
19. vijeka prigodom gradnje lujzinske ceste. Sredinom 19. vijeka 
bile su u području današnjega grada Karlovca tri pivovare. 
Jedna u Dubovcu (u današnjoj kući mesara Bastijančića), druga 
na Brindlu ispod Švarče (u današnjoj kući Vranićevoj, prije La- 
tingerovoj, gdje je pivu vario neki SchlSpperger) i treća u tvrđi 
u Haulikovoj ulici (u današnjoj kući Koraisovoj), gdje je prvi 
vario pivu neki Baumiiller. 

Godine 1854. sagradio je barun Nikola Vranyczany posebnu 
zgradu za novu pivovaru u Dubovcu, tako zvanu »Perhovo«. 



«l 



'S, 

s 



362 

. Prvi jukupnik pivovare I podjeđno pivovar bio je neld 
Zisler. Nakon nekoliko godina preuzeo je njegov posao IMeretti, 
a poslije njega Schwarzmayer. 

; Odmah u prvi mah imala je ova nova pivovara sve, Sto 
je općinstvo zahtijevalb. Ovdje su se plesne zabave priređivale 
osobito u pokladno vrijeme, dapače imala je pivovara i svoj 
posćbni vrtuljak (Ringelspiel). 

Kada je Schwarzmayer umr'o, prestade raditi ova pivovara, 
a nekako istodobno prestadoše raditi i ostale pivovare u 
Karlovcu. 

Porodica Vranyczanyeva pretvori stoga pivovaru u tvor- 
nicu peći i raznoga zemljenoga posuđa. Nu budući da se je 
taj posao slabo isplaćivao, preuzeo je u svoje ruke taj posao 
kariovaCki veletržac Vjenceslav Turković. Ali ni on nije uspio, 
pa je i on taj posao napustio. Iza toga je ova zgrada nekoliko 
godina bila prazna. 

PokuSalo se je prije dvadeset godina urediti ovu zgradu 
za parnu pilanu raznovrsnoga drva. Nu ni taj posao nije uspio, 
stoga doskora prestade. 

Godine 1896. prekupi ovu zgradu od Vranyczanya pivo- 
var iz Sarajeva Aschenbrener ujedno sa bašćom preko lujzin- 
ske ceste, te uredi ovu zgradu sašma prema zahtjevima mo- 
derne pivovare i stade opet variti pivu. 

On je isprva namamio u Dubovac u svoju pivovaru silu 
naroda, te mu je posao i vrlo dobro uspjevao. Ali doskora po- 
nestade mu novaca- Stoga stupi u društvo sa Matesom i neko 
vrijeme glasila je tvrtka ove pivovare »Aschenbrener i Matesc. 
Nu ni onda nije bilo sreće. Pivovara pala je u dugove i došlo |e 
do javne dražbe. Na javnoj dražbi kupilo je pivovaru društvo 
dioničara. Ovo društvo radi danas pod imenom »Građanska 
pivovara i tvornica slada u Karlovcu«. 

Dioničari su iznova uredili pivovaru i podigli krasnu te- 
rasu za gostove. Posao sada lijepo napreduje, pa imade ne 
samo nade, da će se pivovara održati nego da će i svoj posao 
još proširiti. Karlovačka je piva posve dobra; ona se može 
takmiti ne samo sa zagrebačkom već i sa stranom. 



303 



I 



I 

B 

I 



I 



304 

4. HRVATSKA DIONIČKA TVORNICA KOŽA 

u KARLOVCU. 

I jvu le tvornicu podiglo dioničarsko društvo, ko]e se bavi 
^^ prerađivanjem kbžnili sirovina. 

Temeljna je glavnica društva 70.000 kruna, t. j. društvo 
imade 700 dionica, od kojih svaka vrijedi 100 kruna. 

Olavna skupština dioničara izabire na tri godine predsjed- 
nika, potpredsjednika i ravnateljstvo iz redova onih dioničara, 
koji posjeduju najmanje pet dionica. Ravnateljstvo osim pred- 
sjednika i potpredsjednika imade deset članova, od kojih mora 
barem šest stalno boraviti u Karlovcu. Ono si odabire između 
sebe pročelnika. Olavna skupština odabire na tri godine i nad- 
zorno vijeće od četiri lica, od kojih moraju barem tri stalno 
boraviti u Karlovcu. Društvena su pravila potvrđena odlukom 
kr. kotarskoga kao trgovačkoga i mjenbenoga suda u Karlovcu 
od 30. travnja 1Q04. 

Danas je predsjednikom ovoga društva karlovački trgovac 
Ivan Lach, članovi ravnateljstva jesu: Daniel Ćorak, Nikola Ćuk, 
Đuro Oašparovič, Ivan Kretitf, Dr. Edmund Lukinić, Nikola Ma- 
kar, Jovan Medić, Oustav Modrušan, Kamilo Badovinac i Josip 
TonCić, a u nadzornom su vijeću: Josip Car ml., Ivan Mlađan, 
Makšim Svilar i Ivan Schlacher. 

Zgradu za svoju tvornicu kupilo je društvo od gradske 
općine. Jednom je ta zgrada bila vlasništvo porodice baruna 
Vranyczanya, ter je ova zgrada isprva služila kao žitnica. Ka- 
snije je gradska općina kupila ovu zgradu za vojarnu. Zgrada 
leži tik uz Kupu u tako zvanoj Žorovici kraj Dubovca nedaleko 
lujzimske ceste. Društvo je izvelo u zgradi neke pregradnje i 
dogradnje. 

Kako su u gradu Karlovcu veliki nedjeljni (svakoga petka) 
i godišnji sajmovi sa raznovrsnom domaćom životinjom, pruža 
već sam grad Karlovac u obilju kožnih sirovina, pa stoga 
imade opravdane nade, da će ovo mlado društvo u svom po- 
duzeću posve dobro uspjeti. 



) 



366 

5. TVORNICA RUBENINE ili PLATNENE ROBE 

NA ŠVARČI. 

K^ada je prije nekoliko godina kupio zagrebački trgovac R. 
^ Severinsid od vojnoga (državnoga) erara svoj sadanji po- 
sjed na Švarči, odlučio je odmah ondje osnovati tvornicu nibe- 
nlne ili platnene robe. Nu to nije bilo tako lako, jer su erarske 
zgrade, koje je Severinski kupio, bile u vrlo lošem stahju. Va- 
ljalo ih stoga temeljito popraviti. 

Na popravak zgrada potrošio je Severinski mnogo. Olavnu 
zgndu, u kojoj je jednom francuski maršal Marmont stanovao, 
uredio je velegradski i djelomice u narodnom slogi^ Od neka- 
danje barutane učinio je kućnu kapelicu i posvetio ju je sv. Ani. 
Na dan sv. Ane (26. srpnja) čita se svake godine u ovoj kape- 
lici i sv. misa. U dvorištu među zgradama. uredio je mali peri- 
voj i nedavno postavio ondje spomenik biskupu Strossmayeni, 
Sto ga je izradio hrvatski umjetnik Rudolf Valdec. Uredio i 
iS^istio je stari zdenac, koji je bio dugo vremena zasmećen i 
zatrpan. 

Kada je ovako uredio ovaj zapušteni posjed, osnova zaista 
pomenutu tvornicu. Uzdržavajući ovu tvornicu, morao se je 
boriti sa novim neprilikama. Nije imao dovoljno radnih sila. 
Muškarci iz Švarče odilaze na zaradu u Ameriku, a Ženske su 
radhice radile zimi, a ljeti su prionule uz svoj seoski posao. 
To je bio glavni razlog, da je R. Severinski opet ovu 
tvornicu napustio, pa svoj posao u Zagrebu povećao. 

Sada je uredio Severinski svoj posjed u Švarči za stanare. 
Oranice preudesio je za vinograd i nasadio ondje do 140 raz- 
nih vrsti grožđa. Pored toga nasadio je na §varči do 380 raz- 
nih najfinijih vrsti voćaka. Za koju godinu mogao bi biti posjed 
Severinskoga voćarskom školom za hrv. seljaka. 

Karlovčani rado se uspinju na Švarču, da se naužiju svježega 
i ^istoga zraka i krasnoga pogleda na Kariovac i cijelo Pokuplje. 
U novije vrijeme nema dvojbe, da je Severinski mnogo dopri^ 
nesao poljepšanju Švarče. Pored spomenika biskupa Stross- 
mayera, Ito ga je već smjestio u svom perivoju, nakanio je još 
nekim uslužnim Hrvatima postaviti spomenike, kao Augustu 

Stnoii Vatroslavu Usinskomu itd. 



367: 

Niemi dvojbe, da si jie gosp. R. Severinsici stekao za 
švar£u zasluga, uCinivšt od malo ne ruSevina lijepi grad: Pri 
tom ga nije vodila samo ti^oVa£ka korist nego i rodo- 



I 

m 
C 
X 



Ijublje, da i mtademu naraStaju sačuva spomenike njegove - 
proStost]. ■ 

Kada nije uspio sa tvornicom, nije klonuo duhom, n^o 



I 



[Jirt:- 



, Kapela sv. Ane na posjedu R. Severinskoga nt 
Švartl. 



3^ 

je uredio ove starinske zgrade za stanove. Naše je ipak 
čvrsto uvjerenje, da su ove zgrade najshodnije za tvornicu, i 
ako nije uspjela tvornica rubenine, mogla bi uspjeti kakva 
druga tvornica. 



6. TVORNICA BATINA FUNKA i HEINRICHA 

u KARLOVCU. 

f |va je tvornica započela svoj rad prije dvadeset godina, i to 
^"^^ najprije kultiviranjem kestenovih mladica, a doskora i iz- 
rađivanjem tako zvanih »Kongo batinac. 

Ove su batine našle vrlo dobru prodaju u raznim evrop- 
skim i američkim državama. Posao je tako lijepo napredovao, 
da su vlasnici tvornice prinuđeni bili sagraditi novu zgradu za 
isušivanje i izrađivanje batina. 

Nova se tvornica nalazi u domobranskoj ulici, na neg- 
dašnjoj »gmajni« ili marvinskom trgu. 

Izvoz ovih batina bio je u inozemstvo ovaj: u Ameriku 
307oi u Njemačku 407o. u Englesku 87o» u Francusku 8Vo. u 
Austriju 67of u Belgiju i Nizozemsku 57o» u Italiju i Špa- 
njolsku 3Vo. 

U novije je vrijeme izvoz batina i u ovoj tvornici pri- 
lično popustio radi prevelike produkcije batina i konkurencije. 
Neke su države prestale nabavljati ove batine. 

Tvornica je odlikovana bila na milenijskoj izložbi u Budim- 
pešti godine 1896. velikom milenijskom kolajnom kao novo 
industrijalno poduzeće (koli u hrvatskom odjelu toli i općenito). 
Nadalje bila je odlikovana i na svjetskoj izložbi u Parizu 1000. 
velikom srebrnom kolajnom. 

Tvornica batina Funka i Heinricha danas je jedna od 
najljepših zgrada u gradu Karlovcu. Time, što su Funk i Hein- 
rich uredili svoju tvornicu u domobranskoj ulici (staroj Omajni), 
Udarili su temelj novomu dijelu grada Karlovca, koji se je 
stao dizati baš od vremenai kada su oni ondje podigli svoju 



371 

tvornicu. Več je kupilo nekoliko novtara u neposrednoj bli- 
zini ove tvornice od gradske opčine gradilišta na kojIrVia <5e 
podići u najkraćem vremenu lijepe zgrade, dapače podići će 



s 



se ondje ndvd crkva dubovaSke iupe. Tako bi posUo doskora 
ovdje najljepši predjei našega grada. 



372 

7. TVORNICA BATINA BARTOLA POLICA 

u DUBOVCU. 

atine poCeo jle ptvi u Karlovcu producirati neki Akačić. 

Posao ]£ bio isprva vrlo unosan, jer su prvi producenti 
Stapova u Karlovcu znali potrošiti za radnike i sirove batine do 
100000 forihti na godinu. Danas je zasluga kod štapova znatno 
reducirana. Razlozi su tomu prije svega, što su radnici, od kako su 
počeli radnici iz karlovačke okolice putovati na zaradu u Ame- 
riku, znatno poskupili, a drugo, što se sami producenti ili ne će 
ili ne mogu> složiti ni u produkciji ni u prodaji batina. Karlo- 
vački trgovci^ mogli bi ovu granu privrede uvijek održati na 
stanovitoj visjni, jer su batine iz karlovačke okolice, na vrlo do- 
bru glasu. '^Amerikanci traže naročito i uvijek samo karlo- 
vačku robu.! 

Oodine 1888. osnovao je Bartol Polić svoju tvornicu batina. 
Materijal (osobito kesten) dobiva llh iz karlovačke okolice. Go- 
dišnji promet njegove tvornice variva od 5—600.000 komada 
batina. Gotovu robu prodaje većinom u Ameriku (Vs), a ostalo 
(V5) u Austriju, Njemačku i Holandiju. 

Rad oko prigotavljanja batina je dvo vrstan: 1. ljetni, kada 
se batine, dok rastu u šumi, štipaju, i 2. zimski, kada se u tvor- 
nici izrađuju. Kod prvoga je posla zabavljeno dnevnice 100 i 
više radnika, a kod drugoga 15—20 radnika. 

Tvornica se batina Bartola Polica nalazi u Dubovcu na 
raskrižju cesta Lujzinske i Josefinske. Cijela se tvornica sastoji 
iz velike jednokatne kuće, u kojoj su stanovi, i velike radio- 
nice ili tvornice iza kuće. Zasluga ide Bartola Polica, Sto si je 
znao svojom solidnom robom steći mušterija u dalekom svijetu 
tim više, što je uložio veliki kapital u ovu specijalno kariovačku 
produkciju. 

Bartol Polić kao rođeni Primorac imade lijepe sveze sa 
raznim velikim trgovačkim kućama u Americi i Evropi, pa imade 
osno^aile nade, da će njegova tvornica od dana do dana sve 
većma napredovati. 



973 



374 



8- TVORNICE FROHLICHA i BICHLERA. 



a) TVORNICA CEMENTNE ROBE I UTORNOO\ CRIJEPA 

NA SELCU KRAJ KARLOVCA. 

f jva je tvornica osnovana prije par godina. Danas lijepo radi 
^^ i napreduje^ Na godinu proizvađa do milijun komada cri- 
jepa i veliku količinu cementnih cijevi, stuba itd. Svoju produk- 
ciju razaSilje ova tvornica u sve krajeve Hrvatske i Slavonije, 
dapače i preko granica istih, gdje je dobro poznata sa solid- 
nosti svoje produkcije. 

U tvornici je zaposleno dnevice do 50 radnika. Osim toga 
zaslužuju si ljudi iz okoliša karlovačkoga u ovoj tvornici, do« 
važajući iz Kupe mulja i pijeska. Tvornica je uređena posvema 
prema modernim zahtjevima i smještena u pet povećih prostranih 
zgrada. 



b) TVORNICA GLINENE ROBE u »ILOVCUc 

i Iva se tvornica nalazi na raskrižju cesta iz Karlovca u Zagreb 
^^^ i iz Karlovca u Ozalj. U ovoj se tvornici proizvađaju obič- 
ne opeke, koje se rukom izrađuju, i crijep i cijevi, koji se izrađuju 
strojevima najmodernijega sustava. Ove strojeve tjera stroj od 
60 konjskih sila jakosti. Peć je također u ovoj tvornici građena 
po najmodernijem sustavu, te proizvađa 5—6 milijuna razno- 
vrsnih proizvoda na godinu. Proizvode svoje razašilje ova tvornica 
u Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Rijeku. Zaposleno je u tvor- 
nici do 120 ljudi. Tvornica se je pobrinula i za radnike, ure- 
divši za stanove radnika posebne kuće, a imade i svoju kantinu, 
koja namiruje najpreče potrebe radnika. 



5ft 



370 



9. TVORNICE GUSTAVA HERRNSTEINA u KAR- 
LOVCU u ULICI SV. BARBARE broj 15. 

a) TVORNICA PJENICA. 

( Jvu je tvornicu osnovao vlasnik Gustav Herrnstein mjeseci 
^^ listopada 1900. Svojom je dobrom produkcijom doskora 
istisnuo ii Karlovca produkciju stranjskih pjenica, kao onu iz 
Savskoga Marofa i iz Budimpešte. 



SI. 109. Tvornica pjenica. 



Vlasnik herrnstein razgranio je svoju produkciju daleko 
izvan Karlovca ; tako se njegove pjenice upotrebljuju na lujzin- 
skoj cesti koSto i duž željezničke pruge sve do Rijeke, prema 
Kranjskoj do Vinice, Černomlja, Metlike, Šemiča i Oraca, zatim 
po cijelom Žumberku, u Zagorju do Krapine, prema Sisku do 
Sjeničaka i Ijisinje i prema jugu do Slunja. 

Tvornica sada lijepo napreduje, pa će je vlasnik u najkra- 
ćem vremenu i proSiriti. 



STd 



b) TVORNICA SODE VODE I SIRČETA. 



f Jvu je Ivornicu preuzeo vlasnik Oustav Hermsteln od 
^^ Maksa Frdhlicha fi^odine IQ04. Kako je ova tvornica tele 
u početku, nije za sada raSirila svoje produkcije daleko izvan 
grada Karlovca. Svoju produkciju rasprodaje za sada vei5inotn 
u Karlovcu, 



SI. 110. Tvornica sode vode i sIrCeta. 



Osim pomenutih tvornica postoji joS uvijek u Karlovcu 
tvornica batina Samuela i Hermana Kramera, zatim tvornici 
soda vode od Gustava Modrušana (na Baniji) i Eugena Pavlo- 
vi<5a (na Riječkoj cesti), tvornica octa Filipa Frohlicha na Baniji 
I tvornica sapuna Jultja Weissa na sajmiStu, te tri cicane. 

Napustio je tvornicu batina Kantner (na Riječkoj cesti) ■ 
gđa Oenrich (u Rakovcu). 



uŠ)%^ 




XIX. Karlovačka svratišta i kavane. 



1. SVRATIŠTA, 



a) HOTEL »CENTRALc 

I ako se zove najveće i najstarije svratiste u gradu Karlovcu. 
Nu taj je naziv dobilo svratiste istom pred 10 godina. Već 
godine 1779. je ovo svratiste postojalo. Nije se doduše zvalo 
svratiste već gostiona, ali pružalo je sve ono, što može pružati 
svratiste u malome gradu. Olavno pročelje ondašnje gostione 
bijaše u današnju Ljekarničku ulicu prema vojarni. U sred pro- 
čelja bijaše malo dvorište. Ta je stara zgrada imala u Hauliko- 
voj ulici tek nekoliko hvati širine, jedva jednu trećinu današnje 
zgrade. Gostiona se je ova zvala »k orlu«. U ovoj gostioni 
odsio je kralj Josip II. 3. svibnja 1783. sa generalom Colore- 
dom I sa dva sekretara. Pred ovom gostionom pozdraviše ga 
građanske i vojne oblasti. Kralj Josip II. dovezao se je ovaj put 
do banijanskoga mosta kočijom. Kad ga je na banijanskom mostu 
pozdravio glavni vojnički zapovjednik general grof Samuel 
Gjulaj, sišao je s kočije i pošao u grad pješke do gostione 
»k orlu«. Tu je kralj objedovao, a poslije objeda razgledao 
grad, pohodio kasarne, kancelarije i vojničku bolnicu. 



3eo 

Po£etkom 10. vijeka bude ova zgrada proSIrena, te m pro* 
tegnu u Haulikovu ulicji na cijelom prostoru, Sto ga Imade I 
danas. Vlasnikom svratfSta bio je dugo vremena Mihiel KerSId 
Ovaj ga ostavi Ivanu VončinI, koji ga proda (1883.) Ivanu Vo* 
gleru, koji je bio vlasnik svratISta do godine 1892. Od Voglero> 
vih baStInika kupi svratiste I cijelu zgradu Ljudevit šroif. 



On dade staru zgradu poruSitI te podigne godine 1894. 
danaSnju zgradu i prozove ovo svratiste »Hotel Centralom«. 
Sadanji vlasnik Ljudevit Schroif uložio je u ovo svratiste sOn 
novaca, da gradu Karlovcu pribavi dostojno svratiste. Zgrada 
je sagrađena na dva kata, imade do 40 soba [za putnike^ a v 



381 

prizJimlju imade krasnu dvoranu, koja sluii za blagovaonicu. 
Ne zaostaje ni u čem za svratištima u velegradovima. Da moZe 
pružiti gostovima u ljetno doba svježega zraka, kupio je godine 
1905. od nasljednika Ivana Vukića gostionu, u kojoj je podigao 
krasan vrt Da se može i za kišovita vremena sjediti u vrtu, 
natkrovio je jedan dio bašće novi vlasnik. U vrtu je podignuta 
malena pozornica, gdje u ljetno doba glazba svira i gdje se 
daju kazališne predstave. 

Već prije davale su se u ovom svratištu rado zabave, 
plesovi i kazališne predstave. U novije vrijeme, otkada je ure- 
đena lijepa dvorana, imade toga svakim danom više. 



b) SVRATISTE cK ORADU RIJECI 



«. 



t jvo se svratiste nalazi izvan tvrde karlovačke, baš gdje se 
^"^^ sastaju ceste riječka, senjska, zagrebačka i rakovačka 
(preko marvinskoga trga, u najnovije vrijeme prozvana 'domo- 
branska ulicac). 

Zgradu je ovu sagradio godine 1858. karlovački građanin 
i trgovac Josip Kovačić, te je u njoj otvorio svratiste. Kasnije 
je prešla ova zgrada u vlasništvo Ljudevita Kappnera. Kada su 
KovaCićevi baštinici prodali ovu zgradu vlastelinu i veleposjed- 
niku modrušpotočkomu Matiji Sladoviću, dao je svratiste Sla- 
dović u zakup nekomu Remschmidtu, dočim je prije bio zakup- 
nik svratišta Ivan Škorić. Poslije Remschmidta bio je zakup- 
nikom svratišta Ivan Vogler, a iza njega Ivan Schroif, koji po- 
slije smrti svoje (1904) ostavi ovo svratiste svomu sinu Ferdi- 
nandu Šroifu. 

Zgrada leži na vrlo zgodnom mjestu. Zgrada je sagrađena 
na jedan kat. Pročelje imade u tri ulice. Imade 16 prostranih 
•oba za putnike, u prizemlju jeste lijepa blagovaona i kavana. 
U zgradi se nalazi i brijačnica. Preko ceste nalazi se promenada, 
na kojoj je ogradio gostioničar za gostove, koji se u ljetnQ 
doba žele naužiti svježega zraka« umjetnu baSću, u kojoj u 



veCer CeSće igra vojniSka glazba. Ovu bašĆu je sadanji vlas- 
nik napustio. 

Svratiste su ovo vrlo zavoljeli stranci, te rado u njem ko- 
naCe. Veliki dostojanstvenici i građanski i vojnički obično se 
nastanjuju, dok borave u Karlovcu, u ovom svratištu. Ovdje su 
se nastanili i neki nadvojvode prigodom svoga boravka u Kar- 
lovcu, kao radvojvoda AIbrecht, nadvojvoda Vilhelm, nadvoj- 
voda Josip i nadvojvoda Franjo Salvator, kolto i Invatski ba- 
novi grof Ladislav Pejačević i grof Dragutin Khuen HedervJrjr. 



SI. 112. Svratiste k gradu Rijeci. 

Novi zakupnik svratiSta Ferdinand šroif uredio je po 
novno sasvim lijepo svratiste, te ono zadovoljava u svakom po- 
gledu svima zahtjevima. 



c) SVRATISTE .MAKAR* NA BANIJI. 

7grada se ova nalazi u predgrađu karlovačkom nt Baniji ni 
glavnoj cesti, koja vodi u Zagreb. S druge strane vodi 
ulica na kolodvor (za pJeSake). Zgrada je Jednokatna i lijepo 
građena. 



Sagradio je ovu zgradu godine 1847. Ivan KosteUc, po- 
xlnik iz Vivodine kraj Metlike. Odmah je ondje otvorio go- 
onu, doCim je prvi kat iznajmio vojnomu eraru, koji ovdje 
ijesti Nadopunidbeno okružno zapovjedništvo za grad Kario- 



tc (ErgSnzungs-Bezirks-Commando). Ovo ostade ondje do 
3dlne 1865. Ove je godine u prvom katu osnovano za putnike 
Svratiste Kruni c. 



384 

Vivodinski posjednik Ivan Kostelac ostavio je ovu zgradu 
nakon svoje smrti svomu sinu Ivanu, župniku krašićkomu. Po- 
slije smrti Ivana Kostelca, župnika krašićkoga, postade vlasni- 
com Marija Lorber, koja je i prva otvorila svratiste . u ovoj 
zgradi. Marija Lorber ostavi zgradu i svratiste svojoj kćeri 
Amaliji, udatoj Već, koja je proda sadanjemu vlasniku Nikoli 
Makaru iz Žumberka. 

Svratiste imade 13 lijepih i prostranih soba. U prizemlju 
imade blagovaonicu, a preko dvorišta lijepu bašću i kuglanu. 



Bilješka. Košto imade u svim gradovima pored velikih 
svratišta, koja zadovoljavaju internacionalnim zahtjevima, i ma- 
lenih svratišta za siromašnije slojeve pučanstva, tako je ovako- 
vih bilo već davno i u Karlovcu. Danas je takovo svratiste u 
Karlovcu udove Margarete Orobel. 

Margareta Grobel osnovala je svoje svratiste za siromaš- 
nije slojeve najprije (godine 1888.) u kući Zimmermannovoj iza 
pravoslavne crkve u Šimunićevoj ulici. Godine 1893. kupila je 
udova Grdbel kuću na uglu Magistratske ulice i Šimunićeve 
ulice, gdje imade i sada svoje svratiste. Putnici mogu dobiti 
kod Grobelice noćište za 40 filtra i svaki putnik dobije svoj 
krevet. 

U istom se svratištu može dobiti i hrana, jer je u kući 
gostiona. 



2. KAVANE. 



a) VELIKA KAVANA NA PROMENADI MARIJE VALERIJE. 

jVla mjestu, gdje se danas nalazi Velika kavana bijaše prije 
kuća karlovačkoga trgovca Demetra Musulina. Godine 
1874. dao je graditi ovu kuću trgovac Josip PurebI, a gn* 
dio ju je građevni poduzetnik Ernest Mahlbauen 



kavanu otvori ondje prv) Mirljin godine 1875^ kofl 
je amo doSao iz Beča. Ali Marijan se dosicora razbolje I umic 
joS iste godine. Poslije njegove smrti preuze Icavanu Lavo- 
slav Roksandić, koji je podigao glas ove kavane^ te bio 
vlasnikom iste do svoje smrti godine 1880. 

Poslije smrti Lavoslava Roksandića vodila je posao u ovoj 
kavani njegova supruga Ana Roksandić sve do god. 1001. 



Ove godine preuze kavanu u svoje ruke vlasnik kuće Vladi- 
mir Purebl, koji je kavanu nanovo uredio tako, d« ona za* 
dovoljava svim zatitjevima i većega grada no je Kariovac, P»> 
tožaj je kavane vrlo zgodan, jer se mogu gosti osobito u ljetno 
doba raslilađlvati u debelom hladu lijepe promenade pred kft> 
vanom. Pred ovom kavanom redovno svira i vojnISka glazba. 



^ 



b) KAVANA SECESSION. 



r jva je kavana postojala već sredinom 10. vijeka. U ono 
^^ vrijeme nijesu kavane pružale samo ono, što danas. U 
kavanama dobivalo se pored kave i raznih jela i raznovrsnoga 
pića. Kavllne bile su u neku ruku i središte društvenog života. 
ovoj kavani, koja se je zvala do godine 1854. »Kaiser- 
Kaf f ee-HaiiS€, bila je velika dvorana, u kojoj su se držali 
plesovi i priređivale kazališne predstave. Dugo je bio ovdje 
kavanarom neki Tot. 

* 

Oodine 1864. izgorjela je ova kavana ujedno sa susjed- 
nim kućama, i to kućom srpske pravoslavne općine i kućom 
Dra Sachsa (sada Leonovom). Tada je bila ova kuća vlasništvo 
Neufelda. Doskora sazida Neufeid opet novu kuću i otvori 9 je 
u njoj isprva dućan, u kom su se kože prodavale, i prostorije 
za novčanu mjen^jEidcu ((^ambio valute). Nu to ne potraje 
dugo. Doskora otvori u ovoj kući opet kavanu UIrich Stupan, 
a od njega preuze ova iei^anu Bartol Jurjaučić, koji je imao 
prije kavanu na uglu Rakovačke i magistratske ulice, u prosto- 
rijama, u kojima imade danas Lisander Reich svoju knjižaru. 
Dok [e bila ova kavana u rukama Bartola JurjauCića, zvala se 
je »Kavana BarteU. bn je bio vlasnikom ove kavane do godine 
1895. Od njega je ovu kavanu preuzeo koncem godine 18Q5. 
kavanar Stjepan Jug, koji je ovdje bio nešto preko godine 
dana. Od Juga je ovu kavanu preuzeo sadanji vlasnik kavane 
Adolf Drugo vić godine 1897. Za njegova vremena dobila je 
ova kavana ime »Kavana Secessionc. > 

Ova je kavana na zgodnom mjestu usred tvrđe> na ras- 
križju Rakovačke i Markezijeve ulice nedaleko samostana otaca 
Franjevaca, te pruža gostovima sve, Sto mogu zahtijevati od 
dobro uređene kavane. 

, Danas su (vlaSnice ovie . kuće kćeri pokojnoga Neu- 
felda, gospođe Dra Šterna u Kariovcu i Oranwalda u Za- 
grebu. ; . 



M 



c) KAVANA »K ORADU RIIECU. 



l^uća, u kojoj se nalazi ova kavana, sagrađena je godine 
^^ 1858. U istoj se kući nalazi i svratiste >k gradu Rijedc 
Zgrada je na vrlo prikladnom mjestu, na raskrSću četiriju cesta, 
riječke, senjske, zagrebačke i rakovačke (sada prozvane »domo- 
branskom ulicom c). 

Ovu je kuću sagradio pokojni Josip Kovačić. Kada je on 
umr'o, prešlo je pravo uživanja na njegovu suprugu, koja se 
je preudala za Kappnera. Kada je njegov sin Ivan (Žaneto) po- 
stao punoljetnim, prodao je ovu zgradu modruSpotoCkomu vla« 
stelinu Matiji Sladoviću, čiji pravni baštinici jesu i danas vlas* 
nici ove kuće. 

Kavanari bili su ovi : Bartol Škorić, Remschmidt, Vogier, 
Balzamović, Berger, Heimbach i sadašnja kavanarica Slava 
Mark. 

Od zgode do zgode bila je ova kavana zatvorena, te su 
se kavanske prostorije upotrebljavale za blagovaonicu svratilta 
>k gradu Rijeci«. 

Kavana je osobito zgodna za strane trgovce, koji dolaze 
na karlovačke godišnje i nedjeljne (petkom) sajmove. 



d) KAVANA iREINERc KRAJ KUPSKOOA MOSTA, 

IJrvim vlasnikom kuće, u kojoj je ova kavana smjeStena, bio 
je trgovac iz Gospića Ristović. Odmah iz početka (oko 
godine 1848.) otvori ovdje kavanu Bartol Škorić. Od Bartola 
Škorića preuze ovu kavanu Strimer, a poslije njegove smrti 
vodila je dugo vremena kavanu Strimerova udova, koja se je 
preudala za Korenčića. Od Korenčićke - Strimerice preuze ovu 
kavanu Julije Heimbach, a od njega u najnovije vrijeme IVI. 
Reiner. 

Zgradu, u kojoj se kavana nalazi, kupio je godine 1884. 
od baštinika Ristovićevih banijanski trgovac i mesar Skendrović, 
a od njega godine 1905. posjednik iz Vojnića Milovan Op«> 



3^ 

nica. Kavana leži na zgodnom mjestu, imade velike prostorije, 
većinom prema Kupi. Ova kavana Imade uvijek mnogo gosti, 
Osobito petkom i u sajmene dane. 

Kada se je Franjica KorenClć- Strimer iselila iz ovoga 
lokala, držala je tieko vrijeme kavanu u svojoj kući u| Bedem- 
skoj ulid (u danaSnjoj većoj kući Mohovićevoj). 



SI. 115. Kavana Relner. 



e) KAVANA BANIJA. 

r ^va je kavana osnovana godine 1890. u kući trgovca Mije 
^-^ BalaSa na Baniji. Do godine 1900. uzimali su ovu ka- 
vanu u zakup razni zakupnici, a od godine 1900. vodi se po- 
sao pod imenom Mije Balaša st., dočlm sam posao tjeraju razid. 
kavanari, sada pod vodstvom Maksa Sterna. Prostorije ove ka- 
vane nalaze se u prizemlju reCene BalaSeve kuće, u svem su 
tri sobe, jedna veća I dvije manje. Ova je kavana zgodna za 
putnike, koji Željeznicom putuju u veCe ili u jutro. U op|će u 
noćno doba je mnogo živahnije u ovoj kavani no po dinu. 



j^X!^ 




XX. Karlovčani svjetski putaicl. 



I^oznato nam je, da je već u 17. vijeku Juraj Križanić, rodom 
iz Otoka ili današnjega Mekušja, koje danas potpada pod 
karlovačku gradsku općinu, zanesen narodnosnim pitanjem i ide- 
jom sveslavenskom, ostavio Rim kao rimo-katolički svećenik i 
poSao u Rusiju (u Moskvu), da za svoje ideale radi. Nu 
ovdje ga ne razumješe, pa stoga ga i poslaše u zatočništvo u 
Sibiriju, u mjesto Toboisk, gdje je on proboravio preko dva- 
deset godina, ne odrekavši se nikada svojih ideala. 

U novije se je vrijeme našlo opet oduševljenih Karlovčana, 
koji su pošli u daleki svijet, želeći proučiti daleke kontinente. 
Najznamenitiji su ovi: 

1. Albert Lukšić rodio se u Karlovcu godine 1841. 
od oca Blaža Lukšića. Posvetio se trgovačkomu staležu. Do- 
šavši do godina, dade se unovačiti u lovačku pukovniju, koja 
je u ono vrijeme bila u Karlovcu. Kasnije bila je ova pukovnija 
premještena u Krakov. 

U to vrijeme radilo se o tom, da se organizuje dobro- 
voljna četa, koja bi novoizabranoga cara Meksikanskoga Maksl- 
milijana pratila u Meksiko. U tu je četu dragovoljno pristupio i 
Albert Lukšić. 



3M 

PcAavSI u pratnji cara Mekalkanskogt Makalmilijana Iz 
Evn^ tt Ameriku, proboravi ondje tri godine. Ondje Je bio 1 
odlikovan kolajnom. Kada je bio car Maksimilljan pogubljen u 
Mek^ku, vrati se Albert LukSić sa ostancima dobrovoljne austrij- 
fke čete Iz Meksika u domovinu. Prve 1 potanke podatke o 
AmeriCanlma donio je u Karlovac Albert LukBI(5, 



SI. 116. Napoleon LukSIć. 

. Iz Karlovca pode u Budimpeštu, gdje je bio namjdlten 
kod Jednoga parobrodarskoga druStva. VrSe<!l svoju duinos^ 
pade u zimi nesretno sa broda u Dunav. Taj pad bio je razlo- 
gom nj^ovoj teSkoj bolesti, od koje 1 umre u Karlovcu (1671.)' 
Z Napoleon LukSić rodio se u Karlovcu 16. tnvnji 
1863. od oca Petra LukSića, trgovca u Karlovcu. Nakon don" 



* 

ienih potrebnih Škola u Karlovcu, postade pltomcem'^c kr. po» 
morske akademije na Rijeci, koju je polazio do godine 1881. 

Oodine 1881. organizbvala je^efgijska vlada veliku ekspe- 
diciju u Kongo u Afriku pod vodstvom glasovitoga Stanleya« 
Pokojni vlasnik susjednoga imanja KaStela grof Artur Nugent 
nasnubi i Napoleona LukSića, da se je po primjeru mnogih 
tadanjih austrijskih časnika prijavio za ovu ekspediciju. 

U mjesecu studenom 1881. pođe s nekim Hrvatima, kao 
sa Kalinom i Lermanom u Bruselj, a odavle u Kongo. Bora- 
veći ovdje 5 mjeseci, istaknu se dosićora na toliko, daje postao 
zapovjednikom prvogra parobroda na Kongu i naseobine Ma« 
njanga. Ali doskora ob6\\e ondje na žutoj groznici, ne mogavSi 
podnositi tamošnje podneblje. Od žute groznice lun^re 1882. 
Pokopan bi u Africi u Menjangi na Kongu. 

3. Janko Mikić rodio se u Karlovcu 28. lipnja 1856. 
Bio je sestrić Napoleona Lukšića. Srednju je školu ^^ršio u 
Rakovcu, a trgovačku akademiju u Štajerskom Oracu. Nakon 
dovršene trgovačke akademije bio je jednogodišnji dobrovoljac 
i postade c. kr. poručnikom u pričuvi. Kada je dpsliiftio svoju 
jednogodišnju vojničku službu kao ^ dobrovoljac, nan]ješten bi 
kao činovnik kod štedionice u Bakru. Iz Bakra bt »zvan za 
bosansko-hercegovačke okupacije u rat u Bosnu. 

Poslije sretno dovršene okupacije bosansko-herć|fifovačke 
(1881.), pođe mjesec dana poslije Napoleona Lukšića ;u Afriku 
na Kongo. Ovdje je bio sretniji od svoga rođaka iLuMća, jer 
je lakše odolijevao žutoj groznici, premda je i on 0d Wt bolo- 
vao, pa je morao i dva puta poći u Madeiru, da ; se7<)poravi. 
1 Janko Mikić istaknuo se doskora na Kongu, pa stoga i po- 
stade doskora zapovjedmkom naoseobine RudoUstadt. U Kongu 
je proboravio pune četiri godine. Nema sumnje, da bi bio on- 
dje ostao i dulje vremena, da nije opet obolio od žute groz- 
nice. To pa sudbina LukSićeva potaknu ga, da se je povratio 
kući u Karlovac. Ovamo je prispio sasma slomljen tako, da ga 
jedva prepoznaše njegovi najbliži rođaci. Izgubio je vlasi i obrve, 
a brada mu se znatno preredi. 

Kod kuće u Karlovcu ostao je godinu i po, te se ovdje 
opet znatno oporavio. Oporaviv se, krenu u jeseni godine 1890. 
u Ameriku u Houston u Texasu. Ovdje je bio namješten kod 




SI. 117. Janko MIki«. 



393 

Milice kio ristf u (dinlCkom ' odjelu: U Texasu stekao ]e 
Majnost i ostao ovdje tri pune godine, dok teSko ne oboH 
Eano. Iz Hou stana bi otpravljen u bolnicu za umobolne u 
itin u Texasu. U ovoj je bolnici proboravio malo ne pune 
iri godine, t j. do svoje smrti 28. lipnja 1897. Pokopan bi 
Vastinu u Texasu. 

« 

4. Mirko i Stjepan Seljani. Mirko Seljan rodio se 
S. travnja 1871. u Karlovcu od oca Janka, krznara. Pučku 
Ju kao i nižu gimnaziju svršio je u Karlovcu, a iza toga bi 
nljen kao pitomac u c. kr. kadetsku Školu u Karlovcu. Nu 
i ne dovrSi, već istupi iz nje prije vremena. Iza toga stupi 
fOJniSfvo, odsluži svoje tri godine i postade narednikom. 
Icon dovršene vojničke službe bavio se mnogo tehničkim 
ikama, pa je bio stoga i namješten kao tehnički pomagač 
I radnja na Dunavu, koje su se izvodile kod tako zvanih 
Hjeznih vratac Ovdje je služio tri godine. Odavle pođe u 
U Sfdje je bio namješten kod nekoga građevnoga posla, a 
Une 1898. prijeđe u Petrograd k nekomu francuskomu dru- 
u, koje je, ondje gradilo most preko Neve. Ovdje se okladi, 
će najdulje za 105 dana doći pješice bez novčića preko 
Una u Pariz. Okladu je dobio, jer je došao iz Petrog.ada u 
iz pješice za 95 dana, dakle 10 dana prije. Poslije ove okfade 
'odi se u Mirka Seljana želja, da putuje po svijetu. Prije no 
je odvažio na put u daleki svijet, vrati se u Karlovac, da 
;jeti svoju rodbinu. U Karlovcu držao je javno predavanje o 
>m putu iz Petrograda u Pariz. U Karlovcu zateče svoga 
iđega brata Stjepana, koji je baš u to vrijeme odslužio svoju 
ničku službu kao mornar. 

Stjepan Seljan rodio se je 19. kolovoza 1875. u Karlovcu. 
Rakovcu svršio je šest gimn. razreda i nakon toga prijavio 
dobrovoljno k c. kr. mornarici. Kao mornar proputovao je 
ogo svijeta. Nije stoga čudo, da je odmah privolio, kada je 
Uužio svoje godine (1899.) i kada mu je brat Mirko pred- 
io, da pođu u svijet. Dne 26. siječnja 1899. krenuše zaista 
I brata bez novčića u džepu, Mirko sa guslama, a Stjepan 
frulom, pješice iz Karlovca lujzinskom cestom put Rijeke, a 
ivle u Trst Uz put davahu koncerte u povećim mjestima i 
ahu predavanja o dosadanjim svojim putovanjima. Tako si 
zasluživahu novaca za daljnji put. 



Kada su doSli u Trst, obratile se motbom na razna Ut» 
moSnja dniStva, osobito na tamoSnje Hrvate i Slovence, da Ih 
podupru novčano, ()a uzmognu dalje putovati. Ovdje oni zaista 
lijepu svotu novaca sabraie. S ovim se novcem uIcrcaSe u pa* 
robrod, koji je plovio u Alelcsšndriju, i ishodiSe, da je Mirko 
dobio kao isluženi narednik voznu kartu za pol cijene, a Stjepaii 
kao isluženi mornar badava, ali je zato morao raditi kao i drugi 
mornari na parobrodu. 

Kada su prispjeli u Aleksandriju, htjedoSe isprva krenuti 
u Aziju, naročito u Indiju i Kinu. Nu budući da su dočuli, da 
su u Kitajskom carstvu ogorčeni protiv Evropejaca, krenuSe 
pjeSke preko Port Skida Egiptom put Abesinije. Tu ih potpo- 
magaSe francuska ekspedicija Marchande, koja im je dala 
mnogo potrebitih stvari za daljnje njihovo putovanje. 

Kada su došli do abesinske granice, javilo se abesinskomu 
vladaru, negusu Meneliku 11., da dva Evropejca žele ući u nje- 
govu državu. Menelik, koji je čuo, da su oni do njegove granice 
došli pješice, dozvoli im, da putuju njegovom državom i po- 
zove ih u svoju prijestolnicu. Braća Mirko i Stjepan Seljan iz- 
javiše se u Abesiniji, da su Rusi, jer su čuli, da Menelik ne 
voli Austrijance. 

U ono vrijeme govorila su braća Seljani veĆ nekoliko ev- 
ropskih jezika, Mirko francuski, ruski i njemački, a Stjepan nj^ 
mački i talijanski. Pred Menelika ih dovede u. Adis-AbebI 
abesinski ministar llg (rođen u Švajcarskoj) i razloži Mendiiai, 
u koju svrhu putuju ova dva Evropejca po svijetu. Kada je 
Menelik naknadno doznao, da su oni isluženi austrijski vojnid 
i kada se je uvjerio, da imadu veliko svjetsko iskustvo, irnt- 
novao je Mirka upraviteljem jedne svoje pokrajine a Stjepana 
upraviteljem druge. Oni upravljahu tim pokrajinama tri godine. 
Od Menelika ne dobivahu za svoju službu nikakove plaće u 
novcu, dapače oni moradijahu davati Meneliku propisani go- 
dišnji porez. 

Prigodom svoga boravka u Africi sudjelovala su braća 
Seljani u ekspediciji grofa Leontijeva. Došavši do rijeke Oma 
teškom su mukom prešli ovu rijeku i zapljenili do 1000 koza i 
500 ovaca tamošnjim urođenicima košto i slonove kosti. Orof 
Leontijev imenova Mirka Seljana podguvemerom poknqine dno, 



m 

I Stjepana njegovim zamjenikom, dipa£e za godinu dana posta 
Mirko guvernerom centralne Afrike, a Stjepan podguvernerom. 

Centralno afrička plemena uvjeibali su braća Seljani i u 
evropskom oružju. UvjeZbane čete predvedo£e pred negusa Me- 
nclika II , koji ih zato javno pohvali i učini Mirka svojim generalom. 

U to vrijeme podigao je S^epan Seljan nedaleko Menelikove 



rezidencije čitavu novu naseobinu, koja dobi ime >Seljan ville*. 
Jedna od najopasnijih ekspedicija, Sto su je braca Seljani 
poduzeli, bila je prema jezeru Viktoriji. Teškim naporom svla- 
daSe Seljani ondjeSnja divlja plemena i podvrgnuSe ih vlasti 
Menelikovoj. Ovdje prozvaSe i jedno vrelo kisele vode svojim 
imenom. 



306 

Ovdje su se bavili mnogo lovom. Ubili su više slonova, 
ali njihove su kljove morali davati negusu Meneliku. Kao na- 
gradu za to dobili su od Menelika zemljišta, šume, blaga itd. 
Zemljišta su toliko dobili, koliko imadu u Evropi samo veliU 
veleposjednici. 

Kada su dolazili pred Menelika u audienciju, dolazili bi 
bosonogi (jer i sam Menelik ide bosonog i gologlav), a oko 
leđa imali bi omotan plašt. Drukčije bili su obučeni poput en* 
gleskih vojnika, a na nogama imali su sandale. 

Negus Menelik II. po pričanju braće Seljana vrlo je dobar 
čovjek. On nahrani svaki dan u svom dvoru po nekoliko sto« 
tina ljudi. Našim je putnicima bilo isprva teSko se prlučiti 
ondješnjemu životu i hrani. Meso se redovno sirovo jede, a 
vino imadu od meda; žlica, vilica i noževa Abesinci redovno 
ne imadu kod jela. Najveća čast, koju vladar Menelik iskazuje 
svojim podanicima, jest, da mu sam metne u usta šaku riže. 

Ddk su braća Seljani boravili u Abesiniji, vodila je Ab^ 
sinija neki proces sa Belgijom. Tom je zgodom bio Mirko Se- 
Ijan izaslan od kralja Menelika kao opunomoćenik Abesinije u 
Bruselj, da ugovara sa kraljevinom Belgijom. U Bruselju se je 
već onda upoznao sa kasnijom svojom suprugom. Vraćajući se 
iz Belgije, navrnu se u Karlovac, da posjeti svoju majku (otac 
mu je međutim umr'o, dok je on bio u Abesiniji). U Karlovcu 
ostade samo nekoliko sati, jer se je morao žuriti u Abesiniju. 

Međutim je Menelik počeo o tom raditi, da braću Seljane 
učini pravim svojim podložnicima, dapače htio ih vjenčati sa 
Abesinkama. Budući da se braća Seljani ne bi smjeli povratiti 
u Evropu, kad bi postali jednom pravi podanici Menelikovi, 
napustiše oni dragovoljno Abesiniju i povratiše se u Evropu. 
Prigodom odlaska braće Seljana iz Abesinije dao je Menelik 
Mirku Seljanu narukvicu od suhoga zlata. Sada se Mirko oženi 
sa svojom poznankom iz Bruselja, koja s njime dođe u Karlo- 
vac i kupi nedaleko Karlovca u Draganiću lijepo imanje, nada- 
jući se, da će tako odvratiti supruga od daljnjega putovanja po 
svijetu. Polazeći braća Seljani iz Abesinije, ponesoše sobom 
razne stvari, kao štitove, odijela, kože itd, koje pokloniše na- 
rodnomu muzeju u Zagrebu. 

U domovini prirediše braća Seljani nekoliko predavanja o 
Zagrebu i Karlovcu. Nu dugo ne ostaše u domovini Navike 



307 

sVoje, da putuju u daleki svijet, ne mogoSe se odreći. Već 25. 
siječnja 1903. osvanuše opet u Južnoj Americi. Brazilijanska ih 
vlada stala podupirati u njihovom znanstvenom istraživanju. 
Ona im daje na raspolaganje momčadi i konja i oni mogu 
sada sasvim sigurno bez ikakve pogibli poduzimati svoje znan- 
stvene izlete u bra^ilijanske prašume. Mnogo su već mjesta 
pretražili, gdje još nije bila nikada ljudska noga, među ostalim 
pretražiše pomno i rijeku Paraguaj. O tom svom pretraživanju 
izdali su nedavno u Buerios Aires (IQ05.) na španjolskom i 
francuskom jeziku knjigu pod naslovom: »Mirko y Stevo Se- 
Ijan, El Salto del Ouayra, traducido al espanol del texto origi- 
nal croata (eslavo) por Serafin Livacich, con ilustraciones, un 
mapa del viaje, un plano, y una vista panoramica del salto. — 
La Chute de Guayra. Traduction franc^aise sur le texte espagnol 
par Charles de la Hitte, avec illustrations, u ne carte du voyage, 
un plan et un panorama de la cataracte«. 

Sada se spremaju na pretraživanje neke velike rijeke, u 
kojoj imade po njihovu mnijenju mnogo zlata i srebra. O 
tom su nedavno mnogo pisali i u »Agramer Tagblattu«. Zagre- 
bački časopis »Prosvjeta« donosi već nekoliko godina odlomke 
iz putovanja braće Seljana košto i slike iz onih krajeva. 

5. Dragutin Tadić rodio se u Karlovcu 26. listopada 
1881. od oca trgovca. U Karlovcu svršio je pučku školu i je- 
dan gimn. razred. Iza toga posvetio se trgovini, u kojoj ostade 
do 1898. Već kao malena dječaka zanimali su ga putopisi, oso- 
bito čitao je rado o doživljajima glasovitoga putnika Stanley-a. 

Kada je u to vrijeme došao iz Pariza u Karlovac Mfrko 
Seljan i držao javno predavanje, kako je putovao pješice iz 
Petrograda u Pariz, odluči i on, da pođe pješice u Pariz. Isprva 
je prevalio pješice po 50 kilometara na dan, ali kasnije sve 
manje i manje, dok prilično ne sustane u Augsbusgu. Ipak se 
je još silio do Strassburga, nu dalje nije mogao. Stoga krene 
iz Strassburga u Pariz željeznicom. U Parizu nije mogao naći 
zarade, stoga pođe u Nizozemsku, nadajući se, da će se moći 
ukrcati za nizozemske quyane. Ali ni u tom ne uspje. Stoga se 
vrati u Francusku u grad Nancy, odakle krenu 10. studenoga 
18QQ. put Algira. 

PrispjevSi sretno u Algir, otputova za mjesec dana u Sa- 
harUi gdje se je projektirala transsaharska željeznica, koja bi 



308 

imala spajati sredozemno more sa atlantskim oceanom, presje- 
kavSi cijelu Saharu od sjevera prema jugu. — Ovdje stupi 1900. 
u vojničku ekspediciju collonela Bertranda protiv plemena Tou- 
areg u centralnoj Sahari i sudjelovao je kod osvojenja mjesta 
Insalah u Tuatu. 

Pod konac iste godine pošao je odavle pješke prema 
sjevernomu Algiru do grada Sidi-Bel-Abes, a odavle željeznicom 
u Tunis. Ovdje je posjetio sveti grad Arapa (Berbera) Kairouan 
i ruševine stare Kartage. U Bizertskoj se luci ukrca kao fran- 
cuski vojnik za ekspediciju u Kinu. Nu poradi nenadane zapo- 
vijedi promijenio je u Singapore-u pravac svoga putovanja, ter 
se je iskrcao u kraljevini Tonking mjesto u Kini. Ovdje ga za- 
pade zadaća, da je vršio vojničku službu na granicama kineske 
provincije Kouang-Si. Čitave godine 1901. bio je u raznim okr- 
šajima sa Piratima (Pavillon-noir). 

Godine 1902. pošao je iz Haipfonga u Saigon (u Kokin- 
kini), gdje je bila trgovačka misija Piyueta, koja je imala pu- 
tovati rijekom Me-Kong do M. PakChoum, da potraži trgo- 
vačke sveze sa urođenicima, koji živu uz obale ove rijeke. U 
ovu je misiju i on stupio. Iz M Pak-Chouma pošla je ova mi- 
sija preko prašuma indokineskih kroz Louang-Prabang natrag 
na Haipfong. Ovdje ostavi on ovu misiju i krenu natrag u 
Francusku radi slaba zdravlja. Na troškove francuske republike 
boravio je neko vrijeme radi oporavka na otoku Porquerolles. 

Oodine 1903. (mjeseca veljače) povrati se u Algir, a dva 
mjeseca iza toga postade zapovjednikom postaje Daya na 
Atlantu. Mjeseca svibnja 1903. pristupi u misiju Duteliera, koja 
je imala zadaću, da prevede redovite marokanske vojnike preko 
francuskoga posjeda, da uspostave red u oazi Figuig, nu do 
toga ne dođe, jer je bio međutim napadnut algirski guverner i ge- 
tieral provincije Oran. Stoga odluči Francuska sama učiniti red. 

Koncem godine 1903. pođe Tadić opet u SaharUi gdje 
je doživio aferu od Elmoungara, kod koje je bio jedan fran- 
cuski odio vojske malo ne sasma uništen. Oodine 1904. došao 
je opet u Maroko, a odavle u kupatilo Oran, otkale krenu 
preko Palerma, Mesine i Trsta u domovinu. Sada se sprema na 
put u centralnu Aziju, napose u Birman, Pamir i Lhasu. 



juM^^u. 







Dodatak. 



Sastavljajući ovu knjigu, poslužio sam se ovim poma- 
jfilima: 

1. Franzjulius Fras, Vollstandige Topographie der 
CarlstJdter Militargrenze, Agram 1835. 

2. F r. V a n 1 č e k, Specialgeschichte der Milit^grenzei 
mtn 1875., 4 Bande. 

3. R. Lopašič, Karlovac. Povjest i mjestopis grada i 
Aolice. Zagreb 1879. 

4. R. L o p a š i ć, Oko Kupe i Korane« Mjestopisne i po«" 
jesne crtice« Zagreb 1895. 

5. Manojlo Orbić, Karlovačko vladičanstvo. Karlovac 
1801.-1893., 3 sveske. 

6. Milan Smreka r, Priručnik za političku Upfavntl 
tluttu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1899. i 1900. 
. i II. knjiga. 

7. Zaslužni Hrvati XIX. vijeka od Matica. 

Najviše građe prikupio sam sam, koSto će se uvjeriti pom* 
ijiv! Cftatelj i sam razabrati. 

Slike dao sam fotografički snimiti ili risati, osobito one iz 
itarije dobe, a neke sam dobio. Original slike br. 6. naslikao je 
^atporučnik Ernst Šešek« 



400 



i 



U knjizi se je potkralo i nekoliko pogrjeSaka, kao: 

Na str. 4. u retku 5. odozgo potpaltin mjesto potpa- 
latin. 

Na str. 32 ispravi : Rudolf Leon nije kupio KaStela direktno 
od grofa Artura Nugenta već od grofa Pachte, koji je bio posve 
kratko vrijeme vlasnik Kaštela. 

Na str. 81. u retku 2. odozgo Šuler mj. Šuln. 

Na str. QQ. u retku 17. odozdo Karlovca mj. Karlovcu. 

Na str. 106. ispravi: Posljednji direktori (nadzornici) pu6 
kih škola u Karlovačkom generalatu sa sjedištem u Karlovcu 
bili su: Ivan Sabljak od 1800—1809., Franjo J urjevid 
od 1809—1816., Markušević od 1816.— 1822., Franz de 
Faula Julius Fras od 1822.— 1844. itd. 

Na str. 120. u retku 18. odozdo gradjanska mjesto 
građanska. 

Na str. 160. u retku 11. odozdo stoga mj. stola. 

Na str. 164. u retku 1. odozgo uredjenje seljačkih 
mj. uređenje seljačkih. 

Na str. 200. u retku 1. odozgo inžiniri i Budimpe- 
štu, koji su iz nekoliko dana mj. inžiniri izBudim- 
peSte, koji su i nekoliko dana. 

Na str. 205. u retku 10. odozdo trorazredu mj. tro- 
razrednu. 

Na str. 212. u retku 1. odozdo Ldwy mj. Beck. 

Na str. 229. u retku 5. odozgo Knižaremj. Knjiiare. 

Na str. 258. u retku 17. odozgo Hrvatskoj mj. Ugaf^ 
sko j. 

Na str. 286. u retku 12. odozdo Strjelačko mj. Strje- 
IjaCko. 

Druge manje pogrješke moći će čitatelj sam ispraviti. 




^-^ 



UMOIMO CO. 



MAmm